## Aionian Bible ## File Name: Holy-Bible---Serbian---Karadzic-Danicic-Latin-Script---Source-Edition.VPL.txt ## File Usage: Holy-Bible---Serbian---Karadzic-Danicic-Latin-Script ## File Created: 02/23/2024 00:07:09 ## File Purpose: Supporting resource for the Aionian Bible project ## File Location: https://resources.AionianBible.org ## Publisher Name: Nainoia Inc ## Publisher Contact: https://www.AionianBible.org/Publisher ## Publisher Mission: https://www.AionianBible.org/Preface ## Publisher Website: https://NAINOIA-INC.signedon.net ## Publisher Facebook: https://www.Facebook.com/AionianBible ## Source URL: https://ebible.org/Scriptures/srp1865_vpl.zip ## Source Date: 02/21/2024 20:59:58 ## Source Text: unaltered below ## GEN 1:1 U poèetku stvori Bog nebo i zemlju. GEN 1:2 A zemlja bješe bez oblièja i pusta, i bješe tama nad bezdanom; i duh Božji dizaše se nad vodom. GEN 1:3 I reèe Bog: neka bude svjetlost. I bi svjetlost. GEN 1:4 I vidje Bog svjetlost da je dobra; i rastavi Bog svjetlost od tame. GEN 1:5 I svjetlost nazva Bog dan, a tamu nazva noæ. I bi veèe i bi jutro, dan prvi. GEN 1:6 Potom reèe Bog: neka bude svod posred vode, da rastavlja vodu od vode. GEN 1:7 I stvori Bog svod, i rastavi vodu pod svodom od vode nad svodom; i bi tako. GEN 1:8 A svod nazva Bog nebo. I bi veèe i bi jutro, dan drugi. GEN 1:9 Potom reèe Bog: neka se sabere voda što je pod nebom na jedno mjesto, i neka se pokaže suho. I bi tako. GEN 1:10 I suho nazva Bog zemlja, a zborišta vodena nazva mora; i vidje Bog da je dobro. GEN 1:11 Opet reèe Bog: neka pusti zemlja iz sebe travu, bilje, što nosi sjeme, i drvo rodno, koje raða rod po svojim vrstama, u kojem æe biti sjeme njegovo na zemlji. I bi tako. GEN 1:12 I pusti zemlja iz sebe travu, bilje, što nosi sjeme po svojim vrstama, i drvo, koje raða rod, u kojem je sjeme njegovo po njegovijem vrstama. I vidje Bog da je dobro. GEN 1:13 I bi veèe i bi jutro, dan treæi. GEN 1:14 Potom reèe Bog: neka budu vidjela na svodu nebeskom, da dijele dan i noæ, da budu znaci vremenima i danima i godinama; GEN 1:15 I neka svijetle na svodu nebeskom, da obasjavaju zemlju. I bi tako. GEN 1:16 I stvori Bog dva vidjela velika: vidjelo veæe da upravlja danom, i vidjelo manje da upravlja noæu, i zvijezde. GEN 1:17 I postavi ih Bog na svodu nebeskom da obasjavaju zemlju. GEN 1:18 I da upravljaju danom i noæu, i da dijele svjetlost od tame. I vidje Bog da je dobro. GEN 1:19 I bi veèe i bi jutro, dan èetvrti. GEN 1:20 Potom reèe Bog: neka vrve po vodi žive duše, i ptice neka lete iznad zemlje pod svod nebeski. GEN 1:21 I stvori Bog kitove velike i sve žive duše što se mièu, što provrvješe po vodi po vrstama svojim, i sve ptice krilate po vrstama njihovijem. I vidje Bog da je dobro; GEN 1:22 I blagoslovi ih Bog govoreæi: raðajte se i množite se, i napunite vodu po morima, i ptice neka se množe na zemlji. GEN 1:23 I bi veèe i bi jutro, dan peti. GEN 1:24 Potom reèe Bog: neka zemlja pusti iz sebe duše žive po vrstama njihovijem, stoku i sitne životinje i zvijeri zemaljske po vrstama njihovijem. I bi tako. GEN 1:25 I stvori Bog zvijeri zemaljske po vrstama njihovijem, i stoku po vrstama njezinijem, i sve sitne životinje na zemlji po vrstama njihovijem. I vidje Bog da je dobro. GEN 1:26 Potom reèe Bog: da naèinimo èovjeka po svojemu oblièju, kao što smo mi, koji æe biti gospodar od riba morskih i od ptica nebeskih i od stoke i od cijele zemlje i od svijeh životinja što se mièu po zemlji. GEN 1:27 I stvori Bog èovjeka po oblièju svojemu, po oblièju Božijemu stvori ga; muško i žensko stvori ih. GEN 1:28 I blagoslovi ih Bog, i reèe im Bog: raðajte se i množite se, i napunite zemlju, i vladajte njom, i budite gospodari od riba morskih i od ptica nebeskih i od svega zvjerinja što se mièe po zemlji. GEN 1:29 I još reèe Bog: evo, dao sam vam sve bilje što nosi sjeme po svoj zemlji, i sva drveta rodna koja nose sjeme; to æe vam biti za hranu. GEN 1:30 A svjemu zvjerinju zemaljskom i svjema pticama nebeskim i svjemu što se mièe na zemlji i u èem ima duša živa, dao sam svu travu da jedu. I bi tako. GEN 1:31 Tada pogleda Bog sve što je stvorio, i gle, dobro bješe veoma. I bi veèe i bi jutro, dan šesti. GEN 2:1 Tako se dovrši nebo i zemlja i sva vojska njihova. GEN 2:2 I svrši Bog do sedmoga dana djela svoja, koja uèini; i poèinu u sedmi dan od svijeh djela svojih, koja uèini; GEN 2:3 I blagoslovi Bog sedmi dan, i posveti ga, jer u taj dan poèinu od svijeh djela svojih, koja uèini; GEN 2:4 To je postanje neba i zemlje, kad postaše, kad Gospod Bog stvori zemlju i nebo, GEN 2:5 I svaku biljku poljsku, dokle je još ne bješe na zemlji, i svaku travku poljsku, dokle još ne nicaše; jer Gospod Bog još ne pusti dažda na zemlju, niti bješe èovjeka da radi zemlju, GEN 2:6 Ali se podizaše para sa zemlje da natapa svu zemlju. GEN 2:7 A stvori Gospod Bog èovjeka od praha zemaljskoga, i dunu mu u nos duh životni; i posta èovjek duša živa. GEN 2:8 I nasadi Gospod Bog vrt u Edemu na istoku; i ondje namjesti èovjeka, kojega stvori. GEN 2:9 I uèini Gospod Bog, te nikoše iz zemlje svakojaka drveta lijepa za gledanje i dobra za jelo, i drvo od života usred vrta i drvo od znanja dobra i zla. GEN 2:10 A voda tecijaše iz Edema natapajuæi vrt, i odande se dijeljaše u èetiri rijeke. GEN 2:11 Jednoj je ime Fison, ona teèe oko cijele zemlje Evilske, a ondje ima zlata, GEN 2:12 I zlato je one zemlje vrlo dobro; ondje ima i bdela i dragoga kamena oniha. GEN 2:13 A drugoj je rijeci ime Geon, ona teèe oko cijele zemlje Huske. GEN 2:14 A treæoj je rijeci ime Hidekel, ona teèe k Asirskoj. A èetvrta je rijeka Efrat. GEN 2:15 I uzevši Gospod Bog èovjeka namjesti ga u vrtu Edemskom, da ga radi i da ga èuva. GEN 2:16 I zaprijeti Gospod Bog èovjeku govoreæi: jedi slobodno sa svakoga drveta u vrtu; GEN 2:17 Ali s drveta od znanja dobra i zla, s njega ne jedi; jer u koji dan okusiš s njega, umrijeæeš. GEN 2:18 I reèe Gospod Bog: nije dobro da je èovjek sam; da mu naèinim druga prema njemu. GEN 2:19 Jer Gospod Bog stvori od zemlje sve zvijeri poljske i sve ptice nebeske, i dovede k Adamu da vidi kako æe koju nazvati, pa kako Adam nazove koju životinju onako da joj bude ime; GEN 2:20 I Adam nadjede ime svakom živinèetu i svakoj ptici nebeskoj i svakoj zvijeri poljskoj; ali se ne naðe Adamu drug prema njemu. GEN 2:21 I Gospod Bog pusti tvrd san na Adama, te zaspa; pa mu uze jedno rebro, i mjesto popuni mesom; GEN 2:22 I Gospod Bog stvori ženu od rebra, koje uze Adamu, i dovede je k Adamu. GEN 2:23 A Adam reèe: sada eto kost od mojih kosti, i tijelo od mojega tijela. Neka joj bude ime èovjeèica, jer je uzeta od èovjeka. GEN 2:24 Zato æe ostaviti èovjek oca svojega i mater svoju, i prilijepiæe se k ženi svojoj, i biæe dvoje jedno tijelo. GEN 2:25 A bjehu oboje goli, Adam i žena mu, i ne bješe ih sramota. GEN 3:1 Ali zmija bješe lukava mimo sve zvijeri poljske, koje stvori Gospod Bog; pa reèe ženi: je li istina da je Bog kazao da ne jedete sa svakoga drveta u vrtu? GEN 3:2 A žena reèe zmiji: mi jedemo roda sa svakoga drveta u vrtu; GEN 3:3 Samo roda s onoga drveta usred vrta, kazao je Bog, ne jedite i ne dirajte u nj, da ne umrete. GEN 3:4 A zmija reèe ženi: neæete vi umrijeti; GEN 3:5 Nego zna Bog da æe vam se u onaj dan kad okusite s njega otvoriti oèi, pa æete postati kao bogovi i znati što je dobro što li zlo. GEN 3:6 I žena videæi da je rod na drvetu dobar za jelo i da ga je milina gledati i da je drvo vrlo drago radi znanja, uzabra roda s njega i okusi, pa dade i mužu svojemu, te i on okusi. GEN 3:7 Tada im se otvoriše oèi, i vidješe da su goli; pa spletoše lišæa smokova i naèiniše sebi pregaèe. GEN 3:8 I zaèuše glas Gospoda Boga, koji iðaše po vrtu kad zahladi; i sakri se Adam i žena mu ispred Gospoda Boga meðu drveta u vrtu. GEN 3:9 A Gospod Bog viknu Adama i reèe mu: gdje si? GEN 3:10 A on reèe: èuh glas tvoj u vrtu, pa se poplaših, jer sam go, te se sakrih. GEN 3:11 A Bog reèe: ko ti kaza da si go? da nijesi jeo s onoga drveta što sam ti zabranio da ne jedeš s njega? GEN 3:12 A Adam reèe: žena koju si udružio sa mnom, ona mi dade s drveta, te jedoh. GEN 3:13 A Gospod Bog reèe ženi: zašto si to uèinila? A žena odgovori: zmija me prevari, te jedoh. GEN 3:14 Tada reèe Gospod Bog zmiji: kad si to uèinila, da si prokleta mimo svako živinèe i mimo sve zvijeri poljske; na trbuhu da se vuèeš i prah da jedeš do svojega vijeka. GEN 3:15 I još meæem neprijateljstvo izmeðu tebe i žene i izmeðu sjemena tvojega i sjemena njezina; ono æe ti na glavu stajati a ti æeš ga u petu ujedati. GEN 3:16 A ženi reèe: tebi æu mnoge muke zadati kad zatrudniš, s mukama æeš djecu raðati, i volja æe tvoja stajati pod vlašæu muža tvojega, i on æe ti biti gospodar. GEN 3:17 Pa onda reèe Adamu: što si poslušao ženu i okusio s drveta s kojega sam ti zabranio rekavši da ne jedeš s njega, zemlja da je prokleta s tebe; s mukom æeš se od nje hraniti do svojega vijeka; GEN 3:18 Trnje i korov æe ti raðati, a ti æeš jesti zelje poljsko; GEN 3:19 Sa znojem lica svojega ješæeš hljeb, dokle se ne vratiš u zemlju od koje si uzet; jer si prah, i u prah æeš se vratiti. GEN 3:20 I Adam nadjede ženi svojoj ime Jeva, zato što je ona mati svjema živima. GEN 3:21 I naèini Gospod Bog Adamu i ženi njegovoj haljine od kože, i obuèe ih u njih. GEN 3:22 I reèe Gospod Bog: eto, èovjek posta kao jedan od nas znajuæi što je dobro što li zlo; ali sada da ne pruži ruke svoje i uzbere i s drveta od života, i okusi, te dovijeka živi. GEN 3:23 I Gospod Bog izagna ga iz vrta Edemskoga da radi zemlju, od koje bi uzet; GEN 3:24 I izagnav èovjeka postavi pred vrtom Edemskim heruvima s plamenijem maèem, koji se vijaše i tamo i amo, da èuva put ka drvetu od života. GEN 4:1 Iza toga Adam pozna Jevu ženu svoju, a ona zatrudnje i rodi Kajina, i reèe: dobih èovjeka od Gospoda. GEN 4:2 I rodi opet brata njegova Avelja. I Avelj posta pastir a Kajin ratar. GEN 4:3 A poslije nekoga vremena dogodi se, te Kajin prinese Gospodu prinos od roda zemaljskoga; GEN 4:4 A i Avelj prinese od prvina stada svojega i od njihove pretiline. I Gospod pogleda na Avelja i na njegov prinos, GEN 4:5 A na Kajina i na njegov prinos ne pogleda. Zato se Kajin rasrdi veoma, i lice mu se promijeni. GEN 4:6 Tada reèe Gospod Kajinu: što se srdiš? što li ti se lice promijeni? GEN 4:7 Neæeš li biti mio, kad dobro èiniš? a kad ne èiniš dobro, grijeh je na vratima. A volja je njegova pod tvojom vlašæu, i ti si mu stariji. GEN 4:8 Poslije govoraše Kajin s Aveljem bratom svojim. Ali kad bijahu u polju, skoèi Kajin na Avelja brata svojega, i ubi ga. GEN 4:9 Tada reèe Gospod Kajinu: gdje ti je brat Avelj? A on odgovori: ne znam; zar sam ja èuvar brata svojega? GEN 4:10 A Bog reèe: šta uèini! glas krvi brata tvojega vièe sa zemlje k meni. GEN 4:11 I sada, da si proklet na zemlji, koja je otvorila usta svoja da primi krv brata tvojega iz ruke tvoje. GEN 4:12 Kad zemlju uzradiš, neæe ti više davati blaga svojega. Biæeš potukaè i bjegunac na zemlji. GEN 4:13 A Kajin reèe Gospodu: krivica je moja velika da mi se ne može oprostiti. GEN 4:14 Evo me tjeraš danas iz ove zemlje da se krijem ispred tebe, i da se skitam i potucam po zemlji, pa æe me ubiti ko me udesi. GEN 4:15 A Gospod mu reèe: zato ko ubije Kajina, sedam æe se puta to pokajati. I naèini Gospod znak na Kajinu da ga ne ubije ko ga udesi. GEN 4:16 I otide Kajin ispred Gospoda, i naseli se u zemlji Naidskoj na istoku prema Edemu. GEN 4:17 I pozna Kajin ženu svoju, a ona zatrudnje i rodi Enoha. I sazida grad i prozva ga po imenu sina svojega Enoh. GEN 4:18 A Enohu rodi se Gaidad; a Gaidad rodi Maleleila; a Maleleilo rodi Matusala; a Matusal rodi Lameha. GEN 4:19 I uze Lameh dvije žene: jednoj bješe ime Ada a drugoj Sela. GEN 4:20 I Ada rodi Jovila; od njega se narodiše koji žive pod šatorima i stoku pasu. GEN 4:21 A bratu njegovu bješe ime Juval; od njega se narodiše gudaèi i sviraèi. GEN 4:22 A i Sela rodi Tovela, koji bješe vješt kovati svašta od mjedi i od gvožða; a sestra Tovelu bješe Noema. GEN 4:23 I reèe Lameh svojima ženama, Adi i Seli: èujte glas moj, žene Lamehove, poslušajte rijeèi moje: ubiæu èovjeka za ranu svoju i mladiæa za masnicu svoju. GEN 4:24 Kad æe se Kajin osvetiti sedam puta, Lameh æe sedamdeset i sedam puta. GEN 4:25 A Adam opet pozna ženu svoju, i ona rodi sina, i nadje mu ime Sit, jer mi, reèe, Bog dade drugoga sina za Avelja, kojega ubi Kajin. GEN 4:26 I Situ se rodi sin, kojemu nadjede ime Enos. Tada se poèe prizivati ime Gospodnje. GEN 5:1 Ovo je pleme Adamovo. Kad Bog stvori èovjeka, po oblièju svojemu stvori ga. GEN 5:2 Muško i žensko stvori ih, i blagoslovi ih, i nazva ih èovjek, kad biše stvoreni. GEN 5:3 I poživje Adam sto i trideset godina, i rodi sina po oblièju svojemu, kao što je on, i nadjede mu ime Sit. GEN 5:4 A rodiv Sita poživje Adam osam stotina godina, raðajuæi sinove i kæeri; GEN 5:5 Tako poživje Adam svega devet stotina i trideset godina; i umrije. GEN 5:6 A Sit poživje sto i pet godina, i rodi Enosa; GEN 5:7 A rodiv Enosa poživje Sit osam stotina i sedam godina, raðajuæi sinove i kæeri; GEN 5:8 Tako poživje Sit svega devet stotina i dvanaest godina; i umrije. GEN 5:9 A Enos poživje devedeset godina, i rodi Kajinana; GEN 5:10 A rodiv Kajinana poživje Enos osam stotina i petnaest godina, raðajuæi sinove i kæeri; GEN 5:11 Tako poživje Enos svega devet stotina i pet godina; i umrije. GEN 5:12 A Kajinan poživje sedamdeset godina, i rodi Maleleila; GEN 5:13 A rodiv Maleleila poživje Kajinan osam stotina i èetrdeset godina, raðajuæi sinove i kæeri; GEN 5:14 Tako poživje Kajinan svega devet stotina i deset godina; i umrije. GEN 5:15 A Maleleilo poživje šezdeset i pet godina, i rodi Jareda; GEN 5:16 A rodiv Jareda poživje Maleleilo osam stotina i trideset godina, raðajuæi sinove i kæeri; GEN 5:17 Tako poživje Maleleilo svega osam stotina i devedeset i pet godina; i umrije. GEN 5:18 A Jared poživje sto i šezdeset i dvije godine, i rodi Enoha; GEN 5:19 A rodiv Enoha poživje Jared osam stotina godina, raðajuæi sinove i kæeri; GEN 5:20 Tako poživje Jared svega devet stotina i šezdeset i dvije godine, i umrije. GEN 5:21 A Enoh poživje šezdeset i pet godina, i rodi Matusala; GEN 5:22 A rodiv Matusala poživje Enoh jednako po volji Božjoj trista godina, raðajuæi sinove i kæeri; GEN 5:23 Tako poživje Enoh svega trista i šezdeset i pet godina; GEN 5:24 I živeæi Enoh jednako po volji Božjoj, nestade ga, jer ga uze Bog. GEN 5:25 A Matusal poživje sto i osamdeset i sedam godina, i rodi Lameha; GEN 5:26 A rodiv Lameha poživje Matusal sedam stotina i osamdeset i dvije godine, raðajuæi sinove i kæeri; GEN 5:27 Tako poživje Matusal svega devet stotina i šezdeset i devet godina; i umrije. GEN 5:28 A Lameh poživje sto i osamdeset i dvije godine, i rodi sina, GEN 5:29 I nadjede mu ime Noje govoreæi: ovaj æe nas odmoriti od posala naših i od truda ruku naših na zemlji, koju prokle Gospod. GEN 5:30 A rodiv Noja poživje Lameh pet stotina i devedeset i pet godina, raðajuæi sinove i kæeri; GEN 5:31 Tako poživje Lameh svega sedam stotina i sedamdeset i sedam godina; i umrije. GEN 5:32 A Noju kad bi pet stotina godina, rodi Noje Sima, Hama i Jafeta. GEN 6:1 A kad se ljudi poèeše množiti na zemlji, i kæeri im se narodiše. GEN 6:2 Videæi sinovi Božji kæeri èovjeèije kako su lijepe uzimaše ih za žene koje htješe. GEN 6:3 A Gospod reèe: neæe se duh moj dovijeka preti s ljudima, jer su tijelo; neka im još sto i dvadeset godina. GEN 6:4 A bijaše tada divova na zemlji; a i poslije, kad se sinovi Božji sastajahu sa kæerima èovjeèijim, pa im one raðahu sinove; to bijahu silni ljudi, od starine na glasu. GEN 6:5 I Gospod videæi da je nevaljalstvo ljudsko veliko na zemlji, i da su sve misli srca njihova svagda samo zle, GEN 6:6 Pokaja se Gospod što je stvorio èovjeka na zemlji, i bi mu žao u srcu. GEN 6:7 I reèe Gospod: hoæu da istrijebim sa zemlje ljude, koje sam stvorio, od èovjeka do stoke i do sitne životinje i do ptica nebeskih; jer se kajem što sam ih stvorio. GEN 6:8 Ali Noje naðe milost pred Gospodom. GEN 6:9 Ovo su dogaðaji Nojevi: Noje bješe èovjek pravedan i bezazlen svojega vijeka; po volji Božjoj svagda življaše Noje. GEN 6:10 I rodi Noje tri sina: Sima, Hama i Jafeta. GEN 6:11 A zemlja se pokvari pred Bogom, i napuni se zemlja bezakonja. GEN 6:12 I pogleda Bog na zemlju, a ona bješe pokvarena; jer svako tijelo pokvari put svoj na zemlji. GEN 6:13 I reèe Bog Noju: kraj svakome tijelu doðe preda me, jer napuniše zemlju bezakonja; i evo hoæu da ih zatrem sa zemljom. GEN 6:14 Naèini sebi kovèeg od drveta gofera, i naèini pregratke u kovèegu; i zatopi ga smolom iznutra i spolja. GEN 6:15 I naèini ga ovako: u dužinu neka bude trista lakata, u širinu pedeset lakata, i u visinu trideset lakata; GEN 6:16 Pusti dosta svjetlosti u kovèeg; i krov mu svedi ozgo od lakta; i udari vrata kovèegu sa strane; i naèini ga na tri boja: donji, drugi i treæi. GEN 6:17 Jer evo pustiæu potop na zemlju, da istrijebim svako tijelo, u kojem ima živa duša pod nebom; što je god na zemlji sve æe izginuti. GEN 6:18 Ali æu s tobom uèiniti zavjet svoj: i uæi æeš u kovèeg ti i sinovi tvoji i žena tvoja i žene sinova tvojih s tobom. GEN 6:19 I od svega živa, od svakoga tijela, uzeæeš u kovèeg po dvoje, da saèuvaš u životu sa sobom, a muško i žensko neka bude. GEN 6:20 Od ptica po vrstama njihovijem, od stoke po vrstama njezinijem, i od svega što se mièe na zemlji po vrstama njegovijem, od svega po dvoje neka uðe s tobom, da ih saèuvaš u životu. GEN 6:21 I uzmi sa sobom svega što se jede, i èuvaj kod sebe, da bude hrane tebi i njima. GEN 6:22 I Noje uèini, kako mu zapovjedi Bog, sve onako uèini. GEN 7:1 I reèe Gospod Noju: uði u kovèeg ti i sav dom tvoj; jer te naðoh pravedna pred sobom ovoga vijeka. GEN 7:2 Uzmi sa sobom od svijeh životinja èistih po sedmoro, sve mužjaka i ženku njegovu; a od životinja neèistih po dvoje, mužjaka i ženku njegovu, GEN 7:3 Takoðer i od ptica nebeskih po sedam, mužjaka i ženku njegovu, da im se saèuva sjeme na zemlji. GEN 7:4 Jer æu do sedam dana pustiti dažd na zemlju za èetrdeset dana i èetrdeset noæi, i istrijebiæu sa zemlje svako tijelo živo, koje sam stvorio. GEN 7:5 I Noje uèini sve što mu zapovjedi Gospod. GEN 7:6 A bješe Noju šest stotina godina kad doðe potop na zemlju. GEN 7:7 I uðe Noje u kovèeg i sinovi njegovi i žena njegova i žene sinova njegovijeh s njim radi potopa. GEN 7:8 Od životinja èistih i od životinja neèistih i od ptica i od svega što se mièe po zemlji, GEN 7:9 Uðe k Noju u kovèeg po dvoje, muško i žensko, kao što bješe Bog zapovjedio Noju. GEN 7:10 A u sedmi dan doðe potop na zemlju. GEN 7:11 Kad je bilo Noju šest stotina godina, te godine drugoga mjeseca, sedamnaesti dan toga mjeseca, taj dan razvališe se svi izvori velikoga bezdana, i otvoriše se ustave nebeske; GEN 7:12 I udari dažd na zemlju za èetrdeset dana i èetrdeset noæi. GEN 7:13 Taj dan uðe u kovèeg Noje i Sim i Ham i Jafet, sinovi Nojevi, i žena Nojeva i tri žene sinova njegovijeh s njima; GEN 7:14 Oni, i svakojake zvijeri po vrstama svojim, i svakojaka stoka po vrstama svojim, i što se god mièe po zemlji po vrstama svojim, i ptice sve po vrstama svojim, i što god leti i ima krila. GEN 7:15 Doðe k Noju u kovèeg po dvoje od svakoga tijela, u kojem ima živa duša, GEN 7:16 Muško i žensko od svakoga tijela uðoše, kao što bješe Bog zapovjedio Noju; pa Gospod zatvori za njim. GEN 7:17 I bi potop na zemlji za èetrdeset dana; i voda doðe i uze kovèeg, i podiže ga od zemlje. GEN 7:18 I navali voda, i usta jako po zemlji, i kovèeg stade ploviti vodom. GEN 7:19 I navaljivaše voda sve veæma po zemlji, i pokri sva najviša brda što su pod cijelijem nebom. GEN 7:20 Petnaest lakata doðe voda iznad brda, pošto ih pokri. GEN 7:21 Tada izgibe svako tijelo što se micaše na zemlji, ptice i stoka, i zvijeri i sve što gamiže po zemlji, i svi ljudi. GEN 7:22 Sve što imaše dušu živu u nosu, sve što bijaše na suhu, pomrije. GEN 7:23 I istrijebi se svako tijelo živo na zemlji, i ljudi i stoka i što god gamiže i ptice nebeske, sve, velim, istrijebi se sa zemlje; samo Noje osta i što s njim bješe u kovèegu. GEN 7:24 I stajaše voda povrh zemlje sto i pedeset dana. GEN 8:1 A Bog se opomenu Noja i svijeh zvijeri i sve stoke što bjehu s njim u kovèegu; i posla Bog vjetar na zemlju da uzbije vodu. GEN 8:2 I zatvoriše se izvori bezdanu i ustave nebeske, i dažd s neba prestade. GEN 8:3 I stade voda opadati na zemlji, i jednako opadaše poslije sto i pedeset dana; GEN 8:4 Te se ustavi kovèeg sedmoga mjeseca dana sedamnaestoga na planini Araratu. GEN 8:5 I voda opadaše sve veæma do desetoga mjeseca; i prvoga dana desetoga mjeseca pokazaše se vrhovi od brda. GEN 8:6 A poslije èetrdeset dana otvori Noje prozor na kovèegu, koji bješe naèinio; GEN 8:7 I ispusti gavrana, koji jednako odlijetaše i dolijetaše dokle ne presahnu voda na zemlji. GEN 8:8 Pa pusti i golubicu da bi vidio je li opala voda sa zemlje. GEN 8:9 A golubica ne našavši gdje bi stala nogom svojom vrati se k njemu u kovèeg, jer još bješe voda po svoj zemlji; i Noje pruživši ruku uhvati je i uze k sebi u kovèeg. GEN 8:10 I poèeka još sedam dana, pa opet ispusti golubicu iz kovèega. GEN 8:11 I pred veèe vrati se k njemu golubica, i gle, u kljunu joj list maslinov, koji bješe otkinula; tako pozna Noje da je opala voda sa zemlje. GEN 8:12 Ali poèeka još sedam dana, pa opet ispusti golubicu, a ona mu se više ne vrati. GEN 8:13 Šest stotina prve godine vijeka Nojeva prvi dan prvoga mjeseca usahnu voda na zemlji; i Noje otkri krov na kovèegu, i ugleda zemlju suhu. GEN 8:14 A drugoga mjeseca dvadeset sedmoga dana bješe sva zemlja suha. GEN 8:15 Tada reèe Bog Noju govoreæi: GEN 8:16 Izidi iz kovèega ti i žena tvoja i sinovi tvoji i žene sinova tvojih s tobom; GEN 8:17 Sve zvijeri što su s tobom od svakoga tijela, ptice i stoku i što god gamiže po zemlji, izvedi sa sobom, neka se raziðu po zemlji, i neka se plode i množe na zemlji. GEN 8:18 I izide Noje i sinovi njegovi i žena njegova i žene sinova njegovijeh s njim. GEN 8:19 Sve zvijeri, sve sitne životinje, sve ptice i sve što se mièe po zemlji po svojim vrstama izidoše iz kovèega. GEN 8:20 I naèini Noje žrtvenik Gospodu, i uze od svake èiste stoke i od svijeh ptica èistijeh, i prinese na žrtveniku žrtve paljenice. GEN 8:21 I Gospod omirisa miris ugodni, i reèe u srcu svojem: neæu više kleti zemlje s ljudi, što je misao srca èovjeèijega zla od malena; niti æu više ubijati svega što živi, kao što uèinih. GEN 8:22 Otsele dokle bude zemlje, neæe nestajati sjetve ni žetve, studeni ni vruæine, ljeta ni zime, dana ni noæi. GEN 9:1 I Bog blagoslovi Noja i sinove njegove, i reèe im: raðajte se i množite se, i napunite zemlju; GEN 9:2 I sve zvijeri zemaljske i sve ptice nebeske i sve što ide po zemlji i sve ribe morske neka vas se boje i straše; sve je predano u vaše ruke. GEN 9:3 Što se god mièe i živi, neka vam bude za jelo, sve vam to dadoh kao zelenu travu. GEN 9:4 Ali ne jedite mesa s dušom njegovom, a to mu je krv. GEN 9:5 Jer æu i vašu krv, duše vaše, iskati; od svake æu je zvijeri iskati; iz ruke samoga èovjeka, iz ruke svakoga brata njegova iskaæu dušu èovjeèiju. GEN 9:6 Ko prolije krv èovjeèiju, njegovu æe krv proliti èovjek; jer je Bog po svojemu oblièju stvorio èovjeka. GEN 9:7 Raðajte se dakle i množite se; narodite se veoma na zemlji i namnožite se na njoj. GEN 9:8 I reèe Bog Noju i sinovima njegovijem s njim, govoreæi: GEN 9:9 A ja evo postavljam zavjet svoj s vama i s vašim sjemenom nakon vas, GEN 9:10 I sa svijem životinjama, što su s vama od ptica, od stoke i od svega zvijerja zemaljskoga što je s vama, sa svaèim što je izašlo iz kovèega, i sa svijem zvijerjem zemaljskim. GEN 9:11 Postavljam zavjet svoj s vama, te otsele neæe nijedno tijelo poginuti od potopa, niti æe više biti potopa da zatre zemlju. GEN 9:12 I reèe Bog: evo znak zavjeta koji postavljam izmeðu sebe i vas i svake žive tvari, koja je s vama dovijeka: GEN 9:13 Metnuo sam dugu svoju u oblake, da bude znak zavjeta izmeðu mene i zemlje. GEN 9:14 Pa kad oblake navuèem na zemlju, vidjeæe se duga u oblacima, GEN 9:15 I opomenuæu se zavjeta svojega koji je izmeðu mene i vas i svake duše žive u svakom tijelu, i neæe više biti od vode potopa da zatre svako tijelo. GEN 9:16 Duga æe biti u oblacima, pa æu je pogledati, i opomenuæu se vjeènoga zavjeta izmeðu Boga i svake duše žive u svakom tijelu koje je na zemlji. GEN 9:17 I reèe Bog Noju: to je znak zavjeta koji sam uèinio izmeðu sebe i svakoga tijela na zemlji. GEN 9:18 A bijahu sinovi Nojevi koji izidoše iz kovèega: Sim i Ham i Jafet; a Ham je otac Hanancima. GEN 9:19 To su tri sina Nojeva, i od njih se naseli sva zemlja. GEN 9:20 A Noje poèe raditi zemlju, i posadi vinograd. GEN 9:21 I napiv se vina opi se, i otkri se nasred šatora svojega. GEN 9:22 A Ham, otac Hanancima, vidje golotinju oca svojega, i kaza obojici braæe svoje na polju. GEN 9:23 A Sim i Jafet uzeše haljinu, i ogrnuše je obojica na ramena svoja, i iduæi natraške pokriše njom golotinju oca svojega, licem natrag okrenuvši se da ne vide golotinje oca svojega. GEN 9:24 A kad se Noje probudi od vina, dozna šta mu je uèinio mlaði sin, GEN 9:25 I reèe: proklet da je Hanan, i da bude sluga slugama braæe svoje! GEN 9:26 I još reèe: blagosloven da je Gospod Bog Simov, i Hanan da mu bude sluga! GEN 9:27 Bog da raširi Jafeta da živi u šatorima Simovijem, a Hanan da im bude sluga! GEN 9:28 I poživje Noje poslije potopa trista i pedeset godina. GEN 9:29 A svega poživje Noje devet stotina i pedeset godina; i umrije. GEN 10:1 A ovo su plemena sinova Nojevijeh, Sima, Hama i Jafeta, kojima se rodiše sinovi poslije potopa. GEN 10:2 Sinovi Jafetovi: Gamer i Magog i Madaj i Javan i Tovel i Meseh i Tiras. GEN 10:3 A sinovi Gamerovi: Ashanas i Rifat i Togarma. GEN 10:4 A sinovi Javanovi: Elisa i Tarsis, Kitim i Dodanim. GEN 10:5 Od njih se razdijeliše ostrva narodna na zemljama svojim, svako po jeziku svojemu i po porodicama svojim, u narodima svojim. GEN 10:6 A sinovi Hamovi: Hus i Mesrain, Fud i Hanan. GEN 10:7 A sinovi Husovi: Sava i Evila i Savata i Regma i Savataka. A sinovi Regmini: Sava i Dadan. GEN 10:8 Hus rodi i Nevroda; a on prvi bi silan na zemlji; GEN 10:9 Bješe dobar lovac pred Gospodom; zato se kaže: dobar lovac pred Gospodom kao Nevrod. GEN 10:10 A poèetak carstvu njegovu bješe Vavilon i Oreh i Arhad i Halani u zemlji Senaru. GEN 10:11 Iz te zemlje izaðe Asur, i sazida Nineviju i Rovot grad i Halah, GEN 10:12 I Dasem izmeðu Ninevije i Halaha; to je grad velik. GEN 10:13 A Mesrain rodi Ludeje i Enemeje i Laveje i Neftaleje, GEN 10:14 I Patroseje i Hasmeje, odakle izaðoše Filisteji i Gaftoreji. GEN 10:15 A Hanan rodi Sidona, prvenca svojega, i Heta, GEN 10:16 I Jevuseja i Amoreja i Gergeseja, GEN 10:17 I Eveja i Arukeja i Aseneja, GEN 10:18 I Aradeja i Samareja i Amateja. A poslije se rasijaše plemena Hananejska. GEN 10:19 I bjehu meðe Hananejske od Sidona iduæi na Gerar pa do Gaze, i iduæi na Sodom i Gomor i Adamu i Sevojim pa do Dasa. GEN 10:20 To su sinovi Hamovi po porodicama svojim i po jezicima svojim, u zemljama svojim i u narodima svojim. GEN 10:21 I Simu rodiše se sinovi, najstarijemu bratu Jafetovu, ocu svijeh sinova Everovijeh. GEN 10:22 Sinovi Simovi bjehu: Elam i Asur i Arfaksad i Lud i Aram. GEN 10:23 A sinovi Aramovi: Uz i Ul i Gater i Mas. GEN 10:24 A Arfaksad rodi Salu, a Sala rodi Evera. GEN 10:25 A Everu se rodiše dva sina: jednom bješe ime Falek, jer se u njegovo vrijeme razdijeli zemlja, a bratu njegovu ime Jektan. GEN 10:26 A Jektan rodi Elmodada i Saleta i Sarmota i Jaraha, GEN 10:27 I Odora i Evila i Deklu, GEN 10:28 I Evala i Avimaila i Savu, GEN 10:29 I Ufira i Evilu i Jovava; ti svi bjehu sinovi Jektanovi. GEN 10:30 I življahu od Mase, kako se ide na Safir do gora istoènijeh. GEN 10:31 To su sinovi Simovi po porodicama svojim i po jezicima svojim, u zemljama svojim i u narodima svojim; GEN 10:32 To su porodice sinova Nojevijeh po plemenima svojim, u narodima svojim; i od njih se razdijeliše narodi po zemlji poslije potopa. GEN 11:1 A bijaše na cijeloj zemlji jedan jezik i jednake rijeèi. GEN 11:2 A kad otidoše od istoka, naðoše ravnicu u zemlji Senarskoj, i naseliše se ondje. GEN 11:3 Pa rekoše meðu sobom: hajde da pravimo ploèe i da ih u vatri peèemo. I bjehu im opeke mjesto kamena i smola zemljana mjesto kreèa. GEN 11:4 Poslije rekoše: hajde da sazidamo grad i kulu, kojoj æe vrh biti do neba, da steèemo sebi ime, da se ne bismo rasijali po zemlji. GEN 11:5 A Gospod siðe da vidi grad i kulu, što zidahu sinovi èovjeèiji. GEN 11:6 I reèe Gospod: gle, narod jedan, i jedan jezik u svijeh, i to poèeše raditi, i neæe im smetati ništa da ne urade što su naumili. GEN 11:7 Hajde da siðemo, i da im pometemo jezik, da ne razumiju jedan drugoga što govore. GEN 11:8 Tako ih Gospod rasu odande po svoj zemlji, te ne sazidaše grada. GEN 11:9 Zato se prozva Vavilon, jer ondje pomete Gospod jezik cijele zemlje, i odande ih rasu Gospod po svoj zemlji. GEN 11:10 Ovo je pleme Simovo: bijaše Simu sto godina, kad rodi Arfaksada, druge godine poslije potopa. GEN 11:11 A rodiv Arfaksada poživje Sim pet stotina godina, raðajuæi sinove i kæeri. GEN 11:12 A Arfaksad poživje trideset i pet godina, i rodi Salu; GEN 11:13 A rodiv Salu poživje Arfaksad èetiri stotine i tri godine, raðajuæi sinove i kæeri. GEN 11:14 A Sala poživje trideset godina, i rodi Evera; GEN 11:15 A rodiv Evera poživje Sala èetiri stotine i tri godine, raðajuæi sinove i kæeri. GEN 11:16 A Ever poživje trideset i èetiri godine, i rodi Faleka; GEN 11:17 A rodiv Faleka poživje Ever èetiri stotine i trideset godina, raðajuæi sinove i kæeri. GEN 11:18 A Falek poživje trideset godina i rodi Ragava; GEN 11:19 A rodiv Ragava poživje Falek dvjesta i devet godina, raðajuæi sinove i kæeri. GEN 11:20 A Ragav poživje trideset i dvije godine i rodi Seruha; GEN 11:21 A rodiv Seruha poživje Ragav dvjesta i sedam godina, raðajuæi sinove i kæeri. GEN 11:22 A Seruh poživje trideset godina, i rodi Nahora; GEN 11:23 A rodiv Nahora poživje Seruh dvjesta godina, raðajuæi sinove i kæeri. GEN 11:24 A Nahor poživje dvadeset i devet godina, i rodi Taru; GEN 11:25 A rodiv Taru poživje Nahor sto i devetnaest godina, raðajuæi sinove i kæeri. GEN 11:26 A Tara poživje sedamdeset godina, i rodi Avrama, Nahora i Arana. GEN 11:27 A ovo je pleme Tarino: Tara rodi Avrama, Nahora i Arana; a Aran rodi Lota. GEN 11:28 I umrije Aran prije Tare oca svojega na postojbini svojoj, u Uru Haldejskom. GEN 11:29 I oženi se Avram i Nahor, i ženi Avramovoj bješe ime Sara a ženi Nahorovoj ime Melha, kæi Arama oca Melhe i Jeshe. GEN 11:30 A Sara bješe nerotkinja, i ne imaše poroda. GEN 11:31 I uze Tara sina svojega Avrama i Lota sina Aranova, unuka svojega, i Saru snahu svoju, ženu Avrama sina svojega; i poðoše zajedno iz Ura Haldejskoga da idu u zemlju Hanansku, i doðoše do Harana, i ondje se nastaniše. GEN 11:32 I poživje Tara svega dvjesta i pet godina; i umrije Tara u Haranu. GEN 12:1 I reèe Gospod Avramu: idi iz zemlje svoje i od roda svojega i iz doma oca svojega u zemlju koju æu ti ja pokazati. GEN 12:2 I uèiniæu od tebe velik narod, i blagosloviæu te, i ime tvoje proslaviæu, i ti æeš biti blagoslov. GEN 12:3 Blagosloviæu one koji tebe uzblagosiljaju, i prokleæu one koji tebe usproklinju; i u tebi æe biti blagoslovena sva plemena na zemlji. GEN 12:4 Tada poðe Avram, kao što mu kaza Gospod, i s njim poðe Lot. A bješe Avramu sedamdeset i pet godina kad poðe iz Harana. GEN 12:5 I uze Avram Saru ženu svoju i Lota sina brata svojega sa svijem blagom koje bjehu stekli i s dušama koje bjehu dobili u Haranu; i poðoše u zemlju Hanansku, i doðoše u nju. GEN 12:6 I proðe Avram tu zemlju do mjesta Sihema i do ravnice Moreške; a bijahu tada Hananeji u toj zemlji. GEN 12:7 I javi se Gospod Avramu i reèe: tvojemu sjemenu daæu zemlju ovu. I Avram naèini ondje žrtvenik Gospodu, koji mu se javio. GEN 12:8 Poslije otide odande na brdo koje je prema istoku od Vetilja, i ondje razape šator svoj, te mu Vetilj bješe sa zapada a Gaj s istoka; i ondje naèini Gospodu žrtvenik, i prizva ime Gospodnje. GEN 12:9 Odande otide Avram dalje iduæi na jug. GEN 12:10 Ali nasta glad u onoj zemlji, te Avram siðe u Misir da se ondje skloni; jer glad bješe velika u onoj zemlji. GEN 12:11 A kad se približi da veæ uðe u Misir, reèe Sari ženi svojoj: gle, znam da si žena lijepa u licu. GEN 12:12 Zato kad te vide Misirci reæi æe: ovo mu je žena. Pa æe me ubiti, a tebe æe ostaviti u životu. GEN 12:13 Nego hajde kaži da si mi sestra, te æe meni biti dobro tebe radi i ostaæu u životu uz tebe. GEN 12:14 I kad doðe Avram u Misir, vidješe Misirci ženu da je vrlo lijepa. GEN 12:15 I vidješe je knezovi Faraonovi, i hvališe je pred Faraonom. I uzeše je u dvor Faraonov. GEN 12:16 I on èinjaše dobro Avramu nje radi, te imaše ovaca i goveda i magaraca i sluga i sluškinja i magarica i kamila. GEN 12:17 Ali Gospod pusti velika zla na Faraona i na dom njegov radi Sare žene Avramove. GEN 12:18 Tada dozva Faraon Avrama i reèe mu: šta mi to uèini? zašto mi nijesi kazao da ti je žena? GEN 12:19 Zašto si kazao: sestra mi je? te je uzeh za ženu. Sad eto ti žene, uzmi je, pa idi. GEN 12:20 I Faraon zapovjedi ljudima za nj, te ga ispratiše i ženu njegovu i što god imaše. GEN 13:1 Tako otide Avram iz Misira gore na jug, on i žena mu i sve što imaše, takoðer i Lot s njim. GEN 13:2 A bijaše Avram vrlo bogat stokom, srebrom i zlatom. GEN 13:3 I iðaše svojim putovima od juga sve do Vetilja, do mjesta gdje mu prvo bijaše šator, izmeðu Vetilja i Gaja, GEN 13:4 Do mjesta, gdje preðe bješe naèinio žrtvenik; i ondje prizva Avram ime Gospodnje. GEN 13:5 A i Lot koji iðaše s Avramom imaše ovaca i goveda i šatora. GEN 13:6 I zemlja ne mogaše ih nositi zajedno, jer blago njihovo bijaše veliko da ne mogahu živjeti zajedno, GEN 13:7 I bijaše svaða meðu pastirima Avramove stoke i pastirima Lotove stoke. A u to vrijeme življahu Hananeji i Ferezeji u onoj zemlji. GEN 13:8 Pa Avram reèe Lotu: nemoj da se svaðamo ja i ti, ni moji pastiri i tvoji pastiri; jer smo braæa. GEN 13:9 Nije li ti otvorena cijela zemlja? Odijeli se od mene. Ako æeš ti na lijevo, ja æu na desno; ako li æeš ti na desno, ja æu na lijevo. GEN 13:10 Tada Lot podiže oèi svoje i sagleda svu ravnicu Jordansku, kako cijelu natapaše rijeka, bješe kao vrt Gospodnji, kao zemlja Misirska, sve do Zogora, prije nego Gospod zatr Sodom i Gomor. GEN 13:11 I Lot izabra sebi svu ravnicu Jordansku, i otide Lot na istok; i razdijeliše se jedan od drugoga: GEN 13:12 Avram življaše u zemlji Hananskoj, a Lot življaše po gradovima u onoj ravnici premještajuæi svoje šatore do Sodoma. GEN 13:13 A ljudi u Sodomu bijahu nevaljali, i griješahu Gospodu veoma. GEN 13:14 A Gospod reèe Avramu, pošto se Lot odijeli od njega: podigni sada oèi svoje, pa pogledaj s mjesta gdje si na sjever i na jug i na istok i na zapad. GEN 13:15 Jer svu zemlju što vidiš tebi æu dati i sjemenu tvojemu dovijeka. GEN 13:16 I uèiniæu da sjemena tvojega bude kao praha na zemlji; ako ko uzmože izbrojiti prah na zemlji, moæi æe izbrojiti i sjeme tvoje. GEN 13:17 Ustani, i prolazi tu zemlju u dužinu i u širinu; jer æu je tebi dati. GEN 13:18 I Avram diže šatore, i doðe i naseli se u ravnici Mamrijskoj, koja je kod Hevrona, i ondje naèini žrtvenik Gospodu. GEN 14:1 A kad bješe Amarfal car Senarski, Arioh car Elasarski, Hodologomor car Elamski i Targal car Gojimski, GEN 14:2 Zavojštiše na Valu cara Sodomskoga, i na Varsu cara Gomorskoga, i na Senara cara Adamskoga, i na Simovora cara Sevojimskoga i na cara od Valake, koja je sada Sigor. GEN 14:3 Svi se ovi skupiše u dolini Sidimskoj, koja je sada slano more. GEN 14:4 Dvanaest godina bjehu služili Hodologomoru, pa trinaeste godine odmetnuše se. GEN 14:5 A èetrnaeste godine doðe Hodologomor i carevi koji bijahu s njim, i pobiše Rafaje u Astarotu Karnajimskom i Zuzeje u Amu i Omeje u polju Kirijatajskom, GEN 14:6 I Horeje u planini njihovoj Siru do ravnice Faranske pokraj pustinje. GEN 14:7 Otuda vrativši se doðoše u En-Mispat, koji je sada Kadis, i isjekoše sve koji življahu u zemlji Amalièkoj, i Amoreje koji življahu u Asason-Tamaru. GEN 14:8 Tada izide car Sodomski i car Gomorski i car Adamski i car Sevojimski i car od Valake, koja je sada Sigor, izidoše na njih u dolinu Sidimsku, GEN 14:9 Na Hodologomora cara Elamskoga, i na Targala cara Gojimskoga, i na Amarfala cara Senarskoga, i na Arioha cara Elasarskoga, èetiri cara na pet. GEN 14:10 A u dolini Sidimskoj bijaše mnogo rupa iz kojih se vadila smola; i pobježe car Sodomski i car Gomorski, i ondje padoše, a što osta pobježe u planinu. GEN 14:11 I uzeše sve blago u Sodomu i Gomoru i svu hranu njihovu, i otidoše. GEN 14:12 Uzeše i Lota, sinovca Avramova, i blago njegovo, i otidoše, jer življaše u Sodomu. GEN 14:13 A doðe jedan koji bješe utekao, te javi Avramu Jevrejinu, koji življaše u ravni Mamrija Amorejina, brata Esholu i brata Avnanu, koji bjehu u vjeri s Avramom. GEN 14:14 A kad Avram èu da mu se zarobio sinovac, naoruža sluge svoje, trista osamnaest, koji se rodiše u njegovoj kuæi, i poðe u potjeru do Dana. GEN 14:15 Ondje razredivši svoje udari na njih noæu sa slugama svojim, i razbi ih, i otjera ih do Hovala, koji je na lijevo od Damaska, GEN 14:16 I povrati sve blago; povrati i Lota sinovca svojega s blagom njegovijem, i žene i ljude. GEN 14:17 A car Sodomski izide mu na susret kad se vrati razbivši Hodologomora i careve što bijahu s njim, u dolinu Savinu, koje je sada dolina careva. GEN 14:18 A Melhisedek car Salimski iznese hljeb i vino; a on bijaše sveštenik Boga višnjega. GEN 14:19 I blagoslovi ga govoreæi: blagosloven da je Avram Bogu višnjemu, èije je nebo i zemlja! GEN 14:20 I blagosloven da je Bog višnji, koji predade neprijatelje tvoje u ruke tvoje! I dade mu Avram desetak od svega. GEN 14:21 A car Sodomski reèe Avramu: daj meni ljude, a blago uzmi sebi. GEN 14:22 A Avram reèe caru Sodomskom: dižem ruku svoju ka Gospodu Bogu višnjemu, èije je nebo i zemlja, zaklinjuæi se: GEN 14:23 Ni konca ni remena od obuæe neæu uzeti od svega što je tvoje, da ne reèeš: ja sam obogatio Avrama; GEN 14:24 Osim što su pojeli momci, i osim dijela ljudima koji su išli sa mnom, Esholu, Avnanu i Mamriju, oni neka uzmu svoj dio. GEN 15:1 Poslije ovijeh stvari doðe Avramu rijeè Gospodnja u utvari govoreæi: ne boj se, Avrame, ja sam ti štit, i plata je tvoja vrlo velika. GEN 15:2 A Avram reèe: Gospode, Gospode, šta æeš mi dati kad živim bez djece, a na kom æe ostati moja kuæa to je Elijezer ovaj Damaštanin? GEN 15:3 Još reèe Avram: eto meni nijesi dao poroda, pa æe sluga roðen u kuæi mojoj biti moj našljednik. GEN 15:4 A gle, Gospod mu progovori: neæe taj biti našljednik tvoj, nego koji æe izaæi od tebe taj æe ti biti našljednik. GEN 15:5 Pa ga izvede napolje i reèe mu: pogledaj na nebo i prebroj zvijezde, ako ih možeš prebrojiti. I reèe mu: tako æe biti sjeme tvoje. GEN 15:6 I povjerova Avram Bogu, a on mu primi to u pravdu. GEN 15:7 I reèe mu: ja sam Gospod, koji te izvedoh iz Ura Haldejskoga da ti dam zemlju ovu da bude tvoja. GEN 15:8 A on reèe: Gospode, Gospode, po èemu æu poznati da æe biti moja? GEN 15:9 I reèe mu: prinesi mi junicu od tri godine i kozu od tri godine i ovna od tri godine i grlicu i golupèe. GEN 15:10 I on uze sve to, i rasijeèe na pole, i metnu sve pole jednu prema drugoj; ali ne rasijeèe ptica. GEN 15:11 A ptice slijetahu na te mrtve životinje; a Avram ih odgonjaše. GEN 15:12 A kad sunce bješe na zahodu, uhvati Avrama tvrd san, i gle, strah i mrak velik obuze ga. GEN 15:13 I Gospod reèe Avramu: znaj zacijelo da æe sjeme tvoje biti došljaci u zemlji tuðoj, pa æe joj služiti, i ona æe ih muèiti èetiri stotine godina. GEN 15:14 Ali æu suditi i narodu kojemu æe služiti; a poslije æe oni izaæi s velikim blagom. GEN 15:15 A ti æeš otiæi k ocima svojim u miru, i biæeš pogreben u dobroj starosti. GEN 15:16 A oni æe se u èetvrtom koljenu vratiti ovamo; jer grijesima Amorejskim još nije kraj. GEN 15:17 A kad se sunce smiri i kad se smrèe, gle, peæ se dimljaše, i plamen ognjeni prolažaše izmeðu onijeh dijelova. GEN 15:18 Taj dan uèini Gospod zavjet s Avramom govoreæi: sjemenu tvojemu dadoh zemlju ovu od vode Misirske do velike vode, vode Efrata, GEN 15:19 Kenejsku, Kenezejsku i Kedmonejsku, GEN 15:20 I Hetejsku i Ferezejsku i Rafajsku, GEN 15:21 I Amorejsku i Hananejsku i Gergesejsku i Jevusejsku. GEN 16:1 Ali Sara žena Avramova ne raðaše mu djece. A imaše robinju Misirku, po imenu Agaru. GEN 16:2 Pa reèe Sara Avramu: Gospod me je zatvorio da ne rodim; nego idi k robinji mojoj, ne bih li dobila djece od nje. I Avram prista na rijeè Sarinu. GEN 16:3 I Sara žena Avramova uze Agaru Misirku robinju svoju, i dade je za ženu Avramu mužu svojemu poslije deset godina otkako se nastani Avram u zemlji Hananskoj. GEN 16:4 I on otide k Agari, i ona zatrudnje; a kad vidje da je trudna, ponese se od gospoðe svoje. GEN 16:5 A Sara reèe Avramu: uvreda moja pada na tebe; ja ti metnuh na krilo robinju svoju, a ona vidjevši da je trudna ponese se od mene. Gospod æe suditi meni i tebi. GEN 16:6 A Avram reèe Sari: eto, robinja je tvoja u tvojim rukama, èini s njom što ti je volja. I Sara je stade zlostaviti, te ona pobježe od nje. GEN 16:7 Ali anðeo Gospodnji naðe je kod studenca u pustinji, kod studenca na putu u Sur. GEN 16:8 I reèe joj: Agaro, robinjo Sarina, otkuda ideš, kuda li ideš? A ona reèe: bježim od Sare gospoðe svoje. GEN 16:9 A anðeo joj Gospodnji reèe: vrati se gospoði svojoj i pokori joj se. GEN 16:10 Opet joj reèe anðeo Gospodnji: umnožiæu veoma sjeme tvoje, da se neæe moæi prebrojiti od množine. GEN 16:11 Jošte joj reèe anðeo Gospodnji: eto si trudna, i rodiæeš sina, i nadjeni mu ime Ismailo; jer je Gospod vidio muku tvoju. GEN 16:12 A biæe èovjek ubojica; ruka æe se njegova dizati na svakoga a svaèija na njega, i nastavaæe na pogledu svoj braæi svojoj. GEN 16:13 Tada Agara prizva ime Gospoda koji govori s njom: ti si Bog, koji vidi. Jer govoraše: zar još gledam iza onoga koji me vidje? GEN 16:14 Toga radi zove se studenac onaj studenac živoga koji me vidi; a on je izmeðu Kadisa i Varada. GEN 16:15 I rodi Agara Avramu sina; i nadjede Avram sinu svojemu, kojega mu rodi Agara, ime Ismailo. GEN 16:16 A bješe Avramu osamdeset i šest godina kad mu Agara rodi Ismaila. GEN 17:1 A kad Avramu bi devedeset i devet godina, javi mu se Gospod i reèe mu: ja sam Bog svemoguæi, po mojoj volji živi i budi pošten. GEN 17:2 I uèiniæu zavjet izmeðu sebe i tebe, i vrlo æu te umnožiti. GEN 17:3 A Avram pade nièice. I Gospod mu još govori i reèe: GEN 17:4 Od mene evo zavjet moj s tobom da æeš biti otac mnogim narodima. GEN 17:5 Zato se više neæeš zvati Avram, nego æe ti ime biti Avraam, jer sam te uèinio ocem mnogih naroda; GEN 17:6 Daæu ti porodicu vrlo veliku, i naèiniæu od tebe narode mnoge, i carevi æe izaæi od tebe. GEN 17:7 A postavljam zavjet svoj izmeðu sebe i tebe i sjemena tvojega nakon tebe od koljena do koljena, da je zavjet vjeèan, da sam Bog tebi i sjemenu tvojemu nakon tebe; GEN 17:8 I daæu tebi i sjemenu tvojemu nakon tebe zemlju u kojoj si došljak, svu zemlju Hanansku u državu vjeènu, i biæu im Bog. GEN 17:9 I reèe Bog Avramu: ti pak drži zavjet moj, ti i sjeme tvoje nakon tebe od koljena do koljena. GEN 17:10 A ovo je zavjet moj izmeðu mene i vas i sjemena tvojega nakon tebe, koji æete držati: da se obrezuje izmeðu vas sve muškinje. GEN 17:11 A obrezivaæete okrajak tijela svojega, da bude znak zavjeta izmeðu mene i vas. GEN 17:12 Svako muško dijete kad mu bude osam dana da se obrezuje od koljena do koljena, rodilo se u kuæi ili bilo kupljeno za novce od kojih god stranaca, koje ne bude od sjemena tvojega. GEN 17:13 Da se obrezuje koje se rodi u kuæi tvojoj i koje se kupi za novce tvoje; tako æe biti zavjet moj na tijelu vašem zavjet vjeèan. GEN 17:14 A neobrezano muško, kojemu se ne obreže okrajak tijela njegova, da se istrijebi iz naroda svojega, jer pokvari zavjet moj. GEN 17:15 I još reèe Bog Avramu: a Saru ženu svoju ne zovi je više Sara nego neka joj bude ime Sara. GEN 17:16 I ja æu je blagosloviti, i daæu ti sina od nje; blagosloviæu je, i biæe mati mnogim narodima, i carevi narodima izaæi æe od nje. GEN 17:17 Tada pade Avram nièice, i nasmija se govoreæi u srcu svojem: eda æe se èovjeku od sto godina roditi sin? i Sari? eda æe žena od devedeset godina roditi? GEN 17:18 I Avram reèe Bogu: neka živ bude Ismailo pred tobom! GEN 17:19 I reèe Bog: zaista Sara žena tvoja rodiæe ti sina, i nadjeæeš mu ime Isak; i postaviæu zavjet svoj s njim da bude zavjet vjeèan sjemenu njegovu nakon njega. GEN 17:20 A i za Ismaila uslišio sam te; evo blagoslovio sam ga, i daæu mu porodicu veliku, i umnožiæu ga veoma; i rodiæe dvanaest knezova, i uèiniæu od njega velik narod. GEN 17:21 A zavjet svoj uèiniæu s Isakom kad ti ga rodi Sara, do godine u ovo doba. GEN 17:22 I Bog izgovorivši otide od Avrama gore. GEN 17:23 I Avram uze Ismaila sina svojega i sve koji se rodiše u domu njegovu i koje god bješe kupio za svoje novce, sve muškinje od domaæih svojih; i obreza okrajak tijela njihova u isti dan, kao što mu kaza Bog. GEN 17:24 A bješe Avramu devedeset i devet godina kad obreza okrajak tijela svojega. GEN 17:25 A Ismailu sinu njegovu bješe trinaest godina kad mu se obreza okrajak tijela njegova. GEN 17:26 U jedan dan obreza se Avram i sin mu Ismailo, GEN 17:27 I svi domašnji njegovi, roðeni u kuæi i kupljeni za novce od stranaca, biše obrezani s njim. GEN 18:1 Poslije mu se javi Gospod u ravnici Mamrijskoj kad sjeðaše na vratima pred šatorom svojim u podne. GEN 18:2 Podigavši oèi svoje pogleda, i gle, tri èovjeka stajahu prema njemu. I ugledavši ih potrèa im na susret ispred vrata šatora svojega, i pokloni se do zemlje; GEN 18:3 I reèe: Gospode, ako sam našao milost pred tobom, nemoj proæi sluge svojega. GEN 18:4 Da vam donesemo malo vode i operite noge, te se naslonite malo pod ovijem drvetom. GEN 18:5 I iznijeæu malo hljeba, te potkrijepite srce svoje, pa onda poðite, kad idete pored sluge svojega. I rekoše: uèini što si kazao. GEN 18:6 I Avram otrèa u šator k Sari, i reèe: brže zamijesi tri kopanje bijeloga brašna i ispeci pogaèe. GEN 18:7 Pa otrèa ka govedima i uhvati tele mlado i dobro, i dade ga momku da ga brže zgotovi. GEN 18:8 Pa onda iznese masla i mlijeka i tele koje bješe zgotovio, i postavi im, a sam stajaše pred njima pod drvetom dokle jeðahu. GEN 18:9 I oni mu rekoše: gdje je Sara žena tvoja? A on reèe: eno je pod šatorom. GEN 18:10 A jedan izmeðu njih reèe: do godine u ovo doba opet æu doæi k tebi, a Sara æe žena tvoja imati sina. A Sara slušaše na vratima od šatora iza njega. GEN 18:11 A Avram i Sara bijahu stari i vremeniti, i u Sare bješe prestalo što biva u žena. GEN 18:12 Zato se nasmija Sara u sebi govoreæi: pošto sam ostarjela, sad li æe mi doæi radost? a i gospodar mi je star. GEN 18:13 Tada reèe Gospod Avramu: što se smije Sara govoreæi: istina li je da æu roditi kad sam ostarjela? GEN 18:14 Ima li što teško Gospodu? Do godine u ovo doba opet æu doæi k tebi, a Sara æe imati sina. GEN 18:15 A Sara udari u bah govoreæi: nijesam se smijala. Jer se uplaši. Ali on reèe: nije istina, nego si se smijala. GEN 18:16 Potom ustaše ljudi odande, i poðoše put Sodoma; i Avram poðe s njima da ih isprati. GEN 18:17 A Gospod reèe: kako bih tajio od Avrama šta æu uèiniti, GEN 18:18 Kad æe od Avrama postati velik i silan narod, i u njemu æe se blagosloviti svi narodi na zemlji? GEN 18:19 Jer znam da æe zapovjediti sinovima svojima i domu svojemu nakon sebe da se drže putova Gospodnjih i da èine što je pravo i dobro, da bi Gospod navršio na Avramu što mu je obeæao. GEN 18:20 I reèe Gospod: vika je u Sodomu i Gomoru velika, i grijeh je njihov grdan. GEN 18:21 Zato æu siæi da vidim eda li sve èine kao što vika doðe preda me; ako li nije tako, da znam. GEN 18:22 I ljudi okrenuvši se poðoše put Sodoma; ali Avram još stajaše pred Gospodom, GEN 18:23 I pristupiv Avram reèe: hoæeš li pogubiti i pravednoga s nepravednim? GEN 18:24 Može biti da ima pedeset pravednika u gradu; hoæeš li i njih pogubiti, i neæeš oprostiti mjestu za onijeh pedeset pravednika što su u njemu? GEN 18:25 Nemoj to èiniti, ni gubiti pravednika s nepravednikom, da bude pravedniku kao i nepravedniku; nemoj; eda li sudija cijele zemlje neæe suditi pravo? GEN 18:26 I reèe Gospod: ako naðem u Sodomu pedeset pravednika u gradu, oprostiæu cijelom mjestu njih radi. GEN 18:27 A Avram odgovori i reèe: gle, sada bih progovorio Gospodu, ako i jesam prah i pepeo. GEN 18:28 Može biti pravednika pedeset manje pet, hoæeš li za ovijeh pet zatrti sav grad? Odgovori: neæu, ako naðem èetrdeset i pet. GEN 18:29 I stade dalje govoriti, i reèe: može biti da æe se naæi èetrdeset. Reèe: neæu radi onijeh èetrdeset. GEN 18:30 Potom reèe: nemoj se gnjeviti, Gospode, što æu reæi; može biti da æe se naæi trideset. I reèe: neæu, ako naðem trideset. GEN 18:31 Opet reèe: gle, sada bih progovorio Gospodu; može biti da æe se naæi dvadeset. Reèe: neæu ih pogubiti za onijeh dvadeset. GEN 18:32 Najposlije reèe: nemoj se gnjeviti, Gospode, što æu još jednom progovoriti; može biti da æe se naæi deset. Reèe: neæu ih pogubiti radi onijeh deset. GEN 18:33 I Gospod otide svršivši razgovor s Avramom; a Avram se vrati na svoje mjesto. GEN 19:1 A uveèe doðoše dva anðela u Sodom; a Lot sjeðaše na vratima Sodomskim; i kad ih ugleda, ustade te ih srete, i pokloni se licem do zemlje, GEN 19:2 I reèe: hodite, gospodo, u kuæu sluge svojega, i prenoæite i operite noge svoje; pa sjutra rano kad ustanete poðite svojim putem. A oni rekoše: ne, nego æemo prenoæiti na ulici. GEN 19:3 Ali on navali na njih, te se uvratiše k njemu i uðoše u kuæu njegovu, i on ih ugosti, i ispeèe hljebova prijesnijeh, i jedoše. GEN 19:4 I još ne bjehu legli, a graðani Sodomljani slegoše se oko kuæe, staro i mlado, sav narod sa svijeh krajeva, GEN 19:5 I vikahu Lota i govorahu mu: gdje su ljudi što doðoše sinoæ k tebi? izvedi ih k nama da ih poznamo. GEN 19:6 A Lot izide k njima pred vrata zatvoriv vrata za sobom, GEN 19:7 I reèe im: nemojte, braæo, èiniti zla. GEN 19:8 Evo imam dvije kæeri, koje još ne poznaše èovjeka; njih æu vam izvesti, pa èinite s njima što vam je volja; samo ne dirajte u one ljude, jer su zato ušli pod moj krov. GEN 19:9 A oni mu rekoše: hodi amo. Pa onda rekoše: ovaj je sam došao amo da živi kao došljak, pa još hoæe da nam sudi; sad æemo tebi uèiniti gore nego njima. Pa navališe jako na èovjeka, na Lota, i stadoše istavljati vrata. GEN 19:10 A ona dva èovjeka digoše ruke, i uvukoše Lota k sebi u kuæu, i zatvoriše vrata. GEN 19:11 A ljudi što bijahu pred vratima kuænim ujedanput oslijepiše od najmanjega do najveæega, te ne mogahu naæi vrata. GEN 19:12 Tada ona dva èovjeka rekoše Lotu: ako imaš ovdje još koga svoga, ili zeta ili sina ili kæer, ili koga god svoga u ovom gradu, gledaj nek idu odavde; GEN 19:13 Jer hoæemo da zatremo mjesto ovo, jer je vika njihova velika pred Gospodom, pa nas posla Gospod da ga zatremo. GEN 19:14 I izide Lot, i kaza zetovima svojim, za koje šæaše dati kæeri svoje, i reèe im: ustajte, idite iz mjesta ovoga, jer æe sada zatrti Gospod grad ovaj. Ali se zetovima njegovijem uèini da se šali. GEN 19:15 A kad zora zabijelje, navališe anðeli na Lota govoreæi: ustani, uzmi ženu svoju i dvije kæeri svoje koje su tu, da ne pogineš u bezakonju grada toga. GEN 19:16 A on se stade šèinjati, te ljudi uzeše za ruku njega i ženu njegovu i dvije kæeri njegove, jer ga bješe žao Gospodu, i izvedoše ga i pustiše iza grada. GEN 19:17 I kad ih izvedoše napolje, reèe jedan: izbavi dušu svoju i ne obziri se natrag, i u cijeloj ovoj ravni da nijesi stao; bježi na ono brdo, da ne pogineš. GEN 19:18 A Lot im reèe: nemoj, Gospode! GEN 19:19 Gle, sluga tvoj naðe milosti pred tobom, i milost je tvoja prevelika koju mi uèini saèuvavši mi život; ali ne mogu uteæi na brdo da me ne stigne zlo i ne poginem. GEN 19:20 Eno grad blizu; onamo se može uteæi, a mali je; da bježim onamo; ta mali je, te æu ostati živ. GEN 19:21 A on mu reèe: eto poslušaæu te i zato, i neæu zatrti grada, za koji reèe. GEN 19:22 Brže bježi onamo; jer ne mogu èiniti ništa dokle ne stigneš onamo. Zato se prozva onaj grad Sigor. GEN 19:23 I kad sunce ogranu po zemlji, Lot doðe u Sigor. GEN 19:24 Tada pusti Gospod na Sodom i na Gomor od Gospoda s neba dažd od sumpora i ognja, GEN 19:25 I zatr one gradove i svu onu ravan, i sve ljude u gradovima i rod zemaljski. GEN 19:26 Ali žena Lotova bješe se obazrela iduæi za njim, i posta slan kamen. GEN 19:27 A sjutradan rano ustavši Avram, otide na mjesto gdje je stajao pred Gospodom; GEN 19:28 I pogleda na Sodom i Gomor i svu okolinu po onoj ravni, i ugleda, a to se dizaše dim od zemlje kao dim iz peæi. GEN 19:29 Ali kad Bog zatiraše gradove u onoj ravni, opomenu se Bog Avrama, i izvede Lota iz propasti kad zatr gradove gdje življaše Lot. GEN 19:30 A Lot otide iz Sigora, i stani se na onom brdu s dvije kæeri svoje, jer se bojaše ostati u Sigoru; i življaše u peæini s dvije kæeri svoje. GEN 19:31 A starija reèe mlaðoj: naš je otac star, a nema nikoga na zemlji da doðe k nama kao što je obièaj po svoj zemlji. GEN 19:32 Hajde da damo ocu vina neka se opije, pa da legnemo s njim, eda bismo saèuvale sjeme ocu svojemu. GEN 19:33 I dadoše ocu vina onu noæ; i došavši starija leže s ocem svojim, i on ne osjeti ni kad ona leže ni kad ustade. GEN 19:34 A sjutradan reèe starija mlaðoj: gle, noæas spavah s ocem svojim. Da mu damo vina i doveèe, pa idi ti i lezi s njim, eda bismo saèuvale sjeme ocu svojemu. GEN 19:35 Pa i to veèe dadoše ocu vina i ustavši mlaða leže s njim, i on ne osjeti ni kad ona leže ni kad ustade. GEN 19:36 I obje kæeri Lotove zatrudnješe od oca svojega. GEN 19:37 I starija rodi sina, i nadjede mu ime Moav; od njega su Moavci do današnjega dana. GEN 19:38 Pa i mlaða rodi sina, i nadjede mu ime Ven-Amije; od njega su Amonci do današnjega dana. GEN 20:1 A Avram otide odande na jug, i stani se izmeðu Kadisa i Sura; i življaše kao došljak u Geraru. GEN 20:2 I govoraše za ženu svoju Saru: sestra mi je. A car Gerarski Avimeleh posla, te uze Saru. GEN 20:3 Ali doðe Bog Avimelehu noæu u snu, i reèe mu: gle, poginuæeš sa žene koju si uzeo, jer ima muža. GEN 20:4 A Avimeleh ne bješe se nje dotakao, i zato reèe: Gospode, eda li æeš i pravedan narod pogubiti? GEN 20:5 Nije li mi sam kazao: sestra mi je? a i ona sama kaza: brat mi je. Uèinio sam u èistoti srca svojega i u pravdi ruku svojih. GEN 20:6 Tada mu reèe Bog u snu: znam da si uèinio u èistoti srca svojega, zato te saèuvah da mi ne sagriješiš, i ne dadoh da je se dotakneš. GEN 20:7 A sada vrati èovjeku ženu njegovu, jer je prorok, i moliæe se za te, te æeš ostati živ. Ako li ne vratiš, znaj da æeš umrijeti ti i svi tvoji. GEN 20:8 I ujutru rano usta Avimeleh, i sazva sve sluge svoje, i kaza im sve ovo da èuju. I uplašiše se ljudi veoma. GEN 20:9 Tada Avimeleh dozva Avrama i reèe mu: šta si nam uèinio? šta li sam ti zgriješio, te navuèe na me i na carstvo moje toliko zlo? Uèinio si mi što ne valja èiniti. GEN 20:10 I još reèe Avimeleh Avramu: šta ti je bilo, te si to uèinio? GEN 20:11 A Avram odgovori: veljah: jamaèno nema straha Božijega u ovom mjestu, pa æe me ubiti radi žene moje. GEN 20:12 A upravo i jest mi sestra, kæi oca mojega; ali nije kæi moje matere, pa poðe za me. GEN 20:13 A kad me Bog izvede iz doma oca mojega, ja joj rekoh: uèini dobro, i kaži za me gdje god doðemo: brat mi je. GEN 20:14 Tada Avimeleh uze ovaca i goveda i sluga i sluškinja, te dade Avramu, i vrati mu Saru ženu njegovu. GEN 20:15 I reèe Avimeleh Avramu: evo, zemlja ti je moja otvorena, živi slobodno gdje ti je volja. GEN 20:16 A Sari reèe: evo dao sam tvojemu bratu tisuæu srebrnika; gle, on ti je oèima pokrivalo pred svima koji budu s tobom; i to sve da ti je za nauku. GEN 20:17 I Avram se pomoli Bogu, i iscijeli Bog Avimeleha i ženu njegovu i sluškinje njegove, te raðahu. GEN 20:18 Jer Gospod bješe sasvijem zatvorio svaku matericu u domu Avimelehovu radi Sare žene Avramove. GEN 21:1 I Gospod pohodi Saru, kao što bješe rekao, i uèini Gospod Sari kao što bješe kazao. GEN 21:2 Jer zatrudnje i rodi Sara Avramu sina u starosti njegovoj u isto vrijeme kad kaza Gospod. GEN 21:3 I Avram nadjede ime sinu koji mu se rodi, kojega mu rodi Sara, Isak. GEN 21:4 I obreza Avram sina svojega Isaka kad bi od osam dana, kao što mu zapovjedi Bog. GEN 21:5 A Avramu bješe sto godina kad mu se rodi sin Isak. GEN 21:6 A Sara reèe: Bog mi uèini smijeh; ko god èuje, smijaæe mi se. GEN 21:7 I reèe: ko bi rekao Avramu da æe Sara dojiti djecu? ipak mu rodih sina u starosti njegovoj. GEN 21:8 A kad dijete doraste da se odbije od sise, uèini Avram veliku gozbu onaj dan kad odbiše Isaka od sise. GEN 21:9 I Sara vidje sina Agare Misirke, koja ga rodi Avramu, gdje se potsmijeva; GEN 21:10 Pa reèe Avramu: otjeraj ovu robinju sa sinom njezinijem, jer sin ove robinje neæe biti našljednik s mojim sinom, s Isakom. GEN 21:11 A to Avramu bi vrlo krivo radi sina njegova. GEN 21:12 Ali Bog reèe Avramu: nemoj da ti je krivo radi djeteta i radi robinje tvoje. Što ti je god kazala Sara, poslušaj; jer æe ti se u Isaku sjeme prozvati. GEN 21:13 Ali æu i od sina robinjina uèiniti narod, jer je tvoje sjeme. GEN 21:14 I Avram ustav ujutru rano, uze hljeba i mješinu vode, i dade Agari metnuvši joj na leða, i dijete, i otpusti je. A ona otišavši lutaše po pustinji Virsavskoj. GEN 21:15 A kad nesta vode u mješini, ona baci dijete pod jedno drvo, GEN 21:16 Pa otide koliko se može strijelom dobaciti, i sjede prema njemu; jer govoraše: da ne gledam kako æe umrijeti dijete. I sjedeæi prema njemu stade iza glasa plakati. GEN 21:17 A Bog èu glas djetinji, i anðeo Božji viknu s neba Agaru, i reèe joj: što ti je, Agaro? ne boj se, jer Bog èu glas djetinji odande gdje je. GEN 21:18 Ustani, digni dijete i uzmi ga u naruèje; jer æu od njega uèiniti velik narod. GEN 21:19 I Bog joj otvori oèi, te ugleda studenac; i otišavši napuni mješinu vode, i napoji dijete. GEN 21:20 I Bog bijaše s djetetom, te odraste, i življaše u pustinji, i posta strijelac. GEN 21:21 A življaše u pustinji Faranu. I mati ga oženi iz zemlje Misirske. GEN 21:22 U to vrijeme reèe Avimeleh i Fihol vojvoda njegov Avramu govoreæi: Bog je s tobom u svemu što radiš. GEN 21:23 Zakuni mi se sada Bogom da neæeš prevariti mene ni sina mojega ni unuka mojega, nego da æeš dobro onako kako sam ja tebi èinio i ti èiniti meni i zemlji u kojoj si došljak. GEN 21:24 A Avram reèe: hoæu se zakleti. GEN 21:25 Ali Avram prekori Avimeleha za studenac, koji uzeše na silu sluge Avimelehove. GEN 21:26 A Avimeleh reèe: ne znam ko je to uèinio; niti mi ti kaza, niti èuh do danas. GEN 21:27 Tada Avram uze ovaca i goveda, i dade Avimelehu, i uhvatiše vjeru meðu sobom. GEN 21:28 I Avram odluèi sedam jaganjaca iz stada. GEN 21:29 A Avimeleh reèe Avramu: šta æe ono sedam jaganjaca što si odluèio? GEN 21:30 A on odgovori: da primiš iz moje ruke ono sedam jaganjaca, da mi bude svjedoèanstvo da sam ja iskopao ovaj studenac. GEN 21:31 Otuda se prozva ono mjesto Vir-Saveja, jer se ondje zakleše obojica. GEN 21:32 Tako uhvatiše vjeru na Virsaveji. Tada se diže Avimeleh i Fihol vojvoda njegov, i vratiše se u zemlju Filistejsku. GEN 21:33 A Avram posadi lug na Virsaveji, i ondje prizva ime Gospoda Boga vjeènoga. GEN 21:34 I Avram življaše kao došljak u zemlji Filistejskoj mnogo vremena. GEN 22:1 Poslije toga šæaše Bog okušati Avrama, pa mu reèe: Avrame! A on odgovori: evo me. GEN 22:2 I reèe mu Bog: uzmi sada sina svojega, jedinca svojega miloga, Isaka, pa idi u zemlju Moriju, i spali ga na žrtvu tamo na brdu gdje æu ti kazati. GEN 22:3 I sjutradan rano ustavši Avram osamari magarca svojega, i uze sa sobom dva momka i Isaka sina svojega; i nacijepavši drva za žrtvu podiže se i poðe na mjesto koje mu kaza Bog. GEN 22:4 Treæi dan podigavši oèi svoje Avram ugleda mjesto izdaleka. GEN 22:5 I reèe Avram momcima svojim: ostanite vi ovdje s magarcem, a ja i dijete idemo onamo, pa kad se pomolimo Bogu, vratiæemo se k vama. GEN 22:6 I uzevši Avram drva za žrtvu naprti Isaku sinu svojemu, a sam uze u svoje ruke ognja i nož; pa otidoše obojica zajedno. GEN 22:7 Tada reèe Isak Avramu ocu svojemu: oèe! A on reèe: što, sine! I reèe Isak: eto ognja i drva, a gdje je jagnje za žrtvu? GEN 22:8 A Avram odgovori: Bog æe se, sinko, postarati za jagnje sebi na žrtvu. I iðahu obojica zajedno. GEN 22:9 A kad doðoše na mjesto koje mu Bog kaza, Avram naèini ondje žrtvenik, i metnu drva na nj, i svezavši Isaka sina svojega metnu ga na žrtvenik vrh drva; GEN 22:10 I izmahnu Avram rukom svojom i uze nož da zakolje sina svojega. GEN 22:11 Ali anðeo Gospodnji viknu ga s neba, i reèe: Avrame! Avrame! A on reèe: evo me. GEN 22:12 A anðeo reèe: ne diži ruke svoje na dijete, i ne èini mu ništa; jer sada poznah da se bojiš Boga, kad nijesi požalio sina svojega, jedinca svojega, mene radi. GEN 22:13 I Avram podigavši oèi svoje pogleda; i gle, ovan iza njega zapleo se u èesti rogovima; i otišavši Avram uze ovna i spali ga na žrtvu mjesto sina svojega. GEN 22:14 I nazva Avram ono mjesto: Gospod æe se postarati. Zato se i danas kaže: na brdu, gdje æe se Gospod postarati. GEN 22:15 I anðeo Gospodnji opet viknu s neba Avrama. GEN 22:16 I reèe: sobom se zakleh, veli Gospod: kad si tako uèinio, i nijesi požalio sina svojega, jedinca svojega, GEN 22:17 Zaista æu te blagosloviti i sjeme tvoje veoma umnožiti, da ga bude kao zvijezda na nebu i kao pijeska na brijegu morskom; i naslijediæe sjeme tvoje vrata neprijatelja svojih. GEN 22:18 I blagosloviæe se u sjemenu tvojem svi narodi na zemlji, kad si poslušao glas moj. GEN 22:19 Tada se Avram vrati k momcima svojim, te se digoše, i otidoše zajedno u Virsaveju, jer Avram življaše u Virsaveji. GEN 22:20 Poslije toga javiše Avramu govoreæi: gle, i Melha rodi sinove bratu tvojemu Nahoru: GEN 22:21 Uza prvenca i Vuza brata mu, i Kamuila, oca Avramova, GEN 22:22 I Hazada i Azava i Faldesa i Jeldafa i Vatuila. GEN 22:23 A Vatuilo rodi Reveku. Osam ih rodi Melha Nahoru bratu Avramovu. GEN 22:24 A inoèa njegova, po imenu Revma, rodi i ona Taveka i Gama i Tohosa i Moha. GEN 23:1 A poživje Sara sto i dvadeset i sedam godina; to su godine vijeka Sarina; GEN 23:2 I umrije Sara u Kirijat-Arvi, a to je Hevron, u zemlji Hananskoj. I doðe Avram da ožali Saru i oplaèe. GEN 23:3 A kad usta Avram od mrtvaca svojega, reèe sinovima Hetovijem govoreæi: GEN 23:4 Stranac sam i došljak kod vas; dajte mi da imam grob kod vas da pogrebem mrtvaca svojega ispred oèiju svojih. GEN 23:5 A sinovi Hetovi odgovoriše Avramu govoreæi mu: GEN 23:6 Èuj nas, gospodaru; ti si knez od Boga meðu nama; u najboljem grobu našem pogrebi mrtvaca svojega; niko izmeðu nas neæe ti zatvoriti groba svojega da ne pogrebeš mrtvaca svojega. GEN 23:7 Tada usta Avram i pokloni se narodu zemlje one, sinovima Hetovijem; GEN 23:8 I reèe im govoreæi: ako hoæete da pogrebem mrtvaca svojega ispred oèiju svojih, poslušajte me, i govorite za mene Efronu sinu Sarovu, GEN 23:9 Neka mi da peæinu u Makpeli, koja je nakraj njive njegove; za novce neka mi je da meðu vama koliko vrijedi, da imam grob. GEN 23:10 A Efron sjeðaše usred sinova Hetovijeh. Pa reèe Efron Hetejin Avramu pred sinovima Hetovijem, koji slušahu, pred svijem koji ulažahu na vrata grada njegova, govoreæi: GEN 23:11 Ne, gospodaru; èuj me: poklanjam ti njivu, i peæinu kod nje poklanjam ti; pred sinovima naroda svojega poklanjam ti je, pogrebi mrtvaca svojega. GEN 23:12 A Avram se pokloni narodu zemlje one, GEN 23:13 I reèe Efronu pred narodom zemlje one govoreæi: ako si voljan, èuj me; da ti dam šta vrijedi njiva, uzmi od mene, pa æu onda pogrepsti mrtvaca svojega ondje. GEN 23:14 A Efron odgovori Avramu govoreæi mu: GEN 23:15 Gospodaru, èuj me; zemlja vrijedi èetiri stotine sikala srebra izmeðu mene i tebe; šta je to? samo ti pogrebi mrtvaca svojega. GEN 23:16 A Avram èuvši Efrona izmjeri mu srebro, koje reèe pred sinovima Hetovijem, èetiri stotine sikala srebra, kako su išli meðu trgovcima. GEN 23:17 I njiva Efronova u Makpeli prema Mamriji, njiva s peæinom koja je na njoj, i sva drveta na njivi i po meði njezinoj unaokolo, GEN 23:18 Posta Avramova pred sinovima Hetovijem, pred svjema koji ulaze na vrata grada onoga. GEN 23:19 Potom pogrebe Avram Saru ženu svoju u peæini na njivi Makpeli prema Mamriji, a to je Hevron, u zemlji Hananskoj. GEN 23:20 I potvrdiše sinovi Hetovi njivu i peæinu na njoj Avramu da ima grob. GEN 24:1 A Avram bješe star i vremenit, i Gospod bješe blagoslovio Avrama u svemu; GEN 24:2 I reèe Avram sluzi svojemu najstarijemu u kuæi svojoj, koji bješe nad svijem dobrom njegovijem: metni ruku svoju pod stegno moje, GEN 24:3 Da te zakunem Gospodom Bogom nebeskim i Bogom zemaljskim da neæeš dovesti žene sinu mojemu izmeðu kæeri ovijeh Hananeja, meðu kojima živim; GEN 24:4 Nego da æeš otiæi u zemlju moju i u rod moj i dovesti ženu sinu mojemu Isaku. GEN 24:5 A sluga mu reèe: i ako djevojka ne htjedbude poæi sa mnom u ovu zemlju; hoæu li odvesti sina tvojega u zemlju iz koje si se iselio? GEN 24:6 A Avram mu reèe: pazi da ne odvedeš sina mojega onamo. GEN 24:7 Gospod Bog nebeski, koji me je uzeo iz doma oca mojega i iz zemlje roda mojega, i koji mi je rekao i zakleo mi se govoreæi: sjemenu æu tvojemu dati zemlju ovu, on æe poslati anðela svojega pred tobom da dovedeš ženu sinu mojemu odande. GEN 24:8 Ako li djevojka ne htjedbude poæi s tobom, onda da ti je prosta zakletva moja; samo sina mojega nemoj odvesti onamo. GEN 24:9 I metnu sluga ruku svoju pod stegno Avramu gospodaru svojemu, i zakle mu se za ovo. GEN 24:10 Tada sluga uze deset kamila izmeðu kamila gospodara svojega da ide, jer sve blago gospodara njegova bješe pod njegovom rukom; i otišav doðe u Mesopotamiju do grada Nahorova. GEN 24:11 I pusti kamile da poliježu iza grada kod studenca pred veèe kad izlaze graðanke da zahvataju vode; GEN 24:12 I reèe: Gospode Bože gospodara mojega Avrama, daj mi sreæu danas i uèini milost gospodaru mojemu Avramu. GEN 24:13 Evo, ja æu stajati kod ovoga studenca, a graðanke æe doæi da zahvataju vode. GEN 24:14 Kojoj djevojci reèem: nagni krèag svoj da se napijem, a ona reèe: na pij, i kamile æu ti napojiti; daj to da bude ona koju si namijenio sluzi svojemu Isaku; i po tome da poznam da si uèinio milost gospodaru mojemu. GEN 24:15 I on još ne izgovori, a to Reveka, kæi Vatuila sina Melhe žene Nahora brata Avramova, doðe s krèagom na ramenu. GEN 24:16 I bješe vrlo lijepa, još djevojka, još je èovjek ne bješe poznao. Ona siðe na izvor, i natoèi krèag, i poðe; GEN 24:17 A sluga iskoèi pred nju i reèe: daj mi da se napijem malo vode iz krèaga tvojega. GEN 24:18 A ona reèe: na pij, gospodaru. I brže spusti krèag na ruku svoju, i napoji ga. GEN 24:19 I kad ga napoji, reèe: i kamilama æu tvojim naliti neka se napiju. GEN 24:20 I brže izruèi krèag svoj u pojilo, pa opet otrèa na studenac da nalije, i nali svijem kamilama njegovijem. GEN 24:21 A èovjek joj se divljaše, i æutaše, neæe li poznati je li Gospod dao sreæu putu njegovu ili nije. GEN 24:22 A kad se kamile napiše, izvadi èovjek zlatnu grivnu od po sikla i metnu joj oko èela, i dvije narukvice metnu joj na ruke od deset sikala zlata. GEN 24:23 I reèe: èija si kæi? kaži mi. Ima li u kuæi oca tvojega mjesta za nas da prenoæimo? GEN 24:24 A ona mu reèe: ja sam kæi Vatuila sina Melšina, kojega rodi Nahoru. GEN 24:25 Još reèe: ima u nas mnogo slame i piæe i mjesta za noæište. GEN 24:26 Tada èovjek savivši se pokloni se Gospodu, GEN 24:27 I reèe: blagosloven da je Gospod Bog gospodara mojega Avrama, što ne ostavi milosti svoje i vjere svoje prema gospodaru mojem, i putem dovede me Gospod u dom rodbine gospodara mojega. GEN 24:28 A djevojka otrèa i sve ovo kaza u domu matere svoje. GEN 24:29 A Reveka imaše brata, kojemu ime bješe Lavan; i istrèa Lavan k èovjeku na studenac, GEN 24:30 Kako vidje grivnu i narukvice na rukama sestre svoje i èu gdje Reveka sestra mu reèe: tako mi kaza èovjek; doðe k èovjeku; a on stajaše kod kamila na studencu. GEN 24:31 I reèe: hodi, koji si blagosloven od Gospoda; što bi stajao napolju? spremio sam kuæu, ima mjesta i za kamile. GEN 24:32 I dovede èovjeka u kuæu, i rastovari kamile; i dadoše slame i piæe kamilama, i donesoše vode za noge njemu i ljudima što bijahu s njim; GEN 24:33 I postaviše mu da jede; ali on reèe: neæu jesti dokle ne kažem stvar svoju. A Lavan mu reèe: govori. GEN 24:34 Tada reèe: ja sam sluga Avramov. GEN 24:35 A Gospod je blagoslovio gospodara mojega veoma, te je postao velik, i dao mu je ovaca i goveda, i srebra i zlata, i sluga i sluškinja, i kamila i magaraca. GEN 24:36 I još Sara žena gospodara mojega rodi sina gospodaru mojemu u starosti njegovoj, i on mu dade sve što ima. GEN 24:37 A mene zakle gospodar moj govoreæi: nemoj dovesti sinu mojemu žene izmeðu kæeri ovijeh Hananeja, meðu kojima živim; GEN 24:38 Nego idi u dom oca mojega i u rod moj, da dovedeš ženu sinu mojemu. GEN 24:39 A ja rekoh gospodaru svojemu: može biti da djevojka neæe htjeti poæi sa mnom. GEN 24:40 A on mi reèe: Gospod, po èijoj volji svagda življah, poslaæe anðela svojega s tobom, i daæe sreæu tvojemu putu da dovedeš ženu sinu mojemu od roda mojega, iz doma oca mojega. GEN 24:41 Onda æe ti biti prosta zakletva moja, kad otideš u rod moj; ako ti je i ne dadu, opet æe ti biti prosta zakletva moja. GEN 24:42 I kad doðoh danas na studenac, rekoh: Gospode Bože gospodara mojega Avrama, ako si dao sreæu putu mojemu, kojim idem, GEN 24:43 Evo, ja æu stajati kod studenca: koja djevojka doðe da zahvati vode, i ja joj kažem: daj mi da se napijem malo vode iz krèaga tvojega, GEN 24:44 A ona mi odgovori: i ti pij i kamilama æu tvojim naliti; to neka bude žena koju je namijenio Gospod sinu gospodara mojega. GEN 24:45 Ja još ne izgovorih u srcu svojem, a doðe Reveka s krèagom na ramenu, i sišavši na izvor zahvati; i ja joj rekoh: daj mi da se napijem. GEN 24:46 A ona brže spustivši sa sebe krèag reèe: na pij, i kamile æu ti napojiti. I kad se napih, napoji i kamile moje. GEN 24:47 I zapitah je govoreæi: èija si kæi? A ona odgovori: ja sam kæi Vatuila sina Nahorova, kojega mu rodi Melha. Tada joj metnuh grivnu oko èela i narukvice na ruke; GEN 24:48 I padoh i poklonih se Gospodu, i zahvalih Gospodu Bogu gospodara mojega Avrama, što me dovede pravijem putem da naðem kæer brata gospodara svojega za sina njegova. GEN 24:49 Ako æete dakle uèiniti ljubav i vjeru gospodaru mojemu, kažite mi; ako li neæete, kažite mi, da idem na desno ili na lijevo. GEN 24:50 A Lavan i Vatuilo odgovarajuæi rekoše: od Gospoda je ovo došlo; mi ti ne možemo kazati ni zlo ni dobro. GEN 24:51 Eto, Reveka je u tvojoj vlasti, uzmi je pa idi, i neka bude žena sinu tvojega gospodara, kao što kaza Gospod. GEN 24:52 A kad èu sluga Avramov rijeèi njihove, pokloni se Gospodu do zemlje; GEN 24:53 I izvadi sluga zaklade srebrne i zlatne i haljine, i dade Reveci; takoðer i bratu njezinu i materi njezinoj dade darove. GEN 24:54 Potom jedoše i piše on i ljudi koji bijahu s njim, i prenoæiše. A kad ujutru ustaše, reèe sluga: pustite me gospodaru mojemu. GEN 24:55 A brat i mati njezina rekoše: neka ostane djevojka kod nas koji dan, barem deset dana, pa onda neka ide. GEN 24:56 A on im reèe: nemojte me zadržavati, kad je Gospod dao sreæu mojemu putu; pustite me da idem gospodaru svojemu. GEN 24:57 Tada rekoše: da zovemo djevojku, i upitamo šta ona veli. GEN 24:58 I dozvaše Reveku i rekoše joj: hoæeš iæi s ovijem èovjekom? A ona odgovori: hoæu. GEN 24:59 I pustiše Reveku sestru svoju i dojkinju njezinu sa slugom Avramovijem i ljudima njegovijem. GEN 24:60 I blagosloviše Reveku i rekoše joj: sestro naša, da se namnožiš na tisuæe tisuæa, i sjeme tvoje da naslijedi vrata svojih neprijatelja! GEN 24:61 I podiže se Reveka s djevojkama svojim, i posjedaše na kamile, i poðoše s èovjekom; i sluga uzev Reveku otide. GEN 24:62 A Isak iðaše vraæajuæi se od studenca živoga koji me vidi jer življaše u južnom kraju GEN 24:63 A bješe izašao Isak u polje pred veèe da se pomoli Bogu; i podigav oèi svoje ugleda kamile gdje idu. GEN 24:64 I Reveka podigavši oèi svoje ugleda Isaka, te skoèi s kamile, GEN 24:65 I reèe sluzi: ko je onaj èovjek što ide preko polja pred nas? A sluga reèe: ono je gospodar moj. I ona uze pokrivalo i pokri lice. GEN 24:66 I pripovjedi sluga Isaku sve što je svršio. GEN 24:67 I odvede je Isak u šator Sare matere svoje; i uze Reveku, i ona mu posta žena, i omilje mu. I Isak se utješi za materom svojom. GEN 25:1 A Avram uze drugu ženu, po imenu Heturu. GEN 25:2 I ona mu rodi Zomrana i Joksana i Madana i Madijama i Jesvoka i Soijena. GEN 25:3 A Joksan rodi Savana i Dedana. A Dedanovi sinovi biše Asurim i Latusim i Laomim. GEN 25:4 A sinovi Madijamovi: Efar i Afir i Enoh i Avida i Eldaga. Svi bjehu djeca Heturina. GEN 25:5 A Avram dade sve što imaše Isaku; GEN 25:6 A sinovima svojih inoèa dade Avram dare, i opravi ih od Isaka sina svojega još za života svojega na istok, u istoèni kraj. GEN 25:7 I vijeka Avramova što poživje bješe sto i sedamdeset i pet godina. GEN 25:8 I onemoæav umrije Avram u dobroj starosti, sit života, i bi pribran k rodu svojemu. GEN 25:9 I pogreboše ga Isak i Ismailo u peæini Makpelskoj na njivi Efrona sina Sara Hetejina, koja je prema Mamriji; GEN 25:10 Na njivi koju kupi Avram od sinova Hetovijeh, ondje je pogreben Avram sa Sarom ženom svojom. GEN 25:11 I po smrti Avramovoj blagoslovi Bog Isaka sina njegova; a Isak življaše kod studenca živoga koji me vidi. GEN 25:12 A ovo je pleme Ismaila sina Avramova, kojega rodi Avramu Agara Misirka robinja Sarina, GEN 25:13 I ovo su imena sinova Ismailovijeh, kako se zvahu u plemenima svojim; prvenac Ismailov Navajot, pa Kidar i Navdeilo i Masam, GEN 25:14 I Masma i Duma i Masa, GEN 25:15 I Hadar i Teman i Jetur i Nafes i Kedma. GEN 25:16 To su sinovi Ismailovi, i to su im imena po selima i gradovima njihovijem, dvanaest knezova nad svojim narodima. GEN 25:17 A godine su vijeka Ismailova sto i trideset i sedam godina. Poslije onemoæav umrije, i bi pribran k rodu svojemu. GEN 25:18 I življahu od Evilata do Sura prema Misiru, kako se ide u Asiriju; i dopade mu prema svoj braæi svojoj da živi. GEN 25:19 A ovo je pleme Isaka sina Avramova: Avram rodi Isaka; GEN 25:20 A Isaku bješe èetrdeset godina kad se oženi Revekom, kæerju Vatuila Sirina iz Mesopotamije, sestrom Lavana Sirina. GEN 25:21 I Isak se moljaše Gospodu za ženu svoju, jer bješe nerotkinja; i umoli Gospoda, te zatrudnje Reveka žena njegova. GEN 25:22 Ali udarahu jedno o drugo djeca u utrobi njezinoj, te reèe: ako je tako, našto sam? I otide da pita Gospoda. GEN 25:23 A Gospod joj reèe: dva su plemena u utrobi tvojoj, i dva æe naroda izaæi iz tebe; i jedan æe narod biti jaèi od drugoga naroda, i veæi æe služiti manjemu. GEN 25:24 I kad doðe vrijeme da rodi, a to blizanci u utrobi njezinoj. GEN 25:25 I prvi izaðe crven, sav kao runo rutav; i nadješe mu ime Isav. GEN 25:26 A poslije izaðe brat mu, držeæi rukom za petu Isava; i nadješe mu ime Jakov. A bješe Isaku šezdeset godina, kad ih rodi Reveka. GEN 25:27 I djeca odrastoše, i Isav posta lovac i ratar, a Jakov bješe èovjek krotak i bavljaše se u šatorima. GEN 25:28 I Isak milovaše Isava, jer rado jeðaše lova njegova; a Reveka milovaše Jakova. GEN 25:29 Jednom Jakov skuha jelo, a Isav doðe iz polja umoran. GEN 25:30 I reèe Isav Jakovu: daj mi da jedem toga jela crvenoga, jer sam umoran. Otuda se prozva Edom. GEN 25:31 A Jakov mu reèe: prodaj mi danas prvenaštvo svoje. GEN 25:32 A Isav odgovori: evo, hoæu da umrem, pa što æe mi prvenaštvo? GEN 25:33 A Jakov reèe: zakuni mi se danas. I on mu se zakle; tako prodade svoje prvenaštvo Jakovu. GEN 25:34 I Jakov dade Isavu hljeba i skuhanoga leæa, i on se najede i napi, pa usta i otide. Tako Isav nije mario za prvenaštvo svoje. GEN 26:1 Ali nasta glad u zemlji svrh prve gladi koja bješe za vremena Avramova; i Isak otide k Avimelehu caru Filistejskom u Gerar. GEN 26:2 I javi mu se Gospod i reèe: nemoj iæi u Misir, nego sjedi u zemlji koju æu ti kazati. GEN 26:3 Sjedi u toj zemlji, i ja æu biti s tobom, i blagosloviæu te; jer æu tebi i sjemenu tvojemu dati sve ove zemlje, i potvrdiæu zakletvu, kojom sam se zakleo Avramu ocu tvojemu. GEN 26:4 I umnožiæu sjeme tvoje da ga bude kao zvijezda na nebu, i daæu sjemenu tvojemu sve ove zemlje; i u sjemenu tvojem blagosloviæe se svi narodi na zemlji. GEN 26:5 Zato što je Avram slušao glas moj i èuvao naredbu moju, zapovijesti moje, pravila moja i zakone moje. GEN 26:6 I osta Isak u Geraru. GEN 26:7 A ljudi u mjestu onom pitahu za ženu njegovu, a on govoraše: sestra mi je. Jer se bojaše kazati: žena mi je; da me, veli, ne ubiju ovi ljudi radi Reveke, jer je lijepa. GEN 26:8 I kad provede mnogo vremena ondje, dogodi se, te pogleda Avimeleh car Filistejski s prozora, i vidje Isaka gdje se šali s Revekom ženom svojom. GEN 26:9 I dozva Avimeleh Isaka i reèe: ta to ti je žena; kako si kazao: sestra mi je? A Isak mu odgovori: rekoh: da ne poginem s nje. GEN 26:10 A Avimeleh reèe: šta si nam uèinio? lako je mogao ko od naroda ovoga leæi s tvojom ženom, te bi nas ti uvalio u grijeh. GEN 26:11 I zapovjedi Avimeleh svemu narodu svojemu govoreæi: ko se dotakne ovoga èovjeka ili žene njegove, poginuæe. GEN 26:12 I Isak stade sijati u onoj zemlji, i dobi one godine po sto, tako ga blagoslovi Gospod. GEN 26:13 I obogati se èovjek, i napredovaše sve veæma, te posta silan. GEN 26:14 I imaše ovaca i goveda i mnogo sluga; a Filisteji mu zaviðahu, GEN 26:15 Pa sve studence koje bjehu iskopale sluge oca njegova za vremena Avrama oca njegova zaroniše Filisteji, i zasuše ih zemljom. GEN 26:16 I Avimeleh reèe Isaku: idi od nas, jer si postao silniji od nas. GEN 26:17 I Isak otide odande, i razape šatore u dolini Gerarskoj, i nastani se ondje. GEN 26:18 I stade Isak otkopavati studence, koji bjehu iskopani za vremena Avrama oca njegova, i koje zaroniše Filisteji po smrti Avramovoj; i prozva ih imenima koja im bješe nadio otac njegov. GEN 26:19 I kopajuæi sluge Isakove u onom dolu naðoše studenac žive vode. GEN 26:20 Ali se svadiše pastiri Gerarski s pastirima Isakovim govoreæi: naša je voda. I nadjede ime onom studencu Esek, jer se svadiše s njim. GEN 26:21 Poslije iskopaše drugi studenac, pa se i oko njega svadiše, zato ga nazva Sitna. GEN 26:22 Tada se podiže odande, i iskopa drugi studenac, i oko njega ne bi svaðe; zato ga nazva Rehovot, govoreæi: sad nam dade Gospod prostora da rastemo u ovoj zemlji. GEN 26:23 I otide odande gore u Virsaveju. GEN 26:24 I istu noæ javi mu se Gospod, i reèe: ja sam Bog Avrama oca tvojega. Ne boj se, jer sam ja s tobom, i blagosloviæu te i umnožiæu sjeme tvoje Avrama radi sluge svojega. GEN 26:25 I naèini ondje žrtvenik, i prizva ime Gospodnje; i ondje razape šator svoj; i sluge Isakove iskopaše ondje studenac. GEN 26:26 I doðe k njemu Avimeleh iz Gerara s Ohozatom prijateljem svojim i s Fiholom vojvodom svojim. GEN 26:27 A Isak im reèe: što ste došli k meni, kad mrzite na me i otjeraste me od sebe? GEN 26:28 A oni rekoše: vidjesmo zaista da je Gospod s tobom, pa rekosmo: neka bude zakletva izmeðu nas, izmeðu nas i tebe; hajde da uhvatimo vjeru s tobom: GEN 26:29 Da nam ne èiniš zla, kao što se mi tebe ne dotakosmo i kao što mi tebi samo dobro èinismo, i pustismo te da ideš na miru, i eto si blagosloven od Gospoda. GEN 26:30 Tada ih on ugosti; te jedoše i piše. GEN 26:31 A sjutradan ustavši rano, zakleše se jedan drugome, i otpusti ih Isak i otidoše od njega s mirom. GEN 26:32 Isti dan došavši sluge Isakove kazaše mu za studenac koji iskopaše, i rekoše mu: naðosmo vodu. GEN 26:33 I nazva ga Saveja; otuda se zove grad onaj Virsaveja do današnjega dana. GEN 26:34 A kad bi Isavu èetrdeset godina, uze za ženu Juditu kæer Veoha Hetejina, i Vasematu kæer Elona Hetejina. GEN 26:35 I one zadavahu mnogo jada Isaku i Reveci. GEN 27:1 Kad Isak ostarje i oèi mu potamnješe, te ne viðaše, dozva Isava starijega sina svojega, i reèe mu: sine! A on odgovori: evo me. GEN 27:2 Tada reèe: evo ostario sam, ne znam kad æu umrijeti; GEN 27:3 Uzmi oružje svoje, tul i luk, i izidi u planinu, te mi ulovi lova; GEN 27:4 I zgotovi mi jelo po mojoj volji, i donesi mi da jedem, pa da te blagoslovi duša moja dok nijesam umro. GEN 27:5 A Reveka èu šta Isak reèe sinu svojemu Isavu. I Isav otide u planinu da ulovi lova i donese. GEN 27:6 A Reveka reèe Jakovu sinu svojemu govoreæi: gle, èuh oca tvojega gdje besjedi s Isavom bratom tvojim i reèe: GEN 27:7 Donesi mi lova, i zgotovi jelo da jedem, pa da te blagoslovim pred Gospodom dok nijesam umro. GEN 27:8 Nego sada, sine, poslušaj me što æu ti kazati. GEN 27:9 Idi sada k stadu i donesi dva dobra jareta, da zgotovim ocu tvojemu jelo od njih, kako rado jede. GEN 27:10 Pa æeš unijeti ocu da jede i da te blagoslovi dok nije umro. GEN 27:11 A Jakov reèe Reveci materi svojoj: ali je Isav brat moj rutav, a ja sam gladak; GEN 27:12 Može me opipati otac, pa æe se osjetiti da sam ga htio prevariti, te æu navuæi na se prokletstvo mjesto blagoslova. GEN 27:13 A mati mu reèe: neka prokletstvo tvoje, sine, padne na mene; samo me poslušaj, i idi i donesi mi. GEN 27:14 Tada otišav uze i donese materi svojoj; a mati njegova zgotovi jelo kako jeðaše rado otac njegov. GEN 27:15 Pa onda uze Reveka najljepše haljine starijega sina svojega, koje bijahu u nje kod kuæe, i obuèe Jakova mlaðega sina svojega. GEN 27:16 I jareæim kožicama obloži mu ruke i vrat gdje bješe gladak. GEN 27:17 I dade Jakovu sinu svojemu u ruke jelo i hljeb što zgotovi. GEN 27:18 A on uðe k ocu svojemu i reèe: oèe. A on odgovori: evo me; koji si ti, sine? GEN 27:19 I Jakov reèe ocu svojemu: ja, Isav tvoj prvenac; uèinio sam kako si mi rekao; digni se, posadi se da jedeš lova mojega, pa da me blagoslovi duša tvoja. GEN 27:20 A Isak reèe sinu svojemu: kad brže naðe, sine? A on reèe: Gospod Bog tvoj dade, te izaðe preda me. GEN 27:21 Tada reèe Isak Jakovu: hodi bliže, sine, da te opipam jesi li sin moj Isav ili ne. GEN 27:22 I pristupi Jakov k Isaku ocu svojemu, a on ga opipa, pa reèe: glas je Jakovljev, ali ruke su Isavove. GEN 27:23 I ne pozna ga, jer mu ruke bjehu kao u Isava brata njegova rutave; zato ga blagoslovi; GEN 27:24 I reèe mu: jesi li ti sin moj Isav? A on odgovori: ja sam. GEN 27:25 Tada reèe: a ti daj sine, da jedem lova tvojega, pa da te blagoslovi duša moja. I dade mu, te jede; pa mu donese i vina, te pi. GEN 27:26 Potom Isak otac njegov reèe mu: hodi, sine, cjeluj me. GEN 27:27 I on pristupi i cjeliva ga; a Isak osjeti miris od haljina njegovijeh, i blagoslovi ga govoreæi: gle, miris sina mojega kao miris od polja koje blagoslovi Gospod. GEN 27:28 Bog ti dao rose nebeske, i dobre zemlje i pšenice i vina izobila! GEN 27:29 Narodi ti služili i plemena ti se klanjala! Bio gospodar braæi svojoj i klanjali ti se sinovi matere tvoje! Proklet bio koji tebe usproklinje a blagosloven koji tebe uzblagosilja! GEN 27:30 A kad Isak blagoslovi Jakova, i Jakov otide ispred Isaka oca svojega, u taj èas doðe Isav brat njegov iz lova. GEN 27:31 Pa zgotovi i on jelo i unese ocu svojemu, i reèe mu: ustani, oèe, da jedeš što ti je sin ulovio, pa da me blagoslovi duša tvoja. GEN 27:32 A Isak otac njegov reèe mu: ko si ti? A on reèe: ja, sin tvoj, prvenac tvoj, Isav. GEN 27:33 Tada se prepade Isak, i reèe: ko? da gdje je onaj koji ulovi i donese mi lova, i od svega jedoh prije nego ti doðe, i blagoslovih ga? on æe i ostati blagosloven. GEN 27:34 A kad èu Isav rijeèi oca svojega, vrište iza glasa i ožalosti se veoma, i reèe ocu svojemu: blagoslovi i mene, oèe. GEN 27:35 A on mu reèe: doðe brat tvoj s prijevarom, i odnese tvoj blagoslov. GEN 27:36 A Isav reèe: pravo je što mu je ime Jakov, jer me veæ drugom prevari. Prvenaštvo mi uze, pa eto sada mi uze i blagoslov. Potom reèe: nijesi li i meni ostavio blagoslov? GEN 27:37 A Isak odgovori, i reèe Isavu: eto sam ga postavio tebi za gospodara; i svu braæu njegovu dadoh mu da mu budu sluge; pšenicom i vinom ukrijepih ga; pa šta bih sada tebi uèinio, sine? GEN 27:38 A Isav reèe ocu svojemu: eda li je samo jedan blagoslov u tebe, oèe? blagoslovi i mene, oèe. I stade iza glasa plakati Isav. GEN 27:39 A Isak otac njegov odgovarajuæi reèe mu: evo, stan æe ti biti na rodnoj zemlji i rosi nebeskoj ozgo. GEN 27:40 Ali æeš živjeti od maèa svojega, i bratu æeš svojemu služiti; ali æe doæi vrijeme, te æeš pošto se naplaèeš skršiti jaram njegov s vrata svojega. GEN 27:41 I Isav omrze ljuto na Jakova radi blagoslova, kojim ga blagoslovi otac, i govoraše u srcu svojem: blizu su žalosni dani oca mojega, tada æu ubiti Jakova brata svojega. GEN 27:42 I kazaše Reveci rijeèi Isava sina njezina starijega, a ona poslavši dozva Jakova mlaðega sina svojega, i reèe mu: gle, Isav brat tvoj tješi se tijem što hoæe da te ubije. GEN 27:43 Nego, sine, poslušaj što æu ti kazati; ustani i bježi k Lavanu bratu mojemu u Haran. GEN 27:44 I ostani kod njega neko vrijeme dokle proðe srdnja brata tvojega, GEN 27:45 Dokle se gnjev brata tvojega odvrati od tebe, te zaboravi što si mu uèinio; a onda æu ja poslati da te dovedu odande. Zašto bih ostala bez obojice vas u jedan dan? GEN 27:46 A Isaku reèe Reveka: omrzao mi je život radi ovijeh Hetejaka. Ako se Jakov oženi Hetejkom, kakom izmeðu kæeri ove zemlje, da što mi život? GEN 28:1 Tada Isak dozva Jakova, i blagoslovi ga, i zapovjedi mu i reèe: nemoj da se oženiš kojom izmeðu kæeri Hananejskih. GEN 28:2 Ustani, idi u Padan-Aram u dom Vatuila oca matere svoje, i odande se oženi izmeðu kæeri Lavana ujaka svojega. GEN 28:3 A Bog svemoguæi da te blagoslovi, i da ti da veliku porodicu i umnoži te, da od tebe postane mnoštvo naroda, GEN 28:4 I da ti da blagoslov Avramov, tebi i sjemenu tvojemu s tobom, da naslijediš zemlju u kojoj si došljak, koju Bog dade Avramu. GEN 28:5 Tako opravi Isak Jakova, i on poðe u Padan-Aram k Lavanu sinu Vatuila Sirina, bratu Reveke matere Jakovljeve i Isavove. GEN 28:6 A Isav vidje gdje Isak blagoslovi Jakova i opravi ga u Padan-Aram da se odande oženi, i gdje blagosiljajuæi ga zapovjedi mu i reèe: nemoj da se oženiš kojom izmeðu kæeri Hananejskih, GEN 28:7 I gdje Jakov posluša oca svojega i mater svoju, i otide u Padan-Aram; GEN 28:8 I vidje Isav da kæeri Hananejske nijesu po volji Isaku ocu njegovu. GEN 28:9 Pa otide Isav k Ismailu, i uze za ženu preko žena svojih Maeletu, kæer Ismaila sina Avramova, sestru Navajotovu. GEN 28:10 A Jakov otide od Virsaveje iduæi u Haran. GEN 28:11 I doðe na jedno mjesto, i ondje zanoæi, jer sunce bješe zašlo; i uze kamen na onom mjestu, i metnu ga sebi pod glavu, i zaspa na onom mjestu. GEN 28:12 I usni, a to ljestve stajahu na zemlji a vrhom ticahu u nebo, i gle, anðeli Božji po njima se penjahu i slažahu; GEN 28:13 I gle, na vrhu stajaše Gospod, i reèe: ja sam Gospod Bog Avrama oca tvojega i Bog Isakov; tu zemlju na kojoj spavaš tebi æu dati i sjemenu tvojemu; GEN 28:14 I sjemena æe tvojega biti kao praha na zemlji, te æeš se raširiti na zapad i na istok i na sjever i na jug, i svi narodi na zemlji blagosloviæe se u tebi i u sjemenu tvojem. GEN 28:15 I evo, ja sam s tobom, i èuvaæu te kuda god poðeš, i dovešæu te natrag u ovu zemlju, jer te neæu ostaviti dokle god ne uèinim što ti rekoh. GEN 28:16 A kad se Jakov probudi od sna, reèe: zacijelo je Gospod na ovom mjestu; a ja ne znah. GEN 28:17 I uplaši se, i reèe: kako je strašno mjesto ovo! ovdje je doista kuæa Božja, i ovo su vrata nebeska. GEN 28:18 I usta Jakov ujutru rano, i uze kamen što bješe metnuo sebi pod glavu, i utvrdi ga za spomen i preli ga uljem. GEN 28:19 I prozva ono mjesto Vetilj, a preðe bješe ime onome gradu Luz. GEN 28:20 I uèini Jakov zavjet, govoreæi: ako Bog bude sa mnom i saèuva me na putu kojim idem i da mi hljeba da jedem i odijela da se oblaèim, GEN 28:21 I ako se vratim na miru u dom oca svojega, Gospod æe mi biti Bog; GEN 28:22 A kamen ovaj koji utvrdih za spomen biæe dom Božji; i što mi god daš, od svega æu deseto dati tebi. GEN 29:1 Tada se podiže Jakov i otide u zemlju istoènu. GEN 29:2 I obziruæi se ugleda studenac u polju; i gle, tri stada ovaca ležahu kod njega, jer se na onom studencu pojahu stada, a veliki kamen bijaše studencu na vratima. GEN 29:3 Ondje se skupljahu sva stada, te pastiri odvaljivahu kamen s vrata studencu i pojahu stada, i poslije opet privaljivahu kamen na vrata studencu na njegovo mjesto. GEN 29:4 I Jakov im reèe: braæo, odakle ste? Rekoše: iz Harana smo. GEN 29:5 A on im reèe: poznajete li Lavana sina Nahorova? Oni rekoše: poznajemo. GEN 29:6 On im reèe: je li zdrav? Rekoše: jest, i evo Rahilje kæeri njegove, gdje ide sa stadom. GEN 29:7 I on reèe: eto još je rano, niti je vrijeme vraæati stoku; napojte stoku pa idite i pasite je. GEN 29:8 A oni rekoše: ne možemo, dokle se ne skupe sva stada, da odvalimo kamen s vrata studencu, onda æemo napojiti stoku. GEN 29:9 Dok on još govoraše s njima, doðe Rahilja sa stadom oca svojega, jer ona pasijaše ovce. GEN 29:10 A kad Jakov vidje Rahilju kæer Lavana ujaka svojega, i stado Lavana ujaka svojega, pristupi Jakov i odvali kamen studencu s vrata, i napoji stado Lavana ujaka svojega. GEN 29:11 I poljubi Jakov Rahilju, i povikavši zaplaka se. GEN 29:12 I kaza se Jakov Rahilji da je rod ocu njezinu i da je sin Reveèin; a ona otrèa te javi ocu svojemu. GEN 29:13 A kad Lavan èu za Jakova sina sestre svoje, istrèa mu na susret, i zagrli ga i poljubi, i uvede u svoju kuæu. I on pripovjedi Lavanu sve ovo. GEN 29:14 A Lavan mu reèe: ta ti si kost moja i tijelo moje. I osta kod njega cio mjesec dana. GEN 29:15 Tada reèe Lavan Jakovu: zar badava da mi služiš, što si mi rod? Kaži mi šta æe ti biti plata? GEN 29:16 A Lavan imaše dvije kæeri: starijoj bješe ime Lija, a mlaðoj Rahilja. GEN 29:17 I u Lije bjehu kvarne oèi, a Rahilja bješe lijepa stasa i lijepa lica. GEN 29:18 I Jakovu omilje Rahilja, te reèe: služiæu ti sedam godina za Rahilju, mlaðu kæer tvoju. GEN 29:19 A Lavan mu reèe: bolje tebi da je dam nego drugom; ostani kod mene. GEN 29:20 I otsluži Jakov za Rahilju sedam godina, i uèiniše mu se kao nekoliko dana, jer je ljubljaše. GEN 29:21 I reèe Jakov Lavanu: daj mi ženu, jer mi se navrši vrijeme, da legnem s njom. GEN 29:22 I sazva Lavan sve ljude iz onoga mjesta i uèini gozbu. GEN 29:23 A uveèe uze Liju kæer svoju i uvede je k Jakovu, i on leže s njom. GEN 29:24 I Lavan dade Zelfu robinju svoju Liji kæeri svojoj da joj bude robinja. GEN 29:25 A kad bi ujutru, gle, ono bješe Lija; te reèe Jakov Lavanu: šta si mi to uèinio? ne služim li za Rahilju kod tebe? zašto si me prevario? GEN 29:26 A Lavan mu reèe: ne biva u našem mjestu da se uda mlaða prije starije. GEN 29:27 Navrši nedjelju dana s tom, pa æemo ti dati i drugu za službu što æeš služiti kod mene još sedam godina drugih. GEN 29:28 Jakov uèini tako, i navrši s njom nedjelju dana, pa mu dade Lavan Rahilju kæer svoju za ženu. GEN 29:29 I dade Lavan Rahilji kæeri svojoj robinju svoju Valu da joj bude robinja. GEN 29:30 I tako leže Jakov s Rahiljom; i voljaše Rahilju nego Liju, i stade služiti kod Lavana još sedam drugih godina. GEN 29:31 A Gospod videæi da Jakov ne mari za Liju, otvori njojzi matericu, a Rahilja osta nerotkinja. GEN 29:32 I Lija zatrudnje, i rodi sina, i nadjede mu ime Ruvim, govoreæi: Gospod pogleda na jade moje, sada æe me ljubiti muž moj. GEN 29:33 I opet zatrudnje, i rodi sina, i reèe: Gospod èu da sam prezrena, pa mi dade i ovoga. I nadjede mu ime Simeun. GEN 29:34 I opet zatrudnje, i rodi sina, i reèe: da ako se sada veæ priljubi k meni muž moj, kad mu rodih tri sina. Zato mu nadješe ime Levije. GEN 29:35 I zatrudnje opet, i rodi sina, i reèe: sada æu hvaliti Gospoda. Zato mu nadjede ime Juda; i presta raðati. GEN 30:1 A Rahilja vidjevši gdje ne raða djece Jakovu, pozavidje sestri svojoj; i reèe Jakovu: daj mi djece, ili æu umrijeti. GEN 30:2 A Jakov se rasrdi na Rahilju, i reèe: zar sam ja a ne Bog koji ti ne da poroda? GEN 30:3 A ona reèe: eto robinje moje Vale, lezi s njom, neka rodi na mojim koljenima, pa æu i ja imati djece od nje. GEN 30:4 I dade mu Valu robinju svoju za ženu, i Jakov leže s njom. GEN 30:5 I zatrudnje Vala, i rodi Jakovu sina. GEN 30:6 A Rahilja reèe: Gospod mi je sudio i èuo glas moj, te mi dade sina. Zato mu nadjede ime Dan. GEN 30:7 I Vala robinja Rahiljina zatrudnje opet, i rodi drugoga sina Jakovu; GEN 30:8 A Rahilja reèe: borah se žestoko sa sestrom svojom, ali odoljeh. I nadjede mu ime Neftalim. GEN 30:9 A Lija vidjevši gdje presta raðati uze Zelfu robinju svoju i dade je Jakovu za ženu. GEN 30:10 I rodi Zelfa robinja Lijina Jakovu sina; GEN 30:11 I Lija reèe: doðe èeta. I nadjede mu ime Gad. GEN 30:12 Opet rodi Zelfa robinja Lijina drugoga sina Jakovu; GEN 30:13 I reèe Lija: blago meni, jer æe me blaženom zvati žene. Zato mu nadjede ime Asir. GEN 30:14 A Ruvim izide u vrijeme žetve pšeniène i naðe mandragoru u polju, i donese je Liji materi svojoj. A Rahilja reèe Liji: daj mi mandragoru sina svojega. GEN 30:15 A ona joj reèe: malo li ti je što si mi uzela muža? hoæeš da mi uzmeš i mandragoru sina mojega? A Rahilja joj reèe: neka noæas spava s tobom za mandragoru sina tvojega. GEN 30:16 I uveèe kad se Jakov vraæaše iz polja, izide mu Lija na susret i reèe: spavaæeš kod mene, jer te kupih za mandragoru sina svojega. I spava kod nje onu noæ. GEN 30:17 A Bog usliši Liju, te ona zatrudnje, i rodi Jakovu petoga sina. GEN 30:18 I reèe Lija: Gospod mi dade platu moju što dadoh robinju svoju mužu svojemu. I nadjede mu ime Isahar. GEN 30:19 I zatrudnje Lija opet, i rodi Jakovu šestoga sina; GEN 30:20 I reèe Lija: dariva me Gospod darom dobrijem; da ako se sada veæ priljubi k meni muž moj, jer mu rodih šest sinova. Zato mu nadjede ime Zavulon. GEN 30:21 Najposlije rodi kæer, i nadjede joj ime Dina. GEN 30:22 Ali se Gospod opomenu Rahilje; i uslišiv je otvori joj matericu; GEN 30:23 I zatrudnje, i rodi sina, i reèe: uze Bog sramotu moju. GEN 30:24 I nadjede mu ime Josif, govoreæi: neka mi doda Gospod još jednoga sina. GEN 30:25 A kad Rahilja rodi Josifa, reèe Jakov Lavanu: pusti me da idem u svoje mjesto i u svoju zemlju. GEN 30:26 Daj mi žene moje, za koje sam ti služio, i djecu moju, da idem, jer znaš kako sam ti služio. GEN 30:27 A Lavan mu reèe: nemoj, ako sam našao milost pred tobom; vidim da me je blagoslovio Gospod tebe radi. GEN 30:28 I još reèe: išti koliko hoæeš plate, i ja æu ti dati. GEN 30:29 A Jakov mu odgovori: ti znaš kako sam ti služio i kakva ti je stoka postala kod mene. GEN 30:30 Jer je malo bilo što si imao dokle ja ne doðoh; ali se umnoži veoma, jer te Gospod blagoslovi kad ja doðoh. Pa kad æu i ja tako sebi kuæu kuæiti? GEN 30:31 I reèe mu Lavan: šta hoæeš da ti dam? A Jakov odgovori: ne treba ništa da mi daš; nego æu ti opet pasti stoku i èuvati, ako æeš mi uèiti ovo: GEN 30:32 Da zaðem danas po svoj stoci tvojoj, i odluèim sve što je šareno i s biljegom, i sve što je crno izmeðu ovaca, i što je s biljegom i šareno izmeðu koza, pa što poslije bude tako, ono da mi je plata. GEN 30:33 Tako æe mi se poslije posvjedoèiti pravda moja pred tobom kad doðeš da vidiš zaslugu moju: što god ne bude šareno ni s biljegom ni crno izmeðu ovaca i koza u mene, biæe kradeno. GEN 30:34 A Lavan reèe: eto, neka bude kako si kazao. GEN 30:35 I odluèi Lavan isti dan jarce s biljegom i šarene i sve koze s biljegom i šarene, i sve na èem bijaše što bijelo, i sve crno izmeðu ovaca, i predade sinovima svojim. GEN 30:36 I ostavi daljine tri dana hoda izmeðu sebe i Jakova. I Jakov pasijaše ostalu stoku Lavanovu. GEN 30:37 I uze Jakov zelenijeh prutova topolovijeh i ljeskovijeh i kestenovijeh, i naguli ih do bjeline koja bješe na prutovima. GEN 30:38 I metaše naguljene prutove pred stoku u žljebove i korita kad dolažaše stoka da pije, da bi se upaljivala kad doðe da pije. GEN 30:39 I upaljivaše se stoka gledajuæi u prutove, i što se mlaðaše bijaše s biljegom, prutasto i šareno. GEN 30:40 I Jakov odluèivaše mlad, i obraæaše stado Lavanovo da gleda u šarene i u sve crne; a svoje stado odvajaše i ne obraæaše ga prema stadu Lavanovu. GEN 30:41 I kad se god upaljivaše stoka rana, metaše Jakov prutove u korita pred oèi stoci da bi se upaljivala gledajuæi u prutove; GEN 30:42 A kad se upaljivaše pozna stoka, ne metaše; tako pozne bivahu Lavanove a rane Jakovljeve. GEN 30:43 I tako se taj èovjek obogati vrlo, te imaše mnogo stoke i sluga i sluškinja i kamila i magaraca. GEN 31:1 A Jakov èu gdje sinovi Lavanovi govore: Jakov uze sve što bješe našega oca, i od onoga što bješe našega oca steèe sve ovo blago. GEN 31:2 I vidje Jakov gdje lice Lavanovo nije prema njemu kao prije. GEN 31:3 I Gospod reèe Jakovu: vrati se u zemlju otaca svojih i u rod svoj, i ja æu biti s tobom. GEN 31:4 I poslav Jakov dozva Rahilju i Liju u polje k stadu svojemu. GEN 31:5 I reèe im: vidim gdje lice oca vašega nije prema meni kao prije; ali je Bog oca mojega bio sa mnom. GEN 31:6 I vi znate da sam služio ocu vašemu kako sam god mogao; GEN 31:7 A otac me je vaš varao i mijenjao mi platu deset puta; ali mu Bog ne dade da me ošteti; GEN 31:8 Kad on reèe: što bude šareno neka ti je plata, onda se mladilo sve šareno; a kad reèe: s biljegom što bude neka ti je plata, onda se mladilo sve s biljegom. GEN 31:9 Tako Bog uze stoku ocu vašemu i dade je meni; GEN 31:10 Jer kad se upaljivaše stoka, podigoh oèi svoje i vidjeh u snu, a to ovnovi i jarci što skaèu na ovce i koze bijahu šareni, s biljegama prutastim i kolastim. GEN 31:11 A anðeo Gospodnji reèe mi u snu: Jakove! A ja odgovorih: evo me. GEN 31:12 A on reèe: podigni sad oèi svoje i gledaj, ovnovi i jarci što skaèu na ovce i koze, šareni su, s biljegama prutastim i kolastim; jer vidjeh sve što ti èini Lavan. GEN 31:13 Ja sam Bog od Vetilja, gdje si prelio kamen i uèinio mi zavjet; ustani sada i idi iz ove zemlje, i vrati se na postojbinu svoju. GEN 31:14 Tada odgovori Rahilja i Lija, i rekoše mu: eda li još imamo kakav dio i našljedstvo u domu oca svojega? GEN 31:15 Nije li nas držao kao tuðinke kad nas je prodao? pa je još i naše novce jednako jeo. GEN 31:16 Jer sve ovo blago što uze Gospod ocu našemu, naše je i naše djece. Zato èini sve što ti je Gospod kazao. GEN 31:17 I podiže se Jakov, i metnu djecu svoju i žene svoje na kamile; GEN 31:18 I odvede svu stoku svoju i sve blago što bješe stekao, stoku koju bješe stekao u Padan-Aramu, i poðe k Isaku ocu svojemu u zemlju Hanansku. GEN 31:19 A Lavan bješe otišao da striže ovce svoje; i Rahilja ukrade idole ocu svojemu. GEN 31:20 I Jakov otide kradom od Lavana Sirina ne javivši mu da hoæe da ide. GEN 31:21 I pobježe sa svijem blagom svojim, i podiže se te prijeðe preko vode, i uputi se ka gori Galadu. GEN 31:22 A treæi dan javiše Lavanu da je pobjegao Jakov. GEN 31:23 I uze sa sobom braæu svoju, i poðe za njim u potjeru, i za sedam dana stiže ga na gori Galadu. GEN 31:24 Ali Bog doðe Lavanu Sirinu noæu u snu, i reèe mu: èuvaj se da ne govoriš s Jakovom ni lijepo ni ružno. GEN 31:25 I stiže Lavan Jakova; a Jakov bješe razapeo šator svoj na gori, pa i Lavan takoðer razape svoj s braæom svojom na gori Galadu. GEN 31:26 I Lavan reèe Jakovu: šta uèini te kradom pobježe od mene i odvede kæeri moje kao na maè otete? GEN 31:27 Zašto tajno pobježe i kradom otide od mene? niti mi reèe da te ispratim s veseljem i s pjesmama, s bubnjima i guslama? GEN 31:28 Niti mi dade da izljubim sinove svoje i kæeri svoje? ludo si radio. GEN 31:29 Mogao bih vam dosaditi; ali Bog oca vašega noæas mi reèe govoreæi: èuvaj se da ne govoriš s Jakovom ni lijepo ni ružno. GEN 31:30 Idi dakle kad si se tako uželio kuæe oca svojega; ali zašto ukrade bogove moje? GEN 31:31 A Jakov odgovori i reèe: bojah se i mišljah: hoæeš silom oteti kæeri svoje od mene. GEN 31:32 A bogove svoje u koga naðeš, onaj neka ne živi više; pred našom braæom traži što je tvoje u mene, pa uzmi. Jer Jakov nije znao da ih je ukrala Rahilja. GEN 31:33 I uðe Lavan u šator Jakovljev i u šator Lijin i u šator dviju robinja, i ne naðe ih; i izašav iz šatora Lijina uðe u šator Rahiljin. GEN 31:34 A Rahilja uze idole i sakri ih pod samar kamile svoje i sjede ozgo; i Lavan pipaše po cijelom šatoru, i ne naðe. GEN 31:35 A ona reèe ocu svojemu: nemoj se srditi, gospodaru, što ti ne mogu ustati, jer mi je što u žena biva. Traživ dakle ne naðe idola svojih. GEN 31:36 I Jakov se rasrdi, i stade koriti Lavana, i govoreæi reèe mu: šta sam uèinio, šta sam skrivio, te si me tako žestoko tjerao? GEN 31:37 Pipao si sav prtljag moj, pa šta si našao iz svoje kuæe? daj ovamo pred moju i svoju braæu, neka rasude izmeðu nas dvojice. GEN 31:38 Evo dvadeset godina bijah kod tebe: ovce tvoje i koze tvoje ne jaloviše se, a ovnova iz stada tvojega ne jedoh. GEN 31:39 Što bi zvijerje zaklalo nijesam ti donosio, sam sam podmirivao; od mene si iskao što bi mi bilo ukradeno danju ili noæu. GEN 31:40 Danju me ubijaše vruæina a noæu mraz; i san mi ne padaše na oèi. GEN 31:41 Tako mi je bilo dvadeset godina u tvojoj kuæi; služio sam ti èetrnaest godina za dvije kæeri tvoje i šest godina za stoku tvoju, i platu si mi mijenjao deset puta. GEN 31:42 Da nije Bog oca mojega, Bog Avramov, i strah Isakov bio sa mnom, bi me zacijelo otpustio prazna. Ali je Bog vidio nevolju moju i trud ruku mojih, pa te ukori noæas. GEN 31:43 A Lavan odgovori Jakovu i reèe: ove su kæeri moje kæeri, i ovi su sinovi moji sinovi, i ova stoka moja stoka, i što god vidiš sve je moje; pa šta bih uèinio danas kæerima svojim ili sinovima njihovijem koje rodiše? GEN 31:44 Nego hajde da uhvatimo vjeru, ja i ti, da bude svjedoèanstvo izmeðu mene i tebe. GEN 31:45 I Jakov uze kamen i utvrdi ga za spomen. GEN 31:46 I reèe Jakov braæi svojoj: nakupite kamenja. I nakupiše kamenja i složiše na gomilu, i jedoše na gomili. GEN 31:47 I Lavan ga nazva Jegar-Sahadut, a Jakov ga nazva Galed. GEN 31:48 I reèe Lavan: ova gomila neka bude svjedok izmeðu mene i tebe danas. Zato se prozva Galed. GEN 31:49 A prozva se i Mispa, jer reèe Lavan: neka Gospod gleda izmeðu mene i tebe, kad ne uzmožemo vidjeti jedan drugoga. GEN 31:50 Ako ucvijeliš kæeri moje i ako uzmeš žene preko mojih kæeri, neæe èovjek biti izmeðu nas, nego gle Bog svjedok izmeðu mene i tebe. GEN 31:51 I još reèe Lavan Jakovu: gledaj ovu gomilu i gledaj ovaj spomenik, koji podigoh izmeðu sebe i tebe. GEN 31:52 Svjedok je ova gomila i svjedok je ovaj spomenik: da ni ja neæu prijeæi preko ove gomile k tebi ni ti k meni da neæeš prijeæi preko ove gomile i spomenika ovoga na zlo. GEN 31:53 Bog Avramov i bogovi Nahorovi, bogovi oca njihova, neka sude meðu nama. A Jakov se zakle strahom oca svojega Isaka. GEN 31:54 I Jakov prinese žrtvu na gori, i sazva braæu svoju na veèeru; i jedoše pa noæiše na gori. GEN 31:55 A ujutru rano usta Lavan, i izljubi svoju unuèad i kæeri svoje, i blagoslovi ih, pa otide i vrati se u svoje mjesto. GEN 32:1 A Jakov otide svojim putem; i sretoše ga anðeli Božiji; GEN 32:2 A kad ih ugleda Jakov, reèe: ovo je oko Božji. I prozva ono mjesto Mahanaim. GEN 32:3 I Jakov posla pred sobom glasnike k Isavu bratu svojemu u zemlju Sir, krajinu Edomsku. GEN 32:4 I zapovjedi im govoreæi: ovako kažite gospodaru mojemu Isavu: sluga tvoj Jakov ovako kaže: bio sam došljak kod Lavana i bavio se dosad. GEN 32:5 A imam volova i magaraca, ovaca i sluga i sluškinja, i poslah da javim tebi gospodaru svojemu, eda bih našao milost pred tobom. GEN 32:6 I vratiše se glasnici k Jakovu i rekoše mu: idosmo do brata tvojega Isava, i eto on ti ide na susret s èetiri stotine momaka. GEN 32:7 A Jakov se uplaši jako i zabrinu se; pa razdijeli svoje ljude i ovce i goveda i kamile u dvije èete. GEN 32:8 I reèe: ako Isav udari na jednu èetu i razbije je, da ako druga uteèe. GEN 32:9 I reèe Jakov: Bože oca mojega Avrama i Bože oca mojega Isaka, Gospode, koji si mi kazao: vrati se u zemlju svoju i u rod svoj, i ja æu ti biti dobrotvor! GEN 32:10 Nijesam vrijedan tolike milosti i tolike vjere što si uèinio sluzi svojemu; jer samo sa štapom svojim prijeðoh preko Jordana, a sada sam gospodar od dvije èete. GEN 32:11 Izbavi me iz ruke brata mojega, iz ruke Isavove, jer se bojim da ne doðe i ubije mene i mater s djecom. GEN 32:12 A ti si kazao: zaista ja æu ti biti dobrotvor, i uèiniæu sjeme tvoje da ga bude kao pijeska morskoga, koji se ne može izbrojiti od množine. GEN 32:13 I zanoæi ondje onu noæ, i uze što mu doðe do ruke, da pošlje na dar Isavu bratu svojemu, GEN 32:14 Dvjesta koza s dvadeset jaraca, dvjesta ovaca s dvadeset ovnova, GEN 32:15 Trideset kamila dojilica s kamiladma, èetrdeset krava s desetoro teladi, dvadeset magarica s desetoro magaradi. GEN 32:16 I predade ih slugama svojim, svako stado napose, i reèe slugama: idite naprijed preda mnom, ostavljajuæi dosta mjesta izmeðu jednoga stada i drugoga. GEN 32:17 I zapovjedi prvomu govoreæi: kad sreteš Isava brata mojega, pa te zapita: èiji si? i kuda ideš? i èije je to što goniš pred sobom? GEN 32:18 A ti reci: sluge tvojega Jakova, a ovo šalje na dar gospodaru svojemu Isavu, a eto i sam ide za nama. GEN 32:19 Tako zapovjedi i drugomu i treæemu i svijema koji iðahu za stadom, i reèe: tako kažite Isavu kad naiðete na nj. GEN 32:20 I još kažite: eto, Jakov sluga tvoj ide za nama. Jer govoraše: ublažiæu ga darom koji ide preda mnom, pa æu mu onda vidjeti lice, da ako me lijepo primi. GEN 32:21 Tako otide dar naprijed, a on prenoæi onu noæ kod èete svoje. GEN 32:22 I po noæi usta, i uze obje žene i dvije robinje i jedanaestoro djece svoje; i prebrodi brod Javok. GEN 32:23 A pošto njih uze i prevede preko potoka, preturi i ostalo što imaše. GEN 32:24 A kad osta Jakov sam, tada se jedan èovjek rvaše s njim do zore. GEN 32:25 I kad vidje da ga ne može svladati, udari ga po zglavku u stegnu, te se Jakovu išèaši stegno iz zglavka, kad se èovjek rvaše s njim. GEN 32:26 Pa onda reèe: pusti me, zora je. A Jakov mu reèe: neæu te pustiti dokle me ne blagosloviš. GEN 32:27 A èovjek mu reèe: kako ti je ime? A on odgovori: Jakov. GEN 32:28 Tada mu reèe: otsele se neæeš zvati Jakov, nego Izrailj; jer si se junaèki borio i s Bogom i s ljudma, i odolio si. GEN 32:29 A Jakov zapita i reèe: kaži mi kako je tebi ime. A on reèe: što pitaš kako mi je ime? I blagoslovi ga ondje. GEN 32:30 I Jakov nadjede ime onomu mjestu Fanuil; jer, veli, Boga vidjeh licem k licu, i duša se moja izbavi. GEN 32:31 I sunce mu se rodi kad proðe Fanuil, i hramaše na stegno svoje. GEN 32:32 Zato sinovi Izrailjevi ne jedu krajeva od mišiæa na zglavku u stegnu do današnjega dana, što se Jakovu povrijediše krajevi od mišiæa na zglavku u stegnu. GEN 33:1 A Jakov podigav oèi svoje pogleda, a to Isav ide, i èetiri stotine ljudi s njim. I razdijeli djecu uz Liju i uz Rahilju i uz dvije robinje. GEN 33:2 I namjesti naprijed robinje i njihovu djecu, pa Liju i njezinu djecu za njima, a najposlije Rahilju i Josifa. GEN 33:3 A sam proðe naprijed, i pokloni se do zemlje sedam puta dokle doðe do brata svojega. GEN 33:4 A Isav pritrèa preda nj i zagrli ga i pade mu oko vrata i cjeliva ga, i obojica se zaplakaše, GEN 33:5 I Isav podigav oèi ugleda žene i djecu, pa reèe: ko su ti ono? A Jakov reèe: djeca, koju Bog milostivo darova sluzi tvojemu. GEN 33:6 I pristupiše robinje s djecom svojom, i pokloniše se. GEN 33:7 Potom pristupi i Lija i djeca njezina, i pokloniše se; a najposlije pristupi Josif i Rahilja, i pokloniše se. GEN 33:8 A Isav reèe: šta æe ti èitava vojska ona koju sretoh? A on reèe: da naðem milost pred gospodarom svojim. GEN 33:9 A Isav reèe: ima, brate, u mene dosta; neka tebi što je tvoje. GEN 33:10 A Jakov reèe: ne; ako sam sada našao milost pred tobom, primi dar iz moje ruke, jer vidjeh lice tvoje kao da vidjeh lice Božje, tako si me lijepo doèekao. GEN 33:11 Primi dar moj, koji ti je doveden; jer me je obilato obdario Bog, i imam svega. I navali na nj, te primi. GEN 33:12 Poslije reèe Isav: hajde da idemo, iæi æu i ja s tobom. GEN 33:13 A Jakov mu reèe: zna gospodar moj da su ova djeca nejaka, i imam ovaca i krava dojilica, pa ako ih ustjeram jedan dan, poginuæe mi sve stado. GEN 33:14 Nego gospodar moj neka ide pred slugom svojim, a ja æu polako iæi koliko mogu djeca i stoka, dokle doðem ka gospodaru svojemu u Sir. GEN 33:15 A Isav reèe: a ono da ti ostavim nekoliko ljudi što su sa mnom. A on reèe: našto? daj da naðem milost pred gospodarom svojim. GEN 33:16 I tako Isav vrati se isti dan svojim putem u Sir. GEN 33:17 A Jakov otide u Sokot, i ondje naèini sebi kuæu a stoci svojoj naèini staje; zato nazva ono mjesto Sokot. GEN 33:18 Poslije doðe Jakov zdravo u grad Sihem u zemlji Hananskoj, vrativ se iz Padan-Arama, i namjesti se prema gradu. GEN 33:19 I kupi komad zemlje, gdje razape šator svoj, od sinova Emora oca Sihemova za sto novaca. GEN 33:20 I naèini ondje žrtvenik, i nazva ga: Silni Bog Izrailjev. GEN 34:1 A Dina kæi Lijina, koju rodi Jakovu, izaðe da gleda djevojke u onom kraju. GEN 34:2 A ugleda je Sihem, sin Emora Evejina, kneza od one zemlje, i uze je i leže s njom i osramoti je. GEN 34:3 I prionu srce njegovo za Dinu kæer Jakovljevu, i djevojka mu omilje, i on joj se umiljavaše. GEN 34:4 I reèe Sihem Emoru ocu svojemu govoreæi: oženi me ovom djevojkom. GEN 34:5 A Jakov èu da je osramotio Dinu kæer njegovu; a sinovi njegovi bijahu u polju sa stokom njegovom, i Jakov oæutje dokle oni ne doðu. GEN 34:6 A Emor otac Sihemov izide k Jakovu da se razgovori s njim. GEN 34:7 A kad doðoše sinovi Jakovljevi iz polja i èuše šta je bilo, žao bi ljudima vrlo i razgnjeviše se veoma, što uèini sramotu Izrailju obležav kæer Jakovljevu, kako ne bi valjalo èiniti. GEN 34:8 Tada im reèe Emor govoreæi: sin moj Sihem srcem prionu za vašu kæer; podajte mu je za ženu. GEN 34:9 I oprijateljite se s nama; kæeri svoje udajite za nas i kæerima našim ženite se. GEN 34:10 Pa živite s nama, i zemlja æe vam biti otvorena; nastanite se i trgujte i držite baštine u njoj. GEN 34:11 I reèe Sihem ocu djevojèinu i braæi joj: da naðem milost pred vama, i daæu što mi god kažete. GEN 34:12 Ištite mi koliko god hoæete uzdarja i dara, ja æu dati što god kažete; samo mi dajte djevojku za ženu. GEN 34:13 A sinovi Jakovljevi odgovoriše Sihemu i Emoru ocu njegovu prijevarno, jer osramoti Dinu sestru njihovu. GEN 34:14 I rekoše im: ne možemo to uèiniti ni dati sestre svoje za èovjeka neobrezana, jer je to sramota nama. GEN 34:15 Nego æemo vam uèiniti po volji, ako æete se izjednaèiti s nama i obrezati sve muškinje izmeðu sebe. GEN 34:16 Onda æemo udavati svoje kæeri za vas i ženiæemo se vašim kæerima, i postaæemo jedan narod. GEN 34:17 Ako li ne pristanete da se obrežete, mi æemo uzeti svoju djevojku i otiæi æemo. GEN 34:18 I po volji biše rijeèi njihove Emoru i Sihemu sinu Emorovu. GEN 34:19 I momak ne oklijevaše uèiniti to; jer mu kæi Jakovljeva omilje veoma; i on bješe najviše poštovan izmeðu svijeh u kuæi oca svojega. GEN 34:20 I otide Emor i sin mu Sihem na vrata grada svojega, i rekoše graðanima govoreæi: GEN 34:21 Ovi ljudi hoæe mirno da žive s nama, da se nastane u ovoj zemlji i da trguju po njoj; a evo zemlja je široka i za njih; pa æemo se kæerima njihovijem ženiti i svoje æemo kæeri udavati za njih. GEN 34:22 Ali æe tako pristati da žive s nama i da postanemo jedan narod, ako se sve muškinje meðu nama obreže, kao što su oni obrezani. GEN 34:23 Njihova stoka i njihovo blago i sva goveda njihova neæe li biti naša? složimo se samo s njima, pa æe ostati kod nas. GEN 34:24 I koji god izlažahu na vrata grada njegova, svi poslušaše Emora i Sihema sina njegova; i obreza se sve muškinje, svi koji izlažahu na vrata grada njegova. GEN 34:25 A treæi dan kad oni bijahu u bolovima, uzeše dva sina Jakovljeva, Simeun i Levije, braæa Dinina, svaki svoj maè i uðoše slobodno u grad i pobiše sve muškinje. GEN 34:26 Ubiše i Emora i sina mu Sihema oštrim maèem, i uzevši Dinu iz kuæe Sihemove otidoše. GEN 34:27 Tada doðoše sinovi Jakovljevi na pobijene, i oplijeniše grad, jer u njemu bi osramoæena sestra njihova. GEN 34:28 I uzeše ovce njihove i goveda njihova i magarce njihove, što god bješe u gradu i što god bješe u polju. GEN 34:29 I sve blago njihovo, i svu djecu i žene njihove pohvataše i odvedoše, i što god bješe u kojoj kuæi. GEN 34:30 A Jakov reèe Simeunu i Leviju; smetoste me, i omraziste me narodu ove zemlje, Hananejima i Ferezejima; u mene ima malo ljudi, pa ako se skupe na me, hoæe me ubiti te æu se istrijebiti ja i dom moj. GEN 34:31 A oni rekoše: zar sa sestrom našom da rade kao s kurvom? GEN 35:1 A Bog reèe Jakovu: ustani, idi gore u Vetilj i ondje stani; i naèini ondje žrtvenik Bogu, koji ti se javio kad si bježao od Isava brata svojega. GEN 35:2 I Jakov reèe porodici svojoj i svijema koji bijahu s njim: bacite tuðe bogove što su u vas, i oèistite se i preobucite se; GEN 35:3 Pa da se dignemo i idemo gore u Vetilj, da naèinim ondje žrtvenik Bogu, koji me je èuo u dan nevolje moje i bio sa mnom na putu kojim sam išao. GEN 35:4 I dadoše Jakovu sve bogove tuðe koji bijahu u njihovijem rukama, i oboce, koje imahu u ušima; i Jakov ih zakopa pod hrastom kod Sihema. GEN 35:5 Potom otidoše. A strah Božji doðe na gradove koji bijahu oko njih, te se ne digoše u potjeru za sinovima Izrailjevijem. GEN 35:6 I Jakov i sva èeljad što bijaše s njim doðoše u Luz u zemlji Hananskoj, a to je Vetilj. GEN 35:7 I ondje naèini žrtvenik, i nazva ono mjesto: Bog Vetiljski, jer mu se ondje javi Bog, kad je bježao od brata svojega. GEN 35:8 Tada umrije Devora dojkinja Reveèina, i pogreboše je ispod Vetilja pod hrastom, koji nazva Jakov Alon-Vakut. GEN 35:9 I javi se Bog Jakovu opet, pošto izide iz Padan-Arama, i blagoslovi ga, GEN 35:10 I reèe mu Bog: ime ti je Jakov; ali se otsele neæeš zvati Jakov, nego æe ti ime biti Izrailj. I nadjede mu ime Izrailj. GEN 35:11 I još mu reèe Bog: ja sam Bog svemoguæi; rasti i množi se; narod i mnogi æe narodi postati od tebe, i carevi æe izaæi iz bedara tvojih. GEN 35:12 I daæu ti zemlju koju sam dao Avramu i Isaku, i nakon tebe sjemenu tvojemu daæu zemlju ovu. GEN 35:13 Potom otide od njega Bog s mjesta gdje mu govori. GEN 35:14 A Jakov metnu spomenik na istom mjestu gdje mu Bog govori; spomenik od kamena, i pokropi ga kropljenjem, i preli ga uljem. GEN 35:15 I Jakov prozva mjesto gdje mu govori Bog Vetilj. GEN 35:16 I otidoše od Vetilja. A kad im osta još malo puta do Efrate, porodi se Rahilja, i bješe joj težak poroðaj. GEN 35:17 I kad se veoma muèaše, reèe joj babica: ne boj se, imaæeš još jednoga sina. GEN 35:18 A kad se rastavljaše s dušom te umiraše, nazva ga Venonija; ali mu otac nadjede ime Venijamin. GEN 35:19 I umrije Rahilja, i pogreboše je na putu koji ide u Efratu, a to je Vitlejem. GEN 35:20 I metnu Jakov spomenik na grob njezin. To je spomenik na grobu Rahiljinu do današnjega dana. GEN 35:21 Odatle otišav Izrailj razape šator svoj iza kule Migdolederske. GEN 35:22 I kad Izrailj življaše u onoj zemlji, otide Ruvim i leže s Valom inoèom oca svojega. I to doèu Izrailj. A imaše Jakov dvanaest sinova. GEN 35:23 Sinovi Lijini bjehu: Ruvim prvenac Jakovljev, i Simeun i Levije i Juda i Isahar i Zavulon; GEN 35:24 A sinovi Rahiljini: Josif i Venijamin; GEN 35:25 A sinovi Vale robinje Rahiljine: Dan i Neftalim; GEN 35:26 A sinovi Zelfe robinje Lijine: Gad i Asir. To su sinovi Jakovljevi, koji mu se rodiše u Padan-Aramu. GEN 35:27 I Jakov doðe k Isaku ocu svojemu u Mamriju u Kirijat-Arvu, koje je Hevron, gdje Avram i Isak bijahu došljaci. GEN 35:28 A Isaku bješe sto i osamdeset godina; GEN 35:29 I onemoæav umrije Isak, i bi pribran k rodu svojemu star i sit života; i pogreboše ga Isav i Jakov sinovi njegovi. GEN 36:1 A ovo je pleme Isavovo, a on je Edom. GEN 36:2 Isav se oženi izmeðu kæeri Hananejskih Adom kæerju Eloma Hetejina, i Olivemom kæerju Ane sina Sevegona Evejina, GEN 36:3 I Vasematom kæerju Ismailovom, sestrom Navaotovom. GEN 36:4 I rodi Ada Isavu Elifasa, a Vasemata rodi Raguila. GEN 36:5 A Olivema rodi Jeusa i Jegloma i Koreja. To su sinovi Isavovi, koji mu se rodiše u zemlji Hananskoj. GEN 36:6 I Isav uze žene svoje i sinove svoje i kæeri svoje i sve domašnje svoje, i stada svoja i svu stoku svoju i sve blago svoje što bješe stekao u zemlji Hananskoj; pa otide u drugu zemlju daleko od Jakova brata svojega. GEN 36:7 Jer im blago bijaše vrlo veliko, te ne mogahu živjeti zajedno; niti ih zemlja gdje bijahu došljaci mogaše nositi od množine stoke njihove. GEN 36:8 I Isav življaše na planini Siru. Isav je Edom. GEN 36:9 A ovo je pleme Isava oca Edomcima na planini Siru. GEN 36:10 Ovo su imena sinova Isavovijeh: Elifas sin Ade žene Isavove, i Raguilo sin Vasemate žene Isavove. GEN 36:11 A Elifasovi sinovi bjehu: Teman, Omar, Sofar, Gotom i Kenez. GEN 36:12 A Tamna bješe inoèa Elifasu sinu Isavovu, i rodi Elifasu Amalika. To su sinovi Ade žene Isavove. GEN 36:13 A ovo su sinovi Raguilovi: Nahot, Zare, Some i Moze. To bjehu sinovi Vasemate žene Isavove. GEN 36:14 A ovo su sinovi Oliveme kæeri Ane sina Sevegonova, žene Isavove. Ona rodi Isavu Jeusa i Jegloma i Koreja. GEN 36:15 Ovo su starješine sinovima Isavovijem: sinovi Elifasa prvenca Isavova: starješina Teman, starješina Omar, starješina Sofar, starješina Kenez, GEN 36:16 Starješina Korej, starješina Gotim, starješina Amalik. To su starješine od Elifasa u zemlji Edomskoj. To su sinovi Adini. GEN 36:17 A sinovi Raguila sina Isavova: starješina Nahot, starješina Zare, starješina Some, starješina Moze. To su starješine od Raguila u zemlji Edomskoj. To su sinovi Vasemate žene Isavove. GEN 36:18 A sinovi Oliveme žene Isavove: starješina Jeus, starješina Jeglom, starješina Korej. To su starješine od Oliveme kæeri Anine, žene Isavove. GEN 36:19 To su sinovi Isavovi, i to su starješine njihove; a on je Edom. GEN 36:20 A ovo su sinovi Sira Horejina, koji življahu u onoj zemlji: Lotan i Soval i Sevegon i Ana, GEN 36:21 I Dison i Asar i Rison. To su starješine Horejima, sinovi Sirovi u zemlji Edomskoj. GEN 36:22 A sinovi Lotanovi bjehu Horija i Eman, a sestra Lotanova bješe Tamna. GEN 36:23 A ovo su sinovi Savalovi: Golam i Manahat i Gevil i Sofar i Omar. GEN 36:24 A ovo su sinovi Sevegonovi: Aije i Ana. A taj je Ana koji pronaðe tople izvore u pustinji pasuæi magarce Sevegona oca svojega. GEN 36:25 A ovo su djeca Anina: Dison i Olivema kæi Anina. GEN 36:26 A ovo su sinovi Disonovi: Amada i Asvan i Itran i Haran. GEN 36:27 A ovo su sinovi Asarovi: Valam i Zavan i Akan. GEN 36:28 A ovo su sinovi Risonovi: Uz i Aran. GEN 36:29 I ovo su starješine Horejima: starješina Lotan, starješina Soval, starješina Sevegon, starješina Ana, GEN 36:30 Starješina Dison, starješina Asar, starješina Rison. To su starješine Horejima, kako im starješovahu u zemlji Siru. GEN 36:31 A ovo su carevi koji carovaše u zemlji Edomskoj prije nego se zacari car nad sinovima Izrailjevijem. GEN 36:32 Carova u Edomskoj Valak sin Veorov, a gradu mu bješe ime Denava. GEN 36:33 A kad umrije Valak, zacari se na njegovo mjesto Jovav sin Zarin od Vosore. GEN 36:34 A kad umrije Jovav, zacari se na njegovo mjesto Asom od zemlje Temanovske. GEN 36:35 A kad umrije Asom, zacari se na njegovo mjesto Adad sin Varadov, koji isijeèe Madijance u polju Moavskom, a gradu mu bješe ime Geten. GEN 36:36 A kad umrije Adad, zacari se na njegovo mjesto Samada iz Masekasa. GEN 36:37 A kad umrije Samada, zacari se na njegovo mjesto Saul iz Rovota na rijeci. GEN 36:38 A kad umrije Saul, zacari se na njegovo mjesto Valenon sin Ahovorov. GEN 36:39 A kad umrije Valenon sin Ahovorov, zacari se na njegovo mjesto Adar, a grad mu se zvaše Fogor, a ženi mu bješe ime Meteveilja, koja bješe kæi Matraide kæeri Mezevove. GEN 36:40 I ovo su imena starješinama od Isava po porodicama njihovijem, po mjestima njihovijem, po imenima njihovijem: starješina Tamna, starješina Gola, starješina Jeter, GEN 36:41 Starješina Olivema, starješina Ila, starješina Finon, GEN 36:42 Starješina Kenez, starješina Teman, starješina Mazar, GEN 36:43 Starješina Magedilo, starješina Zafoj. To su starješine Edomske kako nastavahu u svojoj zemlji. Ovaj Isav bi otac Edomcima. GEN 37:1 A Jakov življaše u zemlji gdje mu je otac bio došljak, u zemlji Hananskoj. GEN 37:2 Ovo su dogaðaji Jakovljevi. Josif kad bješe momak od sedamnaest godina, pasijaše stoku s braæom svojom, koju rodiše Vala i Zelfa žene oca njegova; i donošaše Josif zle glasove o njima ocu svojemu. GEN 37:3 A Izrailj ljubljaše Josifa najveæma izmeðu svijeh sinova svojih, jer mu se rodio pod starost; i naèini mu šarenu haljinu. GEN 37:4 A braæa videæi gdje ga otac ljubi najveæma izmeðu sve braæe njegove, stadoše mrziti na nj tako da mu ne mogahu lijepe rijeèi progovoriti. GEN 37:5 Uz to usni Josif san i pripovjedi braæi svojoj, te oni još veæma omrznu na nj. GEN 37:6 Jer im reèe: da èujete san što sam snio: GEN 37:7 Vezasmo snoplje u polju, pa moj snop usta i ispravi se, a vaši snopovi iðahu unaokolo i klanjahu se snopu mojemu. GEN 37:8 Tada mu braæa rekoše: da neæeš još biti car nad nama i zapovijedati nam? Stoga još veæma stadoše mrziti na nj radi sanova njegovijeh i radi rijeèi njegovijeh. GEN 37:9 Poslije opet usni drugi san, i pripovjedi braæi svojoj govoreæi: usnih opet san, a to se sunce i mjesec i jedanaest zvijezda klanjahu meni. GEN 37:10 A pripovjedi i ocu svojemu i braæi svojoj; ali ga otac prekori i reèe mu: kakav je to san što si snio? eda li æemo doæi ja i mati tvoja i braæa tvoja da se klanjamo tebi do zemlje? GEN 37:11 I zaviðahu mu braæa; ali otac njegov èuvaše ove rijeèi. GEN 37:12 A kad braæa njegova otidoše da pasu stoku oca svojega kod Sihema, GEN 37:13 Reèe Izrailj Josifu: ne pasu li braæa tvoja stoku kod Sihema? hajde da te pošljem k njima. A on reèe: evo me. GEN 37:14 A on mu reèe: idi, vidi kako su braæa tvoja i kako je stoka, pa doði da mi javiš. I opravi ga iz doline Hevronske, i on otide put Sihema. GEN 37:15 I èovjek jedan naðe ga a on luta po polju, te ga zapita govoreæi: šta tražiš? GEN 37:16 A on reèe: tražim braæu svoju; kaži mi, molim te, gdje su sa stokom? GEN 37:17 A èovjek reèe: otišli su odavde, jer èuh gdje rekoše: hajdemo u Dotaim. I otide Josif za braæom svojom, i naðe ih u Dotaimu. GEN 37:18 A oni ga ugledaše izdaleka; i dok još ne doðe blizu njih, stadoše se dogovarati da ga ubiju, GEN 37:19 I rekoše meðu sobom: gle, evo onoga što sne sanja. GEN 37:20 Hajde sada da ga ubijemo i da ga bacimo u koju od ovijeh jama, pa æemo kazati: ljuta ga je zvjerka izjela. Onda æemo vidjeti šta æe biti od njegovijeh sanova. GEN 37:21 Ali Ruvim kad èu to, izbavi ga iz ruku njihovijeh rekav: nemojte da ga ubijemo. GEN 37:22 I još im reèe Ruvim: nemojte krvi proljevati; bacite ga u ovu jamu u pustinji, a ne dižite ruke na nj. A on ga šæaše izbaviti iz ruku njihovijeh i odvesti k ocu. GEN 37:23 I kad Josif doðe k braæi svojoj, svukoše s njega haljinu njegovu, haljinu šarenu, koju imaše na sebi. GEN 37:24 I uhvativši ga baciše ga u jamu; a jama bješe prazna, ne bješe vode u njoj. GEN 37:25 Poslije sjedoše da jedu. I podigavši oèi ugledaše, a to gomila Ismailjaca iðaše od Galada s kamilama natovarenim mirisavoga korijenja i tamjana i smirne, te nošahu u Misir. GEN 37:26 I reèe Juda braæi svojoj: kaka æe biti korist što æemo ubiti brata svojega i zatajiti krv njegovu? GEN 37:27 Hajde da ga prodamo ovijem Ismailjcima pa da ne dižemo ruke svoje na nj, jer nam je brat, naše je tijelo. I poslušaše ga braæa njegova. GEN 37:28 Pa kad trgovci Madijamski bijahu pored njih, oni izvukoše i izvadiše Josifa iz jame, i prodadoše Josifa Ismailjcima za dvadeset srebrnika; i oni odvedoše Josifa u Misir. GEN 37:29 A kad se Ruvim vrati k jami, a to nema Josifa u jami; tada razdrije haljine svoje, GEN 37:30 Pa se vrati k braæi svojoj, i reèe: nema djeteta; a ja kuda æu? GEN 37:31 Tada uzeše haljinu Josifovu, i zaklavši jare zamoèiše haljinu u krv, GEN 37:32 Pa onda poslaše šarenu haljinu ocu njegovu poruèivši: naðosmo ovu haljinu, vidi je li haljina sina tvojega ili nije. GEN 37:33 A on je pozna i reèe: sina je mojega haljina; ljuta ga je zvjerka izjela; Josif je doista raskinut. GEN 37:34 I razdrije Jakov haljine svoje, i veza kostrijet oko sebe; i tužaše za sinom svojim dugo vremena. GEN 37:35 I svi sinovi njegovi i sve kæeri njegove ustadoše oko njega tješeæi ga, ali se on ne dadijaše utješiti, nego govoraše: s tugom æu u grob leæi za sinom svojim. Pa i njegov otac plakaše za njim. GEN 37:36 A Madijanci prodadoše ga u Misir Petefriju, dvoraninu Faraonovu, zapovjedniku stražarskom. GEN 38:1 A u to vrijeme dogodi se, te Juda otide od braæe svoje i uvrati se kod nekoga Odolamejca, kojemu ime bješe Iras. GEN 38:2 I ondje vidje Juda kæer nekoga Hananejca, kojemu ime bješe Sava, i uze je i leže s njom; GEN 38:3 I ona zatrudnje i rodi sina, kojemu nadjede ime Ir. GEN 38:4 I opet zatrudnjevši rodi sina, kojemu nadjede ime Avnan. GEN 38:5 I opet rodi sina, i nadjede mu ime Silom; a Juda bijaše u Hasvi kad ona toga rodi. GEN 38:6 I Juda oženi prvenca svojega Ira djevojkom po imenu Tamarom. GEN 38:7 Ali Ir prvenac Judin bješe nevaljao pred Gospodom, i ubi ga Gospod. GEN 38:8 A Juda reèe Avnanu: uði k ženi brata svojega i oženi se njom na ime bratovo, da podigneš sjeme bratu svojemu. GEN 38:9 A Avnan znajuæi da neæe biti njegov porod, kad lijegaše sa ženom brata svojega prosipaše na zemlju, da ne rodi djece bratu svojemu. GEN 38:10 Ali Gospodu ne bi milo što èinjaše, te ubi i njega. GEN 38:11 I Juda reèe Tamari snasi svojoj: ostani udovicom u kuæi oca svojega dokle odraste Silom sin moj. Jer govoraše: da ne umre i on kao braæa mu. I otide Tamara, i življaše u kuæi oca svojega. GEN 38:12 A kad proðe mnogo vremena, umrije kæi Savina, žena Judina. I kad se Juda utješi, poðe u Tamnu k ljudima što mu strizijahu ovce, sam s Irasom prijateljem svojim Odolamejcem. GEN 38:13 I javiše Tamari govoreæi: eto svekar tvoj ide u Tamnu da striže ovce svoje. GEN 38:14 A ona skide sa sebe udovièko ruho svoje, i uze pokrivalo i pokri lice, i sjede na raskršæe na putu koji ide u Tamnu. Jer vidje da je Silom odrastao a nju još ne udaše za nj. GEN 38:15 A Juda kad je vidje, pomisli da je kurva, jer bješe pokrila lice svoje. GEN 38:16 Pa svrnu s puta k njoj i reèe joj: pusti da legnem s tobom. Jer nije poznao da mu je snaha. A ona reèe: šta æeš mi dati da legneš sa mnom? GEN 38:17 A on reèe: poslaæu ti jare iz stada. A ona mu reèe: ali da mi daš zalog dokle ga ne pošlješ. GEN 38:18 A on reèe: kakav zalog da ti dam? A ona reèe: eto, prsten i rubac, i štap što ti je u ruci. I on joj dade, te leže s njom, i ona zatrudnje od njega. GEN 38:19 Poslije ustavši Tamara otide i skide pokrivalo sa sebe i obuèe udovièko ruho. GEN 38:20 A Juda posla jare po prijatelju svom Odolamejcu da mu donese natrag od žene zalog. Ali je on ne naðe. GEN 38:21 Pa pitaše ljude po onom mjestu gdje je ona bila govoreæi: gdje je ona kurva što je bila na raskršæu na ovom putu? A oni rekoše: nije ovdje bilo kurve. GEN 38:22 I vrati se k Judi i reèe: ne naðoh je, nego još rekoše mještani: nije ovdje bilo kurve. GEN 38:23 A Juda reèe: neka joj, da se ne sramotimo; ja sam slao jare, ali je ti ne naðe. GEN 38:24 A kad proðe do tri mjeseca dana, javiše Judi govoreæi: Tamara snaha tvoja uèini preljubu, i evo zatrudnje od preljube. A Juda reèe: izvedite je da se spali. GEN 38:25 A kad je povedoše, posla k svekru svojemu i poruèi: s èovjekom èije je ovo zatrudnjela sam. I reèe: traži èiji je ovaj prsten i rubac i štap. GEN 38:26 A Juda pozna i reèe: pravija je od mene, jer je ne dadoh sinu svojemu Silomu. I više ne leže s njom. GEN 38:27 A kad doðe vrijeme da rodi, a to blizanci u utrobi njezinoj. GEN 38:28 I kad se poraðaše, jedno dijete pomoli ruku, a babica uze i veza mu crven konac oko ruke govoreæi: ovaj je prvi. GEN 38:29 Ali on uvuèe ruku, i gle izaðe brat njegov, a ona reèe: kako prodrije? prodiranje neka ti bude. I nadješe mu ime Fares. GEN 38:30 A poslije izaðe brat mu, kojemu oko ruke bijaše crveni konac, i nadješe mu ime Zara. GEN 39:1 A Josifa odvedoše u Misir; i Petefrije dvoranin Faraonov, zapovjednik stražarski, èovjek Misirac, kupi ga od Ismailjaca, koji ga odvedoše onamo. GEN 39:2 I Gospod bješe s Josifom, te bi sreæan, i življaše u kuæi gospodara svojega Misirca. GEN 39:3 I gospodar njegov vidje da je Gospod s njim i da sve što radi Gospod vodi u napredak u ruci njegovoj. GEN 39:4 I Josif steèe milost u njega, i dvoraše ga; a najposlije postavi ga nad cijelijem domom svojim, i što god imaše njemu dade u ruke. GEN 39:5 A kad ga postavi nad domom svojim i nad svijem što imaše, od tada Gospod blagoslovi dom toga Misirca radi Josifa; i blagoslov Gospodnji bješe na svemu što imaše u kuæi i u polju. GEN 39:6 I ostavi u Josifovijem rukama sve što imaše, i ne razbiraše ni za što osim jela koje jeðaše. A Josif bijaše lijepa stasa i lijepa lica. GEN 39:7 I dogodi se poslije, te se žena gospodara njegova zagleda u Josifa, i reèe: lezi sa mnom. GEN 39:8 A on ne htje, nego reèe ženi gospodara svojega: eto gospodar moj ne razbira ni za što što je u kuæi, nego što god ima dade meni u ruke. GEN 39:9 Ni sam nije veæi od mene u ovoj kuæi, i ništa ne krije od mene osim tebe, jer si mu žena; pa kako bih uèinio tako grdno zlo i Bogu zgriješio? GEN 39:10 I ona govoraše take rijeèi Josifu svaki dan, ali je ne posluša da legne s njom ni da se bavi kod nje. GEN 39:11 A jedan dan kad doðe Josif u kuæu da radi svoj posao, a ne bješe nikoga od domašnjih u kuæi, GEN 39:12 Ona ga uhvati za haljinu govoreæi: lezi sa mnom. Ali on ostaviv joj u rukama haljinu svoju pobježe i otide. GEN 39:13 A kad ona vidje gdje joj ostavi u rukama haljinu svoju i pobježe, GEN 39:14 Viknu èeljad svoju, i reèe im govoreæi: gledajte, doveo nam je èovjeka Jevrejina da nas sramoti; doðe k meni da legne sa mnom, a ja povikah iza glasa; GEN 39:15 A on kad èu gdje vièem, ostavi haljinu svoju kod mene i pobježe i otide. GEN 39:16 I ona ostavi haljinu njegovu kod sebe dok mu gospodar doðe kuæi. GEN 39:17 A tada mu reèe ovako govoreæi: sluga Jevrejin, kojega si nam doveo, doðe k meni da me osramoti; GEN 39:18 A ja povikah iza glasa, te on ostaviv haljinu svoju kod mene pobježe. GEN 39:19 A kad gospodar njegov èu rijeèi žene svoje gdje mu reèe: to mi je uèinio sluga tvoj, razgnjevi se vrlo. GEN 39:20 I gospodar Josifov uhvati ga, i baci ga u tamnicu, gdje ležahu sužnji carski; i bi ondje u tamnici. GEN 39:21 Ali Gospod bješe s Josifom i raširi milost svoju nad njim i uèini te omilje tamnièaru. GEN 39:22 I povjeri tamnièar Josifu sve sužnje u tamnici, i što je god trebalo ondje èiniti on ureðivaše. GEN 39:23 I tamnièar ne nadgledaše ništa što bješe u Josifovoj ruci, jer Gospod bješe s njim; i što god èinjaše, Gospod voðaše u napredak. GEN 40:1 Poslije toga dogodi se, te peharnik cara Misirskoga i hljebar skriviše gospodaru svojemu, caru Misirskom. GEN 40:2 I Faraon se razgnjevi na ta dva dvoranina, na starješinu nad peharnicima i na starješinu nad hljebarima; GEN 40:3 I baci ih u tamnicu u kuæi zapovjednika stražarskoga, gdje Josif bješe sužanj. GEN 40:4 A zapovjednik stražarski odredi im Josifa da ih služi; i bijahu dugo u tamnici. GEN 40:5 I usniše san obojica u jednu noæ, svaki po znaèenju svojega sna za sebe, i peharnik i hljebar cara Misirskoga, koji bijahu sužnji u tamnici. GEN 40:6 I sjutradan kad doðe Josif k njima, pogleda ih, a oni bjehu vrlo neveseli. GEN 40:7 Pa zapita dvorane Faraonove, koji bijahu sužnji s njim u kuæi gospodara njegova, i reèe: što ste danas lica nevesela? GEN 40:8 A oni mu rekoše: san usnismo obojica, a nema ko da nam kaže šta znaèe. A Josif im reèe: šta znaèe, nije li u Boga? ali pripovjedite mi. GEN 40:9 I starješina nad peharnicima pripovjedi san svoj Josifu govoreæi: snih, a preda mnom èokot; GEN 40:10 I na èokotu bjehu tri loze, i napupi i procvate, i grožðe na njemu uzre; GEN 40:11 A u ruci mi bješe èaša Faraonova, te pobrah zrelo grožðe i iscijedih ga u èašu Faraonovu, i dodadoh èašu Faraonu. GEN 40:12 A Josif mu reèe: ovo znaèi: tri su loze tri dana. GEN 40:13 Još tri dana, i Faraon brojeæi svoje dvorane uzeæe i tebe, i opet te postaviti u preðašnju službu, i opet æeš mu dodavati èašu kao i preðe dok si mu bio peharnik. GEN 40:14 Ali nemoj zaboraviti mene kad budeš u dobru, uèini milost i pomeni za me Faraonu, i izvadi me iz ove kuæe. GEN 40:15 Jer su me ukrali iz zemlje Jevrejske, a ovdje nijesam ništa uèinio da me bace u ovu jamu. GEN 40:16 A kad vidje starješina nad hljebarima kako lijepo kaza san, reèe Josifu: i ja snih, a meni na glavi tri kotarice bijele; GEN 40:17 I u najgornjoj kotarici bijaše svakojakih kolaèa za Faraona, i ptice jeðahu iz kotarice na mojoj glavi. GEN 40:18 A Josif odgovori i reèe: ovo znaèi: tri kotarice tri su dana. GEN 40:19 Još tri dana, i Faraon brojeæi dvorane svoje izbaciæe te i objesiæe te na vješala, i ptice æe jesti s tebe meso. GEN 40:20 I kad doðe treæi dan, to bješe dan u koji se rodio Faraon, i uèini Faraon gozbu svima slugama svojim, i naiðe meðu slugama svojim na starješinu nad peharnicima i na starješinu nad hljebarima; GEN 40:21 I povrati starješinu nad peharnicima u službu da dodaje èašu Faraonu; GEN 40:22 A starješinu nad hljebarima objesi, kao što kaza Josif. GEN 40:23 I starješina nad peharnicima ne opomenu se Josifa, nego ga zaboravi. GEN 41:1 A poslije dvije godine dana usni Faraon, a on stoji na jednoj rijeci. GEN 41:2 I gle, iz rijeke izaðe sedam krava lijepijeh i debelijeh, i stadoše pasti po obali. GEN 41:3 I gle, iza njih izaðe iz rijeke sedam drugih krava, ružnijeh i mršavijeh, i stadoše pored onijeh krava na obali. GEN 41:4 I ove krave ružne i mršave pojedoše onijeh sedam krava lijepijeh i debelijeh. U tom se probudi Faraon. GEN 41:5 Pa opet zaspav usni drugom, a to sedam klasova izraste iz jednoga stabla jedrijeh i lijepijeh; GEN 41:6 A iza njih isklija sedam klasova malijeh i šturijeh; GEN 41:7 Pa ovi klasovi mali pojedoše onijeh sedam velikijeh i jedrijeh. U tom se probudi Faraon i vidje da je san. GEN 41:8 I kad bi ujutru, on se zabrinu u duhu, i poslav sazva sve gatare Misirske i sve mudarce, i pripovjedi im šta je snio; ali niko ne može kazati Faraonu šta znaèi. GEN 41:9 Tada progovori starješina nad peharnicima Faraonu i reèe: danas se opomenuh grijeha svojega. GEN 41:10 Kad se Faraon rasrdi na sluge svoje i baci u tamnicu u kuæi zapovjednika stražarskoga mene i starješinu nad hljebarima, GEN 41:11 Usnismo u jednu noæ ja i on, svaki za sebe po znaèenju sna svojega usnismo. GEN 41:12 A ondje bijaše s nama momèe Jevrejèe, sluga zapovjednika stražarskoga, i mi mu pripovjedismo sne, a on nam kaza šta èiji san znaèi. GEN 41:13 I zbi se kako nam kaza: mene povrati Faraon u službu, a onoga objesi. GEN 41:14 Tada Faraon posla po Josifa, i brže ga izvedoše iz tamnice, a on se obrija i preobuèe se, te izaðe pred Faraona. GEN 41:15 A Faraon reèe Josifu: usnih san, pa mi niko ne umije da kaže šta znaèi; a za tebe èujem da umiješ kazivati sne. GEN 41:16 A Josif odgovori Faraonu i reèe: to nije u mojoj vlasti, Bog æe javiti dobro Faraonu. GEN 41:17 I reèe Faraon Josifu: usnih, a ja stojim kraj rijeke na obali. GEN 41:18 I gle, iz rijeke izaðe sedam krava debelijeh i lijepijeh, te stadoše pasti po obali. GEN 41:19 I gle, iza njih izaðe sedam drugih krava rðavijeh, i vrlo ružnijeh i mršavijeh, kakvijeh nijesam vidio u cijeloj zemlji Misirskoj. GEN 41:20 I ove krave mršave i ružne pojedoše onijeh sedam debelijeh, GEN 41:21 I kad im biše u trbuhu, ne poznavaše se da su im u trbuhu, nego opet bjehu onako ružne kao prije. U tom se probudih. GEN 41:22 Pa opet usnih, a to sedam klasova izraste iz jednoga stabla jedrijeh i lijepijeh; GEN 41:23 A iza njih isklija sedam malijeh, tankijeh i šturijeh. GEN 41:24 I ovi tanki klasovi proždriješe onijeh sedam lijepijeh. I ovo pripovjedih gatarima, ali mi nijedan ne zna kazati šta znaèi. GEN 41:25 A Josif reèe Faraonu: oba su sna Faraonova jednaka; Bog javlja Faraonu šta je naumio. GEN 41:26 Sedam lijepijeh krava jesu sedam godina, i sedam lijepijeh klasova jesu sedam godina; oba su sna jednaka. GEN 41:27 A sedam krava mršavijeh i ružnijeh, što izaðoše iza onijeh, jesu sedam godina; i sedam klasova sitnijeh i šturijeh biæe sedam godina gladnijeh. GEN 41:28 To je što rekoh Faraonu: Bog kaže Faraonu šta je naumio. GEN 41:29 Evo doæi æe sedam godina vrlo rodnijeh svoj zemlji Misirskoj. GEN 41:30 A iza njih nastaæe sedam gladnijeh godina, gdje æe se zaboraviti sve obilje u zemlji Misirskoj, jer æe glad satrti zemlju, GEN 41:31 Te se neæe znati to obilje u zemlji od gladi potonje, jer æe biti vrlo velika. GEN 41:32 A što je dva puta zasopce Faraon snio, to je zato što je zacijelo Bog tako naumio, i naskoro æe to uèiniti Bog. GEN 41:33 Nego sada neka potraži Faraon èovjeka mudra i razumna, pa neka ga postavi nad zemljom Misirskom. GEN 41:34 I neka gleda Faraon da postavi starješine po zemlji, i pokupi petinu po zemlji Misirskoj za sedam rodnijeh godina; GEN 41:35 Neka skupljaju od svakoga žita za rodnijeh godina koje idu, i neka snesu pod ruku Faraonovu svakoga žita u sve gradove, i neka èuvaju, GEN 41:36 Da se naðe hrane zemlji za sedam godina gladnijeh, kad nastanu, da ne propadne zemlja od gladi. GEN 41:37 I ovo se uèini dobro Faraonu i svijem slugama njegovijem. GEN 41:38 I reèe Faraon slugama svojim: možemo li naæi èovjeka kakav je ovaj, u kojem bi bio duh Božji? GEN 41:39 Pa reèe Faraon Josifu: kad je tebi javio Bog sve ovo, nema nikoga tako mudra i razumna kao što si ti. GEN 41:40 Ti æeš biti nad domom mojim, i sav æe ti narod moj usta ljubiti; samo æu ovijem prijestolom biti veæi od tebe. GEN 41:41 I još reèe Faraon Josifu: evo, postavljam te nad svom zemljom Misirskom. GEN 41:42 I skide Faraon prsten s ruke svoje i metnu ga Josifu na ruku, i obuèe ga u haljine od tankoga platna, i objesi mu zlatnu verižicu o vratu, GEN 41:43 I posadi ga na kola koja bijahu druga za njegovijem, i zapovjedi da pred njim vièu: klanjajte se! i da ga je postavio nad svom zemljom Misirskom. GEN 41:44 I još reèe Faraon Josifu: ja sam Faraon, ali bez tebe neæe niko maæi ruke svoje ni noge svoje u svoj zemlji Misirskoj. GEN 41:45 I nadje Faraon Josifu ime Psontomfanih, i oženi ga Asenetom kæerju Potifere sveštenika Onskoga. I poðe Josif po zemlji Misirskoj. GEN 41:46 A bijaše Josifu trideset godina kad izaðe pred Faraona cara Misirskoga. I otišav od Faraona obiðe svu zemlju Misirsku. GEN 41:47 I za sedam rodnijeh godina rodi zemlja svašta izobila. GEN 41:48 I stade Josif kupiti za tijeh sedam godina svakoga žita što bješe po zemlji Misirskoj, i snositi žito u gradove; u svaki grad snošaše žito s njiva koje bjehu oko njega. GEN 41:49 Tako nakupi Josif žita vrlo mnogo koliko je pijeska morskoga, tako da ga presta mjeriti, jer mu ne bješe broja. GEN 41:50 I dokle još ne nasta gladna godina, rodiše se Josifu dva sina, koje mu rodi Aseneta kæi Potifere sveštenika Onskoga. GEN 41:51 I prvencu nadjede Josif ime Manasija, govoreæi: jer mi Bog dade da zaboravim svu muku svoju i sav dom oca svojega. GEN 41:52 A drugome nadjede ime Jefrem, govoreæi: jer mi Bog dade da rastem u zemlji nevolje svoje. GEN 41:53 Ali proðe sedam godina rodnijeh u zemlji Misirskoj; GEN 41:54 I nasta sedam godina gladnijeh, kao što je Josif naprijed kazao. I bješe glad po svijem zemljama, a po svoj zemlji Misirskoj bješe hljeba. GEN 41:55 Ali najposlije nasta glad i po svoj zemlji Misirskoj, i narod povika k Faraonu za hljeb; a Faraon reèe svima Misircima: idite k Josifu, pa što vam on kaže ono èinite. GEN 41:56 I kad glad bješe po svoj zemlji, otvori Josif sve žitnice, i prodavaše Misircima. I glad posta vrlo velika u zemlji Misirskoj. GEN 41:57 I iz svijeh zemalja dolažahu u Misir k Josifu da kupuju; jer posta velika glad u svakoj zemlji. GEN 42:1 A Jakov videæi da ima žita u Misiru, reèe sinovima svojim: šta gledate jedan na drugoga? GEN 42:2 I reèe: eto èujem da u Misiru ima žita; idite onamo te nam kupite otuda, da ostanemo živi i ne pomremo. GEN 42:3 I desetorica braæe Josifove otidoše da kupe žita u Misiru. GEN 42:4 A Venijamina brata Josifova ne pusti otac s braæom govoreæi: da ga ne bi zadesilo kakvo zlo. GEN 42:5 I doðoše sinovi Izrailjevi da kupe žita s ostalima koji dolažahu; jer bješe glad u zemlji Hananskoj. GEN 42:6 A Josif upravljaše zemljom, i prodavaše žito svemu narodu po zemlji. I braæa Josifova došavši pokloniše mu se licem do zemlje. GEN 42:7 A Josif ugledav braæu svoju pozna ih; ali se uèini da ih ne poznaje, i oštro im progovori i reèe: odakle ste došli? A oni rekoše: iz zemlje Hananske, da kupimo hrane. GEN 42:8 Josif dakle pozna braæu svoju; ali oni njega ne poznaše. GEN 42:9 I opomenu se Josif sanova koje je snio za njih; i reèe im: vi ste uhode; došli ste da vidite gdje je zemlja slaba. GEN 42:10 A oni mu rekoše: nijesmo, gospodaru; nego sluge tvoje doðoše da kupe hrane. GEN 42:11 Svi smo sinovi jednoga èovjeka, pošteni ljudi, nigda nijesu sluge tvoje bile uhode. GEN 42:12 A on im reèe: nije istina, nego ste došli da vidite gdje je zemlja slaba. GEN 42:13 A oni rekoše: nas je bilo dvanaest braæe, sluga tvojih, sinova jednoga èovjeka u zemlji Hananskoj; i eno, najmlaði je danas kod oca našega, a jednoga nema više. GEN 42:14 A Josif im reèe: kažem ja da ste vi uhode. GEN 42:15 Nego hoæu da se uvjerim ovako: tako živ bio Faraon, neæete izaæi odavde dokle ne doðe amo najmlaði brat vaš. GEN 42:16 Pošljite jednoga izmeðu sebe neka dovede brata vašega, a vi æete ostati ovdje u tamnici, pa æu vidjeti je li istina što govorite; inaèe ste uhode, tako živ bio Faraon! GEN 42:17 I zatvori ih u tamnicu na tri dana. GEN 42:18 A treæi dan reèe im Josif: ako ste radi životu, ovo uèinite, jer se ja Boga bojim: GEN 42:19 Ako ste pošteni ljudi, jedan brat izmeðu vas neka ostane u tamnici, a vi idite i odnesite žita koliko treba porodicama vašim. GEN 42:20 Pa onda dovedite k meni najmlaðega brata svojega da se posvjedoèe rijeèi vaše i da ne izginete. I oni uèiniše tako. GEN 42:21 I rekoše jedan drugom: doista se ogriješismo o brata svojega, jer vidjesmo muku duše njegove kad nam se moljaše, pa ga se oglušismo; zato doðe na nas ova muka. GEN 42:22 A Ruvim odgovori im govoreæi: nijesam li vam govorio: nemojte se griješiti o dijete? ali me ne poslušaste; i zato se evo traži od nas krv njegova. GEN 42:23 A oni ne znadijahu da ih Josif razumije, jer se s njim razgovarahu preko tumaèa. GEN 42:24 A Josif okrete se od njih, i zaplaka se. Potom se opet okrete k njima, i progovori s njima, i uzev izmeðu njih Simeuna veza ga pred njima. GEN 42:25 I zapovjedi Josif da im naspu vreæe žita, pa i novce što je koji dao da metnu svakome u vreæu, i da im dadu brašnjenice na put. I tako bi uèinjeno. GEN 42:26 I natovarivši žito svoje na magarce svoje otidoše. GEN 42:27 A jedan od njih otvoriv svoju vreæu da nahrani magarca svojega u jednoj gostionici, vidje novce svoje ozgo u vreæi. GEN 42:28 I reèe braæi svojoj: ja dobih natrag novce svoje, evo ih u mojoj vreæi. I zadrhta srce u njima i uplašiše se govoreæi jedan drugome: što nam to uèini Bog? GEN 42:29 I došavši k Jakovu ocu svojemu u zemlju Hanansku, pripovjediše mu sve što im se dogodi, govoreæi: GEN 42:30 Oštro govoraše s nama èovjek, koji zapovijeda u onoj zemlji, i doèeka nas kao uhode. GEN 42:31 A kad mu rekosmo: mi smo pošteni ljudi, nigda nijesmo bili uhode; GEN 42:32 Bilo nas je dvanaest braæe, sinova oca našega; jednoga veæ nema, a najmlaði je danas kod oca našega u zemlji Hananskoj; GEN 42:33 Reèe nam èovjek, koji zapovijeda u onoj zemlji: ovako æu doznati jeste li pošteni ljudi: brata jednoga izmeðu sebe ostavite kod mene, a što vam treba za porodice vaše gladi radi, uzmite i idite. GEN 42:34 Poslije dovedite k meni brata svojega najmlaðega, da se uvjerim da nijeste uhode nego pošteni ljudi; brata æu vam vratiti, i moæi æete trgovati po ovoj zemlji. GEN 42:35 A kad izruèivahu vreæe svoje, gle, svakome u vreæi bjehu u zavežljaju novci njegovi; i vidjevši zavežljaje novaca svojih uplašiše se i oni i otac im. GEN 42:36 I reèe im Jakov otac njihov: potrste mi djecu; Josifa nema, Simeuna nema, pa hoæete i Venijamina da uzmete; sve se skupilo na me. GEN 42:37 A Ruvim progovori i reèe ocu svojemu: dva sina moja ubij, ako ti ga ne dovedem natrag; daj ga u moje ruke, i ja æu ti ga opet dovesti. GEN 42:38 A on reèe: neæe iæi sin moj s vama, jer je brat njegov umro i on osta sam, pa ako bi ga zadesilo kako zlo na putu na koji æete iæi, svalili biste me stara s tugom u grob. GEN 43:1 Ali glad bješe vrlo velika u onoj zemlji. GEN 43:2 Pa kad pojedoše žito koje bijahu donijeli iz Misira, reèe im otac: idite opet, i kupite nam malo hrane. GEN 43:3 A Juda mu progovori i reèe: tvrdo nam se zarekao onaj èovjek govoreæi: neæete vidjeti lica mojega, ako ne bude s vama brat vaš. GEN 43:4 Ako æeš pustiti s nama brata našega, iæi æemo i kupiæemo ti hrane. GEN 43:5 Ako li neæeš pustiti, neæemo iæi, jer nam je kazao onaj èovjek: neæete vidjeti lica mojega, ako ne bude s vama brat vaš. GEN 43:6 A Izrailj reèe: što mi to zlo uèiniste i kazaste èovjeku da imate još jednoga brata? GEN 43:7 A oni rekoše: èovjek je potanko raspitivao za nas i za rod naš govoreæi: je li vam jošte živ otac? imate li još braæe? a mi mu odgovarasmo kako nas pitaše. Jesmo li mogli kako znati da æe kazati: dovedite brata svojega? GEN 43:8 I reèe Juda Izrailju ocu svojemu: pusti dijete sa mnom, pa æemo se podignuti i otiæi, da ostanemo živi i ne pomremo i mi i ti i naša djeca. GEN 43:9 Ja ti se jamèim za nj, iz moje ga ruke išti; ako ti ga ne dovedem natrag i preda te ne stavim, da sam ti kriv dovijeka. GEN 43:10 Da nijesmo toliko oklijevali, do sada bismo se dva puta vratili. GEN 43:11 Onda reèe Izrailj otac njihov: kad je tako, uèinite ovo: uzmite što najljepše ima u ovoj zemlji u svoje vreæe, i ponesite èovjeku onom dar: malo tamjana i malo meda, mirisava korijenja i smirne, urme i badema. GEN 43:12 A novaca ponesite dvojinom, i uzmite novce što bijahu ozgo u vreæama vašim i odnesite natrag, može biti da je pogrješka. GEN 43:13 I uzmite brata svojega, pa ustanite i idite opet k onom èovjeku. GEN 43:14 A Bog svemoguæi da vam da da naðete milost u onoga èovjeka, da vam pusti brata vašega drugoga i Venijamina; ako li ostanem bez djece, nek ostanem bez djece. GEN 43:15 Tada uzevši dare i novaca dvojinom, uzevši i Venijamina, podigoše se i otidoše u Misir, i izaðoše pred Josifa. GEN 43:16 A Josif kad vidje s njima Venijamina, reèe èovjeku koji upravljaše kuæom njegovom: odvedi ove ljude u kuæu, pa nakolji mesa i zgotovi, jer æe u podne sa mnom jesti ovi ljudi. GEN 43:17 I uèini èovjek kako Josif reèe, i uvede ljude u kuæu Josifovu. GEN 43:18 A oni se bojahu kad ih èovjek voðaše u kuæu Josifovu, i rekoše: za novce koji preðe bjehu metnuti u vreæe naše vodi nas, dokle smisli kako æe nas okriviti, da nas zarobi i uzme naše magarce. GEN 43:19 Pa pristupivši k èovjeku koji upravljaše kuæom Josifovom, progovoriše mu na vratima kuænim, GEN 43:20 I rekoše: èuj, gospodaru; došli smo bili i preðe, i kupismo hrane; GEN 43:21 Pa kad doðosmo u jednu gostionicu i otvorismo vreæe, a to novci svakoga nas bijahu ozgo u vreæi njegovoj, novci naši na mjeru; i evo smo ih donijeli natrag; GEN 43:22 A druge smo novce donijeli da kupimo hrane; ne znamo ko nam metnu novce naše u vreæe. GEN 43:23 A on im reèe: budite mirni, ne bojte se; Bog vaš i Bog oca vašega metnuo je blago u vreæe vaše; novci su vaši bili u mene. I izvede im Simeuna. GEN 43:24 I uvede ih èovjek u kuæu Josifovu, i donese im vode te opraše noge, i magarcima njihovijem položi. GEN 43:25 I pripraviše dar èekajuæi dokle doðe Josif u podne, jer èuše da æe oni ondje objedovati. GEN 43:26 I kad Josif doðe kuæi, iznesoše mu dar koji imahu kod sebe, i pokloniše mu se do zemlje. GEN 43:27 A on ih zapita kako su, i reèe: kako je otac vaš stari, za koga mi govoriste? je li jošte živ? GEN 43:28 A oni rekoše: dobro je sluga tvoj, otac naš; još je živ. I pokloniše mu se. GEN 43:29 A on pogledav vidje Venijamina brata svojega, sina matere svoje, i reèe: je li vam to najmlaði brat vaš za kojega mi govoriste? I reèe: Bog da ti bude milostiv, sinko! GEN 43:30 A Josifu goraše srce od ljubavi prema bratu svojemu, te brže potraži gdje æe plakati, i ušav u jednu sobu plaka ondje. GEN 43:31 Poslije umiv se izaðe, i ustežuæi se reèe: dajte objed. GEN 43:32 I donesoše njemu napose, i njima napose, i Misircima koji objedovahu u njega napose, jer ne mogahu Misirci jesti s Jevrejima, jer je to neèisto Misircima. GEN 43:33 A sjeðahu pred njim stariji po starješinstvu svojem a mlaði po mladosti svojoj. I zgledahu se od èuda. GEN 43:34 I uzimajuæi jela ispred sebe slaše njima, i Venijaminu dopade pet puta više nego drugima. I piše i napiše se s njim. GEN 44:1 I zapovjedi Josif èovjeku što upravljaše kuæom njegovom govoreæi: naspi ovijem ljudima u vreæe žita koliko mogu ponijeti, i svakome u vreæu metni ozgo novce njegove. GEN 44:2 I èašu moju, èašu srebrnu, metni najmlaðemu u vreæu ozgo i novce za njegovo žito. I uèini kako mu Josif reèe. GEN 44:3 A ujutru kad svanu, otpustiše ljude s magarcima njihovijem. GEN 44:4 A kad izaðoše iz mjesta i još ne bijahu daleko, reèe Josif èovjeku što upravljaše kuæom njegovom: ustani, idi brže za onijem ljudima, i kad ih stigneš reci im: zašto vraæate zlo za dobro? GEN 44:5 Nije li to èaša iz koje pije moj gospodar? i neæe li po njoj zacijelo poznati kakvi ste? zlo ste radili što ste to uèinili. GEN 44:6 I on ih stiže, i reèe im tako. GEN 44:7 A oni mu rekoše: zašto govoriš, gospodaru, take rijeèi? Saèuvaj Bože da sluge tvoje uèine tako što! GEN 44:8 Eno smo ti donijeli natrag iz zemlje Hananske novce koje naðosmo ozgo u vreæama svojim, pa kako bismo ukrali iz kuæe gospodara tvojega srebro ili zlato? GEN 44:9 U kojega se izmeðu sluga tvojih naðe, onaj neka pogine, i svrh toga mi æemo biti robovi gospodaru mojemu. GEN 44:10 A on reèe: neka bude kako rekoste; ali u koga se naðe, onaj da mi bude rob, a vi ostali neæete biti krivi. GEN 44:11 I brže poskidaše svi na zemlju vreæe svoje, i razdriješiše svaki svoju vreæu. GEN 44:12 A on stade tražiti poèev od najstarijega, i kad doðe na najmlaðega, naðe se èaša u vreæi Venijaminovoj. GEN 44:13 Tada razdriješe haljine svoje, i natovarivši svaki svoj tovar na svojega magarca vratiše se u grad. GEN 44:14 I doðe Juda s braæom svojom Josifu u kuæu, dok on još bijaše kod kuæe, i padoše pred njim na zemlju. GEN 44:15 A Josif im reèe: šta ste to uèinili? zar nijeste znali da èovjek kao što sam ja može zacijelo doznati? GEN 44:16 Tada reèe Juda: šta da ti reèemo, gospodaru? šta da govorimo? kako li da se pravdamo? Bog je otkrio zloèinstvo tvojih sluga. Evo, mi smo svi robovi tvoji, gospodaru, i mi i ovaj u koga se našla èaša. GEN 44:17 A Josif reèe: Bože saèuvaj! neæu ja to; u koga se našla èaša on neka mi bude rob, a vi idite s mirom ocu svojemu. GEN 44:18 Ali Juda pristupiv k njemu reèe: èuj me, gospodaru; dopusti da progovori sluga tvoj gospodaru svojemu, i neka se gnjev tvoj ne raspali na slugu tvojega, jer si ti kao sam Faraon. GEN 44:19 Gospodar moj zapita sluge svoje govoreæi: imate li oca ili brata? GEN 44:20 A mi rekosmo gospodaru svojemu: imamo stara oca i brata najmlaðega, koji mu se rodi u starosti; a njegov je brat umro, i on osta sam od matere svoje, i otac ga pazi. GEN 44:21 A ti reèe slugama svojim: dovedite mi ga da ga vidim svojim oèima. GEN 44:22 I rekosmo gospodaru svojemu: neæe moæi dijete ostaviti oca svojega; da ostavi oca svojega, odmah æe otac umrijeti. GEN 44:23 A ti reèe slugama svojim: ako ne doðe s vama brat vaš najmlaði, neæete više vidjeti lica mojega. GEN 44:24 A kad se vratismo k sluzi tvojemu a ocu mojemu, kazasmo mu rijeèi gospodara mojega. GEN 44:25 Poslije reèe nam otac: idite opet, kupite nam hrane. GEN 44:26 A mi rekosmo: ne možemo iæi, osim ako bude brat naš najmlaði s nama, onda æemo iæi, jer ne možemo vidjeti lica onoga èovjeka, ako ne bude s nama brat naš najmlaði. GEN 44:27 A sluga tvoj, otac moj, reèe nam: znate da mi je žena rodila dva sina. GEN 44:28 I jedan od njih otide od mene, i rekoh: zacijelo ga je raskinula zvjerka; i do sada ga ne vidjeh. GEN 44:29 Ako i ovoga odvedete od mene i zadesi ga kakvo zlo, svaliæete me stara u grob s tugom. GEN 44:30 Pa sada da otidem k sluzi tvojemu, ocu svojemu, a ovo dijete da ne bude s nama, kako je duša onoga vezana za dušu ovoga, GEN 44:31 Umrijeæe kad vidi da nema djeteta, te æe sluge tvoje svaliti staroga slugu tvojega a oca svojega s tugom u grob. GEN 44:32 A tvoj se sluga podjemèio za dijete ocu svojemu rekav: ako ti ga ne dovedem natrag, da sam kriv ocu svojemu dovijeka. GEN 44:33 Zato neka sluga tvoj ostane mjesto djeteta da bude rob gospodaru mojemu a dijete neka ide s braæom svojom. GEN 44:34 Jer kako bih se vratio k ocu svojemu bez djeteta, da gledam jade koji bi mi oca zadesili? GEN 45:1 Tada Josif ne moguæi se uzdržati pred ostalima koji stajahu oko njega, povika: izaðite svi napolje. Tako ne osta niko kod njega kad se Josif pokaza braæi svojoj. GEN 45:2 Pa briznu plakati tako da èuše Misirci, èu i dom Faraonov. GEN 45:3 I reèe Josif braæi svojoj: ja sam Josif; je li mi otac još u životu? Ali mu braæa ne mogahu odgovoriti, jer se prepadoše od njega. GEN 45:4 A Josif reèe braæi svojoj: pristupite bliže k meni. I pristupiše; a on reèe: ja sam Josif brat vaš, kojega prodadoste u Misir. GEN 45:5 A sada nemojte žaliti niti se kajati što me prodadoste ovamo, jer Bog mene posla pred vama radi života vašega. GEN 45:6 Jer je veæ dvije godine dana glad u zemlji, a biæe još pet godina, gdje neæe biti ni oranja ni žetve. GEN 45:7 A Bog me posla pred vama, da vas saèuva na zemlji i da vam izbavi život izbavljanjem prevelikim. GEN 45:8 I tako nijeste me vi opravili ovamo nego sam Bog, koji me postavi ocem Faraonu i gospodarem od svega doma njegova i starješinom nad svom zemljom Misirskom. GEN 45:9 Vratite se brže k ocu mojemu i kažite mu: ovako veli sin tvoj Josif: Bog me je postavio gospodarem svemu Misiru, hodi k meni, nemoj oklijevati. GEN 45:10 Sjedjeæeš u zemlji Gesemskoj i biæeš blizu mene, ti i sinovi tvoji i sinovi sinova tvojih, i ovce tvoje i goveda tvoja i što je god tvoje. GEN 45:11 I ja æu te hraniti ondje, jer æe još pet godina biti glad, da ne pogineš od gladi ti i dom tvoj i što je god tvoje. GEN 45:12 A eto vidite oèima svojima, i brat moj Venijamin svojima oèima, da vam ja iz usta govorim. GEN 45:13 Kažite ocu mojemu svu slavu moju u Misiru i što ste god vidjeli; pohitajte i dovedite ovamo oca mojega. GEN 45:14 Tada pade oko vrata Venijaminu bratu svojemu i plaka. I Venijamin plaka o vratu njegovu. GEN 45:15 I izljubi svu braæu svoju i isplaka se nad njima. Potom se braæa njegova razgovarahu s njim. GEN 45:16 I èu se glas u kuæi Faraonovoj, i rekoše: doðoše braæa Josifu. I milo bi Faraonu i slugama njegovijem; GEN 45:17 I reèe Faraon Josifu: kaži braæi svojoj: ovako uèinite: natovarite magarce svoje, pa idite i vratite se u zemlju Hanansku, GEN 45:18 Pa uzmite oca svojega i èeljad svoju, i doðite k meni, i daæu vam najbolje što ima u zemlji Misirskoj, i ješæete najbolje obilje ove zemlje. GEN 45:19 A ti im zapovjedi: ovako uèinite: uzmite sa sobom iz zemlje Misirske kola za djecu svoju i za žene svoje, i povezite oca svojega i doðite ovamo; GEN 45:20 A na pokuæstvo svoje ne gledajte, jer što ima najbolje u svoj zemlji Misirskoj vaše je. GEN 45:21 I sinovi Izrailjevi uèiniše tako; i Josif im dade kola po zapovijesti Faraonovoj; dade im i brašnjenice na put. GEN 45:22 I svakome dade po dvoje haljine, a Venijaminu dade trista srebrnika i petore haljine. GEN 45:23 A ocu svojemu posla još deset magaraca natovarenijeh najljepšijeh stvari što ima u Misiru, i deset magarica natovarenijeh žita i hljeba i jestiva ocu na put. GEN 45:24 Tako opravi braæu svoju, i poðoše; i reèe im: nemojte se koriti putem. GEN 45:25 Tako se vratiše iz Misira, i doðoše u zemlju Hanansku k Jakovu ocu svojemu. GEN 45:26 I javiše mu i rekoše: još je živ Josif, i zapovjeda nad svom zemljom Misirskom. A u njemu srce prenemože, jer im ne vjerovaše. GEN 45:27 Ali kad mu kazaše sve rijeèi Josifove, koje im je Josif rekao, i vidje kola, koja posla Josif po oca, tada oživje duh Jakova oca njihova; GEN 45:28 I reèe Izrailj: dosta mi je kad je još živ sin moj Josif; idem da ga vidim dokle nijesam umro. GEN 46:1 Tada poðe Izrailj sa svijem što imaše, i došav u Virsaveju prinese žrtvu Bogu oca svojega Isaka. GEN 46:2 I Bog reèe Izrailju noæu u utvari: Jakove! Jakove! A on odgovori: evo me. GEN 46:3 I Bog mu reèe: ja sam Bog, Bog oca tvojega; ne boj se otiæi u Misir; jer æu ondje naèiniti od tebe narod velik. GEN 46:4 Ja æu iæi s tobom u Misir, i ja æu te odvesti onamo, i Josif æe metnuti ruku svoju na oèi tvoje. GEN 46:5 I poðe Jakov od Virsaveje; i sinovi Izrailjevi posadiše Jakova oca svojega i djecu svoju i žene svoje na kola koja posla Faraon po nj. GEN 46:6 I uzeše stoku svoju i blago svoje što bijahu stekli u zemlji Hananskoj; i doðoše u Misir Jakov i sva porodica njegova. GEN 46:7 Sinove svoje i sinove sinova svojih, kæeri svoje i kæeri sinova svojih, i svu porodicu svoju dovede sa sobom u Misir. GEN 46:8 A ovo su imena djece Izrailjeve što doðoše u Misir: Jakov i sinovi njegovi. Prvenac Jakovljev Ruvim; GEN 46:9 I sinovi Ruvimovi: Enoh, Faluj, Esron i Harmija. GEN 46:10 A sinovi Simeunovi: Jemuilo, Jamin, Aod, Jahin, Soar i Saul, sin jedne Hananejke. GEN 46:11 Sinovi Levijevi: Girson, Kat i Merarije. GEN 46:12 Sinovi Judini: Ir, Avnan, Silom, Fares i Zara; a umrli bjehu Ir i Avnan u zemlji Hananskoj, ali bijahu sinovi Faresovi Esrom i Jemuilo. GEN 46:13 Sinovi Isaharovi: Tola, Fuva, Jov i Simron. GEN 46:14 Sinovi Zavulonovi: Sered, Alon, i Ahojilo. GEN 46:15 To su sinovi Lijini, koje rodi Jakovu u Padan-Aramu, i jošte Dina kæi njegova. Svega duša, sinova njegovijeh i kæeri njegovijeh bješe trideset i tri. GEN 46:16 Sinovi Gadovi: Sifon, Agije, Sunije, Esvon, Irije, Arodije i Arilije. GEN 46:17 Sinovi Asirovi: Jemna, Jesva, Jesvija i Verija, i sestra njihova Sara. A sinovi Verijini Hovor i Melhilo. GEN 46:18 To su sinovi Zelfe, koju dade Lavan Liji kæeri svojoj, i ona ih rodi Jakovu, šesnaest duša. GEN 46:19 A sinovi Rahilje žene Jakovljeve: Josif i Venijamin. GEN 46:20 A Josifu se rodiše u Misiru od Asenete kæeri Potifere sveštenika Onskoga: Manasija i Jefrem. GEN 46:21 A sinovi Venijaminovi: Vela, Veher, Asvil, Gira, Naman, Ihije, Ros, Mupim, Upim i Arad. GEN 46:22 To su sinovi Rahiljini što se rodiše Jakovu, svega èetrnaest duša. GEN 46:23 I sin Danov: Asom. GEN 46:24 A sinovi Neftalimovi: Asilo, Gunije, Jeser i Silim. GEN 46:25 To su sinovi Vale, koju dade Lavan Rahilji kæeri svojoj i ona ih rodi Jakovu; svega sedam duša. GEN 46:26 A svega duša što doðoše s Jakovom u Misir a izaðoše od bedara njegovijeh, osim žena sinova Jakovljevijeh, svega duša bješe šezdeset i šest. GEN 46:27 I dva sina Josifova koji mu se rodiše u Misiru; svega dakle duša doma Jakovljeva, što doðoše u Misir, bješe sedamdeset. GEN 46:28 A Judu posla Jakov naprijed k Josifu, da mu javi da izaðe preda nj u Gesem. I doðoše u zemlju Gesemsku. GEN 46:29 A Josif upreže u kola svoja, i izaðe na susret Izrailju ocu svojemu u Gesem; i kad ga vidje Jakov, pade mu oko vrata, i plaka dugo o vratu njegovu. GEN 46:30 I reèe Izrailj Josifu: sada ne marim umrijeti kad sam te vidio da si jošte živ. GEN 46:31 A Josif reèe braæi svojoj i domu oca svojega: idem da javim Faraonu; ali æu mu kazati: braæa moja i dom oca mojega iz zemlje Hananske doðoše k meni; GEN 46:32 A ti su ljudi pastiri i svagda su se bavili oko stoke, i dovedoše ovce svoje i goveda svoja i što god imaju. GEN 46:33 A kad vas Faraon dozove, reæi æe vam: kakvu radnju radite? GEN 46:34 A vi kažite: pastiri su bile sluge tvoje od mladosti, i mi i stari naši; da biste ostali u zemlji Gesemskoj; jer su Misircima svi pastiri neèisti. GEN 47:1 I otišav Josif javi Faraonu i reèe: otac moj i braæa moja s ovcama svojim i s govedima svojim i sa svijem što imaju doðoše iz zemlje Hananske, i evo ih u zemlji Gesemskoj. GEN 47:2 I uzev nekolicinu braæe svoje, pet ljudi, izvede ih pred Faraona. GEN 47:3 A Faraon reèe braæi njegovoj: kakvu radnju radite? A oni rekoše Faraonu: pastiri su sluge tvoje, i mi i naši stari. GEN 47:4 Još rekoše Faraonu: doðosmo da živimo kao došljaci u ovoj zemlji, jer nema paše za stoku tvojih sluga, jer je velika glad u zemlji Hananskoj; a sada dopusti da žive u zemlji Gesemskoj sluge tvoje. GEN 47:5 A Faraon reèe Josifu: otac tvoj i braæa tvoja doðoše k tebi; GEN 47:6 U tvojoj je vlasti zemlja Misirska; na najboljem mjestu u ovoj zemlji naseli oca svojega i braæu svoju, neka žive u zemlji Gesemskoj; i ako koje znaš izmeðu njih da su vrijedni ljudi, postavi ih nad mojom stokom. GEN 47:7 Poslije dovede Josif i Jakova oca svojega i izvede ga pred Faraona, i blagoslovi Jakov Faraona. GEN 47:8 A Faraon reèe Jakovu: koliko ti ima godina? GEN 47:9 Odgovori Jakov Faraonu: meni ima sto i trideset godina, kako sam došljak. Malo je dana života mojega i zli su bili, niti stižu vijeka otaca mojih, koliko su oni živjeli. GEN 47:10 I blagosloviv Jakov Faraona otide od Faraona. GEN 47:11 A Josif naseli oca svojega i braæu svoju, i dade im dobro u zemlji Misirskoj na najboljem mjestu te zemlje, u zemlji Rameskoj, kao što zapovjedi Faraon. GEN 47:12 I hranjaše Josif hljebom oca svojega i braæu svoju i sav dom oca svojega do najmanjega. GEN 47:13 Ali nesta hljeba u svoj zemlji, jer glad bijaše vrlo velika, i uzmuèi se zemlja Misirska i zemlja Hananska od gladi. GEN 47:14 I pokupi Josif sve novce što se nalažahu po zemlji Misirskoj i po zemlji Hananskoj za žito koje kupovahu, i slagaše novce u kuæu Faraonovu. GEN 47:15 A kad nesta novaca u zemlji Misirskoj i u zemlji Hananskoj, stadoše svi Misirci dolaziti k Josifu govoreæi: daj nam hljeba; zašto da mremo kod tebe, što novaca nema? GEN 47:16 A Josif im govoraše: dajte stoku svoju, pa æu vam dati hljeba za stoku, kad je nestalo novaca. GEN 47:17 I dovoðahu stoku svoju k Josifu, i Josif im davaše hljeba za konje i za ovce i za goveda i za magarce. Tako ih prehrani onu godinu hljebom za svu stoku njihovu. GEN 47:18 A kad proðe ona godina, stadoše opet dolaziti k njemu druge godine govoreæi: ne možemo tajiti od gospodara svojega, ali je novaca nestalo, i stoka koju imasmo u našega je gospodara; i nije ostalo ništa da donesemo gospodaru svojemu osim tjelesa naših i njiva naših. GEN 47:19 Zašto da mremo na tvoje oèi? evo i nas i naših njiva; kupi nas i njive naše za hljeb, da s njivama svojim budemo robovi Faraonu, i daj žita da ostanemo živi i ne pomremo i da zemlja ne opusti. GEN 47:20 Tako pokupova Josif Faraonu sve njive u Misiru, jer Misirci prodavahu svaki svoju njivu, kad glad uze jako mah meðu njima. I zemlja posta Faraonova. GEN 47:21 A narod preseli u gradove od jednoga kraja Misira do drugoga. GEN 47:22 Samo ne kupi sveštenièkih njiva; jer Faraon odredi dio sveštenicima, i hranjahu se od svojega dijela, koji im dade Faraon, te ne prodaše svojih njiva. GEN 47:23 A Josif reèe narodu: evo kupih danas vas i njive vaše Faraonu; evo vam sjemena, pa zasijte njive. GEN 47:24 A što bude roda, daæete peto Faraonu, a èetiri dijela neka budu vama za sjeme po njivama i za hranu vama i onijema koji su po kuæama vašim i za hranu djeci vašoj. GEN 47:25 A oni rekoše: ti si nam život saèuvao; neka naðemo milost pred gospodarem svojim da budemo robovi Faraonu. GEN 47:26 I postavi Josif zakon do današnjega dana za njive Misirske da se daje peto Faraonu; samo njive sveštenièke ne postaše Faraonove. GEN 47:27 A djeca Izrailjeva življahu u zemlji Misirskoj u kraju Gesemskom, i držahu ga, i narodiše se i namnožiše se veoma. GEN 47:28 I Jakov poživje u zemlji Misirskoj sedamnaest godina; a svega bi Jakovu sto i èetrdeset i sedam godina. GEN 47:29 A kad se približi vrijeme Izrailju da umre, dozva sina svojega Josifa, i reèe mu: ako sam našao milost pred tobom, metni ruku svoju pod stegno moje, i uèini mi milost i vjeru, nemoj me pogrepsti u Misiru; GEN 47:30 Nego neka ležim kod otaca svojih; i ti me odnesi iz Misira i pogrebi me u grobu njihovu. A on reèe: uèiniæu kako si kazao. GEN 47:31 I reèe mu Jakov: zakuni mi se. I on mu se zakle. I pokloni se Izrailj preko uzglavlja od odra svojega. GEN 48:1 Poslije javiše Josifu: eno, otac ti je bolestan. A on povede sa sobom dva sina svoja, Manasiju i Jefrema. GEN 48:2 I javiše Jakovu i rekoše: evo sin tvoj Josif ide k tebi. A Izrailj se okrijepi, te sjede na postelji svojoj. GEN 48:3 I reèe Jakov Josifu: Bog svemoguæi javi se meni u Luzu u zemlji Hananskoj, i blagoslovi me; GEN 48:4 I reèe mi: uèiniæu te da narasteš i namnožiš se; i uèiniæu od tebe mnoštvo naroda, i daæu zemlju ovu sjemenu tvojemu nakon tebe da je njihova dovijeka. GEN 48:5 Sada dakle dva sina tvoja, što ti se rodiše u zemlji Misirskoj prije nego doðoh k tebi u Misir, moji su, Jefrem i Manasija kao Ruvim i Simeun neka budu moji. GEN 48:6 A djeca koju rodiš poslije njih, neka budu tvoja i neka se po imenu braæe svoje zovu u našljedstvu svojem. GEN 48:7 Jer kad se vratih iz Padana, umrije mi Rahilja u zemlji Hananskoj na putu, kad bješe još malo do Efrate; i pogreboh je na putu u Efratu, a to je Vitlejem. GEN 48:8 A vidjev Izrailj sinove Josifove, reèe: ko su ovi? GEN 48:9 A Josif reèe ocu svojemu: moji sinovi, koje mi Bog dade ovdje. A on reèe: dovedi ih k meni, da ih blagoslovim. GEN 48:10 A oèi bjehu Izrailju otežale od starosti, te ne mogaše dobro vidjeti. A kad mu ih privede, cjeliva ih i zagrli. GEN 48:11 I reèe Izrailj Josifu: nijesam mislio da æu vidjeti lice tvoje; a gle, Bog mi dade da vidim i porod tvoj. GEN 48:12 A Josif odmaèe ih od koljena njegovijeh i pokloni se licem do zemlje. GEN 48:13 Pa ih uze Josif obojicu, Jefrema sebi s desne strane a Izrailju s lijeve, Manasiju pak sebi s lijeve strane a Izrailju s desne; i tako ih primaèe k njemu. GEN 48:14 A Izrailj pruživ desnu ruku svoju metnu je na glavu Jefremu mlaðemu, a lijevu na glavu Manasiji, tako namjestiv ruke navlaš, ako i jest Manasija bio prvenac. GEN 48:15 I blagoslovi Josifa govoreæi: Bog, kojemu su svagda ugaðali oci moji Avram i Isak, Bog, koji me je hranio otkako sam postao do današnjega dana, GEN 48:16 Anðeo, koji me je izbavljao od svakoga zla, da blagoslovi djecu ovu, i da se po mojemu imenu i po imenu otaca mojih Avrama i Isaka prozovu, i da se kao ribe namnože na zemlji! GEN 48:17 A Josif kad vidje gdje otac metnu desnu ruku svoju na glavu Jefremu, ne bi mu milo, pa uhvati za ruku oca svojega da je premjesti s glave Jefremove na glavu Manasijinu. GEN 48:18 I reèe Josif ocu svojemu: ne tako, oèe; ovo je prvenac, metni desnicu njemu na glavu. GEN 48:19 Ali otac njegov ne htje, nego reèe: znam, sine, znam; i od njega æe postati narod, i on æe biti velik; ali æe mlaði brat njegov biti veæi od njega, i sjeme æe njegovo biti veliko mnoštvo naroda. GEN 48:20 I blagoslovi ih u onaj dan i reèe: tobom æe Izrailj blagosiljati govoreæi: Bog da te uèini kao Jefrema i kao Manasiju. Tako postavi Jefrema pred Manasiju. GEN 48:21 Poslije reèe Izrailj Josifu: evo ja æu skoro umrijeti; ali æe Bog biti s vama i odvešæe vas opet u zemlju otaca vaših. GEN 48:22 I ja ti dajem jedan dio više nego braæi tvojoj, koji uzeh iz ruku Amorejskih maèem svojim i lukom svojim. GEN 49:1 Poslije sazva Jakov sinove svoje i reèe: skupite se da vam javim šta æe vam biti do pošljetka. GEN 49:2 Skupite se i poslušajte, sinovi Jakovljevi, poslušajte Izrailja oca svojega. GEN 49:3 Ruvime, ti si prvenac moj, krjepost moja i poèetak sile moje; prvi gospodstvom i prvi snagom. GEN 49:4 Navro si kao voda; neæeš biti prvi; jer si stao na postelju oca svojega i oskvrnio je legav na nju. GEN 49:5 Simeun i Levije, braæa, maèevi su im oružje nepravdi. GEN 49:6 U tajne njihove da ne ulazi duša moja, sa zborom njihovijem da se ne sastavlja slava moja; jer u gnjevu svojem pobiše ljude, i za svoje veselje pokidaše volove. GEN 49:7 Proklet da je gnjev njihov, što bješe nagao, i ljutina njihova, što bješe žestoka; razdijeliæu ih po Jakovu, i rasuæu ih po Izrailju. GEN 49:8 Juda, tebe æe hvaliti braæa tvoja, a ruka æe ti biti za vratom neprijateljima tvojim, i klanjaæe ti se sinovi oca tvojega. GEN 49:9 Laviæu Juda! s plijena si se vratio, sine moj; spusti se i leže kao lav i kao ljuti lav; ko æe ga probuditi? GEN 49:10 Palica vladalaèka neæe se odvojiti od Jude niti od nogu njegovijeh onaj koji postavlja zakon, dokle ne doðe onaj kome pripada, i njemu æe se pokoravati narodi. GEN 49:11 Veže za èokot magare svoje, i za plemenitu lozu mlade od magarice svoje; u vinu pere haljinu svoju i ogrtaè svoj u soku od grožða. GEN 49:12 Oèi mu se crvene od vina i zubi bijele od mlijeka. GEN 49:13 Zavulon æe živjeti pokraj mora i gdje pristaju laðe, a meða æe mu biti do Sidona. GEN 49:14 Isahar je magarac jak u kostima, koji leži u toru, GEN 49:15 I vidjev da je poèivanje dobro i da je zemlja mila, sagnuæe ramena svoja da nosi, i plaæaæe danak. GEN 49:16 Dan æe suditi svojemu narodu, kao jedno izmeðu plemena Izrailjevih. GEN 49:17 Dan æe biti zmija na putu i guja na stazi, koja ujeda konja za kièicu, te pada konjik nauznako. GEN 49:18 Gospode, tebe èekam da me izbaviš. GEN 49:19 A Gad, njega æe vojska svladati; ali æe najposlije on nadvladati. GEN 49:20 U Asira æe biti obilata hrana, i on æe davati slasti carske. GEN 49:21 Neftalim je košuta puštena, i govoriæe lijepe rijeèi. GEN 49:22 Josif je rodna grana, rodna grana kraj izvora, kojoj se ogranci raširiše svrh zida. GEN 49:23 Ako ga i ucvijeliše ljuto i strijeljaše na nj, i biše mu neprijatelji strijelci, GEN 49:24 Opet osta jak luk njegov i ojaèaše mišice ruku njegovijeh od ruku jakoga Boga Jakovljeva, odakle posta pastir, kamen Izrailju, GEN 49:25 Od silnoga Boga oca tvojega, koji æe ti pomagati, i od svemoguæega, koji æe te blagosloviti blagoslovima ozgo s neba, blagoslovima ozdo iz bezdana, blagoslovima od dojaka i od materice. GEN 49:26 Blagoslovi oca tvojega nadvisiše blagoslove mojih starijeh svrh brda vjeènijeh, neka budu nad glavom Josifovom i nad tjemenom odvojenoga izmeðu braæe. GEN 49:27 Venijamin je vuk grabljivi, jutrom jede lov, a veèerom dijeli plijen. GEN 49:28 Ovo su dvanaest plemena Izrailjevih, i ovo im otac izgovori kad ih blagoslovi, svako blagoslovom njegovijem blagoslovi ih. GEN 49:29 Potom im zapovjedi i reèe im: kad se priberem k rodu svojemu, pogrebite me kod otaca mojih u peæini koja je na njivi Efrona Hetejina, GEN 49:30 U peæini koja je na njivi Makpelskoj prema Mamriji u zemlji Hananskoj, koju kupi Avram s njivom u Efrona Hetejina da ima svoj grob. GEN 49:31 Ondje pogreboše Avrama i Saru ženu njegovu, ondje pogreboše Isaka i Reveku ženu njegovu, i ondje pogreboh Liju. GEN 49:32 A kupljena je njiva i peæina na njoj u sinova Hetovijeh. GEN 49:33 A kad izgovori Jakov zapovjesti sinovima svojim, diže noge svoje na postelju, i umrije, i pribran bi k rodu svojemu. GEN 50:1 Tada Josif pade na lice ocu svojemu, i plaka nad njim cjelujuæi ga. GEN 50:2 I zapovjedi Josif slugama svojim ljekarima da mirisima pomažu oca njegova; i ljekari pomazaše mirisima Izrailja. GEN 50:3 I navrši mu se èetrdeset dana, jer toliko dana treba onijem koje pomažu mirisima; i plakaše za njim Misirci sedamdeset dana. GEN 50:4 A kad proðoše žalosni dani, reèe Josif domašnjima Faraonovijem govoreæi: ako sam našao milost pred vama, govorite Faraonu i recite: GEN 50:5 Otac me je moj zakleo govoreæi: evo, ja æu skoro umrijeti; u grobu mojem, koji iskopah u zemlji Hananskoj, ondje me pogrebi. Pa sada da idem da pogrebem oca svojega, a poslije æu opet doæi. GEN 50:6 A Faraon mu reèe: idi, pogrebi oca svojega kako te je zakleo. GEN 50:7 I otide Josif da pogrebe oca svojega; i s njim poðoše sve sluge Faraonove, starješine od doma njegova i sve starješine od zemlje Misirske, GEN 50:8 I sav dom Josifov i braæa njegova i dom oca njegova; samo djecu svoju i ovce svoje i goveda svoja ostaviše u zemlji Gesemskoj. GEN 50:9 A poðe s njim i kola i konjika toliko da bješe vojska vrlo velika. GEN 50:10 A kad doðoše na gumno Atadovo, koje je s onu stranu Jordana, plakaše ondje mnogo i vrlo tužno; i Josif uèini žalost za ocem svojim za sedam dana. GEN 50:11 A ljudi iz one zemlje, Hananejci, kad vidješe plaè na gumnu Atadovu, rekoše: u velikoj su žalosti Misirci. Zato prozvaše ono mjesto s onu stranu Jordana žalost Misirska. GEN 50:12 I uèiniše mu sinovi njegovi kako im bješe zapovjedio. GEN 50:13 Odnesoše ga sinovi njegovi u zemlju Hanansku, i pogreboše ga u peæini na njivi Makpelskoj, koju kupi Avram da ima svoj grob u Efrona Hetejina prema Mamriji. GEN 50:14 I pogrebavši oca svojega vrati se Josif u Misir i braæa njegova i svi koji bijahu izašli s njim da pogrebu oca njegova. GEN 50:15 A braæa Josifova videæi gdje im otac umrije, rekoše: može biti da se Josif srdi na nas, pa æe nam se osvetiti za sve zlo što mu uèinismo. GEN 50:16 Zato poruèiše Josifu: otac tvoj zapovjedi na smrti i reèe: GEN 50:17 Ovako kažite Josifu: molim te, oprosti braæi svojoj bezakonje i grijeh, što ti pakostiše; sada oprosti bezakonje slugama Boga oca tvojega. A Josif zaplaka se kad mu to rekoše. GEN 50:18 Poslije doðoše i braæa njegova i padoše pred njim i rekoše: evo smo sluge tvoje. GEN 50:19 A Josif im reèe: ne bojte se, zar sam ja mjesto Boga? GEN 50:20 Vi ste mislili zlo po me, ali je Bog mislio dobro, da uèini što se danas zbiva, da se saèuva u životu mnogi narod. GEN 50:21 Ne bojte se dakle; ja æu hraniti vas i vašu djecu. Tako ih utješi i oslobodi. GEN 50:22 Tako življaše Josif u Misiru s domom oca svojega, i poživje sto i deset godina. GEN 50:23 I vidje Josif sinove Jefremove do treæega koljena; i sinovi Mahira sina Manasijina rodiše se i odrastoše na koljenima Josifovijem. GEN 50:24 I reèe Josif braæi svojoj: ja æu skoro umrijeti; ali æe vas zacijelo Bog pohoditi, i izvešæe vas iz ove zemlje u zemlju za koju se zakleo Avramu, Isaku i Jakovu. GEN 50:25 I zakle Josif sinove Izrailjeve i reèe: zaista æe vas pohoditi Bog; a vi onda odnesite kosti moje odavde. GEN 50:26 Potom umrije Josif, a bješe mu sto i deset godina; i pomazavši ga mirisima metnuše ga u kovèeg u Misiru. EXO 1:1 Ovo su imena sinova Izrailjevijeh koji doðoše u Misir, doðoše s Jakovom, svaki sa svojom porodicom: EXO 1:2 Ruvim, Simeun, Levije i Juda, EXO 1:3 Isahar, Zavulon i Venijamin, EXO 1:4 Dan i Neftalim, Gad i Asir. EXO 1:5 A svega bijaše ih od bedara Jakovljevijeh sedamdeset duša s Josifom, koji bješe u Misiru. EXO 1:6 A Josif umrije i sva braæa njegova i sav onaj naraštaj. EXO 1:7 I sinovi Izrailjevi narodiše se i umnožiše se, i napredovaše i osiliše veoma, da ih se zemlja napuni. EXO 1:8 Tada nasta nov car u Misiru, koji ne znadijaše za Josifa; EXO 1:9 I reèe narodu svojemu: gle, narod sinova Izrailjevijeh veæi je i silniji od nas. EXO 1:10 Nego hajde mudro da postupamo s njima, da se ne množe, i kad nastane rat da ne pristanu s neprijateljima našim i ne udare na nas i ne otidu iz zemlje. EXO 1:11 I postaviše nad njima nastojnike da ih muèe teškim poslovima; i graðaše narod Izrailjev Faraonu gradove Pitom i Ramesu. EXO 1:12 Ali što ga više muèahu to se više množaše i napredovaše, da se grožahu od sinova Izrailjevijeh. EXO 1:13 I žestoko nagonjahu Misirci sinove Izrailjeve na poslove, EXO 1:14 I zagrèivahu im život teškim poslovima, blatom i opekama i svakim radom u polju, i svakim drugim poslom, na koji ih žestoko nagonjahu. EXO 1:15 I još zapovjedi car Misirski babicama Jevrejskim, od kojih jednoj bješe ime Sefora a drugoj Fuva, EXO 1:16 I reèe: kad babièite Jevrejke, i u poroðaju vidite da je muško, ubijte ga, a kad bude žensko, nek ostane živo. EXO 1:17 Ali se babice bojahu Boga, i ne èinjahu kako im reèe car Misirski, nego ostavljahu djecu u životu. EXO 1:18 A car Misirski dozva babice, i reèe im: zašto to èinite, te ostavljate u životu mušku djecu? EXO 1:19 A babice rekoše Faraonu: Jevrejke nisu kao žene Misirke; jaèe su; dok im doðe babica, one veæ rode. EXO 1:20 I Bog uèini dobro babicama; i narod se umnoži i osili veoma; EXO 1:21 I što se babice bojahu Boga, naèini im kuæe. EXO 1:22 Tada zapovjedi Faraon svemu narodu svojemu govoreæi: svakoga sina koji se rodi bacite u vodu, a kæeri sve ostavljajte u životu. EXO 2:1 A neko od plemena Levijeva otide i oženi se kæerju Levijevom. EXO 2:2 I ona zatrudnje i rodi sina; i videæi ga lijepa krijaše ga tri mjeseca. EXO 2:3 A kad ga ne može više kriti, uze kovèežiæ od site, i obli ga smolom i paklinom, i metnu dijete u nj, i odnese ga u trsku kraj rijeke. EXO 2:4 A sestra njegova stade podalje da vidi šta æe biti od njega. EXO 2:5 A kæi Faraonova doðe da se kupa u rijeci, i djevojke njezine hodahu kraj rijeke; i ona ugleda kovèežiæ u trsci, i posla dvorkinju svoju te ga izvadi. EXO 2:6 A kad otvori, vidje dijete, i gle, dijete plakaše; i sažali joj se, i reèe: to je Jevrejsko dijete. EXO 2:7 Tada reèe sestra njegova kæeri Faraonovoj: hoæeš li da idem da ti dozovem dojkinju Jevrejku, da ti doji dijete? EXO 2:8 A kæi Faraonova reèe joj: idi. I otide djevojèica, i dozva mater djetinju. EXO 2:9 I kæi Faraonova reèe joj: uzmi ovo dijete, i odoj mi ga, a ja æu ti platiti. I uze žena dijete i odoji ga. EXO 2:10 A kad dijete odraste, odvede ga ka kæeri Faraonovoj, a ona ga posini; i nadjede mu ime Mojsije govoreæi: jer ga iz vode izvadih. EXO 2:11 I kad Mojsije bijaše velik, izide k braæi svojoj, i gledaše nevolju njihovu. I vidje gdje nekakav Misirac bije èovjeka Jevrejina izmeðu braæe njegove. EXO 2:12 I obazrev se i tamo i amo, kad vidje da nema nikoga, ubi Misirca, i zakopa ga u pijesak. EXO 2:13 I sjutradan izide opet, a to se dva Jevrejina svaðahu, i reèe onomu koji èinjaše krivo: zašto biješ bližnjega svojega? EXO 2:14 A on reèe: ko je tebe postavio knezom i sudijom nad nama? hoæeš li da me ubiješ kao što si ubio Misirca? Tada se Mojsije uplaši i reèe: zaista se doznalo. EXO 2:15 I Faraon èuv za to tražaše da pogubi Mojsija. Ali Mojsije pobježe od Faraona i doðe u zemlju Madijamsku, i sjede kod jednoga studenca. EXO 2:16 A sveštenik Madijamski imaše sedam kæeri, i one doðoše i stadoše zahvatati vodu i naljevati u pojila da napoje stado oca svojega. EXO 2:17 A doðoše pastiri, i otjeraše ih; a Mojsije usta i odbrani ih, i napoji im stado. EXO 2:18 I one se vratiše k ocu svojemu Raguilu; a on reèe: što se danas tako brzo vratiste? EXO 2:19 A one rekoše: jedan Misirac odbrani nas od pastira, i nali nam i napoji stado. EXO 2:20 A on reèe kæerima svojim: pa gdje je? zašto ostaviste toga èovjeka? zovite ga da jede. EXO 2:21 I Mojsije se skloni da živi kod onoga èovjeka, i on dade Mojsiju kæer svoju Seforu. EXO 2:22 I ona rodi sina, i on mu nadjede ime Girsam, jer sam, reèe, došljak u zemlji tuðoj. EXO 2:23 A poslije mnogo vremena umrije car Misirski; i uzdisahu od nevolje sinovi Izrailjevi i vikahu; i vika njihova radi nevolje doðe do Boga. EXO 2:24 I Bog èu uzdisanje njihovo, i opomenu se Bog zavjeta svojega s Avramom, s Isakom i s Jakovom. EXO 2:25 I pogleda Bog na sinove Izrailjeve, i vidje ih. EXO 3:1 A Mojsije pasijaše stado Jotoru tastu svojemu, svešteniku Madijamskomu, i odvede stado preko pustinje, i doðe na goru Božiju Horiv. EXO 3:2 I javi mu se anðeo Gospodnji u plamenu ognjenom iz kupine. I pogleda, a to kupina ognjem gori a ne sagorijeva. EXO 3:3 I Mojsije reèe: idem da vidim tu utvaru veliku, zašto ne sagorijeva kupina. EXO 3:4 A Gospod kad ga vidje gdje ide da vidi, viknu ga Bog iz kupine, i reèe: Mojsije! Mojsije! A on odgovori: evo me. EXO 3:5 A Bog reèe: ne idi ovamo. Izuj obuæu svoju s nogu svojih, jer je mjesto gdje stojiš sveta zemlja. EXO 3:6 Još reèe: ja sam Bog oca tvojega, Bog Avramov, Bog Isakov i Bog Jakovljev. A Mojsije zakloni lice svoje, jer ga strah bijaše gledati u Boga. EXO 3:7 I reèe Gospod: dobro vidjeh nevolju naroda svojega u Misiru, i èuh viku njegovu od zla koje mu èine nastojnici, jer poznah muku njegovu. EXO 3:8 I siðoh da ga izbavim iz ruku Misirskih, i da ga izvedem iz one zemlje u zemlju dobru i prostranu, u zemlju gdje mlijeko i med teèe, na mjesto gdje su Hananeji i Heteji i Amoreji i Ferezeji i Jeveji i Jevuseji. EXO 3:9 I sada evo vika sinova Izrailjevijeh doðe preda me, i vidjeh muku, kojom ih muèe Misirci. EXO 3:10 Sada hajde da te pošljem k Faraonu, da izvedeš narod moj, sinove Izrailjeve, iz Misira. EXO 3:11 A Mojsije reèe Bogu: ko sam ja da idem k Faraonu i da izvedem sinove Izrailjeve iz Misira? EXO 3:12 A Bog mu reèe: ja æu biti s tobom, i ovo neka ti bude znak da sam te ja poslao: kad izvedeš narod iz Misira, služiæete Bogu na ovoj gori. EXO 3:13 A Mojsije reèe Bogu: evo, kad otidem k sinovima Izrailjevijem, pa im reèem: Bog otaca vaših posla me k vama, ako mi reku: kako mu je ime? šta æu im kazati? EXO 3:14 A Gospod reèe Mojsiju: ja sam onaj što jest. I reèe: tako æeš kazati sinovima Izrailjevijem: koji jest, on me posla k vama. EXO 3:15 I opet reèe Bog Mojsiju: ovako kaži sinovima Izrailjevijem: Gospod Bog otaca vaših, Bog Avramov, Bog Isakov i Bog Jakovljev posla me k vama; to je ime moje dovijeka, i to je spomen moj od koljena na koljeno. EXO 3:16 Idi, i skupi starješine Izrailjske, pa im reci: Gospod Bog otaca vaših javi mi se, Bog Avramov, Isakov i Jakovljev, govoreæi: doista obidoh vas, i vidjeh kako vam je u Misiru. EXO 3:17 Pa rekoh: izvešæu vas iz nevolje Misirske u zemlju Hananejsku i Hetejsku i Amorejsku i Ferezejsku i Jevejsku i Jevusejsku, u zemlju gdje teèe mlijeko i med. EXO 3:18 I oni æe poslušati glas tvoj; pa æeš ti i starješine Izrailjske otiæi k caru Misirskom, i reæi æete mu: Gospod Bog Jevrejski srete nas, pa ti se molimo da izidemo tri dana hoda u pustinju da prinesemo žrtvu Gospodu Bogu svojemu. EXO 3:19 A ja znam da vam neæe dopustiti car Misirski da izidete bez ruke krjepke. EXO 3:20 Ali æu pružiti ruku svoju, i udariæu Misir svijem èudesima svojim, koja æu uèiniti u njemu: i poslije æe vas pustiti. EXO 3:21 I uèiniæu da narod naðe ljubav u Misiraca, pa kad poðete, neæete poæi prazni; EXO 3:22 Nego æe svaka žena zaiskati u susjede svoje i u domaæice svoje nakita srebrnoga i nakita zlatnoga i haljina; i metnuæete na sinove svoje i na kæeri svoje, i oplijeniæete Misir. EXO 4:1 A Mojsije odgovori i reèe: ali neæe mi vjerovati ni poslušati glasa mojega; jer æe reæi: nije ti se Gospod javio. EXO 4:2 A Gospod mu reèe: šta ti je to u ruci? A on odgovori: štap. EXO 4:3 A Bog mu reèe: baci ga na zemlju. I baci ga na zemlju, a on posta zmija. I Mojsije pobježe od nje. EXO 4:4 A Gospod reèe Mojsiju: pruži ruku svoju, pa je uhvati za rep. I pruži ruku svoju, i uhvati je, i opet posta štap u ruci njegovoj. EXO 4:5 To uèini, reèe Bog, da vjeruju da ti se javio Gospod Bog otaca njihovijeh, Bog Avramov, Bog Isakov i Bog Jakovljev. EXO 4:6 I opet mu reèe Gospod: turi sada ruku svoju u njedra svoja. I on turi ruku svoju u njedra svoja; a kad je izvadi iz njedara, a to ruka mu gubava, bijela kao snijeg. EXO 4:7 A Bog mu reèe: turi opet ruku svoju u njedra svoja. I opet turi ruku svoju u njedra svoja; a kad je izvadi iz njedara, a to opet postala kao i ostalo tijelo njegovo. EXO 4:8 Tako, reèe Bog, ako ti ne uzvjeruju i ne poslušaju glasa tvojega za prvi znak, poslušaæe za drugi znak. EXO 4:9 Ako li ne uzvjeruju ni za ta dva znaka i ne poslušaju glasa tvojega, a ti zahvati vode iz rijeke, i prolij na zemlju, i pretvoriæe se voda koju zahvatiš iz rijeke, i provræi æe se u krv na zemlji. EXO 4:10 A Mojsije reèe Gospodu: molim ti se, Gospode, nijesam rjeèit èovjek, niti sam prije bio niti sam otkako si progovorio sa slugom svojim, nego sam sporijeh usta i spora jezika. EXO 4:11 A Gospod mu reèe: ko je dao usta èovjeku? ili ko može stvoriti nijema ili gluha ili okata ili slijepa? zar ne ja, Gospod? EXO 4:12 Idi dakle, ja æu biti s ustima tvojim, i uèiæu te šta æeš govoriti. EXO 4:13 A Mojsije reèe: molim te, Gospode, pošlji onoga koga treba da pošlješ. EXO 4:14 I razgnjevi se Gospod na Mojsija, i reèe mu: nije li ti brat Aron Levit? znam da je on rjeèit; i evo on æe te sresti, i kad te vidi obradovaæe se u srcu svojem. EXO 4:15 Njemu æeš kazati i metnuæeš ove rijeèi u usta njegova, i ja æu biti s tvojim ustima i s njegovijem ustima, i uèiæu vas šta æete èiniti. EXO 4:16 I on æe mjesto tebe govoriti narodu, i on æe biti tebi mjesto usta a ti æeš biti njemu mjesto Boga. EXO 4:17 A taj štap uzmi u ruku svoju, njim æeš èiniti èudesa. EXO 4:18 I otide Mojsije, i vrati se k Jotoru tastu svojemu, i reèe mu: pusti me da idem, da se vratim k braæi svojoj u Misiru, da vidim jesu li jošte u životu. I reèe Jotor Mojsiju: idi s mirom. EXO 4:19 I reèe Gospod Mojsiju u zemlji Madijamskoj: idi, vrati se u Misir, jer su pomrli svi koji su tražili dušu tvoju. EXO 4:20 I uze Mojsije ženu svoju i sinove svoje, i posadi ih na magarca, i poðe natrag u zemlju Misirsku. I uze Mojsije štap Božji u ruku svoju. EXO 4:21 I reèe Gospod Mojsiju: kad otideš i vratiš se u Misir, gledaj da uèiniš pred Faraonom sva èudesa koja ti metnuh u ruku: a ja æu uèiniti da mu otvrdne srce i ne pusti naroda. EXO 4:22 A ti æeš reæi Faraonu: ovako kaže Gospod: Izrailj je sin moj, prvenac moj. EXO 4:23 I kazah ti: pusti sina mojega da mi posluži. A ti ga ne htje pustiti; evo ja æu ubiti sina tvojega, prvenca tvojega. EXO 4:24 I kad bijaše na putu u gostionici, doðe k njemu Gospod i šæaše da ga ubije. EXO 4:25 A Sefora uze oštar nož, i obreza sina svojega, i okrajak baci k nogama njegovijem govoreæi: ti si mi krvav zaruènik. EXO 4:26 Tada ga ostavi Gospod; a ona radi obrezanja reèe: krvav zaruènik. EXO 4:27 A Gospod reèe Aronu: izidi u pustinju na susret Mojsiju. I otide i srete ga na gori Božijoj, i poljubi ga. EXO 4:28 I Mojsije kaza Aronu sve rijeèi Gospodnje, za koje ga posla, i sve znake koje mu zapovjedi. EXO 4:29 I otidoše Mojsije i Aron, i skupiše sve starješine sinova Izrailjevijeh. EXO 4:30 I Aron kaza sve rijeèi, koje bješe rekao Gospod Mojsiju, a Mojsije uèini znake pred narodom. EXO 4:31 I narod vjerova; i razumješe da je Gospod pohodio sinove Izrailjeve i vidio nevolju njihovu; i savivši se pokloniše se. EXO 5:1 A poslije izide Mojsije i Aron pred Faraona, i rekoše mu: ovako veli Gospod Bog Izrailjev: pusti narod moj da mi praznuju praznik u pustinji. EXO 5:2 Ali Faraon reèe: ko je Gospod da poslušam glas njegov i pustim Izrailja? Ne znam Gospoda, niti æu pustiti Izrailja. EXO 5:3 A oni rekoše: Bog Jevrejski srete nas; molimo ti se da otidemo tri dana hoda u pustinju da prinesemo žrtvu Gospodu Bogu svojemu, da ne pošlje na nas pomor ili maè. EXO 5:4 A car Misirski reèe im: Mojsije i Arone, zašto odvlaèite narod od rada njegova? Idite na svoj posao. EXO 5:5 Još reèe Faraon: eto, naroda je mnogo u zemlji; a vi još hoæete da ostavlja svoje poslove. EXO 5:6 I u isti dan zapovjedi Faraon nastojnicima nad narodom i upraviteljima njegovijem, i reèe: EXO 5:7 Otsele nemojte davati narodu pljeve za opeke kao doslije, neka idu sami i kupe sebi pljevu. EXO 5:8 A koliko su opeka doslije naèinjali toliko izgonite i otsele, niti što smanjite; jer besposlièe, i zato vièu govoreæi: da idemo da prinesemo žrtvu Bogu svojemu. EXO 5:9 Valja navaliti poslove na te ljude, pa æe raditi i neæe slušati lažljivijeh rijeèi. EXO 5:10 I izašavši nastojnici narodni i upravitelji rekoše narodu govoreæi: tako veli Faraon: ja vam neæu davati pljeve. EXO 5:11 Idite sami i kupite sebi pljeve gdje naðete, a od posla vam se neæe popustiti ništa. EXO 5:12 I razide se narod po svoj zemlji Misirskoj da èupa strnjiku mjesto pljeve. EXO 5:13 A nastojnici navaljivahu govoreæi: svršujte poslove svoje koliko dolazi na dan, kao kad je bilo pljeve. EXO 5:14 I upravitelji sinova Izrailjevijeh, koje postaviše nad njima nastojnici Faraonovi, dopadahu boja, i govoraše im se: zašto ni juèe ni danas ne naèiniste onoliko opeka koliko vam je odreðeno, kao prije? EXO 5:15 I otidoše upravitelji sinova Izrailjevijeh, i povikaše k Faraonu govoreæi: zašto èiniš tako slugama svojim? EXO 5:16 Pljeva se ne daje slugama tvojim, pa opet kažu nam: gradite opeke. I evo biju sluge tvoje, a kriv je tvoj narod. EXO 5:17 A on reèe: besposlièite, besposlièite, i zato govorite: da idemo da prinesemo žrtvu Gospodu. EXO 5:18 Nego idite, radite; pljeva vam se neæe davati, a opeke da dajete na broj. EXO 5:19 I upravitelji sinova Izrailjevijeh vidješe da je zlo po njih što im se kaza: da ne bude opeka manje na dan. EXO 5:20 I otišavši od Faraona sretoše Mojsija i Arona, koji izidoše pred njih. EXO 5:21 Pa im rekoše: Gospod neka vas vidi i sudi, što nas omraziste Faraonu i slugama njegovijem, i dadoste im maè u ruku da nas pobiju. EXO 5:22 I Mojsije se vrati ka Gospodu i reèe: Gospode, zašto si navukao to zlo na narod? zašto si me poslao? EXO 5:23 Jer otkako izidoh pred Faraona i progovorih u tvoje ime, još gore postupa s narodom ovijem, a ti ne izbavi naroda svojega. EXO 6:1 A Gospod reèe Mojsiju: sad æeš vidjeti šta æu uèiniti Faraonu; jer pod rukom krjepkom pustiæe ih, i istjeraæe ih iz zemlje svoje pod rukom krjepkom. EXO 6:2 Još govori Bog Mojsiju i reèe mu: ja sam Gospod. EXO 6:3 I javio sam se Avramu, Isaku i Jakovu imenom Bog svemoguæi, a imenom svojim Gospod ne bih im poznat. EXO 6:4 I uèinih zavjet svoj s njima da æu im dati zemlju Hanansku, zemlju u kojoj bijahu došljaci, u kojoj življahu kao stranci. EXO 6:5 I èuh uzdisanje sinova Izrailjevijeh, koje Misirci drže u ropstvu, i opomenuh se zavjeta svojega. EXO 6:6 Zato kaži sinovima Izrailjevijem: ja sam Gospod, i izvešæu vas ispod bremena Misirskih, i oprostiæu vas ropstva njihova, i izbaviæu vas mišicom podignutom i sudovima velikim. EXO 6:7 I uzeæu vas da mi budete narod, i ja æu vam biti Bog, te æete poznati da sam ja Gospod Bog vaš, koji vas izvodim ispod bremena Misirskih. EXO 6:8 Pak æu vas odvesti u svoju zemlju, za koju podigoh ruku svoju zaklinjuæi se da æu je dati Avramu, Isaku i Jakovu; i daæu vam je u našljedstvo, ja Gospod. EXO 6:9 I Mojsije kaza tako sinovima Izrailjevijem; ali ne poslušaše Mojsija od slabosti duha svojega i od ljutoga ropstva. EXO 6:10 I Gospod reèe Mojsiju govoreæi: EXO 6:11 Idi, kaži Faraonu caru Misirskom neka pusti sinove Izrailjeve iz zemlje svoje. EXO 6:12 A Mojsije progovori pred Gospodom i reèe: eto, sinovi Izrailjevi ne poslušaše me, a kako æe me poslušati Faraon, kad sam neobrezanijeh usana? EXO 6:13 Ali Gospod govori Mojsiju i Aronu, i zapovjedi im da idu k sinovima Izrailjevijem i k Faraonu, da izvedu sinove Izrailjeve iz zemlje Misirske. EXO 6:14 Ovo su poglavice u domovima otaca svojih: sinovi Ruvima prvenca Izrailjeva: Enoh i Faluj, Asron i Harmija; to su porodice Ruvimove. EXO 6:15 A sinovi Simeunovi: Jemuilo i Jamin i Aod i Ahin i Sar i Saul, sin neke Hananejke; to su porodice Simeunove. EXO 6:16 A ovo su imena sinova Levijevih po porodicama njihovijem: Girson i Kat i Merarije; a Levije poživje sto i trideset i sedam godina. EXO 6:17 A ovo su sinovi Girsonovi: Lovenije i Semej po porodicama svojim. EXO 6:18 A sinovi Katovi: Amram i Isar i Hevron i Ozilo; a Kat poživje sto i trideset i tri godine. EXO 6:19 A sinovi Merarijevi: Molija i Musija. To su porodice Levijeve po lozama svojim. EXO 6:20 A Amram se oženi Johavedom bratuèedom svojom, i ona mu rodi Arona i Mojsija. A poživje Amram sto i trideset i sedam godina. EXO 6:21 A sinovi Isarovi bjehu: Korej i Nafek i Zehrija. EXO 6:22 A sinovi Ozilovi: Misailo i Elisafan i Segrija. EXO 6:23 A Aron se oženi Jelisavetom kæerju Aminadavovom, sestrom Nasonovom; i ona mu rodi Nadava i Avijuda i Eleazara i Itamara. EXO 6:24 A sinovi Korejevi bjehu: Asir i Elkana i Avijasar. To su porodice Korejeve. EXO 6:25 I Eleazar sin Aronov oženi se jednom od kæeri Futilovijeh, i ona mu rodi Finesa. To su poglavice izmeðu otaca Levitskih po svojim porodicama. EXO 6:26 To je Aron i Mojsije, kojima reèe Gospod: izvedite sinove Izrailjeve iz zemlje Misirske u èetama njihovijem. EXO 6:27 To su koji govoriše Faraonu caru Misirskom da izvedu sinove Izrailjeve iz Misira; to je Mojsije i to je Aron. EXO 6:28 I kad Gospod govoraše Mojsiju u zemlji Misirskoj, EXO 6:29 Reèe Gospod Mojsiju govoreæi: ja sam Gospod; kaži Faraonu caru Misirskom sve što sam ti kazao. EXO 6:30 I Mojsije reèe pred Gospodom: evo sam neobrezanijeh usana, pa kako æe me poslušati Faraon? EXO 7:1 I Gospod reèe Mojsiju: evo, postavio sam te da si Bog Faraonu; a Aron brat tvoj biæe prorok tvoj. EXO 7:2 Govoriæeš sve što ti zapovjedim; Aron pak brat tvoj govoriæe Faraonu da pusti sinove Izrailjeve iz zemlje svoje. EXO 7:3 A ja æu uèiniti da otvrdne srce Faraonu, te æu umnožiti znake svoje i èudesa svoja u zemlji Misirskoj. EXO 7:4 I neæe vas ipak poslušati Faraon; a ja æu metnuti ruku svoju na Misir, i izvešæu vojsku svoju, narod svoj, sinove Izrailjeve iz zemlje Misirske sudovima velikim. EXO 7:5 I poznaæe Misirci da sam ja Gospod, kad dignem ruku svoju na Misir, i izvedem sinove Izrailjeve izmeðu njih. EXO 7:6 I uèini Mojsije i Aron, kako im zapovjedi Gospod, tako uèiniše. EXO 7:7 A Mojsiju bijaše osamdeset godina, a Aronu osamdeset i tri godine, kad govorahu s Faraonom. EXO 7:8 I reèe Gospod Mojsiju i Aronu govoreæi: EXO 7:9 Kad vam kaže Faraon i reèe: uèinite kako èudo, onda reci Aronu: uzmi štap svoj, i baci ga pred Faraona; te æe se prometnuti u zmiju. EXO 7:10 I izaðoše Mojsije i Aron pred Faraona, i uèiniše kako zapovjedi Gospod; i baci Aron štap svoj pred Faraona i pred sluge njegove, i prometnu se u zmiju. EXO 7:11 A Faraon dozva mudarce i vraèare; te i vraèari Misirski uèiniše tako svojim vraèanjem. EXO 7:12 I baciše svaki svoj štap, i prometnuše se štapovi u zmije; ali štap Aronov proždrije njihove štapove. EXO 7:13 I otvrdnu srce Faraonovo, i ne posluša ih, kao što bješe kazao Gospod. EXO 7:14 I reèe Gospod Mojsiju: oteža srce Faraonovo; neæe da pusti naroda. EXO 7:15 Idi ujutru k Faraonu. Gle, on æe izaæi na vodu, pa stani prema njemu na obali, a štap koji se bio prometnuo u zmiju uzmi u ruku. EXO 7:16 I reci mu: Gospod Bog Jevrejski posla me k tebi da ti kažem: pusti narod moj da mi posluži u pustinji. Ali ti eto još ne posluša. EXO 7:17 Zato Gospod ovako veli: ovako æeš poznati da sam ja Gospod: evo, udariæu štapom što mi je u ruci po vodi što je u rijeci, i prometnuæe se u krv. EXO 7:18 I ribe u rijeci pomrijeæe, i rijeka æe se usmrdjeti, i Misirci æe se uzmuèiti tražeæi vode da piju iz rijeke. EXO 7:19 I Gospod reèe Mojsiju: reci Aronu: uzmi štap svoj, i pruži ruku svoju na vode Misirske, na potoke, na rijeke i na jezera njihova i na sva zborišta voda njihovijeh; i prometnuæe se u krv, i biæe krv po svoj zemlji Misirskoj, i po sudima drvenijem i kamenijem. EXO 7:20 I uèiniše Mojsije i Aron kako im zapovjedi Gospod; i podigav Aron štap svoj udari po vodi koja bješe u rijeci pred Faraonom i slugama njegovijem. I sva voda što bješe u rijeci prometnu se u krv. EXO 7:21 I pomriješe ribe što bijahu u rijeci, i usmrdje se rijeka tako da ne mogahu Misirci piti vode iz rijeke, i bješe krv po svoj zemlji Misirskoj. EXO 7:22 Ali i vraèari Misirski uèiniše tako svojim vraèanjem; i srce Faraonu otvrdnu, te ih ne posluša, kao što bješe kazao Gospod. EXO 7:23 I okrenuv se Faraon otide kuæi svojoj, i ne mari ni za to. EXO 7:24 A Misirci svi kopaše oko rijeke tražeæi vode da piju; jer ne mogahu piti vode iz rijeke. EXO 7:25 I navrši se sedam dana kako rijeku udari Gospod. EXO 8:1 I reèe Gospod Mojsiju: idi k Faraonu, i reci mu: ovako veli Gospod: pusti narod moj, da mi posluži. EXO 8:2 Ako li neæeš pustiti, evo æu moriti svu zemlju žabama. EXO 8:3 I rijeka æe se napuniti žaba, i one æe izaæi i skakati tebi po kuæi i po klijeti gdje spavaš i po postelji tvojoj i po kuæama sluga tvojih i naroda tvojega i po peæima tvojim i po naævama tvojim; EXO 8:4 I na tebe i na narod tvoj i na sve sluge tvoje skakaæe žabe. EXO 8:5 I reèe Gospod Mojsiju: kaži Aronu: pruži ruku svoju sa štapom svojim na rijeke i na potoke i na jezera, i uèini nek izaðu žabe na zemlju Misirsku. EXO 8:6 I pruži Aron ruku svoju na vode Misirske, i izaðoše žabe i pokriše zemlju Misirsku. EXO 8:7 Ali i vraèari Misirski uèiniše tako svojim vraèanjem, uèiniše te izaðoše žabe na zemlju Misirsku. EXO 8:8 A Faraon dozva Mojsija i Arona i reèe: molite Gospoda da ukloni žabe od mene i od naroda mojega, pak æu pustiti narod da prinesu žrtvu Gospodu. EXO 8:9 A Mojsije reèe Faraonu: èast da ti je nada mnom! dokle da mu se molim za te i za sluge tvoje i za narod tvoj da odbije žabe od tebe i iz kuæa tvojih, i samo u rijeci da ostanu? EXO 8:10 A on reèe: do sjutra. A Mojsije reèe: biæe kako si kazao, da poznaš da niko nije kao Gospod Bog naš. EXO 8:11 Otiæi æe žabe od tebe i iz kuæa tvojih i od sluga tvojih i od naroda tvojega; samo æe u rijeci ostati. EXO 8:12 I otide Mojsije i Aron od Faraona; i zavapi Mojsije ka Gospodu za žabe koje bješe pustio na Faraona. EXO 8:13 A Gospod uèini po rijeèi Mojsijevoj; i pocrkaše žabe, i oprostiše ih se kuæe i sela i polja. EXO 8:14 I na gomile ih grtahu, da je smrdjela zemlja. EXO 8:15 A kad Faraon vidje gdje odahnu, otvrdnu mu srce, i ne posluša ih, kao što bješe kazao Gospod. EXO 8:16 A Gospod reèe Mojsiju: kaži Aronu: pruži štap svoj, i udari po prahu na zemlji, nek se pretvori u uši po svoj zemlji Misirskoj. EXO 8:17 I uèiniše tako: Aron pruži ruku svoju sa štapom svojim, i udari po prahu na zemlji, i postaše uši po ljudima i po stoci, sav prah na zemlji pretvori se u uši po cijeloj zemlji Misirskoj. EXO 8:18 A gledaše i vraèari Misirski vraèanjem svojim da uèine da postanu uši, ali ne mogoše. I bijahu uši po ljudima i po stoci. EXO 8:19 I rekoše vraèari Faraonu: ovo je prst Božji. Ali opet otvrdnu srce Faraonu, te ih ne posluša, kao što bješe kazao Gospod. EXO 8:20 A Gospod reèe Mojsiju: ustani rano i izaði pred Faraona, evo, on æe izaæi k vodi, pa mu reci: ovako veli Gospod: pusti narod moj da mi posluži. EXO 8:21 Ako li ne pustiš naroda mojega, evo, pustiæu na tebe i na sluge tvoje i na narod tvoj i na kuæe tvoje svakojake bubine, i napuniæe se bubina kuæe Misirske i zemlja na kojoj su. EXO 8:22 Ali æu u taj dan odvojiti zemlju Gesemsku, gdje živi moj narod, i ondje neæe biti bubina, da poznaš da sam ja Gospod na zemlji. EXO 8:23 I postaviæu razliku izmeðu naroda svojega i naroda tvojega. Sjutra æe biti znak taj. EXO 8:24 I uèini Gospod tako, i doðoše silne bubine u kuæu Faraonovu i u kuæe sluga njegovijeh i u svu zemlju Misirsku, da se sve u zemlji pokvari od bubina. EXO 8:25 I Faraon dozva Mojsija i Arona, i reèe im: idite, prinesite žrtvu Bogu svojemu ovdje u zemlji. EXO 8:26 A Mojsije reèe: ne valja tako; jer bismo prinijeli na žrtvu Gospodu Bogu svojemu što je neèisto Misircima; a kad bismo prinijeli na žrtvu što je neèisto Misircima na oèi njihove, ne bi li nas pobili kamenjem? EXO 8:27 Tri dana hoda treba da idemo u pustinju da prinesemo žrtvu Gospodu Bogu svojemu, kao što nam je kazao. EXO 8:28 A Faraon reèe: pustiæu vas da prinesete žrtvu Gospodu Bogu svojemu u pustinji; ali da ne idete dalje; pa se molite za me. EXO 8:29 A Mojsije reèe: evo ja idem od tebe, i moliæu se Gospodu da otidu bubine od Faraona i od sluga njegovijeh i od naroda njegova sjutra; ali nemoj opet da prevariš, i da ne pustiš naroda da prinese žrtvu Gospodu. EXO 8:30 I otide Mojsije od Faraona, i pomoli se Gospodu. EXO 8:31 I uèini Gospod po rijeèi Mojsijevoj, te otidoše bubine od Faraona i od sluga njegovijeh i od naroda njegova; ne osta ni jedna. EXO 8:32 Ali opet otvrdnu srce Faraonovo, i ne pusti naroda. EXO 9:1 Tada reèe Gospod Mojsiju: idi k Faraonu, i reci mu: ovako veli Gospod Bog Jevrejski: pusti narod moj da mi posluži; EXO 9:2 Ako li ih ne pustiš nego ih još staneš zadržavati, EXO 9:3 Evo, ruka Gospodnja doæi æe na stoku tvoju u polju, na konje, na magarce, na kamile, na volove i na ovce, s pomorom vrlo velikim. EXO 9:4 A odvojiæe Gospod stoku Izrailjsku od stoke Misirske; te od svega što je sinova Izrailjevijeh neæe poginuti ništa. EXO 9:5 I postavio je Gospod rok rekavši: sjutra æe to uèiniti na zemlji Gospod. EXO 9:6 I Gospod uèini to sjutradan, i sva stoka Misirska uginu; a od stoke sinova Izrailjevijeh ne uginu nijedno. EXO 9:7 I posla Faraon da vide, i gle, od stoke Izrailjske ne uginu nijedno; ipak otvrdnu srce Faraonu, i ne pusti naroda. EXO 9:8 Tada reèe Gospod Mojsiju i Aronu: uzmite pepela iz peæi pune pregršti, i Mojsije neka ga baci u nebo pred Faraonom; EXO 9:9 I postaæe prah po svoj zemlji Misirskoj, a od njega æe postati kraste pune gnoja i na ljudima i na stoci po svoj zemlji Misirskoj. EXO 9:10 I uzeše pepela iz peæi, i stadoše pred Faraona, i baci ga Mojsije u nebo, i postaše kraste pune gnoja po ljudima i po stoci. EXO 9:11 I vraèari ne mogoše stajati pred Mojsijem od krasta; jer bijahu kraste i na vraèarima i na svijem Misircima. EXO 9:12 I Gospod uèini te otvrdnu srce Faraonovo, i ne posluša ih, kao što bješe kazao Gospod Mojsiju. EXO 9:13 Poslije reèe Gospod Mojsiju: ustani rano i izaði pred Faraona, i reci mu: ovako veli Gospod Bog Jevrejski: pusti narod moj da mi posluži. EXO 9:14 Jer æu sada pustiti sva zla svoja na srce tvoje i na sluge tvoje i na narod tvoj, da znaš da niko nije kao ja na cijeloj zemlji. EXO 9:15 Jer sada kad pružih ruku svoju, mogah i tebe i narod tvoj udariti pomorom, pa te ne bi više bilo na zemlji; EXO 9:16 Ali te ostavih da pokažem na tebi silu svoju, i da se pripovijeda ime moje po svoj zemlji. EXO 9:17 I ti se još podižeš na moj narod, i neæeš da ga pustiš? EXO 9:18 Evo, sjutra æu u ovo doba pustiti grad vrlo velik, kakoga nije bilo u Misiru otkako je postao pa do sada. EXO 9:19 Zato sada pošlji, te skupi stoku svoju i što god imaš u polju, jer æe pasti grad na sve ljude i na stoku što se zateèe u polju i ne bude skupljeno u kuæu, i izginuæe. EXO 9:20 Koji se god izmeðu sluga Faraonovijeh poboja rijeèi Gospodnje, on brže skupi sluge svoje i stoku svoju u kuæu; EXO 9:21 A koji ne maraše za rijeè Gospodnju, on ostavi sluge svoje i stoku svoju u polju. EXO 9:22 I Gospod reèe Mojsiju: pruži ruku svoju k nebu, neka udari grad po svoj zemlji Misirskoj, na ljude i na stoku i na sve bilje po polju u zemlji Misirskoj. EXO 9:23 I Mojsije pruži štap svoj k nebu, i Gospod pusti gromove i grad, da oganj skakaše na zemlju. I tako Gospod uèini, te pade grad na zemlju Misirsku. EXO 9:24 A bješe grad i oganj smiješan s gradom silan veoma, kakoga ne bješe u svoj zemlji Misirskoj otkako je ljudi u njoj. EXO 9:25 I pobi grad po svoj zemlji Misirskoj što god bješe u polju od èovjeka do živinèeta; i sve bilje u polju potr grad, i sva drveta u polju polomi. EXO 9:26 Samo u zemlji Gesemskoj, gdje bijahu sinovi Izrailjevi, ne bješe grada. EXO 9:27 Tada posla Faraon, te dozva Mojsija i Arona, i reèe im: sada zgriješih; Gospod je pravedan, a ja i moj narod jesmo bezbožnici. EXO 9:28 Molite se Gospodu, jer je dosta, neka prestanu gromovi Božji i grad, pa æu vas pustiti, i više vas neæe niko ustavljati. EXO 9:29 A Mojsije mu reèe: kad izaðem iza grada, raširiæu ruke svoje ka Gospodu, a gromovi æe prestati i grada neæe više biti, da znaš da je Gospodnja zemlja. EXO 9:30 A ti i sluge tvoje znam da se još neæete bojati Gospoda Boga. EXO 9:31 I propade lan i jeèam, jer jeèam bješe klasao, a lan se glavièio. EXO 9:32 A pšenica i krupnik ne propade, jer bješe pozno žito. EXO 9:33 I Mojsije otišav od Faraona iza grada raširi ruke svoje ka Gospodu, i prestaše gromovi i grad, i dažd ne padaše na zemlju. EXO 9:34 Ali Faraon vidjev gdje presta dažd i grad i gromovi, stade opet griješiti, i srce mu otvrdnu i njemu i slugama njegovijem. EXO 9:35 Otvrdnu srce Faraonu, te ne pusti sinova Izrailjevijeh, kao što bješe kazao Gospod preko Mojsija. EXO 10:1 A Gospod reèe Mojsiju: idi k Faraonu, jer sam ja uèinio da otvrdne srce njegovo i srce sluga njegovijeh, da uèinim ove znake svoje meðu njima, EXO 10:2 I da pripovijedaš sinovima svojim i unucima svojim šta uèinih u Misiru i kakve znake svoje pokazah na njima, da biste znali da sam ja Gospod. EXO 10:3 I otide Mojsije i Aron k Faraonu, i rekoše mu: ovako veli Gospod Bog Jevrejski: dokle æeš se protiviti da se ne poniziš preda mnom? Pusti narod moj da mi posluži. EXO 10:4 Jer ako neæeš pustiti naroda mojega, evo sjutra æu nanijeti skakavce na zemlju tvoju; EXO 10:5 I pokriæe svu zemlju da se neæe vidjeti zemlje, i poješæe ostatak što se saèuvao, koji vam je ostao iza grada, i poješæe sva drveta što vam rastu u polju. EXO 10:6 I napuniæe ih se kuæe tvoje i kuæe svijeh sluga tvojih i kuæe svijeh Misiraca, što nijesu vidjeli oci tvoji ni oci otaca tvojih, otkako su postali na zemlji do danas. I okrenuv se otide od Faraona. EXO 10:7 A sluge rekoše Faraonu: dokle æe nas taj muèiti? Pusti ih neka posluže Gospodu Bogu svojemu. Zar još ne vidiš gdje propade Misir? EXO 10:8 I dozvaše opet Mojsija i Arona pred Faraona, i reèe im: idite, poslužite Gospodu Bogu svojemu. A koji su što æe iæi? EXO 10:9 A Mojsije reèe: s djecom svojom i sa starcima svojim iæi æemo, sa sinovima svojim i sa kæerima svojim, sa stokom svojom sitnom i krupnom iæi æemo, jer imamo praznik Gospodnji. EXO 10:10 A on im reèe: tako bio Gospod s vama, kako æu vas ja pustiti s djecom vašom! Vidite da zlo mislite. EXO 10:11 Neæe biti tako; nego vi ljudi idite i poslužite Gospodu, jer to ištete. I otjera ih od sebe Faraon. EXO 10:12 Tada reèe Gospod Mojsiju: pruži ruku svoju na zemlju Misirsku, da doðu skakavci na zemlju Misirsku i pojedu sve bilje po zemlji, što god osta iza grada. EXO 10:13 I pruži Mojsije štap svoj na zemlju Misirsku, i Gospod navede ustoku na zemlju, te duva cijeli dan i cijelu noæ; a kad svanu, donese ustoka skakavce. EXO 10:14 I doðoše skakavci na svu zemlju Misirsku, i popadaše po svijem krajevima Misirskim silni veoma, kakih prije nigda nije bilo niti æe kad biti onakih. EXO 10:15 I pokriše svu zemlju, da se zemlja ne viðaše, i pojedoše svu travu na zemlji i sav rod na drvetima, što osta iza grada, i ne osta ništa zeleno od drveta i od bilja poljskoga u svoj zemlji Misirskoj. EXO 10:16 Tada Faraon brže dozva Mojsija i Arona, i reèe: zgriješih Gospodu Bogu vašemu i vama. EXO 10:17 Ali mi još sada samo oprosti grijeh moj, i molite se Gospodu Bogu svojemu da ukloni od mene samo ovu smrt. EXO 10:18 I otide Mojsije od Faraona, i pomoli se Gospodu. EXO 10:19 I okrenu Gospod vjetar od zapada vrlo jak, koji uze skakavce i baci ih u Crveno More, i ne osta nijedan skakavac u cijeloj zemlji Misirskoj. EXO 10:20 Ali Gospod uèini te otvrdnu srce Faraonu, i ne pusti sinova Izrailjevijeh. EXO 10:21 I reèe Gospod Mojsiju: pruži ruku svoju k nebu, i biæe tama po zemlji Misirskoj taka da æe je pipati. EXO 10:22 I Mojsije pruži ruku svoju k nebu, i posta gusta tama po svoj zemlji Misirskoj za tri dana. EXO 10:23 Ne viðahu jedan drugoga, i niko se ne maèe s mjesta gdje bješe za tri dana; ali se kod svijeh sinova Izrailjevijeh vidjelo po stanovima njihovijem. EXO 10:24 Tada Faraon dozva Mojsija, i reèe: idite, poslužite Gospodu; samo stoka vaša sitna i krupna neka ostane, a djeca vaša neka idu s vama. EXO 10:25 A Mojsije reèe: treba da nam daš i što æemo prinijeti i sažeæi na žrtvu Gospodu Bogu svojemu; EXO 10:26 Zato i stoka naša nek ide s nama, da ne ostane ni papka, jer izmeðu nje treba da uzmemo èim æemo poslužiti Gospodu Bogu svojemu, a ne znamo kojim æemo poslužiti Gospodu dokle ne doðemo onamo. EXO 10:27 Ali Gospod uèini te otvrdnu srce Faraonu, i ne htje ih pustiti. EXO 10:28 I reèe mu Faraon: idi od mene, i èuvaj se da mi više ne doðeš na oèi, jer ako mi doðeš na oèi, poginuæeš. EXO 10:29 A Mojsije reèe: pravo si kazao; neæu ti više doæi na oèi. EXO 11:1 A Gospod reèe Mojsiju: još æu jedno zlo pustiti na Faraona i na Misir, pa æe vas onda pustiti; pustiæe sasvijem, i još æe vas tjerati. EXO 11:2 A sada kaži narodu neka svaki èovjek ište u susjeda svojega i svaka žena u susjede svoje nakita srebrnijeh i nakita zlatnijeh. EXO 11:3 I Gospod uèini te narod naðe ljubav u Misiraca; i sam Mojsije bješe vrlo velik èovjek u zemlji Misirskoj kod sluga Faraonovijeh i kod naroda. EXO 11:4 I reèe Mojsije: ovako veli Gospod: oko ponoæi proæi æu kroz Misir, EXO 11:5 I pomrijeæe svi prvenci u zemlji Misirskoj, od prvenca Faraonova, koji šæaše sjedjeti na prijestolu njegovu, do prvenca sluškinje za žrvnjem, i od stoke što je god prvenac. EXO 11:6 I biæe vika velika po svoj zemlji Misirskoj, kakve još nije bilo niti æe je kad biti. EXO 11:7 A kod sinova Izrailjevijeh nigdje neæe ni pas jezikom svojim maæi ni meðu ljudima ni meðu stokom, da znate da je Gospod uèinio razliku izmeðu Izrailjaca i Misiraca. EXO 11:8 I doæi æe sve te sluge tvoje k meni, i pokloniæe mi se govoreæi: idi, i ti i sav narod koji je pristao za tobom. I onda æu izaæi. I otide Mojsije od Faraona s velikim gnjevom. EXO 11:9 A Gospod reèe Mojsiju: neæe vas poslušati Faraon, da bih umnožio èudesa svoja u zemlji Misirskoj. EXO 11:10 I Mojsije i Aron uèiniše sva ova èudesa pred Faraonom, a Gospod uèini te otvrdnu srce Faraonu, i ne pusti sinova Izrailjevijeh iz zemlje svoje. EXO 12:1 I reèe Gospod Mojsiju i Aronu u zemlji Misirskoj govoreæi: EXO 12:2 Ovaj mjesec da vam je poèetak mjesecima, da vam je prvi mjesec u godini. EXO 12:3 Kažite svemu zboru Izrailjevu i recite: desetoga dana ovoga mjeseca svaki neka uzme jagnje ili jare, po porodicama, po jedno na dom; EXO 12:4 Ako li je dom mali za jagnje ili jare, neka uzme k sebi susjeda, koji mu je najbliži, s onoliko duša koliko treba da mogu pojesti jagnje ili jare. EXO 12:5 A jagnje ili jare da vam bude zdravo, muško, od godine; izmeðu ovaca ili izmeðu koza uzmite. EXO 12:6 I èuvajte ga do èetrnaestoga dana ovoga mjeseca, a tada savkoliki zbor Izrailjev neka ga zakolje uveèe. EXO 12:7 I neka uzmu krvi od njega i pokrope oba dovratka i gornji prag na kuæama u kojima æe ga jesti. EXO 12:8 I neka jedu meso iste noæi, na vatri peèeno, s hljebom prijesnijem i sa zeljem gorkim neka jedu. EXO 12:9 Nemojte jesti sirovo ni u vodi kuhano, nego na vatri peèeno, s glavom i s nogama i s drobom. EXO 12:10 I ništa nemojte ostaviti do jutra; ako li bi što ostalo do jutra, spalite na vatri. EXO 12:11 A ovako jedite: opasani, obuæa da vam je na nogu i štap u ruci, i jedite hitno, jer je prolazak Gospodnji. EXO 12:12 Jer æu proæi po zemlji Misirskoj tu noæ, i pobiæu sve prvence u zemlji Misirskoj od èovjeka do živinèeta, i sudiæu svijem bogovima Misirskim, ja Gospod. EXO 12:13 A krv ona biæe vam znak na kuæama, u kojima æete biti; i kad vidim krv, proæi æu vas, te neæe biti meðu vama pomora, kad stanem ubijati po zemlji Misirskoj. EXO 12:14 I taj æe vam dan biti za spomen, i praznovaæete ga Gospodu od koljena do koljena; praznujte ga zakonom vjeènijem. EXO 12:15 Sedam dana jedite hljebove prijesne, i prvoga dana uklonite kvasac iz kuæa svojih; jer ko bi god jeo što s kvascem od prvoga dana do sedmoga, istrijebiæe se ona duša iz Izrailja. EXO 12:16 Prvi dan biæe sveti sabor; tako i sedmi dan imaæete sveti sabor; nikakav posao da se ne radi u te dane, osim što treba za jelo svakoj duši, to æete samo gotoviti. EXO 12:17 I držite dan prijesnijeh hljebova, jer u taj dan izvedoh vojske vaše iz zemlje Misirske; držite taj dan od koljena do koljena zakonom vjeènijem. EXO 12:18 Prvoga mjeseca èetrnaesti dan uveèe poènite jesti prijesne hljebove pa do dvadeset prvoga dana istoga mjeseca uveèe. EXO 12:19 Za sedam dana da se ne naðe kvasca u kuæama vašim; jer ko bi god jeo što s kvascem, istrijebiæe se ona duša iz zbora Izrailjeva, bio došljak ili roðen u zemlji. EXO 12:20 Ništa s kvascem nemojte jesti, nego jedite hljeb prijesan po svijem stanovima svojim. EXO 12:21 I sazva Mojsije sve starješine Izrailjske, i reèe im: izberite i uzmite sebi jagnje ili jare po porodicama svojim, i zakoljite pashu. EXO 12:22 I uzmite kitu isopa i zamoèite je u krv, koja æe biti u zdjeli, i pokropite gornji prag i oba dovratka krvlju, koja æe biti u zdjeli, i nijedan od vas da ne izlazi na vrata kuæna do jutra. EXO 12:23 Jer æe zaæi Gospod da bije Misir, pa kad vidi krv na gornjem pragu i na oba dovratka, proæi æe Gospod mimo ona vrata, i neæe dati krvniku da uðe u kuæe vaše da ubija. EXO 12:24 I držite ovo kao zakon tebi i sinovima tvojim dovijeka. EXO 12:25 I kad doðete u zemlju koju æe vam dati Gospod, kao što je kazao, držite ovu službu. EXO 12:26 I kad vam reku sinovi vaši: kakva vam je to služba? EXO 12:27 Recite: ovo je žrtva za prolazak Gospodnji, kad proðe kuæe sinova Izrailjevih u Misiru ubijajuæi Misirce, a domove naše saèuva. Tada narod savi glavu i pokloni se. EXO 12:28 I otidoše i uèiniše sinovi Izrailjevi, kako zapovjedi Gospod preko Mojsija i Arona, tako uèiniše. EXO 12:29 A oko ponoæi pobi Gospod sve prvence u zemlji Misirskoj od prvenca Faraonova koji šæaše sjedjeti na prijestolu njegovu do prvenca sužnja u tamnici, i što god bješe prvenac od stoke. EXO 12:30 Tada usta Faraon one noæi, on i sve sluge njegove i svi Misirci, i bi vika velika u Misiru, jer ne bješe kuæe u kojoj ne bi mrtvaca. EXO 12:31 I dozva Mojsija i Arona po noæi i reèe: ustajte, idite iz naroda mojega i vi i sinovi Izrailjevi, i otidite, poslužite Gospodu, kao što govoriste. EXO 12:32 Uzmite i ovce svoje i goveda svoja, kao što govoriste, i idite, pa i mene blagoslovite. EXO 12:33 I Misirci navaljivahu na narod da brže idu iz zemlje, jer govorahu: izgibosmo svi. EXO 12:34 I narod uze tijesto svoje još neuskislo, umotavši ga u haljine svoje, na ramena svoja. EXO 12:35 I uèiniše sinovi Izrailjevi po zapovijesti Mojsijevoj, i zaiskaše u Misiraca nakita srebrnijeh i nakita zlatnijeh i haljina. EXO 12:36 I Gospod uèini, te narod naðe ljubav u Misiraca, te im dadoše; tako oplijeniše Misirce. EXO 12:37 I otidoše sinovi Izrailjevi iz Ramese u Sohot, oko šest stotina tisuæa pješaka, samijeh ljudi osim djece. EXO 12:38 I drugih ljudi mnogo otide s njima, i stoke sitne i krupne vrlo mnogo. EXO 12:39 I od tijesta koje iznesoše iz Misira ispekoše pogaèe prijesne, jer ne bješe uskislo kad ih potjeraše Misirci, te ne mogaše oklijevati, niti spremiše sebi brašnjenice. EXO 12:40 A baviše se sinovi Izrailjevi u Misiru èetiri stotine i trideset godina. EXO 12:41 I kad se navrši èetiri stotine i trideset godina, u isti dan izaðoše sve vojske Gospodnje iz zemlje Misirske. EXO 12:42 Ta se noæ svetkuje Gospodu, u koju ih izvede iz Misira; to je noæ Gospodnja, koju treba da svetkuju sinovi Izrailjevi od koljena na koljeno. EXO 12:43 I reèe Gospod Mojsiju i Aronu: ovo neka bude zakon za pashu: nijedan tuðin da je ne jede; EXO 12:44 A svaki sluga vaš kupljen za novce, kad ga obrežete, onda neka je jede. EXO 12:45 Došljak ili najamnik da je ne jede. EXO 12:46 U istoj kuæi da se jede, da ne iznesete mesa od nje iz kuæe, i kosti da joj ne prelomite. EXO 12:47 Sav zbor Izrailjev neka èini tako. EXO 12:48 Ako bi kod tebe sjedio tuðin i htio bi svetkovati pashu Gospodnju, neka mu se obreže sve muškinje, pa onda neka pristupi da je svetkuje, i neka bude kao roðen u zemlji; a niko neobrezan da je ne jede. EXO 12:49 Zakon jedan da je i roðenome u zemlji i došljaku koji sjedi meðu vama. EXO 12:50 I uèiniše svi sinovi Izrailjevi kako zapovjedi Gospod Mojsiju i Aronu, tako uèiniše. EXO 12:51 I taj dan izvede Gospod sinove Izrailjeve iz zemlje Misirske u èetama njihovijem. EXO 13:1 I reèe Gospod Mojsiju govoreæi: EXO 13:2 Posveti mi svakoga prvenca, što god otvora matericu u sinova Izrailjevijeh, i od ljudi i od stoke; jer je moje. EXO 13:3 I Mojsije reèe narodu: pamtite ovaj dan, u koji izidoste iz Misira, iz doma ropskoga, jer vas rukom krjepkom izvede Gospod odande; neka se dakle ne jede ništa s kvascem. EXO 13:4 Danas izlazite, mjeseca Aviva; EXO 13:5 Pa kad te Gospod uvede u zemlju Hananejsku i Hetejsku i Amorejsku i Jevejsku i Jevusejsku, za koju se zakleo ocima tvojim da æe ti je dati, zemlju u kojoj teèe mlijeko i med, tada da služiš službu ovu ovoga mjeseca; EXO 13:6 Sedam dana jedi hljebove prijesne, a sedmi dan neka je praznik Gospodnji. EXO 13:7 Hljebovi prijesni da se jedu sedam dana, i da se ne vidi u tebe ništa s kvascem, niti da se vidi u tebe kvasac u cijelom kraju tvom. EXO 13:8 I kazaæeš sinu svojemu u taj dan govoreæi: ovo je za ono što mi je uèinio Gospod kad sam izlazio iz Misira. EXO 13:9 I neka ti bude kao znak na ruci tvojoj i kao spomen pred oèima tvojima, da ti zakon Gospodnji bude u ustima; jer te je rukom krjepkom izveo Gospod iz Misira. EXO 13:10 Zato vrši zakon ovaj na vrijeme, od godine do godine. EXO 13:11 I kad te uvede Gospod u zemlju Hananejsku, kao što se zakleo tebi i tvojim ocima, i da ti je, EXO 13:12 Odvajaæeš Gospodu što god otvora matericu, i od stoke tvoje što god otvora matericu, što je muško, da bude Gospodu. EXO 13:13 A svako magare prvenèe otkupi jagnjetom ili jaretom; ako li ga ne bi otkupio, slomi mu vrat. Ali svakoga prvenca èovjeèijega izmeðu sinova svojih otkupi. EXO 13:14 A kad te zapita sin tvoj unapredak govoreæi: šta je to? reci mu: rukom krjepkom izvede nas Gospod iz Misira, iz doma ropskoga. EXO 13:15 Jer kad otvrdnu Faraon, te nas ne htje pustiti, pobi Gospod sve prvence u zemlji Misirskoj od prvenca èovjeèijega do prvenca od stoke; zato prinosim Gospodu sve muško što otvora matericu, a svakoga prvenca sinova svojih otkupljujem. EXO 13:16 I to neka ti je kao znak na ruci i kao poèeonik meðu oèima tvojima, da nas je rukom krjepkom izveo Gospod iz Misira. EXO 13:17 A kad Faraon pusti narod, ne odvede ih Bog putem k zemlji Filistejskoj, ako i bješe kraæi, jer Bog reèe: da se ne pokaje narod kad vidi rat, i ne vrati se u Misir. EXO 13:18 Nego Bog zavede narod putem preko pustinje na Crvenom Moru. A vojnièkim redom izidoše sinovi Izrailjevi iz zemlje Misirske. EXO 13:19 I Mojsije uze kosti Josifove sa sobom; jer bješe zakleo sinove Izrailjeve rekavši: zaista æe vas pohoditi Bog, a tada iznesite kosti moje odavde sa sobom. EXO 13:20 Tako otišavši iz Sohota stadoše u oko u Etamu, nakraj pustinje. EXO 13:21 A Gospod iðaše pred njima danju u stupu od oblaka vodeæi ih putem, a noæu u stupu od ognja svijetleæi im, da bi putovali danju i noæu. EXO 13:22 I ne uklanjaše ispred naroda stupa od oblaka danju ni stupa od ognja noæu. EXO 14:1 I reèe Gospod Mojsiju govoreæi: EXO 14:2 Kaži sinovima Izrailjevijem neka saviju i stanu u oko pred Pi-Airot izmeðu Migdola i mora prema Vel-Sefonu; prema njemu neka stanu u oko pokraj mora. EXO 14:3 Jer æe Faraon reæi za sinove Izrailjeve: zašli su u zemlju, zatvorila ih je pustinja. EXO 14:4 I uèiniæu da otvrdne srce Faraonu, te æe poæi u potjeru za vama, i ja æu se proslaviti na njemu i na svoj vojsci njegovoj, i Misirci æe poznati da sam ja Gospod. I uèiniše tako. EXO 14:5 A kad bi javljeno caru Misirskom da je pobjegao narod, promijeni se srce Faraonovo i sluga njegovijeh prema narodu, te rekoše: šta uèinismo, te pustismo Izrailja da nam ne služi? EXO 14:6 I upreže u kola svoja, i uze narod svoj sa sobom. EXO 14:7 I uze šest stotina kola izabranih i što još bješe kola Misirskih, i nad svjema vojvode. EXO 14:8 I Gospod uèini, te otvrdnu srce Faraonu caru Misirskom, i poðe u potjeru za sinovima Izrailjevijem, kad sinovi Izrailjevi otidoše pod rukom visokom. EXO 14:9 I tjeravši ih Misirci stigoše ih, sva kola Faraonova, konjici njegovi i vojska njegova, kad bjehu u okolu na moru kod Pi-Airota prema Vel-Sefonu. EXO 14:10 I kad se približi Faraon, podigoše sinovi Izrailjevi oèi svoje a to Misirci idu za njima, i uplašiše se vrlo, i povikaše sinovi Izrailjevi ka Gospodu. EXO 14:11 I rekoše Mojsiju: zar ne bješe grobova u Misiru, nego nas dovede da izginemo u pustinji? Šta uèini, te nas izvede iz Misira? EXO 14:12 Nijesmo li ti govorili u Misiru i rekli: proði nas se, neka služimo Misircima? jer bi nam bolje bilo služiti Misircima nego izginuti u pustinji. EXO 14:13 A Mojsije reèe narodu: ne bojte se, stanite pa gledajte kako æe vas Gospod izbaviti danas; jer Misirce koje ste vidjeli danas, neæete ih nigda više vidjeti dovijeka. EXO 14:14 Gospod æe se biti za vas, a vi æete muèati. EXO 14:15 A Gospod reèe Mojsiju: što vièeš k meni? kaži sinovima Izrailjevijem neka idu. EXO 14:16 A ti digni štap svoj i pruži ruku svoju na more, i rascijepi ga, pa neka idu sinovi Izrailjevi posred mora suhim. EXO 14:17 I gle, ja æu uèiniti da otvrdne srce Misircima, te æe poæi za njima; i proslaviæu se na Faraonu i na svoj vojsci njegovoj, na kolima njegovijem i na konjicima njegovijem. EXO 14:18 I Misirci æe poznati da sam ja Gospod, kad se proslavim na Faraonu, na kolima njegovijem i na konjicima njegovijem. EXO 14:19 I podiže se anðeo Gospodnji, koji iðaše pred vojskom Izrailjskom, i otide im za leða; i podiže se stup od oblaka ispred njih, i stade im za leða. EXO 14:20 i došav meðu vojsku Misirsku i vojsku Izrailjsku bješe onijem oblak mraèan a ovijem svijetljaše po noæi, te ne pristupiše jedni drugima cijelu noæ. EXO 14:21 I pruži Mojsije ruku svoju na more, a Gospod uzbi more vjetrom istoènijem, koji jako duvaše cijelu noæ, i osuši more, i voda se rastupi. EXO 14:22 I poðoše sinovi Izrailjevi posred mora suhim, i voda im stajaše kao zid s desne strane i s lijeve strane. EXO 14:23 I Misirci tjerajuæi ih poðoše za njima posred mora, svi konji Faraonovi, kola i konjici njegovi. EXO 14:24 A u stražu jutrenju pogleda Gospod na vojsku Misirsku iz stupa od ognja i oblaka, i smete vojsku Misirsku. EXO 14:25 I pozbaca toèkove kolima njihovijem, te ih jedva vucijahu. Tada rekoše Misirci: bježimo od Izrailja, jer se Gospod bije za njih s Misircima. EXO 14:26 A Gospod reèe Mojsiju: pruži ruku svoju na more, neka se vrati voda na Misirce, na kola njihova i na konjike njihove. EXO 14:27 I Mojsije pruži ruku svoju na more, i doðe opet more na silu svoju pred zoru, a Misirci nagoše bježati prema moru; i Gospod baci Misirce usred mora. EXO 14:28 A vrativši se voda potopi kola i konjike sa svom vojskom Faraonovom, što ih god bješe pošlo za njima u more, i ne osta od njih nijedan. EXO 14:29 I sinovi Izrailjevi iðahu posred mora suhim; i stajaše im voda kao zid s desne strane i s lijeve strane. EXO 14:30 I izbavi Gospod Izrailja u onaj dan iz ruku Misirskih; i vidje Izrailj mrtve Misirce na brijegu morskom. EXO 14:31 I vidje Izrailj silu veliku, koju pokaza Gospod na Misircima, i narod se poboja Gospoda, i vjerova Gospodu i Mojsiju sluzi njegovu. EXO 15:1 Tada zapjeva Mojsije i sinovi Izrailjevi ovu pjesmu Gospodu, i rekoše ovako: Pjevaæu Gospodu, jer se slavno proslavi; konja i konjika vrže u more. EXO 15:2 Sila je moja i pjesma moja Gospod, koji me izbavi; on je Bog moj, i slaviæu ga; Boga oca mojega, i uzvišivaæu ga. EXO 15:3 Gospod je velik ratnik; ime mu je Gospod. EXO 15:4 Kola Faraonova i vojsku njegovu vrže u more; izbrane vojvode njegove utopiše se u Crvenom Moru. EXO 15:5 Bezdani ih pokriše; padoše u dubinu kao kamen. EXO 15:6 Desnica tvoja, Gospode, proslavi se u sili; desnica tvoja, Gospode, satr neprijatelja. EXO 15:7 I mnoštvom velièanstva svojega oborio si one koji ustaše na te; pustio si gnjev svoj, i proždrije ih kao slamu. EXO 15:8 Od daha nozdara tvojih sabra se voda; stade u gomilu voda koja teèe; stinuše se vali usred mora. EXO 15:9 Neprijatelj reèe: tjeraæu, stignuæu, dijeliæu plijen; nasitiæe ih se duša moja, izvuæi æu maè svoj, istrijebiæe ih ruka moja. EXO 15:10 Ti dunu vjetrom svojim, i more ih pokri, i utonuše kao olovo u dubokoj vodi. EXO 15:11 Ko je kao ti meðu silnima, Gospode? ko je kao ti slavan u svetosti, strašan u hvali, i da èini èudesa? EXO 15:12 Ti pruži desnicu svoju, i proždrije ih zemlja. EXO 15:13 Vodiš milošæu svojom narod, koji si iskupio, vodiš krjepošæu svojom u stan svetosti svoje. EXO 15:14 Èuæe narodi, i zadrhtaæe; muka æe spopasti one koji žive u zemlji Filistejskoj. EXO 15:15 Tada æe se prepasti starješine Edomske, junake Moavske spopašæe drhat, uplašiæe se svi koji žive u Hananskoj. EXO 15:16 Spopašæe ih strah i trepet; od velièine ruke tvoje zamuknuæe kao kamen, dokle ne proðe narod tvoj, Gospode, dokle ne proðe narod, koji si zadobio. EXO 15:17 Odvešæeš ih i posadiæeš ih na gori našljedstva svojega, na mjestu koje si sebi za stan spremio, Gospode, u svetinji, Gospode, koju su tvoje ruke utvrdile. EXO 15:18 Gospod æe carovati dovijeka. EXO 15:19 Jer uðoše konji Faraonovi s kolima njegovijem i s konjicima njegovijem u more, i Gospod povrati na njih vodu morsku; a sinovi Izrailjevi prijeðoše suhim posred mora. EXO 15:20 I Marija proroèica sestra Aronova uze bubanj u ruku svoju; a za njom izidoše sve žene s bubnjima i sviralama. EXO 15:21 I otpijevaše im Marija: pjevajte Gospodu, jer se slavno proslavi; konja i konjika vrže u more. EXO 15:22 Potom krenu Mojsije sinove Izrailjeve od Mora Crvenoga, i poðoše u pustinju Sur; i tri dana išavši po pustinji ne naðoše vode. EXO 15:23 Odande doðoše u Meru, ali ne mogoše piti vode u Meri, jer bješe gorka; otuda se prozva mjesto Mera. EXO 15:24 Tada stade narod vikati na Mojsija govoreæi: šta æemo piti? EXO 15:25 I Mojsije zavapi ka Gospodu, a Gospod mu pokaza drvo, te ga metnu u vodu, i voda posta slatka. Ondje mu dade uredbu i zakon, i ondje ga okuša. EXO 15:26 I reèe: ako dobro uzaslušaš glas Gospoda Boga svojega, i ušèiniš što je pravo u oèima njegovijem, i ako prigneš uho k zapovijestima njegovijem i ušèuvaš sve uredbe njegove, nijedne bolesti koju sam pustio na Misir neæu pustiti na tebe; jer sam ja Gospod, ljekar tvoj. EXO 15:27 I doðoše u Elim, gdje bijaše dvanaest izvora i sedamdeset palama; i ondje stadoše u oko kod vode. EXO 16:1 Od Elima se podigoše, i sav zbor sinova Izrailjevijeh doðe u pustinju Sin, koja je izmeðu Elima i Sinaja, petnaestoga dana drugoga mjeseca pošto izidoše iz zemlje Misirske. EXO 16:2 I stade vikati sav zbor sinova Izrailjevijeh na Mojsija i na Arona u pustinji, EXO 16:3 I rekoše im sinovi Izrailjevi: kamo da smo pomrli od ruke Gospodnje u zemlji Misirskoj, kad sjeðasmo kod lonaca s mesom i jeðasmo hljeba izobila! jer nas izvedoste u ovu pustinju da pomorite sav ovaj zbor glaðu. EXO 16:4 A Gospod reèe Mojsiju: evo uèiniæu da vam daždi iz neba hljeb, a narod neka izlazi i kupi svaki dan koliko treba na dan, da ga okušam hoæe li hoditi po mome zakonu ili neæe. EXO 16:5 A šestoga dana neka zgotove što donesu, a neka bude dvojinom onoliko koliko nakupe svaki dan. EXO 16:6 I reèe Mojsije i Aron svijem sinovima Izrailjevijem: doveèe æete poznati da vas je Gospod izveo iz zemlje Misirske; EXO 16:7 A sjutra æete vidjeti slavu Gospodnju; jer je èuo viku vašu na Gospoda. Jer šta smo mi da vièete na nas? EXO 16:8 I reèe Mojsije: doveèe æe vam dati Gospod mesa da jedete a ujutru hljeba da se nasitite; jer je èuo Gospod viku vašu, kojom vièete na nj. Jer što smo mi? Nije na nas vaša vika nego na Gospoda. EXO 16:9 I reèe Mojsije Aronu: kaži svemu zboru sinova Izrailjevih: pristupite pred Gospoda, jer je èuo viku vašu. EXO 16:10 I kad reèe Aron svemu zboru sinova Izrailjevih, pogledaše u pustinju, i gle, slava Gospodnja pokaza se u oblaku. EXO 16:11 I Gospod reèe Mojsiju govoreæi: EXO 16:12 Èuo sam viku sinova Izrailjevih. Kaži im i reci: doveèe æete jesti mesa, a sjutra æete se nasititi hljeba, i poznaæete da sam ja Gospod Bog vaš. EXO 16:13 I uveèe doletješe prepelice i prekriliše oko, a ujutru pade rosa oko okola; EXO 16:14 A kad se diže rosa, a to po pustinji nešto sitno okruglo, sitno kao slana po zemlji. EXO 16:15 I kad vidješe sinovi Izrailjevi, govorahu jedan drugomu: šta je ovo? Jer ne znadijahu šta bješe. A Mojsije im reèe: to je hljeb što vam dade Gospod da jedete. EXO 16:16 To je za što zapovjedi Gospod: kupite ga svaki dan koliko kome treba za jelo, po gomor na glavu, po broju duša vaših, svaki neka uzme za one koji su mu u šatoru. EXO 16:17 I uèiniše tako sinovi Izrailjevi; i nakupiše koji više koji manje. EXO 16:18 Pa mjeriše na gomor, i ne doðe više onom koji nakupi mnogo, niti manje onom koji nakupi malo, nego svaki nakupi koliko mu je trebalo da jede. EXO 16:19 I reèe im Mojsije: niko da ne ostavlja od toga za sjutra. EXO 16:20 Ali ne poslušaše Mojsija, nego neki ostaviše od toga za sjutra, te se ucrva i usmrdje. I rasrdi se Mojsije na njih. EXO 16:21 Tako ga kupljahu svako jutro, svaki koliko mu trebaše za jelo; a kad sunce ogrijevaše, tada se rastapaše. EXO 16:22 A u šesti dan nakupiše hljeba dvojinom, po dva gomora na svakoga; i doðoše sve starješine od zbora, i javiše Mojsiju. EXO 16:23 A on im reèe: ovo kaza Gospod: sjutra je subota, odmor svet Gospodu; što æete peæi, pecite, i što æete kuhati, kuhajte danas; a što preteèe, ostavite i èuvajte za sjutra. EXO 16:24 I ostaviše za sjutra, kao što zapovjedi Mojsije, i ne usmrdje se niti bješe crva u njemu. EXO 16:25 I reèe Mojsije: jedite to danas, jer je danas subota Gospodnja, danas neæete naæi u polju. EXO 16:26 Šest æete dana kupiti, a sedmi je dan subota, tada ga neæe biti. EXO 16:27 I u sedmi dan izidoše neki od naroda da kupe, ali ne naðoše. EXO 16:28 A Gospod reèe Mojsiju: dokle æete se protiviti zapovjestima mojim i zakonima mojim? EXO 16:29 Vidite, Gospod vam je dao subotu, zato vam daje šestoga dana hljeba na dva dana. Stojte svaki na svom mjestu, i neka ne odlazi niko sa svojega mjesta u sedmi dan. EXO 16:30 I poèinu narod u sedmi dan. EXO 16:31 I dom Izrailjev prozva taj hljeb mana; a bijaše kao sjeme korijandrovo, bijela, i na jeziku kao medeni kolaèi. EXO 16:32 I reèe Mojsije: ovo je zapovjedio Gospod: napuni gomor toga, neka se èuva od koljena do koljena vašega, da vide hljeb, kojim sam vas hranio u pustinji kad vas izvedoh iz zemlje Misirske. EXO 16:33 I reèe Mojsije Aronu: uzmi krèag i naspi pun gomor mane, i metni pred Gospoda da se èuva od koljena do koljena vašega. EXO 16:34 I ostavi ga Aron pred svjedoèanstvom da se èuva, kao što zapovjedi Gospod Mojsiju. EXO 16:35 A sinovi Izrailjevi jedoše manu èetrdeset godina dok ne doðoše u zemlju u kojoj æe živjeti; jedoše manu dok ne doðoše na meðu zemlje Hananske. EXO 16:36 A gomor je desetina efe. EXO 17:1 I podiže se iz pustinje Sina sav zbor sinova Izrailjevih putem svojim po zapovjesti Gospodnjoj, i stadoše u oko u Rafidinu; a ondje ne bješe vode da narod pije. EXO 17:2 I narod se svaðaše s Mojsijem govoreæi: daj nam vode da pijemo. A on im reèe: što se svaðate sa mnom? što kušate Gospoda? EXO 17:3 Ali narod bješe ondje žedan vode, te vikaše narod na Mojsija, i govoraše: zašto si nas izveo iz Misira da nas i sinove naše i stoku našu pomoriš žeðu? EXO 17:4 A Mojsije zavapi ka Gospodu govoreæi: šta æu èiniti s ovijem narodom? Još malo pa æe me zasuti kamenjem. EXO 17:5 A Gospod reèe Mojsiju: proði pred narod, i uzmi sa sobom starješine Izrailjske, i štap svoj kojim si udario vodu uzmi u ruku svoju, i idi. EXO 17:6 A ja æu stajati pred tobom ondje na stijeni na Horivu; a ti udari u stijenu, i poteæi æe iz nje voda da pije narod. I uèini Mojsije tako pred starješinama Izrailjskim. EXO 17:7 A mjesto ono prozva Masa i Meriva zato što se svaðaše sinovi Izrailjevi i što kušaše Gospoda govoreæi: je li Gospod meðu nama ili nije? EXO 17:8 Ali doðe Amalik da se bije s Izrailjem u Rafidinu. EXO 17:9 A Mojsije reèe Isusu: izberi nam ljude, te izaði i bij se s Amalikom; a ja æu sjutra stati na vrh brda sa štapom Božjim u ruci. EXO 17:10 I uèini Isus kako mu reèe Mojsije, i pobi se s Amalikom; a Mojsije i Aron i Or izaðoše na vrh brda. EXO 17:11 I dokle Mojsije držaše u vis ruke svoje, nadbijahu Izrailjci, a kako bi spustio ruke, odmah nadbijahu Amalièani. EXO 17:12 Ali ruke Mojsiju otežaše, zato uzeše kamen i podmetnuše poda nj, te sjede; a Aron i Or držahu mu ruke jedan s jedne strane a drugi s druge, i ne klonuše mu ruke do zahoda sunèanoga. EXO 17:13 I razbi Isus Amalika i narod njegov oštrijem maèem. EXO 17:14 Potom reèe Gospod Mojsiju: zapiši to za spomen u knjigu, i kaži Isusu neka pamti da æu sasvijem istrijebiti spomen Amalikov ispod neba. EXO 17:15 Tada naèini Mojsije oltar, i nazva ga: Gospod zastava moja. EXO 17:16 I reèe: što se ruka bješe podigla na prijesto Gospodnji, Gospod æe ratovati na Amalika od koljena do koljena. EXO 18:1 A Jotor sveštenik Madijamski, tast Mojsijev, èu sve što uèini Gospod Mojsiju i Izrailju narodu svojemu, kako izvede Gospod Izrailja iz Misira; EXO 18:2 I uze Jotor tast Mojsijev Seforu ženu Mojsijevu, koju bješe poslao natrag, EXO 18:3 I dva sina njezina, od kojih jednom bješe ime Girsam, jer reèe: tuðin sam u zemlji tuðoj, EXO 18:4 A drugom bješe ime Eliezer, jer, reèe, Bog oca mojega bi mi u pomoæi i ote me od maèa Faraonova. EXO 18:5 I poðe Jotor tast Mojsijev sa sinovima njegovijem i sa ženom njegovom k Mojsiju u pustinju, gdje bješe u okolu pod gorom Božijom. EXO 18:6 I poruèi Mojsiju: ja tast tvoj Jotor idem k tebi i žena tvoja i oba sina njezina s njom. EXO 18:7 I Mojsije izide na susret tastu svojemu i pokloni mu se i cjeliva ga; i upitaše se za zdravlje, pa uðoše pod šator njegov. EXO 18:8 I pripovjedi Mojsije tastu svojemu sve što uèini Gospod Faraonu i Misircima radi Izrailja, i sve nevolje, koje ih nalaziše putem, i kako ih izbavi Gospod. EXO 18:9 I radovaše se Jotor svemu dobru što uèini Gospod Izrailju izbavivši ga iz ruke Misirske; EXO 18:10 I reèe Jotor: blagosloven da je Gospod, koji vas izbavi iz ruke Misirske i iz ruke Faraonove, koji izbavi narod iz ropstva Misirskoga. EXO 18:11 Sad vidim da je Gospod veæi od svijeh bogova, jer èim se ponošahu onijem ih samijem nadvisi. EXO 18:12 I uze Jotor tast Mojsijev i prinese Bogu žrtvu paljenicu i prinos; i doðe Aron i sve starješine Izrailjske, i jedoše s tastom Mojsijevijem pred Bogom. EXO 18:13 A sjutradan sjede Mojsije da sudi narodu; i stajaše narod pred Mojsijem od jutra do veèera. EXO 18:14 A tast Mojsijev gledajuæi sve šta radi s narodom, reèe: šta to radiš s narodom? zašto sjediš sam, a vas narod stoji pred tobom od jutra do veèera? EXO 18:15 A Mojsije reèe tastu svojemu: jer dolazi narod k meni da pita Boga. EXO 18:16 Kad imaju što meðu sobom, dolaze k meni, te im sudim i kazujem naredbe Božje i zakone njegove. EXO 18:17 A tast Mojsijev reèe mu: nije dobro što radiš. EXO 18:18 Umoriæeš se i ti i narod koji je s tobom; jer je to teško za tebe, neæeš moæi sam vršiti. EXO 18:19 Nego poslušaj mene; ja æu te svjetovati, i Bog æe biti s tobom; ti budi pred Bogom za narod, i stvari njihove javljaj Bogu; EXO 18:20 I uèi ih naredbama i zakonima njegovijem, i pokazuj im put kojim æe iæi i šta æe raditi. EXO 18:21 A iz svega naroda izberi ljude poštene, koji se boje Boga, ljude pravedne, koji mrze na mito, pa ih postavi nad njima za poglavare, tisuænike, stotinike, pedesetnike i desetnike; EXO 18:22 Oni neka sude narodu u svako doba; pa svaku stvar veliku neka javljaju tebi, a svaku stvar malu neka raspravljaju sami; tako æe ti biti lakše, kad i oni stanu nositi teret s tobom. EXO 18:23 Ako to uèiniš, i Bog ti zapovjedi, možeš se održati, i sav æe narod doæi mirno na svoje mjesto. EXO 18:24 I Mojsije posluša tasta svojega, i uèini sve što reèe. EXO 18:25 I izabra Mojsije iz svega Izrailja ljude poštene, i postavi ih za poglavare nad narodom, tisuænike, stotinike, pedesetnike i desetnike, EXO 18:26 Koji suðahu narodu u svako doba, a stvari teške javljahu Mojsiju, a male stvari raspravljahu sami. EXO 18:27 Poslije otpusti Mojsije tasta svojega, koji se vrati u svoju zemlju. EXO 19:1 Prvoga dana treæega mjeseca, pošto izaðoše sinovi Izrailjevi iz Misira, toga dana doðoše u pustinju Sinajsku. EXO 19:2 Krenuvši se iz Rafidina doðoše u pustinju Sinajsku, i stadoše u oko u pustinji, a oko naèiniše Izrailjci ondje pod gorom. EXO 19:3 I Mojsije izaðe na goru k Bogu; i povika mu Gospod s gore govoreæi: ovako kaži domu Jakovljevu, i reci sinovima Izrailjevim: EXO 19:4 Vidjeli ste šta sam uèinio Misircima i kako sam vas kao na krilima orlovijem nosio i doveo vas k sebi. EXO 19:5 A sada ako dobro uzaslušate glas moj i ušèuvate zavjet moj, biæete moje blago mimo sve narode, premda je moja sva zemlja. EXO 19:6 I biæete mi carstvo sveštenièko i narod svet. To su rijeèi koje æeš kazati sinovima Izrailjevim. EXO 19:7 A Mojsije doðe i sazva starješine narodne; i kaza im sve ove rijeèi koje mu Gospod zapovjedi. EXO 19:8 A sav narod odgovori složno i reèe: što je god kazao Gospod èiniæemo. I Mojsije javi Gospodu rijeèi narodne. EXO 19:9 A Gospod reèe Mojsiju: evo, ja æu doæi k tebi u gustom oblaku, da narod èuje kad ti stanem govoriti i da ti vjeruje dovijeka. Jer Mojsije bješe javio Gospodu rijeèi narodne. EXO 19:10 I reèe Gospod Mojsiju: idi k narodu, i osveštaj ih danas i sjutra, i neka operu haljine svoje; EXO 19:11 I neka budu gotovi za treæi dan, jer æe u treæi dan siæi Gospod na goru Sinajsku pred svijem narodom. EXO 19:12 A postaviæeš narodu meðu unaokolo, i reæi æeš: èuvajte se da ne stupite na goru i da se ne dotaknete kraja njezina; što se god dotakne gore, poginuæe; EXO 19:13 Toga da se niko ne dotakne rukom, nego kamenjem da se zaspe ili da se ustrijeli, bilo živinèe ili èovjek, da ne ostane u životu. Kad rog zatrubi otežuæi onda neka poðu na goru. EXO 19:14 I Mojsije siðe s gore k narodu; i osvešta narod, i opraše haljine svoje. EXO 19:15 I reèe narodu: budite gotovi za treæi dan, i ne liježite sa ženama. EXO 19:16 A treæi dan kad bi ujutru, gromovi zagrmješe i munje zasijevaše, i posta gust oblak na gori, i zatrubi truba veoma jako, da zadrhta sav narod koji bijaše u okolu. EXO 19:17 Tada Mojsije izvede narod iz okola pred Boga, i stadoše ispod gore. EXO 19:18 A gora se Sinajska sva dimljaše, jer siðe na nju Gospod u ognju; i dim se iz nje podizaše kao dim iz peæi, i sva se gora tresijaše veoma. EXO 19:19 I truba sve jaèe trubljaše, i Mojsije govoraše a Bog mu odgovaraše glasom. EXO 19:20 I Gospod sišavši na goru Sinajsku, na vrh gore, pozva Mojsija na vrh gore; i izaðe Mojsije. EXO 19:21 A Gospod reèe Mojsiju: siði, opomeni narod da ne prestupe meðe da vide Gospoda, da ne bi izginuli od mene. EXO 19:22 I sami sveštenici, koji pristupaju ka Gospodu, neka se osveštaju, da ih ne bi pobio Gospod. EXO 19:23 A Mojsije reèe Gospodu: neæe moæi narod izaæi na goru Sinajsku, jer si nas ti opomenuo rekavši: naèini meðu gori i osveštaj je. EXO 19:24 A Gospod mu reèe: idi, siði, pa onda doði ti i Aron s tobom; a sveštenici i narod neka ne prestupe meðe da se popnu ka Gospodu, da ih ne bi pobio. EXO 19:25 I siðe Mojsije k narodu i kaza im. EXO 20:1 Tada reèe Bog sve ove rijeèi govoreæi: EXO 20:2 Ja sam Gospod Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje Misirske, iz doma ropskoga. EXO 20:3 Nemoj imati drugih bogova uza me. EXO 20:4 Ne gradi sebi lika rezana niti kakve slike od onoga što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodi ispod zemlje. EXO 20:5 Nemoj im se klanjati niti im služiti, jer sam ja Gospod Bog tvoj, Bog revnitelj, koji pohodim grijehe otaèke na sinovima do treæega i do èetvrtoga koljena, onijeh koji mrze na mene; EXO 20:6 A èinim milost na tisuæama onijeh koji me ljube i èuvaju zapovijesti moje. EXO 20:7 Ne uzimaj uzalud imena Gospoda Boga svojega; jer neæe pred Gospodom biti prav ko uzme ime njegovo uzalud. EXO 20:8 Sjeæaj se dana od odmora da ga svetkuješ. EXO 20:9 Šest dana radi, i svršuj sve poslove svoje. EXO 20:10 A sedmi je dan odmor Gospodu Bogu tvojemu; tada nemoj raditi nijednoga posla, ni ti, ni sin tvoj, ni kæi tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni živinèe tvoje, ni stranac koji je meðu vratima tvojim. EXO 20:11 Jer je za šest dana stvorio Gospod nebo i zemlju, more i što je god u njima; a u sedmi dan poèinu; zato je blagoslovio Gospod dan od odmora i posvetio ga. EXO 20:12 Poštuj oca svojega i mater svoju, da ti se produlje dani na zemlji, koju ti da Gospod Bog tvoj. EXO 20:13 Ne ubij. EXO 20:14 Ne èini preljube. EXO 20:15 Ne kradi. EXO 20:16 Ne svjedoèi lažno na bližnjega svojega. EXO 20:17 Ne poželi kuæe bližnjega svojega, ne poželi žene bližnjega svojega, ni sluge njegova, ni sluškinje njegove, ni vola njegova, ni magarca njegova, niti išta što je bližnjega tvojega. EXO 20:18 I sav narod vidje grom i munju i trubu gdje trubi i goru gdje se dimi; i narod vidjevši to uzmaèe se i stade izdaleka, EXO 20:19 I rekoše Mojsiju: govori nam ti, i slušaæemo; a neka nam ne govori Bog, da ne pomremo. EXO 20:20 A Mojsije reèe narodu: ne bojte se, jer Bog doðe da vas iskuša i da vam pred oèima bude strah njegov da ne biste griješili. EXO 20:21 I narod stajaše izdaleka, a Mojsije pristupi k mraku u kojem bješe Bog. EXO 20:22 I Gospod reèe Mojsiju: ovako kaži sinovima Izrailjevim: vidjeli ste gdje vam s neba govorih. EXO 20:23 Ne gradite uza me bogova srebrnijeh, ni bogova zlatnijeh ne gradite sebi. EXO 20:24 Oltar od zemlje naèini mi, na kojem æeš mi prinositi žrtve svoje paljenice i žrtve svoje zahvalne, sitnu i krupnu stoku svoju. Na kojem god mjestu zapovjedim da se spominje ime moje, doæi æu k tebi i blagosloviæu te. EXO 20:25 Ako li mi naèiniš oltar od kamena, nemoj naèiniti od tesanoga kamena; jer ako povuèeš po njemu gvožðem, oskvrniæeš ga. EXO 20:26 Nemoj uz basamake iæi k oltaru mojemu, da se ne bi otkrila golotinja tvoja kod njega. EXO 21:1 A ovo su zakoni koje æeš im postaviti: EXO 21:2 Ako kupiš roba Jevrejina, šest godina neka ti služi, a sedme nek otide slobodan bez otkupa. EXO 21:3 Ako bude došao inokosan, neka i otide inokosan; ako li bude imao ženu, neka ide i žena s njim. EXO 21:4 Ako ga gospodar njegov oženi, i žena mu rodi sinove ili kæeri, žena s djecom svojom neka bude gospodaru njegovu, a on neka otide sam. EXO 21:5 Ako li rob reèe tvrdo: ljubim gospodara svojega, ženu svoju i djecu svoju, neæu da idem da budem slobodan, EXO 21:6 Onda neka ga dovede gospodar njegov pred sudije i postavi na vratima ili kod dovratka, i ondje neka mu gospodar probuši uho šilom, pa neka mu robuje dovijeka. EXO 21:7 Ako ko proda kæer svoju da bude robinja, da ne odlazi kao robovi što odlaze. EXO 21:8 Ako ne bude po volji gospodaru svojemu, i on je ne uzme za ženu, neka je pusti na otkupe; ali da nema vlasti prodati je u tuð narod uèinivši joj nevjeru. EXO 21:9 Ako li je zaruèi sinu svojemu, da joj uèini po pravu koje imaju kæeri. EXO 21:10 Ako li uzme drugu, da joj ne umali hrane ni odijela ni zajednice. EXO 21:11 Ako joj ovo troje ne uèini, onda nek otide bez otkupa. EXO 21:12 Ko udari èovjeka, te umre, da se pogubi. EXO 21:13 Ako li ne bude htio, nego mu ga Bog dade u ruke, odrediæu ti mjesto kuda može uteæi. EXO 21:14 Ako bi ko nahvalice ustao na bližnjega svojega da ga ubije iz prijevare, odvuci ga i od oltara mojega da se pogubi. EXO 21:15 Ko udari oca svojega ili mater svoju, da se pogubi. EXO 21:16 Ko ukrade èovjeka i proda ili se naðe u njegovijem rukama, da se pogubi. EXO 21:17 Ko opsuje oca svojega ili mater svoju, da se pogubi. EXO 21:18 Kad se svade ljudi, pa jedan udari drugoga kamenom ili pesnicom, ali onaj ne umre nego padne u postelju, EXO 21:19 Ako se pridigne i izaðe o štapu, da ne bude kriv onaj koji je udario, samo dangubu da mu naknadi i svu vidarinu da plati. EXO 21:20 Ko udari roba svojega ili robinju štapom tako da mu umre pod rukom, da je kriv; EXO 21:21 Ali ako preživi dan ili dva, da nije kriv, jer je njegov novac. EXO 21:22 Kad se svade ljudi, pa koji od njih udari trudnu ženu tako da izaðe iz nje dijete, ali se ne dogodi smrt, da plati globu koliko muž ženin reèe, a da plati preko sudija; EXO 21:23 Ako li se dogodi smrt, tada æeš uzeti život za život, EXO 21:24 Oko za oko, zub za zub, ruku za ruku, nogu za nogu, EXO 21:25 Užeg za užeg, ranu za ranu, modricu za modricu. EXO 21:26 Ako ko udari po oku roba svojega ili robinju svoju, te mu pokvari oko, da ga otpusti slobodna za oko njegovo. EXO 21:27 I ako izbije zub robu svojemu ili robinji svojoj, da ga pusti slobodna za zub njegov. EXO 21:28 Ako vo ubode èovjeka ili ženu, te umre, da se vo zaspe kamenjem i da se ne jede meso od njega, a gospodar od vola da nije kriv. EXO 21:29 Ali ako je vo prije bio bodaè i gospodar njegov znao za to pa ga nije èuvao, te ubije èovjeka ili ženu, vo da se zaspe kamenjem, i gospodar njegov da se pogubi. EXO 21:30 Ako mu se odredi da se otkupi, neka da otkup za život svoj, koliko mu se odredi. EXO 21:31 Ako ubode sina ili kæer, da mu bude po istom zakonu. EXO 21:32 Ako li roba ubode vo ili robinju, da da gospodaru njihovu trideset sikala srebra i vo da se zaspe kamenjem. EXO 21:33 Ako ko otkrije jamu ili iskopa jamu a ne pokrije, pa upadne vo ili magarac, EXO 21:34 Da naknadi gospodar od jame i plati novcem gospodaru njihovu, a što je uginulo da je njegovo. EXO 21:35 Ako vo jednoga ubode vola drugome, te pogine, onda da prodadu vola živoga i novce da podijele, tako i ubijenoga vola da podijele. EXO 21:36 Ako li se znalo da je vo prije bio bodaè pa ga nije èuvao gospodar njegov, da da vola za vola, a ubijeni neka bude njemu. EXO 22:1 Ko ukrade vola ili ovcu ili kozu, i zakolje ili proda, da vrati pet volova za jednoga vola, a èetiri ovce ili koze za jednu ovcu ili kozu. EXO 22:2 Ako se lupež uhvati gdje potkopava, te bude ranjen tako da umre, da ne bude kriv za krv onaj koji ga bude ubio; EXO 22:3 Ali ako se bude sunce rodilo, da je kriv za krv. A lupež sve da naknadi; ako li ne bi imao, onda da se on proda za svoju kraðu. EXO 22:4 Ako se naðe što je pokrao u njegovoj ruci živo, bio vo ili magarac ili ovca ili koza, da vrati dvostruko. EXO 22:5 Ko potre njivu ili vinograd pustivši stoku svoju da pase po tuðoj njivi, da naknadi najboljim sa svoje njive i najboljim iz svoga vinograda. EXO 22:6 Ako izaðe vatra i naiðe na trnje, pa izgori stog ili žito koje još stoji ili njiva, da naknadi onaj koji je zapalio. EXO 22:7 Ako ko da bližnjemu svojemu novce ili posuðe na ostavu, pa se ukrade iz kuæe njegove, ako se naðe lupež, da plati dvojinom; EXO 22:8 Ako li se ne naðe lupež, onda gospodar od one kuæe da stane pred sudije da se zakune da nije posegao rukom svojom na stvar bližnjega svojega. EXO 22:9 Za svaku stvar za koju bi bila raspra, ili za vola ili za magarca ili za ovcu ili za kozu, ili za haljinu, za svaku stvar izgubljenu, kad ko kaže da je njegova, pred sudije da doðe raspra obojice, pa koga osude sudije, onaj da vrati bližnjemu svojemu dvojinom. EXO 22:10 Ako ko da bližnjemu svojemu da èuva magarca ili vola ili ovcu ili kozu ili kako god živinèe, pa ugine ili ohrone, ili ga ko otjera a da niko ne vidi, EXO 22:11 Zakletva Gospodnja neka bude izmeðu njih, da nije posegao rukom svojom na stvar bližnjega svojega, i gospodar od stvari neka pristane, a onaj da ne plati. EXO 22:12 Ako li mu bude ukradeno, neka plati gospodaru njegovu. EXO 22:13 Ako li ga bude rastrgla zvjerka da donese od njega svjedodžbu, i da ne plati što je rastrgnuto. EXO 22:14 Ako ko uzme u bližnjega svojega živinèe na poslugu, pa ohrone ili ugine, a gospodar mu ne bude kod njega, da plati. EXO 22:15 Ako li gospodar bude kod njega, da ne plati. Ako li bude najmljeno, da plati samo najam. EXO 22:16 Ko bi prevario djevojku, koja nije zaruèena, te bi spavao s njom, da joj da præiju i uzme je za ženu. EXO 22:17 A ako mu je otac njezin ne bi htio dati, da da novaca koliko ide u præiju djevojci. EXO 22:18 Vještici ne daj da živi. EXO 22:19 Ko bi obležao živinèe, da se pogubi. EXO 22:20 Ko žrtvu prinosi bogovima drugim osim jedinoga Gospoda, da se istrijebi kao prokletnik. EXO 22:21 Došljaku nemoj èiniti krivo niti ga cvijeliti, jer ste bili došljaci u zemlji Misirskoj. EXO 22:22 Nemojte cvijeliti udovice i sirote. EXO 22:23 Ako li koju cvijeliš u èem god, i povièe k meni, èuæu viku njezinu, EXO 22:24 I zapaliæe se gnjev moj, i pobiæu vas maèem, pa æe vaše žene biti udovice i vaša djeca sirote. EXO 22:25 Kad daš u zajam novaca narodu mojemu, siromahu koji je kod tebe, nemoj mu biti kao kamatnik, ne udarajte na nj kamate. EXO 22:26 Ako uzmeš u zalogu haljinu bližnjemu svojemu, vrati mu je prije nego sunce zaðe; EXO 22:27 Jer mu je to sve odijelo èim zaklanja tijelo svoje; u èem æe spavati? pa kad povièe k meni, ja æu ga èuti, jer sam milostiv. EXO 22:28 Nemoj psovati sudija, i starješini naroda svojega ne govori ružno. EXO 22:29 Od ljetine svoje i od žitkih stvari svojih nemoj se zatezati da prineseš prvine; prvenca izmeðu sinova svojih meni da daš. EXO 22:30 Tako èini s volom svojim i s ovcom i s kozom; sedam dana neka bude s majkom svojom, a osmoga dana da ga daš meni. EXO 22:31 Biæete mi sveti ljudi; mesa u polju rastrgnuta ne jedite, bacite ga psima. EXO 23:1 Ne iznosi lažnijeh glasova; ne pristaj s bezbožnikom da svjedoèiš krivo. EXO 23:2 Ne idi za množinom na zlo, i ne govori na sudu povodeæi se za veæim brojem da se izvrne pravda. EXO 23:3 Siromahu u parnici njegovoj ne gledaj što je siromah. EXO 23:4 Ako naiðeš na vola neprijatelja svojega ili na magarca njegova, gdje je zalutao, odvedi ga k njemu. EXO 23:5 Ako vidiš gdje je nenavidniku tvojemu pao magarac pod teretom svojim, nemoj da ga ostaviš, nego mu pomozi. EXO 23:6 Nemoj izvrnuti pravde siromahu svojemu u parnici njegovoj. EXO 23:7 Rijeèi lažne kloni se, i bezazlenoga i pravoga nemoj ubiti, jer neæu opravdati bezbožnika. EXO 23:8 Ne uzimaj poklona, jer poklon zašljepljuje okate i izvræe rijeèi pravima. EXO 23:9 Došljake ne cvijeli, jer vi znate kaka je duša došljaku, jer ste bili došljaci u zemlji Misirskoj. EXO 23:10 Šest godina zasijevaj zemlju svoju i sabiraj rod njezin; EXO 23:11 A sedme godine ostavi je neka poèine, da jedu siromasi naroda tvojega, a što iza njih ostane neka jedu zvijeri poljske; tako radi i s vinogradom svojim i s maslinikom svojim. EXO 23:12 Šest dana radi poslove svoje, a u sedmi dan poèini, da se odmori vo tvoj i magarac tvoj, i da odahne sin robinje tvoje i došljak. EXO 23:13 Držite se svega što sam vam kazao. Ne pominjite imena bogova tuðih, i da se ne èuje iz usta vaših. EXO 23:14 Tri puta preko godine svetkuj mi: EXO 23:15 Praznik prijesnijeh hljebova drži; sedam dana jedi hljebove prijesne, kao što sam ti zapovjedio, na vrijeme, mjeseca Aviva, jer si tada izašao iz Misira; i niko da ne izaðe preda me prazan; EXO 23:16 I praznik žetve prvina od truda tvojega što posiješ u polju svojem; i praznik berbe na svršetku svake godine, kad sabereš trud svoj s njive. EXO 23:17 Tri puta preko godine sve muškinje tvoje da izlazi pred Gospoda Boga. EXO 23:18 Krvi od žrtve moje ne prinosi uz hljebove kisele, i pretilina praznika mojega da ne prenoæi do jutra. EXO 23:19 Prvine od prvoga roda zemlje svoje donesi u kuæu Gospoda Boga svojega; nemoj kuhati jagnjeta u mlijeku majke njegove. EXO 23:20 Evo, ja šaljem anðela svojega pred tobom da te èuva na putu, i da te odvede na mjesto koje sam ti pripravio. EXO 23:21 Èuvaj ga se, i slušaj ga, nemoj da ga rasrdiš, jer vam neæe oprostiti grijeha, jer je moje ime u njemu. EXO 23:22 Nego ako ga dobro uzaslušaš i ustvoriš sve što kažem, ja æu biti neprijatelj tvojim neprijateljima i protivnik tvojim protivnicima. EXO 23:23 Jer æe anðeo moj iæi pred tobom i odvešæe te u zemlju Amorejsku i Hetejsku i Ferezejsku i Hananejsku i Jevejsku i Jevusejsku, i ja æu ih istrijebiti. EXO 23:24 Nemoj se klanjati bogovima njihovijem niti im služiti, ni èiniti što oni èine, nego ih sasvijem obori i likove njihove sasvijem izlomi. EXO 23:25 I služite Gospodu Bogu svojemu, i on æe blagosloviti hljeb tvoj i vodu tvoju; i ukloniæu bolest izmeðu vas. EXO 23:26 Neæe biti pometkinje ni nerotkinje u zemlji tvojoj; i broj dana tvojih napuniæu. EXO 23:27 Pustiæu strah svoj pred tobom, i uplašiæu svaki narod na koji doðeš, i obratiæu k tebi pleæi svijeh neprijatelja tvojih. EXO 23:28 Poslaæu i stršljene pred tobom, da tjeraju Jeveje, Hananeje i Heteje ispred tebe. EXO 23:29 Neæu ih otjerati ispred tebe za jednu godinu, da ne opusti zemlja i da se zvjerje poljsko ne namnoži na tebe. EXO 23:30 Pomalo æu ih odgoniti ispred tebe dokle se ne namnožiš i zauzmeš zemlju. EXO 23:31 I postaviæu meðe tvoje od Mora Crvenoga do mora Filistejskoga i od pustinje do rijeke; jer æu vama u ruke dati one koji žive u onoj zemlji da ih otjeraš ispred sebe. EXO 23:32 Nemoj hvatati vjere s njima ni s bogovima njihovijem. EXO 23:33 Neka ne sjede u zemlji tvojoj, da te ne navrate da se ogriješiš o mene, jer bi služio bogovima njihovijem, i to bi ti bila zamka. EXO 24:1 I reèe Mojsiju: izaði gore ka Gospodu ti i Aron i Nadav i Avijud i sedamdeset starješina Izrailjevih, i poklonite se izdaleka. EXO 24:2 I Mojsije sam neka pristupi ka Gospodu, a oni neka ne pristupe; i narod neka ne ide na gore s njim. EXO 24:3 I doðe Mojsije, i kaza narodu sve rijeèi Gospodnje i sve zakone. I odgovori narod jednijem glasom i rekoše: èiniæemo sve što je rekao Gospod. EXO 24:4 I napisa Mojsije sve rijeèi Gospodnje, i ustavši rano naèini oltar pod gorom i dvanaest stupova za dvanaest plemena Izrailjevih. EXO 24:5 I posla mladiæe izmeðu sinova Izrailjevih, koji prinesoše žrtve paljenice i prinesoše teoce na žrtve zahvalne Gospodu. EXO 24:6 I uzevši Mojsije polovinu krvi, metnu u zdjele, a polovinu krvi izli na oltar. EXO 24:7 I uze knjigu zavjetnu i proèita narodu. A oni rekoše: što je god rekao Gospod èiniæemo i slušaæemo. EXO 24:8 A Mojsije uze krv, i pokropi njom narod, i reèe: evo krv zavjeta, koji uèini Gospod s vama za sve rijeèi ove. EXO 24:9 Potom otide gore Mojsije i Aron, Nadav i Avijud, i sedamdeset starješina Izrailjevih. EXO 24:10 I vidješe Boga Izrailjeva, i pod nogama njegovijem kao djelo od kamena safira i kao nebo kad je vedro. EXO 24:11 I ne pruži ruke svoje na izabrane izmeðu sinova Izrailjevih, nego vidješe Boga, pa jedoše i piše. EXO 24:12 I reèe Gospod Mojsiju: popni se k meni na goru, i ostani ovdje, i daæu ti ploèe od kamena, zakon i zapovijesti, koje sam napisao, da ih uèiš. EXO 24:13 Tada usta Mojsije s Isusom, koji ga služaše, i izaðe Mojsije na goru Božiju. EXO 24:14 A starješinama reèe: sjedite tu dok se vratimo k vama; a eto Aron i Or s vama; ko bi imao što, neka ide k njima. EXO 24:15 I otide Mojsije na goru, a oblak pokri goru. EXO 24:16 I bijaše slava Gospodnja na gori Sinajskoj, i oblak je pokrivaše šest dana; a u sedmi dan viknu Mojsija ispred oblaka. EXO 24:17 I slava Gospodnja bješe po viðenju kao oganj koji sažiže na vrh gore pred sinovima Izrailjevim. EXO 24:18 I Mojsije uðe usred oblaka, i pope se na goru; i osta Mojsije na gori èetrdeset dana i èetrdeset noæi. EXO 25:1 I Gospod reèe Mojsiju govoreæi: EXO 25:2 Reci sinovima Izrailjevim da mi skupe prilog: od svakoga koji drage volje da uzmite prilog meni. EXO 25:3 A ovo je prilog što æete uzimati od njih, zlato i srebro i mjed, EXO 25:4 I porfiru i skerlet i crvac i tanko platno i kostrijet, EXO 25:5 I kože ovnujske crvene obojene, i kože jazavèje, i drvo sitim, EXO 25:6 Ulje za vidjelo, mirise za ulje pomazanja i za mirisavi kad, EXO 25:7 Kamenje onihovo i kamenje za ukivanje na opleæak i naprsnik. EXO 25:8 I neka mi naèine svetinju, da meðu njima nastavam; EXO 25:9 Kao što æu ti pokazati sliku od šatora i sliku od svijeh stvari njegovijeh, tako da naèinite. EXO 25:10 Neka naèine kovèeg od drveta sitima, u dužinu od dva lakta i po, a u širinu od podrug lakta, i u visinu od podrug lakta. EXO 25:11 I pokuj ga èistim zlatom, iznutra i spolja pokuj ga; i ozgo mu naèini zlatan vijenac unaokolo. EXO 25:12 I salij mu èetiri bioèuga od zlata, i metni mu ih na èetiri ugla, da mu s jedne strane budu dva bioèuga i s druge strane dva bioèuga. EXO 25:13 I naèini poluge od drveta sitima, i okuj ih u zlato. EXO 25:14 I provuci poluge kroz bioèuge s obje strane kovèegu, da se o njima nosi kovèeg; EXO 25:15 U bioèuzima na kovèegu neka stoje poluge, da se ne vade iz njih. EXO 25:16 Pa u kovèeg metni svjedoèanstvo, koje æu ti dati. EXO 25:17 I naèini zaklopac od èistoga zlata, u dužinu od dva lakta i po, a u širinu od podrug lakta. EXO 25:18 I naèini dva heruvima zlatna, jednostavne ih naèini, na dva kraja zaklopcu. EXO 25:19 I naèini heruvima jednoga na jednom kraju a drugoga heruvima na drugom kraju; na zaklopcu naèinite dva heruvima na oba kraja. EXO 25:20 I neka heruvimi rašire krila u vis da zaklanjaju krilima zaklopac, i neka budu licem okrenuti jedan drugom, prema zaklopcu neka su okrenuta lica heruvimima. EXO 25:21 I metnuæeš zaklopac ozgo na kovèeg, a u kovèeg æeš metnuti svjedoèanstvo, koje æu ti dati. EXO 25:22 I tu æu se sastajati s tobom i govoriæu ti ozgo sa zaklopca izmeðu dva heruvima, koji æe biti na kovèegu od svjedoèanstva, sve što æu ti zapovijedati za sinove Izrailjeve. EXO 25:23 Naèini i sto od drveta sitima, u dužinu od dva lakta, a u širinu od jednog lakta, a u visinu od podrug lakta. EXO 25:24 I pokuj ga èistijem zlatom, i naèini mu vijenac zlatan unaokolo. EXO 25:25 I naèini mu oplatu unaokolo s podlanice, i naèini zlatan vijenac oko oplate. EXO 25:26 I naèini mu èetiri bioèuga od zlata, i metni mu te bioèuge na èetiri ugla koji æe mu biti kod èetiri noge. EXO 25:27 Pod oplatom neka budu bioèuzi, da u njima stoje poluge da se nosi sto. EXO 25:28 A poluge naèini od drveta sitima, i okuj ih zlatom da se o njima nosi sto. EXO 25:29 I naèini mu zdjele i èaše i vijedra i kutliæe, kojima æe se preljevati, a naèiniæeš ih od èistoga zlata. EXO 25:30 I metaæeš na sto hljebove, da su postavljeni svagda preda mnom. EXO 25:31 I naèini svijetnjak od èistoga zlata, jednostavan neka bude svijetnjak; stup i grane i èašice, jabuke i cvjetovi neka budu u njega. EXO 25:32 A šest grana neka mu izlazi sa strana, tri grane s jedne strane svijetnjaka a tri grane s druge strane svijetnjaka. EXO 25:33 Tri èašice kao badem neka budu na jednoj grani i jabuka i cvijet, i tri èašice kao badem i jabuka i cvijet na drugoj grani; tako neka bude na šest grana što izlaze iz svijetnjaka. EXO 25:34 I na samom svijetnjaku neka budu èetiri èašice kao badem i jabuke i cvjetovi. EXO 25:35 Jedna jabuka pod dvije grane što izlaze iz njega, i jedna jabuka pod druge dvije grane što izlaze iz njega, i jedna jabuka pod druge dvije grane što izlaze iz njega; tako æe biti pod šest grana što æe izlaziti iz svijetnjaka; EXO 25:36 Jabuke i grane njihove iz njega neka izlaze; sve jednostavno od èistoga zlata. EXO 25:37 I naèiniæeš mu sedam žižaka, i paliæeš ih da svijetle sa svake strane; EXO 25:38 I usekaèi i spremice za gar neka budu od èistoga zlata. EXO 25:39 Od talanta èistoga zlata neka bude naèinjen sa svijem tijem spravama. EXO 25:40 I gledaj, te naèini sve ovo po slici koja ti je pokazana na gori. EXO 26:1 A šator æeš naèiniti od deset zavjesa od tankoga platna uzvedenoga i od porfire i od skerleta i od crvca; i po njima da budu vezeni heruvimi. EXO 26:2 Jedan zavjes neka bude dvadeset i osam lakata dug i èetiri lakta širok; svi zavjesi da budu jedne mjere. EXO 26:3 Pet zavjesa neka se sastavljaju jedan s drugim, i pet drugih zavjesa neka se sastavljaju jedan s drugim. EXO 26:4 I naèini petlje od porfire po kraju jednoga zavjesa, gdje æe se krajevi sastavljati, i tako naèini po kraju drugoga zavjesa, gdje æe se krajevi sastavljati. EXO 26:5 Pedeset petalja naèini na jednom zavjesu, a pedeset petalja naèini na kraju drugoga zavjesa, gdje æe se sastavljati s drugim, a petlje da budu jedna prema drugoj. EXO 26:6 I naèini pedeset kuka od zlata, da zapneš zavjese jedan za drugi kukama, i tako æe biti šator jedan. EXO 26:7 I naèini zavjese od kostrijeti za naslon nad šatorom; jedanaest takih zavjesa naèini. EXO 26:8 Zavjes jedan neka bude trideset lakata dug, a širok èetiri lakta; tijeh jedanaest zavjesa da su jedne mjere. EXO 26:9 I sastavi pet zavjesa zajedno, a šest ostalijeh zajedno, na dvoje æeš previti šesti zavjes s prednje strane naslonu. EXO 26:10 I naèini pedeset petalja na stražnjem kraju prvoga zavjesa, gdje æe se sastavljati, a pedeset petalja na kraju drugoga zavjesa, gdje æe se sastavljati. EXO 26:11 I naèini kuka mjedenijeh pedeset, i zapni kuke na petlje, i sastavi naslon, da bude jedno. EXO 26:12 A što je više u zavjesa na naslonu, polovina zavjesa što pretjeèe, neka visi na stražnjoj strani šatoru. EXO 26:13 I lakat s jedne strane a lakat s druge strane što ima više u dužinu u zavjesa na naslonu, neka visi šatoru sa strane i tamo i amo, da ga zaklanja. EXO 26:14 I naèini pokrivaè naslonu od koža ovnujskih crvenih obojenih, i svrh njega pokrivaè od koža jazavèjih. EXO 26:15 I naèini za šator daske od drveta sitima, koje æe stajati pravo. EXO 26:16 Deset lakata neka bude svaka daska duga a podrug lakta široka. EXO 26:17 Dva èepa neka budu na dasci, jedan prema drugome najednako; tako naèini na svakoj dasci za šator. EXO 26:18 Tako naèini daske za šator, dvadeset dasaka na južnoj strani. EXO 26:19 A pod dvadeset dasaka naèini èetrdeset stopica od srebra: dvije stopice pod jednu dasku za dva èepa njezina, i dvije stopice pod drugu dasku za dva èepa njezina. EXO 26:20 A na drugoj strani šatora prema sjeveru dvadeset dasaka. EXO 26:21 Sa èetrdeset stopica srebrnijeh, dvije stopice pod jednu dasku i dvije stopice pod drugu dasku. EXO 26:22 A na zapadnoj strani šatora naèini šest dasaka, EXO 26:23 I dvije daske na dva ugla od šatora. EXO 26:24 I one neka se sastavljaju ozdo i neka se sastavljaju ozgo bioèugom; tako neka bude u obje koje æe biti na oba ugla. EXO 26:25 Tako æe biti osam dasaka sa stopicama srebrnijem, sa šesnaest stopica, dvije stopice pod jednu dasku a dvije stopice pod drugu dasku. EXO 26:26 I naèini prijevornice od drveta sitima, pet za daske na jednoj strani šatora, EXO 26:27 I pet prijevornica za daske na drugoj strani šatora, i pet prijevornica za daske na zapadnoj strani šatora do oba ugla. EXO 26:28 A srednja prijevornica da ide preko srijede dasaka od jednoga kraja do drugoga. EXO 26:29 A daske okuj zlatom, i bioèuge im naèini od zlata, da se kroz njih provuku prijevornice, a i prijevornice okuj zlatom. EXO 26:30 Tako æeš podignuti šator po slici koja ti je pokazana na gori. EXO 26:31 I naèini zavjes od porfire i od skerleta i od crvca i od tankoga platna uzvedenoga, i po njemu neka budu vezeni heruvimi. EXO 26:32 I objesi ga o èetiri stupa od drveta sitima, okovana zlatom, sa kukama zlatnim, na èetiri stopice srebrne. EXO 26:33 I objesi zavjes o kuke, i unesi za zavjes kovèeg od svjedoèanstva, da vam zavjes rastavlja svetinju od svetinje nad svetinjama. EXO 26:34 I metni zaklopac na kovèeg od svjedoèanstva u svetinji nad svetinjama. EXO 26:35 I namjesti sto pred zavjes a svijetnjak prema stolu na južnoj strani šatora, da sto stoji na sjevernoj strani. EXO 26:36 I na vrata naslonu naèiniæeš zavjes od porfire i od skerleta i od crvca i od tankoga platna uzvedenoga, vezen; EXO 26:37 I za taj zavjes naèiniæeš pet stupova od drveta sitima, koje æeš okovati zlatom, sa kukama zlatnijem, i saliæeš za njih pet stopica od mjedi. EXO 27:1 I naèini oltar od drveta sitima, pet lakata u dužinu i pet lakata u širinu, èetvorouglast da bude oltar, tri lakta visok. EXO 27:2 I na èetiri ugla naèini mu rogove, iz njega da izlaze rogovi, i okovaæeš ga u mjed. EXO 27:3 I naèiniæeš mu lonce za pepeo i lopatice i kotliæe i viljuške i mašice; sve mu posuðe naèini od mjedi. EXO 27:4 I naèini mu rešetku od mjedi kao mrežu, i naèini u rešetke èetiri bioèuga od mjedi na èetiri ugla njezina. EXO 27:5 I metni je ispod oltara unaokolo, da bude rešetka do sredine oltara. EXO 27:6 Naèini i poluge oltaru, poluge od drveta sitima, i okuj ih u mjed. EXO 27:7 I poluge da se provuku kroz bioèuge, da budu poluge s dvije strane oltaru, kad se nosi. EXO 27:8 Naèiniæeš ga od dasaka da bude iznutra šupalj; kao što ti je pokazano na gori tako neka naèine. EXO 27:9 I naèiniæeš trijem šatoru na južnoj strani; zavjesi trijemu da budu od tankoga platna uzvedenoga, sto lakata u dužinu na jednoj strani. EXO 27:10 I dvadeset stupova i pod njih dvadeset stopica od mjedi, a kuke na stupovima i pasovi njihovi od srebra. EXO 27:11 Tako i sa zapadne strane da budu zavjesi sto lakata dugi, i dvadeset stupova i dvadeset stopica od mjedi, na stupovima kuke i njihovi pasovi od srebra. EXO 27:12 A širina æe trijemu imati sa zapadne strane zavjese od pedeset lakata, deset stupova za njih i deset stopica pod njih. EXO 27:13 A na prednjoj strani prema istoku biæe trijem širok pedeset lakata. EXO 27:14 Od petnaest lakata neka budu zavjesi na jednoj strani, i za njih tri stupa i tri stopice pod njih; EXO 27:15 Na drugoj strani zavjesi od petnaest lakata, i tri stupa za njih i tri stopice pod njih. EXO 27:16 A nad vratima od trijema zavjes od dvadeset lakata od porfire i od skerleta i od crvca i od tankoga platna uzvedenoga, vezen, i èetiri stupa za nj, i pod njih èetiri stopice. EXO 27:17 Svi stupovi u trijemu unaokolo da budu opasani srebrom, i kuke da su im srebrne a stopice od mjedi. EXO 27:18 U dužinu æe trijem imati sto lakata, u širinu pedeset svuda, a u visinu pet lakata, da bude od tankoga platna uzvedenoga, a stopice od mjedi. EXO 27:19 Sve posuðe u šatoru za svaku službu, i sve kolje u njemu i sve kolje u trijemu da bude od mjedi. EXO 27:20 I ti zapovjedi sinovima Izrailjevim da ti donesu ulja maslinova èistoga cijeðenoga za vidjelo, da bi žišci gorjeli svagda. EXO 27:21 U šatoru od sastanka pred zavjesom, koji æe zaklanjati svjedoèanstvo, neka ih Aron i sinovi njegovi spremaju da gore od veèera do jutra pred Gospodom. To neka je uredba vjeèna koljenima njihovijem meðu sinovima Izrailjevim. EXO 28:1 A ti uzmi k sebi Arona brata svojega sa sinovima njegovijem izmeðu sinova Izrailjevih da mi budu sveštenici, Aron i Nadav i Avijud i Eleazar i Itamar, sinovi Aronovi. EXO 28:2 I naèini svete haljine Aronu bratu svojemu za èast i diku. EXO 28:3 I kaži svijem ljudima vještijem, koje sam napunio duha mudrosti, neka naèine haljine Aronu, da se posveti da mi bude sveštenik. EXO 28:4 A ovo su haljine što æe naèiniti: naprsnik i opleæak i plašt, košulja vezena, kapa i pojas. Te haljine svete neka naprave Aronu bratu tvojemu i sinovima njegovijem, da mi budu sveštenici, EXO 28:5 I neka uzmu zlata i porfire i skerleta i crvca i tankoga platna; EXO 28:6 I neka naèine opleæak od zlata i od porfire i od skerleta i od crvca i od tankoga platna uzvedenoga, vezen. EXO 28:7 Dvije poramenice neka budu na njemu, koje æe se sastavljati na dva kraja, da se drži zajedno. EXO 28:8 A pojas na njemu neka bude naprave iste kao i on, od zlata, od porfire, od skerleta, od crvca i od tankoga platna uzvedenoga. EXO 28:9 I uzmi dva kamena oniha, i na njima izreži imena sinova Izrailjevih, EXO 28:10 Šest imena njihovijeh na jednom kamenu, a šest imena ostalijeh na drugom kamenu po redu kako se koji rodio. EXO 28:11 Vještinom kamenarskom, kojom se režu peèati, izrezaæeš na ta dva kamena imena sinova Izrailjevijeh, i optoèi ih zlatom unaokolo. EXO 28:12 I metni ta dva kamena na poramenice opleæku, da budu kameni za spomen sinovima Izrailjevijem, i Aron da nosi imena njihova pred Gospodom na oba ramena svoja za spomen. EXO 28:13 I naèini kopèe od zlata. EXO 28:14 I dva lanca od èistoga zlata naèini jednaka pletena, i objesi lance pletene o kopèe. EXO 28:15 I naprsnik sudski naèini naprave vezene onake kao opleæak, od zlata, od porfire, od skerleta, od crvca i od tankoga platna uzvedenoga naèini ga. EXO 28:16 Neka bude èetvorouglast i dvostruk, u dužinu s pedi i u širinu s pedi. EXO 28:17 I udari po njemu drago kamenje, u èetiri reda neka bude kamenje. U prvom redu: sardonih, topaz i smaragad; EXO 28:18 A u drugom redu: karbunkul, safir i dijamanat; EXO 28:19 A u treæem redu: ligur i ahat i ametist; EXO 28:20 A u èetvrtom redu: hrisolit, onih i jaspid; neka budu ukovani u zlato u svom redu. EXO 28:21 I tijeh kamena s imenima sinova Izrailjevijeh biæe dvanaest po imenima njihovijem, da budu rezani kao peèat, svaki sa svojim imenom, za dvanaest plemena. EXO 28:22 I na naprsnik metni lance jednake, pletene, od èistoga zlata. EXO 28:23 I dvije grivne zlatne naèini na naprsnik, i metni dvije grivne na dva kraja naprsniku. EXO 28:24 Pa provuci dva lanca zlatna kroz dvije grivne na krajevima naprsniku. EXO 28:25 A druga dva kraja od dva lanca zapni za dvije kopèe, i metni na poramenice od opleæka sprijed. EXO 28:26 I naèini druge dvije grivne zlatne, i metni ih na druga dva kraja naprsniku iznutra na strani koja je od opleæka. EXO 28:27 I naèini još dvije zlatne grivne, i metni ih na poramenice od opleæka ozdo prema sastavcima njegovijem, više pojasa na opleæku. EXO 28:28 Tako neka vežu naprsnik grivne njegove za grivne na opleæku vrvcom od porfire, da stoji nad pojasom od opleæka, i da se ne odvaja naprsnik od opleæka. EXO 28:29 I neka nosi Aron imena sinova Izrailjevih na naprsniku sudskom na srcu svom kad ulazi u svetinju za spomen pred Gospodom vazda. EXO 28:30 I metni na naprsnik sudski Urim i Tumim, da bude na srcu Aronu kad ulazi pred Gospoda, i Aron æe nositi sud sinova Izrailjevih na srcu svom pred Gospodom vazda. EXO 28:31 I naèini plašt pod opleæak sav od porfire. EXO 28:32 I ozgo neka bude prorez u srijedi, i neka bude optoèen prorez svuda unaokolo trakom tkanijem, kao prorez u oklopa, da se ne razdre. EXO 28:33 A po skutu mu naèini šipke od porfire i od skerleta i od crvca svuda unaokolo, i meðu njima zlatna zvonca svuda unaokolo: EXO 28:34 Zvonce zlatno pa šipak, zvonce zlatno pa šipak po skutu od plašta svuda unaokolo. EXO 28:35 I to æe biti na Aronu kad služi, da se èuje glas kad ulazi u svetinju pred Gospoda i kad izlazi, da ne pogine. EXO 28:36 I naèini ploèu od èistoga zlata, i na njoj izreži kao na peèatu: svetinja Gospodu. EXO 28:37 I veži je vrvcom od porfire za kapu, sprijed na kapi da stoji. EXO 28:38 I biæe na èelu Aronovu, da nosi Aron grijehe svetijeh prinosa koje prinesu sinovi Izrailjevi u svijem darovima svojih svetijeh prinosa; biæe na èelu njegovu vazda, da bi bili mili Gospodu. EXO 28:39 I naèini košulju od tankoga platna izmetanoga, i naèini kapu od tankoga platna, a pojas naèini vezen. EXO 28:40 I sinovima Aronovijem naèini košulje, i naèini im pojase, i kapice im naèini za èast i diku. EXO 28:41 Pa to obuci Aronu bratu svojemu i sinovima njegovijem, i pomaži ih i napuni im ruke i posveti ih da mi budu sveštenici. EXO 28:42 I naèini im gaæe lanene, da se pokrije golo tijelo; od bedara do dno stegna da budu. EXO 28:43 I to neka je na Aronu i na sinovima njegovijem kad ulaze u šator od sastanka ili kad pristupaju k oltaru da služe u svetinji, da ne bi noseæi grijehe poginuli. Ovo æe biti uredba vjeèna njemu i sjemenu njegovu nakon njega. EXO 29:1 Uèiniæeš im ovo kad ih staneš osveštavati da mi vrše službu sveštenièku: uzmi tele i dva ovna zdrava, EXO 29:2 I hljebove prijesne i kolaèe prijesne zamiješene s uljem, i pogaèe prijesne namazane uljem, od brašna pšeniènoga umijesi ih. EXO 29:3 I metni ih u jednu kotaricu, i prinesi ih u kotarici s teletom i s dva ovna. EXO 29:4 I dovedi Arona i sinove njegove pred vrata šatora od sastanka, i umij ih vodom. EXO 29:5 I uzevši haljine obuci Aronu košulju i plašt ispod opleæka i opleæak i naprsnik, i opaši ga pojasom od opleæka. EXO 29:6 I metni mu kapu na glavu i svetu ploèu na kapu. EXO 29:7 I uzmi ulje za pomazanje, i izlij mu na glavu, i pomazaæeš ga. EXO 29:8 I sinove njegove dovedi i obuci im košulje; EXO 29:9 I opaši ih pojasima, Arona i sinove njegove, i metni im kape na glave, da imaju sveštenstvo uredbom vjeènom. Tako æeš posvetiti ruke Aronu i sinovima njegovijem. EXO 29:10 I dovedi tele pred šator od sastanka, a Aron i sinovi njegovi neka metnu ruke teletu na glavu. EXO 29:11 I zakolji tele pred Gospodom na vratima šatora od sastanka. EXO 29:12 I uzevši krvi od teleta pomaži rogove oltaru prstom svojim, a ostalu krv svu prolij na podnožje oltaru. EXO 29:13 I uzmi sve salo po crijevima, i mrežicu na jetri, i oba bubrega i salo oko njih, i zapali na oltaru. EXO 29:14 A meso od teleta i kožu i balegu spali ognjem izvan okola; to je žrtva za grijeh. EXO 29:15 Potom uzmi ovna jednoga, i na glavu ovnu neka metnu ruke svoje Aron i sinovi njegovi. EXO 29:16 I zakolji ovna i uzmi krvi od njega i pokropi oltar unaokolo. EXO 29:17 A ovna izudi, i operi drob i noge, i metni ih na udove njegove i na glavu. EXO 29:18 I svega ovna zapali na oltaru; to je žrtva paljenica Gospodu, miris ugodni, žrtva ognjena Gospodu. EXO 29:19 Pa uzmi i drugoga ovna, i neka mu metne Aron i sinovi njegovi ruke svoje na glavu. EXO 29:20 I zakolji toga ovna, i uzmi krvi od njega i pomaži njom kraj od desnoga uha Aronu i kraj od desnoga uha sinovima njegovijem, i palac u desne ruke njihove i palac u desne noge njihove, a ostalom krvlju pokropi oltar unaokolo. EXO 29:21 I uzmi krvi koja bude na oltaru i ulja za pomazanje, i pokropi Arona i haljine njegove, i sinove njegove i haljine njihove, i biæe svet on i haljine njegove i sinovi njegovi i haljine njihove. EXO 29:22 Potom uzmi salo od ovna i rep i salo što je po crijevima i mrežicu na jetri i oba bubrega i salo oko njih, i desno pleæe; jer je ovan posvetni; EXO 29:23 I jedan hljeb i jedan kolaè s uljem i jednu pogaèu iz kotarice u kojoj budu prijesni hljebovi pred Gospodom. EXO 29:24 I to sve metni u ruke Aronu i u ruke sinovima njegovijem, i obræi tamo i amo, da bude žrtva obrtana pred Gospodom. EXO 29:25 Potom uzmi im to iz ruku, i zapali na oltaru svrhu žrtve paljenice, da bude miris ugodan pred Gospodom; to je žrtva ognjena Gospodu. EXO 29:26 I uzmi grudi od ovna posvetnoga, koji bude za Arona, i obrtaæeš ih tamo i amo, da bude žrtva obrtana pred Gospodom; i to æe biti tvoj dio. EXO 29:27 Tako æeš osvetiti grudi od žrtve obrtane i pleæe od žrtve podizane, što je obrtano i što je podizano od ovna posvetnoga za Arona i za sinove njegove. EXO 29:28 I to æe biti Aronu i sinovima njegovijem uredbom vjeènom od sinova Izrailjevih, jer je žrtva podizana. Kad je žrtva podizana sinova Izrailjevih od njihovijeh žrtava zahvalnijeh, žrtva podizana biæe Gospodu. EXO 29:29 A svete haljine Aronove neka budu sinovima njegovijem nakon njega da se pomazuju u njima i da im se u njima posveæuju ruke. EXO 29:30 Sedam dana neka ih oblaèi koji na njegovo mjesto bude sveštenik izmeðu sinova njegovijeh, koji æe ulaziti u šator od sastanka da služi u svetinji. EXO 29:31 A ovna posvetnoga uzmi i skuhaj meso od njega na mjestu svetom. EXO 29:32 I Aron i sinovi njegovi neka na vratima šatora od sastanka jedu meso od toga ovna i hljeb što je u kotarici. EXO 29:33 Neka ga jedu oni za koje je bilo oèišæenje da bi im se posvetile ruke da bi bili posveæeni; a drugi da ne jede, jer je stvar sveta. EXO 29:34 Ako li bi ostalo što mesa posvetnoga ili hljeba do jutra, onda što ostane sažezi ognjem, a da se ne jede, jer je stvar sveta. EXO 29:35 I tako uèini Aronu i sinovima njegovijem po svemu što ti zapovjedih; sedam dana svetiæeš im ruke. EXO 29:36 I svaki æeš dan prinositi na žrtvu tele za grijeh radi oèišæenja; i oèistiæeš oltar èineæi oèišæenje na njemu, i pomazaæeš ga da se osveti. EXO 29:37 Sedam dana èiniæeš oèišæenje na oltaru i osvetiæeš ga, te æe oltar biti svetinja nad svetinjama; što se god dotakne oltara, biæe sveto. EXO 29:38 I ovo æeš prinositi na oltaru: dva jagnjeta od godine svaki dan bez prekida. EXO 29:39 Jedno jagnje prinosi jutrom a drugo prinosi veèerom, EXO 29:40 I jošte desetinu efe pšeniènoga brašna smiješana s uljem cijeðenim, kojega da bude èetvrt ina, i naljev vina, èetvrt ina na jedno jagnje. EXO 29:41 A drugo jagnje prinesi uveèe; kao sa žrtvom jutrenjom i s naljevom njezinijem tako i s ovom èini da bude miris ugodan, žrtva ognjena Gospodu. EXO 29:42 To neka bude žrtva paljenica svagda od koljena do koljena vašega na vratima šatora od sastanka pred Gospodom, gdje æu se sastajati s vama da govorim s tobom. EXO 29:43 I ondje æu se sastajati sa sinovima Izrailjevijem, da se osveæuje slavom mojom. EXO 29:44 I osvetiæu šator od sastanka i oltar; i Arona i sinove njegove osvetiæu da su mi sveštenici. EXO 29:45 I nastavaæu meðu sinovima Izrailjevijem, i biæu im Bog. EXO 29:46 I poznaæe da sam ja Gospod Bog njihov, koji sam ih izveo iz zemlje Misirske da nastavam meðu njima, ja Gospod Bog njihov. EXO 30:1 Jošte naèini oltar kadioni, od drveta sitima naèini ga. EXO 30:2 Dužina neka mu bude lakat, i širina lakat, èetvorouglast da bude, i dva lakta visok; iz njega neka mu izlaze rogovi. EXO 30:3 I pokuj ga èistijem zlatom, ozgo sa strana unaokolo, i rogove njegove; i naèini mu vijenac zlatan unaokolo. EXO 30:4 I naèini mu po dva bioèuga zlatna ispod vijenca na dva ugla njegova s obje strane, i kroz njih æeš provuæi poluge da se može nositi. EXO 30:5 A poluge naèini od drveta sitima, i okuj ih u zlato. EXO 30:6 I metni ga pred zavjes koji visi pred kovèegom od svjedoèanstva prema zaklopcu koji je nad svjedoèanstvom, gdje æu se s tobom sastajati. EXO 30:7 I neka kadi na njemu Aron kadom mirisnim; svako jutro neka kadi kad spremi žiške. EXO 30:8 I kad zapali Aron žiške uveèe, neka kadi; neka bude kad svagdašnji pred Gospodom od koljena do koljena vašega. EXO 30:9 Ne prinosite na njemu kada tuðega niti žrtve paljenice niti prinosa; ni naljeva ne ljevajte na njemu. EXO 30:10 Samo oèišæenje neka èini nad rogovima njegovijem Aron jednom u godini; krvlju od žrtve za grijeh u dan oèišæenja jednom u godini èiniæe oèišæenja na njemu od koljena do koljena vašega; jer je to svetinja nad svetinjama Gospodu. EXO 30:11 Jošte reèe Gospod Mojsiju govoreæi: EXO 30:12 Kad staneš brojiti sinove Izrailjeve, izmeðu onijeh koji idu u broj svaki neka dade otkup za život svoj Gospodu, kad ih staneš brojiti, da ne bi došlo na njih kako zlo kad ih staneš brojiti. EXO 30:13 A neka da svaki koji ide u broj po sikla, po siklu svetom a taj je sikal dvadeset novèiæa po sikla biæe prilog Gospodu. EXO 30:14 Ko god ide u broj, od dvadeset godina i više, neka da prilog Gospodu. EXO 30:15 Bogati da ne da više a siromah da ne da manje od po sikla, kad daju prilog Gospodu na oèišæenje duša vaših. EXO 30:16 I uzevši novce za oèišæenje od sinova Izrailjevijeh ostavi ih za potrebu u šatoru od sastanka, i biæe sinovima Izrailjevijem spomen pred Gospodom za oèišæenje duša vaših. EXO 30:17 Još reèe Gospod Mojsiju govoreæi: EXO 30:18 Naèini i umivaonicu od mjedi i podnožje joj od mjedi za umivanje; i metni je izmeðu šatora od sastanka i oltara, i nalij u nju vode. EXO 30:19 Da iz nje pere Aron i sinovi njegovi ruke svoje i noge svoje. EXO 30:20 Kad idu u šator od sastanka, neka se umivaju vodom, da ne izginu, ili kad pristupaju k oltaru da služe i da pale žrtvu ognjenu Gospodu. EXO 30:21 Tada neka peru ruke svoje i noge svoje da ne izginu. To neka im bude uredba vjeèna Aronu i sjemenu njegovu od koljena do koljena. EXO 30:22 Još reèe Gospod Mojsiju govoreæi: EXO 30:23 Uzmi mirisa najboljih: smirne najèistije pet stotina sikala i cimeta mirisavoga pola toliko, dvjesta pedeset, i iðirota takoðe dvjesta pedeset, EXO 30:24 I kasije pet stotina mjerom svetom, i ulja maslinova jedan in. EXO 30:25 I od toga naèini ulje za sveto pomazanje, ulje najbolje vještinom apotekarskom; to da bude ulje svetoga pomazanja. EXO 30:26 I njim pomaži šator od sastanka i kovèeg od svjedoèanstva, EXO 30:27 I sto i sve sprave njegove, i svijetnjak i sprave njegove, i oltar kadioni, EXO 30:28 I oltar na kojem se prinosi žrtva paljenica, i sve sprave njegove, i umivaonicu i podnožje njezino. EXO 30:29 Tako æeš ih osvetiti, te æe biti svetinja nad svetinjom, i što ih se god dotakne biæe sveto. EXO 30:30 Pomaži i Arona i sinove njegove, i osvetiæeš ih da mi budu sveštenici. EXO 30:31 A sinovima Izrailjevijem kaži i reci: ovo neka mi bude ulje svetoga pomazanja od koljena do koljena vašega. EXO 30:32 Tijelo èovjeèije neka se ne maže njim, niti pravite takoga ulja kako je ono; sveto je, neka vam bude sveto. EXO 30:33 Ako li bi ko naèinio tako ulje ili namazao njim drugoga, istrijebiæe se iz naroda svojega. EXO 30:34 I reèe Gospod Mojsiju: uzmi mirisa, stakte, oniha i halvana mirisavoga, i tamjana èistoga, koliko jednoga toliko drugoga. EXO 30:35 I od toga naèini kad, sastavljen vještinom apotekarskom, èist i svet. EXO 30:36 I istucavši ga nasitno, metaæeš ga pred svjedoèanstvom u šatoru od sastanka, gdje æu se sastajati s tobom; to neka vam bude svetinja nad svetinjama. EXO 30:37 A takvoga kada kakav naèiniš nemojte sebi praviti; to neka ti je svetinja za Gospoda. EXO 30:38 Ako li bi ko naèinio taki da ga miriše, istrijebiæe se iz naroda svojega. EXO 31:1 I reèe Gospod Mojsiju govoreæi: EXO 31:2 Gle, pozvah po imenu Veseleila sina Urije sina Orova od plemena Judina. EXO 31:3 I napunih ga duha svetoga, mudrosti i razuma i znanja i svake vještine, EXO 31:4 Da vješto izmišlja kako se što može naèiniti od zlata i od srebra i od mjedi, EXO 31:5 Da umije rezati kamenje i ukivati, da umije tesati drvo, i svaki posao raditi. EXO 31:6 I evo udružih s njim Elijava sina Ahisamahova od plemena Danova, i svakomu vještom èovjeku u srce dadoh vještinu da izrade sve što sam ti zapovjedio. EXO 31:7 Šator od sastanka, i kovèeg za svjedoèanstvo i zaklopac na nj, i sve sprave u šatoru, EXO 31:8 I sto i sprave njegove, i svijetnjak èisti sa svijem spravama njegovijem, i oltar kadioni, EXO 31:9 I oltar za žrtvu paljenicu sa svijem spravama njegovijem, i umivaonicu i podnožje njezino, EXO 31:10 I haljine službene i svete haljine Aronu svešteniku i haljine sinovima njegovijem, da vrše službu sveštenièku, EXO 31:11 I ulje pomazanja, i kad mirisni za svetinju. Sve neka naèine onako kako sam ti zapovjedio. EXO 31:12 I reèe Gospod Mojsiju govoreæi: EXO 31:13 A ti kaži sinovima Izrailjevijem i reci: ali subote moje èuvajte, jer je znak izmeðu mene i vas od koljena do koljena, da znate da sam ja Gospod koji vas posveæujem. EXO 31:14 Èuvajte dakle subotu, jer vam je sveta; ko bi je oskvrnio, da se pogubi; jer ko bi god radio kakav posao u nju, istrijebiæe se ona duša iz naroda svojega. EXO 31:15 Šest dana neka se radi; a sedmi je dan subota, odmor, svet Gospodu; ko bi god radio posao u dan subotni, da se pogubi. EXO 31:16 Zato æe èuvati sinovi Izrailjevi subotu praznujuæi subotu od koljena do koljena zavjetom vjeènim. EXO 31:17 To je znak izmeðu mene i sinova Izrailjevih dovijeka; jer je za šest dana stvorio Gospod nebo i zemlju, a u sedmi dan poèinu i odmori se. EXO 31:18 I izgovorivši ovo Mojsiju na gori Sinajskoj, dade mu dvije ploèe svjedoèanstva, ploèe kamene pisane prstom Božijim. EXO 32:1 A narod vidjevši gdje Mojsije za dugo ne slazi s gore, skupi se narod pred Arona, i rekoše mu: hajde, naèini nam bogove, koji æe iæi pred nama, jer tome Mojsiju koji nas izvede iz zemlje Misirske ne znamo šta bi. EXO 32:2 A Aron im reèe: poskidajte zlatne oboce što su u ušima žena vaših, sinova vaših i kæeri vaših, i donesite mi. EXO 32:3 I poskida sav narod zlatne oboce što im bijahu u ušima, i donesoše Aronu. EXO 32:4 A on uzev iz ruku njihovijeh, sali u kalup, i naèini tele saliveno. I rekoše: ovo su bogovi tvoji, Izrailju, koji te izvedoše iz zemlje Misirske. EXO 32:5 A kad to vidje Aron, naèini oltar pred njim; i povika Aron, i reèe: sjutra je praznik Gospodnji. EXO 32:6 I sjutradan ustavši rano prinesoše žrtve paljenice i žrtve zahvalne; i posjeda narod, te jedoše i piše, a poslije ustaše da se igraju. EXO 32:7 A Gospod reèe Mojsiju: idi, siði, jer se pokvari tvoj narod, koji si izveo iz zemlje Misirske. EXO 32:8 Brzo zaðoše s puta, koji sam im zapovjedio; naèiniše sebi tele liveno, i pokloniše mu se, i prinesoše mu žrtvu, i rekoše: ovo su bogovi tvoji, Izrailju, koji te izvedoše iz zemlje Misirske. EXO 32:9 Još reèe Gospod Mojsiju: pogledah narod ovaj, i eto je narod tvrda vrata. EXO 32:10 I sada pusti me, da se raspali gnjev moj na njih i da ih istrijebim; ali od tebe æu uèiniti narod velik. EXO 32:11 A Mojsije se zamoli Gospodu Bogu svojemu, i reèe: zašto se, Gospode, raspaljuje gnjev tvoj na narod tvoj, koji si izveo iz zemlje Misirske silom velikom i rukom krjepkom? EXO 32:12 Zašto da govore Misirci i reku: na zlo ih izvede, da ih pobije po planinama i da ih istrijebi sa zemlje? Povrati se od gnjeva svojega, i požali narod svoj oda zla. EXO 32:13 Opomeni se Avrama, Isaka i Izrailja, sluga svojih, kojima si se sobom zakleo i obrekao im: umnožiæu sjeme vaše kao zvijezde na nebu, i zemlju ovu, za koju govorih, svu æu dati sjemenu vašemu da je njihova dovijeka. EXO 32:14 I ražali se Gospodu uèiniti zlo narodu svojemu, koje reèe. EXO 32:15 Tada se vrati Mojsije, i siðe s gore sa dvije ploèe svjedoèanstva u rukama svojim; i ploèe bjehu pisane s obje strane, otud i odovud pisane. EXO 32:16 I bjehu ploèe djelo Božije, i pismo bješe pismo Božije, urezano na ploèama. EXO 32:17 A Isus èuvši viku u narodu, kad vikahu, reèe Mojsiju: vika ubojna u okolu. EXO 32:18 A on reèe: nije to vika kako vièu koji su jaèi, niti je vika kako vièu koji su slabiji, nego èujem viku onijeh koji pjevaju. EXO 32:19 I kad doðe blizu okola, ugleda tele i igre, te se razgnjevi Mojsije, i baci iz ruku svojih ploèe, i razbi ih pod gorom. EXO 32:20 Pa uze tele koje bijahu naèinili i spali ga ognjem, i satr ga u prah, i prosu ga po vodi, i zapoji sinove Izrailjeve. EXO 32:21 I reèe Mojsije Aronu: šta ti je uèinio ovaj narod, te ga uvali u toliki grijeh? EXO 32:22 A Aron mu reèe: nemoj se gnjeviti, gospodaru; ti znaš ovaj narod da je brz na zlo. EXO 32:23 Jer rekoše mi: naèini nam bogove, koji æe iæi pred nama, jer tome Mojsiju koji nas izvede iz zemlje Misirske ne znamo šta bi. EXO 32:24 A ja im rekoh: ko ima zlata, neka ga skida sa sebe. I dadoše mi, a ja ga bacih u vatru, i izaðe to tele. EXO 32:25 A Mojsije videæi narod go, jer ga ogoli Aron na sramotu pred protivnicima njegovijem, EXO 32:26 Stade Mojsije na vrata od okola, i reèe: k meni ko je Gospodnji. I skupiše se pred njega svi sinovi Levijevi. EXO 32:27 I reèe im: ovako kaže Gospod Bog Izrailjev: pripašite svaki svoj maè uz bedro svoje, pa proðite tamo i amo po okolu od vrata do vrata, i pobijte svaki brata svojega i prijatelja svojega i bližnjega svojega. EXO 32:28 I uèiniše sinovi Levijevi po zapovijesti Mojsijevoj, i pogibe naroda u onaj dan do tri tisuæe ljudi. EXO 32:29 Jer Mojsije reèe: posvetite danas ruke svoje Gospodu, svak na sinu svom i na bratu svom, da bi vam dao danas blagoslov. EXO 32:30 A sjutradan reèe Mojsije narodu: vi ljuto sagriješiste; zato sada idem gore ka Gospodu, eda bih ga umolio da vam oprosti grijeh. EXO 32:31 I vrati se Mojsije ka Gospodu, i reèe: molim ti se; narod ovaj ljuto sagriješi naèinivši sebi bogove od zlata. EXO 32:32 Ali oprosti im grijeh: ako li neæeš, izbriši me iz knjige svoje, koju si napisao. EXO 32:33 A Gospod reèe Mojsiju: ko mi je zgriješio, onoga æu izbrisati iz knjige svoje. EXO 32:34 A sada idi, vodi taj narod kuda sam ti kazao. Evo, moj æe anðeo iæi pred tobom, a kad ih pohodim, pohodiæu na njima grijeh njihov. EXO 32:35 I Gospod bi narod zato što naèiniše tele, koje sali Aron. EXO 33:1 I reèe Gospod Mojsiju: idi, digni se odatle ti i narod, koji si izveo iz zemlje Misirske, put zemlje za koju se zakleh Avramu, Isaku i Jakovu govoreæi: sjemenu tvojemu daæu je. EXO 33:2 I poslaæu pred tobom anðela, i izagnaæu Hananeje, Amoreje i Heteje i Ferezeje i Jeveje i Jevuseje. EXO 33:3 I odvešæe vas u zemlju gdje teèe mlijeko i med; jer neæu sam iæi s tobom zato što si narod tvrdovrat, pa bih te mogao satrti putem. EXO 33:4 A narod èuvši ovu zlu rijeè ožalosti se, i niko ne metnu na se svojega nakita. EXO 33:5 Jer Gospod reèe Mojsiju: kaži sinovima Izrailjevijem: vi ste narod tvrdovrat; doæi æu èasom usred tebe, i istrijebiæu te; a sada skini nakit svoj sa sebe, i znaæu šta æu èiniti s tobom. EXO 33:6 I poskidaše sa sebe sinovi Izrailjevi nakite svoje kod gore Horiva. EXO 33:7 A Mojsije uze šator i razape ga sebi iza okola daleko, i nazva ga šator od sastanka, i ko god tražaše Gospoda, dolažaše k šatoru od sastanka iza okola. EXO 33:8 I kad Mojsije iðaše u šator, sav narod ustajaše, i svak stajaše na vratima svojega šatora, i gledahu za Mojsijem dok ne uðe u šator. EXO 33:9 A kad Mojsije ulažaše u šator, spuštaše se stup od oblaka i ustavljaše se na vratima od šatora, i Gospod govoraše s Mojsijem. EXO 33:10 I sav narod videæi stup od oblaka gdje stoji na vratima od šatora, ustajaše sav narod, i svak se klanjaše na vratima od svojega šatora. EXO 33:11 I Gospod govoraše s Mojsijem licem k licu kao što govori èovjek s prijateljem svojim. Potom se vraæaše Mojsije u oko, a sluga njegov Isus sin Navin, momak, ne izlažaše iz šatora. EXO 33:12 I reèe Mojsije Gospodu: gledaj, ti mi kažeš: vodi taj narod. A nijesi mi kazao koga æeš poslati sa mnom, a rekao si: znam te po imenu i našao si milost preda mnom. EXO 33:13 Ako sam dakle našao milost pred tobom, pokaži mi put svoj, da te poznam i naðem milost pred tobom; i vidi da je ovaj narod tvoj narod. EXO 33:14 I reèe Gospod: moje æe lice iæi naprijed, i daæu ti odmor. EXO 33:15 A Mojsije mu reèe: ako neæe iæi naprijed lice tvoje, nemoj nas kretati odavde. EXO 33:16 Jer po èemu æe se poznati da smo našli milost pred tobom, ja i narod tvoj? zar ne po tome što ti ideš s nama? tako æemo se razlikovati ja i narod tvoj od svakoga naroda na zemlji. EXO 33:17 A Gospod reèe Mojsiju: uèiniæu i to što si kazao, jer si našao milost preda mnom i znam te po imenu. EXO 33:18 Opet reèe Mojsije: molim te, pokaži mi slavu svoju. EXO 33:19 A Gospod mu reèe: uèiniæu da proðe sve dobro moje ispred tebe, i povikaæu po imenu: Gospod pred tobom. Smilovaæu se kome se smilujem, i požaliæu koga požalim. EXO 33:20 I reèe: ali neæeš moæi vidjeti lica mojega, jer ne može èovjek mene vidjeti i ostati živ. EXO 33:21 I reèe Gospod: evo mjesto kod mene, pa stani na stijenu. EXO 33:22 I kad stane prolaziti slava moja, metnuæu te u rasjelinu kamenu, i zakloniæu te rukom svojom dok ne proðem. EXO 33:23 Potom æu dignuti ruku svoju, i vidjeæeš me s leða, a lice se moje ne može vidjeti. EXO 34:1 I reèe Gospod Mojsiju: isteši sebi dvije ploèe od kamena kao što su bile prve, da napišem na tijem ploèama rijeèi koje su bile na prvijem ploèama, koje si razbio. EXO 34:2 I budi gotov za sjutra da rano izaðeš na goru Sinajsku, i staneš preda me na vrh gore. EXO 34:3 Ali neka niko ne ide s tobom, i niko neka se ne pokaže na svoj gori, ni ovce ni goveda da ne pasu blizu gore. EXO 34:4 I istesa Mojsije dvije ploèe od kamena kao što su bile prve, i ustavši rano izaðe na goru Sinajsku, kao što mu zapovjedi Gospod, i uze u ruku svoju dvije ploèe kamene. EXO 34:5 A Gospod siðe u oblaku, i stade ondje s njim, i povika po imenu: Gospod. EXO 34:6 Jer prolazeæi Gospod ispred njega vikaše: Gospod, Gospod, Bog milostiv, žalostiv, spor na gnjev i obilan milosrðem i istinom. EXO 34:7 Koji èuva milost tisuæama, prašta bezakonja i nepravde i grijehe, koji ne pravda krivoga, i pohodi grijehe otaèke na sinovima i na unucima do treæega i èetvrtoga koljena. EXO 34:8 A Mojsije brže savi glavu do zemlje i pokloni se, EXO 34:9 I reèe: ako sam našao milost pred tobom, Gospode, neka ide Gospod posred nas, jer je narod tvrdovrat; i oprosti nam bezakonje naše i grijeh naš, i uzmi nas za našljedstvo. EXO 34:10 A on reèe: evo postavljam zavjet; pred cijelim narodom tvojim uèiniæu èudesa, koja nijesu uèinjena nigdje na zemlji ni u kom narodu, i vidjeæete djelo Gospodnje sav narod, meðu kojim si, jer æe biti strašno što æu ja uèiniti s tobom. EXO 34:11 Drži što ti danas zapovjedam; evo, ja æu izagnati ispred tebe Amoreje i Hananeje i Heteje i Ferezeje i Jeveje i Jevuseje. EXO 34:12 Èuvaj se da ne hvataš vjere s onima koji žive u zemlji u koju æeš doæi, da ti ne budu zamka usred tebe. EXO 34:13 Nego oltare njihove oborite, i likove njihove izlomite, i gajeve njihove isijecite. EXO 34:14 Jer ne valja da se klanjaš drugomu bogu: jer se Gospod zove revnitelj, Bog je revnitelj. EXO 34:15 Nemoj hvatati vjere s onima koji žive u onoj zemlji, da ne bi èineæi preljubu za bogovima svojim i prinoseæi žrtvu bogovima svojim pozvali te, i ti jeo žrtve njihove. EXO 34:16 I da ne bi kæerima njihovijem ženio sinove svoje, i da ne bi kæeri njihove èineæi preljubu za bogovima svojim uèinile da sinovi tvoji èine preljubu za bogovima njihovijem. EXO 34:17 Livenih bogova ne gradi sebi. EXO 34:18 Praznik prijesnijeh hljebova drži; sedam dana jedi prijesne hljebove, kao što sam ti zapovjedio, na vrijeme, mjeseca Aviva, jer si toga mjeseca izašao iz Misira. EXO 34:19 Sve što otvora matericu moje je, i svako muško u stoci tvojoj što otvora matericu, goveèe ili sitna stoka. EXO 34:20 Ali magare koje otvori matericu otkupi jagnjetom ili jaretom; ako li ga ne bi otkupio, slomi mu vrat; i svakoga prvenca izmeðu sinova svojih otkupi; i da se niko ne pokaže prazan preda mnom. EXO 34:21 Šest dana radi, a u sedmi dan poèini, i od oranja i od žetve poèini. EXO 34:22 Praznuj praznik sedmica, prvina žetve pšeniène, i praznik berbe na svršetku godine. EXO 34:23 Tri puta u godini da se svako muško izmeðu vas pokaže pred Gospodom Bogom Izrailjevim. EXO 34:24 Jer æu izagnati narode ispred tebe, i meðe tvoje raširiæu, i niko neæe poželjeti zemlje tvoje, kad staneš dolaziti da se pokažeš pred Gospodom Bogom svojim tri puta u godini. EXO 34:25 Nemoj prinositi krvi od žrtve moje uz hljebove kisele, i da ne prenoæi do jutra žrtva praznika pashe. EXO 34:26 Prvine od prvoga roda zemlje svoje donesi u kuæu Gospoda Boga svojega; nemoj kuhati jareta u mlijeku majke njegove. EXO 34:27 I reèe Gospod Mojsiju: napiši sebi te rijeèi; jer po tijem rijeèima uèinih zavjet s tobom i s Izrailjem. EXO 34:28 I Mojsije osta ondje kod Gospoda èetrdeset dana i èetrdeset noæi, hljeba ne jeduæi ni vode pijuæi; i napisa Gospod na ploèe rijeèi zavjeta, deset rijeèi. EXO 34:29 I kad Mojsije slažaše s gore Sinajske, i držaše u ruci dvije ploèe svjedoèanstva slazeæi s gore, ne znaðaše da mu koža na licu posta svijetla dokle govoraše s njim. EXO 34:30 I vidje Aron i svi sinovi Izrailjevi Mojsija, a to mu se svijetli koža na licu, i ne smješe pristupiti k njemu. EXO 34:31 Ali ih zovnu Mojsije, i vratiše se k njemu Aron i svi glavari u zboru, i govori s njima Mojsije. EXO 34:32 Potom pristupiše svi sinovi Izrailjevi, i zapovjedi im sve što mu kaza Gospod na gori Sinajskoj. EXO 34:33 A kad im Mojsije izgovori, zastrije lice svoje pokrivalom. EXO 34:34 Ali kad Mojsije dolažaše pred Gospoda da s njim govori, skidaše pokrivalo dokle ne bi izašao; a izašavši kazivaše sinovima Izrailjevijem što mu se zapovjedaše. EXO 34:35 Tada viðahu sinovi Izrailjevi lice Mojsijevo, gdje se svijetli koža na licu njegovu, te Mojsije opet zastiraše pokrivalom lice svoje dokle ne bi opet ušao da govori s njim. EXO 35:1 Potom sabra Mojsije sav zbor sinova Izrailjevih, i reèe im: ovo je zapovjedio Gospod da èinite: EXO 35:2 Šest dana da se radi, a sedmi da vam je svet, subota poèivanja Gospodnjega; ko bi radio u taj dan, da se pogubi. EXO 35:3 Vatre ne ložite po stanovima svojim u dan subotni. EXO 35:4 Još reèe Mojsije svemu zboru sinova Izrailjevih govoreæi: ovo je zapovjedio Gospod i rekao: EXO 35:5 Skupite izmeðu sebe prilog Gospodu; ko god hoæe drage volje, neka donese prilog Gospodu: zlato i srebro i mjed, EXO 35:6 I porfiru i skerlet i crvac i tanko platno i kostrijet, EXO 35:7 I kože ovnujske crvene obojene i kože jazavèije i drvo sitim, EXO 35:8 I ulje za vidjelo, i mirise za ulje pomazanja i za kad mirisni, EXO 35:9 I kamenje onihovo, i kamenje za ukivanje po opleæku i po naprsniku. EXO 35:10 I koji su god vješti meðu vama neka doðu da rade što je zapovjedio Gospod: EXO 35:11 Šator, i naslon njegov, i pokrivaè njegov, i kuke njegove, i daske njegove, prijevornice njegove, stupove njegove i stopice njegove, EXO 35:12 Kovèeg, i poluge njegove, i zaklopac, i zavjes, EXO 35:13 Sto, i poluge njegove i sve sprave njegove, i hljeb za postavljanje, EXO 35:14 I svijetnjak za vidjelo sa spravama njegovijem, i žiške njegove, i ulje za vidjelo, EXO 35:15 I oltar kadioni, i poluge njegove, i ulje pomazanja, i kad mirisni, i zavjes na vrata od šatora, EXO 35:16 Oltar za žrtvu paljenicu, i rešetku njegovu od mjedi, poluge njegove i sve sprave njegove, umivaonicu i podnožje njezino, EXO 35:17 Zavjese za trijem, stupove njegove i stopice njegove, i zavjes na vrata od trijema, EXO 35:18 Kolje za šator, i kolje za trijem s užima njihovijem. EXO 35:19 Haljine službene za službu u svetinji, i haljine svete Aronu svešteniku, i haljine sinovima njegovijem za službu sveštenièku. EXO 35:20 Tada otide sav zbor sinova Izrailjevijeh od Mojsija; EXO 35:21 I vratiše se, svaki kojega podiže srce njegovo i koga god duh pokrete dragovoljno, i donesoše prilog Gospodu za graðenje šatora od sastanka i za svu službu u njemu i za haljine svete. EXO 35:22 Dolaziše ljudi i žene, ko god bješe dragovoljna srca, i donosiše spone i oboce i prstenje i narukvice i svakojake nakite zlatne; i svaki donese prilog zlata Gospodu. EXO 35:23 Ko god imaše porfire, skerleta, crvca, tankoga platna, kostrijeti, koža ovnujskih crvenijeh obojenih i koža jazavèijih, svaki donošaše. EXO 35:24 I ko god prilagaše srebro ili mjed, donošaše u prilog Gospodu; i u koga god bijaše drveta sitima, za svaku potrebu u službi donošaše. EXO 35:25 I sve žene vješte predoše svojim rukama, i donosiše što napredoše za porfiru, skerlet, crvac i tanko platno. EXO 35:26 I sve žene koje podiže srce njihovo i bijahu vješte, predoše kostrijet. EXO 35:27 A glavari donosiše kamenje onihovo i kamenje za ukivanje po opleæku i po naprsniku, EXO 35:28 I mirise i ulje za vidjelo i za ulje pomazanja i za kad mirisni. EXO 35:29 Svi ljudi i žene, koje podiže dragovoljno srce da donose što treba za sve djelo koje Gospod zapovjedi preko Mojsija da se naèini, donesoše sinovi Izrailjevi dragovoljni prilog Gospodu. EXO 35:30 Tada reèe Mojsije sinovima Izrailjevim: vidite, Gospod pozva po imenu Veseleila sina Urije sina Orova od plemena Judina, EXO 35:31 I napuni ga duha Božijega, mudrosti, razuma i znanja i vještine za svaki posao, EXO 35:32 Da vješto izmišlja kako se što radi od zlata i srebra i od mjedi, EXO 35:33 Da umije rezati kamenje i ukivati, da umije tesati drvo i raditi svaki posao vrlo vješto. EXO 35:34 I dade mu u srce, njemu i Elijavu sinu Ahisamahovu od plemena Danova, da mogu uèiti druge. EXO 35:35 Napuni ih vještine da rade svaki posao, da kuju, tešu, vezu, i tkaju porfiru, skerlet, crvac i tanko platno, i da rade svakojake poslove vješto izmišljajuæi. EXO 36:1 I stade raditi Veseleilo i Elijav i svi ljudi vješti, kojima bješe Gospod dao mudrost i razum da umiju raditi svaki posao za službu u svetinji, i sve što je zapovjedio Gospod. EXO 36:2 I pozva Mojsije Veseleila i Elijava i sve ljude vješte, kojima Gospod dade mudrost u srce, koje god podiže srce njihovo da doðu da rade taj posao. EXO 36:3 I uzeše od Mojsija sve priloge, koje donesoše sinovi Izrailjevi da se uradi djelo za službu u svetinji. Ali još donošahu k njemu dragovoljne priloge svako jutro. EXO 36:4 Tada doðoše svi vješti ljudi, koji raðahu djelo za svetinju, svaki od svojega posla, koji raðahu, EXO 36:5 I rekoše Mojsiju govoreæi: više donosi narod nego što treba da se uradi djelo, koje je Gospod zapovjedio da se uradi. EXO 36:6 I zapovjedi Mojsije da se oglasi po okolu govoreæi: ni èovjek ni žena da ne donosi više priloga za svetinju. I zabrani se narodu da ne donosi. EXO 36:7 Jer bijaše svega dosta da se uradi sve djelo, i još pretjecaše. EXO 36:8 I ljudi vješti izmeðu onijeh, koji radiše ovo djelo, naèiniše šator od deset zavjesa od tankoga platna uzvedenoga i od porfire i od skerleta i od crvca, s heruvimima vješto vezenim naèiniše. EXO 36:9 U dužinu bješe jedan zavjes od dvadeset i osam lakata a u širinu od èetiri lakta; svi zavjesi bjehu jedne mjere. EXO 36:10 I sastaviše pet zavjesa jedan s drugim, i pet drugih zavjesa sastaviše jedan s drugim. EXO 36:11 I naèiniše petlje od porfire po kraju prvoga zavjesa na onoj strani gdje æe se sastaviti s drugim; i tako naèiniše na svakom zavjesu po kraju gdje æe se sastaviti s drugim. EXO 36:12 Pedeset petalja naèiniše na prvom zavjesu, i pedeset petalja naèiniše na kraju svakoga zavjesa gdje se sastavlja s drugim; petlje bjehu jedna prema drugoj. EXO 36:13 I naèiniše pedeset zlatnijeh kuka, i sastaviše kukama zavjese jedan s drugim; tako se šator sastavi. EXO 36:14 I naèiniše zavjese od kostrijeti za naslon nad šatorom; jedanaest takih zavjesa naèiniše. EXO 36:15 U dužinu bješe jedan zavjes od trideset lakata a u širinu od èetiri lakta; jedne mjere bješe svijeh jedanaest zavjesa. EXO 36:16 I sastaviše pet zavjesa zajedno, a drugih šest zavjesa zajedno. EXO 36:17 I naèiniše pedeset petalja po kraju jednoga zavjesa gdje se sastavlja s drugim, i pedeset petalja naèiniše po kraju drugoga zavjesa da se sastavi. EXO 36:18 I naèiniše pedeset kuka od mjedi da se sastavi naslon. EXO 36:19 I naèiniše pokrivaè na naslon od koža ovnujskih crvenih obojenih, i pokrivaè od koža jazavèjih ozgo. EXO 36:20 I naèiniše daske šatoru od drveta sitima, koje æe stajati pravo. EXO 36:21 Daska bješe duga deset lakata a podrug lakta široka svaka daska. EXO 36:22 Po dva èepa bjehu na dasci, jedan prema drugom; tako naèiniše na svijem daskama za šator. EXO 36:23 A ovijeh dasaka za šator naèiniše dvadeset dasaka za južnu stranu; EXO 36:24 I èetrdeset stopica srebrnijeh naèiniše pod dvadeset dasaka, dvije stopice pod jednu dasku za dva èepa njezina, a dvije stopice pod drugu dasku za dva èepa njezina. EXO 36:25 Tako i na drugoj strani šatora, prema sjeveru, naèiniše dvadeset dasaka, EXO 36:26 I èetrdeset stopica srebrnijeh pod njih, dvije stopice pod jednu dasku a dvije stopice pod drugu dasku. EXO 36:27 A na zapadnoj strani šatora naèiniše šest dasaka; EXO 36:28 I još dvije daske naèiniše na uglove šatoru s obje strane; EXO 36:29 One bijahu sastavljene ozdo, i bijahu sastavljene ozgo bioèugom; tako naèiniše s obje strane na dva ugla. EXO 36:30 I tako bijaše osam dasaka i šesnaest stopica njihovijeh srebrnijeh, po dvije stopice pod svaku dasku. EXO 36:31 I naèiniše prijevornice od drveta sitima: pet za daske na jednoj strani šatora, EXO 36:32 I pet prijevornica za daske na drugoj strani šatora, i pet prijevornica za daske na zapadnoj strani šatora do oba ugla. EXO 36:33 I naèiniše prijevornicu srednju da ide preko srijede dasaka od jednoga kraja do drugoga. EXO 36:34 A daske okovaše zlatom, i bioèuge na njih naèiniše od zlata, da u njima stoje prijevornice, i okovaše zlatom prijevornice. EXO 36:35 I naèiniše zavjes od porfire i od skerleta i od crvca i od tankoga platna uzvedenoga, s heruvimima vješto vezenim naèiniše ga. EXO 36:36 I naèiniše za nj èetiri stupa od drveta sitima, i okovaše ih zlatom, a kuke na njima bjehu od zlata, i sališe im èetiri stopice od srebra. EXO 36:37 I naèiniše zavjes na vrata naslonu od porfire i od skerleta i od crvca i od tankoga platna uzvedenoga vezen, EXO 36:38 I pet stupova za nj s kukama njihovijem, i vrhove im i pojase okovaše zlatom, i pet stopica pod njih od mjedi. EXO 37:1 I naèini Veseleilo kovèeg od drveta sitima, dva i po lakta dug i podrug lakta širok i podrug lakta visok. EXO 37:2 I pokova ga èistijem zlatom iznutra i spolja; i naèini mu zlatan vijenac unaokolo. EXO 37:3 I sali mu èetiri bioèuga od zlata na èetiri ugla njegova: dva bioèuga s jedne strane a dva s druge. EXO 37:4 I naèini poluge od drveta sitima, i okova ih zlatom. EXO 37:5 I provuèe poluge kroz bioèuge s obje strane kovèegu, da se može nositi kovèeg. EXO 37:6 I naèini zaklopac od èistoga zlata, u dužinu od dva i po lakta, a u širinu od podrug lakta. EXO 37:7 I naèini dva heruvima od zlata, jednostavne naèini ih, na dva kraja zaklopcu, EXO 37:8 Jednoga heruvima na kraju odovud, a drugoga heruvima na kraju odonud; zaklopcu na oba kraja naèini heruvime. EXO 37:9 I u heruvima bjehu krila raširena u vis, i zaklanjahu krilima svojim zaklopac, i licem bjehu okrenuti jedan drugom, i gledahu prema zaklopcu heruvimi. EXO 37:10 I naèini sto od drveta sitima, u dužinu od dva lakta a u širinu od lakta, i od podrug lakta u visinu. EXO 37:11 I pokova ga èistim zlatom, i naèini mu vijenac zlatan unaokolo. EXO 37:12 I naèini mu oplatu s podlanice unaokolo, i naèini vijenac zlatan uz oplatu unaokolo. EXO 37:13 I sali mu èetiri bioèuga od zlata, i metnu bioèuge na èetiri ugla, koji mu bijahu na èetiri noge. EXO 37:14 Prema oplati bijahu bioèuzi, a u njima poluge, da se može nositi sto. EXO 37:15 A poluge naèini od drveta sitima, i okova ih zlatom, da se može nositi sto. EXO 37:16 I naèini od èistoga zlata posuðe što se meæe na sto: zdjele i èaše i kutliæe i vijedra, kojim æe se preljevati. EXO 37:17 I naèini svijetnjak od èistoga zlata, jednostavan naèini svijetnjak; stup mu i grane, èašice i jabuke i cvjetovi izlažahu iz njega. EXO 37:18 Šest grana izlažahu mu sa strana; tri grane svijetnjaka s jedne strane a tri grane svijetnjaka s druge strane; EXO 37:19 Tri èašice kao badem na jednoj grani i jabuka i cvijet, a tri èašice kao badem na drugoj grani i jabuka i cvijet; tako na svijeh šest grana koje izlažahu iz svijetnjaka. EXO 37:20 A na samom svijetnjaku bjehu èetiri èašice kao badem sa svojim jabukama i cvjetovima, EXO 37:21 Jedna jabuka bješe pod dvije grane iz njega, i jedna jabuka pod druge dvije grane iz njega, i jedna jabuka pod druge dvije grane iz njega; tako pod šest grana koje izlažahu iz njega. EXO 37:22 Jabuke njihove i grane im izlažahu iz njega, sve bješe od èistoga zlata jednostavno. EXO 37:23 I naèini mu sedam žižaka i usekaèe i spremice za gar od èistoga zlata. EXO 37:24 Od talanta èistoga zlata naèini ga sa svijem spravama njegovijem. EXO 37:25 I naèini oltar kadioni od drveta sitima u dužinu od jednoga lakta, i u širinu od jednoga lakta, èetvorouglast, i od dva lakta u visinu; iz njega izlažahu mu rogovi. EXO 37:26 I pokova ga èistijem zlatom ozgo i sa strane unaokolo, i rogove; i naèini mu vijenac od zlata unaokolo. EXO 37:27 I dva bioèuga od zlata naèini mu ispod vijenca na dva ugla njegova s obje strane, da u njima stoje poluge da se može nositi o njima. EXO 37:28 A poluge naèini od drveta sitima, i okova ih zlatom. EXO 37:29 I naèini ulje za sveto pomazanje i èisti kad mirisni vještinom apotekarskom. EXO 38:1 I naèini od drveta sitima oltar za žrtve paljenice u dužinu od pet lakata, i u širinu od pet lakata, èetvorouglast visok tri lakta. EXO 38:2 I naèini mu na èetiri ugla njegova rogove; iz njega izlažahu rogovi, i okova ga u mjed. EXO 38:3 I naèini sve posuðe za oltar, lonce i lopatice i kotliæe i viljuške i kliješta; sve mu posuðe naèini od mjedi. EXO 38:4 I naèini oltaru rešetku kao mrežu od mjedi ispod oltara unaokolo oda dna do sredine. EXO 38:5 I sali èetiri bioèuga za èetiri ugla rešetke mjedene, da se kroz njih provuku poluge. EXO 38:6 A poluge naèini od drveta sitima, i okova ih u mjed. EXO 38:7 I provuèe poluge kroz bioèuge s obje strane oltara, da se može nositi, od dasaka naèini ga šuplja. EXO 38:8 I naèini umivaonicu mjedenu i podnožje joj mjedeno od ogledala koja donošahu gomilama žene dolazeæi na vrata šatoru od sastanka. EXO 38:9 I naèini trijem na južnoj strani, i zavjese trijemu od tankoga platna uzvedenoga od sto lakata, EXO 38:10 I dvadeset stupova za njih i dvadeset stopica pod njih od mjedi, a kuke na stupove i prijevornice od srebra. EXO 38:11 Tako i na sjevernoj strani zavjese od sto lakata, dvadeset stupova za njih i dvadeset stopica pod njih od mjedi; a kuke na stupove i prijevornice njihove od srebra; EXO 38:12 A na zapadnoj strani zavjese od pedeset lakata, deset stupova za njih i deset stopica njihovijeh od mjedi, kuke na stupove i pojasove njihove od srebra; EXO 38:13 A na prednjoj strani prema istoku zavjese od pedeset lakata; EXO 38:14 S jedne strane zavjese od petnaest lakata, tri stupa za njih i tri stopice pod njih; EXO 38:15 A s druge strane, do vrata od trijema i otuda i odovuda, zavjese od petnaest lakata, tri stupa za njih i tri stopice pod njih. EXO 38:16 Svi zavjesi na trijemu unaokolo bjehu od tankoga platna uzvedenoga; EXO 38:17 A stopice pod stupovima od mjedi, kuke na stupovima i pojasovi na njima od srebra; i vrhovi im bijahu srebrni; svi stupovi u trijemu bijahu opasani srebrom. EXO 38:18 A zavjes na vratima od trijema bijaše od porfire i od skerleta i od crvca i od tankoga platna uzvedenoga, vezen, u dužinu od dvadeset lakata a u visinu po širini pet lakata, kao i drugi zavjesi u trijemu. EXO 38:19 I èetiri stupa za nj, i èetiri stopice pod njih od mjedi, èepovi na njima od srebra i vrhovi im i pojasovi od srebra. EXO 38:20 A sve kolje šatoru i trijemu unaokolo bijaše od mjedi. EXO 38:21 Te su stvari prebrojene za šator, šator od svjedoèanstva, koje je prebrojio po zapovijesti Mojsijevoj Itamar sin Arona sveštenika za službu Levitsku. EXO 38:22 A Veseleilo sin Urije sina Orova od plemena Judina naèini sve to što zapovjedi Gospod Mojsiju, EXO 38:23 I s njim Elijav sin Ahisamahov od plemena Danova, drvodjelja i vješt tkati i vesti po porfiri, po skerletu, po crvcu i po tankom platnu. EXO 38:24 A svega zlata što otide na ovo djelo, na sve djelo za svetinju, koje zlato bješe priloženo, svega ga bješe dvadeset i devet talanata, sedam stotina i trideset sikala, po svetom siklu; EXO 38:25 A srebra što doðe od zbora, sto talanata, i tisuæa sedam stotina i sedamdeset i pet sikala, po svetom siklu; EXO 38:26 Po sikla od glave, po siklu svetom, od svakoga koji uðe u broj, od dvadeset godina i više, od šest stotina i tri tisuæe i pet stotina i pedeset. EXO 38:27 Od sto talanata srebra sališe se stopice za svetinju i stopice za zavjes; sto stopica od sto talanata, talanat na stopicu. EXO 38:28 A od tisuæu i sedam stotina i sedamdeset i pet sikala naèini kuke na stupove, i okova im vrhove i opasa ih. EXO 38:29 A mjedi priložene bijaše sedamdeset talanata, i dvije tisuæe i èetiri stotine sikala. EXO 38:30 I od toga naèini stopice na vratima šatora od sastanka, i mjedeni oltar i rešetku mjedenu za nj, i sve sprave za oltar, EXO 38:31 I stopice u trijemu unaokolo, i stopice na vratima od trijema, i sve kolje za šator i sve kolje za trijem unaokolo. EXO 39:1 A od porfire i skerleta i crvca naèiniše haljine za službu, da se služi u svetinji; i naèiniše svete haljine Aronu, kao što bješe zapovjedio Gospod Mojsiju. EXO 39:2 Naèiniše opleæak od zlata, i od porfire i od skerleta i od crvca i od tankoga platna uzvedenoga. EXO 39:3 Istegliše listove od zlata, i isjekoše žice, te izvezoše porfiru i skerlet i crvac i tanko platno vrlo vješto. EXO 39:4 Poramenice mu naèiniše da se sastavljaju, da se sastavlja na dva kraja svoja. EXO 39:5 I pojas na opleæku izlažaše od njega i bješe iste naprave, od zlata i od porfire i od skerleta i od crvca i od tankoga platna uzvedenoga, kao što bješe zapovjedio Gospod Mojsiju. EXO 39:6 I ukovaše dva kamena oniha u zlato, i izrezaše na njima imena sinova Izrailjevih, kao što se režu peèati. EXO 39:7 I udariše ih na poramenice od opleæka, da budu kameni za spomen sinovima Izrailjevijem, kao što bješe zapovjedio Gospod Mojsiju. EXO 39:8 I naèiniše naprsnik vrlo vješte naprave kao što je naprava u opleæka, od zlata i od porfire i od skerleta i od crvca i od tankoga platna uzvedenoga; EXO 39:9 Èetvorouglast i dvostruk naèiniše naprsnik, u dužinu s pedi i u širinu s pedi, dvostruk. EXO 39:10 I udariše po njemu èetiri reda kamenja; u prvom redu: sardonih, topaz i smaragad; EXO 39:11 A u drugom redu: karbunkul, safir i dijamanat; EXO 39:12 A u treæem redu: ligur, ahat i ametist; EXO 39:13 A u èetvrtom redu: hrisolit, onih i jaspid, sve optoèeno zlatom u svojim redovima. EXO 39:14 Tijeh kamena s imenima sinova Izrailjevijeh bješe dvanaest prema njihovijem imenima, rezani kao peèati, za dvanaest plemena, svako po svom imenu. EXO 39:15 I naèiniše na naprsnik lance jednake, pletene, od èistoga zlata. EXO 39:16 I naèiniše dvije kopèe zlatne i dvije grivne zlatne, i metnuše te dvije grivne na dva kraja naprsniku, EXO 39:17 I provukoše dva zlatna lanca kroz dvije grivne na krajevima naprsniku, EXO 39:18 A druga dva kraja od dva lanca zapeše za dvije kopèe, i pritvrdiše ih za poramenice na opleæku sprijed. EXO 39:19 I naèiniše još dvije zlatne grivne, i metnuše ih na dva kraja naprsniku na strani prema opleæku iznutra. EXO 39:20 I naèiniše još dvije grivne zlatne, koje metnuše na dvije poramenice na opleæku ozdo naprijed gdje se sastavlja, više pojasa na opleæku. EXO 39:21 Tako privezaše naprsnik kroz grivne na njemu i grivne na opleæku vrvcom od porfire, da stoji svrh pojasa od opleæka i da se ne razdvaja naprsnik od opleæka, kao što bješe zapovjedio Gospod Mojsiju. EXO 39:22 I naèiniše plašt pod opleæak, tkan, sav od porfire. EXO 39:23 I prorez na plaštu u srijedi kao prorez na oklopu, i oko proreza oplatu da se ne razdre. EXO 39:24 I naèiniše po skutu od plašta šipke od porfire i od skerleta i od crvca i od tankoga platna uzvedenoga. EXO 39:25 I naèiniše zvonca od èistoga zlata, i metnuše zvonca meðu šipke, po skutu od plašta unaokolo izmeðu šipaka. EXO 39:26 Zvonce pa šipak, zvonce pa šipak po skutu od plašta unaokolo, za službu, kao što bješe zapovjedio Gospod Mojsiju. EXO 39:27 I naèiniše košulje od tankoga platna izmetanoga Aronu i sinovima njegovijem; EXO 39:28 I kapu od tankoga platna, i kapice kiæene od tankoga platna, i gaæe platnene od tankoga platna uzvedenoga; EXO 39:29 I pojas od tankoga platna uzvedenoga i od porfire i od skerleta i od crvca, vezen, kao što bješe zapovjedio Gospod Mojsiju. EXO 39:30 I naèiniše ploèicu za sveto oglavlje od èistoga zlata, i napisaše na njoj pismom kako se reže na peèatima: svetinja Gospodu. EXO 39:31 I pritvrdiše za nju vrvcu od porfire da se veže za kapu ozgo, kao što bješe zapovjedio Gospod Mojsiju. EXO 39:32 I tako se svrši sav posao oko šatora i naslona od sastanka. I naèiniše sinovi Izrailjevi sve; kako bješe zapovjedio Gospod Mojsiju, tako naèiniše. EXO 39:33 I donesoše k Mojsiju šator, naslon i sve sprave njegove, kuke, daske, prijevornice, stupove i stopice, EXO 39:34 I pokrivaè od koža ovnujskih crvenih obojenih i pokrivaè od koža jazavèijih, i zavjes, EXO 39:35 I kovèeg od svjedoèanstva i poluge za nj, i zaklopac, EXO 39:36 Sto sa svijem spravama, i hljeb za postavljanje, EXO 39:37 Svijetnjak èisti, žiške njegove, žiške nareðane, i sve sprave njegove, i ulje za vidjelo. EXO 39:38 I oltar zlatni, i ulje pomazanja, i kad mirisni, i zavjes na vrata od šatora, EXO 39:39 Oltar mjedeni i rešetku mjedenu za nj, poluge njegove i sve sprave njegove, umivaonicu i podnožje njezino, EXO 39:40 Zavjese za trijem, stupove za njih i stopice njihove, i zavjes na vrata od trijema, uža njegova i kolje njegovo, i sve sprave za službu u šatoru, za šator od sastanka. EXO 39:41 Haljine za službu, da se služi u svetinji, haljine svete Aronu svešteniku i haljine sinovima njegovijem, da vrše službu sveštenièku. EXO 39:42 Sve kako bješe zapovjedio Gospod Mojsiju, onako uradiše sinovi Izrailjevi sve ovo djelo. EXO 39:43 I pogleda Mojsije sve to djelo, i gle, naèiniše ga, kao što bješe zapovjedio Gospod, tako ga naèiniše; i blagoslovi ih Mojsije. EXO 40:1 I Gospod reèe Mojsiju govoreæi: EXO 40:2 Prvi dan prvoga mjeseca podigni šator, šator od sastanka, EXO 40:3 I metni ondje kovèeg od svjedoèanstva, i zakloni ga zavjesom. EXO 40:4 I unesi sto, i uredi što treba urediti na njemu; unesi i svijetnjak, i zapali žiške na njemu. EXO 40:5 I namjesti zlatni oltar kadioni pred kovèegom od svjedoèanstva; i objesi zavjes na vratima od šatora. EXO 40:6 I metni oltar za žrtvu paljenicu pred vrata šatoru, šatoru od sastanka, EXO 40:7 I metni umivaonicu izmeðu šatora od sastanka i oltara, i u nju nalij vode. EXO 40:8 I podigni trijem unaokolo, i metni zavjes na vrata od trijema. EXO 40:9 I uzmi ulje pomazanja, i pomaži šator i sve što je u njemu, i osveti ga i sve sprave njegove, i biæe svet. EXO 40:10 Pomaži i oltar za žrtvu paljenicu i sve sprave njegove, te æeš osvetiti oltar, i oltar æe biti svetinja nad svetinjom. EXO 40:11 Pomaži i umivaonicu i podnožje njezino, i osveti je. EXO 40:12 I kaži Aronu i sinovima njegovijem da pristupe na vrata šatora od sastanka, i umij ih vodom; EXO 40:13 I obuci Arona u svete haljine i pomaži ga i osveštaj ga, da mi vrši službu sveštenièku. EXO 40:14 I sinovima njegovijem zapovjedi neka pristupe, i obuci im košulje. EXO 40:15 I pomaži ih, kao što pomažeš oca njihova, da mi vrše službu sveštenièku; i pomazanje njihovo biæe im za vjeèno sveštenstvo od koljena do koljena. EXO 40:16 I uèini Mojsije sve, kako mu zapovjedi Gospod tako uèini. EXO 40:17 I podiže se šator druge godine prvoga mjeseca prvi dan. EXO 40:18 I Mojsije podiže šator, i podmetnu mu stopice, i namjesti daske, i povuèe prijevornice, i ispravi stupove. EXO 40:19 Pa razape naslon nad šator, i metnu pokrivaè na naslon ozgo, kao što bješe zapovjedio Gospod Mojsiju. EXO 40:20 I uzev svjedoèanstvo metnu ga u kovèeg, i provuèe poluge na kovèegu, i metnu zaklopac ozgo na kovèeg. EXO 40:21 I unese kovèeg u šator, i objesi zavjes, te zakloni kovèeg sa svjedoèanstvom, kao što bješe zapovjedio Gospod Mojsiju. EXO 40:22 I namjesti sto u šatoru od sastanka na sjevernu stranu šatora pred zavjesom, EXO 40:23 I postavi na njemu hljeb pred Gospodom kao što bješe zapovjedio Gospod Mojsiju. EXO 40:24 I namjesti svijetnjak u šatoru od sastanka, prema stolu na južnu stranu šatora. EXO 40:25 I zapali žiške na njemu pred Gospodom, kao što bješe zapovjedio Gospod Mojsiju. EXO 40:26 I namjesti oltar zlatni u šatoru od svjedoèanstva pred zavjesom. EXO 40:27 I pokadi na njemu kadom mirisnijem, kao što bješe zapovjedio Gospod Mojsiju. EXO 40:28 I objesi zavjes na vrata od šatora. EXO 40:29 I oltar za žrtvu paljenicu namjesti na vrata od šatora, šatora od sastanka, i prinese na njemu žrtvu paljenicu, i dar, kao što bješe zapovjedio Gospod Mojsiju. EXO 40:30 I metnu umivaonicu izmeðu šatora od sastanka i oltara, i nali u nju vode za umivanje. EXO 40:31 I praše iz nje ruke i noge svoje Mojsije i Aron i sinovi njegovi. EXO 40:32 Kad ulažahu u šator od svjedoèanstva i kad pristupahu k oltaru, umivahu se najprije, kao što bješe zapovjedio Gospod Mojsiju. EXO 40:33 I podiže trijem oko šatora i oltara, i metnu zavjes na vrata trijemu. Tako svrši Mojsije posao taj. EXO 40:34 Tada oblak pokri šator od sastanka, i napuni se šator slave Gospodnje. EXO 40:35 I ne mogaše Mojsije uæi u šator od sastanka, jer bješe na njemu oblak, i slave Gospodnje bješe pun šator. EXO 40:36 A kad se podizaše oblak sa šatora, tada polažahu sinovi Izrailjevi, dokle god putovahu. EXO 40:37 A kad se ne podizaše oblak, onda ni oni ne polažahu do dana kad se podiže. EXO 40:38 Jer oblak Gospodnji bješe na šatoru danju, a noæu oganj bješe na njemu pred oèima svega doma Izrailjeva, dokle god putovahu. LEV 1:1 I viknu Gospod Mojsija, i reèe mu iz šatora od sastanka govoreæi: LEV 1:2 Kaži sinovima Izrailjevim, i reci im: kad ko izmeðu vas hoæe da prinese Gospodu žrtvu od stoke, prinesite žrtvu svoju od goveda ili od ovaca ili od koza. LEV 1:3 Ako mu je žrtva paljenica od goveda, neka prinese muško, zdravo; na vratima šatora od sastanka neka je prinese drage volje pred Gospodom. LEV 1:4 I neka metne ruku svoju na glavu žrtvi paljenici, i primiæe mu se, i oèistiæe ga od grijeha. LEV 1:5 I neka zakolje tele pred Gospodom, i neka sinovi Aronovi sveštenici prinesu krv, i pokrope krvlju oltar ozgo unaokolo, koji je pred vratima šatora od sastanka. LEV 1:6 Potom neka se odre žrtva paljenica i rasijeèe na dijelove. LEV 1:7 I sinovi Aronovi sveštenici neka nalože oganj na oltaru, i metnu drva na oganj. LEV 1:8 Pa onda sinovi Aronovi sveštenici neka namjeste dijelove, glavu i salo na drva na ognju, koji je na oltaru. LEV 1:9 A crijeva i noge neka se operu vodom; i sveštenik neka zapali sve to na oltaru; to je žrtva paljenica, žrtva ognjena na ugodni miris Gospodu. LEV 1:10 Ako li bi htio prinijeti žrtvu paljenicu od sitne stoke, od ovaca ili od koza, neka prinese muško, zdravo. LEV 1:11 I neka se zakolje na sjevernoj strani oltara pred Gospodom, i sinovi Aronovi sveštenici neka pokrope krvlju oltar ozgo unaokolo. LEV 1:12 I neka se rasijeèe na dijelove s glavom i sa salom, i sveštenik neka to namjesti na drva na ognju, koji je na oltaru. LEV 1:13 A crijeva i noge neka se operu vodom; i sveštenik neka prinese sve to i zapali na oltaru; to je žrtva paljenica, žrtva ognjena na ugodni miris Gospodu. LEV 1:14 Ako li hoæe da prinese pticu Gospodu na žrtvu paljenicu, neka prinese žrtvu od grlica ili od golubiæa. LEV 1:15 I sveštenik neka je metne na oltar, i glavu neka joj zasijeèe noktom, i zapali na oltaru iscijedivši joj krv niz oltar sa strane. LEV 1:16 I neka joj izvadi volju s neèistotom i baci kraj oltara prema istoku gdje je pepeo. LEV 1:17 I neka je zadre za krila, ali da ne raskine; tako neka je sveštenik zapali na oltaru na drvima koja su na ognju; to je žrtva paljenica, žrtva ognjena na ugodni miris Gospodu. LEV 2:1 A kad ko hoæe da prinese na žrtvu Gospodu dar, bijelo brašno neka bude žrtva njegova, i neka je polije uljem i metne na nju kad. LEV 2:2 I neka je donese sinovima Aronovijem sveštenicima, i neka sveštenik uzme toga brašna punu šaku i ulja i sav kad, i neka to zapali sveštenik na oltaru za spomen njezin; to je žrtva ognjena na ugodni miris Gospodu. LEV 2:3 A što ostane od toga dara, neka bude Aronu i sinovima njegovijem; to je svetinja nad svetinjama izmeðu žrtava koje se pale Gospodu. LEV 2:4 Ako li hoæeš da prineseš dar peèen u peæi, neka budu pogaèe prijesne od bijeloga brašna, zamiješene s uljem, ili kolaèi prijesni, namazani uljem. LEV 2:5 Ako li ti je dar peèeno što u tavi, neka je od bijeloga brašna bez kvasca zamiješeno s uljem. LEV 2:6 Razlomi ga na dijelove, i polij uljem; to je dar. LEV 2:7 Ako li ti je dar gotovljen u kotliæu, neka je od bijeloga brašna s uljem. LEV 2:8 I donesi dar koji naèiniš od toga Gospodu, i podaj ga svešteniku, i on æe ga odnijeti na oltar; LEV 2:9 I uzeæe sveštenik od dara spomen njegov, i zapaliæe ga na oltaru; to je žrtva ognjena na ugodni miris Gospodu. LEV 2:10 A što ostane od dara, neka bude Aronu i sinovima njegovijem; to je svetinja nad svetinjama izmeðu žrtava koje se pale Gospodu. LEV 2:11 Nijedan dar koji prinosite Gospodu da ne bude s kvascem; jer ni kvasca ni meda ne treba da palite na žrtvu ognjenu Gospodu. LEV 2:12 Samo u žrtvi od prvina možete to prinijeti Gospodu; ali na oltar ne meæite za ugodni miris. LEV 2:13 A svaki dar koji prinosiš osoli solju, i nemoj ostaviti dara svojega bez soli zavjeta Boga svojega; sa svakim darom svojim prinesi soli. LEV 2:14 A kad prinosiš dar od prvina Gospodu, klasove nove osuši na ognju, i što istreš iz klasova novih prinesi na dar od prvina svojih. LEV 2:15 I polij ga uljem i kad metni na nj; to je dar. LEV 2:16 I sveštenik uzevši istrvenoga žita i ulja sa svijem kadom neka zapali spomen. To je žrtva ognjena Gospodu. LEV 3:1 Kad ko prinosi žrtvu zahvalnu, ako od goveda prinosi, muško ili žensko neka prinese zdravo pred Gospodom. LEV 3:2 I neka metne ruku svoju na glavu žrtvi svojoj, i neka je sveštenik zakolje na vratima šatora od sastanka, i krvlju njezinom neka sinovi Aronovi sveštenici pokrope oltar ozgo unaokolo. LEV 3:3 Potom neka sveštenik prinese od žrtve zahvalne ono što se pali Gospodu, salo što pokriva crijeva i sve salo što je na njima; LEV 3:4 I oba bubrega i salo što je na njima i na slabinama, i mrežicu što je na jetri, neka je izvadi s bubrezima. LEV 3:5 I neka to zapale sinovi Aronovi na oltaru zajedno sa žrtvom paljenicom, koja bude na drvima na ognju. To je žrtva ognjena na ugodni miris Gospodu. LEV 3:6 Ako li od sitne stoke prinosi na žrtvu zahvalnu Gospodu, muško ili žensko neka prinese zdravo. LEV 3:7 Ako prinosi jagnje na žrtvu, neka ga prinese pred Gospodom; LEV 3:8 I neka metne ruku svoju na glavu žrtvi svojoj, i neka je zakolje pred šatorom od sastanka; i neka pokrope sinovi Aronovi krvlju njezinom oltar ozgo unaokolo. LEV 3:9 Potom neka sveštenik prinese od žrtve zahvalne ono što se pali Gospodu, salo, cio rep do leða, salo što pokriva crijeva i sve salo što je na crijevima; LEV 3:10 I oba bubrega i salo što je na njima i na slabinama, i mrežicu na jetri, s bubrezima neka je izvadi; LEV 3:11 I neka zapali sveštenik na oltaru; to je jelo od žrtve ognjene Gospodu. LEV 3:12 Ako li prinosi kozu, neka je prinese pred Gospodom. LEV 3:13 I neka joj metne ruku svoju na glavu, i neka je zakolje pred šatorom od sastanka, i neka sinovi Aronovi pokrope krvlju njezinom oltar ozgo unaokolo. LEV 3:14 Potom neka sveštenik prinese od nje na žrtvu što se pali Gospodu, salo što pokriva crijeva i sve salo što je na crijevima, LEV 3:15 I oba bubrega, i salo što je na njima i na slabinama, i mrežicu na jetri, s bubrezima neka je izvadi; LEV 3:16 I neka zapali sveštenik na oltaru; to je jelo od žrtve ognjene za ugodni miris. Sve je salo Gospodnje. LEV 3:17 Vjeèan zakon neka vam bude od koljena do koljena u svijem stanovima vašim: da ne jedete sala ni krvi. LEV 4:1 Još reèe Gospod Mojsiju govoreæi: LEV 4:2 Kaži sinovima Izrailjevim, i reci: ako ko zgriješi nehotice i uèini štogod što je Gospod zabranio da se ne èini, LEV 4:3 Ako sveštenik pomazani zgriješi, te bude na grijeh narodu, neka za grijeh svoj koji je uèinio prinese tele zdravo Gospodu na žrtvu za grijeh. LEV 4:4 I dovedavši tele na vrata šatoru od svjedoèanstva pred Gospoda, neka metne ruku svoju teletu na glavu, i zakolje tele pred Gospodom. LEV 4:5 I neka uzme sveštenik pomazani krvi od teleta, i unese je u šator od sastanka. LEV 4:6 I neka zamoèi sveštenik prst svoj u krv, i krvlju sedam puta pokropi pred Gospodom pred zavjesom od svetinje. LEV 4:7 I neka pomaže sveštenik tom krvlju rogove oltaru, na kom se kadi mirisima pred Gospodom u šatoru od sastanka, a ostalu krv od teleta svu neka izlije na podnožje oltaru, na kom se pale žrtve na vratima šatora od sastanka. LEV 4:8 I neka izvadi sve salo iz teleta za grijeh, salo što pokriva crijeva i sve salo što je na crijevima; LEV 4:9 I oba bubrega, i salo što je na njima i na slabinama, i mrežicu na jetri s bubrezima neka izvadi, LEV 4:10 Onako kako se vadi iz goveèeta za žrtvu zahvalnu; i neka zapali sveštenik na oltaru, na kom se žrtva pali. LEV 4:11 A kožu od teleta i sve meso s glavom i s nogama i crijeva i balegu, LEV 4:12 I cijelo tele neka iznese napolje iz okola na èisto mjesto, gdje se prosipa pepeo, i neka ga spali ognjem na drvima; na mjestu gdje se prosipa pepeo neka se spali. LEV 4:13 Ako li bi sav zbor sinova Izrailjevih zgriješio nehotice i ne bi zbor znao za to, i uèinili bi štogod što je Gospod zabranio da se ne èini, te bi skrivili, LEV 4:14 Kad se dozna za grijeh koji su uèinili, onda neka zbor prinese tele na žrtvu za grijeh, i neka ga dovedu pred šator od sastanka. LEV 4:15 I starješine od zbora neka metnu teletu na glavu ruke svoje pred Gospodom, i sveštenik neka zakolje tele pred Gospodom. LEV 4:16 I sveštenik pomazani neka unese krvi od teleta u šator od sastanka, LEV 4:17 I neka sveštenik zamoèi prst svoj u krv, i sedam puta pokropi pred Gospodom pred zavjesom. LEV 4:18 I tom krvlju neka pomaže rogove oltaru koji je pred Gospodom u šatoru od sastanka, a ostalu krv svu neka izlije na podnožje oltaru na kom se pali žrtva, na vratima šatora od sastanka. LEV 4:19 A sve salo izvadivši iz njega neka zapali na oltaru. LEV 4:20 I s tijem teletom neka èini onako kako èini s teletom za svoj grijeh, tako neka uèini s njim; tako æe ih sveštenik oèistiti od grijeha, i oprostiæe im se. LEV 4:21 A tele neka iznese napolje iz okola, i spali ga kao i prvo tele; to je žrtva za grijeh svega zbora. LEV 4:22 Ako li poglavar zgriješi, i uèini nehotice štogod što je Gospod Bog njegov zabranio da se ne èini, te skrivi, LEV 4:23 Kad dozna za grijeh svoj, koji je uèinio, tada neka dovede na žrtvu jare muško, zdravo. LEV 4:24 I neka metne ruku svoju jaretu na glavu, i sveštenik neka ga zakolje gdje se kolje žrtva paljenica pred Gospodom; to je žrtva za grijeh. LEV 4:25 I neka uzme sveštenik krvi od žrtve za grijeh na prst svoj, i pomaže rogove oltaru na kom se žrtva pali; a ostalu krv neka izlije na podnožje oltaru na kom se žrtva pali. LEV 4:26 A sve salo neka zapali na oltaru kao salo od žrtve zahvalne; i tako æe ga oèistiti sveštenik od grijeha njegova, i oprostiæe mu se. LEV 4:27 Ako li ko iz prostoga naroda zgriješi nehotice, i uèini štogod što je Gospod zabranio da se ne èini, te skrivi, LEV 4:28 Kad dozna za grijeh svoj, koji je uèinio, tada neka dovede na žrtvu jare žensko zdravo za grijeh, koji je uèinio. LEV 4:29 I neka metne ruku svoju na glavu žrtvi za grijeh, i neka je sveštenik zakolje na mjestu gdje se kolje žrtva paljenica. LEV 4:30 I neka uzme sveštenik krvi od nje na prst svoj, i pomaže rogove oltaru na kom se pali žrtva; a ostalu krv svu neka izlije na podnožje oltaru. LEV 4:31 I sve salo iz nje neka izvadi kao što se vadi salo iz žrtve zahvalne, i neka ga zapali sveštenik na oltaru za ugodni miris Gospodu; a tako æe ga oèistiti od grijeha sveštenik, i oprostiæe mu se. LEV 4:32 Ako li bi doveo izmeðu ovaca na žrtvu za grijeh, neka dovede žensko zdravo. LEV 4:33 I neka metne ruku svoju na glavu žrtvi za grijeh, i neka je sveštenik zakolje na mjestu gdje se kolje žrtva paljenica. LEV 4:34 I neka uzme sveštenik krvi od žrtve za grijeh na prst svoj, i neka pomaže rogove oltaru na kom se pali žrtva; a ostalu krv svu neka izlije na podnožje oltaru. LEV 4:35 I sve salo neka izvadi kao što se vadi salo iz jagnjeta za žrtvu zahvalnu; i neka ga sveštenik zapali na oltaru za žrtvu ognjenu Gospodu; i tako æe ga oèistiti sveštenik od grijeha njegova, koji je uèinio, i oprostiæe mu se. LEV 5:1 I kad ko zgriješi što èuje kletvu i bude joj svjedok vidjevši ili èuvši, pa ne kaže, nosiæe svoje bezakonje. LEV 5:2 Ili kad se ko dotakne neèiste stvari, strva od neèiste zvijerke ili strva od neèista živinèeta ili strva od neèiste životinje koja gamiže, ako i u neznanju uèini, ipak æe se oskvrniti, i biæe kriv. LEV 5:3 Ili kad se dotakne neèistote èovjeèije, bila neèistota njegova kaka mu drago, kojom se oskvrni, znajuæi ili ne znajuæi, kriv je. LEV 5:4 Ili kad se ko zakune govoreæi svojim ustima da æe uèiniti što zlo ili dobro, a za koju god stvar za koju èovjek govori zaklinjuæi se, znao ili ne znao, kriv je za jednu od tijeh stvari. LEV 5:5 Kad bude kriv za koju od tijeh stvari, neka prizna grijeh svoj. LEV 5:6 I neka dovede na žrtvu Gospodu za grijeh, što je zgriješio, žensko od sitne stoke, jagnje ili jare, za grijeh; i sveštenik æe ga oèistiti od grijeha njegova. LEV 5:7 Ako li ne bi mogao prinijeti jagnjeta ili jareta, onda neka donese na žrtvu Gospodu za prijestup, kojim je zgriješio, dvije grlice ili dva golubiæa, jedno na žrtvu za grijeh a drugo na žrtvu paljenicu. LEV 5:8 Neka donese svešteniku, a on neka prinese prvo ono što je za grijeh, i noktom neka mu zasijeèe glavu k šiji, ali da ne razdvoji. LEV 5:9 I krvlju od žrtve za grijeh neka pokropi strane oltaru; a što ostane krvi neka se iscijedi na podnožje oltaru. To je žrtva za grijeh. LEV 5:10 A od drugoga neka naèini žrtvu paljenicu po obièaju; tako æe ga oèistiti sveštenik od grijeha njegova, koji je uèinio, i oprostiæe mu se. LEV 5:11 Ako li ne bi mogao prinijeti ni dvije grlice ili dva golubiæa, onda neka za žrtvu za to što je zgriješio donese desetinu efe bijeloga brašna da bude žrtva za grijeh, a neka ne dodaje ulja i ne meæe kada, jer je žrtva za grijeh. LEV 5:12 I kad donese k svešteniku, neka uzme sveštenik punu šaku za spomen njezin, i neka zapali na oltaru pored žrtve ognjene Gospodu. To je žrtva za grijeh. LEV 5:13 I oèistiæe ga sveštenik od grijeha, kojim se ogriješio u èem god od ovoga, i oprostiæe mu se; a ostatak æe biti svešteniku kao od dara. LEV 5:14 Opet reèe Gospod Mojsiju govoreæi: LEV 5:15 Ko se prevari, te se ogriješi nehotice o stvari posveæene Gospodu, neka prinese na žrtvu Gospodu za prijestup svoj ovna zdrava s cijenom, kojom ti precijeniš svetu stvar na sikle srebrne, po siklima svetim, prema prijestupu. LEV 5:16 I tako koliko se ogriješio o svetu stvar neka naknadi, i na to još neka dometne peti dio, i neka da svešteniku; a sveštenik æe ga oèistiti ovnom prinesenijem na žrtvu za prijestup, i oprostiæe mu se. LEV 5:17 Ko zgriješi i uèini štogod što je Gospod zabranio da se ne èini, ako i nije znao, ipak je kriv, i nosiæe svoje bezakonje. LEV 5:18 Neka dovede k svešteniku ovna zdrava s cijenom kojom precijeniš prijestup; i oèistiæe ga sveštenik od grijeha njegova, koji je uèinio ne znajuæi, i oprostiæe mu se. LEV 5:19 Prijestup je; zgriješio je Gospodu. LEV 6:1 Opet reèe Gospod Mojsiju govoreæi: LEV 6:2 Kad ko zgriješi i uèini zlo djelo Gospodu udarivši u bah bližnjemu svojemu za ostavu ili za stvar predanu u ruke ili otevši što ili zanesavši bližnjega svojega, LEV 6:3 Ili naðe izgubljeno što, pa udari u bah, ili se krivo zakune za koju god stvar koju može èovjek uèiniti i ogriješiti se njom, LEV 6:4 Kad tako zgriješi i skrivi, neka vrati što je oteo ili prisvojio prijevarom ili što mu je bilo dano na ostavu ili što je izgubljeno našao, LEV 6:5 Ili za što se zakleo krivo, neka plati cijelo i još dometne peti dio onome èije je; neka mu da onaj dan kad prinese žrtvu za svoj grijeh. LEV 6:6 A na žrtvu za grijeh svoj neka prinese Gospodu ovna zdrava, sa cijenom kojom precijeniš krivicu neka ga dovede svešteniku. LEV 6:7 I oèistiæe ga sveštenik pred Gospodom, i oprostiæe mu se svaka stvar koju je uèinio, te skrivio. LEV 6:8 I reèe Gospod Mojsiju govoreæi: LEV 6:9 Zapovjedi Aronu i sinovima njegovijem, i reci im: ovo je zakon za žrtvu paljenicu: žrtva paljenica neka stoji na ognju na oltaru cijelu noæ do jutra, i oganj na oltaru neka gori jednako. LEV 6:10 Sveštenik neka obuèe svoju haljinu lanenu, i gaæe lanene neka obuèe na tijelo svoje, i neka zgrne pepeo kad oganj spali na oltaru žrtvu paljenicu, i neka ga izruèi kod oltara. LEV 6:11 Potom neka svuèe haljine svoje i obuèe druge haljine, i neka iznese pepeo napolje iz okola na èisto mjesto. LEV 6:12 A oganj što je na oltaru neka gori na njemu, neka se ne gasi, nego neka sveštenik loži na oganj drva svako jutro, i neka namješta na nj žrtvu paljenicu, i neka pali na njemu salo od žrtava zahvalnih. LEV 6:13 Oganj neka jednako gori na oltaru, neka se ne gasi. LEV 6:14 A ovo je zakon za dar: sinovi Aronovi neka ga prinose Gospodu pred oltarom. LEV 6:15 Uzevši šaku bijeloga brašna i ulja od dara i sav kad koji bude na daru, neka zapali na oltaru spomen njegov na ugodni miris Gospodu. LEV 6:16 A što preteèe, neka jede Aron i sinovi njegovi; neka se jede bez kvasca na svetom mjestu; u trijemu šatora od sastanka neka jedu. LEV 6:17 Neka se ne mijesi s kvascem; to im dadoh da im bude dio od žrtava mojih ognjenih; to je svetinja nad svetinjama kao žrtva za grijeh i kao žrtva za prijestup. LEV 6:18 Svako muško izmeðu sinova Aronovijeh neka to jede zakonom vjeènim od koljena do koljena od žrtava koje se pale Gospodu; što se god dotakne toga, biæe sveto. LEV 6:19 I reèe Gospod Mojsiju govoreæi: LEV 6:20 Ovo je žrtva Aronova i sinova njegovijeh, koju æe prinositi Gospodu onaj dan kad se koji pomaže: desetinu efe bijeloga brašna za dar svagdašnji, polovinu ujutru a polovinu uveèe. LEV 6:21 U tavi s uljem neka se gotovi; prženo neka donese; i pržene komade dara neka prinese na ugodni miris Gospodu. LEV 6:22 I sveštenik izmeðu sinova njegovijeh, koji bude pomazan nakon njega, neka èini tako isto zakonom vjeènim; neka se pali Gospodu sve to; LEV 6:23 I svaki dar sveštenikov neka se sav spali, a neka se ne jede. LEV 6:24 Još reèe Gospod Mojsiju govoreæi: LEV 6:25 Kaži Aronu i sinovima njegovijem, i reci: ovo je zakon za žrtvu radi grijeha: na mjestu gdje se kolje žrtva paljenica, neka se kolje i žrtva za grijeh pred Gospodom; svetinja je nad svetinjama. LEV 6:26 Sveštenik koji prinese žrtvu za grijeh neka je jede; na svetom mjestu neka se jede, u trijemu od šatora od sastanka. LEV 6:27 Što se god dotakne mesa njezina, biæe sveto; i ako ko pokapa krvlju njezinom haljinu, ono što pokapa neka opere na svetom mjestu. LEV 6:28 I sud zemljani u kojem bude kuhano neka se razbije; ako li je kuhano u sudu mjedenom, neka se istre i vodom opere. LEV 6:29 Svako muško izmeðu sveštenika neka to jede; svetinja je nad svetinjama. LEV 6:30 Ali nijedna žrtva za grijeh, od koje se krv unese u šator od sastanka da se uèini oèišæenje od grijeha u svetinji, neka se ne jede, nego neka se ognjem sažeže. LEV 7:1 A ovo je zakon za žrtvu radi prijestupa; svetinja je nad svetinjama. LEV 7:2 Na kojem se mjestu kolje žrtva paljenica, na onom neka se kolje i žrtva za prijestup; i krvlju njezinom neka se pokropi oltar ozgo unaokolo. LEV 7:3 A sve salo njezino neka se prinese, i rep i salo što pokriva crijeva, LEV 7:4 I oba bubrega, i salo što je na njima i na slabinama, i mrežicu na jetri neka izvadi s bubrezima, LEV 7:5 I neka zapali to sveštenik na oltaru na žrtvu ognjenu Gospodu; to je žrtva za prijestup. LEV 7:6 Svako muško izmeðu sveštenika neka je jede; na svetom mjestu neka se jede; svetinja je nad svetinjama. LEV 7:7 Žrtva je za prijestup kao žrtva za grijeh, jedan je zakon za obje; koji sveštenik uèini njom oèišæenje, njegova je. LEV 7:8 A kad sveštenik prinese èiju žrtvu paljenicu, koža od žrtve koju prinese njegova je. LEV 7:9 I svaki dar peèen u peæi ili zgotovljen u kotliæu ili u tavi, onoga je sveštenika koji ga prinese. LEV 7:10 I svaki dar zamiješen s uljem ili suh, svijeh je sinova Aronovijeh, kako jednoga tako drugoga. LEV 7:11 A ovo je zakon za žrtvu zahvalnu, koja se prinese Gospodu: LEV 7:12 Ako bi je ko prinosio da zahvali, neka prinese na žrtvu zahvalnu kolaèe bez kvasca zamiješene s uljem i pogaèe bez kvasca namazane uljem, i bijeloga brašna popržena s tijem kolaèima zamiješenim s uljem. LEV 7:13 Osim kolaèa hljeb kiseli neka prinese za prinos svoj sa žrtvom zahvalnom, kojom zahvaljuje. LEV 7:14 I od svega što prinosi neka prinese po jedno za žrtvu podignutu Gospodu; i to æe biti onoga sveštenika koji pokropi krvlju od žrtve zahvalne. LEV 7:15 A meso od žrtve zahvalne, kojom se zahvaljuje, neka se pojede onaj dan kad se prinese; i neka ne ostaje ništa do jutra. LEV 7:16 Ako li prinese žrtvu radi zavjeta ili od volje, neka se jede onaj dan kad se prinese; ako što ostane, neka se pojede sjutradan. LEV 7:17 Ako li što mesa od te žrtve ostane do treæega dana, neka se sažeže ognjem. LEV 7:18 Ako li bi ko treæi dan jeo mesa od žrtve zahvalne, neæe biti ugodan onaj koji je prinio, niti æe mu se ona primiti, nego æe biti mrska, i ko bi je god jeo, nosiæe grijeh svoj. LEV 7:19 I meso koje bi se dotaklo èega neèistoga, da se ne jede, nego neka se sažeže ognjem; a drugo meso može jesti ko je god èist. LEV 7:20 A ko bi jeo mesa od žrtve zahvalne prinesene Gospodu, a ne bi bio èist, taj da se istrijebi iz naroda svojega. LEV 7:21 I ko se dotakne èega neèistoga, ili neèista èovjeka ili neèista živinèeta, ili kojega mu drago gada neèistoga, pa jede mesa od žrtve zahvalne prinesene Gospodu, taj da se istrijebi iz naroda svojega. LEV 7:22 I reèe Gospod Mojsiju govoreæi: LEV 7:23 Kaži sinovima Izrailjevim, i reci: ne jedite sala od vola ni od ovce ni od koze. LEV 7:24 Može se uzeti za svaku potrebu salo od živinèeta koje crkne ili ga zvjerka razdre; ali ga ne jedite; LEV 7:25 Ko li bi jeo salo od stoke koju prinosi èovjek na žrtvu ognjenu Gospodu, neka se istrijebi iz naroda svojega onaj koji jede. LEV 7:26 Ni krvi ne jedite u stanovima svojim ni od ptice niti od kojega živinèeta. LEV 7:27 Svaki koji bi jeo kakovu krv, neka se istrijebi iz naroda svojega. LEV 7:28 Opet reèe Gospod Mojsiju govoreæi: LEV 7:29 Kaži sinovima Izrailjevim, i reci: ko prinosi žrtvu svoju zahvalnu Gospodu, neka donese Gospodu prinos svoj od žrtve zahvalne. LEV 7:30 Svojim rukama neka donese što se sažiže Gospodu, salo s grudima neka donese, i grudi neka se obrnu tamo i amo na žrtvu pred Gospodom. LEV 7:31 A sveštenik neka zapali salo na oltaru, grudi pak nek budu Aronu i sinovima njegovijem. LEV 7:32 I desno pleæe od svojih žrtava zahvalnih podajte svešteniku da bude žrtva podignuta. LEV 7:33 A koji izmeðu sinova Aronovijeh prinese krv i salo od žrtve zahvalne, njemu neka bude desno pleæe. LEV 7:34 Jer grudi što se obræu i pleæe što se podiže uzeh od sinova Izrailjevih od svijeh njihovijeh žrtava zahvalnih, i dadoh Aronu svešteniku i sinovima njegovijem zakonom vjeènim da se uzimaju od sinova Izrailjevih. LEV 7:35 To je pomazanoga Arona i pomazanih sinova njegovijeh od ognjenih žrtava Gospodnjih od dana kad ih dovede da vrše službu sveštenièku Gospodu. LEV 7:36 To zapovjedi Gospod da im od dana kad ih pomaza daju sinovi Izrailjevi zakonom vjeènim od koljena na koljeno. LEV 7:37 To je zakon za žrtvu paljenicu, za dar, za žrtvu radi grijeha i za žrtvu radi prijestupa, i za osveštanje i za žrtvu zahvalnu, LEV 7:38 Što je Gospod zapovjedio Mojsiju na gori Sinajskoj kad zapovjedi sinovima Izrailjevim u pustinji Sinajskoj da prinose žrtve svoje Gospodu. LEV 8:1 I reèe Gospod Mojsiju govoreæi: LEV 8:2 Uzmi Arona i sinove njegove s njim i odijelo i ulje pomazanja i tele za žrtvu radi grijeha i dva ovna i kotaricu prijesnijeh hljebova. LEV 8:3 I saberi sav zbor pred vrata šatoru od sastanka. LEV 8:4 I uèini Mojsije kako mu zapovjedi Gospod, i sabra se zbor pred vrata šatoru od sastanka. LEV 8:5 I reèe Mojsije zboru: ovo je zapovjedio Gospod da se uèini. LEV 8:6 I dovede Mojsije Arona i sinove njegove, i opra ih vodom. LEV 8:7 I obuèe mu košulju, i opasa ga pojasom, i ogrnu ga plaštem, i metnu mu svrh njega opleæak, i steže oko njega pojas od opleæka, i opasa ga njim. LEV 8:8 I metnu na nj naprsnik, a na naprsnik metnu Urim i Tumim. LEV 8:9 Još mu metnu kapu na glavu, i na kapu metnu sprijed ploèu zlatnu, krunu svetu, kao što zapovjedi Gospod Mojsiju. LEV 8:10 I uze Mojsije ulje pomazanja, i pomaza šator i sve stvari u njemu, i osveti ih. LEV 8:11 I pokropi njim oltar sedam puta, i pomaza oltar i sve sprave njegove, i umivaonicu i podnožje njezino, da se osveti. LEV 8:12 I izli ulja pomazanja na glavu Aronu, i pomaza ga da se osveti. LEV 8:13 I dovede Mojsije sinove Aronove, i obuèe im košulje, i opasa ih pojasom, i veza im kapice na glave, kao što mu bješe zapovjedio Gospod. LEV 8:14 I dovede tele za grijeh, i Aron i sinovi njegovi metnuše ruke svoje na glavu teletu za grijeh. LEV 8:15 I zakla ga Mojsije, i uzevši krvi njegove pomaza rogove oltaru unaokolo prstom svojim, i oèisti oltar, a ostalu krv izli na podnožje oltaru, i osveti ga da se na njemu èini oèišæenje od grijeha. LEV 8:16 I uze sve salo što je na crijevima, i mrežicu s jetre, i oba bubrega, i salo oko njih, i zapali Mojsije na oltaru. LEV 8:17 A tele s kožom i s mesom i balegom spali ognjem iza okola, kao što bješe Gospod zapovjedio Mojsiju. LEV 8:18 I dovede ovna za žrtvu paljenicu, i Aron i sinovi njegovi metnuše ruke svoje na glavu ovnu; LEV 8:19 I zakla ga Mojsije, i pokropi krvlju njegovom oltar ozgo unaokolo. LEV 8:20 I isjekavši ovna na dijelove zapali Mojsije glavu i dijelove i salo. LEV 8:21 A crijeva i noge opra vodom, i tako spali Mojsije svega ovna na oltaru; i bi žrtva paljenica za ugodni miris, žrtva ognjena Gospodu, kao što bješe Gospod zapovjedio Mojsiju. LEV 8:22 I dovede drugoga ovna, ovna za posveæenje; i Aron i sinovi njegovi metnuše ruke svoje na glavu ovnu. LEV 8:23 I zaklavši ga Mojsije uze krvi njegove, i pomaza njom kraj desnoga uha Aronu i palac desne ruke njegove i palac desne noge njegove. LEV 8:24 I dovede Mojsije sinove Aronove, pa i njima pomaza istom krvlju kraj desnoga uha i palac desne ruke i palac desne noge; a ostalu krv izli Mojsije po oltaru unaokolo. LEV 8:25 Potom uze salo i rep i sve salo što je na crijevima, i mrežicu s jetre, i oba bubrega, i salo oko njih, i pleæe desno, LEV 8:26 A iz kotarice u kojoj stajahu prijesni hljebovi pred Gospodom uze jedan kolaè prijesan, i jedan kolaè hljeba s uljem i jednu pogaèu, i metnu na salo i na pleæe desno. LEV 8:27 I metnu to sve Aronu u ruke, i sinovima njegovijem u ruke, i obrnu tamo i amo za žrtvu obrtanu pred Gospodom. LEV 8:28 Poslije uzevši to iz ruku njihovijeh Mojsije zapali na oltaru svrh žrtve paljenice; to je posveæenje na ugodni miris, žrtva ognjena Gospodu. LEV 8:29 I uze Mojsije grudi, i obrnu ih tamo i amo za žrtvu obrtanu pred Gospodom; i od ovna posvetnoga dopade Mojsiju dio, kao što bješe Gospod zapovjedio Mojsiju. LEV 8:30 I uze Mojsije ulja za pomazanje i krvi koja bješe na oltaru, i pokropi Arona i haljine njegove, i sinove njegove i haljine njihove s njim; i tako posveti Arona i haljine njegove, i sinove njegove i haljine njihove s njim. LEV 8:31 Potom reèe Mojsije Aronu i sinovima njegovijem: kuhajte to meso na vratima šatora od sastanka, i ondje ga jedite i hljeb posvetni što je u kotarici, kao što sam zapovjedio rekavši: Aron i sinovi njegovi neka jedu to. LEV 8:32 A što ostane mesa ili hljeba, ognjem sažezite. LEV 8:33 I ne izlazite s vrata šatora od sastanka sedam dana, dokle se ne navrše dani posveæenja vašega, jer æete se sedam dana posveæivati. LEV 8:34 Kako je bilo danas, tako je Gospod zapovjedio da se èini, da biste se oèistili od grijeha. LEV 8:35 Zato na vratima šatora od sastanka ostanite danju i noæu za sedam dana, i izvršite što je Gospod zapovjedio da izvršite, da ne pomrete, jer mi je tako zapovjeðeno. LEV 8:36 I Aron i sinovi njegovi uèiniše sve što bješe Gospod zapovjedio preko Mojsija. LEV 9:1 A u osmi dan sazva Mojsije Arona i sinove njegove i starješine Izrailjske. LEV 9:2 I reèe Aronu: uzmi tele za žrtvu radi grijeha i ovna za žrtvu paljenicu, oba zdrava; i prinesi ih pred Gospodom. LEV 9:3 A sinovima Izrailjevim kaži i reci: uzmite jare za žrtvu radi grijeha, i tele i jagnje, oboje od godine dana, i zdravo, za žrtvu paljenicu. LEV 9:4 I vola i ovna za žrtvu zahvalnu, da prinesete pred Gospodom, i dar s uljem zamiješen, jer æe vam se danas javiti Gospod. LEV 9:5 I uzeše što zapovjedi Mojsije, i donesoše pred šator od sastanka, i pristupivši sav zbor stadoše pred Gospodom. LEV 9:6 I reèe Mojsije: uèinite što je zapovjedio Gospod, i pokazaæe vam se slava Gospodnja. LEV 9:7 I reèe Mojsije Aronu: pristupi k oltaru, i prinesi žrtvu za grijeh svoj i žrtvu svoju paljenicu, i oèisti od grijeha sebe i narod; i prinesi žrtvu narodu i oèisti ih od grijeha, kao što je zapovjedio Gospod. LEV 9:8 Tada Aron pristupi k oltaru, i zakla tele za se. LEV 9:9 I sinovi Aronovi dodaše mu krv, a on zamoèi prst svoj u krv, i pomaza rogove oltaru; a ostalu krv izli na podnožje oltaru. LEV 9:10 A salo i bubrege i mrežicu s jetre od žrtve za grijeh zapali na oltaru, kao što bješe zapovjedio Gospod Mojsiju. LEV 9:11 A meso i kožu sažeže ognjem iza okola. LEV 9:12 Potom zakla žrtvu svoju paljenicu, i sinovi Aronovi dodaše mu krv od nje, i pokropi njom oltar ozgo unaokolo. LEV 9:13 I dodaše mu žrtvu paljenicu isjeèenu na dijelove zajedno s glavom, i zapali je na oltaru. LEV 9:14 I opravši crijeva i noge od nje, zapali ih na oltaru svrh žrtve paljenice. LEV 9:15 Potom prinese žrtvu narodnu: uze jare za grijeh koje bješe za narod, i zakla ga, i prinese za grijeh kao i prvo. LEV 9:16 Iza toga prinese i žrtvu paljenicu, i svrši po zakonu. LEV 9:17 Prinese i dar, i uzevši od njega punu šaku zapali na oltaru svrh jutrenje žrtve paljenice. LEV 9:18 Potom zakla vola i ovna na žrtvu zahvalnu za narod; i dodaše mu sinovi Aronovi krv, i pokropi njom oltar ozgo unaokolo. LEV 9:19 Pa mu dodaše i salo od vola, i od ovna rep, i salo što pokriva crijeva, i bubrege i mrežicu s jetre, LEV 9:20 I metnuše sve salo na grudi, i zapali salo na oltaru. LEV 9:21 A grudi i desno pleæe obrnu Aron tamo i amo na žrtvu obrtanu pred Gospodom, kao što bješe Gospod zapovjedio Mojsiju. LEV 9:22 Tada podiže Aron ruke svoje prema narodu i blagoslovi ih; i siðe svršiv žrtvu za grijeh i žrtvu paljenicu i žrtvu zahvalnu. LEV 9:23 Potom uðe Mojsije s Aronom u šator od sastanka, a kad opet izaðoše blagosloviše narod; i slava se Gospodnja pokaza svemu narodu. LEV 9:24 Jer doðe oganj od Gospoda, i spali na oltaru žrtvu paljenicu i salo. I vidjevši to sav narod povika i pade nièice. LEV 10:1 A sinovi Aronovi Nadav i Avijud uzevši svaki svoju kadionicu metnuše oganj u njih i na oganj metnuše kad, i prinesoše pred Gospodom oganj tuð, a to im ne bješe zapovjedio. LEV 10:2 Tada doðe oganj od Gospoda i udari ih, te pogiboše pred Gospodom. LEV 10:3 Tada reèe Mojsije Aronu: to je što je kazao Gospod govoreæi: u onima koji pristupaju k meni biæu svet i pred cijelim narodom proslaviæu se. A Aron oæutje. LEV 10:4 A Mojsije pozva Misaila i Elisafana sinove Ozila strica Aronova, i reèe im: hodite i iznesite braæu svoju ispred svetinje napolje iz okola. LEV 10:5 I pristupiše i iznesoše ih u košuljama njihovijem napolje iz okola, kao što reèe Mojsije. LEV 10:6 Tada reèe Mojsije Aronu i Eleazaru i Itamaru, sinovima njegovijem: nemojte otkrivati glava svojih, ni haljina svojih razdirati, da ne izginete i da se Gospod ne razgnjevi na sav zbor; nego braæa vaša, sav rod Izrailjev, neka plaèe radi požara koji uèini Gospod. LEV 10:7 I s vrata šatora od sastanka nemojte izlaziti, da ne izginete, jer je na vama ulje pomazanja Gospodnjega. I uèiniše po rijeèi Mojsijevoj. LEV 10:8 I Gospod reèe Aronu govoreæi: LEV 10:9 Vina i silovita piæa nemoj piti ti ni sinovi tvoji s tobom, kad ulazite u šator od sastanka da ne izginete. To neka vam je uredba vjeèna od koljena na koljeno. LEV 10:10 Da biste mogli raspoznavati šta je sveto šta li nije, i šta je èisto šta li neèisto, LEV 10:11 I da biste uèili sinove Izrailjeve svijem uredbama koje im je kazao Gospod preko Mojsija. LEV 10:12 A Mojsije reèe Aronu i Eleazaru i Itamaru sinovima njegovijem koji ostaše: uzimajte dar što ostane od ognjenih žrtava Gospodnjih, i jedite s hljebom prijesnijem kod oltara; jer je svetinja nad svetinjama. LEV 10:13 Zato æete ga jesti na svetom mjestu, jer je dio tvoj i dio sinova tvojih od ognjenih žrtava Gospodnjih; jer mi je tako zapovjeðeno. LEV 10:14 A grudi od žrtve obrtane i pleæe od žrtve podizane jedite na èistom mjestu, ti i sinovi tvoji i kæeri tvoje s tobom; jer je taj dio dan tebi i sinovima tvojim od zahvalnih žrtava sinova Izrailjevih. LEV 10:15 Pleæe od žrtve podizane i grudi od žrtve obrtane donosiæe se sa salom što se sažiže, da se obrne tamo i amo pred Gospodom, i biæe tvoje i sinova tvojih s tobom zakonom vjeènijem, kao što je zapovjedio Gospod. LEV 10:16 I Mojsije potraži jare za grijeh; ali gle, bješe izgorjelo; zato se razgnjevi na Eleazara i na Itamara sinove Aronove koji ostaše, i reèe: LEV 10:17 Zašto ne jedoste žrtve za grijeh na svetom mjestu? svetinja je nad svetinjama, i dade vam je Gospod da nosite grijeh svega zbora, da bi se oèistili od grijeha pred Gospodom. LEV 10:18 A eto krv njezina nije unesena u svetinju; valjaše vam je jesti na svetom mjestu, kao što sam zapovjedio. LEV 10:19 Tada reèe Aron Mojsiju: eto, danas prinesoše žrtvu svoju za grijeh i žrtvu svoju paljenicu pred Gospodom, i to mi se dogodi. A da sam danas jeo žrtve za grijeh, bi li bilo po volji Gospodu? LEV 10:20 Kad to èu Mojsije, prista na to. LEV 11:1 I reèe Gospod Mojsiju i Aronu govoreæi im: LEV 11:2 Kažite sinovima Izrailjevim i recite: ovo su životinje koje æete jesti izmeðu svijeh životinja na zemlji: LEV 11:3 Što god ima papke i papci su mu razdvojeni i preživa izmeðu životinja, to jedite. LEV 11:4 Ali onijeh što samo preživaju ili što samo imaju papke razdvojene, ne jedite, kao što je kamila, jer preživa ali nema papaka razdvojenih; da vam je neèista; LEV 11:5 I pitomi zec, jer preživa ali nema papaka razdvojenih; neèist da vam je; LEV 11:6 I zec divlji, jer preživa ali nema papaka razdvojenih; neèist da vam je; LEV 11:7 I svinja, jer ima papke razdvojene ali ne preživa; neèista da vam je; LEV 11:8 Mesa od njih ne jedite niti se strva njihova dodijevajte; jer vam je neèisto. LEV 11:9 A izmeðu svega što je u vodi ovo jedite: što god ima pera i ljusku u vodi, po moru i po rijekama, jedite. LEV 11:10 A što nema pera i ljuske u moru i u rijekama izmeðu svega što se mièe po vodi i živi u vodi, da vam je gadno. LEV 11:11 Gadno da vam je; mesa da im ne jedete, i na strv njihov da se gadite. LEV 11:12 Što god nema pera i ljuske u vodi, to da vam je gadno. LEV 11:13 A izmeðu ptica ove da su vam gadne i da ih ne jedete: orao i jastrijeb i morski orao, LEV 11:14 Eja i kraguj po svojim vrstama, LEV 11:15 I svaki gavran po svojim vrstama, LEV 11:16 I sovuljaga i æuk i liska i kobac po svojim vrstama, LEV 11:17 I buljina i gnjurac i ušara, LEV 11:18 I labud i gem i svraka, LEV 11:19 I roda i èaplja po svojim vrstama, i pupavac i ljiljak. LEV 11:20 Što god gamiže a ima krila i ide na èetiri noge, da vam je gadno. LEV 11:21 Ali izmeðu svega što gamiže a ima krila i ide na èetiri noge jedite što ima stegna na nogama svojim, kojima skaèe po zemlji. LEV 11:22 Izmeðu njih jedite ove: arba po vrstama njegovim, salema po vrstama njegovim, argola po vrstama njegovim i agava po vrstama njegovim. LEV 11:23 A što još gamiže a ima krila i èetiri noge, da vam je gadno. LEV 11:24 I o njih æete se oskvrniti; ko se god dotakne mrtva tijela njihova, da je neèist do veèera. LEV 11:25 I ko bi god nosio mrtva tijela njihova, neka opere haljine svoje, i da je neèist do veèera. LEV 11:26 Svaka životinja koja ima papke ali nerazdvojene i ne preživa, da vam je neèista; ko ih se god dotakne, da je neèist. LEV 11:27 I što god ide na šapama izmeðu svijeh životinja èetvoronogih, da vam je neèisto; ko bi se dotakao strva njihova, da je neèist do veèera. LEV 11:28 I ko bi nosio strv njihov, neka opere haljine svoje, i da je neèist do veèera; to da vam je neèisto. LEV 11:29 I izmeðu životinja koje pužu po zemlji da su vam neèiste: lasica i miš i kornjaèa po svojim vrstama, LEV 11:30 I jež i gušter i tvor i puž i krtica. LEV 11:31 To vam je neèisto izmeðu životinja koje pužu; ko ih se dotakne mrtvijeh, da je neèist do veèera. LEV 11:32 I svaka stvar na koju padne koje od njih mrtvo biæe neèista, bila sprava drvena ili haljina ili koža ili torba, i svaka stvar koja treba za kakav posao, neka se metne u vodu, i da je neèista do veèera, poslije da je èista. LEV 11:33 A svaki sud zemljani, u koji padne što od toga, i što god u njemu bude, biæe neèist, i razbijte ga. LEV 11:34 I svako jelo što se jede, ako na njega doðe onaka voda, da je neèisto, i svako piæe što se pije u svakom takom sudu, da je neèisto. LEV 11:35 I na što bi palo što od tijela njihova mrtva sve da je neèisto, i peæ i ognjište neka se razvali, jer je neèisto i neka vam je neèisto. LEV 11:36 A studenac i ubao, gdje se voda skuplja, biæe èist; ali što se dotakne strva njihova, biæe neèisto. LEV 11:37 Ako li što od strva njihova padne na sjeme, koje se sije, ono æe biti èisto. LEV 11:38 Ali ako bude polito sjeme vodom, pa onda padne što od strva njihova na sjeme, da vam je neèisto. LEV 11:39 I kad ugine životinja od onijeh koje jedete, ko se dotakne strva njezina, da je neèist do veèera. LEV 11:40 A ko bi jeo od strva njezina, neka opere haljine svoje i da je neèist do veèera; i ko bi odnio strv njezin, neka opere haljine svoje, i da je neèist do veèera. LEV 11:41 I sve što puže po zemlji, da vam je gadno, da se ne jede. LEV 11:42 Što god ide na trbuhu i što god ide na èetiri noge ili ima više noga izmeðu svega što puže po zemlji, to ne jedite, jer je gad. LEV 11:43 Nemojte se poganiti nièim što gamiže i nemojte se skvrniti njima, da ne budete neèisti s njih. LEV 11:44 Jer ja sam Gospod Bog vaš; zato se osveæujte i budite sveti, jer sam ja svet; i nemojte se skvrniti nièim što puže po zemlji. LEV 11:45 Jer ja sam Gospod, koji sam vas izveo iz zemlje Misirske da vam budem Bog; budite dakle sveti, jer sam ja svet. LEV 11:46 Ovo je zakon za zvijeri i za ptice, i za sve životinje što se mièu po vodi, i za svaku dušu živu koja puže po zemlji, LEV 11:47 Da se raspoznaje neèisto od èistoga i životinja koja se jede od životinje koja se ne jede. LEV 12:1 I reèe Gospod Mojsiju govoreæi: LEV 12:2 Kaži sinovima Izrailjevijem, i reci: kad žena zatrudni i rodi muško, neèista da je sedam dana; kao u dane kad se odvaja radi nemoæi svoje, biæe neèista. LEV 12:3 A u osmi dan neka se obreže dijete. LEV 12:4 A ona još trideset i tri dana neka ostane èisteæi se od krvi; nijedne svete stvari da se ne dodijeva i u svetinju da ne ide dok se ne navrše dani èišæenja njezina. LEV 12:5 A kad rodi žensko, onda da je neèista dvije nedjelje dana, kao kad se odvaja radi nemoæi svoje, i šezdeset i šest dana neka ostane èisteæi se od krvi. LEV 12:6 A kad se navrše dani èišæenja njezina radi sina ili radi kæeri, neka donese svešteniku na vrata šatora od sastanka jagnje od godine za žrtvu paljenicu, i golupèe ili grlicu za žrtvu radi grijeha. LEV 12:7 I sveštenik æe prinijeti žrtvu pred Gospodom, i oèistiæe je od grijeha njezina; i tako æe se oèistiti od teèenja krvi svoje. To je zakon za ženu kad rodi muško ili žensko. LEV 12:8 Ako li ne može dati jagnjeta, onda neka uzme dvije grlice ili dva golubiæa, jedno za žrtvu paljenicu a drugo za žrtvu radi grijeha; i oèistiæe je sveštenik od grijeha njezina i biæe èista. LEV 13:1 Jošte reèe Gospod Mojsiju i Aronu govoreæi: LEV 13:2 Èovjek u koga bi na koži tijela njegova bio otok ili krasta ili bubuljica, i bilo bi na koži tijela njegova nalik na gubu, neka se dovede k Aronu svešteniku ili ka kojemu sinu njegovu svešteniku. LEV 13:3 I neka sveštenik vidi boljeticu na koži tijela njegova; ako dlaka na boljetici bude pobijeljela i boljetica bude na oèi niža od ostale kože tijela njegova, onda je guba; pa kad je vidi sveštenik proglasiæe ga da je neèist. LEV 13:4 Ako li bude bijela bubuljica na koži tijela njegova i ne bude na oèi niža od ostale kože niti dlaka na njoj pobijeljela, onda neka zatvori sveštenik za sedam dana èovjeka sa takom boljeticom. LEV 13:5 A sedmoga dana neka vidi sveštenik; ako opazi da je boljetica ostala kako je bila i nije se dalje razišla po koži, neka ga zatvori sveštenik opet za sedam dana. LEV 13:6 I neka ga sveštenik opet vidi sedmoga dana, pa ako opazi da se boljetica smanjala i nije se dalje razišla po koži, proglasiæe ga sveštenik da je èist; krasta je; i on neka opere haljine svoje i biæe èist. LEV 13:7 Ako li se dalje raširi krasta po koži njegovoj, pošto ga sveštenik vidi i proglasi da je èist, nanovo neka se pokaže svešteniku; LEV 13:8 Ako vidi sveštenik da se krasta raširila po koži njegovoj, proglasiæe sveštenik da je neèist; guba je. LEV 13:9 Kad je guba na èovjeku, neka ga dovedu k svešteniku. LEV 13:10 I sveštenik neka ga vidi; ako bude bijel otok na koži i dlaka bude pobijeljela, ako bi i zdravo meso bilo na otoku, LEV 13:11 Guba je zastarjela na koži tijela njegova; zato æe ga sveštenik proglasiti da je neèist, i neæe ga zatvoriti, jer je neèist. LEV 13:12 Ako li se guba izaspe po koži i pokriju svu kožu èovjeku od glave do pete, gdje bi god sveštenik oèima pogledao, LEV 13:13 Kad sveštenik vidi da je guba pokrila svu kožu na njemu, proglasiæe da je èovjek èist, jer je sve pobijeljelo, pa je èist. LEV 13:14 Ali ako se pokaže na njemu divlje meso, biæe neèist. LEV 13:15 Pa kad sveštenik vidi divlje meso, proglasiæe ga da je neèist; ono je divlje meso neèisto, guba je. LEV 13:16 A kad bi se divlje meso promijenilo i pobijeljelo, neka doðe k svešteniku. LEV 13:17 I kad vidi sveštenik da je boljetica pobijeljela, sveštenik æe proglasiti da je èist; èist je. LEV 13:18 Kad u koga na koži bude èir, pa proðe, LEV 13:19 A poslije na mjestu gdje je bio èir izaðe otok bijel ili bubuljica bijela i crvenkasta, neka se pokaže svešteniku. LEV 13:20 Ako sveštenik vidi da je na oèi niža od ostale kože i dlaka na njoj pobijeljela, proglasiæe ga sveštenik da je neèist, guba je, izašla je iz èira. LEV 13:21 Ako li sveštenik gledajuæi vidi da nije dlaka na njoj pobijeljela niti je niža od kože, nego se smanjala, onda æe ga zatvoriti sveštenik za sedam dana. LEV 13:22 Ako se raširi po koži, onda æe ga sveštenik proglasiti da je neèist; bolest je. LEV 13:23 Ako li ostane na svom mjestu bubuljica i ne raširi se, požiljak je od èira; zato æe ga sveštenik proglasiti da je èist. LEV 13:24 Ako se ko po koži ožeže ognjem, pa pošto se zalijeèi ostane bubuljica bijela i crvenkasta ili samo bijela, LEV 13:25 Neka ga vidi sveštenik; ako dlaka na bubuljici bude pobijeljela i ako na oèi bude niža nego koža, guba je, izašla je iz ožegline; zato æe ga sveštenik proglasiti da je neèist; guba je. LEV 13:26 Ako li sveštenik vidi da na bubuljici nema bijele dlake niti je niža od kože, nego se smanjala, zatvoriæe ga za sedam dana. LEV 13:27 Pa æe je sedmoga dana pogledati sveštenik; ako se bude raširila po koži, tada æe ga sveštenik proglasiti da je neèist; guba je. LEV 13:28 Ako li bubuljica bude ostala na svom mjestu, i ne bude se raširila po koži, nego se smanjala, onda je rana od toga što se ožegao; zato æe ga sveštenik proglasiti da je èist, jer je požiljak od ožegline. LEV 13:29 Ako u èovjeka ili u žene bude boljetica na glavi ili na bradi, LEV 13:30 Sveštenik neka vidi boljeticu; ako na oèi bude niža od ostale kože i na njojzi dlaka žuækasta i tanka, sveštenik æe proglasiti da je neèist; ospa je, guba na glavi ili na bradi; LEV 13:31 A kad sveštenik vidi boljeticu, i opazi da na oèi nije niža od ostale kože i da nema na njoj crne dlake, tada æe zatvoriti sveštenik za sedam dana onoga na kom je ospa. LEV 13:32 Pa kad sveštenik sedmi dan vidi a ospa se nije dalje razišla niti dlaka na njoj požutjela, niti je na oèi ospa niža od kože, LEV 13:33 Tada neka se obrije, ali ospu da ne obrije, i sveštenik neka zatvori još za sedam dana onoga na kom je ospa. LEV 13:34 I sedmoga dana neka sveštenik opet vidi ospu; ako opazi da se ospa nije dalje razišla po koži niti je na oèi niža od ostale kože, tada æe ga proglasiti sveštenik da je èist, pa neka opere haljine svoje, i biæe èist. LEV 13:35 Ako li se raširi ospa po koži, pošto bude proglašen da je èist, LEV 13:36 Tada neka ga vidi sveštenik; ako se bude raširila ospa po koži, neka više ne gleda sveštenik ima li žutijeh dlaka; neèist je. LEV 13:37 Ako li opazi da je ospa ostala gdje je bila i da je crna dlaka izrasla po njoj, zalijeèila se ospa, èist je, i sveštenik æe proglasiti da je èist. LEV 13:38 Kad u èovjeka ili u žene budu bubuljice po koži tijela njihova, bubuljice bijele, LEV 13:39 Sveštenik neka vidi; ako na koži tijela njihova budu bijele bubuljice male, bijela je ospa izašla po koži, èist je. LEV 13:40 Kome opadne kosa s glave, æelav je, èist je. LEV 13:41 Ako mu sprijeda opadne kosa s glave, pola je æelav, i èist je. LEV 13:42 Kad na glavi sasvijem æelavoj ili pola æelavoj bude bijela i crvenkasta boljetica, guba je, izašla na glavi svoj æelavoj ili pola æelavoj. LEV 13:43 I neka ga vidi sveštenik; ako opazi da je bijel i crvenkast otok na glavi svoj æelavoj ili pola æelavoj nalik na gubu po koži ostaloga tijela, LEV 13:44 Èovjek je gubav, neèist je, i sveštenik æe ga proglasiti da je neèist; guba mu je na glavi. LEV 13:45 A gubavac na kom je ta bolest, neka ide u haljinama razdrtijem i gologlav, i usta neka zastre, i neka vièe: neèist, neèist. LEV 13:46 Dokle je god bolest na njemu, neka bude neèist; neèist je, neka živi sam, iza okola neka mu bude stan. LEV 13:47 I ako na haljini bude guba, na haljini vunenoj ili lanenoj, LEV 13:48 Ili na osnovi ili na pouèici od lana ili od vune, ili na koži, ili na èem god od kože, LEV 13:49 I ako boljetica bude zelenkasta ili crvenkasta na haljini ili na koži ili na osnovi ili na pouèici ili na èem god od kože, guba je, i neka se pokaže svešteniku. LEV 13:50 I kad vidi sveštenik bolest, neka zatvori za sedam dana stvar na kojoj je guba. LEV 13:51 I sedmoga dana ako vidi da se dalje razišla bolest po haljini ili po osnovi ili po pouèici ili po koži ili po èemu god od kože, ljuta je guba bolest ona, stvar je neèista. LEV 13:52 Zato neka spali onu haljinu ili osnovu ili pouèicu od vune ili od lana, ili što god bude od kože, na èem bude bolest; jer je ljuta guba, ognjem neka se spali. LEV 13:53 Ako li opazi sveštenik da se bolest nije razišla po haljini ili po osnovi ili pouèici, ili po èemu god od kože, LEV 13:54 Tada neka zapovjedi sveštenik da se opere ono na èem je bolest, pa onda neka zatvori opet za sedam dana. LEV 13:55 Pa neka vidi sveštenik pošto se opere stvar na kojoj je bolest, i ako opazi da bolest nije promijenila boje svoje, ako se i ne bude dalje razišla, stvar je neèista, spali je ognjem; jer je ljuta guba na gornjoj ili na donjoj strani. LEV 13:56 Ako li vidi sveštenik da se mjesto smanjalo pošto je oprano, onda neka ga otkine od haljine ili od kože ili od osnove ili od pouèice. LEV 13:57 Ako li se opet pokaže na haljini ili na osnovi ili na pouèici ili na èem god od kože, guba je koja se širi, ognjem spali ono na èem bude. LEV 13:58 A haljinu ili osnovu ili pouèicu ili što mu drago od kože, kad opereš, pa otide s njega ta bolest, operi još jednom, i biæe èisto. LEV 13:59 Ovo je zakon za gubu na haljini vunenoj ili lanenoj, ili na osnovi ili na pouèici, ili na èem god od kože, kako se može znati je li što èisto ili neèisto. LEV 14:1 Još reèe Gospod Mojsiju govoreæi: LEV 14:2 Ovo je zakon za gubavca kad se èisti: neka se dovede k svešteniku, LEV 14:3 A sveštenik neka izaðe iza okola; i ako vidi da je izlijeèena guba na gubavcu, LEV 14:4 Onda æe zapovjediti sveštenik onome koji se èisti da uzme dvije ptice žive èiste, i drvo kedrovo i crvca i isopa. LEV 14:5 I neka zapovjedi sveštenik da se jedna ptica zakolje nad sudom zemljanim nad vodom živom. LEV 14:6 Pa neka uzme živu pticu i drvo kedrovo i crvac i isop, i sve to zajedno sa živom pticom neka zamoèi u krv od ptice zaklane nad vodom živom. LEV 14:7 I neka pokropi sedam puta onoga koji se èisti od gube, i neka ga proglasi da je èist, i neka pusti živu pticu u polje. LEV 14:8 Tada koji se èisti neka opere haljine svoje i obrije sve dlake svoje, i neka se okupa u vodi, i biæe èist; potom neka uðe u oko, ali da stoji napolju ne ulazeæi u svoj šator sedam dana. LEV 14:9 A u sedmi dan neka obrije sve dlake svoje, glavu i bradu i obrve nad oèima, i sve dlake svoje neka obrije, i neka opere haljine svoje, pa neka se okupa u vodi i biæe èist. LEV 14:10 A u osmi dan neka uzme dva jagnjeta zdrava i jednu ovcu od godine zdravu i tri desetine efe bijeloga brašna zamiješena s uljem za dar, i jedan log ulja. LEV 14:11 A sveštenik koji ga èisti neka postavi onoga koji se èisti zajedno s tijem stvarima pred Gospodom na vratima šatora od sastanka. LEV 14:12 I uzevši sveštenik jedno jagnje neka ga prinese na žrtvu za prijestup zajedno s logom ulja, i neka obrne tamo i amo pred Gospodom na žrtvu obrtanu. LEV 14:13 A poslije neka zakolje jagnje na mjestu gdje se kolje žrtva za grijeh i žrtva paljenica na svetom mjestu, jer žrtva za prijestup pripada svešteniku kao i žrtva za grijeh; svetinja je nad svetinjama. LEV 14:14 Tada neka sveštenik uzme krvi od žrtve za prijestup i pomaže kraj desnoga uha onome koji se èisti i palac desne ruke njegove i palac desne noge njegove. LEV 14:15 Potom neka uzme sveštenik od loga ulja i nalije na dlan svoj lijevi. LEV 14:16 Pa neka zamoèi sveštenik prst od desne ruke svoje u ulje što mu je na lijevom dlanu, i neka pokropi uljem s prsta svojega sedam puta pred Gospodom. LEV 14:17 A ostalijem uljem što mu je na dlanu neka pomaže sveštenik kraj desnoga uha onome koji se èisti, i palac desne ruke njegove i palac desne noge njegove po krvi od žrtve za prijestup. LEV 14:18 A što još ostane ulja na dlanu svešteniku, onijem neka namaže glavu onome koji se èisti, i tako æe ga oèistiti sveštenik pred Gospodom. LEV 14:19 Potom neka sveštenik prinese žrtvu za grijeh, i oèistiæe onoga koji se èisti od svoje neèistote; a poslije neka zakolje žrtvu paljenicu. LEV 14:20 I neka prinese sveštenik žrtvu paljenicu zajedno s darom na oltaru; i tako æe ga oèistiti, i biæe èist. LEV 14:21 Ali ako je siromah te ne može donijeti toliko, onda neka uzme jedno jagnje za žrtvu radi prijestupa da se prinese žrtva obrtana za oèišæenje njegovo, i jednu desetinu efe bijeloga brašna zamiješena s uljem za dar, i log ulja. LEV 14:22 I dvije grlice ili dva golubiæa, koje može priskrbiti, da bude jedno žrtva za grijeh a drugo žrtva paljenica. LEV 14:23 I to neka donese u osmi dan svojega èišæenja svešteniku na vrata šatora od sastanka pred Gospodom. LEV 14:24 Tada sveštenik neka uzme jagnje za prijestup i log ulja, i to neka sveštenik obrne pred Gospodom za žrtvu obrtanu. LEV 14:25 I neka zakolje jagnje za žrtvu radi prijestupa, i uzevši sveštenik krvi od žrtve za prijestup neka pomaže kraj desnoga uha onome koji se èisti i palac desne ruke njegove i palac desne noge njegove. LEV 14:26 I ulja neka nalije sveštenik na dlan svoj lijevi, LEV 14:27 Pa neka zamoèi prst od desne ruke svoje u ulje što mu je na lijevom dlanu, i pokropi njim sedam puta pred Gospodom. LEV 14:28 I uljem što mu je na dlanu neka pomaže sveštenik kraj desnoga uha onome koji se èisti, i palac desne ruke njegove i palac desne noge njegove po mjestu gdje je krv od žrtve za prijestup. LEV 14:29 A što ostane ulja na dlanu svešteniku, onijem neka namaže glavu onome koji se èisti; i tako æe ga oèistiti pred Gospodom. LEV 14:30 Tako neka uèini i s jednom grlicom ili golupèetom od onijeh koje priskrbi. LEV 14:31 Što je priskrbio, jedno æe biti žrtva za grijeh a drugo žrtva paljenica s darom; i tako æe sveštenik oèistiti pred Gospodom onoga koji se èisti. LEV 14:32 To je zakon za gubavca koji ne može priskrbiti svega što treba za oèišæenje. LEV 14:33 I reèe Gospod Mojsiju i Aronu govoreæi: LEV 14:34 Kad doðete u zemlju Hanansku, koju æu vam ja dati da je vaša, pa kad pustim gubu na koju kuæu u zemlji koju æete držati, LEV 14:35 Onda onaj èija je kuæa neka doðe i javi svešteniku govoreæi: èini mi se kao da je guba na kuæi. LEV 14:36 A sveštenik neka zapovjedi da se isprazni kuæa prije nego on doðe da vidi gubu, da se ne bi oskvrnilo što je u kuæi; potom neka doðe sveštenik da vidi kuæu. LEV 14:37 Pa kad vidi bolest, ako bude bolest na zidovima kuænim kao rupice zelenkaste ili crvenkaste i na oèi niže od zida, LEV 14:38 Neka izaðe sveštenik iz kuæe one na vrata kuæna, i zatvori kuæu za sedam dana. LEV 14:39 Poslije opet neka doðe sveštenik u sedmi dan, pa ako vidi da se bolest dalje razišla po zidovima kuænim, LEV 14:40 Zapovjediæe sveštenik da povade kamenje na kom je bolest i da ga bace iza grada na mjesto neèisto. LEV 14:41 A kuæu zapovjediæe da ostružu iznutra svuda unaokolo, i prah što sastružu da prospu iza grada na mjesto neèisto, LEV 14:42 I da uzmu drugo kamenje i uglave na mjesto gdje je bilo preðašnje kamenje; tako i blato drugo uzevši da olijepe kuæu. LEV 14:43 Ako se povrati bolest i opet izraste po kuæi, pošto se povadi kamenje i ostruže kuæa i nanovo olijepi, LEV 14:44 Tada došav sveštenik ako vidi da se bolest razišla po kuæi, ljuta je guba na kuæi, neèista je. LEV 14:45 Neka se razruši ona kuæa, kamenje i drva i sav lijep od one kuæe, i neka se iznese iza grada na mjesto neèisto. LEV 14:46 A ko bi ušao u kuæu onu dok je zatvorena, da je neèist do veèera. LEV 14:47 I ko bi spavao u onoj kuæi, neka opere haljine svoje; tako i ko bi jeo u onoj kuæi, neka opere haljine svoje. LEV 14:48 Ako li sveštenik došav vidi da se nije bolest razišla po kuæi pošto je kuæa nanovo olijepljena, neka proglasi sveštenik da je èista, jer se izlijeèila bolest. LEV 14:49 I neka uzme da bi se kuæa oèistila dvije ptice i drvo kedrovo i crvca i isopa, LEV 14:50 I neka zakolje jednu pticu nad sudom zemljanim nad vodom živom. LEV 14:51 Pa neka uzme drvo kedrovo i isop i crvac i drugu pticu živu, i neka zamoèi u krv od zaklane ptice i u vodu živu, i pokropi kuæu sedam puta. LEV 14:52 I tako æe oèistiti kuæu onu krvlju ptièijom i vodom živom i pticom živom i drvetom kedrovijem i isopom i crvcem. LEV 14:53 Pa onda neka pusti pticu živu iza grada u polje; i oèistiæe kuæu, i biæe èista. LEV 14:54 Ovo je zakon za svaku gubu i za ospu, LEV 14:55 Za gubu na haljini i na kuæi, LEV 14:56 I za otok i za krastu i za bubuljicu, LEV 14:57 Da se zna kad je ko neèist i kad je ko èist. To je zakon za gubu. LEV 15:1 Još reèe Gospod Mojsiju i Aronu govoreæi: LEV 15:2 Kažite sinovima Izrailjevim i recite im: kome èovjeku teèe sjeme od tijela njegova, neèist je. LEV 15:3 A ovaka je neèistota njegova od toga teèenja: ako ispusti tijelo njegovo teèenje svoje, ili se ustavi teèenje u tijelu njegovu, neèistota je na njemu. LEV 15:4 Svaka postelja na koju leže onaj kome teèe sjeme, da je neèista; i sve na što sjede, da je neèisto. LEV 15:5 I ko se god dotakne postelje njegove, neka opere haljine svoje i neka se okupa u vodi, i biæe neèist do veèera. LEV 15:6 I ko sjede na ono na èem je sjedio onaj kome teèe sjeme, neka opere haljine svoje i neka se okupa u vodi, i biæe neèist do veèera. LEV 15:7 I ko se dotakne tijela onoga kome teèe sjeme, neka opere haljine svoje i neka se okupa u vodi, i biæe neèist do veèera. LEV 15:8 I ako onaj kome teèe sjeme pljune na èistoga, on neka opere haljine svoje i neka se okupa u vodi, i biæe neèist do veèera. LEV 15:9 I svako sedlo na kom bi sjedio onaj kome teèe sjeme, da je neèisto. LEV 15:10 I ko bi se dotakao èega god što je bilo pod njim, da je neèist do veèera; i ko bi što takovo nosio, neka opere haljine svoje i okupa se u vodi, i biæe neèist do veèera. LEV 15:11 I koga bi se dotakao onaj kome teèe sjeme ne opravši ruku svojih vodom, neka opere haljine svoje i okupa se u vodi, i biæe neèist do veèera. LEV 15:12 I sud zemljani kojega bi se dotakao onaj kome teèe sjeme, neka se razbije, a drveni sud neka se opere vodom. LEV 15:13 A kad se onaj kome teèe sjeme oèisti od teèenja svojega, neka broji sedam dana pošto se oèisti, i neka opere haljine svoje i neka tijelo svoje opere vodom živom, i biæe èist. LEV 15:14 A u osmi dan neka uzme dvije grlice ili dva golubiæa, i neka doðe pred Gospoda na vrata šatora od sastanka, i neka ih da svešteniku. LEV 15:15 I sveštenik neka prinese jedno od njih na žrtvu za grijeh a drugo na žrtvu paljenicu; tako æe ga oèistiti sveštenik pred Gospodom od teèenja njegova. LEV 15:16 I èovjek kome izaðe sjeme kad spava sa ženom neka opere vodom cijelo tijelo svoje, i biæe neèist do veèera. LEV 15:17 I svaka haljina i svaka koža na kojoj bude tako sjeme, neka se opere vodom i biæe neèisto do veèera. LEV 15:18 I žena kod koje bude spavao taki èovjek, i ona i on neka se okupaju u vodi i biæe neèisti do veèera. LEV 15:19 A žena kad ima vrijeme, kad ide krv od tijela njezina, neka se odvaja sedam dana, i ko je se god dotakne, da je neèist do veèera. LEV 15:20 I na što god legne dok se odvaja, da je neèisto, i na što god sjede, da je neèisto. LEV 15:21 I ko se dotakne postelje njezine, neka opere haljine svoje i neka se okupa u vodi, i biæe neèist do veèera. LEV 15:22 I ko se dotakne èega na èem je ona sjedjela, neka opere haljine svoje i neka se okupa u vodi, i biæe neèist do veèera. LEV 15:23 I što bi god bilo na postelji njezinoj ili na èem je ona sjedjela, pa se ko dotakne toga, da je neèist do veèera. LEV 15:24 A ko bi spavao s njom te bi neèistota njezina došla na nj, da je neèist sedam dana, i postelja na kojoj leži da je neèista. LEV 15:25 A žena, od koje bi išla krv dugo vremena ili osim obiènoga vremena ili u obièno vrijeme ali duže, dokle god teèe neèistota njezina biæe neèista kao u vrijeme kada se odvaja. LEV 15:26 Postelja na kojoj leži dokle joj god krv ide, da joj je kao postelja kad se odvaja; i na èem bi god sjedjela da je neèisto kao što je neèisto kad se odvaja. LEV 15:27 I ko se god dotakne tijeh stvari, neèist je; zato neka opere haljine svoje i okupa se u vodi, i biæe neèist do veèera. LEV 15:28 A kad se oèisti od teèenja krvi svoje, neka broji sedam dana, pa onda da je èista. LEV 15:29 I u osmi dan neka uzme dvije grlice ili dva golubiæa, i neka ih odnese svešteniku na vrata šatora od sastanka. LEV 15:30 I neka sveštenik prinese jedno na žrtvu za grijehe a drugo na žrtvu paljenicu, i oèistiæe je sveštenik pred Gospodom od teèenja neèistote njezine. LEV 15:31 Tako æete odluèivati sinove Izrailjeve od neèistota njihovijeh, da ne ginu s neèistota svojih skvrneæi šator moj što je usred njih. LEV 15:32 To je zakon za onoga kome teèe sjeme i kome izaðe sjeme kad spava sa ženom te bude neèist, LEV 15:33 I za ženu kad boluje od teèenja krvi svoje, i za svakoga koji boluje od teèenja svoga, bilo muško ili žensko, i za èovjeka koji bi ležao s neèistom. LEV 16:1 I reèe Gospod Mojsiju pošto pogiboše dva sina Aronova, a pogiboše kad pristupiše pred Gospoda, LEV 16:2 I kaza Gospod Mojsiju: reci Aronu bratu svojemu da ne ulazi u svako doba u svetinju za zavjes pred zaklopac koji je na kovèegu, da ne pogine, jer æu se u oblaku nad zaklopcem javljati. LEV 16:3 S ovijem neka ulazi Aron u svetinju: s juncem za žrtvu radi grijeha i s ovnom za žrtvu paljenicu. LEV 16:4 Svetu košulju lanenu neka obuèe, i gaæe lanene neka su na tijelu njegovu, i neka se opaše pojasom lanenijem i kapu lanenu neka metne na glavu; to su haljine svete, i neka opere tijelo svoje vodom, pa onda neka ih obuèe. LEV 16:5 A od zbora sinova Izrailjevijeh neka uzme dva jarca za žrtvu radi grijeha, i jednoga ovna za žrtvu paljenicu. LEV 16:6 I neka prinese Aron junca svojega na žrtvu za grijeh i oèisti sebe i dom svoj. LEV 16:7 Potom neka uzme dva jarca, i neka ih metne pred Gospoda na vrata šatora od sastanka. LEV 16:8 I neka Aron baci ždrijeb za ta dva jarca, jedan ždrijeb Gospodu a drugi ždrijeb Azazelu. LEV 16:9 I neka Aron prinese na žrtvu jarca na kojega padne ždrijeb Gospodnji, neka ga prinese na žrtvu za grijeh. LEV 16:10 A jarca na kojega padne ždrijeb Azazelov neka metne živa pred Gospoda, da uèini oèišæenje na njemu, pa neka ga pusti u pustinju Azazelu. LEV 16:11 I neka Aron prinese junca svojega na žrtvu za grijeh i oèisti sebe i dom svoj, i neka zakolje junca svojega na žrtvu za grijeh. LEV 16:12 I neka uzme kadionicu punu žeravice s oltara, koji je pred Gospodom, i pune pregršti kada mirisnoga istucanoga, i neka unese za zavjes. LEV 16:13 I neka metne kad na oganj pred Gospodom, da dim od kada zakloni zaklopac koji je na svjedoèanstvu; tako neæe poginuti. LEV 16:14 Poslije neka uzme krvi od junca i pokropi s prsta svojega po zaklopcu prema istoku, a pred zaklopcem neka sedam puta pokropi tom krvlju s prsta svojega. LEV 16:15 I neka zakolje jarca na žrtvu za grijeh narodni, i neka unese krv njegovu za zavjes; i neka uèini s krvlju njegovom kao što je uèinio s krvlju junèijom, i pokropi njom po zaklopcu i pred zaklopcem. LEV 16:16 I tako æe oèistiti svetinju od neèistota sinova Izrailjevih i od prijestupa njihovijeh u svijem grijesima njihovijem; tako æe uèiniti i u šatoru od sastanka, koji je meðu njima usred neèistota njihovijeh. LEV 16:17 A niko da ne bude u šatoru od sastanka kad on uðe da èini oèišæenje u svetinji, dokle ne izaðe i svrši oèišæenje za se i za dom svoj i za sav zbor Izrailjski. LEV 16:18 A neka izaðe k oltaru koji je pred Gospodom, i oèisti ga; i uzevši krvi od junca i krvi od jarca neka pomaže rogove oltaru unaokolo; LEV 16:19 I neka ga pokropi ozgo istom krvlju s prsta svojega sedam puta; tako æe ga oèistiti i posvetiti ga od neèistota sinova Izrailjevih. LEV 16:20 A kad oèisti svetinju i šator od sastanka i oltar, tada neka dovede jarca živoga. LEV 16:21 I metnuvši Aron obje ruke svoje na glavu jarcu živomu, neka ispovjedi nad njim sva bezakonja sinova Izrailjevih i sve prijestupe njihove u svijem grijesima njihovijem, i metnuvši ih na glavu jarcu neka ga da èovjeku spremnom da ga istjera u pustinju. LEV 16:22 I jarac æe odnijeti na sebi sva bezakonja njihova u pustinju; i pustiæe onoga jarca u pustinju. LEV 16:23 Potom neka opet uðe Aron u šator od sastanka i svuèe haljine lanene koje je obukao kad je išao u svetinju, i ondje neka ih ostavi. LEV 16:24 Pa neka opere tijelo svoje na svetom mjestu i obuèe svoje haljine; i izašav neka prinese svoju žrtvu paljenicu i narodnu žrtvu paljenicu, i oèisti sebe i narod. LEV 16:25 A salo od žrtve za grijeh neka zapali na oltaru. LEV 16:26 A ko odvede jarca za Azazela, neka opere haljine svoje i okupa tijelo svoje u vodi, pa onda neka uðe u oko. LEV 16:27 A junca za grijeh i jarca za grijeh, od kojih je krv unesena da se uèini oèišæenje u svetinji, neka iznesu napolje iz okola, i neka spale ognjem kože njihove i meso njihovo i balegu njihovu. LEV 16:28 A ko ih spali, neka opere haljine svoje i okupa tijelo svoje u vodi, pa onda neka doðe u oko. LEV 16:29 I ovo neka vam bude vjeèna uredba: deseti dan sedmoga mjeseca muèite duše svoje, i ne radite nikakoga posla, ni domorodac ni došljak koji se bavi meðu vama. LEV 16:30 Jer u taj dan biva oèišæenje za vas, da se oèistite; biæete oèišæeni od svijeh grijeha svojih pred Gospodom. LEV 16:31 To neka vam je poèivanje subotno, i muèite duše svoje po uredbi vjeènoj. LEV 16:32 A sveštenik koji bude pomazan i koji bude osveæen da vrši službu sveštenièku na mjesto oca svojega, on neka oèišæa obukavši se u haljine lanene, haljine svete. LEV 16:33 I neka oèisti svetinju svetu i šator od sastanka; i oltar neka oèisti; i sveštenike i sav narod sabrani neka oèisti. LEV 16:34 I ovo neka vam je vjeèna uredba da oèišæate sinove Izrailjeve od svijeh grijeha njihovijeh jedanput u godini. I uèini Mojsije kako mu zapovjedi Gospod. LEV 17:1 Jošte reèe Gospod Mojsiju govoreæi: LEV 17:2 Kaži Aronu i sinovima njegovijem i svijem sinovima Izrailjevim, i reci im: ovo je zapovjedio Gospod govoreæi: LEV 17:3 Ko god od doma Izrailjeva zakolje vola ili jagnje ili kozu u okolu, ili ko god zakolje izvan okola, LEV 17:4 A ne dovede na vrata šatora od sastanka, da prinese prinos Gospodu pred šatorom Gospodnjim, kriv je za krv; prolio je krv; zato da se istrijebi onaj èovjek iz naroda svojega. LEV 17:5 Zato sinovi Izrailjevi neka dovedu žrtve svoje, koje bi klali u polju, neka ih dovedu Gospodu na vrata šatora od sastanka k svešteniku, i neka prinesu žrtve zahvalne Gospodu. LEV 17:6 I sveštenik neka pokropi krvlju po oltaru Gospodnjem na vratima šatora od sastanka, i salo neka zapali na ugodni miris Gospodu. LEV 17:7 I neka više ne prinose žrtve svoje ðavolima, za kojima oni èine preljubu. Ovo neka im bude zakon vjeèan od koljena na koljeno. LEV 17:8 Zato im reci: ko bi god od doma Izrailjeva ili izmeðu stranaca koji se bave meðu njima prinio žrtvu paljenicu ili drugu žrtvu, LEV 17:9 A ne bi je doveo na vrata šatora od sastanka da je prinese Gospodu, taj èovjek da se istrijebi iz naroda svojega. LEV 17:10 A ko bi god od doma Izrailjeva ili izmeðu stranaca koji se bave meðu njima jeo kakve god krvi, okrenuæu lice svoje nasuprot onomu èovjeku koji bude jeo krvi, i istrijebiæu ga iz naroda njegova. LEV 17:11 Jer je duša tijelu u krvi; a ja sam vam je odredio za oltar da se èiste duše vaše; jer je krv što dušu oèišæa. LEV 17:12 Zato rekoh sinovima Izrailjevim: niko izmeðu vas da ne jede krvi; ni došljak koji se bavi meðu vama da ne jede krvi. LEV 17:13 I ko bi god izmeðu sinova Izrailjevih ili izmeðu došljaka koji se bave kod njih ulovio zvjerku ili pticu, koja se jede, neka iscijedi krv iz nje, i zaspe je zemljom. LEV 17:14 Jer je duša svakoga tijela krv njegova, to mu je duša. Zato rekoh sinovima Izrailjevim: krvi nijednoga tijela ne jedite, jer je duša svakoga tijela krv njegova. Ko bi je god jeo, da se istrijebi. LEV 17:15 A ko bi jeo meso od životinje koja crkne ili koju raskine zvjerka, bio domorodac ili došljak, neka opere haljine svoje i okupa se u vodi, i biæe neèist do veèera, a poslije æe biti èist. LEV 17:16 Ako li ih ne opere, i tijela svojega ne okupa, nosiæe bezakonje svoje. LEV 18:1 Još reèe Gospod Mojsiju govoreæi: LEV 18:2 Kaži sinovima Izrailjevim, i reci im: ja sam Gospod Bog vaš. LEV 18:3 Nemojte èiniti što se èini u zemlji Misirskoj, u kojoj ste živjeli, niti èinite što se èini u zemlji Hananskoj, u koju vas vodim, i po uredbama njihovijem nemojte živjeti. LEV 18:4 Nego moje zakone vršite i moje uredbe držite živeæi po njima. Ja sam Gospod Bog vaš. LEV 18:5 Držite uredbe moje i zakone moje; ko ih vrši, živ æe biti kroz njih. Ja sam Gospod. LEV 18:6 Niko da ne pristupa k rodici svojoj po krvi, da otkrije golotinju njezinu. Ja sam Gospod. LEV 18:7 Golotinje oca svojega ni golotinje matere svoje ne otkrij; mati ti je; ne otkrij golotinje njezine. LEV 18:8 Golotinje žene oca svojega ne otkrij; golotinja je oca tvojega. LEV 18:9 Golotinje sestre svoje, kæeri oca svojega ili kæeri matere svoje, koja je roðena u kuæi ili izvan kuæe, ne otkrij golotinje njihove. LEV 18:10 Golotinje kæeri sina svojega, ili kæeri kæeri svoje ne otkrij; jer je tvoja golotinja. LEV 18:11 Golotinje kæeri žene oca svojega, koju je rodio otac tvoj, ne otkrij; sestra ti je. LEV 18:12 Golotinje sestre oca svojega ne otkrij; jedna je krv s ocem tvojim. LEV 18:13 Golotinje sestre matere svoje ne otkrij; jer je jedna krv s materom tvojom. LEV 18:14 Golotinje brata oca svojega ne otkrij pristupajuæi k ženi njegovoj; strina ti je. LEV 18:15 Golotinje žene sina svojega ne otkrij; snaha ti je, ne otkrij golotinje njezine. LEV 18:16 Golotinje žene brata svojega ne otkrij; golotinja je brata tvojega. LEV 18:17 Golotinje žene i kæeri njezine ne otkrij; kæeri sina njezina ni kæeri kæeri njezine nemoj uzeti da otkriješ golotinju njihovu; jedna su krv; zlo je. LEV 18:18 Nemoj uzeti žene preko jedne žene, da je ucvijeliš otkrivajuæi golotinju drugoj za života njezina. LEV 18:19 K ženi dokle se odvaja radi neèistote svoje ne idi da otkriješ golotinju njezinu. LEV 18:20 Sa ženom bližnjega svojega ne lezi skvrneæi se s njom. LEV 18:21 Od sjemena svojega ne daj da se odnese Molohu, da ne oskvrniš imena Boga svojega; ja sam Gospod. LEV 18:22 S muškarcem ne lezi kao sa ženom; gadno je. LEV 18:23 Živinèeta nikakoga nemoj obležati skvrneæi se s njim; i žena da ne legne pod živinèe; grdilo je. LEV 18:24 Nemojte se skvrniti nijednom ovom stvarju; jer su se svijem tijem stvarima oskvrnili narodi koje æu odagnati ispred vas. LEV 18:25 Jer se oskvrnila zemlja, i nevaljalstvo æu njezino pohoditi na njoj, i izmetnuæe zemlja stanovnike svoje. LEV 18:26 Nego vi držite zakone moje i uredbe moje, i ne èinite nijednoga ovoga gada, ni domorodac ni došljak koji se bavi meðu vama; LEV 18:27 Jer sve ove gadove èiniše ljudi u ovoj zemlji koji su bili prije vas, i zemlja je od toga oskvrnjena; LEV 18:28 Da ne izmetne zemlja vas, ako je oskvrnite, kao što je izmetnula narod koji je bio prije vas. LEV 18:29 Jer ko uèini štogod od ovijeh gadova, istrijebiæe se iz naroda svojega duše koje uèine. LEV 18:30 Zato držite što sam naredio da se drži, da ne èinite što od gadnijeh obièaja koji su bili prije vas, i da se ne skvrnite o njih. Ja sam Gospod Bog vaš. LEV 19:1 Još reèe Gospod Mojsiju govoreæi: LEV 19:2 Kaži svemu zboru sinova Izrailjevih, i reci im: budite sveti, jer sam ja svet, Gospod Bog vaš. LEV 19:3 Svaki da se boji matere svoje i oca svojega; i držite subote moje; ja sam Gospod Bog vaš. LEV 19:4 Ne obraæajte se k idolima, i bogova livenijeh ne gradite sebi; ja sam Gospod Bog vaš. LEV 19:5 A kad prinosite žrtvu zahvalnu Gospodu, prinosite je drage volje. LEV 19:6 U koji je dan prinesete, neka se jede, i sjutradan; a što ostane do treæega dana, neka se ognjem sažeže. LEV 19:7 A ako bi se što jelo treæi dan, gad je, neæe biti ugodna. LEV 19:8 Ko bi je god jeo, nosiæe svoje bezakonje, jer oskvrni svetinju Gospodu; zato æe se istrijebiti ona duša iz naroda svojega. LEV 19:9 A kad žanjete rod zemlje svoje, nemoj požeti sasvijem njive svoje, niti pabirèi po žetvi. LEV 19:10 Ni vinograda svojega nemoj pabirèiti, i nemoj kupiti zrna koja padnu po vinogradu tvojem; nego ostavi siromahu i došljaku. Ja sam Gospod Bog vaš. LEV 19:11 Ne kradite; ne lažite i ne varajte bližnjega svojega. LEV 19:12 Ne kunite se imenom mojim krivo; jer æeš oskvrniti ime Boga svojega. Ja sam Gospod. LEV 19:13 Ne zakidaj bližnjega svojega i ne otimaj mu; plaæa nadnièarova da ne prenoæi kod tebe do jutra. LEV 19:14 Nemoj psovati gluha, ni pred slijepca metati što da se spotakne; nego se boj Boga svojega; ja sam Gospod. LEV 19:15 Ne èinite nepravde na sudu, ne gledaj što je ko siromah, niti se povodi za bogatijem; pravo sudi bližnjemu svojemu. LEV 19:16 Ne idi kao opadaè po narodu svojem, i ne ustaj na krv bližnjega svojega; ja sam Gospod. LEV 19:17 Nemoj mrziti na brata svojega u srcu svojem; slobodno iskaraj bližnjega svojega, i nemoj trpjeti grijeha na njemu. LEV 19:18 Ne budi osvetljiv, i ne nosi srdnje na sinove naroda svojega; nego ljubi bližnjega svojega kao sebe samoga; ja sam Gospod. LEV 19:19 Uredbe moje držite; živinèeta svojega ne puštaj na živinèe druge vrste; ne zasijevaj njive svoje dvojakim sjemenom, i ne oblaèi na se haljine od dvojakih stvari. LEV 19:20 Ako bi ko obležao robinju koja je isprošena ali nije otkupljena ni osloboðena, oboje da se šibaju, ali da se ne pogube; jer nije bila osloboðena. LEV 19:21 I neka on prinese Gospodu žrtvu za prijestup svoj na vrata šatora od sastanka, ovna za prijestup. LEV 19:22 I neka ga oèisti pred Gospodom sveštenik ovnom prinesenim za prijestup od grijeha koji je uèinio; i oprostiæe mu se grijeh njegov. LEV 19:23 A kad doðete u zemlju i nasadite svakojakoga voæa, obrežite mu okrajak, rod njegov; tri godine neka vam je neobrezano, i ne jedite ga. LEV 19:24 A èetvrte godine neka bude sav rod njegov posveæen u hvalu Gospodu. LEV 19:25 Pa tek pete godine jedite voæe s njega, da bi vam se umnožio rod njegov. Ja sam Gospod Bog vaš. LEV 19:26 Ništa ne jedite s krvlju. Nemojte vraèati, ni gatati po vremenu. LEV 19:27 Ne strizite kose svoje uokrug, ni grdite brade svoje. LEV 19:28 Za mrtvacem ne režite tijela svojega, ni udarajte na se kakvih biljega. Ja sam Gospod. LEV 19:29 Nemoj skvrniti kæeri svoje puštajuæi je da se kurva, da se ne bi zemlja prokurvala i napunila se bezakonja. LEV 19:30 Držite subote moje, i svetinju moju poštujte. Ja sam Gospod. LEV 19:31 Ne obraæajte se k vraèarima i gatarima, niti ih pitajte, da se ne skvrnite o njih. Ja sam Gospod Bog vaš. LEV 19:32 Pred sijedom glavom ustani, i poštuj lice starèevo, i boj se Boga svojega. Ja sam Gospod. LEV 19:33 Ako je u tebe došljak u zemlji vašoj, ne èini mu krivo. LEV 19:34 Ko je došljak meðu vama, neka vam bude kao onaj koji se rodio meðu vama, i ljubi ga kao sebe samoga; jer ste i vi bili došljaci u zemlji Misirskoj. Ja sam Gospod Bog vaš. LEV 19:35 Ne èinite nepravde u sudu, ni mjerom za dužinu, ni mjerom za težinu, ni mjerom za stvari koje se sipaju. LEV 19:36 Mjerila neka su vam prava, kamenje pravo, efa prava, in prav. Ja sam Gospod Bog vaš, koji sam vas izveo iz zemlje Misirske. LEV 19:37 Držite dakle sve uredbe moje i sve zakone moje, i vršite ih. Ja sam Gospod. LEV 20:1 I reèe Gospod Mojsiju govoreæi: LEV 20:2 Još reci sinovima Izrailjevim: ko god izmeðu sinova Izrailjevih ili izmeðu došljaka koji se bave u Izrailju, da od sjemena svojega Molohu, neka se pogubi, narod u zemlji neka ga zaspe kamenjem. LEV 20:3 I ja æu okrenuti lice svoje nasuprot takom èovjeku, i istrijebiæu ga iz naroda njegova, što od sjemena svojega dade Molohu, i zaprzni svetinju moju i oskvrni sveto ime moje. LEV 20:4 Ako li narod kakogod zatvori oèi da ne vidi toga èovjeka kad da od svojega sjemena Molohu, i ne ubiju ga, LEV 20:5 Ja æu okrenuti lice svoje nasuprot onom èovjeku i nasuprot domu njegovu, i istrijebiæu ga, i sve koji za njim èine preljubu èineæi preljubu za Molohom, iz naroda njihova. LEV 20:6 A ko se obrati k vraèarima i gatarima da èini preljubu za njima, okrenuæu lice svoje nasuprot njemu, i istrijebiæu ga iz naroda njegova. LEV 20:7 Zato posveæujte se, i budite sveti, jer sam ja Gospod Bog vaš. LEV 20:8 I èuvajte uredbe moje i vršite ih. Ja sam Gospod koji vas posveæujem. LEV 20:9 Ko opsuje oca svojega ili mater svoju, da se pogubi; opsovao je oca svojega ili mater svoju; krv njegova na nj. LEV 20:10 A èovjek koji uèini preljubu s tuðom ženom, što je uèinio preljubu sa ženom bližnjega svojega, da se pogubi i preljuboèinac i preljuboèinica. LEV 20:11 Ko bi spavao sa ženom oca svojega, otkrio je golotinju oca svojega; oboje da se pogube; krv njihova na njih. LEV 20:12 Ko bi spavao sa ženom sina svojega, oboje da se pogube; uèiniše sramotu; krv njihova na njih. LEV 20:13 Ko bi muškarca obležao kao ženu, uèiniše gadnu stvar obojica; da se pogube; krv njihova na njih. LEV 20:14 I ko bi uzeo ženu i mater njezinu, zlo je, ognjem da se spali on i ona, da ne bude zla meðu vama. LEV 20:15 Ko bi obležao živinèe, da se pogubi; ubijte i živinèe. LEV 20:16 I ako bi žena legla pod živinèe, ubij i ženu i živinèe, neka poginu, krv njihova na njih. LEV 20:17 Ko bi uzeo sestru svoju, kæer oca svojega ili kæer matere svoje, vidio bi golotinju njezinu i ona bi vidjela golotinju njegovu, sramota je; zato da se istrijebe ispred sinova naroda svojega; otkrio je golotinju sestre svoje, neka nosi bezakonje svoje. LEV 20:18 I ko bi spavao sa ženom kad ima vrijeme i otkrio golotinju njezinu otkrivši teèenje njezino, i ona bi otkrila teèenje krvi svoje, da se istrijebe oboje iz naroda svojega. LEV 20:19 Golotinje sestre matere svoje i sestre oca svojega ne otkrij, jer bi otkrio svoju krv; neka nose bezakonje svoje. LEV 20:20 A ko bi spavao sa ženom strica svojega, otkrio bi golotinju strica svojega; neka nose oboje grijeh svoj, neka pomru bez djece. LEV 20:21 Ko bi uzeo ženu brata svojega, ružno je, otkrio je golotinju brata svojega; bez djece da budu. LEV 20:22 Èuvajte sve uredbe moje i sve zakone moje, i vršite ih, da vas zemlja ne izmetne, u koju vas vodim da živite u njoj. LEV 20:23 Nemojte živjeti po uredbama naroda koje æu otjerati ispred vas, jer su èinili sve to, zato mi omrzoše. LEV 20:24 I rekoh vam: vi æete naslijediti zemlju njihovu i ja æu vam je dati u državu, zemlju u kojoj teèe mlijeko i med. Ja sam Gospod Bog vaš, koji vas odvojih od drugih naroda. LEV 20:25 Zato razlikujte stoku èistu od neèiste, i pticu èistu od neèiste, i nemojte skvrniti duša svojih stokom ili pticom ili èim god što puže po zemlji, što sam vam odvojio da je neèisto. LEV 20:26 I biæete mi sveti, jer sam svet ja, Gospod, i odvojih vas od drugih naroda da budete moji. LEV 20:27 A èovjek ili žena, u kojima bi bio duh vraèarski ili gatarski, da se pogube, kamenjem da se zaspu, krv njihova na njih. LEV 21:1 Još reèe Gospod Mojsiju: kaži sveštenicima sinovima Aronovijem, i reci im: za mrtvacem da se ne skvrni ni jedan u narodu svojem, LEV 21:2 Osim za rodom svojim po krvi, za materom svojom ili za ocem svojim ili za sinom svojim ili za kæerju svojom ili za bratom svojim, LEV 21:3 Ili za roðenom sestrom svojom, djevojkom, koja nije imala muža; za njom se može oskvrniti. LEV 21:4 Ako je oženjen, da se ne oskvrni za ženom svojom u narodu svojem uèinivši se neèist. LEV 21:5 Da se ne naèine æelavi èupajuæi kosu s glave svoje i da ne briju brade svoje, niti se režu po tijelu svojem. LEV 21:6 Neka budu sveti Bogu svojemu, i neka ne skvrne imena Boga svojega, jer prinose žrtve ognjene Gospodnje, hljeb Boga svojega, zato neka su sveti. LEV 21:7 Neka se ne žene ženom kurvom ili silovanom; ni puštenicom neka se ne žene; jer su sveti Bogu svojemu. LEV 21:8 I tebi neka je svaki svet, jer prinosi hljeb Boga tvojega; svet neka ti je, jer sam ja svet, Gospod, koji vas posveæujem. LEV 21:9 A kæi sveštenièka koja se oskvrni kurvajuæi se, skvrni oca svojega, ognjem neka se spali. LEV 21:10 A sveštenik najviši izmeðu braæe svoje, kojemu se na glavu izlilo ulje pomazanja i koji je posveæen da se oblaèi u svete haljine, neka ne otkriva glave svoje, i haljina svojih neka ne razdire. LEV 21:11 I k mrtvacu nijednom neka ne ide, ni za ocem svojim ni za materom svojom da se ne oskvrni. LEV 21:12 I iz svetinje neka ne izlazi, da ne bi oskvrnio svetinju Boga svojega, jer je na njemu vijenac, ulje pomazanja Boga njegova; ja sam Gospod. LEV 21:13 On neka se ženi djevojkom. LEV 21:14 Udovicom ni puštenicom ni silovanom ni kurvom da se ne ženi; nego djevojkom iz naroda svojega neka se oženi. LEV 21:15 I neka ne skvrni sjemena svojega u narodu svojem, jer sam ja Gospod, koji ga posveæujem. LEV 21:16 Opet reèe Gospod Mojsiju govoreæi: LEV 21:17 Kaži Aronu i reci: u koga bi iz sjemena tvojega od koljena do koljena bila mana na tijelu, onaj neka ne pristupa da prinosi hljeb Boga svojega. LEV 21:18 Jer niko na kome bi bila mana ne valja da pristupa, ni slijep, ni hrom, ni u koga bi bio koji ud preveæ mali ili preveæ veliki, LEV 21:19 Ni u koga je slomljena noga ili ruka. LEV 21:20 Ni grbav, ni drljav, ni ko ima bionu na oku, ni šugav, ni lišajiv, ni prosut. LEV 21:21 U koga bi god iz sjemena Arona sveštenika bila kaka mana na tijelu, neka ne pristupa da prinosi žrtve ognjene Gospodu; mana je na njemu; da ne pristupa da prinosi hljeb Boga svojega. LEV 21:22 Ali hljeb Boga svojega od stvari presvetih i od stvari svetih neka jede; LEV 21:23 Ali za zavjes neka ne ulazi; k oltaru neka se ne približuje, jer je mana na njemu, pa neka ne skvrni svetinje moje, jer sam ja Gospod koji ih posveæujem. LEV 21:24 I Mojsije kaza to Aronu i sinovima njegovijem i svijem sinovima Izrailjevim. LEV 22:1 I reèe Gospod Mojsiju govoreæi: LEV 22:2 Kaži Aronu i sinovima njegovijem da se èuvaju od svetijeh stvari sinova Izrailjevih, da ne bi oskvrnili sveto ime moje u onom što mi oni posveæuju; ja sam Gospod. LEV 22:3 Reci im: ko bi god iz sjemena vašega od koljena na koljeno pristupio k svetijem stvarima, koje bi posvetili sinovi Izrailjevi Gospodu, kad je neèistota njegova na njemu, taj neka se istrijebi ispred lica mojega; ja sam Gospod. LEV 22:4 Ko bi god iz sjemena Aronova bio gubav ili bi išlo sjeme od njega, neka ne jede svetijeh stvari dokle ne bude èist; tako i koji bi se dotakao koga neèista od mrtva tijela ili onoga od koga je izašlo sjeme. LEV 22:5 Ili ko bi se dotakao èega što gamiže po zemlji, od èega bi se oskvrnio, ili èovjeka od kojega bi se oskvrnio kakve mu drago radi neèistote njegove, LEV 22:6 Ko bi se dotakao takoga èega, biæe neèist do veèera; zato neka ne jede svetijeh stvari ako ne okupa tijela svojega u vodi. LEV 22:7 A kad zaðe sunce, biæe èist, i onda može jesti od svetijeh stvari; jer mu je hrana. LEV 22:8 Mrcinoga ili što raskine zvjerka neka ne jede, da se njim ne skvrni; ja sam Gospod. LEV 22:9 Tako neka drže što sam uredio da se drži, da ne navuku na se grijeha i ne umru od njega oskvrnivši se. Ja sam Gospod, koji ih posveæujem. LEV 22:10 Niko drugi da ne jede svetijeh stvari, ni ukuæanin sveštenikov ni nadnièar da ne jede svetijeh stvari. LEV 22:11 A kad sveštenik kupi koga za novce, taj neka ih jede, i koji se rodi u kuæi njegovoj; oni neka jedu jela njegova. LEV 22:12 Ali kæi sveštenièka kad se uda za èovjeka drugoga plemena, ona da ne jede od žrtava podignutijeh svetijeh stvari. LEV 22:13 A kæi sveštenièka ako obudovi, ili je pusti muž, ako nema poroda, neka se vrati kuæi oca svojega kao što je bila u djetinjstvu svojem, hljeb oca svojega neka jede; ali niko drugoga plemena da ga ne jede. LEV 22:14 A ko bi nehotice jeo svetu stvar, neka dometne peti dio i naknadi svešteniku svetu stvar, LEV 22:15 Da ne bi skvrnili svetijeh stvari sinova Izrailjevih, koje prinose Gospodu, LEV 22:16 I da ne bi navlaèili na njih kara za prijestup jeduæi svete stvari njihove, jer sam ja Gospod, koji ih posveæujem. LEV 22:17 Još reèe Gospod Mojsiju govoreæi: LEV 22:18 Kaži Aronu i sinovima njegovijem i svijem sinovima Izrailjevijem, i reci im: ko god od doma Izrailjeva ili izmeðu stranaca koji su u Izrailju hoæe da prinese žrtvu svoju po kakvom god zavjetu svom, ili od dobre volje svoje dar, što se prinosi Gospodu na žrtvu paljenicu, LEV 22:19 Neka prinese drage volje muško zdravo od goveda ili od ovaca ili od koza. LEV 22:20 Na èem bi bila mana, ono ne prinosite, jer vam se ne bi primilo. LEV 22:21 I kad ko hoæe da prinese žrtvu zahvalnu Gospodu, izvršujuæi zavjet ili od svoje volje dajuæi dar, od goveda ili od sitne stoke, neka bude zdravo, da bi bilo primljeno; nikake mane da nema na njemu. LEV 22:22 Slijepo ili kojemu je što slomljeno ili odbijeno, ni gutavo ni krastavo ni lišajivo, što je tako ne prinosite Gospodu, i ne meæite ih na oltar Gospodnji za žrtvu ognjenu. LEV 22:23 A vola ili ovcu ili kozu s udom kojim prevelikim ili premalim možeš prinijeti za dobrovoljni dar; ali za zavjet neæe se primiti. LEV 22:24 Ujalovljeno uvrtanjem, tuèenjem, kidanjem ili rezanjem, ne prinosite Gospodu; i ne èinite toga u zemlji svojoj. LEV 22:25 I iz ruke tuðinske nemojte uzimati nijedne stvari da prinesete hljeb Bogu svojemu; jer je kvar njihov u njima; imaju manu, neæe vam se primiti. LEV 22:26 Još reèe Gospod Mojsiju govoreæi: LEV 22:27 Tele i jagnje i jare kad se omladi, neka bude sedam dana kod majke svoje, pa od osmoga dana i poslije biæe ugodno za žrtvu ognjenu Gospodu. LEV 22:28 A krave ni ovce ni koze ne koljite u jedan dan s mladetom njezinijem. LEV 22:29 I kad prinosite Gospodu žrtvu radi hvale, prinesite je dragovoljno. LEV 22:30 Neka se jede istoga dana, i ne ostavljajte ništa do jutra; ja sam Gospod. LEV 22:31 Zato držite zapovijesti moje, i vršite ih; ja sam Gospod. LEV 22:32 I nemojte skvrniti svetoga imena mojega, i ja æu se svetiti meðu sinovima Izrailjevim; ja sam Gospod, koji vas posveæujem. LEV 22:33 Koji sam vas izveo iz zemlje Misirske da vam budem Bog; ja sam Gospod. LEV 23:1 Još reèe Gospod Mojsiju govoreæi: LEV 23:2 Kaži sinovima Izrailjevim, i reci im: praznici Gospodnji, koje æete zvati sveti sabori, ovo su praznici moji: LEV 23:3 Šest dana radi, a sedmi dan, koji je subota za poèivanje, neka bude sveti sabor, ne radite nijednoga posla; subota je Gospodnja po svijem stanovima vašim. LEV 23:4 Ovo su praznici Gospodnji, sabori sveti, na koje æete se sabirati u vrijeme njihovo: LEV 23:5 Èetrnaestoga dana prvoga mjeseca uveèe pasha je Gospodnja. LEV 23:6 A petnaestoga dana istoga mjeseca praznik je prijesnijeh hljebova Gospodu; sedam dana jedite hljebove prijesne. LEV 23:7 Prvi dan neka vam bude sabor sveti, nikakvoga posla ropskoga ne radite. LEV 23:8 Nego za sedam dana prinosite Gospodu žrtve ognjene; a sedmi dan neka je sabor sveti; ne radite nijednoga posla ropskoga. LEV 23:9 Još reèe Gospod Mojsiju govoreæi: LEV 23:10 Kaži sinovima Izrailjevim, i reci im: kad doðete u zemlju koju æu vam dati, i stanete žeti u njoj, tada donesite snop prvina od žetve svoje k svešteniku; LEV 23:11 A on neka obræe snop pred Gospodom, da bi vam se primio; sjutradan po suboti neka ga obræe sveštenik. LEV 23:12 A isti dan kad budete obrtali snop, prinesite jagnje od godine dana zdravo na žrtvu paljenicu Gospodu; LEV 23:13 I dar uza nj, dvije desetine efe bijeloga brašna zamiješena s uljem, da bude žrtva ognjena Gospodu na ugodni miris; i naljev uza nj, vina èetvrt ina. LEV 23:14 A hljeba, ni zrna pržena ni zrna u klasu nemojte jesti do onoga dana kad prinesete žrtvu Bogu svojemu; to da vam je vjeèna uredba od koljena do koljena po svijem stanovima vašim. LEV 23:15 Potom od prvoga dana po suboti, od dana kad prinesete snop za žrtvu obrtanu, brojte sedam nedjelja punijeh; LEV 23:16 Do prvoga dana po sedmoj nedjelji nabrojte pedeset dana; onda prinesite nov dar Gospodu. LEV 23:17 Iz stanova svojih donesite dva hljeba za žrtvu obrtanu; od dvije desetine efe bijeloga brašna da budu, s kvascem neka budu peèeni; to su prvine Gospodu. LEV 23:18 A s tijem hljebom prinesite sedam jaganjaca od godine zdravijeh, i jedno tele i dva ovna, da bude žrtva paljenica Gospodu s darovima svojim i naljevima svojim, da bude žrtva ognjena na ugodni miris Gospodu. LEV 23:19 Zakoljite i jarca jednoga za grijeh i dva jagnjeta od godine za žrtvu zahvalnu. LEV 23:20 I sveštenik neka to obrne tamo i amo s hljebom od prvina i sa dva jagnjeta na žrtvu obrtanu pred Gospodom; i biæe svete stvari Gospodu za sveštenika. LEV 23:21 I saberite se u taj dan, sabor sveti da vam je; nijednoga posla ropskoga ne radite zakonom vjeènim po svijem stanovima svojim od koljena do koljena. LEV 23:22 A kad stanete žeti u zemlji svojoj, nemoj sasvijem požeti njive svoje, ni pabirèi po žetvi; ostavi siromahu i došljaku; ja sam Gospod Bog vaš. LEV 23:23 Još reèe Gospod Mojsiju govoreæi: LEV 23:24 Kaži sinovima Izrailjevim, i reci: prvi dan sedmoga mjeseca neka vam je odmor, spomen trubni, sabor sveti. LEV 23:25 Nijednoga posla ropskoga nemojte raditi, nego prinesite žrtvu ognjenu Gospodu. LEV 23:26 Još reèe Gospod Mojsiju govoreæi: LEV 23:27 A deseti je dan toga mjeseca sedmoga dan oèišæenja; sabor sveti neka vam je, i muèite duše svoje, i prinesite Gospodu žrtvu ognjenu. LEV 23:28 U taj dan nemojte raditi nijednoga posla, jer je dan oèišæenja, da se oèistite pred Gospodom Bogom svojim. LEV 23:29 A svaka duša koja se ne bi muèila u taj dan, da se istrijebi iz naroda svojega. LEV 23:30 I svaku dušu koja bi radila kakav posao u taj dan, ja æu zatrti dušu onu u narodu njezinu. LEV 23:31 Nijednoga posla nemojte raditi; to da je vjeèna uredba od koljena do koljena u svijem stanovima vašim. LEV 23:32 Subota poèivanja neka vam bude, i muèite duše svoje; devetoga dana istoga mjeseca kad bude veèe, od veèera do veèera praznujte poèinak svoj. LEV 23:33 Još reèe Gospod Mojsiju govoreæi: LEV 23:34 Kaži sinovima Izrailjevim, i reci: petnaestoga dana sedmoga mjeseca praznik je sjenica za sedam dana Gospodu. LEV 23:35 Prvi dan neka bude sabor sveti, nijednoga posla ropskoga nemojte raditi. LEV 23:36 Za sedam dana prinosite žrtve ognjene Gospodu; osmi dan neka vam bude sabor sveti, i prinesite žrtve ognjene Gospodu; praznik je, nijednoga posla ropskoga nemojte raditi. LEV 23:37 To su praznici Gospodnji, koje æete praznovati na saborima svetim da prinesete žrtve ognjene Gospodu: žrtvu paljenicu i dar i žrtvu zahvalnu i naljev, sve kad je èemu dan, LEV 23:38 Osim subota Gospodnjih i osim darova vaših i osim svijeh zavjeta vaših i osim svijeh dobrovoljnijeh prinosa vaših, koje æete davati Gospodu. LEV 23:39 Ali petnaesti dan toga mjeseca sedmoga, kad saberete rod zemaljski, praznujte praznik Gospodu sedam dana; u prvi je dan odmor i u osmi je dan odmor. LEV 23:40 U prvi dan uzmite voæa s lijepijeh drveta, i grana palmovijeh i grana s gustijeh drveta i vrbe s potoka, i veselite se pred Gospodom Bogom svojim sedam dana. LEV 23:41 I praznujte taj praznik Gospodu sedam dana svake godine zakonom vjeènim od koljena do koljena, sedmoga mjeseca praznujte ga. LEV 23:42 I pod sjenicama budite sedam dana, ko je god roðen u Izrailju neka bude pod sjenicama, LEV 23:43 Da bi znalo natražje vaše da sam ja uèinio da žive pod sjenicama sinovi Izrailjevi kad sam ih izveo iz zemlje Misirske. Ja sam Gospod Bog vaš. LEV 23:44 I Mojsije kaza praznike Gospodnje sinovima Izrailjevijem. LEV 24:1 Još reèe Gospod Mojsiju govoreæi: LEV 24:2 Zapovjedi sinovima Izrailjevim neka ti donesu ulja maslinova èista, cijeðena, za vidjelo, da žišci gore vazda. LEV 24:3 Pred zavjesom svjedoèanstva u šatoru od sastanka Aron æe ih namještati da gore od veèera do jutra pred Gospodom vazda zakonom vjeènim od koljena do koljena. LEV 24:4 Na svijetnjak èisti namještaæe žiške pred Gospodom vazda. LEV 24:5 I uzmi bijeloga brašna, i ispeci dvanaest kolaèa, svaki kolaè da bude od dvije desetine efe. LEV 24:6 I postavi ih u dva reda, po šest u jedan red, na èistom stolu pred Gospodom. LEV 24:7 I na svaki red metni kada èistoga, da bude za svaki hljeb spomen, žrtva ognjena Gospodu. LEV 24:8 Svake subote neka ih postavlja sveštenik pred Gospodom vazda uzimajuæi od sinova Izrailjevih zakonom vjeènim. LEV 24:9 I biæe Aronovi i sinova njegovijeh, koji æe jesti na mjestu svetom, jer im je svetinja nad svetinjama od ognjenijeh žrtava Gospodnjih zakonom vjeènim. LEV 24:10 A izaðe sin jedne Izrailjke, kojemu je otac bio Misirac, meðu sinove Izrailjeve, i svadi se u okolu sin žene Izrailjke s nekim Izrailjcem. LEV 24:11 I psujuæi sin žene Izrailjke pohuli ime Božije, te ga dovedoše k Mojsiju; a mati mu bješe po imenu Salomita, kæi Davrijina, od plemena Danova. LEV 24:12 I metnuše ga u zatvor dokle im se kaže šta æe èiniti s njim po rijeèi Gospodnjoj. LEV 24:13 A Gospod reèe Mojsiju govoreæi: LEV 24:14 Izvedi toga psovaèa napolje iz okola, i neka svi koji su èuli metnu ruke svoje na glavu njegovu, i neka ga sav narod zaspe kamenjem. LEV 24:15 A sinovima Izrailjevim kaži i reci: ko bi god pohulio Boga svojega, nosiæe grijeh svoj. LEV 24:16 Ko bi ružio ime Gospodnje, da se pogubi, sav narod da ga zaspe kamenjem; i došljak i domorodac koji bi ružio ime Gospodnje, da se pogubi. LEV 24:17 I ko ubije èovjeka, da se pogubi. LEV 24:18 A ko ubije živinèe, neka vrati drugo, živinèe za živinèe. LEV 24:19 I ko rani bližnjega svojega, kako uèini tako da mu bude: LEV 24:20 Ulom za ulom, oko za oko, zub za zub; kako ošteti tijelo èovjeku, onako da mu se uèini. LEV 24:21 Ko ubije živinèe, da vrati drugo; ali ko ubije èovjeka, da se pogubi. LEV 24:22 Zakon da vam je jedan, došljaku da bude kao i roðenom u zemlji. Jer sam ja Gospod Bog vaš. LEV 24:23 I Mojsije kaza sinovima Izrailjevim, a oni izvedoše psovaèa napolje iz okola, i zasuše ga kamenjem; i uèiniše sinovi Izrailjevi kako Gospod zapovjedi Mojsiju. LEV 25:1 Još reèe Gospod Mojsiju na gori Sinajskoj govoreæi: LEV 25:2 Kaži sinovima Izrailjevim, i reci im: kad doðete u zemlju koju vam ja dajem, neka praznuje zemlja subotu Gospodnju. LEV 25:3 Šest godina zasijevaj njivu svoju, i šest godina reži vinograd svoj i sabiraj rod. LEV 25:4 A sedma godina neka bude subota za odmor zemlji, subota Gospodnja; nemoj sijati u polju svojem ni rezati vinograda svojega. LEV 25:5 Što samo od sebe rodi iza žetve tvoje nemoj žeti, i grožða u vinogradu svojem nerezanom nemoj brati; neka bude godina odmora zemlji. LEV 25:6 Ali što rodi zemlja za poèivanja svojega, ono neka vam bude hrana, tebi i sluzi tvojemu i sluškinji tvojoj i najamniku tvojemu i ukuæaninu tvojemu koji je kod tebe. LEV 25:7 I stoci tvojoj i svijem životinjama što su u tvojoj zemlji, sav rod njezin neka bude hrana. LEV 25:8 I nabroj sedam sedmina godina, sedam puta po sedam godina, tako da ti sedam sedmina godina bude èetrdeset i devet godina. LEV 25:9 Tada zapovjedi neka zatrubi truba deseti dan sedmoga mjeseca, na dan oèišæenja neka trubi truba po svoj zemlji vašoj. LEV 25:10 I posvetite godinu pedesetu, i proglasite slobodu u zemlji svima koji žive u njoj; to neka vam je oprosna godina, i tada se vratite svaki na svoju baštinu, i svaki u rod svoj vratite se. LEV 25:11 Oprosna godina da vam je ta pedeseta godina; nemojte sijati, niti žanjite što samo rodi te godine, niti berite grožða u vinogradima nerezanim. LEV 25:12 Jer je oprosna godina; neka vam je sveta; sa svakoga polja jedite rod njegov. LEV 25:13 Te godine oprosne vratite se svaki na svoju baštinu. LEV 25:14 I ako prodaš što bližnjemu svojemu ili kupiš što od bližnjega svojega, ne varajte jedan drugoga. LEV 25:15 Prema broju godina po oprosnoj godini kupuj od bližnjega svojega, i prema broju godina u koje æeš brati rod neka ti prodaje. LEV 25:16 Što više bude godina to æe cijena biti veæa onome što kupuješ, a što manje bude godina to æe manja biti cijena, jer ti se prodaje broj ljetina. LEV 25:17 Zato ne varajte jedan drugoga, nego se bojte Boga svojega; jer sam ja Gospod Bog vaš. LEV 25:18 Držite uredbe moje i èuvajte zakone moje i vršite ih, pa æete živjeti u zemlji bez straha. LEV 25:19 I zemlja æe raðati rod svoj, i ješæete ga, i biæete siti, i živjeæete u njoj bez straha. LEV 25:20 I ako biste rekli: šta æemo jesti sedme godine, eto neæemo sijati niti æemo brati ljetine? LEV 25:21 Pustiæu blagoslov svoj na vas šeste godine, te æe roditi za tri godine. LEV 25:22 I sijaæete osme godine, a ješæete ljetinu staru do devete godine, dokle ne prispije rod njezin, ješæete stari. LEV 25:23 Ali da se zemlja ne prodaje za svagda, jer je moja zemlja, a vi ste došljaci i ukuæani kod mene. LEV 25:24 Zato po svoj zemlji države vaše neka se otkupljuju zemlje. LEV 25:25 Ako osiromaši brat tvoj i proda nešto od baštine svoje, a poslije doðe ko od roda njegova najbliži njemu da otkupi, neka otkupi što brat njegov prodade. LEV 25:26 Ako li ne bi imao nikoga da otkupi, nego bi se pomogao i zglavio koliko treba za otkup, LEV 25:27 Onda neka odbije godine otkako je prodao, pa što ostane neka isplati onome kome je prodao, i tako neka opet doðe do svoje baštine. LEV 25:28 Ako li nema koliko bi trebalo vratiti, onda ostaje stvar prodana u onoga ko je kupio do godine oprosne, a oprosne godine ostaviæe se, i on æe se vratiti na svoju baštinu. LEV 25:29 Ko proda kuæu u kojoj se sjedi u mjestu ograðenu zidom, vlastan je otkupiti je dokle se ne navrši godina dana otkako je proda; cijelu godinu dana ima vlast otkupiti je. LEV 25:30 A ako je ne otkupi za godinu dana, onda ostaje kuæa u mjestu ograðenu zidom onome ko je kupio sasvijem od koljena na koljeno, i neæe je ostaviti oprosne godine. LEV 25:31 A kuæe po selima, koja nijesu ograðena zidom, neka se uzimaju kao njive, mogu se otkupiti, i godine oprosne vraæaju se. LEV 25:32 A mjesta Levitska i kuæe u mjestima njihovijem, svagda mogu otkupiti Leviti. LEV 25:33 Ali ko kupi od Levita, neka oprosne godine ostavi kupljenu kuæu i što je imao u mjestu; jer kuæe po mjestima Levitskim jesu njihove meðu sinovima Izrailjevim. LEV 25:34 Ali polje pod mjestima njihovijem da se ne prodaje; jer je njihovo dostojanje dovijeka. LEV 25:35 Ako osiromaši brat tvoj i iznemogne ruka njegova pored tebe, prihvati ga, i kao stranac i došljak neka poživi uz tebe. LEV 25:36 Nemoj uzimati od njega kamate ni dobiti; nego se boj Boga, da bi poživio brat tvoj uz tebe. LEV 25:37 Novaca nemoj mu davati na kamatu, niti mu hrane svoje pozaimaj radi dobiti. LEV 25:38 Ja sam Gospod Bog vaš, koji sam vas izveo iz zemlje Misirske da vam dam zemlju Hanansku i da vam budem Bog. LEV 25:39 I ako osiromaši brat tvoj kod tebe tako da ti se proda, nemoj ga držati kao roba; LEV 25:40 Kao najamnik i kao došljak neka bude kod tebe; do oprosne godine neka služi kod tebe. LEV 25:41 A onda neka ide od tebe sa sinovima svojim, neka se vrati u rod svoj, i na baštinu otaca svojih neka se vrati. LEV 25:42 Jer su moje sluge, koje sam izveo iz zemlje Misirske, neka se ne prodaju kao robovi. LEV 25:43 Nemoj gospodariti nad njim žestoko, nego se boj Boga svojega. LEV 25:44 A rob tvoj i robinja tvoja što æeš imati neka budu od onijeh naroda koji æe biti oko vas, od njih kupujte roba i robinju. LEV 25:45 I izmeðu sinova stranaca koji budu kod vas, izmeðu njih kupujte i iz porodica onijeh koji budu kod vas, koji se rode u zemlji vašoj, i ti neka vam budu imanje. LEV 25:46 Oni æe postati vaši i sinova vaših nakon vas, i biæe vam dostojanje, da vam svaku službu vrše do vijeka; ali nad braæom svojom, sinovima Izrailjevim, niko nad bratom svojim da ne gospodari žestoko. LEV 25:47 Ako li se obogati došljak ili gost koji živi s tobom, a brat tvoj osiromaši kod njega tako da se proda došljaku, koji živi s tobom, ili kome god od tuðega roda, LEV 25:48 Kad se proda, može se otkupiti; kogod od braæe njegove neka ga otkupi; LEV 25:49 Ili stric njegov, ili sin strica njegova neka ga otkupi, ili ko drugi od krvi njegove u rodu njegovu neka ga otkupi; ili ako se pomogne, neka se sam otkupi. LEV 25:50 Neka se proraèuna s kupcem svojim od godine kad se prodao do godine oprosne, da cijena za koju se prodao doðe prema broju godina; kao nadnièaru neka mu se raèuna vrijeme koje je otslužio. LEV 25:51 Ako ostaje još mnogo godina, prema njima neka plati otkup od cijene za koju je kupljen. LEV 25:52 Ako li ostaje malo godina do oprosne godine, neka se proraèuna s njim i neka plati otkup prema tijem godinama. LEV 25:53 Kao najamnik godišnji neka bude u njega, i neka ne gospodari nad njim žestoko na tvoje oèi. LEV 25:54 Ako li se ovako ne otkupi, neka otide godine oprosne i on i sinovi njegovi s njim. LEV 25:55 Jer su sinovi Izrailjevi moje sluge, moje su sluge, koje sam izveo iz zemlje Misirske; ja sam Gospod Bog vaš. LEV 26:1 Nemojte graditi sebi idola ni likova rezanijeh, niti stupova podižite, ni kamenja sa slikama meæite u svojoj zemlji da mu se klanjate; jer sam ja Gospod Bog vaš. LEV 26:2 Držite subote moje, i svetinju moju poštujte; ja sam Gospod. LEV 26:3 Ako uživite po mojim uredbama, i zapovijesti moje uzdržite i ušèinite, LEV 26:4 Davaæu vam dažd na vrijeme, i zemlja æe raðati rod svoj, i drveta æe u polju raðati rod svoj; LEV 26:5 I vršidba æe vam stizati berbu vinogradsku, a berba æe vinogradska stizati sijanje, i ješæete hljeb svoj do sitosti, i živjeæete bez straha u zemlji svojoj. LEV 26:6 Jer æu dati mir zemlji, te æete spavati a neæe biti nikoga da vas plaši; uèiniæu, te æe nestati zle zvijeri iz zemlje, i maè neæe prolaziti preko vaše zemlje. LEV 26:7 Nego æete tjerati neprijatelje svoje, i padaæe pred vama od maèa. LEV 26:8 Vas æe petorica tjerati stotinu, a vas stotina tjeraæe deset tisuæa, i padaæe neprijatelji vaši pred vama od maèa. LEV 26:9 I obratiæu se k vama, i uèiniæu vam da rastete, i umnožiæu vas, i utvrdiæu zavjet svoj s vama. LEV 26:10 I ješæete žito staro, od mnogo godina, i izasipaæete staro kad doðe novo. LEV 26:11 I namjestiæu stan svoj meðu vama, i duša moja neæe mrziti na vas. LEV 26:12 I hodiæu meðu vama, i biæu vam Bog, i vi æete biti moj narod. LEV 26:13 Ja sam Gospod Bog vaš, koji vas izvedoh iz zemlje Misirske da im ne robujete, i polomih palice jarma vašega, i ispravih vas da hodite pravo. LEV 26:14 Ako li me ne uzaslušate, i ne ušèinite sve ove zapovijesti, LEV 26:15 Ako povrgnete uredbe moje i duši vašoj omrznu zakoni moji da ne tvorite sve zapovijesti moje, i raskinete zavjet moj, LEV 26:16 I ja æu vama uèiniti ovo: pustiæu na vas strah, suhu bolest i vruæicu, koje æe vam oèi iskvariti i dušu ucvijeliti; i zaludu æete sijati sjeme svoje, jer æe ga jesti neprijatelji vaši. LEV 26:17 I okrenuæu lice svoje nasuprot vama, i sjeæi æe vas neprijatelji vaši, i koji mrze na vas biæe vam gospodari, i bježaæete kad vas niko ne tjera. LEV 26:18 Ako me ni tada ne stanete slušati, karaæu vas još sedam puta više za grijehe vaše. LEV 26:19 Potræu ponos sile vaše, i uèiniæu da nebo nad vama bude kao gvožðe a zemlja vaša kao mjed. LEV 26:20 Snaga æe se vaša trošiti uzalud, jer zemlja vaša neæe raðati roda svojega, i drveta po zemlji neæe raðati roda svojega. LEV 26:21 Ako mi uzidete nasuprot i ne htjedbudete slušati me, dodaæu vam sedam puta više muka prema grijesima vašim. LEV 26:22 Pustiæu na vas zvijeri poljske, koje æe vam djecu izjesti i stoku potrti i vas umaliti, i opustjeæe putovi vaši. LEV 26:23 Ako se ni od toga ne popravite, nego mi jošte uzidete nasuprot, LEV 26:24 I ja æu vama iæi nasuprot, i biæu vas još sedam puta više za grijehe vaše. LEV 26:25 Pustiæu na vas maè, koji æe osvetiti moj zavjet; a kad se sležete u gradove svoje, tada æu pustiti pomor meðu vas, i biæete predani u ruke neprijatelju. LEV 26:26 I kad vam slomim potporu u hljebu, deset æe žena peæi hljeb vaš u jednoj peæi, i davaæe vam hljeb vaš na mjeru, i ješæete a neæete se nasititi. LEV 26:27 Ako me ni tako ne stanete slušati, nego mi uzidete nasuprot, LEV 26:28 I ja æu vama s gnjevom iæi nasuprot, i sedam puta veæma karaæu vas za grijehe vaše. LEV 26:29 I ješæete meso od sinova svojih, i meso od kæeri svojih ješæete. LEV 26:30 Razvaliæu visine vaše, i oboriæu idole vaše, i metnuæu trupove vaše na trupove gadnih bogova vaših, i mrziæe duša moja na vas. LEV 26:31 I obratiæu gradove vaše u pustoš, i razoriæu svetinje vaše, i neæu više mirisati mirisa vašega. LEV 26:32 I opustiæu zemlju da æe joj se èuditi neprijatelji vaši, koji æe živjeti u njoj. LEV 26:33 A vas æu rasijati po narodima, i uèiniæu da vas gone s golijem maèem; i zemlja æe vaša biti pusta i gradovi vaši raskopani. LEV 26:34 Tada æe zemlji biti mile subote njezine za sve vrijeme dokle bude pusta; i kad budete u zemlji svojih neprijatelja, zemlja æe poèivati, i biæe joj mile subote njezine. LEV 26:35 Za sve vrijeme dokle bude pusta poèivaæe, jer nije poèivala u vaše subote, kad ste u njoj živjeli. LEV 26:36 A koji vas ostanu, metnuæu strah u srca njihova u zemljama neprijatelja njihovijeh, te æe ih goniti list kad šušne zaljuljavši se, i oni æe bježati kao ispred maèa, i padaæe a niko ih neæe tjerati. LEV 26:37 I padaæe jedan preko drugoga kao od maèa, a niko ih neæe tjerati; i neæete se moæi držati pred neprijateljima svojim. LEV 26:38 Nego æete izginuti meðu narodima, i proždrijeæe vas zemlja neprijatelja vaših. LEV 26:39 A koji vas ostanu, èiljeæe za bezakonje svoje u zemlji neprijatelja svojih, i za bezakonje otaca svojih èiljeæe. LEV 26:40 Ali ako priznadu bezakonje svoje i bezakonje otaca svojih po grijesima, kojima mi griješiše i kojima mi idoše nasuprot, LEV 26:41 Te i ja njima idoh nasuprot i odvedoh ih u zemlju neprijatelja njihovijeh; ako se tada ponizi srce njihovo neobrezano, i bude im pravo što su pokarani za bezakonje svoje, LEV 26:42 Tada æu se opomenuti zavjeta svojega s Jakovom, i zavjeta svojega s Isakom, i zavjeta svojega s Avramom opomenuæu se, i zemlje æu se opomenuti. LEV 26:43 Kad se zemlja oprosti njih i budu joj mile subote njezine kad opusti s njih, i njima bude pravo što su pokarani za bezakonje svoje, jer sudove moje povrgoše i duši njihovoj omrzoše uredbe moje. LEV 26:44 A zato ni onda kad budu u zemlji neprijatelja svojih neæu ih povræi niti æu tako omrznuti na njih da ih potrem i raskinem zavjet svoj s njima; jer sam ja Gospod Bog njihov. LEV 26:45 Nego æu se njih radi opomenuti zavjeta sa starima njihovijem, koje izvedoh iz zemlje Misirske narodima na vidiku da im budem Bog, ja Gospod. LEV 26:46 Ovo su uredbe i sudovi i zakoni, koje postavi Gospod izmeðu sebe i sinova Izrailjevih na gori Sinajskoj preko Mojsija. LEV 27:1 Još reèe Gospod Mojsiju govoreæi: LEV 27:2 Kaži sinovima Izrailjevim, i reci im: kad ko zavjetuje dušu svoju Gospodu, ti ga ucijeni: LEV 27:3 A ovako æeš cijeniti: muško od dvadeset godina do šezdeset cijeniæeš pedeset sikala srebra, po siklu svetom. LEV 27:4 Ako bude žensko, cijeniæeš trideset sikala. LEV 27:5 Ako je od pet do dvadeset godina, cijeniæeš muško dvadeset sikala a žensko deset sikala. LEV 27:6 Ako je od jednoga mjeseca do pet godina, cijeniæeš muško pet sikala srebra, a žensko æeš cijeniti tri sikla srebra. LEV 27:7 Ako li bude od šezdeset godina i više, ako je muško, cijeniæeš petnaest sikala, a žensko deset sikala. LEV 27:8 Ako je siromah da ne može platiti cijene, onda neka doðe k svešteniku da ga ucijeni sveštenik, i prema onome što može dati koji se zavjetovao, neka ga sveštenik ucijeni. LEV 27:9 Ako bi zavjetovao živinèe od onijeh što se prinose Gospodu, što god da Gospodu, sveto je. LEV 27:10 Da ga ne promijeni ni dade drugo za ono, ni dobro za rðavo, ni rðavo za dobro; ako li bi kako promijenio živinèe, onda æe biti sveto i ono i drugo koje je dao za ono. LEV 27:11 Ako li bi zavjetovao živinèe neèisto od onijeh što se ne prinose Gospodu, neka se dovede živinèe pred sveštenika; LEV 27:12 I neka ga precijeni sveštenik, bilo dobro ili rðavo; i kako ga precijeni sveštenik, tako da bude. LEV 27:13 Ako bi ga htio otkupiti, neka na cijenu tvoju dometne još peti dio. LEV 27:14 Kad bi ko zavjetovao kuæu svoju, da je sveta Gospodu, neka je precijeni sveštenik, bila dobra ili rðava; kako je precijeni sveštenik, tako da bude. LEV 27:15 Ako bi onaj koji zavjetuje htio otkupiti kuæu svoju, neka na cijenu tvoju dometne još peti dio, pa neka je njegova. LEV 27:16 Ako bi ko zavjetovao Gospodu dio njive svoje, cijeniæeš je prema usjevu: gomer jeèma gdje se posije, cijeniæeš pedeset sikala srebra. LEV 27:17 Ako bi od oprosne godine zavjetovao njivu svoju, neka ostane po tvojoj cijeni. LEV 27:18 Ako li poslije oprosne godine zavjetuje njivu svoju, tada neka mu sveštenik proraèuna novce prema broju godina koje ostaju do oprosne godine, i neka se odbije od tvoje cijene. LEV 27:19 I ako bi htio otkupiti njivu svoju onaj ko je zavjetuje, neka dometne na cijenu tvoju još peti dio, i neka bude njegova. LEV 27:20 Ali ako ne otkupi njive, i njiva se proda drugome, ne može se više otkupiti; LEV 27:21 Nego æe ona njiva, kad se oprosti oprosne godine, biti sveta Gospodu, kao njiva zavjetovana, sveštenikova neka bude. LEV 27:22 Ako li bi ko zavjetovao Gospodu njivu kupljenu, koja nije dostojanje njegovo, LEV 27:23 Sveštenik neka mu proraèuna cijenu do godine oprosne, i neka u onaj dan da tu cijenu da bude stvar sveta Gospodu. LEV 27:24 A godine oprosne da se vrati njiva onome od koga je kupljena, èije je dostojanje ona njiva. LEV 27:25 A svaka cijena tvoja neka bude na sikle svete, a u siklu ima dvadeset novaca. LEV 27:26 Ali prvina od stoke, koje su Gospodnje, niko da ne zavjetuje, bilo goveèe ili sitna stoka, jer je Gospodnje. LEV 27:27 Ako li bi bilo od životinja neèistijeh, onda neka otkupi po tvojoj cijeni dometnuv peti dio ozgo; ako li se otkupi, neka se proda po tvojoj cijeni. LEV 27:28 Ali ni jedna stvar zavjetovana, što ko zavjetuje Gospodu od èega mu drago što ima, od ljudi ili od stoke ili od njive svoje, da se ne prodaje ni otkupljuje; svaka stvar zavjetovana svetinja je nad svetinjama Gospodu. LEV 27:29 Živinèe zavjetovano, koje èovjek zavjetuje, da se ne otkupljuje, nego da se ubije. LEV 27:30 I svaki desetak zemaljski od usjeva zemaljskoga i od voæa, Gospodnji je, svetinja je Gospodu. LEV 27:31 Ali ko bi htio otkupiti što desetka svojega, neka na cijenu dometne još peti dio. LEV 27:32 I desetak od goveda i od sitne stoke, koje doðe pod štap pastirski deseto, da je sveto Gospodu. LEV 27:33 Da se ne bira dobro ni rðavo, ni da se mijenja; ako li bi se kakogod promijenilo, onda neka bude i ono i drugo promijenjeno sveta stvar, i da se ne otkupi. LEV 27:34 Ovo su zapovjesti koje zapovjedi Gospod Mojsiju za sinove Izrailjeve na gori Sinajskoj. NUM 1:1 Još reèe Gospod Mojsiju u pustinji Sinajskoj u šatoru od sastanka prvi dan drugoga mjeseca druge godine po izlasku njihovu iz zemlje Misirske, govoreæi: NUM 1:2 Izbrojte sav zbor sinova Izrailjevih po porodicama njihovijem i po domovima otaca njihovijeh i po imenima njihovijem, sve muškinje, glavu po glavu, NUM 1:3 Od dvadeset godina i više, sve koji mogu iæi na vojsku u Izrailju, izbrojte ih po èetama njihovijem ti i Aron; NUM 1:4 I s vama neka bude po jedan èovjek od svakoga plemena, koji je poglavar u domu otaca svojih. NUM 1:5 A ovo su imena ljudi koji æe biti s vama: od plemena Ruvimova Elisur sin Sedijurov; NUM 1:6 Od Simeunova Salamilo sin Surisadejev; NUM 1:7 Od Judina Nason sin Aminadavov; NUM 1:8 Od Isaharova Natanailo sin Sogarov; NUM 1:9 Od Zavulonova Elijav sin Helonov; NUM 1:10 Od sinova Josifovijeh: od plemena Jefremova Elisama sin Emijudov; od Manasijina Gamalilo sin Fadasurov; NUM 1:11 Od Venijaminova Avidan sin Gadeonijev; NUM 1:12 Od Danova Ahijezer sin Amisadajev; NUM 1:13 Od Asirova Fagailo sin Ehranov; NUM 1:14 Od Gadova Elisaf sin Raguilov; NUM 1:15 Od Neftalimova Ahirej sin Enanov. NUM 1:16 To su koji se sazivahu na zbor, knezovi u plemenima otaca svojih, tisuænici Izrailjevi. NUM 1:17 I uze Mojsije i Aron te ljude, koji biše imenovani. NUM 1:18 I sabraše sav zbor prvi dan drugoga mjeseca, i prepisaše ih po porodicama njihovijem i po domovima otaca njihovijeh i po imenima njihovijem od dvadeset godina i više, glavu po glavu. NUM 1:19 Kako bješe Gospod zapovjedio Mojsiju, tako ih izbroji u pustinji Sinajskoj. NUM 1:20 I bješe sinova prvenca Izrailjeva Ruvima, roda njihova po porodicama njihovijem i po domovima otaca njihovijeh, kad se izbroji po imenima s glave na glavu sve muškinje od dvadeset godina i više, što mogaše iæi na vojsku, NUM 1:21 Bješe ih izbrojenijeh od plemena Ruvimova èetrdeset i šest tisuæa i pet stotina. NUM 1:22 Sinova Simeunovijeh, roda njihova po porodicama njihovijem i po domovima otaca njihovijeh, kad se izbroji po imenima s glave na glavu sve muškinje od dvadeset godina i više, što mogaše iæi na vojsku, NUM 1:23 Bješe ih izbrojenijeh od plemena Simeunova pedeset i devet tisuæa i tri stotine. NUM 1:24 Sinova Gadovijeh, roda njihova po porodicama njihovijem i po domovima otaca njihovijeh, kad se izbrojiše po imenima od dvadeset godina i više svi što mogahu iæi na vojsku, NUM 1:25 Bješe ih izbrojenijeh od plemena Gadova èetrdeset i pet tisuæa, šest stotina i pedeset. NUM 1:26 Sinova Judinijeh, roda njihova po porodicama njihovijem i po domovima otaca njihovijeh, kad se izbrojiše po imenima od dvadeset godina i više svi što mogahu iæi na vojsku, NUM 1:27 Bješe ih izbrojenijeh od plemena Judina sedamdeset i èetiri tisuæe i šest stotina. NUM 1:28 Sinova Isaharovijeh, roda njihova po porodicama njihovijem i po domovima otaca njihovijeh, kad se izbrojiše po imenima od dvadeset godina i više svi što mogahu iæi na vojsku, NUM 1:29 Bješe ih izbrojenijeh od plemena Isaharova pedeset i èetiri tisuæe i èetiri stotine. NUM 1:30 Sinova Zavulonovijeh, roda njihova po porodicama njihovijem i po domovima otaca njihovijeh, kad se izbrojiše po imenima od dvadeset godina i više svi što mogahu iæi na vojsku, NUM 1:31 Bješe ih izbrojenijeh od plemena Zavulonova pedeset i sedam tisuæa i èetiri stotine. NUM 1:32 Od sinova Josifovijeh: sinova Jefremovijeh, roda njihova po porodicama njihovijem i po domovima otaca njihovijeh, kad se izbrojiše po imenima od dvadeset godina i više svi što mogahu iæi na vojsku, NUM 1:33 Bješe ih izbrojenijeh od plemena Jefremova èetrdeset tisuæa i pet stotina. NUM 1:34 Sinova Manasijinih, roda njihova po porodicama njihovijem i po domovima otaca njihovijeh, kad se izbrojiše po imenima od dvadeset godina i više svi što mogahu iæi na vojsku, NUM 1:35 Bješe ih izbrojenijeh od plemena Manasijina trideset i dvije tisuæe i dvjesta. NUM 1:36 Sinova Venijaminovijeh, roda njihova po porodicama njihovijem i po domovima otaca njihovijeh, kad se izbrojiše po imenima od dvadeset godina i više svi što mogahu iæi na vojsku, NUM 1:37 Bješe ih izbrojenijeh od plemena Venijaminova trideset i pet tisuæa i èetiri stotine. NUM 1:38 Sinova Danovijeh, roda njihova po porodicama njihovijem i po domovima otaca njihovijeh, kad se izbrojiše po imenima od dvadeset godina i više svi što mogahu iæi na vojsku, NUM 1:39 Bješe ih izbrojenijeh od plemena Danova šezdeset i dvije tisuæe i sedam stotina. NUM 1:40 Sinova Asirovijeh, roda njihova po porodicama njihovijem i po domovima otaca njihovijeh, kad se izbrojiše po imenima od dvadeset godina i više svi što mogahu iæi na vojsku, NUM 1:41 Bješe ih izbrojenijeh od plemena Asirova èetrdeset i jedna tisuæa i pet stotina. NUM 1:42 Sinova Neftalimovijeh, roda njihova po porodicama njihovijem i po domovima otaca njihovijeh, kad se izbrojiše po imenima od dvadeset godina i više svi što mogahu iæi na vojsku, NUM 1:43 Bješe ih izbrojenijeh od plemena Neftalimova pedeset i tri tisuæe i èetiri stotine. NUM 1:44 Ovo su oni koje Mojsije i Aron izbrojiše s knezovima Izrailjskim, s dvanaest ljudi, koji bijahu po jedan za svaki dom otaca svojih. NUM 1:45 I svega bješe sinova Izrailjevijeh izbrojenijeh po domovima otaca svojih od dvadeset godina i više, svijeh što mogahu iæi na vojsku, NUM 1:46 Bješe ih izbrojenijeh šest stotina i tri tisuæe i pet stotina i pedeset. NUM 1:47 Ali Leviti po plemenu otaca svojih ne biše brojeni meðu njih. NUM 1:48 Jer Gospod reèe Mojsiju govoreæi: NUM 1:49 Plemena Levijeva nemoj brojati, niti broja njihova sastaviti sa sinovima Izrailjevijem. NUM 1:50 Nego postavi Levite nad šatorom od svjedoèanstva i nad svijem posuðem u njemu i nad svijem što pripada njemu; oni neka nose šator i sve posuðe njegovo, neka služe u njemu, i staju oko šatora. NUM 1:51 I kad se šator krene, neka ga slože Leviti; i kad šator stane, onda neka ga razapnu Leviti. A ko bi drugi pristupio, da se pogubi. NUM 1:52 I sinovi Izrailjevi neka staju svaki u svom okolu i svaki kod svoje zastave po èetama svojim. NUM 1:53 A Leviti neka staju oko šatora od svjedoèanstva, da ne doðe gnjev na zbor sinova Izrailjevijeh; i neka Leviti rade što treba oko šatora od svjedoèanstva. NUM 1:54 I uèiniše sinovi Izrailjevi kako Gospod zapovjedi, sve tako uèiniše. NUM 2:1 Potom reèe Gospod Mojsiju i Aronu govoreæi: NUM 2:2 Sinovi Izrailjevi neka staju u oko svaki kod svoje zastave sa znakom doma otaca svojih, prema šatoru od sastanka unaokolo. NUM 2:3 S istoka neka staje u oko zastava vojske Judine po èetama svojim s vojvodom sinova Judinijeh Nasonom sinom Aminadavovim; NUM 2:4 A u vojsci njegovoj sedamdeset i èetiri tisuæe i šest stotina izbrojenijeh. NUM 2:5 A do njega neka staje u oko pleme Isaharovo s vojvodom sinova Isaharovijeh Natanailom sinom Sogarovijem; NUM 2:6 A u vojsci njegovoj pedeset i èetiri tisuæe i èetiri stotine izbrojenijeh. NUM 2:7 Pa onda pleme Zavulonovo s vojvodom sinova Zavulonovijeh Elijavom sinom Helonovijem; NUM 2:8 A u vojsci njegovoj pedeset i sedam tisuæa i èetiri stotine izbrojenijeh. NUM 2:9 Svega izbrojenijeh u vojsci Judinoj sto i osamdeset i šest tisuæa i èetiri stotine po èetama njihovijem. Oni neka idu naprijed. NUM 2:10 A zastava vojske Ruvimove po èetama svojim neka bude s juga, s vojvodom sinova Ruvimovijeh Elisurom sinom Sedijurovijem; NUM 2:11 A u vojsci njegovoj èetrdeset i šest tisuæa i pet stotina izbrojenijeh. NUM 2:12 A do njega neka staje u oko pleme Simeunovo s vojvodom sinova Simeunovijeh Salamilom sinom Surisadajevim; NUM 2:13 A u vojsci njegovoj pedeset i devet tisuæa i tri stotine izbrojenijeh. NUM 2:14 Pa onda pleme Gadovo s vojvodom sinova Gadovijeh Elisafom sinom Raguilovim; NUM 2:15 A u vojsci njegovoj èetrdeset i pet tisuæa i šest stotina i pedeset izbrojenijeh. NUM 2:16 A svega izbrojenijeh u vojsci Ruvimovoj sto i pedeset i jedna tisuæa i èetiri stotine i pedeset po èetama njihovijem. I oni neka idu drugi. NUM 2:17 Potom neka ide šator od sastanka s vojskom sinova Levijevih usred ostale vojske; kako u oko staju tako neka i idu, svaki svojim redom pod svojom zastavom. NUM 2:18 Zastava vojske Jefremove po èetama svojim neka bude sa zapada, s vojvodom sinova Jefremovijeh Elisamom sinom Emijudovim; NUM 2:19 A u vojsci njegovoj èetrdeset tisuæa i pet stotina izbrojenijeh. NUM 2:20 A do njega pleme Manasijino s vojvodom sinova Manasijinih Gamalilom, sinom Fadasurovim; NUM 2:21 A u njegovoj vojsci trideset i dvije tisuæe i dvjesta izbrojenijeh. NUM 2:22 Pa onda pleme Venijaminovo s vojvodom sinova Venijaminovijeh Avidanom sinom Gadeonijevim; NUM 2:23 A u vojsci njegovoj trideset i pet tisuæa i èetiri stotine izbrojenih. NUM 2:24 A svega izbrojenijeh u vojsci Jefremovoj sto i osam tisuæa i sto po èetama njihovijem. I oni neka idu treæi. NUM 2:25 Zastava vojske Danove po èetama svojim neka bude sa sjevera s vojvodom sinova Danovijeh Ahijezerom sinom Amisadajevim; NUM 2:26 A u vojsci njegovoj šezdeset i dvije tisuæe i sedam stotina izbrojenih. NUM 2:27 A do njega neka staje u oko pleme Asirovo s vojvodom sinova Asirovijeh Fagailom sinom Ehranovijem; NUM 2:28 A u vojsci njegovoj èetrdeset i jedna tisuæa i pet stotina izbrojenijeh. NUM 2:29 Za njima pleme Neftalimovo s vojvodom sinova Neftalimovijeh Ahirejem sinom Enanovijem; NUM 2:30 A u njegovoj vojsci pedeset i tri tisuæe i èetiri stotine izbrojenijeh. NUM 2:31 A svega izbrojenijeh u vojsci Danovoj sto i pedeset i sedam tisuæa i šest stotina. I oni neka idu najposlije uza zastave svoje. NUM 2:32 To su sinovi Izrailjevi koji biše izbrojeni po domovima otaca svojih. Svega izbrojenijeh u cijeloj vojsci po èetama njihovijem šest stotina i tri tisuæe i pet stotina i pedeset. NUM 2:33 Ali Leviti ne biše brojeni meðu sinove Izrailjeve, kao što Gospod bješe zapovjedio Mojsiju. NUM 2:34 I uèiniše sinovi Izrailjevi sve; kako zapovjedi Gospod Mojsiju, tako stajahu u oko, i tako iðahu svaki po porodici svojoj i po domu otaca svojih. NUM 3:1 A ovo je pleme Aronovo i Mojsijevo, kad Gospod govori s Mojsijem na gori Sinajskoj. NUM 3:2 I ovo su imena sinova Aronovijeh: prvenac Nadav, pa Avijud i Eleazar i Itamar. NUM 3:3 To su imena sinova Aronovijeh, sveštenika, koji biše pomazani i posveæeni da vrše službu sveštenièku. NUM 3:4 Ali pogibe Nadav i Avijud pred Gospodom, kad prinesoše oganj tuð pred Gospodom u pustinji Sinajskoj; i ne imaše djece; zato Eleazar i Itamar otpravljahu službu sveštenièku za života Arona oca svojega. NUM 3:5 A Gospod reèe Mojsiju govoreæi: NUM 3:6 Kaži neka pristupi pleme Levijevo, i postavi ga pred Aronom sveštenikom da mu služe, NUM 3:7 I da rade za nj i za sav zbor pred šatorom od sastanka služeæi šatoru, NUM 3:8 I da èuvaju sve posuðe u šatoru od sastanka, i da straže za sinove Izrailjeve služeæi šatoru. NUM 3:9 Pa æeš dati Levite Aronu i sinovima njegovijem; oni su darovani njemu izmeðu sinova Izrailjevijeh. NUM 3:10 A Arona i sinove njegove postavi da vrše sveštenièku službu svoju; ako li bi ko drugi pristupio, da se pogubi. NUM 3:11 Još reèe Gospod Mojsiju govoreæi: NUM 3:12 Evo uzeh Levite izmeðu sinova Izrailjevijeh za sve prvence što otvoraju matericu meðu sinovima Izrailjevijem; zato æe moji biti Leviti. NUM 3:13 Jer je moj svaki prvenac; od onoga dana kada pobih sve prvence u zemlji Misirskoj, posvetih sebi svakoga prvenca u Izrailju od èovjeka do živinèeta; moji æe biti; ja sam Gospod. NUM 3:14 Još reèe Gospod Mojsiju u pustinji Sinajskoj govoreæi: NUM 3:15 Izbroj sinove Levijeve po domovima otaca njihovijeh, po porodicama njihovijem, sve muškinje od mjeseca dana i više izbroj. NUM 3:16 I Mojsije ih izbroji po zapovijesti Gospodnjoj, kako mu bi zapovjeðeno. NUM 3:17 I bjehu sinovi Levijevi po imenu ovi: Girson i Kat i Merarije. NUM 3:18 A ovo su imena sinova Girsonovijeh po porodicama njihovijem: Lovenije i Semej. NUM 3:19 A sinovi Katovi po porodicama svojim: Amram i Isar, Hevron i Ozilo. NUM 3:20 A sinovi Merarijevi po porodicama svojim: Malije i Musije. To su porodice Levitske po domovima otaca svojih. NUM 3:21 Od Girsona porodica Lovenijeva i porodica Semejeva. To su porodice Girsonove. NUM 3:22 A izbrojenih meðu njima, kad se izbroji sve muškinje od mjeseca dana i više, bješe ih izbrojenijeh svega sedam tisuæa i pet stotina. NUM 3:23 Porodice Girsonove stajahu u oko iza šatora sa zapada. NUM 3:24 A starješina od doma otaèkoga u porodicama Girsonovim bješe Elisaf sin Dailov. NUM 3:25 A sinovi Girsonovi èuvahu u šatoru od sastanka šator i naslon, pokrivaè njegov i zavjes na vratima šatora od sastanka, NUM 3:26 I zavjese od trijema i zavjes na vratima od trijema što je oko šatora i oko oltara, i uža njegova za svaku potrebu njegovu. NUM 3:27 A od Kata bješe porodica Amramova i porodica Isarova i porodica Hevronova i porodica Ozilova. To su porodice Katove. NUM 3:28 Svega muškinja od mjeseca dana i više bješe na broj osam tisuæa i šest stotina, koji služahu oko svetinje. NUM 3:29 Porodice sinova Katovijeh stajahu u oko pored šatora s juga. NUM 3:30 A starješina od doma otaèkoga u porodicama Katovijem bješe Elisafan sin Ozilov. NUM 3:31 A oni èuvahu kovèeg i sto i svijetnjak i oltar i posuðe u svetinji kojim služe, i zavjes, i sve što pripada k njemu. NUM 3:32 A starješina nad starješinama Levitskim bješe Eleazar sin Arona sveštenika, postavljen nad onima koji èuvaju svetinju. NUM 3:33 A od Merarija bješe porodica Malijeva i porodica Musijeva. To su porodice Merarijeve. NUM 3:34 I bješe ih izbrojenijeh, kad se izbroji sve muškinje od mjeseca dana i više, šest tisuæa i dvjesta. NUM 3:35 A starješina od doma otaèkoga u porodicama Merarijevim bješe Surilo sin Avihejev; oni stajahu u oko pored šatora sa sjevera. NUM 3:36 I sinovi Merarijevi èuvahu daske od šatora i prijevornice njegove i stupce njegove i stopice njegove i sve sprave njegove i sve što k njemu pripada, NUM 3:37 I stupce od trijema unaokolo i stopice njihove i kolje i uža njihova. NUM 3:38 A pred šatorom od sastanka s istoka stajahu u oko Mojsije i Aron i sinovi njegovi èuvajuæi svetinju za sinove Izrailjeve; a da ko drugi pristupi, poginuo bi. NUM 3:39 A svega Levita kad ih izbroji Mojsije i Aron po zapovijesti Gospodnjoj po porodicama njihovijem, svega muškinja od mjesec dana i više, bješe dvadeset i dvije tisuæe. NUM 3:40 I Gospod reèe Mojsiju: izbroj sve prvence muške meðu sinovima Izrailjevim od mjeseca dana i više, i saberi broj imena njihovijeh. NUM 3:41 I uzmi Levite za mene ja sam Gospod) mjesto svijeh prvenaca meðu sinovima Izrailjevim, i stoku Levitsku mjesto svijeh prvenaca od stoke sinova Izrailjevih. NUM 3:42 I izbroji Mojsije kako mu zapovjedi Gospod, sve prvence meðu sinovima Izrailjevijem; NUM 3:43 I svega prvenaca muških, kad se izbrojiše po imenima od jednoga mjeseca i više, bješe izbrojenijeh dvadeset i dvije tisuæe i dvjesta i sedamdeset i tri. NUM 3:44 I Gospod reèe Mojsiju govoreæi: NUM 3:45 Uzmi Levite mjesto svijeh prvenaca meðu sinovima Izrailjevim i stoku Levitsku mjesto stoke njihove, da budu moji Leviti; ja sam Gospod. NUM 3:46 A da se otkupe oni dvjesta i sedamdeset i tri, što ima prvenaca meðu sinovima Izrailjevijem više nego Levita, NUM 3:47 Uzmi po pet sikala od glave; uzmi po svetom siklu a u taj sikal ide dvadeset gera). NUM 3:48 I podaj te novce Aronu i sinovima njegovijem, otkup za one koji prelaze broj njihov. NUM 3:49 I uze Mojsije otkup od onijeh koji ostaše preko onijeh koji biše promijenjeni za Levite. NUM 3:50 I uze novce od prvenaca sinova Izrailjevijeh, tisuæu i trista i šezdeset i pet sikala, po svetom siklu. NUM 3:51 I dade Mojsije taj otkup Aronu i sinovima njegovijem po zapovijesti Gospodnjoj, kao što zapovjedi Gospod Mojsiju. NUM 4:1 Još reèe Gospod Mojsiju i Aronu govoreæi: NUM 4:2 Izbroj sinove Katove izmeðu sinova Levijevih po porodicama njihovijem i po domovima otaca njihovijeh. NUM 4:3 Od trideset godina i više do pedeset godina sve koji su za posao da mogu raditi poslove u šatoru od sastanka. NUM 4:4 A ovo æe biti posao sinovima Katovijem u šatoru od sastanka u svetinji nad svetinjama: NUM 4:5 Kad polazi vojska, doæi æe Aron sa sinovima svojim, i skinuæe zavjes s vrata, i pokriæe njim kovèeg od svjedoèanstva. NUM 4:6 Pa æe po njemu prostrijeti pokrivaè od koža jazavèjih, i ozgo æe prostrijeti prostiraè od same porfire, i provuæi æe mu poluge. NUM 4:7 I po stolu za hljebove postavljene neka prostru prostiraè od porfire, i neka metnu na nj zdjele i èaše i vijedra i kutliæe, i hljeb svagda neka je na njemu. NUM 4:8 Pa vrh toga neka prostru prostiraè od crvca, i neka pokriju pokrivaèem od koža jazavèjih, i neka mu provuku poluge. NUM 4:9 I neka uzmu prostiraè od porfire i pokriju svijetnjak i žiške njegove i usekaèe njegove i lopatice njegove i sve sudove za ulje, kojima služe oko njega. NUM 4:10 I neka ga sa svijem spravama njegovijem zaviju u pokrivaè od koža jazavèjih, i metnu ga na poluge. NUM 4:11 I po zlatnom oltaru neka prostru prostiraè od porfire i pokriju ga pokrivaèem od koža jazavèjih, i provuku mu poluge. NUM 4:12 I neka uzmu sve sprave za službu, kojima služe u svetinji, i neka ih metnu u prostiraè od porfire i zaviju u pokrivaè od koža jazavèjih, i metnu na poluge. NUM 4:13 I neka ometu pepeo s oltara i po oltaru prostru prostiraè od skerleta, NUM 4:14 I neka metnu na nj sve sprave njegove, kojima služe na njemu, mašice, viljuške, lopatice i kotliæe i sve sprave za oltar, i neka ga pokriju pokrivaèem od koža jazavèjih, pa mu provuku poluge. NUM 4:15 I kad to svrši Aron i sinovi njegovi i zaviju svetinju i sve sprave za svetinju, da poðe vojska, onda neka doðu sinovi Katovi da nose, ali neka se ne dotaknu nijedne stvari svete, da ne poginu. To je posao sinova Katovijeh u šatoru od sastanka. NUM 4:16 A Eleazar sin Arona sveštenika neka se stara za ulje za vidjelo, i za kad mirisni, i za žrtvu svagdašnju, i za ulje pomazanja, neka pazi na sav šator i na sve što je u njemu, na svetinju i na posuðe njezino. NUM 4:17 I reèe Gospod Mojsiju i Aronu govoreæi: NUM 4:18 Nemojte da se istrijebi koljeno porodica Katovijeh izmeðu Levita; NUM 4:19 Nego im uèinite ovo da bi ostali živi i ne bi pomrli kad pristupaju k svetinji nad svetinjama: Aron i sinovi njegovi neka doðu i odrede svakomu šta æe koji raditi i šta æe nositi. NUM 4:20 A oni neka ne dolaze da gledaju kad se zavijaju svete stvari, da ne pomru. NUM 4:21 Opet reèe Gospod Mojsiju govoreæi: NUM 4:22 Izbroj i sinove Girsonove po domovima otaca njihovijeh i po porodicama njihovijem. NUM 4:23 Od trideset godina i više do pedeset godina izbroj ih sve koji su za službu da mogu služiti u šatoru od sastanka. NUM 4:24 Ovo je posao porodicama Girsonovijem što æe raditi i nositi: NUM 4:25 Neka nose zavjese od naslona i šator od sastanka, pokrivaè njegov i pokrivaè od koža jazavèjih što je ozgo na njemu, i zavjes na ulasku u šator od sastanka, NUM 4:26 I zavjese od trijema i zavjes na vratima od trijema što je oko šatora i oko oltara, i uža njihova i sve posuðe za službu njihovu i što god treba oko toga raditi neka rade. NUM 4:27 Po naredbi Aronovoj i sinova njegovijeh neka biva sva služba sinova Girsonovijeh za sve što æe nositi i što æe raditi, i ostavite im neka èuvaju sve što su dužni nositi. NUM 4:28 To je služba porodica sinova Girsonovijeh u šatoru od sastanka; a Itamar sin Arona sveštenika neka upravlja njima. NUM 4:29 Izbroj i sinove Merarijeve po porodicama njihovijem i po domovima otaca njihovijeh, NUM 4:30 Od trideset godina i više do pedeset godina izbroj ih sve koji su za službu da mogu služiti u šatoru od sastanka. NUM 4:31 A ovo im je dužnost nositi osim sve službe njihove u šatoru od sastanka: daske od šatora i prijevornice njegove i stupce njegove i stopice njegove, NUM 4:32 I stupce od trijema unaokolo, i stopice njihove i kolje njihovo, i uža njihova, i sve sprave njihove, i što god treba za te stvari; a poimence izbrojte sve sprave što æe oni nositi. NUM 4:33 To je služba porodica sinova Merarijevih što su dužni raditi u šatoru od sastanka pod rukom Itamara sina Arona sveštenika. NUM 4:34 I izbroji Mojsije i Aron s knezovima narodnim sinove Katove po porodicama njihovijem i po domovima otaca njihovijeh, NUM 4:35 Od trideset godina i više do pedeset godina sve koji su za službu da mogu služiti u šatoru od sastanka. NUM 4:36 I bješe ih izbrojenijeh po porodicama njihovijem dvije tisuæe i sedam stotina i pedeset. NUM 4:37 To su izbrojeni iz porodica Katovijeh što bjehu za službu u šatoru od sastanka, koje izbroji Mojsije i Aron, kao što zapovjedi Gospod preko Mojsija. NUM 4:38 A sinova Girsonovijeh po porodicama njihovijem i po domovima otaca njihovijeh bješe izbrojenijeh, NUM 4:39 Od trideset godina i više do pedeset godina, svijeh što bijahu za službu da služe u šatoru od sastanka, NUM 4:40 Bješe ih izbrojenijeh po porodicama njihovijem i po domovima otaca njihovijeh dvije tisuæe i šest stotina i trideset. NUM 4:41 To su izbrojeni iz porodica sinova Girsonovijeh, što bjehu za službu u šatoru od sastanka, koje izbroji Mojsije i Aron po zapovijesti Gospodnjoj. NUM 4:42 A iz porodica sinova Merarijevih po porodicama njihovijem i po domovima otaca njihovijeh bješe izbrojenijeh, NUM 4:43 Od trideset godina i više do pedeset godina, svijeh što bijahu za službu da služe u šatoru od sastanka, NUM 4:44 Bješe ih izbrojenijeh po porodicama njihovijem tri tisuæe i dvjesta. NUM 4:45 To su izbrojeni iz porodica sinova Merarijevih, koje izbroji Mojsije i Aron kao što zapovjedi Gospod preko Mojsija. NUM 4:46 A svega bješe izbrojenijeh Levita, koje izbroji Mojsije i Aron s knezovima Izrailjevim po porodicama njihovijem i po domovima otaca njihovijeh, NUM 4:47 Od trideset godina i više do pedeset godina, što bjehu za službu da služe i da nose u šatoru od sastanka, NUM 4:48 Svega ih bješe izbrojenijeh osam tisuæa i pet stotina i osamdeset. NUM 4:49 Kako Gospod zapovjedi preko Mojsija, biše izbrojeni, svaki za ono što treba da radi i da nosi; i izbrojeni biše oni koje je Gospod zapovjedio Mojsiju da se izbroje. NUM 5:1 I reèe Gospod Mojsiju govoreæi: NUM 5:2 Zapovjedi sinovima Izrailjevijem neka istjeraju iz okola sve gubave i sve kojima teèe sjeme i sve koji su se oskvrnili o mrtvaca, NUM 5:3 Bio èovjek ili žena, istjerajte, iza okola istjerajte ih, da ne skvrne okola onima meðu kojima nastavam. NUM 5:4 I uèiniše tako sinovi Izrailjevi, i istjeraše ih iz okola; kako Gospod kaza Mojsiju, tako uèiniše sinovi Izrailjevi. NUM 5:5 Još reèe Gospod Mojsiju govoreæi: NUM 5:6 Reci sinovima Izrailjevijem: èovjek ili žena kad uèini kakav grijeh ljudski, te zgriješi Gospodu, i bude ona duša kriva, NUM 5:7 Tada neka priznadu grijeh koji su uèinili, i ko je kriv neka vrati cijelo èim je kriv i neka dometne ozgo peti dio i da onomu kome je skrivio. NUM 5:8 I ako onaj nema nikoga komu bi pripala naknada za štetu, neka se da Gospodu i neka bude svešteniku osim ovna za oèišæenje kojim æe ga oèistiti. NUM 5:9 Tako i svaki prinos izmeðu svijeh stvari koje posveæuju sinovi Izrailjevi i donose svešteniku, njegov neka bude; NUM 5:10 I što god ko posveti, neka je njegovo, i što god ko da svešteniku, neka je njegovo. NUM 5:11 Još reèe Gospod Mojsiju govoreæi: NUM 5:12 Kaži sinovima Izrailjevim i reci im: èija bi žena zastranila te bi mu zgriješila, NUM 5:13 I drugi bi je obležao, a muž njezin ne bi znao, nego bi ona zatajila da se oskvrnila, i ne bi bilo svjedoka na nju, niti bi se zatekla, NUM 5:14 A njemu bi došla sumnja ljubavna, te bi iz ljubavi sumnjao na svoju ženu, a ona bi bila oskvrnjena; ili bi mu došla sumnja ljubavna te bi iz ljubavi sumnjao na svoju ženu, a ona ne bi bila oskvrnjena; NUM 5:15 Onda neka muž dovede ženu svoju k svešteniku, i neka donese za nju prinos njezin, deseti dio efe brašna jeèmenoga, ali neka ga ne polije uljem i neka ne metne na nj kada, jer je prinos za sumnju ljubavnu, dar za spomen da se spomene grijeh; NUM 5:16 I neka je sveštenik privede i postavi pred Gospodom. NUM 5:17 I neka uzme sveštenik svete vode u sud zemljani; i praha s poda u šatoru neka uzme i uspe u vodu. NUM 5:18 I postavivši sveštenik ženu pred Gospodom neka joj otkrije glavu i metne joj na ruke dar za spomen koji je dar za sumnju ljubavnu; a sveštenik neka drži u ruci svojoj gorku vodu, koja nosi prokletstvo. NUM 5:19 I neka sveštenik zakune ženu, i reèe joj: ako nije niko spavao s tobom, i ako nijesi zastranila od muža svojega na neèistotu, neka ti ne bude ništa od ove vode gorke, koja nosi prokletstvo. NUM 5:20 Ako li si zastranila od muža svojega i oskvrnila se, i kogod drugi osim muža tvojega spavao s tobom, NUM 5:21 Tada sveštenik zaklinjuæi ženu neka je prokune i reèe ženi: da te Gospod postavi za uklin i za kletvu u narodu tvom uèinivši da ti bedro spadne a trbuh oteèe. NUM 5:22 I neka ti ova voda prokleta uðe u crijeva da ti oteèe trbuh i da ti bedro spadne. A žena neka reèe: amin, amin. NUM 5:23 Tada neka napiše sveštenik te kletve u knjigu, i neka ih spere vodom gorkom. NUM 5:24 I neka da ženi da se napije gorke vode proklete da uðe u nju voda prokleta i bude gorka. NUM 5:25 I neka uzme sveštenik iz ruku ženi dar za sumnju ljubavnu, i obrne dar pred Gospodom i prinese ga na oltaru. NUM 5:26 I neka uzme sveštenik u šaku od dara njezina spomen, i zapali na oltaru, pa onda neka da ženi vodu da popije. NUM 5:27 A kad joj da vodu da pije, ako se bude oskvrnila i uèinila nevjeru mužu svojemu, onda æe uæi voda prokleta u nju i postaæe gorka, i trbuh æe joj oteæi i spasti bedro, i ona æe žena postati uklin u narodu svojem. NUM 5:28 Ako li se ne bude oskvrnila žena, nego bude èista, neæe joj biti ništa i imaæe djece. NUM 5:29 Ovo je zakon za sumnju ljubavnu, kad žena zastrani od muža svojega i oskvrni se; NUM 5:30 Ili kad kome doðe sumnja ljubavna te posumnja iz ljubavi na ženu svoju i postavi je pred Gospodom i svrši joj sveštenik sve po ovom zakonu. NUM 5:31 I muž da je prost od grijeha, ali žena da nosi svoje bezakonje. NUM 6:1 Još reèe Gospod Mojsiju govoreæi: NUM 6:2 Reci sinovima Izrailjevijem, i kaži im: kad èovjek ili žena uèini zavjet nazirejski, da bude nazirej Gospodu, NUM 6:3 Neka se uzdržava od vina i silovita piæa, i neka ne pije octa vinskoga ni octa od silovita piæa niti kakvoga piæa od grožða i neka ne jede grožða ni novoga ni suhoga. NUM 6:4 Dokle god traje njegovo nazirejstvo neka ne jede ništa od vinove loze, ni zrna ni ljuske. NUM 6:5 Dokle traje njegovo nazirejstvo, neka mu britva ne prijeðe preko glave; dokle se ne navrše dani za koje se uèinio nazirej Gospodu, neka bude svet i neka ostavlja kosu na glavi svojoj. NUM 6:6 Dokle traju dani za koje se uèinio nazirej Gospodu, neka ne pristupa k mrtvacu. NUM 6:7 Ni za ocem svojim ni za materom svojom ni za bratom svojim ni za sestrom svojom, neka se za njima ne skvrni kad umru; jer je nazirejstvo Boga njegova na glavi njegovoj. NUM 6:8 Dokle god traje nazirejstvo njegovo, svet je Gospodu. NUM 6:9 Ako li bi ko umro do njega na preèac, te bi oskvrnio nazirejstvo glave njegove, neka obrije glavu svoju u dan èišæenja svojega, sedmi dan neka je obrije. NUM 6:10 A osmi dan neka donese dvije grlice ili dva golubiæa svešteniku na vrata šatora od sastanka. NUM 6:11 I sveštenik neka zgotovi od jednoga žrtvu za grijeh a od drugoga žrtvu paljenicu, i neka ga oèisti od onoga što je zgriješio kod mrtvaca; tako æe posvetiti glavu njegovu u taj dan. NUM 6:12 I neka odijeli Gospodu dane nazirejstva svojega, i donese jagnje od godine za krivicu; a preðašnji dani propadaju, jer mu se oskvrnilo nazirejstvo. NUM 6:13 A ovo je zakon za nazireje: kad se navrše dani nazirejstvu njegovu, neka doðe na vrata šatora od sastanka. NUM 6:14 I neka donese za žrtvu Gospodu jagnje muško od godine zdravo za žrtvu paljenicu, i jagnje žensko od godine zdravo za grijeh, i ovna zdrava za žrtvu zahvalnu, NUM 6:15 I kotaricu hljebova prijesnijeh, kolaèa od bijeloga brašna zamiješenijeh s uljem, i pogaèa prijesnijeh namazanijeh uljem, s darom njihovijem i s naljevom njihovijem. NUM 6:16 A to æe sveštenik prinijeti pred Gospodom i uèiniti žrtvu za grijeh njegov i žrtvu njegovu paljenicu. NUM 6:17 A ovna æe prinijeti na žrtvu zahvalnu Gospodu s kotaricom prijesnijeh hljebova; prinijeæe sveštenik i dar njegov i naljev njegov. NUM 6:18 Tada nazirej neka obrije glavu svojega nazirejstva na vratima šatora od sastanka; i uzev kosu nazirejstva svojega neka je metne u oganj koji je pod žrtvom zahvalnom. NUM 6:19 I sveštenik neka uzme pleæe kuhano od ovna i jedan kolaè prijesan iz kotarice i jednu pogaèu prijesnu, i neka metne na ruke nazireju, pošto obrije nazirejstvo svoje. NUM 6:20 I sveštenik neka obræe te stvari na žrtvu obrtanu pred Gospodom; to je svetinja, koja pripada svešteniku osim grudi obrtanih i pleæa podignutoga; a poslije toga nazirej može piti vina. NUM 6:21 To je zakon za nazireja koji se zavjetuje, i to je prinos njegov Gospodu za nazirejstvo njegovo, osim onoga što bi više mogao uèiniti; kakav mu bude zavjet kojim se zavjetuje, tako neka uèini osim zakona svojega nazirejstva. NUM 6:22 Još reèe Gospod Mojsiju govoreæi: NUM 6:23 Reci Aronu i sinovima njegovijem i kaži: ovako blagosiljajte sinove Izrailjeve govoreæi im: NUM 6:24 Da te blagoslovi Gospod i da te èuva! NUM 6:25 Da te obasja Gospod licem svojim i bude ti milostiv! NUM 6:26 Da Gospod obrati lice svoje k tebi i dade ti mir! NUM 6:27 I neka prizivlju ime moje na sinove Izrailjeve, i ja æu ih blagosloviti. NUM 7:1 I onaj dan kad Mojsije svrši i podiže šator, i kad ga pomaza i osveti sa svijem posuðem njegovijem i oltar sa svijem posuðem njegovijem, kad pomaza i osveti, NUM 7:2 Donesoše knezovi Izrailjevi, starješine u domovima otaca svojih, knezovi nad plemenima i poglavari od onijeh koji biše izbrojeni, NUM 7:3 Donesoše prilog svoj pred Gospoda, šestora kola pokrivena i dvanaest volova, jedna kola dva kneza i po jednoga vola svaki, i donesoše pred šator. NUM 7:4 A Gospod reèe Mojsiju govoreæi: NUM 7:5 Uzmi to od njih da bude za službu u šatoru od sastanka, i podaj Levitima, svakomu prema službi njegovoj. NUM 7:6 I uze Mojsije kola i volove, i dade ih Levitima. NUM 7:7 Dvoja kola i èetiri vola dade sinovima Girsonovijem prema službi njihovoj. NUM 7:8 A ostala èetvora kola i osam volova dade sinovima Merarijevim prema službi njihovoj pod upravom Itamara sina Arona sveštenika. NUM 7:9 A sinovima Katovijem ne dade ništa, jer im posao bijaše služiti svetinji, i nošahu na ramenima. NUM 7:10 I donesoše knezovi da se posveti oltar kad bi pomazan, donesoše knezovi priloge svoje pred oltar. NUM 7:11 A Gospod reèe Mojsiju: jedan knez u jedan dan a drugi knez u drugi dan neka donose svoje priloge da se posveti oltar. NUM 7:12 I prvi dan donese prilog svoj Nason sin Aminadavov od plemena Judina; NUM 7:13 A prilog njegov bješe jedna zdjela srebrna od sto i trideset sikala, jedna èaša srebrna od sedamdeset sikala, po siklu svetom; a oboje puno brašna bijeloga pomiješana s uljem za dar; NUM 7:14 Jedna kadionica zlatna od deset sikala, puna kada; NUM 7:15 Jedno tele, jedan ovan, jedno jagnje od godine za žrtvu paljenicu; NUM 7:16 Jedan jarac za grijeh; NUM 7:17 A za žrtvu zahvalnu dva vola, pet ovnova, pet jaraca, pet jaganjaca od godine. To bi prilog Nasona sina Aminadavova. NUM 7:18 Drugi dan donese Natanailo sin Sogarov, knez plemena Isaharova, NUM 7:19 Donese prilog svoj: jednu zdjelu srebrnu od sto i trideset sikala, jednu èašu srebrnu od sedamdeset sikala po siklu svetom, oboje puno bijeloga brašna pomiješana s uljem za dar; NUM 7:20 Jednu kadionicu zlatnu od deset sikala punu kada; NUM 7:21 Jedno tele, jednoga ovna, jedno jagnje od godine za žrtvu paljenicu; NUM 7:22 Jednoga jarca za grijeh; NUM 7:23 A za žrtvu zahvalnu dva vola, pet ovnova, pet jaraca, pet jaganjaca od godine. To bi prilog Natanaila sina Sogarova. NUM 7:24 Treæi dan donese knez sinova Zavulonovijeh, Elijav sin Helonov; NUM 7:25 Njegov prilog bješe: jedna zdjela srebrna od sto i trideset sikala, jedna èaša srebrna od sedamdeset sikala, po siklu svetom, a oboje puno bijeloga brašna pomiješana s uljem za dar; NUM 7:26 Jedna kadionica zlatna od deset sikala puna kada; NUM 7:27 Jedno tele, jedan ovan, jedno jagnje od godine za žrtvu paljenicu; NUM 7:28 Jedan jarac za grijeh; NUM 7:29 A za žrtvu zahvalnu dva vola, pet ovnova, pet jaraca, pet jaganjaca od godine. To bi prilog Elijava sina Helonova. NUM 7:30 Èetvrti dan donese knez sinova Ruvimovijeh Elisur sin Sedijurov; NUM 7:31 Prilog njegov bješe: jedna zdjela srebrna od sto i trideset sikala, jedna èaša srebrna od sedamdeset sikala, po siklu svetom, oboje puno bijeloga brašna pomiješana s uljem za dar; NUM 7:32 Jedna kadionica zlatna od deset sikala puna kada; NUM 7:33 Jedno tele, jedan ovan, jedno jagnje od godine za žrtvu paljenicu; NUM 7:34 Jedan jarac za grijeh; NUM 7:35 A za žrtvu zahvalnu dva vola, pet ovnova, pet jaraca, pet jaganjaca od godine. To bi prilog Elisura sina Sedijurova. NUM 7:36 Peti dan donese knez sinova Simeunovijeh Salamilo sin Surisadajev; NUM 7:37 Prilog njegov bješe: jedna zdjela srebrna od sto i trideset sikala, jedna èaša srebrna od sedamdeset sikala, po siklu svetom, oboje puno bijeloga brašna pomiješana s uljem za dar; NUM 7:38 Jedna kadionica zlatna od deset sikala puna kada; NUM 7:39 Jedno tele, jedan ovan, jedno jagnje od godine za žrtvu paljenicu; NUM 7:40 Jedan jarac za grijeh; NUM 7:41 A za žrtvu zahvalnu dva vola, pet ovnova, pet jaraca, pet jaganjaca od godine. To bi prilog Salamila sina Surisadajeva. NUM 7:42 Šesti dan donese knez sinova Gadovijeh Elisaf sin Raguilov; NUM 7:43 Prilog njegov bješe: jedna zdjela srebrna od sto i trideset sikala, jedna èaša srebrna od sedamdeset sikala, po siklu svetom, oboje puno bijeloga brašna pomiješana s uljem za dar; NUM 7:44 Jedna kadionica zlatna od deset sikala puna kada; NUM 7:45 Jedno tele, jedan ovan, jedno jagnje od godine za žrtvu paljenicu; NUM 7:46 Jedan jarac za grijeh; NUM 7:47 A za žrtvu zahvalnu dva vola, pet ovnova, pet jaraca, pet jaganjaca od godine. To bi prilog Elisafa sina Raguilova. NUM 7:48 Sedmi dan donese knez sinova Jefremovijeh Elisama sin Emijudov; NUM 7:49 Prilog njegov bješe: jedna zdjela srebrna od sto i trideset sikala, jedna èaša srebrna od sedamdeset sikala, po siklu svetom, oboje puno bijeloga brašna pomiješana s uljem za dar; NUM 7:50 Jedna kadionica zlatna od deset sikala puna kada; NUM 7:51 Jedno tele, jedan ovan, jedno jagnje od godine za žrtvu paljenicu; NUM 7:52 Jedan jarac za grijeh; NUM 7:53 A za žrtvu zahvalnu dva vola, pet ovnova, pet jaraca, pet jaganjaca od godine. To bi prilog Elisame sina Emijudova. NUM 7:54 Osmi dan donese knez sinova Manasijinih Gamalilo sin Fadasurov; NUM 7:55 Prilog njegov bješe: jedna zdjela srebrna od sto i trideset sikala, jedna èaša srebrna od sedamdeset sikala, po siklu svetom, oboje puno bijeloga brašna pomiješana s uljem za dar; NUM 7:56 Jedna kadionica zlatna od deset sikala puna kada; NUM 7:57 Jedno tele, jedan ovan, jedno jagnje od godine za žrtvu paljenicu; NUM 7:58 Jedan jarac za grijeh; NUM 7:59 A za žrtvu zahvalnu dva vola, pet ovnova, pet jaraca, pet jaganjaca od godine. To bi prilog Gamalila sina Fadasurova. NUM 7:60 Deveti dan donese knez sinova Venijaminovih Avidan sin Gadeonijev; NUM 7:61 Prilog njegov bješe: jedna zdjela srebrna od sto i trideset sikala, jedna èaša srebrna od sedamdeset sikala, po siklu svetom, oboje puno bijeloga brašna pomiješana s uljem za dar; NUM 7:62 Jedna kadionica zlatna od deset sikala puna kada; NUM 7:63 Jedno tele, jedan ovan, jedno jagnje od godine za žrtvu paljenicu; NUM 7:64 Jedan jarac za grijeh; NUM 7:65 A za žrtvu zahvalnu dva vola, pet ovnova, pet jaraca, pet jaganjaca od godine. To bi prilog Avidana sina Gadeonijeva. NUM 7:66 Deseti dan donese knez sinova Danovijeh Ahijezer sin Amisadajev; NUM 7:67 Prilog njegov bješe: jedna zdjela srebrna od sto i trideset sikala, jedna èaša srebrna od sedamdeset sikala, po siklu svetom, oboje puno bijeloga brašna pomiješana s uljem za dar; NUM 7:68 Jedna kadionica zlatna od deset sikala puna kada; NUM 7:69 Jedno tele, jedan ovan, jedno jagnje od godine za žrtvu paljenicu; NUM 7:70 Jedan jarac za grijeh; NUM 7:71 A za žrtvu zahvalnu dva vola, pet ovnova, pet jaraca, pet jaganjaca od godine. To bi prilog Ahijezera sina Amisadajeva. NUM 7:72 Jedanaesti dan donese knez sinova Asirovijeh Fagailo sin Ehranov; NUM 7:73 Prilog njegov bješe: jedna zdjela srebrna od sto i trideset sikala, jedna èaša srebrna od sedamdeset sikala, po siklu svetom, oboje puno bijeloga brašna pomiješana s uljem za dar; NUM 7:74 Jedna kadionica zlatna od deset sikala puna kada; NUM 7:75 Jedno tele, jedan ovan, jedno jagnje od godine za žrtvu paljenicu; NUM 7:76 Jedan jarac za grijeh; NUM 7:77 A za žrtvu zahvalnu dva vola, pet ovnova, pet jaraca, pet jaganjaca od godine. To bi prilog Fagaila sina Ehranova. NUM 7:78 Dvanaesti dan donese knez sinova Neftalimovijeh Ahirej sin Enanov; NUM 7:79 Prilog njegov bješe: jedna zdjela srebrna od sto i trideset sikala, jedna èaša srebrna od sedamdeset sikala, po siklu svetom, oboje puno bijeloga brašna pomiješana s uljem za dar; NUM 7:80 Jedna kadionica zlatna od deset sikala puna kada; NUM 7:81 Jedno tele, jedan ovan, jedno jagnje od godine za žrtvu paljenicu; NUM 7:82 Jedan jarac za grijeh; NUM 7:83 A za žrtvu zahvalnu dva vola, pet ovnova, pet jaraca, pet jaganjaca od godine. To bi prilog Ahireja sina Enanova. NUM 7:84 To je prilog od knezova Izrailjevijeh da se posveti oltar pošto bi pomazan: dvanaest zdjela srebrnijeh, dvanaest èaša srebrnijeh, dvanaest kadionica zlatnijeh; NUM 7:85 Svaka zdjela srebrna od sto i trideset sikala, i svaka èaša od sedamdeset sikala; svega srebra u tijem sudovima dvije tisuæe i èetiri stotine sikala, po siklu svetom; NUM 7:86 Dvanaest kadionica zlatnijeh punijeh kada, svaka kadionica od deset sikala, po siklu svetom; svega zlata u kadionicama sto i dvadeset sikala; NUM 7:87 Svega stoke za žrtvu paljenicu dvanaest telaca, dvanaest ovnova, dvanaest jaganjaca od godine s darom svojim, i jaraca dvanaest za grijeh; NUM 7:88 A svega stoke za žrtvu zahvalnu dvadeset i èetiri vola, šezdeset ovnova, šezdeset jaraca, šezdeset jaganjaca od godine. To bi prilog da se posveti oltar, pošto bi pomazan. NUM 7:89 I kad Mojsije ulažaše u šator od sastanka da govori pred Bogom, tada èujaše glas gdje mu govori sa zaklopca što bješe na kovèegu od svjedoèanstva izmeðu dva heruvima; i govoraše mu. NUM 8:1 I reèe Gospod Mojsiju govoreæi: NUM 8:2 Kaži Aronu i reci mu: kad zapališ žiške, sedam žižaka neka svijetli sprijed na svijetnjaku. NUM 8:3 I uèini Aron tako, i zapali žiške da svijetle sprijed na svijetnjaku, kao što Gospod zapovjedi Mojsiju. NUM 8:4 A svijetnjak bješe skovan od zlata, i stupac mu i cvijeæe skovano; po prilici koju pokaza Gospod Mojsiju tako bješe naèinio svijetnjak. NUM 8:5 Još reèe Gospod Mojsiju govoreæi: NUM 8:6 Uzmi Levite izmeðu sinova Izrailjevijeh, i oèisti ih. NUM 8:7 A uèini im ovo da ih oèistiš: pokropi ih vodom oèišæenja, a oni neka obriju sve tijelo svoje i operu haljine svoje, i oèistiæe se. NUM 8:8 Potom neka uzmu tele s darom uz njega, bijelim brašnom pomiješanim s uljem; i drugo tele uzmi za grijeh. NUM 8:9 Pa dovedi Levite pred šator od sastanka, i sazovi sav zbor sinova Izrailjevijeh. NUM 8:10 I dovedi Levite pred Gospoda, i neka metnu sinovi Izrailjevi ruke svoje na Levite. NUM 8:11 I Aron neka prinese Levite Gospodu za prinos od sinova Izrailjevijeh da vrše službu Gospodu. NUM 8:12 A Leviti neka metnu ruke svoje na glave teocima, pa prinesi jedno tele za grijeh a drugo na žrtvu paljenicu Gospodu da se oèiste Leviti. NUM 8:13 I postavi Levite pred Aronom i sinovima njegovijem, i prinesi ih za prinos Gospodu. NUM 8:14 I odvoj Levite izmeðu sinova Izrailjevijeh da budu moji Leviti. NUM 8:15 A poslije neka doðu Leviti da služe u šatoru od sastanka, kad ih oèistiš i prineseš za prinos. NUM 8:16 Jer su meni dani izmeðu sinova Izrailjevijeh; za sve što otvora matericu, za sve prvence izmeðu sinova Izrailjevijeh uzeh njih. NUM 8:17 Jer je moj svaki prvenac meðu sinovima Izrailjevijem i od ljudi i od stoke; onaj dan kad pobih sve prvence u zemlji Misirskoj, posvetio sam ih sebi. NUM 8:18 A Levite uzeh za sve prvence sinova Izrailjevijeh. NUM 8:19 I dadoh Levite na dar Aronu i sinovima njegovijem izmeðu sinova Izrailjevijeh, da služe mjesto sinova Izrailjevijeh u šatoru od sastanka, i da budu otkup za sinove Izrailjeve, da ne bi dolazio pomor na sinove Izrailjeve, kad bi pristupali k svetinji sinovi Izrailjevi. NUM 8:20 I uèini Mojsije i Aron i sav zbor sinova Izrailjevijeh Levitima sve što zapovjedi Gospod Mojsiju za Levite, tako im uèiniše sinovi Izrailjevi. NUM 8:21 I oèistiše se Leviti, i opraše haljine svoje, i prinese ih Aron za prinos pred Gospodom, i oèisti ih Aron da bi bili èisti. NUM 8:22 I onda tek pristupiše Leviti da vrše službu svoju u šatoru od sastanka pred Aronom i pred sinovima njegovijem; kao što zapovjedi Gospod Mojsiju za Levite, tako im uèiniše. NUM 8:23 I opet reèe Gospod Mojsiju govoreæi: NUM 8:24 I ovo je za Levite: od dvadeset i pet godina i više neka stupaju u službu da služe u šatoru od sastanka. NUM 8:25 A kad kome bude pedeset godina, neka izlazi iz te službe i više neka ne služi. NUM 8:26 Ali neka služi braæi svojoj u šatoru od sastanka radeæi što treba raditi, a sam neka ne vrši službe. Tako uèini Levitima za poslove njihove. NUM 9:1 Još reèe Gospod Mojsiju u pustinji Sinajskoj druge godine po izlasku njihovu iz zemlje Misirske prvoga mjeseca, govoreæi: NUM 9:2 Neka slave sinovi Izrailjevi pashu u odreðeno vrijeme. NUM 9:3 Èetrnaestoga dana ovoga mjeseca uveèe slavite je u odreðeno vrijeme, po svijem zakonima i po svijem uredbama njezinijem slavite je. NUM 9:4 I reèe Mojsije sinovima Izrailjevijem da slave pashu. NUM 9:5 I slaviše pashu prvoga mjeseca èetrnaestoga dana uveèe u pustinji Sinajskoj; kako bješe Gospod zapovjedio Mojsiju, sve onako uèiniše sinovi Izrailjevi. NUM 9:6 A bijahu neki koji se oskvrniše o mrtvaca te ne mogahu slaviti pashe onaj dan; i doðoše isti dan pred Mojsija i pred Arona; NUM 9:7 I rekoše mu ljudi oni: mi smo neèisti od mrtvaca; zašto da nam nije slobodno prinijeti žrtvu Gospodu u vrijeme zajedno sa sinovima Izrailjevijem? NUM 9:8 A Mojsije im reèe: stanite da èujem šta æe zapovjediti Gospod za vas. NUM 9:9 A Gospod reèe Mojsiju govoreæi: NUM 9:10 Kaži sinovima Izrailjevijem i reci: ko bi bio neèist od mrtvaca ili bi bio na daljnom putu izmeðu vas ili izmeðu vašega natražja, neka slavi pashu Gospodu, NUM 9:11 Drugoga mjeseca èetrnaestoga dana uveèe neka je slave, s prijesnijem hljebom i s gorkim zeljem neka je jedu. NUM 9:12 Neka ne ostavljaju od nje ništa do jutra, i kosti da joj ne prelome, po svemu zakonu za pashu neka je slave. NUM 9:13 A ko je èist i nije na putu, pa bi propustio slaviti pashu, da se istrijebi duša ona iz naroda svojega, jer ne prinese Gospodu žrtve na vrijeme, grijeh svoj neka nosi onaj èovjek. NUM 9:14 I ako bi meðu vama živio stranac i slavio bi pashu Gospodu, po zakonu i uredbi za pashu neka je slavi; a zakon da vam je jednak i strancu i onomu ko se rodio u zemlji. NUM 9:15 A u koji dan bi podignut šator, pokri oblak šator nad naslonom od svjedoèanstva; a uveèe bješe nad šatorom kao oganj do jutra. NUM 9:16 Tako bijaše jednako: oblak ga zaklanjaše, ali noæu bijaše kao oganj. NUM 9:17 I kad bi se oblak podigao iznad šatora, tada polažahu sinovi Izrailjevi, a gdje bi stao oblak, ondje se ustavljahu sinovi Izrailjevi. NUM 9:18 Po zapovijesti Gospodnjoj polažahu sinovi Izrailjevi, i po zapovijesti Gospodnjoj ustavljahu se; dokle god stajaše oblak nad šatorom, oni stajahu u okolu, NUM 9:19 I kad oblak dugo stajaše nad šatorom, tada svršivahu sinovi Izrailjevi što treba svršivati Gospodu i ne polažahu. NUM 9:20 I kad oblak bijaše nad šatorom malo dana, po zapovijesti Gospodnjoj stajahu u okolu i po zapovijesti Gospodnjoj polažahu. NUM 9:21 Kad bi pak oblak stajao od veèera do jutra, a ujutru bi se podigao oblak, tada polažahu; bilo danju ili noæu, kad bi se oblak podigao, oni polažahu. NUM 9:22 Ako li bi dva dana ili mjesec dana ili godinu oblak stajao nad šatorom, stajahu u okolu sinovi Izrailjevi i ne polažahu, a kako bi se podigao, oni polažahu. NUM 9:23 Po zapovijesti Gospodnjoj stajahu u oko, i po zapovijesti Gospodnjoj polažahu; i svršivahu što treba svršivati Gospodu, kao što bješe zapovjedio Gospod preko Mojsija. NUM 10:1 Još reèe Gospod Mojsiju govoreæi: NUM 10:2 Naèini sebi dvije trube od srebra, kovane da budu; njima æeš sazivati zbor i zapovijedati da polazi vojska. NUM 10:3 Kad obje zatrube, tada neka se skuplja k tebi sav zbor na vrata šatora od sastanka. NUM 10:4 A kad jedna zatrubi, tada neka se skupljaju k tebi knezovi, glavari od tisuæa Izrailjevijeh. NUM 10:5 A kad zatrubite potresajuæi, tada neka se kreæe oko koji leži prema istoku. NUM 10:6 A kad zatrubite drugi put potresajuæi, onda neka se kreæe oko koji je prema jugu; potresajuæi neka se trubi kad treba da poðu. NUM 10:7 A kad sazivate zbor, trubite, ali ne potresajuæi. NUM 10:8 A neka trube u trube sinovi Aronovi sveštenici; to da vam je uredba vjeèna od koljena do koljena. NUM 10:9 I kad poðete na vojsku u zemlji svojoj na neprijatelja koji udari na vas, trubite u trube potresajuæi; i Gospod Bog vaš opomenuæe vas se, i saèuvaæete se od neprijatelja svojih. NUM 10:10 Tako i u dan veselja svojega i na praznike svoje i poèetke mjeseca svojih trubite u trube prinoseæi žrtve svoje paljenice i žrtve svoje zahvalne, i biæe vam spomen pred Bogom vašim. Ja sam Gospod Bog vaš. NUM 10:11 I u dvadeseti dan drugoga mjeseca druge godine podiže se oblak iznad šatora od svjedoèanstva. NUM 10:12 I poðoše sinovi Izrailjevi svojim redom iz pustinje Sinajske, i ustavi se oblak u pustinji Faranskoj. NUM 10:13 Tako poðoše prvi put, kao što Gospod zapovjedi preko Mojsija. NUM 10:14 I poðe naprijed zastava vojske sinova Judinijeh u èetama svojim; i nad vojskom njihovom bješe Nason sin Aminadavov; NUM 10:15 A nad vojskom plemena sinova Isaharovijeh Natanailo sin Sogarov; NUM 10:16 A nad vojskom plemena sinova Zavulonovijeh Elijav sin Helonov. NUM 10:17 I složiše šator, pa poðoše sinovi Girsonovi i sinovi Merarijevi noseæi šator. NUM 10:18 Potom poðe zastava vojske sinova Ruvimovijeh u èetama svojim, a nad njihovom vojskom bješe Elisur sin Sedijurov, NUM 10:19 A nad vojskom plemena sinova Simeunovijeh Salamilo sin Surisadajev, NUM 10:20 A nad vojskom plemena sinova Gadovijeh Elisaf sin Raguilov. NUM 10:21 I poðoše sinovi Katovi noseæi svetinju, da bi oni podigli šator dokle ovi doðu. NUM 10:22 Potom poðe zastava vojske sinova Jefremovijeh u èetama svojim, a nad vojskom njihovom bješe Elisama sin Emijudov, NUM 10:23 A nad vojskom plemena sinova Manasijinih Gamalilo sin Fadasurov, NUM 10:24 A nad vojskom plemena sinova Venijaminovih Avidan sin Gadeonijev. NUM 10:25 Najposlije poðe zastava vojske sinova Danovijeh u èetama svojim, zadnja vojska, i nad vojskom njihovom bješe Ahijezer sin Amisadajev, NUM 10:26 A nad vojskom plemena sinova Asirovijeh Fagailo sin Ehranov, NUM 10:27 A nad vojskom plemena sinova Neftalimovijeh Ahirej sin Enanov. NUM 10:28 Tijem redom poðoše sinovi Izrailjevi u èetama svojim, i tako iðahu. NUM 10:29 A Mojsije reèe Jovavu sinu Raguilovu Madijaninu, tastu svojemu: idemo na mjesto za koje reèe Gospod: vama æu ga dati. Hajde s nama, i dobro æemo ti uèiniti, jer je Gospod obeæao Izrailju mnogo dobra. NUM 10:30 A on mu reèe: neæu iæi, nego idem u svoju zemlju i u rod svoj. NUM 10:31 A Mojsije reèe: nemoj nas ostaviti, jer znaš mjesta u pustinji gdje bismo mogli stajati, pa nam budi voð. NUM 10:32 I ako poðeš s nama, kad doðe dobro koje æe nam uèiniti Gospod, uèiniæemo ti dobro. NUM 10:33 I tako poðoše od gore Gospodnje, i iðahu tri dana, i kovèeg zavjeta Gospodnjega iðaše pred njima tri dana tražeæi mjesto gdje bi poèinuli. NUM 10:34 I oblak Gospodnji bješe nad njima svaki dan kad polažahu s mjesta, gdje bijahu u okolu. NUM 10:35 I kad polažaše kovèeg, govoraše Mojsije: ustani Gospode, i neka se razaspu neprijatelji tvoji, i neka bježe ispred tebe koji mrze na te. NUM 10:36 A kad se ustavljaše, govoraše: uvrati se, Gospode, k mnoštvu tisuæa Izrailjevijeh. NUM 11:1 Poslije stade se tužiti narod da mu je teško; a to ne bi po volji Gospodu; i kad Gospod èu, razgnjevi se; i raspali se na njih oganj Gospodnji, i sažeže krajnje u okolu. NUM 11:2 Tada zavapi narod k Mojsiju, a Mojsije se pomoli Gospodu, i ugasi se oganj. NUM 11:3 I prozva se ono mjesto Tavera, jer se raspali na njih oganj Gospodnji. NUM 11:4 A svjetina što bijaše meðu njima, bješe vrlo lakoma, te i sinovi Izrailjevi stadoše plakati govoreæi: ko æe nas nahraniti mesa? NUM 11:5 Opomenusmo se riba što jeðasmo u Misiru zabadava, i krastavaca i dinja i luka crnoga i bijeloga. NUM 11:6 A sada posahnu duša naša, nema ništa osim mane pred oèima našima. NUM 11:7 A mana bješe kao sjeme korijandrovo, a boja mu bješe kao boja u bdela. NUM 11:8 I izlažaše narod, te kupljahu, i meljahu na žrvnjima ili tucahu u stupama, i kuhahu u kotlu, ili miješahu pogaèe; a kus joj bijaše kao kus od novoga ulja. NUM 11:9 I kad padaše rosa po okolu noæu, padaše s njom i mana. NUM 11:10 I èu Mojsije gdje narod plaèe u porodicama svojim, svaki na vratima od šatora svojega; i Gospod se razgnjevi vrlo, i Mojsiju bi teško. NUM 11:11 Pa reèe Mojsije Gospodu: zašto uèini tako zlo sluzi svojemu? i zašto ne naðoh milosti pred tobom, nego metnu na me teret svega naroda ovoga? NUM 11:12 Eda li ja zaèeh sav ovaj narod? eda li ga ja rodih, kad mi kažeš: iznesi ga u naruèju svojem, kao što nosi dojilja dijete, u onu zemlju za koju si se zakleo ocima njihovijem. NUM 11:13 Otkuda meni mesa da dam svemu ovom narodu? jer plaèu preda mnom govoreæi: daj nam mesa da jedemo. NUM 11:14 Ne mogu ja sam nositi svega naroda ovoga, jer je teško za mene. NUM 11:15 Ako æeš tako èiniti sa mnom, ubij me bolje, ako sam našao milost pred tobom, da ne gledam zla svojega. NUM 11:16 A Gospod reèe Mojsiju: saberi mi sedamdeset ljudi izmeðu starješina Izrailjevijeh, koje znaš da su starješine narodu i upravitelji njegovi, i dovedi ih k šatoru od sastanka, neka ondje stanu s tobom. NUM 11:17 Tada æu siæi i govoriti ondje s tobom, i uzeæu od duha koji je na tebi i metnuæu na njih, da nose s tobom teret narodni i da ne nosiš ti sam. NUM 11:18 A narodu reci: pripravite se za sjutra da jedete mesa, jer plakaste da Gospod èu, i rekoste: ko æe nas nahraniti mesa? jer nam dobro bijaše u Misiru. Daæe vam dakle Gospod mesa i ješæete. NUM 11:19 Neæete jesti jedan dan, ni dva dana, ni pet dana, ni deset dana, ni dvadeset dana; NUM 11:20 Nego cio mjesec dana, dokle vam na nos ne udari i ne ogadi vam se, zato što odbaciste Gospoda koji je meðu vama i plakaste pred njim govoreæi: zašto izidosmo iz Misira? NUM 11:21 A Mojsije reèe: šest stotina tisuæa pješaka ima naroda, u kojem sam, pa ti kažeš: daæu im mesa da jedu cio mjesec dana. NUM 11:22 Eda li æe im se poklati ovce i goveda da im dostane? ili æe im se pokupiti sve ribe morske da im bude dosta? NUM 11:23 A Gospod reèe Mojsiju: zar ruka Gospodnja neæe biti dovoljna? Vidjeæeš hoæe li biti što ti rekoh ili neæe. NUM 11:24 I Mojsije izide i reèe narodu rijeèi Gospodnje; i sabra sedamdeset ljudi izmeðu starješina narodnijeh, i postavi ih oko šatora. NUM 11:25 I Gospod siðe u oblaku, i govori k njemu, i uzevši od duha koji bješe na njemu metnu na onijeh sedamdeset ljudi starješina; i kad duh doðe na njih, prorokovahu, ali više nikad. NUM 11:26 A dva èovjeka ostaše u okolu, jednom bješe ime Eldad, a drugom Modad, na koje doðe duh, jer i oni bijahu zapisani ali ne doðoše k šatoru, i stadoše prorokovati u okolu. NUM 11:27 I dotrèa momak, te javi Mojsiju govoreæi: Eldad i Modad prorokuju u okolu. NUM 11:28 A Isus sin Navin, sluga Mojsijev, jedan od momaka njegovijeh, reèe govoreæi: Mojsije gospodaru moj, zabrani im. NUM 11:29 A Mojsije mu odgovori: zar zavidiš mene radi? kamo da sav narod Gospodnji postanu proroci i da Gospod pusti duh svoj na njih! NUM 11:30 Potom se vrati Mojsije u oko sa starješinama Izrailjevijem. NUM 11:31 Tada se podiže vjetar od Gospoda, i potjera od mora prepelice, i razasu ih po okolu, na dan hoda odovuda i na dan hoda odonuda oko okola, na dva lakta od zemlje. NUM 11:32 I ustavši narod vas onaj dan i svu noæ i vas drugi dan kupljaše prepelice: i ko nakupi najmanje nakupi deset gomora; i povješaše ih sebi redom oko okola. NUM 11:33 Ali meso još im bijaše u zubima, jošte ga ne pojedoše, a Gospod se razgnjevi na narod, i udari Gospod narod pomorom vrlo velikim. NUM 11:34 I prozva se ono mjesto Kivrot-Atava jer ondje ukopaše narod koji se bješe polakomio. NUM 11:35 I poðe narod od Kivrot-Atave u Asirot, i stadoše u Asirotu. NUM 12:1 I stadoše vikati Marija i Aron na Mojsija radi žene Madijanke, kojom se oženi, jer se oženi Madijankom. NUM 12:2 I rekoše: zar je samo preko Mojsija govorio Gospod? nije li govorio i preko nas? I to èu Gospod. NUM 12:3 A Mojsije bješe èovjek vrlo krotak mimo sve ljude na zemlji. NUM 12:4 I odmah reèe Gospod Mojsiju i Aronu i Mariji: doðite vas troje u šator od sastanka. I otidoše njih troje. NUM 12:5 Tada siðe Gospod u stupu od oblaka, i stade na vratima od šatora. I viknu Arona i Mariju, i doðoše oboje. NUM 12:6 I reèe im: èujte sada rijeèi moje: prorok kad je meðu vama, ja æu mu se Gospod javljati u utvari i govoriæu s njim u snu. NUM 12:7 Ali nije taki moj sluga Mojsije, koji je vjeran u svem domu mojem. NUM 12:8 Njemu govorim iz usta k ustima, i on me gleda doista, a ne u tami niti u kakvoj prilici Gospodnjoj. Kako se dakle ne pobojaste vikati na slugu mojega, na Mojsija? NUM 12:9 I gnjev se Gospodnji raspali na njih, i on otide. NUM 12:10 I oblak se podiže sa šatora; i gle, Marija bješe gubava, bijela kao snijeg. I Aron pogleda Mariju, a ona gubava. NUM 12:11 Tada reèe Aron Mojsiju: gospodaru, molim te, ne meæi na nas grijeha ovoga, jer ludo uèinismo i zgriješismo. NUM 12:12 Nemoj da ova bude kao mrtvo dijete, kojemu je meso pola trulo kad izlazi iz utrobe matere svoje. NUM 12:13 I vapi Mojsije ka Gospodu govoreæi: Bože, molim ti se, iscijeli je. NUM 12:14 A Gospod odgovori Mojsiju: da joj je otac njezin pljunuo u lice, ne bi li se stidjela sedam dana? Neka bude odluèena sedam dana izvan okola, a poslije neka bude opet primljena. NUM 12:15 Tako bi Marija odluèena izvan okola sedam dana; i narod ne poðe odande dokle Marija ne bi opet primljena. NUM 13:1 A potom poðe narod od Asirota, i stadoše u pustinji Faranskoj. NUM 13:2 I Gospod reèe Mojsiju govoreæi: NUM 13:3 Pošlji ljude da uhode zemlju Hanansku, koju æu dati sinovima Izrailjevijem; po jednoga èovjeka od svakoga plemena otaca njihovijeh pošljite, sve glavare izmeðu njih. NUM 13:4 I posla ih Mojsije iz pustinje Faranske po zapovijesti Gospodnjoj; i svi ljudi bjehu glavari sinova Izrailjevijeh. NUM 13:5 A ovo su im imena: od plemena Ruvimova Samuilo sin Zahurov; NUM 13:6 Od plemena Simeunova Safat sin Surin; NUM 13:7 Od plemena Judina Halev sin Jefonijin; NUM 13:8 Od plemena Isaharova Igal sin Josifov; NUM 13:9 Od plemena Jefremova Avsije sin Navin; NUM 13:10 Od plemena Venijaminova Faltije sin Rafujev; NUM 13:11 Od plemena Zavulonova Gudilo sin Sudin; NUM 13:12 Od plemena Josifova, od plemena Manasijina Gadije sin Susin; NUM 13:13 Od plemena Danova Amilo sin Gamalin; NUM 13:14 Od plemena Asirova Satur sin Mihailov; NUM 13:15 Od plemena Neftalimova Navija sin Savin; NUM 13:16 Od plemena Gadova Gudilo sin Mahilov. NUM 13:17 To su imena ljudima koje posla Mojsije da uhode zemlju. I nazva Mojsije Avsija sina Navina Isus. NUM 13:18 I šaljuæi ih Mojsije da uhode zemlju Hanansku reèe im: idite ovuda na jug, pa izidite na goru; NUM 13:19 I vidite zemlju kakva je i kakav narod živi u njoj, je li jak ili slab, je li mali ili velik; NUM 13:20 I kakva je zemlja u kojoj živi, je li dobra ili rðava; i kakva su mjesta u kojima živi, eda li pod šatorima ili u tvrdim gradovima; NUM 13:21 I kakva je sama zemlja, je li rodna ili nerodna, ima li u njoj drveta ili nema; budite slobodni, i uzmite roda one zemlje. A tada bješe vrijeme prvom grožðu. NUM 13:22 I otišavši uhodiše zemlju od pustinje Sinske do Reova kako se ide u Emat. NUM 13:23 I idoše na jug, i doðoše do Hevrona, gdje bijahu Ahiman i Sesije i Teliman, sinovi Enakovi. A Hevron bješe sazidan na sedam godina prije Soana Misirskoga. NUM 13:24 Potom doðoše do potoka Eshola, i ondje otsjekoše lozu s grozdom jednijem, i ponesoše ga dvojica na moci; tako i šipaka i smokava. NUM 13:25 I prozva se ono mjesto potok Eshol od grozda, koji ondje otsjekoše sinovi Izrailjevi. NUM 13:26 I poslije èetrdeset dana vratiše se iz zemlje koju uhodiše. NUM 13:27 I vrativši se doðoše k Mojsiju i Aronu i ka svemu zboru sinova Izrailjevijeh u pustinju Faransku, u Kadis; i pripovjediše njima i svemu zboru stvar, i pokazaše im rod one zemlje. NUM 13:28 I pripovijedajuæi im rekoše: idosmo u zemlju u koju si nas poslao; doista teèe u njoj mlijeko i med, i evo roda njezina. NUM 13:29 Ali je jak narod koji živi u onoj zemlji, i gradovi su im tvrdi i vrlo veliki; a vidjesmo ondje i sinove Enakove. NUM 13:30 Amalik živi na južnoj strani; a Heteji i Jevuseji i Amoreji žive u planini, a Hananeji žive na moru i na Jordanu. NUM 13:31 A Halev utišavaše narod pred Mojsijem; i govoraše: hajde da idemo da je uzmemo, jer je možemo pokoriti. NUM 13:32 Ali drugi ljudi koji idoše s njim govorahu: ne možemo iæi na onaj narod, jer je jaèi od nas. NUM 13:33 I prosuše zao glas o zemlji koju uhodiše meðu sinovima Izrailjevijem govoreæi: zemlja koju proðosmo i uhodismo zemlja je koja proždire svoje stanovnike, i sav narod koji vidjesmo u njoj jesu ljudi vrlo veliki. NUM 13:34 Vidjesmo ondje i divove, sinove Enakove, roda divovskoga, i èinjaše nam se da smo prema njima kao skakavci, taki se i njima èinjasmo. NUM 14:1 Tada se podiže sav zbor i stade vikati, i narod plakaše onu noæ. NUM 14:2 I vikahu na Mojsija i na Arona svi sinovi Izrailjevi; i sav zbor reèe im: kamo da smo pomrli u zemlji Misirskoj ili da pomremo u ovoj pustinji! NUM 14:3 Zašto nas vodi Gospod u tu zemlju da izginemo od maèa, žene naše i djeca naša da postanu roblje? Nije li bolje da se vratimo u Misir? NUM 14:4 I rekoše meðu sobom: da postavimo starješinu, pa da se vratimo u Misir. NUM 14:5 Tada Mojsije i Aron padoše nièice pred svijem zborom sinova Izrailjevijeh. NUM 14:6 A Isus sin Navin i Halev sin Jefonijin izmeðu onijeh što uhodiše zemlju, razdriješe haljine svoje, NUM 14:7 I rekoše svemu zboru sinova Izrailjevijeh govoreæi: zemlja koju proðosmo i uhodismo, vrlo je dobra zemlja. NUM 14:8 Ako smo mili Gospodu, on æe nas odvesti u tu zemlju, i daæe nam je; a to je zemlja u kojoj teèe mlijeko i med. NUM 14:9 Samo se ne odmeæite Gospoda, i ne bojte se naroda one zemlje; jer ih možemo pojesti; otstupio je od njih zaklon njihov, a s nama je Gospod, ne bojte ih se. NUM 14:10 Tada reèe sav zbor da ih pobiju kamenjem; ali se pokaza slava Gospodnja svijem sinovima Izrailjevijem u šatoru od sastanka. NUM 14:11 I reèe Gospod Mojsiju: dokle æe me vrijeðati taj narod? kad li æe mi vjerovati poslije tolikih znaka što sam uèinio meðu njima? NUM 14:12 Udariæu ga pomorom, i rasuæu ga; a od tebe æu uèiniti narod velik i jaèi od ovoga. NUM 14:13 A Mojsije reèe Gospodu: ali æe èuti Misirci, izmeðu kojih si izveo ovaj narod silom svojom, NUM 14:14 I reæi æe s ljudima ove zemlje, koji su èuli da si ti, Gospode, bio usred naroda i da si se oèima viðao, Gospode, i oblak tvoj da je stajao nad njima, i u stupu od oblaka da si išao pred njima danju i u stupu ognjenom noæu; NUM 14:15 Pa kad pobiješ ovaj narod, sve do jednoga, govoriæe narodi, koji su èuli pripovijest o tebi, govoreæi: NUM 14:16 Nije mogao Gospod dovesti naroda ovoga u zemlju koju im je sa zakletvom obeæao, zato ih pobi u pustinji. NUM 14:17 Neka se dakle proslavi sila Gospodnja, kao što si rekao govoreæi: NUM 14:18 Gospod dugo èeka i obilan je milošæu, prašta bezakonje i grijeh, ali ne pravda krivoga, nego pohodi bezakonje otaèko na sinovima do treæega i èetvrtoga koljena. NUM 14:19 Oprosti bezakonje ovomu narodu radi velike milosti svoje, kao što si praštao narodu ovomu od Misira dovde. NUM 14:20 A Gospod reèe: praštam po rijeèi tvojoj. NUM 14:21 Ali tako ja živ bio, i tako sva zemlja bila puna slave Gospodnje, NUM 14:22 Ti ljudi koji vidješe slavu moju i znake moje što sam uèinio u Misiru i u ovoj pustinji, i kušaše me veæ deset puta, i ne poslušaše rijeèi moje, NUM 14:23 Neæe vidjeti zemlje koju sa zakletvom obeæah ocima njihovijem, neæe vidjeti ni jedan od onijeh koji me uvrijediše. NUM 14:24 A slugu svojega Haleva, u kojem bješe drugi duh i koji se sasvijem mene držao, njega æu odvesti u zemlju u koju je išao, i sjeme æe je njegovo naslijediti. NUM 14:25 Ali Amalik i Hananej sjede u dolini, zato se sjutra vratite natrag, i idite u pustinju k Crvenom Moru. NUM 14:26 Još reèe Gospod Mojsiju i Aronu govoreæi: NUM 14:27 Dokle æe taj zli zbor vikati na me? Èuo sam viku sinova Izrailjevijeh, kojom vièu na me. NUM 14:28 Kaži im: tako ja živ bio, kaže Gospod, uèiniæu vam onako kako ste govorili i ja èuh. NUM 14:29 U ovoj æe pustinji popadati mrtva tjelesa vaša, i svi izmeðu vas koji su izbrojeni u svem broju vašem od dvadeset godina i više, koji vikaste na me, NUM 14:30 Neæete uæi u zemlju, za koju podigav ruku svoju zakleh se da æu vas naseliti u njoj, osim Haleva sina Jefonijina i Isusa sina Navina. NUM 14:31 A djecu vašu, za koju rekoste da æe postati roblje, njih æu odvesti, i oni æe poznati zemlju za koju vi ne marite. NUM 14:32 A vaša tjelesa mrtva æe popadati u ovoj pustinji. NUM 14:33 A djeca vaša biæe pastiri po pustinji èetrdeset godina, i nosiæe kar za preljube vaše, dokle ne ispropadaju tjelesa vaša u pustinji. NUM 14:34 Po broju dana, za koje uhodiste zemlju, èetrdeset dana, na svaki dan po godinu, nosiæete grijehe svoje, èetrdeset godina, i poznaæete da sam prekinuo s vama. NUM 14:35 Ja Gospod rekoh, i tako æu uèiniti svemu tom zboru zlomu, koji se sabrao na me: u pustinji æe propasti i tu pomrijeti. NUM 14:36 A ljudi koje bješe poslao Mojsije da uhode zemlju, i koji vrativši se pobuniše sav zbor da vièe na nj, prosuvši zao glas o zemlji, NUM 14:37 Ti ljudi, koji prosuše zao glas o zemlji, pomriješe od pomora pred Gospodom; NUM 14:38 A Isus sin Navin i Halev sin Jefonijin ostaše živi izmeðu ljudi koji su išli da uhode zemlju. NUM 14:39 I Mojsije kaza sve ove rijeèi svijem sinovima Izrailjevijem, i narod plaka veoma. NUM 14:40 A sjutradan ustavši poðoše navrh gore, i rekoše: evo nas, idemo na mjesto za koje je govorio Gospod, jer zgriješismo. NUM 14:41 Ali Mojsije reèe: zašto prestupate zapovijest Gospodnju? Od toga neæe biti ništa. NUM 14:42 Ne idite gore, jer Gospod nije meðu vama; nemojte da vas pobiju neprijatelji vaši. NUM 14:43 Jer je Amalik i Hananej tamo pred vama, i izginuæete od maèa, jer odustaviste Gospoda, pa neæe ni Gospod biti s vama. NUM 14:44 Ali oni ipak navališe da idu navrh gore; ali kovèeg zavjeta Gospodnjega i Mojsije ne izaðoše iz okola. NUM 14:45 Tada siðe Amalik i Hananej, koji življahu u onoj gori, i razbiše ih i baciše dori do Orme. NUM 15:1 Opet reèe Gospod Mojsiju govoreæi: NUM 15:2 Reci sinovima Izrailjevijem i kaži im: kad doðete u zemlju gdje æete nastavati, koju æu vam ja dati, NUM 15:3 I stanete prinositi žrtvu ognjenu Gospodu, žrtvu paljenicu ili žrtvu zavjeta radi ili od drage volje, ili o praznicima svojim, gotoveæi miris ugodni Gospodu od krupne ili od sitne stoke, NUM 15:4 Tada ko prinese prinos svoj Gospodu, neka donese uza nj dar, desetinu efe bijeloga brašna pomiješana s èetvrtinom ina ulja. NUM 15:5 I vina èetvrt ina za naljev donesi uz žrtvu paljenicu ili uz drugu žrtvu, na svako jagnje. NUM 15:6 A uz ovna donesi dar, dvije desetine bijeloga brašna pomiješana s treæinom ina ulja, NUM 15:7 I vina za naljev treæinu ina prinijeæeš za miris ugodni Gospodu. NUM 15:8 A kad prinosiš tele na žrtvu paljenicu ili na žrtvu radi zavjeta ili na žrtvu zahvalnu Gospodu, NUM 15:9 Onda neka se donese uz tele dar, tri desetine efe bijeloga brašna pomiješana s po ina ulja, NUM 15:10 I vina donesi za naljev po ina; to je žrtva ognjena za miris ugodni Gospodu. NUM 15:11 Tako neka bude uza svakoga vola i uza svakoga ovna i uza svako živinèe izmeðu ovaca ili koza. NUM 15:12 Prema broju koliko prinesete, uèinite tako uza svako, koliko ih bude. NUM 15:13 Svaki domorodac tako neka èini prinoseæi žrtvu paljenicu za miris ugodni Gospodu. NUM 15:14 Tako ako bude meðu vama i došljak ili ko bi se bavio meðu vama, pa bi prinio žrtvu ognjenu za miris ugodni Gospodu, neka èini onako kako vi èinite. NUM 15:15 Zbore! vama i došljaku koji je meðu vama jedan da je zakon, zakon vjeèan od koljena na koljeno; došljak æe biti kao i vi pred Gospodom. NUM 15:16 Jedan zakon i jedna uredba da bude vama i došljaku, koji je meðu vama. NUM 15:17 Još reèe Gospod Mojsiju govoreæi: NUM 15:18 Kaži sinovima Izrailjevijem i reci im: kad doðete u zemlju, u koju æu vas ja odvesti, NUM 15:19 Pa stanete jesti hljeb one zemlje, tada prinesite prinos Gospodu. NUM 15:20 Od prvina tijesta svojega prinosite u prinos kolaè, kao prinos od gumna tako ga prinosite. NUM 15:21 Od prvina tijesta svojega dajite Gospodu prinos od koljena do koljena. NUM 15:22 A kad biste pogriješili, te ne biste uèinili svijeh ovijeh zapovijesti, koje kaza Gospod Mojsiju, NUM 15:23 Sve što vam je zapovjedio Gospod preko Mojsija, od dana kad zapovjedi Gospod i poslije od koljena do koljena, NUM 15:24 Ako se bude uèinilo pogrješkom, da zbor ne zna, onda sav zbor neka prinese na žrtvu paljenicu za miris ugodni Gospodu tele s darom njegovijem i s naljevom njegovijem po uredbi, i jedno jare na žrtvu za grijeh. NUM 15:25 I sveštenik neka oèisti sav zbor sinova Izrailjevijeh, i oprostiæe im se, jer je pogrješka i oni donesoše pred Gospoda svoj prinos za žrtvu ognjenu Gospodu i prinos za grijeh svoj radi pogrješke svoje. NUM 15:26 Oprostiæe se svemu zboru sinova Izrailjevijeh i došljaku koji se bavi meðu njima, jer je pogrješka svega naroda. NUM 15:27 Ako li jedna duša zgriješi ne znajuæi, neka prinese kozu od godine na žrtvu za grijeh. NUM 15:28 I sveštenik neka oèisti dušu koja bude zgriješila ne znajuæi pred Gospodom, i kad je oèisti oprostiæe joj se. NUM 15:29 I za roðenoga u zemlji sinova Izrailjevijeh i za došljaka, koji se bavi meðu vama, jedan zakon da bude kad ko zgriješi ne znajuæi. NUM 15:30 Ali ko od sile zgriješi izmeðu roðenijeh u zemlji ili izmeðu došljaka, on ruži Gospoda; neka se istrijebi ona duša iz naroda svojega. NUM 15:31 Jer prezre rijeè Gospodnju, i zapovijest njegovu pogazi; neka se istrijebi ona duša; bezakonje je njezino na njoj. NUM 15:32 A kad bijahu sinovi Izrailjevi u pustinji, naðoše jednoga gdje kupi drva u subotu. NUM 15:33 I koji ga naðoše gdje kupi drva, dovedoše ga k Mojsiju i k Aronu i ka svemu zboru. NUM 15:34 I metnuše ga pod stražu, jer ne bješe kazano šta æe se èiniti s njim. NUM 15:35 A Gospod reèe Mojsiju: neka se pogubi taj èovjek; neka ga zaspe kamenjem sav zbor iza okola. NUM 15:36 I sav zbor izvede ga iza okola i zasuše ga kamenjem, i umrije, kao što zapovjedi Gospod Mojsiju. NUM 15:37 Još reèe Gospod Mojsiju govoreæi: NUM 15:38 Reci sinovima Izrailjevijem i kaži im, neka udaraju rese po skutovima od haljina svojih od koljena do koljena, i nad rese neka meæu vrvcu plavu. NUM 15:39 I imaæete rese zato da se gledajuæi ih opominjete svijeh zapovijesti Gospodnjih i tvorite ih, i da se ne zanosite za srcem svojim i za oèima svojima, za kojima èinite preljubu; NUM 15:40 Nego da pamtite i tvorite sve zapovijesti moje, i budete sveti Bogu svojemu. NUM 15:41 Ja sam Gospod Bog vaš, koji sam vas izveo iz zemlje Misirske, da vam budem Bog. Ja sam Gospod Bog vaš. NUM 16:1 A Korej sin Isara sina Kata sina Levijeva, i Datan i Aviron sinovi Elijavovi, i Avnan sin Faleta sina Ruvimova pobuniše se, NUM 16:2 I ustaše na Mojsija, i s njima dvjesta i pedeset ljudi izmeðu sinova Izrailjevijeh, glavara narodnijeh, koji se sazivahu na zbor i bijahu ljudi znatni. NUM 16:3 I skupiše se na Mojsija i na Arona, i rekoše im: dosta nek vam je; sav ovaj narod, svi su sveti, i meðu njima je Gospod; zašto se vi podižete nad zborom Gospodnjim? NUM 16:4 Kad to èu Mojsije, pade nièice. NUM 16:5 Potom reèe Koreju i svoj družini njegovoj govoreæi: sjutra æe pokazati Gospod ko je njegov, i ko je svet, i koga je pustio k sebi, jer koga je izabrao onoga æe pustiti k sebi. NUM 16:6 Ovo uèinite: uzmite kadionice, Korej sa svom družinom svojom. NUM 16:7 I metnite sjutra u njih ognja i metnite u njih kada pred Gospodom, i koga izbere Gospod onaj æe biti svet. Dosta nek vam je, sinovi Levijevi! NUM 16:8 I reèe Mojsije Koreju: èujte sinovi Levijevi! NUM 16:9 Malo li vam je što vas je Bog Izrailjev odvojio od zbora Izrailjeva pustivši vas k sebi da vršite službu u šatoru Gospodnjem i da stojite pred zborom i služite za nj? NUM 16:10 Pustio je k sebi tebe i svu braæu tvoju, sinove Levijeve, s tobom, a vi tražite još i sveštenstvo? NUM 16:11 Zato ti i sva družina tvoja skupiste se na Gospoda. Jer Aron šta je da vièete na nj? NUM 16:12 I posla Mojsije da dozovu Datana i Avirona sinove Elijavove. A oni odgovoriše: neæemo da idemo. NUM 16:13 Malo li je što si nas izveo iz zemlje u kojoj teèe mlijeko i med da nas pobiješ u ovoj pustinji, nego još hoæeš da vladaš nad nama? NUM 16:14 Jesi li nas odveo u zemlju gdje teèe mlijeko i med? i jesi li nam dao da imamo njiva i vinograda? hoæeš li oèi ovijem ljudima da iskopaš? Neæemo da idemo. NUM 16:15 Tada se rasrdi Mojsije vrlo, i reèe Gospodu: nemoj pogledati na dar njihov; nijednoga magarca nijesam uzeo od njih, niti sam kome od njih uèinio kakoga zla. NUM 16:16 Potom reèe Mojsije Koreju: ti i svi tvoji stanite sjutra pred Gospodom, ti i oni i Aron. NUM 16:17 I uzmite svaki svoju kadionicu, i metnite u njih kada, i stanite pred Gospodom svaki sa svojom kadionicom, dvjesta i pedeset kadionica, i ti i Aron, svaki sa svojom kadionicom. NUM 16:18 I uzeše svaki svoju kadionicu, i metnuvši u njih ognja metnuše u njih kada, i stadoše na vrata šatora od sastanka s Mojsijem i Aronom. NUM 16:19 A Korej sabra na njih sav zbor na vrata šatora od sastanka; tada se pokaza slava Gospodnja svemu zboru. NUM 16:20 I reèe Gospod Mojsiju i Aronu govoreæi: NUM 16:21 Odvojte se iz toga zbora, da ih odmah satrem. NUM 16:22 A oni padoše nièice i rekoše: Bože, Bože duhovima i svakom tijelu! ovaj jedan zgriješio, i na sav li æeš se zbor gnjeviti? NUM 16:23 Opet reèe Gospod Mojsiju govoreæi: NUM 16:24 Reci zboru i kaži: otstupite od šatora Korejeva i Datanova i Avironova. NUM 16:25 I ustavši Mojsije otide k Datanu i Avironu, a za njim otidoše starješine Izrailjeve. NUM 16:26 I reèe zboru govoreæi: otstupite od šatora tijeh bezbožnika, i ne dodijevajte se nièega što je njihovo, da ne izginete sa svijeh grijeha njihovijeh. NUM 16:27 I otstupiše sa svijeh strana od šatora Korejeva i Datanova i Avironova; a Datan i Aviron izašavši stadoše svaki na vrata od šatora svojega sa ženama svojim i sa sinovima svojim i s djecom svojom. NUM 16:28 Tada reèe Mojsije: ovako æete poznati da me je Gospod poslao da èinim sva ova djela, i da ništa ne èinim od sebe: NUM 16:29 Ako ovi pomru kao što mru svi ljudi, i ako budu pokarani kao što bivaju pokarani svi ljudi, nije me poslao Gospod; NUM 16:30 Ako li što novo uèini Gospod, i zemlja otvori usta svoja i proždre ih sa svijem što je njihovo, i siðu živi u grob, tada znajte da su ovi ljudi uvrijedili Gospoda. NUM 16:31 A kad izgovori rijeèi ove, rasjede se zemlja pod njima, NUM 16:32 I otvorivši zemlja usta svoja proždrije ih, i domove njihove i sve ljude Korejeve i sve blago njihovo. NUM 16:33 I tako siðoše sa svijem što imahu živi u grob, i pokri ih zemlja i nesta ih iz zbora. NUM 16:34 A svi Izrailjci koji bijahu oko njih pobjegoše od vike njihove, jer govorahu: da nas ne proždre zemlja. NUM 16:35 I izaðe oganj od Gospoda, i sažeže onijeh dvjesta i pedeset ljudi koji prinesoše kad. NUM 16:36 Tada reèe Gospod Mojsiju govoreæi: NUM 16:37 Kaži Eleazaru sinu Arona sveštenika neka pokupi kadionice iz toga garišta, i ugljevlje iz njih neka razbaci, jer su svete; NUM 16:38 Kadionice onijeh koji ogriješiše duše svoje neka raskuju na ploèe da se okuje oltar, jer kadiše njima pred Gospodom, zato su svete, i neka budu sinovima Izrailjevijem znak. NUM 16:39 I pokupi Eleazar sveštenik kadionice mjedene, kojima bjehu kadili oni što izgorješe, i raskovaše ih na okov oltaru NUM 16:40 Za spomen sinovima Izrailjevijem, da ne pristupa niko drugi koji nije roda Aronova da kadi pred Gospodom, da mu ne bude kao Koreju i družini njegovoj, kao što mu bješe kazao Gospod preko Mojsija. NUM 16:41 A sjutradan vikaše sav zbor sinova Izrailjevijeh na Mojsija i na Arona govoreæi: pobiste narod Gospodnji. NUM 16:42 A kad se stjecaše narod na Mojsija i na Arona, pogledaše na šator od sastanka, a to oblak na njemu, i pokaza se slava Gospodnja. NUM 16:43 I doðe Mojsije i Aron pred šator od sastanka. NUM 16:44 I reèe Gospod Mojsiju govoreæi: NUM 16:45 Uklonite se iz toga zbora da ih odmah potrem. A oni padoše nièice. NUM 16:46 I reèe Mojsije Aronu: uzmi kadionicu, i metni u nju ognja s oltara, i metni kada, i idi brže ka zboru, i oèisti ih; jer gnjev žestok izaðe od Gospoda, i pomor poèe. NUM 16:47 I uzevši Aron kadionicu, kao što mu reèe Mojsije, otrèa usred zbora, i gle, pomor veæ bješe poèeo u narodu; i okadiv oèisti narod. NUM 16:48 I stajaše meðu mrtvima i živima, i ustavi se pomor. NUM 16:49 A onijeh koji pomriješe od toga pomora bješe èetrnaest tisuæa i sedam stotina, osim onijeh što izgiboše s Koreja. NUM 16:50 I vrati se Aron k Mojsiju na vrata šatora od sastanka, kad se ustavi pomor. NUM 17:1 Potom reèe Gospod Mojsiju govoreæi: NUM 17:2 Reci sinovima Izrailjevijem, i uzmi od njih po jednu palicu od svakoga doma otaca njihovijeh, od svijeh knezova njihovijeh, po domovima otaca njihovijeh, dvanaest palica, i ime svakoga napiši na palici njegovoj. NUM 17:3 A na palici Levijevoj napiši ime Aronovo, jer je svaka palica za jednog poglavara od doma otaca njihovijeh. NUM 17:4 I ostavi ih u šatoru od sastanka pred svjedoèanstvom, gdje se sastajem s vama. NUM 17:5 I koga izaberem, njegova æe palica procvjetati; tako æu utišati pred sobom viku sinova Izrailjevijeh što vièu na vas. NUM 17:6 Kad to reèe Mojsije sinovima Izrailjevijem, dadoše mu svi knezovi njihovi palice, svaki knez po palicu od doma oca svojega, dvanaest palica, i palica Aronova bješe meðu palicama njihovijem. NUM 17:7 I ostavi Mojsije palice pred Gospodom u šatoru od svjedoèanstva. NUM 17:8 A sjutradan doðe Mojsije u šator od svjedoèanstva, i gle, procvjetala palica Aronova od doma Levijeva; bješe napupila i cvjetala, i bademi zreli na njoj. NUM 17:9 I iznese Mojsije sve one palice ispred Gospoda k svijem sinovima Izrailjevijem, i razgledavši ih uzeše svaki svoju palicu. NUM 17:10 A Gospod reèe Mojsiju: donesi opet palicu Aronovu pred svjedoèanstvo da se èuva za znak nepokornima, da prestane vika njihova na me, da ne izginu. NUM 17:11 I uèini Mojsije, kako mu zapovjedi Gospod tako uèini. NUM 17:12 Tada rekoše sinovi Izrailjevi Mojsiju govoreæi: pomrijesmo, propadosmo, svi propadosmo. NUM 17:13 Ko se god približi k šatoru Gospodnjemu, gine; hoæemo li svi izginuti? NUM 18:1 A Gospod reèe Aronu: ti i sinovi tvoji i dom oca tvojega s tobom nosite grijehe o svetinju; ti i sinovi tvoji s tobom nosite grijehe sveštenstva svojega. NUM 18:2 I braæu svoju, pleme Levijevo, pleme oca svojega uzmi k sebi da budu uza te i služe ti; a ti æeš i sinovi tvoji s tobom služiti pred šatorom od sastanka. NUM 18:3 Neka dobro slušaju zapovijesti tvoje i rade što treba u svem šatoru; ali k sudovima od svetinje k oltaru neka ne pristupaju, da ne izginu i oni i vi. NUM 18:4 Neka budu dakle uza te, i neka rade sve što treba u šatoru od sastanka u svakoj službi u njemu; ali niko drugi da ne pristupi s vama. NUM 18:5 A vi radite što treba u svetinji i što treba na oltaru, da više ne doðe gnjev na sinove Izrailjeve. NUM 18:6 Jer evo ja uzeh braæu vašu Levite izmeðu sinova Izrailjevijeh, i vama su dani na dar za Gospoda, da vrše službu u šatoru od sastanka. NUM 18:7 A ti i sinovi tvoji s tobom vršite sveštenièku službu svoju u svemu što pripada k oltaru i što biva iza zavjesa, i služite; sveštenstvo darovah vam, zato ko bi drugi pristupio, da se pogubi. NUM 18:8 Još reèe Gospod Aronu: evo, dajem ti i prinose svoje što se u vis podižu, izmeðu svijeh stvari koje posveæuju sinovi Izrailjevi dajem ih tebi radi pomazanja i sinovima tvojim zakonom vjeènim. NUM 18:9 To neka je tvoje od stvari posveæenijeh, koje se ne sažižu; svaki prinos njihov izmeðu svijeh darova njihovijeh i izmeðu svijeh prinosa za grijeh i svijeh prinosa za krivicu, koje mi donesu, svetinja nad svetinjama da je tvoja i sinova tvojih. NUM 18:10 U svetinji ga jedi, sve muškinje neka ga jede, sveta stvar da ti je. NUM 18:11 Tvoje su dakle žrtve darova njihovijeh koje se u vis podižu; i svaku žrtvu sinova Izrailjevijeh koja se obræe tebi dajem i sinovima tvojim i kæerima tvojim s tobom zakonom vjeènim; ko je god èist u domu tvojem, neka jede. NUM 18:12 Najbolje od ulja i najbolje od vina i žita, prvine koje daju Gospodu, tebi dajem. NUM 18:13 Prvine od svega što rodi u zemlji njihovoj, koje donesu Gospodu, tvoje neka budu; ko je god èist u domu tvojem neka jede. NUM 18:14 Sve zavjetovano Bogu i Izrailju, tvoje neka je. NUM 18:15 Što god otvora matericu izmeðu svakoga tijela koje prinose Gospodu, i izmeðu ljudi i izmeðu stoke, tvoje da bude; ali prvenac èovjeèji neka se otkupljuje; i prvenac neèiste stoke neka se otkupljuje. NUM 18:16 A otkup neka mu bude kad bude od mjeseca dana po tvojoj cijeni pet sikala srebra, po siklu svetom; u njemu je dvadeset gera. NUM 18:17 A prvenca od krave ili prvenca od ovce ili prvenca od koze ne daj da se otkupi; svete su stvari; krvlju njihovom pokropi oltar, i salo njihovo zapali, da bude žrtva ognjena za miris ugodni Gospodu. NUM 18:18 A meso od njih da je tvoje, kao grudi što se obræu i kao pleæe desno, da je tvoje. NUM 18:19 Sve prinose što se podižu od posveæenijeh stvari, što prinose sinovi Izrailjevi Gospodu, dajem tebi i sinovima tvojim i kæerima tvojim s tobom zakonom vjeènim; to æe biti zavjet osoljen, vjeèan pred Gospodom tebi i sjemenu tvojemu s tobom. NUM 18:20 Još reèe Gospod Aronu: u zemlji njihovoj da nemaš našljedstva, ni dijela meðu njima da nemaš; ja sam dio tvoj i tvoje našljedstvo meðu sinovima Izrailjevijem. NUM 18:21 A sinovima Levijevim evo dajem u našljedstvo sve desetke od Izrailja za službu njihovu što služe u šatoru od sastanka. NUM 18:22 A sinovi Izrailjevi neka više ne pristupaju k šatoru od sastanka, da se ne ogriješe i ne izginu. NUM 18:23 Nego sami Leviti neka služe službu u šatoru od sastanka, i oni neka nose grijeh svoj zakonom vjeènim od koljena do koljena, pa da nemaju našljedstva meðu sinovima Izrailjevijem. NUM 18:24 Jer desetke sinova Izrailjevijeh, što æe donositi Gospodu na žrtvu što se podiže, dajem Levitima u našljedstvo; toga radi rekoh za njih: meðu sinovima Izrailjevijem da nemaju našljedstva. NUM 18:25 Još reèe Gospod Mojsiju govoreæi: NUM 18:26 Reci Levitima i kaži im: kad uzmete od sinova Izrailjevijeh desetak koji vam dadoh od njih za našljedstvo vaše, onda prinesite od njega prinos što se podiže Gospodu, deseto od desetoga. NUM 18:27 I primiæe vam se prinos vaš kao žito s gumna i kao vino iz kace. NUM 18:28 Tako i vi prinosite prinos što se podiže Gospodu od svijeh desetaka svojih, koje æete uzimati od sinova Izrailjevijeh, i dajite od njih prinos Gospodnji Aronu svešteniku. NUM 18:29 Od svega što vam se da prinosite svaki prinos što se podiže Gospodu, od svega što bude najbolje sveti dio. NUM 18:30 I reci im: kad prinesete najbolje od toga, tada æe se primiti Levitima kao dohodak od gumna i kao dohodak od kace. NUM 18:31 A jesti možete to na svakom mjestu i vi i porodice vaše, jer vam je plata za službu vašu u šatoru od sastanka. NUM 18:32 I neæete za to navuæi na se grijeha, kad stanete prinositi što je najbolje, i neæete oskvrniti svetijeh stvari sinova Izrailjevijeh, i neæete izginuti. NUM 19:1 Još reèe Gospod Mojsiju i Aronu govoreæi: NUM 19:2 Ovo je uredba i zakon što zapovjedi Gospod govoreæi: reci sinovima Izrailjevijem neka ti dovedu junicu crvenu zdravu, na kojoj nema mane, i koja još nije bila u jarmu; NUM 19:3 I podajte je Eleazaru svešteniku, a on neka je izvede napolje iz okola da je zakolju pred njim. NUM 19:4 I uzevši Eleazar krvi njezine na prst svoj neka pokropi krvlju prema šatoru od sastanka sedam puta. NUM 19:5 Potom neka zapovjedi da se spali junica pred njegovijem oèima; kožu njezinu i meso njezino i krv njezinu s balegom neka spale. NUM 19:6 I sveštenik uzevši drveta kedrova, isopa i crvca, neka baci u oganj gdje gori junica. NUM 19:7 Potom neka opere haljine svoje i opere tijelo svoje vodom, pa onda neka uðe u oko, i neka bude sveštenik neèist do veèera. NUM 19:8 Tako i ko je spali, neka opere haljine svoje vodom, i tijelo svoje neka opere vodom, i neka bude neèist do veèera. NUM 19:9 A èist èovjek neka pokupi pepeo od junice i izruèi ga iza okola na èisto mjesto, da se èuva zboru sinova Izrailjevijeh za vodu oèišæenja; to je žrtva za grijeh. NUM 19:10 I onaj koji pokupi pepeo od junice neka opere haljine svoje, i neka bude neèist do veèera. To neka je sinovima Izrailjevijem i došljaku koji se bavi meðu njima vjeèan zakon. NUM 19:11 Ko se dotakne mrtva tijela èovjeèijega, da je neèist sedam dana. NUM 19:12 On neka se oèisti onom vodom treæi dan i sedmi dan, i biæe èist; ako li se ne oèisti treæi dan i sedmi, neæe biti èist. NUM 19:13 Ko se dotakne mrtva tijela èovjeèijega pa se ne oèisti, onaj je oskvrnio šator Gospodnji; zato da se istrijebi ona duša iz Izrailja; jer nije pokropljen vodom oèišæenja, zato je neèist, i neèistota je njegova na njemu. NUM 19:14 Ovo je zakon kad èovjek umre u šatoru: ko god uðe u onaj šator i ko god bude u šatoru, neèist da je sedam dana; NUM 19:15 I svaki sud otkriven, koji ne bude dobro zaklopljen, neèist je. NUM 19:16 I ko se god dotakne u polju posjeèenoga maèem ili umrloga ili kosti èovjeèije ili groba, neèist da je sedam dana. NUM 19:17 I neka za neèistoga uzmu pepela od junice spaljene za grijeh, i neka naliju na nj vode žive u sud. NUM 19:18 Potom neka uzme èist èovjek isopa i zamoèi u onu vodu, i pokropi njom šator i sve sude i ljude koji su u njemu bili; tako i onoga koji bi se dotakao kosti ili èovjeka posjeèena ili umrla ili groba. NUM 19:19 Èisti neèistoga neka pokropi treæi i sedmi dan; i kad ga oèisti sedmi dan, neka opere haljine svoje i sebe neka opere vodom, i biæe èist uveèe. NUM 19:20 A ko bude neèist pa se ne oèisti, da se istrijebi ona duša iz zbora; jer je svetinju Gospodnju oskvrnio, a nije pokropljen vodom oèišæenja; neèist je. NUM 19:21 I ovo neka im je zakon vjeèan: i koji pokropi vodom oèišæenja, neka opere haljine svoje; i ko se god dotakne vode oèišæenja, da je neèist do veèera. NUM 19:22 I èega se god dotakne ko je neèist, da je neèisto; i ko se njega dotakne, da je neèist do veèera. NUM 20:1 I sinovi Izrailjevi, sav zbor njihov, doðoše u pustinju Sinsku prvoga mjeseca, i stade narod u Kadisu; i ondje umrije Marija, i bi pogrebena ondje. NUM 20:2 A ondje nemaše zbor vode, te se skupiše na Mojsija i na Arona. NUM 20:3 I svaðaše se narod s Mojsijem, i govorahu: kamo da smo pomrli kad pomriješe braæa naša pred Gospodom! NUM 20:4 Zašto dovedoste zbor Gospodnji u ovu pustinju da izginemo ovdje i mi i stoka naša? NUM 20:5 I zašto nas izvedoste iz Misira da nas dovedete na ovo zlo mjesto, gdje ne rodi ni žito ni smokva ni grožðe ni šipak, a ni vode nema za piæe? NUM 20:6 I doðe Mojsije i Aron ispred zbora na vrata šatora od sastanka, i padoše nièice; i pokaza im se slava Gospodnja. NUM 20:7 I reèe Gospod Mojsiju govoreæi: NUM 20:8 Uzmi štap, i sazovite zbor ti i Aron brat tvoj, i progovorite stijeni pred njima, te æe dati vodu svoju; tako æeš im izvesti vodu iz stijene, i napojiæeš zbor i stoku njihovu. NUM 20:9 I Mojsije uze štap ispred Gospoda, kako mu zapovjedi Gospod. NUM 20:10 I sazvaše Mojsije i Aron zbor pred stijenu, i on im reèe: slušajte odmetnici! hoæemo li vam iz ove stijene izvesti vodu? NUM 20:11 I diže Mojsije ruku svoju i udari u stijenu štapom svojim dva puta, i izide voda mnoga, te se napoji narod i stoka njihova. NUM 20:12 A Gospod reèe Mojsiju i Aronu: što mi ne vjerovaste i ne proslaviste me pred sinovima Izrailjevim, zato neæete odvesti zbora toga u zemlju koju sam im dao. NUM 20:13 To je voda od svaðe, gdje se svaðaše sinovi Izrailjevi s Gospodom, i on se proslavi meðu njima. NUM 20:14 Iza toga posla Mojsije poslanike iz Kadisa k caru Edomskom da mu reku: ovako kaže brat tvoj Izrailj: ti znaš sve nevolje koje nas snaðoše: NUM 20:15 Kako naši oci siðoše u Misir, i bijasmo u Misiru dugo vremena, i kako Misirci zlo èiniše nama i ocima našim; NUM 20:16 I vikasmo ka Gospodu, i Gospod èu glas naš, i posla anðela, koji nas izvede iz Misira; i evo smo u Kadisu, gradu na tvojoj meði. NUM 20:17 Pusti nas da proðemo kroz tvoju zemlju; neæemo iæi preko polja ni preko vinograda, niti æemo piti vode iz kojega studenca; iæi æemo carskim putem, neæemo svrtati ni nadesno ni nalijevo dok ne prijeðemo meðu tvoju. NUM 20:18 A Edom mu odgovori: ne idi preko moje zemlje, da ne izidem s maèem preda te. NUM 20:19 A sinovi Izrailjevi rekoše mu: iæi æemo utrenikom, i ako se napijemo vode tvoje, mi ili stoka naša, platiæemo je; ništa više, samo da pješice proðemo. NUM 20:20 A on im odgovori: neæete proæi. I izide Edom pred njih s mnogo naroda i s velikom silom. NUM 20:21 I kad ne htje Edom dopustiti Izrailju da prijeðe preko meðe njegove, Izrailj otide od njega. NUM 20:22 I krenuvši se od Kadisa doðoše sinovi Izrailjevi, sav zbor njihov, ka gori Oru. NUM 20:23 I Gospod reèe Mojsiju i Aronu na gori Oru kod meðe Edomske govoreæi: NUM 20:24 Aron valja da se pribere k rodu svojemu, jer neæe uæi u zemlju koju sam dao sinovima Izrailjevijem, jer ne poslušaste zapovijesti moje na vodi od svaðe. NUM 20:25 Uzmi Arona i Eleazara sina njegova, i izvedi ih na goru Or. NUM 20:26 I svuci Aronu haljine njegove i obuci ih Eleazaru sinu njegovu, pa æe se Aron pribrati i umrijeti ondje. NUM 20:27 I uèini Mojsije kako zapovjedi Gospod; i izidoše na goru Or pred svijem zborom. NUM 20:28 I svuèe Mojsije s Arona haljine njegove i obuèe ih Eleazaru sinu njegovu, i umrije ondje Aron navrh gore, a Mojsije i Eleazar sidoše s gore. NUM 20:29 A kad vidje sav zbor da umrije Aron, plaka sav dom Izrailjev za Aronom trideset dana. NUM 21:1 A kad èu Hananej car Aradski, koji življaše na jugu, da ide Izrailj putem kojim idoše uhode, on se pobi s njima i zarobi ih nekoliko. NUM 21:2 Tada se Izrailj zavjetova Gospodu i reèe: ako daš ovaj narod meni u ruke, do temelja æu raskopati gradove njihove. NUM 21:3 I usliši Gospod glas Izrailjev i dade mu Hananeje, a on zatr njih i gradove njihove, i prozva ono mjesto Orma. NUM 21:4 Potom poðoše od gore Ora k Crvenom Moru obilazeæi zemlju Edomsku, i oslabi duh narodu od puta. NUM 21:5 I vikaše narod na Boga i na Mojsija: zašto nas izvedoste iz Misira da izginemo u ovoj pustinji? Jer nema ni hljeba ni vode, a ovaj se nikaki hljeb veæ ogadio duši našoj. NUM 21:6 A Gospod pusti na narod zmije vatrene, koje ih ujedahu, te pomrije mnogo naroda u Izrailju. NUM 21:7 Tada doðe narod k Mojsiju i rekoše: zgriješismo što vikasmo na Gospoda i na tebe; moli Boga neka ukloni zmije od nas. I Mojsije se pomoli za narod. NUM 21:8 I Gospod reèe Mojsiju: naèini zmiju vatrenu, i metni je na motku, i koga ujede zmija, neka pogleda u nju, pa æe ozdraviti. NUM 21:9 I naèini Mojsije zmiju od mjedi, i metnu je na motku, i koga god ujede zmija on pogleda u zmiju od mjedi, i ozdravi. NUM 21:10 Potom poðoše sinovi Izrailjevi, i stadoše u oko u Ovotu. NUM 21:11 I iz Ovota otišavši stadoše u oko na brdima Avarimskim u pustinji koja je prema Moavskoj s istoka. NUM 21:12 Odande otišavši stadoše u oko u dolini Zaredu. NUM 21:13 I odatle otišavši stadoše u oko na brodu na Arnonu, koji je u pustinji i izlazi od meðe Amorejske. Jer je Arnon meða Moavska izmeðu Moavaca i Amorejaca. NUM 21:14 Zato se kaže u knjizi o ratovima Gospodnjim: na Vajeva u Sufi i na potoke Arnonske. NUM 21:15 Jer ti potoci, koji dopiru do mjesta Ara, teku pokraj meðe Moavske. NUM 21:16 A otuda doðoše k Viru; to je studenac za koji bješe rekao Gospod Mojsiju: skupi narod, i daæu im vode. NUM 21:17 Tada pjeva Izrailj pjesmu ovu: Diži se, studenèe; pripijevajte ga; NUM 21:18 Studenèe, koji kopaše knezovi, koji iskopaše poglavari narodni s onijem koji postavi zakon, palicama svojim. A iz pustinje otidoše u Mantanail, NUM 21:19 A iz Mantanaila u Nadil, a iz Nadila u Vamot, NUM 21:20 A iz Vamota u dolinu koja je u polju Moavskom kod gore Fazge i gleda u pustinju. NUM 21:21 Tada posla Izrailj poslanike k Sionu caru Amorejskom govoreæi: NUM 21:22 Pusti da proðemo kroz tvoju zemlju, neæemo svrtati ni u polje ni u vinograd, niti æemo piti vode iz studenaca; iæi æemo carskim putem dokle ne prijeðemo meðu tvoju. NUM 21:23 Ali ne dade Sion Izrailju da proðe kroz zemlju njegovu, nego sabra Sion sav narod svoj, i izaðe na Izrailja u pustinju, i doðe u Jasu, i pobi se s Izrailjem. NUM 21:24 Ali ga isijeèe Izrailj oštrim maèem, i osvoji zemlju njegovu od Arnona pa do Javoka do sinova Amonovijeh, jer tvrda bješe meða sinova Amonovijeh. NUM 21:25 I uze Izrailj sva ona mjesta i naseli se u svijem gradovima Amorejskim, u Esevonu i u svijem selima njegovijem. NUM 21:26 Jer Esevon bješe grad Siona cara Amorejskoga, koji bješe prvi zavojštio na cara Moavskoga i bješe mu uzeo svu zemlju njegovu do Arnona. NUM 21:27 Zato govore u prièi: hodite u Esevon, da se sagradi i podigne grad Sionov. NUM 21:28 Jer oganj izaðe iz Esevona, plamen iz grada Sionova, i spali Ar Moavski i stanovnike na visini Arnonskoj. NUM 21:29 Teško tebi, Moave; propao si, narode Hamosov; dao je sinove svoje koji utekoše i kæeri svoje u ropstvo Sionu caru Amorejskom. NUM 21:30 Ali ih postrijeljasmo, propade Esevon do Devona, i potrsmo ih do Nofe, koja dopire do Medeve. NUM 21:31 I tako živje Izrailj u zemlji Amorejskoj. NUM 21:32 Potom posla Mojsije da uhode Jazir, i uzeše sela oko njega, i izagnaše Amorejce koji bijahu ondje. NUM 21:33 Potom obrativši se poðoše u Vasan; i izide Og car Vasanski pred njih, on i sav narod njegov na boj u Edrajin. NUM 21:34 A Gospod reèe Mojsiju: ne boj ga se; jer sam ga dao u tvoje ruke i sav narod njegov i zemlju njegovu; i uèini mu kako si uèinio Sionu caru Amorejskom koji življaše u Esevonu. NUM 21:35 I pobiše ga i sinove njegove i sav narod njegov, da ne osta nijedan, i osvojiše zemlju njegovu. NUM 22:1 Odatle se podigoše sinovi Izrailjevi, i stadoše u oko u polju Moavskom s onu stranu Jordana prema Jerihonu. NUM 22:2 I vidje Valak sin Seforov sve što uèini Izrailj Amoreju, NUM 22:3 I uplaši se Moav od naroda veoma; jer ga bješe mnogo, i prituži Moavu od sinova Izrailjevijeh. NUM 22:4 Pa reèe Moav starješinama Madijanskim: sada æe ova množina pojesti sve što je oko nas kao vo travu u polju. A Valak sin Seforov bješe u ono vrijeme car Moavski. NUM 22:5 I posla poslanike k Valamu sinu Veorovu u Faturu, koja je na rijeci u zemlji naroda njegova, govoreæi: evo narod izide iz Misira, evo prekrilio je zemlju, i stoji prema meni. NUM 22:6 Nego hodi, prokuni mi ovaj narod, jer je jaèi od mene, eda bih mu odolio i pobio ga ili istjerao iz zemlje ove; jer znam, koga blagosloviš biæe blagosloven, a koga prokuneš biæe proklet. NUM 22:7 I otidoše starješine Moavske i starješine Madijanske noseæi darove za vraèanje; i doðoše k Valamu, i kazaše mu rijeèi Valakove. NUM 22:8 A on im reèe: ostanite ovdje ovu noæ, i odgovoriæu vam kako mi Gospod kaže. I ostaše knezovi Moavski kod Valama. NUM 22:9 A Bog doðe k Valamu i reèe mu: kakvi su to ljudi kod tebe? NUM 22:10 I reèe Valam Bogu: Valak sin Seforov, car Moavski, posla ih k meni govoreæi: NUM 22:11 Evo narod izide iz Misira i prekrili zemlju; nego hodi, prokuni mi ga, eda bih ga nadbio i otjerao ga. NUM 22:12 A Bog reèe Valamu: ne idi s njima, niti kuni toga naroda, jer je blagosloven. NUM 22:13 I ujutru ustavši Valam reèe knezovima Valakovijem: vratite se u svoju zemlju, jer mi ne da Bog da idem s vama. NUM 22:14 I ustavši knezovi Moavski doðoše k Valaku, i rekoše: ne htje Valam poæi s nama. NUM 22:15 Tada opet posla Valak više knezova i veæe od prvijeh. NUM 22:16 I oni došavši k Valamu rekoše mu: ovako veli Valak sin Seforov: nemoj se zatezati, molim te, nego doði k meni. NUM 22:17 Jer æu te dobro darivati, i što mi god reèeš èiniæu; zato doði, molim te, prokuni mi ovaj narod. NUM 22:18 A Valam odgovori i reèe slugama Valakovijem: da mi da Valak kuæu svoju punu srebra i zlata, ne bih mogao prestupiti rijeèi Gospoda Boga svojega da uèinim što malo ili veliko. NUM 22:19 Ali opet ostanite ovdje i vi ovu noæ, da vidim što æe mi sada kazati Gospod. NUM 22:20 I doðe Bog noæu k Valamu i reèe mu: kad su došli ti ljudi da te zovu, ustani, idi s njima, ali što ti kažem ono da èiniš. NUM 22:21 I ujutru ustavši Valam osamari magaricu svoju, i poðe s knezovima Moavskim. NUM 22:22 Ali se razgnjevi Bog što on poðe; i stade anðeo Gospodnji na put da mu ne da; a on sjeðaše na magarici svojoj i imaše sa sobom dva momka svoja. NUM 22:23 A kad magarica vidje anðela Gospodnjega gdje stoji na putu s golijem maèem u ruci, svrnu magarica s puta i poðe preko polja. A Valam je stade biti da je vrati na put. NUM 22:24 A anðeo Gospodnji stade na stazu meðu vinogradima, a bijaše zid i odovud i odonud. NUM 22:25 I magarica videæi anðela Gospodnjega pribi se uz drugi zid, i pritište nogu Valamovu o zid; a on je stade opet biti. NUM 22:26 Potom anðeo Gospodnji otide dalje, i stade u tjesnacu, gdje ne bješe mjesta da se svrne ni nadesno ni nalijevo. NUM 22:27 I magarica videæi anðela Gospodnjega pade pod Valamom, a Valam se vrlo razljuti, i stade biti magaricu svojim štapom. NUM 22:28 Tada Gospod otvori usta magarici, te ona reèe Valamu: šta sam ti uèinila, te me biješ veæ treæi put? NUM 22:29 A Valam reèe magarici: što mi prkosiš? da imam maè u ruci, sad bih te ubio. NUM 22:30 A magarica reèe Valamu: nijesam li tvoja magarica? jašeš me otkako sam postala tvoja do danas; jesam li ti kad tako uèinila? A on reèe: nijesi. NUM 22:31 Tada Gospod otvori oèi Valamu, koji ugleda anðela Gospodnjega gdje stoji na putu s golijem maèem u ruci. I on savi glavu i pokloni se licem svojim. NUM 22:32 I reèe mu anðeo Gospodnji: zašto si bio magaricu svoju veæ tri puta? evo ja izidoh da ti ne dam, jer tvoj put nije meni po volji. NUM 22:33 Kad me ugleda magarica, ona se ukloni ispred mene veæ tri puta; a da se nije uklonila ispred mene, tebe bih veæ ubio a nju bih ostavio u životu. NUM 22:34 A Valam reèe anðelu Gospodnjemu: zgriješio sam, jer nijesam znao da ti stojiš preda mnom na putu; ako tebi nije po volji, ja æu se vratiti. NUM 22:35 A anðeo Gospodnji reèe Valamu: idi s tijem ljudima, ali samo ono govori što ti ja kažem. Tada Valam otide s knezovima Valakovim. NUM 22:36 A kad èu Valak da ide Valam, izide mu na susret u grad Moavski na meði Arnonskoj nakraj meðe. NUM 22:37 I reèe Valak Valamu: nijesam li slao k tebi i zvao te? zašto mi ne doðe? eda li te ne mogu darivati? NUM 22:38 A Valam reèe Valaku: evo sam došao k tebi; ali hoæu li moæi što govoriti? Što mi Bog metne u usta, ono æu govoriti. NUM 22:39 I otide Valam s Valakom, i doðoše u grad Uzot. NUM 22:40 I nakla Valak volova i ovaca, i posla Valamu i knezovima, koji bijahu s njim. NUM 22:41 A ujutru uze Valak Valama i odvede ga na visinu Valovu, i odande mu pokaza jedan kraj naroda. NUM 23:1 I reèe Valam Valaku: naèini mi ovdje sedam oltara, i pripravi mi ovdje sedam telaca i sedam ovnova. NUM 23:2 I uèini Valak kako mu reèe Valam; i prinese Valak s Valamom na svakom oltaru po jedno tele i ovna. NUM 23:3 Pa reèe Valam Valaku: stoj kod svoje žrtve paljenice; a ja idem eda bih se sreo s Gospodom, pa što mi javi kazaæu ti. I on otide sam. NUM 23:4 I srete Bog Valama, a on mu reèe: sedam oltara spremih, i prinesoh po tele i ovna na svakom oltaru. NUM 23:5 A Gospod metnu rijeèi u usta Valamu, i reèe: vrati se k Valaku i tako mu reci. NUM 23:6 I vrati se k njemu, a on stajaše kod žrtve svoje paljenice i svi knezovi Moavski. NUM 23:7 A on otvori prièu svoju, i reèe: iz Arama dovede me Valak car Moavski s planine istoène, govoreæi: hodi, prokuni mi Jakova, hodi, naruži Izrailja. NUM 23:8 Kako bih kleo onoga koga ne kune Bog? ili kako bih ružio onoga koga Gospod ne ruži? NUM 23:9 Jer svrh stijena vidim ga, i s humova gledam ga. Gle, ovaj æe narod nastavati sam, i s drugim narodima neæe se pomiješati. NUM 23:10 Ko æe izbrojiti prah Jakovljev i broj od èetvrti Izrailja? Da bih ja umro smræu pravednièkom, i kraj moj da bi bio kao njihov! NUM 23:11 Tada reèe Valak Valamu: šta to radiš od mene? Ja te dozvah da prokuneš neprijatelje moje, a gle, ti blagosiljaš jednako. NUM 23:12 A on odgovori i reèe: zar neæu paziti i govoriti ono što mi je Gospod metnuo u usta? NUM 23:13 Tada mu reèe Valak: hodi sa mnom na drugo mjesto, odakle æeš ga vidjeti; samo mu kraj vidiš, a svega ga ne vidiš; prokuni mi ga odande. NUM 23:14 I dovede ga u polje Zofim, navrh Fazge, i naèini sedam oltara, i prinese na svakom oltaru po jedno tele i ovna. NUM 23:15 Tada Valam reèe Valaku: stoj tu kod žrtve svoje paljenice, a ja idem onamo na susret Gospodu. NUM 23:16 I srete Gospod Valama, i metnu mu rijeè u usta, i reèe: vrati se k Valaku, i tako govori. NUM 23:17 I doðe k njemu, a on stajaše kod žrtve svoje paljenice i s njim knezovi Moavski; i reèe Valak: šta veli Gospod? NUM 23:18 A on otvori prièu svoju, i reèe: ustani Valaèe, i poslušaj, èuj me sine Seforov! NUM 23:19 Bog nije èovjek da laže, ni sin èovjeèji da se pokaje. Što kaže neæe li uèiniti, i što reèe neæe li izvršiti? NUM 23:20 Gle, primih da blagoslovim; jer je on blagoslovio, a ja neæu poreæi. NUM 23:21 Ne gleda na bezakonje u Jakovu ni na nevaljalstvo u Izrailju; Gospod je njegov s njim, i graja u njemu kao car kad nadvlada. NUM 23:22 Bog ga je izveo iz Misira, on mu je kao snaga jednorogova. NUM 23:23 Jer nema èini na Jakova ni vraèanja na Izrailja; u ovo doba govoriæe se o Jakovu i o Izrailju, što je uèinio Bog. NUM 23:24 Evo, narod æe ustati kao silan lav, i kao laviæ skoèiæe; neæe leæi dokle ne pojede lova i popije krvi pobijenijeh. NUM 23:25 Tada reèe Valak Valamu: nemoj ga ni kleti ni blagosiljati. NUM 23:26 A Valam odgovori Valaku: nijesam li ti kazao da æu èiniti što mi god Gospod kaže? NUM 23:27 A Valak reèe Valamu: hodi, odvešæu te na drugo mjesto; da ako Bogu bude volja da mi ga odande prokuneš. NUM 23:28 I odvede Valak Valama navrh Fegora, koji gleda u pustinju. NUM 23:29 I reèe Valam Valaku: naèini mi ovdje sedam oltara, i pripravi mi ovdje sedam telaca i sedam ovnova. NUM 23:30 I uèini Valak kako reèe Valam i prinese žrtvu po tele i ovna na svakom oltaru. NUM 24:1 I vidjevši Valam da je Božja volja da blagosilja Izrailja, ne htje više ni iæi kao prije po vraèanje, nego se okrete licem k pustinji, NUM 24:2 I podigavši oèi svoje ugleda Izrailja gdje stoji po plemenima svojim; i duh Božji doðe na nj. NUM 24:3 I otvori prièu svoju, i reèe: kaže Valam sin Veorov; kaže èovjek kojemu su otvorene oèi; NUM 24:4 Kaže onaj koji èuje rijeèi Božje, koji vidi utvaru Svemoguæega, koji kad padne otvorene su mu oèi: NUM 24:5 Kako su lijepi šatori tvoji, Jakove, i kolibe tvoje, Izrailju! NUM 24:6 Pružili su se kao potoci, kao vrtovi kraj rijeke, kao mirisava drveta koja je posadio Gospod, kao kedri na vodi. NUM 24:7 Poteæi æe voda iz vijedra njegova, i sjeme æe njegovo biti meðu velikim vodama, i car æe se njegov podignuti svrh Agaga, i carstvo æe se njegovo uzvisiti. NUM 24:8 Bog ga je izveo iz Misira, i on mu je kao snaga jednorogova; poješæe narode koji su mu neprijatelji, i kosti æe njihove potrti, i strijelama svojim postrijeljati ih. NUM 24:9 Spustio se, leži kao laviæ i kao ljuti lav; ko æe ga probuditi? Ko tebe blagosilja, biæe blagosloven; a ko tebe kune, biæe proklet. NUM 24:10 Tada se razgnjevi Valak na Valama, i pljesnu se rukama, i reèe Valak Valamu: dozvah te da prokuneš neprijatelje moje, a ti si blagoslovio eto veæ tri puta. NUM 24:11 Odlazi u svoje mjesto; rekoh da æu te darivati, a eto Gospod ne da ti dara. NUM 24:12 A Valam reèe Valaku: nijesam li i poslanicima tvojim koje si poslao k meni rekao govoreæi: NUM 24:13 Da mi da Valak kuæu svoju punu srebra i zlata, ne bih mogao prestupiti rijeèi Gospodnje da uèinim što dobro ili zlo od sebe; što kaže Gospod ono æu kazati. NUM 24:14 Ja sada evo idem k narodu svojemu, ali da ti kažem šta æe taj narod uèiniti narodu tvojemu najposlije. NUM 24:15 Potom otvori prièu svoju, i reèe: kaže Valam sin Veorov, kaže èovjek kome su otvorene oèi, NUM 24:16 Kaže koji èuje rijeèi Božje, i koji zna znanje o višnjem, i koji vidi utvaru svemoguæega i kad padne otvorene su mu oèi: NUM 24:17 Vidim ga, ali ne sad; gledam ga, ali ne izbliza; izaæi æe zvijezda iz Jakova i ustaæe palica iz Izrailja, koja æe razbiti knezove Moavske i razoriti sve sinove Sitove. NUM 24:18 I Edoma æe osvojiti i Sira æe osvojiti neprijatelji njegovi; jer æe Izrailj raditi junaèki. NUM 24:19 I vladaæe koji je od Jakova, i zatræe ostatak od grada. NUM 24:20 A ugledav Amalika, otvori prièu svoju, i reèe: Amalik je poèetak narodima, ali æe najposlije propasti. NUM 24:21 A ugledav Keneja, otvori prièu svoju, i reèe: tvrd ti je stan, i na stijeni si savio gnijezdo svoje; NUM 24:22 Ali æe biti izagnan Kenej; Asur æe ga zarobiti. NUM 24:23 I opet otvori prièu svoju, i reèe: jaoh! ko æe biti živ kad to uèini Bog! NUM 24:24 I laðe iz zemlje Kitimske doploviæe i dosadiæe Asircima i dosadiæe Jevrejima; ali æe i sami propasti. NUM 24:25 Potom ustavši Valam otide, i vrati se u svoje mjesto; i Valak otide svojim putem. NUM 25:1 I življaše Izrailj u Sitimu, i narod stade èiniti preljubu sa kæerima Moavskim. NUM 25:2 One pozivahu narod na žrtve svojih bogova, i narod jeðaše, i klanjaše se bogovima njihovijem. NUM 25:3 I Izrailj prionu uz Velfegora; i razgnjevi se Gospod na Izrailja. NUM 25:4 I reèe Gospod Mojsiju: uzmi sve knezove narodne, i objesi ih Gospodu prema suncu, da se odvrati gnjev Gospodnji od Izrailja. NUM 25:5 I reèe Mojsije sudijama Izrailjevijem: pobijte svaki svoje koji su prionuli uz Velfegora. NUM 25:6 I gle, jedan izmeðu sinova Izrailjevijeh doðe i dovede k braæi svojoj jednu Madijanku na oèi Mojsiju i na oèi svemu zboru sinova Izrailjevijeh; a oni zaplakaše na vratima šatora od sastanka. NUM 25:7 A kad to vidje Fines sin Eleazara sina Arona sveštenika, usta isred zbora i uze koplje u ruku; NUM 25:8 I uðe za èovjekom Izrailjcem u šator, i probode ih oboje, èovjeka Izrailjca i onu ženu, kroz trbuh, i presta pogibija meðu sinovima Izrailjevijem. NUM 25:9 I izgibe ih od te pogibije dvadeset i èetiri tisuæe. NUM 25:10 Tada reèe Gospod Mojsiju govoreæi: NUM 25:11 Fines sin Eleazara sina Arona sveštenika odvrati gnjev moj od sinova Izrailjevijeh otvorivši revnost za me meðu njima, da ne bih istrijebio sinove Izrailjeve u revnosti svojoj. NUM 25:12 Zato mu kaži: evo dajem mu svoj zavjet mirni. NUM 25:13 I imaæe on i sjeme njegovo nakon njega zavjet sveštenstva vjeènoga, jer revnova za Boga svojega i oèisti sinove Izrailjeve. NUM 25:14 A èovjeku Izrailjcu ubijenome, koji bi ubijen s Madijankom, bješe ime Zamrije sin Salmonov, knez od doma oca svojega od plemena Simeunova. NUM 25:15 A ubijenoj ženi Madijanci bješe ime Hazvija kæi Sura kneza narodnoga u domu oca svojega meðu Madijancima. NUM 25:16 I reèe Gospod Mojsiju govoreæi: NUM 25:17 Zavojštite na Madijance, i bijte ih; NUM 25:18 Jer oni zavojštiše na vas prijevarama svojim, i prevariše vas Velfegorom i Hazvijom kæerju kneza Madijanskoga, sestrom svojom, koja bi ubijena u dan pogibije koja doðe s Fegora. NUM 26:1 A poslije te pogibije reèe Gospod Mojsiju i Eleazaru sinu Aronovu svešteniku govoreæi: NUM 26:2 Izbrojte sav zbor sinova Izrailjevijeh od dvadeset godina i više po domovima otaca njihovijeh, sve koji mogu iæi na vojsku u Izrailju. NUM 26:3 I reèe im Mojsije i Eleazar sveštenik u polju Moavskom na Jordanu prema Jerihonu govoreæi: NUM 26:4 Da se izbroje od dvadeset godina i više, kako zapovjedi Gospod Mojsiju i sinovima Izrailjevijem, koji izaðoše iz zemlje Misirske. NUM 26:5 Ruvim bješe prvenac Izrailjev; a sinovi Ruvimovi: od Enoha porodica Enohova; od Faluja porodica Falujeva; NUM 26:6 Od Asrona porodica Asronova, od Harmije porodica Harmijina. NUM 26:7 To su porodice Ruvimove; a izbrojenijeh bješe meðu njima èetrdeset i tri tisuæe i sedam stotina i trideset. NUM 26:8 Sin Falujev bješe Elijav. NUM 26:9 A sinovi Elijavovi: Namuilo i Datan i Aviron. Ovaj Datan i ovaj Aviron, koji bijahu od onijeh što se sazivahu na zbor, ustaše na Mojsija i Arona u buni Korejevoj, kad bješe buna na Gospoda; NUM 26:10 I zemlja otvorivši usta svoja proždrije njih i Koreja, i izgibe ta gomila, i spali ih oganj dvjesta i pedeset ljudi, koji postaše ugled. NUM 26:11 A sinovi Korejevi ne pogiboše. NUM 26:12 Sinovi Simeunovi po porodicama svojim: od Namuila porodica Namuilova; od Jamina porodica Jaminova; od Jahina porodica Jahinova; NUM 26:13 Od Zare porodica Zarina, od Saula porodica Saulova. NUM 26:14 To su porodice Simeunove; od njih bješe dvadeset i dvije tisuæe i dvije stotine. NUM 26:15 A sinovi Gadovi po porodicama svojim: od Sifona porodica Sifonova; od Agija porodica Agijeva; od Sunija porodica Sunijeva; NUM 26:16 Od Azena porodica Azenova; od Irija porodica Irijeva; NUM 26:17 Od Aroda porodica Arodova; od Arilija porodica Arilijeva. NUM 26:18 To su porodice sinova Gadovijeh, a meðu njima bješe izbrojenijeh èetrdeset tisuæa i pet stotina. NUM 26:19 Sinovi Judini: Ir i Avnan; ali umriješe Ir i Avnan u zemlji Hananskoj. NUM 26:20 Bijahu pak sinovi Judini po porodicama svojim: od Siloma porodica Silomova; od Faresa porodica Faresova; od Zare porodica Zarina. NUM 26:21 A sinovi Faresovi bjehu: od Asrona porodica Asronova; od Jamuila porodica Jamuilova. NUM 26:22 To su porodice Judine, a meðu njima bješe izbrojenijeh sedamdeset i šest tisuæa i pet stotina. NUM 26:23 A sinovi Isaharovi po porodicama svojim: od Tole porodica Tolina; od Fuve porodica Fuvina; NUM 26:24 Od Jasuva porodica Jasuvova; od Amrama porodica Amramova. NUM 26:25 To su porodice Isaharove; a meðu njima bješe izbrojenijeh šezdeset i èetiri tisuæe i tri stotine. NUM 26:26 Sinovi Zavulonovi po porodicama svojim: od Sareda porodica Saredova; od Alona porodica Alonova; od Alila porodica Alilova. NUM 26:27 To su porodice Zavulonove, a meðu njima bješe izbrojenijeh šezdeset tisuæa i pet stotina. NUM 26:28 Sinovi Josifovi po porodicama svojim: Manasija i Jefrem; NUM 26:29 Sinovi Manasijini: od Mahira porodica Mahirova; a Mahir rodi Galada, od kojega je porodica Galadova. NUM 26:30 Ovo su sinovi Galadovi: od Ahijezera porodica Ahijezerova; od Heleka porodica Helekova; NUM 26:31 Od Esrila porodica Esrilova; od Sihema porodica Sihemova; NUM 26:32 Od Simaera porodica Simaerova; od Ofera porodica Oferova; NUM 26:33 A Salpad sin Oferov nemaše sinova nego kæeri, kojima su imena Mala i Nuja i Egla i Melha i Tersa. NUM 26:34 To su porodice Manasijine, a od njih bješe izbrojenijeh pedeset i dvije tisuæe i sedam stotina. NUM 26:35 Sinovi pak Jefremovi po porodicama svojim: od Sutala porodica Sutalova; od Vehera porodica Veherova; od Tahana porodica Tahanova. NUM 26:36 A ovo su sinovi Sutalovi: od Erana porodica Eranova. NUM 26:37 To su porodice sinova Jefremovijeh; a meðu njima bješe izbrojenijeh trideset i dvije tisuæe i pet stotina. To su sinovi Josifovi po porodicama svojim. NUM 26:38 A sinovi Venijaminovi po porodicama svojim: od Vele porodica Velina; od Asvila porodica Asvilova; od Ahirama porodica Ahiramova; NUM 26:39 Od Sufama porodica Sufamova; od Ufama porodica Ufamova. NUM 26:40 A Velini sinovi bjehu: Ader i Naman; od Adera porodica Aderova; od Namana porodica Namanova. NUM 26:41 To su sinovi Venijaminovi po porodicama svojim, a meðu njima bješe izbrojenijeh èetrdeset i pet tisuæa i šest stotina. NUM 26:42 A ovo su sinovi Danovi po porodicama svojim: od Sameja porodica Samejeva; to je rod Danov po porodicama svojim. NUM 26:43 U svijem porodicama Samejevijem bješe izbrojenijeh šezdeset i èetiri tisuæe i èetiri stotine. NUM 26:44 Sinovi Asirovi po porodicama svojim: od Jamina porodica Jaminova; od Jesuja porodica Jesujeva; od Verija porodica Verijina. NUM 26:45 Sinovi Verijini: od Hovera porodica Hoverova; od Melhila porodica Melhilova. NUM 26:46 A kæeri Asirovoj bješe ime Sara. NUM 26:47 To su porodice sinova Asirovijeh; a meðu njima bješe izbrojenijeh pedeset i tri tisuæe i èetiri stotine. NUM 26:48 Sinovi Neftalimovi po porodicama svojim: od Asila porodica Asilova; od Gunija porodica Gunijeva; NUM 26:49 Od Jesera porodica Jeserova; od Selima porodica Selimova. NUM 26:50 To je rod Neftalimov po porodicama svojim, a meðu njima bješe izbrojenih èetrdeset i pet tisuæa i èetiri stotine. NUM 26:51 To su izbrojeni meðu sinovima Izrailjevijem, šest stotina i jedna tisuæa i sedam stotina i trideset. NUM 26:52 A Gospod reèe Mojsiju govoreæi: NUM 26:53 Tijem neka se podijeli zemlja u našljedstvo prema broju imena; NUM 26:54 Kojih ima više, podaj im veæe našljedstvo, a kojih ima manje, njima manje; svi prema broju izbrojenijeh svojih neka imaju našljedstvo. NUM 26:55 Ali ždrijebom neka se podijeli zemlja: po imenima plemena otaca svojih neka dobiju našljedstvo. NUM 26:56 Ždrijebom neka se podijeli svakome plemenu, bilo veliko ili malo. NUM 26:57 A ovo su izbrojeni izmeðu Levita po porodicama svojim: od Girsona porodica Girsonova; od Kata porodica Katova; od Merarija porodica Merarijeva. NUM 26:58 Ovo su porodice Levijeve: porodica Lovenijeva, porodica Hevronova, porodica Malijeva, porodica Musijeva, porodica Korejeva. A Kat je rodio Amrama. NUM 26:59 A ime je ženi Amramovoj Johaveta, kæi Levijeva, koja mu se rodila u Misiru; a ona rodi Amramu Arona i Mojsija, i Mariju sestru njihovu. NUM 26:60 A Aronu se rodi Nadav i Avijud i Eleazar i Itamar. NUM 26:61 Ali Nadav i Avijud pogiboše kad prinesoše tuð oganj pred Gospodom. NUM 26:62 I bješe ih izbrojenijeh dvadeset i tri tisuæe, svega muškinja od jednoga mjeseca i više; i ne biše brojeni meðu sinove Izrailjeve, jer im nije dano našljedstvo meðu sinovima Izrailjevijem. NUM 26:63 To su izbrojeni, kad Mojsije i Eleazar sveštenik izbrojiše sinove Izrailjeve u polju Moavskom na Jordanu prema Jerihonu. NUM 26:64 A meðu njima ne bješe nijedan od onijeh koje izbrojiše Mojsije i Aron sveštenik kad brojiše sinove Izrailjeve u pustinji Sinajskoj. NUM 26:65 Jer Gospod bješe rekao za njih: pomrijeæe u pustinji. I ne osta ih ni jedan osim Haleva sina Jefonijina i Isusa sina Navina. NUM 27:1 Tada doðoše kæeri Salpada sina Ofera sina Galada sina Mahira sina Manasijina, od plemena Manasije sina Josifova, a imena im bjehu Mala, Nuja, Egla, Melha i Tersa. NUM 27:2 I stadoše pred Mojsija i pred Eleazara sveštenika i pred knezove i sav zbor na vratima šatora od sastanka, i rekoše: NUM 27:3 Otac naš umrije u pustinji, ali ne bješe u društvu s onima koji se pobuniše na Gospoda u buni Korejevoj, nego umrije od grijeha svojega, a ne ostavi sinova. NUM 27:4 Zašto da se istrijebi ime oca našega iz porodice njegove zato što nije imao sina? Daj nam našljedstvo meðu braæom oca našega. NUM 27:5 I iznese Mojsije stvar njihovu pred Gospoda. NUM 27:6 A Gospod reèe Mojsiju govoreæi: NUM 27:7 Pravo govore kæeri Salpadove; podaj im pravo da imaju našljedstvo meðu braæom oca svojega, i prenesi našljedstvo oca njihova na njih. NUM 27:8 A sinovima Izrailjevijem kaži i reci: kad ko umre a nema sina, onda prenesite našljedstvo njegovo na kæer njegovu; NUM 27:9 Ako li ni kæeri nema, onda podajte našljedstvo njegovo braæi njegovoj; NUM 27:10 Ako li ni braæe nema, onda podajte našljedstvo njegovo braæi oca njegova; NUM 27:11 Ako li nema ni braæe oèine, onda podajte našljedstvo njegovo onomu ko mu je najbliži u rodu njegovu, i neka je njegovo. I to neka bude sinovima Izrailjevijem zakon za suðenje, kako zapovjedi Gospod Mojsiju. NUM 27:12 Još reèe Gospod Mojsiju: izidi na goru ovu Avarimsku, i vidi zemlju koju sam dao sinovima Izrailjevijem. NUM 27:13 I kad je vidiš, pribraæeš se k rodu svojemu i ti, kao što se pribrao Aron brat tvoj. NUM 27:14 Jer ne poslušaste rijeèi moje u pustinji Sinu u svaði narodnoj, kad je trebalo da me proslavite na vodi pred oèima njihovijem. To je voda od svaðe u Kadisu u pustinji Sinu. NUM 27:15 I reèe Mojsije Gospodu govoreæi: NUM 27:16 Gospode Bože duhovima i svakom tijelu, postavi èovjeka nad ovijem zborom, NUM 27:17 Koji æe izlaziti pred njima i koji æe dolaziti pred njima, koji æe ih izvoditi i opet dovoditi, da ne bi bio zbor Gospodnji kao ovce koje nemaju pastira. NUM 27:18 A Gospod reèe Mojsiju: uzmi k sebi Isusa sina Navina, èovjeka u kom je duh moj, i metni ruku svoju na nj, NUM 27:19 I izvedi ga pred Eleazara sveštenika i pred sav zbor, i podaj mu zapovijesti pred njima. NUM 27:20 I podaj mu od slave svoje, da ga sluša sav zbor sinova Izrailjevijeh. NUM 27:21 I neka staje pred Eleazara sveštenika da ga pita za sud Urim pred Gospodom; po zapovijesti njegovoj neka polaze i po zapovijesti njegovoj neka dolaze on i svi sinovi Izrailjevi s njim i sav zbor. NUM 27:22 I uèini Mojsije kako mu zapovjedi Gospod; i uzev Isusa postavi ga pred Eleazara sveštenika i pred sav zbor. NUM 27:23 I metnu ruke svoje na nj, i dade mu zapovijesti, kako bješe zapovjedio Gospod preko Mojsija. NUM 28:1 Još reèe Gospod Mojsiju govoreæi: NUM 28:2 Zapovjedi sinovima Izrailjevijem, i reci im: prinose moje, hljeb moj, žrtve što mi se sažižu za ugodni miris, pazite da mi prinosite na vrijeme. NUM 28:3 Reci im dakle: ovo je žrtva ognjena što æete prinositi Gospodu: dva jagnjeta od godine zdrava, svaki dan na žrtvu paljenicu bez prestanka: NUM 28:4 Jedno jagnje prinesi ujutru, a drugo jagnje prinesi uveèe, NUM 28:5 I desetinu efe bijeloga brašna za dar smiješana s èetvrtinom ina èistoga ulja. NUM 28:6 To je žrtva paljenica svagdašnja, koja bi prinesena na gori Sinajskoj za miris ugodni, žrtva ognjena Gospodu. NUM 28:7 I naljev njezin da bude èetvrt ina na svako jagnje; u svetinji prinosi naljev dobra piæa Gospodu. NUM 28:8 A drugo jagnje prinesi uveèe; dar kao ujutru i naljev njegov prinesi za žrtvu ognjenu, za ugodni miris Gospodu. NUM 28:9 A u subotu dva jagnjeta od godine zdrava, i dvije desetine bijeloga brašna smiješana s uljem za dar s naljevom njegovijem. NUM 28:10 To je subotna žrtva paljenica svake subote, osim svagdašnje žrtve paljenice i naljeva njezina. NUM 28:11 I u poèetak mjeseca svojih prinosite Gospodu žrtvu paljenicu, po dva teleta i jednoga ovna i sedam jaganjaca od godine zdravijeh; NUM 28:12 I tri desetine bijeloga brašna pomiješana s uljem za dar na svako tele, i dvije desetine bijeloga brašna pomiješana s uljem za dar na ovna; NUM 28:13 I po jednu desetinu bijeloga brašna pomiješana s uljem za dar na svako jagnje; to je žrtva paljenica na ugodni miris, žrtva ognjena Gospodu. NUM 28:14 A naljev njihov da bude vina po ina na tele, treæina ina na ovna, i èetvrt ina na jagnje. To je žrtva paljenica u poèetak mjeseca, svakoga mjeseca u godini. NUM 28:15 I jarca jednoga za grijeh, osim svagdašnje žrtve paljenice, prinosite Gospodu s naljevom njegovijem. NUM 28:16 A prvoga mjeseca èetrnaesti dan da je pasha Gospodu; NUM 28:17 A petnaesti dan toga mjeseca praznik: sedam dana jedite prijesne hljebove. NUM 28:18 Prvi dan neka je sabor sveti; nikakoga posla ropskoga ne radite. NUM 28:19 Nego prinesite Gospodu žrtvu paljenicu, dva teleta i jednoga ovna i sedam jaganjaca od godine, sve da vam je zdravo; NUM 28:20 A dar uz njih bijeloga brašna pomiješana s uljem tri desetine uza svako tele i dvije desetine uz ovna prinesite. NUM 28:21 Po jednu desetinu prinesite uza svako jagnje od onijeh sedam jaganjaca; NUM 28:22 I jednoga jarca za grijeh, radi oèišæenja vašega. NUM 28:23 To prinesite osim jutrenje žrtve paljenice, koja je žrtva svagdašnja. NUM 28:24 Tako prinosite svaki dan za onijeh sedam dana, da bude jelo, žrtva ognjena na ugodni miris Gospodu, osim svagdašnje žrtve paljenice i njezina naljeva prinosite. NUM 28:25 I sedmi dan da imate sveti sabor; posla ropskoga nijednoga ne radite. NUM 28:26 I na dan prvina, kad prinosite nov dar Gospodu poslije svojih nedjelja, da imate sabor sveti, nijednoga posla ropskoga ne radite; NUM 28:27 Nego prinesite žrtvu paljenicu za ugodni miris Gospodu, dva teleta, jednoga ovna, sedam jaganjaca od godine; NUM 28:28 I dar uz njih: bijeloga brašna pomiješana s uljem po tri desetine uz tele, dvije desetine uz ovna, NUM 28:29 Po jednu desetinu uza svako jagnje od onijeh sedam jaganjaca; NUM 28:30 Jednoga jarca, radi oèišæenja vašega. NUM 28:31 Prinesite to, osim svagdašnje žrtve paljenice i dara njezina; a sve neka vam je zdravo s naljevom svojim. NUM 29:1 A sedmoga mjeseca prvi dan da imate sveti sabor; posla ropskoga nijednoga ne radite; to da vam je trubni dan. NUM 29:2 I prinesite žrtvu paljenicu za miris ugodni Gospodu, jedno tele, jednoga ovna, sedam jaganjaca od godine zdravijeh; NUM 29:3 A dar uz njih bijeloga brašna smiješana s uljem tri desetine uz tele i dvije desetine uz ovna, NUM 29:4 I po jednu desetinu uza svako jagnje od sedam jaganjaca; NUM 29:5 I jednoga jarca za grijeh, radi oèišæenja vašega; NUM 29:6 Osim žrtve paljenice u poèetku mjeseca i dara njezina, i osim svagdašnje žrtve paljenice i dara njezina i naljeva njihovijeh po uredbi njihovoj, za miris ugodni, za žrtvu ognjenu Gospodu. NUM 29:7 I deseti dan toga mjeseca sedmoga da imate sveti sabor; i muèite duše svoje; ne radite nikakoga posla; NUM 29:8 Nego prinesite Gospodu za miris ugodni žrtvu paljenicu, jedno tele, jednoga ovna, sedam jaganjaca od godine, a neka vam je zdravo; NUM 29:9 I dar uz njih bijeloga brašna pomiješana s uljem tri desetine uz tele, dvije desetine uz ovna, NUM 29:10 Po jednu desetinu uza svako jagnje od onijeh sedam jaganjaca; NUM 29:11 Jarca jednoga za grijeh, osim žrtve za grijeh radi oèišæenja, i osim svagdašnje žrtve paljenice i dara njezina i naljeva njihovijeh. NUM 29:12 I petnaesti dan toga mjeseca sedmoga da imate sveti sabor; nijednoga posla ropskoga ne radite; nego praznujte praznik Gospodu sedam dana. NUM 29:13 I prinesite žrtvu paljenicu, ognjenu žrtvu za ugodni miris Gospodu, trinaest telaca, dva ovna, èetrnaest jaganjaca od godine, a neka su zdravi; NUM 29:14 I dar uz njih brašna bijeloga smiješana s uljem po tri desetine uza svako tele od trinaest telaca, po dvije desetine uza svakoga ovna od ona dva ovna, NUM 29:15 I po jednu desetinu uza svako jagnje od onijeh èetrnaest jaganjaca; NUM 29:16 I jednoga jarca za grijeh, osim svagdašnje žrtve paljenice i dara njezina i naljeva njezina. NUM 29:17 A drugi dan dvanaest telaca, dva ovna, èetrnaest jaganjaca od godine zdravijeh, NUM 29:18 I dar njihov i naljev njihov, uz teoce, uz ovnove i uz jaganjce, po broju njihovu, kako je ureðeno; NUM 29:19 I jarca jednoga za grijeh, osim svagdašnje žrtve paljenice i dara njezina i naljeva njezina. NUM 29:20 A treæi dan jedanaest telaca, dva ovna i èetrnaest jaganjaca od godine zdravijeh; NUM 29:21 I darove njihove i naljeve njihove, uz teoce, uz ovnove i uz jaganjce, po broju njihovu, kako je ureðeno; NUM 29:22 I jednoga jarca za grijeh, osim svagdašnje žrtve paljenice i dara njezina i naljeva njezina. NUM 29:23 A èetvrti dan deset telaca, dva ovna, èetrnaest jaganjaca od godine zdravijeh; NUM 29:24 I dar njihov i naljeve njihove, uz teoce, uz ovnove i uz jaganjce, po broju njihovu, kako je ureðeno; NUM 29:25 I jednoga jarca za grijeh, osim svagdašnje žrtve paljenice i dara njezina i naljeva njezina. NUM 29:26 A peti dan devet telaca, dva ovna, èetrnaest jaganjaca od godine zdravijeh; NUM 29:27 I dar njihov i naljeve njihove, uz teoce, uz ovnove i uz jaganjce, po broju njihovu, kako je ureðeno; NUM 29:28 I jednoga jarca za grijeh, osim svagdašnje žrtve paljenice i dara njezina i naljeva njezina. NUM 29:29 A šesti dan osam telaca, dva ovna, èetrnaest jaganjaca od godine zdravijeh, NUM 29:30 I dar njihov i naljeve njihove, uz teoce, uz ovnove i uz jaganjce, po broju njihovu, kako je ureðeno; NUM 29:31 I jednoga jarca za grijeh, osim svagdašnje žrtve paljenice i dara njezina i naljeva njezina. NUM 29:32 A sedmi dan sedam telaca, dva ovna, èetrnaest jaganjaca od godine zdravijeh, NUM 29:33 I dar njihov i naljeve njihove, uz teoce, uz ovnove i uz jaganjce, po broju njihovu, kako je ureðeno; NUM 29:34 I jarca za grijeh, osim svagdašnje žrtve paljenice i dara njezina i naljeva njezina. NUM 29:35 A osmi dan da vam je praznik; nijednoga posla ropskoga ne radite. NUM 29:36 Nego prinesite žrtvu paljenicu, žrtvu ognjenu za ugodni miris Gospodu, jedno tele, jednoga ovna, sedam jaganjaca od godine zdravijeh, NUM 29:37 I dar njihov i naljeve njihove, uz tele, uz ovna i uz jaganjce, po broju njihovu, kako je ureðeno; NUM 29:38 I jednoga jarca za grijeh, osim svagdašnje žrtve paljenice i dara njezina i naljeva njezina. NUM 29:39 To prinosite Gospodu na praznike svoje, osim onoga što biste po zavjetu ili od svoje volje prinijeli za žrtve paljenice ili darove ili naljeve ili žrtve zahvalne. NUM 30:1 I kaza Mojsije sinovima Izrailjevijem sve što zapovjedi Gospod. NUM 30:2 I reèe Mojsije knezovima od plemena sinova Izrailjevijeh govoreæi: ovo je zapovjedio Gospod. NUM 30:3 Kad koji èovjek uèini zavjet Gospodu, ili se zakune vezavši se dušom svojom, neka ne pogazi rijeèi svoje, nego neka uèini sve što izaðe iz usta njegovijeh. NUM 30:4 A kad žena uèini zavjet Gospodu ili se veže u mladosti svojoj, dokle je u kuæi oca svojega, NUM 30:5 I èuje otac njezin za zavjet njezin ili kako se vezala dušom svojom, pa joj otac ne reèe ništa, onda da su tvrdi svi zavjeti njezini, i sve èim je vezala dušu svoju da je tvrdo. NUM 30:6 Ako li otac njezin poreèe to onaj dan kad èuje, zavjeti njezini i èim je god vezala dušu svoju, ništa da nije tvrdo; i Gospod æe joj oprostiti, jer otac njezin poreèe. NUM 30:7 Ako li se uda pa ima na sebi zavjet ili izreèe što na usta svoja èim bi se vezala, NUM 30:8 A muž njezin èuvši ne reèe joj ništa onaj dan kad èuje, onda da su tvrdi zavjeti njezini, i tvrdo da je sve èim je vezala dušu svoju. NUM 30:9 Ako li muž njezin kad èuje onaj dan poreèe, ukida se zavjet koji je bio na njoj ili što je izrekla na usta svoja te se vezala; i Gospod æe joj oprostiti. NUM 30:10 A zavjet koji uèini udovica ili puštenica, i sve èim veže dušu svoju, da joj je tvrdo. NUM 30:11 Ali ako bude u kuæi muža svojega uèinila zavjet i za što vezala dušu svoju zakletvom, NUM 30:12 I muž njezin èuvši oæuti i ne poreèe, tada da su tvrdi svi zavjeti njezini, i da je tvrdo sve za što je vezala dušu svoju. NUM 30:13 Ako li to poreèe muž njezin onaj dan kad èuje, svaki zavjet koji bi izašao iz usta njezinijeh i sve èim bi vezala dušu svoju da nije tvrdo; muž je njezin porekao, i Gospod æe joj oprostiti. NUM 30:14 Svaki zavjet i sve za što bi se vezala zakletvom da muèi dušu svoju, muž njezin potvrðuje i ukida. NUM 30:15 Ako bi muž njezin od dana do dana æutao, onda potvrðuje sve zavjete njezine i sve za što bi se vezala; potvrðuje, jer joj ne poreèe u onaj dan kad èu. NUM 30:16 Ako li poreèe pošto èuje, sam æe nositi grijeh njezin. NUM 30:17 Ovo su naredbe, koje zapovjedi Gospod Mojsiju za muža i ženu, za oca i kæer u mladosti njezinoj, dokle je u kuæi oca svojega. NUM 31:1 Opet reèe Gospod Mojsiju govoreæi: NUM 31:2 Osveti sinove Izrailjeve na Madijancima, pak æeš se onda pribrati k rodu svojemu. NUM 31:3 I Mojsije reèe narodu govoreæi: opremite izmeðu sebe ljude na vojsku da idu na Madijance da uèine osvetu Gospodnju na Madijancima, NUM 31:4 Po tisuæu od plemena, od svakoga plemena Izrailjeva opremite na vojsku. NUM 31:5 I dadoše od tisuæa Izrailjevijeh po tisuæu od svakoga plemena, dvanaest tisuæa opremiše na vojsku. NUM 31:6 I posla Mojsije po tisuæu od svakoga plemena na vojsku, i s njima Finesa sina Eleazara sveštenika, i u njega bjehu sudi sveti i trube. NUM 31:7 I zavojštiše na Madijance, kako zapovjedi Gospod Mojsiju, i pobiše sve muškinje. NUM 31:8 Pobiše i careve Madijanske, s drugima koje im pobiše, Evina i Rokoma i Sura i Ura i Rovoka, pet careva Madijanskih, i Valama sina Veorova ubiše maèem. NUM 31:9 I zarobiše sinovi Izrailjevi žene Madijanke i djecu njihovu, i zaplijeniše svu stoku njihovu, krupnu i sitnu, i sve blago njihovo. NUM 31:10 A mjesta njihova u kojima življahu i gradove njihove sve popališe ognjem. NUM 31:11 I sve roblje i sav plijen, ljude i stoku, uzeše; NUM 31:12 I povedoše k Mojsiju i Eleazaru svešteniku i ka zboru sinova Izrailjevijeh, i roblje i ostali plijen i dobit u oko na polju Moavskom, koje je na Jordanu prema Jerihonu. NUM 31:13 A Mojsije i Eleazar sveštenik i svi knezovi od zbora izidoše im na susret iz okola. NUM 31:14 I Mojsije se razgnjevi na vojvode, na tisuænike i stotinare, koji se vraæahu s vojske; NUM 31:15 I reèe im Mojsije: a što ostaviste u životu sve žene? NUM 31:16 Ta one po rijeèi Valamovoj navratiše sinove Izrailjeve da zgriješe Gospodu s Fegora, te doðe ona pogibija na narod Gospodnji. NUM 31:17 Zato sada pobijte svu djecu mušku, i sve žene pobijte, koje su poznale èovjeka. NUM 31:18 A djevojke, koje ne poznaše èovjeka, ostavite u životu. NUM 31:19 A vi ostanite izvan okola sedam dana; svaki koji je ubio koga i koji se dotakao ubijenoga, oèistite se treæi dan i sedmi dan, sebe i roblje svoje. NUM 31:20 I sve haljine i sve stvari kožne i sve što je od kostrijeti i sve sudove drvene oèistite. NUM 31:21 I reèe Eleazar sveštenik vojnicima, koji bijahu išli na vojsku: ovo je naredba i zakon što je Gospod zapovjedio Mojsiju: NUM 31:22 Zlato, srebro, mjed, gvožðe, kositer i olovo, NUM 31:23 Što god podnosi vatru, propustite kroz vatru, i oèistiæe se, ali pošto se oèisti vodom oèišæenja; a što god ne podnosi vatre, propustite kroz vodu. NUM 31:24 I operite haljine svoje sedmi dan, i biæete èisti; i onda æete uæi u oko. NUM 31:25 Još reèe Gospod Mojsiju govoreæi: NUM 31:26 Izbroj sve što je zaplijenjeno, ljude i stoku, ti i Eleazar sveštenik i poglavari od plemena narodnijeh. NUM 31:27 I razdijeli sve zaplijenjeno na dvoje: na vojnike koji su išli na vojsku i na sav zbor. NUM 31:28 I uzmi dio za Gospoda od vojnika koji su išli na vojsku, po jednu dušu od pedeset, i od ljudi i od goveda i od magaraca i od ovaca. NUM 31:29 Od njihove polovine to uzmite, i podajte Eleazaru svešteniku za prinos Gospodu. NUM 31:30 I od polovine koja dopade sinovima Izrailjevijem uzmi po jedno od pedeset, i od ljudi i od goveda i od magaraca i od ovaca i od svake stoke, i to podaj Levitima koji rade što treba za šator Gospodnji. NUM 31:31 I uèini Mojsije i Eleazar sveštenik kako zapovjedi Gospod Mojsiju. NUM 31:32 I bješe plijena, što osta od plijena koji zaplijeni vojska: šest stotina i sedamdeset i pet tisuæa ovaca, NUM 31:33 I sedamdeset i dvije tisuæe goveda, NUM 31:34 I šezdeset i jedna tisuæa magaraca, NUM 31:35 I ženskinja što ne bješe poznalo èovjeka, svega trideset i dvije tisuæe duša. NUM 31:36 A u polovini, u dijelu onijeh koji bijahu išli na vojsku, bješe na broj tri stotine i trideset i sedam tisuæa i pet stotina ovaca, NUM 31:37 A od toga dio Gospodu bješe šest stotina i sedamdeset i pet ovaca; NUM 31:38 I trideset i šest tisuæa goveda, a od toga dio Gospodu sedamdeset i dva; NUM 31:39 I trideset tisuæa i pet stotina magaraca, a od toga dio Gospodu šezdeset i jedan; NUM 31:40 I šesnaest tisuæa duša ljudskih, a od toga dio Gospodu trideset i dvije duše. NUM 31:41 I dade Mojsije Eleazaru svešteniku dio za prinos Gospodu, kao što mu zapovjedi Gospod. NUM 31:42 A od druge polovine, koja dopade sinovima Izrailjevijem, koju uze Mojsije od ljudi koji bjehu išli na vojsku, NUM 31:43 A i u toj polovini, koja dopade zboru, bješe tri stotine i trideset i sedam tisuæa i pet stotina ovaca, NUM 31:44 Trideset i šest tisuæa goveda, NUM 31:45 Trideset tisuæa i pet stotina magaraca, NUM 31:46 I šesnaest tisuæa duša ljudskih) NUM 31:47 Od te polovine, koja dopade sinovima Izrailjevijem, uze Mojsije po jedno od pedeset, i od ljudi i od stoke, i dade Levitima koji rade što treba za šator Gospodnji, kao što mu Gospod zapovjedi. NUM 31:48 I pristupiše k Mojsiju vojvode, tisuænici i stotinari, NUM 31:49 I rekoše mu: sluge tvoje prebrojiše vojnike koji bijahu pod našom rukom, i nijednoga nije manje. NUM 31:50 Zato prinosimo Gospodu prinos, svaki što je ko zadobio, zlatnijeh zaklada, kopaèa, narukvica, prstena, obodaca i lanèiæa, da bi se oèistile duše naše pred Gospodom. NUM 31:51 I uze Mojsije i Eleazar sveštenik od njih zlato, svakojake zaklade. NUM 31:52 A bješe svega zlata prinesenoga, što prinesoše Mojsiju tisuænici i stotinari, šesnaest tisuæa i sedam stotina i pedeset sikala. NUM 31:53 A vojnici zadržaše sebi što koji bješe zaplijenio. NUM 31:54 I uzevši Mojsije i Eleazar zlato od tisuænika i stotinara, unesoše ga u šator od sastanka za spomen sinovima Izrailjevijem pred Gospodom. NUM 32:1 A sinovi Ruvimovi i sinovi Gadovi imahu vrlo mnogo stoke, i vidješe zemlju Jazirsku i zemlju Galadsku da je dobra za stoku. NUM 32:2 I došavši sinovi Gadovi i sinovi Ruvimovi rekoše Mojsiju i Eleazaru svešteniku i knezovima od zbora govoreæi: NUM 32:3 Atarot i Devon i Jazir i Namra i Esevon i Elealija i Sevama i Navav i Vean, NUM 32:4 Ta je zemlja, koju Gospod pokori zboru Izrailjskom, dobra za stoku, a sluge tvoje imaju stoke. NUM 32:5 Ako smo, rekoše, našli milost pred tobom, neka se ta zemlja dade slugama tvojim u našljedstvo, nemoj nas voditi preko Jordana. NUM 32:6 A Mojsije reèe sinovima Gadovijem i sinovima Ruvimovijem: braæa æe vaša iæi na vojsku, a vi hoæete ovdje da ostanete? NUM 32:7 Zašto obarate srce sinovima Izrailjevijem da ne prijeðu u zemlju koju im je dao Gospod? NUM 32:8 Tako su uèinili oci vaši, kad ih poslah iz Kadis-Varne da uhode zemlju; NUM 32:9 I otidoše do potoka Eshola, i uhodiše zemlju; i oboriše srce sinovima Izrailjevijem da ne idu u zemlju koju im dade Gospod; NUM 32:10 I razgnjevi se onda Gospod, i zakle se govoreæi: NUM 32:11 Neæe ti ljudi koji izaðoše iz Misira, od dvadeset godina i više, vidjeti zemlje za koju se zakleh Avramu, Isaku i Jakovu, jer se ne držaše mene sasvijem, NUM 32:12 Osim Haleva sina Jefonijina Kenezeja i Isusa sina Navina, jer se sasvijem držaše Gospoda. NUM 32:13 I razgnjevi se Gospod na Izrailja, i uèini te se potucaše po pustinji èetrdeset godina, dokle ne pomrije sav onaj naraštaj koji èinjaše zlo pred Gospodom. NUM 32:14 A vi sada izaðoste na mjesto otaca svojih, rod griješnih ljudi, da umnožavate žestinu gnjeva Gospodnjega na Izrailja. NUM 32:15 Ako se odvratite od njega, on æe ga još ostaviti u pustinji, i tako æete upropastiti sav onaj narod. NUM 32:16 A oni pristupiše opet k njemu, i rekoše mu: mi smo radi samo torove naèiniti ovdje za stada svoja i gradove za djecu svoju. NUM 32:17 A sami æemo naoružani junaèki poæi pred sinovima Izrailjevijem, dokle ih ne odvedemo na njihovo mjesto; a naša djeca neka stoje u gradovima tvrdijem radi stanovnika te zemlje. NUM 32:18 Neæemo se vratiti kuæama svojim dokle sinovi Izrailjevi ne prime svaki svoje našljedstvo. NUM 32:19 Niti æemo uzeti našljedstva s njima s onu stranu Jordana ni dalje, ako nam dopadne našljedstvo s ovu stranu Jordana prema istoku. NUM 32:20 Tada im reèe Mojsije: ako æete uèiniti tako i iæi pod oružjem pred Gospodom na vojsku, NUM 32:21 Ako svaki od vas pod oružjem prijeðe preko Jordana pred Gospodom, dokle ne otjera ispred sebe neprijatelja svojih, NUM 32:22 I dokle se ne pokori zemlja pred Gospodom, pa se onda vratite i ne zgriješite Gospodu ni Izrailju, onda æe ova zemlja pripasti vama u našljedstvo pred Gospodom. NUM 32:23 Ako li ne uèinite tako, gle, zgriješiæete Gospodu, i znajte da æe vas grijeh vaš stiæi. NUM 32:24 Gradite sebi gradove za djecu svoju i torove za stoku svoju; i što je izašlo iz usta vaših, uèinite. NUM 32:25 I rekoše Mojsiju sinovi Gadovi i sinovi Ruvimovi govoreæi: sluge æe tvoje uèiniti kako gospodar naš zapovijeda. NUM 32:26 Djeca naša i žene naše, stada naša i sva stoka naša ovdje æe ostati u gradovima Galadskim; NUM 32:27 A sluge æe tvoje prijeæi svaki naoružan, da se bije pred Gospodom, kao što govori gospodar naš. NUM 32:28 Tada Mojsije zapovjedi za njih Eleazaru svešteniku i Isusu sinu Navinu i glavarima od domova otaèkih meðu sinovima Izrailjevijem, NUM 32:29 I reèe im: ako prijeðu sinovi Gadovi i sinovi Ruvimovi s vama preko Jordana, svi oružani, da se biju pred Gospodom, i kad vam bude zemlja pokorena, onda podajte njima zemlju Galadsku u našljedstvo. NUM 32:30 Ako li ne prijeðu s vama pod oružjem, onda neka im bude našljedstvo meðu vama u zemlji Hananskoj. NUM 32:31 I odgovoriše sinovi Gadovi i sinovi Ruvimovi govoreæi: kako je Gospod kazao slugama tvojim tako æemo uèiniti. NUM 32:32 Prijeæi æemo pod oružjem pred Gospodom u zemlju Hanansku, a naše našljedstvo da bude s ovu stranu Jordana. NUM 32:33 I dade Mojsije sinovima Gadovijem i sinovima Ruvimovijem i polovini plemena Manasije sina Josifova carstvo Siona cara Amorejskoga i carstvo Oga cara Vasanskoga, zemlju i gradove po meðama njezinijem, gradove one zemlje unaokolo. NUM 32:34 I sagradiše sinovi Gadovi Devon i Atarot i Aroir. NUM 32:35 I Atrot-Sofan i Jazir i Jogveju, NUM 32:36 I Vet-Nimru i Vet-Aran, gradove tvrde, i torove za stoku. NUM 32:37 A sinovi Ruvimovi sagradiše Esevon i Elealiju i Kirijatajim, NUM 32:38 I Navon i Velmeon predjenuvši im imena, i Sivmu; i nadješe druga imena gradovima koje sagradiše. NUM 32:39 A sinovi Mahira sina Manasijina otidoše u Galad, i uzeše ga, i izagnaše Amoreje koji bijahu ondje. NUM 32:40 I Mojsije dade Galad Mahiru sinu Manasijinu, koji se ondje naseli. NUM 32:41 I Jair sin Manasijin otide i uze sela njihova i prozva ih sela Jairova. NUM 32:42 I Navav otide i uze Kenat sa selima njegovijem, i prozva ga Navav po imenu svojemu. NUM 33:1 Ovo su putovi sinova Izrailjevijeh kad izaðoše iz zemlje Misirske u èetama svojim pod upravom Mojsijevom i Aronovom. NUM 33:2 I Mojsije popisa kako izidoše i gdje stajaše po zapovijesti Gospodnjoj; i ovo su putovi njihovi kako putovaše. NUM 33:3 Poðoše iz Ramese prvoga mjeseca petnaesti dan, sjutradan poslije pashe, i izidoše sinovi Izrailjevi rukom podignutom pred oèima svijeh Misiraca. NUM 33:4 A Misirci pogrebavahu prvence koje pobi Gospod meðu njima, kad i na bogovima njihovijem izvrši Gospod sudove. NUM 33:5 I otišavši sinovi Izrailjevi iz Ramese stadoše u oko u Sohotu. NUM 33:6 A iz Sohota otišavši stadoše u oko u Etamu, koji je nakraj pustinje. NUM 33:7 A iz Etama otišavši saviše k Irotu, koji je prema Velsefonu, i stadoše u oko pred Magdalom. NUM 33:8 A od Irota otišavši prijeðoše preko mora u pustinju, i išavši tri dana preko pustinje Etama stadoše u oko u Meri. NUM 33:9 A iz Mere otišavši doðoše u Elim, gdje bijaše dvanaest studenaca i sedamdeset palmovijeh drveta, i ondje stadoše u oko. NUM 33:10 A iz Elima otišavši stadoše u oko kod Crvenoga Mora. NUM 33:11 I otišavši od Crvenoga Mora stadoše u oko u pustinji Sinu. NUM 33:12 A iz pustinje Sina otišavši stadoše u oko u Rafaku. NUM 33:13 A iz Rafaka otišavši stadoše u oko u Elusu. NUM 33:14 A iz Elusa otišavši stadoše u oko u Rafidinu, gdje nemaše narod vode da pije. NUM 33:15 A iz Rafidina otišavši stadoše u oko u pustinji Sinajskoj. NUM 33:16 A iz pustinje Sinajske otišavši stadoše u oko u Kivrot-Atavi. NUM 33:17 A iz Kivrot-Atave otišavši stadoše u oko u Asirotu. NUM 33:18 A iz Asirota otišavši stadoše u oko u Ratamu. NUM 33:19 A iz Ratama otišavši stadoše u oko u Remnon-Faresu. NUM 33:20 A iz Remnon-Faresa otišavši stadoše u oko u Lemvonu. NUM 33:21 A iz Lemvona otišavši stadoše u oko u Resanu. NUM 33:22 A iz Resana otišavši stadoše u oko u Makelatu. NUM 33:23 A iz Makelata otišavši stadoše u oko kod gore Safera. NUM 33:24 A od gore Safera otišavši stadoše u oko u Haradu. NUM 33:25 A iz Harada otišavši stadoše u oko u Makidotu. NUM 33:26 A iz Makidota otišavši stadoše u oko u Katatu. NUM 33:27 A iz Katata otišavši stadoše u oko u Taratu. NUM 33:28 A iz Tarata otišavši stadoše u oko u Meteku. NUM 33:29 A iz Meteka otišavši stadoše u oko u Aselmonu. NUM 33:30 A iz Aselmona otišavši stadoše u oko u Mosirotu. NUM 33:31 A iz Mosirota otišavši stadoše u oko u Vanakanu. NUM 33:32 A iz Vanakana otišavši stadoše u oko u planini Gadadu. NUM 33:33 A iz planine Gadada otišavši stadoše u oko u Etevati. NUM 33:34 A iz Etevate otišavši stadoše u oko u Evronu. NUM 33:35 A iz Evrona otišavši stadoše u oko u Gesion-Gaveru. NUM 33:36 A iz Gesion-Gavera otišavši stadoše u oko u pustinji Sinu, a to je Kadis. NUM 33:37 A iz Kadisa otišavši stadoše u oko kod gore Ora na meði zemlje Edomske. NUM 33:38 I izide Aron sveštenik na goru Or po zapovjesti Gospodnjoj, i umrije ondje èetrdesete godine po izlasku sinova Izrailjevijeh iz zemlje Misirske, prvi dan petoga mjeseca. NUM 33:39 A Aronu bješe sto i dvadeset i tri godine kad umrije na gori Oru. NUM 33:40 Tada èu Hananej car Aradski, koji življaše na jugu u zemlji Hananskoj, da idu sinovi Izrailjevi. NUM 33:41 Potom otišavši od gore Ora stadoše u oko u Selmonu. NUM 33:42 A iz Selmona otišavši stadoše u oko u Finonu. NUM 33:43 A iz Finona otišavši stadoše u oko u Ovotu. NUM 33:44 A iz Ovota otišavši stadoše u oko na humovima Avarimskim na meði Moavskoj. NUM 33:45 A od tijeh humova otišavši stadoše u oko u Devon-Gadu. NUM 33:46 A iz Devon-Gada otišavši stadoše u oko u Gelmon-Devlataimu. NUM 33:47 A iz Gelmon-Devlataima otišavši stadoše u oko u planinama Avarimskim prema Navavu. NUM 33:48 A iz planina Avarimskih otišavši stadoše u oko u polju Moavskom na Jordanu prema Jerihonu. NUM 33:49 I stajahu u okolu kraj Jordana od Esimota do Vel-Satima u polju Moavskom. NUM 33:50 I reèe Gospod Mojsiju u polju Moavskom na Jordanu prema Jerihonu govoreæi: NUM 33:51 Kaži sinovima Izrailjevijem i reci im: kad prijeðete preko Jordana u zemlju Hanansku, NUM 33:52 Otjerajte od sebe sve koji žive u onoj zemlji, i potrite sve slike njihove rezane, i sve slike njihove livene potrite, i sve visine njihove oborite. NUM 33:53 A kad ih istjerate iz zemlje, naselite se u njoj; jer sam vama dao onu zemlju da je vaša. NUM 33:54 I razdijelite je u našljedstvo ždrijebom na porodice svoje; kojih ima više, njima veæe našljedstvo podajte; a kojih ima manje, njima podajte manje našljedstvo; koje mjesto kome ždrijebom dopadne, ono neka mu bude; na plemena otaca svojih razdijelite našljedstvo. NUM 33:55 Ako li ne otjerate od sebe onijeh koji žive u onoj zemlji, onda æe oni koje ostavite biti trnje oèima vašima i ostani vašim bokovima, i pakostiæe vam u zemlji u kojoj æete živjeti. NUM 33:56 I što sam mislio uèiniti njima, uèiniæu vama. NUM 34:1 Još reèe Gospod Mojsiju govoreæi: NUM 34:2 Zapovjedi sinovima Izrailjevijem i reci im: kad doðete u zemlju Hanansku, ta æe vam zemlja pripasti u našljedstvo, zemlja Hananska s meðama svojim. NUM 34:3 Južni kraj da vam je od pustinje Sina, uz meðu Edomsku, i da vam je južna meða od brijega slanoga mora na istok; NUM 34:4 I ta meða neka se savije od juga k Akravimu i ide do Sina, i neka se pruži od juga preko Kadis-Varne, a otuda neka izide na selo Adar i ide do Aselmona; NUM 34:5 Potom neka se savije ta meða od Aselmona do potoka Misirskoga i ide do mora. NUM 34:6 A zapadna meða da vam bude veliko more; to da vam je zapadna meða. NUM 34:7 A sjeverna meða ovo da vam bude: od velikoga mora povucite sebi meðu do gore Ora; NUM 34:8 A od gore Ora povucite sebi meðu kako se ide u Emat, i ta meða neka ide na Sedad; NUM 34:9 I neka ide ta meða do Zefrona, i kraj neka joj bude kod sela Enana; to da vam bude sjeverna meða. NUM 34:10 A s istoka povucite sebi meðu od sela Enana do Sefama; NUM 34:11 A od Sefama neka ide ta meða k Rivli, s istoka Ainu, i neka ide dalje ta meða dokle doðe do mora Hinerota k istoku; NUM 34:12 I neka se spusti ta meða ka Jordanu, i neka izaðe na slano more. Ta æe zemlja biti vaša s meðama svojim unaokolo. NUM 34:13 I kaza Mojsije sinovima Izrailjevijem govoreæi: to je zemlja koju æete dobiti u našljedstvo ždrijebom, za koju je zapovjedio Gospod da je dobije devet plemena i po. NUM 34:14 Jer pleme sinova Ruvimovijeh po porodicama otaca svojih, i pleme sinova Gadovijeh po porodicama otaca svojih, i polovina plemena Manasijina primiše svoje našljedstvo. NUM 34:15 Ova dva plemena i po primiše našljedstvo svoje s ovu stranu Jordana prema Jerihonu s istoène strane. NUM 34:16 Opet reèe Gospod Mojsiju govoreæi: NUM 34:17 Ovo su imena ljudi koji æe vam razdijeliti u našljedstvo zemlju: Eleazar sveštenik i Isus sin Navin. NUM 34:18 I po jednoga kneza iz svakoga plemena uzmite da dijeli zemlju. NUM 34:19 A ovo su imena tijeh ljudi: od plemena Judina Halev sin Jefonijin, NUM 34:20 Od plemena sinova Simeunovijeh Samuilo sin Emijudov, NUM 34:21 Od plemena Venijaminova Eldad sin Haslonov, NUM 34:22 Od plemena sinova Danovijeh knez Vokor sin Jeklinov, NUM 34:23 Od sinova Josifovijeh: od plemena sinova Manasijinih knez Anilo sin Sufidov, NUM 34:24 Od plemena sinova Jefremovijeh, knez Kamuilo sin Saftanov, NUM 34:25 Od plemena sinova Zavulonovijeh knez Elisafan sin Harnahov, NUM 34:26 Od plemena sinova Isaharovijeh knez Faltilo sin Ozainov, NUM 34:27 Od plemena sinova Asirovijeh knez Ahior sin Selemijin, NUM 34:28 I od plemena Neftalimova knez Fadailo sin Amijudov. NUM 34:29 Ovima zapovjedi Gospod da razdijele našljedstvo sinovima Izrailjevijem u zemlji Hananskoj. NUM 35:1 Još reèe Gospod Mojsiju u polju Moavskom na Jordanu prema Jerihonu govoreæi: NUM 35:2 Zapovjedi sinovima Izrailjevijem neka dadu od našljedstva svojega Levitima gradove, gdje æe živjeti; i podgraða oko gradova podajte im, NUM 35:3 Da u gradovima žive, a u podgraðima njihovijem da im stoji stoka i imanje njihovo i sve životinje njihove. NUM 35:4 A podgraða koja date Levitima neka budu na tisuæu lakata daleko od zidova gradskih unaokolo. NUM 35:5 Zato izmjerite iza svakoga grada na istok dvije tisuæe lakata, i na jug dvije tisuæe lakata, i na zapad dvije tisuæe lakata, i na sjever dvije tisuæe lakata, tako da grad bude u srijedi. Tolika neka budu podgraða njihova. NUM 35:6 A od gradova koje date Levitima odvojte šest gradova za utoèište, da onamo uteèe ko bi koga ubio; i osim njih podajte im èetrdeset i dva grada. NUM 35:7 Svega gradova, koje æete dati Levitima da bude èetrdeset i osam gradova, svaki sa svojim podgraðem. NUM 35:8 A tijeh gradova što æete dati od našljedstva sinova Izrailjevijeh, od onijeh koji imaju više podajte više, a od onijeh koji imaju manje podajte manje; svaki prema našljedstvu koje æe imati neka da od svojih gradova Levitima. NUM 35:9 Još reèe Gospod Mojsiju govoreæi: NUM 35:10 Reci sinovima Izrailjevijem i kaži im: kad prijeðete preko Jordana u zemlju Hanansku, NUM 35:11 Od gradova koji vam dopadnu odvojte gradove za utoèište da u njih uteèe krvnik koji ubije koga nehotice. NUM 35:12 I ti æe vam gradovi biti utoèišta od osvetnika, da ne pogine krvnik dokle ne stane na sud pred zbor. NUM 35:13 I tako od tijeh gradova koje date šest gradova biæe vam utoèišta. NUM 35:14 Tri taka grada podajte s ovu stranu Jordana, a tri grada podajte u zemlji Hananskoj, ti gradovi neka budu utoèišta. NUM 35:15 Sinovima Izrailjevijem i došljaku i strancu, koji se bavi meðu njima, neka tijeh šest gradova budu utoèišta, da uteèe u njih ko god ubije koga nehotice. NUM 35:16 Ali ako gvožðem udari koga, te onaj umre, krvnik je, neka se pogubi taki krvnik. NUM 35:17 I ako kamenom iz ruke, od kojega može èovjek poginuti, udari koga, te onaj umre, krvnik je, neka se pogubi taki krvnik. NUM 35:18 Ili ako drvetom iz ruke, od kojega može èovjek poginuti, udari koga, te onaj umre, krvnik je, neka se pogubi taki krvnik. NUM 35:19 Osvetnik neka pogubi krvnika; kad ga udesi, neka ga pogubi. NUM 35:20 Ako ga iz mržnje turi, ili se baci èim na nj navalice, te onaj umre, NUM 35:21 Ili ako ga iz neprijateljstva udari rukom, te onaj umre, neka se pogubi taki ubojica, krvnik je; osvetnik neka pogubi toga krvnika kad ga udesi. NUM 35:22 Ako li ga nehotice turi bez neprijateljstva, ili se baci na nj èim nehotice, NUM 35:23 Ili kamenom od kojega može èovjek poginuti, ako se baci na nj nehotice, te onaj umre, a nije mu neprijatelj, niti mu traži zla, NUM 35:24 Tada da sudi zbor izmeðu ubojice i osvetnika po ovom zakonu. NUM 35:25 I zbor neka izbavi krvnika iz ruke osvetnikove i vrati ga u utoèište njegovo, kuda je utekao, i ondje neka ostane dokle ne umre poglavar sveštenièki, koji je pomazan svetim uljem. NUM 35:26 Ako krvnik kako god izide preko meðe svojega utoèišta, u koje je utekao, NUM 35:27 I naðe ga osvetnik preko meðe utoèišta njegova, ako krvnika ubije osvetnik, neæe biti kriv za krv. NUM 35:28 Jer u utoèištu svojem valja da stoji dokle ne umre poglavar sveštenièki; pa kad umre poglavar sveštenièki, onda treba da se vrati krvnik u zemlju našljedstva svojega. NUM 35:29 Ovo da vam je uredba za suðenje od koljena do koljena po svijem stanovima vašim. NUM 35:30 Ko bi htio pogubiti èovjeka, po svjedocima neka pogubi krvnika; ali jedan svjedok ne može svjedoèiti da se ko pogubi. NUM 35:31 Ne uzimajte otkupa za krvnika, koji zasluži smrt, nego neka se pogubi. NUM 35:32 Ni od onoga ne uzimajte otkupa koji uteèe u utoèište, da bi se vratio da živi u svojoj zemlji prije nego umre sveštenik; NUM 35:33 Da ne biste skvrnili zemlju u kojoj ste, jer krv ona skvrni zemlju, a zemlja se ne može oèistiti od krvi koja se prolije na njoj drukèije nego krvlju onoga koji je prolije. NUM 35:34 Zato ne skvrnite zemlje u kojoj nastavate i u kojoj ja nastavam, jer ja Gospod nastavam usred sinova Izrailjevijeh. NUM 36:1 Tada pristupiše starješine iz porodice sinova Galada sina Mahira sina Manasijina od plemena sinova Josifovijeh, i rekoše pred Mojsijem i pred knezovima, glavarima od domova otaèkih meðu sinovima Izrailjevijem, NUM 36:2 I govoriše: gospodaru našemu zapovjedi Gospod da podijeli ždrijebom zemlju u našljedstvo sinovima Izrailjevijem; i gospodar naš ima zapovijest od Gospoda da da našljedstvo Salpada brata našega kæerima njegovijem. NUM 36:3 Ako se one udadu za koga iz drugoga plemena sinova Izrailjevijeh, onda æe se našljedstvo njihovo otkupiti od našljedstva otaca naših i dodaæe se našljedstvu onoga plemena u koje se udadu, i tako æe se dio naš okrnjiti. NUM 36:4 I kad bude oprosna godina sinovima Izrailjevijem, opet æe ostati našljedstvo njihovo s našljedstvom onoga plemena u koje se budu udale, i tako æe od našljedstva plemena otaca naših ostati otkinuto našljedstvo njihovo. NUM 36:5 Tada zapovjedi Mojsije sinovima Izrailjevijem po zapovijesti Gospodnjoj govoreæi: pravo govori pleme sinova Josifovijeh. NUM 36:6 Ovo zapovjedi Gospod za kæeri Salpadove i reèe: neka se udadu za koga im bude volja, ali u porodici plemena svojega neka se udadu, NUM 36:7 Da se ne bi prenosilo našljedstvo sinova Izrailjevijeh od jednoga plemena na drugo; jer æe sinovi Izrailjevi držati svaki našljedstvo plemena otaca svojih. NUM 36:8 I svaka kæi u plemenima sinova Izrailjevijeh kojoj dopadne našljedstvo, neka se udaje za koga iz porodice plemena oca svojega, da bi sinovi Izrailjevi držali svaki našljedstvo otaca svojih, NUM 36:9 Da se ne bi prenosilo našljedstvo od jednoga plemena na drugo, nego svaki iz plemena sinova Izrailjevijeh da drži svoje našljedstvo. NUM 36:10 Kako zapovjedi Gospod Mojsiju, tako uèiniše kæeri Salpadove. NUM 36:11 Jer Mala i Tersa i Egla i Melha i Nuja, kæeri Salpadove, udadoše se za sinove strièeva svojih, NUM 36:12 U porodice sinova Manasije sina Josifova udadoše se, i osta našljedstvo njihovo u plemenu porodice oca njihova. NUM 36:13 To su zapovijesti i zakoni, koje zapovjedi Gospod preko Mojsija sinovima Izrailjevijem u polju Moavskom na Jordanu prema Jerihonu. DEU 1:1 Ovo su rijeèi koje govori Mojsije svemu Izrailju s onu stranu Jordana, u pustinji, u polju prema Crvenome Moru, izmeðu Farana i Tofola i Lovona i Asirota i Dizava, DEU 1:2 Jedanaest dana hoda od Horiva preko gore Sira do Kadis-Varnije. DEU 1:3 A bješe èetrdesete godine prvi dan jedanaestoga mjeseca, kad Mojsije kaza sinovima Izrailjevijem sve što mu bješe zapovjedio Gospod da im kaže, DEU 1:4 Pošto ubi Siona cara Amorejskoga koji življaše u Esevonu, i Oga cara Vasanskoga koji življaše u Astarotu i u Edrainu. DEU 1:5 S onu stranu Jordana u zemlji Moavskoj poèe Mojsije kazivati ovaj zakon govoreæi: DEU 1:6 Gospod Bog naš reèe nam na Horivu govoreæi: dosta ste bili na ovoj gori. DEU 1:7 Obrnite se i podignite se i idite ka gori Amorejskoj i u svu okolinu njezinu, u ravnice i u brda i u doline, i na jug i na bregove morske, u zemlju Hanansku i na Livan i do rijeke velike, rijeke Efrata. DEU 1:8 Eto, dao sam vam zemlju, uðite u nju, i uzmite zemlju, za koju se zakleo Gospod ocima vašim, Avramu, Isaku i Jakovu, da æe im je dati i sjemenu njihovu nakon njih. DEU 1:9 I rekoh vam onda govoreæi: ne mogu vas nositi sam. DEU 1:10 Gospod Bog vaš umnožio vas je, i eto vas danas ima mnogo kao zvijezda nebeskih. DEU 1:11 Gospod Bog otaca vaših da vas umnoži još tisuæu puta više, i da vas blagoslovi kao što vam je kazao. DEU 1:12 Kako bih ja sam nosio muke vaše, bremena vaša i raspre vaše? DEU 1:13 Dajte iz plemena svojih ljude mudre i vješte i poznate da vam ih postavim za starješine. DEU 1:14 Tada mi odgovoriste i rekoste: dobro je da se uèini što si kazao. DEU 1:15 Tada uzevši starješine od plemena vaših, ljude mudre i poznate, postavih vam ih za starješine, za tisuænike i stotinare i pedesetare i desetare i upravitelje po plemenima vašim. DEU 1:16 I zapovjedih onda sudijama vašim govoreæi: saslušavajte raspre meðu braæom svojom i sudite pravo izmeðu èovjeka i brata njegova i izmeðu došljaka koji je s njim. DEU 1:17 Ne gledajte ko je ko na sudu, saslušajte i maloga i velikoga, ne bojte se nikoga, jer je sud Božji, a stvar koja bi vam bila teška iznesite preda me da je èujem. DEU 1:18 I zapovjedih vam onda sve što æete èiniti. DEU 1:19 Potom otišavši od Horiva prijeðosmo svu onu pustinju veliku i strašnu, koju vidjeste, iduæi ka gori Amorejskoj, kao što nam zapovjedi Gospod Bog naš, i doðosmo do Kadis-Varnije. DEU 1:20 Tada vam rekoh: doðoste do gore Amorejske, koju nam daje Gospod Bog naš. DEU 1:21 Gle, dao ti je Gospod Bog tvoj tu zemlju, idi i uzmi je, kao što ti je rekao Gospod Bog otaca tvojih; ne boj se, i ne plaši se. DEU 1:22 A vi svi doðoste k meni i rekoste: da pošljemo ljude pred sobom da nam uhode zemlju, i da nam jave za put kojim æemo iæi i za gradove u koje æemo doæi, DEU 1:23 I to mi bi po volji, i uzeh izmeðu vas dvanaest ljudi, iz svakoga plemena po jednoga; DEU 1:24 I oni se podigoše i izašavši na goru doðoše do potoka Eshola, i uhodiše zemlju; DEU 1:25 I nabraše roda one zemlje i donesoše nam, i javiše nam govoreæi: dobra je zemlja, koju nam daje Gospod Bog naš. DEU 1:26 Ali ne htjeste iæi nego se suprotiste zapovijesti Gospoda Boga svojega. DEU 1:27 I vikaste u šatorima svojim govoreæi: mrzi na nas Gospod, zato nas izvede iz zemlje Misirske, da nas da u ruke Amorejcima i da nas potre. DEU 1:28 Kuda da idemo? braæa naša uplašiše srce naše govoreæi: narod je veæi i viši od nas, gradovi su veliki i ograðeni do neba, pa i sinove Enakove vidjesmo ondje. DEU 1:29 A ja vam rekoh: ne plašite se i ne bojte ih se. DEU 1:30 Gospod Bog vaš, koji ide pred vama, on æe se biti za vas onako kako vam je uèinio u Misiru na vaše oèi, DEU 1:31 I u pustinji, gdje si vidio kako te je nosio Gospod Bog tvoj, kao što èovjek nosi sina svojega, cijelijem putem kojim ste išli dokle doðoste do ovoga mjesta. DEU 1:32 Ali zato opet ne vjerovaste Gospodu Bogu svojemu, DEU 1:33 Koji iðaše pred vama putem tražeæi vam mjesto gdje biste stali, iðaše noæu u ognju da vam svijetli putem kojim biste išli, a danju u oblaku. DEU 1:34 I èu Gospod glas rijeèi vaših, i razgnjevi se i zakle se govoreæi: DEU 1:35 Nijedan od ovoga roda zloga neæe vidjeti ove dobre zemlje, za koju se zakleh da æu dati vašim ocima, DEU 1:36 Osim Haleva sina Jefonijina; on æe je vidjeti, i njemu æu dati zemlju po kojoj je išao, i sinovima njegovijem, jer se sasvijem držao Gospoda. DEU 1:37 Pa i na mene se razgnjevi Gospod s vas; i reèe: ni ti neæeš uæi onamo. DEU 1:38 Isus sin Navin, koji te služi, on æe uæi onamo, njega utvrdi; jer æe je on razdijeliti sinovima Izrailjevijem u našljedstvo. DEU 1:39 A djeca vaša, za koju rekoste da æe postati roblje, sinovi vaši, koji danas ne znaju ni šta je dobro ni šta je zlo, oni æe uæi onamo, i njima æu je dati i oni æe je naslijediti. DEU 1:40 Vi pak vratite se i idite u pustinju k Crvenome Moru. DEU 1:41 A vi odgovoriste i rekoste mi: sagriješismo Gospodu; iæi æemo i biæemo se sasvijem kako nam je zapovjedio Gospod Bog naš. I uzevši svaki svoje oružje htjeste izaæi na goru. DEU 1:42 A Gospod mi reèe: kaži im: ne idite i ne bijte se, jer nijesam meðu vama, da ne izginete pred neprijateljima svojim. DEU 1:43 I ja vam rekoh; ali ne poslušaste, nego se oprijeste zapovijesti Gospodnjoj, i navaliste na goru. DEU 1:44 Tada izidoše pred vas Amoreji, koji sjeðahu u onoj planini, i pognaše vas kao što èine pèele, i pobiše vas na Siru pa do Orme. DEU 1:45 I vrativši se plakaste pred Gospodom, ali Gospod ne posluša glasa vašega niti okrete uha svojega k vama. DEU 1:46 I ostadoste u Kadisu dugo vremena dokle ondje stajaste. DEU 2:1 Potom se vratismo, i idosmo u pustinju k Crvenome Moru, kao što mi zapovjedi Gospod, i obilazismo goru Sir dugo vremena. DEU 2:2 I reèe mi Gospod: DEU 2:3 Dosta ste obilazili tu goru, obrnite se na sjever. DEU 2:4 I zapovjedi narodu i reci: sada æete prijeæi preko meðe braæe svoje, sinova Isavovih, koji žive u Siru; i oni æe vas se bojati, ali se i vi dobro èuvajte. DEU 2:5 Nemojte zametati boja s njima, jer vam neæu dati zemlje njihove ni stope, jer sam dao Isavu goru Sir u našljedstvo. DEU 2:6 Jela kupujte od njih za novce, i jedite; i vodu kupujte od njih za novce, i pijte. DEU 2:7 Jer te je Gospod Bog tvoj blagoslovio u svakom poslu ruku tvojih; i zna put tvoj po ovoj velikoj pustinji, i ovo èetrdeset godina bijaše s tobom Gospod Bog tvoj, i ništa ti nije nedostajalo. DEU 2:8 I proðosmo braæu svoju, sinove Isavove, koji žive u Siru, poljem od Elata i od Gesion-Gavera; i odande savivši udarismo preko pustinje Moavske. DEU 2:9 I Gospod mi reèe: nemoj pakostiti Moavcima ni zametati boja s njima, jer ti neæu dati zemlje njihove u našljedstvo; jer dadoh sinovima Lotovijem u našljedstvo Ar. DEU 2:10 Preðe življahu ondje Emeji, narod velik i jak i visok kao Enakimi; DEU 2:11 O njima se mislilo da su divovi kao i Enakimi; ali ih Moavci zvahu Emeji. DEU 2:12 I Horeji življahu preðe u Siru, ali ih sinovi Isavovi istjeraše i istrijebiše ispred sebe i naseliše se na njihovo mjesto, kao što uèini Izrailj u zemlji svojega našljedstva, koje mu dade Gospod.) DEU 2:13 A sada ustanite i prijeðite preko potoka Zareda. I prijeðosmo preko potoka Zareda. DEU 2:14 A vremena za koje idosmo od Kadis-Varnije pa dokle prijeðosmo preko potoka Zareda, bješe trideset i osam godina, dokle ne izumrije u okolu sav onaj naraštaj, ljudi za vojsku, kao što im se bješe zakleo Gospod. DEU 2:15 Jer i ruka Gospodnja bijaše protivu njih potiruæi ih iz okola dokle ne pomriješe. DEU 2:16 I kad svi ti ljudi za vojsku pomriješe u narodu, DEU 2:17 Reèe mi Gospod govoreæi: DEU 2:18 Ti æeš danas prijeæi preko meðe Moavske kod Ara; DEU 2:19 I doæi æeš blizu sinova Amonovijeh; nemoj im pakostiti ni zametati boja sa njima, jer ti neæu dati zemlje Amonske u našljedstvo, jer je dadoh sinovima Lotovim u našljedstvo. DEU 2:20 I za nju se mislilo da je zemlja divovska; u njoj preðe življahu divovi, koje Amonci zvahu Zamzumi. DEU 2:21 Bijahu narod velik i jak i visok kao Enakimi; ali ih istrijebi Gospod ispred njih, te oni preuzeše zemlju njihovu i naseliše se na njihovo mjesto; DEU 2:22 Kao što uèini sinovima Isavovijem, koji življahu u Siru, jer istrijebi Horeje ispred njih, i preuzeše zemlju njihovu i ostaše na njihovu mjestu do danas. DEU 2:23 I Aveje, koji življahu u Asirotu pa do Gaze, istrijebiše Kaftoreji, koji izaðoše od Kaftora, i naseliše se na njihovo mjesto.) DEU 2:24 Ustanite, idite i prijeðite preko potoka Arnona; gle, dao sam ti u ruke Siona Amorejina cara Esevonskoga i zemlju njegovu; poèni uzimati našljedstvo, i zavojšti na nj. DEU 2:25 Danas poèinjem zadavati strah i trepet od tebe narodima pod cijelijem nebom; koji god èuju za te, drktaæe i prepadaæe se od tebe. DEU 2:26 I poslah poslanike iz pustinje Kedamota k Sionu caru Esevonskom s mirnijem rijeèima govoreæi: DEU 2:27 Da prijeðem preko tvoje zemlje; upravo æu putem iæi, neæu svrtati ni nadesno ni nalijevo. DEU 2:28 Hranu da mi daješ za novce da jedem, i vodu za novce da mi daješ da pijem, samo da proðem pješice, DEU 2:29 Kao što mi uèiniše sinovi Isavovi koji žive u Siru, i Moavci, koji žive u Aru, dokle ne prijeðem preko Jordana u zemlju koju nam daje Gospod Bog naš. DEU 2:30 Ali ne htje Sion car Esevonski pustiti da proðemo kroz njegovu zemlju, jer Gospod Bog tvoj uèini te otvrdnu duh njegov i srce njegovo posta uporno, da bi ga predao u tvoje ruke, kao što se vidi danas. DEU 2:31 I reèe mi Gospod: gledaj, poèeh predavati tebi Siona i zemlju njegovu; poèni uzimati zemlju njegovu da je naslijediš. DEU 2:32 I izide pred nas Sion i sav narod njegov na boj u Jasu. DEU 2:33 I dade nam ga Gospod Bog naš, i ubismo ga sa sinovima njegovijem i svijem narodom njegovijem. DEU 2:34 I uzesmo tada sve gradove njegove, i pobismo ljude po svijem tijem gradovima, i žene i djecu, ne ostavismo živa nijednoga. DEU 2:35 Samo stoku zaplijenismo za se i plijen što bješe po gradovima koje uzesmo. DEU 2:36 Od Aroira koji je na potoku Arnonu, i od grada koji je u dolini, pa do Galada ne bješe grada koji bi nam odolio: sve to dade nam Gospod Bog naš. DEU 2:37 Samo k zemlji sinova Amonovih nisi pristupio niti ka kojemu kraju na potoku Javoku, ni ka gradovima u gori niti kojemu mjestu što je zabranio Gospod Bog naš. DEU 3:1 Potom obrativši se idosmo k Vasanu. I izide pred nas Og car Vasanski i sav narod njegov na boj u Edrajin. DEU 3:2 I Gospod mi reèe: ne boj ga se, jer ga dadoh u tvoje ruke sa svijem narodom njegovijem i sa zemljom njegovom, da uèiniš s njim onako kako si uèinio sa Sionom carom Amorejskim, koji sjeðaše u Esevonu. DEU 3:3 Tako nam dade Gospod Bog naš u ruke i Oga cara Vasanskoga sa svijem narodom njegovijem, i razbismo ga i ne ostavismo mu ni jednoga živa. DEU 3:4 I uzesmo tada sve gradove njegove; ne bi grada kojega ne uzesmo, šezdeset gradova, sav kraj Argovski, carstvo Oga u Vasanu. DEU 3:5 Svi ti gradovi bjehu utvrðeni zidom visokim, vratima i prijevornicama, osim drugih mjesta bez zidova vrlo mnogo. DEU 3:6 I raskopasmo ih kao što uèinismo Sionu caru Esevonskom, pobivši po svijem mjestima i ljude i žene i djecu. DEU 3:7 A svu stoku i plijen po gradovima zaplijenismo za se. DEU 3:8 Tako uzesmo onda zemlju iz ruku dvojice careva Amorejskih, koja je s ovu stranu Jordana od potoka Arnona do gore Ermona, DEU 3:9 Sidonci zovu Ermon Sirion, a Amoreji ga zovu Senir,) DEU 3:10 Sva mjesta u ravni i sav Galad i sav Vasan do Salhe i Edrajina, gradove carstva Oga u Vasanu. DEU 3:11 Jer samo Og car Vasanski bješe ostao od divova. Gle, odar njegov, odar gvozden, nije li u Ravi sinova Amonovijeh? devet je lakata dug, a širok èetiri lakta, lakta èovjeèija. DEU 3:12 Tako naslijedismo tu zemlju onda; od Aroira, koji je na potoku Arnonu, i polovinu gore Galada s gradovima njezinijem dadoh sinovima Ruvimovijem i Gadovijem. DEU 3:13 I ostatak Galada i sav Vasan, carstvo Ogovo, dadoh polovini plemena Manasijina; sav kraj Argovski po svemu Vasanu zvaše se zemlja divovska. DEU 3:14 Jair sin Manasijin uze sav kraj Argovski do meðe Gesurske i Mahatske; i prozva Vasansku svojim imenom: sela Jairova do današnjega dana. DEU 3:15 A Mahiru dadoh Galad. DEU 3:16 A Ruvimovu plemenu i Gadovu plemenu dadoh od Galada do potoka Arnona, kako zahvata potok s meðama, pa do potoka Javoka, gdje je meða sinova Amonovijeh, DEU 3:17 I polje i Jordan s meðama od Hinerota do mora uz polje, do mora slanoga, ispod Fazge prema istoku. DEU 3:18 I zapovjedih vam onda i rekoh: Gospod Bog vaš dao vam je ovu zemlju u našljedstvo; naoružani hajdete pred braæom svojom, sinovima Izrailjevijem, ko je god za vojsku. DEU 3:19 A žene vaše i djeca vaša i stoka vaša znam da imate mnogo stoke) neka ostanu u gradovima vašim, koje vam dadoh, DEU 3:20 Dokle ne smiri Gospod i braæu vašu kao vas, da i oni naslijede zemlju, koju æe im Gospod Bog vaš dati s onu stranu Jordana; onda se vratite svaki na svoje našljedstvo, koje vam dadoh. DEU 3:21 A Isusu onda zapovjedih govoreæi: oèi tvoje vide sve što je uèinio Gospod Bog vaš s ona dva cara; onako æe Gospod uèiniti sa svijem carstvima u koja doðeš. DEU 3:22 Nemojte ih se bojati, jer æe se Gospod Bog vaš biti za vas. DEU 3:23 I molih se Gospodu onda govoreæi: DEU 3:24 Gospode Bože! ti si poèeo pokazivati sluzi svojemu velièinu svoju i krjepku ruku svoju, jer koji je Bog na nebu ili na zemlji koji bi tvorio djela kakva su tvoja i u koga bi sila bila kakva je tvoja? DEU 3:25 Daj mi da prijeðem i vidim zemlju dobru koja je preko Jordana i goru dobru, Livan. DEU 3:26 Ali Gospod bješe gnjevan na me s vas, i ne usliši me, nego mi reèe: dosta; ne govori mi više za to. DEU 3:27 Popni se na vrh ove gore, i podigavši oèi svoje na zapad i na sjever i na jug i na istok, vidi oèima svojima, jer neæeš prijeæi preko Jordana. DEU 3:28 Nego podaj zapovijesti Isusu, i utvrdi ga i ukrijepi ga; jer æe on prijeæi pred narodom tijem, i on æe im razdijeliti u našljedstvo zemlju koju vidiš. DEU 3:29 I ostasmo u ovoj dolini prema Vet-Fegoru. DEU 4:1 A sada, Izrailju, èuj uredbe i zakone, koje vas uèim da tvorite, da biste poživjeli i ušli u zemlju koju vam daje Gospod Bog otaca vaših i da biste je naslijedili. DEU 4:2 Ništa ne dodajte k rijeèi koju vam ja zapovijedam, niti oduzmite od nje, da biste saèuvali zapovijesti Gospoda Boga svojega koje vam ja zapovijedam. DEU 4:3 Oèi su vaše vidjele šta uèini Gospod s Velfegora; jer svakoga èovjeka koji poðe za Velfegorom istrijebi Gospod Bog tvoj izmeðu tebe. DEU 4:4 A vi koji se držaste Gospoda Boga svojega, vi ste svi živi danas. DEU 4:5 Gle, uèio sam vas uredbama i zakonima, kao što mi zapovjedi Gospod Bog moj, da biste tako tvorili u zemlji u koju idete da je naslijedite. DEU 4:6 Držite dakle i izvršujte ih, jer je to mudrost vaša i razum vaš pred narodima, koji æe kad èuju sve ove uredbe reæi: samo je ovaj veliki narod narod mudar i razuman. DEU 4:7 Jer koji je veliki narod kojemu je Bog blizu kao što je Gospod Bog naš kad ga god zazovemo? DEU 4:8 I koji je narod veliki koji ima uredbe i zakone pravedne kao što je sav ovaj zakon koji iznosim danas pred vas? DEU 4:9 Samo pazi na se i dobro èuvaj dušu svoju, da ne zaboraviš onijeh stvari koje su vidjele oèi tvoje, i da ne izidu iz srca tvojega dokle si god živ; nego da ih obznaniš sinovima svojim i sinovima sinova svojih. DEU 4:10 Onaj dan kad stajaste pred Gospodom Bogom svojim kod Horiva, kad mi Gospod reèe: saberi mi narod da im kažem rijeèi svoje, kojima æe se nauèiti da me se boje dok su živi na zemlji, i da uèe tome i sinove svoje; DEU 4:11 Kad pristupiste i stajaste pod gorom, a gora ognjem goraše do samoga neba i bješe na njoj tama i oblak i mrak; DEU 4:12 I progovori Gospod k vama isred ognja; glas od rijeèi èuste, ali osim glasa lika ne vidjeste; DEU 4:13 I objavi vam zavjet svoj, koji vam zapovjedi da držite, deset rijeèi, koje napisa na dvije ploèe kamene. DEU 4:14 I meni zapovjedi onda Gospod da vas uèim uredbama i zakonima da ih tvorite u zemlji u koju idete da je naslijedite. DEU 4:15 Zato èuvajte dobro duše svoje; jer ne vidjeste nikakoga lika u onaj dan kad vam govori Gospod na Horivu isred ognja, DEU 4:16 Da se ne biste pokvarili i naèinili sebi lik rezan ili kaku god sliku od èovjeka ili od žene, DEU 4:17 Sliku od kakoga živinèeta koje je na zemlji, ili sliku od kake ptice krilate koja leti ispod neba; DEU 4:18 Sliku od èega što puže po zemlji, ili sliku od kake ribe koja je u vodi pod zemljom; DEU 4:19 I da ne bi podigavši oèi svoje k nebu i vidjevši sunce i mjesec i zvijezde, svu vojsku nebesku, prevario se i klanjao im se i služio im; jer ih Gospod Bog tvoj dade svijem narodima pod cijelijem nebom; DEU 4:20 A vas uze Gospod i izvede vas iz peæi gvozdene, iz Misira, da mu budete narod našljedni, kao što se vidi danas. DEU 4:21 Ali se Gospod razgnjevi na me za vaše rijeèi, i zakle se da neæu prijeæi preko Jordana ni uæi u dobru zemlju, koju ti Gospod Bog tvoj daje u našljedstvo. DEU 4:22 I ja æu umrijeti u ovoj zemlji i neæu prijeæi preko Jordana; a vi æete prijeæi i naslijediti onu dobru zemlju. DEU 4:23 Pazite da ne zaboravite zavjeta Gospoda Boga svojega, koji uèini s vama, i da ne gradite sebi lika rezanoga, slike od koje god tvari, kao što ti je zabranio Gospod Bog tvoj. DEU 4:24 Jer je Gospod Bog tvoj oganj koji spaljuje i Bog koji revnuje. DEU 4:25 Kad izrodiš sinove i unuke, i ostarite u onoj zemlji, ako se pokvarite i naèinite sliku rezanu od kake tvari i uèinite što nije ugodno Gospodu Bogu vašemu, dražeæi ga, DEU 4:26 Svjedoèim vam danas nebom i zemljom da æe vas brzo nestati sa zemlje u koju idete preko Jordana da je naslijedite, neæete biti dugo u njoj, nego æete se istrijebiti. DEU 4:27 Ili æe vas rasijati Gospod meðu narode, i malo æe vas ostati meðu narodima u koje vas odvede Gospod; DEU 4:28 I služiæete ondje bogovima koje su naèinile ruke èovjeèije, od drveta i od kamena, koji ne vide ni èuju, niti jedu ni mirišu. DEU 4:29 Ali ako i ondje potražiš Gospoda Boga svojega, naæi æeš ga, ako ga potražiš svijem srcem svojim i svom dušom svojom. DEU 4:30 Kad budeš u nevolji i sve te to snaðe, ako se u pošljednje vrijeme obratiš ka Gospodu Bogu svojemu, i poslušaš glas njegov, DEU 4:31 Gospod je Bog tvoj milostiv Bog, neæe te ostaviti ni istrijebiti, jer neæe zaboraviti zavjeta s ocima tvojim, za koji im se zakleo. DEU 4:32 Jer zapitaj sada za stara vremena, koja su bila prije tebe, od onoga dana kad stvori Bog èovjeka na zemlji, i od jednoga kraja neba do drugoga, je li kad bila ovaka stvar velika, i je li se kad èulo što tako? DEU 4:33 Je li kad èuo koji narod glas Božji gdje govori isred ognja, kao što si ti èuo i ostao živ? DEU 4:34 Ili, je li Bog pokušao da doðe te uzme sebi narod iz drugoga naroda kušanjem, znacima i èudesima i ratom i rukom krjepkom i mišicom podignutom i strahotama velikim, kao što je uèinio sve to za vas Gospod Bog naš u Misiru na vaše oèi? DEU 4:35 Tebi je to pokazano da poznaš da je Gospod Bog, i da nema drugoga osim njega. DEU 4:36 Dao ti je da èuješ glas njegov s neba da bi te nauèio, i pokazao ti je na zemlji oganj svoj veliki, i rijeèi njegove èuo si isred ognja. DEU 4:37 I što mu mili bijahu oci tvoji, zato izabra sjeme njihovo nakon njih, i izvede te sam velikom silom svojom iz Misira, DEU 4:38 Da otjera ispred tebe narode veæe i jaèe od tebe, i da tebe uvede u njihovu zemlju i dade ti je u našljedstvo, kao što se vidi danas. DEU 4:39 Znaj dakle i pamti u srcu svojem da je Gospod Bog, gore na nebu i dolje na zemlji, nema drugoga. DEU 4:40 I drži uredbe njegove i zapovijesti njegove, koje ti ja danas zapovijedam, da bi dobro bilo tebi i sinovima tvojim nakon tebe, da bi ti se produljili dani na zemlji koju ti Gospod Bog tvoj daje zasvagda. DEU 4:41 Tada odijeli Mojsije tri grada s ovu stranu Jordana prema istoku, DEU 4:42 Da bi utjecao u njih krvnik koji ubije bližnjega svojega nehotice ne mrzivši prije na nj, i kad uteèe u koji od tijeh gradova, da bi ostao živ: DEU 4:43 Vosor u pustinji, na ravnici u zemlji plemena Ruvimova, i Ramot u Galadu u plemenu Gadovu, Golan u Vasanskoj u plemenu Manasijinu. DEU 4:44 Ovo je zakon koji postavi Mojsije sinovima Izrailjevijem. DEU 4:45 Ovo su svjedoèanstva i uredbe i zakoni, koje kaza Mojsije sinovima Izrailjevijem kad izidoše iz Misira, DEU 4:46 S ovu stranu Jordana u dolini prema Vet-Fegoru u zemlji Siona cara Amorejskoga, koji življaše u Esevonu, kojega ubi Mojsije i sinovi Izrailjevi kad izidoše iz Misira, DEU 4:47 I osvojiše zemlju njegovu i zemlju Oga cara Vasanskoga, dva cara Amorejska, koja je s ovu stranu Jordana prema istoku, DEU 4:48 Od Aroira, koji je na potoku Arnonu, do gore Siona, a to je Ermon, DEU 4:49 I sve polje s ovu stranu Jordana prema istoku do mora uz ravnicu pod Azdot-Fazgom. DEU 5:1 I Mojsije sazva sav narod Izrailjev, i reèe im: èuj Izrailju uredbe i zakone, koje æu danas kazati da èujete, da ih nauèite i držite ih i tvorite. DEU 5:2 Gospod Bog naš uèini s nama zavjet na Horivu. DEU 5:3 Nije s ocima našim uèinio taj zavjet, nego s nama, koji smo danas tu svi živi. DEU 5:4 Licem k licu govorio vam je Gospod na ovoj gori isred ognja; DEU 5:5 Ja tada stajah izmeðu Gospoda i vas, da vam javim rijeèi Gospodnje, jer vas bješe strah od ognja i ne izidoste na goru; i reèe: DEU 5:6 Ja sam Gospod Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje Misirske, iz doma ropskoga. DEU 5:7 Nemoj imati bogova drugih do mene. DEU 5:8 Ne gradi sebi lika rezanoga, niti kakve slike od tvari koje su gore na nebu ili koje su dolje na zemlji ili koje su u vodi ispod zemlje. DEU 5:9 Nemoj im se klanjati niti im služiti, jer sam ja Gospod Bog tvoj, Bog revnitelj, koji na sinovima pohodim bezakonja otaca njihovijeh do treæega i do èetvrtoga koljena, onijeh koji mrze na me, DEU 5:10 A èinim milost na tisuæama onijeh koji me ljube i èuvaju zapovijesti moje. DEU 5:11 Ne uzimaj uzalud imena Gospoda Boga svojega, jer neæe pred Gospodom biti prav ko uzme ime njegovo uzalud. DEU 5:12 Drži dan od odmora i svetkuj ga, kao što ti je zapovjedio Gospod Bog tvoj. DEU 5:13 Šest dana radi, i svršuj sve poslove svoje. DEU 5:14 A sedmi je dan odmor Gospodu Bogu tvojemu; nemoj raditi nikakoga posla ni ti ni sin tvoj ni kæi tvoja ni sluga tvoj ni sluškinja tvoja, ni vo tvoj ni magarac tvoj, niti koje živinèe tvoje, ni došljak koji je kod tebe, da bi se odmorio sluga tvoj i sluškinja tvoja kao i ti. DEU 5:15 I pamti da si bio rob u zemlji Misirskoj, i Gospod Bog tvoj izvede te odande rukom krjepkom i mišicom podignutom. Zato ti je Gospod Bog tvoj zapovjedio da svetkuješ dan od odmora. DEU 5:16 Poštuj oca svojega i mater svoju, kao što ti je zapovjedio Gospod Bog tvoj, da bi se produljili dani tvoji i da bi ti dobro bilo na zemlji, koju ti daje Gospod Bog tvoj. DEU 5:17 Ne ubij. DEU 5:18 Ne èini preljube. DEU 5:19 Ne kradi. DEU 5:20 Ne svjedoèi lažno na bližnjega svojega. DEU 5:21 Ne poželi žene bližnjega svojega, ne poželi kuæe bližnjega svojega, ni njive njegove, ni sluge njegova, ni sluškinje njegove, ni vola njegova, ni magarca njegova, niti išta što je bližnjega tvojega. DEU 5:22 Te rijeèi izgovori Gospod svemu zboru vašemu na gori isred ognja, oblaka i mraka, glasom velikim, i ništa više, nego ih napisa na dvije ploèe kamene koje mi dade. DEU 5:23 A vi kad èuste glas isred tame, jer gora ognjem goraše, pristupiste k meni, svi glavari od plemena vaših i starješine vaše, DEU 5:24 I rekoste: gle, pokaza nam Gospod Bog naš slavu i velièinu svoju, i èusmo glas njegov isred ognja; danas vidjesmo gdje Bog govori s èovjekom, i èovjek osta živ. DEU 5:25 Pa sada zašto da pomremo? jer æe nas spaliti onaj oganj veliki; ako jošte èujemo glas Gospoda Boga svojega, pomrijeæemo. DEU 5:26 Jer koje je tijelo èulo glas Boga živoga gdje govori isred ognja, kao mi, i ostalo živo? DEU 5:27 Idi ti, i saslušaj sve što æe kazati Gospod Bog naš, pa onda ti kaži nama što ti god reèe Gospod Bog naš, a mi æemo slušati i tvoriti. DEU 5:28 I Gospod èu glas od rijeèi vaših kad vi govoraste, i reèe mi Gospod: èuh glas od rijeèi toga naroda, koje rekoše tebi; što rekoše dobro rekoše. DEU 5:29 O, kad bi im bilo srce svagda tako da me se boje i drže sve zapovijesti moje svagda, da bi dobro bilo njima i sinovima njihovijem dovijeka. DEU 5:30 Idi, reci im: vratite se u šatore svoje. DEU 5:31 A ti stani ovdje kod mene, i kazaæu ti sve zapovijesti i uredbe i zakone, koje æeš ih nauèiti da tvore u zemlji koju im dajem u našljedstvo. DEU 5:32 Gledajte dakle da èinite kako vam je zapovjedio Gospod Bog vaš, ne svræite ni nadesno ni nalijevo. DEU 5:33 Cijelijem putem, koji vam je zapovjedio Gospod Bog vaš, idite, da biste živi bili i da bi vam dobro bilo, i da bi vam se produljili dani u zemlji koju æete naslijediti. DEU 6:1 A ovo su zapovijesti i uredbe i zakoni, koje Gospod Bog vaš zapovjedi da vas uèim da ih tvorite u zemlji u koju idete da je naslijedite, DEU 6:2 Da bi se bojao Gospoda Boga svojega držeæi sve uredbe njegove i zapovijesti njegove, koje ti ja zapovijedam, ti i sin tvoj i unuk tvoj svega vijeka svojega, da bi ti se produljili dani tvoji. DEU 6:3 Èuj dakle, Izrailju, i gledaj da tako èiniš, da bi ti dobro bilo i da biste se umnožili veoma u zemlji u kojoj teèe mlijeko i med, kao što ti je rekao Gospod Bog otaca tvojih. DEU 6:4 Èuj, Izrailju: Gospod je Bog naš jedini Gospod. DEU 6:5 Zato ljubi Gospoda Boga svojega iz svega srca svojega i iz sve duše svoje i iz sve snage svoje. DEU 6:6 I neka ove rijeèi koje ti ja zapovijedam danas budu u srcu tvom. DEU 6:7 I èesto ih napominji sinovima svojim, i govori o njima kad sjediš u kuæi svojoj i kad ideš putem, kad liježeš i kad ustaješ. DEU 6:8 I veži ih sebi na ruku za znak, i neka ti budu kao poèeonik meðu oèima. DEU 6:9 I napiši ih na dovratnicima od kuæe svoje i na vratima svojim. DEU 6:10 A kad te uvede Gospod Bog tvoj u zemlju za koju se zakleo ocima tvojim, Avramu, Isaku i Jakovu, da æe ti je dati, u gradove velike i dobre, kojih nijesi zidao, DEU 6:11 I kuæe pune svakoga dobra, kojih nijesi punio, i na studence iskopane, kojih nijesi kopao, u vinograde i u maslinike, kojih nijesi sadio, i staneš jesti i nasitiš se, DEU 6:12 Èuvaj se da ne zaboraviš Gospoda, koji te je izveo iz zemlje Misirske, iz kuæe ropske. DEU 6:13 Gospoda Boga svojega boj se, i njemu služi, i njegovim se imenom kuni. DEU 6:14 Ne idite za drugim bogovima izmeðu bogova drugih naroda, koji su oko vas. DEU 6:15 Jer je Bog revnitelj, Gospod Bog tvoj, usred tebe, pa da se ne bi razgnjevio Gospod Bog tvoj na te i istrijebio te sa zemlje. DEU 6:16 Nemojte kušati Gospoda Boga svojega kao što ga kušaste u Masi. DEU 6:17 Držite dobro zapovijesti Gospoda Boga svojega i svjedoèanstva njegova i uredbe njegove, koje ti je zapovjedio, DEU 6:18 I èini što je pravo i dobro pred Gospodom, da bi ti bilo dobro i da bi ušao u dobru zemlju, za koju se zakleo Gospod ocima tvojim, i da bi je naslijedio, DEU 6:19 Da bi otjerao sve neprijatelje tvoje ispred tebe, kao što ti je rekao Gospod. DEU 6:20 Pa kad te zapita poslije sin tvoj govoreæi: kakva su to svjedoèanstva i uredbe i zakoni, što vam je zapovjedio Gospod Bog naš? DEU 6:21 Onda kaži sinu svojemu: bijasmo robovi Faraonovi u Misiru, i izvede nas Gospod iz Misira rukom krjepkom, DEU 6:22 I uèini Gospod znake i èudesa velika i zla u Misiru na Faraonu i na svemu domu njegovu pred nama, DEU 6:23 A nas izvede odande da nas uvede u zemlju za koju se zakleo ocima našim da æe nam je dati. DEU 6:24 I zapovjedi nam Gospod da vršimo sve ove uredbe bojeæi se Gospoda Boga svojega, da bi nam bilo dobro svagda i da bi nas saèuvao u životu, kao što se vidi danas. DEU 6:25 I biæe nam pravda, ako uzdržimo i ustvorimo sve zapovijesti ove pred Gospodom Bogom svojim, kako nam je zapovjedio. DEU 7:1 Kad te Gospod Bog tvoj uvede u zemlju u koju ideš da je naslijediš, i otjera ispred tebe narode mnoge, Heteje i Gergeseje i Amoreje i Hananeje i Ferezeje i Jeveje i Jevuseje, sedam naroda veæih i jaèih od tebe, DEU 7:2 I preda ih Gospod Bog tvoj tebi, i ti ih razbiješ, potri ih, ne hvataj s njima vjere, niti se smiluj na njih; DEU 7:3 Niti se prijatelji s njima; kæeri svoje ne daji za sina njihova, niti kæeri njihove uzimaj za sina svojega. DEU 7:4 Jer bi otpadila sina tvojega od mene, i služio bi bogovima drugim, te bi se razgnjevio Gospod na vas i potro vas brzo. DEU 7:5 Nego ovo im uèinite: oltare njihove raskopajte, i likove njihove polomite, lugove njihove isijecite, i rezane bogove njihove ognjem spalite. DEU 7:6 Jer si ti narod svet Gospodu Bogu svojemu, tebe je izabrao Gospod Bog tvoj da mu budeš narod osobit mimo sve narode na zemlji. DEU 7:7 Ne zato što bi vas bilo više nego drugih naroda prihvati vas Gospod i izabra vas; jer vas bijaše manje nego ikojega drugoga naroda; DEU 7:8 Nego što vas Gospod miluje i što drži zakletvu kojom se zakleo ocima vašim, zato vas je Gospod izveo rukom krjepkom i izbavio vas iz kuæe ropske, iz ruke Faraona cara Misirskoga. DEU 7:9 I tako znaj da je Gospod Bog tvoj Bog, Bog vjeran, koji drži zavjet svoj i milost svoju do tisuæu koljena onima koji ga ljube i drže zapovijesti njegove, DEU 7:10 I plaæa onima koji mrze na nj, svakome istrebljujuæi ga, i ne odgaða onome koji mrzi na nj, plaæa svakome. DEU 7:11 Zato drži zapovjesti i uredbe i zakone, koje ti danas ja zapovijedam, da ih tvoriš. DEU 7:12 I ako ove zakone uzaslušate i uzdržite i ustvorite, i Gospod æe Bog tvoj držati tebi zavjet i milost, za koju se zakleo ocima tvojim; DEU 7:13 I milovaæe te i blagosloviæe te i umnožiæe te; blagosloviæe plod utrobe tvoje i plod zemlje tvoje, žito tvoje i vino tvoje i ulje tvoje, plod goveda tvojih i stada ovaca tvojih u zemlji za koju se zakleo ocima tvojim da æe ti je dati. DEU 7:14 Biæeš blagosloven mimo sve narode: neæe biti u tebe ni muškoga ni ženskoga neplodna, ni meðu stokom tvojom. DEU 7:15 I ukloniæe od tebe Gospod svaku bolest, i od ljutih zala Misirskih koja znaš neæe nijednoga pustiti na tebe, nego æe ih pustiti na one sve koji mrze na te. DEU 7:16 I istrijebi sve narode koje ti Gospod Bog tvoj preda, neka ih ne požali oko tvoje, i nemoj služiti bogovima njihovijem, jer bi ti to bilo zamka. DEU 7:17 Ako bi rekao u srcu svom: veæi su ovi narodi od mene, kako ih mogu izagnati? DEU 7:18 Ne boj ih se; pamti dobro što je uèinio Gospod Bog tvoj s Faraonom i sa svijem Misircima, DEU 7:19 Velika kušanja, koja vidješe oèi tvoje, i znake i èudesa i ruku krjepku i mišicu podignutu, kojom te izvede Gospod Bog tvoj; onako æe uèiniti Gospod Bog tvoj sa svijem narodima od kojih bi se uplašio. DEU 7:20 I stršljene æe poslati Gospod Bog tvoj na njih dokle ne izginu koji bi ostali i sakrili se od tebe. DEU 7:21 Ne plaši se od njih, jer je Gospod Bog tvoj usred tebe, Bog veliki i strašni. DEU 7:22 Gospod æe Bog tvoj malo pomalo potrti te narode ispred tebe; neæeš ih moæi odjedanput istrijebiti, da se ne bi umnožilo na tebe zvijerje poljsko. DEU 7:23 Ali æe ih predati Gospod Bog tvoj tebi, i zatiraæe ih zatiranjem velikim dokle se ne zatru. DEU 7:24 I predaæe careve njihove u tvoje ruke da zatreš ime njihovo pod nebom, neæe se nijedan održati pred tobom, dokle ih ne potreš. DEU 7:25 Rezane bogove njihove spali ognjem, nemoj da se polakomiš na srebro ili zlato što je na njima i da ga uzmeš, da ti ne bude zamka, jer je gadno pred Gospodom Bogom tvojim. DEU 7:26 I nemoj da uneseš gada u dom svoj, da ne budeš proklet kao i on, nego se gadi na nj i grozi se od njega, jer je prokleto. DEU 8:1 Držite i tvorite sve zapovijesti koje vam ja zapovijedam danas, da biste živi bili i umnožili se, i da biste ušli u zemlju za koju se Gospod zakleo ocima vašim, i da biste je naslijedili. DEU 8:2 I opominji se svega puta kojim te je vodio Gospod Bog tvoj èetrdeset godina po pustinji, da bi te namuèio i iskušao, da se zna šta ti je u srcu, hoæeš li držati zapovijesti njegove ili neæeš. DEU 8:3 I muèio te je, i glaðu te morio; ali te je opet hranio manom, za koju ti nijesi znao ni oci tvoji, da bi ti pokazao da èovjek ne živi o samom hljebu nego o svemu što izlazi iz usta Gospodnjih. DEU 8:4 Odijelo tvoje ne ovetša na tebi niti noga tvoja oteèe za ovijeh èetrdeset godina; DEU 8:5 Zato poznaj u srcu svom da te Gospod Bog tvoj gaji kao što èovjek gaji svoje dijete. DEU 8:6 I drži zapovijesti Gospoda Boga svojega hodeæi putovima njegovijem i bojeæi se njega. DEU 8:7 Jer Gospod Bog tvoj uvešæe te sada u dobru zemlju, u zemlju u kojoj ima dosta potoka i izvora i jezera, što izviru po dolinama i po brdima; DEU 8:8 U zemlju izobilnu pšenicom i jeèmom i vinovom lozom i smokvama i šipcima, zemlju izobilnu maslinom, od koje biva ulje, i medom; DEU 8:9 U zemlju, gdje neæeš sirotinjski jesti hljeba, gdje ti neæe ništa nedostajati; u zemlju, gdje je kamenje gvožðe i gdje æeš iz brda njezinijeh sjeæi mjed. DEU 8:10 Ješæeš i biæeš sit, pa blagosiljaj Gospoda Boga svojega za dobru zemlju koju ti da. DEU 8:11 I èuvaj se da ne zaboraviš Gospoda Boga svojega bacivši u nemar zapovijesti njegove i zakone njegove i uredbe njegove, koje ti ja zapovijedam danas. DEU 8:12 I kad uzjedeš i nasitiš se, i dobre kuæe naèiniš i u njima staneš živjeti, DEU 8:13 I kad se goveda tvoja i ovce tvoje naplode, i kad ti se namnoži srebro i zlato, i što god imaš kad ti se namnoži, DEU 8:14 Nemoj da se ponese srce tvoje i zaboraviš Gospoda Boga svojega, koji te je izveo iz zemlje Misirske, iz kuæe ropske; DEU 8:15 Koji te je vodio preko one pustinje velike i strašne gdje žive zmije vatrene i skorpije, gdje je suša a nema vode; koji ti je izveo vodu iz tvrdoga kamena; DEU 8:16 Koji te je hranio u pustinji manom, za koju ne znaše oci tvoji, da bi te namuèio i iskušao te, i najposlije da bi ti dobro uèinio. DEU 8:17 Niti govori u srcu svojem: moja snaga, i sila moje ruke dobavila mi je ovo blago. DEU 8:18 Nego se opominji Gospoda Boga svojega; jer ti on daje snagu da dobavljaš blago, da bi potvrdio zavjet svoj, za koji se zakleo ocima tvojim, kao što se vidi danas. DEU 8:19 Ako li zaboraviš Gospoda Boga svojega, i poðeš za drugim bogovima i njima staneš služiti i klanjati se, svjedoèim vam danas da æete zacijelo propasti, DEU 8:20 Propašæete kao narodi koje Gospod potire ispred vas, jer ne poslušaste glasa Gospoda Boga svojega. DEU 9:1 Èuj, Izrailju! ti danas prelaziš preko Jordana da uðeš i naslijediš narode veæe i jaèe od sebe, gradove velike i ograðene do neba; DEU 9:2 Velik i visok narod, sinove Enakove, koje znaš i za koje si slušao: ko ce odoljeti sinovima Enakovijem? DEU 9:3 Znaj dakle danas da je Gospod Bog tvoj, koji ide pred tobom, oganj koji spaljuje; on æe ih istrijebiti i on æe ih oboriti pred tobom, i izagnaæeš ih i istrijebiti brzo, kao što ti je kazao Gospod. DEU 9:4 Kad ih Gospod Bog tvoj otjera ispred tebe, nemoj da reèeš u srcu svom: za pravdu moju uvede me Gospod u ovu zemlju da je naslijedim; jer Gospod tjera one narode ispred tebe za nevaljalstvo njihovo! DEU 9:5 Ne ideš za pravdu svoju ni za èistotu srca svojega da naslijediš tu zemlju; nego za nevaljalstvo tijeh naroda Gospod Bog tvoj tjera ih ispred tebe, i da održi rijeè za koju se zakleo ocima tvojim, Avramu, Isaku i Jakovu. DEU 9:6 Znaj dakle da ti Gospod Bog tvoj ne daje te dobre zemlje za pravdu tvoju da je naslijediš, jer si tvrdovrat narod. DEU 9:7 Pamti i ne zaboravi kako si gnjevio Gospoda Boga svojega u pustinji; od onoga dana kad izidoste iz zemlje Misirske pa dokle doðoste na ovo mjesto, nepokorni bijaste Gospodu. DEU 9:8 I kod Horiva razgnjeviste Gospoda, i od gnjeva šæaše vas Gospod da istrijebi. DEU 9:9 Kad izidoh na goru da primim ploèe kamene, ploèe zavjeta, koji s vama uèini Gospod, tada stajah na gori èetrdeset dana i èetrdeset noæi hljeba ne jeduæi ni vode pijuæi. DEU 9:10 I dade mi Gospod dvije ploèe kamene, ispisane prstom Gospodnjim, na kojima bijahu rijeèi sve koje vam izgovori Gospod na gori isred ognja na dan zbora vašega. DEU 9:11 Poslije èetrdeset dana i èetrdeset noæi dade mi Gospod dvije ploèe kamene, ploèe zavjetne. DEU 9:12 I reèe mi Gospod: ustani, siði brže odavde; jer se pokvari narod tvoj koji si izveo iz Misira, siðoše brzo s puta koji im zapovjedih, i naèiniše sebi liven lik. DEU 9:13 Još mi reèe Gospod govoreæi: pogledah ovaj narod, i eto je narod tvrda vrata. DEU 9:14 Pusti me da ih istrijebim i ime njihovo zatrem pod nebom; a od tebe æu uèiniti narod jaèi i veæi nego što je ovaj. DEU 9:15 I ja se vratih i siðoh s gore, a gora ognjem goraše, i dvije ploèe zavjetne bijahu mi u ruku. DEU 9:16 I pogledah, a to zgriješiste Gospodu Bogu svojemu salivši sebi tele, i brzo siðoste s puta koji vam bješe zapovjedio Gospod. DEU 9:17 Tada uzeh one dvije ploèe i bacih ih iz ruku svojih, i razbih ih pred vama. DEU 9:18 Potom padoh i ležah pred Gospodom kao prije, èetrdeset dana i èetrdeset noæi, hljeba ne jeduæi ni vode pijuæi, radi svijeh grijeha vaših, kojima se ogriješiste uèinivši što je zlo pred Gospodom i razgnjevivši ga. DEU 9:19 Jer se bojah gnjeva i jarosti, kojom se bješe Gospod razljutio na vas da vas istrijebi; i usliši me Gospod i tada. DEU 9:20 Bješe se Gospod i na Arona razgnjevio veoma da ga šæaše ubiti; ali se molih tada i za Arona. DEU 9:21 I uzeh grijeh vaš koji uèiniste, tele, i sažegoh ga ognjem, i razbih ga i satrh ga u prah, i prosuh prah njegov u potok, koji teèe s one gore. DEU 9:22 I u Taveri i u Masi i u Kivrot-Atavi gnjeviste Gospoda. DEU 9:23 I kad vas posla Gospod iz Kadis-Varnije govoreæi: idite i uzmite tu zemlju koju sam vam dao, opet se suprotiste rijeèi Gospoda Boga svojega, i ne vjerovaste mu i ne poslušaste glasa njegova. DEU 9:24 Nepokorni bijaste Gospodu otkad vas poznah. DEU 9:25 Zato padoh i ležah pred Gospodom èetrdeset dana i èetrdeset noæi, jer bješe rekao Gospod da æe vas potrti. DEU 9:26 I molih se Gospodu i rekoh: Gospode, Gospode! nemoj potrti naroda svojega i našljedstva svojega, koje si izbavio velièanstvom svojim, koje si izveo iz Misira krjepkom rukom. DEU 9:27 Opomeni se sluga svojih Avrama, Isaka i Jakova, ne gledaj na tvrðu naroda ovoga, na nevaljalstvo njegovo i na grijehe njegove; DEU 9:28 Da ne reku koji žive u zemlji odakle si nas izveo: nije ih mogao Gospod uvesti u zemlju koju im obeæa, ili mrzio je na njih, zato ih izvede da ih pobije u pustinji. DEU 9:29 Jer su tvoj narod i tvoje našljedstvo, koje si izveo silom svojom velikom i mišicom svojom podignutom. DEU 10:1 U to vrijeme reèe mi Gospod: isteši dvije ploèe od kamena kao što bjehu prve, i izidi k meni na goru, i naèini kovèeg od drveta. DEU 10:2 I napisaæu na tijem ploèama rijeèi koje su bile na prvijem ploèama što si razbio, pa æeš ih metnuti u kovèeg. DEU 10:3 Tako naèinih kovèeg od drveta sitima, i istesah dvije ploèe od kamena, kao što bjehu prve, i izidoh na goru s dvjema ploèama u ruku. DEU 10:4 I napisa na tijem ploèama što bješe prvo napisao, deset rijeèi, koje vam izgovori Gospod na gori isred ognja na dan zbora vašega; i dade mi ih Gospod. DEU 10:5 I vrativ se siðoh s gore, i metnuh ploèe u kovèeg koji naèinih, i ostaše ondje, kao što mi zapovjedi Gospod. DEU 10:6 A sinovi Izrailjevi poðoše od Virota sinova Jakanovijeh u Moseru. Ondje umrije Aron i ondje bi pogreben; a Eleazar sin njegov posta sveštenik na njegovo mjesto. DEU 10:7 Odande otidoše u Gadgad, a od Gadgada u Jotvatu, zemlju gdje ima mnogo potoka. DEU 10:8 U to vrijeme odvoji Gospod pleme Levijevo da nose kovèeg zavjeta Gospodnjega, da stoje pred Gospodom i služe mu i da blagosiljaju u ime njegovo do današnjega dana. DEU 10:9 Zato nema pleme Levijevo dijela ni našljedstva s braæom svojom; Gospod je našljedstvo njegovo, kao što mu Gospod Bog tvoj kaza. DEU 10:10 A ja stajah na gori kao prije, èetrdeset dana i èetrdeset noæi; i usliši me Gospod i tada, i ne htje te Gospod zatrti, DEU 10:11 Nego mi reèe Gospod: ustani i idi pred narodom ovijem da uðu u zemlju za koju sam se zakleo ocima njihovijem da æu im je dati, i da je naslijede. DEU 10:12 Sada dakle, Izrailju, šta ište od tebe Gospod Bog tvoj, osim da se bojiš Gospoda Boga svojega, da hodiš po svijem putovima njegovijem i da ga ljubiš i služiš Gospodu Bogu svojemu iz svega srca svojega i iz sve duše svoje, DEU 10:13 Držeæi zapovijesti Gospodnje i uredbe njegove, koje ti ja danas zapovijedam, da bi ti bilo dobro? DEU 10:14 Gle, Gospoda je Boga tvojega nebo, i nebo nad nebesima, zemlja, i sve što je na njoj. DEU 10:15 Ali samo tvoji oci omilješe Gospodu, i izabra sjeme njihovo nakon njih, vas izmeðu svijeh naroda, kao što se vidi danas. DEU 10:16 Zato obrežite srce svoje, i nemojte više biti tvrdovrati. DEU 10:17 Jer je Gospod Bog vaš Bog nad bogovima i gospodar nad gospodarima, Bog veliki, silni i strašni, koji ne gleda ko je ko niti prima poklona; DEU 10:18 Daje pravicu siroti i udovici; i ljubi došljaka dajuæi mu hljeb i odijelo. DEU 10:19 Ljubite dakle došljaka, jer ste bili došljaci u zemlji Misirskoj. DEU 10:20 Boj se Gospoda Boga svojega, njemu služi i njega se drži, i njegovijem se imenom kuni. DEU 10:21 On je hvala tvoja i on je Bog tvoj, koji tebe radi uèini velike i strašne stvari, koje vidješe oèi tvoje. DEU 10:22 Sedamdeset duša bješe otaca tvojih kad siðoše u Misir; a sada uèini ti Gospod Bog tvoj te vas ima mnogo kao zvijezda nebeskih. DEU 11:1 Ljubi dakle Gospoda Boga svojega, i izvršuj jednako što je zapovjedio da izvršuješ, i uredbe njegove, i zakone njegove i zapovijesti njegove. DEU 11:2 I poznajte danas što vaši sinovi ne znaju niti vidješe, karanje Gospoda Boga svojega, velièanstvo njegovo, krjepku ruku njegovu i mišicu njegovu podignutu, DEU 11:3 I znake njegove i djela njegova, što uèini usred Misira na Faraonu caru Misirskom i na svoj zemlji njegovoj, DEU 11:4 I što uèini vojsci Misirskoj, konjma i kolima njihovijem, kako uèini, te ih voda Crvenoga Mora potopi kad vas tjerahu, i zatr ih Gospod do današnjega dana, DEU 11:5 I što vama uèini u pustinji dokle ne doðoste do ovoga mjesta, DEU 11:6 I što uèini Datanu i Avironu sinovima Elijava sina Ruvimova, kako zemlja otvori usta svoja i proždrije njih i porodice njihove i šatore njihove i sve blago njihovo što imahu, usred Izrailja. DEU 11:7 Jer vaše oèi vidješe sva djela Gospodnja velika, koja uèini. DEU 11:8 Zato držite sve zapovijesti koje vam ja danas zapovijedam, da biste se ukrijepili i naslijedili zemlju, u koju idete da je naslijedite; DEU 11:9 I da bi vam se produljili dani u zemlji, za koju se zakle Gospod ocima vašim da æe je dati njima i sjemenu njihovu, zemlju, u kojoj teèe mlijeko i med. DEU 11:10 Jer zemlja u koju ideš da je naslijediš nije kao zemlja Misirska iz koje ste izišli, gdje si sijao svoje sjeme i zalijevao na svojima nogama kao vrt od zelja; DEU 11:11 Nego je zemlja u koju idete da je naslijedite zemlja u kojoj su brda i doline, i natapa je dažd nebeski; DEU 11:12 Zemlja kojom se stara Gospod Bog tvoj i na koju su jednako obraæene oèi Gospoda Boga tvojega od poèetka godine do kraja. DEU 11:13 Zato ako dobro uzaslušate zapovijesti, koje vam ja zapovijedam danas, ljubeæi Gospoda Boga svojega i služeæi mu svijem srcem svojim i svom dušom svojom, DEU 11:14 Tada æu davati dažd zemlji vašoj na vrijeme, i rani i pozni, i sabiraæeš žito svoje i vino svoje i ulje svoje; DEU 11:15 I za stoku æu tvoju dati travu u polju tvojem; i ješæeš i biæeš sit. DEU 11:16 Èuvajte se da se ne prevari srce vaše da se odmetnete i služite tuðim bogovima i poklanjate im se; DEU 11:17 Da se ne bi razgnjevio Gospod na vas i zatvorio nebo da ne bude dažda, i zemlja da ne da roda svojega, te biste brzo izginuli u dobroj zemlji koju vam Gospod daje. DEU 11:18 Nego složite ove rijeèi moje u srce svoje i u dušu svoju, i vežite ih za znak sebi na ruku, i neka vam budu kao poèeonik meðu oèima vašim. DEU 11:19 I uèite ih sinove svoje govoreæi o njima kad sjediš u kuæi svojoj i kad ideš putem, i kad liježeš i kad ustaješ. DEU 11:20 I napiši ih na dovratnicima doma svojega i na vratima svojim, DEU 11:21 Da bi se umnožili dani vaši i dani sinova vaših po zemlji, za koju se zakleo Gospod ocima vašim da æe im je dati, kao dani nebu nad zemljom. DEU 11:22 Jer ako dobro uzdržite sve ove zapovijesti koje vam ja zapovijedam da tvorite ljubeæi Gospoda Boga svojega, i hodeæi svijem putovima njegovijem i njega se držeæi, DEU 11:23 Tada æe otjerati Gospod sve ove narode ispred vas, i naslijediæete narode veæe i jaèe nego što ste sami. DEU 11:24 Svako mjesto na koje stupi stopalo noge vaše vaše æe biti; od pustinje do Livana, i od rijeke, rijeke Efrata, do mora zapadnoga biæe meða vaša. DEU 11:25 Neæe se niko održati pred vama; strah i trepet vaš pustiæe Gospod Bog vaš na svu zemlju na koju stupite, kao što vam kaza. DEU 11:26 Gle, iznosim danas pred vas blagoslov i prokletstvo: DEU 11:27 Blagoslov, ako uzaslušate zapovijesti Gospoda Boga svojega, koje vam ja danas zapovijedam; DEU 11:28 A prokletstvo, ako ne uzaslušate zapovijesti Gospoda Boga svojega nego siðete s puta, koji vam ja danas zapovijedam, te poðete za drugim bogovima, kojih ne poznajete. DEU 11:29 I kad te uvede Gospod Bog tvoj u zemlju u koju ideš da je naslijediš, tada izreci blagoslov ovaj na gori Garizimu a prokletstvo na gori Evalu. DEU 11:30 One su s onu stranu Jordana, iduæi k zapadu, u zemlji Hananeja koji žive u ravni prema Galgalu kod ravnice Moreške. DEU 11:31 Jer æete prijeæi preko Jordana da uðete u zemlju koju vam daje Gospod Bog vaš da je naslijedite, i naslijediæete je i nastavaæete u njoj. DEU 11:32 Gledajte dakle da tvorite sve ove uredbe i zakone koje ja danas iznosim pred vas. DEU 12:1 Ovo su uredbe i zakoni koje æete držati i tvoriti u zemlji koju ti je Gospod Bog otaca tvojih dao da je naslijediš, dokle ste god živi na zemlji. DEU 12:2 Raskopajte sasvijem sva mjesta u kojima su služili bogovima svojim narodi koje æete naslijediti, po visokim brdima i po humovima i pod svakijem zelenijem drvetom. DEU 12:3 Oborite oltare njihove i razbijte likove njihove, i lugove njihove popalite ognjem, i rezane bogove njihove izlomite, i istrijebite ime njihovo iz onoga mjesta. DEU 12:4 Ne èinite tako Gospodu Bogu svojemu. DEU 12:5 Nego ga tražite u mjestu koje izbere Gospod Bog vaš izmeðu svijeh plemena vaših sebi za stan da ondje namjesti ime svoje, i onamo idite. DEU 12:6 Onamo nosite žrtve svoje paljenice i druge žrtve svoje i desetke svoje i prinose ruku svojih i zavjete svoje i dragovoljne prinose svoje i prvine od stoke svoje krupne i sitne. DEU 12:7 I jedite ondje pred Gospodom Bogom svojim, i veselite se vi i porodice vaše svaèim, za što se prihvatite rukom svojom, èim te blagoslovi Gospod Bog tvoj. DEU 12:8 Ne èinite kako mi sada ovdje èinimo, što je kome drago. DEU 12:9 Jer još nijeste došli do odmora i našljedstva, koje ti daje Gospod Bog tvoj. DEU 12:10 Nego kad prijeðete preko Jordana, i stanete živjeti u zemlji koju vam daje Gospod Bog vaš da je naslijedite, i smiri vas od svijeh neprijatelja vaših unaokolo, te stanete živjeti bez straha, DEU 12:11 Onda u mjesto koje izbere Gospod Bog vaš da u njemu nastani ime svoje, donosite sve što vam ja zapovijedam, žrtve svoje paljenice i druge žrtve svoje, desetke svoje i prinose ruku svojih i sve što bude najbolje u onome što zavjetujete Gospodu. DEU 12:12 I veselite se pred Gospodom Bogom svojim vi i sinovi vaši i kæeri vaše i sluge vaše i sluškinje vaše, i Levit koji je u mjestu vašem, jer on nema dijela ni našljedstva s vama. DEU 12:13 Èuvaj se da ne prinosiš žrtava svojih paljenica na kom god mjestu, koje ugledaš; DEU 12:14 Nego na onom mjestu koje izbere Gospod Bog u jednom od tvojih plemena, ondje prinosi žrtve svoje paljenice, i ondje èini sve što ti zapovijedam. DEU 12:15 Ali æeš moæi klati i jesti meso kako ti duša zaželi u svakom mjestu svojem po blagoslovu Gospoda Boga svojega, koji ti da; èist i neèist može jesti kao srnu i jelena. DEU 12:16 Samo krvi ne jedite; prolijte je na zemlju kao vodu. DEU 12:17 Neæeš moæi jesti u mjestu svojem desetka od žita svojega ni od vina svojega ni od ulja svojega, ni prvina od stoke svoje krupne i sitne, ni onoga što zavjetuješ; ni prinosa dragovoljnijeh, ni prinosa ruku svojih. DEU 12:18 Nego to jedi pred Gospodom Bogom svojim na mjestu koje izbere Gospod Bog tvoj, ti i sin tvoj i kæi tvoja i sluga tvoj i sluškinja tvoja, i Levit koji je u mjestu tvom; i veseli se pred Gospodom Bogom svojim svaèim za što se prihvatiš rukom. DEU 12:19 Èuvaj se da ne ostaviš Levita dok si god živ na zemlji. DEU 12:20 Kad raširi Gospod Bog tvoj meðe tvoje, kao što ti je kazao, ako reèeš: da jedem mesa, kad duša tvoja želi da jede mesa, jedi mesa po svoj želji duše svoje. DEU 12:21 Ako bi bilo daleko od tebe mjesto koje Gospod Bog tvoj izbere da ondje namjesti ime svoje, zakolji od stoke svoje krupne ili sitne, koju ti da Gospod, kao što sam ti zapovjedio, i jedi u svom mjestu po svoj želji duše svoje. DEU 12:22 Kako se jede srna i jelen, onako jedi; i èist i neèist neka jede. DEU 12:23 Samo pazi da ne jedeš krvi; jer je krv duša, pa ne jedi duše s mesom. DEU 12:24 Ne jedi je; nego prolij na zemlju kao vodu. DEU 12:25 Ne jedi je, da bi dobro bilo tebi i sinovima tvojim nakon tebe, kad èiniš što je ugodno Gospodu. DEU 12:26 Ali stvari svoje svete, koje imaš, i što zavjetuješ, uzmi i doði na mjesto koje izbere Gospod. DEU 12:27 I prinesi žrtve svoje paljenice, meso i krv, na oltaru Gospoda Boga svojega; krv pak od drugih žrtava tvojih neka se prolije na oltar Gospoda Boga tvojega, a meso jedi. DEU 12:28 Èuvaj i slušaj sve ove rijeèi koje ti ja zapovijedam, da bi dobro bilo tebi i sinovima tvojim nakon tebe dovijeka kad èiniš što je dobro i pravo pred Gospodom Bogom tvojim. DEU 12:29 Kad istrijebi Gospod Bog tvoj ispred tebe narode ka kojima ideš da naslijediš zemlju njihovu, i naslijedivši je kad se nastaniš u zemlji njihovoj, DEU 12:30 Èuvaj se da se ne uhvatiš u zamku pošavši za njima pošto se potru ispred tebe, i da ne potražiš bogova njihovijeh, i reèeš: kako su ovi narodi služili svojim bogovima, tako æu i ja èiniti. DEU 12:31 Ne èini tako Gospodu Bogu svojemu; jer oni èiniše svojim bogovima sve što je gadno pred Gospodom i na što on mrzi; jer su i sinove svoje i kæeri svoje sažizali bogovima svojim. DEU 12:32 Što vam god ja zapovijedam sve držite i tvorite, niti što dodajte k tome ni oduzmite od toga. DEU 13:1 Ako ustane meðu vama prorok ili koji sne sanja, i kaže ti znak ili èudo, DEU 13:2 Pa se zbude taj znak ili èudo koje ti kaže, i on ti reèe: hajde da idemo za drugim bogovima, kojih ne znaš, i njima da služimo, DEU 13:3 Nemoj poslušati što ti kaže taj prorok ili sanjaè, jer vas kuša Gospod Bog vaš da bi se znalo ljubite li Gospoda Boga svojega iz svega srca svojega i sve duše svoje. DEU 13:4 Za Gospodom Bogom svojim idite, i njega se bojte; njegove zapovijesti èuvajte, i glas njegov slušajte, i njemu služite i njega se držite. DEU 13:5 A onaj prorok ili sanjaè da se pogubi, jer vas je nagovarao da se odmetnete Gospoda Boga svojega, koji vas izvede iz zemlje Misirske i iskupi vas iz kuæe ropske, i odvraæao od puta koji ti je zapovjedio Gospod Bog tvoj da ideš njim; tako istrijebi zlo iz sebe. DEU 13:6 Ako bi te podbadao brat tvoj, sin matere tvoje, ili sin tvoj ili kæi tvoja, ili žena tvoja mila, ili prijatelj tvoj koji ti je kao duša tvoja, govoreæi ti tajno: hajde da služimo drugim bogovima, kojih nijesi znao ni ti ni oci tvoji, DEU 13:7 Izmeðu bogova drugih naroda koji su oko vas, blizu ili daleko od tebe, od jednoga kraja zemlje do drugoga, DEU 13:8 Ne pristaj s njim niti ga poslušaj; neka ga ne žali oko tvoje, i nemoj mu se smilovati niti ga taji, DEU 13:9 Nego ga ubij: tvoja ruka nek se prva digne na nj da ga ubiješ, pa onda ruka svega naroda. DEU 13:10 Zaspi ga kamenjem da pogine; jer te šæaše odvratiti od Gospoda Boga tvojega, koji te je izveo iz zemlje Misirske, iz kuæe ropske; DEU 13:11 Da sav Izrailj èuje i boji se, i da se više ne uèini tako zlo meðu vama. DEU 13:12 Ako za kakav grad svoj, koji ti Gospod Bog tvoj da da u njemu živiš, èuješ gdje govore: DEU 13:13 Izidoše ljudi nevaljali izmeðu tebe i otpadiše sve koji žive u gradu njihovu, govoreæi: hajde da služimo drugim bogovima, kojih ne poznajete, DEU 13:14 Tada istraži i raspitaj, izvidi dobro, pa ako bude istina i doista se uèinila ona gadna stvar meðu vama, DEU 13:15 Pobij maèem sve koji žive u gradu onom, i zatri i njega i sve što bi u njemu bilo, i stoku maèem pobij. DEU 13:16 I sav plijen iz njega skupi nasred ulice njegove, spali ognjem i onaj grad i sav plijen iz njega Gospodu Bogu svojemu, da bude gomila dovijeka i da se više ne sazida. DEU 13:17 I neka ti od prokletijeh stvari ne prione ništa za ruku, eda bi se Gospod povratio od žestine gnjeva svojega, uèinio ti milost i smilovao se na te, i umnožio te, kao što se zakleo ocima tvojim, DEU 13:18 Kad slušaš glas Gospoda Boga svojega držeæi sve zapovijesti njegove, koje ti ja danas zapovijedam, da bi èinio što je pravo pred Gospodom Bogom tvojim. DEU 14:1 Vi ste sinovi Gospoda Boga svojega; nemojte se rezati niti brijati meðu oèima za mrtvacem. DEU 14:2 Jer si narod svet Gospodu Bogu svojemu, i tebe izabra Gospod da si mu narod osobit izmeðu svijeh naroda na zemlji. DEU 14:3 Ne jedi ništa gadno. DEU 14:4 Ovo su životinje koje æete jesti: goveèe, ovcu, kozu, DEU 14:5 Jelena, srnu, bivola, divokozu, jednoroga i kozu kamenjaèu; DEU 14:6 I sve životinje koje imaju papke rascijepljene na dvoje, i koje preživaju izmeðu životinja, njih jedite. DEU 14:7 Ali ne jedite onijeh koje samo preživaju ili koje samo imaju papke rascijepljene na dvoje, kao: kamile, zeca, pitomoga zeca, jer preživaju a nemaju papaka razdvojenijeh; da vam je neèisto; DEU 14:8 Ni svinjèeta, jer ima razdvojene papke ali ne preživa; da vam je neèisto; mesa od njega ne jedite, i strva se njegova ne dohvatajte. DEU 14:9 A izmeðu onijeh što su u vodi, jedite ove: što god ima pera i ljuske, jedite; DEU 14:10 A što nema pera i ljusaka, ne jedite; da vam je neèisto. DEU 14:11 Sve ptice èiste jedite; DEU 14:12 A ovijeh ne jedite: orla, ni jastrijeba, ni morskoga orla, DEU 14:13 Ni sokola, ni eje, ni kraguja po vrstama njihovijem, DEU 14:14 Ni gavrana po vrstama njegovijem, DEU 14:15 Ni æuka, ni sovuljage, ni liske, ni kopca po vrstama njegovijem, DEU 14:16 Ni buljine, ni ražnja, ni labuda, DEU 14:17 Ni gema, ni svrake, ni gnjurca, DEU 14:18 Ni rode, ni èaplje po vrstama njezinijem, ni pupavca, ni ljiljka. DEU 14:19 I sve bubine krilate da su vam neèiste; ne jedite ih. DEU 14:20 I sve ptice èiste jedite. DEU 14:21 Ništa mrcino ne jedite; došljaku koji je kod tebe podaj neka jede ili prodaj tuðinu; jer si narod svet Gospodu Bogu svojemu. Ne kuhaj jareta u mlijeku matere njegove. DEU 14:22 Desetak daji od svega roda usjeva svojega, što doðe s njive tvoje, svake godine. DEU 14:23 I jedi pred Gospodom Bogom svojim na mjestu koje izbere da ondje nastani ime svoje, desetak od žita svojega, od vina svojega i od ulja svojega, i prvine od stoke svoje krupne i sitne, da se uèiš bojati se Gospoda Boga svojega svagda. DEU 14:24 Ako bi ti bio put dalek, te ne bi mogao odnijeti zato što je daleko od tebe mjesto, koje izbere Gospod Bog tvoj da ondje namjesti ime svoje, kad te Gospod Bog tvoj blagoslovi, DEU 14:25 Onda uèini u novac, i uzev novac u ruku svoju otidi u mjesto koje izbere Gospod Bog tvoj, DEU 14:26 I za te novce uzmi što zaželi duša tvoja, goveda, ovaca, vina ili drugog jakog piæa, i što god bi zaželjela duša tvoja, pa jedi ondje pred Gospodom Bogom svojim, i veseli se ti i dom tvoj. DEU 14:27 Ali Levita koji bi bio u mjestu tvom, nemoj ostaviti, jer nema dijela ni našljedstva s tobom. DEU 14:28 Svake treæe godine odvoj sav desetak od dohodaka svojih one godine, i ostavi ga u svom mjestu. DEU 14:29 Pa neka doðu Leviti jer nemaju dijela ni našljedstva s tobom) i došljaci i sirote i udovice što su u mjestu tvojem, i neka jedu i nasite se, da bi te blagoslovio Gospod Bog tvoj u svakom poslu ruku tvojih, koji bi radio. DEU 15:1 Svake sedme godine opraštaj. DEU 15:2 A opraštanje da biva ovako: kome je ko dužan što, neka oprosti što bi mogao tražiti od bližnjega svojega; neka ne traži od bližnjega svojega i od brata svojega, jer je opraštanje Gospodnje oglašeno. DEU 15:3 Od tuðina traži, ali što bi imao u brata svojega, ono neka mu oprosti ruka tvoja, DEU 15:4 Da ne bi bilo siromaha meðu vama, jer æe te obilno blagosloviti Gospod u zemlji koju ti Gospod Bog tvoj da u našljedstvo da je tvoja. DEU 15:5 Samo ako dobro uzaslušaš glas Gospoda Boga svojega gledajuæi da èiniš sve ove zapovijesti, koje ti ja zapovijedam danas, DEU 15:6 Blagosloviæe te Gospod Bog tvoj, kao što ti je kazao, te æeš davati u zajam mnogim narodima, a ni od koga neæeš uzimati u zajam, i vladaæeš mnogim narodima, a oni tobom neæe vladati. DEU 15:7 Ako bude u tebe koji siromah izmeðu braæe tvoje u kom mjestu tvom, u zemlji tvojoj, koju ti daje Gospod Bog tvoj, nemoj da ti se stvrdne srce tvoje i da stisneš ruku svoju bratu svojemu siromahu. DEU 15:8 Nego otvori ruku svoju i pozajmi mu rado koliko mu god treba u potrebi njegovoj. DEU 15:9 Èuvaj se da ne bude kakvo nevaljalstvo u srcu tvom, pa da reèeš: blizu je sedma godina, godina oprosna; i da oko tvoje ne bude zlo prema bratu tvojemu siromahu, pa da mu ne daš, a on zato da vapije ka Gospodu na te, i bude ti grijeh. DEU 15:10 Podaj mu, i neka ne žali srce tvoje kad mu daš; jer æe za tu stvar blagosloviti tebe Gospod Bog tvoj u svakom poslu tvom i u svemu za što se prihvatiš rukom svojom. DEU 15:11 Jer neæe biti bez siromaha u zemlji; zato ti zapovijedam i kažem: otvoraj ruku svoju bratu svojemu, nevoljniku i siromahu svojemu u zemlji svojoj. DEU 15:12 Ako ti se proda brat tvoj Jevrejin ili Jevrejka, neka ti služi šest godina, a sedme godine otpusti ga od sebe slobodna. DEU 15:13 A kad ga otpustiš od sebe slobodna, nemoj ga otpustiti prazna. DEU 15:14 Daruj ga èim izmeðu stoke svoje i s gumna svojega i iz kace svoje; podaj mu èim te je blagoslovio Gospod Bog tvoj. DEU 15:15 I opominji se da si bio rob u zemlji Misirskoj i da te je izbavio Gospod Bog tvoj; zato ti ja zapovijedam ovo danas. DEU 15:16 Ako li ti reèe: neæu da idem od tebe, zato što te ljubi i dom tvoj, jer mu je dobro kod tebe, DEU 15:17 Tada uzmi šilo i probuši mu uho na vratima, i biæe ti sluga dovijeka; i sluškinji svojoj uèini tako. DEU 15:18 Nemoj da ti bude teško kad ga otpuštaš od sebe slobodna, jer je dvojinom onoliko koliko najamnik zaslužio u tebe za šest godina, da bi te blagoslovio Gospod Bog tvoj u svemu što radiš. DEU 15:19 Sve prvence u stoci svojoj krupnoj i sitnoj što bude muško, posveti Gospodu Bogu svojemu; ne radi na prvencu od krave svoje, i ne strizi prvenca od ovaca svojih. DEU 15:20 Pred Gospodom Bogom svojim jedi ih ti i porodica tvoja svake godine na mjestu koje izbere Gospod. DEU 15:21 Ako li na njemu bude mana, ako bude hromo ili slijepo, ili koja god zla mana bude na njemu, ne kolji ga Gospodu Bogu svojemu. DEU 15:22 U svom mjestu pojedi ga; i èist i neèist neka jede kao srnu i jelena. DEU 15:23 Samo krvi od njega ne jedi; prolij je na zemlju kao vodu. DEU 16:1 Drži mjesec Aviv, te slavi pashu Gospodu Bogu svojemu, jer mjeseca Aviva izveo te je Gospod Bog tvoj iz Misira noæu. DEU 16:2 I zakolji pashu Gospodu Bogu svojemu, od krupne i sitne stoke, na mjestu koje izbere Gospod da ondje nastani ime svoje. DEU 16:3 Ne jedi s njom hljeba kiseloga; sedam dana jedi s njom prijesan hljeb, hljeb nevoljnièki, jer si hiteæi izašao iz zemlje Misirske, pa da se opominješ dana kad si izašao iz Misira, dok si god živ. DEU 16:4 I da se ne vidi u tebe kvasac za sedam dana nigdje meðu granicama tvojim, i da ne ostane preko noæ ništa do jutra od mesa koje zakolješ prvi dan uveèe. DEU 16:5 Ne možeš klati pashe na svakom mjestu svom koje ti da Gospod Bog tvoj; DEU 16:6 Nego na mjestu koje izbere Gospod Bog tvoj da ondje nastani ime svoje, ondje kolji pashu uveèe o sunèanom zahodu u isto vrijeme kad si pošao iz Misira. DEU 16:7 A peci je i jedi na mjestu koje izbere Gospod Bog tvoj; i sjutradan vrativši se idi u svoje šatore. DEU 16:8 Šest dana jedi prijesne hljebove, a sedmi dan da je praznik Gospodnji, tada ne radi ništa. DEU 16:9 Sedam nedjelja nabroj; kad stane srp raditi po ljetini, onda poèni brojiti sedam nedjelja. DEU 16:10 Tada praznuj praznik nedjelja Gospodu Bogu svojemu; što možeš prinesi dragovoljno kako te bude blagoslovio Gospod Bog tvoj. DEU 16:11 I veseli se pred Gospodom Bogom svojim ti i sin tvoj i kæi tvoja i sluga tvoj i sluškinja tvoja, i Levit koji bude u mjestu tvojem, i došljak i sirota i udovica, što budu kod tebe, na mjestu koje izbere Gospod Bog tvoj da ondje nastani ime svoje. DEU 16:12 I opominji se da si bio rob u Misiru, te èuvaj i tvori uredbe ove. DEU 16:13 Praznik sjenica praznuj sedam dana, kad zbereš s gumna svojega i iz kace svoje. DEU 16:14 I veseli se na praznik svoj ti i sin tvoj i kæi tvoja i sluga tvoj i sluškinja tvoja, i Levit i došljak i sirota i udovica, što budu u mjestu tvojem. DEU 16:15 Sedam dana praznuj praznik Gospodu Bogu svojemu na mjestu koje izbere Gospod, kad te blagoslovi Gospod Bog tvoj u svakoj ljetini tvojoj i u svakom poslu ruku tvojih; i budi veseo. DEU 16:16 Tri puta u godini neka doðe svako muško pred Gospoda Boga tvojega na mjesto koje izbere: na praznik prijesnijeh hljebova, na praznik nedjelja i na praznik sjenica, ali niko da ne doðe prazan pred Gospoda; DEU 16:17 Nego svaki s darom od onoga što ima, prema blagoslovu Gospoda Boga tvojega kojim te je darivao. DEU 16:18 Sudije i upravitelje postavi sebi po svijem mjestima koja ti da Gospod Bog tvoj po plemenima tvojim, i neka sude narodu pravo. DEU 16:19 Ne izvræi pravde i ne gledaj ko je ko; ne primaj poklona; jer poklon zašljepljuje oèi mudrima i izvræe rijeèi pravednima. DEU 16:20 Sasvijem idi za pravdom, da bi bio živ i naslijedio zemlju koju ti daje Gospod Bog tvoj. DEU 16:21 Ne sadi luga ni od kakvijeh drveta kod oltara Gospoda Boga svojega, koji naèiniš; DEU 16:22 I ne podiži nikakoga lika; na to mrzi Gospod Bog tvoj. DEU 17:1 Ne prinosi Gospodu Bogu svojemu ni vola ni jagnjeta ni jareta na kom ima mana ili kako god zlo; jer je gadno pred Gospodom Bogom tvojim. DEU 17:2 Ako se naðe kod tebe u kojem od mjesta tvojih, koja ti da Gospod Bog tvoj, èovjek ili žena da uèini zlo pred Gospodom Bogom tvojim prestupajuæi zavjet njegov, DEU 17:3 I otide te služi drugim bogovima i klanja im se, ili suncu ili mjesecu ili èemu god iz vojske nebeske, što nijesam zapovjedio, DEU 17:4 I tebi se to javi i ti èuješ, onda raspitaj dobro; pa ako bude istina i doista se uèinila ona gadna stvar u Izrailju, DEU 17:5 Izvedi onoga èovjeka ili onu ženu, koji uèiniše ono zlo, na vrata svoja, èovjeka onoga ili ženu, i zaspi ih kamenjem da poginu. DEU 17:6 Na svjedoèanstvo dva ili tri èovjeka da se pogubi onaj koga valja pogubiti; ali na svjedoèanstvo jednoga èovjeka da se ne pogubi. DEU 17:7 Svjedoci neka prvi dignu ruke na nj da ga ubiju; a potom sav narod; tako izvadi zlo iz sebe. DEU 17:8 Kad ti bude teško rasuditi izmeðu krvi i krvi, izmeðu raspre i raspre, ili izmeðu rane i rane, oko kojih bude parnica u tvojem mjestu, tada ustani i idi u mjesto koje izbere Gospod Bog tvoj; DEU 17:9 I otidi k sveštenicima Levitima ili k sudiji koji onda bude, pa ih upitaj, i oni æe ti kazati kako valja presuditi. DEU 17:10 I uèini onako kako ti kažu u mjestu koje izbere Gospod, i gledaj da uèiniš sasvijem onako kako te nauèe. DEU 17:11 Po zakonu kojemu te nauèe, i po presudi, koju ti kažu, uèini; ne otstupi od onoga što ti kažu ni nadesno ni nalijevo. DEU 17:12 Ako li bi se ko upro te ne bi htio poslušati sveštenika koji ondje stoji te služi Gospodu Bogu tvojemu, ili sudije, taki èovjek da se pogubi; i izvadi zlo iz Izrailja, DEU 17:13 Da sav narod èuje i boji se, i unapredak da ne radi uporno. DEU 17:14 Kad uðeš u zemlju koju ti daje Gospod Bog tvoj da je naslijediš, i naseliš se u njoj, ako reèeš: da postavim sebi cara, kao što imaju svi narodi oko mene, DEU 17:15 Samo onoga postavi sebi za cara, kojega izbere Gospod Bog tvoj; izmeðu braæe svoje postavi cara sebi; a nemoj postaviti nad sobom èovjeka tuðina, koji nije brat tvoj. DEU 17:16 Ali da ne drži mnogo konja, i da ne vraæa naroda u Misir da bi imao mnogo konja, jer vam je Gospod kazao: ne vraæajte se više ovijem putem. DEU 17:17 I da nema mnogo žena, da se ne bi otpadilo srce njegovo, ni srebra ni zlata da nema vrlo mnogo. DEU 17:18 A kad sjede na prijesto carstva svojega, neka prepiše sebi u knjigu ovaj zakon od sveštenika Levita; DEU 17:19 I neka ga drži kod sebe i neka ga èita dok je živ, da se uèi bojati se Gospoda Boga svojega, držati sve rijeèi ovoga zakona i ove uredbe, i tvoriti ih; DEU 17:20 Da se ne bi podiglo srce njegovo iznad braæe njegove, i da ne bi otstupilo od ove zapovijesti ni nadesno ni nalijevo, da bi dugo carovao on i sinovi njegovi u Izrailju. DEU 18:1 Sveštenici Leviti i sve pleme Levijevo da nemaju dijela ni našljedstva s ostalijem sinovima Izrailjevijem; neka jedu ognjene žrtve Gospodnje i njegovo našljedstvo. DEU 18:2 Našljedstva dakle da nemaju meðu braæom svojom: Gospod je našljedstvo njihovo, kao što im je kazao. DEU 18:3 Ali ovo da pripada sveštenicima od naroda, od onijeh koji prinesu žrtvu, bilo vola ili jagnje: da se daje svešteniku pleæe i obje vilice i želudac. DEU 18:4 Prvine od žita svojega, od vina svojega i od ulja svojega, i prvine od vune s ovaca svojih podaj mu. DEU 18:5 Jer njega izabra Gospod Bog tvoj izmeðu svijeh plemena tvojih da stoji i služi u ime Gospodnje on i sinovi njegovi dovijeka. DEU 18:6 I kad doðe koji Levit iz kojega god mjesta tvojega iz svega Izrailja, gdje nastava, kad doðe po želji duše svoje u mjesto koje izbere Gospod, DEU 18:7 Neka služi u ime Gospoda Boga svojega kao i druga braæa njegova Leviti, koji ondje stoje pred Gospodom. DEU 18:8 Neka jedu jednak dio, osim onoga što bi koji prodao u porodici otaca svojih. DEU 18:9 Kad uðeš u zemlju koju ti Gospod Bog tvoj daje, ne uèi se èiniti gadna djela onijeh naroda. DEU 18:10 Neka se ne naðe u tebe koji bi vodio sina svojega ili kæer svoju kroz oganj, ni vraèar, ni koji gata po zvijezdama, ni koji gata po pticama, ni uroènik, DEU 18:11 Ni bajaè, ni koji se dogovara sa zlijem duhovima, ni opsjenar, ni koji pita mrtve. DEU 18:12 Jer je gad pred Gospodom ko god tako èini, i za take gadove tjera te narode Gospod Bog tvoj ispred tebe. DEU 18:13 Drži se sasvijem Gospoda Boga svojega. DEU 18:14 Jer ti narodi koje æeš naslijediti, slušaju gatare i vraèare; a tebi to ne dopušta Gospod Bog tvoj. DEU 18:15 Proroka isred tebe, izmeðu braæe tvoje, kao što sam ja, podignuæe ti Gospod Bog tvoj; njega slušajte, DEU 18:16 Po svemu kako si iskao od Gospoda Boga svojega na Horivu na dan sabora svojega govoreæi: da više ne èujem glasa Gospoda Boga svojega i da više ne gledam ognja toga velikoga, da ne poginem. DEU 18:17 Zato mi reèe Gospod: dobro rekoše što rekoše. DEU 18:18 Proroka æu im podignuti izmeðu braæe njihove, kao što si ti, i metnuæu rijeèi svoje u usta njegova, i kazivaæe im sve što mu zapovjedim. DEU 18:19 A ko god ne bi poslušao rijeèi mojih, koje æe govoriti u moje ime, od toga æu ja tražiti. DEU 18:20 Ali prorok koji bi se usudio govoriti što u moje ime što mu ja ne zapovijedim da govori, ili koji bi govorio u ime drugih bogova, taki prorok da se pogubi. DEU 18:21 Ako li reèeš u srcu svojem: kako æemo poznati rijeè koje nije Gospod rekao? DEU 18:22 Što bi prorok rekao u ime Gospodnje, pa se ne zbude i ne navrši se, to je rijeè koje nije rekao Gospod; nego je iz oholosti rekao onaj prorok, ne boj ga se. DEU 19:1 Kad Gospod Bog tvoj potre narode kojih zemlju daje tebi Gospod Bog tvoj, i kad ih naslijediš i nastaniš se po gradovima njihovijem i po kuæama njihovijem, DEU 19:2 Odvoj tri grada usred zemlje svoje, koju ti daje Gospod Bog tvoj da je naslijediš, DEU 19:3 Naèini put, i razdijeli na troje krajeve zemlje svoje, koju ti da Gospod Bog tvoj u našljedstvo, pa neka bježi onamo svaki krvnik. DEU 19:4 A ovako neka bude s krvnikom koji uteèe onamo, da bi ostao živ: ko ubije bližnjega svojega nehotice, ne mrzivši prije na nj, DEU 19:5 Kao kad bi ko otišao s bližnjim svojim u šumu da sijeèe drva, pa bi zamahnuo sjekirom u ruci svojoj da posijeèe drvo, a ona bi spala s držalice i pogodila bi bližnjega njegova tako da umre, on neka uteèe u koji od tijeh gradova da ostane živ, DEU 19:6 Da ne bi osvetnik potjerao krvnika dok mu je srce raspaljeno, i da ga ne bi stigao na daleku putu i ubio ga, premda nije zaslužio smrti, jer nije prije mrzio na nj. DEU 19:7 Zato ti zapovijedam i velim: tri grada odvoj. DEU 19:8 A kad raširi Gospod Bog tvoj meðe tvoje, kao što se zakleo ocima tvojim, i da ti svu zemlju koju je rekao dati ocima tvojim, DEU 19:9 Ako uzdržiš i ustvoriš sve ove zapovijesti, koje ti ja danas zapovijedam, da ljubiš Gospoda Boga svojega i hodiš putovima njegovijem svagda, onda dodaj još tri grada osim ona tri, DEU 19:10 Da se ne proljeva krv prava u zemlji tvojoj, koju ti Gospod Bog tvoj daje u našljedstvo, i da ne bude na tebi krv. DEU 19:11 Ali ako ko mrzi na bližnjega svojega i vreba ga, i skoèi na nj, i udari ga tako da umre, a on uteèe u koji od tijeh gradova, DEU 19:12 Onda starješine mjesta njegova neka pošlju i uzmu ga odande, i predadu ga u ruke osvetniku da se pogubi. DEU 19:13 Neka ga ne žali oko tvoje, nego skini krv pravu s Izrailja, da bi ti dobro bilo. DEU 19:14 Ne pomièi meðe bližnjega svojega koju postave stari u našljedstvu tvojem koje dobiješ u zemlji koju ti Gospod Bog tvoj daje da je naslijediš. DEU 19:15 Neka ne ustaje jedan svjedok na èovjeka ni za kako zlo i ni za kakav grijeh izmeðu svijeh grijeha koji se èine, nego na rijeèima dva ili tri svjedoka da ostaje stvar. DEU 19:16 Ako bi ustao lažan svjedok na koga da svjedoèi na njega da se odmeæe Boga, DEU 19:17 Onda neka stanu ta dva èovjeka, koji imaju tu raspru, pred Gospoda, pred sveštenike i pred sudije koje budu u to vrijeme; DEU 19:18 I neka dobro ispitaju sudije; ako svjedok onaj bude lažan svjedok i lažno svjedoèi na brata svojega, DEU 19:19 Uèinite mu onako kako je on mislio uèiniti bratu svojemu; i izvadi zlo iz sebe, DEU 19:20 Da se ostali èuvši to boje, i unapredak više ne èine tako zlo usred tebe. DEU 19:21 Neka ne žali oko tvoje: život za život, oko za oko, zub za zub, ruku za ruku, nogu za nogu. DEU 20:1 Kad otideš na vojsku na neprijatelja svojega i vidiš konje i kola i narod veæi od sebe, nemoj se uplašiti od njih, jer je s tobom Gospod Bog tvoj, koji te je izveo iz zemlje Misirske. DEU 20:2 I kad poðete da se pobijete, neka pristupi sveštenik i progovori narodu, DEU 20:3 I neka im reèe: slušaj Izrailju! vi polazite danas u boj na neprijatelje svoje, neka ne trne srce vaše, ne bojte se i ne plašite se, niti se prepadajte od njih. DEU 20:4 Jer Gospod Bog vaš ide s vama i biæe se za vas s neprijateljima vašim da vas saèuva. DEU 20:5 Potom i vojvode neka progovore narodu, i reku: ko je sagradio novu kuæu a nije poèeo sjedjeti u njoj? neka ide, nek se vrati kuæi svojoj, da ne bi poginuo u boju, i drugi poèeo sjedjeti u njoj. DEU 20:6 I ko je posadio vinograd a još ga nije brao? neka ide, nek se vrati kuæi svojoj, da ne bi poginuo u boju, i drugi ga brao. DEU 20:7 I ko je isprosio djevojku a još je nije odveo? neka ide, nek se vrati kuæi svojoj, da ne bi poginuo u boju, i drugi je odveo. DEU 20:8 Još i ovo neka kažu vojvode narodu i reku: ko je strašiv i trne mu srce? neka ide, nek se vrati kuæi svojoj, da ne bi trnulo srce braæi njegovoj kao njemu. DEU 20:9 I kad vojvode izgovore narodu, onda neka namjeste glavare od èeta pred narod. DEU 20:10 Kad doðeš pod koji grad da ga biješ, prvo ga ponudi mirom. DEU 20:11 Ako ti odgovori mirom i otvori ti vrata, sav narod koji se naðe u njemu neka ti plaæa danak i bude ti pokoran. DEU 20:12 Ako li ne uèini mira s tobom nego se stane biti s tobom, tada ga bij. DEU 20:13 I kad ga Gospod Bog tvoj preda u ruke tvoje, pobij sve muškinje u njemu maèem. DEU 20:14 A žene i djecu i stoku i što god bude u gradu, sav plijen u njemu, otmi, i jedi plijen od neprijatelja svojih, koji ti da Gospod Bog tvoj. DEU 20:15 Tako èini sa svijem gradovima, koji su daleko od tebe i nijesu od gradova ovijeh naroda. DEU 20:16 A u gradovima ovijeh naroda, koje ti Gospod Bog tvoj daje u našljedstvo, ne ostavi u životu nijedne duše žive. DEU 20:17 Nego ih zatri sasvijem, Heteje i Amoreje i Hananeje i Ferezeje i Jeveje i Jevuseje, kao što ti je zapovjedio Gospod Bog tvoj. DEU 20:18 Da vas ne nauèe èiniti gadna djela koja èiniše bogovima svojim, i da ne zgriješite Gospodu Bogu svojemu. DEU 20:19 Kad opkoliš kakav grad i budeš dugo pod njim bijuæi ga da bi ga uzeo, ne kvari drveta njegovijeh sjekirom; jer možeš s njih jesti, zato ih ne sijeci; jer drvo poljsko je li èovjek da uðe u grad ispred tebe? DEU 20:20 Nego drveta koja znaš da im se rod ne jede, njih obaljuj i sijeci i gradi zaklon od grada koji se bije s tobom, dokle ne padne. DEU 21:1 Kad se naðe ubijen èovjek u zemlji koju ti daje Gospod Bog tvoj da je naslijediš, gdje leži u polju, a ne zna se ko ga je ubio, DEU 21:2 Tada neka izidu starješine tvoje i sudije tvoje, i neka izmjere od ubijenoga do gradova koji su oko njega. DEU 21:3 Pa koji grad bude najbliže ubijenoga, starješine onoga grada neka uzmu junicu iz goveda, na kojoj se još nije radilo, koja nije vukla u jarmu, DEU 21:4 I neka odvedu starješine onoga grada tu junicu u pustu dolinu gdje se ne kopa ni sije, i neka zakolju junicu ondje u dolini. DEU 21:5 Potom neka pristupe sveštenici, sinovi Levijevi; jer njih izabra Gospod Bog tvoj da mu služe i da blagosiljaju u ime Gospodnje, i na njihovijem rijeèima da ostaje svaka raspra i svaka šteta; DEU 21:6 I sve starješine onoga grada koji budu najbliže ubijenoga neka operu ruke svoje nad zaklanom junicom u onoj dolini, DEU 21:7 I tvrdeæi neka reku: ruke naše nijesu prolile ove krvi niti su oèi naše vidjele; DEU 21:8 Milostiv budi narodu svojemu Izrailju, koji si iskupio, Gospode, i ne meæi prave krvi na narod svoj Izrailja. Tako æe se oèistiti od one krvi. DEU 21:9 I ti æeš skinuti pravu krv sa sebe kad uèiniš što je pravo pred Gospodom. DEU 21:10 Kad otideš na vojsku na neprijatelje svoje, i preda ih Gospod Bog tvoj u ruke tvoje i zarobiš ih mnogo, DEU 21:11 I ugledaš u roblju lijepu ženu, i omili ti da bi je htio uzeti za ženu, DEU 21:12 Odvedi je kuæi svojoj; i neka obrije glavu svoju i sreže nokte svoje; DEU 21:13 I neka skine sa sebe haljine svoje u kojima je zarobljena, i neka sjedi u kuæi tvojoj, i žali za ocem svojim i za materom svojom cio mjesec dana; potom lezi s njom, i budi joj muž i ona nek ti bude žena. DEU 21:14 Ako ti poslije ne bi bila po volji, pusti je neka ide kuda joj drago, ali nikako da je ne prodaš za novce ni da njom trguješ, jer si je osramotio. DEU 21:15 Ko bi imao dvije žene, jednu milu a drugu nemilu, pa bi rodile sinove, i mila i nemila, i prvenac bi bio od nemile, DEU 21:16 Onda kad doðe vrijeme da podijeli sinovima svojim što ima, ne može prvencem uèiniti sina od mile preko sina od nemile koji je prvenac; DEU 21:17 Nego za prvenca neka prizna sina od nemile i dade mu dva dijela od svega što ima, jer je on poèetak sile njegove, njegovo je pravo prvenaèko. DEU 21:18 Ko bi imao sina samovoljna i nepokorna, koji ne sluša oca svojega ni matere svoje, i kojega oni i karaše pa opet ne sluša, DEU 21:19 Neka ga uzmu otac i mati, i neka ga dovedu k starješinama grada svojega na vrata mjesta svojega, DEU 21:20 I neka kažu starješinama grada svojega: ovaj sin naš samovoljan je i nepokoran, ne sluša nas, izjelica je i pijanica. DEU 21:21 Tada svi ljudi onoga mjesta neka ga zaspu kamenjem da pogine; i tako izvadi zlo iz sebe, da sav Izrailj èuje i boji se. DEU 21:22 Ko zgriješi tako da zasluži smrt, te bude osuðen na smrt i objesiš ga na drvo, DEU 21:23 Neka ne prenoæi tijelo njegovo na drvetu, nego ga isti dan pogrebi, jer je proklet pred Bogom ko je obješen; zato ne skvrni zemlje koju ti Gospod Bog tvoj daje u našljedstvo. DEU 22:1 Kad vidiš vola ili ovcu brata svojega gdje luta, nemoj proæi mimo njih, nego ih odvedi bratu svojemu. DEU 22:2 Ako li ti brat tvoj nije blizu ili ga ne znaš, odvedi ih svojoj kuæi neka budu kod tebe dokle ih ne potraži brat tvoj, i tada mu ih vrati. DEU 22:3 Tako uèini i s magarcem njegovijem i s haljinom njegovom; i tako uèini sa svakom stvarju brata svojega izgubljenom, kad je izgubi a ti je naðeš, nemoj proæi mimo nju. DEU 22:4 Kad vidiš magarca ili vola brata svojega gdje je pao na putu, nemoj ih proæi, nego ih podigni s njim. DEU 22:5 Žena da ne nosi muškoga odijela niti èovjek da se oblaèi u ženske haljine, jer je gad pred Gospodom Bogom tvojim ko god tako èini. DEU 22:6 Kad naiðeš putem na gnijezdo ptièije, na drvetu ili na zemlji, sa ptiæima ili sa jajcima, a majka leži na ptiæima ili na jajcima, nemoj uzeti majke s ptiæima. DEU 22:7 Nego pusti majku a ptiæe uzmi, da bi ti dobro bilo i da bi ti se produljili dani. DEU 22:8 Kad gradiš novu kuæu, naèini ogradu oko strehe svoje, da ne bi navukao krvi na dom svoj, kad bi ko pao s njega. DEU 22:9 Ne sij u vinogradu svojem drugoga sjemena da ne bi oskvrnio i rod od sjemena koje posiješ i rod vinogradski. DEU 22:10 Ne ori na volu i na magarcu zajedno. DEU 22:11 Ne oblaèi haljine tkane od vune i od lana zajedno. DEU 22:12 Naèini sebi rese na èetiri kraja od haljine koju oblaèiš. DEU 22:13 Ko se oženi, pa mu žena omrzne pošto legne s njom, DEU 22:14 Pa da priliku da se govori o njoj i prospe rðav glas o njoj govoreæi: oženih se ovom, ali legavši s njom ne naðoh u nje djevojaštva; DEU 22:15 Tada otac djevojèin i mati neka uzmu i donesu znake djevojaštva njezina pred starješine grada svojega na vrata, DEU 22:16 I neka reèe otac djevojèin starješinama: ovu kæer svoju dadoh ovomu èovjeku za ženu, a on mrzi na nju, DEU 22:17 I dade priliku da se govori o njoj rekav: ne naðoh u tvoje kæeri djevojaštva; a evo znaka djevojaštva kæeri moje. I neka razastru haljinu pred starješinama gradskim. DEU 22:18 Tada starješine grada onoga neka uzmu muža njezina i nakaraju ga, DEU 22:19 I neka ga oglobe sto sikala srebra, koje neka dadu ocu djevojèinu zato što je iznio rðav glas na djevojku Izrailjku, i neka mu bude žena; da je ne može pustiti dok je živ. DEU 22:20 Ali ako bude ono istina, da se nije našlo djevojaštvo u djevojke, DEU 22:21 Tada neka izvedu djevojku na vrata oca njezina, i neka je zaspu kamenjem ljudi onoga mjesta da pogine, zato što uèini sramotu u Izrailju kurvavši se u domu oca svojega. Tako izvadi zlo iz sebe. DEU 22:22 Ako se ko uhvati gdje leži sa ženom udatom, neka se pogube oboje, èovjek koji je ležao sa ženom i žena. Tako izvadi zlo iz Izrailja. DEU 22:23 Kad djevojka bude isprošena za koga, pa je naðe kogod u mjestu i obleži je, DEU 22:24 Izvedite ih oboje na vrata onoga mjesta, i zaspite ih kamenjem da poginu, djevojku što nije vikala u mjestu, a èovjeka što je osramotio ženu bližnjega svojega. Tako izvadi zlo iz sebe. DEU 22:25 Ako li u polju naðe èovjek djevojku isprošenu, i silom je obleži, tada da se pogubi samo èovjek koji je obleža; DEU 22:26 A djevojci ne èini ništa, nije uèinila grijeha koji zaslužuje smrt, jer kao kad ko skoèi na bližnjega svojega i ubije ga, takva je i ta stvar; DEU 22:27 Jer naðe je u polju, i djevojka isprošena vika, ali ne bi nikoga da je odbrani. DEU 22:28 Ako ko naðe djevojku koja nije isprošena i uhvati je i legne s njom, i zateku se, DEU 22:29 Tada èovjek onaj koji je legao s njom da da ocu djevojèinu pedeset sikala srebra, i neka mu ona bude žena zato što je osramoti; da je ne može pustiti dok je živ. DEU 22:30 Niko da se ne ženi ženom oca svojega, ni da otkrije skuta oca svojega. DEU 23:1 U sabor Gospodnji da ne ulazi ni utuèen ni uškopljen. DEU 23:2 U sabor Gospodnji da ne ulazi kopile, ni deseto koljeno njegovo da ne ulazi u sabor Gospodnji. DEU 23:3 Ni Amonac ni Moavac da ne ulazi u sabor Gospodnji, ni deseto koljeno njihovo, da ne ulazi u sabor Gospodnji dovijeka. DEU 23:4 Zato što ne izidoše pred vas s hljebom i vodom na putu kad ste išli iz Misira, i što najmiše za novce na vas Valama sina Veorova iz Fetore u Mesopotamiji da te prokune, DEU 23:5 Premda ne htje Gospod Bog tvoj poslušati Valama, nego ti Gospod Bog tvoj obrati prokletstvo u blagoslov, jer te milova Gospod Bog tvoj. DEU 23:6 Ne traži mira njihova ni dobra njihova nigda za svoga vijeka. DEU 23:7 Nemoj se gaditi na Idumejca, jer ti je brat; nemoj se gaditi na Misirca, jer si bio došljak u zemlji njegovoj. DEU 23:8 Sinovi koji se rode od njih u treæem koljenu neka dolaze u sabor Gospodnji. DEU 23:9 Kad otideš na vojsku na neprijatelje svoje, tada se èuvaj od svake zle stvari. DEU 23:10 Ako se meðu vama ko oskvrni od èega što mu se noæu dogodi, neka izide iza okola i ne ulazi u oko. DEU 23:11 A pred veèe neka se opere vodom, pa kad sunce zaðe neka uðe u oko. DEU 23:12 I imaj mjesto iza okola gdje æeš izlaziti napolje. DEU 23:13 I imaj lopaticu u opravi svojoj, pa kad izideš napolje, zakopaj njom, a kad poðeš natrag, zagrni neèist svoju. DEU 23:14 Jer Gospod Bog tvoj ide usred okola tvojega da te izbavi i da ti preda neprijatelje tvoje; zato neka je oko tvoj svet, da ne vidi u tebe nikakve neèistote, da se ne bi odvratio od tebe. DEU 23:15 Nemoj izdati sluge gospodaru njegovu, koji uteèe k tebi od gospodara svojega; DEU 23:16 Nego neka ostane kod tebe, usred tebe, u mjestu koje izbere u kojem gradu tvom, gdje mu bude drago; nemoj ga cvijeliti. DEU 23:17 Da ne bude kurve izmeðu kæeri Izrailjevijeh, ni adžuvana izmeðu sinova Izrailjevih. DEU 23:18 Ne nosi u dom Gospoda Boga svojega ni po kakom zavjetu plate kurvine ni cijene od psa, jer je oboje gad pred Gospodom Bogom tvojim. DEU 23:19 Ne daji na dobit bratu svojemu ni novaca ni hrane niti išta što se daje na dobit. DEU 23:20 Strancu podaj na dobit, ali bratu svojemu nemoj davati na dobit, da bi te blagoslovio Gospod Bog tvoj u svemu zašto se prihvatiš rukom svojom u zemlji u koju ideš da je naslijediš. DEU 23:21 Kad uèiniš zavjet Gospodu Bogu svojemu, ne oklijevaj ispuniti ga, jer æe ga tražiti od tebe Gospod Bog tvoj, i biæe na tebi grijeh. DEU 23:22 Ako li se ne zavjetuješ, neæe biti na tebi grijeha. DEU 23:23 Što ti izide iz usta, ono drži i uèini, kao što zavjetuješ Gospodu Bogu svojemu dragovoljno, što izreèeš ustima svojim. DEU 23:24 Kad uðeš u vinograd bližnjega svojega, možeš jesti grožða po volji dok se nasitiš; ali ga ne meæi u sud svoj. DEU 23:25 Kad uðeš u usjev bližnjega svojega, možeš trgati klasje rukom svojom; ali da ne zažnješ srpom u usjev bližnjega svojega. DEU 24:1 Kad ko uzme ženu i oženi se njom, pa se dogodi da mu ona ne bude po volji, što on naðe na njojzi štogod ružno, neka joj napiše knjigu raspusnu i da joj u ruke, pa neka je otpusti iz svoje kuæe. DEU 24:2 A ona otišavši iz kuæe njegove, ako otide i uda se za drugoga, DEU 24:3 Pa ako ovaj drugi muž omrzne na nju i napiše joj knjigu raspusnu i da joj u ruku, i otpusti je iz svoje kuæe, ili ako umre ovaj drugi muž koji se oženi njom, DEU 24:4 Tada preðašnji muž koji je otpusti ne može je opet uzeti za ženu, pošto se s njega ona oskvrnila, jer je gad pred Gospodom. Tako ne daj da se griješi zemlja koju ti Gospod Bog tvoj daje u našljedstvo. DEU 24:5 Ko se skoro bude oženio, neka ne ide na vojsku, i ne nameæi na nj nikakoga posla; neka bude slobodan u kuæi svojoj godinu dana i neka se raduje sa ženom svojom koju je doveo. DEU 24:6 Niko da ne uzima u zalogu žrvnja gornjega ni donjega, jer bi uzeo dušu u zalogu. DEU 24:7 Ko se naðe da je ukrao èovjeka izmeðu braæe svoje, sinova Izrailjevih, i trgovao njim i prodao ga, neka pogine onaj kradljivac; tako izvadi zlo iz sebe. DEU 24:8 Èuvaj se bolesti gube, i pazi dobro i èini sve što vas uèe sveštenici Leviti, kao što sam im zapovjedio, držite i èinite. DEU 24:9 Opominji se šta je uèinio Gospod Bog tvoj Mariji na putu kad izidoste iz Misira. DEU 24:10 Kad ti je bližnji tvoj dužan što mu drago, ne idi u kuæu njegovu da mu uzmeš zalog; DEU 24:11 Nego stoj napolju, a èovjek koji ti je dužan neka ti iznese napolje zalog svoj. DEU 24:12 Ako je siromah, ne spavaj sa zalogom njegovijem; DEU 24:13 Nego mu vrati zalog njegov do zahoda sunèanoga, da bi ležeæi na svojoj haljini blagosiljao te, a to æe ti se primiti u pravdu pred Gospodom Bogom tvojim. DEU 24:14 Nemoj zanijeti najamnika, siromaha i potrebitoga izmeðu braæe svoje, ni došljaka koji je kod tebe u zemlji tvojoj u mjestu tvojem. DEU 24:15 Podaj mu najam njegov isti dan, i da ga ne zaðe sunce u tebe, jer je siromah i tijem dušu drži, da ne bi zavikao na te ka Gospodu, i bilo bi ti grijeh. DEU 24:16 Neka ne ginu ocevi za sinove ni sinovi za oceve; svaki za svoj grijeh neka gine. DEU 24:17 Ne izvræi pravice došljaku ni siroti, i ne uzimaj u zalogu haljine udovici. DEU 24:18 Nego se opominji da si bio rob u Misiru, i da te je iskupio odande Gospod Bog tvoj; zato ti zapovijedam da ovo èiniš. DEU 24:19 Kad žanješ ljetinu svoju na njivi svojoj, ako zaboraviš koji snop na njivi, ne vraæaj se da ga uzmeš; neka ga došljaku, siroti i udovici, da bi te blagoslovio Gospod Bog tvoj u svakom poslu ruku tvojih. DEU 24:20 Kad treseš masline svoje, ne zagledaj granu po granu pošto otreseš; neka došljaku, siroti i udovici. DEU 24:21 Kad bereš vinograd svoj, ne pabirèi pošto obereš; neka došljaku, siroti i udovici. DEU 24:22 I opominji se da si bio rob u zemlji Misirskoj; zato ti ja zapovijedam da ovo èiniš. DEU 25:1 Kad je raspra meðu ljudima, pa doðu na sud da im sude, tada pravoga neka opravdaju a krivoga neka osude. DEU 25:2 I ako krivi zaslužuje boj, tada sudija neka zapovjedi da ga povale i biju pred njim, na broj prema krivici njegovoj. DEU 25:3 Do èetrdeset udaraca neka zapovjedi da mu udare, ne više, da se ne bi poništio brat tvoj u tvojim oèima, kad bi mu se udarilo više udaraca. DEU 25:4 Nemoj zavezati usta volu kad vrše. DEU 25:5 Kad braæa žive zajedno pa umre jedan od njih bez djece, onda žena umrloga da se ne uda iz kuæe za drugoga; brat njegov neka otide k njoj i uzme je za ženu i uèini joj dužnost djeversku. DEU 25:6 I prvi sin kojega ona rodi neka se nazove imenom brata njegova umrloga, da ne pogine ime njegovo u Izrailju. DEU 25:7 Ako li onaj èovjek ne bi htio uzeti snahe svoje, onda snaha njegova neka doðe na vrata pred starješine, i reèe: neæe djever moj da podigne bratu svojemu sjemena u Izrailju, neæe da mi uèini dužnosti djeverske. DEU 25:8 Tada neka ga dozovu starješine mjesta onoga i razgovore se s njim; pa ako se on upre i reèe: neæu da je uzmem; DEU 25:9 Onda neka pristupi k njemu snaha njegova pred starješinama, i neka mu izuje obuæu s noge njegove i pljune mu u lice, i progovorivši neka reèe: tako valja da bude èovjeku koji neæe da zida kuæe brata svojega. DEU 25:10 I on neka se zove u Izrailju: dom bosoga. DEU 25:11 Ako bi se svadili ljudi, jedan s drugim, pa bi došla žena jednoga da otme muža svojega iz ruke drugoga koji ga bije, i pruživši ruku svoju uhvatila bi ga za mošnice, DEU 25:12 Otsijeci joj ruku; neka ne žali oko tvoje. DEU 25:13 Nemoj imati u torbi svojoj dvojaku mjeru, veliku i malu. DEU 25:14 Nemoj imati u kuæi svojoj dvojaku efu, veliku i malu. DEU 25:15 Mjera potpuna i prava neka ti je; efa potpuna i prava neka ti je, da bi ti se produljili dani tvoji u zemlji koju ti daje Gospod Bog tvoj. DEU 25:16 Jer je gad pred Gospodom Bogom tvojim ko god èini tako, ko god èini krivo. DEU 25:17 Opominji se šta ti je uèinio Amalik na putu kad iðaste iz Misira, DEU 25:18 Kako te doèeka na putu i pobi na kraju sve umorne koji iðahu za tobom, kad si bio sustao i iznemogao, i ne boja se Boga. DEU 25:19 Zato kad te Gospod Bog tvoj smiri od svijeh neprijatelja tvojih unaokolo u zemlji koju ti daje Gospod Bog tvoj da je naslijediš, tada zatri spomen Amaliku pod nebom; ne zaboravi. DEU 26:1 A kad uðeš u zemlju koju ti daje Gospod Bog tvoj u našljedstvo, i naslijediš je i naseliš se u njoj, DEU 26:2 Uzmi prvina od svakoga voæa one zemlje, koje æeš prinositi od zemlje svoje koju ti Gospod Bog tvoj daje, i metnuvši u kotaricu idi na mjesto koje Gospod Bog tvoj izabere da ondje nastani ime svoje, DEU 26:3 I došavši k svešteniku koji bude onda reci mu: priznajem danas pred Gospodom Bogom tvojim da sam ušao u zemlju za koju se Gospod Bog zakleo ocima našim da æe nam je dati. DEU 26:4 A sveštenik neka uzme kotaricu iz tvoje ruke i metne je pred oltarom Gospoda Boga tvojega. DEU 26:5 Tada progovori i reci pred Gospodom Bogom svojim: otac moj bijaše siromah Sirin i siðe u Misir s malo èeljadi, i bi ondje došljak, pa posta narod velik i silan i obilan na broju. DEU 26:6 Ali Misirci stadoše zlo postupati s nama, muèiše nas i udaraše na nas teške poslove. DEU 26:7 I mi zavapismo ka Gospodu Bogu otaca svojih, i Gospod èu glas naš, i pogleda na muku našu, na trud naš i na nevolju našu. DEU 26:8 I izvede nas Gospod iz Misira rukom krjepkom i mišicom podignutom, i strahotom velikom i znacima i èudesima. DEU 26:9 I dovede nas na ovo mjesto, i dade nam zemlju ovu, zemlju u kojoj teèe mlijeko i med. DEU 26:10 Zato sad evo donesoh prvine od roda ove zemlje koju si mi dao, Gospode. I ostavi ih pred Gospodom Bogom svojim, i pokloni se pred Gospodom Bogom svojim. DEU 26:11 I veseli se svakim dobrom koje ti da Gospod Bog tvoj i domu tvojemu, ti i Levit i došljak koji je kod tebe. DEU 26:12 A kad daš sve desetke od dohodaka svojih treæe godine, koje je godina desetka, i daš Levitu, došljaku, siroti i udovici da jedu u mjestima tvojim i nasite se, DEU 26:13 Onda reci pred Gospodom Bogom svojim: iznesoh iz doma svojega što je sveto, i dadoh Levitu i došljaku, siroti i udovici sasvijem po zapovijesti koju si mi zapovjedio; ne prestupih zapovijesti tvojih niti zaboravih; DEU 26:14 Ne jedoh od toga u žalosti svojoj, niti uzeh od toga na potrebu neèistu, niti dadoh od toga na mrtvaca; slušah Gospoda Boga svojega, uèinih sve kako si mi zapovjedio. DEU 26:15 Pogledaj iz svetoga stana svojega s neba, i blagoslovi narod svoj Izrailja i zemlju koju si nam dao kao što si se zakleo ocima našim, zemlju u kojoj teèe mlijeko i med. DEU 26:16 Danas ti Gospod Bog tvoj zapovijeda da izvršuješ ove uredbe i ove zakone. Pazi dakle i izvršuj ih od svega srca svojega i od sve duše svoje. DEU 26:17 Danas si se zarekao Gospodu da æe ti biti Bog i da æeš iæi putovima njegovijem i držati uredbe njegove, i zapovijesti njegove i zakone njegove, i da æeš slušati glas njegov. DEU 26:18 A Gospod se tebi danas zarekao da æeš mu biti narod osobit, kao što ti je govorio, da bi držao sve zapovijesti njegove; DEU 26:19 I da æe te podignuti nad sve narode, koje je stvorio hvalom, imenom i slavom, da budeš narod svet Gospodu Bogu svojemu, kao što ti je govorio. DEU 27:1 I zapovjedi Mojsije sa starješinama Izrailjevijem narodu govoreæi: držite sve ove zapovijesti koje vam ja danas zapovijedam. DEU 27:2 I kad prijeðeš preko Jordana u zemlju koju ti daje Gospod Bog tvoj, podigni sebi kamenje veliko i namaži ga kreèem. DEU 27:3 I napiši na njemu sve rijeèi ovoga zakona, kad prijeðeš da uðeš u zemlju koju ti daje Gospod Bog tvoj, u zemlju gdje teèe mlijeko i med, kao što ti je kazao Gospod Bog otaca tvojih. DEU 27:4 Kada dakle prijeðeš preko Jordana, podigni to kamenje, za koje ti zapovijedam danas, na gori Evalu, i namaži ga kreèem. DEU 27:5 I naèini ondje oltar Gospodu Bogu svojemu, oltar od kamenja, ali ga nemoj gvožðem tesati. DEU 27:6 Od cijela kamenja naèini oltar Gospodu Bogu svojemu, i na njemu prinesi Gospodu Bogu svojemu žrtve paljenice. DEU 27:7 Prinesi i zahvalne žrtve, i jedi ih ondje, i veseli se pred Gospodom Bogom svojim. DEU 27:8 I napiši na tom kamenju sve rijeèi ovoga zakona dobro i razgovijetno. DEU 27:9 I reèe Mojsije i sveštenici Leviti svemu Izrailju govoreæi: pazi i èuj Izrailju, danas si postao narod Gospoda Boga svojega. DEU 27:10 Zato slušaj glas Gospoda Boga svojega, i tvori zapovijesti njegove i uredbe njegove, koje ti ja danas zapovijedam. DEU 27:11 I zapovjedi Mojsije u onaj dan narodu govoreæi: DEU 27:12 Ovi neka stanu da blagosiljaju narod na gori Garizinu, kad prijeðete preko Jordana: Simeun, Levije, Juda, Isahar, Josif i Venijamin. DEU 27:13 A ovi neka stanu da proklinju na gori Evalu: Ruvim, Gad, Asir, Zavulon, Dan i Neftalim. DEU 27:14 I neka progovore Leviti glasovito i reku svjema u Izrailju: DEU 27:15 Proklet da je èovjek koji bi naèinio lik rezan ili liven, stvar gadnu pred Gospodom, djelo ruku umjetnièkih, ako bi i na skrivenu mjestu metnuo. A sav narod odgovarajuæi neka reèe: amin. DEU 27:16 Proklet da je koji bi ružio oca svojega ili mater svoju. A sav narod neka reèe: amin. DEU 27:17 Proklet da je koji bi pomakao meðu bližnjega svojega. A sav narod neka reèe: amin. DEU 27:18 Proklet da je koji bi zaveo slijepca s puta. A sav narod neka reèe: amin. DEU 27:19 Proklet da je koji bi izvrnuo pravicu došljaku, siroti ili udovici. A sav narod neka reèe: amin. DEU 27:20 Proklet da je koji bi obležao ženu oca svojega, te otkrio skut oca svojega. A sav narod neka reèe: amin. DEU 27:21 Proklet da je koji bi obležao kakvo god živinèe. A sav narod neka reèe: amin. DEU 27:22 Proklet da je koji bi obležao sestru svoju, kæer oca svojega ili kæer matere svoje. A sav narod neka reèe: amin. DEU 27:23 Proklet da je koji bi obležao taštu svoju. A sav narod neka reèe: amin. DEU 27:24 Proklet da je koji bi ubio bližnjega svojega iz potaje. A sav narod neka reèe: amin. DEU 27:25 Proklet da je koji bi primio kakav poklon da ubije èovjeka prava. A sav narod neka reèe: amin. DEU 27:26 Proklet da je koji ne bi ostao na rijeèima ovoga zakona, i tvorio ih. A sav narod neka reèe: amin. DEU 28:1 Ako dobro uzaslušaš glas Gospoda Boga svojega držeæi i tvoreæi sve zapovijesti njegove, koje ti ja danas zapovijedam, uzvisiæe te Gospod Bog tvoj više svijeh naroda na zemlji. DEU 28:2 I doæi æe na te svi ovi blagoslovi, i steæi æe ti se, ako uzaslušaš glas Gospoda Boga svojega. DEU 28:3 Blagosloven æeš biti u gradu, i blagosloven æeš biti u polju, DEU 28:4 Blagosloven æe biti plod utrobe tvoje, i plod zemlje tvoje i plod stoke tvoje, mlad goveda tvojih i stada ovaca tvojih. DEU 28:5 Blagoslovena æe biti kotarica tvoja i naæve tvoje. DEU 28:6 Blagosloven æeš biti kad dolaziš i blagosloven æeš biti kad polaziš. DEU 28:7 Daæe ti Gospod neprijatelje tvoje koji ustanu na te da ih biješ; jednijem æe putem doæi na te, a na sedam æe putova bježati od tebe. DEU 28:8 Gospod æe poslati blagoslov da bude s tobom u žitnicama tvojim i u svemu za što se prihvatiš rukom svojom, i blagosloviæe te u zemlji koju ti daje Gospod Bog tvoj. DEU 28:9 Postaviæe te Gospod da mu budeš narod svet, kao što ti se zakleo, ako uzdržiš zapovijesti Gospoda Boga svojega i uzideš putovima njegovijem. DEU 28:10 I vidjeæe svi narodi na zemlji da se ime Gospodnje priziva na tebe, i bojaæe se tebe. DEU 28:11 I uèiniæe Gospod da si obilan svakim dobrom, plodom utrobe svoje i plodom stoke svoje i plodom zemlje svoje na zemlji za koju se zakleo Gospod ocima tvojim da æe ti je dati. DEU 28:12 Otvoriæe ti Gospod dobru riznicu svoju, nebo, da da dažd zemlji tvojoj na vrijeme, i blagosloviæe svako djelo ruku tvojih, te æeš davati u zajam mnogim narodima, a sam neæeš uzimati u zajam. DEU 28:13 I uèiniæe te Gospod Bog tvoj da si glava a ne rep, i biæeš samo gore a neæeš biti dolje, ako uzaslušaš zapovijesti Gospoda Boga svojega, koje ti danas ja zapovijedam, da ih držiš i tvoriš, DEU 28:14 I ne otstupiš ni od jedne rijeèi koju vam danas ja zapovijedam, ni nadesno ni nalijevo, pristajuæi za drugim bogovima da im služiš. DEU 28:15 Ali ako ne uzaslušaš glasa Gospoda Boga svojega da držiš i tvoriš sve zapovijesti njegove i uredbe njegove, koje ti ja danas zapovijedam, doæi æe na tebe sve ove kletve i stignuæe te. DEU 28:16 Proklet æeš biti u gradu, i proklet æeš biti u polju. DEU 28:17 Prokleta æe biti kotarica tvoja i naæve tvoje. DEU 28:18 Proklet æe biti plod utrobe tvoje i plod zemlje tvoje, mlad goveda tvojih i stada ovaca tvojih. DEU 28:19 Proklet æeš biti kad dolaziš, i proklet æeš biti kad polaziš. DEU 28:20 Poslaæe Gospod na tebe kletvu, rasap i pogibao u svemu za što se prihvatiš rukom svojom i što uzradiš, dokle se ne zatreš i propadneš na preèac za zla djela svoja kojima si me odustavio. DEU 28:21 Uèiniæe Gospod Bog tvoj da se prilijepi za te pomor, dokle te ne istrijebi sa zemlje u koju ideš da je naslijediš. DEU 28:22 Udariæe te Gospod suhom bolešæu i vruæicom, i groznicom i žegom i maèem, i sušom i medljikom, koje æe te goniti dokle ne propadneš. DEU 28:23 A nebo nad glavom tvojom biæe od mjedi a zemlja pod tobom od gvožða. DEU 28:24 Uèiniæe Gospod da dažd zemlji tvojoj bude prah i pepeo, koji æe padati s neba na te, dokle se ne istrijebiš. DEU 28:25 Daæe te Gospod Bog tvoj neprijateljima tvojim da te biju; jednijem æeš putem izaæi na njih, a na sedam æeš putova bježati od njih, i potucaæeš se po svijem carstvima na zemlji. DEU 28:26 I mrtvo tijelo tvoje biæe hrana svijem pticama nebeskim i zvijerju zemaljskom, niti æe biti ko da ih poplaši. DEU 28:27 Udariæe te Gospod prištevima Misirskim i šuljevima i šugom i krastama, da se neæeš moæi iscijeliti. DEU 28:28 Udariæe te Gospod ludilom i šljepotom i bjesnilom. DEU 28:29 I pipaæeš u podne, kao što pipa slijepac po mraku, niti æeš imati napretka na putovima svojim; i èiniæe ti se krivo i otimaæe se od tebe jednako, i neæe biti nikoga da ti pomože. DEU 28:30 Oženiæeš se, a drugi æe spavati sa tvojom ženom; sazidaæeš kuæu, a neæeš sjedjeti u njoj; posadiæeš vinograd, a neæeš ga brati. DEU 28:31 Vo tvoj klaæe se na tvoje oèi, a ti ga neæeš jesti; magarac tvoj oteæe se pred tobom, i neæe ti se vratiti; ovce tvoje daæe se neprijatelju tvojemu, i neæe biti nikoga da ti pomože. DEU 28:32 Sinovi tvoji i kæeri tvoje daæe se drugomu narodu, a oèi æe tvoje gledati i kapaæe jednako za njima, a neæe biti snage u ruci tvojoj. DEU 28:33 Rod zemlje tvoje i svu muku tvoju izješæe narod, kojega ne znaš, i èiniæe ti krivo i gaziæe te jednako. DEU 28:34 I poludjeæeš od onoga što æeš gledati svojim oèima. DEU 28:35 Udariæe te Gospod prištem zlim u koljenima i na golijenima, da se neæeš moæi iscijeliti, od stopala noge tvoje do tjemena. DEU 28:36 Odvešæe Gospod tebe i cara tvojega, kojega postaviš nad sobom, u narod kojega nijesi znao ti ni stari tvoji, i ondje æeš služiti drugim bogovima, drvetu i kamenu. DEU 28:37 I biæeš èudo i prièa i potsmijeh svijem narodima, u koje te odvede Gospod. DEU 28:38 Mnogo æeš sjemena iznijeti u polje, a malo æeš sabrati, jer æe ga izjesti skakavci. DEU 28:39 Vinograde æeš saditi i radiæeš ih, a neæeš piti vina niti æeš ih brati, jer æe izjesti crvi. DEU 28:40 Imaæeš maslina po svijem krajevima svojim, ali se neæeš uljem namazati, jer æe opasti masline tvoje. DEU 28:41 Rodiæeš sinove i kæeri, ali neæe biti tvoji; jer æe otiæi u ropstvo. DEU 28:42 Sve voæe tvoje i rod zemlje tvoje izješæe bube. DEU 28:43 Stranac koji je kod tebe popeæe se nada te visoko, a ti æeš siæi dolje veoma nisko. DEU 28:44 On æe ti davati u zajam, a ti neæeš njemu davati u zajam; on æe postati glava, a ti æeš postati rep. DEU 28:45 I doæi æe na te sve ove kletve i goniæe te i stizaæe te, dokle se ne istrijebiš, jer nijesi slušao glasa Gospoda Boga svojega i držao zapovijesti njegove i uredbe njegove, koje ti je zapovjedio. DEU 28:46 I one æe biti znak i èudo na tebi i na sjemenu tvojemu dovijeka. DEU 28:47 Jer nijesi služio Bogu svojemu radosna i vesela srca u svakom obilju. DEU 28:48 I služiæeš neprijatelju svojemu, kojega æe Gospod poslati na tebe, u gladi i u žeði, u golotinji i u svakoj oskudici; i metnuæe ti gvozden jaram na vrat, dokle te ne satre. DEU 28:49 Podignuæe Gospod na tebe narod iz daleka, s kraja zemlje, koji æe doletjeti kao orao, narod, kojemu jezika neæeš razumjeti, DEU 28:50 Narod bezdušan, koji neæe mariti za starca niti æe djeteta žaliti. DEU 28:51 I izješæe plod stoke tvoje i plod zemlje tvoje, dokle se ne istrijebiš; i neæe ti ostaviti ništa, ni žita ni vina ni ulja, ni ploda goveda tvojih ni stada ovaca tvojih, dokle te ne zatre. DEU 28:52 I stegnuæe te po svijem mjestima tvojim, dokle ne popadaju zidovi tvoji visoki i tvrdi, u koje se uzdaš, po svoj zemlji tvojoj; stegnuæe te po svijem mjestima tvojim, po svoj zemlji tvojoj, koju ti da Gospod Bog tvoj; DEU 28:53 Te æeš u tjeskobi i u nevolji kojom æe ti pritužiti neprijatelji tvoji jesti plod utrobe svoje, meso od sinova svojih i od kæeri svojih, koje ti da Gospod Bog tvoj. DEU 28:54 Èovjek koji je bio mek i vrlo nježan meðu vama prozliæe se prema bratu svojemu i prema miloj ženi svojoj i prema ostalijem sinovima, koji mu ostanu, DEU 28:55 Te neæe dati nikome izmeðu njih mesa od sinova svojih koje æe jesti, jer neæe imati ništa drugo u nevolji i tjeskobi, kojom æe ti pritužiti neprijatelj tvoj po svijem mjestima tvojim. DEU 28:56 Žena koja je bila meka i vrlo nježna meðu vama, koja od mekote i nježnosti nije bila navikla stajati nogom svojom na zemlju, prozliæe se prema milome mužu svom i prema sinu svom i prema kæeri svojoj, DEU 28:57 I posteljici, koja izide izmeðu nogu njezinijeh, i djeci koju rodi; jer æe ih jesti krišom u oskudici svakoj od nevolje i od tjeskobe, kojom æe ti pritužiti neprijatelj tvoj po svijem mjestima tvojim. DEU 28:58 Ako ne uzdržiš i ne ustvoriš sve rijeèi ovoga zakona, koje su napisane u ovoj knjizi, ne bojeæi se slavnoga i strašnoga imena Gospoda Boga svojega, DEU 28:59 Pustiæe Gospod na tebe i na sjeme tvoje zla èudesna, velika i duga, bolesti ljute i duge. DEU 28:60 I obratiæe na tebe sve pomore Misirske, od kojih si se plašio, i prilijepiæe se za tebe. DEU 28:61 I sve bolesti i sva zla, koja nijesu zapisana u knjizi ovoga zakona, pustiæe Gospod na tebe, dokle se ne istrijebiš. DEU 28:62 I ostaæe vas malo, a preðe vas bijaše mnogo kao zvijezda nebeskih; jer nijesi slušao glasa Gospoda Boga svojega. DEU 28:63 I kao što vam se Gospod radovao dobro vam èineæi i množeæi vas, tako æe vam se Gospod radovati zatiruæi vas i istrebljujuæi vas; i nestaæe vas sa zemlje u koju idete da je naslijedite. DEU 28:64 I rasijaæe te Gospod po svima narodima s jednoga kraja zemlje do drugoga, i ondje æeš služiti drugim bogovima, kojih nijesi znao ti ni oci tvoji, drvetu i kamenu. DEU 28:65 Ali u onijem narodima neæeš odahnuti, niti æe se stopalo noge tvoje odmoriti; nego æe ti Gospod dati ondje srce plašljivo, oèi išèiljele i dušu iznemoglu. DEU 28:66 I život æe tvoj biti kao da visi prema tebi, i plašiæeš se noæu i danju, i neæeš biti miran životom svojim. DEU 28:67 Jutrom æeš govoriti: kamo da je veèe! a veèerom æeš govoriti: kamo da je jutro! od straha kojim æe se strašiti srce tvoje, i od onoga što æeš gledati oèima svojima. DEU 28:68 I vratiæe te Gospod u Misir na laðama, putem za koji ti rekoh: neæeš ga više vidjeti. I ondje æete se prodavati neprijateljima svojim da budete robovi i robinje, a neæe biti kupca. DEU 29:1 Ovo su rijeèi zavjeta koji zapovjedi Gospod Mojsiju da uèini sa sinovima Izrailjevijem u zemlji Moavskoj, osim zavjeta koji je uèinio s njima na Horivu. DEU 29:2 I sazva Mojsije sve sinove Izrailjeve i reèe im: vidjeli ste sve što uèini Gospod na vaše oèi u zemlji Misirskoj Faraonu i svijem slugama njegovijem i svoj zemlji njegovoj, DEU 29:3 Kušanja velika, koja vidješe oèi tvoje, one znake i èudesa velika. DEU 29:4 Ali vam ne dade Gospod srca, da razumijete, ni oèiju, da vidite, ni ušiju, da èujete do ovoga dana. DEU 29:5 I vodih vas èetrdeset godina po pustinji; ne ovetšaše haljine vaše na vama, niti obuæa tvoja ovetša na nogama tvojima. DEU 29:6 Hljeba ne jedoste, ni piste vina i silovita piæa, da biste poznali da sam ja Gospod Bog vaš. DEU 29:7 I kad doðoste na ovo mjesto, izide Sion car Esevonski i Og car Vasanski pred nas u boj; i pobismo ih. DEU 29:8 I uzesmo zemlju njihovu, i dadosmo je u našljedstvo plemenu Ruvimovu i plemenu Gadovu i polovini plemena Manasijina. DEU 29:9 Zato držite rijeèi ovoga zavjeta i tvorite ih, da biste napredovali u svemu što radite. DEU 29:10 Vi stojite danas svi pred Gospodom Bogom svojim, glavari od plemena vaših, starješine vaše i upravitelji vaši, svi ljudi Izrailjci, DEU 29:11 Djeca vaša, žene vaše, i došljak koji je u vašem okolu, i onaj koji ti drva sijeèe, i onaj koji ti vodu nosi. DEU 29:12 Da pristaneš na zavjet Gospoda Boga svojega i na kletvu njegovu, koju uèini s tobom danas Gospod Bog tvoj, DEU 29:13 Da te danas postavi sebi za narod i da ti on bude Bog, kao što ti je rekao i kao što se zakleo ocima tvojim, Avramu, Isaku i Jakovu. DEU 29:14 I ne s vama samima èinim ovaj zavjet i ovu kletvu; DEU 29:15 Nego sa svakim koji danas stoji ovdje s nama pred Gospodom Bogom našim, i sa svakim koji nije danas ovdje s nama. DEU 29:16 Jer vi znate kako smo živjeli u zemlji Misirskoj, i kako smo prošli kroz narode kroz koje smo prošli. DEU 29:17 I vidjeli ste gadove njihove i idole njihove od drveta i od kamena, od srebra i od zlata, koji su kod njih. DEU 29:18 Neka ne bude meðu vama èovjeka ni žene ni porodice ni plemena, kojemu bi se srce odvratilo danas od Gospoda Boga našega da ide da služi bogovima onijeh naroda; neka ne bude meðu vama korijena na kom bi rastao otrov ili pelen, DEU 29:19 I èuvši rijeèi ove kletve da se ne pohvali u srcu svom govoreæi: biæu miran ako uzidem za onijem što u srcu svom smislim, dodajuæi pijanstvo žeði. DEU 29:20 Neæe Gospod oprostiti takome, nego æe se onda raspaliti gnjev Gospodnji i revnost njegova na takoga èovjeka, i pašæe na nj sva kletva koja je napisana u ovoj knjizi, i istrijebiæe Gospod ime njegovo pod nebom. DEU 29:21 I odluèiæe ga Gospod na zlo od svijeh plemena Izrailjevijeh po svijem kletvama zavjeta napisanoga u knjizi ovoga zakona. DEU 29:22 Tada æe govoriti potonji naraštaj, sinovi vaši koji nastanu iza vas, i došljak koji doðe iz daleke zemlje, kad vide zla u zemlji ovoj i bolesti, koje æe Gospod pustiti na nju, DEU 29:23 Zemlju ovu opaljenu sumporom i solju, gdje se ne sije niti što nièe niti na njoj raste kaka biljka, kao gdje je propao Sodom i Gomor, Adama i Sevojim, koje zatr Gospod u gnjevu svojemu i u jarosti svojoj, DEU 29:24 Govoriæe svi narodi: zašto uèini ovo Gospod od ove zemlje? kakva je to žestina velikoga gnjeva? DEU 29:25 I odgovaraæe se: jer odustaviše zavjet Gospoda Boga otaca svojih, koji uèini s njima kad ih izvede iz zemlje Misirske. DEU 29:26 Jer idoše i služiše drugim bogovima i poklanjaše im se, bogovima kojih ne znaše i koji im ništa ne dadoše. DEU 29:27 Zato se Gospod razgnjevi na tu zemlju, i pusti na nju sva prokletstva zapisana u ovoj knjizi. DEU 29:28 I istrijebi ih Gospod Bog iz zemlje njihove u gnjevu i u jarosti i u ljutini velikoj, i izbaci ih u drugu zemlju, kao što se vidi danas. DEU 29:29 Što je tajno ono je Gospoda Boga našega, a javno je naše i sinova naših dovijeka, da bismo izvršivali sve rijeèi ovoga zakona. DEU 30:1 A kad doðe na tebe sve ovo, blagoslov i kletva koju iznesoh preda te, ako ih se opomeneš u srcu svom, gdje bi god bio meðu narodima, u koje te zagna Gospod Bog tvoj, DEU 30:2 I obratiš se ka Gospodu Bogu svojemu i poslušaš glas njegov u svemu što ti ja zapovijedam danas, ti i sinovi tvoji, iz svega srca svojega i iz sve duše svoje, DEU 30:3 Tada æe Gospod Bog tvoj povratiti roblje tvoje i smilovaæe se na tebe, i opet æe te sabrati izmeðu svijeh naroda, po kojima te bude rasijao Gospod Bog tvoj. DEU 30:4 Ako bi ko tvoj i na kraj svijeta zagnan bio, otuda æe te opet sabrati Gospod Bog tvoj i otuda te uzeti. DEU 30:5 I odvešæe te opet Gospod Bog tvoj u zemlju koju bijahu naslijedili oci tvoji, i naslijediæeš je, i uèiniæe ti dobro i umnožiæe te veæma nego oce tvoje. DEU 30:6 I obrezaæe Gospod Bog tvoj srce tvoje i srce sjemena tvojega, da bi ljubio Gospoda Boga svojega iz svega srca svojega i iz sve duše svoje, da budeš živ. DEU 30:7 A sve kletve ove obratiæe Gospod Bog tvoj na neprijatelje tvoje i na nenavidinike tvoje, koji su te gonili. DEU 30:8 A ti kad se obratiš i staneš slušati glas Gospoda Boga svojega i tvoriti sve zapovijesti njegove, koje ti ja danas zapovijedam, DEU 30:9 Daæe ti Gospod Bog tvoj sreæu u svakom djelu ruku tvojih, u plodu utrobe tvoje, u plodu stoke tvoje, u plodu zemlje tvoje; jer æe ti se Gospod Bog tvoj opet radovati èineæi ti dobro, kao što se radovao ocima tvojim, DEU 30:10 Ako uzaslušaš glas Gospoda Boga svojega držeæi sve zapovijesti njegove i uredbe njegove, napisane u knjizi ovoga zakona; kad se obratiš ka Gospodu Bogu svojemu svijem srcem svojim i svom dušom svojom. DEU 30:11 Jer zapovijest ova koju ti ja zapovijedam danas niti je visoko ni daleko od tebe; DEU 30:12 Nije na nebu, da reèeš: ko æe nam se popeti na nebo da nam je skine i kaže nam je, da bismo je tvorili? DEU 30:13 Niti je preko mora, da reèeš: ko æe nam otiæi preko mora, da nam je donese i kaže nam je, da bismo je tvorili? DEU 30:14 Nego ti je vrlo blizu ova rijeè, u ustima tvojima i u srcu tvojem, da bi je tvorio. DEU 30:15 Gle, iznesoh danas preda te život i dobro, smrt i zlo. DEU 30:16 Jer ti zapovijedam danas da ljubiš Gospoda Boga svojega hodeæi putovima njegovijem i držeæi zapovijesti njegove i uredbe njegove i zakone njegove, da bi živ bio i umnožio se, i da bi te blagoslovio Gospod Bog tvoj u zemlji u koju ideš da je naslijediš. DEU 30:17 Ako li se odvrati srce tvoje i ne uzaslušaš, nego zastraniš da se klanjaš drugim bogovima i njima služiš, DEU 30:18 Javljam vam danas da æete zaista propasti, niti æete produljiti dana svojih na zemlji, u koju ideš preko Jordana da je naslijediš. DEU 30:19 Svjedoèim vam danas nebom i zemljom, da sam stavio pred vas život i smrt, blagoslov i prokletstvo; zato izberi život, da budeš živ ti i sjeme tvoje, DEU 30:20 Ljubeæi Gospoda Boga svojega, slušajuæi glas njegov i držeæi se njega; jer je on život tvoj i duljina dana tvojih; da bi nastavao na zemlji, za koju se zakleo Gospod ocima tvojim, Avramu, Isaku i Jakovu, da æe im je dati. DEU 31:1 Potom doðe Mojsije i kaza ove rijeèi svemu Izrailju, DEU 31:2 I reèe im: meni ima danas sto i dvadeset godina, ne mogu više odlaziti ni dolaziti; a i Gospod mi je rekao: neæeš prijeæi preko toga Jordana. DEU 31:3 Gospod æe Bog tvoj iæi pred tobom, i istrijebiæe one narode ispred tebe, i ti æeš ih naslijediti; Isus æe iæi pred tobom, kao što je kazao Gospod. DEU 31:4 I uèiniæe Gospod s njima kako je uèinio sa Sionom i Ogom carevima Amorejskim i sa zemljom njihovom, te ih je istrijebio. DEU 31:5 Zato kad vam ih preda Gospod uèinite im sasvijem onako kako sam vam zapovjedio. DEU 31:6 Budite slobodni i hrabri, i ne bojte se i ne plašite se od njih; jer Gospod Bog tvoj ide s tobom, neæe otstupiti od tebe, niti æe te ostaviti. DEU 31:7 Potom dozva Mojsije Isusa, i reèe mu pred svijem Izrailjem: budi slobodan i hrabar; jer æeš ti uæi s ovijem narodom u zemlju za koju se zakleo Gospod ocima njihovijem da æe im je dati, i ti æeš im je razdijeliti u našljedstvo. DEU 31:8 Jer Gospod koji ide pred tobom biæe s tobom, neæe otstupiti od tebe, niti æe te ostaviti, ne boj se i ne plaši se. DEU 31:9 I Mojsije napisa ovaj zakon, i dade ga sveštenicima, sinovima Levijevim, koji nošahu kovèeg zavjeta Gospodnjega, i svijem starješinama Izrailjevijem. DEU 31:10 I zapovjedi im Mojsije govoreæi: svake sedme godine, u odreðeno vrijeme godine oprosne, na praznik sjenica, DEU 31:11 Kad doðe sav Izrailj i stane pred Gospoda Boga svojega na mjestu koje izbere, èitaj ovaj zakon pred svijem Izrailjem da èuju, DEU 31:12 Sabravši narod, ljude i žene i djecu i došljake, koji budu u mjestima tvojim, da èuju i uèe i da se boje Gospoda Boga vašega, i drže i tvore sve rijeèi ovoga zakona; DEU 31:13 I sinovi njihovi, koji još ne znaju, neka èuju i uèe bojati se Gospoda Boga vašega, dokle ste god živi na zemlji u koju idete preko Jordana da je naslijedite. DEU 31:14 A Gospod reèe Mojsiju: evo, približi se vrijeme da umreš. Dozovi Isusa i stanite obojica u šatoru od sastanka, da mu dam zapovijesti. I otide Mojsije i Isus, i stadoše u šatoru od sastanka. DEU 31:15 I javi se Gospod u šatoru u stupu od oblaka, i stajaše stup od oblaka nad vratima od šatora. DEU 31:16 I reèe Gospod Mojsiju: evo, ti æeš poèinuti s ocima svojim; a narod ovaj ustavši èiniæe preljubu za tuðim bogovima one zemlje u koju ide, i ostaviæe me i pokvariæe zavjet moj, koji uèinih s njima. DEU 31:17 I onda æe se raspaliti moj gnjev na njih, i ostaviæu ih, i sakriæu lice svoje od njih; oni æe se proždrijeti, i snaæi æe ih zla mnoga i nevolje; i onda æe reæi: da me ne snaðoše ova zla zato što Bog moj nije posred mene? DEU 31:18 A ja æu onda sasvijem sakriti lice svoje za sva zla koja uèiniše obrativši se k drugim bogovima. DEU 31:19 Zato sad napišite sebi ovu pjesmu, i nauèi je sinove Izrailjeve; metni im je u usta da mi ta pjesma bude svjedok na sinove Izrailjeve. DEU 31:20 Jer æu ga odvesti u zemlju za koju sam se zakleo ocima njegovijem, u kojoj teèe mlijeko i med; ondje æe jesti i nasitiæe se i ugojiæe se, pa æe se onda obratiti k drugim bogovima i njima æe služiti, a za mene neæe mariti, i pokvariæe zavjet moj. DEU 31:21 A kad ga snaðu zla mnoga i nevolje, onda æe ta pjesma svjedoèiti na njih; jer se neæe zaboraviti niti æe je nestati iz usta sjemena njihova. Jer znam misli njihove i što æe još danas èiniti, prije nego ih uvedem u zemlju za koju sam se zakleo. DEU 31:22 I napisa Mojsije tu pjesmu onaj dan, i nauèi sinove Izrailjeve. DEU 31:23 I Gospod dade zapovijesti Isusu sinu Navinu govoreæi: budi slobodan i hrabar, jer æeš ti uvesti sinove Izrailjeve u zemlju za koju sam im se zakleo, i ja æu biti s tobom. DEU 31:24 I kad napisa Mojsije rijeèi ovoga zakona u knjigu, sve do kraja, DEU 31:25 Zapovjedi Mojsije Levitima, koji nošahu kovèeg zavjeta Gospodnjega, govoreæi: DEU 31:26 Uzmite ovu knjigu zakona, i metnite je pokraj kovèega zavjeta Gospoda Boga svojega, da bude ondje svjedok na vas. DEU 31:27 Jer znam nepokornost tvoju i tvrdi vrat tvoj. Eto, dokle sam još živ s vama, do danas, bijaste nepokorni Gospodu; akamoli kad ja umrem? DEU 31:28 Skupite k meni sve starješine od plemena svojih i upravitelje svoje da im kažem da èuju ove rijeèi, i da im zasvjedoèim nebom i zemljom. DEU 31:29 Jer znam da æete se po smrti mojoj pokvariti, i zaæi s puta koji vam zapovjedih; i zato æe vas zadesiti ovo zlo najposlije, kad stanete èiniti što je zlo pred Gospodom gnjeveæi ga djelom ruku svojih. DEU 31:30 I izgovori Mojsije da èuje sav zbor Izrailjev rijeèi ove pjesme do kraja: DEU 32:1 Slušaj, nebo, govoriæu; i zemlja neka èuje govor usta mojih. DEU 32:2 Neka se spusti kao dažd nauka moja, i neka padne kao rosa govor moj, kao sitan dažd na mladu travu i kao krupan dažd na odraslu travu. DEU 32:3 Jer æu javljati ime Gospodnje; velièajte Boga našega. DEU 32:4 Djelo je te stijene savršeno, jer su svi putovi njegovi pravda; Bog je vjeran, bez nepravde; pravedan je i istinit. DEU 32:5 Oni se pokvariše prema njemu; njihovo nevaljalstvo nije nevaljalstvo sinova njegovijeh; to je rod zao i pokvaren. DEU 32:6 Tako li vraæate Gospodu, narode ludi i bezumni? nije li on otac tvoj, koji te je zadobio? on te je naèinio i stvorio. DEU 32:7 Opomeni se negdašnjih dana, pogledajte godine svakoga vijeka; pitaj oca svojega i on æe ti javiti, starije svoje i kazaæe ti. DEU 32:8 Kad višnji razdade našljedstvo narodima, kad razdijeli sinove Adamove, postavi meðe narodima po broju sinova Izrailjevih. DEU 32:9 Jer je dio Gospodnji narod njegov, Jakov je uže našljedstva njegova. DEU 32:10 Naðe ga u zemlji pustoj, na mjestu strašnu gdje buèi pustoš; vodi ga unaokolo, uèi ga i èuva kao zjenicu oka svojega. DEU 32:11 Kao što orao izmamljuje orliæe svoje, diže se nad ptiæima svojim, širi krila svoja, uzima ih i nosi na krilima svojim, DEU 32:12 Tako ga Gospod voðaše, i s njim ne bješe tuðega boga; DEU 32:13 Voðaše ga na visine zemaljske da jede rod poljski, i davaše mu da sisa med iz stijene i ulje iz tvrdoga kamena, DEU 32:14 Maslo od krava i mlijeko od ovaca s pretilinom od jaganjaca i ovnova Vasanskih i jaraca, sa srcem zrna pšeniènih; i pio si vino, krv od grožða. DEU 32:15 Ali se Izrailj ugoji, pa se stade ritati; utio si, udebljao i zasalio; pa ostavi Boga koji ga je stvorio, i prezre stijenu spasenja svojega. DEU 32:16 Na revnost razdražiše ga tuðim bogovima, gadovima razgnjeviše ga. DEU 32:17 Prinosiše žrtve ðavolima, ne Bogu, bogovima, kojih nijesu znali, novim, koji iz bliza doðoše, kojih se nijesu strašili oci vaši. DEU 32:18 Stijenu koja te je rodila zaboravio si; zaboravio si Boga stvoritelja svojega. DEU 32:19 Kad to vidje Gospod, razgnjevi se na sinove svoje i na kæeri svoje, DEU 32:20 I reèe: sakriæu od njih lice svoje, vidjeæu kakav æe im biti pošljedak, jer su rod pokvaren, sinovi u kojima nema vjere. DEU 32:21 Oni me razdražiše na revnost onijem što nije Bog, razgnjeviše svojim taštinama; i ja æu njih razdražiti na revnost onijem koji nije narod, narodom ludijem razljutiæu ih. DEU 32:22 Jer se oganj razgorio u gnjevu mojem, i gorjeæe do najdubljega pakla; spaliæe zemlju i rod njezin, i popaliæe temelje brdima. DEU 32:23 Zgrnuæu na njih zla, strijele svoje pobacaæu na njih. DEU 32:24 Glad æe ih cijediti, vruæice i ljuti pomori proždiraæe ih; i zube zvjerske poslaæu na njih i jed zmija zemaljskih. DEU 32:25 Spolja æe ih ubijati maè, a po klijetima strah, i momka i djevojku, dijete na sisi i sijeda èovjeka. DEU 32:26 Rekao bih: rasijaæu ih po svijem uglovima zemaljskim, uèiniæu da nestane spomena njihova izmeðu ljudi, DEU 32:27 Da mi nije do mržnje neprijateljeve, da se ne bi neprijatelji njihovi ponijeli i rekli: ruka se naša uzvisila, a nije Gospod uèinio sve ovo. DEU 32:28 Jer su narod koji propada sa svojih namjera, i nema u njih razuma. DEU 32:29 Kamo da su pametni, da razumiju ovo, i gledaju na pošljedak svoj! DEU 32:30 Kako bi jedan gonio tisuæu a dvojica tjerala deset tisuæa, da ih nije stijena njihova prodala i Gospod ih predao? DEU 32:31 Jer stijena njihova nije kao naša stijena; neprijatelji naši neka budu sudije. DEU 32:32 Jer je èokot njihov od èokota Sodomskoga i iz polja Gomorskoga; grožðe je njihovo grožðe otrovno, puca su mu gorka. DEU 32:33 Vino je njihovo otrov zmajevski, i ljuti jed aspidin. DEU 32:34 Nije li to sakriveno kod mene, zapeèaæeno u riznicama mojim? DEU 32:35 Moja je osveta i plata, u svoje vrijeme popuznuæe noga njihova, jer je blizu dan propasti njihove, i ide brzo što æe ih zadesiti. DEU 32:36 Sudiæe Gospod narodu svojemu, i žao æe mu biti sluga njegovijeh, kad vidi da je prošla snaga i da nema ništa ni od uhvaæenoga ni od ostavljenoga. DEU 32:37 I reæi æe: gdje su bogovi njihovi? stijena u koju se uzdaše? DEU 32:38 Koji salo od žrtava njegovijeh jedoše i piše vino od naljeva njihovijeh. Neka ustanu i pomogu vam, i neka vam budu zaklon. DEU 32:39 Vidite sada da sam ja, ja sam, i da nema Boga osim mene. Ja ubijam i oživljujem, ranim i iscjeljujem, i nema nikoga ko bi izbavio iz moje ruke. DEU 32:40 Jer podižem k nebu ruku svoju i kažem: ja sam živ dovijeka. DEU 32:41 Ako naoštrim sjajni maè svoj i uzmem u ruku sud, uèiniæu osvetu na neprijateljima svojim i vratiæu onima koji mrze na me. DEU 32:42 Opojiæu strijele svoje krvlju, i maè æe se moj najesti mesa, krvlju isjeèenijeh i zarobljenijeh, kad poènem osvetu na neprijateljima. DEU 32:43 Veselite se narodi s narodom njegovijem, jer æe pokajati krv sluga svojih, i osvetiæe se neprijateljima svojim, i oèistiæe zemlju svoju i narod svoj. DEU 32:44 I doðe Mojsije i izgovori sve rijeèi pjesme ove narodu, on i Isus sin Navin. DEU 32:45 A kad izgovori Mojsije sve rijeèi ove svemu Izrailju, DEU 32:46 Reèe im: privijte srce svoje k svijem rijeèima koje vam ja danas zasvjedoèavam, i kazujte ih sinovima svojim da bi držali sve rijeèi ovoga zakona i tvorili ih. DEU 32:47 Jer nije prazna rijeè da za nju ne marite, nego je život vaš; i tom æete rijeèju produljiti dane svoje na zemlji, u koju idete preko Jordana da je naslijedite. DEU 32:48 U isti dan reèe Gospod Mojsiju govoreæi: DEU 32:49 Izidi na ovu goru Avarimsku, na goru Navav, koja je u zemlji Moavskoj prema Jerihonu, i vidi zemlju Hanansku koju dajem sinovima Izrailjevijem u državu. DEU 32:50 I umri na gori na koju izideš, i priberi s k rodu svojemu, kao što je umro Aron brat tvoj na gori Oru i pribrao se k rodu svojemu. DEU 32:51 Jer mi zgriješiste meðu sinovima Izrailjevijem na vodi od svaðe u Kadisu, u pustinji Sinu, što me ne proslaviste meðu sinovima Izrailjevijem. DEU 32:52 Pred sobom æeš vidjeti zemlju, ali neæeš u nju uæi, u zemlju koju dajem sinovima Izrailjevijem. DEU 33:1 A ovo je blagoslov kojim blagoslovi Mojsije èovjek Božji sinove Izrailjeve pred smrt svoju. DEU 33:2 I reèe: Gospod izide sa Sinaja, i pokaza im se sa Sira; zasja s gore Faranske, i doðe s mnoštvom tisuæa svetaca, a u desnici mu zakon ognjeni za njih. DEU 33:3 Doista ljubi narode; svi su sveti njegovi u ruci tvojoj; i oni se slegoše k nogama tvojim da prime rijeèi tvoje. DEU 33:4 Mojsije nam dade zakon, našljedstvo zboru Jakovljevu. DEU 33:5 Jer bijaše car u Izrailju, kad se sabirahu knezovi narodni, plemena Izrailjeva. DEU 33:6 Da živi Ruvim i ne umre, a ljudi njegovijeh da bude malo! DEU 33:7 A za Judu reèe: usliši Gospode glas Judin, i dovedi ga opet k narodu njegovu; ruke njegove neka vojuju za nj, a ti mu pomaži protiv neprijatelja njegovijeh. DEU 33:8 I za Levija reèe: tvoj Tumim i tvoj Urim neka budu u èovjeka tvojega svetoga, kojega si okušao u Masi i s kojim si se prepirao na vodi Merivi; DEU 33:9 Koji reèe ocu svojemu i materi svojoj: ne gledam na vas; koji ne poznaje braæe svoje i za sinove svoje ne zna; jer drže rijeèi tvoje, i zavjet tvoj èuvaju. DEU 33:10 Oni uèe uredbama tvojim Jakova i zakonu tvojemu Izrailja, i meæu kad pod nozdrve tvoje i žrtvu što se sažiže na oltar tvoj. DEU 33:11 Blagoslovi, Gospode, vojsku njegovu, i neka ti milo bude djelo ruku njegovijeh; polomi bedre onima koji ustaju na nj i koji mrze na nj, da ne ustanu. DEU 33:12 Za Venijamina reèe: mili Gospodu nastavaæe bez straha s njim; zaklanjaæe ga svaki dan, i meðu pleæima njegovijem nastavaæe. DEU 33:13 I za Josifa reèe: blagoslovena je zemlja njegova od Gospoda blagom s neba, rosom, i iz dubine ozdo, DEU 33:14 I blagom koje dolazi od sunca, i blagom koje dolazi od mjeseca, DEU 33:15 I blagom starijeh brda i blagom vjeènijeh humova, DEU 33:16 I blagom na zemlji i obiljem njezinijem, i milošæu onoga koji stoji u kupini. Neka to doðe na glavu Josifu i na tjeme odvojenome izmeðu braæe svoje. DEU 33:17 Krasota je njegova kao u prvenca teleta, i rogovi njegovi kao rogovi u jednoroga; njima æe bosti narode sve do kraja zemlje; to je mnoštvo tisuæa Jefremovijeh i tisuæe Manasijine. DEU 33:18 A za Zavulona reèe: veseli se Zavulone izlaskom svojim, i Isahare šatorima svojim. DEU 33:19 Narode æe sazvati na goru, ondje æe prinijeti žrtve pravedne; jer æe obilje morsko sisati i sakriveno blago u pijesku. DEU 33:20 A za Gada reèe: blagosloven je koji širi Gada; on nastava kao lav, i kida ruku i glavu. DEU 33:21 Izabra sebi prvo, jer ondje dobi dio od onoga koji dade zakon; zato æe iæi s knezovima narodnijem, i izvršivati pravdu Gospodnju i sudove njegove s Izrailjem. DEU 33:22 A za Dana reèe: Dan je laviæ, koji æe iskakati iz Vasana. DEU 33:23 I za Neftalima reèe: Neftalime, siti milosti i puni blagoslova Gospodnjega, zapad i jug uzmi. DEU 33:24 I za Asira reèe: Asir æe biti blagosloven mimo druge sinove, biæe mio braæi svojoj, zamakaæe u ulje nogu svoju. DEU 33:25 Gvožðe i mjed biæe pod obuæom tvojom; i dokle traju dani tvoji trajaæe snaga tvoja. DEU 33:26 Izrailju! niko nije kao Bog, koji ide po nebu tebi u pomoæ, i u velièanstvu svojem na oblacima. DEU 33:27 Zaklon je Bog vjeèni i pod mišicom vjeènom; on æe odagnati ispred tebe neprijatelje tvoje, i reæi æe: zatri! DEU 33:28 Da bi nastavao Izrailj sam bezbrižno, izvor Jakovljev, u zemlji obilnoj žitom i vinom; i nebo æe njegovo kropiti rosom. DEU 33:29 Blago tebi, Izrailju! ko je kao ti, narod kojega je saèuvao Gospod, štit pomoæi tvoje, i maè slave tvoje? Neprijatelji æe se tvoji poniziti, a ti æeš gaziti visine njihove. DEU 34:1 Tada izide Mojsije iz polja Moavskoga na goru Navav, na vrh Fazge, koja je prema Jerihonu; i pokaza mu Gospod svu zemlju od Galada do Dana; DEU 34:2 I svu zemlju Neftalimovu, i zemlju Jefremovu i Manasijinu, i svu zemlju Judinu do mora zapadnoga, DEU 34:3 I južnu stranu, i ravnicu, dolinu pod Jerihonom, mjestom gdje ima mnogo palmovih drveta, do Sigora. DEU 34:4 I reèe mu Gospod: ovo je zemlja, za koju sam se zakleo Avramu, Isaku i Jakovu govoreæi: sjemenu tvojemu daæu je. Pokazah ti je da je vidiš oèima svojima, ali u nju neæeš uæi. DEU 34:5 I umrije ondje Mojsije sluga Gospodnji u zemlji Moavskoj po rijeèi Gospodnjoj. DEU 34:6 A pogrebe ga Gospod u dolini u zemlji Moavskoj prema Vet-Fegoru; i niko ne dozna za grob njegov do današnjega dana. DEU 34:7 I bješe Mojsiju sto i dvadeset godina kad umrije, i ne bjehu potamnjele oèi njegove niti ga snaga izdala. DEU 34:8 I plakaše sinovi Izrailjevi za Mojsijem u polju Moavskom trideset dana; i proðoše plaèni dani žalosti za Mojsijem. DEU 34:9 A Isus sin Navin bješe pun duha mudrosti, jer Mojsije bješe metnuo na nj ruke svoje. I slušaše ga sinovi Izrailjevi, i tvoriše kao što zapovjedi Gospod preko Mojsija. DEU 34:10 Ali ne usta više prorok u Izrailju kao Mojsije, kojega Gospod pozna licem k licu, DEU 34:11 U svijem znacima i èudesima, za koja ga posla Gospod da ih uèini u zemlji Misirskoj na Faraonu i na svijem slugama njegovijem i na svoj zemlji njegovoj, DEU 34:12 I u svijem djelima krjepke ruke i u svijem strahotama velikim, koje uèini Mojsije pred svijem Izrailjem. JOS 1:1 A po smrti Mojsija sluge Gospodnjega reèe Gospod Isusu sinu Navinu, sluzi Mojsijevu, govoreæi: JOS 1:2 Mojsije sluga moj umrije; zato sada ustani, prijeði preko toga Jordana ti i sav taj narod u zemlju koju ja dajem sinovima Izrailjevijem. JOS 1:3 Svako mjesto na koje stupite stopama svojim dao sam vam, kao što rekoh Mojsiju. JOS 1:4 Od pustinje i od ovoga Livana do rijeke velike, rijeke Efrata, sva zemlja Hetejska do velikoga mora na zapadu, biæe meða vaša. JOS 1:5 Niko se neæe održati pred tobom svega vijeka tvojega; s tobom æu biti kao što sam bio s Mojsijem, neæu otstupiti od tebe niti æu te ostaviti. JOS 1:6 Budi slobodan i hrabar, jer æeš ti predati tome narodu u našljedstvo zemlju za koju sam se zakleo ocima njihovijem da æu im je dati. JOS 1:7 Samo budi slobodan i hrabar da držiš i tvoriš sve po zakonu koji ti je zapovjedio Mojsije sluga moj, ne otstupaj od njega ni nadesno ni nalijevo, da bi napredovao kuda god poðeš. JOS 1:8 Neka se ne rastavlja od usta tvojih knjiga ovoga zakona, nego razmišljaj o njemu dan i noæ, da držiš i tvoriš sve kako je u njemu napisano; jer æeš tada biti sreæan na putovima svojim i tada æeš napredovati. JOS 1:9 Nijesam li ti zapovjedio: budi slobodan i hrabar? ne boj se i ne plaši se; jer je s tobom Gospod Bog tvoj kuda god ideš. JOS 1:10 Tada zapovjedi Isus upraviteljima narodnijem govoreæi: JOS 1:11 Proðite kroz oko i zapovjedite narodu govoreæi: spremite sebi brašnjenice; jer æete do tri dana prijeæi preko Jordana da uðete i uzmete zemlju koju vam Gospod Bog vaš daje u našljedstvo. JOS 1:12 A plemenu Ruvimovu i Gadovu i polovini plemena Manasijina reèe Isus govoreæi: JOS 1:13 Opomenite se šta vam je zapovjedio Mojsije sluga Gospodnji rekav: Gospod Bog vaš smiri vas i dade vam ovu zemlju. JOS 1:14 Žene vaše, djeca vaša i stoka vaša neka ostanu u zemlji koju vam dade Mojsije s ovu stranu Jordana; vi pak prijeðite pod oružjem pred braæom svojom, koji ste god za vojsku, i pomozite im, JOS 1:15 Dokle ne smiri Gospod i braæu vašu kao vas, i naslijede i oni zemlju koju im daje Gospod Bog vaš; pa se onda vratite na našljedstvo svoje, koje vam je dao Mojsije sluga Gospodnji s ovu stranu Jordana k istoku, i držite ga. JOS 1:16 A oni odgovoriše Isusu govoreæi: što si nam god zapovjedio èiniæemo, i kuda nas god pošlješ iæi æemo. JOS 1:17 Slušaæemo te kako smo slušali Mojsija; samo neka Gospod Bog tvoj bude s tobom kao što je bio s Mojsijem. JOS 1:18 Ko bi se protivio tvojoj zapovijesti i ne bi slušao rijeèi tvojih u svemu što mu zapovjediš, neka se pogubi; samo budi slobodan i hrabar. JOS 2:1 A Isus sin Navin posla iz Sitima potajno dvije uhode rekavši im: idite, vidite zemlju i Jerihon. I oni otidoše, i doðoše u kuæu jednoj kurvi, kojoj ime bješe Rava, i poèinuše ondje. JOS 2:2 Ali bi javljeno caru Jerihonskom i kazano: evo, ljudi doðoše ovamo noæas izmeðu sinova Izrailjevih da uhode zemlju. JOS 2:3 I posla car Jerihonski k Ravi i poruèi: izvedi ljude koji su došli k tebi i ušli u tvoju kuæu, jer su došli da uhode svu zemlju. JOS 2:4 Ali žena uzevši ona dva èovjeka sakri ih; pa reèe: jest istina da su ljudi došli k meni, ali ja ne znah odakle bijahu; JOS 2:5 I kad se vrata zatvorahu u sumrak, ljudi izidoše; ne znam kuda otidoše; idite brzo za njima; stignuæete ih. JOS 2:6 A ona ih bješe izvela na krov, i sakrila ih pod lan netrven, koji bijaše razastrla po krovu. JOS 2:7 I ljudi poðoše za njima u potjeru put Jordana do broda; i vrata se zatvoriše kad izide potjera za njima. JOS 2:8 Oni pak još ne bjehu pospali, a ona doðe k njima na krov, JOS 2:9 I reèe im: znam da vam je Gospod dao ovu zemlju, jer nas popade strah od vas, i prepali su se od vas svi koji žive u ovoj zemlji. JOS 2:10 Jer èusmo kako je Gospod osušio pred vama Crveno More kad izidoste iz Misira, i šta ste uèinili od dva cara Amorejska koji bijahu preko Jordana, od Siona i Oga, koje pobiste. JOS 2:11 I kad to èusmo, rastopi se srce naše, i ni u kome veæ nema junaštva od straha vašega; jer je Gospod, Bog vaš, Bog gore na nebu i dolje na zemlji. JOS 2:12 Nego sada zakunite mi se Gospodom da æete uèiniti milost domu oca mojega kao što ja vama uèinih milost, i dajte mi znak istinit, JOS 2:13 Da æete saèuvati život mojemu ocu i mojoj materi i mojoj braæi i mojim sestrama i svjema njihovijem, i da æete izbaviti duše naše od smrti. JOS 2:14 A ljudi joj odgovoriše: mi æemo izginuti za vas, ako ne izdate ove naše stvari; i kad nam Gospod da ovu zemlju, uèiniæemo ti milost i vjeru. JOS 2:15 Tada ih ona spusti kroz prozor po konopcu; jer kuæa njezina bješe na zidu gradskom, i ona na zidu nastavaše. JOS 2:16 I reèe im: idite u goru da ne naiðe na vas potjera, i ondje se krijte tri dana dokle se ne vrati potjera, pa onda idite svojim putem. JOS 2:17 A ljudi joj rekoše: biæemo prosti od ove tvoje zakletve kojom si nas zaklela; JOS 2:18 Evo, kad doðemo u zemlju, veži ovu vrvcu od skerleta na prozor, kroz koji si nas spustila, i skupi kod sebe u tu kuæu oca svojega i mater i braæu i sav dom oca svojega. JOS 2:19 I ko bi god izašao iz tvoje kuæe, krv njegova neka bude na njegovu glavu, a mi da nijesmo krivi; a ko god bude s tobom u kuæi, krv njegova neka doðe na naše glave, ako ga se ko rukom dotakne. JOS 2:20 Ali ako izdaš ovu stvar našu, tada æemo biti prosti od tvoje zakletve, kojom si nas zaklela. JOS 2:21 A ona odgovori: kako rekoste tako neka bude. Tada ih pusti, i otidoše; i ona veza vrvcu od skerleta na prozor. JOS 2:22 A oni otišavši doðoše u goru, i ostaše ondje tri dana dokle se ne vrati potjera; jer ih potjera tražaše po svijem putovima, ali ih ne naðe. JOS 2:23 I vratiše se ona dva èovjeka, i sišavši s gore prebrodiše i doðoše k Isusu sinu Navinu, i pripovjediše mu sve što im se dogodilo. JOS 2:24 I rekoše Isusu: zaista dao nam je Gospod u ruke svu tu zemlju, i svi stanovnici one zemlje uplašili su se od nas. JOS 3:1 I usta Isus ujutru rano, i kretoše se od Sitima i doðoše do Jordana on i svi sinovi Izrailjevi, i noæiše ondje a ne prijeðoše. JOS 3:2 A poslije tri dana proðoše upravitelji kroz oko, JOS 3:3 I zapovjediše narodu govoreæi: kad vidite kovèeg zavjeta Gospoda Boga svojega i sveštenike Levite gdje ga nose, poðite i vi s mjesta svojega i idite za njim. JOS 3:4 Ali neka bude daljina izmeðu vas i njega do dvije tisuæe lakata; bliže do njega ne primièite se, da biste poznali put kojim æete iæi, jer još nikada nijeste išli tijem putem. JOS 3:5 I Isus reèe narodu: osveštajte se, jer æe sjutra uèiniti Gospod èudesa meðu vama. JOS 3:6 Potom reèe Isus sveštenicima govoreæi: uzmite kovèeg zavjetni, i idite pred narodom. I uzeše kovèeg zavjetni i poðoše pred narodom. JOS 3:7 A Gospod reèe Isusu: danas te poèinjem uzvišavati pred svijem Izrailjem da poznadu da æu i s tobom biti kao što sam bio s Mojsijem. JOS 3:8 Zato ti zapovjedi sveštenicima koji nose kovèeg zavjetni, i reci: kad doðete na kraj vode Jordana, stanite u Jordanu. JOS 3:9 I reèe Isus sinovima Izrailjevim: pristupite ovamo, i èujte rijeèi Gospoda Boga svojega. JOS 3:10 Potom reèe Isus: po ovom æete poznati da je Bog živi posred vas, i da æe doista odagnati ispred vas Hananeje i Heteje i Jeveje i Ferezeje i Gergeseje i Amoreje i Jevuseje: JOS 3:11 Evo, kovèeg zavjeta Gospoda svoj zemlji poæi æe pred vama preko Jordana. JOS 3:12 Zato sada izberite dvanaest ljudi iz plemena Izrailjeva, po jednoga èovjeka iz svakoga plemena. JOS 3:13 I èim sveštenici noseæi kovèeg zavjeta Gospoda Gospoda svoj zemlji stanu nogama svojim u vodi Jordanskoj, voda æe se u Jordanu rastupiti, te æe voda koja teèe ozgo stati u gomilu. JOS 3:14 I kad se podiže narod iz šatora svojih da prijeðe preko Jordana, i sveštenici ponesoše kovèeg zavjetni pred narodom, JOS 3:15 I kad oni što nošahu kovèeg doðoše do Jordana, i sveštenici noseæi kovèeg okvasiše noge svoje na kraju vode jer je Jordan pun preko bregova svojih za cijelo vrijeme žetve JOS 3:16 Ustavi se voda što tecijaše ozgo, i stade u jednu gomilu vrlo nadaleko, od grada Adama, koji je kraj Zaretana; a što tecijaše dolje u more kraj polja, more slano, oteèe sasvijem; i narod prelažaše prema Jerihonu. JOS 3:17 A sveštenici koji nošahu kovèeg zavjeta Gospodnjega stajahu na suhu usred Jordana tvrdo, i sav Izrailj iðaše po suhu, dokle sav narod ne prijeðe preko Jordana. JOS 4:1 A kad sav narod prijeðe preko Jordana, reèe Gospod Isusu govoreæi: JOS 4:2 Izberite iz naroda dvanaest ljudi, po jednoga èovjeka iz svakoga plemena, JOS 4:3 I zapovjedite im i recite: uzmite odavde, isred Jordana, s mjesta gdje stoje nogama svojim sveštenici, dvanaest kamena, i odnesite ih sa sobom, i metnite ih ondje gdje æete noæas noæiti. JOS 4:4 Tada dozva Isus dvanaest ljudi, koje bješe odredio izmeðu sinova Izrailjevih, po jednoga èovjeka iz svakoga plemena. JOS 4:5 I reèe im Isus: idite pred kovèeg Gospoda Boga svojega usred Jordana, i uzmite svaki po jedan kamen na rame svoje, prema broju plemena sinova Izrailjevijeh, JOS 4:6 Da bude znak meðu vama. Kad vas poslije zapitaju sinovi vaši govoreæi: šta æe vam to kamenje? JOS 4:7 Recite im: jer se voda u Jordanu rastupi pred kovèegom zavjeta Gospodnjega, kad prelažaše preko Jordana, rastupi se voda u Jordanu, i ovo je kamenje spomen sinovima Izrailjevim dovijeka. JOS 4:8 I uèiniše sinovi Izrailjevi kako zapovjedi Isus; i uzeše dvanaest kamena isred Jordana, kako bješe rekao Gospod Isusu, prema broju plemena sinova Izrailjevih; i odnesoše ih sa sobom na noæište, i metnuše ih ondje. JOS 4:9 A i usred Jordana postavi Isus dvanaest kamena na mjestu gdje stajahu nogama svojim sveštenici noseæi kovèeg zavjetni, i ondje ostaše do danas. JOS 4:10 Sveštenici pak koji nošahu kovèeg stajahu usred Jordana dokle se ne svrši sve što bješe Gospod zapovjedio Isusu da kaže narodu, sasvijem kako bješe Mojsije zapovjedio Isusu. I narod pohitje i prijeðe. JOS 4:11 A kad prijeðe sav narod, onda prijeðe i kovèeg Gospodnji i sveštenici, a narod gledaše. JOS 4:12 Prijeðoše i sinovi Ruvimovi i sinovi Gadovi i polovina plemena Manasijina pod oružjem pred sinovima Izrailjevim, kao što im bješe kazao Mojsije. JOS 4:13 Oko èetrdeset tisuæa naoružanijeh prijeðoše pred Gospodom preko Jordana na boj u polje Jerihonsko. JOS 4:14 Taj dan uzvisi Gospod Isusa pred svijem Izrailjem; i bojahu ga se, kao što su se bojali Mojsija, svega vijeka njegova. JOS 4:15 I reèe Gospod Isusu govoreæi: JOS 4:16 Zapovjedi sveštenicima koji nose kovèeg od svedoèanstva neka izidu iz Jordana. JOS 4:17 I zapovjedi Isus sveštenicima govoreæi: izidite iz Jordana. JOS 4:18 A èim sveštenici koji nošahu kovèeg zavjeta Gospodnjega izidoše isred Jordana, i stadoše na suho nogom svojom sveštenici, odmah se povrati voda u Jordanu na mjesto svoje, i poteèe kao i prije povrh svijeh bregova svojih. JOS 4:19 A izide narod iz Jordana desetoga dana prvoga mjeseca, i stadoše u oko u Galgalu, s istoka Jerihonu. JOS 4:20 A onijeh dvanaest kamena, što iznesoše iz Jordana, postavi Isus u Galgalu, JOS 4:21 I reèe sinovima Izrailjevim govoreæi: kad unapredak zapitaju sinovi vaši oce svoje govoreæi: šta æe to kamenje? JOS 4:22 Tada obavijestite sinove svoje, i recite im: suhim prijeðe Izrailj preko ovoga Jordana. JOS 4:23 Jer Gospod Bog vaš osuši Jordan pred vama dokle prijeðoste, kao što je uèinio Gospod Bog vaš od Crvenoga Mora osušivši ga pred nama dokle prijeðosmo; JOS 4:24 Da bi poznali svi narodi na zemlji da je ruka Gospodnja krjepka, da biste se svagda bojali Gospoda Boga svojega. JOS 5:1 A kad èuše svi carevi Amorejski, koji bijahu s ovu stranu Jordana k zapadu, i svi carevi Hananski, koji bijahu pokraj mora, da je Gospod osušio Jordan pred sinovima Izrailjevijem dokle prijeðoše, rastopi se srce u njima i nesta u njima junaštva od straha sinova Izrailjevijeh. JOS 5:2 U to vrijeme reèe Gospod Isusu: naèini oštre nože, i obreži opet sinove Izrailjeve. JOS 5:3 I naèini Isus oštre nože, i obreza sinove Izrailjeve na brdašcu Aralotu. JOS 5:4 A ovo je uzrok zašto ih Isus obreza: sav narod što izide iz Misira, sve muškinje, svi ljudi vojnici pomriješe u pustinji na putu, pošto izidoše iz Misira; JOS 5:5 Jer bješe obrezan sav narod koji izide, ali ne obrezaše nikoga u narodu koji se rodi u pustinji na putu, pošto izidoše iz Misira. JOS 5:6 Jer èetrdeset godina iðahu sinovi Izrailjevi po pustinji dokle ne pomrije sav narod, ljudi vojnici, što izidoše iz Misira, jer ne slušaše glasa Gospodnjega, te im se zakle Gospod da im neæe dati da vide zemlju, za koju se zakleo Gospod ocima njihovijem da æe nam je dati, zemlju, gdje teèe mlijeko i med; JOS 5:7 I na mjesto njihovo podiže sinove njihove; njih obreza Isus, jer bijahu neobrezani, jer ih ne obrezaše na putu. JOS 5:8 A kad se sav narod obreza, ostaše na svojem mjestu u okolu dokle ne ozdraviše. JOS 5:9 Tada reèe Gospod Isusu: danas skidoh s vas sramotu Misirsku. I prozva se ono mjesto Galgal do današnjega dana. JOS 5:10 I sinovi Izrailjevi stojeæi u okolu u Galgalu, slaviše pashu èetrnaestog dana onoga mjeseca uveèe u polju Jerihonskom. JOS 5:11 I sjutradan poslije pashe jedoše od žita one zemlje hljebove prijesne i zrna pržena, isti dan. JOS 5:12 I presta mana sjutradan pošto jedoše žita one zemlje, i veæ više ne imaše mane sinovi Izrailjevi, nego jedoše od roda zemlje Hananske one godine. JOS 5:13 I kad Isus bijaše kod Jerihona, podiže oèi svoje i pogleda, a to èovjek stoji prema njemu s golijem maèem u ruci. I pristupi k njemu Isus i reèe mu: jesi li naš ili naših neprijatelja? JOS 5:14 A on reèe: nijesam; nego sam vojvoda vojske Gospodnje, sada doðoh. I Isus pade nièice na zemlju, i pokloni se, i reèe mu: šta zapovijeda gospodar moj sluzi svojemu? JOS 5:15 A vojvoda vojske Gospodnje reèe Isusu: izuj obuæu s nogu svojih, jer je mjesto gdje stojiš sveto. I uèini Isus tako. JOS 6:1 A Jerihon se zatvori, i èuvaše se od sinova Izrailjevih; niko ne izlažaše, niti ko ulažaše. JOS 6:2 A Gospod reèe Isusu: evo, dajem ti u ruke Jerihon i cara njegova i junake njegove. JOS 6:3 Zato obidite oko grada svi vojnici, iduæi oko grada jedanput na dan; tako uèini šest dana. JOS 6:4 A sedam sveštenika neka nose sedam truba od rogova ovnujskih pred kovèegom; a sedmoga dana obidite oko grada sedam puta, i sveštenici neka trube u trube. JOS 6:5 Pa kad otežuæi zatrube u rogove ovnujske, èim èujete glas od trube, neka povièe sav narod iza glasa; i zidovi æe gradski popadati na svojem mjestu, a narod neka ulazi, svaki naprema se. JOS 6:6 Tada Isus sin Navin dozva sveštenike, i reèe im: uzmite kovèeg zavjetni, a sedam sveštenika neka nose sedam truba od rogova ovnujskih pred kovèegom Gospodnjim. JOS 6:7 A narodu reèe: idite i obidite oko grada, i vojnici neka idu pred kovèegom Gospodnjim. JOS 6:8 A kad Isus reèe narodu, sedam sveštenika noseæi sedam truba od rogova ovnujskih poðoše pred Gospodom, i zatrubiše u trube, a kovèeg zavjeta Gospodnjega poðe za njima. JOS 6:9 A vojnici poðoše pred sveštenicima, koji trubljahu u trube, a ostali poðoše za kovèegom; iduæi trubljahu u trube. JOS 6:10 A narodu zapovjedi Isus govoreæi: ne vièite, i nemojte da vam se èuje glas, i nijedna rijeè da ne izide iz usta vaših do dana kad vam ja kažem: vièite; tada æete vikati. JOS 6:11 Tako obide kovèeg Gospodnji oko grada jednom; pa se vratiše u oko, i noæiše u okolu. JOS 6:12 A sjutradan usta Isus rano, i sveštenici uzeše kovèeg Gospodnji. JOS 6:13 I sedam sveštenika noseæi sedam truba od rogova ovnujskih iðahu pred kovèegom Gospodnjim, i iduæi trubljahu u trube; a vojnici iðahu pred njima, a ostali iðahu za kovèegom Gospodnjim; iduæi trubljahu u trube. JOS 6:14 I obidoše oko grada jednom drugoga dana, pa se vratiše u oko; tako uèiniše šest dana. JOS 6:15 A sedmoga dana ustaše zorom, i obidoše oko grada isto onako sedam puta; samo toga dana obidoše oko grada sedam puta. JOS 6:16 A kad bi sedmi put da zatrube sveštenici u trube, Isus reèe narodu: vièite, jer vam Gospod dade grad. JOS 6:17 A grad da bude proklet Gospodu i što je god u njemu; samo Rava kurva nek ostane u životu i svi koji budu kod nje u kuæi, jer sakri poslanike koje bijasmo poslali. JOS 6:18 Ali se èuvajte od prokletijeh stvari da i sami ne budete prokleti uzevši što prokleto, i da ne navuèete prokletstvo na oko Izrailjev i smetete ga. JOS 6:19 Nego sve srebro i zlato i posuðe od mjedi i od gvožða neka bude sveto Gospodu, neka uðe u riznicu Gospodnju. JOS 6:20 Tada povika narod i zatrubiše trube, i kad narod èu glas trubni i povika iza glasa, popadaše zidovi na mjestu svom; i narod uðe u grad, svaki naprema se; i uzeše grad. JOS 6:21 I pobiše kao prokleto oštrijem maèem sve što bješe u gradu, i žene i ljude, i djecu i starce, i volove i ovce i magarce. JOS 6:22 A onoj dvojici što uhodiše zemlju reèe Isus: idite u kuæu one žene kurve, i izvedite nju i sve što je njezino, kao što ste joj se zakleli. JOS 6:23 I otišavši oni momci što uhodiše zemlju, izvedoše Ravu i oca joj i mater joj i braæu joj i što god bješe njezino, i sav rod njezin izvedoše, i ostaviše ih iza okola Izrailjeva. JOS 6:24 A grad spališe ognjem i što bješe u njemu; samo srebro i zlato i posuðe od mjedi i od gvožða metnuše u riznicu doma Gospodnjega. JOS 6:25 A Ravu kurvu i dom oca njezina i sve što bješe njezino ostavi u životu Isus, i ona osta meðu Izrailjcima do danas, jer sakri poslanike koje posla Isus da uhode Jerihon. JOS 6:26 I u to vrijeme prokle Isus govoreæi: proklet da je pred Gospodom èovjek koji bi ustao da gradi ovaj grad Jerihon! na prvencu svom osnovao ga, i na mjezincu svom postavio mu vrata! JOS 6:27 I Gospod bijaše s Isusom, i razglasi se ime njegovo po svoj zemlji. JOS 7:1 Ali se ogriješiše sinovi Izrailjevi o prokletinju, jer Ahan sin Harmije sina Zavdije sina Zarina od plemena Judina uze od prokletijeh stvari; zato se razgnjevi Gospod na sinove Izrailjeve. JOS 7:2 A Isus posla ljude iz Jerihona u Gaj, koji bijaše blizu Vet-Avena s istoka Vetilju, i reèe im govoreæi: idite i uhodite zemlju. I ljudi otidoše i uhodiše Gaj. JOS 7:3 I vrativši se k Isusu rekoše mu: neka ne ide sav narod; do dvije tisuæe ljudi ili do tri tisuæe ljudi neka idu, i osvojiæe Gaj; nemoj truditi svega naroda, jer ih je malo. JOS 7:4 I otide ih onamo iz naroda oko tri tisuæe ljudi; ali pobjegoše od Gajana. JOS 7:5 I Gajani posjekoše ih do trideset i šest ljudi; i goniše ih od vrata dori do Sivarima, i pobiše ih na strmeni; i rastopi se srce u narodu, i posta kao voda. JOS 7:6 A Isus razdrije haljine svoje i pade licem na zemlju pred kovèegom Gospodnjim, i leža do veèera, on i starješine Izrailjeve, i posuše se prahom po glavi. JOS 7:7 I reèe Isus: jaoh! Gospode Bože, zašto prevede ovaj narod preko Jordana da nas predaš u ruke Amorejcima da nas pobiju? o, da šæasmo ostati preko Jordana! JOS 7:8 Jaoh! Gospode, šta da kažem, kad je Izrailj obratio pleæi pred neprijateljima svojim? JOS 7:9 Èuæe Hananeji i svi stanovnici te zemlje, i sleæi æe se oko nas, i istrijebiæe ime naše sa zemlje; i šta æeš uèiniti od velikoga imena svojega? JOS 7:10 A Gospod reèe Isusu: ustani; što si pao na lice svoje? JOS 7:11 Zgriješio je Izrailj, i prestupio zavjet moj koji sam im zapovjedio: jer uzeše od prokletijeh stvari, i ukradoše, i zatajiše, i metnuše meðu svoje stvari. JOS 7:12 Zato neæe moæi sinovi Izrailjevi stajati pred neprijateljima svojim; pleæi æe obraæati pred neprijateljima svojim, jer su pod prokletstvom; neæu više biti s vama, ako ne istrijebite izmeðu sebe prokletinje. JOS 7:13 Ustani, osveštaj narod, i reci: osveštajte se za sjutra; jer ovako veli Gospod Bog Izrailjev: prokletstvo je usred tebe, Izrailju; neæeš moæi stajati pred neprijateljima svojim dokle ne uklonite prokletstva izmeðu sebe. JOS 7:14 Pristupiæete ujutru po plemenima svojim; i koje pleme oblièi Gospod ono æe pristupiti po porodicama svojim, i koju porodicu oblièi Gospod ona æe pristupiti po domovima svojim; i koji dom oblièi Gospod, pristupiæe ljudi iz njega jedan po jedan. JOS 7:15 Pa ko se naðe u prokletstvu, neka se spali ognjem i on i sve njegovo, jer prestupi zavjet Gospodnji i uèini bezakonje u Izrailju. JOS 7:16 I ustavši Isus ujutru rano reèe te pristupi Izrailj po plemenima svojim; i oblièi se pleme Judino. JOS 7:17 Potom reèe te pristupiše porodice Judine; i oblièi se porodica Zarina; potom reèe te pristupi porodica Zarina, domaæin jedan po jedan, i oblièi se Zavdija. JOS 7:18 I reèe, te pristupi njegov dom, ljudi jedan po jedan, i oblièi se Ahan sin Harmije sina Zavdije sina Zarina od plemena Judina. JOS 7:19 I reèe Isus Ahanu: sine, hajde daj hvalu Gospodu Bogu Izrailjevu, i priznaj pred njim, i kaži mi šta si uèinio, nemoj tajiti od mene. JOS 7:20 A Ahan odgovori Isusu i reèe: istina je, ja zgriješih Gospodu Bogu Izrailjevu, i uèinih tako i tako: JOS 7:21 Vidjeh u plijenu jedan lijep plašt Vavilonski, i dvjesta sikala srebra, i jednu šipku zlata od pedeset sikala, pa se polakomih i uzeh; i eno je zakopano u zemlju usred mojega šatora, i srebro ozdo. JOS 7:22 Tada Isus posla poslanike, koji otrèaše u šator, i gle, bješe zakopano u šatoru njegovu, i ozdo srebro. JOS 7:23 I uzeše iz šatora i donesoše k Isusu i svijem sinovima Izrailjevijem, i metnuše pred Gospoda. JOS 7:24 Tada Isus i s njim sav Izrailj uzeše Ahana sina Zarina, i srebro i plašt i šipku zlata, i sinove njegove i kæeri njegove, i volove njegove i magarce njegove, i ovce njegove, i šator i sve što bješe njegovo, i izvedoše u dolinu Ahor. JOS 7:25 I reèe Isus: što si nas smeo? Gospod da te smete danas! I zasu ga kamenjem sav Izrailj, i spališe sve ognjem zasuvši kamenjem. JOS 7:26 Potom nabacaše na nj veliku gomilu kamenja, koja stoji i danas. I Gospod se povrati od žestine gnjeva svojega. Otuda se prozva ono mjesto dolina Ahor do danas. JOS 8:1 Iza toga reèe Gospod Isusu: ne boj se i ne plaši se; uzmi sa sobom sav narod što je za boj, pa ustani i idi na Gaj; evo predadoh ti u ruke cara Gajskoga i narod njegov i grad njegov i zemlju njegovu. JOS 8:2 I uèini s Gajem i carem njegovijem kako si uèinio s Jerihonom i njegovijem carem; ali plijen iz njega i stoku njegovu razgrabite za se. Namjesti zasjedu iza grada. JOS 8:3 I usta Isus i sav narod što bješe za boj, da idu na Gaj; i izabra Isus trideset tisuæa junaka, i posla ih noæu; JOS 8:4 I zapovjedi im govoreæi: gledajte vi koji æete biti u zasjedi iza grada, da ne budete vrlo daleko od grada, nego budite svi gotovi. JOS 8:5 A ja i sav narod što je sa mnom primaknuæemo se ka gradu; pa kad oni izidu pred nas, mi æemo kao i prije pobjeæi ispred njih. JOS 8:6 Te æe oni poæi za nama dokle ih ne odvojimo od grada, jer æe reæi: bježe ispred nas kao i prije. I mi æemo bježati ispred njih. JOS 8:7 Tada vi izidite iz zasjede i istjerajte iz grada što bude ostalo. Jer æe vam ga dati Gospod Bog vaš u ruke. JOS 8:8 A kad uzmete grad, zapalite ga ognjem; po rijeèi Gospodnjoj uèinite. Eto, zapovjedio sam vam. JOS 8:9 Tako ih posla Isus, i oni otidoše u zasjedu, i stadoše izmeðu Vetilja i Gaja, sa zapada Gaju; a Isus prenoæi onu noæ meðu narodom. JOS 8:10 A ujutru usta Isus rano i prebroji narod, pa poðe sa starješinama Izrailjevijem pred narodom na Gaj. JOS 8:11 I sva vojska što bješe s njim poðe i primakavši se doðoše prema gradu i stadoše u oko sa sjevera Gaju; a bijaše dolina izmeðu njih i Gaja. JOS 8:12 I uze oko pet tisuæa ljudi, i namjesti ih u zasjedu izmeðu Vetilja i Gaja, sa zapada gradu Gaju. JOS 8:13 I kad se namjesti sav narod, sva vojska, što bijaše sa sjevera gradu i što bijaše u zasjedi sa zapada gradu, izide Isus onu noæ usred doline. JOS 8:14 I kad to vidje car Gajski, ljudi u gradu pohitješe i uraniše; i izidoše onaj èas u polje pred Izrailja u boj, car i sav narod njegov. A ne znaðaše da ima zasjeda za njim iza grada. JOS 8:15 Tada Isus i sav Izrailj, kao da ih pobiše, nagoše bježati k pustinji. JOS 8:16 A oni sazvaše sav narod što bješe u gradu da ih tjeraju. I tjeraše Isusa, i odvojiše se od svoga grada. JOS 8:17 I ne osta niko u Gaju ni u Vetilju da ne poðe za Izrailjem; i ostaviše grad otvoren, i tjerahu Izrailja. JOS 8:18 Tada reèe Gospod Isusu: digni zastavu što ti je u ruci prema Gaju, jer æu ti ga dati u ruke. I podiže Isus zastavu što mu bješe u ruci prema gradu. JOS 8:19 A oni što bijahu u zasjedi odmah ustaše sa svojega mjesta, i potrèaše èim on podiže ruku svoju, i uðoše u grad i uzeše ga, i brzo zapališe grad ognjem. JOS 8:20 A kad se Gajani obazreše, a to dim od grada dizaše se do neba, i ne imahu kuda bježati ni tamo ni amo; a narod koji bježaše u pustinju povrati se na one koji ga tjerahu. JOS 8:21 I Isus i sav Izrailj vidjevši da je zasjeda njihova uzela grad i gdje se diže dim od grada, vratiše se i udariše na Gajane. JOS 8:22 A oni iz grada izidoše pred njih, te bijahu meðu Izrailjcima odovud i odonud, i pobiše ih tako da nijedan ne osta živ niti uteèe. JOS 8:23 A cara Gajskoga uhvatiše živa i dovedoše k Isusu. JOS 8:24 A kad pobiše Izrailjci sve Gajane u polju, u pustinji, kuda ih goniše, i padoše svi od oštroga maèa, te se istrijebiše, onda se vratiše svi Izrailjci u Gaj, i isjekoše što još bješe u njemu oštrijem maèem. JOS 8:25 A svijeh što izgiboše onaj dan, i ljudi i žena, bješe dvanaest tisuæa, samijeh Gajana. JOS 8:26 I Isus ne spusti ruke svoje, koju bješe podigao sa zastavom, dokle ne pobiše sve stanovnike Gajske. JOS 8:27 Samo stoku i plijen iz grada onoga razgrabiše Izrailjci za se, kao što bješe Gospod zapovjedio Isusu. JOS 8:28 I Isus spali Gaj, i obrati ga u gomilu vjeènu, i u pustoš do današnjega dana. JOS 8:29 A cara Gajskoga objesi na drvo i ostavi do veèera; a o zahodu sunèanom zapovijedi Isus te skidoše tijelo njegovo s drveta i baciše pred vrata gradska, i nabacaše na nj veliku gomilu kamenja, koja stoji i danas. JOS 8:30 Tada Isus naèini oltar Gospodu Bogu Izrailjevu na gori Evalu, JOS 8:31 Kao što bješe zapovjedio Mojsije sluga Gospodnji sinovima Izrailjevim, kao što piše u knjizi zakona Mojsijeva, oltar od cijeloga kamenja, preko kojega nije prevuèeno gvožðe; i prinesoše na njemu žrtve paljenice Gospodu, i prinesoše žrtve zahvalne. JOS 8:32 I prepisa ondje na kamenju zakon Mojsijev, koji je napisao sinovima Izrailjevijem. JOS 8:33 I sav Izrailj i starješine njegove i upravitelji i sudije njegove stadoše s obje strane kovèega, prema sveštenicima Levitima, koji nošahu kovèeg zavjeta Gospodnjega, i stranac i domorodac; polovina prema gori Garizinu a polovina prema gori Evalu, kao što bješe zapovjedio Mojsije sluga Gospodnji da blagoslovi narod Izrailjev najprije. JOS 8:34 I potom proèita sve rijeèi zakona, blagoslov i prokletstvo, sve kako je napisano u knjizi zakona. JOS 8:35 Ne bi ni jedne rijeèi od svega što je Mojsije napisao, koje ne proèita Isus pred svijem zborom Izrailjevim, i ženama i djecom i strancima koji iðahu meðu njima. JOS 9:1 A kad to èuše svi carevi koji bijahu s ovu stranu Jordana po brdima i po dolinama i po svemu brijegu velikoga mora dori do Livana, Hetejin i Amorejin, Hananejin, Ferezejin, Jevejin i Jevusejin, JOS 9:2 Skupiše se svi da se složno biju s Isusom i s Izrailjem. JOS 9:3 A koji življahu u Gavaonu èuvši šta uèini Isus od Jerihona i od Gaja, JOS 9:4 Uèiniše i oni prijevaru; jer otidoše i naèiniše se poslanici, i uzeše stare torbe na svoje magarce i stare mjehove vinske, poderane i iskrpljene, JOS 9:5 I obuæu staru i iskrpljenu na noge svoje, i haljine stare na se; i sav hljeb što ponesoše na put bješe suh i pljesniv. JOS 9:6 I otidoše k Isusu u oko u Galgalu, i rekoše njemu i ljudima Izrailjcima: doðosmo iz daljne zemlje; hajde uhvatite vjeru s nama. JOS 9:7 A ljudi Izrailjci rekoše Jevejima: može biti da sjedite usred nas, pa kako æemo uhvatiti vjeru s vama? JOS 9:8 Ali oni rekoše Isusu: mi smo sluge tvoje. A Isus im reèe: ko ste i otkuda idete? JOS 9:9 A oni mu rekoše: iz zemlje vrlo daljne doðoše sluge tvoje u ime Gospoda Boga tvojega; jer èusmo slavu njegovu i sve što je uèinio u Misiru, JOS 9:10 I sve što je uèinio dvojici careva Amorejskih, koji bijahu s onu stranu Jordana, Sionu caru Esevonskom i Ogu caru Vasanskom koji bijaše u Astarotu. JOS 9:11 I rekoše nam starješine naše i svi stanovnici naše zemlje govoreæi: uzmite brašnjenice na put, i idite im na susret i recite im: mi smo sluge vaše, hajde uhvatite vjeru s nama. JOS 9:12 Ovo je hljeb naš: vruæ smo ponijeli na put od kuæa svojih kad smo pošli pred vas, a sad eto osušio se i upljesnivio. JOS 9:13 A ovo su mjehovi vinski: nalismo nove, i eto su se veæ poderali; i haljine naše i obuæa naša ovetša od daljnoga puta. JOS 9:14 I povjerovaše ljudi po brašnjenici, a ne upitaše Gospoda šta æe reæi. JOS 9:15 I Isus uèini s njima mir, i zadade im vjeru da æe ih ostaviti u životu; i zakleše im se knezovi od zbora. JOS 9:16 Ali poslije tri dana kad uhvatiše vjeru s njima, èuše da su im susjedi i da žive usred njih. JOS 9:17 Jer poðoše sinovi Izrailjevi i doðoše u gradove njihove treæi dan; a gradovi im bijahu: Gavaon i Kefira i Virot i Kirijat-Jarim. JOS 9:18 I ne pobiše ih sinovi Izrailjevi, jer im se knezovi od zbora zakleše Gospodom Bogom Izrailjevijem. Ali sav zbor vikaše na knezove. JOS 9:19 Tada svi knezovi rekoše svemu zboru: mi smo im se zakleli Gospodom Bogom Izrailjevijem; zato sada ne možemo dirati u njih. JOS 9:20 Uèinimo im to, i ostavimo ih u životu, da ne doðe gnjev na nas radi zakletve kojom im se zaklesmo. JOS 9:21 Još im rekoše knezovi: neka ostanu u životu, pa neka sijeku drva i nose vodu svemu zboru, kako im knezovi kazaše. JOS 9:22 Potom ih dozva Isus i reèe im govoreæi: zašto nas prevariste i rekoste: vrlo smo daleko od vas, kad eto živite usred nas? JOS 9:23 Zato sada da ste prokleti i da ste dovijeka robovi i da sijeèete drva i nosite vodu za dom Gospoda Boga mojega. JOS 9:24 A oni odgovoriše Isusu i rekoše: doista je bilo javljeno slugama tvojim kako je zapovjedio Gospod Bog tvoj Mojsiju sluzi svojemu da vam da svu ovu zemlju i da istrijebi sve stanovnike ove zemlje ispred vas; stoga se vrlo pobojasmo životu svojemu od vas i uèinismo tako. JOS 9:25 A sada eto smo ti u ruku; èini što misliš da je dobro i pravo da s nama uèiniš. JOS 9:26 I uèini im tako i saèuva ih od ruku sinova Izrailjevijeh, te ih ne pobiše. JOS 9:27 I odredi ih Isus u taj dan da sijeku drva i nose vodu zboru i za oltar Gospodnji do današnjega dana na mjestu koje izbere. JOS 10:1 A kad èu Adonisedek car Jerusalimski da je Isus uzeo Gaj i raskopao ga, kao što je uèinio s Jerihonom i njegovijem carem, tako da je uèinio i s Gajem i njegovijem carem, i da su Gavaonjani uèinili mir s Izrailjem i stoje usred njih, JOS 10:2 Uplaši se vrlo; jer Gavaon bijaše velik grad kao kakav carski grad, i bijaše veæi od Gaja, i svi ljudi u njemu bijahu hrabri. JOS 10:3 Zato posla Adonisedek car Jerusalimski k Oamu caru Hevronskom i k Piramu caru Jarmutskom i k Jafiji caru Lahiskom i k Daviru caru Jeglonskom, i poruèi: JOS 10:4 Hodite k meni, i pomozite mi da udarimo na Gavaon, jer uèini mir s Isusom i sa sinovima Izrailjevim. JOS 10:5 I skupi se i poðe pet careva Amorejskih, car Jerusalimski, car Hevronski, car Jarmutski, car Lahiski, car Jeglonski, oni i sva vojska njihova, i stavši u oko pod Gavaonom poèeše ga biti. JOS 10:6 Tada Gavaonjani poslaše k Isusu u oko u Galgalu i rekoše: nemoj dignuti ruku svojih sa sluga svojih; hodi brzo k nama, izbavi nas i pomozi nam, jer se skupiše na nas svi carevi Amorejski koji žive u gorama. JOS 10:7 I izide Isus iz Galgala, on i s njim sav narod što bješe za boj, svi junaci. JOS 10:8 I Gospod reèe Isusu: ne boj ih se; jer ih dadoh tebi u ruke, nijedan ih se neæe održati pred tobom. JOS 10:9 I Isus udari na njih iznenada, išavši cijelu noæ od Galgala, JOS 10:10 I smete ih Gospod pred Izrailjem, koji ih ljuto pobi kod Gavaona, pa ih potjera putem kako se ide u Vetoron, i sjekoše ih do Azike i do Makide. JOS 10:11 A kad bježahu ispred Izrailja i bijahu niz vrlet Vetoronsku, baci Gospod na njih kamenje veliko iz neba dori do Azike, te ginjahu: i više ih izgibe od kamenja gradnoga nego što ih pobiše sinovi Izrailjevi maèem. JOS 10:12 Tada progovori Isus Gospodu onaj dan kad Gospod predade Amorejca sinovima Izrailjevijem, i reèe pred sinovima Izrailjevijem: stani sunce nad Gavaonom, i mjeseèe nad dolinom Elonskom. JOS 10:13 I stade sunce i ustavi se mjesec, dokle se ne osveti narod neprijateljima svojim. Ne piše li to u knjizi istinitoga? I stade sunce nasred neba i ne naže k zapadu skoro za cio dan. JOS 10:14 I ne bi takoga dana ni prije ni poslije, da Gospod posluša glas èovjeèji, jer Gospod vojeva za Izrailja. JOS 10:15 I vrati se Isus i sav Izrailj s njim u oko u Galgal. JOS 10:16 A onijeh pet careva utekoše i sakriše se u peæinu kod Makide. JOS 10:17 I doðe glas Isusu: naðe se pet careva sakrivenijeh u peæini kod Makide. JOS 10:18 A Isus reèe: privalite veliko kamenje na vrata peæini, i namjestite ljude kod nje da ih èuvaju. JOS 10:19 A vi ne stojte, nego gonite neprijatelje svoje i bijte ostatak njihov, ne dajte im da uðu u gradove svoje, jer vam ih dade u ruke Gospod Bog vaš. JOS 10:20 A kad Isus i sinovi Izrailjevi prestaše biti ih u boju vrlo velikom, razbivši ih sasvijem, a koji ih ostaše živi, utekoše u tvrde gradove, JOS 10:21 Vrati se sav narod zdravo u oko k Isusu u Makidu, i niko ne maèe jezikom svojim na sinove Izrailjeve, ni na jednoga. JOS 10:22 Tada reèe Isus: otvorite vrata od one peæine, i izvedite k meni onijeh pet careva iz peæine. JOS 10:23 I uèiniše tako, i izvedoše k njemu onijeh pet careva iz peæine: cara Jerusalimskoga, cara Hevronskoga, cara Jarmutskoga, cara Lahiskoga, cara Jeglonskoga. JOS 10:24 A kad izvedoše te careve k Isusu, sazva Isus sve ljude Izrailjce, i reèe vojvodama od vojske koje bijahu išle s njim: pristupite i stanite nogama svojim na vratove ovijem carevima. I oni pristupiše i stadoše im na vratove nogama svojim. JOS 10:25 A Isus im reèe: ne bojte se i ne plašite se; budite slobodni i hrabri, jer æe tako uèiniti Gospod svijem neprijateljima vašim na koje zavojštite. JOS 10:26 Potom ih pobi Isus i pogubi ih, i objesi ih na pet drveta, i ostaše viseæi na drvetima do veèera. JOS 10:27 A o zahodu sunèanom zapovjedi Isus te ih skidoše s drveta i baciše ih u peæinu, u koju se bijahu sakrili, i metnuše veliko kamenje na vrata peæini, koje osta ondje do danas. JOS 10:28 Istoga dana uze Isus i Makidu, i sve u njoj isijeèe oštrijem maèem, i cara njezina i njih pobi, sve duše koje bjehu u njoj, ne ostavi nijednoga živa; i uèini s carem Makidskim kao što uèini s carem Jerihonskim. JOS 10:29 Potom otide Isus i sav Izrailj s njim iz Makide u Livnu, i stade biti Livnu. JOS 10:30 Pa i nju predade Gospod u ruke Izrailju i cara njezina; i isijeèe sve oštrijem maèem, sve duše koje bijahu u njoj, ne ostavi u njoj nijednoga živa; i uèini s carem njezinijem kao što uèini s carem Jerihonskim. JOS 10:31 Potom otide Isus i sav Izrailj s njim iz Livne na Lahis, i stade u oko pred njim, i stade ga biti. JOS 10:32 I Gospod predade Lahis u ruke Izrailju, i on ga uze sjutradan, i isijeèe sve oštrijem maèem, sve duše što bijahu u njemu, isto onako kako uèini s Livnom. JOS 10:33 Tada doðe Oram car Gezerski u pomoæ Lahisu; ali pobi Isus njega i narod njegov da ne osta nijedan živ. JOS 10:34 Potom poðe Isus i sav Izrailj s njim iz Lahisa na Jeglon, i stavši u oko prema njemu udariše na nj; JOS 10:35 I uzeše ga isti dan, i isjekoše sve oštrijem maèem; sve duše što bijahu u njemu pobi taj dan isto onako kako uèini s Lahisom. JOS 10:36 Potom se podiže Isus i sav Izrailj s njim iz Jeglona na Hevron, i stadoše ga biti; JOS 10:37 I uzeše ga i isjekoše oštrijem maèem, i cara njegova i sve gradove njegove, sve duše što bijahu u njima; ne ostavi nijednoga živa isto onako kako uèini s Jeglonom; zatr ga sa svijem dušama što bijahu u njemu. JOS 10:38 Potom se obrati Isus i sav Izrailj s njim na Davir, i stade ga biti; JOS 10:39 I uze ga i cara njegova i sve gradove njegove, i isjekoše ih oštrijem maèem i zgubiše sve duše što bijahu u njima; ne ostavi nijednoga živa; kao što uèini s Hevronom, tako uèini s Davirom i carom njegovijem, i kao što uèini s Livnom i carem njezinijem. JOS 10:40 Tako pobi Isus svu zemlju, gore i južnu stranu i ravnice i doline, i sve careve njihove; ne ostavi nijednoga živa, nego sve duše žive zgubi, kao što bješe zapovjedio Gospod Bog Izrailjev. JOS 10:41 I pobi ih Isus od Kadis-Varnije do Gaze, i svu zemlju Gosensku do Gavaona. JOS 10:42 A sve te careve i zemlju njihovu uze Isus ujedanput; jer Gospod Bog Izrailjev vojevaše za Izrailja. JOS 10:43 Potom se vrati Isus i sav Izrailj s njim u oko u Galgal. JOS 11:1 A kad to èu Javin car Asorski, posla k Jovavu caru Madonskom i k caru Simronskom i k caru Ahsavskom, JOS 11:2 I k carevima koji bijahu na sjeveru u gorama i po ravnicama na jugu od Hinerota i u dolini i u Nafat-Doru na zapad, JOS 11:3 Ka Hananejinu na istoku i zapadu, i Amorejinu i Hetejinu i Ferezejinu i Jevusejinu u gorama, i k Jevejinu pod Ermonom u zemlji Mispi. JOS 11:4 I izidoše oni i sva vojska njihova s njima, mnogi narod kao pijesak na brijegu morskom, i konji i kola mnoga veoma. JOS 11:5 Svi ti carevi dogovoriše se i doðoše, i stadoše zajedno u oko na vodi Meromu, da udare na Izrailja. JOS 11:6 A Gospod reèe Isusu; ne boj ih se; jer sjutra u ovo doba ja æu uèiniti te æe svi biti pobijeni pred Izrailjem; konjma njihovijem ispresijecaj žile, i kola njihova popali ognjem. JOS 11:7 I izide Isus i sva vojska s njim na njih na vodu Merom iznenada, i udariše na njih. JOS 11:8 I Gospod ih dade u ruke Izrailju, te ih razbiše i tjeraše ih do Sidona velikoga i do vode Misrefota i do polja Mispe na istok; i tako ih pobiše da ne ostaviše nijednoga živa. JOS 11:9 I uèini im Isus kako mu bješe zapovjedio Gospod: konjma njihovijem ispresijeca žile, i kola njihova popali ognjem. JOS 11:10 I vrativši se Isus u to vrijeme, uze Asor, i ubi cara njegova maèem; a Asor bješe prije glava svijem tijem carstvima. JOS 11:11 I pobiše sve živo što bješe u njemu oštrijem maèem sijekuæi, te ne osta ništa živo; a Asor spališe ognjem. JOS 11:12 I sve gradove onijeh careva i sve careve njihove uze Isus i isijeèe ih oštrijem maèem i pobi ih, kao što bješe zapovjedio Mojsije sluga Gospodnji. JOS 11:13 Ali nijednoga grada koji osta u opkopima svojim ne popali Izrailj, osim samoga Asora, koji spali Isus. JOS 11:14 A sav plijen iz tijeh gradova i stoku pograbiše za sebe sinovi Izrailjevi; samo ljude sve isjekoše oštrijem maèem, te ih istrijebiše, ne ostaviše ništa živa. JOS 11:15 Kako zapovjedi Gospod Mojsiju sluzi svojemu, tako Mojsije zapovjedi Isusu, a Isus tako uèini; ništa ne izostavi od svega što bješe Gospod zapovjedio Mojsiju. JOS 11:16 I tako uze Isus svu tu zemlju, gore i sav južni kraj i svu zemlju Gosensku, i ravnicu i polje, goru Izrailjevu i ravnicu njegovu. JOS 11:17 Od gore Alaka, koja se pruža k Siru, do Val-Gada u polju Livanskom, pod gorom Ermonom; i sve careve njihove zarobi i pobi ih i pogubi. JOS 11:18 Dugo vremena vojeva Isus na te careve. JOS 11:19 Ne bi nijednoga grada koji uèini mir sa sinovima Izrailjevijem, osim Jeveja koji življahu u Gavaonu; sve ih uzeše ratom. JOS 11:20 Jer od Gospoda bi, te otvrdnu srce njihovo da izidu u boj na Izrailja, da bi ih potro i da im ne bi bilo milosti, nego da bi ih istrijebio, kao što bješe zapovjedio Gospod Mojsiju. JOS 11:21 U to vrijeme doðe Isus, te istrijebi Enakime iz gora, iz Hevrona, iz Davira, iz Anava i iz sve gore Judine i iz sve gore Izrailjeve, s gradovima njihovijem potr ih Isus. JOS 11:22 Nijedan Enakim ne osta u zemlji sinova Izrailjevih; samo u Gazi, u Gatu i u Azotu ostaše. JOS 11:23 Tako uze Isus svu zemlju, kao što bješe kazao Gospod Mojsiju; i dade je u našljedstvo Izrailju prema dijelovima njihovijem, po plemenima njihovijem. I zemlja poèinu od rata. JOS 12:1 A ovo su carevi zemaljski koje pobiše sinovi Izrailjevi i zemlju njihovu osvojiše s onu stranu Jordana k istoku, od potoka Arnona do gore Ermona i svu ravnicu k istoku: JOS 12:2 Sion car Amorejski koji stajaše u Esevonu i vladaše od Aroira koji je na brijegu potoka Arnona, i od polovine potoka i polovinom Galada do potoka Javoka, gdje je meða sinova Amonskih; JOS 12:3 I od ravnice do mora Hinerotskoga k istoku, i do mora uz polje, do mora slanoga k istoku, kako se ide k Vetsimotu, i s juga pod goru Fazgu; JOS 12:4 I susjed mu Og car Vasanski, koji bješe ostao od Rafaja i sjeðaše u Astarotu i u Edrajinu, JOS 12:5 I vladaše gorom Ermonom i Salhom i svijem Vasanom do meðe Gesurske i Mahatske, i polovinom Galada do meðe Siona cara Esevonskoga. JOS 12:6 Njih pobi Mojsije sluga Gospodnji i sinovi Izrailjevi; i tu zemlju dade Mojsije sluga Gospodnji u našljedstvo plemenu Ruvimovu i plemenu Gadovu i polovini plemena Manasijina. JOS 12:7 A ovo su carevi zemaljski koje pobi Isus sa sinovima Izrailjevijem s onu stranu Jordana k zapadu, od Val-Gada u polju Livanskom pa do gore Alaka kako se ide k Siru; i tu zemlju dade Isus plemenima Izrailjevijem u našljedstvo prema dijelovima njihovijem, JOS 12:8 Po gorama i po ravnicama, po poljima i po dolinama, i u pustinji i na južnom kraju, zemlju Hetejsku, Amorejsku i Hananejsku, Ferezejsku, Jevejsku i Jevusejsku: JOS 12:9 Car Jerihonski jedan; car Gajski do Vetilja jedan; JOS 12:10 Car Jerusalimski jedan; car Hevronski jedan; JOS 12:11 Car Jarmutski jedan; car Lahiski jedan; JOS 12:12 Car Jeglonski jedan; car Gezerski jedan; JOS 12:13 Car Davirski jedan; car Gaderski jedan; JOS 12:14 Car Oramski jedan; car Aradski jedan; JOS 12:15 Car od Livne jedan; car Odolamski jedan; JOS 12:16 Car Makidski jedan; car Vetiljski jedan; JOS 12:17 Car Tafuvski jedan; car Eferski jedan; JOS 12:18 Car Afeèki jedan; car Saronski jedan; JOS 12:19 Car Madonski jedan; car Asorski jedan; JOS 12:20 Car Simron-Meronski jedan; car Ahsavski jedan; JOS 12:21 Car Tanaški jedan; car Megidski jedan; JOS 12:22 Car Kedeski jedan; car Jokneamski kod Karmela jedan; JOS 12:23 Car Dorski u Nafat-Doru jedan; car Gojimski u Galgalu jedan; JOS 12:24 Car Teraski jedan. Svega trideset i jedan car. JOS 13:1 A Isus veæ bijaše star i vremenit. I reèe mu Gospod: ti si star i vremenit, a zemlje je ostalo vrlo mnogo da se osvoji. JOS 13:2 Ovo je zemlja što je ostala: sve meðe Filistejske i sva Gesurska, JOS 13:3 Od Siora, koji je pred Misirom, do meðe Akaronske na sjever; to pripada Hananejima; pet kneževina Filistejskih, Gazejska, Azotska, Askalonska, Getejska i Akaronska, i Aveji; JOS 13:4 S juga sva zemlja Hananejska i Meara, što pripada Sidoncima do Afeka, do meðe Amorejske. JOS 13:5 I zemlja Givlejska i sav Livan k istoku, od Val-Gada pod gorom Ermonom pa do ulaska Ematskoga; JOS 13:6 Sve koji žive u toj gori od Livana do vode Misrefota, sve Sidonce ja æu otjerati ispred sinova Izrailjevih; samo je razdijeli ždrijebom Izrailju u našljedstvo, kao što sam ti zapovjedio. JOS 13:7 Razdijeli dakle tu zemlju u našljedstvo meðu devet plemena i polovinu plemena Manasijina. JOS 13:8 Jer s drugom polovinom pleme Ruvimovo i Gadovo primiše svoj dio, koji im dade Mojsije s onu stranu Jordana k istoku, kako im dade Mojsije sluga Gospodnji, JOS 13:9 Od Aroira koji je na brijegu potoka Arnona i grada nasred potoka, i svu ravnicu Medevsku do Devona, JOS 13:10 I sve gradove Siona cara Amorejskoga, koji careva u Esevonu, do meðe sinova Amonovijeh, JOS 13:11 I Galad i meðu Gesursku i Mahatsku i svu goru Ermonsku i sav Vasan do Salhe; JOS 13:12 Sve carstvo Ogovo u Vasanu, koji Og carova u Astarotu i Edrajinu i bješe ostao od Rafaja; a Mojsije ih pobi i istrijebi. JOS 13:13 Ali Gesureja i Mahateja ne izagnaše sinovi Izrailjevi, nego Gesureji i Mahateji ostaše meðu Izrailjem do danas. JOS 13:14 Samo plemenu Levijevu ne dade našljedstva; žrtve ognjene Gospoda Boga Izrailjeva jesu našljedstvo njegovo, kao što mu je rekao. JOS 13:15 A dade Mojsije plemenu sinova Ruvimovijeh po porodicama njihovijem, JOS 13:16 I meðe im bjehu od Aroira koji je na brijegu potoka Arnona, i grad koji je na srijedi potoka, i sva ravan do Medeve, JOS 13:17 Esevon sa svijem gradovima svojim u ravni, Devon i Vamot-Val i Vet-Valmeon, JOS 13:18 I Jasa i Kadimot i Mifat, JOS 13:19 I Kirijatajim i Sivma i Zaret-Sar na gori kod doline, JOS 13:20 I Vet-Fegor i Azdot-Fazga i Vet-Jesimot, JOS 13:21 I svi gradovi u ravni, i sve carstvo Siona cara Amorejskoga, koji carova u Esevonu, kojega ubi Mojsije s knezovima Madijamskim, Evijom i Rekemom i Surom i Urom i Revom, knezovima Sionovijem, koji življahu u onoj zemlji. JOS 13:22 I Valama sina Veorova vraèa ubiše sinovi Izrailjevi maèem s drugima pobijenijem. JOS 13:23 I bjehu meðe sinova Ruvimovijeh Jordan s meðama svojim. To je našljedstvo sinova Ruvimovijeh po porodicama njihovijem, gradovi i sela njihova. JOS 13:24 I dade Mojsije plemenu Gadovu, sinovima Gadovijem po porodicama njihovijem, JOS 13:25 I bjehu im meðe Jazir i svi gradovi Galadski i polovina zemlje sinova Amonovijeh do Aroira koji je prema Ravi, JOS 13:26 I od Esevona do Ramot-Mispe i Vetonima, i od Mahanaima do meðe Davirske; JOS 13:27 I u dolini Vet-Aram i Vet-Nimra i Sokot i Safon; ostatak carstva Siona cara Esevonskoga, Jordan i meða njegova do kraja mora Hinerotskoga s onu stranu Jordana na istok. JOS 13:28 To je našljedstvo sinova Gadovijeh po porodicama njihovijem, gradovi i sela njihova. JOS 13:29 I dade Mojsije polovini plemena Manasijina, i dobi polovina plemena sinova Manasijinih po porodicama svojim; JOS 13:30 Meða im bješe od Mahanaima, sav Vasan, sve carstvo Oga cara Vasanskoga, i sva sela Jairova, što su u Vasanu, šezdeset gradova. JOS 13:31 I polovina Galada, i Astarot i Edrajin, gradovi carstva Ogova u Vasanu, dopadoše sinovima Mahira sina Manasijina, polovini sinova Mahirovijeh po porodicama njihovijem. JOS 13:32 To je što razdijeli u našljedstvo Mojsije u polju Moavskom s onu stranu Jordana prema Jerihonu na istoku. JOS 13:33 A plemenu Levijevu ne dade Mojsije našljedstva; Gospod je Bog Izrailjev njihovo našljedstvo, kao što im je rekao. JOS 14:1 A ovo je što dobiše našljedstvo sinovi Izrailjevi u zemlji Hananskoj, što razdijeliše u našljedstvo Eleazar sveštenik i Isus sin Navin i poglavari porodica otaèkih po plemenima sinova Izrailjevih, JOS 14:2 Ždrijebom dijeleæi im našljedstvo, kao što zapovijedi Gospod preko Mojsija, meðu devet plemena i polovinu plemena. JOS 14:3 Jer Mojsije dade našljedstvo dvjema plemenima i polovini plemena s ovu stranu Jordana, a Levitima ne dade našljedstva meðu njima. JOS 14:4 Jer sinova Josifovijeh bjehu dva plemena: Manasijino i Jefremovo, i Levitima ne dadoše dijela u zemlji, osim gradova u kojima æe živjeti i podgraða njihovijeh za stoku njihovu i za blago njihovo. JOS 14:5 Kako bješe zapovjedio Gospod Mojsiju, tako uèiniše sinovi Izrailjevi i podijeliše zemlju. JOS 14:6 A sinovi Judini doðoše k Isusu u Galgalu, i reèe mu Halev sin Jefonijin Kenezej: ti znaš šta je kazao Gospod Mojsiju sluzi Božijemu za me i za te u Kadis-Varniji. JOS 14:7 Bilo mi je èetrdeset godina kad me posla Mojsije sluga Gospodnji iz Kadis-Varnije da uhodim zemlju, i javih mu stvar, kako mi je bilo u srcu. JOS 14:8 A braæa moja što idoše sa mnom uplašiše srce narodu; ali se ja jednako držah Gospoda Boga svojega. JOS 14:9 I zakle se Mojsije onaj dan govoreæi: zaista zemlja po kojoj si hodio nogama svojima, dopašæe tebi u našljedstvo i sinovima tvojim dovijeka; jer si se sasvijem držao Gospoda Boga mojega. JOS 14:10 A sada, eto, saèuva me Gospod u životu, kao što je rekao; ima veæ èetrdeset i pet godina kako to reèe Gospod Mojsiju, kad Izrailj iðaše po pustinji; i sad, eto, ima mi danas osamdeset i pet godina. JOS 14:11 I danas sam jošte krjepak, kao što sam bio kad me je Mojsije slao; krjepost mi je i sad onaka kaka je bila onda za boj i da odlazim i dolazim. JOS 14:12 Zato daj mi sada ovu goru, za koju je govorio Gospod u onaj dan; jer si èuo u onaj dan da su ondje Enakimi i gradovi veliki i tvrdi; da ako bude Gospod sa mnom, te ih istjeram, kao što je Gospod kazao. JOS 14:13 I Isus ga blagoslovi, i dade Hevron Halevu sinu Jefonijinu u našljedstvo. JOS 14:14 Zato pripade Hevron Halevu sinu Jefonijinu Kenezeju u našljedstvo do današnjega dana, jer se jednako držao Gospoda Boga Izrailjeva. JOS 14:15 A ime Hevronu bijaše preðe Kirijat-Arva, a Arva bijaše velik èovjek meðu Enakimima. I zemlja poèinu od rata. JOS 15:1 A ovo bješe dio sinova Judinijeh po porodicama njihovijem: uz meðu Edomsku, pustinja Sin k jugu na kraju južne strane; JOS 15:2 I bješe im južna meða od kraja slanoga mora, od zaliva koji ide k jugu. JOS 15:3 A otuda ide na jug na brdo Akravim, prelazi preko Sina, i pruža se od juga na Kadis-Varniju, i dopire do Esrona, a otuda ide na Adar i savija se na Karku; JOS 15:4 Otuda iduæi do Aselmona izlazi na potok Misirski, i kraj toj meði udara u more. To vam je južna meða. JOS 15:5 A meða k istoku slano more do kraja Jordana; a meða sa sjeverne strane od zaliva morskoga, do kraja Jordana; JOS 15:6 Odatle ide ta meða na Vet-Oglu, i pruža se od sjevera do Vet-Arave; i odatle ide ta meða na kamen Voana sina Ruvimova; JOS 15:7 Odatle ide ta meða do Davira od doline Ahora, i na sjever ide na Galgal, prema brdu Adumimskom na južnoj strani potoka; potom ide ta meða do vode En-Semesa, i udara u studenac Rogil; JOS 15:8 Odatle ide ta meða preko doline sinova Enomovijeh pokraj Jevuseja s juga, a to je Jerusalim; otuda ide meða na vrh gore koja je prema dolini Enomu k zapadu i koja je nakraj doline Rafajske k sjeveru; JOS 15:9 Potom se savija meða s vrha te gore k izvoru vode Neftoje i izlazi na gradove u gori Efronu; a odatle se pruža meða do Vala, a to je Kirijat-Jarim; JOS 15:10 Potom ide meða od Vala na zapad ka gori Siru, i ide pokraj gore Jarima sa sjevera, a to je Hasalon, i spušta se na Vet-Semes, i dolazi do Tamne; JOS 15:11 I ide meða pokraj Akarona k sjeveru, i dopire do Sikrona, i ide preko gore Vala i pruža se do Javnila, i izlazi ta meða na more. JOS 15:12 A meða je zapadna pokraj velikoga mora i njegovijeh meða. To su meðe sinova Judinijih unaokolo po porodicama njihovijem. JOS 15:13 A Halevu sinu Jefonijinu dade Isus dio meðu sinovima Judinijem, kao što mu zapovjedi Gospod: Kirijat-Arvu; a Arva je bio otac Enakov, i to je Hevron; JOS 15:14 I odatle izagna Halev tri sina Enakova: Sesaja i Ahimana i Talmaja sinove Enakove. JOS 15:15 I odatle otide na Davirane; a Davir se prije zvaše Kirijat-Sefer. JOS 15:16 I reèe Halev: ko savlada Kirijat-Sefer i uzme ga, daæu mu za ženu Ahsu kæer svoju. JOS 15:17 I uze ga Gotonilo sin Kenezov, brat Halevov; i dade mu Ahsu kæer svoju za ženu. JOS 15:18 I kad polažaše, nagovaraše ga da ište polje u oca njezina; pa skoèi s magarca. A Halev joj reèe: šta ti je? JOS 15:19 A ona reèe: daj mi dar; kad si mi dao suhe zemlje, daj mi i izvora vodenijeh. I dade joj izvore gornje i izvore donje. JOS 15:20 Ovo je našljedstvo plemena sinova Judinijeh po porodicama njihovijem; JOS 15:21 Ovo su gradovi po krajevima plemena sinova Judinijeh, duž meðe Edomske k jugu: Kavseil i Eder i Jagur, JOS 15:22 I Kina i Dimona i Adada, JOS 15:23 I Kades i Asor i Itnan, JOS 15:24 Zif i Telem i Valot, JOS 15:25 I Asor-Adata i Kiriot; Esron je Asor; JOS 15:26 Amam i Sama i Molada, JOS 15:27 I Asar-Gada i Esemon i Vet-Falet, JOS 15:28 I Asar-Sual i Vir-Saveja i Viziotija, JOS 15:29 Vala i Im i Asem, JOS 15:30 I Eltolad i Hesil i Orma, JOS 15:31 I Siklag i Madmana i Sansana, JOS 15:32 I Levaot i Sileim i Ajin i Rimon; svega dvadeset i devet gradova sa selima svojim. JOS 15:33 U ravni Estaol i Saraja i Asna, JOS 15:34 I Zanoja i En-Ganim, Tafuja i Inam, JOS 15:35 Jarmut i Odolam, Sohot i Azika. JOS 15:36 I Sagarim i Aditajim i Gedira i Gedirotajim; èetrnaest gradova sa selima svojim. JOS 15:37 Sevan i Adasa i Magdal-Gad, JOS 15:38 I Dilan i Mispa i Jokteil, JOS 15:39 Lahis i Vaskat i Jeglon, JOS 15:40 I Havon i Lamas i Hitlis, JOS 15:41 I Gedirot, Vet-Dagon, i Nama i Makida; šesnaest gradova sa selima svojim. JOS 15:42 Livna i Eter i Asan, JOS 15:43 I Jefta i Asna i Nesiv, JOS 15:44 I Keila i Ahziv i Marisa; devet gradova sa selima svojim. JOS 15:45 Akaron sa selima i zaseocima; JOS 15:46 Od Akarona do mora sve što je pokraj Azota sa selima svojim; JOS 15:47 Azot sa selima i zaseocima, Gaza sa selima i zaseocima do potoka Misirskoga i do velikoga mora s meðama. JOS 15:48 A u gori: Samir i Jatir i Sohot, JOS 15:49 I Dana i Kirijat-Sana, a to je Davir, JOS 15:50 I Anav i Estemon i Anim, JOS 15:51 I Gosen i Olon i Gilon; jedanaest gradova sa selima svojim. JOS 15:52 Arav i Duma i Esan, JOS 15:53 I Janum i Vet-Tafuja i Afeka, JOS 15:54 I Humata i Kirijat-Arva, a to je Hevron, i Sior; devet gradova sa selima svojim. JOS 15:55 Maon, Karmel i Zif i Juta, JOS 15:56 Jezrael i Jogdeam i Zanoja, JOS 15:57 Kajin, Gavaja i Tamna; deset gradova sa selima svojim. JOS 15:58 Alul, Vet-Sur i Gedor, JOS 15:59 I Marat i Vet-Anot i Eltekon; šest gradova sa selima svojim. JOS 15:60 Kirijat-Val, to je Kirijat-Jarim, i Rava; dva grada sa selima svojim. JOS 15:61 U pustinji: Vet-Arava, Midin i Sehaha, JOS 15:62 I Nivsan, i grad soni, i Engadija; šest gradova sa selima svojim. JOS 15:63 A Jevuseja koji življahu u Jerusalimu ne mogoše istjerati sinovi Judini; zato ostaše Jevuseji sa sinovima Judinijem u Jerusalimu do danas. JOS 16:1 I dopade dio sinovima Josifovijem od Jordana kod Jerihona, od vode Jerihonske k istoku, na pustinju koja ide od Jerihona na goru Vetiljsku, JOS 16:2 A od Vetilja ide na Luz i dolazi do meðe Arhijske do Atarota, JOS 16:3 Potom ide na zapad do meðe Jafletske pa do meðe donjega Vet-Orona i do Gezera, i izlazi na more. JOS 16:4 Tako dobiše našljedstvo sinovi Josifovi, Manasija i Jefrem. JOS 16:5 A bješe meða sinovima Jefremovijem po porodicama njihovijem, bješe meða našljedstva njihova k istoku Atarot-Adar do gornjega Vet-Orona, JOS 16:6 I izlazi meða na more kod Mihmete sa sjeverne strane, pa se obræe meða k istoku do Tanat-Silona, i prolazi s istoka do Janohe, JOS 16:7 Potom slazi od Janohe do Atarota i Narata, i došavši do Jerihona udara u Jordan. JOS 16:8 Od Tafuje ide meða k istoku do potoka Kane i izlazi na more. To je našljedstvo plemena sinova Jefremovijeh po porodicama njihovijem. JOS 16:9 A gradovi bijahu odvojeni sinovima Jefremovijem u našljedstvu sinova Manasijinih, svi gradovi sa selima svojim. JOS 16:10 A ne izagnaše Hananejina koji življaše u Gezeru; zato ostaše Hananeji meðu sinovima Jefremovijem do danas plaæajuæi danak. JOS 17:1 I dopade dio plemenu Manasijinu, a on bješe prvenac Josifov; Mahiru prvencu Manasijinu ocu Galadovu, jer bješe èovjek junak, zato mu dopade Galad i Vasan; JOS 17:2 Dobiše dio i ostali sinovi Manasijini po porodicama svojim, sinovi Avijezerovi, i sinovi Helekovi, i sinovi Azrilovi, i sinovi Sihemovi, i sinovi Eferovi, i sinovi Semidini. To su sinovi Manasije sina Josifova; ljudi po porodicama svojim. JOS 17:3 A Salpad sin Efera sina Galada sina Mahira sina Manasijina nije imao sinova nego kæeri; i ovo su imena kæerima njegovijem: Mala i Nuja, Egla, Melha i Tersa. JOS 17:4 I one doðoše pred Eleazara sveštenika i pred Isusa sina Navina i pred knezove, i rekoše: Gospod je zapovjedio Mojsiju da nam se dade našljedstvo meðu braæom našom. I dade im Isus po zapovijesti Gospodnjoj našljedstvo meðu braæom oca njihova. JOS 17:5 I dopade Manasiji deset dijelova, osim zemlje Galadske i Vasanske, koje su s onu stranu Jordana. JOS 17:6 Jer kæeri Manasijine dobiše našljedstvo meðu sinovima njegovijem, a zemlja Galadska dopade drugim sinovima Manasijinim. JOS 17:7 A meða Manasijina bješe od Asira k Mihmeti, koja je prema Sihemu, potom ide ta meða nadesno k stanovnicima En-Tafujskim. JOS 17:8 A Manasijina je zemlja Tafujska, ali Tafuja na meði Manasijinoj pripada sinovima Jefremovijem. JOS 17:9 Odatle slazi meða na potok Kanu, s južne strane toga potoka; i gradovi su Jefremovi meðu gradovima Manasijinim; a meða je Manasijina sa sjeverne strane potoka i izlazi na more. JOS 17:10 S juga je Jefremovo, a sa sjevera Manasijino, a more im je meða; i s Asirom granièe na sjeveru a s Isaharom na istoku. JOS 17:11 Jer je Manasijino u plemenu Isaharovu i Asirovu: Vet-San sa selima svojim, i Ivleam sa selima svojim, i Dorani sa selima svojim, i En-Dorani sa selima svojim, i Tanašani sa selima svojim, i Megiðani sa selima svojim; ta tri kraja. JOS 17:12 Ali sinovi Manasijini ne mogoše izagnati Hananeja iz tijeh gradova, nego Hananeji stadoše živjeti u toj zemlji. JOS 17:13 Ali kad ojaèaše sinovi Izrailjevi, udariše danak na Hananeje, ali ih ne izagnaše. JOS 17:14 A sinovi Josifovi rekoše Isusu govoreæi: zašto si nam dao u našljedstvo jedan dio i jedno uže, kad je nas množina i Gospod nas je blagoslovio dovde? JOS 17:15 A Isus im reèe: kad vas je množina, idite u šumu, i ondje okrèite sebi u zemlji Ferezejskoj i Rafajskoj, ako vam je tijesna gora Jefremova. JOS 17:16 A sinovi Josifovi rekoše: neæe nam biti dosta ova gora; a svi Hananeji koji žive u dolini imaju gvozdena kola; i oni koji su u Vet-Sanu i u selima njegovijem i oni koji su u dolini Jezraelskoj. JOS 17:17 A Isus reèe domu Josifovu, Jefremu i Manasiji, govoreæi: velik si narod i silan si, neæeš imati jednoga dijela. JOS 17:18 Nego gora neka bude tvoja; ako je šuma, isijeci je, pak æeš imati meðe njezine; jer æeš izagnati Hananeje, ako i imaju gvozdena kola, ako i jesu jaki. JOS 18:1 I sabra se sav zbor sinova Izrailjevijeh u Silom i ondje namjestiše šator od sastanka, pošto pokoriše zemlju. JOS 18:2 Ali još bijaše sinova Izrailjevijeh sedam plemena, kojima ne bi dato našljedstvo. JOS 18:3 I Isus reèe sinovima Izrailjevijem: dokle æete oklijevati, te ne idete i uzmete zemlju koju vam je dao Gospod Bog otaca vaših? JOS 18:4 Izberite izmeðu sebe po tri èovjeka iz svakoga plemena, pa neka se dignu i proðu zemlju, i neka je prepišu na našljedstva svoja, pa onda neka doðu k meni. JOS 18:5 I neka je razdijele na sedam dijelova; Juda æe ostati u svojim meðama s juga, i dom æe Josifov ostati u meðama svojim sa sjevera. JOS 18:6 A vi prepišite zemlju na sedam dijelova, i donesite amo k meni, da bacim ždrijeb za plemena vaša ovdje pred Gospodom Bogom našim. JOS 18:7 Jer Leviti nemaju dijela meðu vama, jer je sveštenstvo Gospodnje njihovo našljedstvo; a Gad i Ruvim i polovina plemena Manasijina primiše našljedstvo svoje s onu stranu Jordana na istoku, koje im dade Mojsije sluga Gospodnji. JOS 18:8 Tada ustaše ljudi i poðoše; a Isus zapovjedi ljudima koji otidoše da prepišu zemlju govoreæi: idite i proðite zemlju i prepišite je, pa onda doðite k meni, te æu baciti ždrijeb za vas ovdje pred Gospodom u Silomu. JOS 18:9 I otidoše ljudi i proðoše zemlju i prepisaše je u knjigu selo po selo na sedam dijelova; potom se vratiše k Isusu u oko u Silom. JOS 18:10 I Isus baci ždrijeb za njih u Silomu pred Gospodom, i ondje podijeli Isus zemlju meðu sinove Izrailjeve po dijelovima njihovijem. JOS 18:11 I izide ždrijeb za pleme sinova Venijaminovijeh po porodicama njihovijem, i doðe meða dijela njihova meðu sinove Judine i sinove Josifove. JOS 18:12 I bi im meða sa sjevera do Jordana, i ona ide pokraj Jerihona sa sjevera i pruža se na goru k zapadu, i izlazi u pustinju Vet-Aven; JOS 18:13 A odatle ide ta meða do Luza, s južne strane Luzu, a to je Vetilj, i slazi do Atarot-Adara pokraj gore koja je s juga Vet-Oronu donjemu. JOS 18:14 Otuda izlazi meða i savija se pokraj mora k jugu od gore, koja je prema Vet-Oronu na jug, i izlazi na Kirijat-Val, a to je Kirijat-Jarim, grad sinova Judinijeh. To je zapadna strana. JOS 18:15 A južna strana od kraja Kirijat-Jarima, i izlazi ta meða k zapadu, pa ide na izvor vode Neftoje, JOS 18:16 I slazi ta meða nakraj gore koja je prema dolini sina Enomova a u dolini Rafajskoj k zapadu, i ide preko doline Enomove pokraj Jevuseja k jugu, i slazi na izvor Rogil; JOS 18:17 Potom se obræe od sjevera i ide na En-Semes, a otuda ide na Galilot, koji je prema gori Adumimskoj, i slazi na kamen Voana sina Ruvimova; JOS 18:18 Otuda ide stranom koja je prema Aravi k sjeveru i slazi u Aravu; JOS 18:19 Potom ide pokraj Vet-Ogle k sjeveru i udara u zaliv slanoga mora sa sjeverne strane do kraja Jordana na jugu. To je južna meða. JOS 18:20 A Jordan je meða s istoène strane. To je našljedstvo sinova Venijaminovijeh s meðama njihovijem unaokolo po porodicama njihovijem. JOS 18:21 A gradovi plemena sinova Venijaminovijeh po porodicama njihovijem jesu: Jerihon i Vet-Ogla i Emek-Kesis, JOS 18:22 I Vet-Arava i Semarajim i Vetilj, JOS 18:23 I Avin i Fara i Ofra, JOS 18:24 I Hefar-Amona i Ofnija i Gava; dvanaest gradova sa selima svojim; JOS 18:25 Gavaon i Rama i Virot, JOS 18:26 I Mispa i Hefira i Mosa, JOS 18:27 I Rekem i Jerfail i Tarala, JOS 18:28 I Sila, Elef i Jevus, a to je Jerusalim, Gavat, Kirijat; èetrnaest gradova sa selima svojim. To je našljedstvo sinova Venijaminovijeh po porodicama njihovijem. JOS 19:1 Potom izide drugi ždrijeb za Simeuna, pleme sinova Simeunovijeh po porodicama njihovijem, i bi našljedstvo njihovo usred našljedstva sinova Judinijeh. JOS 19:2 I dopade im u našljedstvo Vir-Saveja i Saveja i Molada, JOS 19:3 I Asar-Sual i Vala i Asem, JOS 19:4 I Eltolad i Vetul i Orma, JOS 19:5 I Siklag i Vet-Markavot i Asar-Susa, JOS 19:6 I Vet-Levaot i Saruen; trinaest gradova sa selima svojim; JOS 19:7 Ajin, Remon i Eter i Asan, èetiri grada sa selima svojim; JOS 19:8 I sva sela što bijahu oko tijeh gradova dori do Valat-Vira, a to je Ramat južni. To je našljedstvo plemena sinova Simeunovijeh po porodicama njihovijem. JOS 19:9 Od dijela sinova Judinijeh dopade našljedstvo sinovima Simeunovijem, jer dio sinova Judinijeh bijaše velik za njih, zato sinovi Simeunovi dobiše našljedstvo na njihovu našljedstvu. JOS 19:10 Potom izide treæi ždrijeb za sinove Zavulonove po porodicama njihovijem; i meða našljedstvu njihovu bi do Sarida. JOS 19:11 A odatle ide meða njihova pokraj mora na Maralu, i dopire do Davaseta, i ide na potok koji je prema Jokneamu, JOS 19:12 Pa se okreæe od Sarida na istok do meðe Kislot-Tavorske, i ide na Davrat i izlazi do Jafe; JOS 19:13 Otuda ide opet k istoku do Gita-Efera, a to je Ita-Kasin, i izlazi na Remon-Metoar, a to je Neja; JOS 19:14 Otuda se savija meða k sjeveru na Anaton, i izlazi u dolinu Jeftail, JOS 19:15 S Katatom i s Nalalom i Simronom i Idalom i Vitlejemom, dvanaest gradova sa selima svojim. JOS 19:16 To je našljedstvo sinova Zavulonovijeh po porodicama njihovijem, to su gradovi i sela njihova. JOS 19:17 Za Isahara izide ždrijeb èetvrti, za sinove Isaharove po porodicama njihovijem; JOS 19:18 A meða im bi: Jezrael i Kesulot i Sunim, JOS 19:19 I Aferajim i Seon i Anaharat, JOS 19:20 I Ravit i Kision i Aves, JOS 19:21 I Remet i En-Ganim i En-Ada i Vet-Fasis, JOS 19:22 A otuda ide meða na Tavor i na Sahasimu i Vet-Semes, i udara u Jordan; šesnaest gradova sa selima svojim. JOS 19:23 To je našljedstvo plemena sinova Isaharovijeh po porodicama njihovijem; to su gradovi i sela njihova. JOS 19:24 Potom izide ždrijeb peti za pleme sinova Asirovijeh po porodicama njihovijem. JOS 19:25 I meða im bi: Helkat i Alija i Veten, i Ahsaf, JOS 19:26 I Alameleh i Amad i Misal, i pruža se do Karmela k moru i do Sihor-Livnata, JOS 19:27 I odatle se savija k istoku na Vet-Dagon, i dopire do Zavulona i do doline Jeftaila k sjeveru, i do Vetemeka i Naila, i ide do Havula nalijevo; JOS 19:28 I Hevron i Reov i Amon i Kana dori do Sidona velikoga; JOS 19:29 Otuda se savija meða na Ramu i do tvrdoga grada Tira, a otuda se savija na Osu i izlazi na more pokraj dijela Ahsivskoga; JOS 19:30 I Ama i Afek i Reov; dvadeset i dva grada sa selima svojim. JOS 19:31 To je našljedstvo plemena sinova Asirovijeh po porodicama njihovijem, to su gradovi i sela njihova. JOS 19:32 Za sinove Neftalimove izide ždrijeb šesti, za sinove Neftalimove po porodicama njihovijem, JOS 19:33 I meða im bi od Elafa i od Alona do Sananima, i od Adami-Nekeva i Javnila do Lakuma, i izlazi na Jordan; JOS 19:34 Potom se obræe meða na zapad k Aznot-Tavoru, i ide na Ukok, i dopire do Zavulona s juga i do Asira sa zapada i do Jude na Jordanu s istoka. JOS 19:35 A tvrdi su gradovi: Sidim, Ser i Amat, Rakat i Hinerot, JOS 19:36 I Adama i Rama i Asor, JOS 19:37 I Kedes i Edrej i En-Asor, JOS 19:38 I Iron Migdalil, Orem i Vet-Anat i Vet-Semes; devetnaest gradova sa selima svojim. JOS 19:39 To je našljedstvo plemena sinova Neftalimovijeh po porodicama njihovijem, to su gradovi sa selima svojim. JOS 19:40 Sedmi ždrijeb izide za pleme sinova Danovijeh po porodicama njihovijem, JOS 19:41 I meða našljedstvu njihovu bi Sara i Estaol i Ir-Semes, JOS 19:42 I Salavin i Ajalon i Jetla, JOS 19:43 I Elon i Tamnata i Akaron, JOS 19:44 I Eltekon i Giveton i Valat, JOS 19:45 I Jud i Vani-Varak i Gat-Rimon, JOS 19:46 I Me-Jarkon i Rakon s meðama svojim prema Jopi. JOS 19:47 Ali meðe sinova Danovijeh izidoše male za njih; zato izidoše sinovi Danovi i udariše na Lesem i uzeše ga i pobiše oštrijem maèem i osvojiše ga, i naseliše se u njemu, i Lesem prozvaše Dan po imenu Dana oca svojega. JOS 19:48 To je našljedstvo plemena sinova Danovijeh po porodicama njihovijem; to su gradovi i sela njihova. JOS 19:49 A kad podijeliše zemlju po meðama njezinijem, dadoše sinovi Izrailjevi našljedstvo Isusu sinu Navinu meðu sobom. JOS 19:50 Po zapovijesti Gospodnjoj dadoše mu grad koji zaiska, Tamnat-Sarah u gori Jefremovoj, a on sagradi grad i naseli se u njemu. JOS 19:51 To su našljedstva koja Eleazar sveštenik i Isus sin Navin i glavari porodica otaèkih u plemenima sinova Izrailjevijeh podijeliše ždrijebom u Silomu pred Gospodom na vratima šatora od sastanka, i tako podijeliše zemlju. JOS 20:1 Potom reèe Gospod Isusu govoreæi: JOS 20:2 Kaži sinovima Izrailjevijem i reci: Odredite gradove za utoèišta, za koje sam vam govorio preko Mojsija, JOS 20:3 Da onamo uteèe krvnik koji ubije koga nehotice, ne misleæi, da vam budu utoèišta od osvetnika. JOS 20:4 Pa kad ko uteèe u koji od tijeh gradova, neka stane pred vratima gradskim i neka kaže starješinama onoga grada stvar svoju, pa neka ga prime k sebi, i dadu mu mjesto da sjedi kod njih. JOS 20:5 I ako doðe za njim osvetnik, neka mu ne dadu krvnika u ruke, jer je nehotice ubio bližnjega niti je prije mrzio na nj. JOS 20:6 Nego neka sjedi u gradu onom dokle ne stane pred zbor na sud, do smrti poglavara sveštenièkoga koji bude onda, tada neka se krvnik vrati i ide u svoj grad i svojoj kuæi, u grad iz kojega je utekao. JOS 20:7 I odijeliše Kedes u Galileji u gori Neftalimovoj i Sihem u gori Jefremovoj i Kirijat-Arvu, to je Hevron, u gori Judinoj. JOS 20:8 A preko Jordana od Jerihona na istok odrediše Vosor u pustinji, u ravni, od plemena Ruvimova, i Ramot u Galadu od plemena Gadova, i Golan u Vasanu od plemena Manasijina. JOS 20:9 To su gradovi odreðeni svijem sinovima Izrailjevijem i došljaku koji se bavi meðu njima, da uteèe u njih ko god ubije koga nehotice i da ne pogine od ruke osvetnikove dokle ne stane pred zbor. JOS 21:1 Tada doðoše glavari otaèkih porodica Levitskih k Eleazaru svešteniku i k Isusu sinu Navinu i glavarima porodica otaèkih i plemenima sinova Izrailjevijeh. JOS 21:2 I rekoše im u Silomu u zemlji Hananskoj govoreæi: Gospod je zapovjedio preko Mojsija da nam se dadu gradovi gdje æemo živjeti i podgraða njihova za stoku našu. JOS 21:3 I dadoše sinovi Izrailjevi Levitima od našljedstva svojega po zapovijesti Gospodnjoj ove gradove i podgraða njihova: JOS 21:4 Izide ždrijeb za porodice Katove; i dopade sinovima Arona sveštenika izmeðu Levita ždrijebom trinaest gradova od plemena Judina i od plemena Simeunova i od plemena Venijaminova. JOS 21:5 A ostalijem sinovima Katovijem dopade ždrijebom deset gradova od porodica plemena Jefremova i od plemena Danova i od polovine plemena Manasijina. JOS 21:6 A sinovima Girsonovijem dopade ždrijebom od porodica plemena Isaharova i od plemena Asirova i od plemena Neftalimova i od polovine plemena Manasijina u Vasanu trinaest gradova; JOS 21:7 Sinovima Merarijevim po porodicama njihovijem od plemena Ruvimova i od plemena Gadova i od plemena Zavulonova dvanaest gradova. JOS 21:8 Dadoše dakle sinovi Izrailjevi Levitima te gradove i podgraða njihova ždrijebom, kao što bješe zapovjedio Gospod preko Mojsija. JOS 21:9 I dadoše od plemena sinova Judinijeh i od plemena sinova Simeunovijeh ove gradove koji se kazuju po imenima; JOS 21:10 I dopade sinovima Aronovijem od porodica Katovijeh izmeðu sinova Levijevih, za koje pade prvi ždrijeb, JOS 21:11 Njima dopade: Kirijat-Arva, a Arva je otac Anakov, a taj je grad Hevron u gori Judinoj, s podgraðem svojim unaokolo. JOS 21:12 A polje oko toga grada i sela njegova dadoše Halevu sinu Jefonijinu u našljedstvo. JOS 21:13 Dadoše dakle sinovima Arona sveštenika grad za utoèište krvniku Hevron s podgraðem, i Livnu s podgraðem. JOS 21:14 I Jatir s podgraðem, i Estemoju s podgraðem, JOS 21:15 I Olon s podgraðem, i Davir s podgraðem, JOS 21:16 I Ajin s podgraðem, i Jutu s podgraðem, i Vet-Semes s podgraðem: devet gradova od ta dva plemena. JOS 21:17 A od plemena Venijaminova Gavaon s podgraðem, i Gavaju s podgraðem, JOS 21:18 Anatot s podgraðem, i Almon s podgraðem: èetiri grada. JOS 21:19 Svega gradova sinova Arona sveštenika trinaest gradova s podgraðima. JOS 21:20 A porodicama sinova Katovijeh, Levitima, što ih još bješe od sinova Katovijeh, dopadoše na njihov ždrijeb gradovi od plemena Jefremova; JOS 21:21 Dopade im grad za utoèište krvniku Sihem s podgraðem u gori Jefremovoj, i Gezer s podgraðem, JOS 21:22 I Kivsajim s podgraðem, i Vet-Oron s podgraðem: èetiri grada; JOS 21:23 A od plemena Danova: Eltekon s podgraðem, Giveton s podgraðem, JOS 21:24 Ajalon s podgraðem, Gat-Rimon s podgraðem: èetiri grada. JOS 21:25 A od polovine plemena Manasijina: Tanah s podgraðem i Gat-Rimon s podgraðem: dva grada. JOS 21:26 Svega deset gradova s podgraðima dadoše porodicama sinova Katovijeh ostalijem. JOS 21:27 A sinovima Girsonovijem izmeðu porodica Levitskih dadoše od polovine plemena Manasijina grad za utoèište krvniku Golan u Vasanu s podgraðem, i Vesteru s podgraðem: dva grada; JOS 21:28 A od plemena Isaharova: Kison s podgraðem, Davrot s podgraðem. JOS 21:29 Jarmut s podgraðem, En-Ganim s podgraðem: èetiri grada; JOS 21:30 A od plemena Asirova: Misal s podgraðem, Avdon s podgraðem, JOS 21:31 Helkat s podgraðem, i Reov s podgraðem: èetiri grada; JOS 21:32 A od plemena Neftalimova grad za utoèište krvniku Kedes u Galileji s podgraðem, i Amot-Dor s podgraðem, i Kartan s podgraðem: tri grada. JOS 21:33 Svega gradova sinova Girsonovijeh po porodicama njihovijem trinaest gradova s podgraðima. JOS 21:34 A porodicama sinova Merarijevih, ostalijem Levitima, dadoše od plemena Zavulonova Jokneam s podgraðem, Kartu s podgraðem, JOS 21:35 Dimnu s podgraðem, Nalol s podgraðem: èetiri grada; JOS 21:36 A od plemena Ruvimova: Vosor s podgraðem, i Jazu s podgraðem, JOS 21:37 Kedimot s podgraðem, i Mifat s podgraðem: èetiri grada; JOS 21:38 A od plemena Gadova: grad za utoèište krvniku Ramot u Galadu s podgraðem, i Mahanajim s podgraðem. JOS 21:39 Esevon s podgraðem, Jazir s podgraðem; svega èetiri grada. JOS 21:40 Sve ove gradove dadoše sinovima Merarijevim po porodicama njihovijem, što još bijahu izmeðu porodica Levitskih; i doðe na ždrijeb njihov dvanaest gradova. JOS 21:41 Svega gradova Levitskih u našljedstvu sinova Izrailjevijeh bješe èetrdeset i osam gradova s podgraðima. JOS 21:42 A svi gradovi imaju svoja podgraða unaokolo; tako je u svakoga grada. JOS 21:43 Tako dade Gospod Izrailju svu zemlju, za koju se zakle ocima njihovijem da æe im je dati, i naslijediše je i naseliše se u njoj. JOS 21:44 I umiri ih Gospod otsvuda unaokolo, kao što se zakleo ocima njihovijem; i niko se ne održa pred njima od svijeh neprijatelja njihovijeh; sve neprijatelje njihove predade im Gospod u ruke. JOS 21:45 Ništa ne izosta od svega dobra što bješe obrekao Gospod domu Izrailjevu; sve se zbi. JOS 22:1 Tada sazva Isus sinove Ruvimove i sinove Gadove i polovinu plemena Manasijina, JOS 22:2 I reèe im: vi držaste sve što vam je zapovjedio Mojsije sluga Gospodnji, i slušaste glas moj u svemu što sam vam zapovijedao. JOS 22:3 Ne ostaviste braæe svoje dugo vremena, do ovoga dana, i dobro èuvaste zapovijest Gospoda Boga svojega. JOS 22:4 A sada Gospod je Bog vaš smirio braæu vašu, kako im je rekao; sada dakle vratite se i idite u šatore svoje u zemlju našljedstva svojega, koju vam je dao Mojsije sluga Gospodnji s onu stranu Jordana. JOS 22:5 Samo pazite dobro da vršite zapovijest i zakon, što vam je zapovjedio Mojsije sluga Gospodnji, da ljubite Gospoda Boga svojega i da hodite svijem putovima njegovijem, i èuvate zapovijesti njegove i držite ih se, i da mu služite svijem srcem svojim i svom dušom svojom. JOS 22:6 I blagoslovi ih Isus, i otpusti ih da idu u svoje šatore. JOS 22:7 A polovini plemena Manasijina bješe dao Mojsije našljedstvo u Vasanu, a drugoj polovini dade Isus s braæom njihovom s ovu stranu Jordana k zapadu. I otpuštajuæi ih Isus u šatore njihove blagoslovi ih, JOS 22:8 I reèe im govoreæi: s velikim blagom vraæate se u šatore svoje, sa stokom vrlo mnogom; sa srebrom i zlatom i mjeðu i gvožðem i odijelom vrlo mnogim; podijelite plijen od neprijatelja svojih s braæom svojom. JOS 22:9 I vrativši se sinovi Ruvimovi i sinovi Gadovi i polovina plemena Manasijina otidoše od sinova Izrailjevijeh iz Siloma, koji je u zemlji Hananskoj, iduæi u zemlju Galadsku, u zemlju našljedstva svojega, koju naslijediše, kako bješe Gospod zapovjedio preko Mojsija. JOS 22:10 A kad doðoše na meðu Jordansku u zemlji Hananskoj, naèiniše sinovi Ruvimovi i sinovi Gadovi i polovina plemena Manasijina oltar ondje na Jordanu, oltar velik i naoèit. JOS 22:11 I èuše sinovi Izrailjevi gdje se govori: gle, sinovi Ruvimovi i sinovi Gadovi i polovina plemena Manasijina naèiniše oltar prema zemlji Hananskoj na meði Jordanskoj, pokraj sinova Izrailjevijeh. JOS 22:12 A kad èuše sinovi Izrailjevi, skupi se sav zbor sinova Izrailjevijeh u Silom da idu da se biju s njima. JOS 22:13 I poslaše sinovi Izrailjevi k sinovima Ruvimovijem i sinovima Gadovijem i polovini plemena Manasijina u zemlju Galadsku Finesa sina Eleazara sveštenika, JOS 22:14 I s njim deset knezova, po jednoga kneza od doma otaèkoga od svijeh plemena Izrailjevijeh, a svaki ih bješe poglavar u domu otaca svojih u tisuæama Izrailjevijem. JOS 22:15 A oni doðoše k sinovima Ruvimovijem i sinovima Gadovijem i polovini plemena Manasijina u zemlju Galadsku, i rekoše im govoreæi: JOS 22:16 Ovako veli sav zbor Gospodnji: kakav je to grijeh kojim se ogriješiste Bogu Izrailjevu odvrativši se danas od Gospoda naèinivši oltar da se odmetnete danas od Gospoda? JOS 22:17 Malo li nam je grijeha Fegorova, od kojega se još nijesmo oèistili do danas i s kojega doðe pogibao na zbor Gospodnji, JOS 22:18 Te se danas odvraæate od Gospoda, i odmeæete se danas od Gospoda, da se sjutra razgnjevi na sav zbor Izrailjev? JOS 22:19 Ako je zemlja našljedstva vašega neèista, prijeðite u zemlju našljedstva Gospodnjega, u kojoj stoji šator Gospodnji, i uzmite našljedstvo meðu nama; samo se ne odmeæite od Gospoda i ne odmeæite se od nas gradeæi sebi oltar mimo oltar Gospoda Boga našega. JOS 22:20 Nije li se Ahan sin Zarin ogriješio o stvari proklete, te doðe gnjev na sav zbor Izrailjev? i on ne pogibe sam za grijeh svoj. JOS 22:21 A sinovi Ruvimovi i sinovi Gadovi i polovina plemena Manasijina odgovoriše i rekoše poglavarima tisuæa Izrailjevih: JOS 22:22 Gospod Bog nad bogovima, Gospod Bog nad bogovima, on zna, i Izrailj neka zna. Ako smo radi odmetati se i griješiti Gospodu, neka nas ne saèuva danas. JOS 22:23 Ako smo naèinili oltar da se odvratimo od Gospoda ili da prinosimo na njemu žrtve paljenice ili dare ili da prinosimo na njemu žrtve zahvalne, Gospod neka traži. JOS 22:24 Nego to uèinismo bojeæi se ovoga: rekosmo: sjutra æe reæi sinovi vaši sinovima našim govoreæi: šta vi imate s Gospodom Bogom Izrailjevim? JOS 22:25 Meðu je postavio Gospod izmeðu nas i vas, sinovi Ruvimovi i Gadovi, Jordan; vi nemate dijela u Gospoda. Te æe sinovi vaši odbiti sinove naše da se ne boje Gospoda. JOS 22:26 Zato rekosmo: uèinimo tako, i naèinimo oltar, ne za žrtvu paljenicu ni za drugu žrtvu, JOS 22:27 Nego da bude svjedok meðu nama i vama, i meðu natražjem našim nakon nas, da bismo služili Gospodu pred njim žrtvama svojim paljenicama i prinosima svojim, i žrtvama svojim zahvalnim, i da ne bi rekli kadgod sinovi vaši sinovima našim: vi nemate dijela u Gospoda. JOS 22:28 Jer rekosmo: ako kad reku tako nama ili natražju našemu, tada æemo im kazati: vidite sliku od oltara Gospodnjega koju naèiniše oci naši ne za žrtvu paljenicu ni za drugu žrtvu, nego da je svjedoèanstvo meðu nama i vama. JOS 22:29 Ne daj Bože da se odmeæemo Gospodu i da se danas odvraæamo od Gospoda naèinivši oltar za žrtvu paljenicu, za dar ili za prinos, mimo oltar Gospoda Boga našega, koji je pred šatorom njegovijem. JOS 22:30 A kad èu Fines sveštenik i knezovi od zbora, poglavari od tisuæa Izrailjevih koji bijahu s njim, rijeèi koje im rekoše sinovi Ruvimovi i sinovi Gadovi i sinovi Manasijini, bi im po volji. JOS 22:31 I reèe Fines sin Eleazara sveštenika sinovima Ruvimovijem i sinovima Gadovijem i sinovima Manasijinim: danas poznasmo da je meðu nama Gospod kad se ne ogriješiste Gospodu tijem grijehom, i saèuvaste sinove Izrailjeve od ruku Gospodnjih. JOS 22:32 I Fines sin Eleazara sveštenika i oni knezovi vratiše se od sinova Ruvimovijeh i od sinova Gadovijeh iz zemlje Galadske u zemlju Hanansku k sinovima Izrailjevijem, i javiše im stvar. JOS 22:33 I bi po volji sinovima Izrailjevijem; i hvališe Boga sinovi Izrailjevi, i ne govoriše više da idu da se biju s njima da potru zemlju, u kojoj žive sinovi Ruvimovi i sinovi Gadovi. JOS 22:34 I prozvaše sinovi Ruvimovi i sinovi Gadovi onaj oltar Ed govoreæi: svjedok je meðu nama da je Gospod Bog. JOS 23:1 A poslije mnogo vremena, pošto Gospod umiri Izrailja od svijeh neprijatelja njegovijeh unaokolo, i Isus bi star i vremenit, JOS 23:2 Dozva Isus sve sinove Izrailjeve, starješine njihove i poglavare njihove i sudije i upravitelje njihove, i reèe im: ja sam star i vremenit; JOS 23:3 A vi ste vidjeli sve što je uèinio Gospod Bog vaš svijem ovijem narodima vas radi, jer je Gospod Bog vaš sam vojevao za vas. JOS 23:4 Vidite, razdijelio sam vam ždrijebom ove narode, koji ostaše, u našljedstvo po plemenima vašim od Jordana, sve narode koje istrijebih do velikoga mora na zapad. JOS 23:5 I Gospod Bog vaš razagnaæe ih ispred vas i istrijebiæe ih ispred vas, i naslijediæete zemlju njihovu, kao što vam je rekao Gospod Bog vaš. JOS 23:6 Zato ukrijepite se dobro da držite i tvorite sve što je napisano u knjizi zakona Mojsijeva, da ne otstupate od njega ni nadesno ni nalijevo, JOS 23:7 Da se ne pomješate s tijem narodima što su ostali meðu vama, i da ne pominjete imena bogova njihovijeh, i da se ne kunete njima niti da im služite niti im se klanjate. JOS 23:8 Nego se držite Gospoda Boga svojega, kao što ste èinili do danas. JOS 23:9 Zato je Gospod odagnao ispred vas narode velike i jake, i niko se nije održao pred vama do danas. JOS 23:10 Jedan èovjek izmeðu vas goniæe tisuæu, jer Gospod Bog vaš vojuje za vas, kao što vam je rekao. JOS 23:11 Pazite dakle dobro da ljubite Gospoda Boga svojega. JOS 23:12 Jer ako se odvratite i pristanete za ostatkom tijeh naroda što su još ostali meðu vama, i s njima se oprijateljite i pomiješate se s njima i oni s vama, JOS 23:13 Znajte zaista da Gospod Bog vaš neæe više izgoniti tijeh naroda ispred vas, nego æe vam oni postati zamka i mreža, i biè bokovima vašim, i trnje oèima vašim, dokle ne izginete na ovoj dobroj zemlji koju vam je dao Gospod Bog vaš. JOS 23:14 I evo, ja idem sada kuda ide sve na zemlji; poznajte dakle svijem srcem svojim i svom dušom svojom da nije izostalo ništa od svega dobra što vam je obrekao Gospod Bog vaš, sve vam se navršilo, nije izostalo ništa. JOS 23:15 A kako vam se navršilo svako dobro što vam je obrekao Gospod Bog vaš, tako æe Gospod pustiti na vas sva zla, dokle vas ne istrijebi s ove dobre zemlje, koju vam je dao Gospod Bog vaš, JOS 23:16 Ako prestupite zavjet Gospoda Boga svojega koji vam je zapovjedio, i otidete da služite drugim bogovima, i stanete im se klanjati; i raspaliæe se gnjev Gospodnji na vas, i nestaæe vas brzo s te dobre zemlje, koju vam je dao. JOS 24:1 Potom sabra Isus sva plemena Izrailjeva u Sihem, i sazva starješine Izrailjeve i poglavare njegove i sudije njegove i upravitelje njegove, i stadoše pred Bogom. JOS 24:2 I reèe Isus svemu narodu: ovako veli Gospod Bog Izrailjev: s onu stranu rijeke živješe negda oci vaši, Tara otac Avramov i otac Nahorov, i služiše drugim bogovima. JOS 24:3 Ali uzeh oca vašega Avrama ispreko rijeke i provedoh ga kroz svu zemlju Hanansku i umnožih sjeme njegovo davši mu Isaka. JOS 24:4 A Isaku dadoh Jakova i Isava, i dadoh Isavu goru Sir da je njegova; a Jakov i sinovi njegovi sidoše u Misir. JOS 24:5 I poslah Mojsija i Arona, i muèih Misir, kako uèinih usred njega, potom vas izvedoh. JOS 24:6 A kad izvedoh iz Misira oce vaše, doðoše na more, a Misirci gnaše oce vaše s kolima i s konjicima do Crvenoga Mora. JOS 24:7 Tada zavapiše ka Gospodu, i postavih tamu izmeðu vas i Misiraca, i navedoh na njih more koje ih zatrpa, i oèi vaše vidješe šta uèinih od Misiraca; potom ostaste u pustinji dugo vremena. JOS 24:8 Iza toga dovedoh vas u zemlju Amoreja koji življahu s onu stranu Jordana; i oni se pobiše s vama, ali ih dadoh vama u ruke, te naslijediste zemlju njihovu, i istrijebih ih ispred vas. JOS 24:9 A Valak sin Seforov car Moavski podiže se da se bije s Izrailjem, i posla te dozva Valama sina Veorova da vas prokune. JOS 24:10 Ali ne htjeh poslušati Valama, te vas on još blagoslovi, i izbavih vas iz ruke njegove. JOS 24:11 Potom prijeðoste preko Jordana, i doðoste pod Jerihon, i biše se s vama Jerihonjani, Amoreji i Ferezeji i Hananeji i Heteji i Gergeseji i Jeveji i Jevuseji; i dadoh ih vama u ruke. JOS 24:12 I poslah pred vama stršljene, koji ih izagnaše ispred vas, dva cara Amorejska; ne maèem tvojim ni lukom tvojim. JOS 24:13 I dadoh vam zemlju, koje ne radiste, i gradove, kojih ne gradiste, i u njima živite; iz vinograda i iz maslinika, kojih nijeste sadili, jedete. JOS 24:14 Zato sada bojte se Gospoda i služite mu vjerno i istinito; i povrzite bogove, kojima su služili oci vaši s onu stranu rijeke i u Misiru, pa služite Gospodu. JOS 24:15 Ako li vam nije drago služiti Gospodu, izberite sebi danas kome æete služiti: ili bogove kojima su služili oci vaši s onu stranu rijeke, ili bogove Amoreja u kojih zemlji živite; a ja i dom moj služiæemo Gospodu. JOS 24:16 A narod odgovori i reèe: ne daj Bože da ostavimo Gospoda da služimo drugim bogovima. JOS 24:17 Jer Gospod Bog naš, on je izveo nas i oce naše iz zemlje Misirske, iz doma ropskoga, i on je uèinio pred našim oèima one znake velike, i èuvao nas cijelijem putem kojim idosmo, i po svijem narodima kroz koje proðosmo. JOS 24:18 I Gospod je istjerao ispred nas sve narode i Amoreje, koji življahu u ovoj zemlji; i mi æemo služiti Gospodu, jer je Bog naš. JOS 24:19 A Isus reèe narodu: ne možete služiti Gospodu, jer je svet Bog, Bog revnitelj, neæe podnositi vaše nevjere i vaših grijeha. JOS 24:20 Kad ostavite Gospoda i stanete služiti tuðim bogovima, okrenuæe se i zlo æe vam uèiniti, i istrijebiæe vas, pošto vam je dobro èinio. JOS 24:21 A narod reèe Isusu: ne, nego æemo Gospodu služiti. JOS 24:22 A Isus reèe narodu: sami ste sebi svjedoci da ste izabrali sebi Gospoda da mu služite. I oni rekoše: svjedoci smo. JOS 24:23 Povrzite dakle bogove tuðe što su meðu vama, i privijte srce svoje ka Gospodu Bogu Izrailjevu. JOS 24:24 A narod reèe Isusu: Gospodu Bogu svojemu služiæemo i glas njegov slušaæemo. JOS 24:25 Tako uèini Isus zavjet s narodom onaj dan i postavi im uredbe i zakone u Sihemu. JOS 24:26 I zapisa Isus ove rijeèi u knjigu zakona Božijega; i uzevši kamen velik podiže ga ondje pod hrastom koji bijaše kod svetinje Gospodnje. JOS 24:27 I reèe Isus svemu narodu: evo, kamen ovaj neka vam bude svjedoèanstvo; jer je èuo sve rijeèi Gospodnje, koje nam je govorio; i neka vam bude svjedoèanstvo da ne biste slagali Bogu svojemu. JOS 24:28 Potom raspusti Isus narod, svakoga na njegovo našljedstvo. JOS 24:29 A poslije ovijeh stvari umrije Isus sin Navin sluga Gospodnji, kad mu bijaše sto i deset godina. JOS 24:30 I pogreboše ga u meðama našljedstva njegova u Tamnat-Sarahu, koji je u gori Jefremovoj sa sjevera gori Gasu. JOS 24:31 I služi Izrailj Gospodu svega vijeka Isusova i svega vijeka starješina, koje dugo živješe iza Isusa i koje znahu sva djela Gospodnja, koja uèini Izrailju. JOS 24:32 I kosti Josifove, koje donesoše sinovi Izrailjevi iz Misira, pogreboše u Sihemu, u dijelu polja koje je kupio Jakov od sinova Emora oca Sihemova za sto novaca; i biše u sinova Josifovijeh u našljedstvu njihovu. JOS 24:33 I Eleazar sin Aronov umrije, i pogreboše ga na brdu Finesa sina njegova, koje mu bješe dano u gori Jefremovoj. JDG 1:1 A po smrti Isusovoj upitaše sinovi Izrailjevi Gospoda govoreæi: ko æe izmeðu nas iæi prvi na Hananeje da se bije s njima? JDG 1:2 I Gospod reèe: Juda neka ide; eto dao sam mu zemlju u ruke. JDG 1:3 A Juda reèe Simeunu bratu svojemu: hajde sa mnom na moj dio da se bijemo s Hananejima; pak æu i ja iæi s tobom na tvoj dio. I poðe Simeun s njim. JDG 1:4 I izide Juda; i dade im Gospod Hananeje i Ferezeje u ruke, i pobiše ih u Vezeku deset tisuæa ljudi. JDG 1:5 Jer naðoše Adoni-Vezeka u Vezeku, i udariše na nj, i pobiše Hananeje i Ferezeje. JDG 1:6 I pobježe Adoni-Vezek, a oni ga potjeraše i uhvativši ga otsjekoše mu palce u ruku i u nogu. JDG 1:7 Tada reèe Adoni-Vezek: sedamdeset careva otsjeèenijeh palaca u ruku i u nogu kupiše što bješe pod mojim stolom; kako sam èinio, tako mi plati Bog. I odvedoše ga u Jerusalim, i ondje umrije. JDG 1:8 Jer sinovi Judini udariše na Jerusalim i uzeše ga, i isjekoše graðane oštrijem maèem, a grad sažegoše ognjem. JDG 1:9 Potom izidoše sinovi Judini da vojuju na Hananeje, koji življahu u gori i na jugu i u ravni. JDG 1:10 I Juda izide na Hananeje koji življahu u Hevronu, a Hevronu bijaše preðe ime Kirijat-Arva; i pobiše Sesaja i Ahimana i Talmaja. JDG 1:11 A odatle otidoše na Davirane, a Daviru prije bješe ime Kirijat-Sefer. JDG 1:12 I reèe Halev: ko savlada Kirijat-Sefer i uzme ga, daæu mu Ahsu kæer svoju za ženu. JDG 1:13 I uze ga Gotonilo, sin Kenezov, mlaði brat Halevov; i dade mu Ahsu kæer svoju za ženu. JDG 1:14 I kad polažaše, nagovaraše ga da ište u oca njezina polje; pa skoèi s magarca. A Halev joj reèe: što ti je? JDG 1:15 A ona mu reèe: daj mi dar; kad si mi dao suhe zemlje, daj mi i izvora vodenijeh. I dade joj Halev izvore gornje i izvore donje. JDG 1:16 A i sinovi Keneja tasta Mojsijeva izidoše iz grada palmova sa sinovima Judinijem u pustinju Judinu, koja je na jugu od Arada. I došavši življahu s narodom. JDG 1:17 Potom izide Juda sa Simeunom bratom svojim, i pobiše Hananeje koji življahu u Sefatu, i raskopaše ga, i prozva se grad Orma. JDG 1:18 I Gazu uze Juda s meðama njezinijem, i Askalon s meðama njegovijem, i Akaron s meðama njegovijem. JDG 1:19 Jer Gospod bješe s Judom, te osvoji goru; ali ne izagna onijeh koji življahu u dolini, jer imahu gvozdena kola. JDG 1:20 I dadoše Halevu Hevron, kao što bješe zapovjedio Mojsije, a on izagna odande tri sina Enakova. JDG 1:21 A sinovi Venijaminovi ne izagnaše Jevuseja koji življahu u Jerusalimu; nego Jevuseji ostaše u Jerusalimu sa sinovima Venijaminovijem do ovoga dana. JDG 1:22 Izidoše i sinovi Josifovi na Vetilj, i Gospod bijaše s njima. JDG 1:23 I uhodiše Vetilj sinovi Josifovi, a ime gradu bješe prije Luz. JDG 1:24 I uhode vidješe èovjeka koji iðaše iz grada i rekoše mu: hajde pokaži nam kuda æemo uæi u grad, pa æemo ti uèiniti milost. JDG 1:25 A on im pokaza kuda æe uæi u grad; i isjekoše u gradu sve oštrijem maèem, a onoga èovjeka pustiše sa svom porodicom njegovom. JDG 1:26 I otide onaj èovjek u zemlju Hetejsku, i ondje sazida grad, i prozva ga Luz; to mu je ime do danas. JDG 1:27 A Manasija ne izagna stanovnika iz Vet-Sana i sela njegovijeh, ni iz Tanaha i sela njegovijeh, ni stanovnika iz Dora i sela njegovijeh, ni stanovnika iz Ivleama i sela njegovijeh, ni stanovnika iz Megida i sela njegovijeh; i Hananeji stadoše živjeti u toj zemlji. JDG 1:28 A kad ojaèa Izrailj, udari na Hananeje danak, ali ih ne izagna. JDG 1:29 Ni Jefrem ne izagna Hananeja koji življahu u Gezeru; nego ostaše Hananeji s njim u Gezeru. JDG 1:30 Zavulon ne izagna stanovnika iz Kitrona, ni stanovnika iz Nalola; nego ostaše Hananeji s njim, i plaæahu danak. JDG 1:31 Asir ne izagna stanovnika iz Akona, ni stanovnika iz Sidona ni iz Alava, ni iz Ahaziva, ni iz Helve, ni iz Afika, ni iz Reova; JDG 1:32 Nego Asir življaše meðu Hananejima, stanovnicima one zemlje, jer ih ne izagna. JDG 1:33 Neftalim ne izagna stanovnika iz Vet-Semesa, ni stanovnika iz Vet-Anata; nego življaše meðu Hananejima stanovnicima one zemlje; i stanovnici u Vet-Semesu i u Vet-Anatu plaæahu im danak. JDG 1:34 A Amoreji pritješnjavahu sinove Danove u gori, i ne dadijahu im slaziti u dolinu. JDG 1:35 I Amoreji stadoše živjeti u gori Eresu, u Ajalonu i u Salvimu; a kad osili ruka doma Josifova, plaæaše danak. JDG 1:36 A meða Amorejima bješe od gore Akravimske, od stijene pa na više. JDG 2:1 I doðe anðeo Gospodnji od Galgala u Vokim i reèe: izveo sam vas iz Misira i doveo vas u zemlju za koju sam se zakleo ocima vašim; i rekoh: neæu pokvariti zavjeta svojega s vama dovijeka. JDG 2:2 A vi ne hvatajte vjere sa stanovnicima te zemlje, oltare njihove raskopajte. Ali ne poslušaste glasa mojega. Šta ste to uèinili? JDG 2:3 Zato i ja rekoh: neæu ih odagnati ispred vas, nego æe vam biti kao trnje, i bogovi njihovi biæe vam zamka. JDG 2:4 A kad izgovori anðeo Gospodnji ove rijeèi svijem sinovima Izrailjevijem, narod podiže glas svoj i plaka. JDG 2:5 Zato prozvaše ono mjesto Vokim; i ondje prinesoše žrtve Gospodu. JDG 2:6 A Isus raspusti narod, i razidoše se sinovi Izrailjevi svaki na svoje našljedstvo, da naslijede zemlju. JDG 2:7 I služi narod Gospodu svega vijeka Isusova i svega vijeka starješina koje živješe dugo iza Isusa i koje bijahu vidjele sva velika djela Gospodnja što uèini Izrailju. JDG 2:8 Ali umrije Isus sin Navin sluga Gospodnji, kad mu bješe sto i deset godina. JDG 2:9 I pogreboše ga u meðama našljedstva njegova u Tamnat-Aresu u gori Jefremovoj sa sjevera gori Gasu. JDG 2:10 I sav onaj naraštaj pribra se k ocima svojim, i nasta drugi naraštaj iza njih, koji ne poznavaše Gospoda ni djela koja je uèinio Izrailju. JDG 2:11 I sinovi Izrailjevi èiniše što je zlo pred Gospodom, i služiše Valima. JDG 2:12 I ostaviše Gospoda Boga otaca svojih, koji ih je izveo iz zemlje Misirske, i poðoše za drugim bogovima izmeðu bogova onijeh naroda koji bijahu oko njih, i klanjaše im se, i razgnjeviše Gospoda. JDG 2:13 I ostaviše Gospoda, i služiše Valu i Astarotama. JDG 2:14 I razgnjevi se Gospod na Izrailja, i dade ih u ruke ljudima koji ih plijenjahu, i prodade ih u ruke neprijateljima njihovijem unaokolo, i ne mogaše se više držati pred neprijateljima svojim. JDG 2:15 Kuda god polažahu, ruka Gospodnja bješe protiv njih na zlo, kao što bješe rekao Gospod i kao što im se bješe zakleo Gospod; i bijahu u velikoj nevolji. JDG 2:16 Tada im Gospod podizaše sudije, koji ih izbavljahu iz ruku onijeh što ih plijenjahu. JDG 2:17 Ali ni sudija svojih ne slušaše, nego èiniše preljubu za drugim bogovima, i klanjaše im se; brzo zaðoše s puta kojim idoše oci njihovi slušajuæi zapovijesti Gospodnje; oni ne èiniše tako. JDG 2:18 I kad im Gospod podizaše sudije, bijaše Gospod sa svakim sudijom, i izbavljaše ih iz ruku neprijatelja njihovijeh svega vijeka sudijina; jer se sažali Gospodu radi njihova uzdisanja na one koji im krivo èinjahu i koji ih cvijeljahu. JDG 2:19 A kad sudija umrije, oni se vraæahu opet i bivahu gori od otaca svojih iduæi za bogovima drugim i služeæi im i klanjajuæi im se; ne ostavljahu se djela svojih niti putova svojih opakih. JDG 2:20 Zato se raspali gnjev Gospodnji na Izrailja, i reèe: kad je taj narod prestupio moj zavjet koji sam zapovjedio ocima njihovijem, i ne poslušaše glasa mojega, JDG 2:21 Ni ja neæu više nijednoga goniti ispred njih izmeðu naroda koje ostavi Isus kad umrije, JDG 2:22 Da njima kušam Izrailja hoæe li se držati puta Gospodnjega hodeæi po njemu, kao što su se držali oci njihovi, ili neæe. JDG 2:23 I Gospod ostavi te narode i ne izagna ih odmah ne predavši ih u ruke Isusu. JDG 3:1 A ovo su narodi koje ostavi Gospod da njima kuša Izrailja, sve one koji ne znahu za ratove Hananske, JDG 3:2 Da bi barem natražje sinova Izrailjevijeh znalo i razumjelo što je rat, barem oni koji od prije nijesu znali: JDG 3:3 Pet kneževina Filistejskih, i svi Hananeji i Sidonci i Jeveji, koji življahu na gori Livanu od gore Val-Ermona do Emata. JDG 3:4 Ti narodi ostaše da se Izrailj njima kuša, da se vidi hoæe li slušati zapovijesti Gospodnje, koje je zapovjedio ocima njihovijem preko Mojsija. JDG 3:5 I življahu sinovi Izrailjevi usred Hananeja i Heteja i Amoreja i Ferezeja i Jeveja i Jevuseja. JDG 3:6 I ženjahu se kæerima njihovijem i udavahu kæeri svoje za sinove njihove, i služahu bogovima njihovijem. JDG 3:7 I èinjahu sinovi Izrailjevi što je zlo pred Gospodom, i zaboraviše Gospoda Boga svojega i služahu Valima i lugovima. JDG 3:8 Zato se razgnjevi Gospod na Izrailja, i dade ih u ruke Husan-Risatajimu caru Mesopotamskom; i služiše sinovi Izrailjevi Husan-Risatajimu osam godina. JDG 3:9 Potom vapiše sinovi Izrailjevi ka Gospodu, i podiže Gospod izbavitelja sinovima Izrailjevijem da ih izbavi, Gotonila sina Kenezova, mlaðega brata Halevova, JDG 3:10 I bijaše na njemu duh Gospodnji, i suðaše Izrailju; i izide na vojsku, i predade mu Gospod u ruke Husan-Risatajima cara Mesopotamskoga; i ruka njegova nadjaèa Husan-Risatajima. JDG 3:11 I zemlja bi mirna èetrdeset godina. Potom umrije Gotonilo sin Kenezov. JDG 3:12 A sinovi Izrailjevi stadoše opet èiniti što je zlo pred Gospodom; a Gospod ukrijepi Eglona cara Moavskoga na Izrailja, jer èinjahu što je zlo pred Gospodom. JDG 3:13 Jer skupi k sebi sinove Amonove i Amalike, i izašavši pobi Izrailja, i osvojiše grad palmov. JDG 3:14 I sinovi Izrailjevi služiše Eglonu caru Moavskom osamnaest godina. JDG 3:15 Potom vapiše sinovi Izrailjevi ka Gospodu; i Gospod im podiže izbavitelja Aoda sina Gire sina Venijaminova, èovjeka koji bijaše ljevak. I poslaše sinovi Izrailjevi po njemu dar Eglonu caru Moavskom. JDG 3:16 A Aod naèini sebi maè s obje strane oštar, od lakta u dužinu; i pripasa ga pod haljine svoje uz desnu bedricu. JDG 3:17 I odnese dar Eglonu caru Moavskom; a Eglon bješe èovjek vrlo debeo. JDG 3:18 I kad predade dar, otpusti ljude koji su nosili dar. JDG 3:19 Pa sam vrativ se od likova kamenijeh, koji bijahu kod Galgala, reèe: imam, care, neku tajnu da ti kažem. A on reèe: muèi! I otidoše od njega svi koji stajahu pred njim. JDG 3:20 A Aod pristupi k njemu; a on sjeðaše sam u ljetnoj sobi; pa reèe Aod: rijeè Božiju imam da ti kažem. Tada on usta s prijestola. JDG 3:21 A Aod poteže lijevom rukom svojom i uze maè od desne bedrice, i satjera mu ga u trbuh, JDG 3:22 I držak uðe za maèem, i salo se sklopi za maèem, te ne može izvuæi maèa iz trbuha; i izide neèist. JDG 3:23 Potom izide Aod iz sobe, i zatvori vrata za sobom i zakljuèa. JDG 3:24 A kad on otide, doðoše sluge, i pogledaše, a to vrata od sobe zakljuèana, pa rekoše: valjada ide napolje u klijeti do ljetne sobe. JDG 3:25 I veæ im se dosadi èekati a vrata se od sobe ne otvoraju, te uzeše kljuè i otvoriše, a gle, gospodar im leži na zemlji mrtav. JDG 3:26 A Aod dokle se oni zabaviše pobježe i proðe likove kamene, i uteèe u Seirot. JDG 3:27 I kad doðe, zatrubi u trubu u gori Jefremovoj; i sidoše s njim sinovi Izrailjevi s gore, a on naprijed. JDG 3:28 Pa im reèe: hajdete za mnom, jer Gospod predade vam u ruke neprijatelje vaše Moavce. I sidoše za njim, i uzeše Moavcima brodove Jordanske, i ne dadijahu nikome prijeæi. JDG 3:29 I tada pobiše Moavce, oko deset tisuæa ljudi, sve bogate i hrabre, i nijedan ne uteèe. JDG 3:30 Tako u taj dan potpadoše Moavci pod ruku Izrailjevu; i zemlja bi mirna osamdeset godina. JDG 3:31 A poslije njega nasta Samegar sin Anatov, i pobi šest stotina Filisteja ostanom volujskim, i izbavi i on Izrailja. JDG 4:1 A po smrti Aodovoj opet sinovi Izrailjevi èiniše što je zlo pred Gospodom. JDG 4:2 I Gospod ih dade u ruke Javinu caru Hananskom, koji vladaše u Asoru, a vojsci njegovoj bješe vojvoda Sisara, koji življaše u Arosetu neznabožaèkom. JDG 4:3 I sinovi Izrailjevi vapiše ka Gospodu; jer on imaše devet stotina gvozdenijeh kola, i veoma pritješnjavaše sinove Izrailjeve dvadeset godina. JDG 4:4 U to vrijeme Devora proroèica, žena Lafidotova, suðaše Izrailju. JDG 4:5 I Devora stanovaše pod palmom izmeðu Rame i Vetilja u gori Jefremovoj, i dolažahu k njoj sinovi Izrailjevi na sud. JDG 4:6 A ona poslavši dozva Varaka sina Avinejemova iz Kedesa Neftalimova, i reèe mu: nije li zapovjedio Gospod Bog Izrailjev: idi, skupi narod na goru Tavor, i uzmi sa sobom deset tisuæa ljudi izmeðu sinova Neftalimovijeh i sinova Zavulonovijeh? JDG 4:7 Jer æu dovesti k tebi na potok Kison Sisaru vojvodu Javinova i kola njegova i ljudstvo njegovo, i predaæu ga tebi u ruke. JDG 4:8 A Varak joj reèe: ako æeš ti iæi sa mnom, iæi æu; ako li neæeš iæi sa mnom, neæu iæi. JDG 4:9 A ona reèe: ja æu iæi s tobom, ali neæeš imati slave na putu kojim æeš iæi; jer æe ženi u ruku dati Gospod Sisaru. I ustavši Devora otide s Varakom u Kedes. JDG 4:10 I Varak sazvavši sinove Zavulonove i Neftalimove u Kedes, povede za sobom deset tisuæa ljudi; i Devora iðaše s njim. JDG 4:11 A Ever Kenejin bješe se odvojio od Keneja, od sinova Ovava tasta Mojsijeva, i bješe razapeo svoj šator kod hrastova Zanajimskih, a to je kod Kedesa. JDG 4:12 I javiše Sisari da je izašao Varak sin Avinejemov na goru Tavor. JDG 4:13 I Sisara skupi sva kola svoja, devet stotina kola gvozdenijeh, i sav narod koji bijaše s njim od Aroseta neznabožaèkoga do potoka Kisona. JDG 4:14 Tada reèe Devora Varaku: ustani, jer je ovo dan, u koji ti dade Gospod Sisaru u ruke. Ne ide li Gospod pred tobom? I Varak siðe s gore Tavora, i deset tisuæa ljudi za njim. JDG 4:15 I Gospod smete Sisaru i sva kola njegova i svu vojsku oštrim maèem pred Varakom; i Sisara siðe s kola svojih i pobježe pješice. JDG 4:16 A Varak potjera kola i vojsku do Aroseta neznabožaèkoga; i pade sva vojska Sisarina od oštroga maèa, ne osta nijedan. JDG 4:17 A Sisara uteèe pješice do šatora Jailje žene Evera Kenejina; jer bijaše mir meðu Javinom carem Asorskim i domom Evera Kenejina. JDG 4:18 I izide Jailja na susret Sisari, i reèe mu: skloni se, gospodaru, skloni se kod mene; ne boj se. I on se skloni kod nje u šator, i ona ga pokri pokrivaèem. JDG 4:19 A on joj reèe: daj mi malo vode da se napijem, jer sam žedan. A ona otvori mijeh mlijeka i napoji ga, pa ga pokri. JDG 4:20 A on joj reèe: stoj na vratima od šatora, i ako ko doðe i zapita te i reèe: ima li tu ko? reci: nema. JDG 4:21 Tada Jailja žena Everova uze kolac od šatora, i uze malj u ruku, i pristupi k njemu polako, i satjera mu kolac kroz slijepe oèi, te proðe u zemlju, kad spavaše tvrdo umoran, i umrije. JDG 4:22 I gle, Varak tjeraše Sisaru, i Jailja mu izide na susret, i reèe mu: hodi da ti pokažem èovjeka kojega tražiš. I uðe k njoj, i gle, Sisara ležaše mrtav, i kolac mu u slijepijem oèima. JDG 4:23 Tako pokori Bog u onaj dan Javina cara Hananskoga pred sinovima Izrailjevijem. JDG 4:24 I ruka sinova Izrailjevijeh bivaše sve teža Javinu caru Hananskom, dokle ne istrijebiše Javina cara Hananskoga. JDG 5:1 I u taj dan pjeva Devora i Varak sin Avinejemov govoreæi: JDG 5:2 Blagosiljajte Gospoda što uèini osvetu u Izrailju i što narod dragovoljno prista. JDG 5:3 Èujte carevi, slušajte knezovi; ja, ja æu Gospodu pjevati, popijevaæu Gospodu Bogu Izrailjevu. JDG 5:4 Gospode! kad si slazio sa Sira, kad si išao iz polja Edomskoga, zemlja se tresijaše, i nebesa kapahu, oblaci kapahu vodom. JDG 5:5 Brda se rastapahu pred Gospodom; taj Sinaj pred Gospodom Bogom Izrailjevijem. JDG 5:6 Za vremena Samegara sina Anatova, za vremena Jailjina nesta putova, i koji iðahu stazama, iðahu krivijem putovima. JDG 5:7 Nesta sela u Izrailju, nesta ih, dokle ne nastah ja, Devora, dokle ne nastah majka Izrailju. JDG 5:8 On izabra nove bogove, tada rat bijaše na vratima; viðaše li se štit ili koplje meðu èetrdeset tisuæa u Izrailju? JDG 5:9 Srce se moje privilo k upraviteljima Izrailjevijem, koji dragovoljno pristaše izmeðu naroda. Blagosiljajte Gospoda. JDG 5:10 Koji jašete na bijelijem magaricama, koji sjedite u sudu i koji hodite po putovima, pripovijedajte. JDG 5:11 Prestala je praska streljaèka na mjestima gdje se voda crpe; ondje neka pripovijedaju pravdu Gospodnju, pravdu k selima njegovijem u Izrailju; tada æe narod Gospodnji slaziti na vrata. JDG 5:12 Ustani, ustani, Devoro; ustani, ustani, zapjevaj pjesmu; ustani, Varaèe, vodi u ropstvo roblje svoje, sine Avinejemov. JDG 5:13 Sada æe potlaèeni obladati silnima iz naroda; Gospod mi dade da vladam silnima. JDG 5:14 Iz Jefrema izide korijen njihov na Amalike; za tobom bješe Venijamin s narodom tvojim; od Mahira izidoše koji postavljaju zakone, a od Zavulona pisari. JDG 5:15 I knezovi Isaharovi biše s Devorom, Isahar kao i Varak bi poslan u dolinu s ljudima koje voðaše. U dijelu Ruvimovu bijahu ljudi visokih misli. JDG 5:16 Što si sjedio meðu torovima slušajuæi kako bleje stada? U dijelu Ruvimovu bijahu ljudi visokih misli. JDG 5:17 Galad osta s onu stranu Jordana; a Dan što se zabavi kod laða? Asir zašto sjede na brijegu morskom i u krševima svojim osta? JDG 5:18 Zavulon je narod koji dade dušu svoju na smrt, tako i Neftalim, na visokom polju. JDG 5:19 Doðoše carevi, biše se; biše se carevi Hananski u Tanahu na vodi Megidskoj; ali ni mrve srebra ne dobiše. JDG 5:20 S neba se vojeva, zvijezde s mjesta svojih vojevaše na Sisaru. JDG 5:21 Potok Kison odnese ih, potok Kadimin, potok Kison; pogazila si, dušo moja, snažno. JDG 5:22 Tada izotpadaše konjma kopita od tjeranja junaka njihovijeh. JDG 5:23 Proklinjite Miroz, reèe anðeo Gospodnji, proklinjite stanovnike njegove; jer ne doðoše u pomoæ Gospodu, u pomoæ Gospodu s junacima. JDG 5:24 Da je blagoslovena mimo žene Jailja žena Evera Kenejina; mimo žene u šatorima da je blagoslovena. JDG 5:25 Zaiska vode, mlijeka mu dade, u gospodskoj zdjeli donese mu povlaku. JDG 5:26 Lijevom rukom maši se za kolac a desnom za malj kovaèki, i udari Sisaru, razmrska mu glavu; probode i probi mu slijepe oèi. JDG 5:27 Meðu noge njezine savi se, pade, leža; meðu noge njezine savi se, pade; gdje se savi, ondje pade mrtav. JDG 5:28 S prozora gledaše majka Sisarina, i kroz rešetku vikaše: što se tako dugo ne vraæaju kola njegova? što se tako polako mièu toèkovi kola njegovijeh? JDG 5:29 Najmudrije izmeðu dvorkinja njezinijeh odgovarahu joj, a i sama odgovaraše sebi: JDG 5:30 Nijesu li našli? ne dijele li plijen? po jednu djevojku, po dvije djevojke na svakoga. Plijen šaren Sisari, plijen šaren, vezen; šaren, vezen s obje strane, oko vrata onima koji zaplijeniše. JDG 5:31 Tako da izginu svi neprijatelji tvoji, Gospode; a koji te ljube da budu kao sunce kad izlazi u sili svojoj. I zemlja bi mirna èetrdeset godina. JDG 6:1 A sinovi Izrailjevi èiniše što je zlo pred Gospodom, i Gospod ih dade u ruke Madijanima za sedam godina. JDG 6:2 I osili ruka Madijanska nad Izrailjem, te od straha Madijanskoga naèiniše sebi sinovi Izrailjevi jame koje su po gorama, i peæine i ograde. JDG 6:3 I kad bi Izrailjci posijali, dolažahu Madijani i Amalici i istoèni narod, dolažahu na njih. JDG 6:4 I stavši u oko protiv njih, potirahu rod zemaljski dori do Gaze, i ne ostavljahu hrane u Izrailju, ni ovce ni vola ni magarca. JDG 6:5 Jer se podizahu sa stadima svojim i sa šatorima svojim, i dolažahu kao skakavci, tako mnogo, i ne bješe broja njima ni kamilama njihovijem, i dolazeæi u zemlju pustošahu je. JDG 6:6 Tada osiromaši Izrailj veoma od Madijana, i povikaše ka Gospodu sinovi Izrailjevi. JDG 6:7 A kad povikaše sinovi Izrailjevi ka Gospodu od Madijana, JDG 6:8 Gospod posla proroka k sinovima Izrailjevijem, a on im reèe: ovako veli Gospod Bog Izrailjev: ja sam vas izveo iz Misira, i izveo sam vas iz doma ropskoga, JDG 6:9 I izbavio sam vas iz ruke Misirske i iz ruke svijeh onijeh koji vas muèahu; i odagnao sam ih ispred vas, i dao sam vama zemlju njihovu. JDG 6:10 Pak vam rekoh: ja sam Gospod Bog vaš, na bojte se bogova Amoreja u kojih zemlji živite. Ali ne poslušaste glasa mojega. JDG 6:11 Potom doðe anðeo Gospodnji i sjede pod hrastom u Ofri koji bijaše Joasa Avijezerita; a sin njegov Gedeon vrsijaše pšenicu na gumnu, da bi pobjegao s njom od Madijana. JDG 6:12 I javi mu se anðeo Gospodnji, i reèe mu: Gospod je s tobom, hrabri junaèe! JDG 6:13 A Gedeon mu reèe: o gospodaru moj! kad je Gospod s nama, zašto nas snaðe sve ovo? i gdje su sva èudesa njegova, koja nam pripovijedaše oci naši govoreæi: nije li nas Gospod izveo iz Misira? a sada nas je ostavio Gospod i predao u ruke Madijanima. JDG 6:14 A Gospod ga pogleda i reèe mu: idi u toj sili svojoj, i izbaviæeš Izrailja iz ruku Madijanskih. Ne poslah li te? JDG 6:15 A on mu reèe: o Gospode, èim æu izbaviti Izrailja? eto, rod je moj najsiromašniji u plemenu Manasijinu, a ja sam najmanji u domu oca svojega. JDG 6:16 Tada mu reèe Gospod: ja æu biti s tobom, te æeš pobiti Madijance kao jednoga. JDG 6:17 A Gedeon mu reèe: ako sam našao milost pred tobom, daj mi znak da ti govoriš sa mnom. JDG 6:18 Nemoj otiæi odavde dokle se ja ne vratim k tebi i donesem dar svoj i stavim preda te. A on reèe: èekaæu dokle se vratiš. JDG 6:19 Tada otide Gedeon, i zgotovi jare i od efe brašna hljebove prijesne, i metnu meso u kotaricu a juhu u lonac, i donese mu pod hrast, i postavi. JDG 6:20 A anðeo Božji reèe mu: uzmi to meso i te hljebove prijesne, i metni na onu stijenu, a juhu prolij. I on uèini tako. JDG 6:21 Tada anðeo Gospodnji pruži kraj od štapa koji mu bješe u ruci i dotaèe se mesa i hljebova prijesnijeh; i podiže se oganj sa stijene i spali meso i hljebove prijesne. I anðeo Gospodnji otide ispred oèiju njegovih. JDG 6:22 A Gedeon vidjeæi da bješe anðeo Gospodnji, reèe: ah Gospode Bože! zato li vidjeh anðela Gospodnjega licem k licu? JDG 6:23 A Gospod mu reèe: budi miran, ne boj se, neæeš umrijeti. JDG 6:24 I Gedeon naèini ondje oltar Gospodu, i nazva ga mir Gospodnji. Stoji i danas u Ofri Avijezeritskoj. JDG 6:25 I istu noæ reèe mu Gospod: uzmi junca, koji je oca tvojega, junca drugoga od sedam godina; i raskopaj oltar Valov koji ima otac tvoj, i isijeci lug koji je kod njega. JDG 6:26 I naèini oltar Gospodu Bogu svojemu navrh ove stijene, na zgodnu mjestu; pa onda uzmi drugoga junca, i prinesi žrtvu paljenicu na drvima onoga luga koji isijeèeš. JDG 6:27 Tada uze Gedeon deset ljudi izmeðu sluga svojih, i uèini kako mu zapovjedi Gospod; ali se bojaše doma oca svojega i mještana, te ne uèini danju nego uèini noæu. JDG 6:28 A kad ujutru ustaše mještani, a to raskopan oltar Valov i lug kod njega isjeèen; a junac drugi prinesen na žrtvu paljenicu na oltaru naèinjenom. JDG 6:29 I rekoše jedan drugomu: ko to uèini? I traživši i raspitavši rekoše: Gedeon sin Joasov uèini to. JDG 6:30 Pa rekoše mještani Joasu: izvedi sina svojega da se pogubi, što raskopa oltar Valov i što isijeèe lug kod njega. JDG 6:31 A Joas reèe svjema koji stajahu oko njega: vi li hoæete da branite Vala? vi li hoæete da ga izbavite? ko ga brani, poginuæe jutros. Ako je bog, neka sam raspravi s njim što mu je raskopao oltar. JDG 6:32 I prozva ga onoga dana Jeroval govoreæi: neka raspravi s njim Val što mu raskopa oltar. JDG 6:33 A svi Madijani i Amalici i istoèni narod bijahu se skupili i prešavši preko Jordana bijahu stali u oko u dolini Jezraelu, JDG 6:34 A duh Gospodnji naoruža Gedeona, i on zatrubi u trubu, i skupi oko sebe porodicu Avijezerovu. JDG 6:35 I posla glasnike po svemu plemenu Manasijinu, i skupiše se oko njega; posla glasnike i u pleme Asirovo i Zavulonovo i Neftalimovo, te i oni izidoše pred njih. JDG 6:36 Tada reèe Gedeon Bogu: ako æeš ti izbaviti mojom rukom Izrailja, kao što si rekao, JDG 6:37 Evo, ja æu metnuti runo na gumnu: ako rosa bude samo na runu a po svoj zemlji suho, onda æu znati da æeš mojom rukom izbaviti Izrailja, kao što si rekao. JDG 6:38 I bi tako; jer kad usta sjutradan, iscijedi runo, i isteèe rose iz runa puna zdjela. JDG 6:39 Opet reèe Gedeon Bogu: nemoj se gnjeviti na me, da progovorim još jednom; da obidem runom još jednom, neka bude samo runo suho, a po svoj zemlji neka bude rosa. JDG 6:40 I Bog uèini tako onu noæ; i bi samo runo suho a po svoj zemlji bi rosa. JDG 7:1 I urani Jeroval, to je Gedeon, i sav narod što bijaše s njim, i stadoše u oko kod izvora Aroda; a vojska Madijanska bješe mu sa sjevera kraj gore Moreha u dolini. JDG 7:2 A Gospod reèe Gedeonu: mnogo je naroda s tobom, zato im neæu dati Madijana u ruke, da se ne bi hvalio Izrailj suprot meni govoreæi: moja me ruka izbavi. JDG 7:3 Nego sada oglasi da èuje narod i reci: ko se boji i koga je strah, neka se vrati i nek ide odmah ka gori Galadu. I vrati se iz naroda dvadeset i dvije tisuæe; a deset tisuæa osta. JDG 7:4 Opet reèe Gospod Gedeonu: još je mnogo naroda; svedi ih na vodu, i ondje æu ti ih prebrati; za kojega ti god reèem: taj neka ide s tobom, neka ide s tobom; a za koga ti god reèem: taj neka ne ide s tobom, neka ne ide. JDG 7:5 I svede narod na vodu; a Gospod reèe Gedeonu: koji stane laptati jezikom vodu, kao što lapæe pas, metni ga na stranu; tako i svakoga koji klekne na koljena da pije. JDG 7:6 I onijeh koji laptaše, rukom svojom k ustima prinesavši vodu, bješe tri stotine ljudi; a sav ostali narod kleèe na koljena svoja da piju vode. JDG 7:7 Tada reèe Gospod Gedeonu: s tijeh trista ljudi koji laptaše vodu izbaviæu vas i predaæu ti u ruke Madijane; neka dakle odlazi sav ovaj narod svaki na svoje mjesto. JDG 7:8 I narod uze brašnjenice i trube; i Gedeon otpusti sve ljude Izrailjce da idu svaki u svoj šator, a onijeh trista ljudi zadrža. A oko Madijanski bijaše niže njega u dolini. JDG 7:9 I onu noæ reèe mu Gospod: ustani, siði u oko, jer ti ga dadoh u ruke. JDG 7:10 Ako li se bojiš sam siæi, siði u oko sa Furom momkom svojim, JDG 7:11 I èuæeš šta govore, pa æe ti osiliti ruke i udariæeš na oko. I siðe on i Fura momak njegov do kraja vojske koja bijaše u okolu. JDG 7:12 A Madijani i Amalici i sav narod istoèni ležahu po dolini kao skakavci, tako ih bješe mnogo; i kamilama njihovijem ne bješe broja; bješe ih mnogo kao pijeska po brijegu morskom. JDG 7:13 I kad doðe Gedeon, a to jedan pripovijedaše drugu svojemu san, i govoraše: gle, usnih, a to peèen hljeb jeèmen kotrljaše se k okolu Madijanskom i doðe do šatora i stade udarati o njih, te padahu, i ispremeta ih, i popadaše šatori. JDG 7:14 A drug mu odgovori i reèe: to nije drugo nego maè Gedeona sina Joasova èovjeka Izrailjca; predao mu je u ruke Bog Madijane i sav ovaj oko. JDG 7:15 I kad Gedeon èu kako onaj pripovjedi san i kako ga ovaj istumaèi, pokloni se i vrati se u oko Izrailjski i reèe: ustajte, jer vam dade Gospod u ruke oko Madijanski. JDG 7:16 Potom razdijeli trista ljudi u tri èete, i dade svakome po trubu u ruku i po prazan žban i po luè u žban. JDG 7:17 I reèe im: na mene gledajte, pa tako èinite; gle, je æu doæi na kraj okola, pa šta ja ušèinim, to èinite. JDG 7:18 Kad ja zatrubim u trubu i svi koji budu sa mnom, tada i vi zatrubite u trube oko svega okola, i vièite: maè Gospodnji i Gedeonov. JDG 7:19 I doðe Gedeon i sto ljudi što bijahu s njim na kraj okola, u poèetak srednje straže, istom bijahu promijenili stražu; a oni zatrubiše u trube i polupaše žbanove koje imahu u rukama. JDG 7:20 Tako tri èete zatrubiše u trube i polupaše žbanove, i držahu u lijevoj ruci luèeve a u desnoj trube trubeæi, i povikaše: maè Gospodnji i Gedeonov. JDG 7:21 I stadoše svaki na svom mjestu oko vojske; a sva se vojska smete i stadoše vikati i bježati. JDG 7:22 A kad zatrubiše u trube onijeh tri stotine, Gospod obrati maè svakome na druga njegova po svemu okolu, te pobježe vojska do Vet-Asete, u Zererat, do obale Avel-meolske kod Tavata. JDG 7:23 A Izrailjci iz plemena Neftalimova i Asirova i iz svega plemena Manasijina stekoše se i goniše Madijane. JDG 7:24 I Gedeon posla glasnike po svoj gori Jefremovoj govoreæi: siðite pred Madijane i uhvatite im vode do Vetvare duž Jordana. I stekoše se svi ljudi iz plemena Jefremova i uhvatiše vode do Vetvare duž Jordana. JDG 7:25 I uhvatiše dva kneza Madijanska, Oriva i Ziva, i ubiše Oriva na stijeni Orivovoj, a Ziva ubiše kod tijeska Zivova; i goniše Madijane, i donesoše glavu Orivovu i Zivovu ka Gedeonu preko Jordana. JDG 8:1 A ljudi od plemena Jefremova rekoše mu: šta nam to uèini te nas ne pozva kad poðe u boj na Madijane? I vikahu na nj žestoko. JDG 8:2 A on im reèe: pa šta sam uèinio tako kao vi? nije li pabirèenje Jefremovo bolje nego berba Avijezerova? JDG 8:3 Vama je u ruke dao Gospod knezove Madijanske, Oriva i Ziva; pa što ja mogoh uèiniti tako kao vi? Tada se utiša duh njihov prema njemu kad tako govori. JDG 8:4 A kad Gedeon doðe na Jordan, prijeðe preko njega s trista ljudi koji bjehu s njim, a bjehu umorni goneæi. JDG 8:5 Pa reèe ljudima Sokoæanima: dajte nekoliko hljebova narodu koji ide za mnom, jer su umorni, a ja gonim Zeveja i Salmana careve Madijanske. JDG 8:6 A glavari Sokotski rekoše mu: je li pesnica Zevejeva i Salmanova veæ u tvojoj ruci da damo hljeba tvojoj vojsci? JDG 8:7 A Gedeon im reèe: kad mi Bog preda Zeveja i Salmana u ruku, tada æu pomlatiti tjelesa vaša trnjem iz ove pustinje i draèom. JDG 8:8 I otide odande u Fanuil, i reèe Fanuiljanima isto onako, a oni mu odgovoriše kao što odgovoriše ljudi u Sokotu. JDG 8:9 Zato i ljudima Fanuiljanima reèe: kad se vratim zdravo, razvaliæu tu kulu. JDG 8:10 A Zevej i Salman bijahu u Karkoru, i vojska njihova s njima, oko petnaest tisuæa, što ih god osta od sve vojske istoène; a pobijenijeh bijaše sto i dvadeset tisuæa ljudi koji mahahu maèem. JDG 8:11 I otide Gedeon preko onijeh što žive pod šatorima, s istoka Novi i Jogveji, i udari na vojsku kad vojska stajaše bezbrižna. JDG 8:12 A Zevej i Salman pobjegoše, a on ih potjera, i uhvati dva cara Madijanska, Zeveja i Salmana, i raspudi svu vojsku. JDG 8:13 I vrati se Gedeon sin Joasov iz boja prije sunèanoga roðaja. JDG 8:14 I uhvati momka iz Sokota, i ispitiva ga; a on mu popisa knezove Sokotske i starješine, sedamdeset i sedam ljudi. JDG 8:15 Pa kad doðe k Sokoæanima, reèe: evo Zeveja i Salmana, za koje mi se rugaste govoreæi: je li pesnica Zevejeva i Salmanova veæ u tvojoj ruci, da damo hljeba umornijem ljudima tvojim? JDG 8:16 I uzevši starješine onoga mjesta i trnja iz pustinje i draèe dade na njima ugled Sokoæanima. JDG 8:17 I kulu Fanuilsku razvali i pobi ljude tamošnje. JDG 8:18 Potom reèe Zeveju i Salmanu: kaki bjehu ljudi koje pobiste na Tavoru? A oni rekoše: taki kao ti; svaki bješe na oèima kao carski sin. JDG 8:19 A on reèe: to bjehu moja braæa, sinovi moje matere. Tako Gospod bio živ! da ste ih ostavili u životu, ne bih vas pogubio. JDG 8:20 Tada reèe Jeteru prvencu svojemu: ustani, pogubi ih. Ali dijete ne izvuèe maèa svojega, jer se bojaše, jer bješe još dijete. JDG 8:21 Tada reèe Zevej i Salman: ustani ti, uloži na nas; jer kakav je èovjek onaka mu je i snaga. I ustavši Gedeon pogubi Zeveja i Salmana, i uze mjeseèiæe koji bijahu o vratovima kamila njihovijeh. JDG 8:22 Potom rekoše Izrailjci Gedeonu: budi nam gospodar ti i sin tvoj i sin sina tvojega, jer si nas izbavio iz ruke Madijanske. JDG 8:23 A Gedeon im reèe: neæu vam ja biti gospodar, niti æe vam sin moj biti gospodar; Gospod æe vam biti Gospodar. JDG 8:24 Još im reèe Gedeon: jedno æu iskati od vas: da mi date svaki grivnu od plijena svojega. A grivne imahu zlatne, jer bjehu Ismailjci. JDG 8:25 I odgovoriše: daæemo drage volje. I razastrvši haljinu bacaše na nju grivne, svaki od plijena svojega. JDG 8:26 I bješe na mjeru zlatnijeh grivana što iziska tisuæa i sedam stotina sikala zlata, osim mjeseèiæa i lanèiæa i haljina skerletnijeh, što nošahu carevi Madijanski, i osim litarova, što bijahu oko vrata kamila njihovijeh. JDG 8:27 I Gedeon naèini od toga opleæak, i ostavi ga u svojem gradu Ofri; i ondje sav Izrailj stade èiniti preljubu za njim, i bi Gedeonu i domu njegovu zamka. JDG 8:28 Tako biše pokoreni Madijani pred sinovima Izrailjevijem, i više ne digoše glave. I zemlja bi mirna èetrdeset godina za vijeka Gedeonova. JDG 8:29 I otišav Jeroval sin Joasov osta u svojoj kuæi. JDG 8:30 A imaše Gedeon sedamdeset sinova, koji izidoše od bedara njegovijeh, jer imaše mnogo žena. JDG 8:31 A inoèa njegova, koja bijaše u Sihemu, i ona mu rodi sina, i nadje mu ime Avimeleh. JDG 8:32 Potom umrije Gedeon sin Joasov u dobroj starosti, i bi pogreben u grobu Joasa oca svojega Avijezerita u Ofri. JDG 8:33 A kad umrije Gedeon, opet sinovi Izrailjevi èiniše preljubu za Valima, i postaviše sebi Val-Verita za boga. JDG 8:34 I ne sjeæaše se sinovi Izrailjevi Gospoda Boga svojega, koji ih je izbavio iz ruku svijeh neprijatelja njihovijeh unaokolo, JDG 8:35 I ne uèiniše milosti domu Jerovala Gedeona prema svemu dobru što je on uèinio Izrailju. JDG 9:1 I Avimeleh sin Jerovalov otide u Sihem k braæi matere svoje i reèe njima i svemu rodu otaèkoga doma matere svoje govoreæi: JDG 9:2 Kažite svijem Sihemljanima: šta vam je bolje, da su vam gospodari sedamdeset ljudi, svi sinovi Jerovalovi, ili da vam je gospodar jedan èovjek? I opominjite se da sam ja kost vaša i tijelo vaše. JDG 9:3 Tada rekoše braæa matere njegove za nj svijem Sihemljanima sve te rijeèi, i srce njihovo privi se k Avimelehu, jer rekoše: naš je brat. JDG 9:4 I dadoše mu sedamdeset sikala srebra iz doma Val-Veritova, za koje najmi Avimeleh ljudi praznova i skitnica, te iðahu za njim. JDG 9:5 I doðe u kuæu oca svojega u Ofru, i pobi braæu svoju, sinove Jerovalove, sedamdeset ljudi, na jednom kamenu; ali osta Jotam najmlaði sin Jerovalov, jer se sakri. JDG 9:6 Tada se skupiše svi Sihemljani i sav dom Milov, i otidoše i postaviše Avimeleha carem kod hrasta koji stoji u Sihemu. JDG 9:7 A kad to javiše Jotamu, otide i stade navrh gore Garizina, i podigavši glas svoj povika i reèe im: èujte me, Sihemljani, tako vas Bog èuo! JDG 9:8 Išla drveta da pomažu sebi cara, pa rekoše maslini: budi nam car. JDG 9:9 A maslina im reèe: zar ja da ostavim pretilinu svoju, kojom se èast èini Bogu i ljudima, pa da idem da tumaram za druga drveta? JDG 9:10 Potom rekoše drveta smokvi: hodi ti, budi nam car. JDG 9:11 A smokva im reèe: zar ja da ostavim slast svoju i krasni rod svoj, pa da idem da tumaram za druga drveta? JDG 9:12 Tada rekoše drveta vinovoj lozi: hodi ti, budi nam car. JDG 9:13 A loza im reèe: zar ja da ostavim vino svoje, koje veseli Boga i ljude, pa da idem da tumaram za druga drveta? JDG 9:14 Tada sva drveta rekoše trnu: hodi ti, budi nam car. JDG 9:15 A trn odgovori drvetima: ako doista hoæete mene da pomažete sebi za cara, hodite sklonite se u hlad moj; ako li neæete, neka izide oganj iz trna i spali kedre Livanske. JDG 9:16 Tako sada, jeste li pravo i pošteno radili postavivši Avimeleha carem? i jeste li dobro uèinili Jerovalu i domu njegovu? i jeste li mu uèinili kako vas je zadužio? JDG 9:17 Jer je otac moj vojevao za vas i nije mario za život svoj, i izbavio vas je iz ruku Madijanskih. JDG 9:18 A vi danas ustaste na dom oca mojega, i pobiste sinove njegove, sedamdeset ljudi, na jednom kamenu, i postaviste carem Avimeleha, sina sluškinje njegove, nad Sihemljanima zato što je brat vaš. JDG 9:19 Ako ste pravo i pošteno radili danas prema Jerovalu i njegovu domu, veselite se s Avimeleha i on neka se veseli s vas. JDG 9:20 Ako li nijeste, neka izide oganj od Avimeleha i spali Sihemljane i dom Milov, i neka izide oganj od Sihemljana i od doma Milova i spali Avimeleha. JDG 9:21 Tada pobježe Jotam, i pobjegav doðe u Vir, i ondje osta bojeæi se Avimeleha brata svojega. JDG 9:22 I vlada Avimeleh Izrailjem tri godine. JDG 9:23 Ali Bog pusti zlu volju meðu Avimeleha i meðu Sihemljane; i Sihemljani iznevjeriše Avimeleha, JDG 9:24 Da bi se osvetila nepravda uèinjena na sedamdeset sinova Jerovalovijeh, i krv njihova da bi došla na Avimeleha brata njihova, koji ih ubi, i na Sihemljane, koji ukrijepiše ruku njegovu da ubije braæu svoju. JDG 9:25 I Sihemljani pometaše mu zasjede po vrhovima gorskim, pa plijenjahu sve koji prolažahu mimo njih onijem putem. I bi javljeno Avimelehu. JDG 9:26 Potom doðe Gal sin Evedov sa svojom braæom, i uljezoše u Sihem, i Sihemljani se pouzdaše u nj. JDG 9:27 I izašavši u polje braše vinograde svoje i gaziše grožðe, i veseliše se; i uðoše u kuæu boga svojega, i jedoše i piše, i psovaše Avimeleha. JDG 9:28 I Gal sin Evedov reèe: ko je Avimeleh i šta je Sihem, da mu služimo? Nije li sin Jerovalov? a Zevul nije li njegov pristav? Služite sinovima Emora oca Sihemova. A što bismo služili tomu? JDG 9:29 O kad bi taj narod bio pod mojom rukom, da smetnem Avimeleha! I reèe Avimelehu: prikupi vojsku svoju, i izidi. JDG 9:30 A kad èu Zevul, upravitelj gradski, rijeèi Gala sina Evedova, razgnjevi se vrlo. JDG 9:31 I posla tajno poslanike k Avimelehu i poruèi mu: evo Gal sin Evedov i braæa mu doðoše u Sihem, i evo pobuniše grad na te. JDG 9:32 Nego ustani noæu ti i narod što je s tobom, i zasjedi u polju. JDG 9:33 A ujutru kad sunce ograne, digni se i udari na grad; i evo on i narod koji je s njim izaæi æe preda te, pa uèini s njim što ti može ruka. JDG 9:34 I Avimeleh usta noæu i sav narod što bješe s njim; i zasjedoše Sihemu u èetiri èete. JDG 9:35 A Gal sin Evedov izide i stade pred vratima gradskim; a Avimeleh i narod što bješe s njim izide iz zasjede. JDG 9:36 A Gal vidjev narod reèe Zevulu: eno narod slazi svrh gore. A Zevul mu odgovori: od sjena gorskoga èine ti se ljudi. JDG 9:37 Opet progovori Gal i reèe: eno narod slazi s visa, i èeta jedna ide putem k šumi Meonenimskoj. JDG 9:38 A Zevul mu reèe: gdje su ti sada usta, kojima si govorio: ko je Avimeleh da mu služimo? Nije li to onaj narod koji si prezirao? Izidi sada, i bij se s njim. JDG 9:39 I izide Gal pred Sihemljanima, i pobi se s Avimelehom. JDG 9:40 Ali Avimeleh ga potjera, i on pobježe od njega; i padoše mnogi pobijeni do samijeh vrata gradskih. JDG 9:41 I Avimeleh osta u Arumi; a Zevul istjera Gala i braæu njegovu, te ne mogahu sjedeti u Sihemu. JDG 9:42 A sjutradan izide narod u polje, i bi javljeno Avimelehu. JDG 9:43 A on uze narod svoj i razdijeli ga u tri èete, i namjesti ih u zasjedu u polju; i kad vidje gdje narod izlazi iz grada, skoèi na njih i pobi ih. JDG 9:44 Jer Avimeleh i èeta koja bijaše s njim udariše i stadoše kod vrata gradskih; a druge dvije èete udariše na sve one koji bijahu u polju, i pobiše ih. JDG 9:45 I Avimeleh bijaše grad vas onaj dan, i uze ga, i pobi narod koji bješe u njemu, i raskopa grad, i posija so po njemu. JDG 9:46 A kad to èuše koji bijahu u kuli Sihemskoj, uðoše u kulu kuæe boga Verita. JDG 9:47 I bi javljeno Avimelehu da su se ondje skupili svi koji bijahu u kuli Sihemskoj. JDG 9:48 Tada Avimeleh izide na goru Salmon, on i sav narod što bješe s njim; i uzev Avimeleh sjekiru u ruku otsijeèe granu od drveta i podiže je i metnu je na rame, i reèe narodu koji bijaše s njim: što vidjeste da sam ja uèinio, brzo èinite kao ja. JDG 9:49 I svaki iz naroda otsijeèe sebi granu, i poðoše za Avimelehom i pometaše grane oko kule, i zapališe njima grad; i izgiboše svi koji bijahu u kuli Sihemskoj, oko tisuæu ljudi i žena. JDG 9:50 Potom otide Avimeleh na Teves, i stade u oko kod Tevesa, i uze ga. JDG 9:51 A bijaše tvrda kula usred grada, i u nju pobjegoše svi ljudi i žene i svi graðani, i zatvorivši se popeše se na krov od kule. JDG 9:52 A Avimeleh doðe do kule i udari na nju, i doðe do vrata od kule da je zapali ognjem. JDG 9:53 Ali jedna žena baci komad žrvnja na glavu Avimelehu i razbi mu glavu. JDG 9:54 A on brže viknu momka koji mu nošaše oružje, i reèe mu: izvadi maè svoj i ubij me, da ne reku za me: žena ga je ubila. I probode ga sluga njegov, te umrije. JDG 9:55 A kad vidješe Izrailjci gdje pogibe Avimeleh, otidoše svaki u svoje mjesto. JDG 9:56 Tako plati Bog Avimelehu za zlo koje je uèinio ocu svojemu ubivši sedamdeset braæe svoje. JDG 9:57 I sve zlo ljudi Sihemljana povrati Bog na njihove glave, i steèe im se kletva Jotama sina Jerovalova. JDG 10:1 A poslije Avimeleha usta da izbavi Izrailja Tola sin Fuve sina Dodova, èovjek plemena Isaharova, koji sjeðaše u Samiru u gori Jefremovoj. JDG 10:2 I bi sudija Izrailju dvadeset i tri godine, pa umrije i bi pogreben u Samiru. JDG 10:3 Poslije njega usta Jair od plemena Galadova, i bi sudija Izrailju dvadeset i dvije godine; JDG 10:4 I imaše trideset sinova, koji jahahu na tridesetoro magaradi, i imahu trideset gradova, koji se zovu sela Jairova do danas i jesu u zemlji Galadovoj. JDG 10:5 I umrije Jair, i bi pogreben u Kamonu. JDG 10:6 A sinovi Izrailjevi opet èiniše što je zlo pred Gospodom, i služiše Valima i Astarotama, i bogovima Sirskim, i bogovima Sidonskim, i bogovima Moavskim, i bogovima sinova Amonovijeh i bogovima Filistejskim; i ostaviše Gospoda i ne služiše mu. JDG 10:7 Zato se razgnjevi Gospod na Izrailja, te ih dade u ruke Filistejima i u ruke sinovima Amonovijem. JDG 10:8 A oni gaziše i satiraše sinove Izrailjeve od one godine osamnaest godina, sve sinove Izrailjeve koji bijahu s onu stranu Jordana, u zemlji Amorejskoj, koja je u Galadu. JDG 10:9 I prijeðoše sinovi Amonovi preko Jordana da se biju i s Judom i s Venijaminom i s domom Jefremovijem; i bi Izrailj u velikoj nevolji. JDG 10:10 Tada vapiše sinovi Izrailjevi ka Gospodu govoreæi: sagriješismo ti što ostavismo Boga svojega i služismo Valima. JDG 10:11 A Gospod reèe sinovima Izrailjevijem: od Misiraca i od Amoreja i od sinova Amonovijeh i od Filisteja, JDG 10:12 I od Sidonjana i od Amalika i od Maonaca, koji vas muèiše, nijesam li vas izbavljao kad vapijaste k meni? JDG 10:13 Ali vi ostaviste mene i služiste drugim bogovima; zato vas više neæu izbavljati. JDG 10:14 Idite i vièite one bogove koje ste izabrali, neka vas oni izbave u nevolji vašoj. JDG 10:15 A sinovi Izrailjevi rekoše Gospodu: sagriješismo; èini s nama što ti je drago, samo nas sada izbavi. JDG 10:16 I pobacaše izmeðu sebe bogove tuðe, i stadoše služiti Gospodu; i sažali mu se radi muke sinova Izrailjevijeh. JDG 10:17 A sinovi Amonovi skupiše se i stadoše u oko u Galadu; skupiše se i sinovi Izrailjevi i stadoše u oko u Mispi. JDG 10:18 A narod i knezovi Galadski rekoše jedan drugomu: ko æe poèeti boj sa sinovima Amonovijem? on neka bude poglavar svjema koji žive u Galadu. JDG 11:1 A Jeftaj od Galada bijaše hrabar junak, ali sin jedne kurve, s kojom Galad rodi Jeftaja. JDG 11:2 Ali Galadu i žena njegova rodi sinova, pa kad dorastoše sinovi te žene, otjeraše Jeftaja rekavši mu: neæeš imati našljedstva u domu oca našega, jer si sin druge žene. JDG 11:3 Zato pobježe Jeftaj od braæe svoje, i nastani se u zemlji Tovu; i stekoše se k njemu ljudi praznovi, i iðahu s njim. JDG 11:4 A poslije nekoga vremena zavojštiše sinovi Amonovi na Izrailja; JDG 11:5 I kad zavojštiše sinovi Amonovi na Izrailja, otidoše starješine Galadske da dovedu Jeftaja iz zemlje Tova. JDG 11:6 I rekoše Jeftaju: hodi i budi nam vojvoda, da vojujemo sa sinovima Amonovijem. JDG 11:7 A Jeftaj reèe starješinama Galadskim: ne mrzite li vi na me, i ne istjeraste li me iz doma oca mojega? Što ste dakle došli k meni sada kad ste u nevolji? JDG 11:8 A starješine Galadske rekoše Jeftaju: zato smo sada došli opet k tebi da poðeš s nama i da vojuješ sa sinovima Amonovijem i da nam budeš poglavar svjema koji živimo u Galadu. JDG 11:9 A Jeftaj reèe starješinama Galadskim: kad hoæete da me odvedete natrag da vojujem sa sinovima Amonovijem, ako mi ih da Gospod, hoæu li vam biti poglavar? JDG 11:10 A starješine Galadske rekoše Jeftaju: Gospod neka bude svjedok meðu nama, ako ne uèinimo kako si kazao. JDG 11:11 Tada otide Jeftaj sa starješinama Galadskim, i narod ga postavi poglavarem i vojvodom nad sobom; i Jeftaj izgovori pred Gospodom u Mispi sve rijeèi koje bješe rekao. JDG 11:12 Potom posla Jeftaj poslanike k caru sinova Amonovijeh, i poruèi: šta imaš ti sa mnom, te si došao k meni da ratuješ po mojoj zemlji? JDG 11:13 A car sinova Amonovijeh reèe poslanicima Jeftajevim: što je uzeo Izrailj moju zemlju kad doðe iz Misira, od Arnona do Javoka i do Jordana; sada dakle vrati mi je s mirom. JDG 11:14 Ali Jeftaj posla opet poslanike k caru sinova Amonovijeh, JDG 11:15 I poruèi mu: ovako veli Jeftaj: nije uzeo Izrailj zemlje Moavske ni zemlje sinova Amonovijeh. JDG 11:16 Nego izašavši iz Misira prijeðe Izrailj preko pustinje do Crvenoga Mora i doðe do Kadisa. JDG 11:17 I posla Izrailj poslanike k caru Edomskomu i reèe: pusti da proðem kroz tvoju zemlju. Ali ne posluša car Edomski. Posla takoðe k caru Moavskomu; ali ni on ne htje. I tako staja Izrailj u Kadisu. JDG 11:18 Potom iduæi preko pustinje obide zemlju Edomsku i zemlju Moavsku, i došavši s istoka zemlji Moavskoj stade u oko s onu stranu Arnona; ali ne prijeðoše preko meðe Moavske, jer Arnon bješe meða Moavska. JDG 11:19 Nego posla Izrailj poslanike k Sionu caru Amorejskomu, caru Esevonskomu, i reèe mu Izrailj: dopusti nam da proðemo kroz tvoju zemlju do svojega mjesta. JDG 11:20 Ali Sion ne vjerova Izrailju da ga pusti da prijeðe preko meðe njegove, nego Sion skupi sav svoj narod i stadoše u oko u Jasi, i pobi se s Izrailjem. JDG 11:21 A Gospod Bog Izrailjev predade Siona i sav narod njegov u ruke sinovima Izrailjevijem, te ih pobiše; i zadobi Izrailj svu zemlju Amoreja, koji življahu u onoj zemlji. JDG 11:22 Zadobiše svu zemlju Amorejsku od Arnona do Javoka, i od pustinje do Jordana. JDG 11:23 Tako je dakle Gospod Bog Izrailjev otjerao Amoreje ispred naroda svojega Izrailja, pa ti li hoæeš da je zemlja njihova tvoja? JDG 11:24 Nije li tvoje ono što ti da da je tvoje Hemos bog tvoj? tako koga god Gospod Bog naš otjera ispred nas, onoga je zemlja naša. JDG 11:25 Ili si ti po èem bolji od Valaka sina Seforova cara Moavskoga? Je li se on kad svaðao s Izrailjem? Je li kad vojevao s nama? JDG 11:26 Izrailj živi u Esevonu i u selima njegovijem i u Aroiru i selima njegovijem i po svijem gradovima duž Arnona tri stotine godina; zašto ne oteste za toliko vremena? JDG 11:27 I tako nijesam ja tebi skrivio, nego ti meni èiniš zlo ratujuæi na me. Gospod sudija nek sudi danas izmeðu sinova Izrailjevijeh i sinova Amonovijeh. JDG 11:28 Ali car sinova Amonovijeh ne posluša rijeèi koje mu poruèi Jeftaj. JDG 11:29 I siðe na Jeftaja duh Gospodnji, te proðe kroz Galad i kroz Manasiju, proðe i Mispu Galadsku, i od Mispe Galadske doðe do sinova Amonovijeh. JDG 11:30 I zavjetova Jeftaj zavjet Gospodu i reèe: ako mi daš sinove Amonove u ruke, JDG 11:31 Što god izide na vrata iz kuæe moje na susret meni, kad se vratim zdrav od sinova Amonovijeh, biæe Gospodnje, i prinijeæu na žrtvu paljenicu. JDG 11:32 I tako doðe Jeftaj do sinova Amonovijeh da se bije s njima; i Gospod mu ih dade u ruke. JDG 11:33 I pobi ih od Aroira pa do Minita u dvadeset gradova i do ravnice vinogradske u boju vrlo velikom; i sinovi Amonovi biše pokoreni pred sinovima Izrailjevijem. JDG 11:34 A kad se vraæaše Jeftaj kuæi svojoj u Mispu, gle, kæi njegova izide mu na susret s bubnjima i sviralama; ona mu bijaše jedinica, i osim nje ne imaše ni sina ni kæeri. JDG 11:35 Pa kad je ugleda, razdrije haljine svoje i reèe: ah kæeri moja! vele li me obori! ti si od onijeh što me cvijele; jer sam otvorio usta svoja ka Gospodu, i ne mogu poreæi. JDG 11:36 A ona mu reèe: oèe moj, kad si otvorio usta svoja ka Gospodu, uèini mi, kako je izašlo iz usta tvojih, kad te je Gospod osvetio od neprijatelja tvojih, sinova Amonovijeh. JDG 11:37 Još reèe ocu svojemu: uèini mi ovo: ostavi me do dva mjeseca da otidem da se popnem na gore da oplaèem svoje djevojaštvo s drugama svojim. JDG 11:38 A on joj reèe: idi. I pusti je na dva mjeseca, i ona otide s drugama svojim i oplakiva djevojaštvo svoje po gorama. JDG 11:39 A kad proðoše dva mjeseca, vrati se k ocu svojemu, i on svrši na njoj zavjet svoj koji bješe zavjetovao. A ona ne pozna èovjeka. I posta obièaj u Izrailju JDG 11:40 Da od godine do godine idu kæeri Izrailjeve da plaèu za kæerju Jeftaja od Galada, èetiri dana u godini. JDG 12:1 A ljudi od plemena Jefremova skupiše se, i prešavši na sjever rekoše Jeftaju: zašto si išao u boj na sinove Amonove a nas nijesi pozvao da idemo s tobom? spaliæemo ognjem dom tvoj i tebe. JDG 12:2 A Jeftaj im reèe: imah veliku raspru sa sinovima Amonovijem ja i moj narod, i pozvah vas, ali me ne izbaviste iz ruku njegovijeh. JDG 12:3 Pa videæi da me ne izbaviste, stavih dušu svoju u ruku svoju, i otidoh na sinove Amonove, i Gospod mi ih dade u ruke; pa što ste sada došli k meni da se bijete sa mnom? JDG 12:4 Tada Jeftaj skupi sve ljude od Galada, i udari na Jefrema; i ljudi od Galada pobiše Jefrema; jer govorahu: bjegunci ste Jefremovi vi, ljudi od Galada, koji se bavite meðu Jefremom i meðu Manasijom. JDG 12:5 I Galad uze Jefremu brodove Jordanske. I kad koji od Jefrema dobježe i reèe: pusti me da prijeðem, rekoše mu oni od Galada: jesi li od Jefrema? I kad on reèe: nijesam, JDG 12:6 Onda mu rekoše: reci: Šibolet. A on reèe: Sibolet, ne moguæi dobro izgovoriti. Tada ga uhvatiše i zaklaše na brodu Jordanskom. I pogibe u ono vrijeme iz plemena Jefremova èetrdeset i dvije tisuæe. JDG 12:7 I Jeftaj bi sudija Izrailju šest godina; i umrije, i bi pogreben u gradu Galadskom. JDG 12:8 A poslije njega bi sudija Izrailju Avesan iz Vitlejema. JDG 12:9 I imaše trideset sinova i trideset kæeri, koje razuda iz kuæe, a trideset djevojaka dovede sinovima svojim iz drugih kuæa; i bi sudija Izrailju sedam godina. JDG 12:10 Potom umrije Avesan, i bi pogreben u Vitlejemu. JDG 12:11 A poslije njega bi sudija Izrailju Elon od Zavulona; on bi sudija Izrailju deset godina. JDG 12:12 Potom umrije Elon od Zavulona i bi pogreben u Ajalonu u zemlji Zavulonovoj. JDG 12:13 Poslije njega bi sudija Izrailju Avdon sin Elilov Faratonjanin. JDG 12:14 On imaše èetrdeset sinova i trideset unuka, koji jahahu sedamdesetoro magaradi. I bi sudija Izrailju osam godina. JDG 12:15 Potom umrije Avdon sin Elilov Faratonjanin, i bi pogreben u Faratonu u zemlji Jefremovoj na gori Amalièkoj. JDG 13:1 A sinovi Izrailjevi opet èiniše što je zlo pred Gospodom, i Gospod ih dade u ruke Filistejima za èetrdeset godina. JDG 13:2 A bijaše jedan èovjek od Saraje od plemena sinova Danovijeh, po imenu Manoje, i žena mu bješe nerotkinja, i ne raðaše. JDG 13:3 Toj ženi javi se anðeo Gospodnji i reèe joj: gle, ti si sad nerotkinja, i nijesi raðala; ali æeš zatrudnjeti i rodiæeš sina. JDG 13:4 Nego sada èuvaj se da ne piješ vina ni silovita piæa, i da ne jedeš ništa neèisto. JDG 13:5 Jer gle, zatrudnjeæeš, i rodiæeš sina, i britva da ne prijeðe po njegovoj glavi, jer æe dijete biti nazirej Božji od utrobe materine, i on æe poèeti izbavljati Izrailja iz ruku Filistejskih. JDG 13:6 I žena doðe i reèe mužu svojemu govoreæi: èovjek Božji doðe k meni, i lice mu bijaše kao lice anðela Božijega, vrlo strašno; ali ga ne zapitah odakle je, niti mi on kaza svojega imena. JDG 13:7 Nego mi reèe: gle, ti æeš zatrudnjeti, i rodiæeš sina; zato sada ne pij vina ni silovita piæa i ne jedi ništa neèisto; jer æe dijete biti nazirej Božji od utrobe materine pa do smrti. JDG 13:8 Tada se Manoje pomoli Gospodu i reèe: o Gospode! neka opet doðe k nama èovjek Božji, kojega si slao, da nas nauèi šta æemo èiniti s djetetom, kad se rodi. JDG 13:9 I usliši Gospod glas Manojev; i doðe opet anðeo Gospodnji k ženi kad sjeðaše u polju; a Manoje muž njezin ne bješe kod nje. JDG 13:10 Tada žena brže otrèa i javi mužu svojemu govoreæi mu: evo, javi mi se onaj èovjek, koji mi je prije dolazio. JDG 13:11 A Manoje ustavši poðe sa ženom svojom; i kad doðe k èovjeku, reèe mu: jesi li ti onaj èovjek što je govorio ovoj ženi? On odgovori: jesam. JDG 13:12 A Manoje reèe: kad bude što si kazao, kako æe biti pravilo za dijete i šta æe èiniti s njim? JDG 13:13 A anðeo Gospodnji reèe Manoju: žena neka se èuva od svega što sam joj kazao. JDG 13:14 Neka ne jede ništa što dolazi s vinove loze, i vina ni silovita piæa neka ne pije, i ništa neèisto neka ne jede. Što sam joj zapovjedio sve neka drži. JDG 13:15 Tada reèe Manoje anðelu Gospodnjemu: radi bismo te ustaviti da ti zgotovimo jare. JDG 13:16 A anðeo Gospodnji odgovori Manoju: da me i ustaviš, neæu jesti tvojega jela; nego ako hoæeš zgotoviti žrtvu paljenicu, prinesi je Gospodu. Jer Manoje nije znao da je anðeo Gospodnji. JDG 13:17 Opet reèe Manoje anðelu Gospodnjemu: kako ti je ime? da ti zahvalimo kad se zbude što si rekao. JDG 13:18 A anðeo Gospodnji odgovori mu: što pitaš za ime moje? Èudno je. JDG 13:19 Tada Manoje uze jare i dar, i prinese Gospodu na stijeni; a anðeo uèini èudo pred Manojem i ženom njegovom; JDG 13:20 Jer kad se podiže plamen s oltara k nebu, anðeo Gospodnji podiže se u plamenu s oltara; a Manoje i žena njegova videæi to padoše nièice na zemlju; JDG 13:21 I anðeo se Gospodnji ne javi više Manoju ni ženi njegovoj. Tada Manoje razumje da je anðeo Gospodnji. JDG 13:22 I reèe Manoje ženi svojoj: zacijelo æemo umrijeti, jer vidjesmo Boga. JDG 13:23 A žena mu reèe: kad bi htio Bog da nas ubije, ne bi primio iz naših ruku žrtve paljenice ni dara, niti bi nam pokazao svega ovoga, niti bi nam sad objavio takih stvari. JDG 13:24 I tako ta žena rodi sina, i nadje mu ime Samson; i dete odraste, i Gospod ga blagoslovi. JDG 13:25 I duh Gospodnji poèe hoditi s njim po okolu Danovu, izmeðu Saraje i Estaola. JDG 14:1 I siðe Samson u Tamnat, i vidje ondje jednu djevojku izmeðu kæeri Filistejskih. JDG 14:2 I vrativši se kaza ocu svojemu i materi svojoj govoreæi: vidjeh djevojku u Tamnatu izmeðu kæeri Filistejskih; oženite me njom. JDG 14:3 A otac i mati rekoše mu: zar nema djevojke meðu kæerima tvoje braæe u svem narodu mom, da ideš da se oženiš izmeðu Filisteja neobrezanijeh? A Samson odgovori ocu svojemu: njom me oženi, jer mi je ona omiljela. JDG 14:4 A otac i mati njegova ne znadijahu da je to od Gospoda, i da traži zadjevicu s Filistejima; jer u ono vrijeme Filisteji vladahu sinovima Izrailjevijem. JDG 14:5 I tako side Samson s ocem svojim i s materom svojom u Tamnat, i kad doðoše do vinograda Tamnatskih, gle, mlad lav rièuæi sukobi ga. JDG 14:6 I duh Gospodnji side na nj, te rastrže lava kao jare nemajuæi ništa u ruci: i ne kaza ocu ni materi šta je uèinio. JDG 14:7 I tako došavši govori s djevojkom, i ona omilje Samsonu. JDG 14:8 A poslije nekoliko dana iduæi opet da je odvede, svrne da vidi mrtvoga lava; a gle, u mrtvom lavu roj pèela i med. JDG 14:9 I izvadi ga u ruku, i poðe putem jeduæi; i kad doðe k ocu i materi, dade im te jedoše; ali im ne reèe da je iz mrtvoga lava izvadio med. JDG 14:10 I tako doðe otac njegov k onoj djevojci, i Samson uèini ondje veselje, jer tako èinjahu momci. JDG 14:11 I kad ga vidješe Filisteji, izabraše trideset druga da budu s njim. JDG 14:12 I reèe im Samson: ja æu vam zagonenuti zagonetku, pa ako mi je odgonenete za sedam dana dok je veselje i pogodite, daæu vam trideset košulja i tridesetore sveèane haljine. JDG 14:13 Ako li ne odgonenete, vi æete dati meni trideset košulja i tridesetore sveèane haljine. A oni mu rekoše: zagoneni zagonetku svoju, da èujemo. JDG 14:14 Tada im reèe: od onoga koji jede izide jelo, i od ljutoga izide slatko. I ne mogoše odgonenuti zagonetke tri dana. JDG 14:15 I sedmi dan rekoše ženi Samsonovoj: nagovori muža svojega da nam kaže zagonetku, ili æemo spaliti ognjem tebe i dom oca tvojega. Jeste li nas zato pozvali da nam uzmete imanje? je li tako? JDG 14:16 I stade plakati žena Samsonova pred njim govoreæi: ti mrziš na me, i ti me ne ljubiš; zagonenuo si zagonetku sinovima naroda mojega, a neæeš meni da je kažeš. A on joj reèe: gle, ni ocu svojemu ni materi svojoj nijesam je kazao, a tebi da je kažem? JDG 14:17 I ona plaka pred njim za sedam dana dokle trajaše veselje. A sedmi dan kaza joj, jer bješe navalila na nj; a ona kaza zagonetku sinovima naroda svojega. JDG 14:18 Tada mu rekoše ljudi grada onoga sedmi dan dok sunce ne zaðe: šta je slaðe od meda, i šta je ljuæe od lava? A on im reèe: da nijeste orali na mojoj junici, ne biste pogodili moje zagonetke. JDG 14:19 I doðe na nj duh Gospodnji, te siðe u Askalon, i pobi ondje trideset ljudi, i uze odijelo s njih i dade sveèane haljine onima koji odgonenuše zagonetku; i rasrdi se vrlo i otide kuæi oca svojega. JDG 14:20 A žena Samsonova udade se za druga njegova, s kojim se bijaše udružio. JDG 15:1 A poslije nekoliko dana, o pšeniènoj žetvi, doðe Samson da pohodi ženu svoju donesavši joj jare, i reèe: idem k ženi svojoj u ložnicu. Ali mu otac njezin ne dade da uðe. JDG 15:2 Jer reèe otac njezin: ja mišljah zacijelo da ti nije po volji, pa je dadoh drugu tvojemu; nego mlaða sestra njezina nije li ljepša od nje? uzmi nju mjesto one. JDG 15:3 A Samson im reèe: ja neæu biti kriv Filistejima kad im uèinim zlo. JDG 15:4 I otišavši Samson uhvati trista lisica, i uze luèa, i sveza po dvije za repove, i metnu po jedan luè meðu dva repa, JDG 15:5 Pa zapali luèeve, i pusti u ljetinu Filistejsku, i popali ljetinu požnjevenu i nepožnjevenu, i vinograde i maslinike. JDG 15:6 Tada Filisteji rekoše: ko je to uèinio? I odgovoriše: Samson zet Tamnaæaninov, jer mu uze ženu i dade je drugu njegovu. Tada doðoše Filisteji i spališe ognjem nju i oca njezina. JDG 15:7 A Samson im reèe: ako ste i uèinili tako, opet æu vam se osvetiti, pa æu se onda okaniti. JDG 15:8 I polomi ih ljuto nogama po bedrima: potom otide i nastani se u peæini od stijene Itama. JDG 15:9 Tada izidoše Filisteji i stadoše u oko prema Judi, i raširiše se do Lehije. JDG 15:10 A ljudi od Jude rekoše: što ste izašli na nas? I odgovoriše: izašli smo da svežemo Samsona i da mu uèinimo kako je on nama uèinio. JDG 15:11 Tada izide tri tisuæe ljudi iz Jude k peæini u stijeni Itamu, i rekoše Samsonu: ne znaš li da Filisteji vladaju nad nama? zašto si nam dakle to uèinio? A on im reèe: kako su oni meni uèinili tako ja uèinih njima. JDG 15:12 Oni mu rekoše: došli smo da te svežemo i predamo u ruke Filistejima. A Samson im reèe: zakunite mi se da neæete vi uložiti na me. JDG 15:13 Oni mu odgovoriše i rekoše: neæemo; nego æemo te samo svezati i predati u njihove ruke, ali te neæemo pogubiti. I svezaše ga u dva nova uža i odvedoše ga iz stijene. JDG 15:14 I kad on doðe do Lehije, Filisteji ga sretoše vièuæi od radosti; a duh Gospodnji siðe na nj, i uža na rukama njegovima postaše kao konci izgorjeli od vatre, i spadoše sveze s ruku njegovijeh. JDG 15:15 I on naðe èeljust magareæu još sirovu, i pruživ ruku svoju uze je, i pobi njom tisuæu ljudi. JDG 15:16 Potom reèe Samson: èeljušæu magareæom jednu gomilu, dvije gomile, èeljušæu magareæom pobih tisuæu ljudi. JDG 15:17 A kad izreèe, baci èeljust iz ruke svoje, i nazva ono mjesto Ramat-Lehija. JDG 15:18 I bijaše žedan jako, te zavapi ka Gospodu i reèe: ti si uèinio rukom sluge svojega ovo izbavljenje veliko; a sada hoæu li umrijeti od žeði, ili æu pasti u ruke neobrezanima? JDG 15:19 Tada Bog rascijepi stijenu u Lehiji, i proteèe voda iz nje, te se napi, i povrati mu se duh i oživje. Zato se prozva onaj izvor En-Akore, koji je u Lehiji do današnjega dana. JDG 15:20 I bi sudija Izrailju za vremena Filistejskoga dvadeset godina. JDG 16:1 Potom otide Samson u Gazu, i ondje vidje jednu ženu kurvu, i uðe k njoj. JDG 16:2 I ljudima u Gazi bi kazano: doðe Samson ovamo. I opkoliše i vrebaše ga cijelu noæ na vratima gradskim; i stajahu u potaji cijelu noæ govoreæi: dok svane, ubiæemo ga. JDG 16:3 Ali Samson spavav do ponoæi usta u ponoæi, i šèepa vrata gradska s oba dovratka i išèupa ih s prijevornicom zajedno, i metnu ih na ramena i odnese navrh gore koja je prema Hevronu. JDG 16:4 Poslije toga zamilova djevojku na potoku Soriku, kojoj bješe ime Dalida. JDG 16:5 I doðoše k njoj knezovi Filistejski i rekoše joj: prevari ga i iskušaj gdje mu stoji velika snaga i kako bismo mu dosadili da ga svežemo i svladamo; a mi æemo ti dati svaki po tisuæu i sto srebrnika. JDG 16:6 I Dalida reèe Samsonu: hajde kaži mi gdje stoji tvoja velika snaga i èim bi se mogao svezati i svladati. JDG 16:7 A Samson joj reèe: da me svežu u sedam gužava sirovijeh neosušenijeh, onda bih izgubio snagu i bio kao i drugi èovjek. JDG 16:8 I donesoše joj knezovi Filistejski sedam gužava sirovijeh, još neosušenijeh, i ona ga sveza njima. JDG 16:9 A kod nje bijaše zasjeda u sobi; i ona mu reèe: eto Filisteja na te, Samsone! A on pokida gužve, kao što se kida konac od kudjelje kad osjeti vatru; i ne dozna se za snagu njegovu. JDG 16:10 Potom reèe Dalida Samsonu: gle, prevario si me, i slagao si mi; nego hajde kaži mi èim bi se mogao svezati. JDG 16:11 A on joj reèe: da me dobro svežu novim užima kojima nije ništa raðeno, tada bih izgubio snagu i bio bih kao drugi èovjek. JDG 16:12 I Dalida uze nova uža, i sveza ga njima, pak mu reèe: eto Filisteja na te, Samsone! A zasjeda bijaše u sobi. A on raskide s ruku uža kao konac. JDG 16:13 Tada reèe Dalida Samsonu: jednako me varaš i lažeš mi; kaži mi èim bi se mogao svezati? A on joj reèe: da sedam pramena kose na glavi mojoj priviješ na vratilo. JDG 16:14 I ona zaglavivši vratilo kocem, reèe: evo Filisteja na te, Samsone! A on se probudi od sna, i istrže kolac i osnovu i vratilo. JDG 16:15 Opet mu ona reèe: kako možeš govoriti: ljubim te, kad srce tvoje nije kod mene? Veæ si me tri puta prevario ne hoteæi mi kazati gdje ti je velika snaga. JDG 16:16 I ona mu dosaðivaše svojim rijeèima svaki dan i navaljivaše na nj, i duša mu prenemože da umre, JDG 16:17 Te joj otvori cijelo srce svoje, i reèe joj: britva nije nikad prešla preko glave moje, jer sam nazirej Božji od utrobe matere svoje; da se obrijem, ostavila bi me snaga moja i oslabio bih, i bio bih kao svaki èovjek. JDG 16:18 A Dalida videæi da joj je otvorio cijelo srce svoje, posla i pozva knezove Filistejske poruèivši im: hodite sada, jer mi je otvorio cijelo srce svoje. Tada doðoše knezovi Filistejski k njoj i donesoše novce u rukama svojim. JDG 16:19 A ona ga uspava na krilu svojem, i dozva èovjeka te mu obrija sedam pramena kose s glave, i ona ga prva svlada kad ga ostavi snaga njegova. JDG 16:20 I ona reèe: eto Filisteja na te, Samsone! A on probudiv se od sna reèe: izaæi æu kao i prije i oteæu se. Jer ne znadijaše da je Gospod otstupio od njega. JDG 16:21 Tada ga uhvatiše Filisteji, i iskopaše mu oèi, i odvedoše ga u Gazu i okovaše ga u dvoje verige mjedene; i meljaše u tamnici. JDG 16:22 A kosa na glavi njegovoj poèe rasti kao što je bila kad ga obrijaše. JDG 16:23 I knezovi Filistejski skupiše se da prinesu veliku žrtvu Dagonu bogu svojemu, i da se provesele; pa rekoše: predade nam bog naš u ruke naše Samsona neprijatelja našega. JDG 16:24 Takoðer i narod vidjevši ga hvaljaše boga svojega govoreæi: predade nam bog naš u ruke naše neprijatelja našega i zatiraèa zemlje naše i koji pobi tolike izmeðu nas. JDG 16:25 I kad se razveseli srce njihovo rekoše: zovite Samsona da nam igra. I dozvaše Samsona iz tamnice da im igra, i namjestiše ga meðu dva stupa. JDG 16:26 Tada Samson reèe momku koji ga držaše za ruku: pusti me, da opipam stupove na kojima stoji kuæa, da se naslonim na njih. JDG 16:27 A kuæa bijaše puna ljudi i žena i svi knezovi Filistejski bijahu ondje; i na krovu bijaše oko tri tisuæe ljudi i žena, koji gledahu kako Samson igra. JDG 16:28 Tada Samson zavapi ka Gospodu i reèe: Gospode, Gospode! opomeni me se, molim te, i ukrijepi me, molim te, samo sada, o Bože! da se osvetim jedanput Filistejima za oba oka svoja. JDG 16:29 I zagrli Samson dva stupa srednja, na kojima stajaše kuæa, i nasloni se na njih, na jedan desnom a na drugi lijevom rukom svojom. JDG 16:30 Pa onda reèe Samson: neka umrem s Filistejima. I naleže jako, i pade kuæa na knezove i na sav narod koji bješe u njoj; i bi mrtvijeh koje pobi umiruæi više nego onijeh koje pobi za života svojega. JDG 16:31 Poslije doðoše braæa njegova i sav dom oca njegova, i uzeše ga, i vrativši se pogreboše ga izmeðu Saraje i Estaola u grobu Manoja oca njegova. A on bi sudija Izrailju dvadeset godina. JDG 17:1 A bijaše jedan èovjek iz gore Jefremove po imenu Miha. JDG 17:2 On reèe materi svojoj: tisuæa i sto srebrnika, što su ti ukradeni, za koje si klela i govorila preda mnom, evo, to je srebro u mene, ja sam ga uzeo. A mati mu reèe: Gospod da te blagoslovi, sine! JDG 17:3 A kad vrati tisuæu i sto srebrnika materi svojoj, reèe mati njegova: to sam srebro posvetila Gospodu iz svoje ruke za tebe, sine moj, da se naèini od njega lik rezan i liven; zato ti ga sada dajem natrag. JDG 17:4 Ali on opet dade srebro materi svojoj, a mati uze dvjesta srebrnika i dade zlataru, a on naèini od njega lik rezan i liven, te bijaše u kuæi Mišinoj. JDG 17:5 I taj Miha imaše kuæu za bogove, i naèini opleæak i likove, i posveti jednoga izmeðu sinova svojih da mu bude sveštenik. JDG 17:6 U to vrijeme ne bješe cara u Izrailju: svaki èinjaše što mu bijaše drago. JDG 17:7 A bješe jedan mladiæ iz Vitlejema Judina, od porodice Judine, koji bješe Levit i ondje boravljaše. JDG 17:8 On otide iz toga grada, Vitlejema Judina, da se nastani gdje može; i iduæi svojim putem doðe u goru Jefremovu do kuæe Mišine. JDG 17:9 A Miha mu reèe: otkuda ideš? Odgovori mu Levit: iz Vitlejema Judina, idem da se nastanim gdje mogu. JDG 17:10 A Miha mu reèe: ostani kod mene, i budi mi otac i sveštenik, a ja æu ti dati deset srebrnika na godinu i dvoje haljine i hranu. I otide Levit k njemu. JDG 17:11 I Levitu bi po volji da ostane kod njega, i bi mu taj mladiæ kao da mu je sin. JDG 17:12 I Miha posveti Levita da mu je sveštenik taj mladiæ, i osta u kuæi Mišinoj. JDG 17:13 Tada reèe Miha: sada znam da æe mi Gospod uèiniti dobro zato što imam Levita sveštenika. JDG 18:1 U to vrijeme ne bješe cara u Izrailju, i u to vrijeme pleme Danovo tražaše sebi našljedstvo gdje bi nastavalo, jer mu do tada ne bješe dopalo našljedstvo meðu plemenima Izrailjevijem. JDG 18:2 Zato poslaše sinovi Danovi iz porodice svoje pet ljudi izmeðu sebe, hrabre ljude od Saraje i Estaola, da uhode zemlju i dobro razmotre, i rekoše im: idite, razmotrite zemlju. I oni otidoše u goru Jefremovu u kuæu Mišinu i zanoæiše ondje. JDG 18:3 I kad bijahu kod kuæe Mišine, poznaše glas onoga mladiæa Levita, i svrativši se onamo rekoše mu: ko te dovede ovamo? i šta radiš tu? i šta æeš tu? JDG 18:4 A on im reèe: tako i tako uèini mi Miha, i najmi me da mu budem sveštenik. JDG 18:5 A oni mu rekoše: upitaj Boga da znamo hoæe li nam biti sreæan put na koji poðosmo. JDG 18:6 A sveštenik im reèe: idite s mirom; po volji je Gospodu put kojim idete. JDG 18:7 I tako pošavši onijeh pet ljudi doðoše u Lais, i vidješe tamošnji narod gdje živi bez straha po obièaju Sidonskom, mirno i bez straha, i da nema nikoga u zemlji ko bi im èimgod dosaðivao ili otimao vlast, i da su daleko od Sidonjana niti imaju šta s kim. JDG 18:8 Pa kad se vratiše k braæi svojoj u Saraju i Estaol, rekoše im braæa: što je? JDG 18:9 A oni rekoše: ustajte da idemo na njih; jer vidjesmo zemlju, i vrlo je dobra. I vi ne marite? nemojte se lijeniti, nego pohitajte da uzmete zemlju. JDG 18:10 Kad doðete, doæi æete k narodu bezbrižnom i u zemlju prostranu; jer je predade Bog u vaše ruke; to je mjesto gdje nema nedostataka ni u èem što ima na zemlji. JDG 18:11 Tada poðoše odande iz Saraje i Estaola šest stotina ljudi od porodice Danove naoružanijeh. JDG 18:12 I otišavši stadoše u oko kod Kirijat-Jarima u Judi; zato se prozva ono mjesto Mahane-Dan do danas, i jest iza Kirijat-Jarima. JDG 18:13 A odande pošavši u goru Jefremovu doðoše u kuæu Mišinu. JDG 18:14 Tada progovoriše petorica što bijahu išli da uhode zemlju Laisku, i rekoše braæi svojoj: znate li da u ovijem kuæama ima opleæak i likova, i lik rezan i lik liven? Sada dakle gledajte što æete raditi. JDG 18:15 A oni svrativši se onamo uðoše u kuæu gdje bješe mladiæ Levit, u kuæu Mišinu, i upitaše ga za zdravlje. JDG 18:16 A šest stotina ljudi naoružanijeh od sinova Danovijeh stadoše pred vratima. JDG 18:17 A pet ljudi što bjehu išli da uhode zemlju otišavši uðoše i uzeše lik rezan i opleæak i likove i lik liven; a sveštenik stajaše na vratima sa šest stotina ljudi naoružanijeh. JDG 18:18 I oni što uðoše u kuæu Mišinu kad uzeše lik rezani, opleæak, likove i lik liveni, sveštenik im reèe: šta radite? JDG 18:19 A oni mu rekoše: muèi, metni ruku na usta, pa hajde s nama, i budi nam otac i sveštenik. Što ti je bolje, biti sveštenik kuæi jednoga èovjeka ili biti sveštenik plemenu i porodici u Izrailju? JDG 18:20 I sveštenik se obradova u srcu, i uze opleæak i likove i lik rezani, i uðe meðu narod. JDG 18:21 I okrenuvši se poðoše pustivši djecu i stoku i zaklade naprijed. JDG 18:22 A kad bijahu daleko od kuæe Mišine, onda ljudi koji življahu u kuæama blizu kuæe Mišine skupiše se i poðoše u potjeru za sinovima Danovijem. JDG 18:23 I vikaše za sinovima Danovijem, a oni obazrevši se rekoše Miši: što ti je, te si skupio tolike ljude? JDG 18:24 A on reèe: uzeli ste moje bogove koje sam naèinio, i sveštenika, pa otidoste. Šta još imam? pa još kažete: što ti je? JDG 18:25 A sinovi Danovi rekoše mu: nemoj da ti se èuje glas za nama, da ne bi udarili na vas ljudi gnjevni, te æeš izgubiti dušu svoju i dušu doma svojega. JDG 18:26 I sinovi Danovi otidoše svojim putem, a Miha videæi da su jaèi od njega vrati se i otide kuæi svojoj. JDG 18:27 I oni uzevši što bješe naèinio Miha, i sveštenika, kojega imaše, doðoše u Lais k narodu mirnom i bezbrižnom; pa ih isjekoše oštrijem maèem, a grad upališe ognjem. JDG 18:28 I ne bješe nikoga da ih izbavi; jer bijahu daleko od Sidona i ne imahu ništa ni s kim; a grad bijaše u dolini koja je kod Vet-Reova. Poslije sazidaše grad i naseliše se u njemu. JDG 18:29 I nazvaše grad Dan po imenu Dana oca svojega, koji se rodi Izrailju; a prije se grad zvaše Lais. JDG 18:30 I sinovi Danovi namjestiše sebi onaj lik rezani; a Jonatan sin Girsona sina Manasijina i sinovi njegovi bijahu sveštenici plemenu Danovu dokle se god ne iseli iz zemlje. JDG 18:31 I namješten im stajaše onaj lik rezani, koji naèini Miha, za sve vrijeme dokle dom Božji bijaše u Silomu. JDG 19:1 I u to vrijeme, kad ne bješe cara u Izrailju, bješe jedan Levit koji življaše kao došljak kraj gore Jefremove, i uze inoèu iz Vitlejema Judina. JDG 19:2 A inoèa njegova èinjaše preljubu kod njega, pa otide od njega kuæi oca svojega u Vitlejem Judin, i osta ondje èetiri mjeseca. JDG 19:3 A muž njezin usta i otide za njom da joj lijepo govori i da je dovede natrag, imajuæi sa sobom momka svojega, i dva magarca; i ona ga uvede u kuæu oca svojega, i kad ga vidje otac njezin obradova se dolasku njegovu. JDG 19:4 I ustavi ga tast njegov, otac mladièin, i osta kod njega tri dana, i ondje jeðahu i pijahu i noæivahu. JDG 19:5 A èetvrti dan kad ustaše rano, usta i on da ide; ali otac mladièin reèe zetu svojemu: potkrijepi srce svoje zalogajem hljeba, pa onda idite. JDG 19:6 I tako sjedoše i jedoše obojica zajedno i napiše se; pa reèe otac mladièin mužu: hajde ostani još noæas, i budi veseo. JDG 19:7 Ali èovjek usta da ide; ali tast njegov navali na nj, te opet noæi ondje. JDG 19:8 Potom urani petoga dana da ide; i reèe mu otac mladièin: potkrijepi srce svoje. I jeduæi zajedno zabaviše se dokle i dan naže. JDG 19:9 Tada usta èovjek da ide, on i inoèa mu i momak; a tast njegov, otac mladièin, reèe mu: eto, dan je veæ nagao, veèe je, prenoæite ovdje; eto dockan je, prenoæi ovdje, i budi veseo, pa sjutra uranite na put, i idi k svojemu šatoru. JDG 19:10 Ali èovjek ne htje noæiti; nego usta i poðe; i doðe do Jevusa, a to je Jerusalim, i s njim dva magarca natovarena i inoèa njegova. JDG 19:11 A kad bijahu blizu Jevusa, dan bijaše nagao vrlo, pa reèe sluga gospodaru svojemu: hajde brže da se svratimo u taj grad Jevus, i tu da noæimo. JDG 19:12 A gospodar mu reèe: neæemo svrtati u tuð grad, koji nije sinova Izrailjevijeh, nego æemo iæi do Gavaje. JDG 19:13 Još reèe momku svojemu: hajde brže da stignemo u koje od tijeh mjesta i da noæimo u Gavaji ili u Rami. JDG 19:14 I minuše onuda i otidoše; i sunce ih zaðe blizu Gavaje Venijaminove. JDG 19:15 I okretoše onamo da otidu i prenoæe u Gavaji; i kad uðe, sjede na ulici gradskoj; i ne bi nikoga da ih primi u kuæu da prenoæe. JDG 19:16 I gle, jedan starac vraæaše se s posla svojega iz polja uveèe, a bijaše iz gore Jefremove i življaše kao došljak u Gavaji; a ljudi onoga mjesta bjehu sinovi Venijaminovi. JDG 19:17 I on podigav oèi svoje ugleda onoga èovjeka putnika na ulici gradskoj; i reèe mu starac: kuda ideš? i otkuda ideš? JDG 19:18 A on mu odgovori: idemo od Vitlejema Judina do na kraj gore Jefremove; odande sam, pa sam išao do Vitlejema Judina, a sada idem k domu Gospodnjemu, i nema nikoga da me primi u kuæu. JDG 19:19 A imamo i slame i piæe za magarce svoje, i hljeba i vina za se i za sluškinju tvoju i za momka koji je sa slugom tvojim; imamo svega dosta. JDG 19:20 A starac mu reèe: budi miran; što ti god nedostaje, ja æu se starati za to; samo nemoj noæiti na ulici. JDG 19:21 I uvede ga u svoju kuæu, i položi magarcima; potom opraše noge, i jedoše i piše. JDG 19:22 A kad se razveseliše, gle, ljudi onoga grada, bezakonici, opkoliše kuæu, i stadoše lupati u vrata, i rekoše starcu, gospodaru od kuæe, govoreæi: izvedi toga èovjeka što je ušao u tvoju kuæu, da ga poznamo. JDG 19:23 I izašav k njima onaj èovjek, gospodar od kuæe, reèe im: ne, braæo, ne èinite zla; kad je èovjek ušao u moju kuæu, ne èinite toga bezumlja. JDG 19:24 Evo kæi moja djevojka i inoèa njegova, njih æu vam izvesti, pa njih osramotite i èinite s njima što vam je volja, samo èovjeku ovomu ne èinite toga bezumlja. JDG 19:25 Ali ga ne htješe poslušati oni ljudi; tada onaj èovjek uze inoèu svoju i izvede je napolje k njima, i oni je poznaše, i zlostaviše je cijelu noæ do zore, i pustiše je kad zora zabijelje. JDG 19:26 I došavši žena u zoru pade kod vrata od kuæe onoga èovjeka gdje bješe gospodar njezin, i leža dokle se ne rasvanu. JDG 19:27 A gospodar njezin usta ujutru, i kad otvori vrata i izaðe da ide svojim putem, a to žena inoèa njegova ležaše na vratima kuænijem, i ruke joj na pragu. JDG 19:28 I reèe joj: ustani da idemo. Ali ne bi odgovora; tada je metnu na magarca, i ustavši èovjek poðe u mjesto svoje, JDG 19:29 I došav kuæi svojoj uze maè, i uze inoèu svoju i isijeèe je s kostima na dvanaest komada i razasla u sve krajeve Izrailjeve. JDG 19:30 I ko god vidje govoraše: nije se uèinilo niti se vidjelo tako što otkad izidoše sinovi Izrailjevi iz Misira do danas. Promislite o tom i vijeæajte i govorite. JDG 20:1 Tada izidoše svi sinovi Izrailjevi, i sabra se sav narod jednodušno, od Dana do Virsaveje i do zemlje Galadove, ka Gospodu u Mispu. JDG 20:2 I glavari svega naroda, svijeh plemena Izrailjevijeh, doðoše na zbor naroda Božijega, èetiri stotine tisuæa ljudi pješaka koji mahahu maèem. JDG 20:3 A sinovi Venijaminovi èuše da su sinovi Izrailjevi otišli u Mispu. Sinovi Izrailjevi rekoše: kažite kako se dogodilo to zlo. JDG 20:4 A Levit, muž ubijene žene, odgovori i reèe: doðoh s inoèom svojom u Gavaju Venijaminovu da prenoæim. JDG 20:5 A Gavajani ustaše na me, opkoliše me u kuæi noæu, i htješe me ubiti; i inoèu moju zlostaviše tako da umrije. JDG 20:6 Zato uzev inoèu svoju isjekoh je na komade i razaslah je u sve krajeve našljedstva Izrailjeva; jer uèiniše grdilo i sramotu u Izrailju. JDG 20:7 Eto, vi ste svi sinovi Izrailjevi; promislite i vijeæajte. JDG 20:8 A sav narod usta jednodušno i reèe: da ne idemo nijedan k šatoru svojemu, i nijedan da se ne vraæa kuæi svojoj. JDG 20:9 Nego ovo da uèinimo Gavaji: da bacimo ždrijeb za nju. JDG 20:10 Da uzmemo po deset ljudi od stotine po svijem plemenima Izrailjevijem, i po stotinu od tisuæe, i po tisuæu od deset tisuæa, da donese hranu narodu, a on da ide da uèini Gavaji Venijaminovoj kako je zaslužila grdilom koje je uèinila Izrailju. JDG 20:11 I skupi se sav narod Izrailjev na onaj grad složivši se jednodušno. JDG 20:12 Tada poslaše plemena Izrailjeva ljude u sve porodice Venijaminove, i poruèiše im: kakvo se to zlo uèini meðu vama? JDG 20:13 Sada dajte te bezakonike što su u Gavaji, da ih pogubimo i izvadimo zlo iz Izrailja. Ali ne htješe sinovi Venijaminovi poslušati braæe svoje, sinova Izrailjevijeh. JDG 20:14 Nego se skupiše sinovi Venijaminovi iz svojih mjesta u Gavaju da izidu da se biju sa sinovima Izrailjevijem. JDG 20:15 I nabroji se u to vrijeme sinova Venijaminovijeh iz njihovijeh gradova dvadeset i šest tisuæa ljudi koji mahahu maèem osim stanovnika Gavajskih, kojih bješe na broj sedam stotina ljudi odabranijeh. JDG 20:16 U svem tom narodu bješe sedam stotina ljudi odabranijeh, koji bjehu ljevaci, i svaki gaðaše kamenom iz praæke u dlaku ne promašujuæi. JDG 20:17 A ljudi Izrailjaca nabroji se osim sinova Venijaminovijeh èetiri stotine tisuæa ljudi koji mahahu maèem, samijeh vojnika. JDG 20:18 I ustavši otidoše k domu Boga silnoga, i upitaše Boga i rekoše sinovi Izrailjevi: ko æe izmeðu nas iæi prvi u boj na sinove Venijaminove? A Gospod reèe: Juda nek ide prvi. JDG 20:19 Potom ustavši rano sinovi Izrailjevi stadoše u oko prema Gavaji. JDG 20:20 I izidoše sinovi Izrailjevi u boj na sinove Venijaminove, i uvrstaše se sinovi Izrailjevi da udare na Gavaju. JDG 20:21 A sinovi Venijaminovi izidoše iz Gavaje, i povaljaše po zemlji izmeðu Izrailjaca u onaj dan dvadeset i dvije tisuæe ljudi. JDG 20:22 Ali se narod sinova Izrailjevijeh oslobodi, te se opet uvrstaše na istom mjestu gdje se bijahu uvrstali prvoga dana. JDG 20:23 Jer sinovi Izrailjevi otidoše te plakaše pred Gospodom do veèera, i upitaše Gospoda govoreæi: hoæemo li opet izaæi u boj na sinove Venijamina brata svojega? A Gospod im reèe: izidite na njih. JDG 20:24 I izidoše sinovi Izrailjevi na sinove Venijaminove drugi dan. JDG 20:25 I sinovi Venijaminovi izidoše pred njih iz Gavaje drugi dan; i povaljaše po zemlji izmeðu sinova Izrailjevijeh opet osamnaest tisuæa ljudi, koji svi mahahu maèem. JDG 20:26 Tada svi sinovi Izrailjevi i sav narod izidoše i doðoše k domu Boga silnoga, i plakaše i stajaše ondje pred Gospodom, i postiše se onaj dan do veèera, i prinesoše žrtve paljenice i žrtve zahvalne pred Gospodom. JDG 20:27 Pa upitaše sinovi Izrailjevi Gospoda; jer ondje bijaše kovèeg zavjeta Božijega u ono vrijeme; JDG 20:28 I Fines sin Eleazara sina Aronova stajaše pred njim u ono vrijeme. I rekoše: hoæemo li opet izaæi u boj na sinove Venijamina brata svojega ili æemo se okaniti? A Gospod im reèe: izidite, jer æu ih sjutra predati vama u ruke. JDG 20:29 Tada namjesti Izrailj zasjede oko Gavaje. JDG 20:30 I sinovi Izrailjevi izidoše treæi dan na sinove Venijaminove, i uvrstaše se prema Gavaji kao prvom i drugom. JDG 20:31 A sinovi Venijaminovi izašavši pred narod odvojiše se od grada, i stadoše biti i sjeæi narod kao prvom i drugom po putovima, od kojih jedan ide k domu Boga silnoga a drugi u Gavaju, i po polju, i ubiše do trideset ljudi iz Izrailja. JDG 20:32 I rekoše sinovi Venijaminovi: padaju pred nama kao prije. A sinovi Izrailjevi rekoše: da bježimo da ih otrgnemo od grada na putove. JDG 20:33 Tada svi sinovi Izrailjevi kretoše se sa svojega mjesta i uvrstaše se u Val-Tamaru; i zasjede Izrailjeve iskoèiše iz mjesta svojega, iz luka Gavajskih. JDG 20:34 I doðe na Gavaju deset tisuæa ljudi izabranijeh iz svega Izrailja, i boj posta žešæi, a oni ne opaziše da æe ih zlo zadesiti. JDG 20:35 I Gospod pobi Venijamina pred Izrailjem, i sinovi Izrailjevi pogubiše onaj dan od sinova Venijaminovijeh dvadeset i pet tisuæa i sto ljudi, koji svi maèem mahahu. JDG 20:36 I sinovi Venijaminovi vidješe da su nadbijeni: jer sinovi Izrailjevi uzmakoše ispred sinova Venijaminovijeh uzdajuæi se u zasjede koje bijahu namjestili kod Gavaje; JDG 20:37 A oni što bijahu u zasjedi navališe brže u Gavaju, i ušavši isjekoše sve po gradu oštrijem maèem. JDG 20:38 A bijahu sinovi Izrailjevi ugovorili s onima u zasjedi da za znak zapale vatru da se digne velik dim iz grada. JDG 20:39 Tako sinovi Izrailjevi stadoše bježati iz boja, a sinovi Venijaminovi poèeše ubijati, i isjekoše do trideset ljudi izmeðu sinova Izrailjevijeh govoreæi: doista padaju pred nama kao u preðašnjem boju. JDG 20:40 Ali kad se plamen i dim kao stup diže iz grada, obazreše se sinovi Venijaminovi, i gle, oganj se iz grada dizaše do neba. JDG 20:41 Tada se vratiše sinovi Izrailjevi, a sinovi Venijaminovi smetoše se videæi da ih je zlo zadesilo; JDG 20:42 I pobjegoše ispred sinova Izrailjevijeh k pustinji; ali ih vojska gonjaše, i koji iz gradova izlažahu, biše ih meðu sobom. JDG 20:43 Tako opkoliše sinove Venijaminove, goniše ih, tlaèiše ih od Menuje do Gavaje k istoku. JDG 20:44 I pogibe sinova Venijaminovijeh osamnaest tisuæa ljudi, samijeh junaka. JDG 20:45 A onijeh što se okretoše i pobjegoše u pustinju k stijeni Rimonu, napabirèiše ih po putovima pet tisuæa ljudi, i tjeraše ih do Gidoma i pobiše ih dvije tisuæe ljudi. JDG 20:46 I tako svega pogibe onaj dan sinova Venijaminovijeh dvadeset i pet tisuæa ljudi koji mahahu maèem, sve samijeh junaka. JDG 20:47 I bješe šest stotina ljudi koji se okretoše i utekoše u pustinju k stijeni Rimonu, i ostaše na stijeni Rimonu èetiri mjeseca. JDG 20:48 Potom sinovi Izrailjevi vrativši se k sinovima Venijaminovijem isjekoše oštrijem maèem i ljude po gradovima i stoku i što se god naðe; i sve gradove koji ostaše popališe ognjem. JDG 21:1 A sinovi Izrailjevi bijahu se zakleli u Mispi rekavši: nijedan izmeðu nas da ne da kæeri svoje za ženu sinu Venijaminovu. JDG 21:2 Zato otide narod k domu Božijemu, i ostaše ondje do veèera pred Bogom, i podigavši glas svoj plakaše vrlo, JDG 21:3 I rekoše: zašto se, Gospode Bože Izrailjev, dogodi ovo u Izrailju, danas da nestane jednoga plemena iz Izrailja? JDG 21:4 I sjutradan urani narod, i naèini ondje oltar, i prinesoše žrtve paljenice i žrtve zahvalne. JDG 21:5 Tada rekoše sinovi Izrailjevi: ima li ko da nije došao na zbor iz svijeh plemena Izrailjevijeh ka Gospodu? Jer se bijahu teško zakleli za onoga ko ne doðe u Mispu ka Gospodu rekavši: da se pogubi. JDG 21:6 Jer se sinovima Izrailjevijem sažali za Venijaminom bratom njihovijem, i rekoše: danas se istrijebi jedno pleme iz Izrailja. JDG 21:7 Šta æemo èiniti s onima što su ostali da bi imali žene, kad se zaklesmo Gospodom da im ne damo kæeri svojih za žene? JDG 21:8 Pa rekoše: ima li ko iz plemena Izrailjevijeh da nije došao u Mispu ka Gospodu? I gle, ne bješe došao na vojsku, na zbor, niko iz Javisa Galadova. JDG 21:9 Jer kad se narod prebroji, gle, ne bješe ondje nijednoga od onijeh koji žive u Javisu Galadovu. JDG 21:10 Zato posla zbor onamo dvanaest tisuæa hrabrijeh ljudi, i zapovjedi im govoreæi: idite i pobijte stanovnike u Javisu Galadovu oštrijem maèem i žene i djecu. JDG 21:11 Ovo æete dakle uèiniti: sve muškinje i sve ženskinje što je poznalo èovjeka pobijte. JDG 21:12 I naðoše meðu stanovnicima Javisa Galadova èetiri stotine djevojaka, koje ne bjehu poznale èovjeka, i dovedoše ih u oko u Silom, koji je u zemlji Hananskoj. JDG 21:13 Tada posla sav zbor, te govoriše sinovima Venijaminovijem koji bjehu u stijeni Rimonu, i objaviše im mir. JDG 21:14 Tako se vratiše sinovi Venijaminovi u to vrijeme, i dadoše im žene koje ostaviše u životu izmeðu žena iz Javisa Galadova; ali ih ne bješe dosta za njih. JDG 21:15 A narodu bješe žao Venijamina što Gospod okrnji plemena Izrailjeva. JDG 21:16 Pa rekoše starješine od zbora: šta æemo èiniti s ovima što su ostali da bi imali žene? jer su izginule žene u plemenu Venijaminovu. JDG 21:17 Potom rekoše: našljedstvo Venijaminovo pripada onima što su ostali, da se ne bi zatrlo pleme iz Izrailja. JDG 21:18 A mi im ne možemo dati žena izmeðu kæeri svojih; jer su se zakleli sinovi Izrailjevi rekavši: da je proklet ko da ženu sinovima Venijaminovijem. JDG 21:19 Potom rekoše: evo, godišnji je praznik Gospodnji u Silomu, koji je sa sjevera Vetilju, k istoku, na putu koji ide od Vetilja u Sihem, i s juga Levoni. JDG 21:20 I zapovjediše sinovima Venijaminovijem govoreæi: idite, i zasjedite po vinogradima. JDG 21:21 I pazite: pa kad izidu kæeri Silomske da igraju, izidite iz vinograda i otmite svaki sebi ženu izmeðu kæeri Silomskih; i idite u zemlju Venijaminovu. JDG 21:22 A kad doðu oci njihovi ili braæa njihova k nama da se sude, mi æemo im kazati: smilujte im se nas radi, jer u ovom ratu nijesmo zarobili žene za svakoga njih; a vi im nijeste dali, i tako neæete biti krivi. JDG 21:23 Tada sinovi Venijaminovi uèiniše tako, i dovedoše žene prema broju svom izmeðu igraèica koje oteše, i otišavši vratiše se na našljedstvo svoje, i sazidaše opet gradove i naseliše se u njima. JDG 21:24 I tako razidoše se sinovi Izrailjevi odande u ono vrijeme svaki u svoje pleme i u porodicu svoju, i otidoše odande svaki na svoje našljedstvo. JDG 21:25 U ono vrijeme ne bješe cara u Izrailju; svaki èinjaše što mu bješe drago. RUT 1:1 A u ono vrijeme kad suðahu sudije bi glad u zemlji; i jedan èovjek iz Vitlejema Judina otide da živi kao došljak u zemlji Moavskoj sa ženom svojom i sa dva sina svoja. RUT 1:2 A ime tomu èovjeku bješe Elimeleh, a ženi mu ime Nojemina, a imena dvojice sinova njegovijeh Malon i Heleon; i bijahu Efraæani, iz Vitlejema Judina; i doðoše u zemlju Moavsku i nastaniše se ondje. RUT 1:3 Potom umrije Elimeleh muž Nojeminin i ona osta sa dva sina svoja. RUT 1:4 Oni se oženiše Moavkama: jednoj bješe ime Orfa a drugoj Ruta; i ondje stajahu do deset godina. RUT 1:5 Potom umriješe obojica, Malon i Heleon; i žena osta bez dva sina svoja i bez muža svojega. RUT 1:6 Tada se ona podiže sa snahama svojima da se vrati iz zemlje Moavske, jer èu u zemlji Moavskoj da je Gospod pohodio narod svoj davši im hljeba. RUT 1:7 I izide iz mjesta gdje bijaše, i obje snahe njezine s njom; poðoše putem da se vrate u zemlju Judinu. RUT 1:8 Tada reèe Nojemina objema snahama svojima: idite, vratite se svaka u dom matere svoje; Gospod neka vam uèini milost kao što vi uèiniste umrlima i meni. RUT 1:9 Da vam da Gospod da naðete poèinak svaka u domu muža svojega. I poljubi ih; a one povikavši zaplakaše, RUT 1:10 I rekoše joj: ne, nego æemo se s tobom vratiti u tvoj narod. RUT 1:11 A Nojemina im reèe: idite natrag, kæeri moje; što biste išle sa mnom? zar æu još imati sinova u utrobi svojoj da vam budu muževi? RUT 1:12 Vratite se, kæeri moje, idite; jer sam ostarjela i nijesam za udaju. A i da kažem da se nadam i da se još noæas udam, i da rodim sinove, RUT 1:13 Zar æete ih vi èekati dok odrastu? zar æete toga radi stajati neudate? Nemojte, kæeri moje; jer su moji jadi veæi od vaših, jer se ruka Gospodnja podigla na me. RUT 1:14 Tada one podigavši glas svoj plakaše opet; i Orfa poljubi svekrvu svoju; a Ruta osta kod nje. RUT 1:15 A ona joj reèe: eto, jetrva se tvoja vratila narodu svojemu i k bogovima svojim; vrati se i ti za jetrvom svojom. RUT 1:16 Ali Ruta reèe: nemoj me nagovarati da te ostavim i od tebe otidem; jer kuda god ti ideš, idem i ja; i gdje se god ti nastaniš, nastaniæu se i ja; tvoj je narod moj narod, i tvoj je Bog moj Bog. RUT 1:17 Gdje ti umriješ, umrijeæu i ja, i ondje æu biti pogrebena. To neka mi uèini Gospod i to neka mi doda, smrt æe me samo rastaviti s tobom. RUT 1:18 A ona kad vidje da je tvrdo naumila iæi s njom, presta je odvraæati. RUT 1:19 Tako idoše obje dok ne doðoše u Vitlejem; a kad doðoše u Vitlejem, sav grad uzavre njih radi, i govorahu: je li to Nojemina? RUT 1:20 A ona im govoraše: ne zovite me više Nojemina, nego me zovite Mara, jer mi velike jade zadade svemoguæi. RUT 1:21 Obilna sam otišla, a praznu me vrati Gospod. Zašto me zovete Nojemina, kad me Gospod obori i svemoguæi me ucvijeli. RUT 1:22 Tako doðe natrag Nojemina i s njom Ruta Moavka, snaha njezina, vrativši se iz zemlje Moavske; a doðoše u Vitlejem o poèetku jeèmene žetve. RUT 2:1 A bijaše jedan èovjek, rod mužu Nojemininu, èovjek bogat od porodice Elimelehove, kojemu ime bijaše Voz. RUT 2:2 I Ruta Moavka reèe Nojemini: da idem u polje da pabirèim klasje za onijem pred kim naðem milost. A ona joj reèe: idi, kæeri moja. RUT 2:3 I ona otide, i došavši stade pabirèiti po njivi za žeteocima: i dogodi se, te doðe na njivu koja pripadaše Vozu, koji bijaše od porodice Elimelehove. RUT 2:4 I gle, doðe Voz iz Vitlejema, i reèe žeteocima: Gospod da je s vama! I oni mu rekoše: da te blagoslovi Gospod! RUT 2:5 Tada reèe Voz sluzi svojemu koji bijaše nad žeteocima: èija je ona mladica? RUT 2:6 A sluga koji bješe nad žeteocima odgovori mu: Moavka je mladica koja se vratila s Nojeminom iz zemlje Moavske. RUT 2:7 I reèe: da pabirèim, da kupim klasje izmeðu snopova za žeteocima. I došavši bavi se od jutra do sada; samo je malo bila kod kuæe. RUT 2:8 Tada Voz reèe Ruti: èuješ, kæeri moja; nemoj iæi na drugu njivu da pabirèiš, niti odlazi odavde, nego se drži mojih djevojaka. RUT 2:9 Pazi na kojoj njivi oni žanju, pa idi za njima; jer sam zapovjedio momcima svojim da te niko ne dira; a kad ožedniš, idi k sudovima i pij što moje sluge zahitaju. RUT 2:10 Tada ona pade nièice i pokloni se do zemlje, i reèe mu: kako naðoh milost pred tobom, da me pogledaš, kad sam tuðinka? RUT 2:11 A Voz odgovori i reèe joj: èuo sam ja sve što si èinila svekrvi svojoj po smrti muža svojega, i kako si ostavila oca svojega i mater svoju i postojbinu svoju, pa si došla k narodu kojega nijesi znala prije. RUT 2:12 Gospod da ti plati za djelo tvoje, i da ti plata bude potpuna od Gospoda Boga Izrailjeva, kad si došla da se pod krilima njegovijem skloniš. RUT 2:13 A ona reèe: naðoh milost pred tobom, gospodaru, jer si me utješio i milostivo progovorio sluškinji svojoj, ako i nijesam kao jedna od tvojih sluškinja. RUT 2:14 A Voz joj reèe: kad bude vrijeme jesti, doði ovamo i jedi hljeba i umoèi zalogaj svoj u ocat. I ona sjede pokraj žetelaca, i on joj pruži prženijeh zrna, i ona jede i nasiti se, i preteèe joj. RUT 2:15 Potom usta da pabirèi. A Voz zapovjedi momcima svojim govoreæi: neka pabirèi i meðu snopovima, nemojte da je zastidite. RUT 2:16 Nego još navlaš ispuštajte rukoveti i ostavljajte joj neka kupi, i ne korite je. RUT 2:17 I ona pabirèi na njivi do veèera, i ovrše što napabirèi, i doðe oko efe jeèma. RUT 2:18 I uzevši otide u grad, i vidje svekrva njezina šta je napabirèila; a ona izvadi i dade joj i ono što joj je preteklo pošto se nasitila. RUT 2:19 I reèe joj svekrva: gdje si pabirèila danas? i gdje si radila? Da je blagosloven koji te je pogledao! A ona kaza svekrvi svojoj kod koga je radila govoreæi: ime je èovjeku kod kojega sam danas radila Voz. RUT 2:20 A Nojemina reèe snasi svojoj: Gospod da ga blagoslovi, kad nije ukratio milosti svoje k živima i k mrtvima. I reèe joj Nojemina: taj je èovjek nama rod, i jedan od osvetnika naših. RUT 2:21 A Ruta Moavka reèe: još mi je rekao: drži se moje èeljadi dokle ne požanju sve moje. RUT 2:22 A Nojemina reèe Ruti snasi svojoj: dobro je, kæeri moja, da ideš s njegovijem djevojkama, da te ne bi dirali na drugoj njivi. RUT 2:23 I tako se držaše djevojaka Vozovijeh pabirèeæi dokle se ne svrši žetva jeèmena i žetva pšenièna; i življaše kod svekrve svoje. RUT 3:1 Potom reèe joj Nojemina svekrva njezina: kæeri moja, ne treba li da ti potražim poèinka, da bi ti dobro bilo? RUT 3:2 Evo, nije li nam rod Voz, kod kojega si bila s djevojkama njegovijem? evo, on æe ovu noæ vijati jeèam na gumnu. RUT 3:3 Umij se dakle, i namaži se, i obuci haljine svoje na se, pa idi na gumno; ali da ne dozna za te èovjek dokle ne jede i ne napije se. RUT 3:4 Pa kad legne, zapamti mjesto gdje legne, pa onda otidi i digni pokrivaè s nogu njegovijeh, te lezi ondje; a on æe ti kazati šta æeš raditi. RUT 3:5 A Ruta joj reèe: što mi god kažeš, uèiniæu. RUT 3:6 I otide na gumno i uèini sve što joj zapovjedi svekrva. RUT 3:7 A Voz jedavši i pivši i proveselivši se otide te leže kod stoga; a ona doðe polako, podiže pokrivaè s nogu njegovijeh i leže. RUT 3:8 A kad bi oko ponoæi trže se èovjek i obrnu se, a gle, žena ležaše kod nogu njegovijeh. RUT 3:9 I on joj reèe: ko si? Odgovori: ja sam Ruta sluškinja tvoja; raširi krilo svoje na sluškinju svoju, jer si mi osvetnik. RUT 3:10 A on reèe: Gospod da te blagoslovi, kæeri moja; ova potonja milost koju mi pokazuješ veæa je od prve, što nijesi tražila mladiæa, ni siromašna ni bogata. RUT 3:11 Zato sada, kæeri moja, ne boj se; što god reèeš uèiniæu ti; jer zna cijelo mjesto naroda mojega da si poštena žena. RUT 3:12 Jest istina, ja sam ti osvetnik; ali ima jošte bliži od mene. RUT 3:13 Prenoæi ovdje; pa sjutra ako te htjedbude uzeti, dobro, neka uzme; ako li ne htjedbude uzeti, ja æu te uzeti, tako živ bio Gospod! Spavaj do jutra. RUT 3:14 I ona spava kod nogu njegovijeh do jutra; potom usta dok još ne mogaše èovjek èovjeka raspoznati, jer Voz reèe: da se ne dozna da je žena dolazila na gumno. RUT 3:15 I reèe: daj ogrtaè koji imaš na sebi; i drži ga. I ona ga podrža, a on joj izmjeri šest mjerica jeèma, i naprti joj i ona otide u grad. RUT 3:16 I doðe svekrvi svojoj, koja joj reèe: šta bi, kæeri moja? A ona joj kaza sve što joj uèini onaj èovjek. RUT 3:17 I reèe: ovijeh šest mjerica jeèma dade mi, jer mi reèe: nemoj se vratiti prazna k svekrvi svojoj. RUT 3:18 A ona joj reèe: poèekaj, kæeri moja, dok doznaš kako æe izaæi; jer onaj èovjek neæe se smiriti dok ne svrši stvar danas. RUT 4:1 A Voz izide na vrata gradska, i sjede ondje. I gle, naiðe onaj osvetnik, za kojega Voz govoraše, i reèe mu Voz: hodi ovamo, sjedi ovdje. I on doðe i sjede. RUT 4:2 Potom uze Voz deset ljudi izmeðu starješina gradskih i reèe: posjedajte ovdje. I posjedaše. RUT 4:3 Tada reèe onomu osvetniku: njivu koja je bila brata našega Elimeleha prodala je Nojemina, koja se vratila iz zemlje Moavske. RUT 4:4 Zato rekoh: da javim tebi, i kažem ti: uzmi njivu pred ovima što sjede ovdje i pred starješinama naroda mojega; ako æeš otkupiti, otkupi; ako li neæeš otkupiti, kaži mi da znam; jer osim tebe nema drugoga koji bi otkupio, a poslije tebe idem ja. A on reèe: ja æu otkupiti. RUT 4:5 A Voz reèe: u koji dan uzmeš njivu iz ruke Nojeminine, treba da uzmeš i Rutu Moavku ženu umrloga, da podigneš ime umrlomu u našljedstvu njegovu. RUT 4:6 Tada reèe onaj osvetnik: ne mogu otkupiti, da ne raspem svojega našljedstva; otkupi ti što bi trebalo da ja otkupim, jer ja ne mogu otkupiti. RUT 4:7 A bijaše od starine obièaj u Izrailju o otkupljivanju i promijenjivanju, da bi svaka stvar bila tvrda, da jedan izuje obuæu svoju i da drugomu, i to bijaše svedodžba u Izrailju. RUT 4:8 Kad dakle onaj osvetnik reèe Vozu: uzmi ti, izu obuæu svoju. RUT 4:9 A Voz reèe starješinama i svemu narodu: vi ste svjedoci danas da sam otkupio iz ruke Nojeminine što je god bilo Elimelehovo i što je god bilo Heleonovo i Malonovo; RUT 4:10 I da sam uzeo za ženu Rutu Moavku ženu Malonovu da podignem ime umrlomu u našljedstvu njegovu, da ne bi poginulo ime umrlomu meðu braæom njegovom i u mjestu njegovu; vi ste svjedoci danas. RUT 4:11 I sav narod koji bijaše na vratima gradskim i starješine rekoše: svjedoci smo; da da Gospod da žena koja dolazi u dom tvoj bude kao Rahilja i Lija, koje obje sazidaše dom Izrailjev; bogati se u Efrati, i proslavi ime svoje u Vitlejemu! RUT 4:12 I od sjemena koje ti Gospod da od te žene, da postane dom tvoj kao dom Faresa kojega rodi Tamara Judi. RUT 4:13 I tako uze Voz Rutu i bi mu žena, i on leže s njom, i Gospod joj dade te zatrudnje, i rodi sina. RUT 4:14 I rekoše žene Nojemini: da je blagosloven Gospod koji te nije ostavio danas bez osvetnika, da se ime njegovo slavi u Izrailju! RUT 4:15 On æe ti utješiti dušu i biæe potpora starosti tvojoj, jer ga rodi snaha tvoja koja te ljubi i koja ti je bolja nego sedam sinova. RUT 4:16 I uze Nojemina dijete, i metnu ga na krilo svoje, i bješe mu dadilja. RUT 4:17 I susjede nadješe mu ime govoreæi: rodi se sin Nojemini, i prozvaše ga Ovid. On bi otac Jeseja oca Davidova. RUT 4:18 A ovo je pleme Faresovo: Fares rodi Esroma; RUT 4:19 A Esrom rodi Arama; a Aram rodi Aminadava; RUT 4:20 A Aminadav rodi Nasona; a Nason rodi Salmona; RUT 4:21 A Salmon rodi Voza; a Voz rodi Ovida; RUT 4:22 A Ovid rodi Jeseja; a Jesej rodi Davida. 1SA 1:1 Bijaše jedan èovjek iz Ramatajim-Sofima, iz gore Jefremove, kojemu ime bješe Elkana sin Jeroama, sina Eliva, sina Tova, sina Sufova, Efraæanin. 1SA 1:2 I imaše dvije žene, jednoj bješe ime Ana a drugoj Fenina; i Fenina imaše djece, a Ana nemaše djece. 1SA 1:3 I iðaše taj èovjek svake godine iz svojega grada da se pokloni i prinese žrtvu Gospodu nad vojskama u Silom; a ondje bijahu dva sina Ilijeva, Ofnije i Fines, sveštenici Gospodnji. 1SA 1:4 I jedan dan kad Elkana prinese žrtvu, dade Fenini ženi svojoj i svijem sinovima njezinijem i kæerima njezinijem po dio; 1SA 1:5 Ani pak dade dva dijela, jer ljubljaše Anu, a njoj Gospod bješe zatvorio matericu. 1SA 1:6 I protivnica je njezina vrlo cvijeljaše prkoseæi joj što joj Gospod bješe zatvorio matericu. 1SA 1:7 Tako èinjaše Elkana svake godine, i Ana hoðaše u dom Gospodnji, a ona je cvijeljaše, te plakaše i ne jeðaše. 1SA 1:8 A Elkana muž njezin reèe joj jednom: Ana, zašto plaèeš? i zašto ne jedeš? i zašto je srce tvoje neveselo? Nijesam li ti ja bolji nego deset sinova? 1SA 1:9 A Ana usta, pošto jedoše i piše u Silomu; a Ilije sveštenik sjeðaše na stolici na pragu doma Gospodnjega. 1SA 1:10 I ona tužna u srcu pomoli se Gospodu plaèuæi mnogo. 1SA 1:11 I zavjetova se govoreæi: Gospode nad vojskama! ako pogledaš na muku sluškinje svoje, i opomeneš me se, i ne zaboraviš sluškinje svoje, nego daš sluškinji svojoj muško èedo, ja æu ga dati Gospodu dokle je god živ, i britva neæe prijeæi preko glave njegove. 1SA 1:12 I kad se ona dugo moljaše pred Gospodom, Ilije motraše na usta njezina. 1SA 1:13 Ali Ana govoraše u srcu svojem, usta joj se samo micahu a glas joj se ne èujaše; stoga Ilije pomisli da je pijana. 1SA 1:14 Pa joj reèe Ilije: dokle æeš biti pijana? otrijezni se od vina svojega. 1SA 1:15 Ali Ana odgovori i reèe: nijesam pijana, gospodaru, nego sam žena tužna u srcu; nijesam pila vina ni silovita piæa; nego izlijevam dušu svoju pred Gospodom. 1SA 1:16 Nemoj jednaèiti sluškinje svoje s nevaljalom ženom; jer sam od velike tuge i žalosti svoje govorila dosad. 1SA 1:17 Tada odgovori Ilije i reèe: idi s mirom; a Bog Izrailjev da ti ispuni molbu, za što si ga molila. 1SA 1:18 A ona reèe: neka naðe sluškinja tvoja milost pred tobom! Tada otide žena svojim putem, i jede, i lice joj ne bješe više kao prije. 1SA 1:19 I sjutradan uraniše, i pokloniše se Gospodu, i vratiše se i doðoše kuæi svojoj u Ramat. I Elkana pozna Anu ženu svoju, i Gospod se opomenu nje. 1SA 1:20 I kad bi vrijeme pošto Ana zatrudnje rodi sina, i nadje mu ime Samuilo, jer, reèe, isprosih ga u Gospoda. 1SA 1:21 Potom poðe onaj èovjek Elkana sa svijem domom svojim da prinese Gospodu godišnju žrtvu i zavjet svoj. 1SA 1:22 Ali Ana ne poðe, jer reèe mužu svojemu: dokle odojim dijete, onda æu ga odvesti da izide pred Gospoda i ostane ondje dovijeka. 1SA 1:23 I reèe joj Elkana muž njezin: èini kako ti drago; ostani dokle ga ne odojiš; samo da hoæe Gospod ispuniti rijeè svoju. I tako žena osta; i dojaše sina svojega dokle ga ne odoji. 1SA 1:24 A kad ga odoji, odvede ga sa sobom uzevši tri teleta i efu brašna i mijeh vina, i uvede ga u dom Gospodnji u Silomu; a dijete bijaše još malo. 1SA 1:25 I zaklaše tele, i dovedoše dijete k Iliju. 1SA 1:26 I ona reèe: èuj gospodaru, kako je živa duša tvoja, gospodaru, ja sam ona žena koja je stajala ovdje kod tebe moleæi se Gospodu. 1SA 1:27 Molih se za ovo dijete, i ispuni mi Gospod molbu moju, za što sam ga molila. 1SA 1:28 Zato i ja dajem njega Gospodu, dokle je god živ, da je dat Gospodu. I pokloniše se ondje Gospodu. 1SA 2:1 I Ana se pomoli i reèe: razveseli se srce moje u Gospodu; podiže se rog moj u Gospodu; otvoriše se usta moja na neprijatelje moje, jer sam radosna radi spasenja tvojega. 1SA 2:2 Nema svetoga kao što je Gospod; jer nema drugoga osim tebe; i nema stijene kao što je Bog naš. 1SA 2:3 Ne govorite više ponosito, i neka ne izlaze iz usta vaših rijeèi ohole; jer je Gospod Bog koji sve zna, i on udešava namjere. 1SA 2:4 Luk junacima slomi se, i iznemogli opasaše se snagom. 1SA 2:5 Koji bijahu siti, naimaju se za hljeb; a koji bijahu gladni, nijesu više; i nerotkinja rodi sedmoro, a koja imaše djece, iznemože. 1SA 2:6 Gospod ubija, i oživljuje; spušta u grob, i izvlaèi. 1SA 2:7 Gospod siromaši, i bogati; ponižuje, i uzvišuje. 1SA 2:8 Siromaha podiže iz praha, i iz bunjišta uzvišuje ubogoga da ga posadi s knezovima, i daje im da naslijede prijesto slave; jer su Gospodnji temelji zemaljski, i na njima je osnovao vasiljenu. 1SA 2:9 Saèuvaæe noge milijeh svojih, a bezbožnici æe umuknuti u mraku; jer svojom snagom neæe èovjek nadjaèati. 1SA 2:10 Koji se suprote Gospodu, satræe se; na njih æe zagrmjeti s neba; Gospod æe suditi krajevima zemaljskim, i daæe snagu caru svojemu, i uzvisiæe rog pomazaniku svojemu. 1SA 2:11 Potom otide Elkana u Ramat kuæi svojoj, a dijete služaše Gospodu pred Ilijem sveštenikom. 1SA 2:12 A sinovi Ilijevi bijahu nevaljali, i ne znadijahu za Gospoda. 1SA 2:13 Jer u tijeh sveštenika bješe obièaj prema narodu: kad ko prinošaše žrtvu, dolažaše momak sveštenikov dok se kuhaše meso s viljuškama trokrakim u ruci, 1SA 2:14 I zabadaše u sud, ili u kotao, ili u tavu, ili u lonac, i što se god nabode na viljuške uzimaše sveštenik. Tako èinjahu svemu Izrailju koji dolažaše u Silom. 1SA 2:15 Tako i prije nego bi zapalili salo, došao bi momak sveštenikov, te bi rekao èovjeku koji prinošaše žrtvu: daj meso da ispeèem svešteniku, jer ti neæu primiti mesa kuhana, nego sirovo. 1SA 2:16 Ako bi mu tada èovjek odgovorio: neka se prvo zapali salo, pa onda uzmi što ti god duša želi; on bi rekao: ne, nego daj sada, ako li ne daš, uzeæu silom. 1SA 2:17 I grijeh onijeh mladiæa bijaše vrlo velik pred Gospodom, jer ljudi ne marahu za prinos Gospodnji. 1SA 2:18 A Samuilo služaše pred Gospodom još dijete u opleæku lanenom. 1SA 2:19 A mati mu naèini mali plašt i donese mu, i tako èinjaše svake godine dolazeæi s mužem svojim da prinese žrtvu godišnju. 1SA 2:20 A Ilije blagoslovi Elkanu i ženu njegovu govoreæi: Gospod da ti da poroda od te žene za ovoga kojega je dala Gospodu! I otidoše u svoje mjesto. 1SA 2:21 I Gospod pohodi Anu, i ona zatrudnje i rodi tri sina i dvije kæeri. A dijete Samuilo rastijaše pred Gospodom. 1SA 2:22 A Ilije bijaše vrlo star, i èu sve što èinjahu sinovi njegovi svemu Izrailju, i kako spavahu sa ženama koje dolažahu gomilama na vrata šatora od sastanka. 1SA 2:23 I govoraše im: zašto to radite? jer èujem zle rijeèi o vama od svega naroda. 1SA 2:24 Nemojte, djeco moja; jer nije dobro što èujem; otpaðujete narod Gospodnji. 1SA 2:25 Kad èovjek zgriješi èovjeku, sudiæe mu sudija; ali kad ko zgriješi Gospodu, ko æe moliti za nj? Ali ne poslušaše oca svojega, jer Gospod šæaše da ih ubije. 1SA 2:26 A dijete Samuilo rastijaše i bijaše mio i Gospodu i ljudima. 1SA 2:27 Tada doðe èovjek Božji k Iliju, i reèe mu: ovako veli Gospod: ne javih li se domu oca tvojega, kad bijahu u Misiru u kuæi Faraonovoj? 1SA 2:28 I izabrah ga izmeðu svijeh plemena Izrailjevijeh sebi za sveštenika da prinosi žrtve na oltaru mojem i da kadi kadom i nosi opleæak preda mnom, i dadoh domu oca tvojega sve žrtve ognjene sinova Izrailjevijeh? 1SA 2:29 Zašto gazite žrtvu moju i prinos moj, koje sam zapovjedio da se prinose u šatoru? i paziš sinove svoje veæma nego mene, da se gojite prvinama svijeh prinosa Izrailja naroda mojega? 1SA 2:30 Zato Gospod Bog Izrailjev kaže: rekao sam doista: dom tvoj i dom oca tvojega služiæe preda mnom dovijeka; ali kaže Gospod: neæe biti tako, jer one æu poštovati koji mene poštuju, a koji mene preziru, biæe prezreni. 1SA 2:31 Gle, idu dani, kad æu odsjeæi tebi ruku i ruku domu oca tvojega, da ne bude starca u domu tvojem. 1SA 2:32 I vidjeæeš nevolju u šatoru mjesto svega dobra što je Gospod èinio Izrailju; neæe biti starca u domu tvojem dovijeka. 1SA 2:33 A koga od tvojih ne istrijebim ispred oltara svojega, onaj æe ostati da ti èile oèi i da ti se cvijeli duša; i sav podmladak doma tvojega umiraæe u najboljim godinama. 1SA 2:34 I ovo da ti je znak što æe doæi na oba sina tvoja, na Ofnija i Finesa: u jedan dan poginuæe obojica. 1SA 2:35 A sebi æu podignuti sveštenika vjerna, on æe raditi po srcu mojemu i po duši mojoj; i sazidaæu mu tvrd dom, i on æe hoditi pred pomazanikom mojim vazda. 1SA 2:36 I ko ostane od doma tvojega, doæi æe da mu se pokloni za srebrn novac i za komad hljeba, i govoriæe: primi me u kaku službu sveštenièku da imam komad hljeba. 1SA 3:1 A dijete Samuilo služaše Gospodu pred Ilijem; i rijeè Gospodnja bješe rijetka u ono vrijeme, i ne javljahu se utvare. 1SA 3:2 Jednom u to vrijeme Ilije ležaše na svom mjestu; a oèi mu poèinjahu tamnjeti te ne mogaše vidjeti; 1SA 3:3 I Samuilo ležaše u domu Gospodnjem gdje bijaše kovèeg Božji, i žišci Gospodnji još ne bjehu pogašeni. 1SA 3:4 I viknu Gospod Samuila, a on reèe: evo me. 1SA 3:5 I pritrèa k Iliju, i reèe mu: evo me, što si me zvao? A on reèe: nijesam te zvao, idi lezi. I on otide i leže. 1SA 3:6 A Gospod opet viknu Samuila, i Samuilo usta, i otide k Iliju, i reèe: evo me, što si me zvao? A on reèe: nijesam te zvao, sine; idi lezi. 1SA 3:7 A Samuilo još ne poznavaše Gospoda, i još mu ne bješe javljena rijeè Gospodnja. 1SA 3:8 Tada opet viknu Gospod Samuila treæi put, i on usta i otide k Iliju, i reèe: evo me, što si me zvao? Tada razumje Ilije da Gospod zove dijete. 1SA 3:9 I reèe Ilije Samuilu: idi lezi; a ako te zovne, a ti reci: govori Gospode, èuje sluga tvoj. I Samuilo otide, i leže na svoje mjesto. 1SA 3:10 A Gospod doðe i stade; i zovnu kao prije: Samuilo! Samuilo! A Samuilo reèe: govori, èuje sluga tvoj. 1SA 3:11 I reèe Gospod Samuilu: evo uèiniæu nešto u Izrailju da æe zujati oba uha svakome ko èuje. 1SA 3:12 U taj dan æu uèiniti Iliju sve što sam govorio za kuæu njegovu, od poèetka do kraja. 1SA 3:13 Jer sam mu javio da æu suditi domu njegovu dovijeka za nevaljalstvo, za koje je znao da njim navlaèe na se prokletstvo sinovi njegovi, pa im nije zabranio. 1SA 3:14 Zato se zakleh domu Ilijevu da se neæe oèistiti nevaljalstvo doma Ilijeva nikakvom žrtvom ni prinosom dovijeka. 1SA 3:15 I Samuilo spava do jutra, pa otvori vrata doma Gospodnjega. Ali se bojaše Samuilo kazati Iliju za utvaru. 1SA 3:16 A Ilije zovnu Samuila i reèe: Samuilo, sine! A on reèe: evo me. 1SA 3:17 A on reèe: kakve su rijeèi što ti je kazao? nemoj zatajiti od mene; tako ti uèinio Bog i tako ti dodao, ako zatajiš od mene što god što ti je kazao. 1SA 3:18 I Samuilo mu kaza sve, i ništa ne zataji od njega. A on reèe: Gospod je, neka èini što mu je volja. 1SA 3:19 A Samuilo rastijaše, i Gospod bijaše s njim, i ne pusti da padne na zemlju nijedna rijeè njegova. 1SA 3:20 I sav Izrailj od Dana do Virsaveje pozna da je Samuilo vjeran prorok Gospodnji. 1SA 3:21 I Gospod se stade opet javljati u Silomu, jer se Gospod javljaše Samuilu u Silomu rijeèju Gospodnjom. 1SA 4:1 I što reèe Samuilo, zbi se svemu Izrailju. Jer Izrailj izide na vojsku na Filisteje, i stadoše u oko kod Even-Ezera, a Filisteji stadoše u oko u Afeku. 1SA 4:2 A Filisteji se uvrstaše prema Izrailju, i kad se otvori boj, razbiše Filisteji Izrailja, i izgibe ih u boju u polju oko èetiri tisuæe ljudi. 1SA 4:3 I kad narod doðe u oko, rekoše starješine Izrailjeve: zašto nas danas razbi Gospod pred Filistejima? da donesemo iz Siloma kovèeg zavjeta Gospodnjega, da bude meðu nama i izbavi nas iz ruku neprijatelja naših. 1SA 4:4 I narod posla u Silom da donesu odande kovèeg zavjeta Gospoda nad vojskama, koji sjedi na heruvimima; a bijahu ondje kod kovèega zavjeta Gospodnjega dva sina Ilijeva, Ofnije i Fines. 1SA 4:5 A kad doðe kovèeg zavjeta Gospodnjega u oko, povika sav Izrailj od radosti da zemlja zajeèa. 1SA 4:6 A Filisteji èuvši veselu viku rekoše: kakva je to vika vesela u okolu Jevrejskom? I razumješe da je došao kovèeg Gospodnji u oko njihov. 1SA 4:7 I uplašiše se Filisteji kad rekoše: Bog je došao u oko. I govorahu: teško nama! jer to nije bivalo prije. 1SA 4:8 Teško nama! ko æe nas izbaviti iz ruku tijeh silnijeh bogova? to su bogovi što pobiše Misirce u pustinji svakojakim mukama. 1SA 4:9 Ohrabrite se, i budite ljudi, o Filisteji! da ne služite Jevrejima kao što su oni vama služili; budite ljudi, i udrite. 1SA 4:10 I Filisteji udariše, i Izrailjci se opet razbiše i pobjegoše k šatorima svojim; i boj bješe vrlo velik, jer pade iz Izrailja trideset tisuæa pješaka. 1SA 4:11 I kovèeg Božji bi otet, i dva sina Ilijeva Ofnije i Fines pogiboše. 1SA 4:12 A jedan izmeðu sinova Venijaminovih pobježe iz boja, i doðe u Silom isti dan razdrtijeh haljina i glave posute prahom. 1SA 4:13 I kad doðe, gle, Ilije sjeðaše na stolici ukraj puta pogledajuæi; jer srce njegovo bijaše u strahu za kovèeg Božji. I došav onaj èovjek u grad kaza glase, i stade vika svega grada. 1SA 4:14 A Ilije èuvši viku reèe: kakva je to vreva? I èovjek brže dotrèa da javi Iliju. 1SA 4:15 A Iliju bijaše devedeset i osam godina, i oèi mu bijahu potamnjele, te ne mogaše vidjeti. 1SA 4:16 I reèe èovjek Iliju: ja idem iz boja, utekoh danas iz boja. A on reèe: šta bi, sine? 1SA 4:17 A glasnik odgovarajuæi reèe: pobježe Izrailj ispred Filisteja, i izgibe mnogo naroda, i oba sina tvoja pogiboše, Ofnije i Fines, i kovèeg Božji otet je. 1SA 4:18 A kad spomenu kovèeg Božji, pade Ilije sa stolice nauznako kod vrata i slomi vrat i umrije, jer bijaše èovjek star i težak. On bi sudija Izrailju èetrdeset godina. 1SA 4:19 A snaha njegova, žena Finesova, bijaše trudna i na tom doba, pa èuvši glas da je kovèeg Božji otet i da joj je poginuo svekar i muž, savi se i porodi, jer joj doðoše bolovi. 1SA 4:20 I kad umiraše, rekoše joj koje stajahu kod nje: ne boj se, rodila si sina. Ali ona ne odgovori, niti hajaše za to. 1SA 4:21 Nego djetetu nadje ime Ihavod govoreæi: otide slava od Izrailja; jer kovèeg Božji bi otet, i svekar joj i muž pogiboše. 1SA 4:22 Zato reèe: otide slava od Izrailja; jer bi otet kovèeg Božji. 1SA 5:1 A Filisteji uzeše kovèeg Božji, i odnesoše iz Even-Ezera u Azot. 1SA 5:2 I uzevši Filisteji kovèeg Božji unesoše ga u dom Dagonov, i namjestiše ga do Dagona. 1SA 5:3 A sjutradan kad ustaše Azoæani rano, a to Dagon ležaše nièice na zemlji pred kovèegom Gospodnjim; i oni uzeše Dagona i metnuše ga opet na njegovo mjesto. 1SA 5:4 A kad sjutradan rano ustaše, gle, opet Dagon ležaše nièice na zemlji pred kovèegom Gospodnjim, a glava Dagonu i obje ruke otsjeèene bijahu na pragu; samo trup od Dagona bješe ostao. 1SA 5:5 Zato sveštenici Dagonovi i koji god ulaze u dom Dagonov ne staju na prag Dagonov u Azotu do danas. 1SA 5:6 Tada oteža ruka Gospodnja Azoæanima, i moraše ih i udaraše ih šuljevima u Azotu i meðama njegovijem. 1SA 5:7 A kad Azoæani vidješe šta je, rekoše: da ne stoji kod nas kovèeg Boga Izrailjeva; jer je ruka njegova teška nad nama i nad Dagonom bogom našim. 1SA 5:8 I poslaše, te sabraše k sebi sve knezove Filistejske, i rekoše im: što æemo èiniti s kovèegom Boga Izrailjeva? A oni rekoše: da se prenese u Gat kovèeg Boga Izrailjeva. I prenesoše kovèeg Boga Izrailjeva. 1SA 5:9 A kad ga prenesoše, bi ruka Gospodnja na gradu s mukom vrlo velikom, i stade biti graðane od maloga do velikoga, i doðoše na njih tajni šuljevi. 1SA 5:10 Zato poslaše kovèeg Božji u Akaron; a kad doðe kovèeg Božji u Akaron, povikaše Akaronjani govoreæi: donesoše k nama kovèeg Boga Izrailjeva da pomori nas i naš narod. 1SA 5:11 Zato poslaše, te sabraše sve knezove Filistejske, i rekoše: pošljite kovèeg Boga Izrailjeva neka se vrati na svoje mjesto, da ne pomori nas i naroda našega. Jer bijaše smrtan strah po cijelom gradu, i vrlo teška bijaše ruka Gospodnja ondje. 1SA 5:12 Jer ljudi koji ostajahu živi bolovahu od šuljeva tako da se vika u gradu podizaše do neba. 1SA 6:1 I bijaše kovèeg Gospodnji u zemlji Filistejskoj sedam mjeseca. 1SA 6:2 Tada dozvaše Filisteji sveštenike i vraèe, pa im rekoše: šta æemo èiniti s kovèegom Gospodnjim? nauèite nas kako æemo ga poslati natrag na njegovo mjesto. 1SA 6:3 A oni rekoše: ako æete natrag poslati kovèeg Boga Izrailjeva, ne šaljite ga prazna, nego uza nj podajte prinos za grijeh; tada æete ozdraviti i doznaæete zašto se ruka njegova nije odmakla od vas. 1SA 6:4 A oni rekoše: kakav æemo mu dati prinos za grijeh? A oni rekoše: prema broju kneževina Filistejskih pet zlatnijeh šuljeva i pet zlatnijeh miševa; jer je zlo jednako na svjema vama i na knezovima vašim. 1SA 6:5 Naèinite dakle slike od svojih šuljeva i slike od miševa koji kvare zemlju, i podajte slavu Bogu Izrailjevu. Može biti da æe ulakšati ruku svoju nad vama i nad bogovima vašim i nad zemljom vašom. 1SA 6:6 I zašto biste bili uporna srca kao što bijahu uporna srca Misirci i Faraon? i pošto uèini èudesa na njima, eda li ih tada ne pustiše, te otidoše? 1SA 6:7 Zato naèinite jedna kola nova, i uzmite dvije krave dojilice, na kojima još nije bio jaram, pa upregnite krave u kola, a telad njihovu odvedite od njih kuæi. 1SA 6:8 Pa uzmite kovèeg Gospodnji i metnite ga na kola; a zaklade zlatne što æete mu dati za grijeh metnite u kovèežiæ pokraj njega, i pustite ga neka ide. 1SA 6:9 I gledajte: ako poðe putem k meði svojoj u Vet-Semes, on nam je uèinio ovo veliko zlo; ako li ne poðe tako, onda æemo znati da nas se nije dohvatila ruka njegova, nego nam se dogodilo sluèajno. 1SA 6:10 I uèiniše tako oni ljudi; i uzevši dvije krave dojilice upregoše ih u kola, a telad njihovu zatvoriše kod kuæe. 1SA 6:11 I metnuše kovèeg Gospodnji na kola, i mali kovèežiæ s mišima zlatnijem i sa slikama svojih šuljeva. 1SA 6:12 I poðoše krave pravo putem u Vet-Semes, i jednako iðahu istijem putem muèuæi i ne svræuæi ni nadesno ni nalijevo; a knezovi Filistejski iðahu za njima do meðe Vet-Semeske. 1SA 6:13 A Vet-Semešani žnjahu pšenicu u dolini, i podigavši oèi svoje vidješe kovèeg, i obradovaše se vidjevši ga. 1SA 6:14 I doðoše kola na njivu Isusa Vet-Semešanina, i stadoše ondje. A bijaše ondje velik kamen; i iscjepaše drva od kola, i prinesoše one krave na žrtvu paljenicu Gospodu. 1SA 6:15 A Leviti snimivši kovèeg Gospodnji i kovèežiæ što bješe pokraj njega, u kojem bijahu zakladi zlatni, metnuše na onaj veliki kamen; a ljudi iz Vet-Semesa gotoviše žrtve paljenice i prinosiše žrtve Gospodu onaj dan. 1SA 6:16 A to vidjevši pet knezova Filistejskih vratiše se u Akaron isti dan. 1SA 6:17 A ovo bjehu zlatni šuljevi koje dadoše Filisteji Gospodu za grijeh: za Azot jedan, za Gazu jedan, za Askalon jedan, za Gat jedan, za Akaron jedan. 1SA 6:18 I miši zlatni bjehu prema broju svijeh gradova Filistejskih, u pet kneževina, svijeh zidanijeh gradova i sela neograðenijeh do velikoga kamena, na koji metnuše kovèeg Gospodnji, i koji je i danas u polju Isusa Vet-Semešanina. 1SA 6:19 Ali pobi Gospod neke izmeðu Vet-Semešana koji zagledaše u kovèeg Gospodnji, i pobi iz naroda pedeset tisuæa i sedamdeset ljudi. I plaka narod što ga Gospod udari velikom pogiblju. 1SA 6:20 I ljudi iz Vet-Semesa rekoše: ko može ostati pred tijem Gospodom Bogom svetijem? i ka kome æe otiæi od nas? 1SA 6:21 I poslaše poslanike k stanovnicima Kirijat-Jarimskim govoreæi: donesoše natrag Filisteji kovèeg Gospodnji, hodite, odnesite ga k sebi. 1SA 7:1 Tada doðoše ljudi iz Kirijat-Jarima, i uzeše kovèeg Gospodnji, i odnesoše ga u kuæu Avinadavovu na brdu, a Eleazara sina njegova posvetiše da èuva kovèeg Gospodnji. 1SA 7:2 A kad kovèeg osta u Kirijat-Jarimu, proðe mnogo vremena, dvadeset godina, i plakaše sav dom Izrailjev za Gospodom. 1SA 7:3 A Samuilo reèe svemu domu Izrailjevu govoreæi: ako se svijem srcem svojim obraæate ka Gospodu, povrzite tuðe bogove izmeðu sebe i Astarote, i spremite srce svoje za Gospoda, njemu jedinomu služite, pa æe vas izbaviti iz ruku Filistejskih. 1SA 7:4 I povrgoše sinovi Izrailjevi Vale i Astarote, i služiše Gospodu jedinomu. 1SA 7:5 Potom reèe Samuilo: skupite svega Izrailja u Mispu, da se pomolim Gospodu za vas. 1SA 7:6 I skupiše se u Mispu, i crpuæi vodu proljevaše pred Gospodom, i postiše onaj dan, i ondje rekoše: sagriješismo Gospodu. I Samuilo suðaše sinovima Izrailjevijem u Mispi. 1SA 7:7 A Filisteji kad èuše da su se sinovi Izrailjevi skupili u Mispu, izidoše knezovi Filistejski na Izrailja. A kad to èuše sinovi Izrailjevi, uplašiše se od Filisteja. 1SA 7:8 I rekoše sinovi Izrailjevi Samuilu: ne prestaj vapiti za nas ka Gospodu Bogu našemu, eda bi nas izbavio iz ruku Filistejskih. 1SA 7:9 Tada Samuilo uze jedno jagnje odojèe, i prinese ga svega Gospodu na žrtvu paljenicu; i vapi Samuilo ka Gospodu za Izrailja, i usliši ga Gospod. 1SA 7:10 I kad Samuilo prinošaše žrtvu paljenicu, približiše se Filisteji da udare na Izrailja; ali zagrmje Gospod grmljavinom velikom u onaj dan na Filisteje i smete ih, i biše pobijeni pred Izrailjem. 1SA 7:11 A Izrailjci izidoše iz Mispe, i potjeraše Filisteje, i biše ih do pod Vet-Har. 1SA 7:12 Tada uze Samuilo kamen, i metnu ga izmeðu Mispe i Sena, i nazva ga Even-Ezer, jer reèe: dovde nam Gospod pomože. 1SA 7:13 Tako biše pokoreni Filisteji, i više ne dolaziše na meðu Izrailjevu. I ruka Gospodnja bješe protiv Filisteja svega vijeka Samuilova. 1SA 7:14 I povratiše se Izrailju gradovi, koje bjehu uzeli Filisteji Izrailju, od Akarona do Gata, i meðe njihove izbavi Izrailj iz ruku Filistejskih; i bi mir meðu Izrailjem i Amorejima. 1SA 7:15 A Samuilo suðaše Izrailju svega vijeka svojega. 1SA 7:16 I iduæi svake godine obilažaše Vetilj i Galgal i Mispu, i suðaše Izrailju u svijem tijem mjestima. 1SA 7:17 Potom se vraæaše u Ramu, jer ondje bijaše kuæa njegova, i suðaše ondje Izrailju, i ondje naèini oltar Gospodu. 1SA 8:1 A kad Samuilo ostarje, postavi sinove svoje za sudije Izrailju. 1SA 8:2 A ime sinu njegovu prvencu bješe Joilo, a drugomu Avija, i suðahu u Virsaveji. 1SA 8:3 Ali sinovi njegovi ne hoðahu putovima njegovijem, nego udariše za dobitkom, i primahu poklone i izvrtahu pravdu. 1SA 8:4 Tada se skupiše sve starješine Izrailjeve i doðoše k Samuilu u Ramu. 1SA 8:5 I rekoše mu: eto, ti si ostario, a sinovi tvoji ne hode tvojim putovima: zato postavi nam cara da nam sudi, kao što je u svijeh naroda. 1SA 8:6 Ali Samuilu ne bi po volji što rekoše: daj nam cara da nam sudi. I Samuilo se pomoli Gospodu. 1SA 8:7 A Gospod reèe Samuilu: poslušaj glas narodni u svemu što ti govore; jer ne odbaciše tebe, nego mene odbaciše da ne carujem nad njima. 1SA 8:8 Kako èiniše od onoga dana kad ih izvedoh iz Misira do danas, i ostaviše me i služiše drugim bogovima, po svijem tijem djelima èine i tebi. 1SA 8:9 Zato sada poslušaj glas njihov; ali im dobro zasvjedoèi i kaži naèin kojim æe car carovati nad njima. 1SA 8:10 I kaza Samuilo sve rijeèi Gospodnje narodu koji iskaše od njega cara; 1SA 8:11 I reèe: ovo æe biti naèin kojim æe car carovati nad vama: sinove vaše uzimaæe i metati ih na kola svoja i meðu konjike svoje, i oni æe trèati pred kolima njegovijem; 1SA 8:12 I postaviæe ih da su mu tisuænici i pedesetnici, i da mu oru njive i žnju ljetinu, i da mu grade ratne sprave i što treba za kola njegova. 1SA 8:13 Uzimaæe i kæeri vaše da mu grade mirisne masti i da mu budu kuharice i hljebarice. 1SA 8:14 I njive vaše i vinograde vaše i maslinike vaše najbolje uzimaæe i razdavati slugama svojim. 1SA 8:15 Uzimaæe desetak od usjeva vaših i od vinograda vaših, i davaæe dvoranima svojim i slugama svojim. 1SA 8:16 I sluge vaše i sluškinje vaše i mladiæe vaše najljepše i magarce vaše uzimaæe, i obrtati na svoje poslove. 1SA 8:17 Stada æe vaša desetkovati i vi æete mu biti robovi. 1SA 8:18 Pa æete onda vikati radi cara svojega, kojega izabraste sebi; ali vas Gospod neæe onda uslišiti. 1SA 8:19 Ali narod ne htje poslušati rijeèi Samuilovijeh, i rekoše: ne, nego car neka bude nad nama, 1SA 8:20 Da budemo i mi kao svi narodi; i neka nam sudi car naš i ide pred nama i vodi naše ratove. 1SA 8:21 A Samuilo èuvši sve rijeèi narodne, kaza ih Gospodu. 1SA 8:22 A Gospod reèe Samuilu: poslušaj glas njihov, i postavi im cara. I Samuilo reèe Izrailjcima: idite svaki u svoj grad. 1SA 9:1 A bješe jedan èovjek od plemena Venijaminova, kojemu ime bješe Kis, sin Avila, sina Serora, sina Vehorata, sina Afije, sina jednoga èovjeka od plemena Venijaminova, hrabar junak. 1SA 9:2 On imaše sina po imenu Saula, koji bješe mlad i lijep da ne bješe ljepšega od njega meðu sinovima Izrailjevijem, a glavom bješe viši od svega naroda. 1SA 9:3 A Kisu ocu Saulovu nesta magarica, pa reèe Kis Saulu sinu svojemu: uzmi sa sobom jednoga momka, pa ustani i idi te traži magarice. 1SA 9:4 I on proðe goru Jefremovu, i proðe zemlju Salisku; ali ne naðoše; pa proðoše i zemlju Salimsku, i ne bješe ih; pa proðoše i zemlju Venijaminovu, i ne naðoše. 1SA 9:5 A kad doðoše u zemlju Sufsku, reèe Saul momku svojemu koji bijaše s njim: hajde da se vratimo, da se ne bi otac okanio magarica i zabrinuo se za nas. 1SA 9:6 A on mu reèe: evo, u ovom gradu ima èovjek Božji, kojega veoma poštuju; što god kaže sve se zbiva; hajdemo k njemu, može biti da æe nas uputiti kuda bismo išli. 1SA 9:7 A Saul reèe momku svojemu: hajde da idemo; ali šta æemo odnijeti èovjeku? jer nam je hljeba nestalo u torbama, a dara nemamo da odnesemo èovjeku Božijemu. Šta imamo? 1SA 9:8 A momak opet odgovarajuæi reèe Saulu: eto u mene èetvrt sikla srebra; to da dam èovjeku Božijemu da nas uputi. 1SA 9:9 A u staro vrijeme ko bi išao da pita Boga govoraše: hajde da idemo k vidiocu. Jer ko se sada zove prorok u staro se vrijeme zvaše vidjelac. 1SA 9:10 I Saul reèe momku svojemu: dobro veliš; hajde da idemo. I poðoše u grad gdje bješe èovjek Božji. 1SA 9:11 I kad iðahu uz brdo gradsko, sretoše djevojke koje izlažahu da zahvataju vodu, pa im rekoše: je li tu vidjelac? 1SA 9:12 A one odgovarajuæi rekoše: jest, eto pred tobom; pohitaj, jer je danas došao u grad, jer danas narod ima žrtvu na gori. 1SA 9:13 Kako uðete u grad, naæi æete ga prije nego poðe na goru da jede; jer narod neæe jesti dokle on ne doðe, jer on treba da blagoslovi žrtvu, pa onda æe zvanice jesti; zato idite, jer æete ga sada naæi. 1SA 9:14 I otidoše u grad; a kad doðoše usred grada, gle, Samuilo polazeæi na goru srete ih. 1SA 9:15 A Gospod bješe objavio Samuilu dan prije nego doðe Saul, rekavši: 1SA 9:16 Sjutra u ovo doba poslaæu k tebi jednoga èovjeka iz zemlje Venijaminove, njega pomaži da bude voð narodu mojemu Izrailju, i on æe izbaviti moj narod iz ruku Filistejskih. Jer pogledah na narod svoj, jer vika njegova doðe do mene. 1SA 9:17 I kad Samuilo ugleda Saula, reèe mu Gospod: eto èovjeka za kojega ti rekoh; taj æe vladati mojim narodom. 1SA 9:18 I Saul pristupi k Samuilu na vratima, i reèe: kaži mi, gdje je kuæa vidioèeva? 1SA 9:19 A Samuilo odgovori Saulu i reèe: ja sam vidjelac. Hajde preda mnom na goru, i danas æete sa mnom jesti; a sjutra æu te otpustiti, i što ti je god u srcu, kazaæu ti. 1SA 9:20 A za magarice, kojih ti je nestalo prije tri dana, ne brini se; jer su se našle. I èije æe biti sve što je najbolje u Izrailju? eda li ne tvoje i svega doma oca tvojega? 1SA 9:21 A Saul odgovori i reèe: nijesam li od plemena Venijaminova, najmanjega plemena Izrailjeva, i dom moj najmanji izmeðu svijeh domova plemena Venijaminova? što mi dakle govoriš tako? 1SA 9:22 A Samuilo uze Saula i njegova momka, i odvede ih u sobu, i posadi ih u zaèelje meðu zvanicama kojih bješe do trideset ljudi. 1SA 9:23 I Samuilo reèe kuharu: donesi dio koji ti dadoh i za koji ti rekoh: ostavi ga kod sebe. 1SA 9:24 Tada donese kuhar pleæe i što bješe na njemu; a Samuilo ga metnu pred Saula, i reèe: evo što je ostalo, uzmi preda se, te jedi, jer je saèuvano doslije za tebe, kad rekoh: pozvao sam narod. Tako jede Saul sa Samuilom onaj dan. 1SA 9:25 Potom siðoše s gore u grad, i Samuilo se razgovara sa Saulom na krovu. 1SA 9:26 A ujutru uraniše, i kad svitaše, zovnu Samuilo Saula na krov, i reèe mu: digni se, da te otpustim. I kad se diže Saul, izidoše obojica, on i Samuilo. 1SA 9:27 I kad doðoše na kraj grada, reèe Samuilo Saulu: reci momku neka ide naprijed i on proðe naprijed a ti stani malo da ti javim rijeè Božiju. 1SA 10:1 Tada Samuilo uze uljanicu, i izli mu ulje na glavu, pa ga cjelova, i reèe mu: eto, nije li te pomazao Gospod nad našljedstvom svojim da mu budeš voð? 1SA 10:2 Kad otideš danas od mene, naæi æeš dva èovjeka kod groba Rahiljina u kraju Venijaminovu u Selsi, koji æe ti reæi: našle su se magarice, koje si pošao da tražiš, i evo otac tvoj ne mareæi za magarice zabrinuo se za vas govoreæi: šta æu èiniti poradi sina svojega? 1SA 10:3 I otišavši odande dalje kad doðeš u ravnicu Tavorsku, srešæe te ondje tri èovjeka iduæi k Bogu u Vetilj, noseæi jedan tri jareta, a drugi noseæi tri hljeba, a treæi noseæi mješinu vina. 1SA 10:4 Pa æe te upitati za zdravlje, i daæe ti dva hljeba, koje primi iz ruku njihovijeh. 1SA 10:5 Potom æeš doæi na hum Božji, gdje je straža Filistejska, i kad uðeš u grad, srešæe te gomila proroka slazeæi s gore, a pred njima psaltiri i bubnji i svirale i gusle; i oni æe prorokovati. 1SA 10:6 I siæi æe na te duh Gospodnji, te æeš prorokovati s njima, i postaæeš drugi èovjek. 1SA 10:7 I kad ti doðu ti znaci, èini što ti doðe na ruku, jer je Bog s tobom. 1SA 10:8 Potom æeš otiæi prije mene u Galgal, i gle, ja æu doæi k tebi da prinesem žrtve paljenice i da prinesem žrtve zahvalne. Sedam dana èekaj dokle doðem k tebi i kažem ti šta æeš èiniti. 1SA 10:9 I kad se okrete da ide od Samuila, Bog mu dade drugo srce; i svi se oni znaci zbiše onaj dan. 1SA 10:10 I kad doðoše na hum, gle, srete ga gomila proroka, i doðe na nj duh Božji, i prorokova meðu njima. 1SA 10:11 I kad ga vidješe svi koji ga poznavahu od preðe gdje prorokuje s prorocima, rekoše jedan drugome: šta to bi od sina Kisova? eda li je i Saul meðu prorocima? 1SA 10:12 A jedan odande odgovori i reèe: ko li im je otac? Otuda posta prièa: eda li je i Saul meðu prorocima? 1SA 10:13 I prestavši prorokovati doðe na goru. 1SA 10:14 A stric Saulov reèe njemu i momku njegovu: kuda ste išli? A on odgovori: da tražimo magarice; i kad vidjesmo da ih nigdje nema, otidosmo k Samuilu. 1SA 10:15 A stric Saulov reèe: kaži mi šta vam je rekao Samuilo? 1SA 10:16 A Saul reèe stricu svojemu: kazao nam je da su se našle magarice. Ali mu ne reèe za carstvo što mu je kazao Samuilo. 1SA 10:17 A Samuilo sazva narod u Mispu ka Gospodu. 1SA 10:18 I reèe sinovima Izrailjevijem: ovako veli Gospod Bog Izrailjev: ja izvedoh Izrailja iz Misira, i izbavih vas iz ruku Misirskih i iz ruku svijeh carstava koja vas muèahu. 1SA 10:19 A vi danas odbaciste Boga svojega, koji vas sam izbavlja od svijeh zala vaših i nevolja vaših, i rekoste mu: postavi cara nad nama. Sada dakle stanite pred Gospodom po plemenima svojim i po tisuæama svojim. 1SA 10:20 I privede Samuilo sva plemena Izrailjeva, i pade na pleme Venijaminovo. 1SA 10:21 Potom privede pleme Venijaminovo po porodicama njegovijem, i pade na porodicu Matrijevu; potom pade na Saula sina Kisova. I tražiše ga, ali se ne naðe. 1SA 10:22 Tada opet upitaše Gospoda: hoæe li još doæi ovamo taj èovjek? A Gospod reèe: eto sakrio se za prtljagom. 1SA 10:23 Tada otrèaše, i dovedoše ga odande. I stade usred naroda, i bijaše glavom viši od svega naroda. 1SA 10:24 I reèe Samuilo svemu narodu: vidite li koga je izabrao Gospod da niko nije kao on u svemu narodu? I sav narod povika i reèe: da živi car! 1SA 10:25 Tada Samuilo kaza narodu prava carska i napisa u knjigu, i metnu je pred Gospodom. Potom Samuilo raspusti narod da ide svak svojoj kuæi. 1SA 10:26 I Saul takoðer otide svojoj kuæi u Gavaju, i s njim otidoše vojnici, kojima Bog taknu srca. 1SA 10:27 A ljudi nevaljali rekoše: taj li æe nas izbaviti? I prezirahu ga, niti mu donesoše dara. Ali se on uèini kao da nije èuo. 1SA 11:1 Tada doðe Nas Amonac, i stade u oko prema Javisu Galadovu. I svi ljudi iz Javisa rekoše Nasu: uèini vjeru s nama, pa æemo ti služiti. 1SA 11:2 A Nas Amonac odgovori im: ovako æu uèiniti vjeru s vama: da vam svakome iskopam desno oko, i tu sramotu uèinim svemu Izrailju. 1SA 11:3 A starješine Javiske rekoše mu: ostavi nam sedam dana, da pošljemo poslanike u sve krajeve Izrailjeve; pa ako ne bude nikoga da nas izbavi, tada æemo izaæi k tebi. 1SA 11:4 I doðoše poslanici u Gavaju Saulovu, i kazaše ove rijeèi narodu; tada sav narod podiže glas svoj, i plakahu. 1SA 11:5 A gle, Saul iðaše za govedima svojim iz polja, i reèe: šta je narodu te plaèe? I kazaše mu šta su poruèili Javišani. 1SA 11:6 Tada siðe duh Božji na Saula kad èu te rijeèi, i on se razgnjevi vrlo. 1SA 11:7 Pa uze dva vola, i isijeèe ih na komade, i razasla ih u sve krajeve Izrailjeve po istijem poslanicima poruèivši: ko ne poðe za Saulom i za Samuilom, ovako æe biti s govedima njegovijem. I strah Gospodnji popade narod, te izidoše jednodušno. 1SA 11:8 I izbroji ih u Vezeku, i bješe sinova Izrailjevijeh trista tisuæa, a sinova Judinijeh trideset tisuæa. 1SA 11:9 Potom rekoše poslanicima koji bijahu došli: ovako recite ljudima u Javisu Galadovu: sjutra æete se izbaviti, kad ogrije sunce. I poslanici se vratiše, i javiše ovo Javišanima, i oni se obradovaše. 1SA 11:10 I rekoše Javišani Amoncima: sjutra æemo izaæi k vama, da uèinite od nas što vam bude drago. 1SA 11:11 I sjutradan razdijeli Saul narod u tri èete, i uðoše usred okola o jutrenjoj straži, i biše Amonce dokle sunce ne ogrija, i koji ostaše, raspršaše se da ne ostaše ni dvojica zajedno. 1SA 11:12 Tada reèe narod Samuilu: koji je ono što reèe: eda li æe Saul carovati nad nama? dajte ih da ih pogubimo. 1SA 11:13 Ali Saul reèe: da se ne pogubi danas niko, jer je danas Gospod uèinio spasenje u Izrailju. 1SA 11:14 Tad Samuilo reèe narodu: hajdete da idemo u Galgal, da ondje ponovimo carstvo. 1SA 11:15 I sav narod otide u Galgal, i postaviše ondje Saula carem pred Gospodom u Galgalu, i ondje prinesoše žrtve zahvalne pred Gospodom. I proveseli se ondje Saul i sav Izrailj veoma. 1SA 12:1 Tada reèe Samuilo svemu Izrailju: eto, poslušao sam glas vaš u svemu što mi rekoste, i postavih cara nad vama. 1SA 12:2 I sada eto, car ide pred vama, a ja sam ostario i osijedio; i sinovi moji eto su meðu vama; i ja sam išao pred vama od mladosti svoje do danas. 1SA 12:3 Evo me; odgovorite mi pred Gospodom i pred pomazanikom njegovijem. Kome sam uzeo vola ili kome sam uzeo magarca? kome sam uèinio nasilje? kome sam uèinio krivo? ili iz èije sam ruke uzeo poklon, da bih stiskao oèi njega radi? pak æu vam vratiti. 1SA 12:4 A oni rekoše: nijesi nam uèinio sile niti si kome uèinio krivo, niti si uzeo što iz èije ruke. 1SA 12:5 Jošte im reèe: svjedok je Gospod na vas, i svjedok je pomazanik njegov danas, da nijeste našli ništa u mojim rukama. I rekoše: svjedok je. 1SA 12:6 Tada reèe Samuilo narodu: Gospod je koji je postavio Mojsija i Arona, i koji je izveo oce vaše iz zemlje Misirske. 1SA 12:7 Sada dakle stanite da se prem s vama pred Gospodom za sva dobra što je èinio Gospod vama i vašim ocima. 1SA 12:8 Pošto doðe Jakov u Misir, vikaše oci vaši ka Gospodu, i Gospod posla Mojsija i Arona, koji izvedoše oce vaše iz Misira i naseliše ih na ovom mjestu. 1SA 12:9 Ali zaboraviše Gospoda Boga svojega, te ih dade u ruke Sisari vojvodi Asorskom, i u ruke Filistejima, i u ruke caru Moavskomu, koji vojevaše na njih. 1SA 12:10 Ali vikaše ka Gospodu i rekoše: sagriješismo što ostavismo Gospoda i služismo Valima i Astarotama; ali sada izbavi nas iz ruku neprijatelja naših, pa æemo ti služiti. 1SA 12:11 I Gospod posla Jerovala i Vedana i Jeftaja i Samuila, i ote vas iz ruku neprijatelja vaših unaokolo, te živjeste bez straha. 1SA 12:12 Ali kad vidjeste Nasa cara Amonskoga gdje doðe na vas, rekoste mi: ne, nego car neka caruje nad nama, premda Gospod Bog vaš bješe car vaš. 1SA 12:13 Sada dakle, eto cara kojega izabraste, kojega iskaste; evo, Gospod je postavio cara nad vama. 1SA 12:14 Ako se uzbojite Gospoda, i njemu uzaslužite, i uzaslušate glas njegov i ne usprotivite se zapovijesti Gospodnjoj, tada æete i vi i car vaš koji caruje nad vama iæi za Gospodom Bogom svojim. 1SA 12:15 Ako li ne uzaslušate glasa Gospodnjega, nego se usprotivite zapovijesti Gospodnjoj, tada æe biti ruka Gospodnja protiv vas kao što je bila protiv otaca vaših. 1SA 12:16 Ali stanite sada jošte, i vidite ovu stvar veliku koju æe uèiniti Gospod pred vašim oèima. 1SA 12:17 Nije li danas žetva pšenièna? Ja æu prizvati Gospoda, i spustiæe gromove i dažd, da razumijete i vidite koliko je zlo što uèiniste pred Gospodom iskavši sebi cara. 1SA 12:18 Tada Samuilo zavapi ka Gospodu, i Gospod spusti gromove i dažd u taj dan; i sav se narod poboja vrlo Gospoda i Samuila. 1SA 12:19 I reèe sav narod Samuilu: moli se za sluge svoje Gospodu Bogu svojemu da ne pomremo; jer dodasmo k svijem grijesima svojim zlo ištuæi sebi cara. 1SA 12:20 Tada reèe Samuilo narodu: ne bojte se, vi ste uèinili sve ovo zlo; ali ne otstupajte od Gospoda, nego služite Gospodu svijem srcem svojim. 1SA 12:21 Ne otstupajte; jer biste pošli za ništavim stvarima, koje ne pomažu, niti izbavljaju, jer su ništave. 1SA 12:22 Jer Gospod neæe ostaviti naroda svojega radi velikoga imena svojega; jer Gospodu bi volja da vas uèini svojim narodom. 1SA 12:23 A meni ne dao Bog da zgriješim Gospodu i prestanem moliti se za vas; nego æu vas upuæivati na put dobar i prav. 1SA 12:24 Samo se Bojte Gospoda i služite mu istinito, svijem srcem svojim, jer vidite, kakve je velike stvari uèinio za vas. 1SA 12:25 Ako li zlo ušèinite, propašæete i vi i car vaš. 1SA 13:1 Kad Saul bi car godinu dana a carova dvije godine nad Izrailjem 1SA 13:2 Izabra sebi Saul tri tisuæe izmeðu sinova Izrailjevih; i bijahu kod Saula dvije tisuæe u Mihmasu i u gori Vetiljskoj, a jedna tisuæa s Jonatanom u Gavaji Venijaminovoj; a ostali narod raspusti u šatore njihove. 1SA 13:3 I Jonatan pobi stražu Filistejsku koja bješe u Gavaji, i èuše za to Filisteji. A Saul zapovjedi, te trubiše u trube po svoj zemlji govoreæi: neka èuju Jevreji. 1SA 13:4 I tako èu sav Izrailj gdje rekoše: pobi Saul stražu Filistejsku; i stoga Izrailj omrznu Filistejima. I sazvan bi narod za Saulom u Galgal. 1SA 13:5 A Filisteji se skupiše da vojuju na Izrailja, trideset tisuæa kola i šest tisuæa konjika, i mnoštvo naroda kao pijesak na brijegu morskom; i izašavši stadoše u oko u Mihmasu, s istoka od Vet-Avena. 1SA 13:6 I Izrailjci se vidješe u nevolji, jer narod bi pritiješnjen; te se sakri u peæine i u èeste i u kamenjake i u rasjeline i u jame. 1SA 13:7 A drugi Jevreji prijeðoše preko Jordana u zemlju Gadovu i Galadovu. A Saul još bijaše u Galgalu, i sav narod što iðaše za njim bijaše u strahu. 1SA 13:8 I poèeka sedam dana do roka Samuilova. Ali Samuilo ne doðe u Galgal; te se narod stade razlaziti od njega. 1SA 13:9 Tada reèe Saul: dodajte mi žrtvu paljenicu i žrtve zahvalne. I prinese žrtvu paljenicu. 1SA 13:10 I kad prinese žrtvu paljenicu, gle, doðe Samuilo. I Saul izide mu na susret da ga pozdravi. 1SA 13:11 A Samuilo mu reèe: šta si uèinio? A Saul odgovori: kad vidjeh gdje se narod razlazi od mene, a ti ne doðe do roka, i Filisteji se skupili u Mihmasu, 1SA 13:12 Rekoh: sad æe udariti Filisteji na me u Galgal, a ja se još ne pomolih Gospodu; te se usudih i prinesoh žrtvu paljenicu. 1SA 13:13 Tada reèe Samuilo Saulu: ludo si radio što nijesi držao zapovijesti Gospoda Boga svojega, koju ti je zapovjedio; jer bi sada Gospod utvrdio carstvo tvoje nad Izrailjem dovijeka. 1SA 13:14 A sada carstvo tvoje neæe se održati. Gospod je našao sebi èovjeka po srcu svojemu, i njemu je zapovjedio Gospod da bude voð narodu njegovu, jer nijesi držao što ti je zapovjedio Gospod. 1SA 13:15 Potom diže se Samuilo i otide iz Galgala u Gavaju Venijaminovu. I Saul izbroji narod koji osta kod njega, i bješe ga do šest stotina ljudi. 1SA 13:16 I Saul i sin mu Jonatan i narod što bješe s njima, stajahu u Gavaji Venijaminovoj; a Filisteji stajahu u okolu u Mihmasu. 1SA 13:17 I izidoše tri èete iz okola Filistejskoga da plijene: jedna èeta udari putem k Ofri u zemlju Sovalsku; 1SA 13:18 A druga èeta udari putem k Vet-Oronu; a treæa udari putem k meði koja gleda prema dolini Sevojimskoj u pustinju. 1SA 13:19 A u cijeloj zemlji Izrailjskoj ne bješe kovaèa, jer Filisteji rekoše: da ne bi gradili Jevreji maèeva ni kopalja. 1SA 13:20 Zato slažahu svi Izrailjci k Filistejima kad koji šæaše poklepati raonik ili motiku ili sjekiru ili srp. 1SA 13:21 I bijahu se zatupili raonici i motike i vile troroge i sjekire, i same ostane trebaše zaoštriti. 1SA 13:22 Zato kad doðe vrijeme boju, ne naðe se maèa ni koplja ni u koga u narodu koji bješe sa Saulom i Jonatanom; samo bijaše u Saula i u Jonatana sina njegova. 1SA 13:23 I straža Filistejska izide u klanac kod Mihmasa. 1SA 14:1 Jedan dan reèe Jonatan sin Saulov momku svojemu koji mu nošaše oružje: hajde da idemo k straži Filistejskoj koja je na onoj strani. A ocu svojemu ne kaza ništa. 1SA 14:2 A Saul stajaše kraj brda pod šipkom, koji bijaše u Migronu; i naroda bješe s njim oko šest stotina ljudi. 1SA 14:3 I Ahija sin Ahitova brata Ihavoda sina Finesa sina Ilija sveštenika Gospodnjega u Silomu nošaše opleæak. I narod ne znadijaše da je otišao Jonatan. 1SA 14:4 A u klancu kojim šæaše Jonatan otiæi k straži Filistejskoj, bijahu dvije strmene stijene, jedna s jedne strane a druga s druge, i jedna se zvaše Voses a druga Sene. 1SA 14:5 I jedna od njih stajaše sa sjevera prema Mihmasu, a druga s juga prema Gavaji. 1SA 14:6 I Jonatan reèe momku koji mu nošaše oružje: hajde da otidemo k straži tijeh neobrezanijeh; može biti da æe nam uèiniti što Gospod, jer Gospodu ne smeta izbaviti s množinom ili s malinom. 1SA 14:7 A onaj što mu nošaše oružje odgovori mu: èini što ti je god u srcu, idi, evo ja æu iæi s tobom kuda god hoæeš. 1SA 14:8 A Jonatan mu reèe: evo, otiæi æemo k tijem ljudima, i pokazaæemo im se. 1SA 14:9 Ako nam reku: èekajte dokle doðemo k vama, tada æemo se ustaviti na svom mjestu, i neæemo iæi k njima. 1SA 14:10 Ako li reku: hodite k nama, tada æemo otiæi; jer nam ih Gospod predade u ruke. To æe nam biti znak. 1SA 14:11 I pokazaše se obojica straži Filistejskoj; a Filisteji rekoše: gle, izlaze Jevreji iz rupa u koje su se sakrili. 1SA 14:12 I stražari rekoše Jonatanu i momku koji mu nošaše oružje: hodite k nama da vam kažemo nešto. I Jonatan reèe onomu što mu nošaše oružje: hajde za mnom, jer ih predade Gospod u ruke Izrailju. 1SA 14:13 Tako puzaše Jonatan rukama i nogama, a za njim momak što mu nošaše oružje; i padahu pred Jonatanom, i ubijaše ih za njim onaj što mu nošaše oružje. 1SA 14:14 I to bi prvi boj, u kom pobi Jonatan i momak što mu nošaše oružje oko dvadeset ljudi, otprilike na po rala zemlje. 1SA 14:15 I uðe strah u oko u polju i u sav narod; i straža i oni koji bjehu izašli da plijene prepadoše se, i zemlja se uskoleba, jer bješe strah od Boga. 1SA 14:16 A straža Saulova u Gavaji Venijaminovoj opazi gdje se mnoštvo uzbunilo i uspropadalo. 1SA 14:17 Tada reèe Saul narodu koji bijaše s njim: pregledajte i vidite ko je otišao od nas. I kad pregledaše, gle, ne bješe Jonatana i momka njegova koji mu nošaše oružje. 1SA 14:18 I reèe Saul Ahiji: donesi kovèeg Božji; jer kovèeg Božji bijaše tada kod sinova Izrailjevijeh. 1SA 14:19 A dok govoraše Saul svešteniku, zabuna u okolu Filistejskom bivaše sve veæa, i Saul reèe svešteniku: ostavi. 1SA 14:20 I Saul i sav narod što bješe s njim skupiše se i doðoše do boja, i gle, povadili bjehu maèeve jedan na drugoga, i zabuna bješe vrlo velika. 1SA 14:21 A bijaše s Filistejima Jevreja kao prije, koji iðahu s njima na vojsku svuda; pa i oni pristaše uz Izrailjce, koji bijahu sa Saulom i Jonatanom. 1SA 14:22 I svi Izrailjci koji se bijahu sakrili u gori Jefremovoj kad èuše da bježe Filisteji, naklopiše se i oni za njima bijuæi ih. 1SA 14:23 I izbavi Gospod Izrailja u onaj dan; i boj otide dori do Vet-Avena. 1SA 14:24 I Izrailjci se vrlo umoriše onaj dan; a Saul zakle narod govoreæi: da je proklet koji jede što do veèera, da se osvetim neprijateljima svojim. I ne okusi narod ništa. 1SA 14:25 I sav narod one zemlje doðe u šumu, gdje bješe mnogo meda po zemlji. 1SA 14:26 I kad doðe narod u šumu, vidje med gdje teèe; ali niko ne prinese ruke k ustima svojim: jer se narod bojaše zakletve. 1SA 14:27 Ali Jonatan ne èu kad otac njegov zakle narod, te pruži štap koji mu bješe u ruci, i zamoèi kraj u sat, i primaèe ruku svoju k ustima svojim, i zasvijetliše mu se oèi. 1SA 14:28 A jedan iz naroda progovori i reèe: otac je tvoj zakleo narod rekavši: da je proklet ko bi jeo što danas; stoga susta narod. 1SA 14:29 Tada reèe Jonatan: smeo je zemlju otac moj; vidite kako mi se zasvijetliše oèi, èim okusih malo meda. 1SA 14:30 A da je još narod slobodno jeo danas od plijena neprijatelja svojih, koji naðe! ne bi li polom Filistejski bio još veæi? 1SA 14:31 I tako pobiše onaj dan Filisteje od Mihmasa do Ajalona, i narod se vrlo umori. 1SA 14:32 I naklopi se narod na plijen, i nahvataše ovaca i volova i telaca, i poklaše ih na zemlji, i stade narod jesti s krvlju. 1SA 14:33 I javiše Saulu govoreæi: evo narod griješi Gospodu jeduæi s krvlju. A on reèe: nevjeru uèiniste; dovaljajte sada k meni velik kamen. 1SA 14:34 Zatijem reèe Saul: razidite se meðu narod i recite: dovedite svaki k meni vola svojega i ovcu svoju; i ovdje zakoljite i jedite, i neæete griješiti Gospodu jeduæi s krvlju. I donese sav narod, svaki svoga vola svojom rukom one noæi, i ondje klaše. 1SA 14:35 I naèini Saul oltar Gospodu; to bi prvi oltar koji naèini Gospodu. 1SA 14:36 Potom reèe Saul: hajdemo za Filistejima noæas, da ih plijenimo do jutra, i da ih ne ostavimo nijednoga. A oni rekoše: èini što ti je god volja. Ali sveštenik reèe: da pristupimo ovdje k Bogu. 1SA 14:37 I upita Saul Boga: hoæu li iæi za Filistejima? hoæeš li ih dati u ruke Izrailju? Ali ne odgovori mu onaj dan. 1SA 14:38 Zato reèe Saul: pristupite ovamo svi glavari narodni, i tražite i vidite na kom je grijeh danas. 1SA 14:39 Jer kako je živ Gospod koji izbavlja Izrailja, ako bude i na Jonatanu sinu mojem, poginuæe zaista. I ne odgovori mu niko iz svega naroda. 1SA 14:40 Potom reèe svemu Izrailju: vi budite s jedne strane, a ja i Jonatan sin moj biæemo s druge strane. A narod reèe Saulu: èini što ti je drago. 1SA 14:41 Tada reèe Saul Gospodu Bogu Izrailjevu: pokaži pravoga. I oblièi se Jonatan i Saul, a narod izide prav. 1SA 14:42 I reèe Saul: bacite ždrijeb za me i za Jonatana sina mojega. I oblièi se Jonatan. 1SA 14:43 Tada reèe Saul Jonatanu: kaži mi šta si uèinio? I kaza mu Jonatan i reèe: samo sam okusio malo meda nakraj štapa koji mi bješe u ruci; evo me; hoæu li poginuti? 1SA 14:44 A Saul reèe: to neka mi uèini Bog i to neka doda, poginuæeš, Jonatane! 1SA 14:45 Ali narod reèe Saulu: zar da pogine Jonatan, koji je uèinio ovo spasenje veliko u Izrailju? Bože saèuvaj! Tako živ bio Gospod, neæe pasti na zemlju nijedna dlaka s glave njegove. Jer je s pomoæu Božjom uèinio to danas. I tako izbavi narod Jonatana, te ne pogibe. 1SA 14:46 Tada se vrati Saul od Filisteja, a Filisteji otidoše u svoje mjesto. 1SA 14:47 I Saul carujuæi nad Izrailjem ratovaše na sve neprijatelje svoje, na Moavce i na sinove Amonove i na Edomce i na careve Sovske i na Filisteje, i kuda se god obraæaše, nadvlaðivaše. 1SA 14:48 Skupi takoðer vojsku i pobi Amalika; i izbavi Izrailja iz ruku onijeh koji ga plijenjahu. 1SA 14:49 A Saul imaše sinove: Jonatana i Isuja i Melhisuja; a dvjema kæerima njegovijem bjehu imena prvenici Merava a mlaðoj Mihala. 1SA 14:50 A ženi Saulovoj bješe ime Ahinoama kæi Ahimasova; a vojvodi njegovu bješe ime Avenir sin Nira strica Saulova. 1SA 14:51 Jer Kis otac Saulov i Nir otac Avenirov bijahu sinovi Avilovi. 1SA 14:52 I bijaše velik rat s Filistejima svega vijeka Saulova; i koga god viðaše Saul hrabra i junaka, uzimaše ga k sebi. 1SA 15:1 A Samuilo reèe Saulu: Gospod me je poslao da te pomažem za cara nad narodom njegovijem, nad Izrailjem; slušaj dakle rijeèi Gospodnje. 1SA 15:2 Ovako veli Gospod nad vojskama: opomenuh se šta je uèinio Amalik Izrailju, kako mu se opro na putu kad je išao iz Misira. 1SA 15:3 Zato idi, i pobij Amalika, i zatri kao prokleto sve što god ima; ne žali ga, nego pobij i ljude i žene i djecu i što je na sisi i volove i ovce i kamile i magarce. 1SA 15:4 Tada Saul sazva narod, i izbroji ih u Telaimu, i bješe ih dvjesta tisuæa pješaka i deset tisuæa ljudi od Jude. 1SA 15:5 I doðe Saul do grada Amalièkoga, i namjesti zasjedu u potoku. 1SA 15:6 I reèe Saul Kenejima: idite, odvojte se, uklonite se od Amalika, da vas ne bih potro s njima; jer ste vi uèinili milost svijem sinovima Izrailjevijem kad su išli iz Misira. I otidoše Keneji od Amalika. 1SA 15:7 I Saul pobi Amalike od Avile do Sura, koji je prema Misiru. 1SA 15:8 I uhvati Agaga cara Amalièkoga živa, a sav narod njegov pobi oštrijem maèem. 1SA 15:9 I Saul i narod njegov poštedje Agaga i najbolje ovce i najbolje volove i ugojenu stoku i jaganjce i sve što bijaše dobro, i ne htješe pobiti; nego što bijaše zlo i bez cijene, ono samo pobiše. 1SA 15:10 Zato doðe rijeè Gospodnja k Samuilu govoreæi: 1SA 15:11 Kajem se što sam Saula postavio carem, jer je otstupio od mene, i nije izvršio mojih rijeèi. I rasrdi se Samuilo vrlo, i vikaše ka Gospodu svu noæ. 1SA 15:12 I ustavši rano Samuilo poðe pred Saula. I javiše Samuilu govoreæi: Saul doðe u Karmil, i eno podiže sebi spomenik, pa se vrati odande i otide dalje i siðe u Galgal. 1SA 15:13 Kad Samuilo doðe k Saulu, reèe mu Saul: blagosloven da si Gospodu! izvršio sam rijeè Gospodnju. 1SA 15:14 A Samuilo reèe: kakva je to bleka ovaca u ušima mojim? i rika volova koju èujem? 1SA 15:15 A Saul reèe: od Amalika dognaše ih; jer narod poštedje najbolje ovce i najbolje volove da prinese na žrtvu Gospodu Bogu tvojemu; ostalo pak pobismo kao prokleto. 1SA 15:16 A Samuilo reèe Saulu: stani da ti kažem što mi je rekao Gospod noæas. Reèe mu: govori. 1SA 15:17 Tada reèe Samuilo: nijesi li bio mali sam u svojim oèima, pak si postao glava plemenima Izrailjevijem, i Gospod te pomaza za cara nad Izrailjem? 1SA 15:18 I Gospod te posla na ovaj put i reèe: idi, pobij grješne Amalike, i vojuj na njih dokle ih ne istrijebite. 1SA 15:19 Zašto dakle ne posluša glasa Gospodnjega, nego se naklopi na plijen, i uèini zlo pred Gospodom? 1SA 15:20 A Saul odgovori Samuilu: ta poslušao sam glas Gospodnji, i išao sam putem kojim me posla Gospod, i doveo sam Agaga cara Amalièkoga, a Amalike sam istrijebio. 1SA 15:21 Nego narod uze od plijena ovce i volove, najbolje izmeðu prokletijeh stvari, da prinese na žrtvu Gospodu Bogu tvojemu u Galgalu. 1SA 15:22 Ali Samuilo reèe: zar su mile Gospodu žrtve paljenice i prinosi kao kad se sluša glas njegov? gle, poslušnost je bolja od žrtve i pokornost od pretiline ovnujske. 1SA 15:23 Jer je neposlušnost kao grijeh od èaranja, i nepokornost kao sujevjerstvo i idolopoklonstvo. Odbacio si rijeè Gospodnju, zato je i on tebe odbacio da ne budeš više car. 1SA 15:24 Tada reèe Saul Samuilu: zgriješio sam što sam prestupio zapovijest Gospodnju i tvoje rijeèi; jer pobojah se naroda i poslušah glas njegov. 1SA 15:25 Nego sada oprosti mi grijeh moj, i vrati se sa mnom da se poklonim Gospodu. 1SA 15:26 A Samuilo reèe Saulu: neæu se vratiti s tobom, jer si odbacio rijeè Gospodnju, i zato je tebe Gospod odbacio da ne budeš više car nad Izrailjem. 1SA 15:27 I Samuilo se okrete da ide, ali ga Saul uhvati za skut od plašta njegova, te se odadrije. 1SA 15:28 Tada mu reèe Samuilo: odadro je Gospod carstvo Izrailjevo od tebe danas, i dao ga bližnjemu tvojemu, koji je bolji od tebe. 1SA 15:29 I doista junak Izrailjev neæe slagati, niti æe se raskajati; jer nije èovjek da se kaje. 1SA 15:30 A on reèe: zgriješio sam; ali mi sad uèini èast pred starješinama naroda mojega i pred Izrailjem, i vrati se sa mnom da se poklonim Gospodu Bogu tvojemu. 1SA 15:31 I vrativši se Samuilo otide za Saulom, i pokloni se Saul Gospodu. 1SA 15:32 Potom reèe Samuilo: dovedite mi Agaga cara Amalièkoga. I doðe k njemu Agag veseo, jer govoraše Agag: zaista, prošla je gorèina smrtna. 1SA 15:33 Ali Samuilo reèe: kako je tvoj maè uèinio te su žene ostale bez djece, tako æe ostati bez djece tvoja majka meðu ženama. I isijeèe Samuilo Agaga pred Gospodom u Galgalu. 1SA 15:34 Potom otide Samuilo u Ramu, a Saul otide kuæi svojoj u Gavaju Saulovu. 1SA 15:35 I Samuilo više ne vidje Saula do svoje smrti, i plakaše Samuilo za Saulom, što se Gospod pokaja što je postavio Saula carem nad Izrailjem. 1SA 16:1 A Gospod reèe Samuilu: dokle æeš ti plakati za Saulom kad ga ja odbacih da ne caruje više nad Izrailjem? Napuni rog svoj ulja, i hodi da te pošljem k Jeseju Vitlejemcu, jer izmeðu njegovijeh sinova izabrah sebi cara. 1SA 16:2 A Samuilo reèe: kako da idem? jer æe èuti Saul, pa æe me ubiti. A Gospod odgovori: uzmi sa sobom junicu iz goveda, pa reci: doðoh da prinesem žrtvu Gospodu. 1SA 16:3 I pozovi Jeseja na žrtvu, a ja æu ti pokazati šta æeš èiniti, i pomaži mi onoga koga ti kažem. 1SA 16:4 I uèini Samuilo kako mu kaza Gospod, i doðe u Vitlejem; a starješine gradske uplašivši se istrèaše preda nj, i rekoše mu: jesi li došao dobro? 1SA 16:5 A on reèe: dobro; došao sam da prinesem žrtvu Gospodu; osveštajte se i hodite sa mnom na žrtvu. Pa osvešta i Jeseja i sinove njegove i pozva ih na žrtvu. 1SA 16:6 I kad doðoše vidjevši Elijava reèe: jamaèno je pred Gospodom pomazanik njegov. 1SA 16:7 Ali Gospod reèe Samuilu: ne gledaj na lice njegovo ni na visinu rasta njegova, jer sam ga odbacio; jer ne gledam na što èovjek gleda: èovjek gleda što je na oèima, a Gospod gleda na srce. 1SA 16:8 I dozva Jesej Avinadava, i reèe mu da ide pred Samuila. A on reèe: ni toga nije izabrao Gospod. 1SA 16:9 Potom Jesej reèe Sami da ide. A on reèe: ni toga nije izabrao Gospod. 1SA 16:10 Tako reèe Jesej te proðoše sedam sinova njegovijeh pred Samuila; a Samuilo reèe Jeseju: nije Gospod izabrao tijeh. 1SA 16:11 Potom reèe Samuilo Jeseju: jesu li ti to svi sinovi? A on reèe: ostao je još najmlaði; eno ga, pase ovce. Tada reèe Samuilo Jeseju: pošlji, te ga dovedi, jer neæemo sjedati za sto dokle on ne doðe. 1SA 16:12 I posla, te ga dovede. A bijaše smeð, lijepijeh oèiju i lijepa stasa. I Gospod reèe: ustani, pomaži ga, jer je to. 1SA 16:13 Tada Samuilo uze rog s uljem, i pomaza ga usred braæe njegove; i siðe duh Gospodnji na Davida i osta na njemu od toga dana. Potom usta Samuilo i otide u Ramu. 1SA 16:14 A duh Gospodnji otide od Saula, i uznemiravaše ga zao duh od Gospoda. 1SA 16:15 I rekoše Saulu sluge njegove: gle, sada te uznemiruje zli duh Božiji. 1SA 16:16 Neka gospodar naš zapovjedi slugama svojim koje stoje pred tobom, da potraže èovjeka koji zna udarati u gusle, pa kad te napadne zli duh Božji, neka udara rukom svojom, i odlakšaæe ti. 1SA 16:17 I reèe Saul slugama svojim: potražite èovjeka koji zna dobro udarati u gusle, i dovedite mi ga. 1SA 16:18 A jedan izmeðu sluga njegovijeh odgovori i reèe: evo, ja znam sina Jeseja Vitlejemca, koji umije dobro udarati u gusle, i hrabar je junak i ubojnik, i pametan je i lijep, i Gospod je s njim. 1SA 16:19 I Saul posla ljude k Jeseju i poruèi: pošlji mi Davida sina svojega koji je kod ovaca. 1SA 16:20 A Jesej uze magarca i hljeba i mješinu vina i jedno jare, i posla Saulu po Davidu sinu svojemu. 1SA 16:21 I David doðe k Saulu i izide preda nj, i omilje Saulu veoma, te ga postavi da mu nosi oružje. 1SA 16:22 Potom posla Saul k Jeseju i poruèi: neka David ostane kod mene, jer je našao milost preda mnom. 1SA 16:23 I kad bi duh Božji napao Saula, David uzevši gusle udarao bi rukom svojom, te bi Saul odahnuo i bilo bi mu bolje, jer bi zli duh otišao od njega. 1SA 17:1 Tada Filisteji skupiše vojsku svoju da vojuju, i skupiše se u Sokotu Judinu, i stadoše u oko izmeðu Sokota i Azike na meði Damimskoj. 1SA 17:2 A Saul i Izrailjci skupiše se i stadoše u oko u dolini Ili, i uvrstaše se prema Filistejima. 1SA 17:3 I Filisteji stajahu na brdu odonuda a Izrailjci stajahu na brdu odovuda, a meðu njima bješe dolina. 1SA 17:4 I izide iz okola Filistejskoga jedan zatoènik po imenu Golijat iz Gata, visok šest lakata i ped. 1SA 17:5 I na glavi mu bješe kapa od mjedi, i oklop ploèast na njemu od mjedi; i bijaše oklop težak pet tisuæa sikala. 1SA 17:6 I nogavice od mjedi bjehu mu na nogu, i štit od mjedi na ramenima. 1SA 17:7 A kopljaèa od koplja mu bješe kao vratilo, a gvožða u koplju mu bješe šest stotina sikala; i koji mu oružje nošaše iðaše pred njim. 1SA 17:8 On stavši vikaše vojsku Izrailjsku, i govoraše im: što ste izašli uvrstavši se? nijesam li ja Filistejin a vi sluge Saulove? izberite jednoga izmeðu sebe, pa neka izaðe k meni. 1SA 17:9 Ako me nadjaèa i pogubi me, mi æemo vam biti sluge; ako li ja njega nadjaèam i pogubim ga, onda æete vi biti nama sluge, i služiæete nam. 1SA 17:10 Još govoraše Filistejin: ja osramotih danas vojsku Izrailjsku; dajte mi èovjeka da se bijemo. 1SA 17:11 A kad Saul i sav Izrailj èu šta reèe Filistejin, prepadoše se i uplašiše se vrlo. 1SA 17:12 A bijaše David sin jednoga Efraæanina, iz Vitlejema Judina, kojemu ime bješe Jesej, koji imaše osam sinova i bijaše u vrijeme Saulovo star i vremenit meðu ljudima. 1SA 17:13 I tri najstarija sina Jesejeva otidoše za Saulom na vojsku; a imena trojici sinova njegovijeh koji otidoše na vojsku bijahu prvencu Elijav a drugome Avinadav a treæemu Sama. 1SA 17:14 A David bijaše najmlaði. I ona tri najstarija otidoše za Saulom. 1SA 17:15 A David otide od Saula i vrati se u Vitlejem da pase ovce oca svojega. 1SA 17:16 A Filistejin izlažaše jutrom i veèerom, i staja èetrdeset dana. 1SA 17:17 A Jesej reèe Davidu sinu svojemu: uzmi sada za braæu svoju efu ovoga prženoga žita i ovijeh deset hljebova, i odnesi brže u oko braæi svojoj. 1SA 17:18 A ovijeh deset mladijeh siraca odnesi tisuæniku, i vidi braæu svoju kako su, i donesi od njih znak. 1SA 17:19 A Saul i oni i sav Izrailj bijahu u dolini Ili ratujuæi s Filistejima. 1SA 17:20 I tako David usta rano i ostavi ovce na èuvaru; pa uze i otide kako mu zapovjedi Jesej; i doðe na mjesto gdje bješe oko, i vojska izlažaše da se vrsta za boj, i podizaše ubojnu viku. 1SA 17:21 I stajaše vojska Izrailjska i Filistejska jedna prema drugoj. 1SA 17:22 Tada ostavi David svoj prtljag kod èuvara, koji èuvaše prtljag, i otrèa u vojsku, i doðe i zapita braæu svoju za zdravlje. 1SA 17:23 I dokle govoraše s njima, gle, onaj zatoènik po imenu Golijat Filistejin iz Gata, izide iz vojske Filistejske i govoraše kao prije, i David èu. 1SA 17:24 A svi Izrailjci kad vidješe toga èovjeka, uzbjegoše od njega, i bješe ih strah veoma. 1SA 17:25 I govorahu Izrailjci: vidjeste li toga èovjeka što izide? Jer izide da sramoti Izrailja. A ko bi ga pogubio, car bi mu dao silno blago, i kæer svoju dao bi mu; i oslobodio bi dom oca njegova u Izrailju. 1SA 17:26 Tada reèe David ljudima koji stajahu oko njega govoreæi: šta æe se uèiniti èovjeku koji pogubi toga Filistejina i skine sramotu s Izrailja? Jer ko je taj Filistejin neobrezani da sramoti vojsku Boga živoga? 1SA 17:27 A narod mu odgovori iste rijeèi govoreæi: to æe se uèiniti onome ko ga pogubi. 1SA 17:28 A kad èu Elijav brat njegov najstariji kako se razgovara s tijem ljudima, razljuti se Elijav na Davida, i reèe mu: što si došao? i na kom si ostavio ono malo ovaca u pustinji? znam ja obijest tvoju i zloæu srca tvojega; došao si da vidiš boj. 1SA 17:29 A David reèe: šta sam sad uèinio? zapovjeðeno mi je. 1SA 17:30 Potom okrenu se od njega k drugome i zapita kao prije; i narod mu odgovori kao prije. 1SA 17:31 I kad se èuše rijeèi koje govoraše David, javiše ih Saulu, a on ga dozva k sebi. 1SA 17:32 I David reèe Saulu: neka se niko ne plaši od onoga; sluga æe tvoj izaæi i biæe se s Filistejinom. 1SA 17:33 A Saul reèe Davidu: ne možeš ti iæi na Filistejina da se biješ s njim, jer si ti dijete a on je vojnik od mladosti svoje. 1SA 17:34 A David reèe Saulu: sluga je tvoj pasao ovce oca svojega; pa kad doðe lav ili medvjed i odnese ovcu iz stada, 1SA 17:35 Ja potrèah za njim, i udarih ga i oteh mu iz èeljusti; i kad bi skoèio na me, uhvatih ga za grlo, te ga bih i ubih. 1SA 17:36 I lava i medvjeda ubijao je tvoj sluga, pa æe i taj Filistejin neobrezani proæi kao oni; jer osramoti vojsku Boga živoga. 1SA 17:37 Još reèe David: Gospod koji me je saèuvao od lava i medvjeda, on æe me saèuvati i od ovoga Filistejina. Tada reèe Saul Davidu: idi, i Gospod neka bude s tobom. 1SA 17:38 I Saul dade Davidu svoje oružje, i metnu mu na glavu kapu svoju od mjedi i metnu oklop na nj. 1SA 17:39 I pripasa David maè njegov preko svojega odijela i poðe, ali ne bješe navikao, pa reèe David Saulu: ne mogu iæi s tijem, jer nijesam navikao. Pa skide David sa sebe. 1SA 17:40 I uze štap svoj u ruku, i izabra na potoku pet glatkih kamena i metnu ih u torbu pastirsku, koju imaše, i uze praæu svoju u ruku, i tako poðe ka Filistejinu. 1SA 17:41 A i Filistejin iðaše sve bliže k Davidu, a èovjek koji mu nošaše oružje, iðaše pred njim. 1SA 17:42 A kad Filistejin pogleda i vidje Davida, potsmjehnu mu se, što bješe mlad i smeð i lijepa lica. 1SA 17:43 I reèe Filistejin Davidu: eda li sam pseto, te ideš na me sa štapom? I proklinjaše Filistejin Davida bogovima svojim. 1SA 17:44 I reèe Filistejin Davidu: hodi k meni da dam tijelo tvoje pticama nebeskim i zvijerima zemaljskim. 1SA 17:45 A David reèe Filistejinu: ti ideš na me s maèem i s kopljem i sa štitom; a ja idem na te u ime Gospoda nad vojskama, Boga vojske Izrailjeve, kojega si ružio. 1SA 17:46 Danas æe te Gospod dati meni u ruke, i ubiæu te, i skinuæu glavu s tebe, i daæu danas tjelesa vojske Filistejske pticama nebeskim i zvijerima zemaljskim, i poznaæe sva zemlja da je Bog u Izrailju. 1SA 17:47 I znaæe sav ovaj zbor da Gospod ne spasava maèem ni kopljem, jer je rat Gospodnji, zato æe vas dati nama u ruke. 1SA 17:48 A kad se Filistejin podiže i doðe bliže k Davidu, David brže istrèa na bojište pred Filistejina. 1SA 17:49 I David turi ruku svoju u torbu svoju, i izvadi iz nje kamen, i baci ga iz praæe, i pogodi Filistejina u èelo i uðe mu kamen u èelo, te pade nièice na zemlju. 1SA 17:50 Tako David praæom i kamenom nadjaèa Filistejina, i udari Filistejina i ubi ga; a nemaše David maèa u ruci. 1SA 17:51 I pritrèav David stade na Filistejina, i zgrabi maè njegov i izvuèe ga iz korica i pogubi ga i otsijeèe mu glavu. A Filisteji kad vidješe gdje pogibe junak njihov pobjegoše. 1SA 17:52 A Izrailjci i Judejci ustaše i povikaše i potjeraše Filisteje do doline i do vrata Akaronskih; i padaše pobijeni Filisteji po putu Sarajimskom do Gata i do Akarona. 1SA 17:53 Potom se vratiše sinovi Izrailjevi tjeravši Filisteje, i oplijeniše oko njihov. 1SA 17:54 A David uze glavu Filistejinovu, i odnese je u Jerusalim, a oružje njegovo ostavi u svojoj kolibi. 1SA 17:55 A kad Saul vidje Davida gdje ide pred Filistejina, reèe Aveniru vojvodi: èiji je sin taj mladiæ, Avenire? A Avenir reèe: kako je živa duša tvoja, care, ne znam. 1SA 17:56 A car reèe: pitaj èiji je sin taj mladiæ. 1SA 17:57 A kad se vrati David pogubivši Filistejina, uze ga Avenir i izvede ga pred Saula, a u ruci mu bješe glava Filistejinova. 1SA 17:58 I Saul reèe mu: èiji si sin, dijete? A David reèe: ja sam sin sluge tvojega Jeseja Vitlejemca. 1SA 18:1 I kad svrši razgovor sa Saulom, duša Jonatanova prionu za dušu Davidovu, i Jonatan ga zapazi kao svoju dušu. 1SA 18:2 I uze ga Saul taj dan, i ne dade mu da se vrati kuæi oca svojega. 1SA 18:3 I Jonatan uèini vjeru s Davidom, jer ga ljubljaše kao svoju dušu. 1SA 18:4 I skide Jonatan sa sebe plašt, koji nošaše, i dade ga Davidu, i odijelo svoje i maè svoj i luk svoj i pojas svoj. 1SA 18:5 I iðaše David na što ga god Saul pošiljaše, i bijaše sreæan, i postavi ga Saul nad vojnicima, i omilje svemu narodu, pa i slugama Saulovijem. 1SA 18:6 A kad se vraæahu, i kad se David vraæaše ubivši Filistejina, izlaziše žene iz svakoga grada Izrailjeva pjevajuæi i igrajuæi na susret caru Saulu, s bubnjima i s veseljem i guslama. 1SA 18:7 I otpijevajuæi žene jedne drugima uza svirke govorahu: Saul zgubi svoju tisuæu, ali David svojih deset tisuæa. 1SA 18:8 I razgnjevi se Saul vrlo, i ne biše mu po volji te rijeèi, i reèe: Davidu dadoše deset tisuæa, a meni dadoše tisuæu; još mu samo carstvo treba. 1SA 18:9 I od toga dana Saul gledaše poprijeko Davida. 1SA 18:10 A sjutradan napade Saula zli duh Božji, te prorokovaše u kuæi, a David mu udaraše rukom svojom u gusle kao prije: a Saulu u ruci bješe koplje. 1SA 18:11 I Saul baci koplje govoreæi: da prikujem Davida za zid. Ali mu se David izmaèe dva puta. 1SA 18:12 I Saula bješe strah od Davida, jer Gospod bješe s njim, a od Saula bješe otstupio. 1SA 18:13 Zato ga ukloni Saul od sebe, i postavi ga tisuænikom; i on odlažaše i dolažaše pred narodom. 1SA 18:14 I David bijaše sreæan u svemu što èinjaše, jer Gospod bijaše s njim. 1SA 18:15 A Saul videæi da je veoma sreæan, bojaše ga se. 1SA 18:16 A sav Izrailj i Juda ljubljaše Davida, jer on odlažaše i dolažaše pred njima. 1SA 18:17 I reèe Saul Davidu: evo, kæer svoju stariju Meravu daæu ti za ženu, samo mi budi hrabar i vodi ratove Gospodnje. Jer Saul govoraše: neæu da se digne moja ruka na nj, nego Filistejska ruka neka se digne na nj. 1SA 18:18 A David reèe Saulu: ko sam ja i kakav je život moj ili dom oca mojega u Izrailju, da budem zet carev? 1SA 18:19 A kad doðe vrijeme da Meravu kæer Saulovu dadu Davidu, dadoše je Adrilu Meolaæaninu za ženu. 1SA 18:20 Ali Davida ljubljaše Mihala kæi Saulova; a kad to javiše Saulu, bi mu po volji. 1SA 18:21 I reèe Saul: daæu mu je da mu bude zamka i da se diže na nj ruka Filistejska. A Davidu reèe Saul: biæeš mi danas zet s drugom. 1SA 18:22 I zapovjedi Saul slugama svojim: recite Davidu tajno i govorite: gle, omilio si caru, i sve sluge njegove ljube te; budi sada zet carev. 1SA 18:23 I sluge Saulove rekoše te rijeèi Davidu, a David reèe: mislite li da je lako biti zet carev? ta ja sam siromah i mali èovjek. 1SA 18:24 I Saulu javiše ovo sluge njegove govoreæi: ovako reèe David. 1SA 18:25 A Saul reèe: ovako recite Davidu: ne traži car uzdarja, nego sto okrajaka Filistejskih, da se car osveti svojim neprijateljima. A Saul mišljaše kako bi David pao u ruke Filistejima. 1SA 18:26 I sluge njegove kazaše Davidu te rijeèi, i Davidu bi po volji da postane carev zet. I vrijeme se još ne navrši. 1SA 18:27 A David usta i otide sa svojim ljudima, i pobi dvjesta Filisteja. I donese David okrajke njihove, i dadoše ih na broj caru da bi postao carev zet. I Saul mu dade za ženu Mihalu kæer svoju. 1SA 18:28 I Saul vidje i pozna da je Gospod sa Davidom; i Mihala kæi Saulova ljubljaše ga. 1SA 18:29 A Saul se još veæma poboja Davida; i bijaše Saul jednako neprijatelj Davidu. 1SA 18:30 A knezovi Filistejski udarahu; i kad god udarahu, David bijaše sreæniji od svijeh sluga Saulovijeh, i ime se njegovo vrlo proslavi. 1SA 19:1 I Saul govori Jonatanu sinu svojemu i svijem slugama svojim da ubiju Davida; ali Jonatan sin Saulov ljubljaše veoma Davida. 1SA 19:2 I javi Jonatan Davidu i reèe mu: Saul otac moj traži da te ubije; nego se èuvaj sjutra, skloni se gdjegod i prikrij se. 1SA 19:3 A ja æu izaæi i stajaæu pored oca svojega u polju gdje ti budeš, i govoriæu o tebi s ocem svojim, i što doznam javiæu ti. 1SA 19:4 I Jonatan progovori za Davida Saulu ocu svojemu, i reèe mu: da se ne ogriješi car o slugu svojega Davida, jer se on nije ogriješio o tebe, nego je još vrlo dobro za te što je èinio. 1SA 19:5 Jer nije mario za život svoj i pobio je Filisteje, i Gospod uèini spasenje veliko svemu Izrailju; vidio si i radovao si se; pa zašto bi se ogriješio o krv pravu i ubio Davida ni za što? 1SA 19:6 I posluša Saul Jonatana, i zakle se Saul: tako živ bio Gospod, neæe poginuti. 1SA 19:7 Tada Jonatan dozva Davida, i kaza mu Jonatan sve ovo; i dovede Jonatan Davida k Saulu, i opet bi pred njim kao preðe. 1SA 19:8 I nasta opet rat, i David izide i pobi se s Filistejima, i razbi ih veoma, te bježaše od njega. 1SA 19:9 Potom zli duh Gospodnji napade Saula kad sjeðaše kod kuæe i držaše koplje u ruci, a David udaraše rukom o gusle. 1SA 19:10 I Saul šæaše Davida kopljem prikovati za zid, ali se on izmaèe Saulu, te koplje udari u zid, a David pobježe i izbavi se onu noæ. 1SA 19:11 A Saul posla ljude ka kuæi Davidovoj da ga èuvaju i ujutru ubiju. A to javi Davidu žena njegova Mihala govoreæi: ako noæas ne izbaviš duše svoje, ujutru æeš poginuti. 1SA 19:12 Tada Mihala spusti Davida kroz prozor, te otide i pobježe i izbavi se. 1SA 19:13 A Mihala uze lik, i metnu ga u postelju, i metnu mu pod glavu uzglavlje od kostrijeti, i pokri ga haljinom. 1SA 19:14 I kad Saul posla ljude da uhvate Davida, ona reèe: bolestan je. 1SA 19:15 A Saul posla opet ljude da vide Davida govoreæi: donesite mi ga u postelji da ga pogubim. 1SA 19:16 A kad doðoše poslani, gle, lik u postelji i uzglavlje od kostrijeti pod glavom mu. 1SA 19:17 I reèe Saul Mihali: što me tako prevari i pusti neprijatelja mojega da uteèe? A Mihala reèe Saulu: on mi reèe: pusti me, ili æu te ubiti. 1SA 19:18 Tako David uteèe i izbavi se, i doðe k Samuilu u Ramu, i pripovjedi mu sve što mu je uèinio Saul. I otidoše on i Samuilo, i ostaše u Najotu. 1SA 19:19 A Saulu doðe glas i rekoše mu: eno Davida u Najotu u Rami. 1SA 19:20 Tada posla Saul ljude da uhvate Davida; i oni vidješe zbor proroka gdje prorokuju a Samuilo im starješina. I duh Gospodnji doðe na poslanike Saulove, te i oni prorokovahu. 1SA 19:21 A kad to javiše Saulu, on posla druge poslanike, ali i oni prorokovahu; te Saul opet posla treæe poslanike, ali i oni prorokovahu. 1SA 19:22 Tada sam poðe u Ramu, i kad doðe na veliki studenac koji je u Sokotu, zapita govoreæi: gdje je Samuilo i David? I rekoše mu: eno ih u Najotu u Rami. 1SA 19:23 I poðe u Najot u Rami; ali i na njega siðe duh Božji, te iduæi dalje prorokovaše dokle doðe u Najot u Rami. 1SA 19:24 Pa skide i on haljine svoje sa sebe, i prorokova i on pred Samuilom, i padnuvši ležaše go vas onaj dan i svu noæ. Stoga se govori: eda li je i Saul meðu prorocima? 1SA 20:1 A David pobježe iz Najota u Rami, i doðe i reèe Jonatanu: šta sam uèinio? kakva je krivica moja? i šta sam zgriješio ocu tvojemu, te traži dušu moju? 1SA 20:2 A on mu reèe: saèuvaj Bože! neæeš ti poginuti. Evo otac moj ne èini ništa, ni veliko ni malo, a da meni ne kaže; a kako bi to tajio od mene otac moj? Neæe to biti. 1SA 20:3 A David zaklinjuæi se opet reèe: otac tvoj zna dobro da sam našao ljubav u tebe, pa veli: ne treba da dozna za ovo Jonatan, da se ne ožalosti. Ali tako živ bio Gospod i tako živa bila duša tvoja, samo je jedan korak izmeðu mene i smrti. 1SA 20:4 A Jonatan reèe Davidu: šta želi duša tvoja? Ja æu ti uèiniti. 1SA 20:5 I David reèe Jonatanu: evo sjutra je mladina, kad treba s carem da jedem, pusti me dakle da se sakrijem u polju do treæega veèera. 1SA 20:6 Ako zapita za me otac tvoj, ti reci: vrlo mi se molio David da otrèi u Vitlejem grad svoj, jer je ondje godišnja žrtva svega roda njegova. 1SA 20:7 Ako reèe: dobro, biæe miran sluga tvoj; ako li se razgnjevi, znaj da je zlo naumio. 1SA 20:8 Uèini dakle milost sluzi svojemu, kad si vjeru Gospodnju uhvatio sa slugom svojim; ako je kaka krivica na meni, ubij me sam, jer zašto bi me vodio k ocu svojemu? 1SA 20:9 A Jonatan mu reèe: Bože saèuvaj; jer da doznam da je otac moj naumio zlo da te zadesi, zar ti ne bih javio? 1SA 20:10 A David reèe Jonatanu: ko æe mi javiti ako ti otac odgovori što zlo? 1SA 20:11 A Jonatan reèe Davidu: hodi da izidemo u polje. I izidoše obojica u polje. 1SA 20:12 I Jonatan reèe Davidu: Gospode Bože Izrailjev! kad iskušam oca svojega sjutra u ovo doba ili prekosjutra, i bude dobro po Davida, ako ne pošljem k tebi i ne javim ti, 1SA 20:13 Neka Gospod uèini tako Jonatanu i tako neka doda. Ako li otac moj bude naumio da ti uèini zlo, ja æu ti javiti, i opraviæu te, i otiæi æeš s mirom; i Gospod neka bude s tobom kao što je bio s ocem mojim. 1SA 20:14 A i ti, dokle sam živ, èiniæeš meni milost Gospodnju da ne poginem; 1SA 20:15 I neæeš ukratiti milosti svoje domu mojemu dovijeka, ni onda kad Gospod istrijebi sve neprijatelje Davidove sa zemlje. 1SA 20:16 Tako Jonatan uèini vjeru s domom Davidovijem govoreæi: Gospod neka traži iz ruku neprijatelja Davidovijeh. 1SA 20:17 I još zakle Jonatan Davida ljubavlju svojom k njemu, jer ga ljubljaše kao svoju dušu. 1SA 20:18 Potom reèe mu Jonatan: sjutra je mladina, i pitaæe se za te, jer æe tvoje mjesto biti prazno. 1SA 20:19 A ti èekaj do treæega dana, pa onda otidi brzo i doði na mjesto gdje si se bio sakrio kad se ovo radilo, i sjedi kod kamena Ezila. 1SA 20:20 A ja æu baciti tri strijele ukraj toga kamena, kao da gaðam biljegu. 1SA 20:21 I evo poslaæu momka govoreæi mu: idi, naði strijele. Ako reèem momku: eto strijele su za tobom ovamo bliže, digni ih; tada doði, dobro je po te, i neæe ti biti ništa, tako živ bio Gospod! 1SA 20:22 Ako li ovako reèem momku: eto strijele su pred tobom tamo dalje; onda idi, jer te Gospod šalje. 1SA 20:23 A za ove rijeèi što rekosmo ja i ti, evo, Gospod je svjedok izmeðu mene i tebe dovijeka. 1SA 20:24 Potom se David sakri u polju; i doðe mladina, i car sjede za sto da jede. 1SA 20:25 A kad car sjede na svoje mjesto, po obièaju na mjesto kod zida, Jonatan usta, a Avenir sjede do Saula, a mjesto Davidovo bješe prazno. 1SA 20:26 I Saul ne reèe ništa onaj dan, jer mišljaše: dogodilo mu se štogod, te nije èist, zacijelo nije èist. 1SA 20:27 A sjutradan, drugi dan mjeseca, opet bješe prazno mjesto Davidovo, a Saul reèe Jonatanu sinu svojemu: zašto sin Jesejev ne doðe na objed ni juèe ni danas? 1SA 20:28 A Jonatan odgovori Saulu: vrlo me je molio David da otide do Vitlejema, 1SA 20:29 Rekavši: pusti me, jer porodica naša ima žrtvu u gradu, i sam mi je brat zapovjedio; ako sam dakle našao milost pred tobom, da otidem i vidim braæu svoju. Zato nije došao na carev objed. 1SA 20:30 Tada se razgnjevi Saul na Jonatana, te mu reèe: nevaljali i neposlušni sine! zar ja ne znam da si izabrao sina Jesejeva sebi na sramotu i na sramotu svojoj nevaljaloj majci? 1SA 20:31 Jer dokle je živ sin Jesejev na zemlji, neæeš se utvrditi ni ti ni carstvo tvoje; zato pošlji sada i dovedi ga k meni, jer je zaslužio smrt. 1SA 20:32 A Jonatan odgovori Saulu ocu svojemu i reèe mu: zašto da se pogubi? šta je uèinio? 1SA 20:33 Tada se Saul baci kopljem na nj da ga ubije. Tada vidje Jonatan da je otac njegov naumio ubiti Davida. 1SA 20:34 I usta Jonatan od stola gnjevan, i ništa ne jede drugi dan po mladini; jer se zabrinu za Davida, što ga otac osramoti. 1SA 20:35 A kad bi ujutru, izide Jonatan u polje u vrijeme kako bješe ugovorio s Davidom, i s njim jedno momèe. 1SA 20:36 I reèe momku svojemu: trèi da mi naðeš strijele koje æu pustiti. I momèe otrèa, a on pusti strijelu preko njega. 1SA 20:37 A kad doðe momak do mjesta kuda bješe zastrijelio Jonatan, viknu Jonatan za momkom govoreæi: nije li strijela dalje naprijed? 1SA 20:38 Još viknu Jonatan za momkom: brže, ne stoj. I momak Jonatanov pokupi strijele, i vrati se gospodaru svojemu. 1SA 20:39 Ali momak ne znaše ništa, samo Jonatan i David znahu šta je. 1SA 20:40 I Jonatan dade oružje svoje momku koji bijaše s njim, i reèe mu: idi, odnesi u grad. 1SA 20:41 I kad momak otide, David usta s južne strane i pade nièice na zemlju i pokloni se tri puta, i poljubiše se, i plakaše obojica, a David osobito. 1SA 20:42 I reèe Jonatan Davidu: idi s mirom, kao što smo se zakleli obojica imenom Gospodnjim rekavši: Gospod da je svjedok izmeðu mene i tebe i izmeðu mojega sjemena i tvojega sjemena dovijeka. 1SA 20:43 I tako David ustavši otide, a Jonatan se vrati u grad. 1SA 21:1 Tada David doðe u Nov k Ahimelehu svešteniku; a Ahimeleh se uplaši i istrèa pred Davida, i reèe mu: zašto si sam, i nema nikoga s tobom? 1SA 21:2 A David reèe Ahimelehu svešteniku: car mi nešto zapovjedi, i reèe mi: niko da ne dozna zašto te šaljem i šta sam ti zapovjedio. A sluge sam opravio u to i to mjesto. 1SA 21:3 Nego šta imaš pri ruci? daj mi pet hljebova, ili šta imaš. 1SA 21:4 A sveštenik odgovori Davidu i reèe: nemam pri ruci obiènoga hljeba; nego ima svetoga hljeba; ali jesu li se momci èuvali od žena? 1SA 21:5 A David odgovori svešteniku i reèe mu: nije bilo žena kod nas ni juèe ni onomadne, otkako sam pošao, i sudovi su u momaka bili sveti. A ako bi put i neèist bio, osvetiæe se danas sudovima. 1SA 21:6 Tada mu dade sveštenik hljebove svete, jer ne bješe hljeba osim hljebova postavljenijeh, koji bijahu uzeti ispred Gospoda da se postave hljebovi topli onaj dan kad se oni uzeše. 1SA 21:7 A ondje bijaše onaj dan jedan od sluga Saulovijeh baveæi se pred Gospodom, kojemu ime bješe Doik Idumejac, starješina nad pastirima Saulovijem. 1SA 21:8 I David reèe Ahimelehu: imaš li tu kako koplje ili maè? jer ni maèa svojega ni oružja ne ponesoh, jer stvar careva bijaše hitna. 1SA 21:9 A sveštenik reèe: ovdje je maè Golijata Filistejina, kojega si ubio u dolini Ili, uvijen u platno iza opleæka; ako hoæeš, uzmi ga, jer drugoga osim njega nema ovdje. A David reèe: takoga više nema, daj mi ga. 1SA 21:10 Potom se podiže David, i pobježe onaj dan od Saula, i doðe k Ahisu caru Gatskom. 1SA 21:11 A Ahisu rekoše sluge njegove: nije li ovo David car zemaljski? Nijesu li o njemu pjevali igrajuæi i govoreæi: Saul zgubi svoju tisuæu, a David svojih deset tisuæa? 1SA 21:12 I David metnu ove rijeèi u srce svoje, i poboja se veoma Ahisa cara Gatskoga. 1SA 21:13 I pretvori se pred njima i uèini se lud u rukama njihovijem; i šaraše po vratima, i bacaše pjenu niz bradu svoju. 1SA 21:14 I Ahis reèe slugama svojim: eto, vidite da je èovjek lud; što ste mi ga doveli? 1SA 21:15 Zar nemam dosta ludijeh, nego mi dovedoste toga da luduje preda mnom? zar æe taj uæi u kuæu moju? 1SA 22:1 Tada David otide odande i uteèe u peæinu Odolamsku. A kad to èuše braæa njegova i sav dom oca njegova, doðoše onamo k njemu. 1SA 22:2 I skupiše se oko njega koji god bijahu u nevolji i koji bijahu zaduženi i koji god bijahu tužna srca; i on im posta poglavica; i bješe ih s njim oko èetiri stotine ljudi. 1SA 22:3 I odande otide David u Mispu Moavsku, i reèe caru Moavskom: dopusti da se otac moj i mati moja sklone kod vas dokle vidim šta æe Bog uèiniti sa mnom. 1SA 22:4 I izvede ih pred cara Moavskoga, i ostaše kod njega za sve vrijeme dokle David bješe u onom gradu. 1SA 22:5 Ali prorok Gad reèe Davidu: nemoj ostati u tom gradu, idi i vrati se u zemlju Judinu. I David otide i doðe u šumu Aret. 1SA 22:6 A Saul èu da se pojavio David i ljudi što bijahu s njim. Tada Saul sjeðaše u Gavaji pod šumom u Rami, s kopljem u ruci, a sve sluge njegove stajahu pred njim. 1SA 22:7 I reèe Saul slugama svojim koje stajahu pred njim: èujte sinovi Venijaminovi; hoæe li vama svjema sin Jesejev dati njive i vinograde? hoæe li sve vas uèiniti tisuænicima i stotinicima? 1SA 22:8 Te ste se svi složili na me, i nema nikoga da mi javi da se moj sin složio sa sinom Jesejevijem, i nema nikoga meðu vama da mari za me i da mi javi da je sin moj podigao slugu mojega na me da mi zasjeda, kao što se danas vidi. 1SA 22:9 Tada odgovori Doik Idumejac, koji stajaše sa slugama Saulovijem, i reèe: vidio sam sina Jesejeva gdje doðe u Nov k Ahimelehu sinu Ahitovovu. 1SA 22:10 On pita za nj Gospoda, i dade mu brašnjenice: i maè Golijata Filistejina dade mu. 1SA 22:11 Tada car posla da dovedu Ahimeleha sina Ahitovova sveštenika i sav dom oca njegova, sveštenike, koji bijahu u Novu. I doðoše svi k caru. 1SA 22:12 Tada reèe Saul: èuj sada sine Ahitovov. A on odgovori: evo me, gospodaru. 1SA 22:13 A Saul mu reèe: zašto ste se složili na me ti i sin Jesejev, te si mu dao hljeba i maè, i pitao si Boga za nj, da bi ustao na me da mi zasjeda, kao što se vidi danas? 1SA 22:14 A Ahimeleh odgovori caru i reèe: a ko je izmeðu svijeh sluga tvojih kao David, vjeran, i zet carev i poslušan tebi i poštovan u kuæi tvojoj? 1SA 22:15 Eda li sam sad prvi put pitao Gospoda za nj? Saèuvaj Bože! neka car ne bijedi takim èim sluge svojega niti koga u domu oca mojega; jer nije znao sluga tvoj od svega toga ništa. 1SA 22:16 Ali car reèe: poginuæeš, Ahimeleše! i ti i sav dom oca tvojega. 1SA 22:17 Tada car reèe slugama koje stajahu pred njim: okrenite se i pogubite sveštenike Gospodnje, jer je i njihova ruka s Davidom, i znajuæi da je pobjegao ne javiše mi. Ali sluge careve ne htješe podignuti ruke svoje da ulože na sveštenike Gospodnje. 1SA 22:18 Tada car reèe Doiku: okreni se ti, te uloži na sveštenike. I okrenuvši se Doik Idumejac uloži na sveštenike, i pobi ih onaj dan osamdeset i pet, koji nošahu opleæak laneni. 1SA 22:19 I u Novu, gradu sveštenièkom, isijeèe oštrijem maèem i ljude i žene i djecu i koja sisahu, i volove, i magarce i sitnu stoku oštrijem maèem. 1SA 22:20 Ali uteèe jedan sin Ahimeleha sina Ahitovova, po imenu Avijatar, i pobježe k Davidu. 1SA 22:21 I Avijatar javi Davidu da je Saul pobio sveštenike Gospodnje. 1SA 22:22 A David reèe Avijataru: znao sam onoga dana kad je bio ondje Doik Idumejac da æe zacijelo kazati Saulu; ja sam kriv za sve duše doma oca tvojega. 1SA 22:23 Ostani kod mene, ne boj se; jer ko traži moju dušu, tražiæe i tvoju; kod mene æeš biti saèuvan. 1SA 23:1 Tada javiše Davidu govoreæi: evo Filisteji udariše na Keilu, i haraju gumna. 1SA 23:2 I upita David Gospoda govoreæi: hoæu li iæi i udariti na te Filisteje? A Gospod reèe Davidu: idi, i pobiæeš Filisteje i izbaviti Keilu. 1SA 23:3 A Davidu rekoše ljudi njegovi: evo nas je strah ovdje u Judinoj zemlji, a šta æe biti kad poðemo u Keilu na oko Filistejski. 1SA 23:4 Zato David opet upita Gospoda, a Gospod mu odgovori i reèe: ustani, idi u Keilu, jer æu ja predati Filisteje u ruke tvoje. 1SA 23:5 Tada otide David sa svojim ljudima u Keilu, i udari na Filisteje, i otjera im stoku, i pobi ih ljuto; tako izbavi David stanovnike Keilske. 1SA 23:6 A kad Avijatar sin Ahimelehov pobježe k Davidu u Keilu, donese sobom opleæak. 1SA 23:7 Potom javiše Saulu da je David došao u Keilu; i reèe Saul: dao ga je Bog u moje ruke, jer se zatvorio ušavši u grad, koji ima vrata i prijevornice. 1SA 23:8 I sazva Saul sav narod na vojsku da ide na Keilu i opkoli Davida i ljude njegove. 1SA 23:9 Ali David doznavši da mu Saul zlo kuje, reèe Avijataru svešteniku: uzmi na se opleæak. 1SA 23:10 I reèe David: Gospode Bože Izrailjev! èuo je sluga tvoj da se Saul sprema da doðe na Keilu da raskopa grad mene radi. 1SA 23:11 Hoæe li me Keiljani predati u njegove ruke? hoæe li doæi Saul kao što je èuo sluga tvoj? Gospode Bože Izrailjev! kaži sluzi svojemu. A Gospod odgovori: doæi æe. 1SA 23:12 Opet reèe David: Keiljani hoæe li predati mene i moje ljude u ruke Saulove? A Gospod odgovori: predaæe. 1SA 23:13 Tada se David podiže sa svojim ljudima, oko šest stotina ljudi, i otidoše iz Keile, i idoše kuda mogoše. A kad Saulu javiše da je David pobjegao iz Keile, tada on ne htje iæi. 1SA 23:14 A David se bavljaše u pustinji po tvrdijem mjestima, i namjesti se na jednom brdu u pustinji Zifu. A Saul ga tražaše jednako, ali ga Gospod ne dade u njegove ruke. 1SA 23:15 I David videæi da je Saul izašao te traži dušu njegovu, osta u pustinji Zifu, u šumi. 1SA 23:16 A Jonatan sin Saulov podiže se i doðe k Davidu u šumu, i ukrijepi mu ruku u Gospodu; 1SA 23:17 I reèe mu: ne boj se, jer te neæe stignuti ruka cara Saula oca mojega; nego æeš carovati nad Izrailjem, a ja æu biti drugi za tobom; i Saul otac moj zna to. 1SA 23:18 I uèiniše njih dvojica vjeru pred Gospodom; i David osta u šumi, a Jonatan otide kuæi svojoj. 1SA 23:19 Tada doðoše Zifeji k Saulu u Gavaju, i rekoše: ne krije li se David kod nas po tvrdijem mjestima u šumi na brdu Eheli nadesno od Gesimona? 1SA 23:20 Sada dakle po svoj želji duše svoje, care, izidi, a naše æe biti da ga predamo u ruke caru. 1SA 23:21 A Saul reèe: Gospod da vas blagoslovi, što me požaliste. 1SA 23:22 Idite sada i doznajte još bolje i razberite i promotrite gdje se sakrio i ko ga je ondje vidio; jer mi kažu da je vrlo lukav. 1SA 23:23 Promotrite i vidite sva mjesta gdje se krije, pa opet doðite k meni kad dobro doznate, i ja æu poæi s vama; i ako bude u zemlji, tražiæu ga po svijem tisuæama Judinijem. 1SA 23:24 Tada ustaše i otidoše u Zif prije Saula; a David i ljudi njegovi bijahu u pustinji Maonu u ravnici nadesno od Gesimona. 1SA 23:25 I Saul izide sa svojim ljudima da ga traži; a Davidu javiše, te on siðe sa stijene i stade u pustinji Maonu. A Saul kad to èu, otide za Davidom u pustinju Maon. 1SA 23:26 I Saul iðaše jednom stranom planine, a David sa svojim ljudima drugom stranom planine; i David hiæaše da uteèe Saulu, jer Saul sa svojim ljudima opkoljavaše Davida i njegove ljude da ih pohvata. 1SA 23:27 U tom doðe glasnik Saulu govoreæi: brže hodi; jer Filisteji udariše na zemlju. 1SA 23:28 Tada se vrati Saul ne tjerajuæi dalje Davida, i otide pred Filisteje. Otuda se prozva ono mjesto Sela-Amalekot. 1SA 24:1 A David otišavši odande stade na tvrdijem mjestima Engadskim. 1SA 24:2 I kad se Saul vrati odagnavši Filisteje, rekoše mu govoreæi: eno Davida u pustinji Engadskoj. 1SA 24:3 Tada uze Saul tri tisuæe ljudi izabranijeh iz svega Izrailja, i otide da traži Davida i ljude njegove po vrletima gdje su divokoze. 1SA 24:4 I doðe k torovima ovèijim ukraj puta gdje bijaše peæina; i Saul uðe u nju rad sebe; a David i njegovi ljudi sjeðahu u kraju u peæini. 1SA 24:5 I rekoše Davidu ljudi njegovi: evo dana, za koji ti reèe Gospod: evo ja ti predajem neprijatelja tvojega u ruke da uèiniš s njim što ti je volja. I David usta, te polako otsijeèe skut od plašta Saulova. 1SA 24:6 A poslije zadrhta srce Davidu što otsijeèe skut Saulu. 1SA 24:7 I reèe svojim ljudima: ne dao Bog da to uèinim gospodaru svojemu, pomazaniku Gospodnjemu, da podignem ruku svoju na nj. Jer je pomazanik Gospodnji. 1SA 24:8 I odvrati rijeèima David ljude svoje i ne dade im da ustanu na Saula. I Saul izašav iz peæine poðe svojim putem. 1SA 24:9 Potom David usta, i izašav iz peæine stade vikati za Saulom govoreæi: care gospodine! A Saul se obazre, a David se savi licem do zemlje i pokloni se. 1SA 24:10 I reèe David Saulu: zašto slušaš što ti kažu ljudi koji govore: eto David traži zlo tvoje? 1SA 24:11 Evo, danas vidješe oèi tvoje da te je Gospod bio predao danas u moje ruke u ovoj peæini, i rekoše mi da te ubijem: ali te poštedjeh, i rekoh: neæu dignuti ruke svoje na gospodara svojega, jer je pomazanik Gospodnji. 1SA 24:12 Evo, oèe moj, evo vidi skut od plašta svojega u mojoj ruci; otsjekoh skut od plašta tvojega, a tebe ne ubih; poznaj i vidi da nema zla ni nepravde u ruci mojoj, i da ti nijesam zgriješio; a ti vrebaš dušu moju da je uzmeš. 1SA 24:13 Gospod neka sudi izmeðu mene i tebe, i neka me osveti od tebe; ali ruka se moja neæe podignuti na te. 1SA 24:14 Kako kaže stara prièa: od bezbožnijeh izlazi bezbožnost; zato se ruka moja neæe podignuti na te. 1SA 24:15 Za kim je izašao car Izrailjev? koga goniš? mrtva psa, buhu jednu. 1SA 24:16 Gospod neka bude sudija, i neka rasudi izmeðu mene i tebe; on neka vidi i raspravi moju parnicu i izbavi me iz ruke tvoje. 1SA 24:17 A kad izgovori David ove rijeèi Saulu, reèe Saul: je li to tvoj glas, sine Davide? I podigavši Saul glas svoj zaplaka. 1SA 24:18 I reèe Davidu: praviji si od mene, jer si mi vratio dobro za zlo koje sam ja tebi uèinio. 1SA 24:19 I danas si mi pokazao da mi dobro èiniš; jer me Gospod dade tebi u ruke, a ti me opet ne ubi. 1SA 24:20 I ko bi našavši neprijatelja svojega pustio ga da ide dobrijem putem? Gospod neka ti vrati dobro za ovo što si mi uèinio danas. 1SA 24:21 I sada, evo, znam da æeš zacijelo biti car, i jako æe biti u tvojoj ruci carstvo Izrailjevo. 1SA 24:22 Zato mi se sada zakuni Gospodom da neæeš istrijebiti sjemena mojega poslije mene, ni imena mojega zatrti u domu oca mojega. 1SA 24:23 I zakle se David Saulu; i Saul otide kuæi svojoj, a David i ljudi njegovi otidoše na tvrdo mjesto. 1SA 25:1 U tom umrije Samuilo i sabra se sav Izrailj, i plakaše za njim, i pogreboše ga u domu njegovu u Rami. A David usta i siðe u pustinju Faransku. 1SA 25:2 A bijaše jedan èovjek u Maonu, a stoka mu bijaše na Karmilu; i bijaše èovjek vrlo bogat, jer imaše tri tisuæe ovaca i tisuæu koza, i tada strizijaše ovce svoje na Karmilu. 1SA 25:3 I bješe ime tomu èovjeku Naval, a ženi mu ime Avigeja; i ona bijaše žena razumna i lijepa, a on bijaše tvrda srca i opak, a bijaše od roda Halevova. 1SA 25:4 I David èu u pustinji da Naval striže ovce. 1SA 25:5 I posla David deset momaka, i reèe David momcima: idite na Karmil, i otidite k Navalu, i pozdravite ga od mene. 1SA 25:6 I recite mu: zdravo! i mir da ti je, i domu tvojemu da je mir, i svemu što imaš da je mir! 1SA 25:7 Èuo sam da strižeš ovce; pastiri su tvoji bivali kod nas, i ne uèinismo im nepravde, i ništa im nije nestalo dokle god bijahu na Karmilu. 1SA 25:8 Pitaj sluge svoje, i kazaæe ti. Neka ovi momci naðu milost pred tobom, jer doðosmo u dobar dan. Daj slugama svojim i Davidu sinu svojemu što ti doðe do ruke. 1SA 25:9 I doðoše momci Davidovi, i kazaše Navalu u ime Davidovo sve ove rijeèi, i umuèaše. 1SA 25:10 A Naval odgovori slugama Davidovijem i reèe: ko je David? i ko je sin Jesejev? Danas ima mnogo sluga koje bježe od svojih gospodara. 1SA 25:11 Eda li æu uzeti hljeb svoj i vodu svoju i meso što sam poklao za ljude koji mi strigu ovce, pa dati ljudima kojih ne znam odakle su? 1SA 25:12 Tada se vratiše momci Davidovi svojim putem, vratiše se, i došavši kazaše mu sve ove rijeèi. 1SA 25:13 A David reèe svojim ljudima: pripašite svaki svoj maè. I pripasaše svaki svoj maè, i David pripasa svoj maè; i poðe za Davidom do èetiri stotine ljudi, a dvjesta ostaše kod prtljaga. 1SA 25:14 Ali Avigeji ženi Navalovoj kaza jedan izmeðu sluga njegovijeh govoreæi: evo, David posla iz pustinje poslanike da pozdravi gospodara našega, a on ih otjera. 1SA 25:15 A ti su nam ljudi bili vrlo dobri, niti nam uèiniše krivo, niti nam èega nesta dokle god bijasmo kod njih u polju. 1SA 25:16 Nego nam bijahu zidovi i noæu i danju, dokle god bijasmo kod njih pasuæi ovce. 1SA 25:17 Zato sada gledaj i promisli šta æeš èiniti, jer je gotovo zlo gospodaru našemu i svemu domu njegovu; a on je zao èovjek, da mu se ne može govoriti. 1SA 25:18 Tada Avigeja brže uze dvjesta hljebova i dvije mješine vina i pet ovaca zgotovljenijeh i pet mjerica pržena žita, i sto grozdova suhoga grožða i dvjesta gruda suhih smokava, i metnu na magarce. 1SA 25:19 I reèe momcima svojim: hajdete naprijed, a ja æu iæi za vama. A mužu svojemu Navalu ništa ne reèe. 1SA 25:20 I sjedavši na magarca iðaše ispod gore, a gle, David i ljudi njegovi slažahu pred nju, i sukobi se s njima. 1SA 25:21 A David govoraše: ele sam zaludu èuvao sve što je taj imao u pustinji da mu ništa ne bješe nestalo od svega što ima; jer mi vrati zlo za dobro. 1SA 25:22 To neka uèini Bog neprijateljima Davidovijem i to neka doda, ako mu do zore od svega što ima ostavim i ono što mokri uza zid. 1SA 25:23 A kad Avigeja ugleda Davida, brže siðe s magarca, i pade pred Davidom na lice svoje i pokloni se do zemlje; 1SA 25:24 I padnuvši mu k nogama reèe: na meni, gospodaru, neka bude ta krivica; ali da progovori sluškinja tvoja tebi, i èuj rijeèi sluškinje svoje. 1SA 25:25 Neka gospodar moj ne gleda na toga nevaljaloga èovjeka, Navala, jer je kao ime što mu je; Naval mu je ime, i bezumlje je kod njega. A ja sluškinja tvoja nijesam vidjela momaka gospodara svojega, koje si slao. 1SA 25:26 Zato sada, gospodaru, tako živ bio Gospod i tako živa bila duša tvoja, Gospod ti ne da da ideš na krv i da se osvetiš svojom rukom. Zato sada neka bude neprijateljima tvojim kao Navalu i svjema koji traže zla gospodaru mojemu. 1SA 25:27 Evo dar što je donijela sluškinja gospodaru svojemu, da se da momcima koji idu za gospodarom mojim. 1SA 25:28 Oprosti sluškinji svojoj krivicu; jer æe Gospod zacijelo naèiniti tvrdu kuæu gospodaru mojemu; jer ratove Gospodnje vodi gospodar moj i nije se našlo zlo na tebi nikad tvoga vijeka. 1SA 25:29 I da ustane èovjek da te goni i traži dušu tvoju, duša æe gospodara mojega biti vezana u svežnju živijeh kod Gospoda Boga tvojega, a duše æe neprijatelja tvojih baciti kao iz praæe. 1SA 25:30 I kad Gospod uèini gospodaru mojemu svako dobro koje ti je obrekao, i postavi te voðem Izrailju, 1SA 25:31 Neæe ti biti spoticanja ni sablazni srcu gospodara mojega da je prolio krv ni za što i da se sam osvetio gospodar moj. I kad uèini Gospod dobro gospodaru mojemu, opomenuæeš se sluškinje svoje. 1SA 25:32 Tada reèe David Avigeji: da je blagosloven Gospod Bog Izrailjev, koji te danas posla meni na susret! 1SA 25:33 I da su blagoslovene rijeèi tvoje, i ti da si blagoslovena, koja me odvrati danas da ne idem na krv i osvetim se svojom rukom. 1SA 25:34 Doista, tako živ bio Gospod Bog Izrailjev, koji mi ne dade da ti uèinim zlo, da mi nijesi brže izašla na susret, ne bi ostalo Navalu do zore ni ono što uza zid mokri. 1SA 25:35 I primi David iz ruke njezine što mu bješe donijela, i reèe joj: idi s mirom kuæi svojoj; eto, poslušah te, i pogledah na te. 1SA 25:36 Potom se Avigeja vrati k Navalu; a gle, kod njega gozba u kuæi, kao carska gozba, i srce Navalu bješe veselo, i bijaše pijan vrlo. Zato mu ona ne reèe ništa do jutra. 1SA 25:37 A ujutru, kad se Naval otrijezni, kaza mu žena sve ovo; a u njemu obamrije srce njegovo, i on posta kao kamen. 1SA 25:38 A kad proðe do deset dana, udari Gospod Navala, te umrije. 1SA 25:39 A kad David èu da je umro Naval, reèe: da je blagosloven Gospod, koji osveti sramotu moju od Navala, i zadrža slugu svojega oda zla, a obrati Gospod Navalu na glavu zloæu njegovu. Potom posla David i poruèi Avigeji da æe je uzeti za ženu. 1SA 25:40 I sluge Davidove doðoše k Avigeji na Karmil, i rekoše joj govoreæi: David nas posla k tebi da te uzme za ženu. 1SA 25:41 A ona usta i pokloni se licem do zemlje, i reèe: evo sluškinje tvoje, da služi i da pere noge slugama gospodara svojega. 1SA 25:42 Potom brže usta Avigeja, i sjede na magarca, i pet djevojaka njezinijeh poðe za njom, i otide za poslanicima Davidovijem, i posta mu žena. 1SA 25:43 A David uze i Ahinoamu iz Jezraela, i obje mu bjehu žene. 1SA 25:44 Jer Saul dade Mihalu kæer svoju, ženu Davidovu, Faltiju sinu Laisovu iz Galima. 1SA 26:1 Opet doðoše Zifeji k Saulu u Gavaju govoreæi: ne krije li se David na brdu Eheli prema Gesimonu? 1SA 26:2 A Saul se podiže i siðe u pustinju Zifsku, i s njim tri tisuæe ljudi izabranijeh iz Izrailja, da traži Davida u pustinji Zifskoj. 1SA 26:3 I stade Saul u oko na brdu Eheli prema Gesimonu kraj puta; a David osta u pustinji, i opazi da Saul ide za njim u pustinju. 1SA 26:4 I posla David uhode, i od njih dozna zacijelo da je došao Saul. 1SA 26:5 Tada se podiže David i doðe na mjesto gdje Saul bijaše s vojskom. I David vidje mjesto gdje spavaše Saul i Avenir sin Nirov vojvoda njegov; a spavaše Saul meðu kolima a narod ležaše oko njega. 1SA 26:6 I David progovori i reèe Ahimelehu Hetejinu i Avisaju sinu Serujinu bratu Joavovu: ko æe siæi sa mnom k Saulu u oko? A Avisaj odgovori: ja æu siæi s tobom. 1SA 26:7 I tako David i Avisaj doðoše noæu k narodu; a gle, Saul ležaše i spavaše izmeðu kola, i koplje mu bješe èelo glave pobodeno u zemlju; Avenir pak i narod ležahu oko njega. 1SA 26:8 Tada reèe Avisaj Davidu: danas ti dade Bog neprijatelja tvojega u ruke; zato sada da ga probodem kopljem za zemlju jedanput, neæu više. 1SA 26:9 A David reèe Avisaju: nemoj ga ubiti; jer ko æe podignuti ruku svoju na pomazanika Gospodnjega i biti prav? 1SA 26:10 Još reèe David: tako živ bio Gospod, Gospod æe ga ubiti, ili æe doæi dan njegov da umre, ili æe izaæi u boj i poginuti. 1SA 26:11 Ne dao mi Bog da dignem ruku svoju na pomazanika Gospodnjega! Nego uzmi sada koplje što mu je èelo glave i èašu za vodu, pa da idemo. 1SA 26:12 I David uze koplje i èašu za vodu, što bješe èelo glave Saulu, i otidoše; i niko ih ne vidje ni osjeti, niti se koji probudi, nego svi spavahu; jer bješe napao na njih tvrd san od Gospoda. 1SA 26:13 I David prešav na drugu stranu stade navrh brda izdaleka; i bješe izmeðu njih mnogo mjesta. 1SA 26:14 I stade David vikati narod i Avenira sina Nirova govoreæi: što se ne odzivaš, Avenire? A Avenir se odazva i reèe: koji si ti što vièeš cara? 1SA 26:15 A David reèe Aveniru: nijesi li ti junak? i ko je kao ti u Izrailju? Zašto nijesi èuvao cara gospodara svojega? Jer je išao jedan iz naroda da ubije gospodara tvojega. 1SA 26:16 Nijesi dobro radio. Tako da je živ Gospod, zaslužili ste smrt što nijeste èuvali gospodara svojega, pomazanika Gospodnjega. Eto, gledaj, gdje je koplje carevo i èaša za vodu što mu bješe èelo glave? 1SA 26:17 Tada Saul pozna glas Davidov, i reèe: je li to tvoj glas, sine Davide? A David reèe: moj je glas, care gospodaru! 1SA 26:18 Još reèe: zašto gospodar moj goni slugu svojega? jer šta sam uèinio? i kako je zlo u ruci mojoj? 1SA 26:19 Zato sada care gospodaru moj, poslušaj rijeèi sluge svojega. Ako te Gospod draži na mene, neka mu je ugodan prinos tvoj; ako li sinovi èovjeèiji, prokleti su pred Gospodom, jer me izagnaše danas da se ne držim našljedstva Gospodnjega, i rekoše: idi, služi tuðim bogovima. 1SA 26:20 Ali sada da ne padne krv moja na zemlju daleko od oèiju Gospodnjih; jer car Izrailjev izide da traži buhu jednu, kao kad ko goni jarebicu po planini. 1SA 26:21 Tada reèe Saul: zgriješio sam; vrati se, sine Davide, neæu ti otsele èiniti zla, kad ti danas draga bi duša moja; evo, ludo sam radio i pogriješio sam veoma. 1SA 26:22 A David odgovori i reèe: evo koplja careva; neka doðe koji od momaka i neka ga uzme. 1SA 26:23 A Gospod æe platiti svakome po pravdi njegovoj i po vjeri njegovoj. Jer te bješe predao Gospod danas u ruke moje, ali ne htjeh dignuti ruke svoje na pomazanika Gospodnjega. 1SA 26:24 I zato, evo, kako je danas meni draga bila duša tvoja, tako neka bude draga moja duša pred Gospodom, i neka me izbavi iz svake nevolje. 1SA 26:25 A Saul reèe Davidu: da si blagosloven, sine moj Davide! izvršiæeš i nadvladaæeš. Tada David otide svojim putem, a Saul se vrati u svoje mjesto. 1SA 27:1 Ali David reèe u srcu svojem: poginuæu kadgod od ruke Saulove; nema bolje za me nego da pobjegnem u zemlju Filistejsku, te æe me se Saul okaniti i neæe me više tražiti po krajevima Izrailjevijem; tako æu se izbaviti iz ruku njegovijeh. 1SA 27:2 Tada se podiže David i otide sa šest stotina ljudi koji bijahu s njim k Ahisu sinu Maohovu caru Gatskom. 1SA 27:3 I osta David kod Ahisa u Gatu i ljudi njegovi, svaki sa svojom porodicom, David sa dvije žene svoje, Ahinoamom iz Jezraela i Avigejom iz Karmila ženom Navalovom. 1SA 27:4 I kad javiše Saulu da je David utekao u Gat, presta ga tražiti. 1SA 27:5 A David reèe Ahisu: ako sam našao milost pred tobom, neka mi dadu mjesto u kom gradu ove zemlje, da sjedim ondje, jer zašto da sjedi sluga tvoj s tobom u carskom gradu? 1SA 27:6 I dade mu Ahis onoga dana Siklag. Zato Siklag pripada carevima Judinijem do današnjega dana. 1SA 27:7 I osta David u zemlji Filistejskoj godinu i èetiri mjeseca. 1SA 27:8 I izlažaše David sa svojim ljudima, i udaraše na Gesureje i Gerzeje i na Amalike; jer ti narodi življahu od starine u onoj zemlji od Sura pa do zemlje Misirske. 1SA 27:9 I pustošaše David onu zemlju ne ostavljajuæi u životu ni èovjeka ni žene, i otimaše ovce i volove i magarce i kamile i ruho, i vraæajuæi se dolažaše k Ahisu. 1SA 27:10 I Ahis pitaše: gdje ste danas udarali? A David govoraše: na južnu stranu Judinu, i na južnu stranu Jerameilsku, i na južnu stranu Kenejsku. 1SA 27:11 Ali ne ostavljaše David u životu ni èovjeka ni žene da dovede u Gat govoreæi: da nas ne tuže govoreæi: tako je uradio David. I taki mu bijaše obièaj za sve vrijeme dokle bijaše u zemlji Filistejskoj. 1SA 27:12 I Ahis vjerovaše Davidu, i govoraše: baš se omrazio s narodom svojim Izrailjem; zato æe mi biti sluga dovijeka. 1SA 28:1 I u ono vrijeme skupiše Filisteji vojsku svoju da zavojšte na Izrailja; i reèe Ahis Davidu: znaj da æeš iæi sa mnom na vojsku ti i tvoji ljudi. 1SA 28:2 A David reèe Ahisu: sad æeš vidjeti šta æe uèiniti tvoj sluga. A Ahis reèe Davidu: zato æu te postaviti da si èuvar glave moje svagda. 1SA 28:3 A Samuilo bijaše umro, i plaka za njim sav Izrailj, i pogreboše ga u Rami, u njegovu gradu. I Saul bijaše istrijebio iz zemlje gatare i vraèare. 1SA 28:4 I Filisteji skupivši se doðoše i stadoše u oko kod Sunima; skupi i Saul sve Izrailjce, i stadoše u oko kod Gelvuje. 1SA 28:5 Saul pak videæi vojsku Filistejsku uplaši se, i srce mu uzdrhta veoma. 1SA 28:6 I upita Saul Gospoda, ali mu Gospod ne odgovori ni u snu ni preko Urima, ni preko proroka. 1SA 28:7 I Saul reèe slugama svojim: tražite mi ženu s duhom vraèarskim, da otidem k njoj i upitam je. A sluge mu rekoše: evo u Endoru ima žena u kojoj je duh vraèarski. 1SA 28:8 Tada se Saul preruši obukav druge haljine, i otide sa dva èovjeka, i doðe k onoj ženi noæu; i on joj reèe: hajde vraèaj mi duhom vraèarskim, i dozovi mi onoga koga ti kažem. 1SA 28:9 Ali mu žena reèe: ta ti znaš šta je uèinio Saul i kako je istrijebio iz zemlje gatare i vraèare; zašto dakle meæeš zamku duši mojoj da me ubiješ? 1SA 28:10 A Saul joj se zakle Gospodom govoreæi: tako živ bio Gospod! neæe ti biti ništa za to. 1SA 28:11 Tada reèe žena: koga da ti dozovem? A on reèe: Samuila mi dozovi. 1SA 28:12 A kad žena vidje Samuila, povika iza glasa, i reèe žena Saulu govoreæi: zašto si me prevario? ta ti si Saul. 1SA 28:13 A car joj reèe: ne boj se; nego šta si vidjela? A žena reèe Saulu: bogove sam vidjela gdje izlaze iz zemlje. 1SA 28:14 On joj opet reèe: kakav je? Ona mu reèe: star èovjek izlazi ogrnut plaštem. Tada razumje Saul da je Samuilo, i savi se licem do zemlje i pokloni se. 1SA 28:15 A Samuilo reèe Saulu: zašto si me uznemirio i izazvao? Odgovori Saul: u nevolji sam velikoj, jer Filisteji zavojštiše na me, a Bog je otstupio od mene, i ne odgovara mi više ni preko proroka ni u snu, zato pozvah tebe da mi kažeš šta æu èiniti. 1SA 28:16 A Samuilo reèe: pa što mene pitaš, kad je Gospod otstupio od tebe i postao ti neprijatelj? 1SA 28:17 Gospod je uèinio kako je kazao preko mene; jer je Gospod istrgao carstvo iz tvoje ruke i dao ga bližnjemu tvojemu Davidu; 1SA 28:18 Jer nijesi poslušao glasa Gospodnjega, niti si izvršio žestokoga gnjeva njegova na Amaliku; zato ti je danas Gospod to uèinio. 1SA 28:19 I Gospod æe predati i Izrailja s tobom u ruke Filistejima; te æeš sjutra ti i sinovi tvoji biti kod mene; i oko Izrailjski predaæe Gospod u ruke Filistejima. 1SA 28:20 A Saul ujedanput pade na zemlju kolik je dug, jer se vrlo uplaši od rijeèi Samuilovijeh, i ne bješe snage u njemu, jer ne bješe ništa jeo vas dan i svu noæ. 1SA 28:21 Tada žena pristupi k Saulu, i videæi ga vrlo uplašena reèe mu: evo, sluškinja te je tvoja poslušala, i nijesam za život svoj marila da bih te poslušala što si mi kazao. 1SA 28:22 Nego sada i ti poslušaj šta æe ti sluškinja tvoja kazati: postaviæu ti malo hljeba, te jedi da se okrijepiš da se možeš vratiti svojim putem. 1SA 28:23 A on ne htje, i reèe: neæu jesti. Ali navališe na nj sluge njegove i žena, te ih posluša, i ustavši sa zemlje sjede na postelju. 1SA 28:24 A žena imaše kod kuæe tele ugojeno, i brže ga zakla, i uze brašna te umijesi i ispeèe hljebove prijesne. 1SA 28:25 Potom postavi Saulu i slugama njegovijem, te jedoše. A poslije ustaše i otidoše iste noæi. 1SA 29:1 A Filisteji skupiše svu vojsku svoju kod Afeka, a Izrailj stade u oko kod izvora u Jezraelu. 1SA 29:2 I knezovi Filistejski iðahu sa stotinama i tisuæama; a David i njegovi ljudi iðahu najposlije s Ahisom. 1SA 29:3 I rekoše knezovi Filistejski: što æe ti Jevreji? A Ahis reèe knezovima Filistejskim: nije li ovo David sluga cara Izrailjskoga Saula, koji je kod mene toliko vremena, toliko godina, i ne naðoh na njemu ništa otkako je dobjegao do ovoga dana? 1SA 29:4 Ali se rasrdiše na nj knezovi Filistejski, i rekoše mu knezovi Filistejski: pošlji natrag toga èovjeka, neka se vrati u svoje mjesto gdje si ga postavio, i neka ne ide s nama u boj, da se ne okrene na nas u boju; jer èim bi se opet umilio gospodaru svojemu ako ne glavama ovijeh ljudi? 1SA 29:5 Nije li to David o kojem se pjevalo igrajuæi i govorilo: zgubi Saul svoju tisuæu, ali David svojih deset tisuæa? 1SA 29:6 Tada Ahis dozva Davida, i reèe mu: tako bio živ Gospod, ti si pošten, i milo mi je da hodiš sa mnom u boj; jer ne naðoh nikakoga zla na tebi otkako si došao k meni do ovoga dana; ali nijesi po volji knezovima. 1SA 29:7 Nego vrati se i idi s mirom da ne uèiniš što što ne bi bilo milo knezovima Filistejskim. 1SA 29:8 A David reèe Ahisu: ali šta sam uèinio? šta li si našao na sluzi svojem otkako sam kod tebe do ovoga dana, da ne idem da se bijem s neprijateljima gospodara svojega cara? 1SA 29:9 A Ahis odgovarajuæi reèe Davidu: znam; doista si mi mio kao anðeo Božji; ali knezovi Filistejski rekoše: neka ne ide s nama u boj. 1SA 29:10 Nego ustani sjutra rano sa slugama gospodara svojega koje su došle s tobom; ustanite rano èim svane, pa idite. 1SA 29:11 I urani David i ljudi njegovi, i otide rano, i vrati se u zemlju Filistejsku; a Filisteji otidoše u Jezrael. 1SA 30:1 I treæi dan doðe David sa svojim ljudima u Siklag, a Amalici bijahu udarili na južnu stranu i na Siklag, i razvalili Siklag i ognjem ga spalili. 1SA 30:2 I bjehu zarobili ženskinje koje bješe ondje, i malo i veliko; ali ne bjehu ubili nikoga, nego ih bjehu odveli i otišli svojim putem. 1SA 30:3 I kad David doðe sa svojim ljudima u grad, a to grad spaljen ognjem, i žene njihove i sinovi i kæeri njihove zarobljene. 1SA 30:4 I podiže David i narod koji bijaše s njim glas svoj, i plakaše dokle veæ ne mogoše plakati. 1SA 30:5 I obje žene Davidove zarobiše se, Ahinoama iz Jezraela i Avigeja iz Karmila žena Navalova. 1SA 30:6 I David bješe na muci velikoj, jer narod govoraše da ga zaspu kamenjem; jer žalostan bješe sav narod, svaki za sinovima svojim i za kæerima svojim; ali se David ohrabri u Gospodu Bogu svojem. 1SA 30:7 I reèe David Avijataru svešteniku sinu Ahimelehovu: uzmi opleæak za me. I uze Avijatar opleæak za Davida. 1SA 30:8 I upita David Gospoda govoreæi: hoæu li potjerati tu èetu? hoæu li je stignuti? A Gospod mu reèe: potjeraj, jer æeš zacijelo stignuti i izbaviæeš. 1SA 30:9 I poðe David sa šest stotina ljudi što bijahu s njim, i doðoše do potoka Vosora; i ondje ostaše jedni. 1SA 30:10 A David sa èetiri stotine ljudi potjera dalje, a dvjesta ljudi osta, koji sustaše te ne mogoše prijeæi preko potoka Vosora. 1SA 30:11 I naðoše jednoga Misirca u polju, i dovedoše ga k Davidu, i dadoše mu hljeba da jede i vode da pije, 1SA 30:12 I dadoše mu grudu smokava i dva grozda suha. I pojedavši oporavi se, jer tri dana i tri noæi ne bješe ništa jeo niti vode pio. 1SA 30:13 Tada mu reèe David: èiji si ti? i odakle si? A on reèe: ja sam rodom Misirac, sluga jednoga Amalika, a gospodar me ostavi, jer se razboljeh prije tri dana. 1SA 30:14 Udarismo na južnu stranu Heretejsku i na Judinu i na južnu stranu Halevovu, i Siklag spalismo ognjem. 1SA 30:15 A David mu reèe: bi li me mogao odvesti k toj èeti? A on reèe: zakuni mi se Bogom da me neæeš pogubiti ni izdati u ruke mojemu gospodaru, pa æu te odvesti k toj èeti. 1SA 30:16 I odvede ga; i gle, oni se bijahu raširili po svoj zemlji onoj jeduæi i pijuæi i veseleæi se velikim plijenom koji zaplijeniše iz zemlje Filistejske i iz zemlje Judine. 1SA 30:17 I David ih bi od veèera do veèera drugoga dana, te niko ne uteèe, osim èetiri stotine mladiæa, koji sjedavši na kamile pobjegoše. 1SA 30:18 I tako izbavi David sve što bijahu uzeli Amalici, i obje žene svoje izbavi David. 1SA 30:19 I ništa ne izgubiše, ni malo ni veliko, ni sinove ni kæeri, ni što od plijena i od svega što im bijahu uzeli; sve povrati David. 1SA 30:20 Takoðer uze David i ostale sve ovce i volove, koje goneæi pred svojom stokom govorahu: ovo je plijen Davidov. 1SA 30:21 I kad se vrati David k onijem dvjesta ljudi koji bjehu sustali te ne mogoše iæi za Davidom, i koje ostavi na potoku Vosoru, izidoše na susret Davidu i narodu koji bijaše s njim. I David pristupivši k narodu pozdravi ih. 1SA 30:22 Tada progovoriše svi zli i nevaljali ljudi izmeðu onijeh koji su išli s Davidom, i rekoše: što nijesu išli s nama, zato da im ne damo od plijena koji izbavismo, nego svaki ženu svoju i sinove svoje neka uzmu, pa nek idu. 1SA 30:23 Ali David reèe: nemojte tako èiniti, braæo moja, s onijem što nam je dao Gospod koji nas je saèuvao i dao nam u ruke èetu koja bješe izašla na nas. 1SA 30:24 I ko æe vas poslušati u tome? jer kakav je dio onome koji ide u boj taki je i onome koji ostane kod prtljaga; jednako treba da podijele. 1SA 30:25 Tako bi od toga dana unapredak, i to posta uredba i zakon u Izrailju do danas. 1SA 30:26 I kad doðe David u Siklag, posla od plijena starješinama Judinijem, prijateljima svojim, govoreæi: evo vam dar od plijena neprijatelja Gospodnjih; 1SA 30:27 Onima u Vetilju, i onima u Ramotu na jugu, i onima u Jatiru, 1SA 30:28 I onima u Aroiru, i onima u Sifmotu, i onima u Estemoji, 1SA 30:29 I onima u Rahalu, i onima u gradovima Jerameilskim, i onima u gradovima Kenejskim, 1SA 30:30 I onima u Ormi, i onima u Hor-Asanu, i onima u Atahu, 1SA 30:31 I onima u Hevronu i po svijem mjestima u koja je dolazio David s ljudima svojim. 1SA 31:1 A Filisteji se pobiše s Izrailjcima, i pobjegoše Izrailjci ispred Filisteja, i padahu mrtvi na gori Gelvuji. 1SA 31:2 I stigoše Filisteji Saula i sinove njegove; i pogubiše Filisteji Jonatana i Avinadava i Melhi-Suva, sinove Saulove. 1SA 31:3 I boj posta žešæi oko Saula, i naðoše ga strijelci, i on se vrlo uplaši od strijelaca. 1SA 31:4 I reèe Saul momku koji mu nošaše oružje: izvadi maè svoj i probodi me, da ne doðu ti neobrezani i probodu me i narugaju mi se. Ali ne htje momak što mu nošaše oružje, jer ga bješe vrlo strah. Tada Saul uze maè, i baci se na nj. 1SA 31:5 A kad momak koji nošaše oružje vidje Saula mrtva, baci se i on na svoj maè i umrije s njim. 1SA 31:6 Tako pogibe Saul i tri sina njegova i momak koji mu nošaše oružje i svi ljudi njegovi zajedno onoga dana. 1SA 31:7 A Izrailjci koji bijahu s ovu stranu potoka i s ovu stranu Jordana kad vidješe gdje Izrailjci pobjegoše i gdje pogibe Saul i njegovi sinovi, ostaviše gradove i pobjegoše, te doðoše Filisteji i ostaše u njima. 1SA 31:8 A sjutradan doðoše Filisteji da svlaèe mrtve; i naðoše Saula i tri sina njegova gdje leže na gori Gelvuji. 1SA 31:9 I otsjekoše mu glavu, i skidoše oružje s njega, i poslaše u zemlju Filistejsku na sve strane da se objavi u kuæi njihovijeh lažnijeh bogova i po narodu. 1SA 31:10 I ostaviše oružje njegovo u kuæi Astarotinoj, a tijelo njegovo objesiše na zid Vet-sanski. 1SA 31:11 A èuše stanovnici u Javisu Galadovu šta uèiniše Filisteji od Saula. 1SA 31:12 I podigoše se svi ljudi hrabri, i išavši svu noæ skidoše tijelo Saulovo i tjelesa sinova njegovijeh sa zida Vet-sanskoga, pa se vratiše u Javis, i ondje ih spališe. 1SA 31:13 I uzeše kosti njihove i pogreboše ih pod drvetom u Javisu, i postiše sedam dana. 2SA 1:1 A po smrti Saulovoj, kad se David vrati pobivši Amalike i osta u Siklagu dva dana, 2SA 1:2 Treæega dana, gle, doðe jedan iz vojske Saulove razdrtijeh haljina i glave posute prahom; i došav k Davidu pade na zemlju i pokloni se. 2SA 1:3 I reèe mu David: otkuda ideš? A on mu reèe: iz okola Izrailjskoga utekoh. 2SA 1:4 A David mu reèe: šta bi? kaži mi. A on reèe: narod pobježe iz boja; i mnogo naroda pade i izgibe, pogibe i Saul i sin mu Jonatan. 2SA 1:5 A David reèe momku koji mu donese glas: kako znaš da je poginuo Saul i sin mu Jonatan? 2SA 1:6 A momak koji mu donese glas reèe: sluèajno doðoh na goru Gelvuju, a to se Saul naslonio na koplje svoje, kola i konjici približavahu se k njemu. 2SA 1:7 A on obazrevši se natrag ugleda me, pa me viknu, a ja mu rekoh: evo me. 2SA 1:8 A on mi reèe: ko si? A ja mu rekoh: Amalik sam. 2SA 1:9 A on mi reèe: pristupi k meni i ubij me; jer me obuzeše muke, a još je sasvijem duša u meni. 2SA 1:10 I pristupih k njemu i ubih ga, jer sam znao da neæe ostati živ pošto pade; i uzeh vijenac carski koji mu bješe na glavi i grivnu koja mu bješe na ruci, i evo donesoh gospodaru svojemu. 2SA 1:11 Tada David zgrabi haljine na sebi i razdrije ih; tako i svi ljudi koji bijahu s njim. 2SA 1:12 I ridaše i plakaše, i postiše do veèera za Saulom i za Jonatanom sinom njegovijem i za narodom Gospodnjim i za domom Izrailjevijem što izgiboše od maèa. 2SA 1:13 I reèe David momku koji mu donese glas: odakle si? A on reèe: ja sam sin jednoga došljaka Amalika. 2SA 1:14 Reèe mu David: kako te nije bilo strah podiæi ruku svoju i ubiti pomazanika Gospodnjega? 2SA 1:15 I dozva David jednoga izmeðu momaka svojih i reèe: hodi, pogubi ga. A on ga udari, te umrije. 2SA 1:16 I reèe mu David: krv tvoja na tvoju glavu; jer tvoja usta svjedoèiše na te govoreæi: ja sam ubio pomazanika Gospodnjega. 2SA 1:17 Tada David narica ovako za Saulom i za Jonatanom sinom njegovijem, 2SA 1:18 I izgovori, da bi se uèili sinovi Judini luku, i eto je napisano u knjizi istinitoga: 2SA 1:19 Diko Izrailjeva! na tvojim visinama pobijeni su; kako padoše junaci? 2SA 1:20 Ne kazujte u Gatu, i ne razglašujte po ulicama Askalonskim, da se ne vesele kæeri Filistejske i da ne igraju kæeri neobrezanijeh. 2SA 1:21 Gore Gelvujske! ne padala rosa ni dažd na vas, i ne rodilo polje za prinos, jer je tu baèen štit s junaka, štit Saulov, kao da nije pomazan uljem. 2SA 1:22 Bez krvi pobijenijeh i bez masti od junaka nije se vraæao luk Jonatanov, niti je maè Saulov dolazio natrag prazan. 2SA 1:23 Saul i Jonatan, mili i dragi za života, ni na smrti se ne rastaviše; lakši od orlova bijahu. 2SA 1:24 Kæeri Izrailjeve! plaèite za Saulom, koji vas je oblaèio u skerlet lijepo, i kitio vas zlatnijem zakladima po haljinama vašim. 2SA 1:25 Kako padoše junaci u boju! Jonatan kako pogibe na tvojim visinama! 2SA 1:26 Žao mi je za tobom, brate Jonatane; bio si mi mio vrlo; veæa mi je bila ljubav tvoja od ljubavi ženske. 2SA 1:27 Kako padoše junaci, i propade oružje ubojito! 2SA 2:1 A poslije toga David upita Gospoda govoreæi: hoæu li otiæi u koji grad Judin? A Gospod mu reèe: otidi. A David reèe: u koji da otidem? Reèe: Hevron. 2SA 2:2 I David otide onamo sa dvije žene svoje, Ahinoamom iz Jezraela i Avigejom koja prije bješe žena Navala iz Karmila. 2SA 2:3 I ljude koji bijahu s njim odvede David, sve s porodicama njihovijem, i nastaniše se po gradovima Hevronskim. 2SA 2:4 I doðoše ljudi od Jude, i pomazaše ondje Davida za cara nad domom Judinijem. I javiše Davidu govoreæi: ljudi iz Javisa Galadova pogreboše Saula. 2SA 2:5 I David posla poslanike k ljudima u Javisu Galadovu, i reèe im: da ste blagosloveni Gospodu što uèiniste milost gospodaru svojemu, Saulu, i pogreboste ga. 2SA 2:6 Zato da uèini Gospod vama milost i vjeru; a ja æu vam uèiniti dobro, što ste to uèinili. 2SA 2:7 I neka vam se ukrijepe ruke i budite hrabri; jer Saul gospodar vaš pogibe, a dom Judin pomaza mene za cara nad sobom. 2SA 2:8 Ali Avenir sin Nirov vojvoda Saulov uze Isvosteja sina Saulova, i odvede ga u Mahanajim. 2SA 2:9 I zacari ga nad Galadom i nad Asurom i Jezraelom i Jefremom i Venijaminom i nad svijem Izrailjem. 2SA 2:10 Èetrdeset godina bješe Isvosteju sinu Saulovu kad poèe carovati nad Izrailjem; i carova dvije godine. Samo dom Judin držaše se Davida. 2SA 2:11 A David carova u Hevronu nad domom Judinijem sedam godina i šest mjeseca. 2SA 2:12 Potom izide Avenir sin Nirov i sluge Isvosteja sina Saulova iz Mahanajima u Gavaon. 2SA 2:13 Takoðe i Joav sin Serujin i sluge Davidove izidoše i sretoše se s njima kod jezera Gavaonskoga, i stadoše jedni s jedne strane jezera a drugi s druge strane. 2SA 2:14 Tada reèe Avenir Joavu: neka ustanu momci i neka se proigraju pred nama. I reèe Joav: neka ustanu. 2SA 2:15 I ustaše, i izidoše na broj: dvanaest od Venijamina sa strane Isvosteja sina Saulova, i dvanaest izmeðu sluga Davidovijeh. 2SA 2:16 I uhvatiše jedan drugoga za glavu, i tisnu jedan drugomu maè svoj u bok, i popadaše zajedno. Otuda se prozva ono mjesto Halkat-Asurim kod Gavaona. 2SA 2:17 I bi žestok boj onoga dana; i sluge Davidove razbiše Avenira i Izrailjce. 2SA 2:18 A ondje bijahu tri sina Serujina: Joav i Avisaj i Asailo. A Asailo bijaše lak na nogu kao srna u polju; 2SA 2:19 I potjera Asailo Avenira, i ne svrnu ni nadesno ni nalijevo iza Avenira. 2SA 2:20 I Avenir obazre se natrag i reèe: jesi li ti, Asailo? A on reèe: ja sam. 2SA 2:21 A Avenir mu reèe: svrni nadesno ili nalijevo, i uzmi jednoga od tijeh momaka, i skini odoru s njega. Ali ne htje Asailo svrnuti iza njega. 2SA 2:22 I Avenir opet reèe Asailu: otstupi od mene; zašto da te sastavim sa zemljom? i kako bih smeo pogledati u Joava brata tvojega? 2SA 2:23 Ali on ne htje otstupiti; i Avenir ga udari kopljem pod peto rebro, i izaðe mu koplje na leða, te on pade ondje i umrije na mjesto. I ko god doðe na ono mjesto gdje pade i pogibe Asailo, ustavljaše se. 2SA 2:24 Ali Joav i Avisaj potjeraše Avenira, i sunce zaðe kad doðoše do brda Ame, koja je prema Giji na putu u pustinju Gavaonsku. 2SA 2:25 I skupiše se sinovi Venijaminovi za Avenirom, te se naèini èeta, i stadoše na vrh jednoga brda. 2SA 2:26 I Avenir viknu Joava i reèe: hoæe li maè proždirati dovijeka? ne znaš li da jadi bivaju napošljetku? zašto veæ ne kažeš narodu da se proðu braæe svoje? 2SA 2:27 A Joav reèe: tako živ bio Bog, da nijesi kazao, narod bi još jutros otišao, nijedan ne bi tjerao brata svojega. 2SA 2:28 Tada zatrubi Joav u trubu, i ustavi se sav narod i prestaše tjerati Izrailja, i ne biše se više. 2SA 2:29 I tako Avenir i ljudi njegovi idoše preko polja cijelu onu noæ, i prijeðoše preko Jordana, i prošavši sav Vitron doðoše u Mahanajim. 2SA 2:30 A Joav se vrati od Avenira, i kad skupi sav narod, ne bješe od sluga Davidovijeh devetnaest ljudi i Asaila. 2SA 2:31 Ali sluge Davidove pobiše sinova Venijaminovijeh, ljudi Avenirovijeh, tri stotine i šezdeset ljudi, koji izgiboše. 2SA 2:32 A Asaila uzeše i pogreboše u grobu oca njegova koji bijaše u Vitlejemu. I Joav i ljudi njegovi idoše svu noæ, i osvanuše u Hevronu. 2SA 3:1 I dugo bijaše rat izmeðu doma Saulova i doma Davidova; ali David sve veæma jaèaše a dom Saulov postajaše sve slabiji. 2SA 3:2 I Davidu se rodiše sinovi u Hevronu: prvenac mu bješe Amnon od Ahinoame Jezraeljanke; 2SA 3:3 Drugi bješe Hileav od Avigeje žene Navala Karmilca; treæi Avesalom sin Mahe kæeri Talmaja cara Gesurskoga; 2SA 3:4 Èetvrti Adonija sin Agitin; i peti Sefatija sin Avitalin; 2SA 3:5 I šesti Itram od Egle žene Davidove. Ti se rodiše Davidu u Hevronu. 2SA 3:6 I dok bijaše rat izmeðu doma Saulova i doma Davidova, Avenir branjaše dom Saulov. 2SA 3:7 A Saul imaše inoèu po imenu Resfu kæer Ajinu; i Isvostej reèe Aveniru: zašto si spavao kod inoèe oca mojega? 2SA 3:8 I Avenir se razgnjevi na rijeèi Isvostejeve i reèe: jesam li ja pasja glava, koji sada èinim na Judi milost domu Saula oca tvojega i braæi njegovoj i prijateljima njegovijem, i nijesam te pustio u ruke Davidove, te danas tražiš na meni zlo radi te žene? 2SA 3:9 Tako neka uèini Bog Aveniru, i tako neka doda, ako ne uèinim Davidu kako mu se Gospod zakleo, 2SA 3:10 Da se prenese ovo carstvo od doma Saulova, i da se utvrdi prijesto Davidov nad Izrailjem i nad Judom, od Dana do Virsaveje. 2SA 3:11 I on ne može više ništa odgovoriti Aveniru, jer ga se bojaše. 2SA 3:12 I Avenir posla poslanike k Davidu od sebe i poruèi: èija je zemlja? I poruèi mu: uèini vjeru sa mnom, i evo ruka æe moja biti s tobom, da obratim k tebi svega Izrailja. 2SA 3:13 A on odgovori: dobro; ja æu uèiniti vjeru s tobom; ali jedno ištem od tebe, i to: da ne vidiš lica mojega ako mi prvo ne dovedeš Mihalu kæer Saulovu, kad doðeš da vidiš lice moje. 2SA 3:14 I posla David poslanike k Isvosteju sinu Saulovu, i poruèi mu: daj mi ženu moju Mihalu, koju isprosih za sto okrajaka Filistejskih. 2SA 3:15 I Isvostej posla te je uze od muža, od Faltila, sina Laisova. 2SA 3:16 A muž njezin poðe s njom, i jednako plakaše za njom do Vaurima. Tada mu reèe Avenir: idi, vrati se natrag. I on se vrati. 2SA 3:17 Potom Avenir govori starješinama Izrailjskim, i reèe im: preðe tražiste Davida da bude car nad vama. 2SA 3:18 Eto sada uèinite; jer je Gospod rekao za Davida govoreæi: preko Davida sluge svojega izbaviæu narod svoj Izrailja iz ruku Filistejskih i iz ruku svijeh neprijatelja njihovijeh. 2SA 3:19 Tako govori Avenir i sinovima Venijaminovijem. Potom otide Avenir i u Hevron da kaže Davidu sve što za dobro naðe Izrailj i sav dom Venijaminov. 2SA 3:20 I kad doðe Avenir k Davidu u Hevron i s njim dvadeset ljudi, uèini David gozbu Aveniru i ljudima koji bijahu s njim. 2SA 3:21 I reèe Avenir Davidu: da ustanem i idem da skupim k caru gospodaru svojemu sav narod Izrailjev da uèine vjeru s tobom, pa da caruješ kako ti duša želi. I David otpusti Avenira da ide s mirom. 2SA 3:22 A gle, sluge Davidove vraæahu se s Joavom iz boja, i tjerahu sa sobom velik plijen; a Avenir veæ ne bješe kod Davida u Hevronu, jer ga otpusti, te otide s mirom. 2SA 3:23 Joav dakle i sva vojska što bješe s njim doðoše onamo; i javiše Joavu govoreæi: Avenir sin Nirov dolazio je k caru, i on ga otpusti te otide s mirom. 2SA 3:24 I Joav otide k caru i reèe: šta uèini? Gle, Avenir je dolazio k tebi; zašto ga pusti te otide? 2SA 3:25 Poznaješ li Avenira sina Nirova? dolazio je da te prevari, da vidi kuda hodiš i da dozna sve šta radiš. 2SA 3:26 Potom otišav Joav od Davida posla ljude za Avenirom da ga vrate od studenca Sire, a David ne znadijaše za to. 2SA 3:27 I kad se vrati Avenir u Hevron, odvede ga Joav na stranu pod vrata kao da govori s njim nasamo; ondje ga udari pod peto rebro, te umrije za krv Asaila brata njegova. 2SA 3:28 A kad David poslije to èu, reèe: ja nijesam kriv ni carstvo moje pred Gospodom dovijeka za krv Avenira sina Nirova. 2SA 3:29 Neka padne na glavu Joavovu i na sav dom oca njegova; i neka dom Joavov ne bude nikad bez èovjeka bolna od teèenja ili gubava ili koji ide o štapu ili koji padne od maèa ili koji nema hljeba. 2SA 3:30 Tako Joav i Avisaj brat njegov ubiše Avenira što on pogubi Asaila brata njihova kod Gavaona u boju. 2SA 3:31 I reèe David Joavu i svemu narodu koji bijaše s njim: razderite haljine svoje i pripašite kostrijet, i plaèite za Avenirom. I car David iðaše za nosilima. 2SA 3:32 A kad pogreboše Avenira u Hevronu, car podiže glas svoj i plaka na grobu Avenirovu; plaka i sav narod. 2SA 3:33 I narièuæi za Avenirom reèe: umrije li Avenir kako umire bezumnik? 2SA 3:34 Ruke tvoje ne biše vezane, niti noge tvoje u okov okovane; pao si kao što se pada od nevaljalijeh ljudi. Tada još veæma plaka za njim sav narod. 2SA 3:35 I doðe sav narod nudeæi Davida da jede što, dok još bijaše dan; ali se David zakle i reèe: Bog neka mi uèini tako, i tako neka doda, ako okusim hljeba ili što drugo dok ne zaðe sunce. 2SA 3:36 I sav narod èu to, i bi im po volji; što god èinjaše car, bješe po volji svemu narodu. 2SA 3:37 I pozna sav narod i sav Izrailj u onaj dan da nije bilo od cara što pogibe Avenir sin Nirov. 2SA 3:38 I car reèe slugama svojim: ne znate li da je vojvoda i to veliki poginuo danas u Izrailju? 2SA 3:39 Ali ja sam sada još slab, ako i jesam pomazani car; a ovi ljudi, sinovi Serujini, vrlo su mi silni. Neka Gospod plati onome koji èini zlo prema zloæi njegovoj. 2SA 4:1 A kad èu sin Saulov da je poginuo Avenir u Hevronu, klonuše mu ruke, i sav se Izrailj smete. 2SA 4:2 A imaše sin Saulov dvije vojvode nad èetama; jednom bješe ime Vana, a drugom bješe ime Rihav, sinovi Rimona Viroæanina, od sinova Venijaminovijeh; jer se i Virot brojaše Venijaminu; 2SA 4:3 A Viroæani bijahu pobjegli u Gitajim, gdje ostaše kao došljaci do današnjega dana. 2SA 4:4 I imaše Jonatan sin Saulov sina hroma na nogu, kojemu bijaše pet godina kad doðe glas o smrti Saulovoj i Jonatanovoj iz Jezraela, te ga uze dadilja njegova i pobježe, i kad brzo bježaše, on pade i ohronu; a ime mu bijaše Mefivostej. 2SA 4:5 I poðoše sinovi Rimona Viroæanina, Rihav i Vana, i doðoše u podne u kuæu Isvostejevu; a on poèivaše u podne. 2SA 4:6 I uðoše u kuæu kao da uzmu pšenice, i probodoše ga pod peto rebro Rihav i Vana, i pobjegoše. 2SA 4:7 Kad uðoše u kuæu, on ležaše na postelji svojoj u klijeti gdje spavaše, te ga probodoše i ubiše, i otsjekoše mu glavu i uzeše je, pa otidoše putem preko polja cijelu onu noæ. 2SA 4:8 I donesoše glavu Isvostejevu Davidu u Hevron, i rekoše caru: evo glave Isvosteja sina Saulova, neprijatelja tvojega, koji je tražio dušu tvoju; i Gospod osveti danas cara gospodara mojega od Saula i sjemena njegova. 2SA 4:9 Ali David odgovarajuæi Rihavu i Vani bratu njegovu, sinovima Rimona Viroæanina, reèe im: tako da je živ Gospod, koji je izbavio dušu moju iz svake nevolje. 2SA 4:10 Kad onoga koji mi javi govoreæi: gle, pogibe Saul, i mišljaše da æe mi javiti dobre glase, uhvatih i ubih u Siklagu, i to mu bi od mene dar za glase njegove, 2SA 4:11 Akamoli ljude bezbožne, koji ubiše èovjeka prava, u kuæi njegovoj, na postelji njegovoj! neæu li iskati krvi njegove iz vaših ruku, i vas istrijebiti sa zemlje? 2SA 4:12 I zapovjedi David momcima svojim, te ih pogubiše, i otsjekoše im ruke i noge, i objesiše kod jezera Hevronskoga; a glavu Isvostejevu uzeše i pogreboše u grobu Avenirovu u Hevronu. 2SA 5:1 Tada doðoše sva plemena Izrailjeva k Davidu u Hevron, i rekoše mu govoreæi: evo, mi smo kost tvoja i tijelo tvoje. 2SA 5:2 I prije, dok Saul bijaše car nad nama, ti si odvodio i dovodio Izrailja; i Gospod ti je rekao: ti æeš pasti narod moj Izrailja i ti æeš biti voð Izrailju. 2SA 5:3 Tako doðoše sve starješine Izrailjeve k caru u Hevron, i uèini s njima car David vjeru u Hevronu pred Gospodom; i pomazaše Davida za cara nad Izrailjem. 2SA 5:4 Trideset godina bijaše Davidu kad se zacari, i carova èetrdeset godina. 2SA 5:5 U Hevronu carova nad Judom sedam godina i šest mjeseca; a u Jerusalimu carova trideset i tri godine nad svijem Izrailjem i Judom. 2SA 5:6 A car otide sa svojim ljudima u Jerusalim na Jevuseje, koji življahu u onoj zemlji. I oni rekoše Davidu govoreæi: neæeš uæi ovamo dok ne uzmeš slijepe i hrome, hoteæi kazati: neæe uæi ovamo David. 2SA 5:7 Ali David uze kulu Sion, to je grad Davidov. 2SA 5:8 Jer reèe David u onaj dan: ko god pobije Jevuseje i doðe do jaza, i do slijepijeh i hromijeh, na koje mrzi duša Davidova, biæe vojvoda. Zato se kaže: slijepi i hromi da ne ulaze u ovu kuæu. 2SA 5:9 I sjede David u kuli, i nazva je gradom Davidovijem: i pogradi je David unaokolo od Milona i unutra. 2SA 5:10 I David jednako napredovaše, jer Gospod Bog nad vojskama bješe s njim. 2SA 5:11 I Hiram car Tirski posla poslanike k Davidu, i kedrovijeh drva i drvodjelja i kamenara, i sagradiše kuæu Davidu. 2SA 5:12 I razumje David da ga je Gospod utvrdio za cara nad Izrailjem, i da je uzvisio carstvo njegovo radi naroda svojega Izrailja. 2SA 5:13 I uze David još inoèa i žena iz Jerusalima, pošto doðe iz Hevrona; i rodi se Davidu još sinova i kæeri. 2SA 5:14 I ovo su imena onijeh koji mu se rodiše u Jerusalimu: Samuja i Sovav i Natan i Solomun, 2SA 5:15 I Jevar i Elisuja i Nafig i Jafija, 2SA 5:16 I Elisama i Elijada i Elifalet. 2SA 5:17 A Filisteji èuvši da su pomazali Davida za cara nad Izrailjem, izidoše svi Filisteji da traže Davida; a David èuvši to, otide u kulu. 2SA 5:18 I Filisteji došavši raširiše se po dolini Rafajskoj. 2SA 5:19 Tada David upita Gospoda govoreæi: hoæu li izaæi na Filisteje? Hoæeš li ih dati u moje ruke? A Gospod reèe Davidu: izaði; doista æu dati Filisteje u tvoje ruke. 2SA 5:20 Tada David doðe u Val-Ferasim, i pobi ih ondje, i reèe: prodrije Gospod neprijatelje moje preda mnom kao kad voda prodire. Otuda se prozva ono mjesto Val-Ferasim. 2SA 5:21 I ostaviše ondje lažne bogove svoje; a David i ljudi njegovi odnesoše ih. 2SA 5:22 I opet nanovo doðoše Filisteji, i raširiše se u dolini Rafajskoj. 2SA 5:23 I David upita Gospoda, koji reèe: ne idi pred njih, nego im zaði za leða, pa udari na njih prema dudovima. 2SA 5:24 Pa kad èuješ da zašušti po vrhovima od dudova, onda se kreni, jer æe onda poæi Gospod pred tobom da pobije vojsku Filistejsku. 2SA 5:25 I David uèini tako kako mu zapovjedi Gospod, i pobi Filisteje od Gavaje do Gezera. 2SA 6:1 Poslije skupi opet David sve ljude izabrane iz Izrailja, trideset tisuæa. 2SA 6:2 Pa se podiže David i sav narod što bijaše s njim i otide iz Vale Judine da prenese otuda kovèeg Božji, kod kojega se prizivlje ime, ime Gospoda nad vojskama, koji sjedi na heruvimima. 2SA 6:3 I metnuše kovèeg Božji na nova kola, i povezoše ga iz kuæe Avinadavove, koja bijaše na brdu; a Uza i Ahijo sinovi Avinadavovi upravljahu novijem kolima. 2SA 6:4 I odvezoše kovèeg Božji iz kuæe Avinadavove, koja bijaše na brdu, i Ahijo iðaše pred kovèegom. 2SA 6:5 A David i sav dom Izrailjev udarahu pred Gospodom u svakojake sprave od drveta kedrova, u gusle, u psaltire, u bubnje, u svirale i u kimvale. 2SA 6:6 A kad doðoše do gumna Nahonova, Uza se maši za kovèeg Božji i prihvati ga, jer volovi potegoše na stranu. 2SA 6:7 I Gospod se razgnjevi na Uzu, i udari ga Bog ondje za tu nepažnju, te umrije ondje kod kovèega Božijega. 2SA 6:8 I ožalosti se David što Gospod ubi Uzu. Zato se prozva ono mjesto Fares-Uza do danas. 2SA 6:9 I uplaši se David od Gospoda u onaj dan, i reèe: kako æe doæi k meni kovèeg Gospodnji? 2SA 6:10 I ne htje David odvesti kovèega Gospodnjega k sebi u grad Davidov; nego ga skloni David u kuæu Ovid-Edoma Getejina. 2SA 6:11 I osta kovèeg Gospodnji u kuæi Ovid-Edoma Getejina tri mjeseca, i blagoslovi Gospod Ovid-Edoma i sav dom njegov. 2SA 6:12 I javiše caru Davidu govoreæi: Gospod blagoslovi dom Ovid-Edomov i sve što ima radi kovèega Božijega. Tada otide David, i prenese kovèeg Božji iz kuæe Ovid-Edomove u grad Davidov s veseljem. 2SA 6:13 I kad oni koji nošahu kovèeg Gospodnji postupiše šest koraka, prinese na žrtvu vola i debela ovna. 2SA 6:14 I David igraše iz sve snage pred Gospodom, i bješe ogrnut opleækom lanenijem. 2SA 6:15 Tako David i sav dom Izrailjev nošahu kovèeg Gospodnji podvikujuæi i trubeæi u trube. 2SA 6:16 A kad kovèeg Gospodnji ulažaše u grad Davidov, Mihala kæi Saulova gledajuæi s prozora vidje cara Davida gdje skaèe i igra pred Gospodom, i podrugnu mu se u srcu svojem. 2SA 6:17 A kad donesoše kovèeg Gospodnji, namjestiše ga na njegovo mjesto u šatoru koji mu razape David. I prinese David žrtve paljenice i žrtve zahvalne pred Gospodom. 2SA 6:18 Potom prinesavši David žrtve paljenice i žrtve zahvalne blagoslovi narod u ime Gospoda nad vojskama. 2SA 6:19 I razdade meðu sav narod, meðu sve mnoštvo Izrailjevo, i ljudima i ženama, svakome po jedan hljeb i komad mesa i žban vina. Potom otide narod, svak svojoj kuæi. 2SA 6:20 I David se vrati da blagoslovi svoj dom; a Mihala kæi Saulova izide na susret Davidu, i reèe: kako je slavan bio danas car Izrailjev, kad se danas otkrivao pred sluškinjama sluga svojih, kao što se otkrivaju nikaki ljudi! 2SA 6:21 A David reèe Mihali: pred Gospodom, koji me je izabrao preko oca tvojega i preko svega doma njegova, te mi zapovjedio da budem voð narodu Gospodnjemu, Izrailju, igrao sam, i igraæu pred Gospodom. 2SA 6:22 I još æu se veæma poniziti, i još æu manji sebi biti; i opet æu biti slavan pred sluškinjama, za koje govoriš. 2SA 6:23 I Mihala kæi Saulova ne ima poroda do smrti svoje. 2SA 7:1 A kad car sjeðaše kod kuæe svoje, i Gospod mu dade mir svuda unaokolo od svijeh neprijatelja njegovijeh, 2SA 7:2 Reèe car Natanu proroku: vidi, ja stojim u kuæi od kedrova drveta, a kovèeg Božji stoji pod zavjesima. 2SA 7:3 A Natan reèe caru: šta ti je god u srcu, idi, èini, jer je Gospod s tobom. 2SA 7:4 Ali onu noæ doðe rijeè Gospodnja k Natanu govoreæi: 2SA 7:5 Idi i reci sluzi mojemu Davidu: ovako veli Gospod: ti li æeš mi naèiniti kuæu da u njoj nastavam? 2SA 7:6 Kad nijesam nastavao u kuæi otkad izvedoh sinove Izrailjeve iz Misira do danas, nego sam hodio u šatoru i u naslonu, 2SA 7:7 Kuda sam god hodio sa svijem sinovima Izrailjevim, jesam li jednu rijeè rekao kome od sudija Izrailjevijeh, kojima zapovijedah da pasu narod moj Izrailja, i kazao: zašto mi ne naèinite kuæe od kedra? 2SA 7:8 Ovako dakle reci Davidu sluzi mojemu: ovako veli Gospod nad vojskama: ja te uzeh od tora, od ovaca, da budeš voð narodu mojemu, Izrailju; 2SA 7:9 I bjeh s tobom kuda si god hodio, i istrijebih sve neprijatelje tvoje ispred tebe, i stekoh ti ime veliko, kao što je ime velikijeh ljudi koji su na zemlji. 2SA 7:10 I odrediæu mjesto narodu svojemu Izrailju, i posadiæu ga, te æe nastavati u svom mjestu, i neæe se više pretresati, niti æe ih više muèiti nepravednici kao prije, 2SA 7:11 I od onoga dana kad postavih sudije nad narodom svojim Izrailjem; i smiriæu te od svijeh neprijatelja tvojih. Jošte ti javlja Gospod da æe ti Gospod naèiniti kuæu. 2SA 7:12 Kad se navrše dani tvoji, i poèineš kod otaca svojih, podignuæu sjeme tvoje nakon tebe, koje æe izaæi iz utrobe tvoje, i utvrdiæu carstvo njegovo. 2SA 7:13 On æe sazidati dom imenu mojemu, i utvrdiæu prijesto carstva njegova dovijeka. 2SA 7:14 Ja æu mu biti otac, i on æe mi biti sin; ako uèini što zlo, karaæu ga prutom ljudskim i udarcima sinova èovjeèijih. 2SA 7:15 Ali milost moja neæe se ukloniti od njega kao što sam je uklonio od Saula, kojega uklonih ispred tebe. 2SA 7:16 Nego æe tvrd biti dom tvoj i carstvo tvoje dovijeka pred tobom, i prijesto æe tvoj stajati dovijeka. 2SA 7:17 Po svijem ovijem rijeèima i po svoj ovoj utvari kaza Natan Davidu. 2SA 7:18 Tada doðe car David i stade pred Gospodom, i reèe: ko sam ja, Gospode, Gospode, i šta je moj dom, te si me doveo dovde? 2SA 7:19 Pa i to ti se još èini malo, Gospode, Gospode, nego si govorio i za dom sluge svojega na dugo vremena. Je li to zakon èovjeèji, Gospode, Gospode! 2SA 7:20 Ali šta æe jošte David da ti govori? ta ti znaš slugu svojega, Gospode, Gospode! 2SA 7:21 Radi rijeèi svoje i po srcu svojemu uèinio si sve ove velike stvari obznanjujuæi ih sluzi svojemu. 2SA 7:22 Zato si velik, Gospode Bože, nema takoga kakav si ti; i nema Boga osim tebe, po svemu što èusmo svojim ušima. 2SA 7:23 Jer koji je narod na zemlji kao tvoj narod Izrailj? kojega je radi Bog išao da ga iskupi da mu bude narod i da steèe sebi ime i da vam uèini velika i strašna djela u zemlji tvojoj, pred narodom tvojim, koji si iskupio sebi iz Misira, od naroda i bogova njihovijeh. 2SA 7:24 Jer si utvrdio sebi narod svoj Izrailja da ti bude narod dovijeka; a ti si im, Gospode, Bog. 2SA 7:25 I tako, Gospode Bože, rijeè koju si obrekao sluzi svojemu i domu njegovu, potvrdi zasvagda, i uèini kako si rekao. 2SA 7:26 Neka se velièa ime tvoje dovijeka, da se govori: Gospod je nad vojskama Bog nad Izrailjem; i dom sluge tvojega Davida neka stoji tvrdo pred tobom. 2SA 7:27 Jer si ti, Gospode nad vojskama, Bože Izrailjev, javio sluzi svojemu govoreæi: dom æu sazidati tebi. Zato sluga tvoj naðe u srcu svojem da ti se pomoli ovom molitvom. 2SA 7:28 Tako, Gospode, Gospode, ti si Bog, i rijeèi su tvoje istina; ti si ovo dobro obrekao sluzi svojemu. 2SA 7:29 Budi dakle voljan i blagoslovi dom sluge svojega da bude dovijeka pred tobom; jer si ti, Gospode, rekao, i tvojim æe blagoslovom biti blagosloven dom sluge tvojega dovijeka. 2SA 8:1 Poslije toga razbi David Filisteje, i pokori ih, i uze David Meteg-Amu iz ruku Filistejskih. 2SA 8:2 Razbi i Moavce, i izmjeri ih užem povaljavši ih po zemlji, i izmjeri ih dva uža da se pogube a jedno uže da se ostave u životu. I Moavci postaše sluge Davidove, i plaæahu mu danak. 2SA 8:3 David razbi i Adad-Ezera sina Reovova cara Sovskoga, izašav da raširi vlast svoju do rijeke Efrata. 2SA 8:4 I zarobi ih David tisuæu i sedam stotina konjanika i dvadeset tisuæa pješaka, i podreza David žile svijem konjma kolskim, samo ostavi za sto kola. 2SA 8:5 I bijahu došli Sirci iz Damaska u pomoæ Adad-Ezeru caru Sovskom, i David pobi dvadeset i dvije tisuæe Siraca. 2SA 8:6 I namjesti David vojsku u Siriji što je pod Damaskom, i Sirci postaše sluge Davidove plaæajuæi mu danak. I Gospod èuvaše Davida kuda god iðaše. 2SA 8:7 I David uze zlatne štitove koje imahu sluge Adad-Ezerove, i donese ih u Jerusalim. 2SA 8:8 I iz Vetaha i iz Virotaja gradova Adad-Ezerovijeh odnese car David silnu mjed. 2SA 8:9 A kad èu Toja car Ematski da je David pobio svu vojsku Adad-Ezerovu, 2SA 8:10 Posla Toja Jorama sina svojega k caru Davidu da ga pozdravi i da mu èestita što je vojevao na Adad-Ezera i ubio ga, jer Toja imaše rat s Adad-Ezerom; i donese Joram zaklada zlatnijeh i srebrnijeh i mjedenijeh. 2SA 8:11 Pa i to car David posveti Gospodu sa srebrom i zlatom što bješe posvetio od svijeh naroda koje pokori, 2SA 8:12 Od Siraca i od Moavaca i od sinova Amonovijeh i od Filisteja i od Amalika, i od plijena Adad-Ezera sina Reovova cara Sovskoga. 2SA 8:13 I David steèe ime kad se vrati pobiv Sirce, osamnaest tisuæa, u slanoj dolini. 2SA 8:14 I namjesti vojsku po Idumeji, po svoj Idumeji namjesti vojsku, i svi Edomci postaše sluge Davidove. I Gospod èuvaše Davida kuda god iðaše. 2SA 8:15 Tako carova David nad svijem Izrailjem, sudeæi i dajuæi pravdu svemu narodu svojemu. 2SA 8:16 I Joav sin Serujin bješe nad vojskom; a Josafat sin Ahiludov pametar; 2SA 8:17 A Sadok sin Ihitovov i Ahimeleh sin Avijatarov sveštenici; a Seraja pisar; 2SA 8:18 A Venaja sin Jodajev bješe nad Heretejima i Feletejima; a sinovi Davidovi knezovi. 2SA 9:1 I reèe David: ima li jošte ko da je ostao od doma Saulova? da mu uèinim milost radi Jonatana. 2SA 9:2 A bijaše jedan sluga doma Saulova, po imenu Siva; i dozvaše ga k Davidu. I reèe mu car: jesi li ti Siva? A on reèe: ja sam, sluga tvoj. 2SA 9:3 A car reèe: ima li jošte ko od doma Saulova da mu uèinim milost Božiju? A Siva reèe caru: još ima sin Jonatanov, hrom na nogu. 2SA 9:4 I reèe mu car: gdje je? A Siva reèe caru: eno ga u domu Mahira sina Amilova u Lodevaru. 2SA 9:5 Tada posla car David da ga dovedu iz Lodevara iz doma Mahira sina Amilova. 2SA 9:6 A kad doðe k Davidu Mefivostej sin Jonatana sina Saulova, pade na lice svoje i pokloni se. A David reèe: Mefivosteju! A on reèe: evo sluge tvojega. 2SA 9:7 A David mu reèe: ne boj se; jer æu ti uèiniti milost Jonatana radi oca tvojega, daæu ti natrag sve njive Saula oca tvojega; a ti æeš svagda jesti za mojim stolom. 2SA 9:8 A on se pokloni i reèe: ko sam ja sluga tvoj, te si pogledao na mrtva psa kao što sam ja? 2SA 9:9 I car dozva Sivu slugu Saulova, i reèe mu: što je god bilo Saulovo i svega doma njegova, dao sam sinu tvojega gospodara. 2SA 9:10 Radi mu dakle zemlju ti i sinovi tvoji i sluge tvoje, i donosi da sin gospodara tvojega ima hljeba da jede; ali Mefivostej sin gospodara tvojega ješæe svagda za mojim stolom. Siva pak imaše petnaest sinova i dvadeset sluga. 2SA 9:11 I reèe Siva caru: kako je car gospodar moj zapovjedio sluzi svojemu, sve æe èiniti sluga tvoj. Ali Mefivostej, reèe car, ješæe za mojim stolom kao carski sin. 2SA 9:12 A Mefivostej imaše maloga sina, kojemu ime bješe Miha; a svi koji življahu u domu Sivinu bijahu sluge Mefivostejeve. 2SA 9:13 A Mefivostej sjeðaše u Jerusalimu, jer svagda jeðaše za carevijem stolom, a bješe hrom na obje noge. 2SA 10:1 A poslije toga umrije car sinova Amonovijeh, i zacari se Anun sin njegov na njegovo mjesto. 2SA 10:2 I reèe David: da uèinim milost Anunu sinu Nasovu, kao što je otac njegov meni uèinio milost. I posla David da ga potješi za ocem preko sluga svojih. I doðoše sluge Davidove u zemlju sinova Amonovijeh. 2SA 10:3 A knezovi sinova Amonovijeh rekoše Anunu gospodaru svojemu: misliš da je David zato poslao ljude da te potješe, što je rad uèiniti èast ocu tvojemu? a nije zato poslao David k tebi sluge svoje da promotri grad i uhodi, pa poslije da ga raskopa? 2SA 10:4 Tada Anun uhvati sluge Davidove, i obrija im brade do pola i otsijeèe im haljine po pole, do zadnjice, i opravi ih natrag. 2SA 10:5 A kad to javiše Davidu, on posla pred njih, jer ljudi bijahu grdno osramoæeni, i poruèi im car: sjedite u Jerihonu dokle vam naraste brada, pa onda doðite natrag. 2SA 10:6 Tada sinovi Amonovi videæi gdje se omraziše s Davidom, poslaše sinovi Amonovi, te najmiše Siraca od Vet-Reova i Siraca od Sove dvadeset tisuæa pješaka, i u cara od Mahe tisuæu ljudi, i od Is-Tova dvanaest tisuæa ljudi. 2SA 10:7 A David kad to èu, posla Joava sa svom hrabrom vojskom svojom. 2SA 10:8 I izidoše sinovi Amonovi, i uvrstaše se pred vratima, a Sirci iz Sove i iz Reova i ljudi iz Is-Tova i iz Mahe bijahu za sebe u polju. 2SA 10:9 I Joav videæi namještenu vojsku prema sebi sprijed i ozad, uze odabrane iz sve vojske Izrailjske, i namjesti ih prema Sircima; 2SA 10:10 A ostali narod predade Avisaju bratu svojemu da ih namjesti prema sinovima Amonovijem. 2SA 10:11 I reèe: ako Sirci budu jaèi od mene, doði mi u pomoæ; ako li sinovi Amonovi budu jaèi od tebe, ja æu doæi tebi u pomoæ. 2SA 10:12 Budi hrabar, i držimo se hrabro za svoj narod i za gradove Boga svojega; a Gospod neka uèini što mu je po volji. 2SA 10:13 Tada Joav i narod koji bješe s njim primakoše se da udare na Sirce, ali oni pobjegoše ispred njega. 2SA 10:14 A sinovi Amonovi videæi gdje pobjegoše Sirci, pobjegoše i oni ispred Avisaja, i uðoše u svoj grad. I vrati se Joav od sinova Amonovijeh, i doðe u Jerusalim. 2SA 10:15 Ali Sirci kad vidješe gdje ih nadbiše Izrailjci, skupiše se opet. 2SA 10:16 I Adarezer posla, te dovede Sirce ispreko rijeke, koji doðoše u Elam; a Sovak vojvoda Adarezerov iðaše pred njima. 2SA 10:17 Kad to javiše Davidu, on skupi sve Izrailjce, i prijeðe preko Jordana i doðe u Elam; i Sirci se namjestiše protiv Davida i pobiše se s Davidom. 2SA 10:18 Ali pobjegoše Sirci ispred Izrailja, i pobi David Siraca sedam stotina i èetrdeset tisuæa konjika; i Sovaka vojvodu njihova ubi, te pogibe ondje. 2SA 10:19 I kad vidješe svi carevi, sluge Adarezerove, da ih razbi Izrailj, uèiniše mir s Izrailjem, i služahu im, i Sirci ne smijahu više pomagati sinovima Amonovijem. 2SA 11:1 A kad proðe godina, u vrijeme kad carevi idu na vojsku, posla David Joava i sluge svoje s njim, i svega Izrailja, te potirahu sinove Amonove, i opkoliše Ravu; a David osta u Jerusalimu. 2SA 11:2 I pred veèe usta David s postelje svoje, i hodajuæi po krovu carskoga dvora ugleda s krova ženu gdje se mije, a žena bijaše vrlo lijepa na oèi. 2SA 11:3 I David posla da propitaju za ženu i rekoše: nije li to Vitsaveja kæi Elijamova žena Urije Hetejina? 2SA 11:4 I David posla poslanike da je dovedu; i kad doðe k njemu, on leže s njom, a ona se bješe oèistila od neèistote svoje; poslije se vrati svojoj kuæi. 2SA 11:5 I zatrudnje žena, te posla i javi Davidu govoreæi: trudna sam. 2SA 11:6 Tada David posla k Joavu i poruèi: pošlji mi Uriju Hetejina. I posla Joav Uriju k Davidu. 2SA 11:7 I kad Urija doðe k njemu, zapita ga David kako je Joav i kako je narod i kako ide rat. 2SA 11:8 Potom reèe David Uriji: idi kuæi svojoj, i operi noge svoje. I Urija izide iz careva dvora, a za njim iznesoše jelo carsko. 2SA 11:9 Ali Urija leže na vratima dvora careva sa svijem slugama gospodara svojega, i ne otide kuæi svojoj. 2SA 11:10 I javiše Davidu govoreæi: Urija nije otišao kuæi svojoj. A David reèe Uriji: nijesi li došao s puta? zašto ne ideš kuæi svojoj? 2SA 11:11 A Urija reèe Davidu: kovèeg i Izrailj i Juda stoje po šatorima, i Joav gospodar moj i sluge gospodara mojega stoje u polju, pa kako bih ja ušao u kuæu svoju da jedem i pijem i spavam sa ženom svojom? Tako ti bio živ i tako bila živa duša tvoja, neæu to uèiniti. 2SA 11:12 Tada reèe David Uriji: ostani ovdje još danas, pa æu te sjutra otpustiti. Tako osta Urija u Jerusalimu onaj dan i sjutradan. 2SA 11:13 I pozva ga David da jede i pije s njim, te ga opije. A uveèe otide, te leže na postelju svoju sa slugama gospodara svojega, a kuæi svojoj ne otide. 2SA 11:14 A ujutru napisa David knjigu Joavu, i posla po Uriji. 2SA 11:15 A u knjizi pisa i reèe: namjestite Uriju gdje je najžešæi boj, pa se uzmaknite od njega da bi ga ubili da pogine. 2SA 11:16 I Joav opkolivši grad namjesti Uriju na mjesto gdje je znao da su najhrabriji ljudi. 2SA 11:17 I izidoše ljudi iz grada i pobiše se s Judom. I pogibe iz naroda nekoliko sluga Davidovijeh; pogibe i Urija Hetejin. 2SA 11:18 Tada Joav posla k Davidu, i javi mu sve što bi u boju. 2SA 11:19 I zapovjedi glasniku govoreæi: kad pripovjediš caru sve što je bilo u boju, 2SA 11:20 Ako se razgnjevi car i reèe ti: zašto ste išli tako blizu grada da se bijete? zar nijeste znali kako se strijelja s grada? 2SA 11:21 Ko je ubio Avimeleha sina Jeruvesetova? nije li žena bacila na nj komad žrvnja sa zida, te pogibe u Tevesu? zašto ste išli blizu zida? tada reci: poginuo je i sluga tvoj Urija Hetejin. 2SA 11:22 I otide glasnik, i došavši javi Davidu sve za što ga je poslao Joav. 2SA 11:23 I reèe glasnik Davidu: bijahu jaèi od nas, i izidoše u polje na nas, ali ih uzbismo do vrata gradskih. 2SA 11:24 A strijelci stadoše strijeljati na sluge tvoje sa zida, i pogibe nekoliko sluga carevijeh, tako i sluga tvoj Urija Hetejin pogibe. 2SA 11:25 Tada reèe David glasniku: ovako reci Joavu: ne budi zlovoljan za to; jer maè proždire sad ovoga sad onoga; udri još jaèe na grad i raskopaj ga. Tako ga ohrabri. 2SA 11:26 A žena Urijina èuvši da je poginuo muž njezin Urija, plaka za mužem svojim. 2SA 11:27 A kad proðe žalost, posla David i uze je u kuæu svoju, i ona mu posta žena, i rodi mu sina. Ali ne bješe po volji Gospodu što uèini David. 2SA 12:1 I posla Gospod Natana k Davidu; i on došav k njemu reèe mu: u jednom gradu bijahu dva èovjeka, jedan bogat a drugi siromah. 2SA 12:2 Bogati imaše ovaca i goveda vrlo mnogo; 2SA 12:3 A siromah nemaše ništa do jednu malu ovèicu, koju bješe kupio, i hranjaše je, te odraste uza nj i uz djecu njegovu, i jeðaše od njegova zalogaja, i iz njegove èaše pijaše, i na krilu mu spavaše, i bijaše mu kao kæi. 2SA 12:4 A doðe putnik k bogatome èovjeku, a njemu bi žao uzeti iz svojih ovaca ili goveda da zgotovi putniku koji doðe k njemu; nego uze ovcu onoga siromaha, i zgotovi je èovjeku, koji doðe k njemu. 2SA 12:5 Tada se David vrlo razgnjevi na onoga èovjeka, i reèe Natanu: tako živ bio Gospod, zaslužio je smrt onaj koji je to uèinio. 2SA 12:6 I ovcu neka plati uèetvoro, što je to uèinio i nije mu žao bilo. 2SA 12:7 Tada reèe Natan Davidu: ti si taj. Ovako veli Gospod Bog Izrailjev: ja sam te pomazao za cara nad Izrailjem, i ja sam te izbavio iz ruku Saulovijeh. 2SA 12:8 I dao sam ti dom gospodara tvojega, i žene gospodara tvojega na krilo tvoje, dao sam ti dom Izrailjev i Judin; i ako je malo, dodao bih ti to i to. 2SA 12:9 Zašto si prezreo rijeè Gospodnju èineæi što njemu nije po volji? Uriju Hetejina ubio si maèem i uzeo si ženu njegovu sebi za ženu, a njega si ubio maèem sinova Amonovijeh. 2SA 12:10 Zato neæe se odmaæi maè od doma tvojega dovijeka, što si me prezreo i uzeo ženu Urije Hetejina da ti bude žena. 2SA 12:11 Ovako veli Gospod: evo, ja æu podignuti na te zlo iz doma tvojega, i uzeæu žene tvoje na tvoje oèi, i daæu ih bližnjemu tvojemu, te æe spavati sa ženama tvojim na vidiku svakomu. 2SA 12:12 Jer ti si uèinio tajno, ali æu ja ovo uèiniti pred svijem Izrailjem i svakomu na vidiku. 2SA 12:13 Tada reèe David Natanu: sagriješih Gospodu. A Natan reèe Davidu: i Gospod je pronio grijeh tvoj; neæeš umrijeti. 2SA 12:14 Ali što si tijem djelom dao priliku neprijateljima Gospodnjim da hule, zato æe ti umrijeti sin koji ti se rodio. 2SA 12:15 Potom Natan otide svojoj kuæi. A Gospod udari dijete koje rodi žena Urijina Davidu, te se razbolje na smrt. 2SA 12:16 I David se moljaše Bogu za dijete, i pošæaše se David, i došavši ležaše preko noæ na zemlji. 2SA 12:17 I starješine doma njegova ustaše oko njega da ga podignu sa zemlje, ali on ne htje, niti jede što s njima. 2SA 12:18 A kad bi sedmi dan, umrije dijete; i ne smijahu sluge Davidove javiti mu da je dijete umrlo, jer govorahu: evo, dok dijete bijaše živo, govorasmo mu, pa nas ne htje poslušati; a kako æemo mu kazati: umrlo je dijete? hoæe ga ucvijeliti. 2SA 12:19 A David videæi gdje sluge njegove šapæu meðu sobom, dosjeti se da je umrlo dijete; i reèe David slugama svojim: je li umrlo dijete? A oni rekoše: umrlo je. 2SA 12:20 Tada David usta sa zemlje, i umi se, i namaza se i preobuèe se; i otide u dom Gospodnji, i pokloni se. Potom opet doðe kuæi svojoj, i zaiska da mu donesu da jede; i jede. 2SA 12:21 A sluge njegove rekoše mu: šta to radiš? dok bijaše dijete živo, postio si i plakao; a kad umrije dijete, ustao si i jedeš. 2SA 12:22 A on reèe: dok dijete bijaše živo, postio sam i plakao, jer govorah: ko zna, može se smilovati Gospod na me da dijete ostane živo. 2SA 12:23 A sada umrlo je; što bih postio? mogu li ga povratiti? ja æu otiæi k njemu, ali on neæe se vratiti k meni. 2SA 12:24 Potom David utješi Vitsaveju ženu svoju, i otide k njoj, i leže s njom. I ona rodi sina, kojemu nadje ime Solomun. I mio bješe Gospodu. 2SA 12:25 I posla Natana proroka, te mu nadje ime Jedidija, radi Gospoda. 2SA 12:26 A Joav bijuæi Ravu sinova Amonovih, uze carski grad. 2SA 12:27 I posla poslanike k Davidu, i reèe: bih Ravu, i uzeh grad na vodi. 2SA 12:28 Nego sada skupi ostali narod, i stani u oko prema gradu, i uzmi ga, da ga ne bih ja uzeo i moje se ime spominjalo na njemu. 2SA 12:29 I David skupiv sav narod otide na Ravu, i udari na nju, i uze je. 2SA 12:30 I uze caru njihovu s glave krunu, u kojoj bješe talanat zlata, s dragim kamenjem, i metnuše je na glavu Davidu, i odnese iz grada plijen vrlo velik. 2SA 12:31 A narod koji bijaše u njemu izvede i metnu ih pod pile i pod brane gvozdene i pod sjekire gvozdene, i sagna ih u peæi gdje se opeke peku. I tako uèini svijem gradovima sinova Amonovijeh. Potom se vrati David sa svijem narodom u Jerusalim. 2SA 13:1 A potom se dogodi: Avesalom sin Davidov imaše lijepu sestru po imenu Tamaru, i zamilova je Amnon sin Davidov. 2SA 13:2 I tužaše Amnon tako da se razbolje radi Tamare sestre svoje; jer bješe djevojka, te se Amnonu èinjaše teško da joj uèini što. 2SA 13:3 A imaše Amnon prijatelja, kojemu ime bješe Jonadav sin Same brata Davidova; i Jonadav bješe vrlo domišljat. 2SA 13:4 I reèe mu: što se tako sušiš, carev sine, od dana na dan? ne bi li mi kazao? A Amnon mu reèe: ljubim Tamaru sestru Avesaloma brata svojega. 2SA 13:5 Tada mu reèe Jonadav: lezi u postelju svoju, i uèini se bolestan; pa kad doðe otac tvoj da te vidi, ti mu reci: neka doðe Tamara sestra moja da me nahrani, i da zgotovi pred mojim oèima jelo da gledam, i iz njezine ruke da jedem. 2SA 13:6 I Amnon leže i uèini se bolestan; i kad doðe car da ga vidi, reèe Amnon caru: neka doðe Tamara sestra moja i zgotovi preda mnom dva jelca da jedem iz njezine ruke. 2SA 13:7 Tada David posla k Tamari kuæi, i poruèi joj: idi u kuæu brata svojega Amnona i zgotovi mu jelo. 2SA 13:8 I Tamara otide u kuæu brata svojega Amnona, i on ležaše; i uze brašna i zamijesi i zgotovi jelo pred njim i skuha. 2SA 13:9 Potom uze tavicu i izruèi preda nj; ali Amnon ne htje jesti, nego reèe: kažite neka izidu svi koji su kod mene. I izidoše svi. 2SA 13:10 Tada reèe Amnon Tamari: donesi to jelo u klijet da jedem iz tvoje ruke. I Tamara uze jelo što bješe zgotovila, i donese Amnonu bratu svojemu u klijet. 2SA 13:11 A kad mu pruži da jede, on je uhvati i reèe joj: hodi, lezi sa mnom, sestro moja! 2SA 13:12 A ona mu reèe: ne, brate, nemoj me osramotiti, jer se tako ne radi u Izrailju, ne èini toga bezumlja. 2SA 13:13 Kuda bih ja sa sramotom svojom? a ti bi bio kao koji od najgorih ljudi u Izrailju. Nego govori caru; on me neæe tebi odreæi. 2SA 13:14 Ali je on ne htje poslušati, nego savladavši je osramoti je i obleža je. 2SA 13:15 A poslije omrze na nju Amnon veoma, te mržnja kojom mržaše na nju bješe veæa od ljubavi kojom je prije ljubljaše. I reèe joj Amnon: ustani, odlazi. 2SA 13:16 A ona mu reèe: to æe biti veæe zlo od onoga koje si mi uèinio što me tjeraš. Ali je on ne htje poslušati. 2SA 13:17 Nego viknu momka koji ga služaše, i reèe mu: vodi ovu od mene napolje, i zakljuèaj vrata za njom. 2SA 13:18 A ona imaše na sebi šarenu haljinu, jer take haljine nošahu carske kæeri dok su djevojke. I sluga njegov izvede je napolje, i zakljuèa za njom vrata. 2SA 13:19 Tada Tamara posu se pepelom po glavi i razdrije šarenu haljinu koju imaše na sebi, i metnu ruku svoju na glavu, i otide vièuæi. 2SA 13:20 A brat njezin Avesalom reèe joj: da nije Amnon brat tvoj bio s tobom? ali, sestro moja, æuti, brat ti je, ne misli o tom. I tako osta Tamara osamljena u kuæi brata svojega Avesaloma. 2SA 13:21 I car David èuvši sve ovo razgnjevi se vrlo. 2SA 13:22 Avesalom pak ne govoraše s Amnonom ni ružno ni lijepo; jer Avesalom mržaše na Amnona što mu osramoti sestru Tamaru. 2SA 13:23 A poslije dvije godine kad se strizijahu ovce Avesalomove u Val-Asoru, koji je kod Jefrema, on pozva sve sinove careve. 2SA 13:24 I doðe Avesalom k caru i reèe mu: evo, sad se strigu ovce sluzi tvojemu; neka poðe car i sluge njegove sa slugom svojim. 2SA 13:25 Ali car reèe Avesalomu: nemoj, sine, nemoj da idemo svi, da ti ne budemo na tegotu. I premda navaljivaše, opet ne htje iæi, nego ga blagoslovi. 2SA 13:26 A Avesalom reèe: kad ti neæeš, a ono neka ide s nama Amnon brat moj. A car mu reèe: što da ide s tobom? 2SA 13:27 Ali navali Avesalom na nj, te pusti s njim Amnona i sve sinove carske. 2SA 13:28 Tada Avesalom zapovjedi momcima svojim govoreæi: pazite, kad se srce Amnonu razveseli od vina, i ja vam reèem: ubijte Amnona; tada ga ubijte; ne bojte se, jer vam ja zapovijedam, budite slobodni i hrabri. 2SA 13:29 I uèiniše s Amnonom sluge Avesalomove kako im zapovjedi Avesalom. Tada ustaše svi sinovi carevi i pojahaše svak svoju mazgu i pobjegoše. 2SA 13:30 A dokle još bijahu na putu, doðe glas Davidu da je Avesalom pobio sve sinove careve, da nije ostao od njih nijedan. 2SA 13:31 Tada ustavši car razdrije haljine svoje, i leže na zemlju, i sve sluge njegove koje stajahu oko njega razdriješe haljine svoje. 2SA 13:32 A Jonadav sin Same brata Davidova progovori i reèe: neka ne govori gospodar moj da su pobili svu djecu, careve sinove; poginuo je samo Amnon, jer Avesalom bješe tako naumio od onoga dana kad Amnon osramoti Tamaru sestru njegovu. 2SA 13:33 Neka dakle car gospodar moj ne misli o tom u srcu svojem govoreæi: svi sinovi carevi pogiboše; jer je samo Amnon poginuo. 2SA 13:34 A Avesalom pobježe. A momak na straži podiže oèi svoje i ugleda, a to mnogi narod ide k njemu pokraj gore. 2SA 13:35 I Jonadav reèe caru: evo idu sinovi carevi; kao što je kazao sluga tvoj, tako je bilo. 2SA 13:36 I kad izreèe, a to sinovi carevi doðoše, i podigavši glas svoj plakaše; a i car i sve sluge njegove plakaše vrlo. 2SA 13:37 Avesalom pak pobježe i otide k Talmaju sinu Amijudovu caru Gesurskom. A David plakaše za sinom svojim svaki dan. 2SA 13:38 A kad Avesalom uteèe i doðe u Gesur, osta ondje tri godine. 2SA 13:39 Potom zaželje car David otiæi k Avesalomu, jer se utješi za Amnonom što pogibe. 2SA 14:1 A Joav sin Serujin opazi da se srce carevo obratilo k Avesalomu. 2SA 14:2 I posla Joav u Tekuju te dozva otuda ženu lukavu, pa joj reèe: uèini se kao da si u žalosti, i obuci žalosne haljine, i nemoj se namazati uljem, nego budi kao žena koja odavna žali za mrtvijem. 2SA 14:3 I otidi k caru, i govori mu tako i tako. I nauèi je Joav šta æe govoriti. 2SA 14:4 I kad otide žena Tekujanka k caru da govori, pade nièice na zemlju i pokloni se, i reèe: pomagaj, care! 2SA 14:5 A car joj reèe: što ti je? A ona reèe: udovica sam, umro mi je muž. 2SA 14:6 A imaše sluškinja tvoja dva sina, pa se svadiše u polju, a ne bješe nikoga da ih razvadi, te jedan udari drugoga i ubi ga. 2SA 14:7 I gle, sav dom usta na sluškinju tvoju govoreæi: daj toga što je ubio brata svojega da ga pogubimo za dušu brata njegova, kojega je ubio, i da istrijebimo našljednika; i tako hoæe da ugase iskru koja mi je ostala, da ne ostave imena mužu mojemu ni ostatka na zemlji. 2SA 14:8 A car reèe ženi: idi kuæi svojoj, a ja æu narediti za te. 2SA 14:9 A žena Tekujanka reèe caru: care gospodaru! neka na me i na dom oca mojega padne krivica, a car i njegov prijesto neka je prav. 2SA 14:10 A car reèe: ko uzgovori na te, dovedi ga k meni, i neæe te se više dotaæi. 2SA 14:11 A ona reèe: neka se opomene car Gospoda Boga svojega, da se ne umnože osvetnici koji ubijaju, i da ne ubiju sina mojega. A on reèe: tako živ bio Gospod, nijedna dlaka s tvojega sina neæe pasti na zemlju. 2SA 14:12 A žena reèe: da kaže sluškinja tvoja nešto caru gospodaru. A on reèe: govori. 2SA 14:13 A žena reèe: a zašto si namislio taku stvar narodu Božijemu? jer car kao da je kriv govoreæi tako, jer neæe car da dozove natrag onoga koga je odagnao. 2SA 14:14 Jer æemo doista pomrijeti, i jesmo kao voda koja se prospe na zemlju i više se ne može skupiti; jer mu Bog nije uzeo života, nego je naumio da odagnani ne ostane odagnan od njega. 2SA 14:15 I tako doðoh da kažem ovo caru gospodaru svojemu, jer me narod uplaši; zato reèe sluškinja tvoja: da govorim caru, može biti da æe uèiniti car što sluškinja njegova kaže. 2SA 14:16 Jer æe car uslišiti i izbaviti sluškinju svoju iz ruke onoga koji hoæe da istrijebi mene i sina mojega iz našljedstva Božijega. 2SA 14:17 I sluškinja tvoja reèe: rijeè cara gospodara mojega biæe mi utjeha, jer je car gospodar moj kao anðeo Božji, te sluša i dobro i zlo, i Gospod æe Bog tvoj biti s tobom. 2SA 14:18 A car odgovori i reèe ženi: nemoj tajiti od mene što æu te pitati. A žena reèe: neka govori car gospodar moj. 2SA 14:19 Tada car reèe: da nije Joavov posao u svemu tome što èiniš? A žena odgovori i reèe: tako da je živa duša tvoja, care gospodaru, ne može se ni nadesno ni nalijevo od svega što kaza car gospodar moj; jer sluga tvoj Joav zapovijedio mi je i nauèio sluškinju tvoju sve ovo da govorim. 2SA 14:20 Sluga je tvoj Joav uèinio, te sam ovako izvila besjedu svoju; ali je gospodar moj mudar kao anðeo Božji, te zna sve što biva na zemlji. 2SA 14:21 Tada reèe car Joavu: evo, ti si uèinio to, idi, dovedi natrag dijete Avesaloma. 2SA 14:22 Tada pade Joav licem na zemlju, i pokloni se i blagoslovi cara, i reèe Joav: danas vidi sluga tvoj da sam našao milost pred tobom, care gospodaru, kad je car uèinio što mu sluga njegov reèe. 2SA 14:23 Potom se podiže Joav i otide u Gesur, i dovede natrag u Jerusalim Avesaloma. 2SA 14:24 I car reèe: neka ide svojoj kuæi, a lica mojega da ne vidi. I otide Avesalom svojoj kuæi, i ne vidje lica careva. 2SA 14:25 A ne bješe èovjeka tako lijepa kao Avesalom u svem Izrailju, da ga tako hvale; od pete do tjemena ne bješe na njemu mane. 2SA 14:26 I kad bi strigao glavu a imaše obièaj svake godine striæi je, jer mu bijaše teško mjerio bi kosu s glave svoje, i bivaše je dvjesta sikala carskom mjerom. 2SA 14:27 I rodiše se Avesalomu tri sina i jedna kæi, kojoj bijaše ime Tamara, i ona bijaše lijepa. 2SA 14:28 I Avesalom osta cijele dvije godine u Jerusalimu, a lica careva ne vidje. 2SA 14:29 Tada posla Avesalom po Joava da ga pošlje k caru; ali on ne htje doæi k njemu; i posla opet drugi put, ali on ne htje doæi. 2SA 14:30 Tada reèe slugama svojim: vidite li njivu Joavovu pored moje? na njoj je jeèam; idite i upalite je. I upališe sluge Avesalomove onu njivu. 2SA 14:31 Tada se podiže Joav, i doðe k Avesalomu u kuæu, i reèe mu: zašto sluge tvoje upališe moju njivu? 2SA 14:32 Avesalom reèe Joavu: eto slao sam k tebi govoreæi: hodi ovamo da te pošljem k caru da mu kažeš: zašto sam došao iz Gesura? bolje bi bilo da sam još ondje. Zato da vidim lice carevo; ako li ima kaka krivica na meni, neka me pogubi. 2SA 14:33 I otide Joav k caru, i kaza mu. I dozva Avesaloma; a on došavši k caru pokloni se licem do zemlje pred carem, i car cjelova Avesaloma. 2SA 15:1 A poslije toga nabavi sebi Avesalom kola i konja i pedeset ljudi, koji trèahu pred njim. 2SA 15:2 I ustajaše rano Avesalom, i stajaše kraj puta kod vrata; i ko god imaše parnicu i iðaše caru na sud, Avesalom ga dozivaše k sebi i govoraše: iz koga si grada? A kad bi onaj odgovorio: sluga je tvoj iz toga i toga plemena Izrailjeva, 2SA 15:3 Tada bi mu rekao Avesalom: vidiš, tvoja je stvar dobra i pravedna, ali te nema ko saslušati kod cara. 2SA 15:4 Još govoraše Avesalom: kad bih ja bio postavljen da sudim u zemlji! da svaki k meni dolazi koji ima posla na sudu, ja bih mu dao pravicu. 2SA 15:5 I kad bi mu ko pristupio da mu se pokloni, on bi pružio ruku svoju, te bi ga uhvatio i poljubio. 2SA 15:6 Tako èinjaše Avesalom sa svakim Izrailjcem, koji dolažaše na sud k caru; i Avesalom primamljivaše srca ljudi Izrailjaca. 2SA 15:7 A kad proðe èetrdeset godina, reèe Avesalom caru: da otidem u Hevron da izvršim zavjet koji sam zavjetovao Gospodu. 2SA 15:8 Jer kad sjeðah u Gesuru u Siriji, uèini zavjet sluga tvoj rekavši: ako me Gospod odvede natrag u Jerusalim, poslužiæu Gospodu. 2SA 15:9 A car mu reèe: idi s mirom. I on se podiže i otide u Hevron. 2SA 15:10 I razasla Avesalom po svijem plemenima Izrailjevim uhode poruèivši: kad èujete trube da zatrube, recite: zacari se Avesalom u Hevronu. 2SA 15:11 A s Avesalomom otide dvjesta ljudi iz Jerusalima pozvanijeh; ali otidoše u prostoti svojoj ne znajuæi ništa. 2SA 15:12 A Avesalom posla i po Ahitofela Gilonjanina, savjetnika Davidova, da doðe iz grada svojega Gilona, kad prinošaše žrtve. I buna posta jaka, i narod se sve više stjecaše k Avesalomu. 2SA 15:13 Tada doðe glasnik k Davidu i reèe: srce Izrailju prista za Avesalomom. 2SA 15:14 A David reèe svijem slugama svojim koje bijahu s njim u Jerusalimu: ustajte, da bježimo; inaèe neæemo uteæi od Avesaloma; brže pohitajte, da ne pohita on i ne stigne nas i obori na nas zlo, i grada ne okrene pod maè. 2SA 15:15 A sluge careve rekoše caru: što je god volja caru gospodaru našemu, evo sluga tvojih. 2SA 15:16 I otide car pješice i sav dom njegov; samo deset žena inoèa ostavi car da mu èuvaju kuæu. 2SA 15:17 I kad otide car i sav narod pješice, ustaviše se na jednom mjestu podaleko. 2SA 15:18 A sve sluge njegove iðahu uza nj, i svi Hereteji i svi Feleteji; i svi Geteji, šest stotina ljudi, koji bijahu došli pješke iz Gata, iðahu pred carem. 2SA 15:19 I reèe car Itaju Getejinu: što i ti ideš s nama? Vrati se i ostani kod cara; jer si stranac i opet æeš otiæi u svoje mjesto. 2SA 15:20 Juèe si došao, pa zar danas da te kreæem da se potucaš s nama? Ja æu iæi kuda mogu, a ti se vrati i odvedi natrag braæu svoju. Neka milost i vjera bude s tobom. 2SA 15:21 A Itaj odgovori caru i reèe: tako živ da je Gospod i tako da je živ car gospodar moj, gdje bude car gospodar moj, bilo na smrt ili na život, ondje æe biti i sluga tvoj. 2SA 15:22 Tada reèe David Itaju: a ti hodi. I tako poðe Itaj Getejin sa svijem ljudima svojim i svom djecom što bijahu s njim. 2SA 15:23 I sva zemlja plakaše iza glasa i sav narod prelažaše. I tako car prijeðe preko potoka Kedrona, i sav narod prijeðe iduæi k pustinji. 2SA 15:24 A gle i Sadok bijaše ondje i svi Leviti s njim noseæi kovèeg zavjeta Božijega; i spustiše kovèeg Božji, a poðe i Avijatar, dokle sav narod izide iz grada. 2SA 15:25 I reèe car Sadoku: nosi kovèeg Božji natrag u grad; ako naðem milost pred Gospodom, on æe me dovesti natrag, i daæe mi da opet vidim njega i dom njegov. 2SA 15:26 Ako li ovako reèe: nijesi mi mio; evo me, neka uèini sa mnom što mu bude volja. 2SA 15:27 Još reèe car Sadoku svešteniku: nijesi li ti vidjelac? vrati se u grad s mirom, i Ahimas sin tvoj i Jonatan sin Avijatarov, dva sina vaša s vama. 2SA 15:28 Vidite, ja æu se zabaviti u polju u pustinji dokle ne doðe od vas glasnik da mi javi. 2SA 15:29 I tako Sadok i Avijatar odnesoše kovèeg Božji natrag u Jerusalim, i ostaše ondje. 2SA 15:30 A David iðaše uz goru Maslinsku, i iduæi plakaše, i pokrivene glave i bos iðaše; tako i sav narod, koji bješe s njim, svaki pokrivene glave iðaše, i iduæi plakaše. 2SA 15:31 Tada javiše Davidu i rekoše mu: Ahitofel je meðu onima koji se pobuniše s Avesalomom. A David reèe: razbij namjeru Ahitofelovu, Gospode! 2SA 15:32 I kad David doðe navrh gore, gdje se šæaše pokloniti Bogu, gle, srete ga Husaj Arhijanin razdrte haljine i glave posute prahom. 2SA 15:33 I reèe mu David: ako poðeš sa mnom biæeš mi na tegotu. 2SA 15:34 Ali da se vratiš u grad i reèeš Avesalomu: biæu tvoj sluga, care! bio sam dugo sluga tvome ocu, a sada æu tako biti tebi sluga; razbiæeš mi namjeru Ahitofelovu. 2SA 15:35 I sveštenici Sadok i Avijatar neæe li biti s tobom? Što god èuješ iz kuæe careve, dokaži Sadoku i Avijataru sveštenicima. 2SA 15:36 Eto, ondje su s njima dva sina njihova, Ahimas Sadokov i Jonatan Avijatarov, po njima mi javljajte što god doèujete. 2SA 15:37 I otide u grad Husaj prijatelj Davidov, i Avesalom doðe u Jerusalim. 2SA 16:1 A kad David prijeðe malo preko vrha, gle, Siva, momak Mefivostejev, srete ga, sa dva magarca natovarena, na kojima bješe dvjesta hljebova i sto grozdova suhih i sto gruda smokava i mijeh vina. 2SA 16:2 I reèe car Sivi: šta æe ti to? A Siva mu reèe: magarci su za èeljad carevu, da jašu, a hljebovi i voæe da jedu momci, a vino da pije ko se umori u pustinji. 2SA 16:3 A car mu reèe: a gdje je sin tvoga gospodara? Reèe Siva caru: eno ga, ostao je u Jerusalimu, jer reèe: danas æe mi dom Izrailjev vratiti carstvo oca mojega. 2SA 16:4 Tada reèe car Sivi: evo, tvoje je sve što je bilo Mefivostejevo. A Siva reèe: klanjam ti se, da naðem milost pred tobom, care gospodaru! 2SA 16:5 I doðe car David do Vaurima; a gle, izide odande jedan od roda doma Saulova, po imenu Simej, sin Girin, i iduæi psovaše. 2SA 16:6 I bacaše se kamenjem na Davida i na sluge cara Davida, kojemu i s desne i s lijeve strane bijaše sav narod i svi junaci. 2SA 16:7 A Simej ovako govoraše psujuæi: odlazi, odlazi, krvopijo i zlikovèe! 2SA 16:8 Obrati Gospod na tebe sve krvi doma Saulova, na èije si se mjesto zacario, i predade Gospod carstvo u ruke Avesalomu sinu tvojemu; eto te sada u tvom zlu, jer si krvopija. 2SA 16:9 Tada reèe caru Avisaj sin Serujin: zašto da psuje ovaj mrtvi pas cara gospodara mojega? Idem da mu skinem glavu. 2SA 16:10 Ali car reèe: šta je vama do mene, sinovi Serujini? neka psuje; jer mu je Gospod rekao: psuj Davida. Pa ko smije kazati: zašto tako èiniš? 2SA 16:11 Još reèe David Avisaju i svijem slugama svojim: eto, moj sin, koji je izašao od bedara mojih, traži dušu moju, a kako neæe ovaj sin Venijaminov? Ostavite ga neka psuje, jer mu je Gospod zapovjedio. 2SA 16:12 Da ako Gospod pogleda na nevolju moju, i vrati mi Gospod dobro za psovku njegovu današnju. 2SA 16:13 I tako David sa svojim ljudima iðaše svojim putem; a Simej iðaše pokraj gore prema njemu jednako psujuæi i bacajuæi se kamenjem na nj, i podižuæi prah. 2SA 16:14 I doðe car i sav narod što bijaše s njim, umorni, i odmoriše se ondje. 2SA 16:15 A Avesalom i sav narod Izrailjev doðoše u Jerusalim, i Ahitofel s njim. 2SA 16:16 A kad Husaj Arhijanin prijatelj Davidov doðe k Avesalomu, reèe Husaj Avesalomu: da živi car! da živi car! 2SA 16:17 A Avesalom reèe Husaju: taka li je ljubav tvoja prema prijatelju tvojemu? zašto nijesi otišao s prijateljem svojim? 2SA 16:18 A Husaj reèe Avesalomu: ne; nego koga je izabrao Gospod i ovaj narod i svi Izrailjci, njegov æu biti i kod njega æu ostati. 2SA 16:19 Svrh toga, kome bih služio? eda li ne sinu njegovu? kako sam služio ocu tvojemu, tako æu i tebi. 2SA 16:20 A Avesalom reèe Ahitofelu: svjetuj šta æemo èiniti. 2SA 16:21 A Ahitofel reèe Avesalomu: lezi s inoèama oca svojega, koje je ostavio da mu èuvaju kuæu, pa kad èuje sav Izrailj kako si se omrazio s ocem svojim, osiliæe ruka svjema koji su s tobom. 2SA 16:22 Tada razapeše Avesalomu šator na krovu, i Avesalom leže s inoèama oca svojega na vidiku svjemu Izrailju. 2SA 16:23 I svjet koji davaše Ahitofel u ono vrijeme bijaše kao da bi ko Boga upitao; taki bijaše svaki svjet Ahitofelov i u Davida i u Avesaloma. 2SA 17:1 Još reèe Ahitofel Avesalomu: da odaberem dvanaest tisuæa ljudi, pa da idem i tjeram Davida noæas. 2SA 17:2 Pa æu ga stignuti dok je umoran i iznemoglijeh ruku; i uplašiæu ga, te æe pobjeæi sav narod što je s njim, pa æu ubiti cara samoga. 2SA 17:3 I obratiæu sav narod k tebi; jer za onijem koga tražiš stoji da se svi vrate k tebi; tada æe se sav narod umiriti. 2SA 17:4 I to se uèini dobro Avesalomu i svijem starješinama Izrailjevijem. 2SA 17:5 Ali reèe Avesalom: dozovite i Husaja Arhijanina da èujemo što æe i on reæi. 2SA 17:6 A kad doðe Husaj k Avesalomu, reèe mu Avesalom govoreæi: tako i tako reèe Ahitofel; hoæemo li èiniti kako on reèe ili neæemo? kaži ti. 2SA 17:7 A Husaj reèe Avesalomu: nije dobar svjet što je sada svjetovao Ahitofel. 2SA 17:8 Još reèe Husaj: ti znaš oca svojega i ljude njegove da su hrabri i da su ljuta srca kao medvjedica kad joj otmu medvjediæe u polju; svrh toga, tvoj je otac ratnik, neæe noæiti s narodom. 2SA 17:9 Gle, on se je sada sakrio u kaku jamu ili na drugo kako mjesto. Pa ako u prvi mah koji od ovijeh poginu, ko god èuje svaki æe reæi: pobijen je narod koji prista za Avesalomom. 2SA 17:10 A tada æe najhrabriji, u kojih je srce kao srce lavovo, klonuti. Jer sav Izrailj zna da je tvoj otac junak i da su hrabri koji su s njim. 2SA 17:11 Zato ja svjetujem da skupiš k sebi sve Izrailjce od Dana do Virsaveje da ih bude kao pijeska na moru, pa ti glavom idi u boj. 2SA 17:12 Tada æemo poæi na nj, gdje bi se god nalazio, i napašæemo na nj kao što rosa pada na zemlju, da mu ne ostane nijedan od svijeh ljudi što su s njim. 2SA 17:13 Ako li uteèe u grad, sav narod Izrailjski neka donese uža pod onaj grad, pa æemo ga svuæi u potok, da se ni kamen ne naðe ondje. 2SA 17:14 Tada reèe Avesalom i svi Izrailjci: bolji je svjet Husaja Arhijanina nego svjet Ahitofelov. Jer Gospod bješe naredio da se razbije svjet Ahitofelov, koji bješe bolji, da bi Gospod navukao zlo na Avesaloma. 2SA 17:15 Potom reèe Husaj sveštenicima Sadoku i Avijataru: tako i tako svjetova Ahitofel Avesaloma i starješine Izrailjeve, a ja svjetovah tako i tako. 2SA 17:16 Nego brže pošljite, te javite Davidu i recite: nemoj noæas noæiti u polju u pustinji, nego prijeði prijeko, da ne bude proždrt car i sav narod što je s njim. 2SA 17:17 A Jonatan i Ahimas stajahu kod studenca Rogila, i doðe jedna sluškinja i kaza im, da bi otišli te javili caru Davidu; jer se ne smijahu pokazati ni uæi u grad. 2SA 17:18 Ali ih vidje jedan momak, te kaza Avesalomu; a oni obojica brže otidoše, i doðoše u Vaurim u kuæu jednoga èovjeka, koji imaše na dvoru studenac, te se spustiše u nj. 2SA 17:19 I žena uze i razastrije ponjavu povrh studenca, i povrh nje razasu prekrupu. I tako se ne dozna. 2SA 17:20 Jer doðoše sluge Avesalomove k onoj ženi u kuæu, i rekoše joj: gdje je Ahimas i Jonatan? A žena im reèe: otidoše preko potoka. Tako traživši i ne našavši vratiše se u Jerusalim. 2SA 17:21 A kad otidoše, oni ižljezoše iz studenca, i otidoše te javiše caru Davidu, i rekoše mu: ustanite i prijeðite brže preko vode; jer je tako i tako svjetovao Ahitofel na vas. 2SA 17:22 Tada usta David i sav narod što bijaše s njim, i prijeðoše preko Jordana prije zore, ne osta nijedan da ne prijeðe preko Jordana. 2SA 17:23 Ahitofel pak videæi gdje se ne uèini kako on svjetova, osedla svojega magarca, pa se podiže i otide kuæi svojoj, u svoj grad, i naredivši za svoju kuæu objesi se te umrije, i bi pogreben u grobu oca svojega. 2SA 17:24 A David doðe u Mahanajim; Avesalom pak prijeðe preko Jordana i sav Izrailj što bješe s njim. 2SA 17:25 I postavi Avesalom Amasu nad vojskom, na mjesto Joavovo; a Amasa bješe sin nekoga èovjeka po imenu Itre Izrailjca, koji obleža Avigeju kæer Nasovu, sestru Seruje matere Joavove. 2SA 17:26 I stade u oko Izrailj s Avesalomom u zemlji Galadovoj. 2SA 17:27 A kad doðe David u Mahanajim, Sovije sin Nasov iz Rave sinova Amonovijeh i Mahir sin Amilov iz Lodevara i Varzelaj od Galada iz Rogelima 2SA 17:28 Donesoše postelje i èaša i sudova zemljanijeh i pšenice i jeèma i brašna i prekrupe i boba i leæa i prženijeh zrna, 2SA 17:29 I meda i masla i ovaca i sira kravljega; donesoše Davidu i narodu što bješe s njim da jedu. Jer govorahu: narod je gladan i umoran i žedan u toj pustinji. 2SA 18:1 I prebroji David narod što bijaše s njim, i postavi im tisuænike i stotinike. 2SA 18:2 I predade David treæinu naroda Joavu, i treæinu Avisaju sinu Serujinu bratu Joavovu, i treæinu Itaju Getejinu. Pa onda reèe car narodu: i ja æu iæi s vama. 2SA 18:3 Ali narod reèe: nemoj ti iæi; jer i da pobjegnemo, neæe mariti za to; ili da nas pola izgine, neæe mariti za to; jer si ti sam kao nas deset tisuæa, zato je bolje da nam iz grada pomažeš. 2SA 18:4 A car im reèe: što vam se èini da je dobro uèiniæu. I car stade kod vrata, i sav narod izlažaše po sto i po tisuæu. 2SA 18:5 I zapovjedi car Joavu i Avisaju i Itaju, i reèe: èuvajte mi dijete Avesaloma. I sav narod èu kako car zapovjedi svijem vojvodama za Avesaloma. 2SA 18:6 I tako izide narod u polje pred Izrailja, i zametnu se boj u šumi Jefremovoj. 2SA 18:7 Ondje razbiše narod Izrailjev sluge Davidove, i mnogo izgibe ondje u onaj dan, dvadeset tisuæa. 2SA 18:8 Jer se boj raširi po svoj zemlji, i više proždrije naroda u onaj dan šuma nego što proždrije maè. 2SA 18:9 A Avesalom se sukobi sa slugama Davidovijem, i Avesalom jahaše na mazgi, i mazga naiðe pod granat veliki hrast, te on zape glavom za hrast i osta viseæi izmeðu neba i zemlje, a mazga ispod njega otrèa. 2SA 18:10 Vidjevši to jedan èovjek javi Joavu, i reèe: gle, vidjeh Avesaloma gdje visi o hrastu. 2SA 18:11 A Joav reèe èovjeku koji mu to kaza: gle, vidje, pa zašto ga ne ubi i ne svali ga na zemlju? Ja bih ti dao deset sikala srebra i jedan pojas. 2SA 18:12 A èovjek reèe Joavu: da mi je u rukama izmjereno tisuæu sikala srebra, ne bih digao ruke svoje na sina careva; jer smo èuli kako je car zapovjedio tebi i Avisaju i Itaju govoreæi: èuvajte mi svi dijete Avesaloma. 2SA 18:13 Ili da sam uèinio nevjeru na svoju dušu, ništa se ne može od cara zatajiti, i ti bi sam ustao na me. 2SA 18:14 A Joav reèe: neæu ja dangubiti s tobom. Pa uzev tri strijele u ruku, zastrijeli ih u srce Avesalomu, jošte živu o hrastu. 2SA 18:15 Potom opkoliše Avesaloma deset momaka, koji nošahu oružje Joavu, i biše ga i ubiše. 2SA 18:16 Tada Joav zatrubi u trubu, i narod presta goniti Izrailja, jer Joav ustavi narod. 2SA 18:17 I uzeše Avesaloma i baciše u šumi u veliku jamu, i nabacaše na nj vrlo veliku gomilu kamenja; a Izrailjci svi pobjegoše svaki k svome šatoru. 2SA 18:18 Avesalom pak bješe podigao sebi spomenik za života u dolini carskoj; jer govoraše: nemam sina, da se saèuva spomen imenu mojemu. I nazva onaj spomenik svojim imenom, koji se zove mjesto Avesalomovo do današnjega dana. 2SA 18:19 Tada reèe Ahimas sin Sadokov: da otrèim da odnesem glas caru, da ga je Gospod izbavio iz ruku neprijatelja njegovijeh. 2SA 18:20 A Joav mu reèe: nemoj danas biti glasnik, nego æeš javiti drugi dan; a danas nemoj nositi glasa, jer je sin carev poginuo. 2SA 18:21 Zatijem reèe Joav Husiju: idi, javi caru što si vidio. I pokloni se Husije Joavu, i otrèa. 2SA 18:22 A Ahimas sin Sadokov opet reèe Joavu: što mu drago, da trèim i ja za Husijem. Reèe Joav: što bi trèao, sine, kad nemaš dobra glasa? 2SA 18:23 Opet reèe: što mu drago, da trèim. Odgovori mu: a ti trèi. I otrèa Ahimas preèim putem, i preteèe Husija. 2SA 18:24 A David sjeðaše meðu dvojim vratima, i stražar izide na krov od vrata, na zid, i podigavši oèi svoje ugleda, a to jedan èovjek trèi. 2SA 18:25 Pa povika stražar i javi caru. A car reèe: ako je jedan, glas nosi. I onaj iðaše sve bliže. 2SA 18:26 Potom ugleda stražar drugoga èovjeka gdje trèi. I povika stražar k vrataru i reèe: evo još jedan, trèi sam. A car reèe: i on nosi glas. 2SA 18:27 I reèe stražar: trk prvoga èini mi se kao da je trk Ahimasa sina Sadokova. Reèe car: dobar je èovjek, i ide s dobrijem glasom. 2SA 18:28 Tada povika Ahimas i reèe caru: sretno! I pokloni se caru licem do zemlje, i reèe: da je blagosloven Gospod Bog tvoj, koji predade ljude koji podigoše ruke svoje na cara gospodara mojega. 2SA 18:29 A car mu reèe: je li zdravo dijete Avesalom? Odgovori Ahimas: vidio sam veliku vrevu, kad Joav posla slugu careva i mene slugu tvojega, ali ne znam šta bješe. 2SA 18:30 A car mu reèe: ukloni se, i stani tamo. I on se ukloni, i stade. 2SA 18:31 Tada, gle, doðe Husije i reèe: glas caru i gospodaru mojemu da te je Gospod izbavio danas iz ruku svijeh koji ustaše na te. 2SA 18:32 A car reèe Husiju: je li zdravo dijete Avesalom? A Husije reèe: neka neprijatelji gospodara mojega cara i koji god ustaju na te zla radi, neka proðu kao to dijete. 2SA 18:33 Tada se car sneveseli, i pope se u gornju klijet nad vratima, i stade plakati, a iduæi govoraše: sine moj Avesalome, sine moj, sine moj Avesalome! kamo da sam ja umro mjesto tebe! Avesalome sine moj, sine moj! 2SA 19:1 I javiše Joavu: evo car plaèe i tuži za Avesalomom. 2SA 19:2 I pobjeda onoga dana pretvori se u žalost svemu narodu, jer narod èu u onaj dan gdje govore: žali car sina svojega. 2SA 19:3 I narod se u onaj dan krijaše ulazeæi u grad kao što se krije narod koji se stidi kad pobjegne iz boja. 2SA 19:4 A car pokri lice svoje; i vikaše iza glasa: sine moj Avesalome! Avesalome sine moj, sine moj! 2SA 19:5 Tada uðe Joav k caru u kuæu, i reèe: posramio si danas sve sluge svoje, koje ti danas dušu saèuvaše, i sinovima tvojim i kæerima tvojim i ženama tvojim i inoèama tvojim. 2SA 19:6 Jer ljubiš one koji mrze na te, a mrziš na one koji te ljube; jer si pokazao danas da ne mariš za vojvode i za sluge; i vidim danas da bi ti milo bilo da je Avesalom živ a mi svi da smo izginuli. 2SA 19:7 Zato ustani sada, i izidi i progovori lijepo slugama svojim; jer zaklinjem se Gospodom, ako ne izideš, neæe nijedan ostati kod tebe ovu noæ, i to æe biti gore po te negoli sva zla koja su te snalazila od mladosti tvoje do sada. 2SA 19:8 Tada usta car, i sjede na vratima; i kazaše svemu narodu govoreæi: evo, sjedi car na vratima. I doðe sav narod pred cara. Ali Izrailjci bjehu pobjegli, svak u svoj šator. 2SA 19:9 I sav se narod svaðaše meðu sobom po svijem plemenima Izrailjevim govoreæi: car nas je izbavio iz ruku neprijatelja naših, i izbavio nas je iz ruku Filistejskih; a sada je pobjegao iz zemlje od Avesaloma. 2SA 19:10 Avesalom pak, kojega pomazasmo za cara nad sobom, pogibe u boju. Sada dakle zašto oklijevate te ne dovedete natrag cara? 2SA 19:11 Zato car David posla k Sadoku i Avijataru sveštenicima i poruèi: govorite starješinama Judinijem i recite: zašto vi da budete pošljednji koji æe cara natrag dovesti u kuæu njegovu? Jer govor svega Izrailja doðe do cara u kuæu njegovu. 2SA 19:12 Vi ste moja braæa, vi ste kost moja i tijelo moje. Zašto biste dakle bili pošljednji koji æe natrag dovesti cara? 2SA 19:13 Recite i Amasi: nijesi li kost moja i tijelo moje? Bog neka mi uèini tako i tako neka doda, ako mi ne budeš vojvoda dok si živ na mjesto Joava. 2SA 19:14 I skloni srca svijeh ljudi od roda Judina kao jednoga èovjeka, te poslaše k caru govoreæi: vrati se sa svijem slugama svojim. 2SA 19:15 I tako se car vrati, i doðe do Jordana; a Juda doðe do Galgala da srete cara i da ga prevede preko Jordana. 2SA 19:16 Pohitje i Simej sin Girin od Venijamina, koji bijaše iz Vaurima, i siðe s ljudima roda Judina na susret caru Davidu; 2SA 19:17 I tisuæa ljudi bješe s njim od roda Venijaminova; takoðer i Siva sluga doma Saulova s petnaest sinova svojih i dvadeset sluga svojih; i prijeðoše preko Jordana pred cara. 2SA 19:18 Preturiše i laðu da prevezu èeljad carevu i da uèine što bi mu bilo ugodno. A Simej sin Girin pade pred carem, kad šæaše da prijeðe preko Jordana, 2SA 19:19 I reèe caru: ne primi mi bezakonja, gospodaru moj, i ne pominji pakosti koju je uèinio sluga tvoj u onaj dan kad je car gospodar moj izašao iz Jerusalima; neka car ne misli o tom. 2SA 19:20 Jer sluga tvoj vidi da je zgriješio; i evo došao sam danas prvi iz svega doma Josifova da sretem cara gospodara svojega. 2SA 19:21 Ali odgovori Avisaj sin Serujin i reèe: eda li toga radi neæe poginuti Simej što je psovao pomazanika Gospodnjega? 2SA 19:22 A David reèe: šta je vama do mene, sinovi Serujini, te ste mi danas protivnici? zar æe danas poginuti ko u Izrailju? jer zar ne znam da sam danas postao car nad Izrailjem? 2SA 19:23 I reèe car Simeju: neæeš poginuti. I zakle mu se car. 2SA 19:24 Tako i Mefivostej sin Saulov doðe caru na susret; on pak ne opra nogu svojih, niti brade svoje oèešlja, ni opra haljine svoje od onoga dana kad otide car do dana kad se vrati s mirom. 2SA 19:25 I srete cara kad se vraæaše u Jerusalim; i reèe mu car: zašto ne poðe sa mnom, Mefivosteju? 2SA 19:26 A on reèe: caru gospodaru moj, prevari me sluga moj; jer sluga tvoj reèe: osedlaæu sebi magarca i uzjahaæu ga i poæi æu s carem; jer je hrom sluga tvoj. 2SA 19:27 I on opade slugu tvojega kod gospodara mojega cara; ali je car gospodar moj kao anðeo Božji; zato èini što ti je drago. 2SA 19:28 Jer sav dom oca mojega bijahu ljudi koji zaslužiše smrt pred carem gospodarem mojim, a ti posadi slugu svojega meðu one koji jedu za stolom tvojim. Pa kakvo imam još pravo, i kako se mogu još tužiti caru? 2SA 19:29 A car mu reèe: šta bi mi više govorio? kazao sam: ti i Siva podijelite njivu. 2SA 19:30 A Mefivostej reèe caru: neka uzme sve, kad se car gospodar moj vratio na miru u dom svoj. 2SA 19:31 I Varzelaj od Galada doðe iz Rogelima, i poðe s carem preko Jordana da ga prati preko Jordana. 2SA 19:32 A bješe Varzelaj vrlo star, bješe mu osamdeset godina, i hranjaše cara dok bijaše u Mahanajimu, jer bješe vrlo bogat èovjek. 2SA 19:33 I reèe car Varzelaju: hajde sa mnom; ja æu te hraniti kod sebe u Jerusalimu. 2SA 19:34 Ali Varzelaj reèe caru: koliko ima vijeka mojega, da idem s carem u Jerusalim? 2SA 19:35 Ima mi danas osamdeset godina; mogu li raspoznavati dobro i zlo? može li sluga tvoj kusom razlikovati što æe jesti i što æe piti? mogu li jošte slušati glas pjevaèima i pjevaèicama? i zašto bi sluga tvoj još bio na tegotu caru gospodaru mojemu? 2SA 19:36 Malo æe proæi sluga tvoj preko Jordana s carem; a zašto bi mi car tako naplatio? 2SA 19:37 Neka se sluga tvoj vrati, da umrem u svom gradu kod groba oca svojega i matere svoje. Nego evo, sluga tvoj Himam neka ide s carem gospodarem mojim, uèini njemu što ti bude drago. 2SA 19:38 A car reèe: neka ide sa mnom Himam; ja æu mu uèiniti što bude tebi drago, i što god zaišteš u mene, sve æu ti uèiniti. 2SA 19:39 I kad prijeðe sav narod preko Jordana i car prijeðe, cjelova car Varzelaja i blagoslovi ga, i on se vrati u mjesto svoje. 2SA 19:40 Otuda car otide u Galgal, i Himam otide s njim. I tako sav narod Judin doprati cara, i polovina naroda Izrailjeva. 2SA 19:41 A gle, svi ljudi Izrailjci doðoše k caru i rekoše mu: zašto te ukradoše braæa naša, ljudi Judini, i prevedoše preko Jordana cara i dom njegov i sve ljude Davidove s njim? 2SA 19:42 A svi ljudi od Jude odgovoriše ljudima od Izrailja: jer je car nama rod; pa što se srdite toga radi? jesmo li što pojeli caru? je li nas darom darivao? 2SA 19:43 Tada odgovoriše ljudi od Izrailja ljudima od Jude, i rekoše: mi imamo deset dijelova u cara, i Davidu smo više nego vi; zašto dakle ne mariste za nas? nijesmo li mi prvi govorili da dovedemo natrag cara svojega? Ali besjeda ljudi od Jude bješe tvrða od besjede ljudi od Izrailja. 2SA 20:1 A ondje se desi nevaljao èovjek, po imenu Seva sin Vihrijev, od Venijamina. On zatrubi u trubu i reèe: mi nemamo dijela s Davidom, ni našljedstva sa sinom Jesejevijem; svak u svoj šator, o Izrailju! 2SA 20:2 Tako svi Izrailjci otstupiše od Davida i otidoše za Sevom sinom Vihrijevim; ljudi pak od Jude držaše se cara svojega i otpratiše ga od Jordana do Jerusalima. 2SA 20:3 A kad car David doðe u kuæu svoju u Jerusalim, uze car deset žena inoèa, koje bješe ostavio da mu èuvaju kuæu, i metnu ih u zatvor, gdje ih hranjaše ali ne lijegaše s njima, nego ostaše zatvorene do smrti svoje i življahu kao udovice. 2SA 20:4 Potom reèe car Amasi: sazovi mi ljude od Jude do tri dana, i naði se i ti ovdje. 2SA 20:5 I otide Amasa da sazove narod Judin; ali se zabavi preko roka koji mu bješe odreðen. 2SA 20:6 A David reèe Avisaju: sad æe nam Seva sin Vihrijev èiniti gore nego Avesalom. Nego uzmi sluge gospodara svojega, i goni ga da ne naðe za se koji tvrd grad i ne umakne nam iz oèiju. 2SA 20:7 Tako izidoše za njim ljudi Joavovi, i Hereteji i Feleteji i svi junaci, izidoše iz Jerusalima da gone Sevu sina Vihrijeva. 2SA 20:8 I kad bijahu kod velikoga kamena u Gavaonu, srete ih Amasa. A Joav bijaše opasan preko haljine koju imaše na sebi, i ozgo bijaše pripasao maè uz bedricu u koricama. I kad poðe, maè mu ispade. 2SA 20:9 Tada reèe Joav Amasi: jesi li zdravo, brate? I dohvati se Joav desnom rukom svojom brade Amasi da ga cjeluje. 2SA 20:10 A Amasa ne uzimaše na um maèa, koji bijaše Joavu u ruci; a on ga udari njim pod peto rebro, i prosu mu crijeva na zemlju, te od jednoga udarca umrije. Potom Joav i Avisaj brat njegov otidoše u potjeru za Sevom sinom Vihrijevim. 2SA 20:11 A jedan od momaka Joavovijeh stade kod njega i reèe: ko ljubi Joava i ko je Davidov, za Joavom! 2SA 20:12 A Amasa se valjaše u svojoj krvi nasred puta. I videæi onaj èovjek gdje se ustavlja sav narod odvuèe Amasu s puta u polje i baci haljinu na nj, kad vidje gdje se ustavlja svaki ko naiðe na nj. 2SA 20:13 I kad bi uklonjen s puta proðoše svi za Joavom da tjeraju Sevu sina Vihrijeva. 2SA 20:14 I on proðe kroz sva plemena Izrailjeva do Avela i do Vetmahe sa svijem Viranima, koji se okupiše te iðahu za njim. 2SA 20:15 I došavši opkoliše ga u Avel-Vet-Masi, i iskopaše opkop oko grada tako da stajahu pred zidom; i sav narod što bješe s Joavom navaljivaše da obori zid. 2SA 20:16 Tada viknu jedna mudra žena iz grada: èujte, èujte! Kažite Joavu: pristupi ovamo da govorim s tobom. 2SA 20:17 A kad on pristupi k njoj, reèe žena: jesi li ti Joav? A on reèe: jesam. A ona reèe: poslušaj rijeèi sluškinje svoje. A on reèe: da èujem. 2SA 20:18 A ona reèe govoreæi: od starine se govori: valja pitati u Avelu. I tako se izvršivaše. 2SA 20:19 Ja sam jedan od mirnijeh i vjernijeh gradova u Izrailju, a ti hoæeš da zatreš grad, i to majku u Izrailju. Zašto hoæeš da proždreš našljedstvo Gospodnje? 2SA 20:20 A Joav odgovori i reèe: saèuvaj Bože! saèuvaj Bože! neæu da proždrem ni da raskopam. 2SA 20:21 Nije tako; nego jedan iz gore Jefremove, po imenu Seva sin Vihrijev, podigao je ruku svoju na cara Davida; dajte samo njega, pa æu otiæi od grada. A žena reèe Joavu: evo, glava njegova baciæe ti se preko zida. 2SA 20:22 I žena otide k svemu narodu s mudrošæu svojom; i otsjekoše glavu Sevi sinu Vihrijevu, i baciše je Joavu. A on zatrubi u trubu, te se razidoše od grada svak u svoj šator. A Joav se vrati u Jerusalim k caru. 2SA 20:23 A bijaše Joav nad svom vojskom Izrailjevom; a Venaja sin Jodajev bijaše nad Heretejima i Feletejima; 2SA 20:24 A Adoram bješe nad dancima; a Josafat sin Ahiludov bješe pametar; 2SA 20:25 Seja pisar; a Sadok i Avijatar sveštenici. 2SA 20:26 I Ira Jairanin bješe knez Davidu. 2SA 21:1 I bi glad za vremena Davidova tri godine zasopce. I David potraži lice Gospodnje; a Gospod mu reèe: to je sa Saula i s doma njegova krvnièkoga, što pogubi Gavaonjane. 2SA 21:2 Tada car sazva Gavaonjane i govori im. A Gavaonjani ne bjehu od sinova Izrailjevijeh, nego ostatak od Amoreja, kojima se bjehu zakleli sinovi Izrailjevi, ali Saul gledaše da ih pobije revnujuæi za sinove Izrailjeve i Judine. 2SA 21:3 I reèe David Gavaonjanima: šta da vam uèinim i èim da vas namirim, da blagoslovite dostojanje Gospodnje? 2SA 21:4 A Gavaonjani mu rekoše: ne tražimo ni srebra ni zlata od Saula ili od doma njegova, niti da se ko pogubi u Izrailju. A on reèe: šta dakle velite da vam uèinim? 2SA 21:5 Tada rekoše caru: ko nas je potro i radio da nas istrijebi, da nas ne bude nigdje u meðama Izrailjevijem, 2SA 21:6 Od njegovijeh sinova neka nam se da sedam ljudi da ih objesimo Gospodu u Gavaji Saula izbranika Gospodnjega. I reèe car: ja æu dati. 2SA 21:7 Ali car poštjede Mefivosteja sina Jonatana sina Saulova radi zakletve Gospodnje, koja bi meðu njima, meðu Davidom i Jonatanom sinom Saulovijem. 2SA 21:8 I uze car dva sina Resfe kæeri Ajine, koje rodi Saulu, Armonija i Mefivosteja, i pet sinova Mihale kæeri Saulove, koje rodi Adrilu sinu Varzelaja Meolaæanina. 2SA 21:9 I dade ih u ruke Gavaonjanima, a oni ih objesiše na gori pred Gospodom; i sva sedmorica pogiboše zajedno; a biše ubijeni prvijeh dana žetve, u poèetku jeèmene žetve. 2SA 21:10 A Resfa kæi Ajina uze vreæu, i prostrije po stijeni u poèetku žetve dokle ne pade na njih dažd s neba, i ne dadijaše pticama nebeskim da padaju na njih danju ni zvjerima poljskim noæu. 2SA 21:11 I javiše Davidu šta uèini Resfa kæi Ajina, inoèa Saulova. 2SA 21:12 I David otide te uze kosti Saulove i kosti Jonatana sina njegova od graðana u Javisu Galadovu, koji ih bijahu ukrali s ulice Vet-Sanske, gdje ih objesiše Filisteji kad ubiše Filisteji Saula na Gelvuji. 2SA 21:13 I odnese odande kosti Saulove i kosti Jonatana sina njegova, pa skupiše i kosti obješenijeh. 2SA 21:14 I pogreboše ih s kostima Saulovijem i Jonatana sina njegova u zemlji Venijaminovoj u Sili u grobu Kisa oca njegova, i uèiniše sve kako zapovjedi car. Tako se poslije toga umilostivi Gospod zemlji. 2SA 21:15 I nasta opet rat izmeðu Filisteja i Izrailja, i David otide sa slugama svojim, i biše se s Filistejima tako da David susta. 2SA 21:16 Tada Jesvi-Venov, koji bješe od sinova Rafajevijeh, i u koplju mu bješe trista sikala mjedi, i imaše novo oružje, šæaše da ubije Davida. 2SA 21:17 Ali mu pomože Avisaj sin Serujin, i udari Filistejina i ubi ga. Tada se zakleše ljudi Davidovi rekavši mu: neæeš više iæi s nama u boj da ne ugasiš vidjela Izrailjeva. 2SA 21:18 Poslije toga nasta opet rat s Filistejima u Govu; i tada Sivehaj Husaæanin ubi Safa, koji bijaše od sinova Rafajevih. 2SA 21:19 I opet nasta drugi rat u Govu s Filistejima; i tada Elhanan sin Jare-Oregimov Vitlejemac ubi brata Golijata Getejina, kojemu kopljaèa bješe kao vratilo. 2SA 21:20 I opet nasta rat u Gatu, gdje bijaše jedan èovjek vrlo visok, koji imaše po šest prsta na rukama i na nogama, svega dvadeset i èetiri, i on bijaše takoðer roda Rafajeva. 2SA 21:21 I ružaše Izrailja, te ga ubi Jonatan sin Same brata Davidova. 2SA 21:22 Ta èetvorica bijahu sinovi istoga Rafaja iz Gata, i pogiboše od ruke Davidove i od ruke sluga njegovijeh. 2SA 22:1 I izgovori David Gospodu rijeèi ove pjesme, kad ga izbavi Gospod iz ruku svijeh neprijatelja njegovijeh i iz ruke Saulove; 2SA 22:2 I reèe: Gospod je moja stijena i grad moj i izbavitelj moj. 2SA 22:3 Bog je stijena moja, u njega æu se uzdati, štit moj i rog spasenja mojega, zaklon moj i utoèište moje, spasitelj moj, koji me izbavlja od sile. 2SA 22:4 Prizivljem Gospoda, kojega valja hvaliti, i opraštam se neprijatelja svojih. 2SA 22:5 Jer obuzeše me smrtni bolovi, potoci nevaljalijeh ljudi uplašiše me. 2SA 22:6 Bolovi grobni opkoliše me, stegoše me zamke smrtne. 2SA 22:7 U tjeskobi svojoj prizvah Gospoda, i k Bogu svojemu povikah, on èu iz dvora svojega glas moj, i vika moja doðe mu do ušiju. 2SA 22:8 Zatrese se i pokoleba se zemlja, temelji nebesima zadrmaše se i pomjeriše se, jer se on razgnjevi. 2SA 22:9 Podiže se dim iz nozdara njegovijeh i iz usta njegovijeh oganj koji proždire, živo ugljevlje otskakaše od njega. 2SA 22:10 Savi nebesa i siðe; a mrak bijaše pod nogama njegovijem. 2SA 22:11 I sjede na heruvima i poletje, i pokaza se na krilima vjetrnijem. 2SA 22:12 Od mraka naèini oko sebe šator, od mraènijeh voda, oblaka vazdušnijeh. 2SA 22:13 Od sijevanja pred njim goraše živo ugljevlje. 2SA 22:14 Zagrmje s nebesa Gospod, i višnji pusti glas svoj. 2SA 22:15 Pusti strijele svoje, i razmetnu ih; munje, i razasu ih. 2SA 22:16 Pokazaše se dubine morske, i otkriše se temelji vasiljenoj od prijetnje Gospodnje, od dihanja duha iz nozdara njegovijeh. 2SA 22:17 Tada pruži s visine ruku i uhvati me, izvuèe me iz vode velike. 2SA 22:18 Izbavi me od neprijatelja mojega silnoga i od mojih nenavidnika, kad bijahu jaèi od mene. 2SA 22:19 Ustaše na me u dan nevolje moje, ali mi Gospod bi potpora. 2SA 22:20 I izvede me na prostrano mjesto, izbavi me, jer sam mu mio. 2SA 22:21 Dade mi Gospod po pravdi mojoj, po èistoti ruku mojih dariva me. 2SA 22:22 Jer se držah putova Gospodnjih, i ne odmetnuh se Boga svojega. 2SA 22:23 Nego su svi zakoni njegovi preda mnom, i zapovijesti njegovijeh ne uklanjam od sebe. 2SA 22:24 I bih mu vjeran, i èuvah se od bezakonja svojega. 2SA 22:25 Dade mi Gospod po pravdi mojoj, po èistoti mojoj pred oèima njegovima. 2SA 22:26 Sa svetima postupaš sveto, s èovjekom vjernijem vjerno; 2SA 22:27 S èistijem èisto postupaš, a s nevaljalijem nasuprot njemu. 2SA 22:28 Jer pomažeš narodu nevoljnom, a na ponosite spuštaš oèi svoje i ponižavaš ih. 2SA 22:29 Ti si vidjelo moje, Gospode, i Gospod prosvjetljuje tamu moju. 2SA 22:30 S tobom razbijam vojsku, s Bogom svojim skaèem preko zida. 2SA 22:31 Put je Božji vjeran, rijeè Gospodnja èista. On je štit svjema koji se uzdaju u nj. 2SA 22:32 Jer ko je Bog osim Gospoda? i ko je stijena osim Boga našega? 2SA 22:33 Bog je krjepost moja i sila moja, i èini da mi je put bez mane. 2SA 22:34 Daje mi noge kao u jelena, i na visine moje stavlja me. 2SA 22:35 Uèi ruke moje boju, te lome luk mjedeni mišice moje. 2SA 22:36 Ti mi daješ štit spasenja svojega, i milost tvoja èini me velika. 2SA 22:37 Širiš korake moje poda mnom, te se ne omièu gležnji moji. 2SA 22:38 Tjeram neprijatelje svoje, i potirem ih, i ne vraæam se dokle ih ne istrijebim. 2SA 22:39 I istrebljujem ih, i obaram ih da ne mogu ustati, nego padaju pod noge moje. 2SA 22:40 Jer me ti opasuješ snagom za boj: koji ustanu na me, obaraš ih poda me. 2SA 22:41 Neprijatelja mojih pleæi ti mi obraæaš, i potirem nenavidnike svoje. 2SA 22:42 Obziru se, ali nema pomagaèa: vièu ka Gospodu, ali ih ne sluša. 2SA 22:43 Satirem ih kao prah zemaljski, kao blato po ulicama gazim ih i razmeæem. 2SA 22:44 Ti me izbavljaš od bune naroda mojega, èuvaš me da sam glava narodima; narod kojega ne poznavah služi mi. 2SA 22:45 Tuðini laskaju mi, èujuæi pokoravaju mi se. 2SA 22:46 Tuðini blijede, dršæu u gradovima svojim. 2SA 22:47 Živ je Gospod, i da je blagoslovena stijena moja. Da se uzvisi Bog, stijena spasenja mojega. 2SA 22:48 Bog, koji mi daje osvetu, i pokorava mi narode, 2SA 22:49 Koji me izvodi iz neprijatelja mojih, i podiže me nad one koji ustaju na me, i od èovjeka žestoka izbavlja me. 2SA 22:50 Toga radi hvalim te, Gospode, po narodima, i pojem imenu tvojemu, 2SA 22:51 Koji slavno izbavljaš cara svojega, i èiniš milost pomazaniku svojemu Davidu i sjemenu njegovu dovijeka. 2SA 23:1 A ovo su pošljednje rijeèi Davidove: Reèe David sin Jesejev, reèe èovjek koji bi postavljen visoko, pomazanik Boga Jakovljeva, i ljubak u pjesmama Izrailjevim: 2SA 23:2 Duh Gospodnji govori preko mene, i besjeda njegova bi na mojem jeziku. 2SA 23:3 Reèe Bog Izrailjev, kaza mi stijena Izrailjeva: koji vlada ljudima neka je pravedan, vladajuæi u strahu Božijem; 2SA 23:4 I biæe kao svjetlost jutrenja, kad sunce izlazi jutrom bez oblaka, i kao trava koja raste iz zemlje od svjetlosti iza dažda. 2SA 23:5 Ako i nije taki dom moj pred Bogom, ipak je uèinio zavjet vjeèan sa mnom, u svemu dobro ureðen i utvrðen. I to je sve spasenje moje i sva želja moja, ako i ne da da raste. 2SA 23:6 A bezakonici æe svikoliki biti kao trnje poèupani, koje se ne hvata rukom. 2SA 23:7 Nego ko hoæe da ga se dohvati, uzme gvožðe ili kopljaèu; i sažiže se ognjem na mjestu. 2SA 23:8 Ovo su imena junaka Davidovijeh: Josev-Vasevet Tahmonac prvi izmeðu trojice; njemu milina bi udariti s kopljem na osam stotina, i pobi ih ujedanput. 2SA 23:9 Za njim Eleazar sin Dodona sina Ahohova, izmeðu tri junaka koji bijahu s Davidom, i osramotiše Filisteje skupljene na boj, kad Izrailjci otidoše; 2SA 23:10 On se podiže, i bi Filisteje dokle mu se ruka ne umori i ukoèi se pri maèu; i Gospod dade veliko spasenje onaj dan, te se narod vrati za njim samo da pokupi plijen. 2SA 23:11 A za njim Sama sin Agejev Araranin; kad se Filisteji skupiše u gomilu, i ondje bješe njiva puna leæa, i narod pobježe od Filisteja, 2SA 23:12 Stade usred njive, i odbrani je, i pobi Filisteje, i Bog dade veliko spasenje. 2SA 23:13 I ta tri prva izmeðu trideset siðoše i doðoše o žetvi k Davidu u peæinu Odolamsku, kad vojska Filistejska stajaše u okolu u dolini Rafajskoj. 2SA 23:14 A David bijaše onda u gradu, i bješe onda straža Filistejska u Vitlejemu. 2SA 23:15 A David zaželje, i reèe: ko bi mi donio vode da pijem iz studenca Vitlejemskoga što je kod vrata! 2SA 23:16 Tada ona tri junaka prodriješe kroz oko Filistejski, i zahvatiše vode iz studenca Vitlejemskoga što je kod vrata, i donesoše i dadoše Davidu; ali on je ne htje piti, nego je proli pred Gospodom; 2SA 23:17 I reèe: ne daj Bože da bih to uèinio. Nije li to krv ovijeh ljudi, koji ne mareæi za život svoj idoše. I ne htje piti. To uèiniše ova tri junaka. 2SA 23:18 I Avisaj brat Joavov sin Serujin bješe prvi izmeðu trojice; on mahnu kopljem svojim na tri stotine, i pobi ih, i proslavi se meðu trojicom. 2SA 23:19 Izmeðu te trojice bješe najslavniji, i posta im poglavar; ali one trojice ne stiže. 2SA 23:20 I Venaja sin Jodajev, sin èovjeka junaka, velik djelima, iz Kavseila; on pogubi dva junaka Moavska, i sišav ubi lava u jami kad bješe snijeg. 2SA 23:21 On ubi i jednoga Misirca, znatna èovjeka; imaše Misirac koplje u ruci, a on izide na nj sa štapom, i istrže Misircu koplje iz ruke, i ubi ga njegovijem kopljem. 2SA 23:22 To uèini Venaja sin Jodajev, i bi slavan meðu ova tri junaka. 2SA 23:23 Bješe najslavniji izmeðu tridesetorice, ali one trojice ne stiže; i David ga postavi nad pratiocima svojim. 2SA 23:24 Asailo brat Joavov bješe meðu tridesetoricom, a to bjehu: Elhanan sin Dodonov iz Vitlejema, 2SA 23:25 Sama Aroðanin, Elika Aroðanin. 2SA 23:26 Helis Falæanin, Ira sin Ikisov Tekojanin, 2SA 23:27 Avijezer Anatoæanin, Mevunej Husaæanin, 2SA 23:28 Salmon Ahošanin, Maraj Netofaæanin, 2SA 23:29 Helev sin Vanin Netofaæanin, Itaj sin Rivejev iz Gavaje sinova Venijaminovih, 2SA 23:30 Venaja Piratonjanin, Idaj iz doline Gasa. 2SA 23:31 Avi-Alvon Arvaæanin, Azmavet Varumljanin, 2SA 23:32 Elijava Salvonjanin, Jonatan od sinova Jasinovih, 2SA 23:33 Sama Araranin, Ahijam sin Sararov Araranin, 2SA 23:34 Elifelet, sin Asveja Mahaæanina, Elijam sin Ahitofela Gilonjanina, 2SA 23:35 Esraj Karmilac, Farej Arvljanin, 2SA 23:36 Igal sin Natanov iz Sove, Vanija od Gada, 2SA 23:37 Selek Amonac, Naraj Viroæanin, koji nošaše oružje Joavu sinu Serujinu, 2SA 23:38 Ira Jetranin, Gariv Jetranin, 2SA 23:39 Urija Hetejin; svega trideset i sedam. 2SA 24:1 A Gospod se opet razgnjevi na Izrailja, i nadraži Davida na njih govoreæi: hajde izbroj Izrailja i Judu. 2SA 24:2 I reèe car Joavu, vojvodi svom: proði po svijem plemenima Izrailjevijem od Dana do Virsaveje, i izbrojte narod, da znam koliko ima naroda. 2SA 24:3 A Joav reèe caru: neka doda Gospod Bog tvoj k narodu koliko ga je sad još sto puta toliko, i da car gospodar moj vidi svojim oèima; ali zašto car gospodar moj hoæe to? 2SA 24:4 Ali rijeè careva bi jaèa od Joava i vojvoda; i otide Joav i vojvode od cara da prebroje narod Izrailjev. 2SA 24:5 I prešavši preko Jordana stadoše u oko u Aroiru, s desne strane grada, koji je na sredini potoka Gadova, i kod Jazira. 2SA 24:6 Potom doðoše u Galad, i u donju zemlju Odsiju, a odatle otidoše u Dan-Jan i u okolinu Sidonsku. 2SA 24:7 Potom doðoše do grada Tira i u sve gradove Jevejske i Hananejske; i otidoše na južnu stranu Judinu u Virsaveju. 2SA 24:8 I obišavši svu zemlju vratiše se u Jerusalim poslije devet mjeseci i dvadeset dana. 2SA 24:9 I Joav dade caru broj prepisanoga naroda; i bješe od Izrailja osam stotina tisuæa ljudi za vojsku koji mahahu maèem, a ljudi od Jude pet stotina tisuæa. 2SA 24:10 Tada Davida taknu u srce, pošto prebroji narod, i reèe David Gospodu: sagriješih veoma što to uradih. Ali, Gospode, uzmi bezakonje sluge svojega, jer veoma ludo radih. 2SA 24:11 A kad David usta ujutru, doðe rijeè Gospodnja Gadu proroku, koji bijaše Davidu vidjelac, i reèe: 2SA 24:12 Idi i kaži Davidu: ovako veli Gospod: troje ti dajem, izberi jedno da ti uèinim. 2SA 24:13 I doðe Gad k Davidu, i kaza mu govoreæi: hoæeš li da bude sedam gladnijeh godina u zemlji tvojoj, ili da bježiš tri mjeseca od neprijatelja svojih i oni da te gone, ili da bude tri dana pomor u tvojoj zemlji? Sad promisli i gledaj šta æu odgovoriti onome koji me je poslao. 2SA 24:14 A David reèe Gadu: u tjeskobi sam ljutoj; ali neka zapadnemo Gospodu u ruke, jer je milost njegova velika; a ljudima da ne zapadnem u ruke. 2SA 24:15 I tako pusti Gospod pomor na Izrailja od jutra do odreðenoga vremena, i pomrije naroda od Dana do Virsaveje sedamdeset tisuæa ljudi. 2SA 24:16 A kad anðeo pruži ruku svoju na Jerusalim da ga ubija, sažali se Gospodu sa zla, i reèe anðelu koji ubijaše narod: dosta, spusti ruku. A anðeo Gospodnji bijaše kod gumna Orne Jevusejina. 2SA 24:17 A David kad vidje anðela gdje bije narod, progovori i reèe Gospodu: evo, ja sam zgriješio, ja sam zlo uèinio, a te ovce što su uèinile? neka se ruka tvoja obrati na mene i na dom oca mojega. 2SA 24:18 Potom opet doðe Gad k Davidu isti dan, i reèe mu: idi, naèini Gospodu oltar na gumnu Orne Jevusejina. 2SA 24:19 I otide David po rijeèi Gadovoj, kako Gospod zapovjedi. 2SA 24:20 Tada Orna obazrevši se ugleda cara i sluge njegove gdje idu k njemu; i otide Orna i pokloni se caru licem do zemlje, 2SA 24:21 I reèe: što je došao car gospodar moj sluzi svojemu? A David reèe: da kupim od tebe to gumno, da naèinim na njemu oltar Gospodu da bi prestao pomor u narodu. 2SA 24:22 A Orna reèe Davidu: neka uzme car gospodar moj i prinese na žrtvu što mu je volja; evo volova za žrtvu paljenicu, i kola i jarmova volujskih za drva. 2SA 24:23 Sve to davaše caru Orna kao car, i reèe Orna caru: Gospod Bog tvoj neka te milostivo primi. 2SA 24:24 A car reèe Orni: ne; nego æu kupiti od tebe po cijeni, niti æu prinijeti Gospodu Bogu svojemu žrtve paljenice poklonjene. I tako kupi David gumno i volove za pedeset sikala srebra. 2SA 24:25 I ondje naèini David oltar Gospodu, i prinese žrtve paljenice i žrtve zahvalne. I Gospod se umilostivi zemlji, i presta pomor u Izrailju. 1KI 1:1 A car David ostarje i bi vremenit, i koliko ga pokrivahu haljinama ne mogaše se zagrijati. 1KI 1:2 Tada mu rekoše sluge njegove: neka potraže caru gospodaru našemu mladu djevojku, pa ona neka stoji pred carem i dvori ga, i na krilu neka mu spava, da se zagrijeva car gospodar naš. 1KI 1:3 I potražiše lijepu djevojku po svijem krajevima Izrailjskim, i naðoše Avisagu Sunamku, te je dovedoše caru. 1KI 1:4 A ta djevojka bijaše vrlo lijepa, i dvoraše cara i služaše mu: ali je car ne pozna. 1KI 1:5 A Adonija sin Agitin podiže se govoreæi: ja æu biti car. I nabavi sebi kola i konjika, i pedeset ljudi koji trèahu pred njim. 1KI 1:6 I otac ga nigda ne nakara, niti mu reèe: zašto radiš tako? A on bješe vrlo lijep, i mati ga rodi iza Avesaloma. 1KI 1:7 I dogovaraše se s Joavom sinom Serujinim i s Avijatarom sveštenikom, koji pomagahu Adoniji. 1KI 1:8 Ali Sadok sveštenik i Venaja sin Jodajev i Natan prorok i Semej i Rej i junaci Davidovi ne pristaše za Adonijom. 1KI 1:9 Tada nakla Adonija ovaca i volova i ugojene stoke kod kamena Zoeleta, koji je kod izvora Rogila, i pozva svu braæu svoju, sinove careve, i sve ljude od Jude, sluge careve; 1KI 1:10 Ali ne pozva Natana proroka, ni Venaje, ni ostalijeh junaka, ni Solomuna brata svojega. 1KI 1:11 Tada reèe Natan Vitsaveji materi Solomunovoj govoreæi: jesi li èula da se zacario Adonija sin Agitin? a gospodar naš David ne zna. 1KI 1:12 Nego sada hajde, ja æu te svjetovati kako æeš izbaviti dušu svoju i dušu sina svojega Solomuna. 1KI 1:13 Hajde, otidi k caru Davidu i reci mu: nijesi li se ti, gospodaru moj care, zakleo sluškinji svojoj govoreæi: Solomun sin tvoj biæe car poslije mene, i on æe sjedjeti na prijestolu mojem? Zašto se dakle zacari Adonija? 1KI 1:14 I gle, dok ti još budeš ondje govoreæi s carem, ja æu doæi za tobom, i dopuniæu tvoje rijeèi. 1KI 1:15 I tako uðe Vitsaveja k caru u klijet. A car bijaše vrlo star; i Avisaga Sunamka dvoraše ga. 1KI 1:16 I savivši se Vitsaveja pokloni se caru; a car joj reèe: šta æeš? 1KI 1:17 A ona mu reèe: gospodaru moj, ti si se zakleo Gospodom Bogom svojim sluškinji svojoj: Solomun sin tvoj biæe car poslije mene, i on æe sjedjeti na prijestolu mojem. 1KI 1:18 A sada evo Adonija se zacari, a ti, gospodaru moj care, i ne znaš. 1KI 1:19 Naklao je volova i ugojene stoke i ovaca mnogo, i pozvao sve sinove careve, i Avijatara sveštenika i Joava vojvodu; a Solomuna sluge tvojega nije pozvao. 1KI 1:20 Sada, care gospodaru moj, oèi su svega Izrailja uprte u tebe, da im kažeš ko æe sjesti na prijesto tvoj, gospodaru moj care, poslije tebe. 1KI 1:21 Inaèe kad gospodar moj car poèine kod otaca svojih, biæemo ja i sin moj Solomun krivi. 1KI 1:22 I gle, dok ona još govoraše caru, doðe prorok Natan. 1KI 1:23 I javiše caru govoreæi: evo Natana proroka. I on stupivši pred cara pokloni se caru licem do zemlje. 1KI 1:24 I reèe Natan: care, gospodaru moj, jesi li ti kazao: Adonija æe biti car poslije mene, i on æe sjedjeti na prijestolu mojem? 1KI 1:25 Jer otide danas i nakla volova i ugojene stoke i ovaca mnogo, i pozva sve sinove careve i vojvode i Avijatara sveštenika; i eno jedu i piju s njim i govore: da živi car Adonija. 1KI 1:26 Mene pak, sluge tvojega, ne pozva, ni Sadoka sveštenika, ni Venaje sina Jodajeva, ni Solomuna sluge tvojega. 1KI 1:27 Je li to car gospodar moj naredio? ne kazav sluzi svojemu ko æe sjesti na prijesto gospodara mojega cara poslije njega. 1KI 1:28 A car David odgovori i reèe: zovite mi Vitsaveju. I ona doðe pred cara, i stade pred carem. 1KI 1:29 Tada se zakle car govoreæi: tako da je živ Gospod, koji je izbavio dušu moju od svake nevolje, 1KI 1:30 Kako sam ti se zakleo Gospodom Bogom Izrailjevim rekavši: Solomun sin tvoj biæe car poslije mene, i on æe sjedjeti na prijestolu mojem mjesto mene, tako æu uèiniti danas. 1KI 1:31 Tada Vitsaveja savi se licem do zemlje i pokloni se caru, pa reèe: da živi gospodar moj car David dovijeka! 1KI 1:32 Potom reèe car David: zovite mi Sadoka sveštenika i Natana proroka i Venaju sina Jodajeva. I oni doðoše pred cara. 1KI 1:33 A car im reèe: uzmite sa sobom sluge gospodara svojega, i posadite Solomuna sina mojega na moju mazgu i odvedite ga do Giona; 1KI 1:34 I neka ga ondje Sadok sveštenik i Natan prorok pomažu za cara nad Izrailjem, i zatrubite u trubu i recite: da živi car Solomun! 1KI 1:35 Potom se vratite za njim, i on neka doðe i sjede na prijesto moj i caruje mjesto mene; jer sam njega odredio da bude voð Izrailju i Judi. 1KI 1:36 A Venaja sin Jodajev odgovori caru i reèe: amin! neka tako reèe Gospod Bog gospodara mojega cara. 1KI 1:37 Kako je Gospod bio s gospodarem mojim carem tako neka bude i sa Solomunom, i neka podigne prijesto njegov još više nego prijesto gospodara mojega cara Davida. 1KI 1:38 I tako otide Sadok sveštenik i Natan prorok i Venaja sin Jodajev i Hereteji i Feleteji, i posadiše Solomuna na mazgu cara Davida i odvedoše ga do Giona. 1KI 1:39 I Sadok sveštenik uze rog s uljem iz šatora, i pomaza Solomuna. Potom zatrubiše u trubu i sav narod reèe: da živi car Solomun! 1KI 1:40 I sav narod poðe za njim, i narod sviraše u svirale i veseljaše se veoma da se zemlja razlijegaše od vike njihove. 1KI 1:41 I zaèu Adonija i sve zvanice koje bijahu s njim, pošto jedoše; zaèu i Joav glas trubni, pa reèe: kaka je to vika i vreva u gradu? 1KI 1:42 I dokle on još govoraše, gle, doðe Jonatan sin Avijatara sveštenika; i Adonija mu reèe: hodi, jer si junak i nosiš dobre glase. 1KI 1:43 A Jonatan odgovori i reèe Adoniji: ta, gospodar naš car David postavi Solomuna carem. 1KI 1:44 Jer car posla s njim Sadoka sveštenika i Natana proroka i Venaju sina Jodajeva, i Hereteje i Feleteje, i posadiše ga na carevu mazgu. 1KI 1:45 I pomazaše ga Sadok sveštenik i Natan prorok kod Giona za cara, i otidoše odande veseleæi se tako da je grad uzavreo; to je vika koju èuste. 1KI 1:46 I Solomun je veæ sjeo na carski prijesto. 1KI 1:47 I došle su sluge careve, i blagosloviše gospodara našega cara Davida govoreæi: da Bog proslavi ime Solomunovo još veæma nego tvoje, i prijesto njegov da podigne još više nego tvoj. I pokloni se car na postelji svojoj. 1KI 1:48 Još ovako reèe car: da je blagosloven Gospod Bog Izrailjev, koji dade danas ko æe sjedjeti na prijestolu mojemu, da vide moje oèi. 1KI 1:49 Tada se prepadoše, i ustaše sve zvanice Adonijine, i otidoše svak svojim putem. 1KI 1:50 A Adonija bojeæi se Solomuna usta i otide, i uhvati se za rogove oltaru. 1KI 1:51 I javiše Solomunu govoreæi: eno, Adonija se uplašio od cara Solomuna, i eno ga, uhvatio se za rogove oltaru, i veli: neka mi se zakune car Solomun da neæe ubiti sluge svojega maèem. 1KI 1:52 A Solomun reèe: ako bude pošten èovjek, ni dlaka s glave njegove neæe pasti na zemlju; ali ako se naðe zlo na njemu, poginuæe. 1KI 1:53 I tako posla car Solomun, te ga dovedoše od oltara; i kad doðe, pokloni se caru Solomunu; a Solomun mu reèe: idi kuæi svojoj. 1KI 2:1 A kad doðe vrijeme Davidu da umre, zapovjedi Solomunu sinu svojemu govoreæi: 1KI 2:2 Ja idem kuda ide sve na zemlji; a ti budi hrabar i budi èovjek. 1KI 2:3 I drži što ti je Gospod Bog tvoj zapovjedio da držiš, hodeæi putovima njegovim i držeæi uredbe njegove i zapovijesti njegove i zakone njegove i svjedoèanstva njegova, kako je napisano u zakonu Mojsijevu, da bi napredovao u svemu što uzradiš i za èim se god okreneš, 1KI 2:4 Da bi Gospod ispunio rijeè svoju koju mi je rekao govoreæi: ako uspaze sinovi tvoji na put svoj hodeæi preda mnom vjerno, svijem srcem svojim i svom dušom svojom, tada ti neæe nestati èovjeka na prijestolu Izrailjevu. 1KI 2:5 A ti znaš šta mi je uèinio Joav sin Serujin, šta je uèinio dvjema vojvodama Izrailjevijem, Aveniru sinu Nirovu i Amasi sinu Jeterovu, koje ubi prolivši u miru krv kao u ratu, i okalja krvlju kao u ratu pojas svoj oko sebe, i obuæu svoju na nogu. 1KI 2:6 Uèini dakle po mudrosti svojoj, i nemoj dati da se sijeda glava njegova spusti s mirom u grob. 1KI 2:7 Sinovima pak Varzelaja od Galada uèini milost, i neka budu meðu onima koji jedu za tvojim stolom, jer su tako došli k meni kad sam bježao od Avesaloma brata tvojega. 1KI 2:8 I eto, kod tebe je Simej sin Girin od Venijamina iz Vaurima, koji me je ljuto ružio kad iðah u Mahanajim; ali mi doðe na susret na Jordan, i zakleh mu se Gospodom rekavši: neæu te ubiti maèem. 1KI 2:9 Ali mu ti nemoj oprostiti, jer si mudar èovjek i znaæeš šta æeš mu uèiniti, da opraviš sijedu glavu njegovu s krvlju u grob. 1KI 2:10 Tako poèinu David kod otaca svojih, i bi pogreben u gradu Davidovu. 1KI 2:11 A carova David nad Izrailjem èetrdeset godina: u Hevronu carova sedam godina, a u Jerusalimu carova trideset i tri godine. 1KI 2:12 I Solomun sjede na prijesto Davida oca svojega, i carstvo se njegovo utvrdi jako. 1KI 2:13 Tada doðe Adonija sin Agitin k Vitsaveji materi Solomunovoj; a ona reèe: jesi li dobro došao? A on reèe: dobro. 1KI 2:14 Potom reèe: imam nešto da ti kažem. A ona reèe: govori. 1KI 2:15 Tada reèe: ti znaš da je moje bilo carstvo, i da je u mene bio upro oèi sav Izrailj da ja budem car; ali se carstvo prenese i dopade bratu mojemu, jer mu ga Gospod dade. 1KI 2:16 Zato te sada molim za jedno; nemoj me odbiti. A ona mu reèe: govori. 1KI 2:17 A on reèe: govori caru Solomunu, jer ti on neæe odbiti, neka mi da za ženu Avisagu Sunamku. 1KI 2:18 A Vitsaveja reèe: dobro, ja æu govoriti caru za te. 1KI 2:19 I doðe Vitsaveja k caru Solomunu da mu govori za Adoniju; a car usta i srete je i pokloniv joj se sjede na svoj prijesto, i zapovjedi te namjestiše stolicu materi njegovoj, i ona sjede njemu s desne strane. 1KI 2:20 Tada ona reèe: iskala bih od tebe jednu malu stvar, nemoj me odbiti. A car joj reèe: išti, majko, neæu te odbiti. 1KI 2:21 Ona reèe: podaj Avisagu Sunamku Adoniji bratu svojemu za ženu. 1KI 2:22 A car Solomun odgovori materi svojoj i reèe: zašto išteš Avisagu Sunamku za Adoniju? išti i carstvo za nj, jer je on brat moj stariji i ima uza se Avijatara sveštenika i Joava sina Serujina. 1KI 2:23 I zakle se car Solomun Gospodom govoreæi: tako da mi uèini Bog i tako da doda, sebi na smrt kaza to Adonija danas. 1KI 2:24 I zato, tako da je živ Gospod, koji me je utvrdio i posadio me na prijestolu Davida oca mojega, i koji mi je naèinio kuæu kao što je rekao, danas æe poginuti Adonija. 1KI 2:25 I posla car Solomun Venaju sina Jodajeva, koji uloži na nj, te pogibe. 1KI 2:26 A Avijataru svešteniku reèe car: idi u Anatot na njivu svoju, jer si zaslužio smrt, ali te neæu danas pogubiti, jer si nosio kovèeg Gospodnji pred Davidom ocem mojim i podnosio si sve nevolje koje je podnosio otac moj. 1KI 2:27 Tako Solomun svrgne Avijatara da ne bude sveštenik Gospodnji, da ispuni rijeè Gospodnju što reèe u Silomu za dom Ilijev. 1KI 2:28 I ovaj glas doðe do Joava; a Joav bješe pristao za Adonijom, premda za Avesalomom ne bješe pristao; i uteèe Joav u šator Gospodnji i uhvati se za rogove oltaru. 1KI 2:29 I javiše caru Solomunu: Joav uteèe u šator Gospodnji, i eno ga kod oltara. A Solomun posla Venaju sina Jodajeva govoreæi: idi, uloži na nj. 1KI 2:30 I ušav Venaja u šator Gospodnji reèe mu: car je kazao: izidi. A on reèe: neæu; nego ovdje hoæu da umrem. A Venaja javi caru govoreæi: tako reèe Joav i tako mi odgovori. 1KI 2:31 A car mu reèe: uèini kako je rekao, uloži na nj, i pogrebi ga, i skini s mene i s doma oca mojega krv pravu koju je prolio Joav. 1KI 2:32 I neka Gospod obrati krv njegovu na njegovu glavu, što uloži na dva èovjeka pravednija i bolja od sebe, i ubi ih maèem bez znanja oca mojega Davida: Avenira sina Nirova vojvodu Izrailjeva i Amasu sina Jeterova vojvodu Judina; 1KI 2:33 Neka se dakle krv njihova vrati na glavu Joavovu i na glavu sjemena njegova dovijeka; a Davidu i sjemenu njegovu i domu njegovu i prijestolu njegovu neka bude mir dovijeka od Gospoda. 1KI 2:34 I otide Venaja sin Jodajev, i uloži na nj i pogubi ga, i bi pogreben kod kuæe svoje u pustinji. 1KI 2:35 Tada postavi car Venaju sina Jodajeva na njegovo mjesto nad vojskom, a Sadoka sveštenika postavi car na mjesto Avijatarovo. 1KI 2:36 Potom posla car i dozva Simeja, i reèe mu: sagradi sebi kuæu u Jerusalimu, pa tu sjedi, i ne izlazi odatle nikuda. 1KI 2:37 Jer u koji dan izideš i prijeðeš preko potoka Kedrona, znaj zacijelo da æeš poginuti, i krv æe tvoja pasti na tvoju glavu. 1KI 2:38 A Simej reèe caru: dobra je ta rijeè; kako je rekao gospodar moj car, tako æe uèiniti sluga tvoj. I sjedje Simej u Jerusalimu dugo vremena. 1KI 2:39 Ali se dogodi poslije tri godine, te utekoše dvije sluge Simejeve k Ahisu sinu Mašinu caru Gatskom. I bi javljeno Simeju: eno ti slugu u Gatu. 1KI 2:40 Tada usta Simej, i osamari svoga magarca, i otide u Gat k Ahisu da traži sluge svoje. I vrati se Simej, i dovede natrag sluge svoje iz Gata. 1KI 2:41 I javiše Solomunu da je Simej bio otišao iz Jerusalima u Gat, i da se vratio. 1KI 2:42 Tada car poslav dozva Simeja, i reèe mu: nijesam li te zakleo Gospodom i nijesam li ti tvrdo rekao: u koji dan izideš kuda mu drago, znaj zacijelo da æeš poginuti? I ti mi reèe: dobra je ta rijeè koju èuh. 1KI 2:43 Zašto dakle nijesi držao zakletve Gospodnje i zapovijesti koju sam ti zapovjedio? 1KI 2:44 Potom reèe car Simeju: ti znaš sve zlo za koje zna srce tvoje, što si uèinio Davidu ocu mojemu; Gospod vraæa tvoje zlo na tvoju glavu. 1KI 2:45 A car æe Solomun biti blagosloven i prijesto Davidov utvrðen pred Gospodom dovijeka. 1KI 2:46 I zapovjedi car Venaji sinu Jodajevu, te izide i uloži na nj, te pogibe. I carstvo se utvrdi u ruci Solomunovoj. 1KI 3:1 A Solomun se oprijatelji s Faraonom carem Misirskim, i oženi se kæerju Faraonovom, i dovede je u grad Davidov dokle ne dovrši svoj dom i dom Gospodnji i zid oko Jerusalima. 1KI 3:2 Ali narod prinošaše žrtve na visinama; jer još ne bješe sazidan dom imenu Gospodnjemu do tada. 1KI 3:3 A Solomun ljubljaše Gospoda hodeæi po uredbama oca svojega Davida, samo što na visinama prinošaše žrtve i kaðaše. 1KI 3:4 Zato otide car u Gavaon da ondje prinese žrtvu, jer to bijaše velika visina; i Solomun prinese tisuæu žrtava paljenica na onom oltaru. 1KI 3:5 I javi se Gospod Solomunu u Gavaonu noæu u snu, i reèe Bog: išti što hoæeš da ti dam. 1KI 3:6 A Solomun reèe: ti si uèinio veliku milost sluzi svojemu Davidu ocu mojemu, kao što je hodio pred tobom vjerno i pravedno i s pravijem srcem prema tebi; i saèuvao si mu ovu veliku milost, te mu dao sina da sjedi na prijestolu njegovu, kao što se vidi danas. 1KI 3:7 I tako, Gospode Bože moj, ti si postavio slugu svojega carem na mjesto Davida oca mojega, a ja sam mlad, niti znam polaziti ni dolaziti. 1KI 3:8 I tvoj je sluga meðu narodom tvojim, koji si izabrao, narodom velikim, koji se ne može izbrojiti ni proraèunati od množine. 1KI 3:9 Daj dakle sluzi svojemu srce razumno da može suditi narodu tvojemu i raspoznavati dobro i zlo. Jer ko može suditi narodu tvojemu tako velikom? 1KI 3:10 I bi milo Gospodu što Solomun to zaiska. 1KI 3:11 I reèe mu Bog: kad to išteš, a ne išteš duga života niti išteš blaga niti išteš duša neprijatelja svojih nego išteš razuma da umiješ suditi; 1KI 3:12 Evo uèinih po tvojim rijeèima; evo ti dajem srce mudro i razumno da takoga kakav si ti ni prije tebe nije bilo niti æe poslije tebe nastati taki kakav si ti. 1KI 3:13 A svrh toga dajem ti i što nijesi iskao, i blago i slavu, da takoga kakav æeš ti biti neæe biti meðu carevima svega vijeka tvojega. 1KI 3:14 I ako uzideš mojim putovima držeæi uredbe moje i zapovijesti moje, kao što je išao David otac tvoj, produljiæu dane tvoje. 1KI 3:15 Tada se probudi Solomun, i gle, ono bješe san. I doðe u Jerusalim, i stavši pred kovèeg zavjeta Gospodnjega prinese žrtve paljenice i žrtve zahvalne, i poèasti sve sluge svoje. 1KI 3:16 Tada doðoše dvije žene kurve k caru, i stadoše pred njim. 1KI 3:17 I reèe jedna žena: ah, gospodaru; ja i ova žena sjedimo u jednoj kuæi, i porodih se kod nje u istoj kuæi. 1KI 3:18 A treæi dan poslije moga poroðaja porodi se i ova žena, i bijasmo zajedno i ne bijaše niko drugi s nama u kuæi, samo nas dvije bijasmo u kuæi. 1KI 3:19 I umrije sin ove žene noæas, jer ona leže na nj. 1KI 3:20 Pa ustavši u po noæi uze sina mojega iskraj mene, kad sluškinja tvoja spavaše, i stavi ga sebi u naruèje, a svoga sina mrtvoga stavi meni u naruèje. 1KI 3:21 A kad ustah ujutru da podojim sina svojega, a to, mrtav; ali kad razgledah ujutru, a to, ne bješe moj sin, kojega ja rodih. 1KI 3:22 Tada reèe druga žena: nije tako; nego je moj sin ovaj živi, a tvoj je sin onaj mrtvi. Ali ona reèe: nije tako, nego je tvoj sin onaj mrtvi, a moj je sin ovaj živi. Tako govorahu pred carem. 1KI 3:23 A car reèe: ova kaže: ovaj je živi moj sin, a tvoj je sin ovaj mrtvi; a ona kaže: nije tako, nego je tvoj sin onaj mrtvi, a moj je sin ovaj živi. 1KI 3:24 I reèe car: dajte mi maè. I donesoše maè pred cara. 1KI 3:25 Tada reèe car: rasijecite živo dijete na dvoje, i podajte polovinu jednoj i polovinu drugoj. 1KI 3:26 Tada žena kojoj sin bješe živi reèe caru, jer joj se uskoleba utroba za sinom: ah, gospodaru, podajte njojzi dijete živo, a nemojte ga ubijati. A ona reèe: neka ne bude ni meni ni tebi, rasijecite ga. 1KI 3:27 Tada odgovori car i reèe: podajte onoj živo dijete, nemojte ga ubiti, ona mu je mati. 1KI 3:28 I sav Izrailj èu sud koji izreèe car, i pobojaše se cara; jer vidješe da je u njemu mudrost Božija da sudi. 1KI 4:1 A car Solomun carovaše nad svijem Izrailjem. 1KI 4:2 A ovo bijahu knezovi njegovi: Azarija, sin Sadokov, namjesnik; 1KI 4:3 Elioref i Ahija, sinovi Sisini, pisari; Josafat, sin Ahiludov, pametar; 1KI 4:4 Venaja, sin Jodajev, vojvoda; a Sadok i Avijatar sveštenici; 1KI 4:5 A Azarija, sin Natanov, bješe nad pristavima; a Zavud, sin Natanov, prvi vijeænik, prijatelj carev; 1KI 4:6 A Ahisar upravitelj dvorski; a Adoniram sin Avdin nad carskim poslenicima. 1KI 4:7 I imaše Solomun dvanaest pristava po svemu Izrailju, koji hranjahu cara i sav dom njegov; po mjesec dana u godini svaki bijaše dužan hraniti. 1KI 4:8 A ovo su im imena: sin Urov u gori Jefremovoj; 1KI 4:9 Sin Dekerov u Makasu i u Salvimu i Vetsemesu i Elonu Vet-ananskom; 1KI 4:10 Sin Esedov u Aruvotu; pod njim bijaše Sohot i sva zemlja Eferova; 1KI 4:11 Sin Avinadavov nad svijem krajem Dorskim; žena mu bješe Tafata kæi Solomunova; 1KI 4:12 Vana sin Ahiludov nad Tenahom i Megidonom i svijem Vet-Sanom, koji je do Sartane pod Jezraelom, od Vet-Sana do Avel-Meola, do preko Jok-Meama; 1KI 4:13 Sin Geverov u Ramotu Galadskom; imaše sela Jaira sina Manasijina u Galadu i kraj Argovski u Vasanu, šezdeset velikih gradova sa zidovima i prijevornicama mjedenijem; 1KI 4:14 Ahinadav sin Idov u Mahanajimu; 1KI 4:15 Ahimas u Neftalimu; i on bješe oženjen kæerju Solomunovom Vasematom; 1KI 4:16 Vana sin Husajev u Asiru i u Alotu; 1KI 4:17 Josafat sin Farujin u Isaharu; 1KI 4:18 Simej sin Ilin u Venijaminu; 1KI 4:19 Gever sin Urijev u zemlji Galadskoj, u zemlji Siona cara Amorejskoga i Oga cara Vasanskoga; jedan bješe pristav u toj zemlji. 1KI 4:20 Jude i Izrailja bijaše mnogo kao pijeska pokraj mora; i jeðahu i pijahu i veseljahu se. 1KI 4:21 A Solomun vladaše svijem carstvima od rijeke do zemlje Filistejske i do meðe Misirske, i donošahu dare i služahu Solomunu svega vijeka njegova. 1KI 4:22 A hrana Solomunova bijaše na dan trideset kora bijeloga brašna, i šezdeset kora drugoga brašna; 1KI 4:23 Deset volova ugojenijeh i dvadeset s paše, i sto ovaca, osim jelena i srna i divokoza i ugojenijeh ptica. 1KI 4:24 Jer on vladaše svuda s ovu stranu rijeke od Tapse do Gaze, nad svijem carevima s ovu stranu rijeke, i bješe miran sa sviju strana unaokolo. 1KI 4:25 I življahu Juda i Izrailj bez straha, svaki pod svojom lozom i pod svojom smokvom, od Dana do Virsaveje, svega vijeka Solomunova. 1KI 4:26 I imaše Solomun èetrdeset tisuæa konja za jaslima za kola svoja, i dvadeset tisuæa konjika. 1KI 4:27 I pristavi hranjahu cara Solomuna i sve koji dolažahu za sto cara Solomuna, svaki svoga mjeseca, i ne dadijahu da se èega premakne. 1KI 4:28 A jeèam i slamu za konje i za mazge donošahu na mjesto gdje bijahu, svaki kako mu bijaše odreðeno. 1KI 4:29 I Bog dade mudrost Solomunu i razum vrlo velik i srce prostrano kao pijesak na brijegu morskom. 1KI 4:30 Jer mudrost Solomunova bijaše veæa od mudrosti svijeh istoènijeh naroda i od sve mudrosti Misirske. 1KI 4:31 Mudriji bijaše od svakoga èovjeka, i od Etana Ezraita i od Emana i od Halkola i od Darde, sinova Maolovijeh; i razglasi se ime njegovo po svijem narodima unaokolo. 1KI 4:32 I izgovori tri tisuæe prièa, i bijaše pjesama njegovijeh tisuæa i pet. 1KI 4:33 Govorio je i o drveæu, od kedra na Livanu do isopa koji nièe iz zida; govorio je i o stoci i o pticama i o bubinama i o ribama. 1KI 4:34 I dolažahu iz svijeh naroda da èuju mudrost Solomunovu, od svijeh careva na zemlji, koji èuše za mudrost njegovu. 1KI 5:1 I Hiram car Tirski posla sluge svoje k Solomunu èuvši da su ga pomazali za cara na mjesto oca njegova, jer Hiram ljubljaše Davida svagda. 1KI 5:2 A Solomun posla ka Hiramu i poruèi mu: 1KI 5:3 Ti znaš da David otac moj nije mogao sagraditi doma imenu Gospoda Boga svojega od ratova kojima ga opkoliše, dokle ih Gospod ne položi pod noge njegove. 1KI 5:4 A sada Gospod Bog moj dao mi je mir otsvuda, nemam nijednoga neprijatelja ni zle smetnje. 1KI 5:5 Zato, evo, velim da sagradim dom imenu Gospoda Boga svojega, kao što je rekao Gospod Davidu ocu mojemu govoreæi: sin tvoj, kojega æu posaditi mjesto tebe na prijesto tvoj, on æe sagraditi dom imenu mojemu. 1KI 5:6 Zato zapovjedi sada neka mi nasijeku drva kedrovijeh na Livanu, a sluge æe moje biti sa slugama tvojim, a platu slugama tvojim daæu ti kako god reèeš; jer ti znaš da u nas nema ljudi koji umiju sjeæi drva kao Sidonci. 1KI 5:7 I kad Hiram èu rijeèi Solomunove, obradova se veoma i reèe: da je blagosloven Gospod danas, koji dade Davidu mudra sina nad onijem narodom velikim. 1KI 5:8 I posla Hiram Solomunu, i poruèi: èuo sam èega radi si slao k meni; ja æu uèiniti svu volju tvoju za drva kedrova i za drva jelova. 1KI 5:9 Moje æe sluge snijeti s Livana na more, i ja æu ih povezati u splavove i spustiti morem do mjesta koje mi kažeš, i ondje æu razvezati, pa ih nosi; a ti æeš uèiniti moju volju i dati hranu èeljadi mojoj. 1KI 5:10 I tako davaše Hiram Solomunu drva kedrova i drva jelova, koliko mu bješe volja. 1KI 5:11 A Solomun davaše Hiramu dvadeset tisuæa kora pšenice za hranu èeljadi njegovoj, i dvadeset kora ulja cijeðenoga; toliko davaše Solomun Hiramu svake godine. 1KI 5:12 I Gospod dade mudrost Solomunu kako mu bješe obrekao, i bješe mir izmeðu Hirama i Solomuna, i uhvatiše vjeru meðu sobom. 1KI 5:13 I odredi Solomun ljude iz svega Izrailja, i bi odreðenijeh trideset tisuæa ljudi. 1KI 5:14 I slaše ih na Livan po deset tisuæa svakoga mjeseca naizmjence; jedan mjesec bijahu na Livanu, a dva mjeseca kod kuæa svojih. A Adoniram bješe nad ovijem poslenicima. 1KI 5:15 I imaše Solomun sedamdeset tisuæa nosilaca i osamdeset tisuæa tesaèa u planini, 1KI 5:16 Osim nastojnika Solomunovijeh, koji bijahu nad tijem poslom, tri tisuæe i trista, koji upravljahu narodom koji poslovaše taj posao. 1KI 5:17 I zapovjedi car da snose veliko kamenje, skupocjeno kamenje za temelj domu, tesano kamenje. 1KI 5:18 I tesahu poslenici Solomunovi i poslenici Hiramovi i Givleji, i pripravljahu drvo i kamenje da se zida dom. 1KI 6:1 Èetiri stotine i osamdesete godine po izlasku sinova Izrailjevijeh iz zemlje Misirske, èetvrte godine carovanja Solomunova nad Izrailjem, mjeseca Zifa, a to je drugi mjesec, poèe zidati dom Gospodu. 1KI 6:2 A dom što ga zida car Solomun Gospodu bijaše u dužinu od šezdeset lakata, a u širinu od dvadeset lakata, a u visinu od trideset lakata. 1KI 6:3 I bijaše trijem pred crkvom dvadeset lakata dug, prema širini doma, a deset lakata širok pred domom. 1KI 6:4 I naèini prozore na domu iznutra široke a spolja uske. 1KI 6:5 I uza zid domu naèini hodnike svuda unaokolo uza zid domu oko crkve i svetinje nad svetinjama, i naèini klijeti svuda unaokolo. 1KI 6:6 Najdonji hodnik bješe pet lakata širok, a srednji šest lakata širok, a treæi sedam lakata širok; jer naèini zasjeke na domu spolja unaokolo, da se grede ne ulažu u zid od doma. 1KI 6:7 A kad zidahu dom, zidahu od kamena, koji dovožahu sasvijem prigotovljen, te se ni èekiæ ni sjekira niti kako oruðe gvozdeno ne èu u domu kad se zidaše. 1KI 6:8 Vrata od srednjega hodnika bijahu na desnoj strani doma, i izlažaše se na zavojnicu na srednji hodnik, i iz srednjega na treæi. 1KI 6:9 Tako sazida dom, i dovrši ga, i pokri dom gredama i daskama kedrovijem. 1KI 6:10 I naèini hodnike oko cijeloga doma od pet lakata u visinu svaki, i sastavljahu ih s domom grede kedrove. 1KI 6:11 Tada doðe rijeè Gospodnja Solomunu govoreæi: 1KI 6:12 To je dom što gradiš; ako uzideš po mojim uredbama, i ustvoriš moje zakone i uzdržiš sve moje zapovijesti hodeæi po njima, potvrdiæu ti rijeè svoju, koju sam rekao Davidu ocu tvojemu. 1KI 6:13 I stanovaæu meðu sinovima Izrailjevijem, i neæu ostaviti naroda svojega Izrailja. 1KI 6:14 I tako sazida Solomun dom, i dovrši ga. 1KI 6:15 I obloži zidove domu iznutra daskama kedrovijem, od poda doma do vrh zidova obloži drvetom iznutra; i pod domu obloži daskama jelovijem. 1KI 6:16 I naèini pregradu od dvadeset lakata od jedne strane doma do druge od dasaka kedrovijeh, od poda do vrh zidova; i to naèini unutra za šator, za svetinju nad svetinjama. 1KI 6:17 A dom, crkva naprijed, bijaše od èetrdeset lakata. 1KI 6:18 A po daskama kedrovijem unutra u domu bjehu izrezane jabuke i cvjetovi razvijeni, sve od kedra tako da se ne viðaše nigdje kamen. 1KI 6:19 I svetinju nad svetinjama uredi unutra u domu, da se ondje namjesti kovèeg zavjeta Gospodnjega. 1KI 6:20 A svetinja nad svetinjama unutra bješe dvadeset lakata duga, i dvadeset lakata široka, i dvadeset lakata visoka, i obloži je èistijem zlatom; tako obloži i oltar od kedra. 1KI 6:21 I tako obloži Solomun dom iznutra èistijem zlatom, i zateže zlatne lance pred svetinjom nad svetinjama, koju takoðe obloži zlatom. 1KI 6:22 I sav dom obloži zlatom; tako i sav oltar pred svetinjom nad svetinjama obloži zlatom. 1KI 6:23 A u svetinji nad svetinjama naèini dva heruvima od drveta maslinova; deset lakata bješe visok svaki. 1KI 6:24 A od pet lakata bješe jedno krilo u heruvima, i od pet lakata drugo krilo u heruvima; deset lakata bješe od kraja jednoga krila do kraja drugoga krila. 1KI 6:25 Tako i drugi heruvim bijaše od deset lakata; jedne mjere i jedne naprave bjehu oba heruvima. 1KI 6:26 Deset lakata bješe visok jedan heruvim, tako i drugi. 1KI 6:27 I namjesti heruvime usred unutrašnjeg doma, i raširiše heruvimi krila svoja tako da krilo jednoga ticaše u jedan zid a krilo drugoga heruvima ticaše u drugi zid, a usred doma ticahu krila jedno u drugo. 1KI 6:28 I obloži heruvime zlatom. 1KI 6:29 A sve zidove domu unaokolo iskiti rezanijem heruvimima i palmama i razvijenijem cvjetovima iznutra i spolja. 1KI 6:30 I pod domu obloži zlatom iznutra i spolja. 1KI 6:31 I na ulasku u svetinju nad svetinjama naèini dvokrilna vrata od drveta maslinova, kojima pragovi s dovratnicima bjehu na pet uglova. 1KI 6:32 I na tijem dvokrilnijem vratima od drveta maslinova izreza heruvime i palme i razvijene cvjetove, i obloži ih zlatom, i heruvime i palme obloži zlatom. 1KI 6:33 Tako i na ulasku u crkvu naèini pragove od drveta maslinova na èetiri ugla; 1KI 6:34 I vrata dvokrilna od drveta jelova; na dvije se strane otvoraše jedno krilo, i na dvije strane otvoraše se drugo krilo. 1KI 6:35 I izreza na njima heruvime i palme i razvijene cvjetove, i obloži zlatom sve što bješe izrezano. 1KI 6:36 Potom naèini trijem unutrašnji od tri reda tesanoga kamena i jednoga reda drveta kedrova strugana. 1KI 6:37 Èetvrte godine mjeseca Zifa bi postavljen temelj domu Gospodnjemu; 1KI 6:38 A jedanaeste godine mjeseca Vula, koji je osmi mjesec, svrši se dom sa svijem stvarima svojim i sa svijem što mu pripada. Tako ga sazida za sedam godina. 1KI 7:1 Potom zida Solomun sebi dom trinaest godina, i svrši ga. 1KI 7:2 Sazida i dom iz šume Livanske, sto lakata dug i pedeset lakata širok i trideset lakata visok, na èetiri reda stupova kedrovijeh, s gredama kedrovijem svrh stupova. 1KI 7:3 I bješe pokriven drvetom kedrovijem gore na gredama, koje bijahu na èetrdeset i pet stupova, po petnaest u jednom redu. 1KI 7:4 I prozora bijahu tri reda, prozor nad prozorom u tri reda. 1KI 7:5 I sva vrata i pragovi bjehu na èetiri ugla, i prozori, i jedan prozor bješe prema drugom u tri reda. 1KI 7:6 I naèini trijem od stupova, pedeset lakata dug i trideset lakata širok; i taj trijem bješe sprijed, i stupovi i grede bijahu sprijed. 1KI 7:7 I naèini trijem u kojem bješe prijesto, gdje suðaše, trijem sudski, koji bijaše obložen kedrom od poda do vrha. 1KI 7:8 I u njegovoj kuæi gdje življaše bijaše drugi trijem iza onoga trijema, posao bijaše isti. Naèini dom i kæeri Faraonovoj, kojom se oženi Solomun, kao taj trijem. 1KI 7:9 Sve ovo bješe od skupocjenoga kamena, tesanoga na mjeru i pilom sjeèenoga, iznutra i spolja od poda do krova, i spolja do velikoga trijema. 1KI 7:10 I temelj bijaše od kamenja skupocjenoga, kamenja velikoga, od deset lakata i od osam lakata. 1KI 7:11 A ozgo bijaše kamenje skupocjeno na mjeru tesano i daske kedrove. 1KI 7:12 I veliki trijem unaokolo imaše tri reda kamenja tesanoga i jedan red kedrovijeh brvana, kao trijem unutrašnji doma Gospodnjega i kao trijem istoga doma. 1KI 7:13 I posla car Solomun i pozva Hirama iz Tira. 1KI 7:14 A on bijaše sin jedne udovice od plemena Neftalimova a otac mu bješe iz Tira, umjetnik mjedarski, vrlo vješt i razuman, te umijaše svašta graditi od mjedi; on došav k caru Solomunu izradi mu sav posao. 1KI 7:15 Sali dva stupa od mjedi, jedan stup bješe od osamnaest lakata u visinu a unaokolo od dvanaest lakata; taki bješe i drugi stup. 1KI 7:16 I naèini dva oglavlja da se metnu ozgo na stupove, salivena od mjedi; pet lakata bješe visoko jedno oglavlje i pet lakata bješe visoko drugo oglavlje. 1KI 7:17 I pletenice isprepletane i vrvce kao verige naèini na oglavlja, koja bijahu navrh stupova, sedam na jedno oglavlje i sedam na drugo oglavlje. 1KI 7:18 Tako naèini na stupove i dva reda šipaka na jednu pletenicu unaokolo da pokrivaju oglavlje koje bijaše na vrhu; tako naèini i na drugom oglavlju. 1KI 7:19 I na ta dva oglavlja navrh stupova u trijemu bijahu naèinjeni ljiljani od èetiri lakta. 1KI 7:20 I na dva oglavlja na dva stupa bijahu ozgo i prema sredini pod pletenicama šipci, kojih bijaše dvjesta u dva reda unaokolo na jednom i na drugom oglavlju. 1KI 7:21 I postavi te stupove u trijemu crkvenom, i postavivši desni stup nazva ga Jahin, potom postavivši stup lijevi nazva ga Voas. 1KI 7:22 I navrh stupova namjesti izraðeno cvijeæe ljiljanovo. I tako se svršiše stupovi. 1KI 7:23 I sali more; deset lakata bješe mu od jednoga kraja do drugoga, okruglo unaokolo, a pet lakata bješe visoko, a unaokolo mu bješe trideset lakata. 1KI 7:24 I ispod kraja njegova bijahu ispupèene kao jabuke svuda unaokolo po deset na jedan lakat, kojima bješe optoèeno more unaokolo, dva reda jabuka bješe saliveno s njim. 1KI 7:25 I stajaše na dvanaest volova; tri gledahu na sjever, tri gledahu na zapad, tri gledahu na jug, a tri gledahu na istok; a more stajaše na njima ozgo, i zadnja strana svijeh njih bijaše unutra. 1KI 7:26 Debljina mu bijaše s podlanice, a kraj mu bijaše kao kraj u èaše, kao cvijet ljiljanov, a primaše dvije tisuæe vata. 1KI 7:27 I naèini deset podnožja od mjedi, u dužinu od èetiri lakta bješe svako podnožje, a u širinu od èetiri lakta, a u visinu od tri lakta. 1KI 7:28 A naprava bješe u svakoga podnožja ovaka: oplata bijaše u njih unaokolo, i oplata bijaše izmeðu uglova. 1KI 7:29 A na oplati meðu uglovima bijahu lavovi i volovi i heruvimi; a na uglovima bijaše stupac ozgo, a ispod lavova i volova bijaše vijenac kovan. 1KI 7:30 I pod svakim podnožjem bijahu po èetiri toèka od mjedi s ploèama mjedenijem, i na èetiri ugla bijahu kao ramena, i pod svakom umivaonicom bijahu ta ramena salivena prema svakom vijencu. 1KI 7:31 Dubina umivaonici od vrha do dna nad stupcem bijaše s lakta, i u vrhu bijaše okrugla kao i stupac koji bijaše od podrug lakta, i po vrhu joj bijaše rezano, a oplata joj bijaše na èetiri ugla, ne okrugla. 1KI 7:32 I tako po èetiri toèka bijahu pod tom oplatom, i osovine toèkovima izlažahu na podnožju, i svaki toèak bijaše visok podrug lakta. 1KI 7:33 I naprava u tijeh toèkova bijaše kao naprava u toèkova kolskih; osovine njihove, glavèine, naplaci i paoci, sve bješe liveno. 1KI 7:34 I èetiri ramena bijahu na èetiri ugla u svakoga podnožja, iz podnožja izlažahu njegova ramena. 1KI 7:35 A ozgo u podnožja bijaše visine po lakta, koja bješe svuda okrugla, i ozgo na podnožju bjehu strane njegove i oplate koje izlažahu iz njega. 1KI 7:36 I po stranama njegovijem i po oplatama njegovijem izreza heruvime, lavove i palme, jedno do drugoga uz vijence unaokolo. 1KI 7:37 Na taj naèin naèini deset podnožja; sva bijahu jednako salivena, jedne mjere i jedne naprave. 1KI 7:38 I naèini deset umivaonica od mjedi; po èetrdeset vata uzimaše jedna umivaonica, i svaka umivaonica bijaše od èetiri lakta; po jedna umivaonica stajaše na svakom podnožju od deset podnožja. 1KI 7:39 I namjesti pet podnožja na desnoj strani doma, a pet na lijevoj strani doma, a more namjesti na desnu stranu doma prema istoku s juga. 1KI 7:40 Tako naèini Hiram umivaonice i lopate i kotliæe; i svrši Hiram sav posao koji radi caru Solomunu za dom Gospodnji: 1KI 7:41 Dva stupa i dva oglavlja okrugla navrh dva stupa, i dvije pletenice da pokrivaju ona dva oglavlja okrugla navrh stupova; 1KI 7:42 I èetiri stotine šipaka na dvije pletenice; dva reda šipaka na svakoj pletenici, da pokrivaju dva oglavlja okrugla navrh stupova; 1KI 7:43 I deset podnožja, i deset umivaonica na njima; 1KI 7:44 I more jedno, i volova dvanaest pod morem; 1KI 7:45 I lonce i lopate i kotliæe; a svi sudovi što naèini Hiram caru Solomunu za dom Gospodnji bjehu od mjedi uglaðene. 1KI 7:46 To je car salivao u ravnici Jordanskoj u zemlji ilovaèi izmeðu Sohota i Sartana. 1KI 7:47 I Solomun ne izmjeri tijeh sudova, jer ih bješe vrlo mnogo, ne tražiše težine mjedi. 1KI 7:48 Naèini Solomun i sve drugo posuðe za dom Gospodnji: zlatni oltar, i zlatni sto, na kom stajahu hljebovi postavljeni, 1KI 7:49 I pet svijetnjaka s desne strane i pet s lijeve strane pred svetinjom od èistoga zlata, i cvjetove i žiške i usekaèe od zlata, 1KI 7:50 I èaše i viljuške i kotliæe i kadionice i mašice od èistoga zlata; i èepovi na vratima unutrašnjega doma, svetinje nad svetinjama, i èepovi na vratima crkvenijem bijahu od zlata. 1KI 7:51 I tako se svrši sav posao, koji uradi car Solomun domu Gospodnjemu; i unese Solomun što bješe posvetio David otac njegov, srebro i zlato i sudove, i ostavi u riznicu doma Gospodnjega. 1KI 8:1 Tada sabra Solomun starješine Izrailjeve i sve glavare plemenske, knezove domova otaèkih sinova Izrailjevijeh, k sebi u Jerusalim da se prenese kovèeg zavjeta Gospodnjega iz grada Davidova, a to je Sion. 1KI 8:2 I skupiše se k caru Solomunu svi ljudi Izrailjevi mjeseca Etanima na praznik, a taj je mjesec sedmi. 1KI 8:3 I kad doðoše sve starješine Izrailjeve, podigoše sveštenici kovèeg; 1KI 8:4 I prenesoše kovèeg Gospodnji i šator od sastanka i sve sude svete što bjehu u šatoru; prenesoše ih sveštenici i Leviti. 1KI 8:5 A car Solomun i sav zbor Izrailjev, koji se sabra k njemu, prinesoše s njim pred kovèegom ovaca i goveda toliko da se ne mogaše ni izbrojiti ni proraèunati od mnoštva. 1KI 8:6 I unesoše sveštenici kovèeg zavjeta Gospodnjega na njegovo mjesto, u unutrašnji dom, u svetinju nad svetinjama, pod krila heruvimima. 1KI 8:7 Jer heruvimima bijahu raširena krila nad mjestom gdje æe stajati kovèeg, i zaklanjahu heruvimi kovèeg i poluge njegove ozgo. 1KI 8:8 I povukoše mu poluge tako da se krajevi viðahu u svetinji na prednjoj strani svetinje nad svetinjama, ali se napolje ne viðahu; i ondje ostaše do današnjega dana. 1KI 8:9 U kovèegu ne bješe ništa osim dvije ploèe kamene, koje metnu u nj Mojsije na Horivu, kad Gospod uèini zavjet sa sinovima Izrailjevijem pošto izidoše iz zemlje Misirske. 1KI 8:10 A kad sveštenici izidoše iz svetinje, oblak napuni dom Gospodnji, 1KI 8:11 Te ne mogahu sveštenici stajati da služe od oblaka; jer se slave Gospodnje napuni dom Gospodnji. 1KI 8:12 Tada reèe Solomun: Gospod je rekao da æe nastavati u mraku. 1KI 8:13 Sazidah dom tebi za stan, mjesto, da u njemu nastavaš dovijeka. 1KI 8:14 I okrenuvši se licem svojim car blagoslovi sav zbor Izrailjev, a sav zbor Izrailjev stajaše. 1KI 8:15 I reèe: blagosloven da je Gospod Bog Izrailjev, koji je govorio svojim ustima Davidu ocu mojemu i ispunio rukom svojom, govoreæi: 1KI 8:16 Od onoga dana kad izvedoh iz Misira narod svoj Izrailja ne izabrah nijednoga grada meðu svijem plemenima Izrailjevijem da se sazida dom gdje bi bilo ime moje, nego izabrah Davida da bude nad narodom mojim Izrailjem. 1KI 8:17 I naumi David otac moj da sazida dom imenu Gospoda Boga Izrailjeva. 1KI 8:18 Ali Gospod reèe Davidu ocu mojemu: što si naumio sazidati dom imenu mojemu, dobro si uèinio što si to naumio; 1KI 8:19 Ali neæeš ti sazidati toga doma, nego sin tvoj, koji æe izaæi iz bedara tvojih, on æe sazidati dom imenu mojemu. 1KI 8:20 I tako ispuni Gospod rijeè svoju koju reèe; jer ustah na mjesto oca svojega Davida, i sjedoh na prijesto Izrailjev, kao što reèe Gospod, i sazidah ovaj dom imenu Gospoda Boga Izrailjeva. 1KI 8:21 I odredih ovdje mjesto kovèegu u kom je zavjet Gospodnji što je uèinio s ocima našim kad ih je izveo iz zemlje Misirske. 1KI 8:22 Potom stade Solomun pred oltar Gospodnji pred svijem zborom Izrailjevijem, i podiže ruke svoje k nebu, 1KI 8:23 I reèe: Gospode Bože Izrailjev! nema Boga takoga kakav si ti gore na nebu ni dolje na zemlji, koji èuvaš zavjet i milost slugama svojim, koje hode pred tobom svijem srcem svojim; 1KI 8:24 Koji si ispunio sluzi svojemu Davidu ocu mojemu što si mu rekao; što si ustima svojim rekao to si rukom svojom ispunio, kao što se vidi danas. 1KI 8:25 Sada dakle, Gospode Bože Izrailjev, drži sluzi svojemu Davidu ocu mojemu što si mu rekao govoreæi: neæe ti nestati èovjeka ispred mene koji bi sjedio na prijestolu Izrailjevu, samo ako sinovi tvoji ušèuvaju put svoj hodeæi preda mnom, kao što si ti hodio preda mnom. 1KI 8:26 Sada dakle, Bože Izrailjev, neka se potvrdi rijeè tvoja koju si rekao sluzi svojemu Davidu ocu mojemu. 1KI 8:27 Ali hoæe li doista Bog stanovati na zemlji? Eto, nebo i nebesa nad nebesima ne mogu te obuhvatiti, akamoli ovaj dom što ga sazidah? 1KI 8:28 Ali pogledaj na molitvu sluge svojega i na molbu njegovu, Gospode Bože moj, èuj viku i molitvu, kojim ti se danas moli sluga tvoj; 1KI 8:29 Da budu oèi tvoje otvorene nad domom ovijem dan i noæ, nad ovijem mjestom, za koje si rekao: tu æe biti ime moje; da èuješ molitvu kojom æe se moliti sluga tvoj na ovom mjestu. 1KI 8:30 Èuj molbu sluge svojega i naroda svojega Izrailja, kojom æe se moliti na ovom mjestu; èuj s mjesta gdje stanuješ, s neba, èuj, i smiluj se. 1KI 8:31 Kad ko zgriješi bližnjemu svojemu te mu se da zakletva da se zakune, i zakletva doðe pred tvoj oltar u ovom domu, 1KI 8:32 Ti èuj s neba, i uèini i sudi slugama svojim, osuðujuæi krivca i djela njegova obraæajuæi na njegovu glavu, a pravoga pravdajuæi i plaæajuæi mu po pravdi njegovoj. 1KI 8:33 Kad razbiju neprijatelji narod tvoj Izrailja zato što ti zgriješe, pa se obrate k tebi i dadu slavu imenu tvojemu, i pomole ti se i zamole te u ovom domu, 1KI 8:34 Ti èuj s neba, i oprosti grijeh narodu svojemu Izrailju, i dovedi ih opet u zemlju koju si dao ocima njihovijem. 1KI 8:35 Kad se zatvori nebo, te ne bude dažda zato što zgriješe tebi, pa ti se zamole na ovom mjestu i dadu slavu imenu tvojemu, i od grijeha se svojega obrate, kad ih namuèiš, 1KI 8:36 Ti èuj s neba, i oprosti grijeh slugama svojim i narodu svojemu Izrailju pokazav im put dobri kojim æe hoditi, i pusti dažd na zemlju svoju, koju si dao narodu svojemu u našljedstvo. 1KI 8:37 Kad bude glad u zemlji, kad bude pomor, suša, medljika, skakavci, gusjenice, ili kad ga pritijesni neprijatelj njegov u zemlji njegovoj vlastitoj, ili kako god zlo, kaka god bolest, 1KI 8:38 Svaku molbu i svaku molitvu, koja bude od koga god èovjeka ili od svega tvojega naroda Izrailja, ko pozna muku srca svojega i podigne ruke svoje u ovom domu, 1KI 8:39 Ti èuj s neba, iz stana svojega, i smiluj se i uèini i podaj svakome po svijem putovima njegovijem, koje znaš u srcu njegovu; jer ti sam znaš srca svijeh sinova èovjeèijih; 1KI 8:40 Da te se boje dokle su god živi na zemlji koju si dao ocima našim. 1KI 8:41 I stranac, koji nije od tvojega naroda Izrailja, nego doðe iz daljnje zemlje imena tvojega radi, 1KI 8:42 Jer æe se èuti za ime tvoje veliko i za ruku tvoju krjepku i mišicu tvoju podignutu) kad doðe i pomoli se u ovom domu, 1KI 8:43 Ti èuj s neba, iz stana svojega, i uèini sve za što povièe k tebi onaj stranac, da bi poznali ime tvoje svi narodi na zemlji i bojali se tebe kao narod tvoj Izrailj, i da bi znali da je ime tvoje prizvano nad ovijem domom, koji sazidah. 1KI 8:44 Kad narod tvoj izide na vojsku na neprijatelja svojega putem kojim ga pošlješ, i pomole se Gospodu obrativši se ka gradu, koji si izabrao, i k domu, koji sam sazidao imenu tvojemu, 1KI 8:45 Èuj s neba molbu njihovu, i podaj im pravicu. 1KI 8:46 Kad ti zgriješe, jer nema èovjeka koji ne griješi, i razgnjevivši se na njih daš ih neprijateljima njihovijem, te ih zarobe i odvedu u zemlju neprijateljsku daleko ili blizu, 1KI 8:47 Ako se dozovu u zemlji u koju budu odvedeni u ropstvo, i obrate se i stanu ti se moliti u zemlji onijeh koji ih zarobiše, i reku: sagriješismo i zlo uèinismo, skrivismo, 1KI 8:48 I tako se obrate k tebi svijem srcem svojim i svom dušom svojom u zemlji neprijatelja svojih, koji ih zarobe, i pomole ti se okrenuvši se k zemlji svojoj, koju si dao ocima njihovijem, ka gradu, koji si izabrao, i k domu, koji sam sazidao imenu tvojemu, 1KI 8:49 Tada èuj s neba, iz stana svojega, molbu njihovu i molitvu njihovu, i podaj im pravicu, 1KI 8:50 I oprosti narodu svojemu što ti budu zgriješili, i sve prijestupe kojima ti budu prestupili, i umilostivi im one koji ih zarobe da se smiluju na njih. 1KI 8:51 Jer su tvoj narod i tvoje našljedstvo, koje si izveo iz Misira, isred peæi gvozdene. 1KI 8:52 Neka budu oèi tvoje otvorene na molbu sluge tvojega i na molbu naroda tvojega Izrailja, i èuj ih kad te god prizovu. 1KI 8:53 Jer si ih ti odvojio sebi za našljedstvo od svijeh naroda na zemlji, kao što si rekao preko Mojsija sluge svojega, kad si izveo oce naše iz Misira, Gospode, Gospode! 1KI 8:54 A kad Solomun moleæi se Gospodu svrši svu ovu molbu i molitvu, usta ispred oltara Gospodnjega, gdje bješe klekao i ruke svoje podigao k nebu; 1KI 8:55 I stojeæi blagoslovi sav zbor Izrailjev, glasom velikim govoreæi: 1KI 8:56 Blagosloven da je Gospod koji je smirio narod svoj Izrailja, kao što je govorio; nije izostala nijedna rijeè od svijeh dobrijeh rijeèi njegovijeh, koje je govorio preko Mojsija sluge svojega. 1KI 8:57 Da Gospod Bog naš bude s nama kao što je bio s ocima našim, da nas ne ostavi i ne napusti. 1KI 8:58 Nego neka prigne srce naše k sebi da bismo hodili svijem putovima njegovijem i držali zapovijesti njegove i uredbe njegove i zakone njegove, što je zapovjedio ocima našim. 1KI 8:59 I neka budu ove rijeèi moje, kojima se molih Gospodu, blizu Gospoda Boga našega dan i noæ, da bi davao pravicu sluzi svojemu i narodu svojemu Izrailju u svako doba; 1KI 8:60 Da bi poznali svi narodi na zemlji da je Gospod sam Bog i da nema drugoga. 1KI 8:61 I neka srce vaše bude cijelo prema Gospodu Bogu našem, da hodite po uredbama njegovijem i držite zapovijesti njegove kao danas. 1KI 8:62 Tada car i sav Izrailj s njim prinesoše žrtve pred Gospodom. 1KI 8:63 I Solomun prinese na žrtvu zahvalnu, koju prinese Gospodu, dvadeset i dvije tisuæe volova i sto i dvadeset tisuæa ovaca. Tako posvetiše dom Gospodnji car i svi sinovi Izrailjevi. 1KI 8:64 U taj dan posveti car sredinu trijema koji je pred domom Gospodnjim; jer ondje prinese žrtve paljenice i dare i pretilinu od žrtava zahvalnijeh; jer mjedeni oltar koji bijaše pred Gospodom bijaše malen i ne mogahu na nj stati žrtve paljenice i dari i pretilina od žrtava zahvalnijeh. 1KI 8:65 I u to vrijeme praznova Solomun praznik i sav Izrailj s njim, sabor velik od ulaska u Emat do potoka Misirskoga, pred Gospodom Bogom našim, sedam dana i opet sedam dana, to je èetrnaest dana. 1KI 8:66 A u osmi dan otpusti narod; i blagosloviše cara i otidoše k šatorima svojim radujuæi se i veseleæi se u srcu za sve dobro što uèini Gospod Davidu sluzi svojemu i Izrailju narodu svojemu. 1KI 9:1 A kad Solomun svrši dom Gospodnji i dom carski i sve što željaše Solomun i rad bijaše naèiniti, 1KI 9:2 Javi se Gospod Solomunu drugi put, kao što mu se bješe javio u Gavaonu; 1KI 9:3 I reèe mu Gospod: uslišio sam molbu tvoju i molitvu tvoju, kojom si mi se molio; posvetio sam taj dom koji si sazidao da tu namjestim ime svoje dovijeka; i oèi æe moje i srce moje biti ondje vazda. 1KI 9:4 A ti ako uzideš preda mnom kako je išao David otac tvoj s cijelijem i pravijem srcem tvoreæi sve što sam ti zapovjedio i držeæi uredbe moje i zakone moje, 1KI 9:5 Utvrdiæu prijesto carstva tvojega nad Izrailjem navijek, kao što sam kazao Davidu ocu tvojemu govoreæi: neæe ti nestati èovjeka na prijestolu Izrailjevu. 1KI 9:6 Ali ako se vi i sinovi vaši odvratite od mene i ne uzdržite zapovijesti mojih i uredaba mojih koje sam vam dao, i otidete i stanete služiti drugim bogovima i klanjati im se, 1KI 9:7 Tada æu istrijebiti Izrailja sa zemlje, koju sam vam dao, i ovaj dom, koji sam posvetio imenu svojemu, odbaciæu od sebe, i Izrailj æe postati prièa i potsmijeh meðu svijem narodima; 1KI 9:8 A dom ovaj koliko je slavan, ko god proðe mimo nj, zaèudiæe se i zapištaæe, i reæi æe: zašto uèini Gospod ovo od ove zemlje i od ovoga doma? 1KI 9:9 I odgovaraæe se: jer odustaše Gospoda Boga svojega, koji izvede oce njihove iz zemlje Misirske, i uzeše druge bogove, i klanjaše im se i služiše im; zato pusti na njih Gospod sve ovo zlo. 1KI 9:10 A kad proðe dvadeset godina, u koje sazida Solomun ova dva doma, dom Gospodnji i dom carski, 1KI 9:11 A Hiram car Tirski dade Solomunu drva kedrovijeh i drva jelovijeh i zlata koliko mu god volja bješe, tada car Solomun dade Hiramu dvadeset gradova u zemlji Galilejskoj. 1KI 9:12 I doðe Hiram iz Tira da vidi gradove koje mu dade Solomun, ali ne biše mu po volji. 1KI 9:13 Pa reèe: kakvi su to gradovi što si mi ih dao, brate? I nazva ih: zemlja Kavul; i osta im to ime do danas. 1KI 9:14 A Hiram bješe poslao caru sto i dvadeset talanata zlata. 1KI 9:15 I tako car Solomun odredi ljude, te sazida dom Gospodnji i dom svoj i Milon, i zidove oko Jerusalima, i Asor i Megidon i Gezer. 1KI 9:16 Jer Faraon car Misirski izide i uze Gezer, i spali ga ognjem, i pobi Hananeje koji življahu u gradu, i dade ga u præiju kæeri svojoj, ženi Solomunovoj. 1KI 9:17 A Solomun sazida Gezer i Vet-Oron donji. 1KI 9:18 I Valat i Tadmor u pustinji u zemlji, 1KI 9:19 I sve gradove u kojima Solomun imaše žitnice, i gradove u kojima mu bijahu kola, i gradove u kojima mu bijahu konjici, i što god Solomunu bi volja zidati u Jerusalimu i na Livanu i u svoj zemlji carstva svojega. 1KI 9:20 I sav narod koji bješe ostao od Amoreja, Heteja, Ferezeja, Jeveja i Jevuseja, koji ne bijahu od sinova Izrailjevijeh, 1KI 9:21 Sinove njihove, koji bjehu ostali iza njih u zemlji, kojih ne mogoše sinovi Izrailjevi istrijebiti, njih Solomun nagna da plaæaju danak i robuju do današnjega dana. 1KI 9:22 A od sinova Izrailjevijeh ne uèini nijednoga robom, nego bijahu vojnici i sluge njegove i knezovi, vojvode njegove, i zapovjednici nad kolima njegovijem i nad konjicima njegovijem. 1KI 9:23 I bješe glavnijeh nastojnika nad poslom Solomunovijem pet stotina i pedeset, koji upravljahu narodom koji raðaše posao. 1KI 9:24 A kæi Faraonova preseli se iz grada Davidova u dom svoj, koji joj sazida. Tada sazida i Milon. 1KI 9:25 I Solomun prinošaše tri puta na godinu žrtve paljenice i žrtve zahvalne na oltaru koji naèini Gospodu, i kaðaše na oltaru koji bješe pred Gospodom, kad svrši dom. 1KI 9:26 I laðe naèini car Solomun u Esion-Gaveru, koji je kod Elota na brijegu Crvenoga Mora u zemlji Edomskoj. 1KI 9:27 I posla Hiram na tijem laðama sluge svoje, laðare vješte moru, sa slugama Solomunovijem; 1KI 9:28 I doðoše u Ofir, i uzeše odande zlata èetiri stotine i dvadeset talanata, i donesoše caru Solomunu. 1KI 10:1 A carica Savska èu glas o Solomunu i o imenu Gospodnjem, i doðe da ga iskuša zagonetkama. 1KI 10:2 I doðe u Jerusalim sa silnom pratnjom, s kamilama koje nošahu mirisa i zlata vrlo mnogo i dragoga kamenja; i došavši k Solomunu govori s njim o svemu što joj bješe u srcu. 1KI 10:3 I Solomun joj odgovori na sve rijeèi njezine; ne bješe od cara sakriveno ništa da joj ne bi odgovorio. 1KI 10:4 A kad carica Savska vidje svu mudrost Solomunovu i dom koji bješe sazidao, 1KI 10:5 I jela na stolu njegovu i stanove sluga njegovijeh i dvorbu dvorana njegovijeh i odijelo njihovo, i peharnike njegove i žrtve njegove paljenice koje prinošaše u domu Gospodnjem, ona doðe izvan sebe; 1KI 10:6 Pa reèe caru: istina je što sam èula u svojoj zemlji o stvarima tvojim i o mudrosti tvojoj. 1KI 10:7 Ali ne htjeh vjerovati što se govoraše dokle ne doðem i vidim svojim oèima; a gle, ni pola mi nije kazano; tvoja mudrost i dobrota nadvišuje glas koji sam slušala. 1KI 10:8 Blago ljudima tvojim, blago slugama tvojim, koji jednako stoje pred tobom i slušaju mudrost tvoju. 1KI 10:9 Da je blagosloven Gospod Bog tvoj kojemu si omilio, te te posadi na prijesto Izrailjev; jer Gospod ljubi Izrailja uvijek, i postavi te carem da sudiš i dijeliš pravicu. 1KI 10:10 Potom dade caru sto i dvadeset talanata zlata i vrlo mnogo mirisa i dragoga kamenja: nigda više ne doðe toliko takih mirisa koliko dade carica Savska caru Solomunu. 1KI 10:11 I laðe Hiramove, koje donošahu zlato iz Ofira, donesoše iz Ofira vrlo mnogo drveta almugima i dragoga kamenja. 1KI 10:12 I naèini car od toga drveta almugima zagradu u domu Gospodnjem i u domu carskom, i harfe i psaltire za pjevaèe; nigdje se više nije dovezlo takoga drveta almugima niti se vidjelo do današnjega dana. 1KI 10:13 A car Solomun dade carici Savskoj što god zaželje i zaiska osim onoga što joj dade sam po moguæstvu cara Solomuna. Potom ona otide i vrati se u zemlju svoju sa slugama svojim. 1KI 10:14 A zlata što dohoðaše Solomunu svake godine, bješe šest stotina i šezdeset i šest talanata, 1KI 10:15 Osim onoga što dohoðaše od trgovaca i onijeh koji prodavahu mirise i od svijeh careva Arapskih i upravitelja zemaljskih. 1KI 10:16 I car Solomun naèini dvjesta štitova od kovanoga zlata, šest stotina sikala zlata dajuæi na jedan štit; 1KI 10:17 I tri stotine malijeh štitova od kovanoga zlata, po tri mine zlata dajuæi na svaki štitiæ; i ostavi ih car u domu od šume Livanske. 1KI 10:18 I naèini car velik prijesto od slonove kosti, i obloži ga èistijem zlatom. 1KI 10:19 Šest basamaka bješe u prijestola, i vrh okrugao bješe ozad na prijestolu, i ruèice bjehu s obje strane sjedišta, i dva lava stajahu pokraj tijeh ruèica. 1KI 10:20 I dvanaest lavova stajahu na šest basamaka otud i odovud. Ne bi taki naèinjen ni u kojem carstvu. 1KI 10:21 I svi sudovi iz kojih pijaše car Solomun bijahu zlatni, i svi sudovi u domu od šume Livanske bijahu od èistoga zlata; od srebra ne bješe ništa; srebro bješe ništa za vremena Solomunova. 1KI 10:22 Jer car imaše laðe Tarsiske na moru s laðama Hiramovijem: jedanput u tri godine vraæahu se laðe Tarsiske donoseæi zlato i srebro, slonove kosti, majmune i paune. 1KI 10:23 Tako car Solomun bijaše veæi od svijeh careva zemaljskih bogatstvom i mudrošæu. 1KI 10:24 I iz cijele zemlje tražahu da vide Solomuna, da èuju mudrost njegovu, koju mu dade Gospod u srce. 1KI 10:25 I donošahu mu svi dare, sudove srebrne i sudove zlatne, i haljine i oružje i mirise i konje i mazge, svake godine. 1KI 10:26 Tako nakupi Solomun kola i konjika, i imaše tisuæu i èetiri stotine kola i dvanaest tisuæa konjika, koje razredi po gradovima, gdje mu bijahu kola, i kod sebe u Jerusalimu. 1KI 10:27 I uèini car, te u Jerusalimu bijaše srebra kao kamenja, i kedrovijeh drva kao divljih smokava koje rastu po polju, tako mnogo. 1KI 10:28 I dovoðahu Solomunu konje iz Misira i svakojaki trg, jer trgovci carevi uzimahu trg razlièan za cijenu. 1KI 10:29 I dolažahu kola iz Misira po šest stotina sikala srebra, a konj po sto i pedeset. I tako svi carevi Hetejski i carevi Sirski dobijahu konje preko njih. 1KI 11:1 Ali car Solomun ljubljaše mnoge žene tuðinke osim kæeri Faraonove, Moavke, Amonke, Edomke, Sidonke i Hetejke, 1KI 11:2 Od onijeh naroda za koje bješe rekao Gospod sinovima Izrailjevijem: ne idite k njima i oni da ne dolaze k vama, jer æe zanijeti srce vaše za svojim bogovima. Za njih prionu Solomun ljubeæi ih. 1KI 11:3 Te imaše žena carica sedam stotina, i tri stotine inoèa; i žene njegove zanesoše srce njegovo. 1KI 11:4 I kad ostarje Solomun, žene zanesoše srce njegovo za tuðim bogovima; i srce njegovo ne bi cijelo prema Gospodu Bogu njegovu kao što je bilo srce Davida oca njegova. 1KI 11:5 I Solomun hoðaše za Astarotom, boginjom Sidonskom, i za Melhomom, gadom Amonskim. 1KI 11:6 I èinjaše Solomun što bješe zlo pred Gospodom, i ne hoðaše sasvijem za Gospodom kao David otac njegov. 1KI 11:7 Tada sagradi Solomun visinu Hemosu, gadu Moavskom, na gori prema Jerusalimu, i Molohu gadu Amonskom. 1KI 11:8 Tako uèini svijem ženama tuðinkama, te kaðahu i prinošahu žrtve svojim bogovima. 1KI 11:9 A Gospod se razgnjevi na Solomuna što se odvrati srce njegovo od Gospoda Boga Izrailjeva, koji mu se bješe javio dva puta. 1KI 11:10 I bješe mu zapovjedio da ne ide za drugim bogovima, a on ne održa što mu Gospod zapovjedi. 1KI 11:11 I reèe Gospod Solomunu: što se to naðe na tebi, i nijesi držao zavjeta mojega ni uredaba mojih, koje sam ti zapovjedio, zato æu otrgnuti od tebe carstvo i daæu ga sluzi tvojemu. 1KI 11:12 Ali za tvojega vijeka neæu to uèiniti radi Davida oca tvojega; nego æu ga otrgnuti iz ruku sina tvojega, 1KI 11:13 Ali neæu otrgnuti svega carstva; jedno æu pleme dati sinu tvojemu radi Davida sluge svojega i radi Jerusalima, koji izabrah. 1KI 11:14 I podiže Gospod protivnika Solomunu, Adada Idumejca, koji bijaše od carskoga roda u Idumeji. 1KI 11:15 Jer kad David bijaše u Idumeji i Joav vojvoda doðe da pokopa pobijene, pobi sve muškinje u Idumeji. 1KI 11:16 Jer Joav osta ondje šest mjeseca sa svijem Izrailjem dokle ne pobi sve muškinje u Idumeji. 1KI 11:17 Tada uteèe Adad s nekoliko Idumejaca sluga oca svojega, i otide u Misir; a Adad bješe tada dijete. 1KI 11:18 I otišavši iz Madijama doðoše u Faran; i uzevši sa sobom ljudi iz Farana doðoše u Misir k Faraonu caru Misirskom, koji mu dade kuæu i odredi mu hranu, a dade mu i zemlje. 1KI 11:19 I Adad naðe veliku milost u Faraona, te ga oženi sestrom žene svoje, sestrom carice Tahpenese. 1KI 11:20 I sestra Tahpenesina rodi mu sina Genuvata, kojega othrani Tahpenesa u dvoru Faraonovu, i bješe Genuvat u dvoru Faraonovu meðu sinovima Faraonovijem. 1KI 11:21 A kad Adad èu u Misiru da je David poèinuo kod otaca svojih i da je umro Joav vojvoda, reèe Adad Faraonu: pusti me da idem u svoju zemlju. 1KI 11:22 A Faraon mu reèe: a šta ti je malo kod mene, te hoæeš da ideš u svoju zemlju? A on reèe: ništa; ali me pusti. 1KI 11:23 Podiže mu Bog još jednoga protivnika, Rezona sina Elijadina, koji bješe pobjegao od gospodara svojega Adadezera cara Sovskoga. 1KI 11:24 I skupiv k sebi ljude posta starješina od èete kad ih David ubijaše; potom otišavši u Damask ostaše ondje i obladaše Damaskom. 1KI 11:25 I bješe protivnik Izrailjev svega vijeka Solomunova, i to osim zla koje èinjaše Adad; i mržaše na Izrailja carujuæi u Siriji. 1KI 11:26 I Jerovoam sin Navatov Efraæanin iz Saride, èija mati bješe po imenu Seruja žena udovica, sluga Solomunov, podiže se na cara. 1KI 11:27 A ovo bi uzrok zašto se podiže na cara: Solomun graðaše Milon i zaziðivaše prolom grada Davida oca svojega; 1KI 11:28 A Jerovoam bijaše krjepak i hrabar; zato videæi Solomun mladiæa da nastaje za poslom postavi ga nad svijem dancima doma Josifova. 1KI 11:29 Pa u to vrijeme kad Jerovoam otide iz Jerusalima, naðe ga na putu Ahija Silomljanin prorok imajuæi na sebi novu haljinu, i bijahu njih dvojica sami u polju. 1KI 11:30 I Ahija uze novu haljinu koja bješe na njemu, i razdrije je na dvanaest komada. 1KI 11:31 I reèe Jerovoamu: uzmi deset komada; jer ovako veli Gospod Bog Izrailjev: evo istrgnuæu carstvo iz ruke Solomunove, i daæu tebi deset plemena. 1KI 11:32 Samo æe jedno pleme ostati njemu radi sluge mojega Davida i radi grada Jerusalima, koji izabrah izmeðu svijeh plemena Izrailjevih. 1KI 11:33 Jer ostaviše mene i pokloniše se Astaroti boginji Sidonskoj i Hemosu bogu Moavskom i Melhomu bogu sinova Amonovijeh, i ne hodiše putovima mojim èineæi što je pravo preda mnom, uredbe moje i zakone moje, kao David otac njegov. 1KI 11:34 Ali neæu uzeti carstva iz ruku njegovijeh, nego æu ga ostaviti neka vlada dokle je god živ Davida radi sluge svojega, kojega izabrah, koji je držao zapovijesti moje i uredbe moje. 1KI 11:35 Nego æu uzeti carstvo iz ruku sina njegova, i daæu tebi od njega deset plemena. 1KI 11:36 A sinu æu njegovu dati jedno pleme da bude vidjelo Davidu sluzi mojemu vazda preda mnom u gradu Jerusalimu, koji izabrah da u njemu namjestim ime svoje. 1KI 11:37 Tebe æu dakle uzeti da caruješ nad svijem što ti duša želi, i biæeš car nad Izrailjem. 1KI 11:38 I ako uzaslušaš sve što ti zapovjedim, i uzideš mojim putovima i ušèiniš što je pravo preda mnom, držeæi uredbe moje i zapovijesti moje, kao što je èinio David sluga moj, biæu s tobom i sazidaæu ti tvrd dom, kao što sam sazidao Davidu, i daæu ti Izrailja. 1KI 11:39 I muèiæu sjeme Davidovo za to, ali ne svagda. 1KI 11:40 Zato tražaše Solomun da ubije Jerovoama; ali se Jerovoam podiže i pobježe u Misir k Sisaku caru Misirskom, i bi u Misiru dok ne umrije Solomun. 1KI 11:41 A ostala djela Solomunova i što je god èinio, i mudrost njegova, nije li to zapisano u knjizi djela Solomunovijeh? 1KI 11:42 A carova Solomun u Jerusalimu nad svijem Izrailjem èetrdeset godina. 1KI 11:43 I poèinu Solomun kod otaca svojih, i bi pogreben u gradu Davida oca svojega; a Rovoam sin njegov zacari se na njegovo mjesto. 1KI 12:1 Tada otide Rovoam u Sihem: jer se ondje skupi sav Izrailj da ga zacare. 1KI 12:2 A Jerovoam sin Navatov, koji još bijaše u Misiru pobjegavši onamo od cara Solomuna, kad èu, on još osta u Misiru. 1KI 12:3 Ali poslaše i dozvaše ga. Tako Jerovoam i sav zbor Izrailjev doðoše i rekoše Rovoamu govoreæi: 1KI 12:4 Tvoj je otac metnuo na nas težak jaram; nego ti sada olakšaj ljutu službu oca svojega i teški jaram koji je metnuo na nas, pak æemo ti služiti. 1KI 12:5 A on im reèe: idite, pa do tri dana doðite opet k meni. I narod otide. 1KI 12:6 Tada car Rovoam uèini vijeæe sa starcima koji stajaše pred Solomunom ocem njegovijem dok bijaše živ, i reèe: kako svjetujete da odgovorim narodu? 1KI 12:7 A oni mu odgovoriše govoreæi: ako danas ugodiš narodu i poslušaš ih i odgovoriš im lijepijem rijeèima, oni æe ti biti sluge svagda. 1KI 12:8 Ali on ostavi svjet što ga svjetovaše starci, i uèini vijeæe s mladiæima, koji odrastoše s njim i koji stajahu pred njim. 1KI 12:9 I reèe im: šta vi svjetujete da odgovorimo narodu, koji mi rekoše govoreæi: olakšaj jaram koji je metnuo na nas tvoj otac? 1KI 12:10 Tada mu odgovoriše mladiæi koji odrastoše s njim, i rekoše: ovako kaži narodu što ti reèe: tvoj je otac metnuo na nas težak jaram, nego nam ti olakšaj; ovako im reci: moj je mali prst deblji od bedara oca mojega. 1KI 12:11 Otac je moj metnuo na vas težak jaram, a ja æu još dometnuti na vaš jaram; otac vas je moj šibao bièevima, a ja æu vas šibati bodljivijem bièevima. 1KI 12:12 A treæi dan doðe Jerovoam i sav narod k Rovoamu, kako im bješe kazao car rekavši: doðite opet k meni do tri dana. 1KI 12:13 I car odgovori oštro narodu ostavivši svjet što ga svjetovaše starci; 1KI 12:14 I reèe im kako ga svjetovaše mladiæi govoreæi: moj je otac metnuo na vas težak jaram, a ja æu još dometnuti na jaram vaš; otac vas je moj šibao bièevima, a ja æu vas šibati bodljivijem bièevima. 1KI 12:15 I car ogluši se naroda, jer Gospod bješe tako uredio da bi potvrdio rijeè svoju što je rekao preko Ahije Silomljanina Jerovoamu sinu Navatovu. 1KI 12:16 A kad vidje sav Izrailj gdje ih se car ogluši, odgovori narod caru govoreæi: kakav dio mi imamo s Davidom? nemamo našljedstva sa sinom Jesejevijem. U šatore svoje, Izrailju! a ti Davide, sad gledaj svoju kuæu. Tako otide Izrailj u šatore svoje. 1KI 12:17 Samo nad sinovima Izrailjevijem, koji življahu po gradovima Judinijem, zacari se Rovoam. 1KI 12:18 I car Rovoam posla Adorama koji bijaše nad dankom; ali ga sav Izrailj zasu kamenjem, te pogibe; a car Rovoam brže sjede na kola, te pobježe u Jerusalim. 1KI 12:19 Tako otpade Izrailj od doma Davidova do današnjega dana. 1KI 12:20 I kad èu sav Izrailj da se vratio Jerovoam, poslavši dozvaše ga na skupštinu, i postaviše ga carem nad svijem Izrailjem. Ne prista za domom Davidovijem nijedno pleme osim samoga plemena Judina. 1KI 12:21 A Rovoam došav u Jerusalim sazva sav dom Judin i pleme Venijaminovo, sto i osamdeset tisuæa odabranijeh vojnika, da zavojšte na dom Izrailjev da povrate carstvo Rovoamu sinu Solomunovu. 1KI 12:22 Ali doðe rijeè Božja Semeju, èovjeku Božijemu, govoreæi: 1KI 12:23 Kaži Rovoamu sinu Solomunovu caru Judinu i svemu domu Judinu i Venijaminovu i ostalome narodu, i reci: 1KI 12:24 Ovako veli Gospod: ne idite, i ne bijte se s braæom svojom, sinovima Izrailjevijem; vratite se svak svojoj kuæi, jer sam ja naredio tako da bude. I oni poslušaše rijeè Gospodnju i vrativši se otidoše kako Gospod reèe. 1KI 12:25 Potom sazida Jerovoam Sihem u gori Jefremovoj i naseli se u njemu; a poslije otide odande i sazida Fanuil. 1KI 12:26 I reèe Jerovoam u srcu svom: može se carstvo povratiti domu Davidovu. 1KI 12:27 Ako ovaj narod stane iæi u Jerusalim da prinosi žrtve u domu Gospodnjem, srce æe se narodu obratiti ka gospodaru njegovu Rovoamu caru Judinu, te æe me ubiti, i povratiæe se k Rovoamu caru Judinu. 1KI 12:28 Zato car smisli, te naèini dva teleta od zlata, pa reèe narodu: ne treba više da idete u Jerusalim; evo bogova tvojih, Izrailju, koji su te izveli iz zemlje Misirske. 1KI 12:29 I namjesti jedno u Vetilju a drugo namjesti u Danu. 1KI 12:30 I to bi na grijeh, jer narod iðaše k jednome do Dana. 1KI 12:31 I naèini kuæu na visini, i postavi sveštenike od prostoga naroda koji ne bijahu od sinova Levijevih. 1KI 12:32 I uèini Jerovoam praznik osmoga mjeseca petnaestoga dana, kao što je praznik u zemlji Judinoj, i prinese žrtve na oltaru; tako uèini i u Vetilju prinoseæi žrtve teocima koje naèini; i postavi u Vetilju sveštenike visinama koje naèini. 1KI 12:33 I petnaestoga dana osmoga mjeseca, koji bješe smislio u srcu svom, prinošaše žrtve na oltaru koji naèini u Vetilju, i praznovaše praznik sa sinovima Izrailjevijem, i pristupi k oltaru da kadi. 1KI 13:1 A gle, èovjek Božji doðe iz zemlje Judine s rijeèju Gospodnjom u Vetilj, kad Jerovoam stajaše kod oltara da kadi. 1KI 13:2 I povika put oltara rijeèju Gospodnjom govoreæi: oltare! oltare! Ovako veli Gospod: evo, rodiæe se sin domu Davidovu po imenu Josija, koji æe na tebi klati sveštenike visina, koji kade na tebi, i ljudske æe kosti spaliti na tebi. 1KI 13:3 I uèini znak istoga dana govoreæi: ovo je znak da je Gospod to rekao: eto, oltar æe se raspasti, i prosuæe se pepeo što je na njemu. 1KI 13:4 A kad car Jerovoam èu rijeèi èovjeka Božijega koje vikaše oltaru Vetiljskom, pruži ruku svoju s oltara govoreæi: držite ga! Ali usahnu mu ruka koju pruži na nj, i ne mogaše je povratiti k sebi. 1KI 13:5 A oltar se raspade, i prosu se pepeo s oltara po znaku koji uèini èovjek Božji rijeèju Gospodnjom. 1KI 13:6 Tada car reèe èovjeku Božijemu: pripadni ka Gospodu Bogu svojemu, i pomoli se za me da mi se povrati ruka. I èovjek se Božji pomoli Gospodu, i povrati se caru ruka i posta kao što je bila. 1KI 13:7 I reèe car èovjeku Božijemu: hodi sa mnom kuæi mojoj, i potkrijepi se, i daæu ti dar. 1KI 13:8 Ali èovjek Božji reèe caru: da mi daš po kuæe svoje, ne bih išao s tobom niti bih jeo hljeba ni vode pio u ovom mjestu. 1KI 13:9 Jer mi je tako zapovjedio svojom rijeèju Gospod govoreæi: ne jedi hljeba ni pij vode, niti se vraæaj istijem putem kojim otideš. 1KI 13:10 I otide drugim putem, a ne vrati se onijem kojim bješe došao u Vetilj. 1KI 13:11 A u Vetilju življaše jedan star prorok, kojemu doðe sin njegov i pripovjedi sve što uèini prorok Božji onaj dan u Vetilju, i rijeèi koje reèe caru; i pripovjediše sinovi toga proroka ocu svojemu. 1KI 13:12 A otac im reèe: kojim je putem otišao? I pokazaše sinovi put kojim otide èovjek Božji koji bješe došao iz zemlje Judine. 1KI 13:13 A on reèe sinovima svojim: osamarite mi magarca. I osamariše mu magarca, te usjede na nj. 1KI 13:14 I poðe za èovjekom Božjim, i naðe ga a on sjedi pod hrastom, pa mu reèe: jesi li ti èovjek Božji što doðe iz zemlje Judine? On mu odgovori: ja sam. 1KI 13:15 A on mu reèe: hodi sa mnom mojoj kuæi da jedeš hljeba. 1KI 13:16 Ali on odgovori: ne mogu se vratiti s tobom ni iæi s tobom; niti æu jesti hljeba ni piti vode s tobom u ovom mjestu. 1KI 13:17 Jer mi je reèeno rijeèju Gospodnjom: ne jedi hljeba ni pij vode ondje, niti se vraæaj putem kojim otideš. 1KI 13:18 A on mu reèe: i ja sam prorok kao ti, i anðeo Gospodnji reèe mi rijeèju Gospodnjom govoreæi: vrati ga sa sobom u svoju kuæu neka jede hljeba i pije vode. Ali mu slaga. 1KI 13:19 I vrati se s njim, te jede hljeba u njegovoj kuæi i pi vode. 1KI 13:20 A kad sjeðahu za stolom, doðe rijeè Gospodnja proroku koji ga bješe vratio; 1KI 13:21 I povika na èovjeka Božijega koji bješe došao iz zemlje Judine, i reèe: ovako veli Gospod: što nijesi poslušao rijeèi Gospodnje, i nijesi držao zapovijesti koju ti je zapovjedio Gospod Bog tvoj, 1KI 13:22 Nego si se vratio i jeo hljeba i pio vode na mjestu za koje ti je rekao: ne jedi hljeba ni pij vode; zato neæe tvoje tijelo doæi u grob tvojih otaca. 1KI 13:23 I pošto se prorok kojega bješe vratio najede hljeba i pošto se napi, osamari mu magarca. 1KI 13:24 A kad otide, udesi ga lav na putu i zakla ga. I tijelo njegovo ležaše na putu, i magarac stajaše kod njega; takoðer i lav stajaše kod tijela. 1KI 13:25 I gle, ljudi prolazeæi vidješe tijelo gdje leži na putu i lava gdje stoji kod tijela, i došavši javiše u gradu u kojem življaše stari prorok. 1KI 13:26 A kad to èu prorok koji ga bješe vratio s puta, reèe: ono je èovjek Božji, koji ne posluša rijeèi Gospodnje, zato ga dade Gospod lavu da ga rastrgne i usmrti po rijeèi Gospodnjoj koju mu reèe. 1KI 13:27 I reèe sinovima svojim govoreæi: osamarite mi magarca. I osamariše. 1KI 13:28 I otišav naðe tijelo gdje leži na putu, i magarca i lava gdje stoje kod tijela: lav ne bješe izjeo tijela ni magarca rastrgao. 1KI 13:29 Tada prorok podiže tijelo èovjeka Božijega, i metnuv ga na magarca odnese ga natrag, i doðe u grad stari prorok da ga ožali i pogrebe. 1KI 13:30 I metnu tijelo u svoj grob, i plakahu nad njim govoreæi: jaoh brate! 1KI 13:31 A pošto ga pogrebe, reèe sinovima svojim govoreæi: kad umrem, pogrebite me u grobu gdje je pogreben èovjek Božji, pokraj kostiju njegovijeh metnite kosti moje. 1KI 13:32 Jer æe se zacijelo zbiti što je oglasio po rijeèi Gospodnjoj za oltar Vetiljski i za sve kuæe visina koje su po gradovima Samarijskim. 1KI 13:33 Pošto ovo bi, opet se Jerovoam ne vrati sa svojega zloga puta; nego opet naèini iz prostoga naroda sveštenike visinama; ko god hoæaše, tome on posveæivaše ruke i taj postajaše sveštenik visinama. 1KI 13:34 I to bi na grijeh domu Jerovoamovu da bi se istrijebio i da bi ga nestalo sa zemlje. 1KI 14:1 U to vrijeme razbolje se Avija sin Jerovoamov. 1KI 14:2 I Jerovoam reèe ženi svojoj: ustani i preobuci se da te ne poznadu da si žena Jerovoamova; pak idi u Silom. Eto, ondje je Ahija prorok, koji mi je kazao da æu biti car nad ovijem narodom. 1KI 14:3 I ponesi deset hljebova i kolaèa i žban meda, pa otidi k njemu; on æe ti kazati šta æe biti od djeteta. 1KI 14:4 I uèini tako žena Jerovoamova, i ustavši otide u Silom i uðe u kuæu Ahijinu. Ahija pak ne mogaše vidjeti, jer mu oèi bijahu potamnjele od starosti. 1KI 14:5 Ali Gospod reèe Ahiji: eto ide žena Jerovoamova da te pita za sina svojega, jer je bolestan; ti joj kaži to i to; a ona kad doðe uèiniæe se da je druga. 1KI 14:6 I Ahija èuvši šuštanje nogu njezinijeh kad uðe na vrata, reèe: hodi, ženo Jerovoamova; što se èiniš da si druga? Ja sam poslan k tebi da ti zlo kažem. 1KI 14:7 Idi, reci Jerovoamu: ovako veli Gospod Bog Izrailjev: što sam te podigao izmeðu naroda i postavio te voðem narodu svojemu Izrailju, 1KI 14:8 I otrgav carstvo od doma Davidova dadoh tebi, a ti ne bi kao sluga moj David, koji je držao zapovijesti moje i hodio za mnom svijem srcem svojim èineæi samo što je pravo preda mnom; 1KI 14:9 Nego si radio gore od svijeh koji biše prije tebe, i otišao si i naèinio sebi druge bogove i likove livene da bi me dražio, pa si me bacio za leða svoja; 1KI 14:10 Zato, evo, ja æu pustiti zlo na dom Jerovoamov, i istrijebiæu Jerovoamu i ono što mokri uza zid, i uhvaæenoga i ostavljenoga u Izrailju, i dom æu Jerovoamov omesti kao što se mete kao, da ga ne ostane ništa. 1KI 14:11 Ko Jerovoamov pogine u gradu, izješæe ga psi, a ko pogine u polju, izješæe ga ptice nebeske; jer Gospod reèe. 1KI 14:12 A ti ustani, idi kuæi svojoj; i kad stupiš nogama svojim u grad, odmah æe umrijeti dijete. 1KI 14:13 I sav æe Izrailj plakati za njim, i pogrepšæe ga; jer æe on sam od doma Jerovoamova doæi u grob, jer se na njemu samom u domu Jerovoamovu naðe nešto dobra pred Gospodom Bogom Izrailjevijem. 1KI 14:14 A Gospod æe podignuti sebi cara nad Izrailjem, koji æe istrijebiti dom Jerovoamov u onaj dan; da, šta? sad veæ. 1KI 14:15 I udariæe Gospod Izrailja da æe se zaljuljati kao što se ljulja trska u vodi, i išèupaæe Izrailja iz ove dobre zemlje, koju je dao ocima njihovijem, i razasuæe ih daleko preko rijeke zato što naèiniše sebi lugove gnjeveæi Gospoda. 1KI 14:16 I napustiæe Izrailja za grijehe Jerovoamove, kojima je griješio i na grijeh naveo Izrailja. 1KI 14:17 Tada usta žena Jerovoamova, i otide i doðe u Tersu; i kad stupi na prag kuæni umrije dijete. 1KI 14:18 I pogreboše ga, i sav Izrailj plaka za njim po rijeèi Gospodnjoj, koju reèe preko sluge svojega Ahije proroka. 1KI 14:19 A ostala djela Jerovoamova, kako je vojevao i kako je carovao, eno zapisana su u dnevniku careva Izrailjevijeh. 1KI 14:20 A carova Jerovoam dvadeset i dvije godine; i poèinu kod otaca svojih, a Nadav sin njegov zacari se na njegovo mjesto. 1KI 14:21 A Rovoam sin Solomunov carovaše nad Judom; bješe Rovoamu èetrdeset i jedna godina kad poèe carovati, i carova sedamnaest godina u Jerusalimu gradu, koji izabra Gospod izmeðu svijeh plemena Izrailjevijeh da ondje namjesti ime svoje. Materi njegovoj bješe ime Nama Amonka. 1KI 14:22 I Juda èinjaše što je zlo pred Gospodom; i grijesima svojim kojim griješahu dražiše ga veæma nego oci njihovi svijem što èiniše. 1KI 14:23 Jer i oni naèiniše sebi visine i stupove i lugove na svakom visokom humu i pod svakim zelenim drvetom. 1KI 14:24 A bijaše i adžuvana u zemlji, i èinjahu sve gadove naroda koje bješe istjerao Gospod ispred sinova Izrailjevijeh. 1KI 14:25 A pete godine carovanja Rovoamova doðe Sisak car Misirski na Jerusalim. 1KI 14:26 I uze blago iz doma Gospodnjega i blago iz doma careva, sve to uze; i uze sve štitove zlatne koje naèini Solomun. 1KI 14:27 I na njihovo mjesto naèini car Rovoam štitove od mjedi, i predade ih starješinama nad stražarima, koji èuvahu vrata doma careva. 1KI 14:28 I kad car iðaše u dom Gospodnji, nošahu ih stražari, a poslije ih opet ostavljahu u riznicu svoju. 1KI 14:29 A ostala djela Rovoamova, i sve što je èinio, nije li zapisano u dnevniku careva Judinijeh? 1KI 14:30 A bijaše rat izmeðu Rovoama i Jerovoama jednako. 1KI 14:31 I poèinu Rovoam kod otaca svojih, i bi pogreben kod otaca svojih u gradu Davidovu. A ime materi njegovoj bješe Nama Amonka. A na mjesto njegovo zacari se Avijam sin njegov. 1KI 15:1 A osamnaeste godine carovanja Jerovoama sina Navatova zacari se Avijam nad Judom. 1KI 15:2 I carova tri godine u Jerusalimu. A materi mu bješe ime Maha kæi Avesalomova. 1KI 15:3 On hoðaše u svijem grijesima oca svojega, koje je èinio pred njim, i ne bješe srce njegovo cijelo prema Gospodu Bogu njegovu kao srce Davida oca njegova. 1KI 15:4 Ali radi Davida dade mu Gospod Bog njegov vidjelo u Jerusalimu podigav sina njegova nakon njega i utvrdiv Jerusalim; 1KI 15:5 Jer je David èinio što je pravo pred Gospodom niti je otstupao od èega što mu je zapovjedio svega vijeka svojega osim stvari s Urijom Hetejinom. 1KI 15:6 A rat bješe izmeðu Rovoama i Jerovoama do njegova vijeka. 1KI 15:7 A ostala djela Avijamova i sve što je èinio nije li zapisano u dnevniku careva Judinijeh? A bijaše rat izmeðu Avijama i Jerovoama. 1KI 15:8 I Avijam poèinu kod otaca svojih, i pogreboše ga u gradu Davidovu, a na njegovo mjesto zacari se Asa sin njegov. 1KI 15:9 Godine dvadesete carovanja Jerovoamova nad Izrailjem zacari se Asa nad Judom. 1KI 15:10 Èetrdeset i jednu godinu carova u Jerusalimu. A materi mu bješe ime Maha kæi Avesalomova. 1KI 15:11 I tvoraše Asa što je pravo pred Gospodom kao David otac mu. 1KI 15:12 Jer istrijebi adžuvane iz zemlje i ukide sve gadne bogove koje bjehu naèinili oci njegovi. 1KI 15:13 I mater svoju Mahu svrže s vlasti, jer ona naèini idola u lugu; i Asa izlomi idola i sažeže na potoku Kedronu. 1KI 15:14 Ali visine ne biše oborene; ali srce Asino bješe cijelo prema Gospodu svega vijeka njegova. 1KI 15:15 I unese u dom Gospodnji što bješe posvetio otac njegov i što on posveti, srebro i zlato i sudove. 1KI 15:16 I bješe rat izmeðu Ase i Vase cara Izrailjeva svega vijeka njihova. 1KI 15:17 Jer Vasa car Izrailjev izide na Judu i stade zidati Ramu da ne da nikome otiæi k Asi caru Judinu ni od njega doæi. 1KI 15:18 Ali Asa uzev sve srebro i zlato što bješe ostalo u riznici Gospodnjoj i u riznici doma careva dade ga slugama svojim, i posla ih car Asa Ven-Adadu sinu Tavrimona sina Esionova, caru Sirskom, koji stanovaše u Damasku, i poruèi: 1KI 15:19 Vjera je izmeðu mene i tebe, izmeðu oca tvojega i oca mojega; evo šaljem ti dar, srebro i zlato; hajde, pokvari vjeru koju imaš s Vasom carem Izrailjevim, eda bi otišao od mene. 1KI 15:20 I posluša Ven-Adad cara Asu, i posla vojvode svoje na gradove Izrailjeve i pokori Ijon i Dan i Avel-Vetmahu i sav Hinerot i svu zemlju Neftalimovu. 1KI 15:21 A kad Vasa to èu, presta zidati Ramu, i vrati se u Tersu. 1KI 15:22 Tada car Asa sazva sav narod Judin, nikoga ne izuzimajuæi; te odnesoše kamenje iz Rame i drva, èim zidaše Vasa, i od njega sazida car Asa Gevu Venijaminovu i Mispu. 1KI 15:23 A ostala sva djela Asina i sva junaštva njegova, i što je god èinio i koje je gradove sagradio, nije li sve zapisano u dnevniku careva Judinijeh? Ali u starosti svojoj bolovaše od nogu. 1KI 15:24 I Asa poèinu kod otaca svojih, i bi pogreben kod otaca svojih u gradu Davida oca svojega. A na njegovo mjesto zacari se Josafat sin njegov. 1KI 15:25 A Nadav sin Jerovoamov poèe carovati nad Izrailjem druge godine carovanja Asina nad Judom; i carova nad Izrailjem dvije godine. 1KI 15:26 I èinjaše što je zlo pred Gospodom hodeæi putem oca svojega i u grijehu njegovu, kojim navede na grijeh Izrailja. 1KI 15:27 I diže bunu na nj Vasa sin Ahijin od doma Isaharova, i ubi ga Vasa kod Givetona, koji bijaše Filistejski, kad Nadav i sav Izrailj bjehu opkolili Giveton. 1KI 15:28 I tako ga ubi Vasa treæe godine carovanja Asina nad Judom, i zacari se na njegovo mjesto. 1KI 15:29 A kad se zacari, pobi sav dom Jerovoamov, i ne ostavi nijedne duše od roda Jerovoamova dokle sve ne istrijebi po rijeèi Gospodnjoj, koju reèe preko sluge svojega Ahije Silomljanina, 1KI 15:30 Za grijehe Jerovoamove, kojima je griješio i kojima je na grijeh naveo Izrailja, i za draženje kojim je dražio Gospoda Boga Izrailjeva. 1KI 15:31 A ostala djela Nadavova i sve što je èinio, nije li to zapisano u dnevniku careva Izrailjevijeh? 1KI 15:32 I bješe rat izmeðu Ase i Vase cara Izrailjeva svega vijeka njihova. 1KI 15:33 Treæe godine carovanja Asina nad Judom zacari se Vasa sin Ahijin nad svijem Izrailjem u Tersi, i carova dvadeset i èetiri godine. 1KI 15:34 I èinjaše što je zlo pred Gospodom hodeæi putem Jerovoamovijem i u grijehu njegovu, kojim navede na grijeh Izrailja. 1KI 16:1 I doðe rijeè Gospodnja Juju sinu Ananijevu za Vasu govoreæi: 1KI 16:2 Što te podigoh iz praha i postavih voðem narodu svojemu Izrailju, a ti ideš putem Jerovoamovijem i navodiš na grijeh narod moj Izrailja da me gnjevi grijesima svojim, 1KI 16:3 Evo, ja æu zatrti natražje Vasino i natražje doma njegova, i uèiniæu s domom tvojim kao s domom Jerovoama sina Navatova. 1KI 16:4 Ko Vasin pogine u gradu, izješæe ga psi, a ko pogine u polju, izješæe ga ptice nebeske. 1KI 16:5 A ostala djela Vasina i što je èinio, i junaštvo njegovo, nije li to zapisano u dnevniku careva Izrailjevijeh? 1KI 16:6 I poèinu Vasa kod otaca svojih, i bi pogreben u Tersi; a na njegovo mjesto zacari se Ila sin njegov. 1KI 16:7 I tako preko proroka Juja sina Ananijeva doðe rijeè Gospodnja protiv Vase i doma njegova za sve zlo što uèini pred Gospodom gnjeveæi ga djelima svojih ruku, te bi kao dom Jerovoamov, i zato što ga pobi. 1KI 16:8 Dvadeset šeste godine carovanja Asina nad Judom zacari se Ila sin Vasin nad Izrailjem, i carova dvije godine u Tersi. 1KI 16:9 A sluga njegov Zimrije, starješina nad polovinom kola, diže bunu na Ilu, kad pijaše u Tersi i opi se u kuæi Arse, koji upravljaše domom njegovijem u Tersi. 1KI 16:10 I doðe Zimrije i ubi ga i pogubi ga dvadeset osme godine carovanja Asina nad Judom, i zacari se na njegovo mjesto. 1KI 16:11 A èim se zacari i sjede na prijesto svoj, pobi sav dom Vasin, ne ostavi mu ni što uza zid mokri, i rodbinu njegovu i prijatelje njegove. 1KI 16:12 Tako Zimrije zatr sav dom Vasin po rijeèi Gospodnjoj koju reèe za Vasu preko Juja proroka, 1KI 16:13 Za sve grijehe Vasine i za grijehe Ile sina njegova, kojima griješiše i kojima na grijeh navodiše Izrailja gnjeveæi Gospoda Boga Izrailjeva taštinama svojim. 1KI 16:14 A ostala djela Ilina i sve što je èinio, nije li to zapisano u dnevniku careva Izrailjevijeh? 1KI 16:15 Godine dvadeset sedme carovanja Asina nad Judom zacari se Zimrije, i carova sedam dana u Tersi; a narod tada stajaše u okolu kod Givetona, koji bješe Filistejski. 1KI 16:16 I narod što bješe u okolu kad èu da je Zimrije digao bunu i cara ubio, isti dan sav Izrailj u okolu postavi carem nad Izrailjem Amrija vojvodu. 1KI 16:17 I Amrije i sav Izrailj s njim otidoše od Givetona i opkoliše Tersu. 1KI 16:18 A Zimrije kad vidje gdje osvojiše grad, otide u dvor carski, i zapali nad sobom dvor carski, te pogibe, 1KI 16:19 Za grijehe svoje kojima je griješio èineæi što je zlo pred Gospodom, hodeæi putem Jerovoamovijem i u grijehu njegovu, kojim je griješio navodeæi na grijeh Izrailja. 1KI 16:20 A ostala djela Zimrijeva i buna koju podiže, nije li to zapisano u dnevniku careva Izrailjevijeh? 1KI 16:21 Tada se razdijeli narod Izrailjev na dvoje: polovina naroda prista za Tivnijom sinom Ginatovijem da ga uèini carem, a druga polovina prista za Amrijem. 1KI 16:22 Ali narod koji prista za Amrijem bi jaèi od naroda koji prista za Tivnijom sinom Ginatovijem. I umrije Tivnija, a carova Amrije. 1KI 16:23 Trideset prve godine carovanja Asina nad Judom poèe carovati Amrije nad Izrailjem, i carova dvanaest godina; u Tersi carova šest godina. 1KI 16:24 I kupi goru Samarijsku od Semera za dva talanta srebra, i sagradi grad na gori, i nazva grad koji sagradi Samarija po imenu Semera gospodara od gore. 1KI 16:25 A Amrije èinjaše što je zlo pred Gospodom, i gore èinjaše od svijeh koji bijahu prije njega. 1KI 16:26 Jer hoðaše svijem putovima Jerovoama sina Navatova i u grijehu njegovu, kojim je naveo na grijeh Izrailja gnjeveæi Gospoda Boga Izrailjeva taštinama svojim. 1KI 16:27 A ostala djela Amrijeva i sve što je èinio, i junaštva koja je èinio, nije li to zapisano u dnevniku careva Izrailjevijeh? 1KI 16:28 I poèinu Amrije kod otaca svojih, i bi pogreben u Samariji; a na njegovo se mjesto zacari Ahav sin njegov. 1KI 16:29 I Ahav sin Amrijev poèe carovati nad Izrailjem trideset osme godine carovanja Asina nad Judom, i carova Ahav sin Amrijev nad Izrailjem u Samariji dvadeset i dvije godine. 1KI 16:30 I èinjaše Ahav sin Amrijev što je zlo pred Gospodom, više od svijeh koji bijahu prije njega. 1KI 16:31 I malo mu bijaše što hoðaše u grijesima Jerovoama sina Navatova, nego se još oženi Jezaveljom kæerju Etvala cara Sidonskoga, i otide, te služaše Valu i klanjaše mu se. 1KI 16:32 I naèini oltar Valu u domu Valovu koji sazida u Samariji. 1KI 16:33 I naèini Ahav gaj, i uèini Ahav više od svijeh careva Izrailjevijeh koji biše prije njega, da bi razgnjevio Gospoda Boga Izrailjeva. 1KI 16:34 Za njegova vremena Hil Vetiljanin sazida Jerihon. Na Avironu prvencu svojem osnova ga, a na Seguvu mjezincu svojem metnu mu vrata po rijeèi Gospodnjoj, koju reèe preko Isusa sina Navina. 1KI 17:1 Tada reèe Ahavu Ilija Tesviæanin, jedan od naseljenika Galadskih: tako da je živ Gospod Bog Izrailjev, pred kojim stojim, ovijeh godina neæe biti rose ni dažda dokle ja ne reèem. 1KI 17:2 Potom doðe njemu rijeè Gospodnja govoreæi: 1KI 17:3 Idi odavde, i obrati se na istok, i sakrij se kod potoka Horata prema Jordanu. 1KI 17:4 I iz onoga potoka pij, a gavranima sam zapovjedio da te hrane ondje. 1KI 17:5 I on otide i uèini po rijeèi Gospodnjoj, i otišav stani se kod potoka Horata, koji je prema Jordanu. 1KI 17:6 I ondje mu gavrani donošahu hljeba i mesa jutrom i veèerom, a iz potoka pijaše. 1KI 17:7 Ali poslije godinu dana presahnu potok, jer ne bješe dažda u zemlji. 1KI 17:8 Tada doðe njemu rijeè Gospodnja govoreæi: 1KI 17:9 Ustani, idi u Sareptu Sidonsku, i sjedi ondje; evo zapovjedio sam ondje ženi udovici da te hrani. 1KI 17:10 I ustavši otide u Sareptu; i kad doðe na vrata gradska, gle, žena udovica kupljaše ondje drva; i on je dozva i reèe joj: donesi mi malo vode u sudu da se napijem. 1KI 17:11 I ona poðe da donese; a on je viknu i reèe: donesi mi i hljeba malo. 1KI 17:12 A ona reèe: tako da je živ Gospod Bog tvoj, nemam peèena hljeba do grst brašna u zdjeli i malo ulja u krèagu; i eto kupim drvaca da otidem i zgotovim sebi i sinu svojemu, da pojedemo, pa onda da umremo. 1KI 17:13 A Ilija joj reèe: ne boj se, idi, zgotovi kako si rekla; ali umijesi prvo meni jedan kolaèiæ od toga, i donesi mi, pa poslije gotovi sebi i sinu svojemu. 1KI 17:14 Jer ovako veli Gospod Bog Izrailjev: brašno se iz zdjele neæe potrošiti niti æe ulja u krèagu nestati dokle ne pusti Gospod dažda na zemlju. 1KI 17:15 I ona otide i uèini kako reèe Ilija; i jede i ona i on i dom njezin godinu dana; 1KI 17:16 Brašno se iz zdjele ne potroši niti ulja u krèagu nesta po rijeèi Gospodnjoj, koju reèe preko Ilije. 1KI 17:17 A poslije toga razbolje se sin ženi domaæici, i bolest njegova bi vrlo teška, tako da izdahnu. 1KI 17:18 I ona reèe Iliji: šta je tebi do mene, èovjeèe Božji? Jesi li došao k meni da spomeneš bezakonje moje i da mi umoriš sina? 1KI 17:19 A on joj reèe: daj mi sina svojega. I uzev ga iz naruèja njezina odnese ga u gornju klijet, gdje on sjeðaše, i položi ga na postelju svoju. 1KI 17:20 Tada zavapi ka Gospodu i reèe: Gospode Bože moj, zar si i ovu udovicu kod koje sam gost tako ucvijelio umorivši joj sina? 1KI 17:21 I pruživ se nad djetetom tri puta zavapi ka Gospodu govoreæi: Gospode Bože moj, neka se povrati u dijete duša njegova. 1KI 17:22 I Gospod usliši glas Ilijin, te se povrati u dijete duša njegova, i oživje. 1KI 17:23 A Ilija uzev dijete snese ga iz gornje klijeti u kuæu, i dade ga materi njegovoj, i reèe Ilija: vidi, živ je tvoj sin. 1KI 17:24 A žena reèe Iliji: sada znam da si èovjek Božji i da je rijeè Gospodnja u tvojim ustima istina. 1KI 18:1 Poslije mnogo vremena, treæe godine, doðe rijeè Gospodnja Iliji govoreæi: idi, pokaži se Ahavu, i pustiæu dažd na zemlju. 1KI 18:2 I otide Ilija da se pokaže Ahavu, a bijaše velika glad u Samariji. 1KI 18:3 I Ahav dozva Avdiju, koji bijaše upravitelj dvora njegova; a Avdija se bojaše Gospoda veoma. 1KI 18:4 Jer kad Jezavelja ubijaše proroke Gospodnje, uze Avdija sto proroka, i sakri ih, po pedeset u jednu peæinu, i hrani ih hljebom i vodom. 1KI 18:5 I reèe Ahav Avdiji: poði po zemlji na izvore i na potoke, eda bismo našli trave da saèuvamo u životu konje i mazge, da nam ne izgine stoka. 1KI 18:6 I podijeliše meðu se zemlju kuda æe iæi; Ahav otide jednijem putem sam, a Avdija otide drugim putem sam. 1KI 18:7 A kad Avdija bijaše na putu, gle, srete ga Ilija; i on ga pozna, i pade nièice, i reèe: jesi li ti, gospodaru moj Ilija? 1KI 18:8 A on mu reèe: ja sam; idi, kaži gospodaru svojemu: evo Ilije. 1KI 18:9 A on reèe: šta sam zgriješio, da slugu svojega predaš u ruke Ahavu da me pogubi? 1KI 18:10 Tako da je živ Gospod Bog tvoj, nema naroda ni carstva kuda nije slao gospodar moj da te traže: i rekoše: nema ga. A on zakle carstva i narode da te ne mogu da naðu. 1KI 18:11 A ti sada kažeš: idi, kaži gospodaru svojemu: evo Ilije. 1KI 18:12 A kad ja otidem od tebe, duh æe te Gospodnji odnijeti, a ja neæu znati kuda; pa da otidem i prokažem Ahavu, a on da te ne naðe, ubiæe me; a sluga se tvoj boji Gospoda od mladosti svoje. 1KI 18:13 Nije li kazano gospodaru mojemu šta sam uèinio kad Jezavelja ubijaše proroke Gospodnje? kako sakrih stotinu proroka Gospodnjih, po pedeset u jednu peæinu, i hranih ih hljebom i vodom. 1KI 18:14 A ti sada kažeš: idi, kaži gospodaru svojemu: evo Ilije. Ubiæe me. 1KI 18:15 A Ilija reèe: tako da je živ Gospod nad vojskama, pred kojim stojim, danas æu mu se pokazati. 1KI 18:16 Tada otide Avdija pred Ahava, i kaza mu; i Ahav otide pred Iliju. 1KI 18:17 A kad vidje Ahav Iliju, reèe mu Ahav: jesi li ti onaj što nesreæu donosiš na Izrailja? 1KI 18:18 A on reèe: ne donosim ja nesreæe na Izrailja, nego ti i dom oca tvojega ostavivši zapovijesti Gospodnje i pristavši za Valima. 1KI 18:19 Nego sada pošlji i saberi k meni svega Izrailja na goru Karmilsku, i èetiri stotine i pedeset proroka Valovijeh i èetiri stotine proroka iz luga, koji jedu za stolom Jezaveljinim. 1KI 18:20 I posla Ahav k svijem sinovima Izrailjevijem, i sabra one proroke na goru Karmilsku. 1KI 18:21 Tada pristupi Ilija ka svemu narodu i reèe: dokle æete hramati na obje strane? Ako je Gospod Bog, idite za njim; ako li je Val, idite za njim. Ali narod ne odgovori mu ni rijeèi. 1KI 18:22 A Ilija reèe narodu: ja sam sam ostao prorok Gospodnji; a proroka Valovijeh ima èetiri stotine i pedeset. 1KI 18:23 Dajte nam dva junca, i neka oni izberu sebi jednoga, i neka ga isijeku na komade i metnu na drva, ali ognja da ne podmeæu; a ja æu prigotoviti drugoga junca, i metnuæu ga na drva, ali ognja neæu podmetati. 1KI 18:24 Tada prizovite ime svojih bogova, a ja æu prizvati ime Gospodnje, pa koji se Bog odzove ognjem onaj neka je Bog. I sav narod odgovori i reèe: dobro reèe. 1KI 18:25 Potom reèe Ilija prorocima Valovijem: izaberite sebi jednoga junca i prigotovite ga prvo, jer je vas više; i prizovite ime bogova svojih, ali ognja ne podmeæite. 1KI 18:26 I uzeše junca, kojega im dade, i prigotoviše, i stadoše prizivati ime Valovo od jutra do podne govoreæi: Vale, usliši nas! Ali ni kaka glasa ni koga da odgovori. I skakahu oko oltara, koji naèiniše. 1KI 18:27 A kad bi u podne, stade im se rugati Ilija govoreæi: vièite veæma; jer je on bog! valjada se nešto zamislio, ili je u poslu, ili na putu, ili može biti spava, da se probudi. 1KI 18:28 A oni stadoše vikati iza glasa, i parati se nožima i šilima po svom obièaju, dokle ih krv ne obli. 1KI 18:29 A kad proðe podne, stadoše prorokovati dokle doðe vrijeme da se prinese dar; ali ni kaka glasa ni koga da odgovori, ni koga da èuje. 1KI 18:30 Tada reèe Ilija svemu narodu: pristupite k meni. I pristupi k njemu sav narod. Tada on opravi oltar Gospodnji koji bješe razvaljen. 1KI 18:31 I uze Ilija dvanaest kamena prema broju plemena sinova Jakova, kojemu doðe rijeè Gospodnja govoreæi: Izrailj æe ti biti ime. 1KI 18:32 I naèini od toga kamenja oltar u ime Gospodnje, i oko oltara iskopa opkop širok da bi se mogle posijati dvije mjere žita. 1KI 18:33 I namjesti drva, i junca isjeèena na komade metnu na drva. 1KI 18:34 I reèe: napunite èetiri vijedra vode, i izlijte na žrtvu i na drva. Pa opet reèe: uèinite još jednom. I uèiniše još jednom. Pa opet reèe: uèinite i treæom. I uèiniše treæom, 1KI 18:35 Te voda poteèe oko oltara, i napuni se opkop vode. 1KI 18:36 A kad bi vrijeme da se prinese žrtva, pristupi Ilija prorok i reèe: Gospode Bože Avramov, Isakov i Izrailjev, neka danas poznadu da si ti Bog u Izrailju i ja da sam tvoj sluga, i da sam po tvojoj rijeèi uèinio sve ovo. 1KI 18:37 Usliši me, Gospode, usliši me, da bi poznao ovaj narod da si ti Gospode Bog, kad opet obratiš srca njihova. 1KI 18:38 Tada pade oganj Gospodnji i spali žrtvu paljenicu i drva i kamen i prah, i vodu u opkopu popi. 1KI 18:39 A narod kad to vidje sav popada nièice, i rekoše: Gospod je Bog, Gospod je Bog. 1KI 18:40 Tada im reèe Ilija: pohvatajte te proroke Valove da nijedan ne uteèe. I pohvataše ih, i Ilija ih odvede na potok Kison, i pokla ih ondje. 1KI 18:41 I reèe Ilija Ahavu: idi, jedi i pij, jer uji veliki dažd. 1KI 18:42 I otide Ahav da jede i pije; a Ilija se pope na vrh Karmila, i saže se k zemlji i metnu lice svoje meðu koljena svoja. 1KI 18:43 A momku svojemu reèe: idi, pogledaj put mora. A on otišav pogleda, pa reèe: nema ništa. I reèe mu: idi opet sedam puta. 1KI 18:44 A kad bi sedmi put, reèe: eno, mali oblak kao dlan èovjeèji diže se od mora. Tada reèe: idi, reci Ahavu: preži i idi, da te ne uhvati dažd. 1KI 18:45 Utom se zamraèi nebo od oblaka i vjetra, i udari velik dažd. A Ahav sjedavši na kola otide u Jezrael. 1KI 18:46 A ruka Gospodnja doðe nad Iliju, i on opasavši se otrèa pred Ahavom dokle doðe u Jezrael. 1KI 19:1 A Ahav pripovjedi Jezavelji sve što je uèinio Ilija i kako je sve proroke isjekao maèem. 1KI 19:2 Tada Jezavelja posla glasnike k Iliji i poruèi mu: tako da uèine bogovi i tako da dodadu, ako sjutra u ovo doba ne uèinim od tebe što je od kojega god tijeh. 1KI 19:3 A on videæi to usta i otide duše svoje radi, i doðe u Virsaveju Judinu, i ondje ostavi momka svojega. 1KI 19:4 A sam otide u pustinju dan hoda; i došav sjede pod smreku, i zaželje da umre, i reèe: dosta je veæ, Gospode, primi dušu moju, jer nijesam bolji od otaca svojih. 1KI 19:5 Potom leže i zaspa pod smrekom. A gle, anðeo taknu ga i reèe mu: ustani, jedi. 1KI 19:6 A on pogleda, i gle, èelo glave mu hljeb na ugljenu peèen i krèag vode. I jede i napi se, pa leže opet. 1KI 19:7 A anðeo Gospodnji doðe opet drugom, i taknu ga govoreæi: ustani, jedi, jer ti je put dalek. 1KI 19:8 A on ustavši jede i napi se; potom okrijepiv se onijem jelom ide èetrdeset dana i èetrdeset noæi dokle doðe na goru Božiju Horiv. 1KI 19:9 A ondje uðe u jednu peæinu i zanoæi u njoj; i gle, rijeè Gospodnja doðe mu govoreæi: šta æeš ti tu, Ilija? 1KI 19:10 A on reèe: revnovah veoma za Gospoda Boga nad vojskama; jer sinovi Izrailjevi ostaviše zavjet tvoj, tvoje oltare razvališe, i proroke tvoje pobiše maèem; a ja ostah sam, pa traže dušu moju da mi je uzmu. 1KI 19:11 A on reèe: izidi i stani na gori pred Gospodom. I gle, Gospod prolažaše, a pred Gospodom velik i jak vjetar, koji brda razvaljivaše i stijene razlamaše; ali Gospod ne bješe u vjetru; a iza vjetra doðe trus; ali Gospod ne bješe u trusu; 1KI 19:12 A iza trusa doðe oganj; ali Gospod ne bješe u ognju. A iza ognja doðe glas tih i tanak. 1KI 19:13 A kad to èu Ilija, zakloni lice svoje plaštem i izašav stade na vratima od peæine. I gle, doðe mu glas govoreæi: šta æeš ti tu, Ilija? 1KI 19:14 A on reèe: revnovah veoma za Gospoda Boga nad vojskama; jer sinovi Izrailjevi ostaviše zavjet tvoj, tvoje oltare razvališe, i proroke tvoje pobiše maèem; a ja ostah sam, pa traže moju dušu da mi je uzmu. 1KI 19:15 Tada mu reèe Gospod: idi, vrati se svojim putem u pustinju Damaštansku, i kad doðeš pomaži Azaila za cara nad Sirijom. 1KI 19:16 A Juja sina Nimsijina pomaži za cara nad Izrailjem, a Jelisija sina Safatova iz Avel-Meole pomaži za proroka mjesto sebe. 1KI 19:17 Jer ko uteèe od maèa Azailova njega æe pogubiti Juj; a ko uteèe od maèa Jujeva njega æe pogubiti Jelisije. 1KI 19:18 Ali sam ostavio u Izrailju sedam tisuæa, koji nijedan ne saviše koljena pred Valom, niti ga ustima svojim cjelivaše. 1KI 19:19 I otide odande, i naðe Jelisija sina Safatova gdje ore, a dvanaest jarmova pred njim, i sam bijaše kod dvanaestoga; i iduæi mimo nj Ilija baci na nj plašt svoj. 1KI 19:20 A on ostavi volove, i otrèa za Ilijom i reèe: da cjelujem oca svojega i mater svoju; pa æu iæi za tobom. A on mu reèe: idi, vrati se, jer šta sam ti uèinio? 1KI 19:21 I on se vrati od njega, i uze jaram volova i zakla ih, i na drvima od pluga skuha meso i dade ga narodu, te jedoše; potom ustavši otide za Ilijom i služaše mu. 1KI 20:1 A Ven-Adad car Sirski skupi vojsku svoju, i imaše sa sobom trideset i dva cara, i konje i kola; i otišavši opkoli Samariju i stade je biti. 1KI 20:2 I posla poslanike k Ahavu caru Izrailjevu u grad, 1KI 20:3 I poruèi mu: ovako veli Ven-Adad: srebro tvoje i zlato tvoje moje je, tako i žene tvoje i tvoji lijepi sinovi moji su. 1KI 20:4 A car Izrailjev odgovori i reèe: kao što si rekao, gospodaru moj care, ja sam tvoj i sve što imam. 1KI 20:5 A poslanici opet doðoše i rekoše: ovako veli Ven-Adad: poslao sam k tebi i poruèio: srebro svoje i zlato svoje i žene svoje i sinove svoje da mi daš. 1KI 20:6 Zato æu sjutra u ovo doba poslati sluge svoje k tebi da pregledaju kuæu tvoju i kuæe sluga tvojih, i što ti je god milo, oni æe uzeti i odnijeti. 1KI 20:7 Tada dozva car Izrailjev sve starješine zemaljske i reèe: gledajte i vidite kako ovaj traži zlo; jer posla k meni po mene i po sinove moje i po srebro moje i po zlato moje, i ja mu ne branih. 1KI 20:8 A sve starješine i sav narod rekoše mu: ne slušaj ga i ne pristaj. 1KI 20:9 I reèe poslanicima Ven-Adadovijem: kažite caru gospodaru mojemu: što si prvo poruèio sluzi svojemu sve æu uèiniti; ali ovo ne mogu uèiniti. Tako otidoše poslanici i odnesoše mu taj odgovor. 1KI 20:10 A Ven-Adad posla k njemu i poruèi: tako da mi uèine bogovi i tako da dodadu! neæe biti dosta praha od Samarije da svemu narodu koji ide za mnom dopadne po jedna grst. 1KI 20:11 A car Izrailjev odgovori i reèe: kažite: neka se ne hvali onaj koji se opasuje kao onaj koji se raspasuje. 1KI 20:12 A kad on to èu pijuæi s carevima pod šatorima, reèe slugama svojim: dižite se. I digoše se na grad. 1KI 20:13 Tada gle, pristupi jedan prorok k Ahavu caru Izrailjevu, i reèe: ovako veli Gospod: vidiš li sve ovo mnoštvo? evo, ja æu ti ga dati u ruke danas da poznaš da sam ja Gospod. 1KI 20:14 A Ahav reèe: preko koga? A on reèe: ovako veli Gospod: preko momaka knezova zemaljskih. Opet reèe: ko æe zametnuti boj? A on reèe: ti. 1KI 20:15 Tada prebroji momke knezova zemaljskih, i bješe ih dvjesta i trideset i dva; poslije njih prebroji sav narod, sve sinove Izrailjeve, i bješe ih sedam tisuæa. 1KI 20:16 I izidoše u podne; a Ven-Adad pijuæi opi se u šatorima s trideset i dva cara koji mu doðoše u pomoæ. 1KI 20:17 I izidoše prvo momci knezova zemaljskih; a Ven-Adad posla, i javiše mu i rekoše: izidoše ljudi iz Samarije. 1KI 20:18 A on reèe: ako su izašli mira radi, pohvatajte ih žive; ako su izašli na boj, pohvatajte ih žive. 1KI 20:19 I izidoše iz grada momci knezova zemaljskih, i vojska za njima. 1KI 20:20 I svaki ubi s kojim se sukobi, te Sirci pobjegoše a Izrailjci ih potjeraše. I Ven-Adad car Sirski pobježe na konju s konjicima. 1KI 20:21 I car Izrailjev izide i pobi konje i kola, i uèini velik pokolj meðu Sircima. 1KI 20:22 Potom doðe prorok k caru Izrailjevu i reèe mu: idi, budi hrabar; i promisli i vidi šta æeš èiniti, jer æe do godine opet doæi car Sirski na te. 1KI 20:23 A caru Sirskom rekoše sluge njegove: njihovi su bogovi gorski bogovi, zato nas nadjaèaše; nego da se bijemo s njima u polju, zacijelo æemo ih nadjaèati. 1KI 20:24 Uèini dakle ovako: ukloni te careve s mjesta njihovijeh, i postavi vojvode mjesto njih. 1KI 20:25 Pa skupi vojsku kakva je bila ona koja ti je izginula, i konje kakvi su bili oni konji, i kola kao ona kola; pa da se pobijemo s njima u polju; zacijelo æemo ih nadjaèati. I posluša ih, i uèini tako. 1KI 20:26 A kad proðe godina, Ven-Adad prebroji Sirce, i poðe u Afek da vojuje na Izrailja. 1KI 20:27 I sinovi Izrailjevi prebrojiše se, i ponesavši hrane izidoše pred njih. I stadoše u oko sinovi Izrailjevi prema njima, kao dva mala stada koza, a Sirci bijahu prekrilili zemlju. 1KI 20:28 Tada doðe èovjek Božji, i progovori caru Izrailjevu i reèe: ovako veli Gospod: što Sirci rekoše da je Gospod gorski Bog a nije Bog poljski, zato æu ti dati u ruke sve ovo mnoštvo veliko da znate da sam ja Gospod. 1KI 20:29 I stajahu u okolu jedni prema drugima sedam dana; a sedmoga dana pobiše se, i sinovi Izrailjevi pobiše Siraca sto tisuæa pješaka u jedan dan. 1KI 20:30 A ostali pobjegoše u grad Afek, i pade zid na dvadeset i sedam tisuæa ljudi koji bijahu ostali. I Ven-Adad pobjegav u grad uðe u najtajniju klijet. 1KI 20:31 A sluge mu rekoše: evo èuli smo da su carevi doma Izrailjeva milostivi carevi; da vežemo kostrijet oko sebe i da metnemo uzice sebi oko vratova, pa da izidemo pred cara Izrailjeva, da ako ostavi u životu dušu tvoju. 1KI 20:32 I vezaše kostrijet oko sebe, i metnuše uzice sebi oko vratova, i doðoše k caru Izrailjevu i rekoše: sluga tvoj Ven-Adad veli: ostavi u životu dušu moju. A on reèe: je li još živ? brat mi je. 1KI 20:33 A ljudi uzeše to za dobar znak, i odmah da bi ga uhvatili za rijeè rekoše: brat je tvoj Ven-Adad. A on reèe: idite, dovedite ga. Tada Ven-Adad izide k njemu; a on ga posadi na svoja kola. 1KI 20:34 Tada mu reèe Ven-Adad: gradove koje je uzeo otac moj tvome ocu, vratiæu, i naèini sebi ulice u Damasku kao što je otac moj uèinio u Samariji. A on odgovori: s tom vjerom otpustiæu te. I uèini vjeru s njim, i otpusti ga. 1KI 20:35 Tada jedan izmeðu sinova proroèkih reèe drugome po rijeèi Gospodnjoj: bij me. Ali ga onaj ne htje biti. 1KI 20:36 A on mu reèe: što ne posluša glasa Gospodnjega, zato, evo kad otideš od mene, lav æe te zaklati. I kad otide od njega, sukobi ga lav i zakla ga. 1KI 20:37 Opet našav drugoga reèe mu: bij me. A onaj ga izbi i izrani ga. 1KI 20:38 Tada otide prorok i stade na put kuda æe car proæi, i nagrdi se pepelom po licu. 1KI 20:39 A kad car prolažaše, on viknu cara i reèe: tvoj sluga bijaše izašao u boj, a jedan došavši dovede mi èovjeka i reèe: èuvaj ovoga èovjeka; ako li ga nestane, biæe tvoja duša za njegovu dušu, ili æeš platiti talanat srebra. 1KI 20:40 A kad tvoj sluga imaše posla tamo amo, njega nesta. Tada mu reèe car Izrailjev: to ti je sud, sam si otsudio. 1KI 20:41 A on brže ubrisa pepeo s lica, i car Izrailjev pozna ga da je jedan od proroka. 1KI 20:42 A on mu reèe: ovako veli Gospod: što si pustio iz ruku èovjeka kojega sam ja osudio da se istrijebi, duša æe tvoja biti za njegovu dušu i narod tvoj za njegov narod. 1KI 20:43 I otide car Izrailjev kuæi svojoj zlovoljan i ljutit, i doðe u Samariju. 1KI 21:1 A poslije ovijeh stvari dogodi se: Navutej Jezraeljanin imaše vinograd u Jezraelu do dvora Ahava cara Samarijskoga. 1KI 21:2 I reèe Ahav Navuteju govoreæi: daj mi svoj vinograd da naèinim od njega vrt za zelje, jer je blizu do dvora mojega; a ja æu ti dati za nj bolji vinograd, ili ako voliš, daæu ti u novcu šta vrijedi. 1KI 21:3 A Navutej reèe Ahavu: saèuvaj Bože da bih ti dao našljedstvo otaca svojih. 1KI 21:4 Tada Ahav doðe kuæi zlovoljan i ljutit radi rijeèi koju mu reèe Navutej Jezraeljanin govoreæi: ne dam ti našljedstva otaca svojih. I leže na postelju svoju, i okrenu lice svoje na stranu, i ne jede hljeba. 1KI 21:5 Tada doðe k njemu Jezavelja žena njegova i reèe mu: zašto je duša tvoja zlovoljna te ne jedeš hljeba? 1KI 21:6 A on joj reèe: jer govorih s Navutejem Jezraeljaninom i rekoh mu: daj mi vinograd svoj za novce, ili ako voliš, daæu ti drugi vinograd za taj. A on reèe: ne dam ti svoga vinograda. 1KI 21:7 Tada mu reèe Jezavelja žena njegova: ti li si car nad Izrailjem? Ustani, jedi hljeba i budi veseo. Ja æu ti dati vinograd Navuteja Jezraeljanina. 1KI 21:8 I napisa knjigu na ime Ahavovo, i zapeèati je peèatom njegovijem i posla knjigu starješinama i glavarima koji bijahu u gradu njegovu, koji nastavahu s Navutejem. 1KI 21:9 A u knjizi napisa ovo: oglasite post, i posadite Navuteja meðu glavare narodne. 1KI 21:10 I postavite dva nevaljala èovjeka prema njemu, pa neka zasvjedoèe na nj govoreæi: hulio si na Boga i na cara. Tada ga izvedite i zaspite kamenjem, da pogine. 1KI 21:11 I uèiniše ljudi onoga grada, starješine i glavari, koji življahu u gradu njegovu, kako im zapovjedi Jezavelja, kako bijaše napisano u knjizi koju im posla. 1KI 21:12 I oglasiše post, i posadiše Navuteja meðu glavare narodne. 1KI 21:13 I doðoše dva nevaljala èovjeka, i sjedoše prema njemu; i svjedoèiše na Navuteja ti nevaljali ljudi pred narodom govoreæi: Navutej je hulio na Boga i na cara. I izvedoše ga iza grada, i zasuše ga kamenjem, te pogibe. 1KI 21:14 Potom poslaše k Jezavelji i poruèiše joj: zasut je kamenjem Navutej, i poginuo je. 1KI 21:15 A kad Jezavelja èu da je Navutej zasut kamenjem i poginuo, reèe Ahavu Jezavelja: ustani, uzmi vinograd Navuteja Jezraeljanina, kojega ti ne htje dati za novce, jer Navutej nije živ nego je umro. 1KI 21:16 A kad èu Ahav da je umro Navutej, usta i poðe u vinograd Navuteja Jezraeljanina da ga uzme. 1KI 21:17 Ali doðe rijeè Gospodnja k Iliji Tesviæaninu govoreæi: 1KI 21:18 Ustani, izidi na susret Ahavu caru Izrailjevu, koji sjedi u Samariji; eno ga u vinogradu Navutejevu, kuda je otišao da ga uzme. 1KI 21:19 I reci mu i kaži: ovako veli Gospod: nijesi li ubio i nijesi li prisvojio? Pa mu kaži i reci: ovako veli Gospod: kako psi lizaše krv Navutejevu, tako æe lizati psi i tvoju krv. 1KI 21:20 A Ahav reèe Iliji: naðe li me, neprijatelju moj? A on reèe: naðoh, jer si se prodao da èiniš što je zlo pred Gospodom. 1KI 21:21 Evo, pustiæu zlo na te, i uzeæu natražje tvoje, i istrijebiæu Ahavu i ono što uza zid mokri, i uhvaæenoga i ostavljenoga u Izrailju. 1KI 21:22 I uèiniæu s domom tvojim kao s domom Jerovoama sina Navatova i kao s domom Vase sina Ahijina, što si me gnjevio i što si naveo na grijeh Izrailja. 1KI 21:23 Takoðe i za Jezavelju reèe Gospod govoreæi: psi æe izjesti Jezavelju ispod zidova Jezraelskih. 1KI 21:24 Ko Ahavov pogine u gradu izješæe ga psi, a ko pogine u polju izješæe ga ptice nebeske. 1KI 21:25 I ne bi takoga kao Ahav, koji se prodade da èini što je zlo pred Gospodom, jer ga podgovaraše žena njegova Jezavelja. 1KI 21:26 I poèini vrlo grdna djela iduæi za gadnim bogovima sasvijem kao što èiniše Amoreji, koje izagna Gospod ispred sinova Izrailjevijeh. 1KI 21:27 A kad Ahav èu te rijeèi, razdrije haljine svoje, i priveza kostrijet oko tijela svojega, i pošæaše, i spavaše u kostrijeti, i hoðaše polagano. 1KI 21:28 I doðe rijeè Gospodnja Iliji Tesviæaninu govoreæi: 1KI 21:29 Jesi li vidio kako se Ahav ponizio preda mnom? Zato što se tako ponizio preda mnom, neæu pustiti onoga zla za njegova života; nego za sina njegova pustiæu ono zlo na dom njegov. 1KI 22:1 I proðoše tri godine bez rata izmeðu Siraca i Izrailjaca. 1KI 22:2 A treæe godine doðe Josafat car Judin k caru Izrailjevu. 1KI 22:3 I reèe car Izrailjev slugama svojim: ne znate li da je naš Ramot u Galadu? a mi ne radimo da ga uzmemo iz ruku cara Sirskoga. 1KI 22:4 I reèe Josafatu: hoæeš li iæi sa mnom na vojsku na Ramot Galadski? A Josafat reèe caru Izrailjevu: ja kao ti, narod moj kao tvoj narod, konji moji kao tvoji konji. 1KI 22:5 Još reèe Josafat caru Izrailjevu: upitaj danas šta æe Gospod reæi. 1KI 22:6 Tada car Izrailjev sabra oko èetiri stotine proroka, i reèe im: hoæu li iæi na vojsku na Ramot Galadski ili æu se okaniti? A oni rekoše: idi, jer æe ga Gospod dati u ruke caru. 1KI 22:7 A Josafat reèe: ima li tu još koji prorok Gospodnji da ga pitamo? 1KI 22:8 A car Izrailjev reèe Josafatu: ima još jedan èovjek, preko kojega bismo mogli upitati Gospoda; ali ja mrzim na nj, jer mi ne prorièe dobra nego zlo; to je Miheja sin Jemlin. A Josafat reèe: neka car ne govori tako. 1KI 22:9 Tada car Izrailjev dozva jednoga dvoranina, i reèe mu: brže dovedi Miheju sina Jemlina. 1KI 22:10 A car Izrailjev i Josafat car Judin sjeðahu svaki na svojem prijestolu obuèeni u carske haljine na poljani kod vrata Samarijskih, i svi proroci prorokovahu pred njima. 1KI 22:11 I Sedekija sin Hananin naèini sebi gvozdene rogove, i reèe: ovako veli Gospod: ovijem æeš pobosti Sirce dokle ih ne istrijebiš. 1KI 22:12 Tako i svi proroci prorokovahu govoreæi: idi na Ramot Galadski, i biæeš sreæan, jer æe ga Gospod dati caru u ruke. 1KI 22:13 A poslanik koji otide da dozove Miheju reèe mu govoreæi: evo, proroci prorièu svi jednijem glasom dobro caru; neka i tvoja rijeè bude kao rijeè njihova, govori dobro. 1KI 22:14 A Miheja reèe: tako da je živ Gospod, govoriæu ono što mi Gospod kaže. 1KI 22:15 I kad doðe k caru, reèe mu car: Miheja! hoæemo li iæi na vojsku na Ramot Galadski ili æemo se okaniti? A on mu reèe: idi, biæeš sreæan, jer æe ga Gospod dati caru u ruke. 1KI 22:16 A car mu reèe: koliko æu te puta zaklinjati da mi ne govoriš nego istinu u ime Gospodnje? 1KI 22:17 Tada reèe: vidjeh sav narod Izrailjev razasut po planinama kao ovce koje nemaju pastira; jer reèe Gospod: ovi nemaju gospodara; neka se vrate svak svojoj kuæi s mirom. 1KI 22:18 Tada reèe car Izrailjev Josafatu: nijesam li ti rekao da mi neæe prorokovati dobra nego zlo? 1KI 22:19 A Miheja mu reèe: zato èuj rijeè Gospodnju; vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolu svojem, a sva vojska nebeska stajaše mu s desne i s lijeve strane. 1KI 22:20 I reèe Gospod: ko æe prevariti Ahava da otide i padne kod Ramota Galadskoga? I jedan reèe ovo a drugi ono. 1KI 22:21 Tada izide jedan duh i stavši pred Gospoda reèe: ja æu ga prevariti. A Gospod mu reèe: kako? 1KI 22:22 Odgovori: izaæi æu i biæu lažljiv duh u ustima svijeh proroka njegovijeh. A Gospod mu reèe: prevariæeš ga i nadvladaæeš, idi i uèini tako. 1KI 22:23 Zato sada eto, Gospod je metnuo lažljiv duh u usta svijem tvojim prorocima, a Gospod je izrekao zlo po te. 1KI 22:24 Tada pristupi Sedekija sin Hananin, i udari Miheju po obrazu govoreæi: kuda je otišao duh Gospodnji od mene da govori s tobom? 1KI 22:25 A Miheja mu reèe: eto, vidjeæeš u onaj dan kad otideš u najtajniju klijet da se sakriješ. 1KI 22:26 Tada car Izrailjev reèe: uhvati Miheju i odvedi ga k Amonu zapovjedniku gradskom i k Joasu sinu carevu; 1KI 22:27 I reci im: ovako veli car: metnite ovoga u tamnicu, i dajite mu po malo hljeba i po malo vode dokle se ne vratim u miru. 1KI 22:28 A Miheja reèe: ako se vratiš u miru, nije Gospod govorio preko mene. Još reèe: èujte, svi narodi! 1KI 22:29 I otide car Izrailjev s Josafatom carem Judinijem na Ramot Galadski. 1KI 22:30 I reèe car Izrailjev Josafatu: ja æu se preobuæi kad poðem u boj; a ti obuci svoje odijelo. I preobuèe se car Izrailjev i otide u boj. 1KI 22:31 A car Sirski zapovjedi vojvodama, kojih bijahu trideset i dvije nad kolima njegovijem, i reèe: ne udarajte ni na maloga ni na velikoga, nego na samoga cara Izrailjeva. 1KI 22:32 I kad vojvode od kola vidješe Josafata, rekoše: zacijelo je car Izrailjev. I okrenuše se na nj da udare; ali Josafat povika. 1KI 22:33 A vojvode od kola vidješe da nije car Izrailjev, te otstupiše od njega. 1KI 22:34 A jedan zastrijeli iz luka nagonom, i ustrijeli cara Izrailjeva gdje spuèa oklop. A on reèe svojemu vozaèu: savij rukom svojom i izvezi me iz boja, jer sam ranjen. 1KI 22:35 I boj bi žestok onoga dana; a car zaosta na kolima svojim prema Sircima, pa umrije uveèe, i krv iz rane njegove tecijaše u kola. 1KI 22:36 I proðe glasnik po vojsci o zahodu sunèanom govoreæi: svak u svoj grad, i svak u svoju zemlju. 1KI 22:37 Tako umrije car, i odnesoše ga u Samariju; i pogreboše cara u Samariji. 1KI 22:38 A kad prahu kola na jezeru Samarijskom, lizaše psi krv njegovu, tako i kad prahu oružje njegovo, po rijeèi koju reèe Gospod. 1KI 22:39 A ostala djela Ahavova i sve što je uèinio, i za kuæu od slonove kosti koju je sagradio, i za sve gradove što je sagradio, nije li to zapisano u dnevniku careva Izrailjevijeh? 1KI 22:40 Tako poèinu Ahav kod otaca svojih, i na njegovo se mjesto zacari Ohozija sin njegov. 1KI 22:41 A Josafat sin Asin zacari se nad Judom èetvrte godine carovanja Ahavova nad Izrailjem; 1KI 22:42 I imaše Josafat trideset i pet godina kad poèe carovati, i carova dvadeset i pet godina u Jerusalimu. A materi mu bješe ime Azuva kæi Silejeva. 1KI 22:43 I hoðaše putem Ase oca svojega sasvijem, i ne otstupi od njega èineæi sve što je pravo pred Gospodom. 1KI 22:44 Ali visina ne oboriše; narod još prinošaše žrtve i kaðaše na visinama. 1KI 22:45 I uèini mir Josafat s carem Izrailjevijem. 1KI 22:46 A ostala djela Josafatova i junaštva što uèini i kako vojeva, nije li to zapisano u dnevniku careva Judinijeh? 1KI 22:47 On istrijebi iz zemlje svoje ostatak adžuvana, koji bijahu ostali za života Ase oca njegova. 1KI 22:48 U to vrijeme ne bijaše cara u Idumeji, nego bijaše namjesnik carev. 1KI 22:49 I Josafat naèini laðe Tarsiske da idu u Ofir po zlato; ali ne otidoše; jer se laðe razbiše u Esion-Gaveru. 1KI 22:50 Tada reèe Ohozija sin Ahavov Josafatu: neka idu moje sluge s tvojim slugama na laðama. Ali Josafat ne htje. 1KI 22:51 I poèinu Josafat kod otaca svojih, i pogreboše ga kod otaca njegovijeh u gradu Davida oca njegova; a na njegovo se mjesto zacari Joram sin njegov. 1KI 22:52 Ohozija sin Ahavov zacari se nad Izrailjem u Samariji sedamnaeste godine carovanja Josafatova nad Judom; i carova nad Izrailjem dvije godine. 1KI 22:53 I èinjaše što je zlo pred Gospodom, i hoðaše putem oca svojega i putem matere svoje i putem Jerovoama sina Navatova, koji navede na grijeh Izrailja. 1KI 22:54 I služaše Valu i klanjaše mu se, i gnjevljaše Gospoda Boga Izrailjeva sasvijem kako je èinio otac njegov. 2KI 1:1 A po smrti Ahavovoj odmetnuše se Moavci od Izrailja. 2KI 1:2 A Ohozija pade kroz rešetku iz gornje sobe svoje u Samariji, i razbolje se; pa posla poslanike i reèe im: idite, pitajte Velzevula boga Akaronskoga hoæu li ozdraviti od ove bolesti. 2KI 1:3 Ali anðeo Gospodnji reèe Iliji Tesviæaninu: ustani, izidi na susret poslanicima cara Samarijskoga i reci im: eda li nema Boga u Izrailju, te idete da pitate Velzevula boga u Akaronu? 2KI 1:4 A zato ovako veli Gospod: neæeš se dignuti sa postelje na koju si legao, nego æeš umrijeti. Potom otide Ilija. 2KI 1:5 A sluge se vratiše k Ohoziji, i on im reèe: što ste se vratili? 2KI 1:6 A oni mu rekoše: srete nas jedan èovjek, i reèe nam: idite, vratite se k caru koji vas je poslao, i recite mu: ovako veli Gospod: eda li nema Boga u Izrailju, te šalješ da pitaš Velzevula boga u Akaronu? Zato neæeš se dignuti s postelje na koju si legao, nego æeš umrijeti. 2KI 1:7 A on im reèe: kakav bješe na oèi taj èovjek koji vas srete i to vam reèe? 2KI 1:8 A oni mu odgovoriše: bješe sav kosmat i opasan kožnijem pojasom. A on reèe: to je Ilija Tesviæanin. 2KI 1:9 Tada posla k njemu pedesetnika s njegovom pedesetoricom; i on otide k njemu; i gle, on sjeðaše navrh gore; i pedesetnik mu reèe: èovjeèe Božji, car je zapovjedio, siði. 2KI 1:10 A Ilija odgovarajuæi reèe pedesetniku: ako sam èovjek Božji, neka siðe oganj s neba i proždre tebe i tvoju pedesetoricu. I siðe oganj s neba i proždrije njega i njegovu pedesetoricu. 2KI 1:11 Opet posla k njemu drugog pedesetnika s njegovom pedesetoricom, koji progovori i reèe mu: èovjeèe Božji, car je tako zapovjedio, siði brže. 2KI 1:12 A Ilija odgovori i reèe im: ako sam èovjek Božji, neka siðe oganj s neba i proždre tebe i tvoju pedesetoricu. I siðe oganj Božji s neba i proždrije njega i njegovu pedesetoricu. 2KI 1:13 Tada opet posla treæega pedesetnika s njegovom pedesetoricom. A ovaj treæi pedesetnik kad doðe, kleèe na koljena svoja pred Ilijom, i moleæi ga reèe mu: èovjeèe Božji, da ti je draga duša moja i duša ove pedesetorice, sluga tvojih. 2KI 1:14 Eto, sišao je oganj s neba i proždro prva dva pedesetnika s njihovom pedesetoricom; ali sada da ti je draga duša moja. 2KI 1:15 A anðeo Gospodnji reèe Iliji: idi s njim, i ne boj ga se. I usta Ilija i otide s njim k caru. 2KI 1:16 I reèe mu: ovako veli Gospod: zato što si slao poslanike da pitaju Velzevula boga u Akaronu kao da nema Boga u Izrailju da bi ga pitao, neæeš se dignuti s postelje na koju si legao, nego æeš umrijeti. 2KI 1:17 I umrije po rijeèi Gospodnjoj, koju reèe Ilija, a na njegovo se mjesto zacari Joram druge godine carovanja Jorama sina Josafatova nad Judom, jer on nema sina. 2KI 1:18 A ostala djela Ohozijina što je èinio, nijesu li zapisana u dnevniku careva Izrailjevih? 2KI 2:1 A kad Gospod šæaše uzeti Iliju u vihoru na nebo, poðoše Ilija i Jelisije iz Galgala. 2KI 2:2 I reèe Ilija Jelisiju: ostani ti ovdje, jer mene Gospod šalje do Vetilja. Ali Jelisije reèe: tako živ bio Gospod i tako živa bila duša tvoja, neæu te ostaviti. I doðoše u Vetilj. 2KI 2:3 Tada doðoše k Jelisiju sinovi proroèki koji bijahu u Vetilju, i rekoše mu: znaš li da æe danas Gospod uzeti gospodara tvojega od tebe? A on reèe: znam, muèite. 2KI 2:4 Opet mu reèe Ilija: Jelisije, ostani ti tu, jer me Gospod šalje u Jerihon. A on reèe: tako živ bio Gospod i tako živa bila duša tvoja, neæu te ostaviti. Tako doðoše u Jerihon. 2KI 2:5 A sinovi proroèki koji bijahu u Jerihonu pristupiše k Jelisiju, i rekoše mu: znaš li da æe danas uzeti Gospod od tebe gospodara tvojega? A on reèe: znam, muèite. 2KI 2:6 Opet mu reèe Ilija: ostani ti tu, jer me Gospod šalje na Jordan. A on reèe: tako živ bio Gospod i tako bila živa tvoja duša, neæu te ostaviti. Tako otidoše obojica. 2KI 2:7 I pedeset ljudi izmeðu sinova proroèkih otidoše i stadoše prema njima izdaleka, a oni obojica ustaviše se kod Jordana. 2KI 2:8 I uze Ilija plašt svoj, i saviv ga udari njim po vodi, a ona se rastupi tamo i amo, te prijeðoše obojica suhim. 2KI 2:9 A kad prijeðoše, reèe Ilija Jelisiju: išti šta hoæeš da ti uèinim, dokle se nijesam uzeo od tebe. A Jelisije reèe: da budu dva dijela duha tvojega u mene. 2KI 2:10 A on mu reèe: zaiskao si tešku stvar; ali ako me vidiš kad se uzmem od tebe, biæe ti tako; ako li ne vidiš, neæe biti. 2KI 2:11 I kad iðahu dalje razgovarajuæi se, gle, ognjena kola i ognjeni konji rastaviše ih, i Ilija otide u vihoru na nebo. 2KI 2:12 A Jelisije videæi to vikaše: oèe moj, oèe moj! kola Izrailjeva i konjici njegovi! I ne vidje ga više; potom uze haljine svoje i razdrije ih na dva komada. 2KI 2:13 I podiže plašt Ilijin, koji bješe spao s njega, i vrativ se stade na brijegu Jordanskom. 2KI 2:14 I uzev plašt Ilijin, koji bješe spao s njega, udari po vodi i reèe: gdje je Gospod Bog Ilijin? A kad i on udari po vodi, rastupi se voda tamo i amo, i prijeðe Jelisije. 2KI 2:15 A kad s druge strane vidješe sinovi proroèki, koji bijahu u Jerihonu, rekoše: poèinu duh Ilijin na Jelisiju. I sretoše ga i pokloniše mu se do zemlje. 2KI 2:16 I rekoše mu: evo ima u sluga tvojih pedeset junaka, neka idu i traže tvojega gospodara, da ga ne bude uzeo duh Gospodnji i bacio ga na kakvo brdo ili u kakav do. A on reèe: ne šaljite. 2KI 2:17 Ali oni navaljivahu na nj dokle mu se ne dosadi, te reèe: pošljite. I poslaše pedeset ljudi koji ga tražiše tri dana, ali ne naðoše. 2KI 2:18 I vratiše se k njemu, a on bijaše u Jerihonu, pa im reèe: nijesam li vam govorio da ne idete? 2KI 2:19 Tada graðani rekoše Jelisiju: gle, dobro je živjeti u ovom gradu, kao što gospodar naš vidi; ali je voda zla i zemlja nerodna. 2KI 2:20 A on im reèe: donesite mi nov kutao, i metnite u nj soli. I donesoše mu. 2KI 2:21 A on izide na izvor i baci u nj so, govoreæi: ovako veli Gospod: iscijelih ovu vodu, da ne bude više od nje smrti ni nerodnosti. 2KI 2:22 I voda posta zdrava do današnjega dana po rijeèi Jelisijevoj, koju izreèe. 2KI 2:23 Potom otide odande u Vetilj; i kad iðaše putem, izidoše mala djeca iz grada i rugahu mu se govoreæi mu: hodi, æelo! hodi, æelo! 2KI 2:24 A Jelisije obazre se i videæi ih prokle ih imenom Gospodnjim. Tada izidoše dvije medvjedice iz šume, i rastrgoše èetrdeset i dvoje djece. 2KI 2:25 Odande otide na goru Karmilsku, a odande se vrati u Samariju. 2KI 3:1 A Joram sin Ahavov zacari se nad Izrailjem u Samariji osamnaeste godine carovanja Josafatova nad Judom, i carova dvanaest godina. 2KI 3:2 I èinjaše što je zlo pred Gospodom, ali ne kao otac njegov i kao mati njegova, jer obori lik Valov koji bješe naèinio otac njegov. 2KI 3:3 Ali osta u grijesima Jerovoama sina Navatova, kojima navede na grijeh Izrailja, i ne otstupi od njih. 2KI 3:4 A Misa car Moavski imaše mnogo stoke, i davaše caru Izrailjevu sto tisuæa jaganjaca i sto tisuæa ovnova pod runom. 2KI 3:5 Ali kad umrije Ahav, odmetnu se car Moavski od cara Izrailjeva. 2KI 3:6 A car Joram izide u to vrijeme iz Samarije i prebroji svega Izrailja. 2KI 3:7 I otide, te posla k Josafatu caru Judinu i poruèi mu: car Moavski odmetnu se od mene; hoæeš li iæi sa mnom na vojsku na Moavce? A on reèe: hoæu, ja kao ti, moj narod kao tvoj narod, moji konji kao tvoji konji. 2KI 3:8 Iza toga reèe: a kojim æemo putem iæi? A on reèe: preko pustinje Edomske. 2KI 3:9 I tako izide car Izrailjev i car Judin i car Edomski, i idoše putem sedam dana, i ne bijaše vode vojsci ni stoci, koja iðaše za njima. 2KI 3:10 I reèe car Izrailjev: jaoh! dozva Gospod ova tri cara da ih preda u ruke Moavcima. 2KI 3:11 A Josafat reèe: ima li tu koji prorok Gospodnji da upitamo Gospoda preko njega? A jedan izmeðu sluga cara Izrailjeva odgovori i reèe: ovdje je Jelisije sin Safatov, koji je Iliji poljevao vodom ruke. 2KI 3:12 Tada reèe Josafat: u njega je rijeè Gospodnja. I otidoše k njemu car Izrailjev i Josafat i car Edomski. 2KI 3:13 A Jelisije reèe caru Izrailjevu: šta je meni do tebe? idi ka prorocima oca svojega i ka prorocima matere svoje. A car Izrailjev reèe mu: ne, jer Gospod dozva ova tri cara da ih preda u ruke Moavcima. 2KI 3:14 A Jelisije reèe: tako da je živ Gospod nad vojskama, pred kojim stojim, da ne gledam na Josafata cara Judina, ne bih mario za te niti bih te pogledao. 2KI 3:15 Nego sada dovedite mi gudaèa. I kad gudaè guðaše, doðe ruka Gospodnja nada nj; 2KI 3:16 I reèe: ovako veli Gospod: naèinite po ovoj dolini mnogo jama. 2KI 3:17 Jer ovako veli Gospod: neæete osjetiti vjetra niti æete vidjeti dažda, ali æe se dolina ova napuniti vode, te æete piti i vi i ljudi vaši i stoka vaša. 2KI 3:18 Pa i to je malo Gospodu, nego i Moavce æe vam predati u ruke. 2KI 3:19 I raskopaæete sve tvrde gradove, i sve izabrane gradove, i posjeæi æete sva dobra drveta i zaroniti sve izvore vodene, i svaku njivu dobru potræete kamenjem. 2KI 3:20 A ujutru kad se prinosi dar, gle, doðe voda od Edomske, i napuni se zemlja vode. 2KI 3:21 A svi Moavci èuvši da su izišli carevi da udare na njih, sazvaše sve koji se poèinjahu pasati i starije i stadoše na meði. 2KI 3:22 A ujutru kad ustaše i sunce ogranu nad onom vodom, ugledaše Moavci prema sebi vodu gdje se crveni kao krv. 2KI 3:23 I rekoše: krv je; pobili su se carevi, i jedan drugoga pogubili; sada dakle na plijen, Moavci! 2KI 3:24 A kad doðoše do okola Izrailjeva, podigoše se Izrailjci i razbiše Moavce, te pobjegoše ispred njih, a oni uðoše u zemlju Moavsku bijuæi ih. 2KI 3:25 I gradove njihove raskopaše, i na svaku dobru njivu bacajuæi svaki po kamen zasuše je, i sve izvore vodene zaroniše, i sva dobra drveta posjekoše tako da samo ostaviše kamenje u Kirarasetu. I opkolivši ga praæari stadoše ga biti. 2KI 3:26 A car Moavski kad vidje da æe ga nadvladati vojska, uze sa sobom sedam stotina ljudi, koji mahahu maèem, da prodru kroz vojsku cara Edomskoga, ali ne mogoše. 2KI 3:27 Tada uze sina svojega prvenca koji šæaše biti car na njegovo mjesto, i prinese ga na žrtvu paljenicu na zidu. Tada se podiže veliki gnjev na Izrailja, te otidoše odande i vratiše se u svoju zemlju. 2KI 4:1 A jedna izmeðu žena sinova proroèkih povika k Jelisiju govoreæi: sluga tvoj, muž moj, umrije, i ti znaš da se sluga tvoj bojao Gospoda; pa sada doðe rukodavalac da mi uzme dva sina u roblje. 2KI 4:2 A Jelisije joj reèe: što æu ti? kaži mi šta imaš u kuæi? A ona reèe: sluškinja tvoja nema u kuæi ništa do sudiæ ulja. 2KI 4:3 A on joj reèe: idi, išti u naruè praznijeh sudova u svijeh susjeda svojih, nemoj malo da išteš. 2KI 4:4 Pa otidi, i zatvori se u kuæu sa sinovima svojim, pa onda naljevaj u sve sudove, i kad se koji napuni, kaži neka uklone. 2KI 4:5 I ona otide od njega, i zatvori se u kuæu sa sinovima svojim; oni joj dodavahu a ona naljevaše. 2KI 4:6 A kad se sudovi napuniše, ona reèe sinu svojemu: daj još jedan sud. A on joj reèe: nema više. Tada stade ulje. 2KI 4:7 Potom ona otide i kaza èovjeku Božijemu; a on joj reèe: idi, prodaj ulje, i oduži se; a što preteèe, onijem se hrani sa svojim sinovima. 2KI 4:8 Poslije toga jednom iðaše Jelisije kroz Sunam, a ondje bijaše bogata žena, koja ga ustavi da jede hljeba; i od tada kad god prolažaše, uvraæaše se k njoj da jede hljeba. 2KI 4:9 I ona reèe mužu svojemu: gle, vidim da je svet èovjek Božji ovaj što sve prolazi ovuda. 2KI 4:10 Da naèinimo malu klijet, i da mu namjestimo postelju i sto i stolicu i svijetnjak, pa kad doðe k nama, neka se tu skloni. 2KI 4:11 Potom on doðe jednom onamo, i ušav u klijet poèinu ondje. 2KI 4:12 I reèe momku svojemu Gijeziju: zovi Sunamku. I on je dozva; i ona stade pred njim. 2KI 4:13 I on reèe Gijeziju: kaži joj: eto staraš se za nas svakojako; šta hoæeš da ti uèinim? imaš li što da govorim caru ili vojvodi? A ona reèe: ja živim usred svojega naroda. 2KI 4:14 A on reèe: šta bih joj dakle uèinio? A Gijezije reèe: eto nema sina, a muž joj je star. 2KI 4:15 A on reèe: zovi je. I on je dozva, i ona stade na vratima. 2KI 4:16 A on reèe: do godine u ovo doba grliæeš sina. A ona reèe: nemoj gospodaru moj, èovjeèe Božji, nemoj varati sluškinje svoje. 2KI 4:17 I zatrudnje žena, i rodi sina druge godine u isto doba, kao što joj reèe Jelisije. 2KI 4:18 I dijete odraste. I jednom izide k ocu svojemu k žeteocima; 2KI 4:19 I reèe ocu svojemu: jaoh glava, jaoh glava! A on reèe momku: nosi ga materi. 2KI 4:20 I on ga uze i odnese materi njegovoj, i leža na krilu njezinu do podne, pa umrije. 2KI 4:21 Tada otide ona gore, i namjesti ga u postelju èovjeka Božijega, i zatvorivši ga izide. 2KI 4:22 Potom viknu muža svojega i reèe mu: pošlji mi jednoga momka i jednu magaricu da otrèim do èovjeka Božijega i da se vratim. 2KI 4:23 A on reèe: zašto danas hoæeš da ideš k njemu? niti je mladina ni subota. A ona reèe: ne brini se. 2KI 4:24 I ona osamarivši magaricu reèe momku svojemu: vodi i idi i nemoj zastajati mene radi na putu dokle ti ne kažem. 2KI 4:25 Tako pošavši doðe k èovjeku Božijemu na goru Karmilsku. A kad je èovjek Božji ugleda gdje ide k njemu, reèe Gijeziju sluzi svojemu: evo Sunamke. 2KI 4:26 Trèi sad pred nju i reci joj: jesi li zdravo? je li zdravo muž tvoj? je li zdravo sin tvoj? A ona reèe: zdravo smo. 2KI 4:27 A kad doðe k èovjeku Božijemu na goru, zagrli mu noge, a Gijezije pristupi da je otjera; ali èovjek Božji reèe: ostavi je, jer joj je duša u jadu, a Gospod sakri od mene i ne javi mi. 2KI 4:28 A ona reèe: jesam li iskala sina od gospodara svojega? nijesam li kazala: nemoj me varati? 2KI 4:29 A on reèe Gijeziju: opaši se i uzmi štap moj u ruku, pa idi; ako sretneš koga, nemoj ga pozdravljati, i ako te ko pozdravi, nemoj mu odgovarati, i metni moj štap na lice djetetu. 2KI 4:30 A mati djetinja reèe: tako da je živ Gospod i tako da je živa duša tvoja, neæu te se ostaviti. Tada on usta i poðe za njom. 2KI 4:31 A Gijezije otide naprijed i metnu štap na lice djetetu, ali ne bi glasa ni osjeæanja. Tada se vrati preda nj, i javi mu govoreæi: ne probudi se dijete. 2KI 4:32 I Jelisije uðe u kuæu, i gle, dijete mrtvo leži na njegovoj postelji. 2KI 4:33 I ušav zatvori se s djetetom, i pomoli se Gospodu. 2KI 4:34 Potom stade na postelju i leže na dijete metnuv usta svoja na usta djetetu, i oèi svoje na oèi njegove, i dlanove svoje na njegove dlanove, i pruži se nad njim, te se zagrija tijelo djetetu. 2KI 4:35 Potom usta, i prijeðe po kuæi jednom tamo i jednom amo, potom otide opet i pruži se nad djetetom. I kihnu dijete sedam puta, i otvori dijete oèi svoje. 2KI 4:36 Tada dozva Gijezija i reèe mu: zovi Sunamku. I on je dozva, te doðe k njemu. I on joj reèe: uzmi sina svojega. 2KI 4:37 I ona ušavši pade k nogama njegovijem, i pokloni mu se do zemlje, i uzevši sina svojega otide. 2KI 4:38 Potom vrati se Jelisije u Galgal. A bijaše glad u onoj zemlji, i sinovi proroèki sjeðahu pred njim; a on reèe momku svojemu: pristavi veliki lonac i skuhaj zelja sinovima proroèkim. 2KI 4:39 A jedan otide u polje da nabere zelja, i naðe divlju lozu i nabra s nje divljih tikvica pun plašt, i došavši sasijeèe ih u lonac gdje bješe zelje, jer ih ne poznavahu. 2KI 4:40 I usuše ljudma da jedu; a kad stadoše jesti onoga zelja, povikaše govoreæi: smrt je u loncu, èovjeèe Božji! I ne mogahu jesti. 2KI 4:41 A on reèe: donesite brašna. I sasu brašno u lonac, i reèe: uspi ljudma, neka jedu. I ne bi više nikakoga zla u loncu. 2KI 4:42 A doðe neko iz Val-Salise, i donese èovjeku Božijemu hljeba od prvina, dvadeset hljebova jeèmenijeh, i novijeh zrna u klasu. A on reèe: postavi narodu, neka jedu. 2KI 4:43 A sluga mu reèe: kako æu to postaviti pred sto ljudi? Opet reèe: postavi narodu, neka jedu; jer je tako kazao Gospod: ješæe, i preteæi æe. 2KI 4:44 A on im postavi, te jedoše; i preteèe po rijeèi Gospodnjoj. 2KI 5:1 I bješe Neman vojvoda cara Sirskoga èovjek velik u gospodara svojega i u èasti, jer preko njega saèuva Gospod Siriju; ali taj veliki junak bješe gubav. 2KI 5:2 A iz Sirije izide èeta i zarobi u zemlji Izrailjskoj malu djevojku, te ona služaše ženu Nemanovu. 2KI 5:3 I ona reèe svojoj gospoði: o da bi moj gospodar otišao k proroku u Samariji! on bi ga oprostio od gube. 2KI 5:4 Tada on otide k svome gospodaru i javi mu govoreæi: tako i tako kaže djevojka iz zemlje Izrailjske. 2KI 5:5 A car Sirski reèe mu: hajde idi, a ja æu poslati knjigu caru Izrailjevu. I on otide, i ponese deset talanata srebra i šest tisuæa sikala zlata i desetore stajaæe haljine. 2KI 5:6 I odnese knjigu caru Izrailjevu, koja ovako govoraše: eto, kad ti doðe ova knjiga, znaj da šaljem k tebi Nemana slugu svojega da ga oprostiš gube. 2KI 5:7 A kad car Izrailjev proèita knjigu, razdrije haljine svoje i reèe: zar sam ja Bog da mogu ubiti i povratiti život, te šalje k meni da oprostim èovjeka gube? Pazite i vidite kako traži zadjevice sa mnom. 2KI 5:8 A kad èu Jelisije èovjek Božji da je car Izrailjev razdro haljine svoje, posla k caru i poruèi: zašto si razdro haljine svoje? neka doðe k meni, da pozna da ima prorok u Izrailju. 2KI 5:9 I tako doðe Neman s konjma i kolima svojim, i stade na vratima doma Jelisijeva. 2KI 5:10 A Jelisije posla k njemu i poruèi: idi i okupaj se sedam puta u Jordanu, i ozdraviæe tijelo tvoje, i oèistiæeš se. 2KI 5:11 Tada se rasrdi Neman i poðe govoreæi: gle! ja mišljah, on æe izaæi k meni, i staæe, i prizvaæe ime Gospoda Boga svojega, i metnuti ruku svoju na mjesto, i oèistiti gubu. 2KI 5:12 Nijesu li Avana i Farfar vode u Damasku bolje od svijeh voda Izrailjskih? ne bih li se mogao u njima okupati i oèistiti? I okrenuvši se otide gnjevan. 2KI 5:13 Ali sluge njegove pristupivši rekoše mu govoreæi: oèe, da ti je kazao prorok što veliko, ne bi li uèinio? a zašto ne bi kad ti reèe: okupaj se, pa æeš se oèistiti? 2KI 5:14 I tako siðe, i zaroni u Jordan sedam puta po rijeèi èovjeka Božijega, i tijelo njegovo posta kao u maloga djeteta, i oèisti se. 2KI 5:15 Tada se vrati k èovjeku Božijemu sa pratnjom svojom, i došav stade pred njim, i reèe: evo sad vidim da nema Boga nigdje na zemlji do u Izrailju. Nego uzmi dar od sluge svojega. 2KI 5:16 Ali on reèe: tako da je živ Gospod, pred kojim stojim, neæu uzeti. I on navaljivaše na nj da uzme; ali on ne htje. 2KI 5:17 Tada reèe Neman: kad neæeš, a ono neka se da sluzi tvojemu ove zemlje koliko mogu ponijeti dvije mazge. Jer sluga tvoj neæe više prinositi žrtava paljenica ni drugih žrtava drugim bogovima, nego Gospodu. 2KI 5:18 A Gospod neka oprosti ovo sluzi tvojemu: kad gospodar moj uðe u dom Rimonov da se pokloni ondje, pa se prihvati za moju ruku, da se i ja poklonim u domu Rimonovu, neka oprosti Gospod sluzi tvojemu kad se tako poklonim u domu Rimonovu. 2KI 5:19 A on mu reèe: idi s mirom. I on otide od njega, i prijeðe jedno potrkalište. 2KI 5:20 Tada reèe Gijezije sluga Jelisija èovjeka Božijega: gle, gospodar moj ne htje primiti iz ruku toga Nemana Sirca što bješe donio. Ali tako da je živ Gospod, potrèaæu za njim i uzeæu što od njega. 2KI 5:21 I Gijezije otrèa za Nemanom. A kad ga vidje Neman gdje trèi za njim, skoèi s kola svojih i srete ga, pa mu reèe: je li dobro? 2KI 5:22 A on reèe: dobro je. Gospodar moj posla me da ti kažem: evo, baš sad doðoše k meni dva mladiæa iz gore Jefremove, proroèki sinovi, daj za njih talanat srebra i dvoje stajaæe haljine. 2KI 5:23 A Neman reèe: uzmi i dva talanta. I natjera ga; i sveza dva talanta srebra u dva toboca, i dvoje stajaæe haljine, i dade dvojici momaka svojih, da nose pred njim. 2KI 5:24 A on kad doðe na brdo, uze iz ruku njihovijeh i ostavi u jednoj kuæi, a ljude otpusti, te otidoše. 2KI 5:25 Potom došavši stade pred gospodarom svojim. A Jelisije mu reèe: otkle Gijezije? A on reèe: nije išao sluga tvoj nikuda. 2KI 5:26 Ali mu on reèe: zar srce moje nije išlo onamo kad se èovjek vrati s kola svojih preda te? Zar je to bilo vrijeme uzimati srebro i uzimati haljine, maslinike, vinograde, ovce, goveda, sluge i sluškinje? 2KI 5:27 Zato guba Nemanova neka prione za te i za sjeme tvoje dovijeka. I otide od njega gubav, bio kao snijeg. 2KI 6:1 A sinovi proroèki rekoše Jelisiju: gle, mjesto gdje sedimo pred tobom tijesno nam je. 2KI 6:2 Nego hajde da otidemo na Jordan, pa da uzmemo ondje svaki po brvno i naèinimo ondje mjesto gdje æemo boraviti. A on reèe: idite. 2KI 6:3 A jedan reèe: budi voljan, poði i ti sa slugama svojim. A on reèe: hoæu. 2KI 6:4 I tako poðe s njima. I došavši na Jordan sjekoše drva. 2KI 6:5 A kad jedan od njih sijecijaše drvo, pade mu sjekira u vodu; a on povika govoreæi: avaj gospodaru, još je u naruè uzeta. 2KI 6:6 A èovjek Božji reèe mu: gdje je pala? A kad mu pokaza mjesto, on otsijeèe drvo i baci ga onamo, i uèini te sjekira ispliva. 2KI 6:7 A on reèe: uzmi je. I èovjek pruži ruku, te je uze. 2KI 6:8 A kad car Sirski vojevaše na Izrailja, vijeæaše sa slugama svojim, i reèe: tu i tu neka stane vojska moja. 2KI 6:9 A èovjek Božji posla k caru Izrailjevu i poruèi: èuvaj se da ne ideš onuda, jer su ondje Sirci u zasjedi. 2KI 6:10 I car Izrailjev posla na ono mjesto, za koje reèe èovjek Božji i opomenu ga, te se èuvaše. I to ne bi jedanput ni dva puta. 2KI 6:11 I smuti se srce caru Sirskom zato, i sazvavši sluge svoje reèe im: hoæete li mi kazati ko od naših dokazuje caru Izrailjevu? 2KI 6:12 A jedan od sluga njegovijeh reèe mu: niko, care gospodaru moj; nego Jelisije prorok u Izrailju dokazuje caru Izrailjevu rijeèi koje govoriš u ložnici svojoj. 2KI 6:13 Tada reèe: idite, vidite gdje je, da pošljem da ga uhvate. I javiše mu govoreæi: eno ga u Dotanu. 2KI 6:14 I posla onamo konje i kola s velikom vojskom; i oni došavši noæu opkoliše grad. 2KI 6:15 A ujutru sluga èovjeka Božijega ustavši izide, a to vojska oko grada i konji i kola. I reèe mu sluga: jaoh gospodaru, šta æemo sad? 2KI 6:16 A on mu reèe: ne boj se, jer je više naših nego njihovijeh. 2KI 6:17 I pomoli se Jelisije govoreæi: Gospode, otvori mu oèi da vidi. I Gospod otvori oèi momku, te vidje, a to gora puna konja i kola ognjenijeh oko Jelisija. 2KI 6:18 A kad poðoše Sirci k njemu, pomoli se Jelisije Gospodu i reèe: oslijepi ovaj narod. I oslijepi ih po rijeèi Jelisijevoj. 2KI 6:19 Tada im reèe Jelisije: nije ovo put, nije ovo grad; hodite za mnom i odvešæu vas èovjeku kojega tražite. I odvede ih u Samariju. 2KI 6:20 A kad doðoše u Samariju, reèe Jelisije: Gospode, otvori im oèi da vide. I Gospod im otvori oèi, i vidješe, a to bijahu usred Samarije. 2KI 6:21 A car Izrailjev reèe Jelisiju kad ih ugleda: hoæu li biti, hoæu li biti, oèe moj? 2KI 6:22 A on reèe: nemoj biti; eda li æeš one pobiti koje zarobiš maèem svojim i lukom svojim? Iznesi im hljeba i vode neka jedu i piju, pa onda neka idu gospodaru svojemu. 2KI 6:23 I ugotovi im gozbu veliku, te jedoše i piše; pa ih otpusti, a oni otidoše gospodaru svojemu; i od tada ne dolaziše èete Sirske u zemlju Izrailjevu. 2KI 6:24 A poslije toga Ven-Adad car Sirski skupi svu vojsku svoju, i izide i opkoli Samariju. 2KI 6:25 I nasta velika glad u Samariji, jer gle, bješe opkoljena toliko da glava magareæa bijaše za osamdeset sikala srebra, a èetvrt kava golubinjega kala za pet sikala srebra. 2KI 6:26 I kad car iðaše po zidovima, jedna žena povika k njemu govoreæi: pomagaj, care gospodaru! 2KI 6:27 A on reèe: Gospod ti ne pomaže, kako æu ti ja pomoæi? s gumna li, ili iz kace? 2KI 6:28 Još joj reèe car: što ti je? A ona reèe: ova žena reèe mi: daj sina svoga da ga pojedemo danas, a sjutra æemo pojesti moga sina. 2KI 6:29 I skuhasmo sina mojega i pojedosmo ga, a sjutradan rekoh joj: daj sina svojega da ga pojedemo. Ali ona sakri svoga sina. 2KI 6:30 A kad car èu rijeèi ženine, razdrije haljine svoje; i kad iðaše po zidu, vidje narod gdje kostrijet bijaše ozdo na tijelu njegovu. 2KI 6:31 Tada reèe car: tako da mi uèini Bog i tako da doda, ako glava Jelisija sina Safatova ostane danas na njemu. 2KI 6:32 A Jelisije sjeðaše u svojoj kuæi, i starješine sjeðahu kod njega. I posla car jednoga od onijeh što stajahu pred njim; a dok još ne doðe poslani k njemu, on reèe starješinama: vidite li gdje onaj krvnièki sin posla da mi otsijeèe glavu? Gledajte kad doðe poslani, zakljuèajte vrata, i odbijte ga od vrata; eto, i bahat nogu gospodara njegova za njim. 2KI 6:33 I dok još govoraše s njima, gle, poslani doðe k njemu, i reèe; gle, ovo je zlo od Gospoda; èemu æu se još nadati od Gospoda? 2KI 7:1 Tada reèe Jelisije: èujte rijeè Gospodnju: tako veli Gospod: sjutra æe u ovo doba biti mjera bijeloga brašna za sikal a dvije mjere jeèma za sikal na vratima Samarijskim. 2KI 7:2 A vojvoda, na kojega se ruku car naslanjaše, odgovori èovjeku Božijemu i reèe: da Gospod naèini okna na nebu, bi li moglo to biti? A Jelisije reèe: eto, ti æeš vidjeti svojim oèima, ali ga neæeš jesti. 2KI 7:3 A bijahu na vratima èetiri èovjeka gubava, i rekoše jedan drugomu: što sjedimo ovdje da umremo? 2KI 7:4 Da reèemo: da uðemo u grad, glad je u gradu, te æemo umrijeti ondje: a da ostanemo ovdje, opet æemo umrijeti; nego hajde da uskoèimo u oko Sirski: ako nas ostave u životu, ostaæemo u životu, ako li nas pogube, poginuæemo. 2KI 7:5 I tako ustavši u sumrak poðoše u oko Sirski, i doðoše do kraja okola Sirskoga, i gle, ne bješe nikoga. 2KI 7:6 Jer Gospod uèini te se u okolu Sirskom èu lupa kola i konja i velike vojske, te rekoše jedan drugomu: eto car je Izrailjev najmio na nas careve Hetejske i careve Misirske da udare na nas. 2KI 7:7 Te se podigoše i pobjegoše po mraku ostavivši šatore svoje i konje svoje i magarce svoje i oko kao što je bio, i pobjegoše radi duša svojih. 2KI 7:8 Pa kad doðoše gubavci na kraj okola, uðoše u jedan šator, i najedoše se i napiše se, i pokupiše iz njega srebro i zlato i haljine, i otidoše te sakriše. Pa se vratiše i uðoše u drugi šator, pa pokupiše i iz njega, i otidoše te sakriše. 2KI 7:9 Tada rekoše meðu sobom: ne radimo dobro; ovaj je dan dan dobrijeh glasova; a mi šutimo. Ako ušèekamo do zore, stignuæe nas bezakonje. Zato sada hajde da idemo i javimo domu carevu. 2KI 7:10 I tako došavši dozvaše vratara gradskoga i kazaše mu govoreæi: idosmo u oko Sirski, i gle, nema nikoga, ni glasa èovjeèijega; nego konji povezani i magarci povezani, i šatori kako su bili. 2KI 7:11 A on dozva ostale vratare, i javiše u dom carev. 2KI 7:12 A car ustavši po noæi reèe slugama svojim: kazaæu vam sada šta su nam uèinili Sirci. Znadu da gladujemo, zato otidoše iz okola da se sakriju u polju govoreæi: kad izidu iz grada, pohvataæemo ih žive i uæi æemo u grad. 2KI 7:13 A jedan od sluga njegovijeh odgovori i reèe: da uzmemo pet ostalijeh konja što još ima u gradu; gle, to je sve što je ostalo od mnoštva konja Izrailjskih; to je sve što nije izginulo od mnoštva konja Izrailjskih; da pošljemo da vidimo. 2KI 7:14 I uzeše dva konja kolska, koje posla car za vojskom Sirskom, govoreæi: idite i vidite. 2KI 7:15 I otidoše za njima do Jordana, i gle, po svemu putu bijaše puno haljina i sudova, koje pobacaše Sirci u hitnji. Tada se vratiše poslanici i javiše caru. 2KI 7:16 Tada izide narod i razgrabi oko Sirski; i bješe mjera bijeloga brašna za sikal, i dvije mjere jeèma za sikal, po rijeèi Gospodnjoj. 2KI 7:17 I car postavi na vrata onoga vojvodu, na kojega se ruku naslanjaše, a narod ga izgazi na vratima, te umrije, po rijeèi èovjeka Božijega, koju reèe kad car k njemu doðe. 2KI 7:18 Jer kad èovjek Božji reèe caru: dvije mjere jeèma za sikal i mjera bijeloga brašna za sikal biæe sjutra u ovo doba na vratima Samarijskim, 2KI 7:19 A onaj vojvoda odgovori èovjeku Božijemu govoreæi: da Gospod naèini okna na nebu, bi li moglo biti što kažeš? A Jelisije reèe: ti æeš vidjeti svojim oèima, ali ga neæeš jesti. 2KI 7:20 I zbi mu se to, jer ga izgazi narod na vratima, te umrije. 2KI 8:1 I govori Jelisije ženi kojoj sina povrati u život, i reèe: ustani i idi s domom svojim, i skloni se gdje možeš; jer je Gospod dozvao glad koja æe doæi i biti na zemlji sedam godina. 2KI 8:2 A žena usta, i uèini kako reèe èovjek Božji, jer otide s domom svojim i osta u zemlji Filistejskoj sedam godina. 2KI 8:3 A kad proðe sedam godina, vrati se žena iz zemlje Filistejske, i otide da moli cara za kuæu svoju i za njivu svoju. 2KI 8:4 A car govoraše s Gijezijem, momkom èovjeka Božijega, i reèe: pripovjedi mi sva velika djela koja je uèinio Jelisije. 2KI 8:5 A kad on pripovjedaše caru kako je mrtva oživio, gle, žena, kojoj je sina oživio, stade moliti cara za kuæu svoju i za njivu svoju. A Gijezije reèe: gospodaru moj, care, ovo je ona žena i ovo je sin njezin, kojega je Jelisije oživio. 2KI 8:6 Tada car zapita ženu, i ona mu pripovjedi. I car joj dade jednoga dvoranina i reèe mu: povrati joj sve što je njezino i sve prihode od njiva od dana kad je ostavila zemlju dori do sada. 2KI 8:7 Poslije toga doðe Jelisije u Damasak, a car Sirski Ven-Adad bijaše bolestan, i javiše mu govoreæi: došao je èovjek Božji ovamo. 2KI 8:8 A car reèe Azailu: uzmi sa sobom dar i idi na susret èovjeku Božijemu, i preko njega pitaj Gospoda hoæu li ozdraviti od ove bolesti. 2KI 8:9 Tada otide Azailo na susret njemu ponesavši dar, svakojakih dobrijeh stvari iz Damaska natovarenijeh na èetrdeset kamila; i došav stade pred njim i reèe: sin tvoj Ven-Adad car Sirski posla me k tebi govoreæi: hoæu li ozdraviti od ove bolesti? 2KI 8:10 A Jelisije mu reèe: idi, reci mu: ozdraviæeš; ali mi je Gospod pokazao da æe umrijeti. 2KI 8:11 I uprvši oèi u nj gledaše dugo i zaplaka se èovjek Božji. 2KI 8:12 A Azailo mu reèe: što plaèe gospodar moj? A on reèe: jer znam kakvo æeš zlo uèiniti sinovima Izrailjevijem, gradove æeš njihove paliti ognjem, i mladiæe æeš njihove sjeæi maèem, i djecu æeš njihovu razbijati i trudne žene njihove rastrzati. 2KI 8:13 A Azailo reèe: a šta je sluga tvoj, pas, da uèini tako veliku stvar? A Jelisije mu reèe: pokazao mi je Gospod da æeš ti biti car u Siriji. 2KI 8:14 Tada otišav od Jelisija doðe ka gospodaru svojemu; a on mu reèe: što ti reèe Jelisije? A on odgovori: reèe mi da æeš ozdraviti. 2KI 8:15 Ali sjutradan uze Azailo pokrivaè i zamoèivši ga u vodu prostrije mu po licu, te umrije. A na njegovo mjesto zacari se Azailo. 2KI 8:16 Pete godine carovanja Jorama sina Ahavova nad Izrailjem, kad Josafat bješe car Judin, poèe carovati Joram sin Josafatov car Judin. 2KI 8:17 Imaše trideset i dvije godine kad poèe carovati, i carova osam godina u Jerusalimu. 2KI 8:18 I hoðaše putem careva Izrailjevijeh, kao što je èinio dom Ahavov; jer kæi Ahavova bješe mu žena, te on èinjaše što je zlo pred Gospodom. 2KI 8:19 Ali Gospod ne htje zatrti Jude radi Davida sluge svojega, kao što mu bješe rekao da æe mu dati vidjelo izmeðu sinova njegovijeh dovijeka. 2KI 8:20 Za njegova vremena odvrže se Edom da ne bude pod Judom, i postavi cara nad sobom. 2KI 8:21 Zato otide Joram u Sair i sva kola njegova s njim; i usta noæu i udari na Edomce, koji ga bijahu opkolili, i na zapovjednike od kola, i pobježe narod u svoje šatore. 2KI 8:22 Ipak se odvrgoše Edomci da ne budu pod Judom, do današnjega dana. U isto vrijeme odmetnu se i Livna. 2KI 8:23 A ostala djela Joramova i sve što je èinio, nije li to zapisano u dnevniku careva Judinijeh? 2KI 8:24 I Joram poèinu kod otaca svojih, i bi pogreben kod otaca svojih u gradu Davidovu. A na njegovo se mjesto zacari sin njegov Ohozija. 2KI 8:25 Godine dvanaeste carovanja Jorama sina Ahavova nad Izrailjem poèe carovati Ohozija sin Joramov, car Judin. 2KI 8:26 Imaše Ohozija dvadeset i dvije godine kad se zacari, i carova godinu dana u Jerusalimu. Materi mu bješe ime Gotolija, kæi Amrija cara Izrailjeva. 2KI 8:27 On hoðaše putem doma Ahavova, i èinjaše što je zlo pred Gospodom, kao dom Ahavov, jer bješe zet domu Ahavovu. 2KI 8:28 Zato poðe s Joramom sinom Ahavovijem na vojsku na Azaila cara Sirskoga u Ramot Galadski; ali Sirci razbiše Jorama. 2KI 8:29 I vrati se car Joram da se lijeèi u Jezraelu od rana koje mu zadaše Sirci u Rami, kad se bijaše s Azailom carem Sirskim; a Ohozija sin Joramov car Judin otide da vidi Jorama sina Ahavova u Jezraelu, jer bijaše bolestan. 2KI 9:1 A Jelisije prorok dozva jednoga izmeðu sinova proroèkih, i reèe mu: opaši se i uzmi ovu uljanicu, pa idi u Ramot Galadski. 2KI 9:2 I kad doðeš onamo, vidjeæeš ondje Juja sina Josafata sina Nimsijina, i ušavši izvedi ga izmeðu braæe njegove i odvedi ga u najtajniju klijet. 2KI 9:3 I uzmi uljanicu i izlij mu na glavu, i reci: ovako veli Gospod: pomazah te za cara nad Izrailjem. Zatijem otvori vrata i bježi, i ne zabavljaj se. 2KI 9:4 I otide mladiæ, momak prorokov, u Ramot Galadski. 2KI 9:5 I kad uðe, gle, sjeðahu vojvode; a on reèe: vojvodo, imam nešto da ti kažem. A Juj mu reèe: kome izmeðu svijeh nas? A on reèe: tebi, vojvodo. 2KI 9:6 Tada usta, i uðe u kuæu, a on mu izli na glavu ulje, i reèe mu: ovako veli Gospod Bog Izrailjev: pomazah te za cara nad narodom Gospodnjim, Izrailjem. 2KI 9:7 I pobij dom Ahava gospodara svojega, jer hoæu da pokajem krv sluga svojih proroka, i krv svijeh sluga Gospodnjijeh od ruke Jezaveljine. 2KI 9:8 I tako æe izginuti sav dom Ahavov, i istrijebiæu Ahavu i ono što uza zid mokri, i uhvaæenoga i ostavljenoga u Izrailju. 2KI 9:9 I uèiniæu s domom Ahavovijem kao s domom Jerovoama sina Navatova i kao s domom Vase sina Ahijina. 2KI 9:10 I Jezavelju æe izjesti psi u polju Jezraelskom i neæe biti nikoga da je pogrebe. Potom otvori vrata i pobježe. 2KI 9:11 A Juj izide k slugama gospodara svojega, i zapitaše ga: je li dobro? što je došao taj bezumnik k tebi? A on im reèe: znate èovjeka i besjedu njegovu. 2KI 9:12 A oni rekoše: nije istina; kaži nam. A on im reèe: tako i tako reèe mi govoreæi: ovako veli Gospod: pomazah te za cara nad Izrailjem. 2KI 9:13 Tada brže uzeše svak svoju haljinu, i metnuše poda nj na najvišem basamaku, i zatrubiše u trubu i rekoše: Juj posta car. 2KI 9:14 Tako se pobuni Juj sin Josafata sina Nimsijina na Jorama; a Joram èuvaše Ramot Galadski sa svijem Izrailjem od Azaila cara Sirskoga. 2KI 9:15 A bješe se vratio car Joram da se lijeèi u Jezraelu od rana koje mu zadaše Sirci, kad se bijaše s Azailom carem Sirskim. I reèe Juj: ako vam je volja, neka niko ne izlazi iz grada da otide i javi u Jezrael. 2KI 9:16 I Juj sjede na kola i otide u Jezrael, jer Joram ležaše ondje; i Ohozija car Judin bješe došao da vidi Jorama. 2KI 9:17 A stražar koji stajaše na kuli u Jezraelu, kad ugleda ljudstvo Jujevo gdje ide, reèe: neko ljudstvo vidim. Tada reèe Joram: uzmi konjika i pošlji ga pred njih, i neka zapita: je li mir? 2KI 9:18 I otide konjik preda nj, i reèe: ovako veli car: je li mir? A Juj reèe: šta je tebi do mira? hajde za mnom. A stražar javi govoreæi: glasnik doðe do njih, ali se ne vraæa. 2KI 9:19 I posla drugoga konjika, koji kad doðe k njima reèe: ovako veli car: je li mir? A Juj reèe: šta je tebi do mira? hajde za mnom. 2KI 9:20 Opet javi stražar govoreæi: doðe do njih, ali se ne vraæa; a hod kao da je hod Jujev, jer ide pomamno. 2KI 9:21 Tada reèe Joram: preži. I upregoše u kola njegova. Tako izide Joram car Izrailjev i Ohozija car Judin, svaki na svojim kolima, i otidoše na susret Juju, i sretoše ga na njivi Navuteja Jezraeljanina. 2KI 9:22 I kad Joram ugleda Juja, reèe mu: je li mir, Juju? A on odgovori: kakav mir? dok je tolikoga kurvanja Jezavelje matere tvoje i èaranja njezinijeh. 2KI 9:23 Tada Joram okrete se i pobježe govoreæi Ohoziji: izdaja, Ohozija! 2KI 9:24 Ali Juj zgrabi luk svoj i ustrijeli Jorama meðu pleæi da mu strijela proðe kroz srce, te pade u kolima svojim. 2KI 9:25 Tada reèe Juj Vadekaru vojvodi svom: uzmi ga, i baci ga na njivu Navuteja Jezraeljanina; jer opomeni se kad ja i ti zajedno jahasmo za Ahavom ocem njegovijem, kako Gospod izreèe za nj ovo zlo: 2KI 9:26 Zaista, krv Navutejevu i krv sinova njegovijeh vidjeh sinoæ, reèe Gospod, i platiæu ti na ovoj njivi, reèe Gospod. Zato uzmi ga sad i baci na tu njivu po rijeèi Gospodnjoj. 2KI 9:27 A Ohozija car Judin vidjevši to pobježe k domu u vrtu; ali ga potjera Juj, i reèe: ubijte i toga na njegovijem kolima. I raniše ga na brdu Guru, koje je kod Ivleama. I uteèe u Megidon, i ondje umrije. 2KI 9:28 I sluge ga njegove metnuše na kola i odvezoše u Jerusalim, i pogreboše ga u grobu njegovu kod otaca njegovijeh u gradu Davidovu. 2KI 9:29 A jedanaeste godine carovanja Jorama sina Ahavova poèe carovati Ohozija nad Judom. 2KI 9:30 Iza toga Juj doðe u Jezrael. A Jezavelja kad èu, namaza lice svoje i nakiti glavu svoju, pa gledaše s prozora. 2KI 9:31 I kad Juj ulažaše na vrata, reèe ona: je li mir, Zimrije, krvnièe gospodara svojega? 2KI 9:32 A on pogleda na prozor i reèe: ko je sa mnom? ko? Tada pogledaše u nj dva tri dvoranina. 2KI 9:33 A on im reèe: bacite je dolje. I baciše je, i pršte krv njezina po zidu i po konjma, i pogazi je. 2KI 9:34 Potom ušavši jede i pi, pa reèe: vidite onu prokletnicu, i pogrebite je, jer je carska kæi. 2KI 9:35 I otidoše da je pogrebu, i ne naðoše od nje ništa do lubanju i stopala i šake. 2KI 9:36 I doðoše natrag i javiše, a on reèe: to je rijeè Gospodnja, koju je rekao preko sluge svojega Ilije Tesviæanina govoreæi: u polju Jezraelskom izješæe psi tijelo Jezaveljino. 2KI 9:37 Neka bude tijelo Jezaveljino kao gnoj na njivi u polju Jezraelskom da se ne može kazati: ovo je Jezavelja. 2KI 10:1 A Ahav imaše sedamdeset sinova u Samariji; i Juj napisa knjigu i posla je u Samariju ka glavarima Jezraelskim, starješinama i hraniteljima Ahavovijem, i reèe: 2KI 10:2 Kako ova knjiga doðe k vama, u kojih su sinovi gospodara vašega i kola i konji i grad tvrdi i oružje, 2KI 10:3 Gledajte koji je najbolji i najvještiji izmeðu sinova gospodara vašega, te ga posadite na prijesto oca njegova, i bijte se za dom gospodara svoga. 2KI 10:4 Ali se oni vrlo uplašiše i rekoše: eto, dva cara ne odolješe mu, a kako æemo mu mi odoljeti? 2KI 10:5 I koji bijaše nad domom, i koji bijaše nad gradom, i starješine i hranitelji poslaše k Juju govoreæi: mi smo sluge tvoje, èiniæemo sve što nam kažeš; neæemo nikoga postavljati carem; èini što ti je volja. 2KI 10:6 I on im napisa drugu knjigu govoreæi: ako ste moji i slušate mene, uzmite glave svijeh sinova gospodara svojega i doðite k meni sjutra u ovo doba u Jezrael. A sinovi carevi, sedamdeset ljudi, bijahu kod najznatnijih graðana, koji ih hranjahu. 2KI 10:7 I kad im doðe ova knjiga, uzeše sinove careve i poklaše, sedamdeset ljudi, i metnuvši glave njihove u kotarice poslaše mu u Jezrael. 2KI 10:8 I doðe glasnik, koji mu javi govoreæi: donesoše glave sinova carevijeh. A on reèe: složite ih u dvije gomile na vratima, neka stoje do sjutra. 2KI 10:9 A ujutru izašav stade i reèe svemu narodu: vi nijeste krivi; eto, ja se podigoh na gospodara svojega i ubih ga; ali ko pobi sve ove? 2KI 10:10 Vidite sada da nije izostala nijedna rijeè Gospodnja koju reèe Gospod za dom Ahavov, nego je Gospod uèinio što je govorio preko sluge svojega Ilije. 2KI 10:11 Potom pobi Juj sve koji bijahu ostali od doma Ahavova u Jezraelu i sve vlastelje njegove i prijatelje njegove i sveštenike njegove, da ne osta nijedan. 2KI 10:12 Potom se podiže i poðe da ide u Samariju; i kad bijaše kod kolibe pastirske na putu, 2KI 10:13 Naðe Juj braæu Ohozije cara Judina, i reèe: ko ste? Oni rekoše: mi smo braæa Ohozijina i idemo da pozdravimo sinove careve i sinove carièine. 2KI 10:14 Tada reèe: pohvatajte ih žive. I pohvataše ih žive i poklaše ih na studencu kod kolibe pastirske, njih èetrdeset, i ne ostavi nijednoga od njih. 2KI 10:15 Potom otišav odande naðe Jonadava sina Rihavova, koji ga srete. A on ga pozdravi i reèe mu: je li srce tvoje pravo kao što je moje srce prema tvome? A Jonadav odgovori: jest. Ako jest, odgovori Juj, daj mi ruku. I dade mu ruku; a on ga uze k sebi u kola. 2KI 10:16 I reèe: hajde sa mnom, i vidi moju revnost za Gospoda. I odvezoše ga na njegovijem kolima. 2KI 10:17 I kad doðe u Samariju, pobi sve što bješe ostalo od doma Ahavova u Samariji dokle ga ne istrijebi po rijeèi koju Gospod reèe Iliji. 2KI 10:18 Potom sabra Juj sav narod i reèe mu: Ahav je malo služio Valu, Juj æe mu služiti više. 2KI 10:19 Zato dozovite mi sve proroke Valove, sve sluge njegove i sve sveštenike njegove, nijedan da ne izostane, jer veliku žrtvu hoæu da prinesem Valu; ko ne doðe, poginuæe. A Juj èinjaše tako iz prijevare hoteæi pobiti sluge Valove. 2KI 10:20 I reèe Juj: svetkujte svetkovinu Valu. I oglasiše je. 2KI 10:21 I posla Juj po svemu Izrailju, te doðoše sve sluge Valove, i ne izosta nijedan da ne doðe; i uðoše u kuæu Valovu, i napuni se kuæa Valova od kraja do kraja. 2KI 10:22 Tada reèe onomu koji bijaše nad riznicom: iznesi haljine svijem slugama Valovijem. I iznese im haljine. 2KI 10:23 Zatijem uðe Juj s Jonadavom sinom Rihavovijem u kuæu Valovu, i reèe slugama Valovijem: promotrite i vidite da nije tu s vama koji sluga Gospodnji, nego same sluge Valove. 2KI 10:24 I tako uðoše da prinesu prinose i žrtve paljenice, a Juj namjesti napolju osamdeset ljudi, i reèe: ako uteèe koji od ovijeh ljudi koje vam dajem u ruke, duša æe vaša biti za dušu njegovu. 2KI 10:25 A kad se svrši žrtva paljenica, zapovjedi Juj vojnicima i vojvodama: uðite, pobijte ih, da ne izaðe nijedan. I tako ih pobiše oštrijem maèem i pobacaše ih vojnici i vojvode; potom otidoše u svaki grad gdje bješe kuæa Valova. 2KI 10:26 I izbaciše likove iz kuæe Valove, i spališe ih. 2KI 10:27 I izlomiše lik Valov i raskopaše kuæu Valovu, i od nje naèiniše prohode do današnjega dana. 2KI 10:28 Tako Juj istrijebi Vala iz Izrailja. 2KI 10:29 Ali ne otstupi Juj od grijehova Jerovoama sina Navatova, kojima navede na grijeh Izrailja, od zlatnijeh telaca, koji bijahu u Vetilju i u Danu. 2KI 10:30 A Gospod reèe Juju: što si dobro svršio što je pravo preda mnom, i što si uèinio domu Ahavovu sve što mi je bilo u srcu, zato æe sinovi tvoji sjedjeti na prijestolu Izrailjevu do èetvrtoga koljena. 2KI 10:31 Ali Juj ne pažaše da hodi po zakonu Gospoda Boga Izrailjeva svijem srcem svojim, ne otstupi od grijehova Jerovoamovijeh, kojima navede na grijeh Izrailja. 2KI 10:32 U to vrijeme poèe Gospod krnjiti Izrailja, jer ih pobi Azailo po svijem meðama Izrailjevim. 2KI 10:33 Od Jordana k istoku sunèanom, svu zemlju Galadsku, Gadovu i Ruvimovu i Manasijinu, od Aroira na potoku Arnonu, i Galad i Vasan. 2KI 10:34 A ostala djela Jujeva i sve što je èinio, i sva junaštva njegova, nijesu li zapisana u dnevniku careva Izrailjevijeh? 2KI 10:35 I poèinu Juj kod otaca svojih, i pogreboše ga u Samariji; a na njegovo se mjesto zacari Joahaz sin njegov. 2KI 10:36 A carova Juj nad Izrailjem u Samariji dvadeset i osam godina. 2KI 11:1 A Gotolija mati Ohozijina vidjevši da joj pogibe sin usta i pobi sav rod carski. 2KI 11:2 Ali Josaveja kæi cara Jorama sestra Ohozijina, uze Joasa sina Ohozijina, i ukrade ga izmeðu sinova carevijeh, koje ubijahu, i s dojkinjom njegovom sakri ga od Gotolije u ložnicu, te ne pogibe. 2KI 11:3 I bi sakriven s njom u domu Gospodnjem šest godina, a Gotolija carovaše u zemlji. 2KI 11:4 A sedme godine posla Jodaj i dozva stotinike i vojvode i vojnike, i uvede ih k sebi u dom Gospodnji, i uhvati vjeru s njima, i zakle ih u domu Gospodnjem, i pokaza im sina careva. 2KI 11:5 I zapovjedi im govoreæi: ovo uèinite: vas treæina, koji dolazite u subotu, neka èuvaju stražu u dvoru carskom. 2KI 11:6 A treæina neka bude na vratima Surskim, a treæina na vratima koja su iza vojnika; i èuvajte dom od sile. 2KI 11:7 A dva dijela vas svijeh koji odlaze u subotu neka èuvaju stražu u domu Gospodnjem oko cara. 2KI 11:8 I opkolite cara svaki sa svojim oružjem u ruci, i ko bi navalio meðu vrste neka se pogubi, i budite s carem kad stane izlaziti i ulaziti. 2KI 11:9 I stotinici uèiniše sve kako zapovjedi Jodaj sveštenik; i uzeše svaki svoje ljude koji dolažahu u subotu s onima koji odlažahu u subotu, i doðoše k svešteniku Jodaju. 2KI 11:10 I sveštenik dade stotinicima koplja i štitove cara Davida, što bijahu u domu Gospodnjem. 2KI 11:11 I vojnici stadoše svaki sa svojim oružjem u ruci od desne strane doma do lijeve strane doma prema oltaru i prema domu oko cara. 2KI 11:12 Tada izvede sina careva, i metnu mu vijenac na glavu, i dade mu svjedoèanstvo, i postaviše ga carem, i pomazaše ga, i pljeskajuæi rukama govorahu: da živi car! 2KI 11:13 A kad Gotolija èu viku naroda, koji se stjecaše, doðe k narodu u dom Gospodnji; 2KI 11:14 I pogleda, i gle, car stajaše kod stupa po obièaju, i knezovi i trube oko cara, i sav narod iz zemlje radovaše se, i trube trubljahu. Tada Gotolija razdrije haljine svoje i povika: buna! buna! 2KI 11:15 A sveštenik Jodaj zapovjedi stotinicima koji bijahu nad vojskom, i reèe im: izvedite je iz vrsta napolje, i ko poðe za njom pogubite ga maèem; jer reèe sveštenik: da ne pogine u domu Gospodnjem. 2KI 11:16 I naèiniše joj mjesto; i kad doðe na put kojim se ide u dom carski konjskim vratima, ondje je ubiše. 2KI 11:17 Tada Jodaj uèini zavjet izmeðu Gospoda i cara i naroda da æe biti narod Gospodnji, takoðer i izmeðu cara i naroda. 2KI 11:18 Potom sav narod zemaljski otide u dom Valov, i raskopaše dom i oltar, i izlomiše likove njegove sasvijem; a Matana sveštenika Valova ubiše pred oltarima. A sveštenik opet uredi službu u domu Gospodnjem. 2KI 11:19 I uze stotinike i vojvode i vojnike i sav narod zemaljski, i izvedoše cara iz doma Gospodnjega, i uðoše u dom carski putem na vrata vojnièka. I sjede na carski prijesto. 2KI 11:20 I radovaše se sav narod zemaljski, i grad se umiri pošto Gotoliju ubiše maèem kod carskoga doma. 2KI 11:21 Joasu bješe sedam godina kad se zacari. 2KI 12:1 Sedme godine Jujeve poèe carovati Joas, i carova èetrdeset godina u Jerusalimu. Materi mu bješe ime Sivija iz Virsaveje. 2KI 12:2 I èinjaše Joas što je pravo pred Gospodom dokle ga god uèaše sveštenik Jodaj. 2KI 12:3 Ali visine ne biše oborene; narod još prinošaše žrtve i kaðaše na visinama. 2KI 12:4 I Joas reèe sveštenicima: sav novac posveæeni, što se donosi u dom Gospodnji, novac onijeh koji idu u broj, i novac od ucjene svaèije, i sav novac što ko donosi od svoje volje u dom Gospodnji, 2KI 12:5 Neka sveštenici uzimaju, svaki od svojega poznanika, i oni neka opravljaju što je trošno u domu gdje se god naðe da treba opraviti. 2KI 12:6 Ali do godine dvadeset treæe carovanja Joasova sveštenici još ne opraviše što bijaše trošno u domu. 2KI 12:7 Tada car Joas dozva Jodaja sveštenika i ostale sveštenike, i reèe im: zašto ne opravljate što je trošno u domu? Otsele ne uzimajte novaca od svojih poznanika, jer treba da vratite da se opravi što je trošno u domu. 2KI 12:8 I sveštenici pristaše da ne uzimaju novaca od naroda i da ne opravljaju što je trošno u domu. 2KI 12:9 Tada sveštenik Jodaj uze jedan kovèeg, i proreza rupu na zaklopcu, i metnu ga kod oltara s desne strane kako se ulazi u dom Gospodnji; i sveštenici koji èuvahu vrata metaše u nj sve novce koji se donošahu u dom Gospodnji. 2KI 12:10 A kad viðahu da ima mnogo novaca u kovèegu, tada dolažaše pisar carev s poglavarom sveštenièkim, i izbrojivši svezivahu novce koji bi se našli u domu Gospodnjem. 2KI 12:11 Potom davahu gotove novce onima koji upravljahu poslom i starahu se za dom Gospodnji, a oni ih izdavahu drvodjeljama i poslenicima koji opravljahu dom Gospodnji, 2KI 12:12 I zidarima i kamenarima, i da se dobavlja drvo i tesano kamenje, da se opravi što bješe trošno u domu Gospodnjem, i da se dobavi sve što trebaše da se opravi dom. 2KI 12:13 Ali novcima koji se donošahu u dom Gospodnji ne graðahu èaša srebrnijeh za dom Gospodnji, ni viljušaka, ni kotliæa, ni truba, niti kakih sudova zlatnijeh ni srebrnijeh; 2KI 12:14 Nego ih davahu onima koji bijahu nad poslom da se opravi za njih dom Gospodnji. 2KI 12:15 I ne tražahu raèuna od ljudi kojima predavahu novce da izdaju poslenicima, jer vjerno raðahu. 2KI 12:16 Novci za prijestup i novci za grijehe ne donošahu se u dom Gospodnji; pripadahu sveštenicima. 2KI 12:17 Tada izide Azailo car Sirski, i udari na Gat i uze ga; potom se okrete Azailo da ide na Jerusalim. 2KI 12:18 A Joas car Judin uze sve posveæene stvari, što Josafat i Joram i Ohozija oci njegovi carevi Judini bijahu posvetili, i sve što sam bješe posvetio, i sve zlato što se naðe u riznicama doma Gospodnjega i doma careva, i posla Azailu caru Sirskom; i tako otide od Jerusalima. 2KI 12:19 A ostala djela Joasova i sve što je èinio, nije li to zapisano u dnevniku careva Judinijeh? 2KI 12:20 A sluge njegove podigoše se i pobuniše se, i ubiše Joasa u domu Milonu, kuda se ide u Silu. 2KI 12:21 Joazahar sin Simeatov i Jozavad sin Somirov, sluge njegove, ubiše ga, te umrije; i pogreboše ga kod otaca njegovijeh u gradu Davidovu; a na njegovo mjesto zacari se Amasija sin njegov. 2KI 13:1 Godine dvadeset treæe carovanja Joasa sina Ohozijina nad Judom zacari se Joahaz sin Jujev nad Izrailjem u Samariji, i carova sedamnaest godina. 2KI 13:2 I èinjaše što je zlo pred Gospodom, jer hoðaše za grijesima Jerovoama sina Navatova, kojima navede na grijeh Izrailja i ne otstupi od njih. 2KI 13:3 Zato se razgnjevi Gospod na Izrailja i dade ih u ruke Azailu caru Sirskom i u ruke Ven-Adadu sinu Azailovu za sve ono vrijeme. 2KI 13:4 Ali se Joahaz pomoli Gospodu, i Gospod ga usliši, jer vidje nevolju Izrailjevu, kako ih muèi car Sirski. 2KI 13:5 I dade Gospod Izrailju izbavitelja, te se oprostiše ruke Sirske, i življahu sinovi Izrailjevi u šatorima svojim kao prije. 2KI 13:6 Ali ne otstupiše od grijehova doma Jerovoamova kojima na grijeh navede Izrailja, nego hodiše u njima, i sam lug još stajaše u Samariji. 2KI 13:7 A ne osta Joahazu naroda više od pedeset konjika i deset kola i deset tisuæa pješaka; nego ih pobi car Sirski i satr ih, te biše kao prah kad se vrše. 2KI 13:8 A ostala djela Joahazova i sve što je èinio, i junaštva njegova, nije li to zapisano u dnevniku careva Izrailjevijeh? 2KI 13:9 I poèinu Joahaz kod otaca svojih, i pogreboše ga u Samariji; a na mjesto njegovo zacari se Joas sin njegov. 2KI 13:10 Godine trideset sedme carovanja Joasova nad Judom zacari se Joas sin Joahazov nad Izrailjem u Samariji, i carova šesnaest godina. 2KI 13:11 I èinjaše što je zlo pred Gospodom, ne otstupi ni od jednoga grijeha Jerovoama sina Navatova, koji navede Izrailja na grijeh, nego u njima hoðaše. 2KI 13:12 A ostala djela Joasova, i sve što je èinio, i junaštva njegova, kako je vojevao s Amasijom carem Judinijem, nije li to zapisano u dnevniku careva Izrailjevijeh? 2KI 13:13 I poèinu Joas kod otaca svojih, a Jerovoam sjede na prijesto njegov; i pogreboše Joasa u Samariji kod careva Izrailjevijeh. 2KI 13:14 A Jelisije razbolje se od bolesti, od koje i umrije; i Joas car Izrailjev doðe k njemu, i plaèuæi pred njim govoraše: oèe moj, oèe moj, kola Izrailjeva i konjici njegovi! 2KI 13:15 A Jelisije mu reèe: uzmi luk i strijele. I on uze luk i strijele. 2KI 13:16 Tada reèe caru Izrailjevu: nategni luk rukom svojom. I nateže luk rukom svojom. A Jelisije metnu ruke svoje caru na ruke. 2KI 13:17 I reèe: otvori prozor s istoka. I otvori, a Jelisije reèe: pusti strijelu. I on pusti strijelu, a Jelisije reèe: strijela izbavljenja Gospodnjega, strijela izbavljenja od Siraca; jer æeš pobiti Sirce u Afeku, i satræeš ih. 2KI 13:18 Još reèe: uzmi strijele. I uze, a on reèe caru Izrailjevu: udari u zemlju. I udari tri puta, pa stade. 2KI 13:19 Tada se rasrdi na nj èovjek Božji i reèe: da si udario pet puta ili šest puta, tada bi pobio Sirce sasvijem; a sada æeš ih samo tri puta razbiti. 2KI 13:20 Potom umrije Jelisije, i pogreboše ga. A druge godine udariše èete Moavske na zemlju. 2KI 13:21 I dogodi se kad pogrebavahu nekoga èovjeka, ugledaše èetu i baciše èovjeka u grob Jelisijev; i kad èovjek pade i dotaèe se kostiju Jelisijevih, oživje i usta na noge svoje. 2KI 13:22 A Azailo car Sirski muèaše Izrailja svega vijeka Joahazova. 2KI 13:23 Ali se Gospodu sažali za njima i smilova se na njih i pogleda na njih zavjeta radi svojega s Avramom, Isakom i Jakovom, i ne htje ih istrijebiti i ne odvrže ih od sebe do sada. 2KI 13:24 I umrije Azailo car Sirski, i na njegovo se mjesto zacari Ven-Adad sin njegov. 2KI 13:25 A Joas sin Joahazov povrati iz ruke Ven-Adada sina Azailova gradove koje bješe Azailo uzeo ratom Joahazu ocu njegovu; tri puta ga razbi Joas, i povrati gradove Izrailjeve. 2KI 14:1 Druge godine carovanja Joasa sina Joahazova nad Izrailjem zacari se Amasija sin Joasov nad Judom. 2KI 14:2 Bijaše mu dvadeset i pet godina kad poèe carovati, i carova dvadeset i devet godina u Jerusalimu. Materi mu bješe ime Joadana, iz Jerusalima. 2KI 14:3 I èinjaše što je pravo pred Gospodom, ali ne kao David otac njegov; sasvijem èinjaše onako kako je èinio otac njegov Joas. 2KI 14:4 Jer visine ne biše oborene: narod još prinošaše žrtve i kaðaše na visinama. 2KI 14:5 A kad se utvrdi carstvo u ruci njegovoj, on pobi sluge svoje koje su ubile cara oca njegova. 2KI 14:6 Ali sinova tijeh krvnika ne pobi, kao što piše u knjizi zakona Mojsijeva, gdje je zapovjedio Gospod govoreæi: ocevi da ne ginu za sinove niti sinovi za oceve, nego svaki za svoj grijeh neka gine. 2KI 14:7 On pobi deset tisuæa Edomaca u slanoj dolini, i uze Selu ratom, i prozva je Jokteil, koje osta do danas. 2KI 14:8 Tada posla Amasija poslanike k Joasu sinu Joahaza sina Jujeva, caru Izrailjevu, i reèe: doði da se ogledamo. 2KI 14:9 A Joas car Izrailjev posla k Amasiji caru Judinu i poruèi mu: trn na Livanu posla ka kedru na Livanu, i poruèi: daj svoju kæer sinu mojemu za ženu; ali naiðe zvijerje Livansko, i izgazi trn. 2KI 14:10 Pobio si Edomce, pa se ponese srce tvoje; hvali se, i sjedi kod kuæe svoje; zašto bi se zapletao u zlo da padneš i ti i Juda s tobom? 2KI 14:11 Ali ne posluša Amasija; i podiže se Joas car Izrailjev, i ogledaše se, on i Amasija car Judin, u Vetsemesu Judinu. 2KI 14:12 Ali Judu razbi Izrailj, te pobjegoše svaki k svojemu šatoru. 2KI 14:13 A Amasiju cara Judina, sina Joasa sina Ohozijina, uhvati Joas car Izrailjev u Vetsemesu; potom doðe u Jerusalim i obori zid Jerusalimski od vrata Jefremovijeh do vrata na uglu, èetiri stotine lakata. 2KI 14:14 I uze sve zlato i srebro i sve posuðe što se naðe u domu Gospodnjem i u riznicama doma careva, i taoce, pa se vrati u Samariju. 2KI 14:15 A ostala djela Joasova, što je uèinio, i junaštva njegova, i kako je vojevao s Amasijom carem Judinijem, nije li to zapisano u dnevniku careva Izrailjevijeh? 2KI 14:16 I poèinu Joas kod otaca svojih, i bi pogreben u Samariji kod careva Izrailjevijeh, a na njegovo se mjesto zacari Jerovoam sin njegov. 2KI 14:17 Amasija pak sin Joasov car Judin poživje petnaest godina po smrti Joasa sina Joahazova, cara Izrailjeva. 2KI 14:18 A ostala djela Amasijina nijesu li zapisana u dnevniku careva Judinijeh? 2KI 14:19 I digoše bunu na nj u Jerusalimu, te pobježe u Lahis, a oni poslaše za njim u Lahis i ubiše ga ondje. 2KI 14:20 A odande ga donesoše na konjma, i bi pogreben u Jerusalimu kod otaca svojih u gradu Davidovu. 2KI 14:21 Tada sav narod Judin uze Azariju, kome bijaše šesnaest godina, i zacariše ga na mjesto oca njegova Amasije. 2KI 14:22 On sazida Elat povrativ ga Judi pošto car poèinu kod otaca svojih. 2KI 14:23 Godine petnaeste carovanja Amasije sina Joasova nad Judom zacari se Jerovoam sin Joasov nad Izrailjem u Samariji, i carova èetrdeset i jednu godinu. 2KI 14:24 I èinjaše što je zlo pred Gospodom i ne otstupi ni od jednoga grijeha Jerovoama sina Navatova kojima navede na grijeh Izrailja. 2KI 14:25 On povrati meðe Izrailjeve od Emata do mora uz polje, po rijeèi Gospoda Boga Izrailjeva, koju reèe preko sluge svojega Jone sina Amatijina, proroka iz Gatefera. 2KI 14:26 Jer Gospod vidje da je u ljutoj nevolji Izrailj, i da nema ništa ni od uhvaæenoga ni od ostavljenoga, i da nema nikoga da pomože Izrailju. 2KI 14:27 I ne bješe rekao Gospod da zatre ime Izrailjevo pod nebom; zato ih izbavi preko Jerovoama sina Joasova. 2KI 14:28 A ostala djela Jerovoamova, i sve što je èinio, i junaštva njegova, kako je vojevao i kako je povratio Damasak i Emat od Jude Izrailju, nije li to zapisano u dnevniku careva Izrailjevijeh? 2KI 14:29 Potom poèinu Jerovoam kod otaca svojih, careva Izrailjevijeh, a na njegovo se mjesto zacari Zaharija sin njegov. 2KI 15:1 Godine dvadeset sedme carovanja Jerovoamova nad Izrailjem zacari se Azarija sin Amasijin nad Judom. 2KI 15:2 Bješe mu šesnaest godina kad se zacari, i carova pedeset i dvije godine u Jerusalimu. Materi mu bješe ime Jeholija, iz Jerusalima. 2KI 15:3 On èinjaše što je pravo pred Gospodom sasvijem kao što je èinio Amasija otac njegov. 2KI 15:4 Ali visine ne biše oborene: narod još prinošaše žrtve i kaðaše na visinama. 2KI 15:5 A Gospod udari cara, te bi gubav do smrti svoje; i življaše u odvojenom domu; a Jotam sin carev upravljaše dvorom i suðaše narodu u zemlji. 2KI 15:6 A ostala djela Azarijina i sve što je èinio, nije li to zapisano u dnevniku careva Judinijeh? 2KI 15:7 I poèinu Azarija kod otaca svojih, i pogreboše ga kod otaca njegovijeh u gradu Davidovu; a na njegovo se mjesto zacari Jotam sin njegov. 2KI 15:8 Trideset osme godine carovanja Azarijina nad Judom zacari se Zaharija sin Jerovoamov nad Izrailjem u Samariji, i carova šest mjeseca. 2KI 15:9 I èinjaše što je zlo pred Gospodom kao što su èinili oci njegovi; ne otstupi od grijehova Jerovoama sina Navatova, kojima navede na grijeh Izrailja. 2KI 15:10 I pobuni se na nj Salum sin Javisov, i ubi ga pred narodom i pogubi ga, i zacari se na njegovo mjesto. 2KI 15:11 A ostala djela Zaharijina, eno zapisana su u dnevniku careva Izrailjevijeh. 2KI 15:12 To je rijeè Gospodnja koju reèe Juju govoreæi: sinovi tvoji do èetvrtoga koljena sjedeæe na prijestolu Izrailjevu. I zbi se tako. 2KI 15:13 Salum sin Javisov zacari se trideset devete godine carovanja Ozijina nad Judom, a carova mjesec dana u Samariji. 2KI 15:14 Jer Menajim sin Gadijev iz Terse podiže se i doðe u Samariju i ubi Saluma sina Javisova u Samariji, i pogubi ga, i zacari se na njegovo mjesto. 2KI 15:15 A ostala djela Salumova i buna koju podiže, eto, to je zapisano u dnevniku careva Izrailjevijeh. 2KI 15:16 Tada Menajim raskopa Tapsu i pobi sve koji bijahu u njoj i u meðama njezinijem od Terse, jer mu ne otvoriše, zato ih pobi i sve trudne žene njihove raspori. 2KI 15:17 Godine trideset devete carovanja Azarijina nad Judom zacari se Menajim sin Gadijev nad Izrailjem, i carova deset godina u Samariji. 2KI 15:18 I èinjaše što je zlo pred Gospodom, ne otstupi svega vijeka svojega od grijehova Jerovoama sina Navatova, kojima navede na grijeh Izrailja. 2KI 15:19 Tada Ful car Asirski udari na zemlju, a Menajim dade Fulu tisuæu talanata srebra da bi mu pomogao da utvrdi carstvo u svojoj ruci. 2KI 15:20 A te novce uze Menajim od Izrailja, od svijeh bogatijeh ljudi, da ih da caru Asirskom, od svakoga po pedeset sikala. Tako se vrati car Asirski, i ne zabavi se ondje u zemlji. 2KI 15:21 A ostala djela Menajimova i što je god èinio, nije li zapisano u dnevniku careva Izrailjevijeh? 2KI 15:22 I poèinu Menajim kod otaca svojih, a na njegovo se mjesto zacari Fakija sin njegov. 2KI 15:23 Godine pedesete carovanja Azarijina nad Judom zacari se Fakija sin Menajimov nad Izrailjem u Samariji, i carova dvije godine. 2KI 15:24 I èinjaše što je zlo pred Gospodom, ne otstupi od grijehova Jerovoama sina Navatova, kojima navede na grijeh Izrailja. 2KI 15:25 I pobuni se na nj Fekaj sin Remalijin, vojvoda njegov, i ubi ga u Samariji u carskom dvoru, s Argovom i Arijem i s pedeset ljudi sinova Galadovijeh; i ubivši ga zacari se na njegovo mjesto. 2KI 15:26 A ostala djela Fakijina i što je god èinio, eno je zapisano u dnevniku careva Izrailjevijeh. 2KI 15:27 Godine pedeset druge Azarije cara Judina zacari se Fekaj sin Remalijin nad Izrailjem u Samariji, i carova dvadeset godina. 2KI 15:28 I èinjaše što je zlo pred Gospodom, ne otstupi od grijehova Jerovoama sina Navatova, kojima navede na grijeh Izrailja. 2KI 15:29 U vrijeme Fekaja cara Izrailjeva doðe Teglat-Felasar car Asirski, i uze Ijon i Avel-Vetmahu i Janoh i Kedes i Asor i Galad i Galileju, svu zemlju Neftalimovu, i preseli narod odande u Asiriju. 2KI 15:30 Tada se pobuni Osija sin Ilin na Fekaja sina Remalijina i ubi ga i pogubi ga, i zacari se na njegovo mjesto dvadesete godine Jotama sina Ozijina. 2KI 15:31 A ostala djela Fekajeva i sve što je èinio, eno je zapisano u dnevniku careva Izrailjevijeh. 2KI 15:32 Druge godine carovanja Fekaja sina Remalijina nad Izrailjem zacari se Jotam sin Ozijin nad Judom. 2KI 15:33 Bijaše mu dvadeset i pet godina kad poèe carovati, i carova šesnaest godina u Jerusalimu. Materi mu bješe ime Jerusa, kæi Sadokova. 2KI 15:34 I èinjaše što je pravo pred Gospodom, sasvijem èinjaše kako je èinio Ozija otac njegov. 2KI 15:35 Ali visine ne biše oborene: narod još prinošaše žrtve i kaðaše na visinama. On naèini najviša vrata na domu Gospodnjem. 2KI 15:36 A ostala djela Jotamova i sve što je èinio, nije li zapisano u dnevniku careva Judinijeh? 2KI 15:37 U to vrijeme poèe Gospod puštati na Judu Resina cara Sirskoga i Fekaja sina Remalijina. 2KI 15:38 I Jotam poèinu kod otaca svojih, i bi pogreben kod otaca svojih u gradu Davida oca svojega; a na njegovo se mjesto zacari Ahaz sin njegov. 2KI 16:1 Godine sedamnaeste Fekaja sina Remalijina zacari se Ahaz sin Jotamov car Judin. 2KI 16:2 Dvadeset godina bijaše Ahazu kad poèe carovati, i carova šesnaest godina u Jerusalimu, ali ne èinjaše što je pravo pred Gospodom Bogom njegovijem kao David otac njegov. 2KI 16:3 Jer hoðaše putem careva Izrailjevijeh, pa i sina svojega pusti kroz oganj po gadnijem djelima naroda koje odagna Gospod ispred sinova Izrailjevijeh. 2KI 16:4 I prinošaše žrtve i kaðaše na visinama i po humovima i pod svakim zelenijem drvetom. 2KI 16:5 Tada doðe Resin car Sirski i Fekaj sin Remalijin car Izrailjev, doðoše da biju Jerusalim, i opkoliše Ahaza; ali ga ne mogoše osvojiti. 2KI 16:6 U to vrijeme Resin car Sirski povrati Sircima Elat, i izagna Judeje iz Elata, i doðoše Sirci u Elat i ostaše ondje do danas. 2KI 16:7 Ali Ahaz posla poslanike k Teglat-Felasaru caru Asirskom i poruèi mu: sluga sam tvoj, hodi i izbavi me iz ruku cara Sirskoga i iz ruku cara Izrailjeva, koji se podigoše na me. 2KI 16:8 I uze Ahaz zlato i srebro što se naðe u domu Gospodnjem i u riznicama doma carskoga, i posla na dar caru Asirskom. 2KI 16:9 I posluša ga car Asirski, i doðe na Damasak i uze ga, i preseli narod odande u Kir, a Resina pogubi. 2KI 16:10 Tada car Ahaz otide na susret Teglat-Felasaru caru Asirskom u Damasak; i vidje car Ahaz oltar koji bijaše u Damasku, pa posla svešteniku Uriji sliku od toga oltara i od sve naprave njegove. 2KI 16:11 I naèini sveštenik Urija oltar sasvijem kako posla car Ahaz iz Damaska, onako naèini Urija sveštenik, dokle se vrati car Ahaz iz Damaska. 2KI 16:12 Pa kad se car vrati iz Damaska i vidje oltar, pristupi k njemu i prinese žrtvu na njemu. 2KI 16:13 I zapali žrtvu svoju paljenicu i dar svoj, i izli naljev svoj, i pokropi oltar krvlju zahvalnijeh žrtava svojih. 2KI 16:14 A mjedeni oltar što bješe pred Gospodom prenese s prednje strane doma da ne stoji izmeðu njegova oltara i doma Gospodnjega, i namjesti ga pokraj svoga oltara k sjeveru. 2KI 16:15 I zapovjedi car Ahaz Uriji svešteniku govoreæi: na velikom oltaru pali žrtvu paljenicu jutrenju i dar veèernji i žrtvu paljenicu carevu s darom njezinijem i žrtvu paljenicu svega naroda zemaljskoga s darovima njihovijem i naljevima njihovijem; i po njemu kropi svakom krvlju od žrtava paljenica i svakom krvlju od drugih žrtava. A za oltar mjedeni promisliæu. 2KI 16:16 I uèini sveštenik Urija sve kako mu zapovjedi car Ahaz. 2KI 16:17 I oplate s podnožja skide car Ahaz i uze s njih umivaonice, i more skide s volova mjedenijeh koji bijahu pod njim, i metnu ga na pod kameni. 2KI 16:18 I strehu subotnu, koju bijahu naèinili u domu, i ulazak carski, koji bijaše spolja, ukloni takoðer od doma Gospodnjega, bojeæi se cara Asirskoga. 2KI 16:19 A ostala djela Ahazova što je èinio, nijesu li zapisana u dnevniku careva Judinijeh? 2KI 16:20 I poèinu Ahaz kod otaca svojih, i bi pogreben kod otaca svojih u gradu Davidovu; a na njegovo se mjesto zacari Jezekija sin njegov. 2KI 17:1 Dvanaeste godine carovanja Ahazova nad Judom zacari se u Samariji nad Izrailjem Osija sin Ilin, i carova devet godina. 2KI 17:2 I èinjaše što je zlo pred Gospodom, ali ne kao carevi Izrailjevi koji biše prije njega. 2KI 17:3 Na njega doðe Salmanasar car Asirski, i Osija mu posta sluga, te mu plaæaše danak. 2KI 17:4 Ali car Asirski opazi da Osija hoæe da se odmetne, jer Osija posla poslanike k Soju caru Misirskom i ne posla danka godišnjega caru Asirskom; zato ga opkoli car Asirski i svezavši baci ga u tamnicu. 2KI 17:5 I car Asirski proðe svu zemlju i doðe na Samariju, i bi je tri godine. 2KI 17:6 Devete godine Osijine uze car Asirski Samariju i odvede Izrailja u Asiriju i naseli u Alaju i u Avoru na vodi Gozanu i u gradovima Midskim. 2KI 17:7 A to bi što sinovi Izrailjevi griješiše Gospodu Bogu svojemu, koji ih je izveo iz zemlje Misirske ispod ruke Faraona cara Misirskoga, i bojaše se drugih bogova, 2KI 17:8 I hodiše po uredbama naroda koje odagna Gospod ispred sinova Izrailjevijeh, i kako èiniše carevi Izrailjevi; 2KI 17:9 I tajno èiniše sinovi Izrailjevi što nije pravo pred Gospodom Bogom njihovijem, i pogradiše visine po svijem gradovima svojim, od kule stražarske do gradova ozidanijeh. 2KI 17:10 I podigoše likove i lugove na svakom visokom humu i pod svakim zelenijem drvetom. 2KI 17:11 I kaðahu onuda po svijem visinama kao narodi koje odagna Gospod ispred njih, i èinjahu zle stvari gnjeveæi Gospoda. 2KI 17:12 I služahu gadnijem bogovima, za koje im bješe Gospod rekao: ne èinite to. 2KI 17:13 I Gospod opominjaše Izrailja i Judu preko svijeh proroka i svijeh vidjelaca govoreæi: vratite se sa zlijeh putova svojih i držite zapovijesti moje i uredbe moje po svemu zakonu koji sam zapovjedio ocima vašim i koji sam vam poslao po slugama svojim prorocima. 2KI 17:14 Ali ne poslušaše; nego bjehu tvrdovrati kao i oci njihovi, koji ne vjerovaše Gospodu Bogu svojemu. 2KI 17:15 I odbaciše uredbe njegove i zavjet njegov, koji uèini s ocima njihovijem, i svjedoèanstva njegova, kojima im svjedoèaše, i hodiše za ništavilom i postaše ništavi, i za narodima koji bijahu oko njih, za koje im bješe zapovjedio Gospod da ne èine kao oni. 2KI 17:16 I ostaviše sve zapovijesti Gospoda Boga svojega, i naèiniše sebi livene likove, dva teleta, i lugove, i klanjaše se svoj vojsci nebeskoj, i služiše Valu. 2KI 17:17 I provodiše sinove svoje i kæeri svoje kroz oganj, i davaše se na vraèanje i gatanje, i prodaše se da èine zlo pred Gospodom gnjeveæi ga. 2KI 17:18 Zato se Gospod razgnjevi vrlo na Izrailja, i odbaci ih od sebe, te ne osta nego samo pleme Judino. 2KI 17:19 Pa ni Juda ne držaše zapovijesti Gospoda Boga svojega, nego hoðaše po uredbama koje naèiniše Izrailjci. 2KI 17:20 Zato Gospod povrže sve sjeme Izrailjevo, i muèi ih, i predade ih u ruke onima koji ih plijene, dokle ih i odbaci od sebe. 2KI 17:21 Jer se ocijepiše Izrailjci od doma Davidova, i postaviše carem Jerovoama sina Navatova, a Jerovoam odbi Izrailjce od Gospoda i navede ih da griješe grijehom velikim. 2KI 17:22 I hodiše sinovi Izrailjevi u svijem grijesima Jerovoamovijem koje je on èinio, i ne otstupiše od njih; 2KI 17:23 Dokle Gospod ne odbaci Izrailja od sebe kao što je govorio preko svijeh sluga svojih proroka, i tako preseljen bi Izrailj iz zemlje svoje u Asirsku do današnjega dana. 2KI 17:24 Potom dovede car Asirski ljude iz Vavilona i iz Hute i iz Ave i iz Emata i iz Sefarvima, i naseli ih u gradovima Samarijskim mjesto Izrailjaca, i naslijediše Samariju, i življahu po gradovima njezinijem. 2KI 17:25 A kad poèeše živjeti ondje, ne bojahu se Gospoda, a Gospod posla na njih lavove, koji ih davljahu. 2KI 17:26 Zato rekoše caru Asirskom govoreæi: ovi narodi koje si doveo i naselio u gradovima Samarijskim ne znaju zakona Boga one zemlje; zato posla na njih lavove, koji ih eto more, jer ne znaju zakona Boga one zemlje. 2KI 17:27 Tada zapovjedi car Asirski i reèe: odvedite onamo jednoga od sveštenika koje ste doveli odande, pa neka ide i sjedi ondje, neka ih uèi zakonu Boga one zemlje. 2KI 17:28 I tako jedan od sveštenika, koje bijahu odveli iz Samarije, doðe i nastani se u Vetilju, i uèaše ih kako æe se bojati Gospoda. 2KI 17:29 Ali naèiniše sebi svaki narod svoje bogove, i pometaše ih u kuæe visina, koje bijahu naèinili Samarijani, svaki narod u svojim gradovima u kojima življahu. 2KI 17:30 Jer Vavilonjani naèiniše Sokot-Venotu, a Huæani naèiniše Nergala, a Emaæani naèiniše Asima; 2KI 17:31 I Avljani naèiniše Nivaza i Tartaka, a Sefarvimci spaljivahu sinove svoje ognjem Adramelehu i Anamelehu bogovima Sefarvimskim. 2KI 17:32 Ali se bojahu Gospoda, i postaviše izmeðu sebe sveštenike visinama, koji im služahu u domovima visina; 2KI 17:33 Bojahu se Gospoda, ali i svojim bogovima služahu po obièaju onijeh naroda iz kojih ih preseliše. 2KI 17:34 I do današnjega dana rade po starijem obièajima; ne boje se Gospoda a ne rade ni po svojim uredbama i obièajima, ni po zakonu i zapovijesti što je zapovjedio Gospod sinovima Jakova, kojemu nadje ime Izrailj; 2KI 17:35 S kojima uèini Gospod zavjet i zapovjedi im i reèe: ne bojte se drugih bogova niti im se klanjajte niti im služite niti im prinosite žrtava; 2KI 17:36 Nego Gospoda, koji vas je izveo iz zemlje Misirske silom velikom i mišicom podignutom, njega se bojte i njemu se klanjajte i njemu prinosite žrtve; 2KI 17:37 I uredbe i pravila i zakon i zapovijesti što vam je napisao držite izvršujuæi ih vazda, i ne bojte se drugih bogova. 2KI 17:38 I ne zaboravljajte zavjeta koji je uèinio s vama, i ne bojte se drugih bogova. 2KI 17:39 Nego Gospoda Boga svojega bojte se, i on æe vas izbaviti iz ruku svijeh neprijatelja vaših. 2KI 17:40 Ali ne poslušaše, nego radiše po starom svom obièaju. 2KI 17:41 Tako ovi narodi bojahu se Gospoda i idolima svojim služahu; i sinovi njihovi i sinovi sinova njihovijeh èine do današnjega dana onako kako su èinili oci njihovi. 2KI 18:1 A treæe godine carovanja Osije sina Ilina nad Izrailjem zacari se Jezekija sin Ahazov nad Judom. 2KI 18:2 Bijaše mu dvadeset i pet godina kad poèe carovati, i carova dvadeset i devet godina u Jerusalimu. Materi mu bješe ime Avija, kæi Zaharijina. 2KI 18:3 I èinjaše što je pravo pred Gospodom sasvijem kao što je èinio David otac njegov. 2KI 18:4 On obori visine, i izlomi likove i isjeèe lugove, i razbi zmiju od mjedi, koju bješe naèinio Mojsije, jer joj do tada kaðahu sinovi Izrailjevi; i prozva je Neustan. 2KI 18:5 Uzdaše se u Gospoda Boga Izrailjeva, i ne bi takoga izmeðu svijeh careva Judinijeh poslije njega ni prije njega. 2KI 18:6 Jer prionu za Gospoda, ne otstupi od njega, nego drža zapovijesti koje zapovjedi Gospod Mojsiju. 2KI 18:7 I Gospod bijaše s njim; kuda god iðaše napredovaše; i odmetnu se od cara Asirskoga, te mu ne bi sluga. 2KI 18:8 On pobi Filisteje do Gaze i meðe njezine, od kule stražarske do grada ozidana. 2KI 18:9 A èetvrte godine carovanja Jezekijina, a to je sedma godina carovanja Osije sina Ilina nad Izrailjem, podiže se Salmanasar car Asirski na Samariju, i opkoli je. 2KI 18:10 I poslije tri godine uze je; šeste godine carovanja Jezekijina, a devete godine carovanja Osijina nad Izrailjem, bi uzeta Samarija. 2KI 18:11 I odvede car Asirski Izrailjce u Asiriju, i naseli ih u Alaju i u Avoru na vodi Gozanu i po gradovima Midskim. 2KI 18:12 Jer ne slušaše glasa Gospoda Boga svojega i prestupaše zavjet njegov, sve što im je zapovjedio Mojsije sluga Gospodnji, ne slušaše niti tvoriše. 2KI 18:13 A èetrnaeste godine carovanja Jezekijina podiže se Senahirim car Asirski na sve tvrde gradove Judine, i uze ih. 2KI 18:14 Tada Jezekija car Judin posla u Lahis k caru Asirskom i poruèi mu: zgriješio sam; vrati se od mene, što god nametneš na me nosiæu. A car Asirski nametnu na Jezekiju cara Judina trista talanata srebra i trideset talanata zlata. 2KI 18:15 I dade car Jezekija sve srebro što se naðe u domu Gospodnjem i u riznicama carskoga dvora. 2KI 18:16 U to vrijeme car Jezekija raskopa vrata na crkvi Gospodnjoj i pragove koje sam bješe okovao, i dade caru Asirskom. 2KI 18:17 Ali car Asirski posla Tartana i Ravsarisa i Ravsaka iz Lahisa k caru Jezekiji u Jerusalim s velikom vojskom; i oni se podigoše i doðoše u Jerusalim; i podigavši se i došavši stadoše kod jaza gornjega jezera, koji je pokraj puta u polju bjeljarevu. 2KI 18:18 I stadoše vikati cara. Tada doðe k njima Elijakim sin Helkijin, koji bijaše nad dvorom, i Somna pisar i Joah sin Asafov pametar. 2KI 18:19 I reèe im Ravsak: kažite caru Jezekiji: ovako kaže veliki car, car Asirski: kakva je to uzdanica, u koju se uzdaš? 2KI 18:20 Ti veliš, ali su prazne rijeèi, da imaš svjeta i sile za rat. U što se dakle uzdaš, te si se odmetnuo od mene? 2KI 18:21 Gle, uzdaš se u Misir, u štap od trske slomljene, na koji ako se ko nasloni, uæi æe mu u ruku i probošæe je; taki je Faraon car Misirski svima koji se uzdaju u nj. 2KI 18:22 Ako li mi reèete: uzdamo se u Gospoda Boga svojega; nije li to onaj èije je visine i oltare oborio Jezekija i zapovjedio Judi i Jerusalimu: pred ovijem oltarom klanjajte se u Jerusalimu. 2KI 18:23 Hajde, zateci se mojemu gospodaru caru Asirskom; i daæu ti dvije tisuæe konja, ako možeš dobaviti koji æe jahati na njima. 2KI 18:24 Kako æeš dakle odbiti i jednoga vojvodu izmeðu najmanjih sluga gospodara mojega? Ali se ti uzdaš u Misir za kola i konjike. 2KI 18:25 Svrh toga, eda li sam ja bez Gospoda došao na ovo mjesto da ga zatrem? Gospod mi je rekao: idi na tu zemlju, i zatri je. 2KI 18:26 Tada Elijakim sin Helkijin i Somna i Joah rekoše Ravsaku: govori slugama svojim Sirski, jer razumijemo, a nemoj nam govoriti Judejski da sluša narod na zidu. 2KI 18:27 A Ravsak im reèe: eda li me je gospodar moj poslao ka gospodaru tvojemu ili k tebi da kažem ove rijeèi? nije li k tijem ljudima, što sjede na zidu, da jedu svoju neèist i da piju svoju mokraæu s vama? 2KI 18:28 Tada stade Ravsak i povika iza glasa Judejski, i reèe govoreæi: èujte rijeè velikoga cara, cara Asirskoga. 2KI 18:29 Ovako kaže car: nemojte da vas vara Jezekija; jer vas ne može izbaviti iz moje ruke. 2KI 18:30 Nemojte da vas nagovori Jezekija da se pouzdate u Gospoda, govoreæi: Gospod æe nas izbaviti, i ovaj se grad neæe dati u ruke caru Asirskom. 2KI 18:31 Ne slušajte Jezekije; jer ovako kaže car Asirski: uèinite mir sa mnom, i hodite k meni, pa jedite svaki sa svoga èokota i svaki sa svoje smokve, i pijte svaki iz svojega studenca. 2KI 18:32 Dokle ne doðem i odnesem vas u zemlju kao što je vaša, u zemlju obilnu žitom i vinom, u zemlju obilnu hljebom i vinogradima, u zemlju obilnu maslinom i uljem i medom, pa æete živjeti i neæete izginuti. Ne slušajte Jezekije, jer vas vara govoreæi: Gospod æe nas izbaviti. 2KI 18:33 Je li koji izmeðu bogova drugih naroda izbavio svoju zemlju iz ruke cara Asirskoga? 2KI 18:34 Gdje su bogovi Ematski i Arfadski? gdje su bogovi Sefarvimski, Enski i Avski? jesu li izbavili Samariju iz mojih ruku? 2KI 18:35 Koji su izmeðu svijeh bogova ovijeh zemalja izbavili zemlju svoju iz moje ruke? a Gospod æe izbaviti Jerusalim iz moje ruke? 2KI 18:36 Ali narod muèaše, i ne odgovoriše mu ni rijeèi, jer car bješe zapovjedio i rekao: ne odgovarajte mu. 2KI 18:37 Tada Elijakim sin Helkijin, koji bijaše nad dvorom, i Somna pisar i Joah sin Asafov, pametar, doðoše k Jezekiji razdrvši haljine, i kazaše mu rijeèi Ravsakove. 2KI 19:1 A kad to èu car Jezekija, razdrije haljine svoje i veza oko sebe kostrijet, pa otide u dom Gospodnji. 2KI 19:2 I posla Elijakima, koji bijaše nad dvorom, i Somnu pisara i najstarije sveštenike obuèene u kostrijet k Isaiji proroku sinu Amosovu. 2KI 19:3 I rekoše mu: ovako veli Jezekija: ovo je dan nevolje i kara i ruga; jer prispješe djeca do poroðaja, a nema snage da se rode. 2KI 19:4 Da ako je èuo Gospod Bog tvoj sve što reèe Ravsak, kojega posla car Asirski gospodar njegov da ruži Boga živoga i da ga vrijeða rijeèima, koje je èuo Gospod Bog tvoj; pomoli se za ostatak koji se nalazi. 2KI 19:5 I doðoše k Isaiji sluge cara Jezekije. 2KI 19:6 I reèe im Isaija: ovako recite gospodaru svojemu: ovako veli Gospod: ne plaši se od rijeèi koje si èuo, kojima huliše na me sluge cara Asirskoga. 2KI 19:7 Evo, ja æu pustiti na nj duh, te æe èuti glas i vratiti se u svoju zemlju, i uèiniæu da pogine od maèa u svojoj zemlji. 2KI 19:8 I tako vrativši se Ravsak naðe cara Asirskoga gdje bije Livnu, jer bješe èuo da je otišao od Lahisa. 2KI 19:9 A on èu za Tiraku cara Huskoga gdje kazaše: evo ide da se bije s tobom. Zato opet posla poslanike k Jezekiji govoreæi: 2KI 19:10 Ovako recite Jezekiji caru Judinu: nemoj da te vara Bog tvoj, u kojega se uzdaš govoreæi: neæe se dati Jerusalim u ruke caru Asirskom. 2KI 19:11 Eto èuo si šta su uèinili carevi Asirski svijem zemljama potrvši ih sasvijem; a ti li æeš se izbaviti? 2KI 19:12 Jesu li narode koje satrše oci moji izbavili bogovi njihovi, Gosance, Harance, Resefe i sinove Edenove, koji bijahu u Telasaru? 2KI 19:13 Gdje je car Ematski i car Arfadski i car od grada Sefarvima, od Ene i Ave? 2KI 19:14 A kad Jezekija primi knjigu iz ruku poslanika i proèita je, otide u dom Gospodnji, i razvi je Jezekija pred Gospodom. 2KI 19:15 I pomoli se Jezekija Gospodu govoreæi: Gospode Bože Izrailjev, koji sjediš na heruvimima, ti si sam Bog svijem carstvima na zemlji, ti si stvorio nebo i zemlju, 2KI 19:16 Prigni, Gospode, uho svoje i èuj; otvori, Gospode, oèi svoje i vidi; èuj rijeèi Senahirima, koji posla da ruži Boga živoga. 2KI 19:17 Istina je, Gospode, opustošili su carevi Asirski one narode i zemlje njihove; 2KI 19:18 I pobacali su bogove njihove u oganj, jer ne bijahu bogovi, nego djelo ruku èovjeèijih, drvo i kamen; zato ih potrše. 2KI 19:19 I zato, Gospode Bože naš, izbavi nas iz ruku njegovijeh, da poznadu sva carstva na zemlji da si ti Gospode sam Bog. 2KI 19:20 Tada posla Isaija sin Amosov k Jezekiji, i poruèi mu: ovako veli Gospod Bog Izrailjev: uslišio sam za što si mi se molio radi Senahirima cara Asirskoga. 2KI 19:21 Ovo je rijeè koju izreèe Gospod za nj: ruga ti se i potsmijeva ti se djevojka, kæi Sionska, za tobom maše glavom kæi Jerusalimska. 2KI 19:22 Koga si ružio i hulio? i na koga si podigao glas? i podigao u vis oèi svoje? Na sveca Izrailjeva. 2KI 19:23 Preko poslanika svojih ružio si Gospoda i rekao si: s mnoštvom kola svojih izidoh na visoke gore, na strane Livanske, i posjeæi æu visoke kedre njegove i lijepe jele njegove, i uæi æu u krajnji stan njegov, u šumu njegova Karmila. 2KI 19:24 Ja sam kopao i pio vodu tuðu, i isušio sam stopama svojim sve potoke gradovima. 2KI 19:25 Nijesi li èuo da ja to odavna èinim i od iskona da sam tako uredio? sada puštam to, da prevratiš tvrde gradove u puste gomile. 2KI 19:26 Zato koji u njima žive iznemogoše, uplašiše se i smetoše se, postaše kao trava poljska, kao zelena travica, kao trava na krovovima, koja se suši prije nego sazri. 2KI 19:27 Znam sjeðenje tvoje, i polaženje tvoje i dolaženje tvoje znam, i kako bjesniš na me. 2KI 19:28 Jer bjesniš na me, i tvoja obijest doðe do mojih ušiju; zato æu metnuti brnjicu svoju na nozdrve tvoje i uzdu svoju u gubicu tvoju, pa æu te odvesti natrag putem kojim si došao. 2KI 19:29 A tebi ovo neka bude znak: ješæete ove godine što samo od sebe rodi, i druge godine što opet samo od sebe rodi; a treæe godine sijte i žanjite i sadite vinograde i jedite rod s njih. 2KI 19:30 Jer ostatak doma Judina, što ostane, opet æe pustiti žile ozdo i roditi ozgo. 2KI 19:31 Jer æe iz Jerusalima izaæi ostatak, i iz gore Siona, koji se saèuvaju. Revnost Gospoda nad vojskama uèiniæe to. 2KI 19:32 Zato ovako veli Gospod za cara Asirskoga: neæe uæi u ovaj grad niti æe baciti amo strijele, neæe se primaæi ka njemu sa štitom, niti æe iskopati opkopa oko njega. 2KI 19:33 Vratiæe se putem kojim je došao, a u grad ovaj neæe uæi, veli Gospod. 2KI 19:34 Jer æu braniti taj grad, i saèuvaæu ga sebe radi i radi Davida sluge svojega. 2KI 19:35 I istu noæ anðeo Gospodnji izide i pobi u okolu Asirskom sto i osamdeset i pet tisuæa; i kad ustaše ujutru, a to sve sami mrtvaci. 2KI 19:36 Te se podiže Senahirim car Asirski, i otide, i vrativši se osta u Nineviji. 2KI 19:37 I kad se klanjaše u domu Nisroka boga svojega, Adrameleh i Sarasar sinovi njegovi ubiše ga maèem, a sami pobjegoše u zemlju Araratsku, i na njegovo se mjesto zacari Esaradon sin njegov. 2KI 20:1 U to vrijeme razbolje se Jezekija na smrt; i doðe k njemu prorok Isaija sin Amosov i reèe mu: ovako veli Gospod: naredi za kuæu svoju, jer æeš umrijeti i neæeš ostati živ. 2KI 20:2 A on se okrete licem k zidu, i pomoli se Gospodu govoreæi: 2KI 20:3 Oh, Gospode, opomeni se da sam jednako hodio pred tobom vjerno i s cijelijem srcem, i tvorio što je tebi ugodno. I plaka Jezekija veoma. 2KI 20:4 I Isaija još ne bješe otišao do polovine dvora, a doðe mu rijeè Gospodnja govoreæi: 2KI 20:5 Vrati se i reci Jezekiji, voðu naroda mojega: ovako veli Gospod Bog Davida oca tvojega: èuo sam molitvu tvoju, i vidio sam suze tvoje; evo iscijeliæu te, do tri dana iæi æeš u dom Gospodnji. 2KI 20:6 I dodaæu ti vijeku petnaest godina, i izbaviæu tebe i ovaj grad iz ruku cara Asirskoga, i braniæu ovaj grad sebe radi i radi Davida sluge svojega. 2KI 20:7 Potom reèe Isaija: donesite grudu suhih smokava. I donesavši priviše mu na otok, i iscijeli se. 2KI 20:8 A Jezekija reèe Isaiji: šta æe biti znak da æe me Gospod iscijeliti i da æu do tri dana otiæi u dom Gospodnji? 2KI 20:9 A Isaija reèe: ovo neka ti bude znak od Gospoda da æe uèiniti Gospod što je rekao: hoæeš li da otide sjen deset koljenaca naprijed ili da se vrati deset koljenaca natrag? 2KI 20:10 A Jezekija reèe: lako je da sjen otide naprijed deset koljenaca; nemoj, nego neka se vrati sjen deset koljenaca natrag. 2KI 20:11 I Isaija prorok zavapi ka Gospodu, i vrati Gospod sjen po koljencima po kojima bijaše otišao na sunèaniku Ahazovu natrag za deset koljenaca. 2KI 20:12 U to vrijeme Verodah-Valadan, sin Valadanov, car Vavilonski posla knjigu s darom Jezekiji; jer bješe èuo da je bolestan Jezekija. 2KI 20:13 I Jezekija saslušav poslanike pokaza im sve riznice svoje, srebro i zlato i mirise, i najbolje ulje, i kuæu gdje mu bješe oružje, i što se god nalažaše u riznicama njegovijem, ne osta ništa da im ne pokaza Jezekija u kuæi svojoj i u svemu gospodstvu svojem. 2KI 20:14 Tada doðe prorok Isaija k caru Jezekiji i reèe mu: šta su govorili ti ljudi i odakle su došli k tebi? A Jezekija reèe: iz daljne zemlje došli su, iz Vavilona. 2KI 20:15 A on reèe: šta su vidjeli u tvom dvoru? A Jezekija reèe: vidjeli su sve što ima u mom dvoru; nije ostalo ništa u riznicama mojim da im nijesam pokazao. 2KI 20:16 Tada reèe Isaija Jezekiji: èuj rijeè Gospodnju. 2KI 20:17 Evo doæi æe vrijeme kad æe se odnijeti u Vavilon sve što ima u kuæi tvojoj, i što su sabirali oci tvoji do danas, neæe ostati ništa, veli Gospod. 2KI 20:18 I sinove tvoje, koji æe izaæi od tebe, koje æeš roditi, uzeæe da budu dvorani u dvoru cara Vavilonskoga. 2KI 20:19 A Jezekija reèe Isaiji: dobra je rijeè Gospodnja, koju si rekao. Još reèe: je li? za mojega vijeka biæe mir i vjera? 2KI 20:20 A ostala djela Jezekijina i sva junaštva njegova, i kako je naèinio jezero, i vodu doveo u grad, nije li zapisano u dnevniku careva Judinijeh? 2KI 20:21 I poèinu Jezekija kod otaca svojih, a na njegovo se mjesto zacari Manasija sin njegov. 2KI 21:1 Dvanaest godina bješe Manasiji kad poèe carovati, i carova pedeset i pet godina u Jerusalimu. Materi mu bješe ime Efsiva. 2KI 21:2 I èinjaše što je zlo pred Gospodom po gadnijem djelima naroda, koje Gospod odagna ispred sinova Izrailjevijeh; 2KI 21:3 Jer opet naèini visine, koje bješe potro Jezekija otac njegov, i podiže oltare Valu, i naèini lug kao što bješe naèinio Ahav car Izrailjev, i klanjaše se svoj vojsci nebeskoj i služaše joj. 2KI 21:4 I naèini oltare u domu Gospodnjem, za koji bješe rekao Gospod: u Jerusalimu æu namjestiti ime svoje; 2KI 21:5 Naèini oltare svoj vojsci nebeskoj u dva trijema doma Gospodnjega. 2KI 21:6 I sina svojega provede kroz oganj, i vraèaše i gataše, i uredi one što se dogovaraju s duhovima i vraèare; i èinjaše vrlo mnogo što je zlo pred Gospodom, gnjeveæi ga. 2KI 21:7 I postavi rezan lik šumski koji naèini u domu, za koji bješe rekao Gospod Davidu i Solomunu sinu njegovu: u ovom domu i u Jerusalimu, koji izabrah izmeðu svijeh plemena Izrailjevijeh, namjestiæu ime svoje dovijeka; 2KI 21:8 I neæu više dati da se makne noga sinovima Izrailjevijem iz zemlje koju dadoh ocima njihovijem, ako samo uzdrže i ustvore sve što sam im zapovjedio, i sav zakon koji im je zapovjedio moj sluga Mojsije. 2KI 21:9 Ali ne poslušaše, jer ih zavede Manasija, te èiniše gore nego narodi koje istrijebi Gospod ispred sinova Izrailjevijeh. 2KI 21:10 A Gospod govoraše preko sluga svojih proroka govoreæi: 2KI 21:11 Što uèini Manasija car Judin ta gadna djela èineæi gore od svega što su èinili Amoreji koji prije njega biše, i navede na grijeh i Judu gadnijem bogovima svojim; 2KI 21:12 Zato ovako veli Gospod Bog Izrailjev: evo, ja æu pustiti zlo na Jerusalim i na Judu, da æe svakome ko èuje zujati oba uha. 2KI 21:13 Jer æu zategnuti nad Jerusalimom uže Samarijsko i mjerila doma Ahavova, i zbrisaæu Jerusalim, kao što se briše zdjela, izbriše se pa se izvrne. 2KI 21:14 I ostaviæu ostatak našljedstva svojega, i daæu ih u ruke neprijateljima njihovijem da budu plijen i grabež svijem neprijateljima svojim. 2KI 21:15 Jer èiniše što je zlo preda mnom, i gnjeviše me od dana kad izidoše oci njihovi iz Misira do danas. 2KI 21:16 Još i pravu krv veoma mnogu proli Manasija tako da napuni Jerusalim od kraja do kraja, osim grijeha svojega kojim navede Judu na grijeh da èini što je zlo pred Gospodom. 2KI 21:17 A ostala djela Manasijina i sve što je èinio, i grijeh, kojim je griješio, nije li to zapisano u dnevniku careva Judinijeh? 2KI 21:18 I poèinu Manasija kod otaca svojih, i bi pogreben u vrtu kod doma svojega, u vrtu Ozinu; a na njegovo mjesto zacari se Amon sin njegov. 2KI 21:19 Dvadeset i dvije godine imaše Amon kad poèe carovati, i carova dvije godine u Jerusalimu. Materi mu bješe ime Mesulemeta, kæi Arusova, iz Joteve. 2KI 21:20 On èinjaše što je zlo pred Gospodom, kao što je èinio Manasija otac njegov. 2KI 21:21 I hoðaše svijem putem kojim je hodio otac njegov, i služaše gadnijem bogovima, kojima je služio otac njegov, i klanjaše im se. 2KI 21:22 I ostavi Gospoda Boga otaca svojih, i ne hodi putem Gospodnjim. 2KI 21:23 A sluge Amonove pobuniše se na nj, i ubiše cara u dvoru njegovu. 2KI 21:24 A narod zemaljski pobi sve koji se bijahu pobunili na cara Amona; i zacari narod zemaljski na njegovo mjesto Josiju sina njegova. 2KI 21:25 A ostala djela Amonova, što je èinio, nijesu li zapisana u dnevniku careva Judinijeh? 2KI 21:26 I pogreboše ga u njegovu grobu u vrtu Ozinu; i Josija sin njegov bi car na njegovo mjesto. 2KI 22:1 Osam godina bijaše Josiji kad poèe carovati, i carova trideset i jednu godinu u Jerusalimu. Materi mu bješe ime Jedida, kæi Adajeva, iz Voskata. 2KI 22:2 On èinjaše što je pravo pred Gospodom, i hoðaše svijem putem Davida oca svojega i ne otstupaše ni nadesno ni nalijevo. 2KI 22:3 A osamnaeste godine carovanja Josijina posla car Safana sina Azalije sina Mesulamova, pisara, u dom Gospodnji, govoreæi: 2KI 22:4 Idi ka Helkiji poglavaru sveštenièkom, neka izbroji novce donesene u dom Gospodnji, što su nakupili od naroda vratari. 2KI 22:5 I neka ih da poslenicima koji nadgledaju dom Gospodnji, pa neka daju poslenicima koji rade oko doma Gospodnjega da se opravi što je trošno u domu, 2KI 22:6 Drvodjeljama i kamenarima i zidarima, i da se kupuje drvo i kamen tesani da se opravi dom. 2KI 22:7 Ali da im se ne traže raèuni od novaca koji im se dadu, jer æe vjerno raditi. 2KI 22:8 Tada reèe Helkija poglavar sveštenièki Safanu pisaru: naðoh zakonik u domu Gospodnjem. I Helkija dade knjigu Safanu, i on je proèita. 2KI 22:9 A Safan pisar otide k caru, i javi caru govoreæi: pokupiše sluge tvoje novce što se naðoše u domu, predaše ih poslenicima koji nadgledaju dom Gospodnji. 2KI 22:10 I kaza Safan pisar caru govoreæi: knjigu mi dade Helkija sveštenik. I proèita je Safan caru. 2KI 22:11 A kad car èu rijeèi u zakoniku, razdrije haljine svoje. 2KI 22:12 I zapovjedi car Helkiji svešteniku i Ahikamu sinu Safanovu i Ahvoru sinu Mihejinu i Safanu pisaru i Asaji sluzi carevu, govoreæi: 2KI 22:13 Idite, upitajte Gospoda za me i za narod i za svega Judu radi rijeèi ove knjige što se naðe; jer je velik gnjev Gospodnji koji se raspalio na nas zato što oci naši ne slušaše rijeèi ove knjige da èine sve onako kako nam je napisano. 2KI 22:14 I tako otide Helkija sveštenik i Ahikam i Ahvor i Safan i Asaja k proroèici Oldi ženi Saluma sina Tekuja sina Arasa riznièara; a ona stajaše u Jerusalimu u drugom kraju; i govoriše s njom. 2KI 22:15 A ona im reèe: ovako veli Gospod Bog Izrailjev: kažite èovjeku koji vas je poslao k meni: 2KI 22:16 Ovako veli Gospod: evo pustiæu zlo na to mjesto i na stanovnike njegove, sve što govori knjiga koju je proèitao car Judin, 2KI 22:17 Zato što me ostaviše, i kadiše drugim bogovima da bi me gnjevili svijem djelima ruku svojih; zato se gnjev moj raspalio na to mjesto, i neæe se ugasiti. 2KI 22:18 A caru Judinu, koji vas je poslao da upitate Gospoda, ovako mu kažite: ovako veli Gospod Bog Izrailjev za rijeèi koje si èuo: 2KI 22:19 Što je umeknulo srce tvoje, i ponizio si se pred Gospodom kad si èuo šta sam govorio za to mjesto i za stanovnike njegove da æe biti pustoš i prokletinja, i što si razdro haljine svoje i plakao preda mnom, zato i ja usliših tebe, veli Gospod. 2KI 22:20 Zato, evo, ja æu te pribrati k ocima tvojim i na miru æeš biti pribran u grob svoj, i neæeš oèima svojim vidjeti zla koje æu pustiti na to mjesto. I kazaše to caru. 2KI 23:1 Tada posla car, te se skupiše k njemu sve starješine Judine i Jerusalimske. 2KI 23:2 I otide car u dom Gospodnji i s njim svi ljudi iz zemlje Judine i svi Jerusalimljani i sveštenici i proroci i sav narod, malo i veliko, i proèita im sve rijeèi knjige zavjetne, koja se naðe u domu Gospodnjem. 2KI 23:3 I car stojeæi kod stupa uèini zavjet pred Gospodom da æe oni iæi za Gospodom i držati zapovijesti njegove i svjedoèanstva njegova i uredbe njegove svijem srcem i svom dušom, vršeæi rijeèi toga zavjeta napisane u toj knjizi. I sav narod prista na zavjet. 2KI 23:4 Tada zapovjedi car Helkiji poglavaru sveštenièkom i sveštenicima drugoga reda i onima koji èuvahu vrata, da iznesu iz crkve Gospodnje sve stvari koje bijahu naèinjene Valu i gaju i svoj vojsci nebeskoj; i spali ih iza Jerusalima u polju Kedronskom, i odnese pepeo od njih u Vetilj. 2KI 23:5 I svrže sveštenike idolske koje bijahu postavili carevi Judini da kade po visinama u gradovima Judinijem i oko Jerusalima; tako i one koji kaðahu Valu, suncu i mjesecu i zvijezdama i svoj vojsci nebeskoj. 2KI 23:6 I iznese gaj iz doma Gospodnjega iza Jerusalima na potok Kedron, i spali ga na potoku Kedronu i satr u prah, i prosu prah na grobove sinova narodnijeh. 2KI 23:7 I pokvari kuæe kurvarske koje bijahu u domu Gospodnjem, u kojima žene tkahu zastiraèe za gaj. 2KI 23:8 I dovedavši sve sveštenike iz gradova Judinijeh oskvrni visine gdje kaðahu sveštenici od Geve do Virsaveje, i pokvari visine na vratima, i koja bijaše na ulasku na vratima Isusa zapovjednika gradskoga nalijevo od vrata gradskih. 2KI 23:9 Ali sveštenici onijeh visina ne pristupahu k oltaru Gospodnjemu u Jerusalimu, nego jeðahu prijesne hljebove meðu braæom svojom. 2KI 23:10 Oskvrni i Tofet, koji bijaše u dolini sinova Enomovijeh, da ne bi niko više vodio sina svojega ni kæeri svoje kroz oganj Molohu. 2KI 23:11 I ukloni konje koje bijahu postavili carevi Judini suncu od ulaska u dom Gospodnji do kuæe Natan-Meleha dvoranina, koja bijaše u Farurimu; a kola sunèana sažeže ognjem. 2KI 23:12 I oltare na krovu sobe Ahazove, koje bijahu naèinili carevi Judini, i oltare koje bijaše naèinio Manasija u oba trijema doma Gospodnjega, pokvari car, i uzevši ih odande baci prah od njih u potok Kedron. 2KI 23:13 I visine prema Jerusalimu s desne strane na gori Maslinskoj, koje bijaše naèinio Solomun car Izrailjev Astaroti gadu Sidonskom i Hemosu gadu Moavskom i Melhomu gadu sinova Amonovijeh, oskvrni car. 2KI 23:14 I izlomi likove i isijeèe gajeve, i mjesta njihova napuni kostiju ljudskih. 2KI 23:15 I oltar, koji bješe u Vetilju, visinu, koju bješe naèinio Jerovoam sin Navatov, koji navede na grijeh Izrailja, i oltar i visinu pokvari, i spalivši visinu satr je u prah, i spali gaj. 2KI 23:16 I obazrevši se Josija vidje grobove koji bijahu ondje na gori, i posla te izvadiše kosti iz grobova, i sažeže ih na oltaru i oskvrni ga, po rijeèi Gospodnjoj, koju reèe èovjek Božji, koji naprijed kaza te stvari. 2KI 23:17 I reèe: kakav je ono spomenik što vidim? Rekoše mu graðani: ono je grob èovjeka Božijega koji doðe iz Jude i naprijed kaza to što si uèinio na oltaru u Vetilju. 2KI 23:18 A on reèe: ostavite ga, niko da mu ne kreæe kosti. Tako se saèuvaše kosti njegove s kostima onoga proroka koji doðe iz Samarije. 2KI 23:19 I sve domove visina po gradovima Samarijskim koje naèiniše carevi Izrailjevi gnjeveæi Gospoda, pokvari Josija; i uèini s njima sve onako kako uèini u Vetilju. 2KI 23:20 I pokla sve sveštenike visina, koji bijahu onuda, na oltarima, i sažeže kosti ljudske na njima; potom se vrati u Jerusalim. 2KI 23:21 Tada zapovjedi car svemu narodu govoreæi: praznujte pashu Gospodu Bogu svojemu, kao što piše u knjizi zavjetnoj. 2KI 23:22 Jer ne bi praznovana ovako pasha od vremena sudija koje sudiše Izrailju i za sve vrijeme careva Izrailjevijeh i careva Judinijeh. 2KI 23:23 Kao što bi osamnaeste godine cara Josije praznovana pasha Gospodu u Jerusalimu. 2KI 23:24 I one što se dogovaraju s duhovima i vraèare, i likove i gadne bogove i sve gadove koji se viðahu u zemlji Judinoj i u Jerusalimu istrijebi Josija da izvrši rijeèi zakona napisane u knjizi koju naðe Helkija sveštenik u domu Gospodnjem. 2KI 23:25 Ni prije njega ne bješe takvoga cara, koji bi se obratio ka Gospodu svijem srcem svojim i svom dušom svojom i svom snagom svojom, sasvijem po zakonu Mojsijevu, niti poslije njega nasta taki kao on. 2KI 23:26 Ali se Gospod ne povrati od žestine velikoga gnjeva svojega, kojom se bješe raspalio gnjev njegov na Judu za sve draženje kojim ga bješe dražio Manasija. 2KI 23:27 I reèe Gospod: i Judu æu odbaciti od sebe kao što sam odbacio Izrailja, i grad æu ovaj odbaciti, koji sam izabrao, Jerusalim, i dom, za koji rekoh: tu æe biti ime moje. 2KI 23:28 A ostala djela Josijina i sve što je èinio, nije li zapisano u dnevniku careva Judinijeh? 2KI 23:29 U njegovo vrijeme izide Faraon Nehaon car Misirski na cara Asirskoga k rijeci Efratu, i car Josija izide preda nj, a on kako ga vidje ubi ga u Megidonu. 2KI 23:30 I mrtva metnuše ga sluge njegove na kola, i odvezoše ga iz Megidona u Jerusalim, i pogreboše ga u grobu njegovu; i narod zemaljski uze Joahaza sina Josijina, i pomazaše ga i zacariše ga na mjesto oca njegova. 2KI 23:31 Dvadeset i tri godine bješe Joahazu kad poèe carovati, i carova tri mjeseca u Jerusalimu. Materi mu bješe ime Amutala, kæi Jeremijina, iz Livne. 2KI 23:32 On èinjaše što je zlo pred Gospodom sasvijem kako su èinili oci njegovi. 2KI 23:33 I sveza ga Faraon Nehaon u Rivli u zemlji Ematskoj da više ne caruje u Jerusalimu, i oglobi zemlju sto talanata srebra i talanat zlata. 2KI 23:34 A carem postavi Faraon Nehaon Elijakima sina Josijina na mjesto Josije oca njegova, i predje mu ime Joakim; a Joahaza uze i otide u Misir, a on umrije ondje. 2KI 23:35 A ono srebro i zlato dade Joakim Faraonu razrezavši na zemlju da bi dao novce po zapovijesti Faraonovoj, od svakoga uzimajuæi kako bješe cijenjen, srebro i zlato po narodu u zemlji, da da Faraonu Nehaonu. 2KI 23:36 Dvadeset i pet godina bijaše Joakimu kad poèe carovati, i carova jedanaest godina u Jerusalimu. Materi mu bješe ime Zevuda, kæi Fedajeva, iz Rume. 2KI 23:37 A on èinjaše što je zlo pred Gospodom sasvijem kako su èinili oci njegovi. 2KI 24:1 Za njegova vremena doðe Navuhodonosor car Vavilonski; i Joakim mu bi sluga tri godine; potom odusta i odmetnu se od njega. 2KI 24:2 I Gospod posla na nj èete Haldejske i èete Sirske i èete Moavske i èete sinova Amonovijeh; posla ih na Judu da ga potru, po rijeèi Gospodnjoj koju govori preko sluga svojih proroka. 2KI 24:3 Po zapovijesti Gospodnjoj zbi se to Judi da bi ga odbacio od sebe za grijehe Manasijine po svemu što bješe uèinio; 2KI 24:4 I za krv pravu koju bješe prolio napunivši Jerusalim krvi prave; zato Gospod ne htje oprostiti. 2KI 24:5 A ostala djela Joakimova i sve što je uèinio, nije li zapisano u dnevniku careva Judinijeh? 2KI 24:6 I poèinu Joakim kod otaca svojih; a na njegovo se mjesto zacari Joahin. 2KI 24:7 A car Misirski ne izide više iz zemlje svoje, jer car Vavilonski uze od rijeke Misirske do rijeke Efrata sve što bješe cara Misirskoga. 2KI 24:8 Osamnaest godina bijaše Joahinu kad se zacari, i carova tri mjeseca u Jerusalimu. Materi mu bješe ime Neusta, kæi Elnatanova, iz Jerusalima. 2KI 24:9 I on èinjaše zlo pred Gospodom sasvijem kako je èinio otac njegov. 2KI 24:10 U to vrijeme doðoše sluge Navuhodonosora cara Vavilonskoga na Jerusalim, i grad bi opkoljen. 2KI 24:11 Doðe i Navuhodonosor car Vavilonski na grad kad ga sluge njegove opkoliše. 2KI 24:12 Tada Joahin car Judin izide k caru Vavilonskom s materom svojom i sa slugama svojim i s knezovima svojim i s dvoranima svojim; a car ga Vavilonski zarobi osme godine svojega carovanja. 2KI 24:13 I odnese sve blago doma Gospodnjega i blago doma carskoga, i polupa sve sudove zlatne, koje bješe naèinio Solomun car Izrailjev za crkvu Gospodnju, kao što bješe rekao Gospod. 2KI 24:14 I preseli sav Jerusalim, sve knezove i sve junake, deset tisuæa robova, i sve drvodjelje i sve kovaèe, ne osta ništa osim siromašnoga naroda po zemlji. 2KI 24:15 Odvede i Joahina u Vavilon i mater carevu i žene careve i dvorane njegove, i glavare zemaljske odvede u ropstvo iz Jerusalima u Vavilon. 2KI 24:16 I sve junake, na broj sedam tisuæa, i drvodjelje i kovaèe, tisuæu, sve što bijahu za vojsku odvede car Vavilonski u Vavilon u ropstvo. 2KI 24:17 I postavi carem car Vavilonski na mjesto Joahinovo Mataniju strica njegova, i predje mu ime Sedekija. 2KI 24:18 Dvadeset i jedna godina bješe Sedekiji kad poèe carovati, i carova jedanaest godina u Jerusalimu. Materi mu bješe ime Amutala, kæi Jeremijina, iz Livne. 2KI 24:19 On èinjaše što je zlo pred Gospodom sasvijem kako je èinio Joakim. 2KI 24:20 Jer od gnjeva Gospodnjega zbi se to Jerusalimu i Judi, da ih odbaci od sebe. A Sedekija se odmetnu od cara Vavilonskoga. 2KI 25:1 I tako devete godine njegova carovanja, desetoga mjeseca desetoga dana doðe Navuhodonosor car Vavilonski sa svom vojskom svojom na Jerusalim, i stadoše u oko pod njim, i naèiniše opkope oko njega. 2KI 25:2 I grad bi opkoljen do jedanaeste godine carovanja Sedekijina. 2KI 25:3 I devetoga dana mjeseca èetvrtoga posta velika glad u gradu, te narod zemaljski nemaše hljeba. 2KI 25:4 Tada grad bi provaljen, a vojnici svi pobjegoše noæu na vrata izmeðu dva zida uz vrt carev; a Haldeji bijahu svuda oko grada; i car otide putem k pustinji. 2KI 25:5 Ali vojska Haldejska potjera cara, i stigoše ga u polju Jerihonskom, a sva vojska što bijaše s njim razbježe se od njega. 2KI 25:6 I uhvatiše cara, i odvedoše ga k caru Vavilonskom u Rivlu, i ondje mu sudiše. 2KI 25:7 I sinove Sedekijine poklaše na njegove oèi, pa onda Sedekiji iskopaše oèi, i svezaše ga u dva lanca mjedena, i odvedoše ga u Vavilon. 2KI 25:8 A sedmoga dana petoga mjeseca godine devetnaeste carovanja Navuhodonosora cara Vavilonskoga doðe u Jerusalim Nevuzardan zapovjednik stražarski, sluga cara Vavilonskoga. 2KI 25:9 I popali dom Gospodnji i dom carski i sve domove u Jerusalimu; sve velike kuæe popali ognjem. 2KI 25:10 I zidove Jerusalimske unaokolo razvali sva vojska Haldejska, koja bijaše sa zapovjednikom stražarskim. 2KI 25:11 A ostatak naroda što osta u gradu, i prebjege što prebjegoše k caru Vavilonskom, i ostali prosti narod odvede Nevuzardan zapovjednik stražarski. 2KI 25:12 Samo od siromaha u zemlji ostavi zapovjednik stražarski koji æe biti vinogradari i ratari. 2KI 25:13 I stupove mjedene što bijahu u domu Gospodnjem, i podnožja, i more mjedeno koje bijaše u domu Gospodnjem, izlomiše Haldejci, i mjed od njih odnesoše u Vavilon. 2KI 25:14 I lonce i lopate i viljuške i kadionice i sve sudove mjedene kojima služahu, uzeše, 2KI 25:15 I kliješta i kotliæe, što god bješe zlatno i što god bješe srebrno, uze zapovjednik stražarski, 2KI 25:16 Dva stupa, jedno more i podnožja, što naèini Solomun za dom Gospodnji; ne bješe mjere mjedi od svijeh tijeh sudova; 2KI 25:17 Osamnaest lakata bijaše visok jedan stup, i ozgo na njemu bijaše oglavlje mjedeno, i oglavlje bijaše visoko tri lakta, i pletenice i šipci oko oglavlja, sve od mjedi; taki bijaše i drugi stup s pletenicom. 2KI 25:18 Uze zapovjednik stražarski i Seraju prvoga sveštenika i Sofoniju drugoga sveštenika, i tri vratara. 2KI 25:19 A iz grada uze jednoga dvoranina, koji bijaše nad vojnicima, i pet ljudi koji stajahu pred carem, koji se naðoše u gradu, i prvoga pisara vojnièkoga, koji popisivaše narod po zemlji u vojsku, i šezdeset ljudi iz naroda zemaljskoga, koji se naðoše u gradu. 2KI 25:20 Uze ih Nevuzardan zapovjednik stražarski, i odvede k caru Vavilonskom u Rivlu. 2KI 25:21 A car ih Vavilonski pobi i pogubi u Rivli u zemlji Ematskoj. Tako bi preseljen Juda iz zemlje svoje. 2KI 25:22 A nad narodom koji osta u zemlji Judinoj, koji ostavi Navuhodonosor car Vavilonski, nad njim postavi Godoliju sina Ahikama sina Safanova. 2KI 25:23 A kad èuše sve vojvode i ljudi njihovi da je car Vavilonski postavio Godoliju, doðoše ka Godoliji u Mispu, na ime: Ismailo sin Netanijin, i Joanan sin Karijajev, i Seraja sin Tanumetov iz Netofata, i Jazanija sin Mahatov, oni i ljudi njihovi. 2KI 25:24 I Godolija se zakle njima i ljudima njihovijem i reèe: ne bojte se službe Haldejima; sjedite u zemlji i služite caru Vavilonskom, i biæe vam dobro. 2KI 25:25 Ali sedmoga mjeseca doðe Ismailo sin Netanije sina Elisamova, roda carskoga, i deset ljudi s njim, i ubiše Godoliju, te pogibe; tako i Judeje i Haldeje koji bijahu s njim u Mispi. 2KI 25:26 Tada se podiže sav narod, malo i veliko, i vojvode, te otidoše u Misir, jer se pobojaše Haldeja. 2KI 25:27 A trideset sedme godine otkako se zarobi Joahin car Judin, dvanaestoga mjeseca, dvadeset sedmoga dana Evil-Merodah car Vavilonski iste godine zacariv se izvadi iz tamnice Joahina cara Judina. 2KI 25:28 I lijepo govori s njim, i namjesti mu prijesto više prijestola drugih careva koji bijahu kod njega u Vavilonu. 2KI 25:29 I promijeni mu haljine tamnièke, i on jeðaše svagda s njim svega vijeka svojega. 2KI 25:30 I hrana mu se jednako davaše od cara svaki dan svega vijeka njegova do smrti njegove. 1CH 1:1 Adam, Sit, Enos, 1CH 1:2 Kajinan, Maleleilo, Jared, 1CH 1:3 Enoh, Matusal, Lameh, 1CH 1:4 Noje, Sim, Ham i Jafet. 1CH 1:5 Sinovi Jafetovi: Gomer i Magog i Madaj i Javan i Tovel i Mosoh i Tiras. 1CH 1:6 A sinovi Gomerovi: Ashenas i Rafat i Togarma. 1CH 1:7 A sinovi Javanovi: Elisa i Tarsis, Kitim i Dodanim. 1CH 1:8 Sinovi Hamovi: Hus i Misraim, Fut i Hanan. 1CH 1:9 A sinovi Husovi: Sava i Avila i Savata i Regma i Savataka. A sinovi Regmini: Sava i Dedan. 1CH 1:10 I Hus rodi Nevroda. On prvi bi silan na zemlji. 1CH 1:11 A Misraim rodi Ludeje i Anameje i Leaveje i Naftuheje, 1CH 1:12 I Patruseje i Hasluheje, od kojih izidoše Filisteji i Kaftoreji. 1CH 1:13 A Hanan rodi Sidona prvenca svojega, i Heta, 1CH 1:14 I Jevuseje i Amoreje i Gergeseje, 1CH 1:15 I Jeveje i Arukeje i Aseneje, 1CH 1:16 I Arvadeje i Samareje i Amateje. 1CH 1:17 Sinovi Simovi: Elam i Asur i Arfaksad i Lud i Aram i Uz i Ul i Geter i Meseh. 1CH 1:18 A Arfaksad rodi Salu, a Sala rodi Evera. 1CH 1:19 A Everu se rodiše dva sina; jednome beše ime Faleg, jer se u njegovo vrijeme razdijeli zemlja; a ime bratu njegovu Jektan. 1CH 1:20 A Jektan rodi Almodada i Salefa i Asarmota i Jaraha, 1CH 1:21 I Adorama i Uzala i Diklu, 1CH 1:22 I Evala i Avimaila i Savu, 1CH 1:23 I Ofira i Evilu i Jovava: ti svi bjehu sinovi Jektanovi. 1CH 1:24 Sim, Arfaksad, Sala, 1CH 1:25 Ever, Faleg, Ragav, 1CH 1:26 Seruh, Nahor, Tara, 1CH 1:27 Avram, to je Avraam. 1CH 1:28 Sinovi Avramovi: Isak i Ismailo. 1CH 1:29 Ovo je pleme njihovo: prvenac Ismailov Navajot, pa Kidar i Avdeilo i Mivsam. 1CH 1:30 Misma i Duma, Masa, Adad i Tema, 1CH 1:31 Jetur, Nafis i Kedma; to su sinovi Ismailovi. 1CH 1:32 A sinovi Heture inoèe Avramove: ona rodi Zemrana i Joksana i Madana i Madijana i Jesvoka i Suja. A sinovi Joksanovi: Sava i Dedan. 1CH 1:33 A sinovi Madijanovi: Gefa i Efer i Enoh i Avida i Eldaga. Ti svi bjehu sinovi Heturini. 1CH 1:34 Tako Avram rodi Isaka; a sinovi Isakovi bjehu Isav i Izrailj. 1CH 1:35 Sinovi Isavovi: Elifas, Raguilo i Jeus i Jeglom i Korej. 1CH 1:36 Sinovi Elifasovi: Teman i Omar, Sofar i Gotom, Kenez i Tamna i Amalik. 1CH 1:37 Sinovi Raguilovi: Nahat, Zara i Soma i Moza. 1CH 1:38 A sinovi Sirovi: Lotan i Soval i Sevegon i Ana i Dison i Eser i Disan. 1CH 1:39 A sinovi Lotanovi: Horije i Emam; a sestra Lotanova Tamna. 1CH 1:40 Sinovi Sovalovi: Elan i Manahat i Eval, Sefija i Onam. A sinovi Sevegonovi: Aja i Ana. 1CH 1:41 Sinovi Anini: Dison, i sinovi Disonovi Amram i Asvan i Itran i Haran. 1CH 1:42 Sinovi Eserovi: Valan i Zavan i Jakan. Sinovi Disanovi: Uz i Aran. 1CH 1:43 A ovo su carevi koji carovaše u zemlji Edomskoj prije nego se zacari car nad sinovima Izrailjevijem: Valak sin Veorov, a gradu mu bješe ime Denava. 1CH 1:44 A kad umrije Valak, zacari se na njegovo mjesto Jovav sin Zarin od Vosore. 1CH 1:45 A kad umrije Jovav, zacari se na njegovo mjesto Asom od zemlje Temanovske. 1CH 1:46 A kad umrije Asom, zacari se na njegovo mjesto Adad sin Varadov, koji isijeèe Madijance u polju Moavskom; a gradu mu bješe ime Getem. 1CH 1:47 A kad umrije Adad, zacari se na njegovo mjesto Samada iz Masekasa. 1CH 1:48 A kad umrije Samada, zacari se na njegovo mjesto Saul iz Rovota na rijeci. 1CH 1:49 A kad umrije Saul, zacari se na njegovo mjesto Valenon sin Ahovorov. 1CH 1:50 A kad umrije Valenon, zacari se na njegovo mjesto Adad; a grad mu se zvaše Fogor, a ženi mu bješe ime Meteveila kæi Matraide kæeri Mezovove. 1CH 1:51 A kad umrije Adad, nastaše knezovi u Edomskoj: knez Tamna, knez Alva, knez Jetet, 1CH 1:52 Knez Olivema, knez Ila, knez Finon, 1CH 1:53 Knez Kenez, knez Teman, knez Mivsar, 1CH 1:54 Knez Magedilo, knez Iram. To bjehu knezovi Edomski. 1CH 2:1 Ovo su sinovi Izrailjevi: Ruvim, Simeun, Levije i Juda, Isahar i Zavulon, 1CH 2:2 Dan, Josif i Venijamin, Neftalim, Gad i Asir. 1CH 2:3 Sinovi Judini: Ir i Avnan i Sila; ta mu tri rodi kæi Suvina Hananejka; ali Ir prvenac Judin bješe nevaljao pred Gospodom, te ga ubi. 1CH 2:4 A Tamara snaha njegova rodi mu Faresa i Zaru. Svega pet bješe sinova Judinijeh. 1CH 2:5 Sinovi Faresovi: Esron i Amul. 1CH 2:6 A sinovi Zarini: Zimrije i Etan i Eman i Halkol i Dara; svega pet. 1CH 2:7 I sinovi Harmijini: Ahan, koji smuti Izrailja ogriješiv se o stvari proklete. 1CH 2:8 A sinovi Etanovi: Azarija. 1CH 2:9 A sinovi Esronovi, što mu se rodiše: Jerameilo i Aram i Halev. 1CH 2:10 A Aram rodi Aminadava, a Aminadav rodi Nasona, kneza sinova Judinijeh; 1CH 2:11 A Nason rodi Salmona; a Salmon rodi Voza; 1CH 2:12 A Voz rodi Ovida; a Ovid rodi Jeseja; 1CH 2:13 A Jesej rodi prvenca svojega Elijava, i Avinadava drugoga i Samu treæega, 1CH 2:14 Natanaila èetvrtoga, Radaja petoga, 1CH 2:15 Osema šestoga, Davida sedmoga, 1CH 2:16 I sestre im Seruju i Avigeju. A sinovi Serujini bjehu Avisaj i Joav i Asailo, trojica. 1CH 2:17 A Avigeja rodi Amasu; a otac Amasin bješe Jeter Ismailjac. 1CH 2:18 A Halev sin Esronov rodi s Azuvom ženom svojom i s Jeriotom sinove, i sinovi mu bjehu Jeser i Sovav i Ardon. 1CH 2:19 A kad umrije Azuva, Halev se oženi Efratom, koja mu rodi Ora; 1CH 2:20 A Or rodi Uriju, a Urija rodi Veseleila. 1CH 2:21 Potom otide Esron ka kæeri Mahira oca Galadova, i oženi se njom kad mu bijaše šezdeset godina, i ona mu rodi Seguva. 1CH 2:22 A Seguv rodi Jaira, koji imaše dvadeset i tri grada u zemlji Galadskoj. 1CH 2:23 Jer uze Gesurejima i Sircima sela Jairova i Kenat sa selima njegovijem, šezdeset gradova. To sve uzeše sinovi Mahira oca Galadova. 1CH 2:24 I kad umrije Esron u Halev-Efrati, žena Esronova Avija rodi mu Ashora oca Tekojanima. 1CH 2:25 A sinovi Jerameila prvenca Esronova bjehu: prvenac Aram, pa Vuna i Oren i Osem i Ahija. 1CH 2:26 Imaše i drugu ženu Jerameilo, po imenu Ataru, ona je mati Onamova. 1CH 2:27 A sinovi Arama prvenca Jerameilova bjehu: Mas i Jamin i Eker. 1CH 2:28 I sinovi Onamovi bjehu: Samaj i Jadaj; a sinovi Samajevi: Nadav i Avisur. 1CH 2:29 I ime ženi Avisurovoj bješe Avihaila, koja mu rodi Avana i Molida. 1CH 2:30 A sinovi Nadavovi: Seled i Apaim; ali Seled umrije bez djece. 1CH 2:31 A sinovi Apailovi: Jesej; a sinovi Jesejevi: Sisan, i kæi Sisanova Alaja. 1CH 2:32 A sinovi Jadaja brata Samajeva: Jeter i Jonatan; ali Jeter umrije bez djece. 1CH 2:33 A sinovi Jonatanovi: Falet i Zaza. Ti bijahu sinovi Jerameilovi. 1CH 2:34 A Sisan ne imaše sinova nego kæeri; i imaše Sisan slugu Misirca po imenu Jaraju. 1CH 2:35 Zato Sisan dade kæer svoju Jaraji sluzi svojemu za ženu; a ona mu rodi Ataja. 1CH 2:36 A Ataj rodi Natana; a Natan rodi Zavada; 1CH 2:37 A Zavad rodi Eflala; a Eflal rodi Ovida; 1CH 2:38 A Ovid rodi Juja; a Juj rodi Azariju; 1CH 2:39 A Azarija rodi Helisa; a Helis rodi Eleasu; 1CH 2:40 A Eleasa rodi Sisamaja; a Sisamaj rodi Saluma; 1CH 2:41 A Salum rodi Jekamiju; a Jekamija rodi Elisama. 1CH 2:42 A sinovi Haleva brata Jerameilova bjehu: Misa prvenac njegov, otac Zifejima; pa sinovi Marise oca Hevronova. 1CH 2:43 A sinovi Hevronovi: Korej i Tafuja i Rekem i Sema. 1CH 2:44 A Sema rodi Rama oca Jorkoamova; a Rekem rodi Samaja. 1CH 2:45 A sin Samajev bješe Maon, a taj Maon bi otac Vet-Suru. 1CH 2:46 I Gefa inoèa Halevova rodi Harana i Mosu i Gazesa. 1CH 2:47 A sinovi Jadajevi: Regem i Jotam i Gisan i Felet i Gefa i Sagaf. 1CH 2:48 Maha inoèa Halevova rodi Severa i Tirhanu. 1CH 2:49 Rodi i Sagafa oca Madmancima i Sevu oca Mahvincima i Gavajanima; a kæi Halevova bijaše Ahsa. 1CH 2:50 Ovo bijahu sinovi Haleva sina Ora prvenca Efratina; Soval otac Kirijat-Jarimu, 1CH 2:51 Salma otac Vitlejemu, Aref otac Vet-Gaderu. 1CH 2:52 A imaše sinove Soval otac Kirijat-Jarimu: Aroja i Asi-Amenuhota. 1CH 2:53 A porodice Kirijat-jarimske bjehu: Jetrani i Fuæani i Sumaæani i Misrajani. Od njih izidoše Saraæani i Estaoljani. 1CH 2:54 Sinovi Salmini: Vitlejemci i Netofaæani, Ataroæani od doma Joavova, i Zorani, polovina Manahaæana, 1CH 2:55 I porodice pisarske u Javisu, Tiraæani, Simeaæani, Suhaæani; to su Keneji, koji se narodiše od Emata, oca doma Rihavova. 1CH 3:1 A ovo su sinovi Davidovi koji mu se rodiše u Hevronu: prvenac Amnon od Ahinoame Jezraeljanke, drugi Danilo od Avigeje Karmilke, 1CH 3:2 Treæi Avesalom, sin Mahe kæeri Talmaja cara Gesurskoga, èetvrti Adonija, sin Agitin, 1CH 3:3 Peti Sefatija od Avitale, šesti Itram od Egle žene njegove. 1CH 3:4 Šest mu se rodi u Hevronu, gdje carova sedam godina i šest mjeseca, a trideset i tri carova u Jerusalimu. 1CH 3:5 A ovi mu se rodiše u Jerusalimu: Samaja i Sovav i Natan i Solomun, èetiri, od Vitsaveje kæeri Amilove. 1CH 3:6 I Jevar i Elisama i Elifalet, 1CH 3:7 I Noga i Nefeg i Jafija, 1CH 3:8 I Elisama i Elijada i Elifelet, devet, 1CH 3:9 Sve sinovi Davidovi osim sinova inoèa njegovijeh i osim Tamare sestre njihove. 1CH 3:10 A sin Solomunov bijaše Rovoam, a njegov sin Avija, a njegov sin Asa, a njegov sin Josafat, 1CH 3:11 A njegov sin Joram, a njegov sin Ohozija, a njegov sin Joas, 1CH 3:12 A njegov sin Amasija, a njegov sin Azarija, a njegov sin Jotam, 1CH 3:13 A njegov sin Ahaz, a njegov sin Jezekija, a njegov sin Manasija, 1CH 3:14 A njegov sin Amon, a njegov sin Josija. 1CH 3:15 A sinovi Josijini: prvenac Joanan, drugi Joakim, treæi Sedekija, èetvrti Salum. 1CH 3:16 A sinovi Joakimovi: Jehonija sin mu, i njegov sin Sedekija. 1CH 3:17 A sinovi Jehonije sužnja: Salatilo sin mu. 1CH 3:18 A njegovi sinovi Malhiram i Fedaja i Senasar, Jekamija, Osama i Nedavija. 1CH 3:19 A sinovi Fedajini: Zorovavelj i Simej; a sinovi Zorovaveljevi: Mesulam i Ananija i sestra im Selometa. 1CH 3:20 A sinovi Mesulamovi: Asuva i Oilo i Varahija i Asadija i Jusavesed, pet. 1CH 3:21 A sinovi Ananijini: Felatija i Jesaja, sinovi Refajini, sinovi Arnanovi, sinovi Ovadijini, sinovi Sehanijini. 1CH 3:22 A sinovi Sehanijini: Semaja, i sinovi Semajini: Hatus i Igeal i Varija i Nearija i Safat, šest. 1CH 3:23 A sinovi Nearijini: Elioinaj i Jezekija i Azrikam, tri. 1CH 3:24 A sinovi Elioinajevi: Odaja i Eliasiv i Felaja i Akuv i Joanan i Dalaja i Anan, sedam. 1CH 4:1 Sinovi Judini bjehu: Fares, Esron i Harmija i Or i Soval. 1CH 4:2 A Reaja sin Sovalov rodi Jata, a Jat rodi Ahumaja i Lada. To su porodice Saratske. 1CH 4:3 A ovo su od oca Itama: Jezrael i Jesma i Jedvas, a sestri njihovoj bješe ime Aselelfonija. 1CH 4:4 I Fanuilo bješe otac Gedoru, i Eser otac Husin. To bijahu sinovi Ora prvenca Efrate oca Vitlejemcima. 1CH 4:5 A Ashor otac Tekujanima imaše dvije žene, Elu i Naru. 1CH 4:6 I Nara mu rodi Ahuzama i Efera i Temana i Ahastara. To su sinovi Narini. 1CH 4:7 A sinovi Elini: Sered, Jesoar i Etnan. 1CH 4:8 A Kos rodi Anuva i Sovivu i porodice Aharila sina Arumova. 1CH 4:9 A Javis bješe slavniji od svoje braæe, i mati mu nadje ime Javis govoreæi: rodih ga s bolom. 1CH 4:10 I Javis prizva Boga Izrailjeva govoreæi: o da bi me blagoslovio i raširio meðe moje, i ruka tvoja da bi bila sa mnom, i da bi me saèuvao oda zla da me ne ucvijeli! I uèini Bog za što ga moli. 1CH 4:11 A Heluv brat Sujin rodi Mehira. On bi otac Estonov. 1CH 4:12 A Eston rodi Vet-Rafu i Feseju i Tehinu oca gradu Nasu. To su ljudi Rihavovi. 1CH 4:13 A sinovi Kenezovi bjehu Gotonilo i Seraja. A sinovi Gotonilovi: Atat. 1CH 4:14 A Meonotaj rodi Ofru; a Seraja rodi Joava, oca onijeh što žive u dolini drvodjeljskoj, jer bijahu drvodjelje. 1CH 4:15 A sinovi Haleva sina Jefonijina bijahu Ir, Ila i Nam. A sin Ilin bješe Kenez. 1CH 4:16 A sinovi Jeleleilovi: Zif i Zifa, Tirija i Asareilo. 1CH 4:17 A sinovi Ezrini: Jeter i Mered i Efer i Jalon; a žena Meredova rodi Marijama i Samaja i Jesvu, oca Estemoji. 1CH 4:18 A žena njegova Judija rodi Jereda oca Gedoru, i Evera oca Sohotu, i Jekutila oca Zanoji. A to bijahu sinovi Vitije kæeri Faraonove, kojom se oženi Mered. 1CH 4:19 A sinovi žene Odijine sestre Nama oca Keili bijahu Garmija i Estemoja Mahaæanin. 1CH 4:20 A sinovi Simonovi: Amnon i Rina i Ven-Anan i Tilon. A sinovi Jesejevi: Zohet i Ven-Zohet. 1CH 4:21 A sinovi Sile sina Judina: Ir otac Lihu, i Lada otac Marisi, i porodice doma platnarskoga, doma Asvejina. 1CH 4:22 I Jokim i Hasivljani, i Joas i Saraf, koji vladahu u Moavskoj, i Jasuvi-Lehem. Ali to su stare stvari. 1CH 4:23 To bijahu lonèari i življahu u sadovima i zabranima, i bijahu ondje kod cara za njegove poslove. 1CH 4:24 Sinovi Simeunovi: Nemuilo i Jamin, Jariv, Zera, Saul; 1CH 4:25 A njegov sin Salum, a njegov sin Mivsam, a njegov sin Misma. 1CH 4:26 A sinovi Mismini: Amuilo sin mu, i njegov sin Zahur, i njegov sin Simej. 1CH 4:27 A Simej imaše šesnaest sinova i šest kæeri; a braæa njegova nemahu mnogo sinova, i sve porodice njihove ne bješe tako mnogo kao sinova Judinijeh. 1CH 4:28 A življahu u Virsaveji i Moladi i Asar-Sualu, 1CH 4:29 I u Vali i u Asemu i u Toladu, 1CH 4:30 I u Vetuilu i u Ormi i u Siklagu, 1CH 4:31 I u Vet-Marhavotu i u Asar-Susimu i u Vet-Vireju i u Saraimu. To bjehu gradovi njihovi do cara Davida. 1CH 4:32 A sela njihova bijahu Itam i Ajin, Rimon i Tohen i Asan, pet gradova, 1CH 4:33 I sva sela njihova što bijahu oko tijeh gradova do Vala. To bijahu stanovi njihovi po rodu njihovu. 1CH 4:34 A Mesovav i Jamlih i Josa sin Amasijin, 1CH 4:35 I Joilo i Juj sin Josivije sina Seraje sina Asilova, 1CH 4:36 I Elioinaj i Jakova i Jesohaja i Asaja i Adilo i Jesimilo i Venaja, 1CH 4:37 I Zisa sin Sifija sina Alona sina Jedaje sina Simrija sina Semajina; 1CH 4:38 Ti imenovani bijahu knezovi u porodicama svojim, i domovi otaca njihovijeh umnožiše se veoma. 1CH 4:39 I zato otidoše u Gedor do istoène strane doline da traže pašu stoci svojoj. 1CH 4:40 I naðoše pašu obilatu i dobru i zemlju prostranu i mirnu i rodnu, jer prije ondje življahu koji bijahu od Hama. 1CH 4:41 Ti dakle zapisani po imenu došavši za Jezekije cara Judina razbiše šatore njihove i stanovnike koji se naðoše ondje, i pobiše ih kao proklete da ne osta nijedan do danas, i naseliše se mjesto njih, jer ondje bijaše paše za stoku njihovu. 1CH 4:42 A izmeðu njih, sinova Simeunovijeh, izide na goru Sir pet stotina ljudi, a poglavice im bijahu Felatija i Nearija i Refaja i Ozilo, sinovi Jesejevi. 1CH 4:43 I pobiše ostatak što bijahu utekli izmeðu Amalika, i naseliše se ondje do današnjega dana. 1CH 5:1 A sinovi Ruvima prvenca Izrailjeva, jer on bijaše prvenac, ali kad oskrvni postelju oca svojega, dano bi njegovo prvenaštvo sinovima Josifa sina Izrailjeva, ali ne tako da se broji prvenac, 1CH 5:2 Jer Juda bi najsilniji meðu braæom svojom i od njega je voð, ali prvenaštvo dobi Josif; 1CH 5:3 Sinovi Ruvima prvenca Izrailjeva bijahu: Anoh i Faluj, Esron i Harmija, 1CH 5:4 Sinovi Joilovi: Semaja sin mu, a njegov sin Gog, a njegov sin Simej, 1CH 5:5 A njegov sin Miha, a njegov sin Reaja, a njegov sin Val, 1CH 5:6 A njegov sin Veira, kojega odvede Telgat-Felnasar car Asirski; on bijaše knez plemena Ruvimova. 1CH 5:7 A braæi njegovoj po porodicama njihovijem kad se izbrojiše po koljenima svojim, bješe knez Jeilo i Zaharija, 1CH 5:8 I Vela sin Azaza sina Seme sina Joilova; on življaše u Aroiru i do Nevona i Valmeona. 1CH 5:9 Potom življaše k istoku dori do pustinje od rijeke Efrata, jer im se stoka umnoži u zemlji Galadskoj. 1CH 5:10 I za vremena Saulova vojevaše na Agarene, koji izgiboše od ruke njihove; i tako se naseliše u šatorima njihovijem po svemu istoènom kraju zemlje Galadske. 1CH 5:11 A sinovi Gadovi življahu prema njima u zemlji Vasanskoj do Salhe. 1CH 5:12 Joilo im bijaše poglavar, a Safan drugi, pa Janaj i Safat u Vasanu. 1CH 5:13 A braæa njihova po domovima otaèkim bijahu: Mihailo i Mesulam i Seva i Joraj i Jahan i Zije i Ever, sedmorica. 1CH 5:14 Ti bijahu sinovi Avihaila sina Urija sina Jaroje sina Galada sina Mihaila sina Jesisaja sina Jadona sina Vuzova. 1CH 5:15 Ahije sin Avdila sina Gunijeva bijaše poglavar u domu otaca njihovijeh. 1CH 5:16 I življahu u Galadu, u Vasanu i u selima njegovijem i u svijem podgraðima Saronskim do meða njegovijeh. 1CH 5:17 Svi ovi biše izbrojeni za vremena Jotama cara Judina i za vremena Jerovoama cara Izrailjeva. 1CH 5:18 Sinova Ruvimovijeh i Gadovijeh i polovine plemena Manasijina, hrabrijeh ljudi, što nošahu štit i maè, i zatezahu luk, i vještijeh boju, bijaše èetrdeset i èetiri tisuæe i sedam stotina i šezdeset, koji iðahu na vojsku; 1CH 5:19 I vojevaše na Agarene, na Jetureje i Nafiseje i Nodaveje, 1CH 5:20 I doðe im pomoæ suprot njih, i Agareni im biše dani u ruke i sve što imahu; jer zavapiše k Bogu u boju, i usliši ih, jer se pouzdaše u nj. 1CH 5:21 I zaplijeniše stoku njihovu, pedeset tisuæa kamila i dvjesta i pedeset tisuæa ovaca i dvije tisuæe magaraca i sto tisuæa duša ljudskih. 1CH 5:22 A ranjenijeh mnogo pade; jer taj boj bi od Boga; i nastavaše na mjestu njihovu do seobe svoje. 1CH 5:23 A sinovi polovine plemena Manasijina življahu u toj zemlji od Vasana do Val-Ermona i Senira, do gore Ermona; bijahu se umnožili. 1CH 5:24 A ovo bijahu poglavari u domu otaca njihovijeh: Efer i Jesej i Elilo i Azrilo i Jeremija i Odavija i Jadilo, ljudi hrabri i na glasu, poglavari u domu otaca svojih. 1CH 5:25 Ali kad zgriješiše Bogu otaca svojih i èiniše preljubu za bogovima naroda one zemlje, koje Bog istrijebi ispred njih, 1CH 5:26 Podiže Bog Izrailjev duh Fula cara Asirskoga i duh Telgat-Felnasara cara Asirskoga, i preseliše pleme Ruvimovo i pleme Gadovo i polovinu plemena Manasijina, i odvedoše ih u Alu i u Avor i u Aru, i na rijeku Gozan, gdje ostaše do danas. 1CH 6:1 Sinovi Levijevi bijahu: Girson, Kat i Merarije. 1CH 6:2 A sinovi Katovi: Amram, Isar i Hevron i Ozilo. 1CH 6:3 A sinovi Amramovi: Aron i Mojsije, i kæi Marija. A sinovi Aronovi: Nadav i Avijud i Eleazar i Itamar. 1CH 6:4 Eleazar rodi Finesa; a Fines rodi Avisuju; 1CH 6:5 A Avisuja rodi Vukija; a Vukije rodi Oziju; 1CH 6:6 A Ozija rodi Zeraju; a Zeraja rodi Merajota; 1CH 6:7 A Merajot rodi Amariju; a Amarija rodi Ahitova; 1CH 6:8 A Ahitov rodi Sadoka; a Sadok rodi Ahimasa; 1CH 6:9 A Ahimas rodi Azariju; a Azarija rodi Joanana; 1CH 6:10 A Joanan rodi Azariju, koji bi sveštenik u domu što sazida Solomun u Jerusalimu; 1CH 6:11 A Azarija rodi Amariju; a Amarija rodi Ahitova; 1CH 6:12 A Ahitov rodi Sadoka; a Sadok rodi Saluma; 1CH 6:13 A Salum rodi Helkiju; a Helkija rodi Azariju; 1CH 6:14 A Azarija rodi Seraju; a Seraja rodi Josedeka. 1CH 6:15 A Josedek otide kad Gospod preseli Judeje i Jerusalim rukom Navuhodonosorovom. 1CH 6:16 Sinovi Levijevi bijahu: Girson, Kat i Merarije. 1CH 6:17 A ovo su imena sinovima Girsonovijem: Lovenije i Simej. 1CH 6:18 A sinovi Katovi bjehu: Amram i Isar i Hevron i Ozilo. 1CH 6:19 Sinovi Merarijevi: Molija i Musija. I ovo su porodice Levitske po ocima svojim: 1CH 6:20 Girsonova: Lovenije sin mu, a njegov sin Jat, a njegov sin Zima, 1CH 6:21 A njegov sin Joah, a njegov sin Ido, a njegov sin Zera, a njegov sin Jetraj. 1CH 6:22 Sinovi Katovi: Aminadav sin mu, a njegov sin Korej, a njegov sin Asir. 1CH 6:23 A njegov sin Elkana, a njegov sin Evijasaf, a njegov sin Asir, 1CH 6:24 A njegov sin Tahat, a njegov sin Urilo, a njegov sin Ozija, a njegov sin Saul. 1CH 6:25 A sinovi Elkanini: Amasaj i Ahimot, 1CH 6:26 Elkana; sinovi Elkanini: Sufija sin mu, a njegov sin Mahat; 1CH 6:27 A njegov sin Elijav, a njegov sin Jeroam, a njegov sin Elkana. 1CH 6:28 A sinovi Samuilovi: Vasnija prvenac, pa Avija. 1CH 6:29 Sinovi Merarijevi: Molija, a njegov sin Lovenije, a njegov sin Simej, a njegov sin Uza, 1CH 6:30 A njegov sin Simaja, a njegov sin Agija, a njegov sin Asaja. 1CH 6:31 A ovo su koje postavi David da pjevaju u domu Gospodnjem, kad se namjesti kovèeg, 1CH 6:32 Koji služahu pred šatorom od sastanka pjevajuæi, dok ne sazida Solomun dom Gospodnji u Jerusalimu, i stajahu po redu svom u službi svojoj; 1CH 6:33 Ovi su što stajahu i sinovi njihovi: od sinova Katovijeh Eman pjevaè, sin Joila sina Samuila, 1CH 6:34 Sina Elkane, sina Jeroama, sina Elila, sina Toje, 1CH 6:35 Sina Sufa, sina Elkane, sina Mata, sina Amasaja, 1CH 6:36 Sina Elkane, sina Joila, sina Azarije, sina Sofonije, 1CH 6:37 Sina Tahate, sina Asira, sina Aviasafa, sina Koreja, 1CH 6:38 Sina Isara, sina Kata, sina Levija, sina Izrailjeva. 1CH 6:39 I brat mu Asaf, koji mu stajaše s desne strane; a Asaf bijaše sin Varahije, sina Simeje, 1CH 6:40 Sina Mihaila, sina Vasije, sina Malhije, 1CH 6:41 Sina Etnija, sina Zera, sina Adaje, 1CH 6:42 Sina Etana, sina Zime, sina Simeja, 1CH 6:43 Sina Jata, sina Girsona, sina Levijeva. 1CH 6:44 A sinovi Merarijevi, braæa njihova, stajahu s lijeve strane: Etan sin Kisije, sina Avdija, sina Maluha, 1CH 6:45 Sina Asavije, sina Amasije, sina Helkije, 1CH 6:46 Sina Amsije, sina Vanije, sina Samira, 1CH 6:47 Sina Molije, sina Musije, sina Merarija, sina Levijeva. 1CH 6:48 A braæa njihova, ostali Leviti, biše odreðeni na svu službu u šatoru doma Božijega. 1CH 6:49 A Aron i sinovi njegovi paljahu na oltaru za žrtve paljenice i na oltaru kadionom, vršeæi sve poslove u svetinji nad svetinjama, i èineæi oèišæenje za Izrailja po svemu kako je zapovjedio Mojsije sluga Božji. 1CH 6:50 A ovo su sinovi Aronovi: Eleazar sin mu, a njegov sin Fines, a njegov sin Avisuja, 1CH 6:51 A njegov sin Vukije, a njegov sin Ozije, a njegov sin Zeraja, 1CH 6:52 A njegov sin Merajot, a njegov sin Amarija, a njegov sin Ahitov, 1CH 6:53 A njegov sin Sadok, a njegov sin Ahimas. 1CH 6:54 A ovo su im stanovi po gradovima njihovijem u meðama njihovijem: sinovima Aronovijem od porodice Katove dopade ždrijebom, 1CH 6:55 I dadoše im Hevron u zemlji Judinoj, i podgraða njegova oko njega; 1CH 6:56 A polje gradsko i sela njegova dadoše Halevu sinu Jefonijinu; 1CH 6:57 Dadoše dakle sinovima Aronovijem gradove Judine: Hevron utoèište, i Livnu i podgraða njezina, i Jatir i Estemoju i podgraða njezina, 1CH 6:58 I Ilon i podgraða njegova, Devir i podgraða njegova, 1CH 6:59 I Asan i podgraða njegova, i Vet-Semes i podgraða njegova; 1CH 6:60 A od plemena Venijaminova: Gavaju i podgraða njezina, i Alemet i podgraða njegova, i Anatot i podgraða njegova; svega gradova njihovijeh trinaest po porodicama njihovijem. 1CH 6:61 I ostalijem sinovima Katovijem od porodice toga plemena daše ždrijebom od polovine plemena, od polovine Manasijine deset gradova. 1CH 6:62 A sinovima Girsonovijem po porodicama njihovijem trinaest gradova od plemena Isaharova i od plemena Asirova i od plemena Neftalimova i od plemena Manasijina u Vasanu. 1CH 6:63 Sinovima Merarijevim po porodicama njihovijem daše ždrijebom od plemena Ruvimova i od plemena Gadova i od plemena Zavulonova dvanaest gradova. 1CH 6:64 Tako daše sinovi Izrailjevi Levitima te gradove i podgraða njihova. 1CH 6:65 I daše ždrijebom od plemena sinova Judinijeh i od plemena sinova Simeunovijeh i od plemena sinova Venijaminovijeh te gradove, koje imenovaše poimence. 1CH 6:66 I onima koji bijahu od roda sinova Katovijeh a gradovi njihovi i meðe njihove bijahu u plemenu Jefremovu, 1CH 6:67 Njima daše grad za utoèište Sihem i podgraða njegova u gori Jefremovoj, i Gezer i podgraða njegova, 1CH 6:68 I Jokmeam i podgraða njegova, i Vet-Oron i podgraða njegova, 1CH 6:69 I Ejalon i podgraða njegova, i Gat-Rimon i podgraða njegova, 1CH 6:70 I od polovine plemena Manasijina Anir i podgraða njegova, i Vileam i podgraða njegova, porodicama sinova Katovijeh ostalijem. 1CH 6:71 A sinovima Girsonovijem daše od porodice polovine plemena Manasijina Golan u Vasanu i podgraða njegova, i Astarot i podgraða njegova; 1CH 6:72 A od plemena Isaharova Kedes i podgraða njegova, Davrat i podgraða njegova, 1CH 6:73 I Ramot i podgraða njegova, i Anim i podgraða njegova; 1CH 6:74 A od plemena Asirova Masal i podgraða njegova, i Avdon i podgraða njegova, 1CH 6:75 I Hukok i podgraða njegova, i Reov i podgraða njegova; 1CH 6:76 A od plemena Neftalimova Kedes u Galileji i podgraða njegova, i Amon i podgraða njegova, i Kirijatajim i podgraða njegova. 1CH 6:77 Sinovima Merarijevim ostalijem daše od plemena Zavulonova Rimon i podgraða njegova, Tavor i podgraða njegova; 1CH 6:78 A preko Jordana prema Jerihonu na istoènoj strani Jordana, od plemena Ruvimova Vosor u pustinji i podgraða njegova, i Jasu i podgraða njezina, 1CH 6:79 I Kedimot i podgraða njegova, i Mifat i podgraða njegova; 1CH 6:80 A od plemena Gadova Ramot u Galadu i podgraða njegova, i Mahanajim i podgraða njegova, 1CH 6:81 I Esevon i podgraða njegova, i Jazir i podgraða njegova. 1CH 7:1 A sinovi Isaharovi bijahu: Tola i Fuja i Jasuv i Simron, èetvorica. 1CH 7:2 A sinovi Tolini: Ozije i Refaja i Jerilo i Jamaj i Jefsam i Samuilo, poglavari otaèkih domova svojih od Tole, hrabri ljudi u porodicama svojim; bješe ih za vremena Davidova na broj dvadeset i dvije tisuæe i šest stotina. 1CH 7:3 A sinovi Ozijevi: Izraja, i sinovi Izrajini: Mihailo i Ovadija i Joilo i Jesija, skupa pet poglavara. 1CH 7:4 I s njima u porodicama njihovijem po domovima otaca njihovijeh bješe vojnika trideset i šest tisuæa, jer imahu mnogo žena i sinova. 1CH 7:5 I braæe njihove po svijem domovima Isaharovijem, hrabrijeh ljudi, bijaše osamdeset i sedam tisuæa, svega izbrojenijeh. 1CH 7:6 Sinovi Venijaminovi: Vela i Veher i Jediailo, trojica. 1CH 7:7 A sinovi Velini: Esvon i Ozije i Ozilo i Jerimot i Irije, pet poglavara domova otaèkih, hrabri ljudi; na broj ih bješe dvadeset i dvije tisuæe i trideset i èetiri. 1CH 7:8 A sinovi Veherovi: Zemira i Joas i Elijezer i Elioinaj i Amrije i Jerimot i Avija i Anatot i Alamet, svi sinovi Veherovi. 1CH 7:9 I izbrojenijeh po porodicama svojim, po poglavarima otaèkoga doma svojega, bješe ih dvadeset tisuæa i dvjesta hrabrijeh ljudi. 1CH 7:10 A sinovi Jediailovi: Valan, i sinovi Valanovi: Jeus i Venijamin i Ehud i Hanana i Zitan i Tarsis i Ahisar. 1CH 7:11 Svijeh ovijeh sinova Jediailovih po poglavarima porodica otaèkih, hrabrijeh ljudi, bješe sedamdeset tisuæa i dvjesta, koji iðahu na vojsku. 1CH 7:12 I Sufeji i Upeji bijahu sinovi Irovi, i Useji sinovi Ahirovi. 1CH 7:13 Sinovi Neftalimovi: Jasilo i Gunije i Jeser i Salum, sinovi Valini. 1CH 7:14 Sinovi Manasijini: Azrilo, kojega mu žena rodi; inoèa njegova Sirka rodi Mahira, oca Galadova; 1CH 7:15 A Mahir se oženi od Upeja i Sufeja, a ime sestri njihovoj bješe Maha; a ime drugomu bješe Salpad; a Salpad imaše kæeri. 1CH 7:16 A Maha žena Mahirova rodi sina, kojemu nadje ime Fares, a bratu mu nadje ime Seres, a njegovi sinovi bjehu Ulam i Rakem. 1CH 7:17 I sinovi Ulamovi: Vedan. To su sinovi Galada sina Mahira sina Manasijina. 1CH 7:18 A sestra njegova Amoleketa rodi Isuda i Avijezera i Malu. 1CH 7:19 A sinovi Semidini bejahu Ahijan i Sihem i Lihija i Anijam. 1CH 7:20 A sinovi Jefremovi: Sutala, a njegov sin Vered, a njegov sin Tahat, a njegov sin Eleada, a njegov sin Tahat, 1CH 7:21 A njegov sin Zavad, a njegov sin Sutala i Eser i Elead. A njih ubiše ljudi iz Gata, roðeni u zemlji, jer sidoše da im uzmu stoku. 1CH 7:22 Zato tužaše Jefrem otac njihov dugo vremena, i doðoše braæa njegova da ga tješe. 1CH 7:23 Potom leže sa ženom svojom, a ona zatrudnje i rodi sina, i on mu nadje ime Verija, jer nesreæa zadesi dom njegov. 1CH 7:24 I kæi mu bješe Sera, koja sazida Vetoron donji i gornji i Uzen-Seru. 1CH 7:25 I sin mu bješe Refa i Resef, a njegov sin bješe Tela, a njegov sin Tahan, 1CH 7:26 A njegov sin Ladan, a njegov sin Amijud, a njegov sin Elisama, 1CH 7:27 A njegov sin Non, a njegov sin Isus. 1CH 7:28 A dostojanje njihovo i naselje bješe Vetilj i sela njegova, i s istoka Naran, a sa zapada Gezer i sela njegova, i Sihem i sela njegova do Gaze i sela njezinijeh. 1CH 7:29 I pokraj sinova Manasijinih Vet-San i sela njegova, Tanah i sela njegova, Megidon i sela njegova, Dor i sela njegova; tu nastavahu sinovi Josifa sina Izrailjeva. 1CH 7:30 Sinovi Asirovi bijahu Jemna i Jesva i Jesvaj i Verija, i Sera sestra njihova. 1CH 7:31 A sinovi Verijini: Ever i Malhilo; ovaj je otac Virzavitov. 1CH 7:32 A Ever rodi Jaflita i Somira i Hotama i Suju sestru njihovu. 1CH 7:33 A sinovi Jaflitovi bijahu: Fasah i Vimal i Asvat; to bijahu sinovi Jaflitovi. 1CH 7:34 A sinovi Somirovi: Ahije i Roga, Jehuva i Aram. 1CH 7:35 A sinovi Elema brata njegova: Sofa i Jemna i Selis i Amal. 1CH 7:36 Sinovi Sofini: Suja i Arnefer i Sogal i Verije i Jemra, 1CH 7:37 I Vosor i Od i Sama i Silisa i Itran i Veira. 1CH 7:38 A sinovi Jeterovi: Jefonija i Fispa i Ara. 1CH 7:39 I sinovi Ulini: Arah i Anilo i Risija. 1CH 7:40 Svi ovi bijahu sinovi Asirovi, poglavari domova otaèkih, izabrani, hrabri ljudi, poglavari meðu knezovima. Bješe ih za vojsku na broj dvadeset i šest tisuæa ljudi. 1CH 8:1 A Venijamin rodi Velu prvenca svojega, Asvila drugoga, i Aru treæega, 1CH 8:2 Noja èetvrtoga, i Rafu petoga. 1CH 8:3 A sinovi Velini bijahu: Adar i Gira i Avijud, 1CH 8:4 I Avisuja i Naman i Ahoja, 1CH 8:5 I Gira i Sefuvan i Uram. 1CH 8:6 A ovi bijahu sinovi Ehudovi, bijahu poglavari domova otaèkih onima koji življahu u Gavaji, te ih preseliše u Manahat: 1CH 8:7 Naman i Ahija i Gira, on ih preseli; i rodi Uzu i Ahijuda. 1CH 8:8 A Sarajim, pošto ih posla, rodi sinove u zemlji Moavskoj s Usimom i Varom ženama svojim. 1CH 8:9 Rodi s Odesom ženom svojom Jovava i Siviju i Misu i Malhama, 1CH 8:10 I Jeusa i Sahiju i Mirmu; ti bijahu sinovi njegovi, poglavari domova otaèkih. 1CH 8:11 A s Usimom rodi Avitova i Elfala. 1CH 8:12 I sinovi Elfalovi bjehu: Ever i Misam i Samed; on sazida Onon i Lod i sela njegova; 1CH 8:13 I Verija i Sema, koji bijahu poglavari domova otaèkih onima koji življahu u Ejalonu; oni istjeraše stanovnike Gatske; 1CH 8:14 A Ahijo, Sasak i Jeremot, 1CH 8:15 I Zevadija i Arad i Ader, 1CH 8:16 I Mihailo i Jespa i Joha bjehu sinovi Verijini; 1CH 8:17 A Zavadija i Mesulam i Ezekije i Ever, 1CH 8:18 I Ismeraj i Jezlija i Jovav bjehu sinovi Elfalovi; 1CH 8:19 A Jakim i Zihrije i Zavdije, 1CH 8:20 I Elinaj i Ziltaj i Elilo, 1CH 8:21 I Adaja i Veraja i Simrat bjehu sinovi Semini; 1CH 8:22 A Jesvan i Ever i Elilo, 1CH 8:23 I Avdon i Zihrije i Anan, 1CH 8:24 I Ananija i Elam i Antonija, 1CH 8:25 I Jefedija i Fanuilo bjehu sinovi Sasakovi; 1CH 8:26 A Samseraj i Searija i Gotolija, 1CH 8:27 I Jaresija i Ilija i Zihrije bjehu sinovi Jeroamovi. 1CH 8:28 To bjehu poglavari domova otaèkih po porodicama svojim, i nastavahu u Jerusalimu. 1CH 8:29 A u Gavaonu nastavaše otac Gavaonu; a ženi mu bješe ime Maha. 1CH 8:30 A sin prvenac njegov bješe Avdon, pa Sur i Kis i Val i Nadav, 1CH 8:31 I Gedor i Ahijo i Zaher, 1CH 8:32 I Miklot, koji rodi Simeju. I oni življahu prema braæi svojoj u Jerusalimu s braæom svojom. 1CH 8:33 A Nir rodi Kisa; a Kis rodi Saula; a Saul rodi Jonatana i Malhisuja i Avinadava i Esvala. 1CH 8:34 A sin Jonatanov bješe Merival; a Merival rodi Mihu; 1CH 8:35 A Mišini sinovi bjehu: Fiton i Meleh i Tareja i Ahaz. 1CH 8:36 A Ahaz rodi Joadu; a Joada rodi Alemeta i Azmaveta i Zimrija. A Zimrije rodi Mosu; 1CH 8:37 A Mosa rodi Vineju; a njegov sin bješe Rafa, a njegov sin Eleasa, a njegov sin Asilo. 1CH 8:38 A Asilo imaše šest sinova, kojima su imena: Azrikam, Voheruj i Ismailo i Searija, i Ovadija i Anan. Ti svi bjehu sinovi Asilovi. 1CH 8:39 A sinovi Iseka brata njegova: Ulam prvenac mu, Jeus drugi, i Elifelet treæi. 1CH 8:40 I bijahu sinovi Ulamovi junaci, koji natezahu luk, i imahu mnogo sinova i unuka, sto i pedeset. Svi ti bjehu od sinova Venijaminovijeh. 1CH 9:1 I tako sav Izrailj bi izbrojen, i eto zapisani su u knjizi o carevima Izrailjevijem i Judinijem; i biše preseljeni u Vavilon za bezakonje svoje. 1CH 9:2 A koji prije nastavahu na dostojanju svojem po gradovima svojim, Izrailjci, sveštenici, Leviti i Netineji, 1CH 9:3 Nastavahu u Jerusalimu i od sinova Judinijeh i sinova Venijaminovijeh i od sinova Jefremovijeh i Manasijinih: 1CH 9:4 Gutaj sin Amijuda sina Amrija, sina Imrija, sina Venija, od sinova Faresa sina Judina; 1CH 9:5 I od sinova Silonovijeh: Asaja prvenac i sinovi njegovi; 1CH 9:6 A od sinova Zerinijeh Jeuilo i braæe njegove šest stotina i devedeset; 1CH 9:7 A od sinova Venijaminovijeh Saluj sin Mesulama sina Oduje, sina Asenujina, 1CH 9:8 I Jevnija sin Jeroamov, i Ila sin Ozija sina Mahrijeva, i Mesulam sin Sefatije sina Raguila, sina Ivnijina; 1CH 9:9 I braæe njihove po porodicama svojim devet stotina pedeset i šest; svi bjehu ljudi poglavari od porodica po domovima otaca svojih. 1CH 9:10 A od sveštenika: Jedaja i Jojariv i Jahin, 1CH 9:11 I Azarija sin Helkije sina Mesulama, sina Sadoka, sina Merajota, sina Ahitovova, starješina u domu Gospodnjem, 1CH 9:12 I Adaja sin Jeroama sina Pashora, sina Malhijina, i Masaj sin Adila sina Jazire, sina Mesulama, sina Mesilemita, sina Imirova; 1CH 9:13 I braæe njihove, poglavara otaèkih domova svojih, tisuæa i sedam stotina i šezdeset ljudi vrijednijeh na poslu u službi u domu Gospodnjem. 1CH 9:14 A od Levita Semaja sin Asuva, sina Azrikama, sina Asavijina, izmeðu sinova Merarijevih; 1CH 9:15 I Vakvakar i Eres i Galal i Matanija, sin Mihe sina Zihrija, sina Asafova; 1CH 9:16 I Ovadija sin Semaje sina Galala, sina Jedutunova, i Varahija sin Ase sina Elkanina, koji stanovaše u selima Netofatskim. 1CH 9:17 I vratari: Salum i Akuv i Talmon i Ahiman, i braæa njihova; a Salum bješe poglavar. 1CH 9:18 On do sada bijaše na vratima carskim k istoku; to bijahu vratari po èetama sinova Levijevih. 1CH 9:19 A Salum sin Koreja sina Evijasafa, sina Korejeva, i braæa njegova od doma oca njegova, sinovi Korejevi, u poslu službenom èuvahu pragove kod šatora, kao što oci njihovi u okolu Gospodnjem èuvahu ulazak; 1CH 9:20 A nad njima bješe starješina Fines sin Eleazarov, i Gospod bijaše s njim. 1CH 9:21 Zaharija sin Meselemijin bijaše vratar na vratima šatora od sastanka. 1CH 9:22 Svijeh ovijeh izabranijeh za vratare na pragovima bijaše dvjesta i dvanaest; biše popisani po selima svojim; David i Samuilo vidjelac postaviše ih radi vjernosti njihove, 1CH 9:23 Da oni i sinovi njihovi èuvaju stražu na vratima doma Gospodnjega, doma od šatora. 1CH 9:24 Na èetiri strane bijahu vratari: na istoku, na zapadu, na jugu i na sjeveru. 1CH 9:25 I braæa njihova po selima svojim dolažahu svakih sedam dana za svoje vrijeme da su s njima. 1CH 9:26 Jer u službi bijahu svagda èetiri prva vratara, Levita, i bijahu postavljeni nad klijetima i nad riznicama doma Božijega; 1CH 9:27 I oko doma Božijega noæivahu, jer na njima bijaše straža i dužni bijahu otvorati svako jutro. 1CH 9:28 I neki od njih bijahu nad posuðem službenijem, jer ga na broj unošahu i na broj iznošahu. 1CH 9:29 A neki od njih bijahu postavljeni nad drugim stvarima i nad svijem stvarima posveæenijem, nad brašnom i vinom i uljem i kadom i mirisima. 1CH 9:30 A neki sinovi sveštenièki gotovljahu mast od tijeh mirisa. 1CH 9:31 A Matatija izmeðu Levita, prvenac Salumov od porodice Korejeve, bijaše nad stvarima koje se peku u tavi. 1CH 9:32 A izmeðu sinova Katovijeh, braæe njihove, bijahu neki nad hljebom postavljenijem, gotoveæi ga svake subote. 1CH 9:33 Izmeðu njih bijahu i pjevaèi poglavari domova otaèkih meðu Levitima, koji stanovahu po klijetima bez drugoga posla, jer dan i noæ bijahu u svom poslu. 1CH 9:34 To su poglavari domova otaèkih meðu Levitima, po porodicama svojim, poglavari, i življahu u Jerusalimu. 1CH 9:35 A u Gavaonu stanovaše Jehilo otac Gavaonu; a ime ženi njegovoj bješe Maha; 1CH 9:36 A sin mu prvenac bješe Avdon, pa Sur i Kis i Val i Nir i Nadav, 1CH 9:37 I Gedor, i Ahijo i Zaharija i Miklot; 1CH 9:38 A Miklot rodi Simeama; i oni nastavahu prema braæi svojoj u Jerusalimu s braæom svojom. 1CH 9:39 A Nir rodi Kisa; a Kis rodi Saula; a Saul rodi Jonatana i Malhisuja i Avinadava i Esvala. 1CH 9:40 A sin Jonatanov bješe Merival; a Merival rodi Mihu. 1CH 9:41 A sinovi Mišini bjehu: Fiton i Meleh i Tareja. 1CH 9:42 A Ahaz rodi Jaru; a Jara rodi Alemeta i Azmaveta i Zimrija; a Zimrije rodi Mosu; 1CH 9:43 A Mosa rodi Vineju; a njegov sin bješe Refaja, a njegov sin Eleasa, a njegov sin Asilo. 1CH 9:44 Asilo pak imaše šest sinova, kojima su imena: Azrikam, Voheruj i Ismailo i Searija i Ovadija i Anan. To su sinovi Asilovi. 1CH 10:1 A Filisteji se pobiše s Izrailjem, i pobjegoše Izrailjci ispred Filisteja, i padahu mrtvi na gori Gelvuji. 1CH 10:2 I stigoše Filisteji Saula i sinove njegove, i pogubiše Filisteji Jonatana i Avinadava i Malhisuja, sinove Saulove. 1CH 10:3 I boj posta žešæi oko Saula, i naðoše ga strijelci, i on se uplaši od strijelaca. 1CH 10:4 I reèe Saul momku koji mu nošaše oružje: izvadi maè svoj, i probodi me da ne doðu ti neobrezani i narugaju mi se. Ali ne htje momak koji mu nošaše oružje, jer ga bješe vrlo strah. Tada Saul uze maè i baci se na nj. 1CH 10:5 A kad momak koji mu nošaše oružje vidje gdje umrije Saul, baci se i on na svoj maè, i umrije. 1CH 10:6 Tako pogibe Saul; i tri sina njegova i sva èeljad njegova pogiboše zajedno. 1CH 10:7 A kad svi Izrailjci koji bijahu u dolini vidješe gdje pobjegoše Izrailjci i gdje pogibe Saul i sinovi njegovi, ostaviše gradove svoje i pobjegoše, te doðoše Filisteji i ostaše u njima. 1CH 10:8 A sjutradan doðoše Filisteji da svlaèe mrtve, i naðoše Saula i sinove njegove gdje leže na gori Gelvuji. 1CH 10:9 I svukavši ga uzeše glavu njegovu i oružje njegovo, i poslaše u zemlju Filistejsku na sve strane da se objavi kod lažnijeh bogova njihovijeh i po narodu. 1CH 10:10 I ostaviše oružje njegovo u kuæi bogova svojih, a glavu mu objesiše u kuæi Dagonovoj. 1CH 10:11 A kad èuše svi u Javisu Galadskom sve što uèiniše Filisteji od Saula, 1CH 10:12 Podigoše se svi junaci i uzeše tijelo Saulovo i tjelesa sinova njegovijeh, i donesoše ih u Javis, i pogreboše kosti njihove pod hrastom u Javisu, i postiše sedam dana. 1CH 10:13 I tako pogibe Saul za bezakonje svoje, koje uèini Gospodu što ne sluša rijeèi Gospodnje i što traži da pita duh vraèarski, 1CH 10:14 A ne pita Gospoda; zato ga ubi, i prenese carstvo na Davida sina Jesejeva. 1CH 11:1 I sabraše se svi Izrailjci k Davidu u Hevron, i rekoše: evo, mi smo kost tvoja i tijelo tvoje. 1CH 11:2 I preðe dok Saul bijaše car ti si odvodio i dovodio Izrailja; i Gospod Bog tvoj rekao ti je: ti æeš pasti narod moj Izrailja; i ti æeš biti voð narodu mojemu Izrailju. 1CH 11:3 Tako doðoše sve starješine Izrailjeve k caru u Hevron, i uèini s njima David vjeru u Hevronu pred Gospodom, i pomazaše Davida za cara nad Izrailjem kao što bješe rekao Gospod preko Samuila. 1CH 11:4 Potom otide David sa svijem Izrailjem na Jerusalim, a to je Jevus, jer ondje bijahu Jevuseji, koji življahu u onoj zemlji. 1CH 11:5 I rekoše Jevušani Davidu: neæeš uæi ovamo. Ali David uze kulu Sion, to je grad Davidov. 1CH 11:6 Jer David reèe: ko prvi nadbije Jevuseje, biæe knez i vojvoda. I Joav sin Serujin izide prvi, i posta knez. 1CH 11:7 Poslije sjeðaše David u tom gradu, zato ga prozvaše grad Davidov. 1CH 11:8 I sazida grad unaokolo, od Milona unaokolo; a Joav opravi ostatak grada. 1CH 11:9 I David jednako napredovaše i siljaše se, jer Gospod nad vojskama bješe s njim. 1CH 11:10 A ovo su poglavice meðu junacima Davidovijem, koji junaèki radiše uza nj za carstvo njegovo sa svijem Izrailjem da bude car nad Izrailjem po rijeèi Gospodnjoj; 1CH 11:11 I ovo je broj junaka Davidovijeh: Jasoveam sin Ahmonijev, prvi izmeðu trideset; on mahnu kopljem svojim na tri stotine, i pobi ih ujedanput. 1CH 11:12 A za njim Eleazar sin Dodov Ahošanin, on bijaše jedan od tri junaka. 1CH 11:13 On bijaše s Davidom u Fas-Damimu, kad se Filisteji skupiše na boj; i ondje bijaše njiva puna jeèma, i narod pobježe od Filisteja, 1CH 11:14 A oni stadoše usred njive, i odbraniše je pobivši Filisteje; i Gospod dade izbavljenje veliko. 1CH 11:15 I ta tri prva izmeðu trideset sidoše ka stijeni k Davidu u peæinu Odolamsku, kad vojska Filistejska stajaše u okolu u dolini Rafajskoj. 1CH 11:16 A David bijaše onda u gradu, a straža Filistejska bijaše tada u Vitlejemu. 1CH 11:17 I David zaželje i reèe: ko bi mi donio vode da pijem iz studenca Vitlejemskoga što je kod vrata? 1CH 11:18 Tada ta trojica prodriješe kroz oko Filistejski, i zahvatiše vode iz studenca Vitlejemskoga koji je kod vrata, i donesoše i dadoše Davidu; a David ne htje piti, nego je izli Gospodu. 1CH 11:19 I reèe: ne dao mi Bog moj da to uèinim! eda li æu piti krv tijeh ljudi koji ne mariše za život svoj? jer je donesoše ne mareæi za život svoj. I ne htje je piti. To uèiniše ta tri junaka. 1CH 11:20 I Avisaj brat Joavov bješe prvi izmeðu trojice. I on mahnu kopljem svojim na tri stotine, i pobi ih, i proslavi se meðu trojicom; 1CH 11:21 Meðu trojicom bješe slavniji od druge dvojice i bješe im poglavica; ali one trojice ne stiže. 1CH 11:22 Venaja sin Jodajev, sin èovjeka junaka iz Kavseila, koji uèini velika djela, on pogubi dva junaka Moavska, i sišav ubi lava u jami kad bješe snijeg. 1CH 11:23 On ubi i nekoga Misirca visoka pet lakata. Imaše Misirac u ruci koplje kao vratilo, a on izide na nj sa štapom, i istrže Misircu koplje iz ruke, i ubi ga njegovijem kopljem. 1CH 11:24 To uèini Venaja sin Jodajev, i bi slavan meðu ova tri junaka. 1CH 11:25 Bješe najslavniji izmeðu tridesetorice, ali one trojice ne stiže. I David ga postavi nad pratiocima svojim. 1CH 11:26 Junaci izmeðu vojnika bijahu: Asailo brat Joavov, Elhanan sin Dodov iz Vitlejema, 1CH 11:27 Samot Arorarin, Helis Felonjanin, 1CH 11:28 Ira sin Ikisov iz Tekoje, Avijezer iz Anatota, 1CH 11:29 Sivehaj iz Husata, Ilaj iz Ahoha, 1CH 11:30 Maraj iz Netofata, Heled sin Vanin iz Netofata, 1CH 11:31 Itaj sin Rivajev iz Gavaje sinova Venijaminovih, Venaja iz Faratona, 1CH 11:32 Uraj od potoka Gaskih, Avilo iz Arvata, 1CH 11:33 Azmavet iz Varuma, Elijava iz Salvona, 1CH 11:34 Sinovi Asima Gizonjanina, Jonatan sin Sagijin Araranin, 1CH 11:35 Ahijam sin Saharov Araranin, Elifal sin Urov, 1CH 11:36 Efer iz Mehirata, Ahija iz Felona, 1CH 11:37 Esro Karmilac, Naraj sin Esvajev, 1CH 11:38 Joilo brat Natanov, Mivar sin Agirijev, 1CH 11:39 Selek Amonac, Naraj Viroæanin, koji nošaše oružje Joavu sinu Serujinu, 1CH 11:40 Ira Jetranin, Gariv Jetranin, 1CH 11:41 Urija Hetejin, Zavad sin Alajev, 1CH 11:42 Adina sin Sizin od sinova Ruvimovijeh, poglavar sinova Ruvimovijeh, i trideset s njim, 1CH 11:43 Anan sin Mašin, i Josafat iz Mitne, 1CH 11:44 Ozija iz Asterota, Sama i Jehilo sinovi Hotana Aroiranina, 1CH 11:45 Jediailo sin Simrijev i Joha brat mu iz Tise, 1CH 11:46 Elilo Mavljanin, i Jerivaj i Josavija sinovi Elnamovi, i Jetema Moavac, 1CH 11:47 Elilo i Ovid i Jasilo iz Mesovaje. 1CH 12:1 A ovo su koji doðoše k Davidu u Siklag dok se još krijaše od Saula sina Kisova, i bijahu meðu junacima pomažuæi u ratu, 1CH 12:2 Naoružani lukom, iz desne ruke i iz lijeve gaðahu kamenjem i iz luka strijelama, izmeðu braæe Saulove, od plemena Venijaminova: 1CH 12:3 Poglavar Ahijezer i Joas sinovi Semaje iz Gavaje, Jezilo i Felet sinovi Azmavetovi, i Veraha i Juj iz Anatota, 1CH 12:4 I Ismaja Gavaonjanin, junak meðu tridesetoricom i nad tridesetoricom, i Jeremija i Jazilo i Joanan i Jozavad od Gedirota, 1CH 12:5 Eluzaj i Jerimot i Valija i Semarija i Sefatija od Arufa, 1CH 12:6 Elkana i Jesija i Azareilo i Joezer i Jasoveam Korijani, 1CH 12:7 I Joila i Zevadija sinovi Jeroamovi iz Gedora. 1CH 12:8 I od plemena Gadova prebjegoše k Davidu u grad u pustinju hrabri junaci, vješti boju, naoružani štitom i kopljem, kojima lice bijaše kao lice lavovsko, i bijahu brzi kao srne po gorama: 1CH 12:9 Eser prvi, Ovadija drugi, Elijav treæi, 1CH 12:10 Mismana èetvrti, Jeremija peti, 1CH 12:11 Ataj šesti, Elilo sedmi, 1CH 12:12 Joanan osmi, Elzaval deveti, 1CH 12:13 Jeremija deseti, Mohvanaj jedanaesti. 1CH 12:14 To bijahu izmeðu sinova Gadovijeh poglavari u vojsci, najmanji nad stotinom a najveæi nad tisuæom. 1CH 12:15 Oni prijeðoše preko Jordana prvoga mjeseca kad se razli preko svijeh bregova svojih, i otjeraše sve iz dolina na istok i na zapad. 1CH 12:16 A doðoše i od sinova Venijaminovijeh i Judinijeh k Davidu u grad. 1CH 12:17 I izide im David na susret, i govoreæi reèe im: ako mira radi idete k meni, da mi pomožete, srce æe se moje združiti s vama; ako li ste došli da me izdate neprijateljima mojim, nepravde nema na meni, neka vidi Gospod otaca naših i neka sudi. 1CH 12:18 Tada duh doðe na Amasaja poglavara meðu vojvodama, te reèe: tvoji smo, Davide, i s tobom æemo biti, sine Jesejev; mir, mir tebi i pomagaèima tvojim, jer ti pomaže Bog tvoj. Tako ih primi David, i postavi ih meðu poglavare nad èetama. 1CH 12:19 I od sinova Manasijinih neki prebjegoše Davidu kad iðaše s Filistejima na Saula u boj, ali im ne pomogoše; jer knezovi Filistejski dogovorivši se vratiše ga govoreæi: na pogibao našu prebjegnuæe gospodaru svojemu Saulu. 1CH 12:20 Kad se vraæaše u Siklag, prebjegoše k njemu iz plemena Manasijina: Adna i Jozavad i Jediailo i Mihailo i Jozavad i Eliuj i Saltaj, tisuænici u plemenu Manasijinu. 1CH 12:21 I oni pomagahu Davidu protivu èeti, jer hrabri junaci bjehu svi, te postaše vojvode u njegovoj vojsci. 1CH 12:22 Jer svaki dan dolažahu k Davidu u pomoæ, dokle posta velika vojska kao vojska Božija. 1CH 12:23 A ovo je broj ljudi naoružanijeh za vojsku koji doðoše k Davidu u Hevron da prenesu carstvo Saulovo na nj po rijeèi Gospodnjoj: 1CH 12:24 Sinova Judinijeh koji nošahu štit i koplje šest tisuæa i osam stotina naoružanijeh za vojsku; 1CH 12:25 Sinova Simeunovijeh hrabrijeh vojnika sedam tisuæa i sto; 1CH 12:26 Sinova Levijevih èetiri tisuæe i šest stotina; 1CH 12:27 I Jodaj poglavar izmeðu sinova Aronovijeh i s njim tri tisuæe i sedam stotina; 1CH 12:28 I Sadok mladiæ, hrabar junak, i od doma oca njegova dvadeset i dva kneza; 1CH 12:29 I sinova Venijaminovih, braæe Saulove, tri tisuæe; jer ih se mnogi još držahu doma Saulova; 1CH 12:30 I sinova Jefremovijeh dvadeset tisuæa i osam stotina hrabrijeh junaka, ljudi na glasu u porodicama otaca svojih; 1CH 12:31 A od polovine plemena Manasijina osamnaest tisuæa, koji biše imenovani poimence da doðu da postave Davida carem; 1CH 12:32 I sinova Isaharovijeh, koji dobro razumijevahu vremena da bi znali šta æe èiniti Izrailj, knezova njihovijeh dvjesta, i sva braæa njihova slušahu ih; 1CH 12:33 Sinova Zavulonovijeh, koji iðahu na vojsku i naoružani bijahu za boj svakojakim oružjem, pedeset tisuæa, koji se postavljahu u vrste pouzdana srca; 1CH 12:34 A od plemena Neftalimova tisuæa poglavara i s njima trideset i sedam tisuæa sa štitovima i kopljima; 1CH 12:35 A od plemena Danova dvadeset i osam tisuæa i šest stotina naoružanijeh za boj; 1CH 12:36 A od plemena Asirova èetrdeset tisuæa vojnika vještijeh postaviti se za boj; 1CH 12:37 A onijeh ispreko Jordana, od plemena Ruvimova i Gadova i od polovine plemena Manasijina, sto i dvadeset tisuæa sa svakojakim oružjem ubojitijem. 1CH 12:38 Svi ovi vojnici u vojnièkom redu doðoše cijela srca u Hevron da postave Davida carem nad svijem Izrailjem. A i ostali svi Izrailjci bijahu složni da carem postave Davida. 1CH 12:39 I bijahu ondje s Davidom tri dana jeduæi i pijuæi, jer im braæa bijahu pripravila. 1CH 12:40 A i oni koji bijahu blizu njih, dori do Isahara i Zavulona i Neftalima, donošahu hljeba na magarcima i na kamilama i na mazgama i na volovima, jela, brašna, smokava i suhoga grožða i vina i ulja, volova, ovaca izobila; jer bijaše radost u Izrailju. 1CH 13:1 I David uèini vijeæe s tisuænicima i sa stotinicima i sa svijem vojvodama, 1CH 13:2 I reèe David svemu zboru Izrailjevu: ako vam je po volji, i ako je od Gospoda Boga našega, da pošaljemo na sve strane k braæi svojoj ostaloj po svijem krajevima Izrailjevijem, i k sveštenicima i Levitima po gradovima i podgraðima njihovijem, da se skupe k nama, 1CH 13:3 Pa da donesemo k sebi kovèeg Boga svojega, jer ga ne tražismo za vremena Saulova. 1CH 13:4 A sav zbor reèe da se tako uèini, jer to bi po volji svemu narodu. 1CH 13:5 I tako David sabra sav narod Izrailjev od Sihora Misirskoga dori do Emata, da donesu kovèeg Božji iz Kirijat-Jarima. 1CH 13:6 I otide David sa svijem Izrailjem u Valu, u Kirijat-Jarim Judin, da prenesu odande kovèeg Boga Gospoda, koji sjedi na heruvimima, èije se ime prizivlje. 1CH 13:7 I povezoše kovèeg Božji na novijem kolima iz kuæe Avinadavove; a Uza i Ahijo upravljahu kolima. 1CH 13:8 A David i sav narod Izrailjev igrahu pred Bogom iz sve snage pjevajuæi i udarajuæi u gusle i u psaltire i u bubnje i u kimvale i trubeæi u trube. 1CH 13:9 A kad doðoše do gumna Hidonova, Uza se maši rukom da prihvati kovèeg, jer volovi potegoše na stranu. 1CH 13:10 I Gospod se razgnjevi na Uzu, i udari ga što se maši rukom za kovèeg, te umrije ondje pred Bogom. 1CH 13:11 I ožalosti se David što Gospod ubi Uzu: zato se prozva ono mjesto Fares-Uza do danas. 1CH 13:12 I uplaši se David od Boga u onaj dan, i reèe: kako æu donijeti k sebi kovèeg Božji? 1CH 13:13 I ne prenese David kovèega k sebi u grad Davidov, nego ga skloni u kuæu Ovid-Edoma Getejina. 1CH 13:14 I osta kovèeg Božji kod porodice Ovid-Edomove u kuæi njegovoj tri mjeseca. I Gospod blagoslovi dom Ovid-Edomov i sve što imaše. 1CH 14:1 A Hiram car Tirski posla poslanike k Davidu i drva kedrovijeh i zidara i drvodjelja da mu sagrade kuæu. 1CH 14:2 I razumje David da ga je Gospod utvrdio za cara nad Izrailjem i da se carstvo njegovo podiže visoko radi naroda njegova Izrailja. 1CH 14:3 I David uze jošte žena u Jerusalimu i izrodi još sinova i kæeri. 1CH 14:4 I ovo su imena onijeh koji mu se rodiše u Jerusalimu: Samuja i Sovav, Natan i Solomun, 1CH 14:5 I Jevar i Elisuja i Elfalet, 1CH 14:6 I Noga i Nefeg i Jafija, 1CH 14:7 I Elisama i Velijada i Elifalet. 1CH 14:8 A Filisteji èuvši da je David pomazan za cara nad svijem Izrailjem, izidoše svi Filisteji da traže Davida; a David èuvši to izide pred njih. 1CH 14:9 I Filisteji došavši raširiše se po dolini Rafajskoj. 1CH 14:10 Tada David upita Gospoda govoreæi: hoæu li izaæi na Filisteje? i hoæeš li ih dati u moje ruke? A Gospod mu reèe: izaði, i daæu ih u tvoje ruke. 1CH 14:11 Tada otidoše u Val-Ferasim, i pobi ih ondje David, i reèe David: prodrije Bog neprijatelje moje mojom rukom, kao što voda prodire. Otuda se prozva mjesto Val-Ferasim. 1CH 14:12 I ostaviše ondje bogove svoje; a David zapovjedi, te ih spališe ognjem. 1CH 14:13 A Filisteji opet po drugi put raširiše se po onom dolu. 1CH 14:14 I David opet upita Boga, a Bog mu reèe: ne idi za njima, nego se vrati od njih, pa udari na njih prema dudovima. 1CH 14:15 I kad èuješ da zašušti po vrhovima od dudova, tada izidi u boj; jer æe poæi Bog pred tobom da pobije vojsku Filistejsku. 1CH 14:16 I uèini David kako mu zapovjedi Bog, i pobiše vojsku Filistejsku od Gavaona do Gezera. 1CH 14:17 I razglasi se ime Davidovo po svijem zemljama; i Gospod zadade strah od njega svijem narodima. 1CH 15:1 I naèini sebi David kuæe u gradu Davidovu, i spremi mjesto za kovèeg Božji, i razape mu šator. 1CH 15:2 Tada reèe David: ne valja da nosi kovèeg Božji niko osim Levita, jer je njih izabrao Gospod da nose kovèeg Božji i da mu služe dovijeka. 1CH 15:3 I skupi David sve sinove Izrailjeve u Jerusalim da prenesu kovèeg Gospodnji na mjesto njegovo, koje mu bješe spremio. 1CH 15:4 Skupi David i sinove Aronove i Levite, 1CH 15:5 Od sinova Katovijeh: Urila poglavara i braæe njegove sto i dvadeset; 1CH 15:6 Od sinova Merarijevih: Asaju poglavara i braæe njegove dvjesta i dvadeset; 1CH 15:7 Od sinova Girsonovijeh: Joila poglavara i braæe njegove sto i trideset; 1CH 15:8 Od sinova Elisafanovih: Semaju poglavara i braæe njegove dvjesta; 1CH 15:9 Od sinova Hevronovijeh: Elila poglavara i braæe njegove osamdeset; 1CH 15:10 Od sinova Ozilovijeh: Aminadava poglavara i braæe njegove sto i dvanaest. 1CH 15:11 Tada dozva David Sadoka i Avijatara sveštenike, i Levite Urila i Asaju i Joila i Samaju i Elila i Aminadava, 1CH 15:12 I reèe im: vi ste poglavari porodica otaèkih meðu Levitima; osveštajte sebe i braæu svoju, da donesete kovèeg Gospoda Boga Izrailjeva na mjesto koje sam mu spremio. 1CH 15:13 Jer što preðe ne uèiniste toga, Gospod Bog naš prodrije nas; jer ga ne tražismo kako treba. 1CH 15:14 I osveštaše se sveštenici i Leviti da prenesu kovèeg Gospoda Boga Izrailjeva. 1CH 15:15 I nosiše sinovi Levitski kovèeg Božji kao što je zapovjedio Mojsije po rijeèi Gospodnjoj na ramenima svojim i polugama. 1CH 15:16 I reèe David poglavarima Levitskim da postave izmeðu braæe svoje pjevaèe sa spravama muzièkim, sa psaltirima i guslama i kimvalima, da pjevaju u glas veselo. 1CH 15:17 I postaviše Leviti Emana sina Joilova, i od braæe njegove Asafa sina Varahijina, i od sinova Merarijevih, braæe njihove, Etana sina Kisajina; 1CH 15:18 I s njima braæu njihovu drugoga reda: Zahariju i Vena i Jazila i Semiramota i Jehila i Unija i Elijava i Venaju i Masiju i Matatiju i Elifela i Mikneju i Ovid-Edoma i Jeila, vratare. 1CH 15:19 I pjevaèi Eman i Asaf i Etan udarahu u kimvale mjedene; 1CH 15:20 A Zaharija i Ozilo i Semiramot i Jehilo i Unije i Elijav i Masija i Venaja u psaltire visoko, 1CH 15:21 A Matatija i Elifel i Mikneja i Ovid-Edom i Jeilo i Azazija u gusle nisko. 1CH 15:22 A Henanija poglavar meðu Levitima koji nošahu kovèeg ureðivaše kako æe se nositi, jer bješe vješt. 1CH 15:23 A Varahija i Elkana bjehu vratari kod kovèega. 1CH 15:24 A Sevanija i Josafat i Natanailo i Amasaj i Zaharija i Venaja i Elijezer, sveštenici, trubljahu u trube pred kovèegom Božjim; a Ovid-Edom i Jehija bjehu vratari kod kovèega. 1CH 15:25 I tako David i starješine Izrailjeve i tisuænici iðahu prateæi kovèeg zavjeta Gospodnjega iz kuæe Ovid-Edomove s veseljem. 1CH 15:26 I kad Bog pomože Levitima koji nošahu kovèeg zavjeta Gospodnjega prinesoše sedam volova i sedam ovnova. 1CH 15:27 I David bijaše ogrnut plaštem od tankoga platna, tako i svi Leviti koji nošahu kovèeg i pjevaèi, i Henanija koji upravljaše nosiocima meðu pjevaèima. I David imaše na sebi opleæak lanen. 1CH 15:28 I tako sav narod Izrailjev praæaše kovèeg zavjeta Gospodnjega klikujuæi i trubeæi u trube i u rogove i udarajuæi u kimvale i u psaltire i u gusle. 1CH 15:29 A kad kovèeg zavjeta Gospodnjega ulažaše u grad Davidov, Mihala kæi Saulova gledajuæi s prozora vidje cara Davida gdje skaèe i igra, i podrugnu mu se u srcu svom. 1CH 16:1 I kad donesoše kovèeg Božji, namjestiše ga usred šatora, koji mu razape David; i prinesoše žrtve paljenice i žrtve zahvalne pred Bogom. 1CH 16:2 Potom prinesavši David žrtve paljenice i žrtve zahvalne, blagoslovi narod u ime Gospodnje. 1CH 16:3 I razdade svijem Izrailjcima, i ljudima i ženama, svakom po jedan hljeb i komad mesa i vrè vina. 1CH 16:4 Potom postavi pred kovèegom Gospodnjim sluge izmeðu Levita da pominju i slave i hvale Gospoda Boga Izrailjeva: 1CH 16:5 Asafa poglavara, a drugoga za njim Zahariju, i Jeila i Semiramota i Jehila i Matatiju i Elijava i Venaju i Ovid-Edoma; i Jeilo udaraše u psaltire i gusle, a Asaf u kimvale, 1CH 16:6 A Venaja i Jazilo sveštenici bijahu jednako s trubama pred kovèegom zavjeta Gospodnjega. 1CH 16:7 U taj dan naredi David prvi put da hvale Gospoda Asaf i braæa njegova: 1CH 16:8 Hvalite Gospoda; glasite ime njegovo; javljajte po narodima djela njegova. 1CH 16:9 Pjevajte mu, slavite ga, kazujte sva èudesa njegova. 1CH 16:10 Hvalite se svetijem imenom njegovijem; neka se veseli srce onijeh koji traže Gospoda. 1CH 16:11 Tražite Gospoda i silu njegovu; tražite lice njegovo bez prestanka. 1CH 16:12 Pamtite èudesa njegova, koja je uèinio, znake njegove i sudove usta njegovijeh. 1CH 16:13 Sjeme Izrailjevo sluge su njegove, sinovi Jakovljevi izbrani njegovi. 1CH 16:14 On je Gospod Bog naš, po svoj su zemlji sudovi njegovi. 1CH 16:15 Pamtite uvijek zavjet njegov, rijeè koju je dao na tisuæu koljena. 1CH 16:16 Što je zavjetovao Avramu i za što se kleo Isaku, 1CH 16:17 To je postavio Jakovu za zakon i Izrailju za zavjet vjeèni, 1CH 16:18 Govoreæi: tebi æu dati zemlju Hanansku u našljedni dio. 1CH 16:19 Tada vas još bijaše malo na broj, bijaše vas malo, i bijaste došljaci. 1CH 16:20 Iðahu od naroda do naroda, i iz jednoga carstva k drugomu plemenu. 1CH 16:21 Ne dade nikomu da im naudi, i karaše za njih careve: 1CH 16:22 Ne dirajte u pomazanike moje, i prorocima mojim ne èinite zla. 1CH 16:23 Pjevaj Gospodu, sva zemljo! javljajte od dana na dan spasenje njegovo. 1CH 16:24 Kazujte po narodima slavu njegovu, po svijem plemenima èudesa njegova. 1CH 16:25 Jer je velik Gospod i valja ga hvaliti veoma; strašniji je od svijeh bogova. 1CH 16:26 Jer su svi bogovi u naroda ništa; a Gospod je nebesa stvorio. 1CH 16:27 Slava je i velièanstvo pred njim, sila i radost u stanu njegovu. 1CH 16:28 Dajte Gospodu, plemena narodna, dajte Gospodu slavu i èast. 1CH 16:29 Dajte Gospodu slavu prema imenu njegovu, nosite dare i idite preda nj, poklonite se Gospodu u svetoj krasoti. 1CH 16:30 Strepi pred njim, sva zemljo; zato je vasiljena tvrda i neæe se pomjestiti. 1CH 16:31 Nek se vesele nebesa i zemlja se raduje; i neka govore po narodima: Gospod caruje. 1CH 16:32 Neka pljeska more i što je u njemu; neka skaèe polje i sve što je na njemu. 1CH 16:33 Tada neka se raduju drveta šumska pred Gospodom, jer ide da sudi zemlji. 1CH 16:34 Hvalite Gospoda, jer je dobar, jer je dovijeka milost njegova. 1CH 16:35 I recite: spasi nas, Bože spasenja našega, i skupi nas i izbavi nas od naroda da slavimo sveto ime tvoje, da se hvalimo tvojom slavom. 1CH 16:36 Blagosloven Gospod Bog Izrailjev od vijeka i do vijeka. Tada sav narod reèe: amin; i hvališe Gospoda. 1CH 16:37 I ostavi ondje pred kovèegom zavjeta Gospodnjega Asafa i braæu njegovu da služe pred kovèegom bez prestanka kao što treba od dana na dan, 1CH 16:38 I Ovid-Edoma i braæu njegovu, šezdeset i osam, Ovid-Edoma sina Jedutunova i Osu, da budu vratari; 1CH 16:39 A Sadoka sveštenika i braæu njegovu sveštenike pred šatorom Gospodnjim na visini u Gavaonu, 1CH 16:40 Da prinose žrtve paljenice Gospodu na oltaru za žrtve paljenice bez prestanka jutrom i veèerom, i da èine sve što je napisano u zakonu Gospodnjem što je zapovjedio Izrailju, 1CH 16:41 I s njima Emana i Jedutuna i druge izabrane, koji biše poimence imenovani da hvale Gospoda, jer je dovijeka milost njegova, 1CH 16:42 S njima Emana i Jedutuna, da trube u trube i udaraju u kimvale i u druge sprave muzièke Bogu; a sinove Jedutunove da budu vratari. 1CH 16:43 Potom se razide sav narod, svak svojoj kuæi, a David se vrati da blagoslovi dom svoj. 1CH 17:1 A kad David sjeðaše kod kuæe svoje, reèe David Natanu proroku: gle, ja stojim u kuæi od kedrova drveta, a kovèeg zavjeta Gospodnjega pod zavjesima. 1CH 17:2 A Natan reèe Davidu: što ti je god u srcu, èini, jer je Bog s tobom. 1CH 17:3 Ali onu noæ doðe rijeè Božija Natanu govoreæi: 1CH 17:4 Idi i reci Davidu sluzi mojemu: ovako veli Gospod: ti mi neæeš sazidati kuæe da u njoj nastavam. 1CH 17:5 Kad nijesam nastavao u kuæi otkad izvedoh Izrailja do danas, nego sam išao od šatora do šatora i od naslona do naslona, 1CH 17:6 Kuda sam god hodio sa svijem Izrailjem, jesam li jednu rijeè rekao kome izmeðu sudija Izrailjevijeh kojima zapovijedah da pasu narod moj, i kazao: zašto mi ne naèinite kuæu od kedra? 1CH 17:7 Ovako dakle reci sluzi mojemu Davidu: ovako veli Gospod nad vojskama: ja te uzeh od tora, od ovaca, da budeš voð narodu mojemu Izrailju. 1CH 17:8 I bjeh s tobom kuda si god išao, i istrijebih sve neprijatelje tvoje ispred tebe, i stekoh ti ime kao što je ime velikih ljudi na zemlji. 1CH 17:9 I odrediæu mjesto narodu svojemu Izrailju, i posadiæu ga, te æe nastavati u svom mjestu, i neæe se više pretresati; niti æe im više dosaðivati nepravednici kao prije, 1CH 17:10 I od onoga dana kad sam postavio sudije nad narodom svojim Izrailjem; i pokorih sve neprijatelje tvoje; nego ti javljam da æe ti Gospod sazidati kuæu. 1CH 17:11 I kad se navrše dani tvoji da otideš k ocima svojim, podignuæu sjeme tvoje nakon tebe, koje æe biti izmeðu sinova tvojih, i utvrdiæu carstvo njegovo. 1CH 17:12 On æe mi sazidati dom, i utvrdiæu prijesto njegov dovijeka. 1CH 17:13 Ja æu mu biti otac, i on æe mi biti sin; a milosti svoje neæu ukloniti od njega kao što sam uklonio od onoga koji bješe prije tebe. 1CH 17:14 Nego æu ga utvrditi u domu svom i u carstvu svom dovijeka, i prijesto æe njegov stajati dovijeka. 1CH 17:15 Po svijem ovijem rijeèima i po svoj ovoj utvari kaza Natan Davidu. 1CH 17:16 Tada doðe car David i stade pred Gospodom, i reèe: ko sam ja, Gospode Bože, i šta je dom moj, te si me doveo dovde? 1CH 17:17 I to ti se èini malo, Bože, nego si govorio i za dom sluge svojega na dugo vremena, i postarao si mi se za tu slavu zakonom èovjeèijim, Gospode Bože. 1CH 17:18 Šta æe još David da ti govori o èasti sluge tvojega, kad ti znaš slugu svojega? 1CH 17:19 Gospode, sluge svojega radi i po srcu svojemu èiniš svu ovu veliku stvar, obznanjujuæi sve ove velike stvari. 1CH 17:20 Gospode, nema takoga kakav si ti, i nema Boga osim tebe, po svemu što èusmo svojim ušima. 1CH 17:21 Jer koji je narod na zemlji kao tvoj narod Izrailj? radi kojega je Bog išao da ga iskupi da mu bude narod, i da steèe sebi ime velikim i strašnim djelima izgoneæi narode ispred naroda svojega, koji si iskupio iz Misira. 1CH 17:22 Jer si uèinio narod svoj Izrailja svojim narodom dovijeka; a ti si im, Gospode, Bog. 1CH 17:23 I tako, Gospode, rijeè koju si obrekao sluzi svojemu i domu njegovu neka bude tvrda dovijeka, i uèini kako si rekao. 1CH 17:24 Neka bude tvrda, da se velièa ime tvoje dovijeka i da se govori: Gospod nad vojskama, Bog Izrailjev jest Bog nad Izrailjem, i dom Davida sluge tvojega neka stoji tvrdo pred tobom. 1CH 17:25 Jer si ti, Bože moj, javio sluzi svojemu da æeš mu sazidati dom, zato se sluga tvoj usudi da ti se pomoli. 1CH 17:26 Tako Gospode, ti si Bog, i obrekao si sluzi svojemu to dobro. 1CH 17:27 Budi dakle voljan i blagoslovi dom sluge svojega da bude dovijeka pred tobom; jer kad ti, Gospode, blagosloviš, biæe blagosloven dovijeka. 1CH 18:1 A poslije toga pobi David Filisteje i pokori ih, i uze Gat i sela njegova iz ruku Filistejskih. 1CH 18:2 Pobi i Moavce, i postaše Moavci sluge Davidove i plaæahu mu danak. 1CH 18:3 Razbi David i Adar-Ezera cara Sovskoga u Ematu izašav da raširi vlast svoju do rijeke Efrata. 1CH 18:4 I uze mu David tisuæu kola i sedam tisuæa konjika i dvadeset tisuæa pješaka, i podreza David žile svijem konjma kolskim, samo ostavi za sto kola. 1CH 18:5 A bijahu došli Sirci iz Damaska u pomoæ Adar-Ezeru caru Sovskomu, i David pobi dvadeset i dvije tisuæe Siraca. 1CH 18:6 I namjesti David vojsku u Siriji što je pod Damaskom, i Sirci postaše sluge Davidove plaæajuæi mu danak. I Gospod èuvaše Davida kuda god iðaše. 1CH 18:7 I David uze zlatne štitove koje imahu sluge Adar-Ezerove, i donese ih u Jerusalim. 1CH 18:8 I iz Tivata i iz Huna gradova Adar-Ezerovijeh odnese David silnu mjed, od koje Solomun naèini more mjedeno i stupove i posuðe mjedeno. 1CH 18:9 A kad èu Toja car Ematski da je David pobio svu vojsku Adar-Ezera cara Sovskoga, 1CH 18:10 Posla Adorama sina svojega k caru Davidu da ga pozdravi i da mu èestita što je vojevao na Adar-Ezera i ubio ga, jer Toja imaše rat s Adar-Ezerom, i svakojakih zaklada zlatnijeh i srebrnijeh i mjedenijeh. 1CH 18:11 Pa i to car David posveti Gospodu sa srebrom i zlatom što bješe uzeo od svijeh naroda, od Edomaca i od Moavaca i od sinova Amonovijeh i od Filisteja i od Amalika. 1CH 18:12 I Avisaj sin Serujin pobi osamnaest tisuæa Idumejaca u slanoj dolini. 1CH 18:13 I namjesti vojsku po Idumeji, i svi Idumejci postaše sluge Davidove. I Gospod èuvaše Davida kuda god iðaše. 1CH 18:14 Tako carova David nad svijem Izrailjem sudeæi i dajuæi pravdu svemu narodu svojemu. 1CH 18:15 I Joav sin Serujin bješe nad vojskom, a Josafat sin Ahiludov pametar, 1CH 18:16 A Sadok sin Ahitovov i Avimeleh sin Avijatarov sveštenici, a Susa pisar, 1CH 18:17 A Venaja sin Jodajev bješe nad Heretejima i Feletejima, a sinovi Davidovi prvi do cara. 1CH 19:1 A poslije toga umrije Nas car sinova Amonovijeh, i zacari se sin njegov na njegovo mjesto. 1CH 19:2 I reèe David: da uèinim milost Anunu sinu Nasovu, jer je otac njegov uèinio meni milost. I posla David poslanike da ga potješe za ocem. I doðoše sluge Davidove u zemlju sinova Amonovijeh k Anunu da ga potješe. 1CH 19:3 A knezovi sinova Amonovijeh rekoše Anunu gospodaru svojemu: misliš da je David zato poslao ljude da te potješe što je rad uèiniti èast ocu tvojemu? a nijesu zato došle sluge njegove k tebi da promotre i uhode i obore zemlju? 1CH 19:4 Tada Anun uhvati sluge Davidove, i obrija ih i otsijeèe im haljine po pole do zadnjice, i opravi ih natrag. 1CH 19:5 A kad neki otidoše, te javiše Davidu za te ljude, on posla pred njih, jer ljudi bijahu grdno osramoæeni, i poruèi im car: sjedite u Jerihonu dok vam naraste brada, pa onda doðite natrag. 1CH 19:6 A kad vidješe sinovi Amonovi gdje se omraziše s Davidom, onda Anun i sinovi Amonovi poslaše tisuæu talanata srebra da najme kola i konjika iz Mesopotamije i iz Sirije Mahe i iz Sove. 1CH 19:7 I najmiše trideset i dvije tisuæe kola i cara od Mahe s narodom njegovijem, koji doðoše i stadoše u oko prema Medevi. A i sinovi Amonovi skupiše se iz gradova svojih i doðoše na boj. 1CH 19:8 A David kad to èu, posla Joava sa svom hrabrom vojskom. 1CH 19:9 I izidoše sinovi Amonovi i uvrstaše se pred vratima gradskim; a carevi koji doðoše bijahu za se u polju. 1CH 19:10 I Joav vidjeæi namještenu vojsku prema sebi sprijed i sastrag, uze odabrane iz sve vojske Izrailjske, i namjesti ih prema Sircima. 1CH 19:11 A ostali narod predade Avisaju bratu svojemu; i namjestiše ih prema sinovima Amonovijem. 1CH 19:12 I reèe: ako Sirci budu jaèi od mene, doði mi u pomoæ; ako li sinovi Amonovi budu jaèi od tebe, ja æu tebi doæi u pomoæ. 1CH 19:13 Budi junak i držimo se junaèki za svoj narod i za gradove Boga svojega; a Gospod neka uèini što mu je drago. 1CH 19:14 Tada Joav i narod koji bijaše s njim primakoše se da udare na Sirce; ali oni pobjegoše ispred njih. 1CH 19:15 A sinovi Amonovi kad vidješe gdje pobjegoše Sirci, pobjegoše i oni ispred Avisaja brata njegova i uðoše u svoj grad. Potom se Joav vrati u Jerusalim. 1CH 19:16 Ali Sirci kad vidješe gdje ih nadbiše Izrailjci, poslaše poslanike te dovedoše Sirce ispreko rijeke; a Sofak vojvoda Adar-Ezerov iðaše pred njima. 1CH 19:17 Kad to javiše Davidu, on skupi sve Izrailjce, i prijeðe preko Jordana, i doðe k njima, i namjesti vojsku prema njima; a kad namjesti David vojsku prema njima, pobiše se s njim. 1CH 19:18 Ali pobjegoše Sirci ispred Izrailja, i pobi David Siraca sedam tisuæa kola i èetrdeset tisuæa pješaka, i Sofaka vojvodu pogubi. 1CH 19:19 I kad vidješe sluge Adar-Ezerove da ih razbi Izrailj, uèiniše mir s Davidom i služahu mu; i ne htješe više Sirci pomagati sinovima Amonovijem. 1CH 20:1 A kad proðe godina, u vrijeme kad carevi idu na vojsku, Joav izvede vojsku, te potiraše zemlju sinova Amonovijeh, i došavši opkoli Ravu; a David bješe ostao u Jerusalimu. I Joav osvoji Ravu i raskopa je. 1CH 20:2 I David uze caru njihovu s glave krunu, i naðe da poteže talanat zlata, i drago kamenje bješe u njoj; i metnuše je na glavu Davidu, i odnese iz grada plijen vrlo velik. 1CH 20:3 A narod što bijaše u njemu izvede i isijeèe ih pilama i gvozdenijem branama i sjekirama. I tako uèini David svijem gradovima sinova Amonovijeh. Potom se vrati David sa svijem narodom u Jerusalim. 1CH 20:4 A poslije toga nasta rat u Gezeru s Filistejima; tada Sivehaj Husaæanin ubi Sifaja koji bijaše roda divovskoga, i biše pokoreni. 1CH 20:5 Nasta opet rat s Filistejima, u kom Elhanan sin Jairov ubi Lamiju brata Golijata Getejina, kojemu kopljaèa bijaše kao vratilo. 1CH 20:6 I opet nasta rat u Gatu, gdje bijaše jedan èovjek vrlo visok, koji imaše po šest prsta, skupa dvadeset i èetiri; i on bijaše roda divovskoga. 1CH 20:7 I ružaše Izrailja, te ga ubi Jonatan sin Samaje brata Davidova. 1CH 20:8 Ti bijahu sinovi istoga diva iz Gata, i pogiboše od ruke Davidove i od ruke sluga njegovijeh. 1CH 21:1 Ali usta sotona na Izrailja i navrati Davida da izbroji Izrailja. 1CH 21:2 I reèe David Joavu i knezovima narodnijem: idite, izbrojte sinove Izrailjeve od Virsaveje dori do Dana, pa mi javite da znam koliko ih ima. 1CH 21:3 Ali Joav reèe: neka doda Gospod narodu svojemu koliko ga je sada još sto puta toliko; nijesu li, care gospodaru moj, svi sluge gospodaru mojemu? zašto traži to gospodar moj? zašto da bude na grijeh Izrailju? 1CH 21:4 Ali rijeè careva nadjaèa Joava. I tako otide Joav i obide svega Izrailja, pa se vrati u Jerusalim. 1CH 21:5 I dade Joav broj prepisanoga naroda Davidu; i bijaše svega naroda Izrailjeva tisuæa tisuæa i sto tisuæa ljudi koji mahahu maèem, a naroda Judina èetiri stotine i sedamdeset tisuæa ljudi koji mahahu maèem. 1CH 21:6 A plemena Levijeva i Venijaminova ne izbroji s njima, jer mrska bješe Joavu zapovijest careva. 1CH 21:7 A ne bješe mila Bogu ta stvar; zato udari Izrailja. 1CH 21:8 I David reèe Bogu: sagriješih veoma što to uradih; ali uzmi bezakonje sluge svojega, jer veoma ludo radih. 1CH 21:9 A Gospod reèe Gadu vidiocu Davidovu govoreæi: 1CH 21:10 Idi kaži Davidu i reci: ovako veli Gospod: troje ti dajem, izberi jedno da ti uèinim. 1CH 21:11 I doðe Gad k Davidu i reèe mu: tako veli Gospod, biraj: 1CH 21:12 Ili glad za tri godine, ili tri mjeseca da bježiš od neprijatelja svojih i maè neprijatelja tvojih da te stiže, ili tri dana maè Gospodnji i pomor da bude u zemlji i anðeo Gospodnji da ubija po svijem krajevima Izrailjevijem. Sada dakle gledaj što æu odgovoriti onomu koji me je poslao. 1CH 21:13 A David reèe Gadu: u tjeskobi sam ljutoj; ali neka zapadnem Gospodu u ruke, jer je veoma velika milost njegova; a ljudima da ne zapadnem u ruke. 1CH 21:14 I tako pusti Gospod pomor na Izrailja, te pade Izrailja sedamdeset tisuæa ljudi. 1CH 21:15 I posla Gospod anðela u Jerusalim da ga ubija; i kad ubijaše, pogleda Gospod i sažali mu se sa zla; i reèe anðelu koji ubijaše: dosta, spusti ruku svoju. A anðeo Gospodnji stajaše kod gumna Ornana Jevusejina, 1CH 21:16 A David podiže oèi svoje i vidje anðela Gospodnjega gdje stoji izmeðu zemlje i neba a u ruci mu go maè, kojim bješe zamahnuo na Jerusalim; i pade David i starješine nièice, obuèeni u kostrijet. 1CH 21:17 I reèe David Bogu: nijesam li ja zapovjedio da se izbroji narod? ja sam dakle zgriješio i zlo uèinio; a te ovce šta su uèinile? Gospode Bože moj, neka se ruka tvoja obrati na me i na dom oca mojega; ali ne na taj narod da ga potre. 1CH 21:18 Tada anðeo Gospodnji reèe Gadu da kaže Davidu da izide gore i naèini oltar Gospodu na gumnu Ornana Jevusejina. 1CH 21:19 I izide David po rijeèi Gadovoj, koju mu reèe u ime Gospodnje. 1CH 21:20 A Ornan okrenuv se ugleda anðela, i sakri se sa èetiri sina svoja. Jer Ornan vrsijaše pšenicu. 1CH 21:21 Utom doðe David do Ornana; i pogledav Ornan kad vidje Davida izide iz gumna i pokloni se Davidu licem do zemlje. 1CH 21:22 Tada reèe David Ornanu: daj mi to gumno da naèinim na njemu oltar Gospodu; za novce koliko vrijedi daj mi ga, da bi prestao pomor u narodu. 1CH 21:23 A Ornan reèe Davidu: uzmi i neka èini gospodar moj car što mu je drago; evo dajem i volove za žrtve paljenice, i kola za drva, i pšenicu za dar; sve to dajem. 1CH 21:24 A car David reèe Ornanu: ne, nego æu kupiti za novce šta vrijedi, jer neæu da prinesem Gospodu što je tvoje ni da prinesem žrtve paljenice poklonjene. 1CH 21:25 I dade David Ornanu za ono mjesto na mjeru šest stotina sikala zlata. 1CH 21:26 I ondje naèini David oltar Gospodu, i prinese žrtve paljenice i žrtve zahvalne; i prizva Gospoda, i usliši ga spustivši oganj s neba na oltar žrtve paljenice. 1CH 21:27 I zapovjedi Gospod anðelu, te vrati maè svoj u korice. 1CH 21:28 U ono vrijeme vidjev David da ga Gospod usliši na gumnu Ornana Jevusejina prinošaše žrtve ondje. 1CH 21:29 A šator Gospodnji, koji naèini Mojsije u pustinji, i oltar za žrtve paljenice bijaše u to vrijeme na visini u Gavaonu. 1CH 21:30 I David ne može iæi k njemu da traži Boga, jer se uplaši od maèa anðela Gospodnjega. 1CH 22:1 I reèe David: ovo je kuæa Gospoda Boga i ovo je oltar za žrtvu paljenicu Izrailju. 1CH 22:2 I zapovjedi David da se skupe inostranci koji bijahu u zemlji Izrailjevoj, i odredi kamenare da tešu kamen da se gradi dom Božji. 1CH 22:3 I gvožða mnogo za kline na krila vratima i na sastavke pripravi David, i mjedi mnogo bez mjere, 1CH 22:4 I drva kedrovijeh bez broja; jer dovožahu Sidonci i Tirci mnogo drva kedrovijeh Davidu. 1CH 22:5 Jer David govoraše: Solomun je sin moj dijete mlado, a dom koji treba zidati Gospodu treba da bude vrlo velik za slavu i diku po svijem zemljama; zato æu mu pripraviti što treba. I pripravi David mnoštvo prije smrti svoje. 1CH 22:6 Potom dozva sina svojega Solomuna i zapovjedi mu da sazida dom Gospodu Bogu Izrailjevu. 1CH 22:7 I reèe David Solomunu: sine! bio sam naumio da sazidam dom imenu Gospoda Boga svojega. 1CH 22:8 Ali mi doðe rijeè Gospodnja govoreæi: mnogo si krvi prolio i velike si ratove vodio; neæeš ti sazidati doma imenu mojemu, jer si mnogo krvi prolio na zemlju preda mnom. 1CH 22:9 Evo, rodiæe ti se sin, on æe biti miran èovjek i smiriæu ga od svijeh neprijatelja njegovijeh unaokolo; zato æe mu biti ime Solomun; i mir i pokoj daæu Izrailju za njegova vremena. 1CH 22:10 On æe sazidati dom imenu mojemu, i on æe mi biti sin, a ja njemu otac, i utvrdiæu prijesto carstva njegova nad Izrailjem dovijeka. 1CH 22:11 Zato, sine, Gospod æe biti s tobom, i biæeš sreæan, te æeš sazidati dom Gospoda Boga svojega kao što je govorio za te. 1CH 22:12 Samo da ti da Gospod razum i mudrost kad te postavi nad Izrailjem da držiš zakon Gospoda Boga svojega. 1CH 22:13 Tada æeš biti sreæan, ako uzdržiš i ustvoriš uredbe i zakone koje je zapovjedio Gospod preko Mojsija Izrailju. Budi slobodan i hrabar, ne boj se i ne plaši se. 1CH 22:14 I evo, u nevolji svojoj pripravio sam za dom Gospodnji sto tisuæa talanata zlata i tisuæu tisuæa talanata srebra; a mjedi i gvožða bez mjere, jer ga ima mnogo, takoðer i drva i kamena pripravio sam; a ti dodaj još. 1CH 22:15 A imaš i poslenika mnogo, kamenara i zidara i drvodjelja, i svakojakih ljudi vještijeh svakom poslu. 1CH 22:16 Ima zlata, srebra, i mjedi i gvožða bez mjere; nastani dakle i radi, i Gospod æe biti s tobom. 1CH 22:17 Potom zapovjedi David svijem knezovima Izrailjevijem da pomažu Solomunu sinu njegovu: 1CH 22:18 Nije li s vama Gospod Bog vaš, koji vam je dao mir otsvuda? jer je dao u ruke moje stanovnike ove zemlje, i zemlja je pokorena Gospodu i narodu njegovu. 1CH 22:19 Sada dakle upravite srce svoje i dušu svoju da tražite Gospoda Boga svojega; nastanite i zidajte svetinju Gospodu Bogu da unesete kovèeg zavjeta Gospodnjega i sveto posuðe Božije u dom koji æe se sazidati imenu Gospodnjemu. 1CH 23:1 I tako David star i sit života postavi Solomuna sina svojega carem nad Izrailjem. 1CH 23:2 I sabra sve knezove Izrailjeve i sveštenike i Levite. 1CH 23:3 I biše izbrojeni Leviti od trideset godina i više, i bješe ih na broj s glave na glavu trideset i osam tisuæa ljudi. 1CH 23:4 Izmeðu njih bijaše dvadeset i èetiri tisuæe odreðenijeh na posao u domu Gospodnjem, a šest tisuæa upravitelja i sudija; 1CH 23:5 A èetiri tisuæe vratara i èetiri tisuæe koji hvaljahu Gospoda uz oruða koja naèini za hvalu. 1CH 23:6 I razdijeli ih David u redove po sinovima Levijevim, Girsonu, Katu i Merariju. 1CH 23:7 Od Girsona bijahu: Ladan i Simej; 1CH 23:8 Sinovi Ladanovi: poglavar Jehilo i Zetam i Joilo, trojica; 1CH 23:9 Sinovi Simejevi: Selomit i Azilo i Haran, trojica. To su poglavari otaèkih porodica Ladanovijeh. 1CH 23:10 A sinovi Simejevi: Jat, Zina i Jeus i Verija, ta su èetvorica sinovi Simejevi. 1CH 23:11 A Jat bijaše poglavar, a Ziza drugi; a Jeus i Verija nemahu mnogo djece, zato se brojahu u jedan dom otaèki. 1CH 23:12 Sinovi Katovi: Amram, Isar, Hevron i Ozilo, èetvorica. 1CH 23:13 Sinovi Amramovi: Aron i Mojsije. Ali Aron bi odvojen da osveæuje svetinju nad svetinjama, on i sinovi njegovi dovijeka, da kade pred Gospodom, da mu služe i da blagosiljaju u ime njegovo dovijeka. 1CH 23:14 A sinovi Mojsija èovjeka Božijega broje se u pleme Levijevo. 1CH 23:15 Sinovi Mojsijevi: Girsom i Elijezer. 1CH 23:16 Sinovi Girsomovi: Sevuilo poglavar. 1CH 23:17 A sinovi Elijezerovi: Reavija poglavar. A nemaše Elijezer više sinova, nego se sinovi Reavijini umnožiše veoma. 1CH 23:18 Sinovi Isarovi: Selomit poglavar. 1CH 23:19 Sinovi Hevronovi: Jerija prvi, Amarija drugi, Jazilo treæi, i Jekameam èetvrti. 1CH 23:20 Sinovi Ozilovi: Miha prvi i Jesija drugi. 1CH 23:21 Sinovi Merarijevi: Malije i Musije. Sinovi Malijevi: Eleazar i Kis. 1CH 23:22 A Eleazar umrije i ne imaše sinova nego samo kæeri, i njima se oženiše sinovi Kisovi, braæa njihova. 1CH 23:23 Sinovi Musijevi: Malije i Eder i Jeremot, trojica. 1CH 23:24 To su sinovi Levijevi po otaèkim domovima svojim, poglavari domova otaèkih, koji biše izbrojeni po broju imena s glave na glavu, koji raðahu posao za službu u domu Gospodnjem, od dvadeset godina i više. 1CH 23:25 Jer David reèe: mir dade Gospod Bog Izrailjev narodu svojemu, i nastavaæe u Jerusalimu dovijeka. 1CH 23:26 I Leviti neæe više nositi šatora i posuða njegova za službu njegovu. 1CH 23:27 Jer po pošljednjoj naredbi Davidovoj biše izbrojeni sinovi Levijevi od dvadeset godina i više; 1CH 23:28 Jer odreðeni bijahu da pomažu sinovima Aronovijem u službi u domu Gospodnjem u trijemovima i u klijetima, i da èiste sve svete stvari i da rade oko službe u domu Gospodnjem, 1CH 23:29 I oko hljebova postavljenijeh, i oko bijeloga brašna za dar i oko kolaèa prijesnijeh i oko tavica, i oko svega što se prži, i oko svake mjere, 1CH 23:30 I da stoje jutrom i hvale i slave Gospoda, i tako veèerom, 1CH 23:31 I kad se god prinose žrtve paljenice Gospodu, u subote, i na mladine i praznike, u broju po redu svom svagda pred Gospodom, 1CH 23:32 I da rade što treba raditi u šatoru od sastanka i u svetinji, i za sinove Aronove, braæu svoju, u službi u domu Gospodnjem. 1CH 24:1 A meðu sinovima Aronovijem ovi su redovi: sinovi Aronovi bjehu Nadav i Avijud, Eleazar i Itamar. 1CH 24:2 Ali Nadav i Avijud umriješe prije oca svojega i nemahu djece; zato biše sveštenici Eleazar i Itamar. 1CH 24:3 I razdijeli ih David: Sadoka, koji bijaše od sinova Eleazarovijeh, i Ahimeleha, koji bijaše od sinova Itamarovijeh, po redu njihovu u službi njihovoj. 1CH 24:4 I naðe se sinova Eleazarovijeh više poglavica nego sinova Itamarovijeh, kad ih razdijeliše: od sinova Eleazarovijeh bijaše poglavica po domovima otaèkim šesnaest, a od sinova Itamarovijeh osam po domovima otaèkim. 1CH 24:5 I biše razdijeljeni ždrijebom i jedan i drugi; jer poglavari u svetinji i poglavari pred Bogom bijahu i od sinova Eleazarovijeh i od sinova Itamarovijeh. 1CH 24:6 I popisa ih Semaja sin Natanailov pisar od plemena Levijeva pred carem i knezovima i Sadokom sveštenikom i Ahimelehom sinom Avijatarovijem i pred poglavarima porodica otaèkih meðu sveštenicima i Levitima, jedan dom otaèki uzevši za Eleazara a jedan za Itamara. 1CH 24:7 I pade prvi ždrijeb na Jojariva, drugi na Jedaju, 1CH 24:8 Treæi na Harima, èetvrti na Seorima, 1CH 24:9 Peti na Malhiju, šesti na Mejamina, 1CH 24:10 Sedmi na Akosa, osmi na Aviju, 1CH 24:11 Deveti na Isuja, deseti na Sehaniju, 1CH 24:12 Jedanaesti na Elijasiva, dvanaesti na Jakima, 1CH 24:13 Trinaesti na Ufu, èetrnaesti na Jesevava, 1CH 24:14 Petnaesti na Vilgu, šesnaesti na Imira, 1CH 24:15 Sedamnaesti na Ezira, osamnaesti na Afisisa, 1CH 24:16 Devetnaesti na Petaju, dvadeseti na Jezekila, 1CH 24:17 Dvadeset prvi na Jahina, dvadeset drugi na Gamula, 1CH 24:18 Dvadeset treæi na Delaju, dvadeset èetvrti na Maziju. 1CH 24:19 To je red njihov za službu njihovu, kojim idu u dom Gospodnji na posao svoj po naredbi Arona oca svojega, kako mu bješe zapovjedio Gospod Bog Izrailjev. 1CH 24:20 A od ostalijeh sinova Levijevih bijaše od sinova Amramovijeh Suvailo; od sinova Suvailovijeh Jedaja, 1CH 24:21 Od Reavije, od sinova Reavijinih poglavar Jesija; 1CH 24:22 Od sinova Isarovijeh Selomot, od sinova Selomotovijeh Jat; 1CH 24:23 A od sinova Jerijinih Amarija drugi, Jazilo treæi, Jekameam èetvrti; 1CH 24:24 Od sinova Uzilovijeh Miha; od sinova Mišinijeh Samir; 1CH 24:25 Brat Mišin Jesija; od sinova Jesijinih Zaharija. 1CH 24:26 Sinovi Merarijevi: Malije i Musije; od sinova Jazijinih Veno. 1CH 24:27 Sinovi Merarijevi od Jazije: Veno i Soam i Zahur i Ivrije; 1CH 24:28 Od Malija Eleazar, koji nemaše sinova; 1CH 24:29 Od Kisa, od sinova Kisovijeh: Jerameilo; 1CH 24:30 I od sinova Musijevih Malije i Eder i Jerimot. To bijahu sinovi Levitski po domovima otaca svojih. 1CH 24:31 I oni bacaše ždrijeb prema braæi svojoj, sinovima Aronovijem, pred Davidom i Sadokom i Ahimelehom i poglavarima domova otaèkih meðu sveštenicima i Levitima, od domova otaèkih svaki poglavar prema bratu svojemu mlaðemu. 1CH 25:1 I odvoji David s vojvodama za službu sinove Asafove i Emanove i Jedutunove, koji æe prorokovati uz gusle i psaltire i kimvale; i biše izmeðu njih izbrojeni ljudi za posao u svojoj službi: 1CH 25:2 Od sinova Asafovijeh: Zahur i Josif i Netanija i Asarila, sinovi Asafovi, pod rukom Asafa, koji prorokovaše po naredbi carevoj; 1CH 25:3 Od Jedutuna: šest sinova Jedutunovijeh: Gedalija i Sorije i Jesaija, Asavija i Matatija i Simej pod rukom oca svojega Jedutuna, koji prorokovaše uz gusle hvaleæi i slaveæi Gospoda; 1CH 25:4 Od Emana: sinovi Emanovi: Vukija, Matanija, Ozilo, Sevuilo i Jerimot, Ananija i Ananije, Elijata, Gidaltija i Romamti-Ezer, Josvekasa, Malotije, Otir i Maziot. 1CH 25:5 Ti svi bijahu sinovi Emana vidioca careva u rijeèima Božijim da se uzvišuje rog; jer Bog dade Emanu èetrnaest sinova i tri kæeri. 1CH 25:6 Svi oni bijahu pod rukom oca svojega pjevajuæi u domu Gospodnjem uz kimvale i psaltire i gusle za službu u domu Božijem, kako car nareðivaše Asafu i Jedutunu i Emanu. 1CH 25:7 I bješe ih na broj s braæom njihovom obuèenom pjesmama Gospodnjim, dvjesta i osamdeset i osam, samijeh vještaka. 1CH 25:8 I baciše ždrijeb za službu svoju, mali kao veliki, uèitelj kao uèenik; 1CH 25:9 I pade prvi ždrijeb za Asafa na Josifa, drugi na Gedaliju s braæom i sinovima njegovijem, njih dvanaest; 1CH 25:10 Treæi na Zahura, sinove njegove i braæu njegovu, njih dvanaest; 1CH 25:11 Èetvrti na Iserija, sinove njegove i braæu njegovu, njih dvanaest; 1CH 25:12 Peti na Netaniju, sinove njegove i braæu njegovu, njih dvanaest; 1CH 25:13 Šesti na Vukiju, sinove njegove i braæu njegovu, njih dvanaest; 1CH 25:14 Sedmi na Jesarilu, sinove njegove i braæu njegovu, njih dvanaest; 1CH 25:15 Osmi na Jesaiju, sinove njegove i braæu njegovu, njih dvanaest; 1CH 25:16 Deveti na Mataniju, sinove njegove i braæu njegovu, njih dvanaest; 1CH 25:17 Deseti na Simeja, sinove njegove i braæu njegovu, njih dvanaest; 1CH 25:18 Jedanaesti na Azareila, sinove njegove i braæu njegovu, njih dvanaest; 1CH 25:19 Dvanaesti na Asaviju, sinove njegove i braæu njegovu, njih dvanaest; 1CH 25:20 Trinaesti na Savuila, sinove njegove i braæu njegovu, njih dvanaest; 1CH 25:21 Èetrnaesti na Matatiju, sinove njegove i braæu njegovu, njih dvanaest; 1CH 25:22 Petnaesti na Jeremota, sinove njegove i braæu njegovu, njih dvanaest; 1CH 25:23 Šesnaesti na Ananiju, sinove njegove i braæu njegovu, njih dvanaest; 1CH 25:24 Sedamnaesti na Josvekasu, sinove njegove i braæu njegovu, njih dvanaest; 1CH 25:25 Osamnaesti na Ananija, sinove njegove i braæu njegovu, njih dvanaest; 1CH 25:26 Devetnaesti na Malotija, sinove njegove i braæu njegovu, njih dvanaest; 1CH 25:27 Dvadeseti na Elijatu, sinove njegove i braæu njegovu, njih dvanaest; 1CH 25:28 Dvadeset prvi na Otira, sinove njegove i braæu njegovu, njih dvanaest; 1CH 25:29 Dvadeset drugi na Gidaltiju, sinove njegove i braæu njegovu, njih dvanaest; 1CH 25:30 Dvadeset treæi na Maziota, sinove njegove i braæu njegovu, njih dvanaest; 1CH 25:31 Dvadeset èetvrti na Romamti-Ezera, sinove njegove i braæu njegovu, njih dvanaest. 1CH 26:1 A redovi vratarski bijahu: od sinova Korejevih bijaše Meselemija sin Korejev izmeðu sinova Asafovijeh; 1CH 26:2 A sinovi Meselemijini: Zaharija prvenac, Jediailo drugi, Zevadija treæi, Jatnilo èetvrti, 1CH 26:3 Elam peti, Joanan šesti, Elioinaj sedmi; 1CH 26:4 I Ovid-Edomovi sinovi: Semaja prvenac, Jozavad drugi, Joah treæi i Sahar èetvrti i Natanailo peti, 1CH 26:5 Amilo šesti, Isahar sedmi, Feultaj osmi; jer ga blagoslovi Bog. 1CH 26:6 I Semaji sinu njegovu rodiše se sinovi, koji starješovahu u domu oca svojega, jer bijahu dobri junaci. 1CH 26:7 Sinovi Semajini: Gotnije i Rafailo i Ovid i Elzavad braæa njegova, hrabri ljudi, Eliuj i Semahija. 1CH 26:8 Svi ovi bijahu od sinova Ovid-Edomovijeh, i oni i sinovi njihovi i braæa njihova, svi hrabri ljudi, krjepki za službu, bijaše ih šezdeset i dva od Ovid-Edoma. 1CH 26:9 A Meselemijinih sinova i braæe, hrabrijeh ljudi, bijaše osamnaest. 1CH 26:10 A Osini sinovi, od sinova Merarijevih: Simrije poglavar, premda ne bješe prvenac, ali ga otac postavi poglavarem; 1CH 26:11 Helkija drugi, Tevalija treæi, Zaharija èetvrti; svijeh sinova i braæe Osine bijaše trinaest. 1CH 26:12 Od njih bijahu redovi vratarski po poglavarima da èuvaju stražu naizmjence s braæom svojom služeæi u domu Gospodnjem. 1CH 26:13 Jer metaše ždrijeb za maloga kao i za velikoga po domovima svojih otaca, za svaka vrata. 1CH 26:14 I pade ždrijeb na istok Selimiji; a Zahariji sinu njegovu, mudromu savjetniku, kad baciše ždrijeb, pade mu ždrijeb na sjever; 1CH 26:15 A Ovid-Edomu na jug, a sinovima njegovijem na riznicu; 1CH 26:16 Sufimu i Osi na zapad s vratima Salehetskim na putu koji ide gore; straža bješe prema straži: 1CH 26:17 S istoka šest Levita; sa sjevera èetiri na dan; s juga na dan èetiri; a kod riznice po dva; 1CH 26:18 Na Parvaru sa zapada èetiri na putu, dva kod Parvara. 1CH 26:19 To su redovi vratarski meðu sinovima Korejevim i sinovima Merarijevim. 1CH 26:20 I ovi još bijahu Leviti: Ahija nad blagom doma Božijega, nad blagom od posveæenijeh stvari. 1CH 26:21 Od sinova Ladanovijeh izmeðu sinova Girsonovijeh od Ladana, izmeðu glavara domova otaèkih od Ladana sina Girsonova bijaše Jehilo, 1CH 26:22 Sinovi Jehilovi: Zetam i Joilo brat mu bijahu nad blagom doma Gospodnjega; 1CH 26:23 Od sinova Amramovijeh, Isarovijeh, Hevronovijeh, Ozilovijeh, 1CH 26:24 Bijaše Sevuilo sin Girsona sina Mojsijeva starješina nad blagom. 1CH 26:25 A braæa njegova od Elijezera: Reavija sin mu, a njegov sin Jesaija, a njegov sin Joram, a njegov sin Zihrije, a njegov sin Selomit; 1CH 26:26 Ovaj Selomit i braæa njegova bijahu nad svijem blagom od posveæenijeh stvari, koje posveti car David i poglavari domova otaèkih i tisuænici i stotinici i vojvode; 1CH 26:27 Od ratova i od plijena posvetiše da se opravi dom Gospodnji; 1CH 26:28 I što god bješe posvetio Samuilo vidjelac i Saul sin Kisov i Avenir sin Nirov i Joav sin Serujin; ko god posveæivaše, davaše u ruke Selomitu i braæi njegovoj. 1CH 26:29 Od sinova Isarovijeh: Henanija i sinovi njegovi bijahu nad spoljašnjim poslovima u Izrailju, upravitelji i sudije. 1CH 26:30 Od sinova Hevronovijeh Asavija i braæa njegova, tisuæa i sedam stotina hrabrijeh ljudi, bijahu nad Izrailjem s ovu stranu Jordana na istoku za svaki posao Gospodnji i za službu carsku. 1CH 26:31 Izmeðu sinova Hevronovijeh bijaše Jerija poglavar sinovima Hevronovijem po porodicama njihovijem i domovima otaèkim. Èetrdesete godine carovanja Davidova potražiše ih i naðoše meðu njima hrabrijeh junaka u Jaziru Galadskom. 1CH 26:32 I braæe njegove, hrabrijeh ljudi, bijaše dvije tisuæe i sedam stotina glavara u domovima otaèkim; i postavi ih car David nad sinovima Ruvimovijem i Gadovijem i polovinom plemena Manasijina za sve poslove Božije i carske. 1CH 27:1 A sinovi Izrailjevi po svom broju, glavari domova otaèkih, tisuænici i stotinici i upravitelji njihovi, služahu caru u svakom poslu u redovima, koji dolažahu i odlažahu od mjeseca do mjeseca, svakoga mjeseca u godini; a u svakom redu bijaše ih dvadeset i èetiri tisuæe. 1CH 27:2 Nad prvijem redom prvoga mjeseca bijaše Jasoveam sin Zavdilov, i u njegovu redu bijaše dvadeset i èetiri tisuæe. 1CH 27:3 Od sinova Faresovijeh bijaše poglavar nad svijem starješinama u vojsci prvoga mjeseca. 1CH 27:4 A nad redom drugoga mjeseca bijaše Dodaj Ahošanin, i vojvoda u njegovu redu bješe Miklot; i u njegovu redu bješe dvadeset i èetiri tisuæe. 1CH 27:5 Treæi vojvoda treæega mjeseca bješe Venaja sin Jodaja sveštenika, poglavar; i u njegovu redu bješe dvadeset i èetiri tisuæe. 1CH 27:6 Ovaj Venaja bješe junak meðu tridesetoricom i nad tridesetoricom; i nad redom njegovijem bješe Amizavad sin mu. 1CH 27:7 Èetvrti, èetvrtoga mjeseca Asailo brat Joavov, i za njim Zevadija sin mu; i u redu njegovu bješe dvadeset i èetiri tisuæe. 1CH 27:8 Peti, petoga mjeseca, poglavar Samut Jezrajanin, i u njegovu redu bješe dvadeset i èetiri tisuæe. 1CH 27:9 Šesti, šestoga mjeseca, Ira sin Ikisov Tekojanin, i u njegovu redu bješe dvadeset i èetiri tisuæe. 1CH 27:10 Sedmi, sedmoga mjeseca, Helis Felonjanin od sinova Jefremovijeh, i u njegovu redu bješe dvadeset i èetiri tisuæe. 1CH 27:11 Osmi, osmoga mjeseca, Sivehaj Husaæanin od sinova Zarinijeh, i u njegovu redu bješe dvadeset i èetiri tisuæe. 1CH 27:12 Deveti, devetoga mjeseca, Avijezer Anatoæanin od sinova Venijaminovih, i u njegovu redu bješe dvadeset i èetiri tisuæe. 1CH 27:13 Deseti, desetoga mjeseca, Maraj Netofaæanin od sinova Zarinijeh, i u njegovu redu bješe dvadeset i èetiri tisuæe. 1CH 27:14 Jedanaesti, jedanaestoga mjeseca, Venaja Faratonjanin od sinova Jefremovijeh, i u njegovu redu bješe dvadeset i èetiri tisuæe. 1CH 27:15 Dvanaesti, dvanaestoga mjeseca, Heldaj Netofaæanin od Gotonila, i u njegovu redu bješe dvadeset i èetiri tisuæe. 1CH 27:16 A nad plemenima Izrailjevijem bijahu: nad plemenom Ruvimovijem knez Elijezer sin Zihrijev; nad Simeunovijem Sefatija sin Mašin; 1CH 27:17 Nad Levijevim Asavija sin Kemuilov; nad Aronovijem Sadok; 1CH 27:18 Nad Judinijem Eliuj od braæe Davidove; nad Isaharovijem Amrije sin Mihailov; 1CH 27:19 Nad Zavulonovijem Ismaja sin Ovadijin; nad Neftalimovim Jerimot sin Azrilov; 1CH 27:20 Nad sinovima Jefremovijem Isus sin Azazijev; nad polovinom plemena Manasijina Joilo sin Fedajin; 1CH 27:21 Nad drugom polovinom plemena Manasijina u Galadu Ido sin Zaharijin; nad Venijaminovim Jasilo sin Avenirov; 1CH 27:22 Nad Danovijem Azareilo sin Jeroamov. To bijahu knezovi plemena Izrailjevijeh. 1CH 27:23 A ne izbroji David onijeh koji imahu manje od dvadeset godina, jer Gospod bješe rekao da æe umnožiti sinove Izrailjeve kao zvijezde nebeske. 1CH 27:24 Joav sin Serujin poèe brojiti, ali ne dovrši; jer doðe gnjev Božji za to na Izrailja; zato taj broj ne doðe u knjigu o caru Davidu. 1CH 27:25 Nad blagom carevijem bijaše Azmavet sin Adilov, a nad blagom po zemlji, po gradovima i po selima i po kulama Jonatan sin Ozijin. 1CH 27:26 A nad ratarima, koji raðahu zemlju, bijaše Ezrije sin Heluvov; 1CH 27:27 A nad vinogradarima Simej Ramaæanin; a nad rodom vinogradskim i nad pivnicama Zavdije Sifmejin; 1CH 27:28 A nad maslinama i smokvama po poljima Val-Anan Gederanin; a nad uljem Joas; 1CH 27:29 Nad govedima što pasijahu u Saronu Sitraj Saronjanin, a nad govedima po dolinama Safat Adlajev; 1CH 27:30 Nad kamilama Ovil Ismailjac; nad magarcima Jedaja Meronoæanin; 1CH 27:31 A nad ovcama Jaziz Agarejin. Svi ovi bijahu nastojnici nad blagom cara Davida. 1CH 27:32 A Jonatan stric Davidov bijaše savjetnik, mudar èovjek i književnik; on i Jehilo sin Ahmonijev bijahu sa sinovima carevijem. 1CH 27:33 I Ahitofel bijaše savjetnik carev, i Husaj Arhijanin prijatelj carev. 1CH 27:34 A poslije Ahitofela bijaše Jodaj sin Venajin i Avijatar, a vojvoda carev bješe Joav. 1CH 28:1 I David sabra u Jerusalim sve poglavare Izrailjeve, poglavare plemenske i poglavare od redova koji služahu caru, i tisuænike i stotinike, i koji bijahu nad svijem blagom i stokom carevom, i sinove svoje i dvorane i junake i sve ljude hrabre, 1CH 28:2 I ustavši car David na noge reèe: èujte me, braæo moja i narode moj! ja bijah naumio da sazidam dom gdje bi poèivao kovèeg Gospodnji i da bude podnožje nogama Boga našega, i pripravih što treba za zidanje. 1CH 28:3 Ali mi Bog reèe: neæeš sazidati doma imenu mojemu, jer si ratnik i krv si proljevao. 1CH 28:4 Ali Gospod Bog Izrailjev izabra me iz svega doma oca mojega da budem car nad Izrailjem dovijeka; jer Judu izabra za voða, i iz doma Judina dom oca mojega; i izmeðu sinova oca mojega bi mu volja da mene postavi carem nad svijem Izrailjem. 1CH 28:5 A tako izmeðu svijeh sinova mojih jer mnogo sinova dade mi Gospod) izabra Solomuna sina mojega da sjedi na prijestolu carstva Gospodnjega nad Izrailjem. 1CH 28:6 I reèe mi: Solomun sin tvoj sazidaæe moj dom i trijemove moje; jer njega izabrah sebi za sina, i ja æu mu biti otac. 1CH 28:7 I utvrdiæu carstvo njegovo dovijeka, ako bude postojan da izvršuje zapovijesti moje i zakone moje kao danas. 1CH 28:8 Sada dakle pred svijem Izrailjem, zborom Gospodnjim, i da èuje Bog naš, kažem vam: držite i tražite sve zapovijesti Gospoda Boga svojega, da biste držali ovu dobru zemlju i ostavili je u našljedstvo sinovima svojim nakon sebe dovijeka. 1CH 28:9 A ti, Solomune sine, znaj Boga oca svojega, i služi mu cijelim srcem i dušom dragovoljnom; jer sva srca ispituje Gospod i svaku pomisao zna; ako ga ustražiš, naæi æeš ga; ako li ga ostaviš, odbaciæe te zasvagda. 1CH 28:10 Vidi sada da te je Gospod izabrao da sazidaš dom za svetinju; budi hrabar i radi. 1CH 28:11 Tada predade David Solomunu sinu svojemu sliku od trijema i od kuæa njegovijeh, i od riznica i od soba i od klijeti unutrašnjih, i od mjesta za zaklopac oèišæenja, 1CH 28:12 I sliku od svega što bješe smislio za trijemove doma Gospodnjega i za sve klijeti unaokolo i za riznicu doma Božijega i za riznicu od svetijeh stvari, 1CH 28:13 I za redove sveštenièke i Levitske i za svaki posao u službi u domu Gospodnjem i za sve posuðe u domu Gospodnjem; 1CH 28:14 Zlato pod mjeru za sudove zlatne za svaku službu, i srebro za sve sudove srebrne pod mjeru, za sve sudove za svaku službu; 1CH 28:15 Pod mjeru za svijetnjake zlatne i žiške zlatne, po težini svakoga svijetnjaka i žižaka njegovijeh, i za svijetnjake srebrne po težini svakoga svijetnjaka i žižaka njegovijeh, prema potrebi svakoga svijetnjaka; 1CH 28:16 I zlata pod mjeru za stolove na kojima æe stajati hljebovi postavljeni, za svaki sto; i srebra za stolove srebrne; 1CH 28:17 I za viljuške i za kotliæe i za zdjele zlata èistoga, i za zlatne èaše pod mjeru, za svaku èašu, i za srebrne èaše srebra pod mjeru za svaku; 1CH 28:18 I za oltar kadioni èistoga zlata pod mjeru; i sliku od kola zlatnijeh heruvima, koji æe raširivši krila zaklanjati kovèeg zavjeta Gospodnjega. 1CH 28:19 To mi je sve došlo pisano rukom Gospodnjom da bih znao sve kako što treba uraditi. 1CH 28:20 I tako reèe David Solomunu sinu svojemu: budi slobodan i hrabar, i radi, ne boj se i ne plaši se, jer æe Gospod Bog, Bog moj, biti s tobom, neæe te ostaviti niti æe otstupiti od tebe, dokle ne svršiš sav posao za službu u domu Gospodnjem. 1CH 28:21 A evo redovi sveštenièki i Levitski za svaku službu u domu Božijem; i imaš uza se za svaki posao ljudi dragovoljnijeh i vještijeh svakom poslu, i poglavare i sav narod za svaku zapovijest svoju. 1CH 29:1 Potom reèe car David svemu zboru: jednoga Solomuna sina mojega izabrao je Gospod, mlado dijete, a ovo je velik posao; jer neæe biti èovjeku taj dvor nego Gospodu Bogu. 1CH 29:2 Ja koliko mogoh pripravih za dom Boga svojega zlata za stvari zlatne, srebra za srebrne, mjedi za mjedene, gvožða za gvozdene, i drva za drvene, kamenja onihova, i kamenja za ukivanje, i kamenja za nakit i za vez, i svakojakoga dragoga kamenja, i kamena mramora izobila. 1CH 29:3 I još iz ljubavi k domu Boga svojega, što imam svoga zlata i srebra, osim svega što sam pripravio za dom sveti, dajem i to na dom Boga svojega: 1CH 29:4 Tri tisuæe talanata zlata Ofirskoga, i sedam tisuæa talanata èistoga srebra, da se oblože zidovi domovima. 1CH 29:5 Zlato za zlatne stvari, a srebro za srebrne i za svako djelo ruku umjetnièkih. A bi li jošte ko htio dragovoljno što danas priložiti Gospodu? 1CH 29:6 Tada dragovoljno priložiše knezovi domova otaèkih i knezovi plemena Izrailjevijeh i tisuænici i stotinici i knezovi nad poslovima carskim. 1CH 29:7 I dadoše za službu u domu Božijem zlata pet tisuæa talanata i deset tisuæa zlatica, i srebra deset tisuæa talanata, i mjedi osamnaest tisuæa talanata, i gvožða sto tisuæa talanata. 1CH 29:8 I kamenja u koga god bijaše svi dadoše u riznicu doma Gospodnjega u ruke Jehila od sinova Girsonovijeh. 1CH 29:9 I radovaše se narod što dragovoljno prilagahu, jer prilagahu cijelijem srcem Gospodu; i car se David radovaše veoma. 1CH 29:10 Potom David blagoslovi Gospoda pred svijem zborom, i reèe David: blagosloven si Gospode Bože Izrailja oca našega od vijeka do vijeka. 1CH 29:11 Tvoje je, Gospode, velièanstvo i sila i slava i vjeènost i èast, i sve što je na nebu i na zemlji; tvoje je, Gospode, carstvo, i ti si uzvišen svrh svega poglavar; 1CH 29:12 Bogatstvo i slava od tebe je, i ti vladaš svijem, i u tvojoj je ruci moæ i sila, i u tvojoj je ruci uzvisiti i ukrijepiti sve. 1CH 29:13 Sada dakle, Bože naš, hvalimo te i slavimo ime tvoje slavno. 1CH 29:14 Jer ko sam ja i šta je moj narod da bi smo mogli ovoliko prinijeti tebi dragovoljno? jer je od tebe sve, i iz tvojih ruku primivši dasmo ti. 1CH 29:15 Jer smo došljaci pred tobom i gosti kao svi oci naši; dani su naši na zemlji kao sjen i nema stajanja. 1CH 29:16 Gospode Bože naš, sve ovo blago što ti pripravismo za graðenje doma imenu tvojemu svetome, iz tvoje je ruke, i sve je tvoje. 1CH 29:17 Ali znam, Bože moj, da ti ispituješ srca i što je pravo hoæeš; ja pravijem srcem dragovoljno prinesoh sve ovo, i s radošæu vidjeh narod tvoj koji je ovdje kako ti dragovoljno prinosi. 1CH 29:18 Gospode Bože Avrama, Isaka i Izrailja, otaca naših, saèuvaj dovijeka ovu volju i pomisao srdaènu naroda svojega, i upravljaj srce njihovo k sebi. 1CH 29:19 I Solomunu sinu mojemu podaj srce pravo da bi držao zapovijesti tvoje, svjedoèanstva tvoja i uredbe tvoje, i da bi otvorio sve i da bi sazidao dvor ovaj za koji sam pripravio. 1CH 29:20 Potom reèe David svemu zboru: blagoslovite sada Gospoda Boga svojega. I sav zbor blagoslovi Gospoda Boga otaca svojih, i savivši se pokloniše se Gospodu i caru. 1CH 29:21 I prinesoše Gospodu žrtve, i prinesoše Gospodu žrtve paljenice sjutradan: tisuæu volova, tisuæu ovnova, tisuæu jaganjaca s naljevima njihovijem, i drugih žrtava mnogo za sav narod. 1CH 29:22 I jedoše i piše pred Gospodom onaj dan veseleæi se veoma. I postaviše drugom Solomuna sina Davidova carem, i pomazaše ga Gospodu za voða a Sadoka za sveštenika. 1CH 29:23 I tako sjede Solomun na prijesto Gospodnji da caruje mjesto Davida oca svojega, i bijaše sreæan, i slušaše ga sav Izrailj. 1CH 29:24 I svi knezovi i junaci i svi sinovi cara Davida dadoše ruke da æe biti pokorni caru Solomunu. 1CH 29:25 I Gospod uzvisi veoma Solomuna pred svijem Izrailjem i dade mu slavu carsku kakve nijedan car prije njega nije imao u Izrailju. 1CH 29:26 Tako David sin Jesejev carova nad svijem Izrailjem. 1CH 29:27 A vremena za koje carova nad Izrailjem bijaše èetrdeset godina: a u Hevronu carova sedam godina, a u Jerusalimu carova trideset i tri godine. 1CH 29:28 I umrije u dobroj starosti, sit života, bogatstva i slave; i zacari se Solomun sin njegov na njegovo mjesto. 1CH 29:29 A djela cara Davida prva i pošljednja eno su zapisana u knjizi Samuila vidioca i u knjizi Natana proroka i u knjizi Gada vidioca, 1CH 29:30 Sa svijem carovanjem njegovijem i silom njegovom i s vremenima koja proðoše preko njega i Izrailja i svijeh carevina zemaljskih. 2CH 1:1 I Solomun sin Davidov utvrdi se u carstvu svom, i Gospod Bog njegov bješe s njim, i uzvisi ga veoma. 2CH 1:2 I Solomun reèe svemu Izrailju, tisuænicima i stotinicima i sudijama i svijem knezovima svega Izrailja, glavarima domova otaèkih, 2CH 1:3 Te otidoše, Solomun i sav zbor s njim, na visinu koja bijaše u Gavaonu; jer ondje bijaše šator od sastanka Božijega, koji naèini Mojsije sluga Gospodnji u pustinji. 2CH 1:4 A kovèeg Božji bješe prenio David iz Kirijat-Jarima na mjesto koje mu spremi David; jer mu razape šator u Jerusalimu. 2CH 1:5 I oltar mjedeni koji naèini Veseleilo, sin Urija sina Orova, bijaše ondje pred šatorom Gospodnjim. I potraži ga Solomun i sav zbor. 2CH 1:6 I prinese Solomun ondje pred Gospodom na oltaru mjedenom, koji bijaše pred šatorom od sastanka, prinese na njemu tisuæu žrtava paljenica. 2CH 1:7 Onu noæ javi se Bog Solomunu i reèe mu: išti šta hoæeš da ti dam. 2CH 1:8 A Solomun reèe Bogu: ti si uèinio veliku milost Davidu ocu mojemu i postavio si mene carem na njegovo mjesto. 2CH 1:9 Neka dakle, Gospode Bože, bude tvrda rijeè tvoja, koju si rekao Davidu ocu mojemu, jer si me postavio carem nad narodom kojega ima mnogo kao praha na zemlji. 2CH 1:10 Zato daj mi mudrost i znanje da polazim pred narodom ovijem i dolazim, jer ko može suditi narodu tvojemu tako velikomu? 2CH 1:11 Tada reèe Bog Solomunu: što ti je to u srcu, a ne išteš bogatstva, blaga ni slave, ni duša nenavidnika svojih, niti išteš duga života, nego išteš mudrosti i znanja da možeš suditi narodu mojemu, nad kojim te postavih carem, 2CH 1:12 Mudrost i znanje daje ti se; a daæu ti i bogatstva i slave, kakove nijesu imali carevi prije tebe niti æe poslije tebe imati. 2CH 1:13 I vrati se Solomun s visine koja bijaše u Gavaonu ispred šatora od sastanka u Jerusalim, i carovaše nad Izrailjem. 2CH 1:14 I nakupi Solomun kola i konjika, i imaše tisuæu i èetiri stotine kola i dvanaest tisuæa konjika, koje namjesti po gradovima gdje mu bijahu kola i kod sebe u Jerusalimu. 2CH 1:15 I uèini car te bijaše u Jerusalimu srebra i zlata kao kamena, a kedrovijeh drva kao divljih smokava koje rastu po polju, tako mnogo. 2CH 1:16 I dovoðahu Solomunu konje iz Misira i svakojaki trg, jer trgovci carevi uzimahu svakojaki trg za cijenu. 2CH 1:17 I odlažahu, te dogonjahu iz Misira kola po šest stotina sikala srebra, a konje po sto pedeset; i tako svi carevi Hetejski i carevi Sirski preko njih dobivahu. 2CH 2:1 I naumi Solomun da zida dom imenu Gospodnjemu i dom carski sebi. 2CH 2:2 I odbroji Solomun sedamdeset tisuæa nosilaca i osamdeset tisuæa koji æe tesati u gori, i tri tisuæe i šest stotina nastojnika nad njima. 2CH 2:3 I posla Solomun ka Hiramu caru Tirskom i poruèi mu: kako si èinio Davidu ocu mojemu i slao mu drva kedrovijeh da zida sebi kuæu gdje æe sjedjeti, uèini tako i meni. 2CH 2:4 Evo rad sam zidati dom imenu Gospoda Boga svojega da mu ga posvetim da se kadi pred njim kadom mirisnijem i da se postavljaju hljebovi vazda i da se prinose žrtve paljenice jutrom i veèerom, i u subote i na mladine i na praznike Gospoda Boga našega, što treba da biva u Izrailju dovijeka. 2CH 2:5 A dom koji æu zidati biæe velik, jer je Bog naš veæi od svijeh bogova. 2CH 2:6 A ko bi mogao njemu sazidati dom kad ga nebo i nebesa nad nebesima ne mogu obuhvatiti? i ko sam ja da mu sazidam dom? nego samo da se kadi pred njim. 2CH 2:7 Tako sada pošlji mi èovjeka vješta, koji umije raditi od zlata i od srebra i od mjedi i od gvožða i od skerleta i od crvca i od porfire, i koji zna rezati, da radi s umjetnicima koje imam kod sebe u Judeji i u Jerusalimu, koje je dobavio David otac moj. 2CH 2:8 I pošlji mi drva kedrovijeh i jelovijeh i almugima s Livana, jer znam da sluge tvoje umiju sjeæi drva Livanska; a evo sluge æe moje biti s tvojim slugama, 2CH 2:9 Da mi priprave mnogo drva, jer dom što æu zidati biæe velik i divan. 2CH 2:10 A evo, poslenicima koji æe sjeæi drvo, slugama tvojim, daæu pšenice ovršene dvadeset tisuæa kora, i dvadeset tisuæa kora jeèma, i vina dvadeset tisuæa vata, i ulja dvadeset tisuæa vata. 2CH 2:11 I odgovori Hiram car Tirski u knjizi koju posla Solomunu: što Gospod ljubi svoj narod zato te postavi carem nad njim. 2CH 2:12 I govoraše Hiram: blagosloven da je Gospod Bog Izrailjev, koji je stvorio nebo i zemlju, što je dao caru Davidu sina mudra, pametna i razumna, koji æe sazidati dom Gospodu i carski dom sebi. 2CH 2:13 Šaljem ti dakle èovjeka vješta i razumna, Hirama Aviva, 2CH 2:14 Sina jedne žene izmeðu kæeri Danovijeh, kojemu je otac bio Tirac; on umije raditi od zlata i od srebra, od mjedi, od gvožða, od kamena i od drveta, od skerleta, od porfire i od tankoga platna i od crvca, i rezati svašta, i izmisliti svašta vješto što mu se da, neka radi s tvojim umjetnicima i s umjetnicima gospodara mojega Davida oca tvojega. 2CH 2:15 Neka dakle pšenicu i jeèam, ulje i vino, što je rekao gospodar moj, pošlje slugama svojim. 2CH 2:16 A mi æemo nasjeæi drva na Livanu koliko ti god treba, i spustiæemo ih u splavovima morem u Jopu, a ti ih odande vozi u Jerusalim. 2CH 2:17 Tada Solomun izbroji sve inostrance koji bijahu u zemlji Izrailjevoj poslije brojenja kad ih izbroji David otac njegov, i naðe ih se sto i pedeset i tri tisuæe i šest stotina; 2CH 2:18 I odredi od njih sedamdeset tisuæa koji æe nositi, i osamdeset tisuæa koji æe tesati u planini, a tri tisuæe i šest stotina nastojnika da nastoje da radi narod. 2CH 3:1 I poèe Solomun zidati dom Gospodnji u Jerusalimu na brdu Moriji, koje bi pokazano Davidu ocu njegovu na mjestu koje bješe pripravio David, na gumnu Ornana Jevusejina. 2CH 3:2 A poèe zidati drugoga dana drugoga mjeseca èetvrte godine carovanja svojega. 2CH 3:3 A ovako zasnova Solomun da zida dom Božji: u dužinu šezdeset lakata po staroj mjeri, a u širinu dvadeset lakata. 2CH 3:4 A trijem koji bijaše pred dužinom uz širinu doma imaše dvadeset lakata, a u visinu sto i dvadeset; i obloži ga iznutra èistijem zlatom. 2CH 3:5 A dom veliki obloži drvetom jelovijem, potom ga obloži èistijem zlatom, i ozgo naèini palme i lance. 2CH 3:6 I obloži dom kamenjem dragim da je nakiæen, a zlato bijaše Parvajimsko. 2CH 3:7 Obloži zlatom dom, grede, pragove i zidove i vrata, i izreza heruvime po zidovima. 2CH 3:8 I naèini dom za svetinju nad svetinjama, dug uz širinu doma dvadeset lakata i širok dvadeset lakata, i obloži ga èistijem zlatom, kojega otide do šest stotina talanata. 2CH 3:9 A na kline dade pedeset sikala zlata; i klijeti obloži zlatom. 2CH 3:10 I naèini u domu svetinje nad svetinjama dva heruvima, naprave umjetnièke, i obloži ih zlatom. 2CH 3:11 I krila tijeh heruvima imahu u dužinu dvadeset lakata: jedno krilo bijaše od pet lakata, i ticaše u zid od doma, i drugo krilo bijaše od pet lakata, i ticaše u krilo drugoga heruvima; 2CH 3:12 Tako i drugoga heruvima krilo bijaše od pet lakata, i ticaše u zid od doma, i drugo mu krilo bijaše od pet lakata i sastavljaše se s krilom drugoga heruvima. 2CH 3:13 Krila tijem heruvimima bijahu raširena na dvadeset lakata, a oni stajahu na nogama svojim, licem okrenutim u dom. 2CH 3:14 I naèini zavjes od porfire, od skerleta, od crvca i od tankoga platna, i po njemu naèini heruvime. 2CH 3:15 I naèini pred domom dva stupa, u visinu od trideset i pet lakata, i oglavlja ozgo na svakom od pet lakata. 2CH 3:16 I naèini lance kao u svetinji, i metnu ih na vrh stupova, i naèini sto šipaka, i metnu ih meðu lance. 2CH 3:17 I postavi stupove pred crkvom, jedan s desne strane a drugi s lijeve, i desni nazva Jahin a lijevi Voas. 2CH 4:1 I naèini oltar od mjedi, dvadeset lakata dug i dvadeset lakata širok, a deset lakata visok. 2CH 4:2 I sali more, deset lakata bješe mu od jednoga kraja do drugoga, okruglo unaokolo, pet lakata visoko; a unaokolo mu bješe trideset lakata. 2CH 4:3 A pod njim bijahu likovi volovski, koji stajahu svuda unaokolo, po deset na jednom laktu, te okružavahu more: dva reda bijaše tijeh volova, salivenijeh s morem. 2CH 4:4 I stajaše more na dvanaest volova, tri gledahu na sjever, a tri gledahu na zapad, a tri gledahu na jug, a tri gledahu na istok, a more stajaše ozgo na njima, i zadnja strana svijeh njih bijaše unutra. 2CH 4:5 Debljina mu bijaše s podlanice, a kraj mu bijaše kao kraj u èaše, kao cvijet ljiljanov, a primaše tri tisuæe vata. 2CH 4:6 I naèini deset umivaonica, i metnu ih pet s desne strane, a pet s lijeve, da se u njima pere, što god trebaše za žrtvu paljenicu, u njima prahu; a more bijaše za sveštenike da se u njemu umivaju. 2CH 4:7 I naèini deset svijetnjaka od zlata, oblika kaki im trebaše, i namjesti ih u crkvi, pet s desne strane a pet s lijeve. 2CH 4:8 I naèini deset stolova, i namjesti ih u crkvi, pet s desne strane a pet s lijeve; i naèini stotinu èaša od zlata. 2CH 4:9 I naèini trijem sveštenièki i veliki trijem, i vrata na trijemu, i okova vrata u mjed. 2CH 4:10 A more metnu na desnu stranu k istoku s juga. 2CH 4:11 Još naèini Hiram lonce i lopate i kotliæe, i svrši Hiram posao, koji radi caru Solomunu za dom Božiji: 2CH 4:12 Dva stupa, i dva oglavlja okrugla navrh stupova, i pletenice dvije da pokrivaju dva oglavlja navrh stupova; 2CH 4:13 I èetiri stotine šipaka na dvije pletenice, dva reda šipaka na svakoj pletenici, da pokrivaju dva oglavlja navrh stupova; 2CH 4:14 I naèini podnožja, i umivaonice naèini na podnožja; 2CH 4:15 Jedno more, i dvanaest volova pod njim; 2CH 4:16 I lonce i lopate i viljuške, i sve sprave za njih naèini Hiram Aviv caru Solomunu za dom Gospodnji od uglaðene mjedi. 2CH 4:17 To je car saljevao u ravni Jordanskoj u zemlji ilovaèi izmeðu Sohota i Saridate. 2CH 4:18 I naèini Solomun svega ovoga posuða vrlo mnogo, da se nije tražila mjera mjedi. 2CH 4:19 Naèini Solomun i sve druge sprave za dom Božji, i oltar od zlata i stolove na kojima stajahu hljebovi postavljeni; 2CH 4:20 I svijetnjake sa žišcima njihovijem od èistoga zlata da gore pred svetinjom nad svetinjama po obièaju; 2CH 4:21 I cvijetove i žiške i usekaèe od zlata; a to zlato bijaše veoma dobro; 2CH 4:22 I noževe i kotliæe i kadionice i kliješta od èistoga zlata; i vrata od doma, vrata unutrašnja od svetinje nad svetinjama, i vrata od doma na koja se ulažaše u crkvu, bijahu od zlata. 2CH 5:1 I tako se svrši sav posao što uradi Solomun za dom Gospodnji; i unese Solomun što bješe posvetio David otac njegov, i srebro i zlato i sudove, i ostavi u riznicu doma Božijega. 2CH 5:2 Tada sabra Solomun starješine Izrailjeve i sve glavare plemenske, knezove domova otaèkih sinova Izrailjevijeh u Jerusalim da prenesu kovèeg zavjeta Gospodnjega iz grada Davidova, koje je Sion. 2CH 5:3 I skupiše se k caru svi ljudi Izrailjevi na praznik koji biva sedmoga mjeseca. 2CH 5:4 I kad doðoše sve starješine Izrailjeve, uzeše Leviti kovèeg. 2CH 5:5 I prenesoše kovèeg i šator od sastanka i sve sudove svete što bjehu u šatoru, prenesoše sveštenici i Leviti. 2CH 5:6 A car Solomun i sav zbor Izrailjski koji se sabra k njemu prinesoše pred kovèegom na žrtvu ovaca i goveda toliko da se ne mogaše od mnoštva ni izbrojiti ni proraèunati. 2CH 5:7 I unesoše sveštenici kovèeg zavjeta Gospodnjega na mjesto njegovo, u unutrašnji dom, u svetinju nad svetinjama, pod krila heruvimima. 2CH 5:8 Jer heruvimima bijahu raširena krila nad mjestom gdje æe stajati kovèeg i zaklanjahu heruvimi kovèeg i poluge njegove ozgo. 2CH 5:9 I povukoše mu poluge tako da im se krajevi viðahu od kovèega na prednjoj strani svetinje nad svetinjama, ali se napolje ne viðahu, i ostaše ondje do danas. 2CH 5:10 U kovèegu ne bješe ništa osim dvije ploèe koje metnu Mojsije na Horivu kad Gospod uèini zavjet sa sinovima Izrailjevijem pošto izidoše iz Misira. 2CH 5:11 A kad sveštenici izidoše iz svetinje, jer sveštenici koji se naðoše osveštaše se ne pazeæi na red, 2CH 5:12 I Leviti pjevaèi svi, koji bijahu uz Asafa i Emana i Jedutuna, i sinovi njihovi i braæa njihova, obuèeni u tanko platno, stajahu s kimvalima i psaltirima i s guslama s istoène strane oltaru, i s njima sto i dvadeset sveštenika, koji trubljahu u trube, 2CH 5:13 I kad oni koji trubljahu u trube i koji pjevahu, složno jednijem glasom hvaljahu i slavljahu Gospoda, i kad podizahu glas uz trube i kimvale i gusle, hvaleæi Gospoda da je dobar, da je dovijeka milost njegova, tada se napuni oblaka dom Gospodnji, 2CH 5:14 Te ne mogahu sveštenici stajati da služe od oblaka, jer se slave Gospodnje napuni dom Božji. 2CH 6:1 Tada reèe Solomun: Gospod je rekao da æe nastavati u mraku. 2CH 6:2 A ja sazidah dom tebi za stan i mjesto da u njemu nastavaš dovijeka. 2CH 6:3 I okrenuvši se licem svojim car blagoslovi sav zbor Izrailjev, a sav zbor Izrailjev stajaše. 2CH 6:4 I reèe: blagosloven da je Gospod Bog Izrailjev, koji je govorio svojim ustima Davidu ocu mojemu i ispunio rukom svojom, govoreæi: 2CH 6:5 Od onoga dana kad izvedoh narod svoj iz zemlje Misirske, ne izabrah grada meðu svijem plemenima Izrailjevijem da se sazida dom gdje bi bilo ime moje, niti izabrah èovjeka koji bi bio voð narodu mojemu Izrailju, 2CH 6:6 Nego izabrah Jerusalim da u njemu bude ime moje, i izabrah Davida da bude nad narodom mojim Izrailjem. 2CH 6:7 I naumi David otac moj da sazida dom imenu Gospoda Boga Izrailjeva. 2CH 6:8 Ali Gospod reèe Davidu ocu mojemu: što si naumio sazidati dom imenu mojemu, dobro si uèinio što si to naumio. 2CH 6:9 Ali neæeš ti sazidati toga doma, nego sin tvoj koji æe izaæi iz bedara tvojih, on æe sazidati dom imenu mojemu. 2CH 6:10 I tako ispuni Gospod rijeè svoju koju je rekao, jer ustah na mjesto oca svojega Davida i sjedoh na prijesto Izrailjev, kao što je rekao Gospod, i sazidah ovaj dom imenu Gospoda Boga Izrailjeva. 2CH 6:11 I namjestih ovdje kovèeg, u kom je zavjet Gospodnji što je uèinio sa sinovima Izrailjevijem. 2CH 6:12 Potom stade Solomun pred oltar Gospodnji pred svijem zborom Izrailjevijem, i podiže ruke svoje. 2CH 6:13 A bješe naèinio Solomun podnožje od mjedi i metnuo ga nasred trijema, pet lakata dugo i pet lakata široko, a tri lakta visoko; pa stade na nj, i kleèe na koljena pred svijem zborom Izrailjevijem, i podiže ruke svoje k nebu. 2CH 6:14 I reèe: Gospode Bože Izrailjev! nema Boga takoga kakav si ti ni na nebu ni na zemlji, koji èuvaš zavjet i milost slugama svojim, koje hode pred tobom svijem srcem svojim; 2CH 6:15 Koji si ispunio sluzi svojemu Davidu ocu mojemu što si mu rekao; što si ustima svojim rekao to si rukom svojom ispunio, kao što se vidi danas. 2CH 6:16 Sada dakle, Gospode Bože Izrailjev, drži Davidu ocu mojemu što si mu rekao govoreæi: neæe ti nestati èovjeka ispred mene koji bi sjedio na prijestolu Izrailjevu, samo ako ušèuvaju sinovi tvoji put svoj hodeæi po zakonu mojemu, kao što si ti hodio preda mnom. 2CH 6:17 Sada dakle, Gospode Bože Izrailjev, neka se potvrdi rijeè tvoja koju si rekao sluzi svojemu Davidu. 2CH 6:18 Ali hoæe li doista Bog stanovati s èovjekom na zemlji? Eto, nebo, i nebesa nad nebesima ne mogu te obuhvatiti, akamoli ovaj dom što ga sazidah. 2CH 6:19 Ali pogledaj na molitvu sluge svojega i na molbu njegovu, Gospode Bože moj, èuj viku i molitvu kojom ti se danas moli sluga tvoj. 2CH 6:20 Da budu oèi tvoje otvorene nad domom ovijem danju i noæu, nad ovijem mjestom, gdje si rekao da æeš namjestiti ime svoje, da èuješ molitvu kojom æe se moliti sluga tvoj na ovom mjestu. 2CH 6:21 Èuj molbe sluge svojega i naroda svojega Izrailja, kojima æe se moliti na ovom mjestu, èuj s mjesta gdje stanuješ, s neba, èuj i smiluj se. 2CH 6:22 Kad ko zgriješi bližnjemu svojemu, te mu se da zakletva, da se zakune, i zakletva doðe pred tvoj oltar u ovom domu, 2CH 6:23 Ti èuj s neba, i uèini, i sudi slugama svojim plaæajuæi krivcu i djela njegova obraæajuæi na njegovu glavu, a pravoga pravdajuæi i plaæajuæi mu po pravdi njegovoj. 2CH 6:24 I kad se razbije pred neprijateljem narod tvoj Izrailj zato što ti zgriješe, pa se obrate i dadu slavu imenu tvojemu i pomole ti se i zamole te u ovom domu, 2CH 6:25 Ti èuj s neba, i oprosti grijeh narodu svojemu Izrailju, i dovedi ih opet u zemlju, koju si dao njima i ocima njihovijem. 2CH 6:26 Kad se zatvori nebo, te ne bude dažda zato što zgriješe tebi, pa ti se zamole na ovom mjestu i dadu slavu imenu tvojemu i od grijeha se svojega obrate, kad ih namuèiš, 2CH 6:27 Ti èuj s neba, i oprosti grijeh slugama svojim i narodu svojemu Izrailju pokazav im put dobri kojim æe hoditi, i pusti dažd na zemlju svoju koju si dao narodu svojemu u našljedstvo. 2CH 6:28 Kad bude glad u zemlji, kad bude pomor, suša ili medljika, skakavci ili gusjenice kad budu, ili ga stegne neprijatelj njegov u zemlji njegovoj vlastitoj, ili kako god zlo i kaka god bolest, 2CH 6:29 Svaku molbu i svaku molitvu, koja bude od koga god èovjeka ili od svega naroda tvojega Izrailja, ko pozna muku svoju i bol svoj i podigne ruke svoje u ovom domu, 2CH 6:30 Ti èuj s neba, iz stana svojega, i oprosti i podaj svakome po putovima njegovijem, što znaš u srcu njegovu, jer ti sam znaš srca sinova èovjeèijih; 2CH 6:31 Da te se boje hodeæi putovima tvojim dokle su god živi na zemlji, koju si dao ocima našim. 2CH 6:32 I inostranac koji nije od naroda tvojega Izrailja, nego doðe iz daleke zemlje imena radi tvojega velikoga i ruke tvoje krjepke i mišice tvoje podignute, kad doðe i pomoli se u ovom domu, 2CH 6:33 Ti èuj s neba, iz stana svojega, i uèini sve za što povièe k tebi onaj stranac, da bi poznali svi narodi na zemlji ime tvoje i bojali se tebe kao narod tvoj Izrailj, i da bi znali da je ime tvoje prizvano nad ovaj dom, koji sazidah. 2CH 6:34 Kad narod tvoj izide na vojsku na neprijatelje svoje putem kojim ga pošlješ, i pomole ti se okrenuvši se ka gradu ovomu, koji si izabrao, i k ovomu domu, koji sam sazidao imenu tvojemu, 2CH 6:35 Èuj s neba molbu njihovu i molitvu njihovu, i dobavi im pravicu. 2CH 6:36 Kad ti zgriješe, jer nema èovjeka koji ne griješi, i razgnjevivši se na njih daš ih neprijateljima, te ih zarobe i odvedu u zemlju daljnu ili koja je blizu, 2CH 6:37 Ako se dozovu u zemlji u koju budu odvedeni u ropstvo, i obrate se i stanu ti se moliti u zemlji ropstva svojega, i reku: sagriješismo i zlo uèinismo i skrivismo; 2CH 6:38 I tako se obrate k tebi svijem srcem svojim i svom dušom svojom u zemlji ropstva svojega, u koju budu odvedeni u ropstvo, i pomole ti se okrenuvši se k zemlji svojoj, koju si dao ocima njihovijem, i ka gradu, koji si izabrao, i k domu, koji sam sazidao imenu tvojemu, 2CH 6:39 Tada èuj s neba, iz stana svojega, molbu njihovu i molitvu njihovu, i dobavi im pravicu, i oprosti narodu svojemu što ti budu zgriješili. 2CH 6:40 Tako, Bože moj, neka budu oèi tvoje otvorene i uši tvoje prignute na molbu u ovom mjestu. 2CH 6:41 I tako, stani, Gospode Bože, na poèivalištu svojem, ti i kovèeg sile tvoje; sveštenici tvoji, Gospode Bože, neka se obuku u spasenje, i sveci tvoji neka se raduju dobru. 2CH 6:42 Gospode Bože, nemoj odvratiti lica svojega od pomazanika svojega; opominji se milosti obeæane Davidu sluzi tvojemu. 2CH 7:1 A kad svrši Solomun molitvu, siðe oganj s neba i spali žrtvu paljenicu i druge žrtve, i slave Gospodnje napuni se dom, 2CH 7:2 Te ne mogahu sveštenici uæi u dom Gospodnji, jer se slave Gospodnje napuni dom Gospodnji. 2CH 7:3 A svi sinovi Izrailjevi videæi gdje siðe oganj i slava Gospodnja na dom saviše se licem k zemlji do poda i pokloniše se i hvališe Gospoda, jer je dobar, jer je dovijeka milost njegova. 2CH 7:4 I car i sav narod prinesoše žrtve pred Gospodom. 2CH 7:5 I prinese car Solomun na žrtvu dvadeset i dvije tisuæe volova i sto i dvadeset tisuæa ovaca, i tako posvetiše dom Božji car i sav narod. 2CH 7:6 A sveštenici stajahu na službi svojoj, i Leviti sa spravama za pjesme Gospodnje što ih bješe naèinio car David da hvale Gospoda, jer je dovijeka milost njegova, pjesmom Davidovom koju im dade; a drugi sveštenici trubljahu u trube prema njima, a svi sinovi Izrailjevi stajahu. 2CH 7:7 I posveti Solomun sredinu trijema koji je pred domom Gospodnjim, jer ondje prinese žrtve paljenice i pretilinu od žrtava zahvalnijeh, jer na mjedenom oltaru koji naèini Solomun, ne mogoše stati žrtve paljenice i dari i pretilina njihova. 2CH 7:8 U to vrijeme svetkova Solomun svetkovinu sedam dana i sav Izrailj s njim, sabor veoma velik od Emata do potoka Misirskoga. 2CH 7:9 I u osmi dan praznovaše praznik, jer posveæivanje oltara svetkovaše sedam dana, i svetkovinu sedam dana. 2CH 7:10 A dvadeset treæega dana sedmoga mjeseca otpusti narod k šatorima njihovijem, i bijahu radosni i veseli radi dobra što uèini Gospod Davidu i Solomunu i Izrailju narodu svojemu. 2CH 7:11 I svrši Solomun dom Gospodnji i dom carski, i bi sreæan u svemu što bješe naumio da naèini u domu Gospodnjem i u domu svom. 2CH 7:12 Potom javi se Gospod Solomunu noæu i reèe mu: uslišio sam molbu tvoju i izabrao sam to mjesto da mi bude dom za žrtve. 2CH 7:13 Ako zatvorim nebo da ne bude dažda, ili ako zapovjedim skakavcima da popasu zemlju, ili ako pustim pomor na narod svoj, 2CH 7:14 I ponizi se narod moj, na koji je prizvano ime moje, i pomole se, i potraže lice moje, i povrate se od zlijeh putova svojih, i ja æu tada uslišiti s neba i oprostiæu im grijeh njihov, i iscijeliæu zemlju njihovu. 2CH 7:15 I oèi æe moje biti otvorene i uši moje prignute k molitvi s toga mjesta. 2CH 7:16 Jer sada izabrah i posvetih dom taj da bude ime moje tu dovijeka; i biæe tu oèi moje i srce moje vazda. 2CH 7:17 A ti ako uzideš preda mnom kako je išao David otac tvoj, tvoreæi sve što sam ti zapovjedio i držeæi uredbe moje i zakone moje, 2CH 7:18 Utvrdiæu prijesto carstva tvojega kako sam obeæao Davidu ocu tvojemu govoreæi: neæe ti nestati èovjeka koji bi vladao u Izrailju. 2CH 7:19 Ali ako se odvratite, i ostavite uredbe moje i zapovjesti moje, koje sam vam dao, i otidete i stanete služiti drugim bogovima i klanjati im se, 2CH 7:20 Tada æu ih istrijebiti iz zemlje svoje koju sam im dao, i ovaj dom koji sam posvetio imenu svojemu odbaciæu od sebe, i uèiniæu od njega prièu i potsmijeh meðu svijem narodima. 2CH 7:21 I dom ovaj koliko je slavan, ko god proðe mimo nj, zaèudiæe mu se i reæi æe: zašto uèini ovo Gospod od ove zemlje i od ovoga doma? 2CH 7:22 I odgovoriæe se: jer odustaviše Gospoda Boga otaca svojih, koji ih izvede iz zemlje Misirske, i uzeše druge bogove i klanjaše im se i služiše im, zato pusti na njih sve ovo zlo. 2CH 8:1 A kad proðe dvadeset godina, u koje sazida Solomun dom Gospodnji i dom svoj, 2CH 8:2 Pogradi Solomun gradove, koje mu dade Hiram, i naseli onuda sinove Izrailjeve. 2CH 8:3 Potom otide Solomun na Emat Sovski, i osvoji ga. 2CH 8:4 I sazida Tadmor u pustinji i sve gradove za žitnice sazida u Ematu. 2CH 8:5 Sazida i Vet-Oron gornji i Vet-Oron donji, tvrde gradove, sa zidovima, vratima i prijevornicama, 2CH 8:6 I Valat i sve gradove u kojima Solomun imaše žitnice, i gradove u kojima mu bijahu kola, i gradove u kojima bijahu konjici, i što god Solomunu bi volja zidati u Jerusalimu i na Livanu i u svoj zemlji carstva svojega. 2CH 8:7 I sav narod što bješe ostao od Heteja i od Amoreja i od Ferezeja i od Jeveja i od Jevuseja, koji ne bijahu od Izrailja, 2CH 8:8 Od sinova njihovijeh koji bjehu ostali iza njih u zemlji, kojih ne potrše sinovi Izrailjevi, njih nagna Solomun da plaæaju danak do današnjega dana. 2CH 8:9 A od sinova Izrailjevijeh, kojih ne uèini Solomun robovima za svoj posao, nego bijahu vojnici i poglavari nad vojvodama njegovijem, i zapovjednici nad kolima i konjicima njegovijem, 2CH 8:10 Od njih bijaše glavnijeh nastojnika, koje imaše car Solomun, dvjesta i pedeset, koji upravljahu narodom. 2CH 8:11 I kæer faraonovu preseli Solomun iz grada Davidova u dom koji joj sazida, jer reèe: neæe sjedjeti žena moja u domu Davida cara Izrailjeva, jer je svet što je došao u nj kovèeg Gospodnji. 2CH 8:12 Tada prinošaše Solomun žrtve paljenice Gospodu na oltaru Gospodnjem koji naèini pred trijemom, 2CH 8:13 Što trebaše od dana na dan prinositi po zapovijesti Mojsijevoj, u subote i na mladine i na praznike, tri puta u godini, na praznik prijesnijeh hljebova i na praznik sedmica i na praznik sjenica. 2CH 8:14 I postavi po naredbi Davida oca svojega redove sveštenièke prema službi njihovoj, i Levitske prema dužnosti njihovoj, da hvale Boga i služe pred sveštenicima kako treba svaki dan, i vratare po redovima njihovijem nad svakim vratima; jer taka bijaše zapovijest Davida èovjeka Božijega. 2CH 8:15 I ne otstupiše od zapovijesti careve za sveštenike i Levite ni u èem, ni za riznice. 2CH 8:16 Tako se svrši sve djelo Solomunovo od onoga dana kad bi osnovan dom Gospodnji pa dokle ga ne dovrši, i gotov bi dom Gospodnji. 2CH 8:17 Tada otide Solomun u Esion-Gaver i u Elot na brijegu morskom u zemlji Edomskoj. 2CH 8:18 A Hiram posla mu po svojim slugama laðe i sluge vješte moru, i otidoše sa slugama Solomunovijem u Ofir i uzeše odande èetiri stotine i pedeset talanata zlata i donesoše caru Solomunu. 2CH 9:1 A carica Savska èu glas o Solomunu, pa doðe u Jerusalim da iskuša Solomuna zagonetkama sa silnom pratnjom i s kamilama koje nošahu mirisa i zlata vrlo mnogo i dragog kamenja; i došavši k Solomunu govori s njim o svemu što joj bješe u srcu. 2CH 9:2 I Solomun joj odgovori na sve rijeèi njezine; ne bješe od cara sakriveno ništa da joj ne bi odgovorio. 2CH 9:3 A kad carica Savska vidje mudrost Solomunovu i dom koji bješe sazidao, 2CH 9:4 I jela na stolu njegovu, i stanove sluga njegovijeh i dvorbu dvorana njegovijeh i odijelo njihovo, i peharnike njegove i njihovo odijelo, i njegove žrtve paljenice koje prinošaše u domu Gospodnjem, ona doðe izvan sebe, 2CH 9:5 Pa reèe caru: istina je što sam èula u svojoj zemlji o stvarima tvojim i o mudrosti tvojoj. 2CH 9:6 Ali ne htjeh vjerovati što govorahu dokle ne doðem i vidim svojim oèima; a gle, ni pola mi nije kazano o velikoj mudrosti tvojoj; nadvisio si glas koji sam slušala. 2CH 9:7 Blago ljudima tvojim i blago svijem slugama tvojim, koje jednako stoje pred tobom i slušaju mudrost tvoju. 2CH 9:8 Da je blagosloven Gospod Bog tvoj, kojemu si omilio, te te posadi na prijesto svoj da caruješ mjesto Gospoda Boga svojega; jer Bog tvoj ljubi Izrailja da bi ga utvrdio dovijeka, zato im postavi tebe carem da sudiš i dijeliš pravicu. 2CH 9:9 Potom dade caru sto i dvadeset talanata zlata i vrlo mnogo mirisa i dragoga kamenja; nigda više ne bi takvih mirisa kakve dade carica Savska caru Solomunu. 2CH 9:10 I sluge Hiramove i sluge Solomunove koje donesoše zlata iz Ofira, dovezoše drveta almugima i dragoga kamenja. 2CH 9:11 I naèini car od toga drveta almugima put u dom Gospodnji i u dom carev, i gusle i psaltire za pjevaèe; nigda se prije nijesu vidjele take stvari u zemlji Judinoj. 2CH 9:12 A car Solomun dade carici Savskoj što god zaželje i zaiska osim uzdarja za ono što bješe donijela caru. Potom ona otide i vrati se u zemlju svoju sa slugama svojim. 2CH 9:13 A zlata što dohoðaše Solomunu svake godine bješe šest stotina i šezdeset i šest talanata, 2CH 9:14 Osim onoga što donošahu trgovci i oni koji prodavahu mirise; i svi carevi arapski i glavari zemaljski donošahu Solomunu zlato i srebro. 2CH 9:15 I naèini car Solomun dvjesta štitova od kovanoga zlata, šest stotina sikala kovanoga zlata dajuæi na jedan štit, 2CH 9:16 I tri stotine malijeh štitova od kovanoga zlata, dajuæi trista sikala zlata na jedan štitiæ. I ostavi ih car u domu od šume Livanske. 2CH 9:17 I naèini car velik prijesto od slonove kosti, i obloži ga èistijem zlatom. 2CH 9:18 A bijaše šest basamaka u prijestola, i podnožje od zlata sastavljeno s prijestolom, i ruèice s obje strane sjedišta, i dva lava stajahu pokraj ruèica. 2CH 9:19 I dvanaest lavova stajaše na šest basamaka otud i odovud. Ne bi taki naèinjen ni u kojem carstvu. 2CH 9:20 I svi sudovi iz kojih pijaše car Solomun bijahu zlatni, i svi sudovi u domu od šume Livanske bijahu od èistoga zlata; od srebra ne bješe ništa; srebro bješe ništa za vremena Solomunova. 2CH 9:21 Jer careve laðe hoðahu u Tarsis sa slugama Hiramovijem: jedanput u tri godine vraæahu se laðe Tarsiske donoseæi zlato i srebro, slonove kosti i majmune i paune. 2CH 9:22 Tako car Solomun bijaše veæi od svijeh careva zemaljskih bogatstvom i mudrošæu. 2CH 9:23 I svi carevi zemaljski tražahu da vide Solomuna da èuju mudrost njegovu, koju mu dade Gospod u srce. 2CH 9:24 I donošahu mu svi dare, sudove srebrne i sudove zlatne, i haljine i oružje i mirise, konje i mazge svake godine, 2CH 9:25 Tako da imaše Solomun èetiri tisuæe staja za konje i kola, i dvanaest tisuæa konjika, koje namjesti po gradovima gdje mu bijahu kola i kod sebe u Jerusalimu. 2CH 9:26 I vladaše nad svijem carevima od rijeke do zemlje Filistejske i do meðe Misirske. 2CH 9:27 I uèini car, te u Jerusalimu bješe srebra kao kamena, a kedrovijeh drva kao divljih smokava koje rastu po polju, tako mnogo. 2CH 9:28 I dovoðahu Solomunu konje iz Misira i iz svijeh zemalja. 2CH 9:29 A ostala djela Solomunova prva i pošljednja nijesu li zapisana u knjizi Natana proroka i u proroèanstvu Ahije Silomljanina i u utvari Ida vidioca o Jerovoamu sinu Navatovu? 2CH 9:30 A carova Solomun u Jerusalimu nad svijem Izrailjem èetrdeset godina. 2CH 9:31 I poèinu Solomun kod otaca svojih, i pogreboše ga u gradu Davida oca njegova; a na njegovo mjesto zacari se Rovoam sin njegov. 2CH 10:1 Tada otide Rovoam u Sihem, jer se ondje skupi sav Izrailj da ga zacare. 2CH 10:2 A kad èu Jerovoam sin Navatov, koji bijaše u Misiru pobjegav onamo od cara Solomuna, vrati se Jerovoam iz Misira. 2CH 10:3 Jer poslaše, te ga dozvaše; i doðe Jerovoam i sav Izrailj i rekoše Rovoamu govoreæi: 2CH 10:4 Tvoj je otac metnuo na nas težak jaram; nego ti sada olakšaj ljutu službu oca svojega i teški jaram koji je metnuo na nas, pa æemo ti služiti. 2CH 10:5 A on im reèe: do tri dana doðite opet k meni. I narod otide. 2CH 10:6 Tada car Rovoam uèini vijeæe sa starcima koji stajaše pred Solomunom ocem njegovijem dok bijaše živ, i reèe: kako svjetujete da odgovorim narodu? 2CH 10:7 A oni mu odgovoriše govoreæi: ako se udobriš narodu i ugodiš im i odgovoriš im lijepim rijeèima, oni æe ti biti sluge svagda. 2CH 10:8 Ali on ostavi svjet, što ga svjetovaše starci, i uèini vijeæe s mladiæima koji odrastoše s njim i koji stajahu pred njim; 2CH 10:9 I reèe im: šta vi svjetujete da odgovorimo narodu koji mi rekoše govoreæi: olakšaj jaram koji je metnuo na nas tvoj otac. 2CH 10:10 Tada mu odgovoriše mladiæi koji odrastoše s njim, i rekoše: ovako kaži narodu što ti reèe: otac je tvoj metnuo na nas težak jaram, nego nam ti olakšaj; ovako im reci: moj mali prst deblji je od bedara oca mojega. 2CH 10:11 Otac je moj metnuo na vas težak jaram, a ja æu još dometnuti na vaš jaram; otac vas je moj šibao bièevima, a ja æu vas šibati bodljivijem bièevima. 2CH 10:12 A treæi dan doðe Jerovoam i sav narod k Rovoamu kako im bješe kazao car rekav: doðite opet k meni do tri dana. 2CH 10:13 I car im odgovori oštro, jer ostavi car Rovoam svjet staraèki, 2CH 10:14 I odgovori im kako ga svjetovaše mladiæi, govoreæi: moj je otac metnuo na vas težak jaram, a ja æu još dometnuti na nj; otac vas je moj šibao bièevima, a ja æu bodljivijem bièevima. 2CH 10:15 I car se ogluši naroda, jer Bog bješe tako uredio da bi potvrdio Gospod rijeè svoju što je rekao preko Ahije Silomljanina Jerovoamu sinu Navatovu. 2CH 10:16 A kad vidje sav Izrailj da ih se car ogluši, odgovori narod caru govoreæi: kakav dio mi imamo s Davidom? nemamo našljedstva sa sinom Jesejevijem. Svak u svoj šator, Izrailju! A ti, Davide, sad gledaj svoju kuæu. Tako otide sav Izrailj u šatore svoje. 2CH 10:17 Samo nad sinovima Izrailjevijem koji življahu po gradovima Judinijem zacari se Rovoam. 2CH 10:18 I car Rovoam posla Adorama koji bijaše nad dankom, ali ga sinovi Izrailjevi zasuše kamenjem, te pogibe. Tada car Rovoam brže sjede na kola, te pobježe u Jerusalim. 2CH 10:19 Tako otpade Izrailj od doma Davidova do današnjega dana. 2CH 11:1 A kad doðe Rovoam u Jerusalim, sazva dom Judin i Venijaminov, sto i osamdeset tisuæa odabranijeh vojnika, da zavojšte na Izrailja da povrate carstvo Rovoamu. 2CH 11:2 Ali doðe rijeè Gospodnja Semaji èovjeku Božijemu govoreæi: 2CH 11:3 Kaži Rovoamu sinu Solomunovu caru Judinu i svijem sinovima Izrailjevijem od Jude i Venijamina, i reci: 2CH 11:4 Ovako veli Gospod: ne idite i ne bijte se s braæom svojom, vratite se svak svojoj kuæi, jer sam ja naredio tako da bude. I oni poslušaše rijeè Gospodnju i vratiše se i ne idoše na Jerovoama. 2CH 11:5 I Rovoam sjede u Jerusalimu, i sazida tvrde gradove u zemlji Judinoj; 2CH 11:6 Sazida Vitlejem i Itam i Tekuju, 2CH 11:7 I Vet-Sur i Sohot i Odolam, 2CH 11:8 I Gat i Marisu i Zif, 2CH 11:9 I Adoraim i Lahis i Aziku, 2CH 11:10 I Saraju i Ejalon i Hevron, koji su u zemlji Judinoj i Venijaminovoj tvrdi gradovi. 2CH 11:11 A kad utvrdi te gradove, namjesti u njima zapovjednike, i staje za žito i za ulje i za vino, 2CH 11:12 I u svakom gradu štitova i kopalja, i utvrdi ih jako. Tako njegov bijaše Juda i Venijamin. 2CH 11:13 I sveštenici i Leviti, koji bijahu po svemu Izrailju, sabraše se k njemu iz svijeh krajeva svojih. 2CH 11:14 Jer ostaviše Leviti podgraða svoja i dostojanja svoja, i otidoše u Judejsku i u Jerusalim, jer ih otjera Jerovoam i sinovi njegovi da ne vrše službe sveštenièke Gospodu. 2CH 11:15 I postavi sebi sveštenike za visine i za ðavole i za teoce, koje naèini. 2CH 11:16 A za njima iz svijeh plemena Izrailjevijeh koji upraviše srce svoje da traže Gospoda Boga Izrailjeva, doðoše u Jerusalim da prinesu žrtvu Gospodu Bogu otaca svojih. 2CH 11:17 I tako utvrdiše carstvo Judino, i ukrijepiše Rovoama sina Solomunova za tri godine, jer za te tri godine hoðahu putem Davidovijem i Solomunovijem. 2CH 11:18 A Rovoam se oženi Maeletom kæerju Jerimota sina Davidova i Avihailom kæerju Esijava sina Jesejeva, 2CH 11:19 Koja mu rodi sinove: Jeusa i Samariju i Zama. 2CH 11:20 A poslije nje oženi se Mahom kæerju Avesalomovom, koja mu rodi Aviju i Ataja i Zivu i Selomita. 2CH 11:21 A ljubljaše Rovoam Mahu kæer Avesalomovu veæma od svijeh žena svojih i inoèa svojih; jer imaše osamnaest žena i šezdeset inoèa, i rodi dvadeset i osam sinova i šezdeset kæeri. 2CH 11:22 I Rovoam postavi Aviju sina Mašina poglavarom i knezom nad braæom njegovom, jer ga šæaše postaviti carem. 2CH 11:23 I mudro radeæi rasturi sve sinove svoje po svijem krajevima Judinijem i Venijaminovijem, po svijem tvrdijem gradovima, i dade im hrane izobila, i dovede im mnogo žena. 2CH 12:1 A kad Rovoam utvrdi carstvo i kad osili, ostavi zakon Gospodnji i sav Izrailj s njim. 2CH 12:2 A pete godine carovanja Rovoamova doðe Sisak car Misirski na Jerusalim, jer zgriješiše Gospodu, 2CH 12:3 S tisuæu i dvije stotine kola i sa šezdeset tisuæa konjika, i ne bješe broja narodu koji doðe s njim iz Misira, Luvejima, Suhejima i Husejima. 2CH 12:4 I uze tvrde gradove Judine i doðe do Jerusalima. 2CH 12:5 Tada doðe Semaja prorok k Rovoamu i knezovima Judinijem, koji se bijahu skupili u Jerusalim od Sisaka, i reèe im: ovako veli Gospod: vi ostaviste mene, zato i ja ostavljam vas u ruke Sisaku. 2CH 12:6 Tada se poniziše knezovi Izrailjevi i car i rekoše: pravedan je Gospod. 2CH 12:7 A kad ih vidje Gospod gdje se poniziše, doðe rijeè Gospodnja Semaji govoreæi: poniziše se, neæu ih potrti, nego æu im sada dati izbavljenje, i neæe se izliti jarost moja na Jerusalim preko Sisaka. 2CH 12:8 Nego æe mu biti sluge da poznadu šta je meni služiti, šta li služiti carstvima zemaljskim. 2CH 12:9 I tako doðe Sisak car Misirski u Jerusalim i uze blago doma Gospodnjega i blago doma careva, sve to uze; uze i štitove zlatne, koje bješe naèinio Solomun; 2CH 12:10 I na njihovo mjesto naèini car Rovoam štitove od mjedi, i predade ih starješinama nad stražarima koji èuvahu vrata doma careva. 2CH 12:11 I kad iðaše car u dom Gospodnji dolažahu stražari i nošahu ih, a poslije ih opet ostavljahu u riznicu stražarsku. 2CH 12:12 Što se dakle ponizi, odvrati se od njega gnjev Gospodnji, i ne zatr ga sasvijem; jer još u Judi bješe dobra. 2CH 12:13 I utvrdi se car Rovoam u Jerusalimu, i carova; jer bijaše Rovoamu èetrdeset i jedna godina kad se zacari, i sedamnaest godina carova u Jerusalimu gradu, koji izabra Gospod izmeðu svijeh plemena Izrailjevijeh da ondje namjesti ime svoje. A materi njegovoj bješe ime Nama, Amonka. 2CH 12:14 Ali on èinjaše zlo, jer ne upravi srca svojega da traži Gospoda. 2CH 12:15 Ali djela Rovoamova prva i pošljednja nijesu li zapisana u knjizi proroka Semaje i vidioca Ida, gdje se kazuju koljena a i ratovi koji bijahu jednako meðu Rovoamom i Jerovoamom? 2CH 12:16 I poèinu Rovoam kod otaca svojih, i bi pogreben u gradu Davidovu; a na njegovo se mjesto zacari Avija sin njegov. 2CH 13:1 Godine osamnaeste carovanja Jerovoamova zacari se Avija nad Judom. 2CH 13:2 Tri godine carova u Jerusalimu. Materi mu bješe ime Mihaja, kæi Urilova iz Gavaje. A bijaše rat izmeðu Avije i Jerovoama. 2CH 13:3 I Avija izide na boj s hrabrom vojskom, èetiri stotine tisuæa izabranijeh vojnika; a Jerovoam uvrsta prema njemu vojsku, osam stotina tisuæa izabranijeh hrabrijeh vojnika. 2CH 13:4 I sta Avija navrh brda Semarajima u gori Jefremovoj, i reèe: èujte me, Jerovoame i sav Izrailju! 2CH 13:5 Ne trebaše li vam znati da je Gospod Bog Izrailjev predao Davidu carstvo nad Izrailjem dovijeka, njemu i sinovima njegovijem zavjetom osoljenijem? 2CH 13:6 Ali usta Jerovoam sin Navatov, sluga Solomuna sina Davidova, i odvrže se od gospodara svojega. 2CH 13:7 I skupiše se k njemu ljudi praznovi i nevaljalci, i odapriješe se Rovoamu sinu Solomunovu, koji bijaše dijete i strašljiva srca, te im se ne odaprije. 2CH 13:8 Pa vi sad velite da se oprete carstvu Gospodnjemu, koje je u ruku sinova Davidovijeh, jer vas je mnogo i imate kod sebe zlatne teoce, koje vam je naèinio Jerovoam da su vam bogovi. 2CH 13:9 Nijeste li otjerali sveštenike Gospodnje sinove Aronove i Levite? i naèinili sebi sveštenike kao narodi po drugim zemljama? ko god doðe da mu se posvete ruke s teletom i sa sedam ovnova, postaje sveštenik onima koji nijesu bogovi. 2CH 13:10 Ali s nama je Gospod Bog, niti smo ga ostavili, a sveštenici koji služe Gospodu jesu sinovi Aronovi, i Leviti rade svoj posao; 2CH 13:11 I pale Gospodu žrtve paljenice svako jutro i svako veèe, i kade mirisima, i hljebovi postavljeni stoje na èistom stolu, i pale se svako veèe žišci na zlatnom svijetnjaku; jer držimo što je Gospod Bog naš naredio, a vi ga ostaviste. 2CH 13:12 Zato evo s nama je naprijed Bog i sveštenici njegovi i trube glasne da trube protivu vas. Sinovi Izrailjevi, ne vojujte na Gospoda Boga otaca svojih, jer neæete biti sreæni. 2CH 13:13 Ali Jerovoam zavede zasjedu da im zaðu za leða, i tako Judejcima bijahu sprijed jedni a s leða zasjeda. 2CH 13:14 I kad se obazreše Judejci, a to boj i sprijed i sastrag, te povikaše ka Gospodu a sveštenici zatrubiše u trube. 2CH 13:15 I narod Judin opet povika, i kad vikaše narod Judin, razbi Bog Jerovoama i svega Izrailja pred Avijom i Judom. 2CH 13:16 I pobjegoše sinovi Izrailjevi od Jude, i dade ih Bog njima u ruke. 2CH 13:17 I pobi ih ljuto Avija i narod njegov, i pade od Izrailja pobijenijeh pet stotina tisuæa odabranijeh ljudi. 2CH 13:18 Tako biše pokoreni sinovi Izrailjevi u to vrijeme, a sinovi Judini osiliše, jer se pouzdaše u Gospoda Boga otaca svojih. 2CH 13:19 I Avija potjera Jerovoama, i uze mu gradove Vetilj i sela njegova, i Jesanu i sela njezina, i Efron i sela njegova. 2CH 13:20 I Jerovoam se više ne oporavi za života Avijina; i udari ga Gospod, te umrije. 2CH 13:21 A Avija utvrdi se, i uze èetrnaest žena, i rodi dvadeset i dva sina i šesnaest kæeri. 2CH 13:22 A ostala djela Avijina i putovi njegovi i besjede njegove zapisane su u knjizi proroka Ida. 2CH 14:1 A kad poèinu Avija kod otaca svojih i pogreboše ga u gradu Davidovu, zacari se na njegovo mjesto Asa sin njegov. Za njegova vremena poèinu zemlja deset godina. 2CH 14:2 I èinjaše Asa što je dobro i pravo pred Gospodom Bogom njegovijem. 2CH 14:3 Jer obori oltare tuðe i visine, i izlomi likove njihove i isijeèe lugove njihove. 2CH 14:4 I zapovjedi sinovima Judinijem da traže Gospoda Boga otaca svojih i da izvršuju zakon i zapovijest njegovu. 2CH 14:5 Obori po svijem gradovima Judinijem visine i sunèane likove, i poèinu carstvo za njegova vremena. 2CH 14:6 I sazida tvrde gradove u zemlji Judinoj, jer zemlja bijaše u miru, niti bješe rata s njim onijeh godina, jer mu Gospod dade mir. 2CH 14:7 I reèe Judi: da sazidamo ove gradove i da ih opašemo zidom i kulama i vratima i prijevornicama, dok je zemlja naša; jer tražismo Gospoda Boga svojega, tražismo ga i dade nam mir otsvuda. I tako zidaše, i biše sreæni. 2CH 14:8 I imaše Asa vojske trista tisuæa od Jude sa štitovima i kopljima, a od Venijamina dvjesta i osamdeset tisuæa sa štitovima i lukovima. Svi bijahu hrabri vojnici. 2CH 14:9 I izide na njih Zara Etiopljanin s tisuæu tisuæa vojske i s trista kola, i doðe do Marise. 2CH 14:10 I Asa izide preda nj; i uvrstaše se vojske u dolini Sefati kod Marise. 2CH 14:11 I zavapi Asa ka Gospodu Bogu svojemu govoreæi: Gospode, tebi je ništa pomoæi množini ili nejakomu; pomozi nam, Gospode Bože naš, jer se u te uzdamo, i u tvoje ime doðosmo na ovo mnoštvo. Gospode, ti si Bog naš, ne daj da može što na te èovjek. 2CH 14:12 I razbi Gospod Etiopljane pred Asom i pred Judom, i pobjegoše Etiopljani. 2CH 14:13 I tjera ih Asa i narod koji bijaše s njim dori do Gerara. I popadaše Etiopljani da ih nijedan ne osta živ, jer se satrše pred Gospodom i pred vojskom njegovom; i oni odnesoše plijen velik veoma. 2CH 14:14 I pobiše sve gradove oko Gerara, jer doðe na njih strah Gospodnji, i oplijeniše sve one gradove, jer bijaše u njima mnogo plijena. 2CH 14:15 Pobiše i po stanovima pastirskim ljude, i odvedoše mnogo ovaca i kamila; i vratiše se u Jerusalim. 2CH 15:1 Tada duh Božji doðe na Azariju sina Odidova; 2CH 15:2 Te otide pred Asu i reèe mu: èujte me, Aso i sve pleme Judino i Venijaminovo; Gospod je s vama, jer ste vi s njim; i ako ga ustražite, naæi æete ga; ako li ga ostavite, i on æe vas ostaviti. 2CH 15:3 Dugo je Izrailj bez pravoga Boga i bez sveštenika uèitelja, i bez zakona. 2CH 15:4 A da su se u nevolji svojoj obratili ka Gospodu Bogu Izrailjevu i tražili ga, našli bi ga. 2CH 15:5 Ali u ovo vrijeme ne može se na miru odlaziti ni dolaziti; jer je nemir velik meðu svijem stanovnicima zemaljskim; 2CH 15:6 I potiru narodi jedan drugi, i gradovi jedan drugi, jer ih Bog smete svakojakim nevoljama. 2CH 15:7 Zato vi budite hrabri i nemojte da vam klonu ruke, jer ima plata za vaš trud. 2CH 15:8 A kad èu Asa te rijeèi i proroštvo proroka Odida, ohrabri se, i istrijebi gadne bogove iz sve zemlje Judine i Venijaminove i iz gradova koje bješe uzeo u gori Jefremovoj, i ponovi oltar Gospodnji koji bijaše pred trijemom Gospodnjim. 2CH 15:9 Potom sazva sve pleme Judino i Venijaminovo i došljake koji bijahu kod njih od Jefrema i Manasije i Simeuna, jer ih mnogo prebježe k njemu iz naroda Izrailjeva kad vidješe da je Gospod Bog njegov s njim. 2CH 15:10 I skupiše se u Jerusalim treæega mjeseca petnaeste godine carovanja Asina. 2CH 15:11 I u onaj dan prinesoše Gospodu žrtve od plijena koji dognaše, sedam stotina volova i sedam tisuæa ovaca. 2CH 15:12 I uhvatiše vjeru da traže Gospoda Boga otaca svojih svijem srcem svojim i svom dušom svojom; 2CH 15:13 A ko god ne bi tražio Gospoda Boga Izrailjeva, da se pogubi, bio mali ili veliki, èovjek ili žena. 2CH 15:14 I zakleše se Gospodu glasom velikim i uz klikovanje i uz trube i rogove. 2CH 15:15 I radovaše se sav narod Judin radi te zakletve, jer iz svega srca svojega zakleše se, i od sve volje svoje tražiše ga i naðoše ga; i Gospod im dade mir otsvuda. 2CH 15:16 Jošte i Mahu mater svoju svrže Asa s vlasti, jer bješe naèinila u lugu idola; i Asa obali idola njezina i izlomi ga i sažeže na potoku Kedronu. 2CH 15:17 Ali visine ne biše oborene u Izrailju, ali srce Asino bješe pravo svega vijeka njegova. 2CH 15:18 I unese u dom Božji što bješe posvetio otac njegov i što bješe sam posvetio, srebro i zlato i sudove. 2CH 15:19 I ne bi rata do trideset pete godine carovanja Asina. 2CH 16:1 Godine trideset šeste carovanja Asina izide Vasa car Izrailjev na Judu, i stade zidati Ramu da ne da nikomu otiæi k Asi caru Judinu ni od njega doæi. 2CH 16:2 Tada uze Asa srebro i zlato iz riznica doma Gospodnjega i doma careva, i posla Ven-Adadu caru Sirskomu, koji življaše u Damasku, i poruèi: 2CH 16:3 Vjera je izmeðu mene i tebe, izmeðu oca mojega i oca tvojega, evo šaljem ti srebra i zlata, hajde, pokvari vjeru koju imaš s Vasom carem Izrailjevijem, eda bi otišao od mene. 2CH 16:4 I posluša Ven-Adad cara Asu, i posla vojvode svoje na gradove Izrailjeve, i osvojiše Ijon i Dan i Avel-Majim i sve gradove Neftalimove u kojima bijahu žitnice. 2CH 16:5 A kad Vasa to èu, presta zidati Ramu i ostavi djelo svoje. 2CH 16:6 Tada car Asa uze sav narod Judin, te odnesoše kamenje iz Rame i drvo, èim zidaše Vasa, i od njega sazida Gavaju i Mispu. 2CH 16:7 A u to vrijeme doðe Ananije vidjelac k Asi caru Judinu i reèe mu: što si se pouzdao u cara Sirskoga a nijesi se pouzdao u Gospoda Boga svojega, zato se vojska cara Sirskoga izmaèe iz tvojih ruku. 2CH 16:8 Nijesu li Etiopljani i Luveji imali velike vojske s vrlo mnogo kola i konjika? pa kad si se pouzdao u Gospoda, dade ti ih u ruke. 2CH 16:9 Jer oèi Gospodnje gledaju po svoj zemlji da bi pokazivao silu svoju prema onima kojima je srce cijelo prema njemu. Ludo si u tom radio; zato æe otsele biti ratovi na te. 2CH 16:10 Tada se Asa razgnjevi na proroka, i vrže ga u tamnicu, jer se rasrdi na nj za to; i potlaèi Asa neke iz naroda u to vrijeme. 2CH 16:11 Ali gle, djela Asina, prva i pošljednja, eno zapisana su u knjizi o carevima Judinijem i Izrailjevijem. 2CH 16:12 I razbolje se Asa trideset devete godine carovanja svojega od nogu, i bolest njegova bi vrlo teška, ali ni u bolesti svojoj ne traži Gospoda nego ljekare. 2CH 16:13 I tako poèinu Asa kod otaca svojih, i umrije èetrdeset prve godine carovanja svojega. 2CH 16:14 I pogreboše ga u grobu njegovu, koji iskopa sebi u gradu Davidovu, i metnuše ga na postelju koju bješe napunio mirisavijeh stvari i masti zgotovljenijeh vještinom apotekarskom, i spališe mu ih vrlo mnogo. 2CH 17:1 Tada se zacari Josafat sin njegov na njegovo mjesto, i ukrijepi se na Izrailja. 2CH 17:2 I ponamješta vojsku po svijem tvrdijem gradovima Judinijem, i ponamješta straže po zemlji Judinoj i po gradovima Jefremovijem, koje zadobi Asa otac njegov. 2CH 17:3 I bijaše Gospod s Josafatom, jer hoðaše prvijem putovima Davida oca svojega i ne tražaše Vala. 2CH 17:4 Nego Boga oca svojega tražaše i po zapovijestima njegovijem hoðaše, i ne èinjaše kao sinovi Izrailjevi. 2CH 17:5 Zato utvrdi Gospod carstvo u ruci njegovoj, i sav narod Judin davaše dare Josafatu, te imaše veliko blago i slavu. 2CH 17:6 I srce se njegovo oslobodi na putovima Gospodnjim, te još obori visine i lugove u Judeji. 2CH 17:7 I treæe godine svoga carovanja posla knezove svoje Ven-Aila i Ovadiju i Zahariju i Natanaila i Miheju da uèe po gradovima Judinijem; 2CH 17:8 I s njima Levite: Semaju i Nataniju i Zevadiju i Asaila i Semiramota i Jonatana i Adoniju i Toviju i Tov-Adoniju, Levite, i s njima Elisamu i Jorama sveštenike. 2CH 17:9 I uèahu po Judeji imajuæi pri sebi knjigu zakona Gospodnjega, i prohoðahu sve gradove Judine uèeæi narod. 2CH 17:10 I doðe strah Gospodnji na sva carstva po zemljama oko Jude, te ne vojevaše na Josafata. 2CH 17:11 I sami Filisteji donošahu Josafatu dare i danak u novcu; i Arapi dogonjahu mu stoku, po sedam tisuæa i sedam stotina ovnova i po sedam tisuæa i sedam stotina jaraca. 2CH 17:12 Tako napredovaše Josafat i podiže se veoma; i sazida u Judeji kule i gradove za žitnice. 2CH 17:13 I imaše mnogo dobra po gradovima Judinijem, i vojnika, hrabrijeh junaka u Jerusalimu. 2CH 17:14 A ovo je broj njihov po domovima otaca njihovijeh; od Jude tisuænici: Adna vojvoda, s kojim bijaše tri stotine tisuæa hrabrijeh junaka. 2CH 17:15 A za njim Joanan vojvoda, s kojim bijaše dvjesta i osamdeset tisuæa; 2CH 17:16 A za njim Amasija sin Zihrijev, koji se dragovoljno dade Gospodu, i s njim bijaše dvjesta tisuæa hrabrijeh junaka. 2CH 17:17 A od Venijamina: hrabri junak Elijada, s kojim bijaše dvjesta tisuæa naoružanijeh lukom i štitom; 2CH 17:18 A za njim Jozavad, s kojim bijaše sto i osamdeset tisuæa naoružanijeh za boj. 2CH 17:19 Ovi služahu caru osim onijeh koje ponamješta car po tvrdijem gradovima u svoj zemlji Judinoj. 2CH 18:1 I Josafat imajuæi veliko blago i slavu oprijatelji se s Ahavom. 2CH 18:2 I poslije nekoliko godina otide k Ahavu u Samariju; i nakla mu Ahav mnogo ovaca i volova i narodu koji bijaše s njim, i nagovaraše ga da poðe na Ramot Galadski. 2CH 18:3 I reèe Ahav car Izrailjev Josafatu caru Judinu: hoæeš li iæi sa mnom na Ramot Galadski? A on reèe: ja kao ti, narod moj kao tvoj narod; hoæemo s tobom na vojsku. 2CH 18:4 Još reèe Josafat caru Izrailjevu: pitaj danas šta æe Gospod reæi. 2CH 18:5 Tada sazva car Izrailjev proroke svoje, èetiri stotine ljudi, i reèe im: hoæemo li iæi na vojsku na Ramot Galadski, ili æu se okaniti? A oni rekoše: idi, jer æe ga Gospod dati u ruke caru. 2CH 18:6 A Josafat reèe: ima li tu još koji prorok Gospodnji da ga pitamo? 2CH 18:7 A car reèe Josafatu: ima još jedan èovjek preko kojega bismo mogli upitati Gospoda; ali ja mrzim na nj, jer mi ne prorièe dobra nego svagda zlo; to je Miheja sin Jemlin. A Josafat reèe: neka car ne govori tako. 2CH 18:8 Tada car Izrailjev dozva jednoga dvoranina, i reèe mu: brže dovedi Miheju sina Jemlina. 2CH 18:9 A car Izrailjev i Josafat car Judin sjeðahu svaki na svom prijestolu obuèeni u carske haljine, sjeðahu na poljani kod vrata Samarijskih, i svi proroci prorokovahu pred njima. 2CH 18:10 I Sedekija sin Hananin naèini sebi gvozdene rogove, i reèe: ovako veli Gospod: ovijem æeš biti Sirce dokle ih ne istrijebiš. 2CH 18:11 Tako i svi proroci prorokovahu govoreæi: idi na Ramot Galadski, i biæeš sreæan, jer æe ga Gospod predati caru u ruke. 2CH 18:12 A poslanik koji otide da dozove Miheju reèe mu govoreæi: evo proroci prorièu svi jednijem glasom dobro caru; neka i tvoja rijeè bude kao njihova, i govori dobro. 2CH 18:13 A Miheja reèe: tako da je živ Gospod, govoriæu ono što reèe Bog moj. 2CH 18:14 I kad doðe k caru, reèe mu car: Miheja! hoæemo li iæi na vojsku na Ramot Galadski, ili æu se okaniti? A on reèe: idite, biæete sreæni, i daæe vam se u ruke. 2CH 18:15 A car mu reèe: koliko æu te puta zaklinjati da mi ne govoriš nego istinu u ime Gospodnje? 2CH 18:16 Tada reèe: vidio sam sav narod Izrailjev razasut po planinama kao ovce koje nemaju pastira, jer reèe Gospod: ovi nemaju gospodara, neka se vrate svak svojoj kuæi s mirom. 2CH 18:17 Tada reèe car Izrailjev Josafatu: nijesam li ti rekao da mi neæe prorokovati dobra nego zlo? 2CH 18:18 A Miheja reèe: zato èujte rijeè Gospodnju: vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolu svom, a sva vojska nebeska stajaše mu s desne i s lijeve strane; 2CH 18:19 I Gospod reèe: ko æe prevariti Ahava cara Izrailjeva da otide i padne kod Ramota Galadskoga? Još reèe: jedan reèe ovo a drugi ono. 2CH 18:20 Tada izide jedan duh, i stavši pred Gospoda reèe: ja æu ga prevariti. A Gospod mu reèe: kako? 2CH 18:21 Odgovori: iziæi æu, i biæu lažljiv duh u ustima svijeh proroka njegovijeh. A Gospod mu reèe: prevariæeš ga i nadvladaæeš, idi i uèini tako. 2CH 18:22 Zato sada eto, Gospod je metnuo lažljiv duh u usta tijem prorocima tvojim; a Gospod je izrekao zlo po te. 2CH 18:23 Tada pristupi Sedekija sin Hananin, i udari Miheju po obrazu govoreæi: kojim je putem otišao duh Gospodnji od mene da govori s tobom? 2CH 18:24 A Miheja mu reèe: eto, vidjeæeš u onaj dan kad otideš u najtajniju klijet da se sakriješ. 2CH 18:25 Tada car Izrailjev reèe: uhvatite Miheju, i odvedite ga k Amonu zapovjedniku gradskom i k Joasu sinu carevu. 2CH 18:26 I recite im: ovako veli car: metnite ovoga u tamnicu, a dajite mu po malo hljeba i po malo vode dokle se ne vratim u miru. 2CH 18:27 A Miheja reèe: ako se vratiš u miru, nije Gospod govorio preko mene. Još reèe: èujte svi narodi. 2CH 18:28 I otide car Izrailjev s Josafatom carem Judinijem na Ramot Galadski. 2CH 18:29 I reèe car Izrailjev Josafatu: ja æu se preobuæi kad poðem u boj, a ti obuci svoje odijelo. I preobuèe se car Izrailjev, i otidoše u boj. 2CH 18:30 A car Sirski zapovjedi vojvodama od kola svojih govoreæi: ne udarajte ni na maloga ni na velikoga nego na samoga cara Izrailjeva. 2CH 18:31 A kad vojvode od kola vidješe Josafata, rekoše: to je car Izrailjev. I okrenuše se na nj da udare. Ali Josafat povika, i Gospod mu pomože, i odvrati ih Bog od njega. 2CH 18:32 Jer vidjevši vojvode od kola da nije car Izrailjev, otstupiše od njega. 2CH 18:33 A jedan zastrijeli iz luka nagonom i ustrijeli cara Izrailjeva gdje spuèa oklop. A on reèe svojemu vozaèu: savij rukom svojom i izvezi me iz boja, jer sam ranjen. 2CH 18:34 I boj bi žestok onoga dana, a car Izrailjev zaosta na kolima svojim prema Sircima do veèera, i umrije o sunèanom zahodu. 2CH 19:1 A kad se Josafat car Judin vraæaše s mirom kuæi svojoj u Jerusalim, 2CH 19:2 Izide preda nj Juj sin Ananijev, vidjelac, i reèe Josafatu: bezbožniku li pomažeš, i one koji mrze na Gospoda ljubiš? zato se podigao na te gnjev Gospodnji. 2CH 19:3 Ali se našlo dobra na tebi što si istrijebio lugove iz zemlje i što si upravio srce svoje da tražiš Boga. 2CH 19:4 Potom Josafat sjeðaše u Jerusalimu, i opet proðe po narodu od Virsaveje do gore Jefremove, i povrati ih ka Gospodu Bogu otaca njihovijeh. 2CH 19:5 I postavi sudije u zemlji po svijem tvrdijem gradovima Judinijem, u svakom gradu. 2CH 19:6 I reèe sudijama: gledajte šta æete raditi, jer neæete suditi za èovjeka nego za Gospoda, koji je s vama kad sudite. 2CH 19:7 Zato neka bude strah Gospodnji u vama; pazite i radite, jer u Gospoda Boga našega nema nepravde, niti gleda ko je ko, niti prima poklona. 2CH 19:8 Takoðer i u Jerusalimu postavi Josafat od Levita i sveštenika i glavara domova otaèkih u Izrailju za sudove Gospodnje i za raspre; jer dolažahu opet u Jerusalim. 2CH 19:9 I zapovjedi im govoreæi: tako radite u strahu Gospodnjem, vjerno i cijela srca. 2CH 19:10 I u svakoj parnici koja doðe k vama od braæe vaše što sjede po gradovima svojim, da rasudite izmeðu krvi i krvi, izmeðu zakona i zapovijesti, izmeðu uredaba i sudova, obavijestite ih da ne bi griješili Gospodu, da ne bi došao gnjev njegov na vas i na braæu vašu; tako èinite, te neæete zgriješiti. 2CH 19:11 I evo, Amarija poglavar sveštenièki biæe nad vama u svijem poslovima Gospodnjim, a Zavdija sin Ismailov voð doma Judina u svijem poslovima carskim; takoðer Leviti upravitelji biæe uz vas. Budite slobodni, i radite, i Gospod æe biti s dobrijem. 2CH 20:1 A poslije toga sinovi Moavovi i sinovi Amonovi i s njima koji žive meðu sinovima Amonovijem, doðoše da vojuju na Josafata. 2CH 20:2 I doðoše te javiše Josafatu govoreæi: ide na te veliko mnoštvo ispreko mora, iz Sirije; i eno ih u Asason-Tamaru, a to je En-Gad. 2CH 20:3 A Josafat se uplaši, i obrati lice svoje da traži Gospoda, i oglasi post po svoj zemlji Judinoj. 2CH 20:4 I skupiše se svi sinovi Judini da traže Gospoda, i iz svijeh gradova Judinijeh doðoše da traže Gospoda. 2CH 20:5 Tada stade Josafat u zboru Judinu i Jerusalimskom u domu Gospodnjem pred trijemom novijem, 2CH 20:6 I reèe: Gospode Bože otaca naših! nijesi li ti Bog na nebu i vladaš svijem carstvima narodnijem? nije li u tvojoj ruci moæ i sila da ti niko ne može odoljeti? 2CH 20:7 Nijesi li ti, Bože naš, odagnao stanovnike ove zemlje ispred naroda svojega Izrailja, i dao je navijek sjemenu Avrama prijatelja svojega? 2CH 20:8 Te se naseliše u njoj, i sagradiše ti u njoj svetinju za ime tvoje govoreæi: 2CH 20:9 Kad nas zadesi kako zlo, maè osvetni ili pomor ili glad, staæemo pred ovijem domom i pred tobom, jer je ime tvoje u ovom domu, i vapiæemo tebi u nevolji svojoj, usliši i izbavi. 2CH 20:10 A sad evo, sinovi Amonovi i Moavovi i oni iz gore Sira, kroz koje nijesi dao sinovima Izrailjevijem proæi kad iðahu iz zemlje Misirske, nego ih obidoše i ne istrijebiše; 2CH 20:11 A evo, oni nam vraæaju došavši da nas istjeraju iz našljedstva tvojega, koje si nam predao. 2CH 20:12 Bože naš, zar im neæeš suditi? jer u nama nema snage da se opremo tome mnoštvu velikom, koje ide na nas, niti mi znamo što bismo èinili, nego su oèi naše uprte u te. 2CH 20:13 A svi sinovi Judini stajahu pred Gospodom i djeca njihova, žene njihove i sinovi njihovi. 2CH 20:14 Tada siðe duh Gospodnji usred zbora na Jazila sina Zaharije sina Venaje sina Jeila sina Matanijina, Levita izmeðu sinova Asafovijeh, 2CH 20:15 I reèe: slušajte, svi sinovi Judini i Jerusalimljani, i ti care Josafate, ovako vam veli Gospod: ne bojte se i ne plašite se toga mnoštva velikoga, jer nije vaš rat nego Božji. 2CH 20:16 Sjutra izidite na njih; oni æe poæi uz brdo Zis, i naæi æete ih nakraj potoka prema pustinji Jeruilu. 2CH 20:17 Ne treba vi da se bijete u ovom boju; postavite se, stojte pa gledajte kako æe vas izbaviti Gospod, Judo i Jerusalime! ne bojte se i ne plašite se, sjutra izidite pred njih, i Gospod æe biti s vama. 2CH 20:18 Tada se Josafat savi licem k zemlji, i svi Judejci i Jerusalimljani padoše pred Gospodom, i pokloniše se Gospodu. 2CH 20:19 A Leviti od sinova Katovijeh i sinova Korejevijeh ustaše, te hvališe Gospoda Boga Izrailjeva glasom veoma visokim. 2CH 20:20 A ujutru ustavši rano izidoše u pustinju Tekujsku; a kad izlažahu, stade Josafat i reèe: èujte me, Judejci i Jerusalimljani: vjerujte Gospodu Bogu svojemu i biæete jaki, vjerujte prorocima njegovijem i biæete sreæni. 2CH 20:21 I tako dogovoriv se s narodom postavi pjevaèe Gospodnje da hvale svetu krasotu iduæi pred vojskom i govoreæi: hvalite Gospoda, jer je dovijeka milost njegova. 2CH 20:22 A kad poèeše pjesmu i hvalu, obrati Gospod zasjedu na sinove Amonove i sinove Moavove i na one iz gore Sira, koji izidoše na Judu, te se razbiše. 2CH 20:23 Jer sinovi Amonovi i sinovi Moavovi ustaše na one iz gore Sira da ih pobiju i potru; i kad pobiše one iz gore Sira, udariše jedni na druge, te se potrše. 2CH 20:24 A kad Juda doðe do stražare prema pustinji, i pogleda na mnoštvo, a to mrtva tjelesa leže po zemlji, i nijedan ne bješe ostao živ. 2CH 20:25 Zato doðe Josafat sa narodom svojim da pokupe plijen; i naðoše kod njih mnogo blaga i dragocjenijeh nakita na mrtvacima, i naplijeniše da veæ ne mogoše nositi; tri dana kupiše plijen, jer ga bješe mnogo. 2CH 20:26 A èetvrti dan skupiše se u dolini blagoslovnoj, jer ondje blagosloviše Gospoda; zato se prozva mjesto dolina blagoslovna do danas. 2CH 20:27 Potom okrenuše svi Judejci i Jerusalimljani i Josafat pred njima da se vrate u Jerusalim s veseljem, jer ih oveseli Gospod neprijateljima njihovijem. 2CH 20:28 I doðoše u Jerusalim sa psaltirima i guslama i trubama u dom Gospodnji. 2CH 20:29 I strah Božji doðe na sva carstva zemaljska kad èuše da je Gospod vojevao na neprijatelje Izrailjeve. 2CH 20:30 I tako se smiri carstvo Josafatovo, jer mu Bog njegov dade mir otsvuda. 2CH 20:31 I carovaše Josafat nad Judom; trideset i pet godina bijaše mu kad poèe carovati; i carova dvadeset i pet godina u Jerusalimu. Materi mu bješe ime Azuva, kæi Silejeva. 2CH 20:32 I hoðaše putem oca svojega Ase, niti zaðe s njega, èineæi što je pravo pred Gospodom. 2CH 20:33 Ali visine ne biše oborene, jer još ne bješe narod upravio srca svojega k Bogu otaca svojih. 2CH 20:34 A ostala djela Josafatova prva i pošljednja, eno zapisana su u knjizi Juja sina Ananijeva, koja je stavljena u knjigu o carevima Izrailjevijem. 2CH 20:35 Potom združi se Josafat car Judin s Ohozijom carem Izrailjevijem, koji èinjaše bezakonja. 2CH 20:36 A združi se s njim zato da naèine laðe da idu u Tarsis; i naèiniše laðe u Esion-Gaveru. 2CH 20:37 Tada prorokova Elijezer sin Dodavin iz Marise za Josafata govoreæi: što si se združio s Ohozijom, zato Gospod razmetnu djela tvoja. I razbiše se laðe i ne mogoše iæi u Tarsis. 2CH 21:1 Potom poèinu Josafat kod otaca svojih, i bi pogreben kod otaca svojih u gradu Davidovu; a na njegovo se mjesto zacari Joram sin njegov. 2CH 21:2 A braæa mu, sinovi Josafatovi, bijahu: Azarija i Jehilo i Zaharija i Azarija i Mihailo i Sefatija; ti svi bijahu sinovi Josafata cara Izrailjeva. 2CH 21:3 I otac im dade velike darove, srebra i zlata i zaklada s tvrdijem gradovima u zemlji Judinoj; carstvo pak dade Joramu, jer bješe prvenac. 2CH 21:4 A Joram stupiv na carstvo oca svojega i utvrdiv se, pobi svu braæu svoju maèem i neke knezove Izrailjeve. 2CH 21:5 Imaše Joram trideset i dvije godine kad se zacari, i carova osam godina u Jerusalimu. 2CH 21:6 I hoðaše putem careva Izrailjevijeh, kao što èinjaše dom Ahavov, jer se oženi kæerju Ahavovom; i èinjaše što je zlo pred Gospodom. 2CH 21:7 Ali Gospod ne htje zatrti doma Davidova radi zavjeta koji uèini s Davidom i što mu bješe rekao da æe dati vidjelo njemu i sinovima njegovijem uvijek. 2CH 21:8 Za njegova vremena odvrže se Edom da ne bude pod Judom, i postaviše sebi cara. 2CH 21:9 Zato otide Joram s vojvodama svojim i sa svijem kolima svojim; i usta noæu, te pobi Edomce koji ga bijahu opkolili, i zapovjednike od kola. 2CH 21:10 Ipak se odvrgoše Edomci da ne budu pod Judom do danas. U isto vrijeme odvrže se i Livna da ne bude pod njim, jer ostavi Gospoda Boga otaca svojih. 2CH 21:11 Još i visine naèini po brdima Judinijem, i navede na preljubu Jerusalimljane i prelasti Judu. 2CH 21:12 Tada mu doðe knjiga od Ilije proroka, gdje mu govoraše: ovako veli Gospod Bog Davida oca tvojega: što nijesi hodio putovima Josafata oca svojega i putovima Ase cara Judina, 2CH 21:13 Nego si hodio putem careva Izrailjevijeh i naveo si na preljubu Judu i Jerusalimljane, kao što je dom Ahavov naveo na preljubu Izrailja, i još si pobio braæu svoju, dom oca svojega, bolje od sebe, 2CH 21:14 Evo, Gospod æe udariti velikim zlom narod tvoj i sinove tvoje i žene tvoje i sve što imaš. 2CH 21:15 I ti æeš bolovati teško, od bolesti u crijevima, da æe ti crijeva izaæi od bolesti, koja æe trajati dvije godine. 2CH 21:16 I tako podiže Gospod na Jorama duh Filistejima i Arapima koji žive od Etiopljana. 2CH 21:17 I oni došavši na zemlju Judinu prodriješe u nju, i odnesoše sve blago što se naðe u domu carevu, i sinove njegove i žene njegove, da mu ne osta nijedan sin osim Joahaza najmlaðega sina njegova. 2CH 21:18 I poslije svega toga udari ga Gospod bolešæu u crijevima, kojoj ne bješe lijeka. 2CH 21:19 I dan po dan prolažaše, i kad se navršiše dvije godine, izidoše mu crijeva s bolešæu i umrije od teških bolova, i narod mu ne pali mirisa kao što je èinio ocima njegovijem. 2CH 21:20 Imaše trideset i dvije godine kad poèe carovati, i carova osam godina u Jerusalimu, i preminu da niko ne zažali za njim; i pogreboše ga u gradu Davidovu, ali ne u grobu carskom. 2CH 22:1 A Jerusalimljani zacariše na njegovo mjesto Ohoziju najmlaðega sina njegova, jer starije sve pobi èeta koja doðe s Arapima u oko; i tako Ohozija sin Joramov posta car Judin. 2CH 22:2 Imaše Ohozija èetrdeset i dvije godine kad poèe carovati, i carova godinu dana u Jerusalimu. Materi mu bješe ime Gotolija, kæi Amrijeva. 2CH 22:3 I on hoðaše putovima doma Ahavova, jer ga mati nagovaraše na zla djela. 2CH 22:4 I èinjaše što je zlo pred Gospodom kao dom Ahavov; jer mu oni bijahu savjetnici po smrti oca njegova na pogibao njegovu. 2CH 22:5 I po njihovu svjetu hodeæi izide s Joramom sinom Ahavovijem carem Izrailjevijem na vojsku na Azaila cara Sirskoga u Ramot Galadski; i ondje Sirci raniše Jorama. 2CH 22:6 A on se vrati da se lijeèi u Jezraelu od rana koje mu zadaše u Rami, kad se bijaše s Azailom carem Sirskim. A Azarija sin Joramov car Judin doðe u Jezrael da vidi Jorama sina Ahavova, jer bijaše bolestan. 2CH 22:7 Ali bijaše od Boga na propast Ohoziji što doðe k Joramu; jer došav otide s Joramom na Juja sina Nimsijina, kojega Gospod pomaza da istrijebi dom Ahavov. 2CH 22:8 Jer kad Juj izvršivaše osvetu na domu Ahavovu, naðe knezove Judine i sinove braæe Ohozijine, koji služahu Ohoziji, i pogubi ih. 2CH 22:9 Potom potraži Ohoziju, i uhvatiše ga kad se krijaše u Samariji, i dovedavši ga k Juju pogubiše ga, i pogreboše ga; jer rekoše: sin je Josafata koji je tražio Gospoda svijem srcem svojim. I tako ne bi nikoga od doma Ohozijina koji bi mogao biti car. 2CH 22:10 Zato Gotolija mati Ohozijina vidjevši da joj sin pogibe, usta i pobi sve carsko sjeme doma Judina. 2CH 22:11 Ali Josaveta kæi careva uze Joasa sina Ohozijina i ukrade ga izmeðu sinova carevijeh, koje ubijahu; i sakri ga s dojkinjom njegovom u ložnicu. I tako Josaveta kæi cara Jorama žena Jodaja sveštenika sakri ga od Gotolije, jer bijaše sestra Ohozijina, te ga ne ubi. 2CH 22:12 I bijaše s njima sakriven u domu Božijem šest godina; a Gotolija carovaše u zemlji. 2CH 23:1 A sedme godine oslobodi se Jodaj, i uze k sebi stotinike Azariju sina Jeroamova i Ismaila sina Joananova i Azariju sina Ovidova i Masiju sina Adajeva i Elisafata sina Zihrijeva, i uhvati vjeru s njima, 2CH 23:2 Te prolazeæi zemlju Judinu sabraše Levite iz svijeh gradova Judinijeh i glavare porodica otaèkih u Izrailju, i doðoše u Jerusalim. 2CH 23:3 I sav zbor uèini vjeru u domu Božijem s carem; i Jodaj im reèe: evo, sin æe carev carovati, kao što je rekao Gospod za sinove Davidove. 2CH 23:4 Ovo uèinite: treæina vas koji dolazite u subotu izmeðu sveštenika i Levita neka budu vratari na pragu; 2CH 23:5 A druga treæina neka bude u carskom dvoru; a ostala treæina na vratima od temelja, a sav narod u trijemovima doma Gospodnjega. 2CH 23:6 Niko da ne ulazi u dom Gospodnji osim sveštenika i onijeh Levita koji služe; oni neka ulaze, jer su posveæeni, a sav narod neka èini što je Gospod zapovjedio da èini. 2CH 23:7 I Leviti neka opkole cara svaki s oružjem svojim u ruci; i ko bi god ušao u dom, da se pogubi; i budite uz cara kad stane ulaziti i izlaziti. 2CH 23:8 I uèiniše Leviti i sav narod Judin sve što zapovjedi sveštenik Jodaj; i uzeše svaki svoje ljude koji dolažahu u subotu i koji odlažahu u subotu; jer Jodaj sveštenik ne otpusti redova. 2CH 23:9 I dade Jodaj sveštenik stotinicima koplja i štitove i štitiæe cara Davida što bijahu u domu Božijem. 2CH 23:10 I postavi sav narod sve s oružjem u ruku, od desne strane doma do lijeve prema oltaru i prema domu, oko cara. 2CH 23:11 Tada izvedoše sina careva, i metnuše mu na glavu vijenac, i daše mu svjedoèanstvo, i zacariše ga, i Jodaj i sinovi njegovi pomazaše ga i rekoše: da živi car! 2CH 23:12 A kad Gotolija èu viku naroda koji se stjecaše i hvaljaše cara, doðe k narodu u dom Gospodnji. 2CH 23:13 I pogleda, i gle, car stajaše kod svojega stupa na ulasku, a knezovi i trube oko cara, i sav narod zemaljski radovaše se i trube trubljahu i pjevaèi pjevahu uz oruða muzièka i oni koji poèinjahu u pjevanju. Tada razdrije Gotolija haljine svoje i povika: buna! buna! 2CH 23:14 A Jodaj sveštenik zapovjedi da izidu stotinici koji bijahu nad vojskom, i reèe im: izvedite je iz vrsta napolje, i ko poðe za njom neka se pogubi maèem; jer reèe sveštenik: nemojte je ubiti u domu Gospodnjem. 2CH 23:15 I naèiniše joj mjesto, te otide kako se ide vratima konjskim u dom carev, i ondje je pogubiše. 2CH 23:16 Tada Jodaj uèini vjeru meðu sobom i svijem narodom i carem da æe biti narod Gospodnji. 2CH 23:17 Potom sav narod otide u dom Valov, i raskopaše ga, i oltare njegove i likove njegove izlomiše, a Matana sveštenika Valova ubiše pred oltarima. 2CH 23:18 I Jodaj uredi opet službu u domu Gospodnjem meðu sveštenicima i Levitima, koje David bješe odredio domu Gospodnjemu, da bi prinosili žrtve paljenice Gospodu, kao što piše u zakonu Mojsijevu, s veseljem i pjesmama po naredbi Davidovoj. 2CH 23:19 Postavi i vratare na vratima doma Gospodnjega da ne bi ulazio neèist oda šta mu drago. 2CH 23:20 I uze stotinike i znatnije ljude i koji upravljahu narodom, sav narod zemaljski, i izvede cara iz doma Gospodnjega i uðoše visokim vratima u dom carski, i posadiše cara na carski prijesto. 2CH 23:21 I radovaše se sav narod zemaljski, i grad se umiri, kad Gotoliju ubiše maèem. 2CH 24:1 Bijaše Joasu sedam godina kad se zacari, i carova èetrdeset godina u Jerusalimu. Materi mu bješe ime Sivija iz Virsaveje. 2CH 24:2 I èinjaše Joas što je pravo pred Gospodom dokle god bijaše živ Jodaj sveštenik. 2CH 24:3 I Jodaj ga oženi dvjema ženama, te rodi sinove i kæeri. 2CH 24:4 Potom Joas naumi da opravi dom Gospodnji. 2CH 24:5 I sazva sveštenike i Levite, pa im reèe: poðite po gradovima Judinijem i kupite od svega Izrailja novaca da se opravlja dom Boga vašega od godine do godine, i vi pohitajte s tijem. Ali ne hitješe Leviti. 2CH 24:6 Zato car dozva Jodaja poglavara i reèe mu: zašto ne nastojiš da Leviti donose iz Judeje i Jerusalima priloge koje je naredio Mojsije sluga Gospodnji zboru Izrailjevu na šator od sastanka? 2CH 24:7 Jer bezbožna Gotolija i sinovi njezini oplijeniše dom Gospodnji i sve stvari posveæene domu Gospodnjemu obratiše na Vale. 2CH 24:8 I tako zapovjedi car te naèiniše kovèeg, i metnuše ga na vrata doma Gospodnjega spolja. 2CH 24:9 I oglasiše po Judeji i po Jerusalimu da donose Gospodu prilog koji je naredio Mojsije sluga Božji Izrailju u pustinji. 2CH 24:10 I obradovaše se knezovi i sav narod, i donoseæi metahu u kovèeg dokle se ne svrši. 2CH 24:11 I kad donošahu Leviti kovèeg po zapovijesti carevoj, vidjevši da ima mnogo novaca, dolažaše pisar carev i poslanik poglavara sveštenièkoga, te izruèivahu kovèeg, potom ga opet odnošahu i ostavljahu na njegovo mjesto; i tako èinjahu svaki dan, i nakupiše mnogo novaca. 2CH 24:12 I davaše ga car Jodaj nastojnicima nad poslom oko doma Gospodnjega, a oni naimahu kamenare i drvodjelje da se obnovi dom Gospodnji, i kovaèe koji rade od gvožða i od mjedi, da se opravi dom Gospodnji. 2CH 24:13 I poslovahu poslenici, i opravljanje napredovaše pod njihovijem rukama, te povratiše domu Božijemu oblièje njegovo, i utvrdiše ga. 2CH 24:14 A kad svršiše, donesoše pred cara i Jodaja novce što pretekoše; i od toga naèini sudove za dom Gospodnji, sudove za službu i za žrtve, i kadionice, i druge sudove zlatne i srebrne. I tako prinošahu žrtve paljenice u domu Gospodnjem jednako svega vijeka Jodajeva. 2CH 24:15 Potom ostarjevši Jodaj sit života umrije; sto i trideset godina bješe mu kad umrije. 2CH 24:16 I pogreboše ga u gradu Davidovu kod careva; jer èinjaše dobro Izrailju i Bogu i domu njegovu. 2CH 24:17 A kad umrije Jodaj, doðoše knezovi Judini i pokloniše se caru; tada ih posluša car, 2CH 24:18 Te ostaviše dom Gospoda Boga otaca svojih, i stadoše služiti lugovima i idolima; i podiže se gnjev Gospodnji na Judu i na Jerusalim za taj grijeh njihov. 2CH 24:19 I slaše im proroke da ih vrate ka Gospodu, i oni im svedoèahu, ali ih ne poslušaše. 2CH 24:20 I doðe duh Gospodnji na Zahariju sina Jodaja sveštenika, te stade više naroda i reèe im: ovako veli Bog: zašto prestupate zapovijesti Gospodnje? neæete biti sreæni; što ostaviste Gospoda, zato i on vas ostavi. 2CH 24:21 A oni se pobuniše na nj, i zasuše ga kamenjem po zapovijesti carevoj u trijemu doma Gospodnjega. 2CH 24:22 I ne opomenu se Joas milosti koju mu uèini Jodaj otac njegov, nego ubi sina njegova; a on umiruæi reèe: Gospod neka vidi i traži. 2CH 24:23 A kad proðe godina, podiže se na nj vojska Sirska i uðe u zemlju Judejsku i u Jerusalim, i pobiše po narodu sve knezove narodne, i sav plijen od njih poslaše caru u Damasak. 2CH 24:24 Ako i mala bješe vojska Sirska koja doðe, ipak Gospod dade u ruke njihove vrlo veliku vojsku, jer bjehu ostavili Gospoda Boga otaca svojih. I tako na Joasu izvršiše sud. 2CH 24:25 A kad otidoše od njega ostavivši ga u teškoj bolesti, pobuniše se na nj sluge njegove za krv sinova Jodaja sveštenika, i ubiše ga na postelji njegovoj, te pogibe; i pogreboše ga u gradu Davidovu, ali ga ne pogreboše u grobovima carskim. 2CH 24:26 A ovo su što se pobuniše na nj: Zavad sin Simeate Amonke i Jozavad sin Simrite Moavke. 2CH 24:27 A o sinovima njegovijem i o velikoj porezi što bi pod njim, i o graðenju doma Božijega, eto zapisano je u knjizi o carevima. A zacari se na njegovo mjesto Amasija sin njegov. 2CH 25:1 Bijaše Amasiji dvadeset i pet godina kad poèe carovati, i carova dvadeset i devet godina u Jerusalimu. Materi mu bješe ime Joadana iz Jerusalima. 2CH 25:2 On èinjaše što je pravo pred Gospodom, ali ne cijelijem srcem. 2CH 25:3 I kad se utvrdi u carstvu, pobi sluge svoje koji ubiše cara oca njegova. 2CH 25:4 Ali sinova njihovijeh ne pogubi, nego uèini kako piše u zakonu, u knjizi Mojsijevoj, gdje je zapovjedio Gospod govoreæi: ocevi da ne ginu za sinove, ni sinovi za oceve, nego svaki za svoj grijeh neka gine. 2CH 25:5 Iza toga skupi Amasija narod Judin, i postavi po domovima otaèkim tisuænike i stotinike po svoj zemlji Judinoj i Venijaminovoj, i izbroji ih od dvadeset godina i više, i naðe ih trista tisuæa vojnika izabranijeh, koji nošahu koplje i štit. 2CH 25:6 I jošte najmi izmeðu Izrailjaca sto tisuæa hrabrijeh ljudi za sto talanata srebra. 2CH 25:7 Ali doðe mu èovjek Božji i reèe: care, da ne ide s tobom vojska Izrailjska, jer Gospod nije s Izrailjcima niti sa sinovima Jefremovijem. 2CH 25:8 Nego idi ti, i budi hrabar u boju; inaèe æe te oboriti Bog pred neprijateljem, jer Bog može i pomoæi i oboriti. 2CH 25:9 Tada reèe Amasija èovjeku Božijemu: a šta æe biti od sto talanata što sam dao vojsci Izrailjevoj? A èovjek Božji reèe: ima Gospod da ti da više od toga. 2CH 25:10 I tako odvoji Amasija vojsku što mu bješe došla od Jefrema da otidu u svoje mjesto; a oni se vrlo rasrdiše na Judu, i vratiše se u svoje mjesto s velikim gnjevom. 2CH 25:11 A Amasija oslobodivši se povede narod svoj i otide u slanu dolinu, i pobi deset tisuæa sinova Sirovijeh; 2CH 25:12 I deset tisuæa živijeh zarobiše Judejci, i odvedoše na vrh stijene, i pobacaše ih sa vrh stijene da se svi raspadoše. 2CH 25:13 A vojnici koje Amasija posla natrag da ne idu s njim u boj, navališe na gradove Judine od Samarije do Vet-Orona, i pobiše po njima tri tisuæe, i zaplijeniše velik plijen. 2CH 25:14 A kad se vrati Amasija razbivši Idumeje, donese bogove sinova Sirovijeh, i postavi ih sebi za bogove, i klanjaše im se i kaðaše im. 2CH 25:15 Tada se razgnjevi Gospod na Amasiju, i posla k njemu proroka, koji mu reèe: zašto tražiš bogove toga naroda, koji ne izbaviše svojega naroda iz tvoje ruke? 2CH 25:16 I kad govoraše caru, on mu reèe: jesi li postavljen caru za savjetnika? prestani; zašto da pogineš? I tako presta prorok, ali reèe: znam da te je Bog naumio istrijebiti kad to radiš a ne slušaš svjeta mojega. 2CH 25:17 Tada smisli Amasija car Judin, i posla k Joasu sinu Joahaza sina Jujeva, caru Izrailjevu, i poruèi: hodi da se ogledamo. 2CH 25:18 A Joas car Izrailjev posla k Amasiji caru Judinu i poruèi mu: trn na Livanu posla ka kedru na Livanu, i poruèi: daj svoju kæer sinu mojemu za ženu. Ali naiðe zvijerje Livansko i izgazi trn. 2CH 25:19 Veliš, pobio si Edomce, pa se ponese srce tvoje, i tražiš slave; sjedi kod kuæe svoje; zašto bi se zapletao u zlo da padneš i ti i Juda s tobom? 2CH 25:20 Ali ne posluša Amasija, jer od Gospoda to bi da ih da u ruke neprijatelju, što tražiše bogove Edomske. 2CH 25:21 I otide Joas car Izrailjev, i ogledaše se, on i Amasija car Judin, u Vet-Semesu Judinu. 2CH 25:22 Ali Judu razbi Izrailj, te pobjegoše svaki ka svojemu šatoru. 2CH 25:23 A Amasiju cara Judina sina Joasa sina Joahazova uhvati Joas car Izrailjev u Vet-Semesu, i odvede ga u Jerusalim; i obori zid Jerusalimski od vrata Jefremovijeh do vrata na uglu, èetiri stotine lakata. 2CH 25:24 I uze sve zlato i srebro i sve posuðe što se naðe u domu Božijem u Ovid-Edoma i u riznici doma carskoga, i taoce, pa se vrati u Samariju. 2CH 25:25 I poživje Amasija sin Joasov car Judin po smrti Joasa sina Joahaza cara Izrailjeva petnaest godina. 2CH 25:26 A ostala djela Amasijina prva i pošljednja, eto nijesu li zapisana u knjizi o carevima Judinijem i Izrailjevijem? 2CH 25:27 I pošto Amasija otstupi od Gospoda, digoše bunu na nj u Jerusalimu, a on pobježe u Lahis. Ali poslaše za njim u Lahis, i ubiše ga ondje. 2CH 25:28 I donesoše ga na konjma i pogreboše ga kod otaca njegovijeh u gradu Judinu. 2CH 26:1 Tada sav narod Judin uze Oziju, kome bijaše šesnaest godina, i zacariše ga na mjesto oca njegova Amasije. 2CH 26:2 On sazida Elot povrativ ga Judi pošto car poèinu kod otaca svojih. 2CH 26:3 Oziji bijaše šesnaest godina kad se zacari, i carova pedeset i dvije godine u Jerusalimu. Materi mu bijaše ime Jeholija iz Jerusalima. 2CH 26:4 On èinjaše što je pravo pred Gospodom sasvijem kako je èinio Amasija otac njegov. 2CH 26:5 I tražaše Boga dokle živ bijaše Zaharija koji razumijevaše utvare Božije; i dokle god tražaše Gospoda, davaše mu sreæu Bog. 2CH 26:6 Jer izašav vojevaše s Filistejima, i obori zidove Gatu i zidove Javni i zidove Azotu; i sazida gradove u zemlji Azotskoj i po Filistejima. 2CH 26:7 I Bog mu pomože protiv Filisteja i protiv Arapa, koji življahu u Gurvalu, i protiv Maonaca. 2CH 26:8 I Amonci davahu dare Oziji, i raznese se ime njegovo do Misira, jer osili veoma. 2CH 26:9 I sazida Ozija kule u Jerusalimu na vratima na uglu, i na vratima u dolu, i na uglu, i utvrdi ih. 2CH 26:10 Sazida i u pustinji kule, i iskopa mnogo studenaca, jer imaše mnogo stoke i u dolinama i u ravnicama, i ratara i vinogradara po brdima i na Karmilu, jer mu mila bješe poljska radnja. 2CH 26:11 I imaše Ozija ubojitu vojsku, koja iðaše u rat u èetama brojem, kako ih izbroji Jeilo pisar i Masija upravitelj, pod upravom Ananije vojvode careva. 2CH 26:12 Svega na broj bijaše glavara domova otaèkih hrabrijeh junaka dvije tisuæe i šest stotina, 2CH 26:13 A pod njihovom rukom vojske tri stotine i sedam tisuæa i pet stotina hrabrijeh vojnika, da pomažu caru protiv neprijatelja. 2CH 26:14 I naèini Ozija svoj vojsci štitove i koplja i šljemove i oklope i lukove i kamenje za praæe. 2CH 26:15 I naèini u Jerusalimu bojne sprave vrlo vješto izmišljene da stoje na kulama i na uglovima da meæu strijele i veliko kamenje; i raznese se ime njegovo daleko, jer mu se divno pomagaše dokle osili. 2CH 26:16 Ali kad osili, ponese se srce njegovo, te se pokvari, i sagriješi Gospodu Bogu svojemu, jer uðe u crkvu Gospodnju da kadi na oltaru kadionom; 2CH 26:17 A za njim uðe Azarija sveštenik i s njim osamdeset sveštenika Gospodnjih hrabrijeh ljudi; 2CH 26:18 I opriješe se caru Oziji govoreæi: nije tvoje, Ozija, kaditi Gospodu, nego sveštenika sinova Aronovijeh koji su posveæeni da kade; izidi iz svetinje, jer si zgriješio, i neæe ti biti na èast pred Gospodom Bogom. 2CH 26:19 Tada se razgnjevi Ozija držeæi u ruci kadionicu da kadi; i kad se gnjevljaše na sveštenike, izide mu guba na èelu pred svijem sveštenicima u domu Gospodnjem kod oltara kadionoga. 2CH 26:20 I pogleda ga Azarija poglavar sveštenièki i svi sveštenici, a on gubav na èelu; i brže ga izvedoše napolje, a i sam pohitje da izide, jer ga Gospod udari. 2CH 26:21 I osta car Ozija gubav do smrti svoje, i sjeðaše u odvojenom domu gubav, jer bi odluèen od doma Gospodnjega; a Jotam sin njegov upravljaše domom carevijem i suðaše narodu u zemlji. 2CH 26:22 A ostala djela Ozijina prva i pošljednja napisao je prorok Isaija sin Amosov. 2CH 26:23 I poèinu Ozija kod otaca svojih, i pogreboše ga kod otaca njegovijeh u grobnom polju carskom, jer rekoše: gubav je. I zacari se na njegovo mjesto Jotam sin njegov. 2CH 27:1 Dvadeset i pet godina bijaše Jotamu kad poèe carovati, i carova šesnaest godina u Jerusalimu; materi mu bješe ime Jerusa, kæi Sadokova. 2CH 27:2 On èinjaše što je pravo pred Gospodom sasvijem kako je èinio Ozija otac njegov, samo što ne uðe u crkvu Gospodnju; ali narod još bijaše pokvaren. 2CH 27:3 On naèini visoka vrata na domu Gospodnjem, i na zidu Ofilu mnogo nazida. 2CH 27:4 Još sazida i gradove u gori Judinoj, i u šumama pogradi dvorove i kule. 2CH 27:5 I vojeva s carem sinova Amonovijeh i svlada ih; i dadoše mu sinovi Amonovi one godine sto talanata srebra i deset tisuæa kora pšenice i jeèma deset tisuæa. Toliko mu dadoše sinovi Amonovi i druge i treæe godine. 2CH 27:6 I tako osili Jotam, jer upravi putove svoje pred Gospodom Bogom svojim. 2CH 27:7 A ostala djela Jotamova i svi ratovi njegovi i putovi njegovi, eno su zapisani u knjizi o carevima Izrailjevijem i Judinijem. 2CH 27:8 Dvadeset i pet godina bješe mu kad poèe carovati, i carova šesnaest godina u Jerusalimu. 2CH 27:9 I poèinu Jotam kod otaca svojih, i pogreboše ga u gradu Davidovu; a na njegovo se mjesto zacari Ahaz sin njegov. 2CH 28:1 Dvadeset godina bijaše Ahazu kad poèe carovati, i carova šesnaest godina u Jerusalimu; ali ne èinjaše što je pravo pred Gospodom kao David otac njegov. 2CH 28:2 Jer hoðaše putovima careva Izrailjevijeh, i još sali likove Valima. 2CH 28:3 I sam kaðaše u dolini sina Enomova, i sažizaše sinove svoje ognjem po gadnijem djelima onijeh naroda koje odagna Gospod ispred sinova Izrailjevijeh. 2CH 28:4 I prinošaše žrtve i kaðaše na visinama i po brdima i pod svakim zelenijem drvetom. 2CH 28:5 Zato ga dade Gospod Bog njegov u ruke caru Sirskomu, te ga razbiše i zarobiše mu veliko mnoštvo, i odvedoše ih u Damasak. Još bi dat u ruke i caru Izrailjevu, te ga razbi ljuto. 2CH 28:6 Jer Fekaj sin Remalijin pobi sto i dvadeset tisuæa Judejaca u jedan dan, sve hrabrijeh ljudi, jer ostaviše Gospoda Boga otaca svojih. 2CH 28:7 I Zihrije junak od Jefrema ubi Masiju sina careva i Azrikama upravitelja dvorskoga i Elkanu drugoga do cara. 2CH 28:8 I zarobiše sinovi Izrailjevi braæi svojoj dvjesta tisuæa žena i sinova i kæeri; i zaplijeniše velik plijen od njih, i odnesoše plijen u Samariju. 2CH 28:9 A ondje bijaše prorok Gospodnji po imenu Odid, i izide pred vojsku koja iðaše u Samariju, i reèe im: gle, Gospod Bog otaca vaših razgnjevi se na Judejce, zato ih dade u vaše ruke, te ih pobiste ljuto da do neba doprije. 2CH 28:10 I još mislite podvræi sinove Judine i Jerusalimske da vam budu robovi i robinje; a nijeste li i vi sami skrivili Gospodu Bogu svojemu? 2CH 28:11 Zato poslušajte me sada, i vratite natrag to roblje što zarobiste braæi svojoj, jer se raspalio gnjev Gospodnji na vas. 2CH 28:12 Tada ustaše poglavari sinova Jefremovijeh: Azarija sin Joananov, Varahija sin Mesilemotov i Jezekija sin Salumov i Amasa sin Adlajev na one što se vraæahu s vojske, 2CH 28:13 I rekoše im: neæete dovesti ovamo toga roblja, jer bi nam bilo na grijeh pred Gospodom što vi mislite domeæuæi na grijehe naše i na krivice naše, jer je velika krivica na nama i gnjev se raspalio na Izrailja. 2CH 28:14 I ostaviše vojnici roblje i plijen svoj pred knezovima i svijem zborom. 2CH 28:15 I ustaše ljudi imenovani i uzeše roblje, i sve gole izmeðu njih odješe iz plijena; a kad ih odješe i obuše, nahraniše ih i napojiše i namazaše, i odvedoše na magarcima sve iznemogle, i dovedoše ih u Jerihon grad gdje ima mnogo palama, k braæi njihovoj, pa se vratiše u Samariju. 2CH 28:16 U to vrijeme posla car Ahaz k carevima Asirskim da mu pomogu. 2CH 28:17 Jer još i Idumejci doðoše i razbiše Judu i odvedoše roblje; 2CH 28:18 I Filisteji udariše na gradove po ravni i na južnom kraju Judinu, i uzeše Vet-Semes, i Ejalon i Gedirot i Sohot i sela njegova i Tamnu i sela njezina i Gimzon i sela njegova, i naseliše se u njima. 2CH 28:19 Jer Gospod obaraše Judu s Ahaza cara Izrailjeva, jer odvuèe Judu da grdno griješi Gospodu. 2CH 28:20 I doðe k njemu Telgat-Felnasar car Asirski, i ojadi ga a ne utvrdi. 2CH 28:21 Jer Ahaz uze dio iz doma Gospodnjega i iz doma carskoga i od knezova, i dade caru Asirskom, ali mu ne pomože. 2CH 28:22 I kad bijaše u nevolji, on još veæma griješaše Gospodu; taki bijaše car Ahaz. 2CH 28:23 I prinošaše žrtve bogovima Damaštanskim, koji ga razbiše, i govoraše: kad bogovi careva Sirskih njima pomažu, prinosiæu njima žrtve da bi mi pomagali; ali mu oni biše na to da padne on i sav Izrailj. 2CH 28:24 A Ahaz pokupi sudove doma Božijega, i izlomi sudove doma Božijega, i zatvori vrata doma Gospodnjega i naèini sebi oltare po svijem uglovima u Jerusalimu. 2CH 28:25 I u svakom gradu Judinu naèini visine da kadi bogovima tuðim; i gnjevi Gospoda Boga otaca svojih. 2CH 28:26 A ostala djela njegova i svi putovi njegovi prvi i pošljednji, eto zapisani su u knjizi o carevima Judinijem i Izrailjevijem. 2CH 28:27 I poèinu Ahaz kod otaca svojih i pogreboše ga u gradu Jerusalimu; ali ga ne metnuše u grob careva Izrailjevijeh. I zacari se na njegovo mjesto Jezekija sin njegov. 2CH 29:1 Jezekiji bješe dvadeset i pet godina kad poèe carovati, i carova dvadeset i devet godina u Jerusalimu. Materi mu bješe ime Avija, kæi Zaharijina. 2CH 29:2 I èinjaše što je pravo pred Gospodom sasvijem kako je èinio David otac njegov. 2CH 29:3 Prve godine svojega carovanja, prvoga mjeseca, otvori vrata na domu Gospodnjem, i opravi ih. 2CH 29:4 I sazva sveštenike i Levite, i sabra ih na istoènu ulicu, 2CH 29:5 I reèe im: èujte me, Leviti, osveštajte se sada i osvetite dom Gospoda Boga otaca svojih, i iznesite neèistotu iz svetinje. 2CH 29:6 Jer sagriješiše oci naši i èiniše što je zlo pred Gospodom Bogom našim, i ostaviše ga; i odvratiše lice svoje od šatora Gospodnjega i okrenuše mu leða; 2CH 29:7 I zatvoriše vrata od trijema, i pogasiše žiške, i kadom ne kadiše, niti žrtava paljenica prinosiše u svetinji Bogu Izrailjevu. 2CH 29:8 Zato se razgnjevi Gospod na Judu i na Jerusalim, te ih dade da se potucaju, i da budu èudo i potsmijeh, kako vidite svojim oèima. 2CH 29:9 Jer eto padoše oci naši od maèa, i sinovi naši i kæeri naše i žene naše zarobiše se zato. 2CH 29:10 Sada dakle naumio sam zadati vjeru Gospodu Bogu Izrailjevu, da bi se odvratila od nas žestina gnjeva njegova. 2CH 29:11 Sinovi moji, ne oklijevajte više, jer je vas izabrao Gospod da stojite pred njim i služite mu, i da mu budete sluge i da mu kadite. 2CH 29:12 Tada ustaše Leviti Mat sin Amasajev i Joilo sin Azarijin od sinova Katovijeh; a od sinova Merarijevih Kis sin Avdijev i Azarija sin Jaleleilov; i od sinova Girsonovijeh Joah sin Zimin i Eden sin Joahov; 2CH 29:13 I od sinova Elisafanovijeh Simrije i Jeilo, i od sinova Asafovijeh Zaharija i Matanija; 2CH 29:14 I od sinova Amonovijeh Jeilo i Simej, i od sinova Jedutunovijeh Semaja i Ozilo; 2CH 29:15 I skupiše braæu svoju, i osveštavši se doðoše, kako bješe zapovjedio car po rijeèi Gospodnjoj, da oèiste dom Gospodnji. 2CH 29:16 I ušavši sveštenici u dom Gospodnji da ga oèiste, iznosiše svu neèistotu što naðoše u crkvi Gospodnjoj u trijem doma Gospodnjega; a Leviti kupiše i iznosiše napolje na potok Kedron. 2CH 29:17 A poèeše osveæivati prvoga dana prvoga mjeseca; a osmoga dana toga mjeseca uðoše u trijem Gospodnji, i osveæivaše dom Gospodnji osam dana, i šesnaestoga dana prvoga mjeseca svršiše. 2CH 29:18 Potom doðoše k caru Jezekiji i rekoše: oèistismo sav dom Gospodnji i oltar za žrtve paljenice i sve sudove njegove i sto za postavljanje i sve sudove njegove, 2CH 29:19 I sve sudove koje bješe bacio car Ahaz dokle carovaše griješeæi, i spremismo i osvetismo, i eno ih pred oltarom Gospodnjim. 2CH 29:20 Potom car Jezekija usta rano, i sazva upravitelje gradske, i otide u dom Gospodnji. 2CH 29:21 I dovede sedam junaca i sedam ovnova i sedam jaganjaca i sedam jaraca za grijeh, za carstvo i za svetinju i za Judu; i reèe sinovima Aronovijem sveštenicima da prinesu na oltaru Gospodnjem. 2CH 29:22 Tada zaklaše goveda, i sveštenici uzevši krv njihovu pokropiše oltar; zaklaše i ovnove, i krvlju njihovom pokropiše oltar; i zaklaše jaganjce i krvlju njihovom pokropiše oltar. 2CH 29:23 Potom dovedoše jarce za grijeh pred cara i pred zbor, i oni metnuše ruke svoje na njih. 2CH 29:24 I zaklaše ih sveštenici, i oèistiše krvlju njihovom oltar na oèišæenje svemu Izrailju, jer car zapovjedi da se za sav narod Izrailjev prinese žrtva paljenica i žrtva za grijeh. 2CH 29:25 I postavi Levite u domu Gospodnjem s kimvalima i psaltirima i guslama, kako bješe zapovjedio David i Gad vidjelac carev i Natan prorok; jer od Gospoda bješe zapovijest preko proroka njegovijeh. 2CH 29:26 I tako stajahu Leviti sa spravama Davidovijem a sveštenici s trubama. 2CH 29:27 Tada zapovjedi Jezekija da prinesu žrtvu paljenicu na oltaru. I kad se poèe žrtva paljenica, poèe se pjesma Gospodnja uz trube i sprave Davida cara Izrailjeva. 2CH 29:28 I sav se zbor klanjaše, i pjevaèi pjevahu i trubaèi trubljahu, i to sve dokle se ne svrši žrtva paljenica. 2CH 29:29 A kad svršiše žrtvu, car i svi koji bijahu s njim padoše i pokloniše se. 2CH 29:30 Potom reèe car i knezovi Levitima da hvale Gospoda rijeèima Davidovijem i Asafa vidioca; i hvališe s velikim veseljem, i savivši se pokloniše se. 2CH 29:31 Tada Jezekija progovori i reèe: sada posvetiste ruke svoje Gospodu, pristupite i donesite prinose i žrtve zahvalne u dom Gospodnji. I donese sav zbor prinose i žrtve zahvalne, i ko god bješe voljna srca žrtve paljenice. 2CH 29:32 I na broj bješe žrtava paljenica što donese zbor, sedamdeset volova, sto ovnova, dvjesta jaganjaca, sve za žrtvu paljenicu Gospodu; 2CH 29:33 A drugih stvari posveæenijeh bješe šest stotina volova i tri tisuæe ovaca. 2CH 29:34 Ali malo bijaše sveštenika, te ne mogahu drijeti svijeh žrtava paljenica; zato im pomagahu braæa njihova Leviti, dokle se ne svrši posao i dokle se ne osveštaše drugi sveštenici; jer Leviti bijahu radiji osveštati se nego sveštenici. 2CH 29:35 I bijaše vrlo mnogo žrtava paljenica s pretilinom od žrtava zahvalnijeh i naljeva na žrtve paljenice. Tako bi povraæena služba u domu Gospodnjem. 2CH 29:36 I radovaše se Jezekija i sav narod, što Bog upravi narod, jer ovo bi naglo. 2CH 30:1 Potom posla Jezekija k svemu Izrailju i Judi, i napisa knjige sinovima Jefremovijem i Manasijinim da doðu u dom Gospodnji u Jerusalim da proslave pashu Gospodu Bogu Izrailjevu. 2CH 30:2 Jer car i knezovi njegovi i sav zbor svijeæaše u Jerusalimu da slave pashu drugoga mjeseca. 2CH 30:3 Jer je ne mogaše slaviti u to vrijeme, jer ne bijaše dosta sveštenika posveæenijeh i narod se ne bješe skupio u Jerusalim. 2CH 30:4 I to bi po volji caru i svemu zboru. 2CH 30:5 I odrediše da oglase po svemu Izrailju od Virsaveje do Dana da doðu u Jerusalim da proslave pashu Gospodu Bogu Izrailjevu, jer je odavna ne bjehu slavili kako je napisano. 2CH 30:6 I tako otidoše glasnici s knjigama od cara i od knezova po svemu Izrailju i Judi, i po zapovijesti carevoj govorahu: sinovi Izrailjevi, obratite se ka Gospodu Bogu Avramovu, Isakovu i Izrailjevu, pa æe se i on obratiti k ostatku koji ste ostali od ruku careva Asirskih. 2CH 30:7 Ne budite kao oci vaši i kao braæa vaša što griješiše Gospodu Bogu otaca svojih, te ih dade da budu èudo, kako vidite. 2CH 30:8 Ne budite dakle tvrdovrati kao oci vaši, dajte ruke Gospodu i hodite u svetinju njegovu koju je osvetio navijek, i služite Gospodu Bogu svojemu, pa æe se odvratiti od vas žestina gnjeva njegova. 2CH 30:9 Jer ako se obratite ka Gospodu, braæa æe vaša i sinovi vaši steæi milost u onijeh koji ih zarobiše, te æe se vratiti u ovu zemlju; jer je Gospod Bog vaš milostiv i žalostiv, i neæe odvratiti lica od vas, ako se obratite k njemu. 2CH 30:10 A kad ti glasnici iðahu od grada do grada po zemlji Jefremovoj i Manasijinoj dori do Zavulona, potsmijevahu im se i rugahu im se. 2CH 30:11 Ali neki od Asira i od Manasije i od Zavulona pokorivši se doðoše u Jerusalim. 2CH 30:12 I nad Judu doðe ruka Gospodnja, te im dade jedno srce da uèine što bješe zapovjedio car i knezovi po rijeèi Gospodnjoj. 2CH 30:13 I skupi se u Jerusalim mnoštvo naroda da praznuju praznik prijesnijeh hljebova drugog mjeseca, i bi sabor veoma velik. 2CH 30:14 Tada se podigoše, i oboriše oltare što bijahu u Jerusalimu, i sve oltare kadione oboriše i baciše u potok Kison. 2CH 30:15 Potom zaklaše pashu èetrnaestoga dana drugoga mjeseca; a sveštenici i Leviti postidjevši se osveštaše se, i unesoše žrtve paljenice u dom Gospodnji. 2CH 30:16 I stadoše svojim redom kako treba po zakonu Mojsija sluge Božijega; i sveštenici kropiše krvlju primajuæi iz ruke Levitima. 2CH 30:17 I jer ih mnogo bijaše u zboru koji se ne bjehu osveštali; zato Leviti klahu pashu za svakoga koji ne bješe èist da bi ih posvetili Gospodu. 2CH 30:18 Jer mnoštvo naroda, mnogi od Jefrema i od Manasije i od Isahara i od Zavulona ne oèistiše se, nego jedoše pashu ne kako je napisano. Ali se za njih pomoli Jezekija govoreæi: Gospod blagi neka oèisti svakoga, 2CH 30:19 Ko je upravio srce svoje da traži Boga Gospoda, Boga otaca svojih, ako i ne bi bio èist prema svetom oèišæenju. 2CH 30:20 I usliši Gospod Jezekiju, i saèuva narod. 2CH 30:21 I tako sinovi Izrailjevi koji bjehu u Jerusalimu praznovaše praznik prijesnijeh hljebova sedam dana u velikom veselju, i hvaljahu Gospoda svaki dan Leviti i sveštenici uz oruða za slavu Gospodnju. 2CH 30:22 I Jezekija govori ljubazno sa svijem Levitima koji vješti bijahu službi Gospodnjoj; i jedoše o prazniku sedam dana prinoseæi žrtve zahvalne i slaveæi Gospoda Boga otaca svojih. 2CH 30:23 I sav zbor dogovori se da praznuje još sedam dana; i praznovaše još sedam dana u veselju. 2CH 30:24 Jer Jezekija car Judin dade zboru tisuæu junaca i sedam tisuæa ovaca; a knezovi dadoše zboru tisuæu junaca i deset tisuæa ovaca; i osvešta se mnogo sveštenika. 2CH 30:25 I tako se proveseli sav zbor Judin i sveštenici i Leviti, i sav zbor što bješe došao od Izrailja, i došljaci što bjehu došli iz zemlje Izrailjeve i koji življahu u zemlji Judinoj. 2CH 30:26 I bi veselje veliko u Jerusalimu; jer od vremena Solomuna sina Davidova cara Izrailjeva ne bi tako u Jerusalimu. 2CH 30:27 Potom ustaše sveštenici i Leviti i blagosloviše narod; i uslišen bi glas njihov, i molitva njihova doðe u stan svetinje Gospodnje na nebo. 2CH 31:1 A kad se sve ovo svrši, svi sinovi Izrailjevi što se naðoše ondje, zaðoše po gradovima Judinijem, i izlomiše likove i isjekoše lugove, i oboriše visine i oltare po svoj zemlji Judinoj i Venijaminovoj i po zemlji Jefremovoj i Manasijinoj, dokle sve ne svršiše; potom se vratiše svi sinovi Izrailjevi svak na svoje našljedstvo, u svoje gradove. 2CH 31:2 A Jezekija opet uredi redove sveštenièke i Levitske po redovima njihovijem, svakoga po službi njegovoj, sveštenike i Levite, za žrtve paljenice i zahvalne, da služe, i da slave i hvale Gospoda na vratima okola njegova. 2CH 31:3 I odredi dio carski od blaga svojega za žrtve paljenice, što se prinose jutrom i veèerom i za žrtve paljenice što se prinose u subote i na mladine i na praznike, kako je napisano u zakonu Gospodnjem. 2CH 31:4 I zapovjedi narodu, Jerusalimljanima, da daju dio sveštenicima i Levitima, da se jaèe drže zakona Gospodnjega. 2CH 31:5 A èim se to razglasi, stadoše donositi sinovi Izrailjevi silu prvina od žita i od vina i od ulja i od meda i svakoga roda zemaljskoga; i desetka od svega donosiše vrlo mnogo. 2CH 31:6 I sinovi Izrailjevi i Judini koji življahu po gradovima Judinijem, donosiše i oni desetak od goveda i ovaca, i desetak od svetijeh stvari posveæenijeh Gospodu Bogu njihovu, i metaše u gomile. 2CH 31:7 Treæega mjeseca poèeše metati u gomile, a sedmoga mjeseca svršiše. 2CH 31:8 I doðe Jezekija s knezovima, i vidjevši gomile blagosloviše Gospoda i narod njegov Izrailja. 2CH 31:9 I Jezekija zapita sveštenike i Levite za gomile. 2CH 31:10 A Azarija poglavar sveštenièki od doma Sadokova reèe mu: otkad poèeše donositi ove priloge u dom Gospodnji, jedemo i siti smo i pretjeèe mnogo, jer je Gospod blagoslovio svoj narod, te je preteklo ovo mnoštvo. 2CH 31:11 Tada zapovjedi Jezekija da se naèine klijeti u domu Gospodnjem; i naèiniše; 2CH 31:12 I ondje ostavljahu vjerno priloge i desetke i stvari posveæene; i nad tijem bješe poglavar Honanija Levit i Simej brat mu, drugi do njega. 2CH 31:13 A Jehilo i Azazija i Nahat i Asailo i Jerimot i Jozavad i Elilo i Ismahija i Mat i Venaja bijahu nastojnici pod rukom Honanije i brata mu Simeja po naredbi cara Jezekije i Azarije starješine u domu Božijem. 2CH 31:14 A Korej sin Jemne Levita, vratar na istoku, bijaše nad onijem što se dragovoljno prinošaše Bogu, da bi razdjeljivao prinos Gospodnji i stvari svete nad svetijem. 2CH 31:15 A pod njim bješe Eden i Minijamin i Isus i Semaja i Amarija i Sehanija po gradovima sveštenièkim, ljudi pouzdani, da razdaju braæi svojoj dijelove, velikomu i malomu, 2CH 31:16 Osim muškinja u rodu njihovu od tri godine i više, svakomu koji ulažaše u dom Gospodnji na posao svakidašnji po dužnosti njihovoj u službi njihovoj po redu njihovu, 2CH 31:17 I onima koji biše izbrojeni u rodu sveštenièkom po domovima otaca njihovijeh, i Levitima od dvadeset godina i više po službi njihovoj po redovima njihovijem, 2CH 31:18 I porodici njihovoj, svoj djeci njihovoj, ženama njihovijem, sinovima njihovijem i kæerima njihovijem, svemu mnoštvu; jer se vjerno posvetiše svetinji; 2CH 31:19 I sinovima Aronovijem sveštenicima u podgraðima gradova njihovijeh, po svijem gradovima, ljudi imenovani davahu dijelove svakome muškarcu izmeðu sveštenika i svakomu roda Levitskoga. 2CH 31:20 I tako uèini Jezekija u svoj zemlji Judinoj; i èinjaše što je dobro i pravo i istinito pred Gospodom Bogom njegovijem. 2CH 31:21 I u svakom poslu koji poèe za službu doma Božijega i u zakonu i u zapovijesti tražeæi Boga svojega, truðaše se svijem srcem svojim, i sreæan bijaše. 2CH 32:1 Poslije tijeh stvari i pošto se one utvrdiše, doðe Senahirim car Asirski, i uðe u zemlju Judinu, i opkoli tvrde gradove, i mišljaše ih osvojiti. 2CH 32:2 A kad vidje Jezekija gdje doðe Senahirim i gdje se okrenu da udari na Jerusalim, 2CH 32:3 Uèini vijeæe s knezovima svojim i s junacima svojim da zaroni izvore vodene, koji bijahu iza grada, i pomogoše mu. 2CH 32:4 Jer se sabra mnoštvo naroda, te zaroniše sve izvore i potok koji teèe posred zemlje govoreæi: zašto kad doðu carevi Asirski da naðu toliko vode? 2CH 32:5 I ohrabri se, te ozida vas zid oboreni, i podiže kule, i spolja ozida još jedan zid; i utvrdi Milon u gradu Davidovu, i naèini mnogo oružja i štitova. 2CH 32:6 I postavi vojvode nad narodom, i sabra ih k sebi na ulicu kod vrata gradskih, i govori im ljubazno i reèe: 2CH 32:7 Budite slobodni i hrabri, ne bojte se i ne plašite se cara Asirskoga ni svega mnoštva što je s njim, jer je s nama veæi nego s njim. 2CH 32:8 S njim je mišica tjelesna a s nama je Gospod Bog naš da nam pomože i da bije naše bojeve. I narod se osloni na rijeèi Jezekije cara Judina. 2CH 32:9 Potom Senahirim car Asirski dok bješe na Lahisu sa svom silom svojom, posla sluge svoje u Jerusalim k Jezekiji caru Judinu i ka svemu narodu Judinu koji bijaše u Jerusalimu, i poruèi: 2CH 32:10 Ovako veli Senahirim car Asirski: u što se uzdate, te stojite u Jerusalimu zatvoreni? 2CH 32:11 Ne nagovara li vas Jezekija da vas pomori glaðu i žeðu govoreæi: Gospod Bog naš izbaviæe nas iz ruku cara Asirskoga? 2CH 32:12 Nije li taj Jezekija oborio visine njegove i oltare njegove, i zapovjedio Judi i Jerusalimljanima govoreæi: klanjajte se samo pred jednijem oltarom i na njemu kadite? 2CH 32:13 Eda li ne znate šta sam uèinio ja i moji stari od svijeh naroda na zemlji? jesu li bogovi naroda zemaljskih mogli izbaviti zemlju svoju iz mojih ruku? 2CH 32:14 Koji je izmeðu svijeh bogova onijeh naroda koje zatrše oci moji, mogao izbaviti svoj narod iz mojih ruku, da bi mogao vaš bog vas izbaviti iz moje ruke? 2CH 32:15 Nemojte dakle da vas vara Jezekija i da vas tako nagovara, i ne vjerujte mu; jer nijedan bog nijednoga naroda ili carstva nije mogao izbaviti naroda svojega iz mojih ruku ni iz ruku mojih otaca, akamoli æe vaši bogovi izbaviti vas iz mojih ruku? 2CH 32:16 I još više govoriše sluge njegove na Gospoda Boga i na Jezekiju slugu njegova. 2CH 32:17 A i knjigu napisa ružeæi Gospoda Boga Izrailjeva i govoreæi na nj rijeèima: kao što bogovi naroda zemaljskih nijesu izbavili svojega naroda iz mojih ruku, tako neæe ni Bog Jezekijin izbaviti naroda svojega iz mojih ruku. 2CH 32:18 I vikahu iza glasa Judejski narodu Jerusalimskom koji bijaše na zidu da ih uplaše i smetu da bi uzeli grad. 2CH 32:19 I govorahu o Bogu Jerusalimskom kao o bogovima naroda zemaljskih, koji su djelo ruku èovjeèijih. 2CH 32:20 Tada se pomoli toga radi car Jezekija i prorok Isaija sin Amosov, i vapiše k nebu. 2CH 32:21 I posla Gospod anðela, koji pobi sve junake i vojvode i knezove u vojsci cara Asirskoga, te se vrati sa sramotom u svoju zemlju. I kad uðe u kuæu svojega boga, ubiše ga ondje maèem koji izidoše od bedara njegovijeh. 2CH 32:22 Tako saèuva Gospod Jezekiju i narod Jerusalimski od ruku Senahirima cara Asirskoga i od ruku svijeh drugih, i èuva ih na sve strane. 2CH 32:23 I mnogi donošahu dare Gospodu u Jerusalim i zaklade Jezekiji caru Judinu; i od tada se uzvisi pred svijem narodima. 2CH 32:24 U to vrijeme razbolje se Jezekija na smrt, i pomoli se Gospodu, koji mu progovori i uèini mu èudo. 2CH 32:25 Ali Jezekija ne postupi prema dobru koje mu se uèini, jer se ponese srce njegovo; zato se podiže na nj gnjev i na Judu i na Jerusalim. 2CH 32:26 Ali se ponizi Jezekija zato što se bješe ponijelo srce njegovo, i on i Jerusalimljani, te ne doðe na njih gnjev Gospodnji za života Jezekijina. 2CH 32:27 A imaše Jezekija vrlo veliko blago i slavu; i naèini sebi riznice za srebro i zlato i za drago kamenje i za mirise i za štitove i za svakojake zaklade, 2CH 32:28 I staje za dohode od žita i od vina i od ulja, i staje za svakojaku stoku, i torove za ovce. 2CH 32:29 I gradove sazida sebi, i imaše mnogo stoke, i ovaca i goveda, jer mu Bog dade veoma veliko blago. 2CH 32:30 Isti Jezekija zagati gornji izvor vode Giona, i pravo je svede dolje na zapadnu stranu grada Davidova; i bijaše sreæan Jezekija u svakom poslu svom. 2CH 32:31 Samo kad doðoše poslanici knezova Vavilonskih, koji poslaše k njemu da raspitaju za èudo koje bi u zemlji, ostavi ga Bog da bi ga iskušao da bi se znalo sve što mu je u srcu. 2CH 32:32 A ostala djela Jezekijina i milosti njegove, eto, to je zapisano u utvari proroka Isaije sina Amosova i u knjizi o carevima Judinijem i Izrailjevijem. 2CH 32:33 I poèinu Jezekija kod otaca svojih, i pogreboše ga više grobova sinova Davidovijeh; i uèiniše mu na smrti èast svi Judejci i Jerusalimljani. A na njegovo se mjesto zacari Manasija sin njegov. 2CH 33:1 Dvanaest godina bješe Manasiji kad poèe carovati, i carova pedeset i pet godina u Jerusalimu. 2CH 33:2 A èinjaše što je zlo pred Gospodom po gadnijem djelima onijeh naroda koje odagna Gospod ispred sinova Izrailjevijeh. 2CH 33:3 Jer opet pogradi visine, koje bješe raskopao Jezekija otac njegov, i podiže oltare Valima, i naèini lugove, i klanjaše se svoj vojsci nebeskoj i služaše joj. 2CH 33:4 Naèini oltare i u domu Gospodnjem, za koji bješe rekao Gospod: u Jerusalimu æe biti ime moje dovijeka. 2CH 33:5 Naèini oltare svoj vojsci nebeskoj u dva trijema doma Gospodnjega. 2CH 33:6 I provodi sinove svoje kroz oganj u dolini sina Enomova, i gledaše na vremena i gataše i vraèaše, i uredi one što se dogovaraju s duhovima i vraèare, i èinjaše vrlo mnogo što je zlo pred Gospodom gnjeveæi ga. 2CH 33:7 I postavi lik rezan koji naèini u domu Božijem, za koji bješe rekao Bog Davidu i Solomunu sinu njegovu: u ovom domu i u Jerusalimu, koji izabrah izmeðu svijeh plemena Izrailjevijeh, namjestiæu ime svoje dovijeka. 2CH 33:8 I neæu više krenuti noge sinovima Izrailjevijem iz zemlje koju sam odredio ocima vašim, ako samo uzdrže i ustvore sve što sam im zapovjedio preko Mojsija, sav zakon i uredbe i sudove. 2CH 33:9 Ali Manasija zavede Judu i Jerusalim, te èiniše gore nego narodi koje istrijebi Gospod ispred sinova Izrailjevijeh. 2CH 33:10 I Gospod govoraše Manasiji i narodu njegovu, ali ne htješe slušati. 2CH 33:11 Zato dovede Gospod na njih glavare od vojske cara Asirskoga, i uhvatiše Manasiju u trnju, i svezavši ga u dvoje verige mjedene odvedoše ga u Vavilon. 2CH 33:12 I kad bijaše u nevolji, moljaše se Gospodu Bogu svojemu, i ponizi se veoma pred Bogom otaca svojih. 2CH 33:13 I moleæi se umoli mu se, te usliši molitvu njegovu i povrati ga u Jerusalim na carstvo njegovo. Tada pozna Manasija da je Gospod Bog. 2CH 33:14 A poslije toga ozida zid iza grada Davidova sa zapada Gionu, od samoga potoka pa do ribljih vrata i oko Ofila, i izvede ga vrlo visoko; i postavi vojvode po svijem tvrdijem gradovima Judinijem. 2CH 33:15 I iznese iz doma Gospodnjega bogove tuðe i lik i sve oltare koje bješe naèinio na gori doma Gospodnjega i u Jerusalimu, i baci iza grada. 2CH 33:16 Pa opravi oltar Gospodnji i prinese na njemu žrtve zahvalne i u slavu, i zapovjedi Judejcima da služe Gospodu Bogu Izrailjevu. 2CH 33:17 Ali narod još prinošaše žrtve na visinama, ali samo Gospodu Bogu svojemu. 2CH 33:18 A ostala djela Manasijina i molitva njegova Bogu njegovu i rijeèi koje mu govoriše vidioci u ime Gospoda Boga Izrailjeva, to je sve u knjizi o carevima Izrailjevijem. 2CH 33:19 A molitva njegova i kako se umolio, i svi grijesi njegovi i prijestupi, i mjesta gdje je pogradio visine i podigao lugove i likove rezane prije nego se ponizi, to je sve zapisano u knjigama proroèkim. 2CH 33:20 I poèinu Manasija kod otaca svojih, i pogreboše ga u domu njegovu. A na njegovo se mjesto zacari Amon sin njegov. 2CH 33:21 Dvadeset i dvije godine imaše Amon kad poèe carovati, i carova dvije godine u Jerusalimu. 2CH 33:22 I èinjaše što je zlo pred Gospodom kao što je èinio Manasija otac mu; jer svijem likovima rezanijem, koje naèini Manasija otac njegov, prinošaše Amon žrtve i služaše im. 2CH 33:23 Ali se ne ponizi pred Gospodom, kao što se ponizi Manasija otac njegov; nego isti Amon još više griješaše. 2CH 33:24 I pobuniše se na nj sluge njegove, i ubiše ga u kuæi njegovoj. 2CH 33:25 Tada pobi narod zemaljski sve koji se bijahu pobunili na cara Amona, i zacari narod zemaljski Josiju sina njegova na njegovo mjesto. 2CH 34:1 Osam godina bijaše Josiji kad poèe carovati, i carova trideset i jednu godinu u Jerusalimu. 2CH 34:2 On èinjaše što je pravo pred Gospodom i hoðaše putovima Davida oca svojega i ne otstupaše ni nadesno ni nalijevo. 2CH 34:3 Jer osme godine carovanja svojega, dok još bješe dijete, poèe tražiti Boga Davida oca svojega; a dvanaeste godine poèe èistiti Judeju i Jerusalim od visina i od lugova i od likova rezanijeh i livenijeh. 2CH 34:4 Jer pred njim raskopaše oltare Valima, i likove sunèane koji bijahu na njima isijeèe, i gajeve, i likove rezane i livene izlomi i satr, i razasu po grobovima onijeh koji im prinosiše žrtve; 2CH 34:5 A kosti sveštenièke sažeže na oltarima njihovijem; i oèisti Judeju i Jerusalim; 2CH 34:6 Tako i gradove Manasijine i Jefremove i Simeunove i do Neftalima, i pustoši njihove unaokolo. 2CH 34:7 I tako obori oltare i gajeve, i likove izlomi i satr, i sve likove sunèane isijeèe po svoj zemlji Izrailjevoj; potom se vrati u Jerusalim. 2CH 34:8 A osamnaeste godine carovanja svojega, pošto oèisti zemlju i dom, posla Safana sina Azalijina i Masiju zapovjednika gradskoga i Joaha sina Joahazova, pametara, da se opravi dom Gospoda Boga njegova. 2CH 34:9 I oni otidoše ka Helkiji poglavaru sveštenièkom, i predaše novce donesene u dom Božji, koje skupiše Leviti vratari od sinova Manasijinih i Jefremovijeh i od svega ostatka Izrailjeva, i od svega Jude i Venijamina, pa se vratiše u Jerusalim; 2CH 34:10 I dadoše nastojnicima nad poslom, koji bijahu nad domom Gospodnjim, a oni ih davahu poslenicima koji raðahu u domu Gospodnjem opravljajuæi što je trošno i utvrðujuæi dom; 2CH 34:11 Davahu drvodjeljama i kamenarima da se kupuje kamenje tesano i drvo za grede i da se pobrvnaju kuæe koje bijahu razvalili carevi Judini. 2CH 34:12 A ti ljudi raðahu vjerno posao; i nad njima bijahu postavljeni Jat i Ovadija Leviti od sinova Merarijevih, i Zaharija i Mesulam od sinova Katovijeh da nastoje oko posla; i ti Leviti svi umijahu udarati u sprave muzièke. 2CH 34:13 I bijahu nad nosiocima i nad svijem poslenicima u svakoj službi, i pisari i upravitelji i vratari bijahu Leviti. 2CH 34:14 I kad iznošahu novce donesene u dom Gospodnji, naðe Helkija sveštenik knjigu zakona Gospodnjega danoga preko Mojsija. 2CH 34:15 I kaza Helkija Safanu pisaru i reèe: naðoh zakonik u domu Gospodnjem. I dade Helkija knjigu Safanu. 2CH 34:16 A Safan odnese knjigu caru i javi mu govoreæi: sluge tvoje rade sve što im je zapovjeðeno. 2CH 34:17 Jer pokupivši novce što se naðoše u domu Gospodnjem, dadoše ih nastojnicima i poslenicima. 2CH 34:18 I još kaza Safan pisar caru govoreæi: knjigu mi dade Helkija sveštenik. I proèita je Safan caru. 2CH 34:19 A kad car èu šta govori zakon, razdrije haljine svoje. 2CH 34:20 I zapovjedi car Helkiji i Ahikamu sinu Safanovu i Avdonu sinu Mihejinu i Safanu pisaru i Asaji sluzi carevu, govoreæi: 2CH 34:21 Idite upitajte Gospoda za me i za ostatak u Izrailju i Judi radi rijeèi ove knjige što se naðe, jer je velik gnjev Gospodnji koji se izlio na nas zato što oci naši ne držaše rijeèi Gospodnje da èine sve onako kako je napisano u ovoj knjizi. 2CH 34:22 I tako otide Helkija i ljudi carevi k Oldi proroèici, ženi Saluma sina Tekuja sina Asre riznièara, a ona sjeðaše u Jerusalimu u drugom kraju, i govoriše s njom o tom. 2CH 34:23 A ona im reèe: ovako veli Gospod Bog Izrailjev: kažite èovjeku koji vas je poslao k meni: 2CH 34:24 Ovako veli Gospod: evo pustiæu zlo na to mjesto i na stanovnike njegove, sve kletve napisane u knjizi, koju su proèitali caru Judinu. 2CH 34:25 Zato što me ostaviše i kadiše drugim bogovima da bi me gnjevili svijem djelima ruku svojih, zato æe se izliti gnjev moj na to mjesto i neæe se ugasiti. 2CH 34:26 A caru Judinu koji vas je poslao da upitate Gospoda, ovako mu recite: ovako veli Gospod Bog Izrailjev za rijeèi koje si èuo: 2CH 34:27 Što je odmeknulo srce tvoje i ponizio si se pred Bogom kad si èuo što je rekao za to mjesto i za stanovnike njegove, i ponizivši se preda mnom razdro si haljine svoje i plakao preda mnom, zato i ja usliših tebe, veli Gospod. 2CH 34:28 Evo, ja æu te pribrati k ocima tvojim, i na miru æeš biti pribran u grob svoj, i neæeš vidjeti svojim oèima zla koje æu pustiti na to mjesto i na stanovnike njegove. I kazaše to caru. 2CH 34:29 Tada posla car te skupi sve starješine Judine i Jerusalimske. 2CH 34:30 I otide car u dom Gospodnji i svi ljudi iz zemlje Judine i Jerusalimljani, i sveštenici i Leviti i vas narod, malo i veliko, i proèita im sve rijeèi knjige zavjetne, koja se naðe u domu Gospodnjem. 2CH 34:31 I car stojeæi na svom mjestu zadade vjeru pred Gospodom da æe iæi za Gospodom i držati zapovijesti njegove i svjedoèanstva njegova i uredbe njegove svijem srcem i svom dušom svojom vršeæi rijeèi toga zavjeta napisane u toj knjizi. 2CH 34:32 I kaza, te pristaše svi koji se naðoše u Jerusalimu i u plemenu Venijaminovu; i èinjahu Jerusalimljani po zavjetu Boga Boga otaca svojih. 2CH 34:33 I ukide Josija sve gadove po svijem krajevima sinova Izrailjevih, i uèini, te svi koji bijahu u Izrailju služahu Gospodu Bogu svojemu. Svega vijeka njegova ne otstupiše od Gospoda Boga otaca svojih. 2CH 35:1 I praznova Josija u Jerusalimu pashu Gospodu; i klaše pashu èetrnaestoga dana prvoga mjeseca. 2CH 35:2 I postavi sveštenike u službe njihove, i utvrdi ih da služe u domu Gospodnjem. 2CH 35:3 I reèe Levitima, koji uèahu vas narod Izrailjev i bijahu posveæeni Gospodu: namjestite sveti kovèeg u domu koji je sazidao Solomun sin Davidov car Izrailjev, ne treba više da ga nosite na ramenima; sada služite Gospodu Bogu svojemu i narodu njegovu Izrailju. 2CH 35:4 I pripravite se po domovima otaca svojih po redovima svojim kako je naredio David car Izrailjev i Solomun sin njegov. 2CH 35:5 I stojte u svetinji po redovima domova otaèkih braæe svoje, sinova narodnijeh, i po redovima domova otaèkih meðu Levitima. 2CH 35:6 I tako zakoljite pashu, i osveštajte se i pripravite braæu svoju da bi èinili kako je rekao Gospod preko Mojsija. 2CH 35:7 I Josija dade narodu od stoke jaganjaca i jariæa, sve za pashu, svjema koji bijahu ondje, na broj dvije tisuæe i šest stotina, i tri tisuæe goveda, sve od careva blaga. 2CH 35:8 I knezovi njegovi dadoše dragovoljno narodu, sveštenicima i Levitima: Helkija i Zaharija i Jehilo starješine u domu Božijem dadoše sveštenicima za pashu dvije tisuæe i šest stotina jaganjaca i jariæa i tri stotine goveda. 2CH 35:9 A Honanija i Semaja i Natanailo braæa njegova, i Asavija i Jeilo i Jozavad, poglavari Levitski dadoše Levitima za pashu pet tisuæa jaganjaca i jariæa, i pet stotina goveda. 2CH 35:10 I kad bi spremljeno za službu, stadoše sveštenici na svoje mjesto i Leviti u redovima svojim po zapovijesti carevoj. 2CH 35:11 I klahu pashu, i sveštenici kropljahu krvlju primajuæi iz njihovijeh ruku, a Leviti derahu. 2CH 35:12 I odvojiše žrtvu paljenicu da dadu narodu po redovima domova otaèkih da se prinese Gospodu, kako je napisano u knjizi Mojsijevoj. Tako uèiniše i s govedima. 2CH 35:13 I pekoše pashu na ognju po obièaju; a druge posveæene stvari kuhaše u loncima i u kotlovima i u tavama, i razdavaše brzo svemu narodu. 2CH 35:14 Potom gotoviše sebi i sveštenicima; jer sveštenici sinovi Aronovi imahu posla oko žrtava paljenica i pretilina do noæi; zato Leviti gotoviše i sebi i sveštenicima sinovima Aronovijem. 2CH 35:15 I pjevaèi sinovi Asafovi stajahu na svom mjestu po zapovijesti Davidovoj i Asafovoj i Emanovoj i Jedutuna vidioca careva; i vratari na svakim vratima; ne micahu se od službe svoje, nego braæa njihova, ostali Leviti, gotoviše im. 2CH 35:16 Tako bi ureðena sva služba Gospodnja u onaj dan da se proslavi pasha i prinesu žrtve paljenice na oltaru Gospodnjem po zapovijesti cara Josije. 2CH 35:17 I praznovaše sinovi Izrailjevi koji se naðoše ondje pashu u to vrijeme i praznik prijesnijeh hljebova sedam dana. 2CH 35:18 I ne bi pasha praznovana kao ova u Izrailju od vremena Samuila proroka, niti koji careva Izrailjevijeh praznova pashu kao što je praznova Josija sa sveštenicima i Levitima i sa svijem Judom i Izrailjem što ga se naðe, i s Jerusalimljanima. 2CH 35:19 Osamnaeste godine carovanja Josijina praznovana bi ta pasha. 2CH 35:20 Poslije svega toga, kad Josija uredi dom, doðe Nehaon car Misirski da bije Harkemis na Efratu, i Josija izide preda nj. 2CH 35:21 A on posla k njemu poslanike i poruèi: šta ja imam s tobom, care Judin? ne idem ja danas na tebe, nego na dom koji vojuje na mene, i Bog mi je zapovjedio da pohitam. Proði se Boga koji je sa mnom, da te ne ubije. 2CH 35:22 Ali se Josija ne odvrati od njega, nego se preobuèe da se bije s njim, i ne posluša rijeèi Nehaonovijeh iz usta Božjih, nego doðe da se pobije u polju Megidonskom. 2CH 35:23 I strijelci ustrijeliše cara Josiju, i car reèe slugama svojim: izvezite me odavde, jer sam ljuto ranjen. 2CH 35:24 I skidoše ga sluge njegove s kola, i metnuše na druga kola koja imaše, i odvezoše ga u Jerusalim; i umrije, i bi pogreben u groblju otaca svojih. I sav Juda i Jerusalim plaka za Josijom. 2CH 35:25 I prorok Jeremija narica za Josijom. I svi pjevaèi i pjevaèice spominjaše u tužbalicama svojim Josiju do današnjega dana, i uvedoše ih u obièaj u Izrailju, i eto napisane su u plaèu. 2CH 35:26 A ostala djela Josijina i milostinje njegove, kako piše u zakonu Gospodnjem, 2CH 35:27 Djela njegova prva i pošljednja, eto zapisana su u knjizi o carevima Izrailjevijem i Judinijem. 2CH 36:1 Tada uze narod zemaljski Joahaza sina Josijina, i zacariše ga na mjesto oca njegova u Jerusalimu. 2CH 36:2 Dvadeset i tri godine imaše Joahaz kad poèe carovati, i carova tri mjeseca u Jerusalimu. 2CH 36:3 Jer ga svrže car Misirski u Jerusalimu i oglobi zemlju sto talanata srebra i talanat zlata. 2CH 36:4 I postavi car Misirski Elijakima brata njegova carem nad Judom i Jerusalimom, i predje mu ime Joakim; a Joahaza brata njegova uze Nehaon i odvede ga u Misir. 2CH 36:5 Dvadeset i pet godina bijaše Joakimu kad poèe carovati, i carova jedanaest godina u Jerusalimu; i èinjaše zlo pred Gospodom Bogom svojim. 2CH 36:6 I doðe na nj Navuhodonosor car Vavilonski, i sveza ga u dvoje verige mjedene i odvede ga u Vavilon. 2CH 36:7 I sudove doma Gospodnjega odnese Navuhodonosor u Vavilon, i metnu ih u crkvu svoju u Vavilonu. 2CH 36:8 A ostala djela Joakimova i gadovi koje je èinio, i što se na njemu naðe, eto, to je zapisano u knjizi o carevima Izrailjevijem i Judinijem; i zacari se na njegovo mjesto Joahin sin njegov. 2CH 36:9 Bijaše Joahinu osam godina kad poèe carovati, i carova tri mjeseca i deset dana u Jerusalimu; i èinjaše što je zlo pred Gospodom. 2CH 36:10 I kad proðe ona godina, posla car Navuhodonosor, te ga odnesoše u Vavilon sa zakladima doma Gospodnjega, a carem postavi Sedekiju brata njegova nad Judom i Jerusalimom. 2CH 36:11 Dvadeset i jedna godina bijaše Sedekiji kad poèe carovati, i carova jedanaest godina u Jerusalimu. 2CH 36:12 I èinjaše zlo pred Gospodom Bogom svojim, i ne pokori se pred Jeremijom prorokom, koji mu govoraše iz usta Gospodnjih; 2CH 36:13 Nego se još odvrže od cara Navuhodonosora, koji ga bješe zakleo Bogom; i otvrdnu vratom svojim i uprije se srcem svojim da se ne obrati ka Gospodu Bogu Izrailjevu. 2CH 36:14 I svi glavari izmeðu sveštenika i narod griješiše veoma mnogo po svijem gadnijem djelima drugih naroda, skvrneæi dom Gospodnji, koji bješe osvetio u Jerusalimu. 2CH 36:15 I Gospod Bog otaca njihovijeh slaše k njima zarana jednako glasnike svoje, jer mu bješe žao naroda njegova i stana njegova. 2CH 36:16 A oni se rugahu glasnicima Božjim, i ne marahu za rijeèi njegove, i smijahu se prorocima njegovijem, dokle se ne raspali gnjev Gospodnji na narod njegov, te ne bi lijeka. 2CH 36:17 I dovede na njih cara Haldejskoga, koji pobi mladiæe njihove maèem u domu svetinje njihove, i ne požali ni mladiæa ni djevojke, ni starca ni nemoæna. Sve mu dade u ruke. 2CH 36:18 I sve sudove doma Božijega, velike i male, i blago doma Gospodnjega i blago carevo i knezova njegovijeh, sve odnese u Vavilon. 2CH 36:19 I upališe dom Božji, i razvališe zid Jerusalimski, i sve dvorove u njemu popališe ognjem, i iskvariše sve dragocjene zaklade njegove. 2CH 36:20 I što ih osta od maèa, odnese ih u Vavilon i biše robovi njemu i sinovima njegovijem, dokle ne nasta carstvo Persijsko, 2CH 36:21 Da se ispuni rijeè Gospodnja koju reèe ustima Jeremijinijem, dokle se zemlja ne izdovolji subotama svojim, jer poèivaše za sve vrijeme dokle bješe pusta, dokle se ne navrši sedamdeset godina. 2CH 36:22 Ali prve godine Kira cara Persijskoga, da bi se ispunila rijeè Gospodnja koju reèe na usta Jeremijina, podiže Gospod duh Kira cara Persijskoga, te oglasi po svemu carstvu svojemu i raspisa govoreæi: 2CH 36:23 Ovako veli Kir car Persijski: sva carstva zemaljska dao mi je Gospod Bog nebeski, i on mi je zapovjedio da mu sazidam dom u Jerusalimu u Judeji. Ko je izmeðu vas od svega naroda njegova? Gospod Bog njegov neka bude s njim, pa nek ide. EZR 1:1 Prve godine Kira cara Persijskoga, da bi se ispunila rijeè Gospodnja, koju reèe na usta Jeremijina, podiže Gospod duh Kira cara Persijskoga, te oglasi po svemu carstvu svojemu i raspisa govoreæi: EZR 1:2 Ovako veli Kir car Persijski: sva carstva zemaljska dao mi je Gospod Bog nebeski, i on mi je zapovjedio da mu sazidam dom u Jerusalimu u Judeji. EZR 1:3 Ko je izmeðu vas od svega naroda njegova? Bog nebeski neka bude s njim, pa nek ide u Jerusalim u Judeji, i neka zida dom Gospoda Boga Izrailjeva, Boga koji je u Jerusalimu. EZR 1:4 A ko bi ostao u kojem god mjestu gdje se bavi, neka ga ljudi onoga mjesta potpomognu srebrom i zlatom i imanjem i stokom osim dragovoljnoga priloga na dom Božji u Jerusalimu. EZR 1:5 Tada ustaše glavari porodica otaèkih od Jude i Venijamina, i sveštenici i Leviti i svi kojima Bog podiže duh da idu da zidaju dom Gospodnji u Jerusalimu. EZR 1:6 I potpomogoše ih svi koji bijahu oko njih sudovima srebrnijem i zlatnijem, imanjem i stokom i stvarima skupocjenijem osim svega što dragovoljno priložiše. EZR 1:7 I car Kir izdade sudove doma Gospodnjega koje bijaše odnio iz Jerusalima car Navuhodonosor i metnuo u dom svojih bogova; EZR 1:8 A izdade ih Kir car Persijski preko Mitridata riznièara, koji ih izbroji Sasavasaru knezu Judejskom. EZR 1:9 A ovo im je broj: zdjela zlatnijeh trideset, zdjela srebrnijeh tisuæa, noževa dvadeset i devet, EZR 1:10 Èaša zlatnijeh trideset, drugih èaša srebrnijeh èetiri stotine i deset, drugih sudova tisuæa; EZR 1:11 Svega sudova zlatnijeh i srebrnijeh pet tisuæa i èetiri stotine; sve to ponese Sasavasar kad se vrati iz Vavilona u Jerusalim. EZR 2:1 A ovo su ljudi one zemlje što poðoše iz ropstva od onijeh koji biše preseljeni, koje preseli Navuhodonosor car Vavilonski u Vavilon, i vratiše se u Jerusalim i u Judeju, svaki u svoj grad: EZR 2:2 Koji doðoše sa Zorovaveljem, s Isusom, Nemijom, Serajom, Relajom, Mardohejem, Vilsanom, Misparom, Vigvajem, Reumom i Vanom; na broj bješe ljudi naroda Izrailjeva: EZR 2:3 Sinova Farosovijeh dvije tisuæe, sto i sedamdeset i dva; EZR 2:4 Sinova Sefatijinih trista i sedamdeset i dva; EZR 2:5 Sinova Arahovijeh sedam stotina i sedamdeset i pet; EZR 2:6 Sinova Fat-Moavovijeh, od sinova Isusovijeh i Joavovijeh, dvije tisuæe osam stotina i dvanaest; EZR 2:7 Sinova Elamovijeh tisuæa i dvjesta i pedeset i èetiri; EZR 2:8 Sinova Zatujevih devet stotina i èetrdeset i pet; EZR 2:9 Sinova Zahajevih sedam stotina i šezdeset; EZR 2:10 Sinova Vanijevih šest stotina i èetrdeset i dva; EZR 2:11 Sinova Vivajevih šest stotina i dvadeset i tri; EZR 2:12 Sinova Azgadovijeh tisuæa i dvjesta i dvadeset i dva; EZR 2:13 Sinova Adonikamovih šest stotina i šezdeset i šest; EZR 2:14 Sinova Vigvajevih dvije tisuæe i pedeset i šest; EZR 2:15 Sinova Adinovijeh èetiri stotine i pedeset i èetiri; EZR 2:16 Sinova Atirovijeh od Jezekije devedeset i osam; EZR 2:17 Sinova Visajevih trista i dvadeset i tri; EZR 2:18 Sinova Jorinijeh sto i dvanaest; EZR 2:19 Sinova Asumovijeh dvjesta i dvadeset i tri; EZR 2:20 Sinova Givarovijeh devedeset i pet; EZR 2:21 Sinova Vitlejemskih sto i dvadeset i tri; EZR 2:22 Ljudi iz Netofata pedeset i šest; EZR 2:23 Ljudi iz Anatota sto i dvadeset i osam; EZR 2:24 Sinova Azmavetskih èetrdeset i dva; EZR 2:25 Sinova Kirijat-arimskih, Hefirskih i Virotskih sedam stotina i èetrdeset i tri; EZR 2:26 Sinova Ramskih i Gavajskih šest stotina i dvadeset i jedan; EZR 2:27 Ljudi iz Mihmasa sto i dvadeset i dva; EZR 2:28 Ljudi iz Vetilja i Gaja dvjesta i dvadeset i tri; EZR 2:29 Sinova Nevonskih pedeset i dva; EZR 2:30 Sinova Magvisovih sto i pedeset i šest; EZR 2:31 Sinova Elama drugoga tisuæa i dvjesta i pedeset i èetiri; EZR 2:32 Sinova Harimovijeh trista i dvadeset; EZR 2:33 Sinova Lodskih, Adidskih i Ononskih sedam stotina i dvadeset i pet; EZR 2:34 Sinova Jerihonskih trista i èetrdeset i pet; EZR 2:35 Sinova Senajskih tri tisuæe i šest stotina i trideset. EZR 2:36 Sveštenika: sinova Jedajinih od doma Isusova devet stotina i sedamdeset i tri; EZR 2:37 Sinova Imirovijeh tisuæa i pedeset i dva; EZR 2:38 Sinova Pashorovijeh tisuæa i dvjesta i èetrdeset i sedam; EZR 2:39 Sinova Harimovijeh tisuæa i sedamnaest; EZR 2:40 Levita: sinova Isusovih i Kadmilovih izmeðu sinova Odujinih sedamdeset i èetiri; EZR 2:41 Pjevaèa: sinova Asafovijeh sto i dvadeset i osam; EZR 2:42 Sinova vratarskih: sinova Salumovijeh, sinova Atirovijeh, sinova Talmonovijeh, sinova Akuvovijeh, sinova Atitinih, sinova Sovajevih, svega sto i trideset i devet; EZR 2:43 Netineja: sinova Sišinijeh, sinova Asufinijeh, sinova Tavaotovijeh, EZR 2:44 Sinova Kirosovijeh, sinova Sijajinih, sinova Fadonovih, EZR 2:45 Sinova Levaninih, sinova Agavinih, sinova Akuvovih, EZR 2:46 Sinova Agavovijeh, sinova Samlajevih, sinova Ananovijeh, EZR 2:47 Sinova Gidilovijeh, sinova Garovijeh, sinova Reajinih, EZR 2:48 Sinova Resinovijeh, sinova Nekodinijeh, sinova Gazamovijeh, EZR 2:49 Sinova Uzinijeh, sinova Fasejinih, sinova Visajevih, EZR 2:50 Sinova Aseninih, sinova Meunimovijeh, sinova Nefusimovijeh, EZR 2:51 Sinova Vakvukovijeh, sinova Akufinijeh, sinova Arurovijeh, EZR 2:52 Sinova Vaslutovijeh, sinova Meidinijeh, sinova Arsinijeh, EZR 2:53 Sinova Varkosovijeh, sinova Sisarinijeh, sinova Taminijeh, EZR 2:54 Sinova Nesijinih, sinova Atifinijeh, EZR 2:55 Sinova sluga Solomunovijeh: sinova Sotajevih, sinova Soferetovijeh, sinova Ferudinijeh, EZR 2:56 Sinova Jalinijeh, sinova Darkonovijeh, sinova Gidilovijeh, EZR 2:57 Sinova Sefatijinijeh, sinova Atilovijeh, sinova Fohereta od Sevajima, sinova Amijevijeh, EZR 2:58 Svega Netineja i sinova sluga Solomunovijeh trista i devedeset i dva. EZR 2:59 I ovi poðoše iz Tel-Melaha i Tel-Arise, Heruv, Adan i Imir, ali ne mogoše pokazati otaèkoga doma svojega i sjemena svojega, eda li su od Izrailja, EZR 2:60 I sinovi Delajini, sinovi Tovijini, sinovi Nekodini, njih šest stotina i pedeset i dva; EZR 2:61 I od sinova sveštenièkih: sinovi Avajini, sinovi Akosovi, sinovi Varzelaja, koji se oženi jednom izmeðu kæeri Varzelaja Galaðanina, te se prozva njihovijem imenom. EZR 2:62 Oni tražiše po knjigama da bi pokazali rod svoj, ali se ne naðoše, zato biše odluèeni od sveštenstva. EZR 2:63 I zaprijeti im Tirsata da ne jedu od svetinje nad svetinjama dokle ne nastane sveštenik s Urimom i Tumimom. EZR 2:64 Svega zbora skupa bješe èetrdeset i dvije tisuæe i tri stotine i šezdeset, EZR 2:65 Osim sluga njihovijeh i sluškinja njihovijeh, kojih bijaše sedam tisuæa i tri stotine i trideset i sedam, a meðu njima bijaše dvjesta pjevaèa i pjevaèica. EZR 2:66 Imahu sedam stotina i trideset i šest konja, dvjesta i èetrdeset i pet masaka, EZR 2:67 Èetiri stotine i trideset i pet kamila, šest tisuæa i sedam stotina i dvadeset magaraca. EZR 2:68 I neki izmeðu domova otaèkih došavši k domu Gospodnjemu u Jerusalimu priložiše dragovoljno da se gradi dom Božji na svom mjestu. EZR 2:69 Po moguæstvu svojemu dadoše u riznicu za posao: zlata šezdeset i jednu tisuæu drama, srebra pet tisuæa mina, i haljina sveštenièkih stotinu. EZR 2:70 I tako se naseliše sveštenici i Leviti i neki iz naroda i pjevaèi i vratari i Netineji u gradovima svojim, i sav Izrailj u svojim gradovima. EZR 3:1 A kad doðe sedmi mjesec i sinovi Izrailjevi bijahu u svojim gradovima, sabra se narod jednodušno u Jerusalim. EZR 3:2 Tada usta Isus sin Josedekov s braæom svojom sveštenicima i Zorovavelj sin Salatilov s braæom svojom, i zgradiše oltar Boga Izrailjeva da prinose na njemu žrtve paljenice kako piše u zakonu Mojsija èovjeka Božijega. EZR 3:3 I podigoše oltar na mjestu njegovu, ako i bijahu u strahu od naroda zemaljskih; i prinosiše na njemu žrtve paljenice Gospodu, žrtve paljenice jutrom i veèerom; EZR 3:4 I praznovaše praznik sjenica, kako je pisano, prinoseæi žrtve paljenice svaki dan na broj kako je ureðeno za svaki dan. EZR 3:5 A potom prinosiše žrtvu paljenicu svagdašnju, i na mladine i na sve praznike Gospodnje osveæene i od svakoga koji dragovoljno prinošaše prinos Gospodu. EZR 3:6 Od prvoga dana mjeseca sedmoga poèeše prinositi žrtve paljenice Gospodu, a dom Gospodnji još ne bješe osnovan. EZR 3:7 I dadoše novce kamenarima i drvodjeljama, i hranu i piæe i ulje Sidonjanima i Tircima da dovoze drva kedrova s Livana u more Jopsko, kako im bješe dopustio Kir car Persijski. EZR 3:8 I druge godine po povratku njihovu k domu Božijemu u Jerusalim, drugoga mjeseca poèeše Zorovavelj sin Salatilov i Isus sin Josedekov i ostala braæa njihova, sveštenici i Leviti, i svi koji doðoše iz ropstva u Jerusalim, i postaviše Levite od dvadeset godina i više da nastoje nad poslom oko doma Gospodnjega. EZR 3:9 I bi postavljen Isus i sinovi njegovi i braæa njegova, i Kadmilo i sinovi njegovi, sinovi Judini, zajedno da nastoje nad poslenicima u domu Božijem, i sinovi Inadadovi i njihovi sinovi i braæa njihova Leviti. EZR 3:10 I kad zidari polagahu temelj crkvi Gospodnjoj, postaviše sveštenike obuèene s trubama i Levite sinove Asafove s kimvalima da hvale Gospoda po uredbi Davida cara Izrailjeva. EZR 3:11 I pjevahu naizmjence hvaleæi i slaveæi Gospoda: jer je dovijeka milost njegova nad Izrailjem. I sav narod podvikivaše iza glasa hvaleæi Gospoda što se osnivaše dom Gospodnji. EZR 3:12 A mnogi od sveštenika i Levita i glavara domova otaèkih, starci koji bijahu vidjeli preðašnji dom, plakahu iza glasa gledajuæi ovaj dom koji se osnivaše, a mnogi opet podvikivahu od radosti, EZR 3:13 Te narod ne mogaše razaznati vike radosne od vike plaène u narodu, jer narod podvikivaše iza glasa, i vika se èujaše daleko. EZR 4:1 A kad èuše neprijatelji Judini i Venijaminovi da oni koji se vratiše iz ropstva zidaju crkvu Gospodu Bogu Izrailjevu, EZR 4:2 Doðoše k Zorovavelju i ka glavarima domova otaèkih, i rekoše im: da i mi zidamo s vama, jer æemo kao i vi tražiti Boga vašega, i njemu prinosimo žrtve od vremena Esaradona cara Asirskoga, koji nas je doveo ovamo. EZR 4:3 A Zorovavelj i Isus i ostali glavari domova otaèkih u Izrailju rekoše im: ne možete vi s nama zidati doma Bogu našemu, nego æemo mi sami zidati Gospodu Bogu Izrailjevu, kako nam je zapovjedio Kir car Persijski. EZR 4:4 Tada narod zemaljski dosaðivaše narodu Judinu i smetaše ih u zidanju; EZR 4:5 I naimahu savjetnike suprot njima da rasipaju namjeru njihovu svega vremena Kira cara Persijskoga do vlade Darija cara Persijskoga. EZR 4:6 A kad se zacari Asvir, u poèetku njegova carovanja napisaše tužbu na stanovnike Judejske i Jerusalimske. EZR 4:7 I za vremena Artakserksova pisa Vislam, Mitredat, Taveilo i ostali drugovi njegovi Artakserksu caru Persijskom; a knjiga bješe pisana Sirskim pismom i Sirskim jezikom. EZR 4:8 Reum starješina u vijeæu i Simsaj pisar napisaše jednu knjigu protiv Jerusalima caru Artakserksu ovako: EZR 4:9 Reum starješina u vijeæu i Simsaj pisar i ostali drugovi njihovi, Dinjani, Afarsašani, Tarfaljani, Afaršani, Arhevljani, Vavilonjani, Susanašani, Deavljani, Elamljani, EZR 4:10 I ostali narodi koje preseli veliki i slavni Asenafar i naseli po gradovima Samarijskim, i ostali s ove strane rijeke, tada i tada. EZR 4:11 Ovo je prijepis od knjige koju mu poslaše: Caru Artakserksu. Sluge tvoje, ljudi s ove strane rijeke, tada i tada. EZR 4:12 Da je na znanje caru da Judejci koji poðoše od tebe k nama, doðoše u Jerusalim, i grad odmetnièki i opaki zidaju, zidove opravljaju i iz temelja podižu. EZR 4:13 Nego da je na znanje caru: ako se ovaj grad sazida i zidovi oprave, oni neæe davati danka ni poreze ni carine, te æe biti šteta riznici carskoj. EZR 4:14 Što dakle platu od dvora primamo, te nam ne prilièi da gledamo štetu carevu, toga radi šaljemo i javljamo caru, EZR 4:15 Da se potraži u knjizi dnevnika otaca tvojih, pa æeš naæi u knjizi dnevnika i doznati da je ovaj grad odmetnièki i da je na štetu carevima i zemljama i da su se u njemu dizale bune od davnina, te zato bi raskopan ovaj grad. EZR 4:16 Dajemo na znanje caru: ako se ovaj grad sazida i zidovi se njegovi oprave, onda ovaj dio preko rijeke neæe više biti tvoj. EZR 4:17 Tada car posla odgovor Reumu starješini u vijeæu i Simsaju pisaru i ostalijem drugovima njihovijem koji seðahu u Samariji i ostalijem s onu stranu rijeke: Pozdravlje, tada i tada. EZR 4:18 Knjiga koju nam poslaste razgovijetno bi proèitana preda mnom. EZR 4:19 I zapovjedih te potražiše i naðoše da je taj grad od davnina ustajao na careve i da su u njemu bivali odmeti i bune, EZR 4:20 I da su silni carevi bivali u Jerusalimu, koji vladahu svijem što je preko rijeke, i davahu im se danci i poreze i carine. EZR 4:21 Zato naredite da se zabrani onijem ljudima da se onaj grad ne zida dokle ja ne zapovjedim. EZR 4:22 I pazite da ne pogriješite u tom. Jer zašto bi zlo raslo na štetu carevima? EZR 4:23 A kad se prijepis od knjige cara Artakserksa proèita pred Reumom i Simsajem pisarem i pred drugovima njihovijem, oni brže otidoše u Jerusalim k Judejcima, te im zabraniše oružanom silom. EZR 4:24 Tada stade posao oko doma Božijega u Jerusalimu, i staja do druge godine carovanja Darija cara Persijskoga. EZR 5:1 Tada Agej prorok i Zaharija sin Idov prorok prorokovahu Judejcima koji bijahu u Judeji i u Jerusalimu u ime Boga Izrailjeva. EZR 5:2 I usta Zorovavelj sin Salatilov i Isus sin Josedekov, i poèeše opet zidati dom Božji u Jerusalimu, i bjehu s njima proroci Božji pomažuæi im. EZR 5:3 U to vrijeme doðe k njima Tatnaj upravitelj s ovu stranu rijeke, i Setar-Vosnaj i drugovi njihovi, i rekoše im ovako: ko vam je dao vlast da zidate tu kuæu i da opravljate te zidove? EZR 5:4 Tada im odgovorismo imenujuæi ljude koji graðahu tu graðevinu. EZR 5:5 Ali bješe oko Božije na starješinama Judejskim, te im ne zabraniše dokle ne otide stvar do Darija i donesu odgovor o tom. EZR 5:6 A ovo je prijepis od knjige koju posla caru Dariju Tatnaj upravitelj s ove strane rijeke i Setar-Vosnaj s drugovima svojim Afarsašanima koji bijahu s ove strane rijeke. EZR 5:7 Poslaše mu knjigu, a u njojzi bješe napisano ovako: Dariju caru svako dobro. EZR 5:8 Da je na znanje caru da doðosmo u Judejsku zemlju k domu Boga velikoga, koji zidaju od velikoga kamena, i drvlje meæu u zidove, i posao se brzo radi i napreduje u rukama njihovijem. EZR 5:9 I zapitasmo tamošnje starješine rekavši im: ko vam je dao vlast da zidate taj dom i da opravljate te zidove? EZR 5:10 Pa ih i za imena njihova zapitasmo da bismo ti javili, i zapisasmo imena onijeh koji su glavari meðu njima. EZR 5:11 A oni nam odgovoriše ovako govoreæi: mi smo sluge Boga nebeskoga i zemaljskoga, i zidamo dom koji je bio sazidan prije mnogo vremena, koji je zidao i podigao velik car Izrailjev. EZR 5:12 Ali kad oci naši razgnjeviše Boga nebeskoga, dade ih u ruke Navuhodonosoru caru Vavilonskom Haldejcu, koji raskopa ovaj dom a narod preseli u Vavilon. EZR 5:13 Ali prve godine Kira cara Vavilonskoga, car Kir zapovjedi da se sazida ovaj dom Božji. EZR 5:14 Još i sudove doma Božijega zlatne i srebrne koje Navuhodonosor bješe uzeo iz crkve Jerusalimske i odnio u crkvu Vavilonsku, iznese ih car Kir iz crkve Vavilonske, i biše dani po imenu Sasavasaru, kojega postavi upraviteljem, EZR 5:15 I reèe mu: uzmi ove sudove pa idi i odnesi ih u crkvu koja je u Jerusalimu, i dom Božji neka se sazida na svojem mjestu. EZR 5:16 Onda taj Sasavasar doðe i postavi temelj domu Božijemu u Jerusalimu; i od toga vremena dosad zida se i još nije dovršen. EZR 5:17 Ako je dakle ugodno caru, neka se potraži u riznici carskoj u Vavilonu je li car Kir zapovjedio da se sazida ovaj dom Božji u Jerusalimu, i volju svoju o tom neka nam car pošlje. EZR 6:1 Tada car Darije zapovjedi te tražiše u knjižnici gdje se ostavljaše blago u Vavilonu. EZR 6:2 I naðoše u Ahmeti u dvoru carskom u zemlji Midskoj knjigu u kojoj bješe zapisan ovaj spomen: EZR 6:3 Prve godine cara Kira zapovjedi car Kir: dom Božji u Jerusalimu da se sazida da bude mjesto gdje æe se prinositi žrtve, i temelji da mu se izidaju, da bude visok šezdeset lakata i širok šezdeset lakata. EZR 6:4 Tri reda da budu od kamenja velikoga i jedan red od drveta novoga, a trošak da se daje iz carskoga doma. EZR 6:5 I sudovi doma Božijega zlatni i srebrni što Navuhodonosor bješe uzeo iz crkve Jerusalimske i donio u Vavilon, da se vrate i opet odnesu u crkvu Jerusalimsku na svoje mjesto i da se ostave u domu Božijem. EZR 6:6 Zato Tatnaju upravitelju s one strane rijeke, Setar-Vosnaju s drugovima svojim Afarsašanima, koji ste s one strane rijeke, uklonite se odatle. EZR 6:7 Ostavite neka se gradi taj dom Božji, upravitelj Judejski i starješine njihove neka zidaju taj dom Božji na mjestu njegovu. EZR 6:8 Još zapovijedam šta æete èiniti starješinama Judejskim da bi se sazidao taj dom Božji; od blaga carskoga, od dohodaka s one strane rijeke, da se daje bez oklijevanja trošak onijem ljudima da se ne ustavljaju. EZR 6:9 I što treba, bilo junaca ili ovnova i jaganjaca za žrtve paljenice Bogu nebeskomu, ili pšenice, soli, vina i ulja, kako reku sveštenici Jerusalimski, da im se daje svaki dan bez odgaðanja, EZR 6:10 Da prinose mirisne žrtve Bogu nebeskomu i da se mole za život carev i sinova njegovijeh. EZR 6:11 Još zapovijedam: ko bi uèinio drukèije, iz njegove kuæe da se uzme brvno i pobode, i on na njemu da se pogubi, i njegova kuæa da bude bunište za to. EZR 6:12 I Bog koji je ondje nastanio ime svoje, da obori svakoga cara i svaki narod koji bi digao ruku da promijeni ovo i raskopa taj dom Božji u Jerusalimu. Ja Darije zapovijedam ovo, odmah da se izvrši. EZR 6:13 Tada Tatnaj upravitelj s ove strane rijeke, Setar-Vosnaj i drugovi njihovi uèiniše odmah kako zapovjedi Darije. EZR 6:14 I starješine Judejske zidaše i napredovaše po proroštvu Ageja proroka i Zaharije sina Idova, zidaše i dovršiše po zapovijesti Boga Izrailjeva i po zapovijesti Kira i Darija i Artakserksa cara Persijskoga. EZR 6:15 I svrši se taj dom do treæega dana mjeseca Adara šeste godine carovanja cara Darija. EZR 6:16 I sinovi Izrailjevi, sveštenici i Leviti i ostali izmeðu onijeh koji se vratiše iz ropstva posvetiše taj dom Božji radujuæi se. EZR 6:17 I prinesoše na posveæenje toga doma Božijega sto junaca, dvjesta ovnova, èetiri stotine jaganjaca i dvanaest jaraca na žrtvu za grijeh za svega Izrailja prema broju plemena Izrailjevijeh. EZR 6:18 I postaviše sveštenike po redovima njihovijem i Levite po redovima njihovijem da služe Bogu u Jerusalimu kako je napisano u knjizi Mojsijevoj. EZR 6:19 Potom slaviše koji se vratiše iz ropstva pashu èetrnaestoga dana prvoga mjeseca. EZR 6:20 Jer se oèistiše i sveštenici i Leviti, te bijahu svi èisti, i klaše pashu za sve koji se vratiše iz ropstva i za braæu svoju sveštenike i za sebe same. EZR 6:21 I jedoše sinovi Izrailjevi koji se vratiše iz ropstva i svi koji se od neèistote naroda zemaljskih odvojiše k njima da traže Gospoda Boga Izrailjeva. EZR 6:22 I praznovaše praznik prijesnijeh hljebova sedam dana veseleæi se; jer ih razveseli Gospod i obrati srce cara Asirskoga k njima da ukrijepi ruke njihove u poslu oko doma Boga, Boga Izrailjeva. EZR 7:1 A poslije ovijeh stvari za carovanja Artakserksa cara Persijskoga Jezdra, sin Seraje sina Azarije, sina Helkije, EZR 7:2 Sina Saluma, sina Sadoka, sina Ahitova, EZR 7:3 Sina Amarije, sina Azarije, sina Merajota, EZR 7:4 Sina Zeraje, sina Ozije, sina Vukija, EZR 7:5 Sina Avisuje, sina Finesa, sina Eleazara, sina Arona poglavara sveštenièkoga, EZR 7:6 Taj Jezdra vrati se iz Vavilonske, a bijaše književnik vješt zakonu Mojsijevu, koji dade Gospod Bog Izrailjev, i car mu dade sve što zaiska, jer ruka Gospoda Boga njegova bijaše nad njim, EZR 7:7 I vratiše se u Jerusalim neki sinovi Izrailjevi i sveštenici i Leviti i pjevaèi i vratari i Netineji sedme godine cara Artakserksa. EZR 7:8 A doðe u Jerusalim petoga mjeseca sedme godine toga cara. EZR 7:9 Jer prvoga dana prvoga mjeseca poðe iz Vavilonske, a prvoga dana petoga mjeseca doðe u Jerusalim, jer dobra ruka Boga njegova bješe nad njim. EZR 7:10 Jer Jezdra bješe upravio srce svoje da istražuje zakon Gospodnji i da ga izvršuje i da uèi Izrailja uredbama i zakonima. EZR 7:11 A ovo je prijepis od knjige koju dade car Artakserkso Jezdri svešteniku književniku vještomu stvarima što je zapovjedio Gospod i uredbama njegovijem u Izrailju: EZR 7:12 Artakserkso car nad carevima Jezdri svešteniku, književniku vještomu u zakonu Boga nebeskoga, svako dobro; tada i tada. EZR 7:13 Ja zapovijedam: ko god u mom carstvu od naroda Izrailjeva i od sveštenika njegovijeh i Levita hoæe od svoje volje da ide s tobom u Jerusalim, nek ide. EZR 7:14 Jer se šalješ od cara i od sedam savjetnika njegovijeh da nadgledaš Judeju i Jerusalim po zakonu Boga svojega koji ti je u ruku, EZR 7:15 I da odneseš srebro i zlato što car i savjetnici njegovi dragovoljno prinose Bogu Izrailjevu, kojemu je stan u Jerusalimu, EZR 7:16 I sve srebro i zlato što nakupiš u svoj zemlji Vavilonskoj s dragovoljnijem prilozima koje narod i sveštenici dragovoljno prilože na dom Boga svojega u Jerusalimu. EZR 7:17 Pa odmah za te novce kupi junaca i ovnova i jaganjaca s darovima njihovijem i naljevima njihovijem, i prinesi ih na oltaru doma Boga vašega u Jerusalimu. EZR 7:18 I što se tebi i braæi tvojoj svidi uèiniti s ostalijem srebrom i zlatom, uèinite po volji Boga svojega. EZR 7:19 I sudove koji su ti dati za službu u domu Boga tvojega, ostavi pred Bogom u Jerusalimu. EZR 7:20 I što bi još trebalo domu Boga tvojega, te bi valjalo dati, podaj iz carske riznice. EZR 7:21 I još zapovijedam ja car Artakserkso svijem riznièarima s one strane rijeke, da što god zaište od vas Jezdra sveštenik, književnik vješti zakonu Boga nebeskoga, odmah da se uèini, EZR 7:22 Do sto talanata srebra i do sto kora pšenice i do sto vata vina i do sto vata ulja, a soli bez mjere, EZR 7:23 Što god zapovjedi Bog nebeski, odmah da se uèini za dom Boga nebeskoga, da ne doðe gnjev na carstvo, na cara i na sinove njegove. EZR 7:24 I još vam javljamo da se ni od jednoga izmeðu sveštenika i Levita i pjevaèa i vratara i Netineja i drugih sluga toga doma Božijega ne smije uzimati danak ni poreza ni carina. EZR 7:25 A ti, Jezdra, po mudrosti Boga svojega koja ti je data postavi upravitelje i sudije da sude svemu narodu što je s one strane rijeke izmeðu svijeh koji znadu zakon Boga tvojega, i ko ne zna, uèite ga. EZR 7:26 A ko ne bi izvršivao zakona Boga tvojega i zakona careva, odmah da mu se sudi, bilo da se pogubi ili da se progna ili da se oglobi ili da se baci u tamnicu. EZR 7:27 Blagosloven da je Gospod Bog otaca naših, koji dade to caru u srce da ukrasi dom Gospodnji u Jerusalimu, EZR 7:28 I dade mi, te naðoh milost pred carem i savjetnicima njegovijem i pred svijem silnijem knezovima carevijem. I ja se oslobodih, jer ruka Gospoda Boga mojega bješe nada mnom, i skupih glavare iz Izrailja da idu sa mnom. EZR 8:1 A ovo su glavari domova otaèkih i pleme onijeh što poðoše sa mnom iz Vavilona za vlade cara Artakserksa: EZR 8:2 Od sinova Finesovijeh Girsom; od sinova Itamarovijeh Danilo; od sinova Davidovijeh Hatus; EZR 8:3 Od sinova Sehanije, koji bješe od sinova Farosovijeh, Zaharija i s njim na broj muškinja sto i pedeset; EZR 8:4 Od sinova Fat-Moavovijeh Elioinaj sin Zerajin i s njim muškinja dvjesta; EZR 8:5 Od sinova Sehanijinih sin Jasilov i s njim muškinja tri stotine; EZR 8:6 I od sinova Adinovijeh Eved sin Jonatanov i s njim muškinja pedeset; EZR 8:7 I od sinova Elamovijeh Isaija sin Atalijin i s njim muškinja sedamdeset; EZR 8:8 I od sinova Sefatijinih Zevadija sin Mihailov i s njim muškinja osamdeset; EZR 8:9 Od sinova Joavovijeh Ovadija sin Jehilov i s njim muškinja dvjesta i osamdeset; EZR 8:10 I od sinova Selomitovijeh sin Josifijin i s njim muškinja sto i šezdeset; EZR 8:11 I od sinova Vivajevih Zaharija sin Vivajev i s njim muškinja dvadeset i osam; EZR 8:12 I od sinova Azgadovijeh Joanan sin Akatanov i s njim muškinja sto i deset; EZR 8:13 I od sinova Adonikamovijeh pošljednjih po imenu Elifelet, Jeilo i Semaja i s njima muškinja šezdeset; EZR 8:14 I od sinova Vigvajevijeh Gutaj i Zavud, i s njima muškinja sedamdeset. EZR 8:15 I sabrah ih kod rijeke koja teèe u Avu, i ondje stajasmo u okolu tri dana; poslije pregledah narod i sveštenike, ali ne naðoh ondje nijednoga od sinova Levijevih. EZR 8:16 Zato poslah Elijezera, Arila, Semaju i Elnatana i Jariva i Elnatana i Natana i Zahariju i Mesulama glavare, i Jojariva i Elnatana uèitelje, EZR 8:17 I opravih ih k Idu poglavaru u mjestu Kasifiji, i nauèih ih šta æe govoriti Idu i braæi njegovoj Netinejima u mjestu Kasifiji da bi nam doveli sluge za dom Boga našega. EZR 8:18 I dovedoše nam, jer dobra ruka Božija bješe nad nama, èovjeka razumna izmeðu sinova Malija sina Levija sina Izrailjeva, Sereviju sa sinovima njegovijem i braæom njegovom, njih osamnaest; EZR 8:19 I Asaviju i s njim Isaiju od sinova Merarijevih, s braæom njegovom i njihovijem sinovima, njih dvadeset, EZR 8:20 I od Netineja, koje odredi David i knezovi da služe Levitima, dvjesta i dvadeset Netineja, koji svi biše imenovani poimence. EZR 8:21 Tada oglasih ondje na rijeci Avi post, da bismo se ponizili pred Bogom svojim i izmolili u njega sreæan put sebi i djeci svojoj i svemu blagu svojemu. EZR 8:22 Jer me bijaše stid iskati od cara vojske i konjika da nas brane od neprijatelja putem, jer bijasmo rekli caru govoreæi: ruka je Boga našega na dobro nad svima koji ga traže, i jaèina je njegova i gnjev na sve koji ga ostavljaju. EZR 8:23 Tako postismo i molismo Boga svojega za to, i umolismo ga. EZR 8:24 Tada odvojih izmeðu glavara sveštenièkih dvanaest, Sereviju, Asaviju i s njima desetoricu braæe njihove. EZR 8:25 I izmjerih im srebro i zlato i sudove, priloge domu Boga našega što priloži car i savjetnici njegovi i knezovi njegovi i sav narod Izrailjev koji se naðe; EZR 8:26 Izmjerih im u ruke šest stotina i pedeset talanata srebra, i sudova srebrnijeh sto talanata, i sto talanata zlata, EZR 8:27 I dvadeset èaša zlatnijeh od tisuæu drama, i dva suda od mjedi dobre i skupocjene kao zlato. EZR 8:28 I rekoh im: vi ste sveti Gospodu i ovi su sudovi sveti, i ovo srebro i zlato dragovoljan je prilog Gospodu Bogu otaca vaših. EZR 8:29 Pazite i èuvajte dokle ne izmjerite pred glavarima sveštenièkim i Levitima i glavarima otaèkih domova Izrailjevijeh u Jerusalimu u klijetima doma Gospodnjega. EZR 8:30 I tako primiše sveštenici i Leviti izmjereno srebro i zlato i sudove da odnesu u Jerusalim u dom Boga našega. EZR 8:31 I poðosmo od rijeke Ave dvanaestoga dana prvoga mjeseca da idemo u Jerusalim, i ruka Boga našega bijaše nad nama i izbavi nas iz ruku neprijateljskih i zasjedaèkih na putu. EZR 8:32 I doðosmo u Jerusalim i stajasmo ondje tri dana. EZR 8:33 A èetvrti dan izmjeri se srebro i zlato i sudovi u domu Boga našega u ruke Merimotu sinu Urijinu svešteniku, s kojim bijaše Eleazar sin Finesov, i s njima Jozavad sin Isusov i Noadija sin Venujev, Leviti. EZR 8:34 Sve na broj i na mjeru, i mjera bi zapisana od svega u isto vrijeme. EZR 8:35 I koji biše u ropstvu pa se vratiše iz ropstva prinesoše na žrtvu paljenicu Bogu Izrailjevu dvanaest junaca za svega Izrailja, devedeset i šest ovnova, sedamdeset i sedam jaganjaca, dvanaest jaraca za grijeh, sve to na žrtvu paljenicu Gospodu. EZR 8:36 I predaše zapovijesti careve namjesnicima carevijem i knezovima s ove strane rijeke, i oni potpomogoše narod i dom Božji. EZR 9:1 A kad se to svrši, pristupiše k meni knezovi govoreæi: narod Izrailjev i sveštenici i Leviti nijesu se odvojili od naroda zemaljskih radi gadova njihovijeh, od Hananeja, Heteja, Ferezeja, Jevuseja, Amonaca, Moavaca, Misiraca i Amoreja. EZR 9:2 Jer uzeše kæeri njihove sebi i sinovima svojim, te se pomiješa sveto sjeme s narodima zemaljskim; i ruka sveštenièka i glavarska bješe prva u tom prijestupu. EZR 9:3 I kad èuh to, razdrijeh haljinu svoju i plašt svoj, i skuboh kosu s glave svoje i bradu svoju, i sjedoh tužan. EZR 9:4 I skupiše se k meni svi koji se bojahu rijeèi Boga Izrailjeva za prijestup onijeh koji doðoše iz ropstva, a ja sjeðah tužan do veèernje žrtve. EZR 9:5 A o veèernjoj žrtvi ustah od jada svojega u razdrtoj haljini i plaštu, i klekavši na koljena svoja raširih ruke svoje ka Gospodu Bogu svojemu, EZR 9:6 I rekoh: Bože moj! stidim se i sramim se podignuti oèi svoje k tebi, Bože moj; jer bezakonja naša namnožiše se svrh glave i krivice naše narastoše do neba. EZR 9:7 Od vremena otaca svojih do danas pod krivicom smo velikom, i za bezakonja svoja bismo predani mi i carevi naši i sveštenici naši u ruke carevima zemaljskim pod maè, u ropstvo, u grabež i u sramotu, kao što se vidi danas. EZR 9:8 A sada zaèas doðe nam milost od Gospoda Boga našega, te nam ostavi ostatak i dade nam klin u svetom mjestu svom da bi prosvijetlio oèi naše Bog naš i dao nam da malo odahnemo u ropstvu svojem. EZR 9:9 Jer roblje smo, ali u ropstvu našem nije nas ostavio Bog naš, nego nam dade te naðosmo milost pred carevima Persijskim davši nam da odahnemo da podignemo dom Boga svojega i opravimo pustoline njegove, i davši nam ogradu u Judeji u Jerusalimu. EZR 9:10 Sada dakle šta da kažemo, Bože naš, poslije toga? jer ostavismo zapovijesti tvoje, EZR 9:11 Koje si zapovjedio preko sluga svojih proroka govoreæi: zemlja u koju idete da je naslijedite zemlja je neèista od neèistote naroda zemaljskih, s gadova njihovijeh, kojima je napuniše od kraja do kraja u neèistoti svojoj. EZR 9:12 I zato kæeri svojih ne dajite za sinove njihove, i kæeri njihovijeh ne uzimajte za sinove svoje, i ne tražite mira njihova ni dobra njihova dovijeka da biste se okrijepili i jeli dobra one zemlje i ostavili je u našljedstvo sinovima svojim dovijeka. EZR 9:13 I poslije svega što doðe na nas za zla djela naša i za veliku krivicu našu, jer si nas, Bože naš, pokarao manje nego što grijesi naši zaslužuju, i dao si nam ostatak ovaki, EZR 9:14 Eda li æemo opet prestupati zapovijesti tvoje i prijateljiti se s ovijem gadnijem narodima? Ne bi li se razgnjevio na nas dokle nas ne bi potro da nijedan ne ostane i ne izbavi se? EZR 9:15 Gospode Bože Izrailjev! ti si pravedan, jer ostasmo ostatak, kao što se vidi danas. Evo mi smo pred tobom s krivicom svojom, premda se ne može stajati pred tobom za to. EZR 10:1 A kad se moljaše Jezdra i ispovijedaše grijehe plaèuæi i ležeæi pred domom Božjim, skupi se k njemu iz Izrailja veliko mnoštvo ljudi i žena i djece; i narod plakaše veoma. EZR 10:2 Tada progovori Sehanija sin Jehilov od sinova Elamovijeh i reèe Jezdri: mi smo sagriješili Bogu svojemu što uzesmo žene tuðinke iz naroda zemaljskih; ali još ima nadanja Izrailju za to. EZR 10:3 Da uèinimo sada zavjet Bogu svojemu, da otpustimo sve žene i porod njihov po volji Gospodnjoj i onijeh koji se boje zapovijesti Boga našega, i po zakonu neka bude. EZR 10:4 Ustani, jer je ovo tvoj posao; a mi æemo biti uza te, budi slobodan i radi. EZR 10:5 Tada usta Jezdra, i zakle glavare sveštenièke i Levite i svega Izrailja da uèine tako. I zakleše se. EZR 10:6 Potom usta Jezdra ispred doma Božijega, i otide u klijet Joanana sina Eliasivova; i ušavši ne jede hljeba niti vode pi, jer tužaše radi prijestupa onijeh koji biše u ropstvu. EZR 10:7 Potom oglasiše po Judeji i Jerusalimu svijem koji se vratiše iz ropstva, da se skupe u Jerusalim, EZR 10:8 A ko ne bi došao za tri dana po dogovoru knezovskom i starješinskom, da se sve imanje njegovo razaspe a sam da se odluèi od zbora onijeh koji se vratiše iz ropstva. EZR 10:9 Tako se skupiše svi ljudi od Jude i Venijamina u Jerusalim za tri dana, mjeseca devetoga. I sjeðaše sav narod na ulici pred domom Božjim dršæuæi radi te stvari i od dažda. EZR 10:10 Tada ustavši Jezdra sveštenik reèe im: vi sagriješiste što se oženiste tuðinkama, te umnožiste krivicu Izrailjevu. EZR 10:11 Zato sada ispovjedite se Gospodu Bogu otaca svojih, i uèinite volju njegovu, i odvojte se od naroda zemaljskih i žena tuðinaka. EZR 10:12 I sav zbor odgovori i reèe iza glasa: kako nam kaza uèiniæemo. EZR 10:13 Ali naroda ima mnogo i ide dažd, ne može se stajati napolju, a taj posao nije za jedan dan ni za dva, jer nas ima mnogo koji sagriješismo u tom. EZR 10:14 Da se odrede knezovi naši iz svega zbora, pa koji su god u gradovima našim oženjeni tuðinkama neka dolaze u odreðeno vrijeme i s njima starješine svakoga grada i sudije dokle ne odvratimo od sebe žestoki gnjev Boga svojega za tu stvar. EZR 10:15 I odreðen bi na to Jonatan sin Asailov i Jazija sin Tekujev; a Mesulam i Savetaj Leviti pomagaše im. EZR 10:16 I uèiniše tako koji se vratiše iz ropstva. I odvojiše se Jezdra sveštenik i glavari domova otaèkih po domovima otaca svojih, svi poimence, i sjedoše prvoga dana desetoga mjeseca da izviðaju stvar. EZR 10:17 I do prvoga dana prvoga mjeseca svršiše sa svima onima koji se bijahu oženili tuðinkama. EZR 10:18 A naðoše se izmeðu sinova sveštenièkih oženjeni tuðinkama: izmeðu sinova Isusa sina Josedekova i braæe njegove: Masija i Elijezer i Jariv i Gedalija; EZR 10:19 I dadoše ruke da æe pustiti žene svoje; i koji bijahu zgriješili prinesoše po jednoga ovna za krivicu svoju; EZR 10:20 I od sinova Imirovijeh Ananije i Zevadija; EZR 10:21 I od sinova Harimovijeh Masija i Ilija i Semaja i Jehilo i Ozija, EZR 10:22 I od sinova Pashorovijeh Elioinaj, Masija, Ismailo, Natanailo, Jozavad i Elasa, EZR 10:23 I od Levita Jozavad i Simej i Kelaja, to je Kelita, i Petaja i Juda i Elijezer; EZR 10:24 I od pjevaèa Elijasiv; i od vratara Salum i Telem i Urija; EZR 10:25 A od Izrailja, od sinova Farosovijeh Ramija i Jezija i Malhije i Mijamin i Eleazar i Malhija i Venaja; EZR 10:26 I od sinova Elamovijeh: Matanija, Zaharija i Jehilo i Avdija i Jeremot i Ilija; EZR 10:27 I od sinova Zatovijeh Elioinaj, Elijasiv, Matanija i Jerimot i Zavad i Aziza; EZR 10:28 I od sinova Vivajevijeh Joanan, Ananija, Zavaj, Atlaj, EZR 10:29 I od sinova Vanijevih Mesulam, Maluh i Adaja, Jasuv i Seal i Ramot; EZR 10:30 I od sinova Fat-Moavovijeh Adna i Helal, Venaja, Masija, Matanija, Vezeleilo i Vinuj i Manasija; EZR 10:31 I od sinova Harimovijeh Elijezer, Jesija, Malhija, Semaja, Simeun, EZR 10:32 Venijamin, Maluh, Semarija; EZR 10:33 Od sinova Asumovijeh Matenaj, Matata, Zavad, Elifelet, Jeremaj, Manasija, Simej; EZR 10:34 Od sinova Vanijevih Madaja, Amram i Uilo. EZR 10:35 Venaja, Vedeja, Heluj, EZR 10:36 Vanija, Merimot, Elijasiv, EZR 10:37 Matanija, Matenaj i Jasav, EZR 10:38 I Vanije, Vinuj, Simej, EZR 10:39 I Selemija i Natan i Adaja, EZR 10:40 Mahnadevaj, Sasaj, Saraj, EZR 10:41 Azareilo i Selemija, Semarija, EZR 10:42 Salum, Amarija, Josif; EZR 10:43 Od sinova Nevovijeh: Jesilo, Matanija, Zavad, Zevina, Jadav, Joilo i Venaja. EZR 10:44 Svi se ovi bijahu oženili tuðinkama i neke izmeðu njih bijahu i djecu izrodile. NEH 1:1 Rijeèi Nemije sina Ahalijina. Mjeseca Hisleva godine dvadesete kad bijah u Susanu gradu, NEH 1:2 Doðe Ananije jedan od braæe moje s nekima iz Judeje; i zapitah ih za Judejce, za ostatak što bješe ostao od ropstva, i za Jerusalim. NEH 1:3 A oni mi rekoše: ostatak što osta od ropstva ondje u zemlji, u velikoj je nevolji i sramoti, i zid je Jerusalimski razvaljen i vrata su mu ognjem popaljena. NEH 1:4 A kad èuh te rijeèi, sjedoh i plakah, i tužih nekoliko dana, i postih i molih se pred Bogom nebeskim, NEH 1:5 I rekoh: oh Gospode Bože nebeski, Bože veliki i strašni, koji èuvaš zavjet i milost onima koji te ljube i drže tvoje zapovijesti. NEH 1:6 Neka bude uho tvoje prignuto i oèi tvoje otvorene da èuješ molitvu sluge svojega kojom se sada molim pred tobom dan i noæ za sinove Izrailjeve, sluge tvoje, i ispovijedam grijehe sinova Izrailjevijeh kojima ti zgriješismo. NEH 1:7 Skrivismo ti i ne držasmo zapovijesti ni uredaba ni zakona koje si zapovjedio preko Mojsija sluge svojega. NEH 1:8 Ali se opomeni rijeèi koju si zapovjedio Mojsiju sluzi svojemu govoreæi: vi æete zgriješiti i ja æu vas rasijati meðu narode; NEH 1:9 Ali ako se obratite k meni i stanete držati zapovijesti moje i tvoriti ih, ako budete zagnani i na kraj svijeta, sabraæu vas odande i odvešæu vas na mjesto koje sam izabrao da ondje nastanim ime svoje. NEH 1:10 A ovo su sluge tvoje i narod tvoj, koji si iskupio silom svojom velikom i rukom svojom krjepkom. NEH 1:11 Oh Gospode! neka bude uho tvoje prignuto k molitvi sluge tvojega i k molitvi sluga tvojih, koji su radi bojati se imena tvojega, i daj danas sreæu sluzi svojemu i uèini da naðe milost pred ovijem èovjekom. A ja bijah peharnik carev. NEH 2:1 A mjeseca Nisana godine dvadesete Artakserksa cara bijaše vino pred njim, i ja uzev vino dadoh ga caru. A preðe ne bijah neveseo pred njim. NEH 2:2 I reèe mi car: što si lica nevesela, kad nijesi bolestan? nije drugo nego tuga u srcu. A ja se uplaših vrlo. NEH 2:3 I rekoh caru: da je živ car dovijeka! kako ne bih bio lica nevesela, kad je grad gdje su grobovi mojih otaca opustio i vrata mu ognjem spaljena? NEH 2:4 A car mi reèe: šta hoæeš? Tada se pomolih Bogu nebeskomu, NEH 2:5 I rekoh caru: ako je ugodno caru i ako ti je mio sluga tvoj, pošlji me u Judeju u grad gdje su grobovi otaca mojih da ga sagradim. NEH 2:6 A car mi reèe, a žena njegova sjeðaše do njega: koliko ti vremena treba na put, i kad æeš se vratiti? I bi ugodno caru, i pusti me kad mu kazah vrijeme. NEH 2:7 Potom rekoh caru: ako je ugodno caru, da mi se da knjiga na knezove preko rijeke da me prate dokle ne doðem u Judeju, NEH 2:8 I knjiga na Asafa èuvara šume careve da mi da drva za brvna na vrata od dvora uz dom Božji i za zid gradski i za kuæu u koju æu uæi. I dade mi car, jer dobra ruka Boga mojega bješe nada mnom. NEH 2:9 I tako doðoh ka knezovima preko rijeke, i dadoh im knjige careve. A car posla sa mnom vojvode i konjike. NEH 2:10 A kad to èu Sanavalat Oronjanin i Tovija sluga Amonac, bi im vrlo mrsko što doðe èovjek da se postara za dobro sinovima Izrailjevijem. NEH 2:11 Potom doðoh u Jerusalim, i bih ondje tri dana. NEH 2:12 Pa ustah noæu s nekoliko ljudi, a nikomu ne kazah što mi je Bog moj dao u srce da uèinim u Jerusalimu; i ne imah kljuseta sa sobom osim onoga na kom jahah. NEH 2:13 I izidoh noæu na vrata od doline, na izvor zmajevski, i na vrata gnojna, i razgledah zidove Jerusalimske kako bjehu razvaljeni i kako mu vrata bjehu ognjem popaljena. NEH 2:14 Otuda proðoh na izvorska vrata i na carsko jezero, a ondje ne bješe mjesta da kljuse poda mnom prijeðe. NEH 2:15 Zato jahah uz potok po noæi i razgledah zid, pa se vratih na vrata od doline, i tako doðoh natrag. NEH 2:16 Ali poglavari ne znadijahu kuda sam išao ni šta sam radio, jer do tada ne bijah ništa rekao ni Judejcima ni sveštenicima ni knezovima ni poglavarima ni drugima koji upravljahu poslom. NEH 2:17 Zato im rekoh: vidite u kakvom smo zlu, Jerusalim pust i vrata mu popaljena ognjem; dajte da zidamo zidove Jerusalimske, da više ne budemo rug. NEH 2:18 I kazah im kako je dobra ruka Boga mojega nada mnom i rijeèi careve koje mi je rekao. Tada rekoše: ustanimo i zidajmo. I ukrijepiše im se ruke na dobro. NEH 2:19 A kad to èu Sanavalat Oronjanin i Tovija sluga Amonac i Gisem Arapin, potsmijevaše nam se i rugaše nam se govoreæi: šta to radite? da se neæete odmetnuti caru? NEH 2:20 A ja im odgovorih i rekoh: Bog nebeski daæe nam sreæu, a mi sluge njegove ustasmo i zidamo; ali vi nemate dijela ni prava ni spomena u Jerusalimu. NEH 3:1 I usta Elijasiv poglavar sveštenièki i braæa njegova sveštenici i zidaše vrata ovèija, i osvetiše ih i metnuše im krila, i osvetiše ih do kule Meje, do kule Ananeilove. NEH 3:2 A do njega zidaše Jerihonjani, a do njih zida Zahur sin Imrijev; NEH 3:3 A vrata riblja zidaše sinovi Asenajini, oni ih pobrvnaše i metnuše krila i brave i prijevornice. NEH 3:4 A do njih opravlja Merimot sin Urije sina Akosova; a do njih opravlja Mesulam sin Varahije sina Mesizaveilova; a do njih opravlja Sadok sin Vanin. NEH 3:5 A do njih opravljaše Tekojani, ali poglavice njihove ne saviše vrata svojega na službu Gospodu svojemu. NEH 3:6 A stara vrata opravlja Jodaj sin Fasejin i Mesulam sin Vesodijin, oni ih pobrvnaše i metnuše krila i brave i prijevornice. NEH 3:7 A do njih opravljaše Melatija Gavaonjanin i Jadon Meronjanin, ljudi iz Gavaona i iz Mispe do stolice kneza s ove strane rijeke. NEH 3:8 Do njih opravlja Uzilo sin Arahijin zlatar; a do njega opravlja Ananija sin apotekarski. I ostaviše Jerusalim do širokoga zida. NEH 3:9 A do njih opravlja Refaja sin Orov poglavar nad polovinom kraja Jerusalimskoga. NEH 3:10 A do njih opravlja Jedaja sin Arumafov prema svojoj kuæi, a do njega opravlja Hatus sin Asavnijin. NEH 3:11 Toliko opravlja Malhija sin Harimov i Asuv sin Fat-Moavov i kulu kod peæi. NEH 3:12 A do njega opravlja Salum sin Loisov, poglavar nad polovinom kraja Jerusalimskoga sa kæerima svojim. NEH 3:13 Vrata dolinska opravlja Anun sa stanovnicima Zanojskim; oni ih sagradiše i metnuše krila i brave i prijevornice, i tisuæu lakata zida do gnojnijeh vrata. NEH 3:14 A gnojna vrata opravlja Malhija sin Rihavov poglavar nad krajem Vet-Keremskim, on ih sagradi i metnu krila i brave i prijevornice. NEH 3:15 A vrata izvorska opravlja Salum sin Hol-Ozin, poglavar nad krajem u Mispi, on ih sagradi i pokri i metnu im krila i brave i prijevornice; i zid kod banje Siloamske od vrta careva do basamaka koji slaze iz grada Davidova. NEH 3:16 Za njim opravlja Nemija sin Azvukov poglavar nad polovinom kraja Vet-Surskoga do prema grobovima Davidovijem i do jezera naèinjenoga i do kuæe junaèke. NEH 3:17 Za njim opravljaše Leviti, Reum sin Vanijev, a do njega opravlja Asavija poglavar nad polovinom kraja Keilskoga sa svojim krajem. NEH 3:18 Za njim opravljaše braæa njihova, Vavaj sin Inadadov poglavar nad polovinom kraja Keilskoga. NEH 3:19 A do njega opravlja Eser sin Isusov poglavar od Mispe toliko prema mjestu kuda se ide k riznici na uglu. NEH 3:20 Za njim razgorjevši se Varuh sin Zavajev opravlja toliko od ugla do vrata od kuæe Elijasiva poglavara sveštenièkoga. NEH 3:21 Za njim opravlja Merimot sin Urije sina Akosova toliko od vrata kuæe Elijasivove do kraja kuæe Elijasivove. NEH 3:22 A za njim opravljaše sveštenici koji življahu u ravnici. NEH 3:23 Za njima opravlja Venijamin i Asuv prema svojim kuæama; a za njima opravlja Azarija sin Masije sina Ananijina uz svoju kuæu. NEH 3:24 Za njim opravlja Vinuj sin Inadadov toliko od kuæe Azarijine do savitka i do ugla. NEH 3:25 Falal sin Uzajev opravlja prema savitku i prema kuli koja se izdiže iz gornjega doma careva kod trijema tamnièkoga; za njim Fedaja sin Farosov; NEH 3:26 I Netineji koji življahu u Ofilu, do prema vratima vodenijem na istok i kuli visokoj; NEH 3:27 Za njima opravljaše Tekojani toliko prema velikoj kuli visokoj do zida Ofilskoga; NEH 3:28 Od vrata konjskih opravljaše sveštenici svaki prema svojoj kuæi; NEH 3:29 Za njima opravlja Sadok sin Imirov prema svojoj kuæi; a za njim opravlja Semaja sin Sehanijin èuvar vrata istoènijeh; NEH 3:30 Za njim opravlja Ananija sin Selemijin i Anun šesti sin Salafov, toliko; za njima opravlja Mesulam sin Varahijin prema svojoj klijeti; NEH 3:31 Za njim opravlja Malhija sin zlatarev do kuæe Netinejske i trgovaèke prema vratima Mifkadskim do uzbrdice na uglu; NEH 3:32 A izmeðu uzbrdice na uglu i ovèjih vrata opravljaše zlatari i trgovci. NEH 4:1 A kad èu Sanavalat da zidamo zid, razgnjevi se i rasrdi se vrlo, i rugaše se Jevrejima, NEH 4:2 I govoraše pred braæom svojom i vojnicima Samarijskim: šta rade ti nemoæni Judejci? hoæemo li ih ostaviti? hoæe li prinositi žrtve? hoæe li sada svršiti? eda li æe u život povratiti iz praha kamenje spaljeno? NEH 4:3 A Tovija Amonac koji bijaše uza nj reèe: neka zidaju; da lisica doðe, provaliæe kameni zid njihov. NEH 4:4 Èuj, Bože naš, kako nas preziru; obrati rug njihov na njihovu glavu, i daj da budu grabež u zemlji gdje bi robovali. NEH 4:5 I ne pokrivaj bezakonja njihova, i grijeh njihov da se ne izbriše pred tobom, jer te dražiše za one koji zidaju. NEH 4:6 I tako zidasmo zid, i sav se zid sastavi do polovine, i narod imaše volju da radi. NEH 4:7 A kad èu Sanavalat i Tovija i Arapi i Amonci i Azoæani da se opravlja zid Jerusalimski i da se poèelo zatvorati što je provaljeno, razgnjeviše se vrlo; NEH 4:8 I složiše se svi zajedno da doðu i da udare na Jerusalim i da smetu. NEH 4:9 A mi se molismo Bogu svojemu i postavljasmo stražu prema njima dan i noæ od straha njihova. NEH 4:10 A Judejci rekoše: klonula je snaga nosiocima, a praha ima mnogo, ne možemo zidati zida. NEH 4:11 A naši neprijatelji rekoše: da ne doznadu i ne opaze dokle ne doðemo usred njih, pa æemo ih pobiti i prekinuti posao. NEH 4:12 Ali doðoše Judejci koji kod njih življahu, i kazaše nam deset puta: èuvajte sva mjesta kuda se ide k nama. NEH 4:13 Tada namjestih narod u nizima iza zida i na strmenima, postavih narod po porodicama s maèevima i kopljima i lukovima. NEH 4:14 I razgledavši ustah i rekoh starješinama i glavarima i ostalom narodu: ne bojte ih se. Pomenite Gospoda velikoga i strašnoga, i bijte se za braæu svoju, za sinove svoje i kæeri svoje, za žene svoje i kuæe svoje. NEH 4:15 A kad èuše neprijatelji naši da smo doznali, razbi Gospod njihovu namjeru, i mi se vratismo svi k zidu, svaki na svoj posao. NEH 4:16 I od tada polovina mojih momaka poslovaše, a druga polovina držaše koplja i štitove i lukove i oklope, i knezovi stajahu iza svega doma Judina. NEH 4:17 I koji zidahu i koji nošahu teret i koji tovarahu, svaki jednom rukom raðaše a u drugoj držaše koplje. NEH 4:18 A koji zidahu, svaki imahu maè pripasan uz bedricu, i tako zidahu. A trubaè stajaše kod mene. NEH 4:19 Jer rekoh starješinama i glavarima i ostalom narodu: posao je velik i dug, i mi smo se rasuli po zidu daleko jedan od drugoga. NEH 4:20 Gdje èujete trubu da trubi, onamo trèite k nama; Bog naš vojevaæe za nas. NEH 4:21 Tako raðasmo posao, i polovina ih držaše koplja od zore pa dokle zvijezde ne izidu. NEH 4:22 U to vrijeme još rekoh narodu: svaki s momkom svojim neka noæuje u Jerusalimu da bi nam noæu stražili a danju radili. NEH 4:23 A ja i moja braæa i momci moji i stražari što idu za mnom neæemo svlaèiti sa sebe haljina; u svakoga da je maè i voda. NEH 5:1 I stade velika vika ljudi i žena na braæu njihovu Judejce. NEH 5:2 Jer neki govorahu: nas i sinova naših i kæeri naših ima mnogo; da dobavimo žita da jedemo i ostanemo živi. NEH 5:3 Drugi opet govorahu: da založimo polja svoja i vinograde i kuæe da dobijemo žita u ovoj gladi. NEH 5:4 Još drugi govorahu: da uzajmimo novaca na polja svoja i vinograde za danak carski. NEH 5:5 A tijelo je naše kao tijelo braæe naše, sinovi naši kao njihovi sinovi, i eto treba da damo sinove svoje i kæeri svoje u roblje, i neke kæeri naše veæ su robinje, a mi ne možemo ništa, jer polja naša i vinograde naše drže drugi. NEH 5:6 Zato se rasrdih vrlo kad èuh viku njihovu i te rijeèi. NEH 5:7 I smislih u srcu svom i ukorih knezove i poglavare, i rekoh im: vi meæete bremena svaki na brata svojega. I sazvah veliki zbor njih radi. NEH 5:8 I rekoh im: mi otkupismo koliko mogosmo braæu svoju Judejce što bjehu prodani narodima; a vi li æete prodavati braæu svoju ili æe se prodavati nama? A oni umukoše i ne naðoše što bi odgovorili. NEH 5:9 I rekoh: nije dobro što radite. Ne treba li vam hoditi u strahu Boga našega da nam se ne rugaju narodi, neprijatelji naši? NEH 5:10 I ja i braæa moja i momci moji davali smo im novaca i žita; ali oprostimo im taj dug. NEH 5:11 Hajde vratite im danas polja njihova i vinograde i maslinike i kuæe i što im na stotinu uzimate od novca i žita i vina i ulja. NEH 5:12 A oni odgovoriše: vratiæemo i neæemo iskati od njih; uèiniæemo kako veliš. Tada sazvah sveštenike, i zakleh ih da æe tako uèiniti. NEH 5:13 I istresoh njedra svoja i rekoh: ovako da istrese Bog svakoga iz kuæe njegove i iz truda njegova ko god ne ispuni ove rijeèi, i ovako da se istrese i bude prazan. I sav zbor reèe: amin. I hvališe Gospoda, i uèini narod po toj rijeèi. NEH 5:14 I otkad mi car zapovjedi da im budem upravitelj u zemlji Judinoj, od godine dvadesete do trideset druge godine cara Artakserksa, dvanaest godina, ja i braæa moja ne jedosmo hrane upraviteljske. NEH 5:15 A preðašnji upravitelji koji bijahu prije mene bijahu teški narodu uzimajuæi od njega hljeba i vina osim èetrdeset sikala srebra, i sluge njihove zapovijedahu po narodu; ali ja tako ne èinih bojeæi se Boga. NEH 5:16 Nego i oko graðenja zida radih, i ne kupismo njive; i svi momci moji bijahu skupa ondje na poslu. NEH 5:17 I Judejaca i poglavara sto i pedeset ljudi i koji dolažahu k nama iz okolnijeh naroda bijahu za mojim stolom. NEH 5:18 I gotovljaše se svaki dan po jedno goveèe, šest ovaca izabranijeh, i ptice gotovljahu mi se, i svakih deset dana davaše se svakojakoga vina izobila. I opet ne iskah hrane upraviteljske; jer služba bješe teška narodu. NEH 5:19 Pomeni me, Bože moj, na dobro za sve što sam èinio ovomu narodu. NEH 6:1 A kad èu Sanavalat i Tovija i Gisem Arapin i ostali naši neprijatelji da sam sazidao zid i da nije ostalo u njemu ništa provaljeno, a do tada još ne bijah namjestio krila na vrata, NEH 6:2 Posla Sanavalat i Gisem k meni i poruèi: hodi da se sastanemo u kom selu u polju Ononskom. A oni mišljahu zlo po me. NEH 6:3 I poslah k njima glasnike i poruèih: u poslu sam velikom, zato ne mogu doæi. Jer bi stao posao kad bih ga ostavio da doðem k vama. NEH 6:4 I slaše tako k meni èetiri puta; i ja im onako odgovorih. NEH 6:5 Tada Sanavalat posla k meni tako peti put slugu svojega s knjigom otvorenom u ruci. NEH 6:6 A u njoj pisaše: èuje se po narodima i Gasmuj kaže da se ti i Judejci mislite odmetnuti, zato zidaš zid, i hoæeš da im budeš car, kako se govori, NEH 6:7 I da si postavio proroke da razglašuju za tebe u Jerusalimu i govore: car je u Judeji. A to æe doæi do cara; nego hodi da se dogovorimo. NEH 6:8 Tada poslah k njemu i poruèih: nije tako kako ti kažeš; nego si sam izmislio. NEH 6:9 Jer oni svi šæahu nas uplašiti govoreæi: klonuæe ruke njihove od posla i neæe se svršiti. Zato, Bože, ukrijepi ruke moje. NEH 6:10 Jošte otidoh u kuæu Semaji sinu Dalaje sina Metaveilova, koji se bješe zatvorio, i reèe mi: da otidemo zajedno u dom Božji usred crkve i da zakljuèamo vrata crkvi, jer æe doæi da te ubiju, doæi æe noæu da te ubiju. NEH 6:11 A ja rekoh: zar æe èovjek kakav sam ja bježati? ili ko bi ovaki kakav sam ja ušao u crkvu da ostane u životu? neæu iæi. NEH 6:12 I razumjeh da ga nije Bog poslao, nego to proroštvo kaza za me, jer ga Tovija i Sanavalat potkupiše. NEH 6:13 Zato bješe potkupljen da me uplaši da onako uèinim i zgriješim da bih se osramotio da me mogu ružiti. NEH 6:14 Pomeni, Bože moj, Toviju i Sanavalata po ovijem djelima njihovijem, i Noadiju proroèicu i druge proroke koji me šæahu uplašiti. NEH 6:15 I tako dovrši se zid dvadeset petoga dana mjeseca Elula za pedeset i dva dana. NEH 6:16 I kad èuše svi neprijatelji naši i vidješe svi narodi koji bijahu oko nas, uplašiše se vrlo, jer poznaše da je Bog naš uèinio to djelo. NEH 6:17 I u one dane mnogi glavari Judejski slahu knjige Toviji, i od Tovije njima dolažahu knjige. NEH 6:18 Jer mnogi Judejci bijahu mu se zakleli; jer bješe zet Sehaniji sinu Arahovu, i Joanan sin njegov bješe oženjen kæerju Mesulama sina Varahijina. NEH 6:19 I govorahu preda mnom dobro o njemu, i rijeèi moje dokazivahu mu; i Tovija slaše knjige da me uplaši. NEH 7:1 A kad se sazida zid i namjestih vrata, i postavljeni biše vratari i pjevaèi i Leviti, NEH 7:2 Zapovjedih Ananiju bratu svojemu i Ananiji zapovjedniku od grada Jerusalimskoga, jer bješe vjeran èovjek i bojaše se Boga više nego mnogi, NEH 7:3 I rekoh im: da se ne otvoraju vrata Jerusalimska dokle sunce ne ogrije, i kad oni što stoje ondje zatvore vrata, ogledajte, i da se postave stražari izmeðu stanovnika Jerusalimskih, svaki na svoju stražu i svaki prema svojoj kuæi. NEH 7:4 A grad bijaše širok i velik, ali naroda bješe malo u njemu i kuæe ne bjehu pograðene. NEH 7:5 I Bog moj dade mi u srce, te sabrah glavare i starješine i narod da se izbroje po plemenima. I naðoh knjigu, u kojoj bijaše prijepis onijeh koji se vratiše prvi put; i naðoh u njoj zapisano: NEH 7:6 Ovo su ljudi iz ovoga kraja što se vratiše iz ropstva izmeðu onijeh koji biše preseljeni, koje preseli Navuhodonosor car Vavilonski, pa se vratiše u Jerusalim i u Judeju, svaki u svoj grad, NEH 7:7 Koji doðoše sa Zorovaveljem, Isusom, Nemijom, Azarijom, Ramijom, Namanijem, Mardohejem, Vilsanom, Misperetom, Vigvajem, Neumom, Vanom; na broj bješe ljudi naroda Izrailjeva: NEH 7:8 Sinova Farosovijeh dvije tisuæe i sto i sedamdeset i dva; NEH 7:9 Sinova Sefatijinih trista i sedamdeset i dva; NEH 7:10 Sinova Arahovijeh šest stotina i pedeset i dva; NEH 7:11 Sinova Fat-Moavovijeh, od sinova Isusovijeh i Joavovijeh dvije tisuæe i osam stotina i osamnaest; NEH 7:12 Sinova Elamovijeh tisuæa i dvjesta i pedeset i èetiri; NEH 7:13 Sinova Zatujevih osam stotina i èetrdeset i pet; NEH 7:14 Sinova Zahajevih sedam stotina i šezdeset; NEH 7:15 Sinova Vinujevih šest stotina i èetrdeset i osam; NEH 7:16 Sinova Vivajevih šest stotina i dvadeset i osam; NEH 7:17 Sinova Azgadovijeh dvije tisuæe i tri stotine i dvadeset i dva; NEH 7:18 Sinova Adonikamovijeh šest stotina i šezdeset i sedam; NEH 7:19 Sinova Vigvajevijeh dvije tisuæe i šezdeset i sedam; NEH 7:20 Sinova Adinovijeh šest stotina i pedeset i pet; NEH 7:21 Sinova Atirovijeh od Jezekije devedeset i osam; NEH 7:22 Sinova Asumovijeh trista i dvadeset i osam; NEH 7:23 Sinova Visajevijeh trista i dvadeset i èetiri; NEH 7:24 Sinova Arifovijeh sto i dvanaest; NEH 7:25 Sinova Gavaonskih devedeset i pet; NEH 7:26 Ljudi iz Vitlejema i Netofata sto i osamdeset i osam; NEH 7:27 Ljudi iz Anatota sto i dvadeset i osam; NEH 7:28 Ljudi iz Vet-Asmaveta èetrdeset i dva; NEH 7:29 Ljudi iz Kirijat-Jarima, Hefire i Virota sedam stotina i èetrdeset i tri; NEH 7:30 Ljudi iz Rame i Gavaje šest stotina i dvadeset i jedan; NEH 7:31 Ljudi iz Mihmasa sto i dvadeset i dva; NEH 7:32 Ljudi iz Vetilja i Gaja sto i dvadeset i tri; NEH 7:33 Ljudi iz drugoga Nevona pedeset i dva; NEH 7:34 Sinova Elama drugoga tisuæa i dvjesta i pedeset; NEH 7:35 Sinova Harimovijeh trista i dvadeset; NEH 7:36 Sinova Jerihonskih trista i èetrdeset i pet; NEH 7:37 Sinova Lodskih, Adidskih i Ononskih sedam stotina i dvadeset i jedan; NEH 7:38 Sinova Senajskih tri tisuæe i devet stotina i trideset; NEH 7:39 Sveštenika: sinova Jedajinih od doma Isusova devet stotina i sedamdeset i tri; NEH 7:40 Sinova Imirovijeh tisuæa i pedeset i dva; NEH 7:41 Sinova Pashorovijeh tisuæa i dvjesta i èetrdeset i sedam; NEH 7:42 Sinova Harimovijeh tisuæa i sedamnaest; NEH 7:43 Levita: sinova Isusovijeh i Kadmilovijeh izmeðu sinova Odavijinih sedamdeset i èetiri; NEH 7:44 Pjevaèa: sinova Asafovijeh sto i èetrdeset i osam; NEH 7:45 Vratara: sinova Salumovijeh, sinova Atirovijeh, sinova Talmonovijeh, sinova Akuvovijeh, sinova Atitinijeh, sinova Sovajevijeh sto i trideset i osam; NEH 7:46 Netineja: sinova Sišinijeh, sinova Asufinijeh, sinova Tavaotovijeh, NEH 7:47 Sinova Kirosovijeh, sinova Sijajinih, sinova Fadanovijeh, NEH 7:48 Sinova Levaninih, sinova Agavinih, sinova Salmajevih, NEH 7:49 Sinova Ananovijeh, sinova Gidilovijeh, sinova Garovijeh, NEH 7:50 Sinova Reajinih, sinova Resinovijeh, sinova Nekodinijeh, NEH 7:51 Sinova Gazamovijeh, sinova Uzinijeh, sinova Fasejinih, NEH 7:52 Sinova Visajevih, sinova Meunimovijeh, sinova Nafusesimovijeh, NEH 7:53 Sinova Vakvukovijeh, sinova Akufinijeh, sinova Arurovijeh, NEH 7:54 Sinova Vaslitovijeh, sinova Meidinijeh, sinova Arsinijeh, NEH 7:55 Sinova Varkosovijeh, sinova Sisarinijeh, sinova Taminijeh, NEH 7:56 Sinova Nesijinih, sinova Atifinih; NEH 7:57 Sinova sluga Solomunovijeh: sinova Sotajevih, sinova Soferetovih, sinova Feridinijeh, NEH 7:58 Sinova Jalinijeh, sinova Darkonovijeh, sinova Gidilovijeh, NEH 7:59 Sinova Sefatijinih, sinova Atilovijeh, sinova Fohereta od Sevajima, sinova Amonovijeh, NEH 7:60 Svega Netineja i sinova sluga Solomunovijeh, trista i devedeset i dva. NEH 7:61 I ovi doðoše iz Tel-Meleha i Tel-Arise, Heruv, Adon i Imir, ali ne mogoše pokazati otaèkoga doma svojega i sjemena svojega, eda li su od Izrailja, NEH 7:62 I sinovi Delajini, sinovi Tovijini, sinovi Nekodini, njih šest stotina i èetrdeset i dva, NEH 7:63 I od sveštenika: sinovi Avajini, sinovi Akosovi, sinovi Varzelaja, koji se oženi izmeðu kæeri Varzelaja Galaðanina, te se prozva njihovijem imenom. NEH 7:64 Oni tražiše po knjigama da bi pokazali rod svoj, ali se ne naðe, zato biše odluèeni od sveštenstva. NEH 7:65 I zaprijeti im Tirsata da ne jedu od svetinje nad svetinjama dokle ne nastane sveštenik s Urimom i Tumimom. NEH 7:66 Svega zbora skupa bješe èetrdeset i dvije tisuæe i tri stotine i šezdeset, NEH 7:67 Osim sluga njihovijeh i sluškinja njihovijeh, kojih bješe sedam tisuæa i tri stotine i trideset i sedam; i meðu njima bješe pjevaèa i pjevaèica dvjesta i èetrdeset i pet; NEH 7:68 Imahu sedam stotina i trideset i šest konja, dvije stotine i èetrdeset i pet masaka, NEH 7:69 Èetiri stotine i trideset i pet kamila, šest tisuæa i sedam stotina i dvadeset magaraca. NEH 7:70 Tada neki izmeðu glavara domova otaèkih priložiše na posao. Tirsata dade u riznicu tisuæu drama zlata, pedeset èaša, pet stotina i trideset haljina sveštenièkih. NEH 7:71 A glavari domova otaèkih dadoše u riznicu za posao dvadeset tisuæa drama zlata, i srebra dvije tisuæe i dvjesta mina. NEH 7:72 A što dade ostali narod bješe dvadeset tisuæa drama zlata, i dvije tisuæe mina srebra, i šezdeset i sedam haljina sveštenièkih. NEH 7:73 I tako se naseliše sveštenici i Leviti i vratari i pjevaèi i ljudi iz naroda i Netineji i sav Izrailj u svojim gradovima; i kad doðe sedmi mjesec, sinovi Izrailjevi bijahu u svojim gradovima. NEH 8:1 Tada se skupi sav narod jednodušno na ulicu koja je pred vratima vodenijem, i rekoše Jezdri književniku da donese knjigu zakona Mojsijeva koji dade Gospod Izrailju. NEH 8:2 I donese Jezdra sveštenik zakon pred zbor, u kom bjehu ljudi i žene i svi koji mogahu razumjeti, prvoga dana sedmoga mjeseca. NEH 8:3 I èita je na ulici koja je pred vratima vodenijem od jutra do podne pred ljudima i ženama i onijem koji mogahu razumjeti, i uši svemu narodu bijahu obraæene ka knjizi zakonskoj. NEH 8:4 A Jezdra književnik stajaše na mjestu povisoku, koje bjehu naèinili od drveta za to; i do njega stajaše Matatija i Sema i Anaja i Urija i Helkija i Masija s desne strane, a s lijeve Fedaja i Misailo i Malhija i Asum i Asvadana, Zaharija i Mesulam. NEH 8:5 I otvori Jezdra knjigu na vidiku svemu narodu, jer bijaše više svega naroda, i kad je otvori, usta sav narod. NEH 8:6 I Jezdra blagoslovi Gospoda Boga velikoga, a sav narod odgovori: amin, amin, podigavši ruke svoje, pa se saviše i pokloniše se Gospodu licem do zemlje. NEH 8:7 A Isus i Vanije i Serevija, Jamin, Akuv, Savetaj, Odija, Masija, Kelita, Azarija, Jozavad, Anan, Felaja i drugi Leviti pouèavahu narod zakonu, i narod stajaše na mjestu. NEH 8:8 I èitahu knjigu, zakon Božji, razgovijetno, i razlagahu smisao, te se razumijevaše što se èitaše. NEH 8:9 Potom Nemija, koji je Tirsata, i sveštenik Jezdra književnik i Leviti koji pouèavahu narod, rekoše svemu narodu: ovaj je dan svet Gospodu Bogu vašemu; ne tužite ni plaèite. Jer plakaše sav narod slušajuæi što govori zakon. NEH 8:10 I reèe im: idite i jedite pretilo i pijte slatko i šaljite dijelove onima koji nemaju ništa zgotovljeno, jer je ovaj dan svet Gospodu našemu. Zato ne budite žalosni, jer je radost Gospodnja vaša sila. NEH 8:11 I Leviti utišaše narod govoreæi: muèite, jer je ovaj dan svet, i ne budite žalosni. NEH 8:12 I otide sav narod da jede i pije i da šalje dijelove, i veseliše se veoma što razumješe rijeèi koje im se kazaše. NEH 8:13 A sjutradan skupiše se glavari domova otaèkih iz svega naroda, sveštenici i Leviti, k Jezdri književniku da uèe što zakon govori. NEH 8:14 I naðoše napisano u zakonu da je Gospod zapovjedio preko Mojsija da sinovi Izrailjevi borave u sjenicama na praznik sedmoga mjeseca. NEH 8:15 I objaviše i proglasiše po svijem gradovima svojim i u Jerusalimu govoreæi: idite u goru, i donesite granja maslinova i granja od divlje masline i granja mirtova i palmova i granja od šumnatijeh drveta, da naèinite sjenice, kako je napisano. NEH 8:16 I narod izide i donese i naèini sjenice svaki na svom krovu i u svom trijemu i u trijemovima doma Božijega i na ulici kod vrata vodenijeh i na ulici kod vrata Jefremovijeh. NEH 8:17 I tako naèini sjenice sav zbor, što se bješe vratio iz ropstva, i boravljahu pod sjenicama. A od vremena Isusa sina Navina do toga dana ne èiniše tako sinovi Izrailjevi. I bi veselje veoma veliko. NEH 8:18 I èitaše se knjiga zakona Božijega svaki dan, od prvoga dana do pošljednjega; i praznovaše praznik sedam dana, a osmi dan bi sabor, kako je ureðeno. NEH 9:1 Potom dvadeset èetvrtoga dana toga mjeseca skupiše se sinovi Izrailjevi posteæi i u kostrijeti i posuvši se zemljom. NEH 9:2 I odvoji se sjeme Izrailjevo od svijeh tuðinaca, i stadoše te ispovijedahu grijehe svoje i bezakonja otaca svojih. NEH 9:3 I stajahu na svom mjestu, te im se èitaše zakon Gospoda Boga njihova èetvrt dana, a drugu èetvrt ispovijedahu se i poklanjahu se Gospodu Bogu svojemu. NEH 9:4 A Isus i Vanije, Kadmilo, Sevanija, Vunije, Serevija, Vanije i Hananije popevši se na mjesto podignuto za Levite vapijahu glasom velikim ka Gospodu Bogu svojemu. NEH 9:5 I rekoše Leviti Isus i Kadmilo, Vanije, Asavnija, Serevija, Odija, Sevanija i Petaja: ustanite, blagosiljajte Gospoda Boga svojega od vijeka do vijeka; i da se blagosilja ime tvoje slavno i uzvišeno svrh svakoga blagoslova i hvale. NEH 9:6 Ti si sam Gospod; ti si stvorio nebo, nebesa nad nebesima i svu vojsku njihovu, zemlju i sve što je na njoj, mora i sve što je u njima, i ti oživljavaš sve to, i vojska nebeska tebi se klanja. NEH 9:7 Ti si Gospod Bog, koji si izabrao Avrama i izveo iz Ura Haldejskoga i nadio mu ime Avraam; NEH 9:8 I našao si srce njegovo vjerno pred sobom, i uèinio si s njim zavjet da æeš dati zemlju Hanansku, Hetejsku, Amorejsku, Ferezejsku i Jevusejsku i Gergesejsku, da æeš dati sjemenu njegovu, i ispunio si rijeèi svoje, jer si pravedan. NEH 9:9 Jer si pogledao na muku otaca naših u Misiru, i viku njihovu èuo si na Moru Crvenom; NEH 9:10 I uèinio si znake i èudesa na Faraonu i na svijem slugama njegovijem i na svem narodu zemlje njegove, jer si znao da su obijesno postupali s njima; i stekao si sebi ime, kao što se vidi danas. NEH 9:11 I more si razdvojio pred njima, te prijeðoše posred mora suhim, i bacio si u dubine one koji ih gnahu kao kamen u vodu. NEH 9:12 I u stupu od oblaka vodio si ih danju a noæu u stupu ognjenom svijetleæi im putem kojim æe iæi. NEH 9:13 I sišao si na goru Sinajsku i govorio s njima s neba, i dao im sudove prave i zakone istinite, uredbe i zapovijesti dobre. NEH 9:14 I obznanio si im subotu svoju svetu, i dao im zapovijesti i uredbe i zakon preko Mojsija sluge svojega. NEH 9:15 I hljeb s neba dao si im u gladi njihovoj, i vodu iz kamena izveo si im u žeði njihovoj, i rekao si im da idu i naslijede zemlju za koju si podigao ruku svoju da æeš im je dati. NEH 9:16 Ali oni i oci naši uzobijestiše se i otvrdnuše vratom svojim i ne slušaše zapovijesti tvojih. NEH 9:17 Ne htješe slušati, i ne opominjaše se èudesa tvojih koja si im èinio, nego otvrdnuše vratom svojim, i u odmetu svom postavljaše sebi voða da se vrate u ropstvo svoje. Ali ti, Bože, koji opraštaš, koji si žalostiv i milostiv, koji dugo trpiš i velike si milosti, nijesi ih ostavio. NEH 9:18 I onda kad naèiniše sebi tele liveno i rekoše: ovo je tvoj Bog koji te je izveo iz Misira, i huliše veoma, NEH 9:19 Ni onda ih radi velike milosti svoje nijesi ostavio u pustinji; stup od oblaka nije otstupao od njih danju vodeæi ih putem, niti stup ognjeni noæu svijetleæi im putem kojim æe iæi. NEH 9:20 I dao si im dobri svoj duh da ih urazumljuje, i mane svoje nijesi ustegao od usta njihovijeh, i vode si im dao u žeði njihovoj. NEH 9:21 I èetrdeset godina hranio si ih u pustinji, ništa im nije nedostajalo: odijelo im ne ovetša i noge im ne otekoše. NEH 9:22 I dao si im carstva i narode, i podijelio si ih po krajevima, jer naslijediše zemlju Sionovu, zemlju cara Esevonskoga, i zemlju cara Vasanskoga; NEH 9:23 I umnožio si sinove njihove kao zvijezde nebeske, i uveo si ih u zemlju za koju si rekao ocima njihovijem da æe uæi u nju i naslijediti je. NEH 9:24 I uðoše sinovi njihovi i naslijediše zemlju, i pokorio si im Hananeje stanovnike zemaljske i predao ih u njihove ruke, i careve njihove i narode zemaljske, da èine od njih što im je volja. NEH 9:25 I tako uzeše tvrde gradove i zemlju rodnu, i naslijediše kuæe pune svakoga dobra, studence iskopane, vinograde, maslinike i voæke mnoge, i jedoše i nasitiše se i ugojiše se, i blagovahu po velikoj tvojoj dobroti. NEH 9:26 Ali te razgnjeviše i odmetnuše se tebe: baciše zakon tvoj za leða i proroke tvoje pobiše, koji im svjedoèahu da bi ih obratili k tebi, i huliše veoma. NEH 9:27 Zato si ih davao u ruke neprijateljima njihovijem koji ih muèiše. A kad u nevolji svojoj vikaše k tebi, ti si ih uslišio s neba i po velikoj milosti svojoj davao si im izbavitelje, koji ih izbavljaše iz ruku neprijatelja njihovijeh. NEH 9:28 Ali èim otpoèinuše, opet èiniše zlo pred tobom, zato si ih ostavljao u ruku neprijatelja njihovijeh da vladaju njima; a kad se obraæaše i vikaše k tebi, ti si ih uslišio s neba i izbavljao ih po milosti svojoj mnogo puta. NEH 9:29 I opominjao si ih da bi ih obratio k zakonu svojemu, ali oni bijahu obijesni i ne slušaše zapovijesti tvojih i griješiše o tvoje zakone, koje ko vrši živ æe biti kroz njih; i izmièuæi ramena svoja otvrdnuše vratom svojim i ne slušaše. NEH 9:30 I trpio si ih mnogo godina opominjuæi ih duhom svojim preko proroka svojih; ali ne slušaše; tada si ih dao u ruke narodima zemaljskim. NEH 9:31 Ali radi milosti svoje velike nijesi dao da sasvijem propadnu niti si ih ostavio, jer si Bog milostiv i žalostiv. NEH 9:32 Sada dakle, Bože naš, Bože veliki, silni i strašni, koji èuvaš zavjet i milost, nemoj da je malo pred tobom što nas snaðe sva ova muka, careve naše, knezove i sveštenike naše i proroke naše i oce naše i sav narod tvoj od vremena careva Asirskih do danas. NEH 9:33 Ti si pravedan u svemu što nas je snašlo, jer si ti pravo uèinio a mi smo bezbožno radili. NEH 9:34 I carevi naši, knezovi naši i oci naši ne izvršivaše zakona tvojega niti mariše za zapovijesti tvoje i svjedoèanstva tvoja, kojima si im svjedoèio. NEH 9:35 Jer u carstvu svom i u velikom dobru tvom koje si im èinio, i u zemlji prostranoj i rodnoj koju si im dao, ne služiše tebi niti se povratiše od zlijeh djela svojih. NEH 9:36 Evo, mi smo danas robovi; i još u zemlji, koju si dao ocima našim da jedu rod njezin i dobra njezina, evo mi smo robovi u njoj. NEH 9:37 I ona rod svoj obilati raða carevima koje si postavio nad nama za grijehe naše, i koji gospodare nad našim tjelesima i nad stokom našom po svojoj volji, te smo u velikoj tjeskobi. NEH 9:38 A radi svega toga èinimo tvrd zavjet i pišemo, a knezovi naši, Leviti naši, sveštenici naši peèate. NEH 10:1 A koji zapeèatiše bjehu ovi: Nemija Tirsata, sin Ahalijin, i Sedekija, NEH 10:2 Seraja, Azarija, Jeremija, NEH 10:3 Pashor, Amarija, Malhija, NEH 10:4 Hatus, Sevanija, Maluh, NEH 10:5 Harim, Merimot, Ovadija, NEH 10:6 Danilo, Gineton, Varuh, NEH 10:7 Mesulam, Avija, Mijamin, NEH 10:8 Mazija, Vilgaj, Semaja; to bjehu sveštenici; NEH 10:9 A Leviti: Isus sin Azanijin, Vinuj izmeðu sinova Inadadovijeh, Kadmilo, NEH 10:10 I braæa njihova: Sevanija, Odija, Kelita, Felaja, Anan, NEH 10:11 Miha, Reov, Asavija, NEH 10:12 Zahur, Serevija, Sevnija, NEH 10:13 Odija, Vanije, Veninuj; NEH 10:14 Glavari narodni: Faros, Fat-Moav, Elam, Zatuj, Vanije, NEH 10:15 Vunije, Azgad, Vivaj, NEH 10:16 Adonija, Vigvaj, Adin, NEH 10:17 Atir, Jezekija, Azur, NEH 10:18 Odija, Asum, Visaj, NEH 10:19 Arif, Anatot, Nevaj, NEH 10:20 Magfija, Mesulam, Ezir, NEH 10:21 Mesizaveilo, Sadok, Jadva, NEH 10:22 Felatija, Anan, Anaja, NEH 10:23 Osija, Ananija, Asuv, NEH 10:24 Lois, Fileja, Sovik, NEH 10:25 Reum, Asavna, Masija, NEH 10:26 Ahija, Anan, Ganan, NEH 10:27 Maluh, Harim, Vana. NEH 10:28 I ostali narod, sveštenici, Leviti, vratari, pjevaèi, Netineji i svi koji se odvojiše od naroda zemaljskih k zakonu Božijemu, žene njihove, sinovi njihovi i kæeri njihove, svi koji znahu i razumijevahu, NEH 10:29 Pristaše s braæom svojom, glavarima svojim, i doðoše te se zakleše i kletvom zavezaše da hodimo po zakonu Božijemu, koji je dat preko Mojsija sluge Božijega, i da držimo i izvršujemo sve zapovijesti Gospoda Boga svojega i zakone njegove i uredbe njegove. NEH 10:30 I da ne dajemo kæeri svojih narodima zemaljskim, niti kæeri njihovijeh da uzimamo za sinove svoje. NEH 10:31 I od naroda zemaljskih koji donesu trg ili kaku god hranu u subotu na prodaju, da ne uzimamo u subotu ni u drugi sveti dan, i da ostavljamo sedme godine da poèiva zemlja i opraštamo svaki dug. NEH 10:32 I postavismo sebi uredbu da dajemo svake godine treæinu sikla na službu u domu Boga svojega: NEH 10:33 Na hljebove postavljene, na dar svagdašnji i žrtvu paljenicu svagdašnju za subote, za mladine i za praznike, i na svetinju i na žrtve za grijeh da se oèišæa Izrailj, i na svako djelo u domu Boga našega. NEH 10:34 I bacasmo ždrijeb za sveštenike i Levite i narod radi nošenja drva da se donosi u dom Boga našega po domovima otaca naših na vrijeme od godine do godine, da gori na oltaru Gospoda Boga našega, kako piše u zakonu; NEH 10:35 I da donosimo prvine od zemlje svoje i prvine od svakoga roda od svakoga drveta od godine do godine u dom Gospodnji; NEH 10:36 I prvence od sinova svojih i stoke svoje, kako piše u zakonu, i prvence od goveda svojih i od ovaca svojih da donosimo u dom Boga svojega sveštenicima koji služe u domu Boga našega; NEH 10:37 I prvine tijesta svojega i prinose svoje i rod od svijeh drveta, vino i ulje da donosimo sveštenicima u klijeti doma Boga svojega, i Levitima desetak od zemlje svoje, i Leviti da uzimaju desetak po svijem mjestima gdje uzradimo; NEH 10:38 I da bude sveštenik sin Aronov s Levitima kad Leviti uzimaju desetak, i da Leviti donose desetak od desetka u dom Boga našega, u klijeti, u spreme njegove. NEH 10:39 Jer u te klijeti dužni su sinovi Izrailjevi i Leviti donositi prinos od žita, od vina i ulja, gdje su sveti sudovi, i sveštenici koji služe, i vratari i pjevaèi, da ne ostavljamo doma Boga svojega. NEH 11:1 I naseliše se knezovi narodni u Jerusalimu, a ostali narod meta ždrijeb da uzmu jednoga od deset da sjedi u Jerusalimu svetom gradu, a ostalijeh devet dijelova po drugim gradovima. NEH 11:2 I blagoslovi narod sve ljude koji sami od svoje volje pristaše da sjede u Jerusalimu. NEH 11:3 Ovo su glavari zemaljski koji se naseliše u Jerusalimu, a po ostalijem gradovima Judejskim nastaniše se svaki na svojem našljedstvu po gradovima svojim Izrailjci, sveštenici i Leviti, Netineji i sinovi sluga Solomunovijeh: NEH 11:4 U Jerusalimu dakle naseliše se neki od sinova Judinijeh i Venijaminovijeh: od sinova Judinijeh: Ataja sin Ozije, sina Zaharije, sina Amarije, sina Sefatije, sina Maleleilova, od sinova Faresovijeh; NEH 11:5 I Masija sin Varuha sina Holoze sina Azaje, sina Adaje, sina Jojariva, sina Zaharije, sina Silonijeva; NEH 11:6 Svega sinova Faresovijeh što se naseliše u Jerusalimu, èetiri stotine i šezdeset i osam hrabrijeh ljudi; NEH 11:7 A izmeðu sinova Venijaminovijeh: Saluj sin Mesulama, sina Joada, sina Fedaje, sina Kolaje, sina Masije, sina Itila, sina Isaijina, NEH 11:8 I za njim Gavaj, Salaj, devet stotina i dvadeset i osam; NEH 11:9 A Joilo sin Zihrijev bješe nad njima, a Juda sin Senujin bješe drugi nad gradom; NEH 11:10 Od sveštenika: Jedaja sin Jojarivov, Jahin, NEH 11:11 Seraja sin Helkije, sina Mesulama, sina Sadoka, sina Merajota, sina Ahitovova, starješina u domu Božijem, NEH 11:12 A braæe njihove što služahu u domu osam stotina i dvadeset i dva; i Adaja sin Jeroama, sina Felalije, sina Amsija, sina Zaharije, sina Pashora, sina Malhijina, NEH 11:13 I braæe njegove glavara u domovima otaèkim dvjesta i èetrdeset i dva; i Amasaj sin Azareila, sina Azaja, sina Mesilemota, sina Imirova, NEH 11:14 I braæe njihove hrabrijeh ljudi sto i dvadeset i osam, a nad njima bješe Zavdilo sin Gedolimov; NEH 11:15 I od Levita: Semaja sin Asuva sina Azrikama, sina Asavije, sina Vunijeva; NEH 11:16 I Savetaj, i Jozavad bijahu nad poslom spoljašnjim za dom Božji izmeðu glavara Levitskih, NEH 11:17 A Matanija sin Mihe sina Zavdija sina Asafova bijaše poglavar koji poèinjaše hvale u molitvi, i Vakvukija drugi izmeðu braæe svoje, i Avda sin Salije sina Galala sina Jedutunova; NEH 11:18 Svega Levita u svetom gradu bješe dvije stotine i osamdeset i èetiri; NEH 11:19 A od vratara: Akuv, Talmon, i braæe njihove što èuvahu stražu na vratima, sto i sedamdeset i dva; NEH 11:20 A ostatak naroda Izrailjeva, sveštenika i Levita bješe po svijem gradovima Judinijem, svak na svom našljedstvu. NEH 11:21 A Netineji naseliše se u Ofilu, i Siha i Gispa bjehu nad Netinejima. NEH 11:22 A nad Levitima u Jerusalimu bješe Ozije sin Vanija, sina Asavije, sina Matanije, sina Mišina. Izmeðu sinova Asafovijeh pjevaèi bijahu u službi za dom Božji. NEH 11:23 Jer bješe careva zapovijest za njih i bješe odreðena plata pjevaèima za svaki dan. NEH 11:24 I Petaja sin Mesizaveilov od sinova Zare sina Judina bješe mjesto cara za svaki posao s narodom. NEH 11:25 A po selima i poljima njihovijem neki od sinova Judinijeh nastaniše se u Kirijat-Arvi i zaseocima njezinijem, i u Divonu i zaseocima njegovijem, i u Jekavseilu i selima njegovijem, NEH 11:26 I u Jesuji i Moladi i Vet-Feletu, NEH 11:27 I u Asar-Sualu i Virsaveji i zaseocima njezinijem, NEH 11:28 I u Siklagu i u Mekoni i zaseocima njezinijem, NEH 11:29 I u En-Rimonu i u Sareji i u Jarmutu, NEH 11:30 U Zanoji, u Odolamu i selima njihovijem, u Lahisu s poljem njegovijem, u Azici i zaseocima njezinijem. I tako se naseliše od Virsaveje do doline Enoma. NEH 11:31 A sinovi Venijaminovi naseliše se od Gavaje u Mihmasu i Aji i Vetilju i zaseocima njegovijem, NEH 11:32 U Anatotu, u Novu, u Ananiji, NEH 11:33 U Asoru, u Rami, u Gitajimu, NEH 11:34 U Adidu, u Sevojimu, u Nevalatu, NEH 11:35 U Lodu, u Ononu, i u dolini drvodjeljskoj. NEH 11:36 A Leviti podijeliše se meðu Judom i Venijaminom. NEH 12:1 A ovo su sveštenici i Leviti koji doðoše sa Zorovaveljem sinom Salatilovijem i Isusom: Seraja, Jeremija, Jezdra, NEH 12:2 Amarija, Maluh, Hatus, NEH 12:3 Sehanija, Reum, Lerimot, NEH 12:4 Ido, Gineto, Avija, NEH 12:5 Mijamin, Madija, Vilga, NEH 12:6 Semaja, Jojariv, Jedaja, NEH 12:7 Saluj, Amok, Helkija, Jedaja. To bjehu glavari izmeðu sveštenika i braæe svoje za vremena Isusova. NEH 12:8 A Leviti: Isus, Vinuj, Kadmilo, Serevija, Juda i Matanija, koji s braæom svojom bješe nad pjevanjem. NEH 12:9 A Vakvukija i Unije braæa njihova bijahu prema njima u redovima svojim. NEH 12:10 A Isus rodi Joakima, a Joakim rodi Elijasiva, a Elijasiv rodi Jojadu; NEH 12:11 A Jojada rodi Jonatana, a Jonatan rodi Jadvu. NEH 12:12 A za vremena Joakimova bjehu sveštenici, glavari domova otaèkih: od doma Serajina Meraja, od Jeremijina Ananija, NEH 12:13 Od Jezdrina Mesulam, od Amarijina Joanan, NEH 12:14 Od Melihujeva Jonatan, od Sevanijina Josif, NEH 12:15 Od Harimova Adna, od Merajotova Elkaj, NEH 12:16 Od Idova Zaharija, od Ginetova Mesulam, NEH 12:17 Od Avijina Zihrije, od Minijaminova i Moadijina Filtaj, NEH 12:18 Od Vilžina Samuja, od Semajina Jonatan, NEH 12:19 Od Jojarivova Matenaj, od Jedajina Ozije, NEH 12:20 Od Salajeva Kalaj, od Amokova Ever, NEH 12:21 Od Helkijina Asavija, od Jedajina Natanailo. NEH 12:22 A Leviti, glavari domova otaèkih, za vremena Elijasiva, Jojade, Joanana i Jadve biše popisani sa sveštenicima do carovanja Darija cara Persijskoga; NEH 12:23 Sinovi Levijevi, glavari domova otaèkih, biše popisani u knjizi dnevnika do vremena Joanana sina Elijasivova; NEH 12:24 I glavari Levitski bjehu: Asavija, Serevija i Isus sin Kadmilov i braæa njihova prema njima da hvale i slave Boga po zapovijesti Davida èovjeka Božijega, red prema redu; NEH 12:25 Matanija i Vakvukija, Ovadija, Mesulam, Talmon, Akuv, bijahu vratari koji èuvahu stražu kod riznica na vratima. NEH 12:26 Ti bijahu za vremena Joakima sina Isusa sina Josedekova i za vremena Nemije kneza i sveštenika Jezdre književnika. NEH 12:27 A kad se osveæivaše zid Jerusalimski, tražiše Levite po svijem mjestima njihovijem da ih dovedu u Jerusalim da se svrši posveæenje s veseljem, hvalom i pjesmama uz kimvale, psaltire i gusle. NEH 12:28 I skupiše se sinovi pjevaèki i iz ravnica oko Jerusalima i iz sela Netofatskih, NEH 12:29 I iz Vet-Gilgala i iz polja Gevskih i Azmavetskih, jer pjevaèi bijahu naselili sela oko Jerusalima. NEH 12:30 I oèistiše se sveštenici i Leviti, i oèistiše narod i vrata i zid. NEH 12:31 Iza toga zapovjedih knezovima Judejskim da izaðu na zid, i postavih dva velika zbora pjevaèka, i jedan od njih iðaše nadesno s gornje strane zida k vratima gnojnijem. NEH 12:32 A za njima iðaše Osaja i polovina knezova Judinijeh, NEH 12:33 I Azarija, Jezdra i Mesulam, NEH 12:34 Juda i Venijamin i Semaja i Jeremija, NEH 12:35 I od sinova sveštenièkih s trubama Zaharija sin Jonatana, sina Semaje, sina Matanije, sina Zahura, sina Asafova, NEH 12:36 I braæa njegova Semaja i Azareilo, Milalaj, Gilalaj, Maj, Natanilo i Juda i Ananije sa spravama muzièkim Davida èovjeka Božijega, a Jezdra književnik pred njima; NEH 12:37 Potom k vratima kod studenca, koja bijahu prema njima, iðahu uz basamake grada Davidova kuda se ide na zid, iznad doma Davidova pa do vrata vodenijeh k istoku. NEH 12:38 A drugi zbor pjevaèki iðaše prema onima, i ja za njim, i polovica naroda po zidu iznad kule peæske do širokoga zida, NEH 12:39 I iznad vrata Jefremovijeh k vratima starijem i k vratima ribljim i ka kuli Ananeilovoj i kuli Meji, pa do vrata ovèijih; i stadoše kod vrata tamnièkih. NEH 12:40 Potom stadoše oba zbora pjevaèka u domu Božijem, i ja i polovica glavara sa mnom, NEH 12:41 I sveštenici Elijakim, Masija, Minijamin, Mihaja, Elioinaj, Zaharija, Ananija s trubama, NEH 12:42 I Masija i Semaja i Eleazar i Ozije i Joanan i Malhija i Elam i Eser. I pjevaèi pjevahu glasno s Jezrajom naèelnikom svojim. NEH 12:43 I prinesoše velike žrtve taj dan, i veseliše se; jer ih Bog razveseli veseljem velikim; i žene i djeca veseliše se, i veselje Jerusalimsko èujaše se daleko. NEH 12:44 I postavljeni biše taj dan ljudi nad klijetima u kojima se ostavljahu prinosi, prvine i desetak, da sabiraju u njih s njiva gradskih zakonite dijelove za sveštenike i za Levite, jer se Juda radovaše sveštenicima i Levitima što stajahu na poslu, NEH 12:45 I izvršivahu što im je Bog njihov zapovjedio da izvršuju i što trebaše izvršivati za oèišæenje, kao i pjevaèi i vratari po zapovijesti Davida i Solomuna sina njegova. NEH 12:46 Jer otprije, za vremena Davidova i Asafova biše postavljeni glavari pjevaèki i pjesme u hvalu i slavu Bogu. NEH 12:47 I zato sav Izrailj za vremena Zorovaveljeva i za vremena Nemijina davaše dijelove pjevaèima i vratarima, svakidašnji obrok, i Levitima što bješe njima posveæeno, a Leviti sinovima Aronovijem što njima bješe posveæeno. NEH 13:1 U to vrijeme èita se knjiga Mojsijeva narodu, i u njoj se naðe napisano da ne ulazi Amonac ni Moavac u sabor Božji dovijeka; NEH 13:2 Jer ne sretoše sinova Izrailjevijeh s hljebom i vodom, nego najmiše na njih Valama da ih prokune, ali Bog naš obrati onu kletvu u blagoslov. NEH 13:3 A kad èuše taj zakon, odluèiše od Izrailja sve tuðince. NEH 13:4 A prije toga Elijasiv sveštenik, koji bješe nad klijetima doma Boga našega, oprijatelji se s Tovijom, NEH 13:5 I naèini mu veliku klijet, gdje se prije ostavljahu dari i kad i sudovi i desetak od žita, vina i ulja, odreðeni Levitima i pjevaèima i vratarima, i prinosi za sveštenike. NEH 13:6 A kad to sve bivaše, ne bjeh u Jerusalimu, jer trideset druge godine Artakserksa cara Vavilonskoga vratih se k caru, i poslije nekoliko godina izmolih se opet u cara. NEH 13:7 I kad doðoh u Jerusalim, vidjeh zlo što uèini Elijasiv radi Tovije naèinivši mu klijet u trijemu doma Božijega. NEH 13:8 I bi mi vrlo mrsko, te izbacih sve pokuæstvo Tovijino napolje iz klijeti. NEH 13:9 I zapovjedih, te oèistiše klijeti; i unesoh u njih opet posuðe doma Božijega, dare i kad. NEH 13:10 Potom doznah da se Levitima nijesu davali dijelovi, te su se razbjegli svaki na svoju njivu i Leviti i pjevaèi, koji raðahu posao. NEH 13:11 I ukorih starješine i rekoh: zašto je ostavljen dom Božji? I sabrah ih opet i postavih na njihovo mjesto. NEH 13:12 I svi Judejci donosiše desetke od žita i vina i ulja u spreme. NEH 13:13 I postavih nastojnike nad spremama, Selemiju sveštenika i Sadoka književnika, i izmeðu Levita Fedaju, i uz njih Anana sina Zahura sina Matanijina, jer se za vjerne držahu; i bijaše im posao dijeliti braæi svojoj. NEH 13:14 Pomeni me, Bože moj, za to, i nemoj izbrisati dobara mojih koja uèinih domu Boga svojega i službi njegovoj. NEH 13:15 U to vrijeme vidjeh u Judeji gdje gaze u kacama u subotu i nose snopove natovarivši na magarce, i vino, grožðe i smokve i svakojake tovare, i nose u Jerusalim u subotu, i prekorih ih onaj dan kad prodavahu žitak. NEH 13:16 I Tirci koji življahu u Jerusalimu donošahu ribu i svakojaki trg i prodavahu u subotu sinovima Judinijem u Jerusalimu. NEH 13:17 Zato prekorih glavare Judejske i rekoh im: kako je to zlo što èinite te skvrnite subotu? NEH 13:18 Nijesu li tako èinili oci vaši, te Bog naš pusti na nas i na ovaj grad sve ovo zlo? I vi još umnožavate gnjev na Izrailja skvrneæi subotu. NEH 13:19 I kad doðe sjen na vrata Jerusalimska uoèi subote, zapovjedih te zatvoriše vrata, i zapovjedih da ih ne otvoraju do poslije subote; i postavih nekoliko svojih momaka na vratima da se ne unosi nikakav tovar u subotu. NEH 13:20 I prenoæiše trgovci i koji prodavahu svakojaki trg iza Jerusalima jednom i drugom. NEH 13:21 I opomenuh ih i rekoh im: zašto noæujete oko zida? Ako još jednom to uèinite, uložiæu na vas. Od tada ne dolaziše u subotu. NEH 13:22 A Levitima zapovjedih da se oèiste i da doðu i èuvaju vrata da bude svet dan subotni. I za ovo pomeni me, Bože moj, i oprosti mi po velikoj milosti svojoj. NEH 13:23 Još vidjeh u to vrijeme Judejce koji se bijahu oženili Azoæankama, Amonkama i Moavkama. NEH 13:24 I sinovi njihovi govorahu pola Azotski, i ne umijahu govoriti Judejski nego jezikom i jednoga i drugoga naroda. NEH 13:25 Zato ih karah i psovah, i neke izmeðu njih bih i èupah, i zakleh ih Bogom da ne daju kæeri svojih sinovima njihovijem niti da uzimaju kæeri njihovijeh za sinove svoje ili za sebe. NEH 13:26 Nije li tijem zgriješio Solomun car Izrailjev, ako i ne bješe u mnogim narodima cara njemu ravna i mio bješe Bogu svojemu i Bog ga bješe postavio carem nad svijem Izrailjem? pa opet ga navratiše na grijeh žene tuðinke. NEH 13:27 A vama li æemo dopustiti da èinite to sve veliko zlo i griješite Bogu našemu uzimajuæi žene tuðinke? NEH 13:28 I od sinova Jojade sina Elijasiva poglavara sveštenièkoga jedan bješe zet Sanavalatu Oronjaninu, kojega otjerah od sebe. NEH 13:29 Pomeni ih, Bože moj, što oskvrniše sveštenstvo i zavjet sveštenièki i Levitski. NEH 13:30 I tako ih oèistih od svijeh tuðinaca, i opet postavih redove sveštenièke i Levitske, svakoga na posao njegov, NEH 13:31 I da se donose drva za žrtve na rokove, i prvine. Pomeni me, Bože moj, na dobro. EST 1:1 U vrijeme Asvirovo, a taj Asvir carovaše od Indije do Etiopije u sto i dvadeset i sedam zemalja, EST 1:2 U to vrijeme, kad sjeðaše car Asvir na prijestolu carstva svojega u Susanu carskom gradu, EST 1:3 Treæe godine carovanja svojega uèini gozbu svijem knezovima svojim i slugama svojim, te bijaše kod njega sila Persijska i Midska, vlastelji i upravitelji zemaljski; EST 1:4 I on pokazivaše bogatstvo i slavu carstva svojega i diku i krasotu velièine svoje mnogo dana, sto i osamdeset dana. EST 1:5 I poslije tih dana uèini car svemu narodu što ga bijaše u Susanu carskom gradu od maloga do velikoga gozbu za sedam dana u trijemu u vrtu od carskoga dvora. EST 1:6 Zavjesi bijeli, zeleni i ljubièasti bijahu obješeni vrvcama bijelijem, lanenijem i skerletnijem o bioèuzima srebrnijem na stupovima mramornijem; odri bijahu zlatni i srebrni po podu od zelenoga, bijeloga, žutoga i crvenoga mramora. EST 1:7 A piæe davahu u sudovima zlatnijem, i to u sudovima drugim i drugim, a vina carskoga bješe izobila, kako može biti u cara. EST 1:8 I piæem niko ne navaljivaše po naredbi, jer car bješe zapovjedio svijem pristavima doma svojega da èine kako ko hoæe. EST 1:9 I carica Astina uèini gozbu ženama u carskom dvoru cara Asvira. EST 1:10 Sedmi dan kad se car razveseli od vina reèe Meumanu, Visati, Arvoni, Vikti, Avakti, Zetaru i Harkasu, sedmorici dvorana koji dvorahu pred carem Asvirom, EST 1:11 Da dovedu caricu Astinu pred cara pod carskim vijencem, da pokaže narodima i knezovima ljepotu njezinu, jer bijaše lijepa. EST 1:12 Ali carica Astina ne htje doæi na rijeè carevu, koju joj poruèi po dvoranima; zato se car vrlo razgnjevi i gnjev se njegov raspali u njemu. EST 1:13 I reèe car mudarcima koji razumijevahu vremena jer tako car iznošaše stvari pred sve koji razumijevahu zakon i pravdu, EST 1:14 A najbliži do njega bijahu Karsena, Setar, Admata, Tarsis, Meres, Marsena i Memukan, sedam knezova Persijskih i Midskih, koji gledahu lice carevo i sjeðahu na prvijem mjestima u carstvu): EST 1:15 Što treba po zakonu èiniti s caricom Astinom što nije uèinila što je zapovjedio car Asvir preko dvorana? EST 1:16 Tada reèe Memukan pred carem i knezovima: nije samo caru skrivila carica Astina nego i svijem knezovima i svijem narodima po svijem zemljama cara Asvira. EST 1:17 Jer æe se djelo carièino raziæi meðu sve žene, pa æe prezirati muževe svoje govoreæi: car Asvir zapovjedi da dovedu preda nj caricu Astinu, a ona ne doðe. EST 1:18 I od danas æe kneginje Persijske i Midske koje èuju šta je uèinila carica tako govoriti svijem knezovima carevijem; te æe biti mnogo prkosa i svaðe. EST 1:19 Ako je ugodno caru, da izide carska zapovijest od njega i da se upiše meðu zakone Persijske i Midske da je nepromjenito, da Astina ne izlazi više pred cara Asvira i da æe car dati njezino carstvo drugoj boljoj od nje. EST 1:20 I kad se zapovijest careva koju uèini èuje po carstvu njegovu svemu kolikome, sve æe žene poštovati svoje muževe od velikoga do maloga. EST 1:21 I ovo bi po volji caru i knezovima, i uèini car kako reèe Memukan. EST 1:22 I razasla knjige po svijem zemljama carskim, u svaku zemlju njezinijem pismom i svakomu narodu njegovijem jezikom, da bi svaki muž bio gospodar u svojoj kuæi; i bi proglašeno jezikom svakoga naroda. EST 2:1 Poslije toga, kad se utiša gnjev cara Asvira, on se opomenu Astine i što je uèinila i što je nareðeno za nju. EST 2:2 I rekoše momci carevi, sluge njegove: da potraže caru mladijeh djevojaka lijepijeh; EST 2:3 I neka odredi car pristave po svijem zemljama carstva svojega da skupe sve djevojke mlade i lijepe u Susan grad carski u ženski dvor pod ruku Igaja dvoranina careva, èuvara ženskoga, i neka im se daju potrebe za ljepotu. EST 2:4 Pa koja djevojka bude po volji caru, neka bude carica na Astinino mjesto. I to bi po volji caru, i uèini tako. EST 2:5 Bijaše u Susanu carskom gradu Judejac po imenu Mardohej, sin Jaira sina Simeja sina Kisova, od plemena Venijaminova, EST 2:6 Koji bi odveden u ropstvo iz Jerusalima s robljem koje bi odvedeno u ropstvo s Jehonijom carem Judinijem, kojega zarobi Navuhodonosor car Vavilonski. EST 2:7 On odgajaše Adasu, a to je Jestira, kæi strica njegova, jer ne imaše oca ni matere; a djevojka bijaše lijepa stasa i krasna lica, i po smrti oca joj i matere uze je Mardohej za kæer. EST 2:8 I kad se razglasi rijeè careva i zapovijest, i mnogo se djevojaka skupi u Susan grad carski pod ruku Igajevu, bi i Jestira dovedena u dvor carev pod ruku Igaja èuvara ženskoga. EST 2:9 I djevojka mu omilje i naðe milost u njega, te joj odmah dade potrebe za ljepotu i dio njezin, i sedam pristalijeh djevojaka iz carskoga doma, i namjesti je s njezinijem djevojkama na najljepše mjesto u ženskom domu. EST 2:10 Jestira ne kaza naroda svojega ni roda svojega, jer joj Mardohej bješe zabranio da ne kazuje. EST 2:11 A Mardohej hodaše svaki dan ispred trijema od ženskoga doma da bi doznao kako je Jestira i što æe biti od nje. EST 2:12 A kad bi došao red na koju djevojku da uðe k caru Asviru, pošto bi joj se èinilo po ženskom zakonu dvanaest mjeseca jer toliko vremena trebaše da se uljepšavaju, šest mjeseca uljem od smirne a šest mjeseca mirisima i drugim stvarima za ljepotu žensku EST 2:13 Tada bi djevojka išla k caru, i što bi god rekla dalo bi joj se da s tijem ide iz ženske kuæe u dom carev. EST 2:14 Uveèe bi ušla, a ujutru bi se vratila u drugu kuæu žensku pod ruku Sazgaza dvoranina careva, èuvara inoèkoga; više ne bi išla k caru, veæ ako bi je htio car, te bi bila pozvana po imenu. EST 2:15 I tako kad doðe red na Jestiru kæer Avihaila strica Mardohejeva, koju bješe uzeo za kæer, da uðe k caru, ona ne zaiska ništa nego što reèe Igaj dvoranin carev, èuvar ženski; i Jestira nalažaše milost u svakoga ko je viðaše. EST 2:16 Tako bi Jestira odvedena k caru Asviru u carski dvor njegov desetoga mjeseca, koje je mjesec Tevet, sedme godine carovanja njegova. EST 2:17 I caru omilje Jestira mimo sve druge žene, i pridobi milost i ljubav njegovu mimo sve djevojke, te joj metnu carski vijenac na glavu i uèini je caricom na mjesto Astinino. EST 2:18 I uèini car veliku gozbu svijem knezovima svojim i slugama svojim radi Jestire, i pokloni zemljama olakšice i razdade darove kako car može. EST 2:19 A kad se drugom skupljahu djevojke, Mardohej sjeðaše na vratima carevijem. EST 2:20 A Jestira ne kaza svojega roda ni naroda, kao što joj bješe zapovjedio Mardohej, i Jestira èinjaše što joj Mardohej govoraše, kao kad se odgajaše kod njega. EST 2:21 U te dane, kad Mardohej sjeðaše na vratima carevijem, rasrdiše se Vihtan i Teres dva dvoranina careva izmeðu onijeh koji stražahu na pragu, i gledahu da dignu ruke na cara Asvira. EST 2:22 A to dozna Mardohej i javi carici Jestiri, a Jestira kaza caru u ime Mardohejevo. EST 2:23 I kad se stvar izvidje i naðe, biše obješena ona obojica na drvo, i to se zapisa u knjigu dnevnika pred carem. EST 3:1 Poslije toga podiže car Asvir Amana sina Amedatina, Agageja, i uzvisi ga, i namjesti mu prijesto više svijeh knezova što bijahu kod njega. EST 3:2 I sve sluge careve što bijahu na vratima carevijem klanjahu se i padahu pred Amanom, jer tako bješe car zapovjedio za nj. Ali Mardohej ne klanjaše se niti padaše. EST 3:3 I sluge careve što bijahu na vratima carevijem govorahu Mardoheju: zašto prestupaš zapovijest carevu? EST 3:4 I pošto mu od dana na dan govoriše a on ne posluša, javiše Amanu da vide hoæe li ostati rijeèi Mardohejeve, jer im bješe kazao da je Judejac. EST 3:5 A kad vidje Aman da se Mardohej ne klanja niti pada pred njim, napuni se gnjeva Aman. EST 3:6 Ali mišljaše da nije vrijedno da digne ruku na Mardoheja samoga, jer mu kazaše kojega naroda bješe Mardohej, nego gledaše da istrijebi sve Judejce što bijahu po svemu carstvu Asvirovu, narod Mardohejev. EST 3:7 Prvoga mjeseca, a to je mjesec Nisan, godine dvanaeste carovanja Asvirova, bacaše Fur, to jest ždrijeb, pred Amanom, od dana do dana i od mjeseca do mjeseca, do dvanaestoga mjeseca, a to je mjesec Adar. EST 3:8 I Aman reèe caru Asviru: ima narod rasijan i rasut po narodima po svijem zemljama carstva tvojega, kojega su zakoni drukèiji od zakona svijeh naroda, i ne izvršuje zakona carevijeh, pa nije probitaèno caru da ih ostavi. EST 3:9 Ako je caru ugodno, da se piše da se istrijebe; i ja æu izmjeriti deset tisuæa talanata srebra u ruke pristavima da donesu u carevu riznicu. EST 3:10 Tada car snimi prsten s ruke svoje i dade ga Amanu sinu Amedatinu Agageju neprijatelju Judejskom. EST 3:11 I reèe Amanu: to srebro neka tebi, a od naroda èini što ti je drago. EST 3:12 Zato dozvaše pisare careve prvoga mjeseca trinaestoga dana, i napisa se sve kako zapovjedi Aman, namjesnicima carevijem i vojvodama u svakoj zemlji i knezovima svakoga naroda, svakoj zemlji pismom njezinijem i svakomu narodu jezikom njegovijem, u ime cara Asvira napisa se i prstenom carevijem zapeèati se. EST 3:13 I razaslaše se knjige po glasnicima u sve zemlje careve da potru, pobiju i istrijebe sve Judejce, staro i mlado, djecu i žene u jedan dan, trinaestoga dana dvanaestoga mjeseca, koje je mjesec Adar, i da razgrabe imanje njihovo. EST 3:14 U knjigama se govoraše da se oglasi zapovijest po svijem zemljama i da se objavi svijem narodima da budu gotovi za onaj dan. EST 3:15 Glasnici otidoše brzo po zapovijesti carevoj, i zapovijest bi oglašena u Susanu carskom gradu. A car i Aman sjeðahu i pijahu, a grad se Susan smete. EST 4:1 A Mardohej doznav sve šta bi, razdrije haljine svoje i obuèe se u kostrijet i posu se pepelom i poðe po gradu vièuæi iza glasa gorko. EST 4:2 I doðe do pred vrata careva, jer ne bješe slobodno uæi na vrata careva u kostrijeti. EST 4:3 I u svijem zemljama, u koje god mjesto doðe rijeè careva i zapovijest njegova, bi velika žalost meðu Jevrejima i post i plaè i jauk, i mnogi u kostrijeti i pepelu ležahu. EST 4:4 I doðoše djevojke Jestirine i dvorani njezini, i javiše joj: i carica se ožalosti veoma, i posla haljine da preobuku Mardoheja i da skinu s njega kostrijet; ali on ne primi. EST 4:5 Tada dozva Jestira Ataha dvoranina careva, kojega joj bješe dao da joj služi, i zapovjedi mu za Mardoheja da razbere šta mu je i zašto. EST 4:6 I otide Atah k Mardoheju na ulicu gradsku koja bijaše pred vratima carevijem. EST 4:7 I Mardohej mu kaza sve što mu se dogodilo i za srebro što je obrekao Aman dati u carevu riznicu za Judejce da ih istrijebi; EST 4:8 I prijepis od zapovijesti koja bi proglašena u Susanu da se istrijebe, dade mu da je pokaže Jestiri i javi, i da joj naruèi da otide k caru i da ga umilostivi i da ga moli za svoj narod. EST 4:9 I vrativši se Atah kaza Jestiri rijeèi Mardohejeve. EST 4:10 A Jestira reèe Atahu i zapovjedi mu da kaže Mardoheju: EST 4:11 Znaju sve sluge careve i narod po zemljama carevijem da ko bi god, èovjek ili žena, ušao k caru unutra u dvor ne buduæi pozvan, jedan je zakon za nj, da se pogubi, osim kome bi car pružio zlatnu palicu, taj ostaje živ; a ja nijesam zvana da uðem k caru, ovo je trideset dana. EST 4:12 I kazane biše Mardoheju rijeèi Jestirine. EST 4:13 A Mardohej opet poruèi Jestiri: nemoj misliti da æeš se mimo sve Judejce izbaviti u domu carevu. EST 4:14 Jer ako ti uzmuèiš sada, doæi æe pomoæ i izbavljenje Judejcima s druge strane, a ti i dom oca tvojega poginuæete; i ko zna nijesi li za ovako vrijeme došla do carstva. EST 4:15 Tada reèe Jestira da odgovore Mardoheju: EST 4:16 Idi, skupi sve Judejce što se nalaze u Susanu, i postite za me, i ne jedite ni pijte za tri dana ni danju ni noæu; i ja æu sa svojim djevojkama postiti takoðer, pa æu onda otiæi k caru, ako i nije po zakonu, i ako poginem, neka poginem. EST 4:17 Tada otide Mardohej i uèini sve kako mu zapovjedi Jestira. EST 5:1 A treæi dan obuèe se Jestira u carsko odijelo, i stade u trijemu unutrašnjega dvora carskoga prema stanu carevu; a car sjeðaše na carskom prijestolu svom u dvoru carskom prema vratima od dvora. EST 5:2 I kad car ugleda caricu Jestiru gdje stoji u trijemu, ona naðe milost pred njim, te car pruži prema Jestiri zlatnu palicu koja mu bješe u ruci, i Jestira pristupi i dotaèe se kraja od palice. EST 5:3 I reèe joj car: što ti je, carice Jestiro? i šta želiš? ako je i do polovine carstva, daæe ti se. EST 5:4 A Jestira reèe: ako je ugodno caru, neka doðe car s Amanom danas na objed koji sam mu zgotovila. EST 5:5 A car reèe: zovite brže Amana da uèini što reèe Jestira. I doðe car s Amanom na objed koji zgotovi Jestira. EST 5:6 Potom car napiv se vina reèe Jestiri: šta želiš? daæe ti se; i šta moliš? ako je i do polovine carstva, biæe. EST 5:7 A Jestira odgovarajuæi reèe: želim i molim: EST 5:8 Ako sam našla milost pred carem, i ako je ugodno caru da mi da što želim i uèini što molim, neka opet doðe car s Amanom na objed koji æu im zgotoviti, i sjutra æu uèiniti po rijeèi carevoj. EST 5:9 I tako otide Aman onaj dan veseo i dobre volje. Ali kad vidje Aman Mardoheja na vratima carevijem a on ne usta niti se maèe pred njim, napuni se Aman gnjeva na Mardoheja. EST 5:10 Ali se uzdrža Aman dokle doðe kuæi svojoj; potom posla i sazva prijatelje svoje i Seresu ženu svoju. EST 5:11 I pripovjedi im Aman o slavi bogatstva svojega i o mnoštvu sinova svojih i o svemu èim ga je podigao car i kako ga je uzvisio svrh knezova i sluga carskih. EST 5:12 I doda Aman: pa i carica Jestira nikoga osim mene ne pozva s carem na objed, koji bješe zgotovila, pa i sjutra sam pozvan k njoj s carem. EST 5:13 Ali sve to nije mi ni na što dokle god gledam onoga Mardoheja Judejca gdje sjedi na vratima carevijem. EST 5:14 Tada mu reèe Seresa žena njegova i svi prijatelji njegovi: neka naèine vješala visoka pedeset lakata, i ujutru reci caru da se na njima objesi Mardohej, pa idi s carem veseo na objed. I to bi po volji Amanu i pripravi vješala. EST 6:1 Onu noæ ne mogaše car spavati, i zapovjedi te mu donesoše knjigu od znamenitijeh dogaðaja, dnevnike, te je èitaše caru. EST 6:2 I naðe se zapisano kako je Mardohej prokazao za Vihtana i Teresa, dva dvoranina, koji èuvahu stražu na pragu, da gledaju da dignu ruke na cara Asvira. EST 6:3 Tada reèe car: kaka je èast i kako je dobro uèinjeno Mardoheju za to? A momci carevi, sluge njegove, rekoše: nije mu uèinjeno ništa. EST 6:4 A car reèe: ko je u trijemu? A Aman bješe došao u spoljašnji trijem dvora careva da kaže caru da se objesi Mardohej na vješala koja mu je pripravio. EST 6:5 A momci carevi rekoše mu: gle, Aman stoji u trijemu. A car reèe: neka doðe. EST 6:6 I Aman doðe, a car mu reèe: šta treba uèiniti èovjeku kojega car hoæe da proslavi? A Aman reèe u sebi: koga bi car htio proslaviti ako ne mene? EST 6:7 I reèe Aman caru: koga car hoæe da proslavi, EST 6:8 Treba donijeti carsko odijelo koje car nosi, i dovesti konja na kom car jaše, i metnuti mu na glavu vijenac carski; EST 6:9 I odijelo i konja treba dati kome izmeðu najveæih knezova carevijeh da obuku èovjeka onoga kojega car hoæe da proslavi, pa da ga provedu na konju po ulicama gradskim i vièu pred njim: ovako biva èovjeku koga car hoæe da proslavi. EST 6:10 Tada reèe car Amanu: brže uzmi odijelo i konja kao što reèe, i uèini tako Mardoheju, Judejcu koji sjedi na vratima carevijem; nemoj izostaviti ništa što si rekao. EST 6:11 I uze Aman odijelo i konja, i obuèe Mardoheja i provede ga na konju po ulicama gradskim vièuæi pred njim: ovako biva èovjeku koga car hoæe da proslavi. EST 6:12 Potom se vrati Mardohej na vrata careva, a Aman brže otide kuæi svojoj žalostan i pokrivene glave. EST 6:13 I pripovjedi Aman Seresi ženi svojoj i svijem prijateljima svojim sve što mu se dogodi. Tada mu rekoše mudarci njegovi i Seresa žena njegova: kad je od Judejskoga sjemena Mardohej pred kojim si poèeo padati, neæeš mu odoljeti, nego æeš pasti pred njim. EST 6:14 I dok oni još govorahu s njim, doðoše dvorani carevi i brže odvedoše Amana na objed koji zgotovi Jestira. EST 7:1 I tako doðe car i Aman na objed carici Jestiri. EST 7:2 I reèe car Jestiri opet drugi dan napivši se vina: šta želiš, carice Jestiro? daæe ti se; i šta moliš? ako je i do polovine carstva, biæe. EST 7:3 Tada odgovori carica Jestira i reèe: ako sam našla milost pred tobom, care, i ako je caru ugodno, neka mi se pokloni život moj na moju želju i narod moj na moju molbu. EST 7:4 Jer smo prodani ja i moj narod da nas potru, pobiju i istrijebe. Da smo prodani da budemo sluge i sluškinje, muèala bih, premda neprijatelj ne bi mogao naknaditi štete caru. EST 7:5 A car Asvir progovori i reèe carici Jestiri: ko je taj? i gdje je taj koji se usudio tako èiniti? EST 7:6 A Jestira reèe: protivnik i neprijatelj ovaj je zlikovac Aman. A Aman se uplaši od cara i od carice. EST 7:7 Tada car gnjevan usta od vina i otide u vrt kod dvora, a Aman osta da moli za život svoj caricu Jestiru, jer vidje da je car naumio zlo po nj. EST 7:8 Potom se car vrati iz vrta dvorskoga u kuæu gdje bješe pio vino; a Aman bješe pao na odar gdje sjeðaše Jestira. I car reèe: eda li æe i caricu osramotiti kod mene u kuæi? Èim ta rijeè izide iz usta carevijeh, pokriše lice Amanu. EST 7:9 I Arvona, jedan od dvorana carevijeh, reèe: evo i vješala što je naèinio Aman za Mardoheja koji je govorio dobro po cara stoje kod kuæe Amanove, visoka pedeset lakata. I reèe car: objesite ga na njih. EST 7:10 I tako objesiše Amana na vješala koja bješe pripravio Mardoheju. I gnjev carev utiša se. EST 8:1 Istoga dana dade car Asvir carici Jestiri kuæu Amana neprijatelja Judejskoga. A Mardohej izide pred cara, jer Jestira kaza šta joj je on; EST 8:2 I car snimiv prsten svoj, koji bješe uzeo od Amana, dade ga Mardoheju; a Jestira postavi Mardoheja nad kuæom Amanovom. EST 8:3 Potom Jestira opet govori caru i padnuvši pred noge njegove i plaèuæi moljaše ga da ukloni zloæu Amana Agageja i misao njegovu koju bješe smislio na Judejce. EST 8:4 Tada car pruži zlatnu palicu prema Jestiri, i Jestira usta i stade pred carem, EST 8:5 I reèe: ako je ugodno caru i ako sam našla milost pred njim, i ako je pravo pred carem i ako sam mu mila, neka se piše da se poreku knjige u kojima je misao Amana sina Amedatina, Agageja, koje je raspisao da se istrijebe Judejci što su po svijem zemljama carevijem. EST 8:6 Jer kako bih mogla gledati zlo koje bi zadesilo moj narod? i kako bih mogla gledati da se potre rod moj? EST 8:7 A car Asvir reèe carici Jestiri i Mardoheju Judejcu: eto, dao sam kuæu Amanovu Jestiri a njega su objesili na vješala zato što šæaše dignuti ruku svoju na Judejce. EST 8:8 Vi dakle pišite za Judejce kako vam je drago u ime carevo i zapeèatite prstenom carevijem; jer što se piše u ime carevo i zapeèati prstenom carevijem ne može se poreæi. EST 8:9 I dozvaše pisare careve u isto vrijeme, treæega mjeseca, koje je mjesec Sivan, dvadeset treæega dana, i pisa se sve, kako zapovjedi Mardohej, Judejcima i namjesnicima i knezovima i upraviteljima po zemljama, od Indije do Etiopije, sto i dvadeset i sedam zemalja, u svaku zemlju njezinijem pismom i svakom narodu njegovijem jezikom, i Judejcima njihovijem pismom i njihovijem jezikom. EST 8:10 A napisa u ime cara Asvira i zapeèati prstenom carevijem, i razasla knjige po glasnicima koji jahahu na brzijem konjma i na mladijem mazgama: EST 8:11 Da je car dopustio Judejcima što su u kome god gradu da se skupe i brane život svoj, da potru i pobiju i istrijebe svaku vojsku kojega mu drago naroda i zemlje, koji bi udarili na njih, i djecu njihovu i žene njihove, a imanje njihovo da razgrabe. EST 8:12 U isti dan po svijem zemljama cara Asvira, trinaestoga dana mjeseca dvanaestoga, koje je mjesec Adar. EST 8:13 U knjigama se govoraše da se oglasi zapovijest po svijem zemljama i da se objavi svijem narodima da Judejci budu gotovi za onaj dan da se osvete svojim neprijateljima. EST 8:14 Glasnici koji jahahu na brzijem konjma i mazgama otidoše brzo i hitno po zapovijesti carevoj; i zapovijest bi oglašena u Susanu carskom gradu. EST 8:15 A Mardohej otide od cara u carskom odijelu ljubièastom i bijelom i pod zlatnijem vijencem velikim i u plaštu od tankoga platna i skerleta, i grad Susan radovaše se i veseljaše se. EST 8:16 Judejcima doðe svjetlost i veselje i radost i slava. EST 8:17 I u svakoj zemlji i u svakom gradu, gdje god doðe zapovijest careva i naredba njegova, bješe radost i veselje meðu Judejcima, gozba i blagi dani, i mnogi iz naroda zemaljskih postajahu Judejci, jer ih popade strah od Jevreja. EST 9:1 I tako dvanaestoga mjeseca, a to je mjesec Adar, trinaestoga dana, kad doðe da se izvrši rijeè careva i zapovijest njegova, istoga dana kad se neprijatelji Judejski nadahu da æe obladati njima, preokrenu se, te Judejci obladaše svojim nenavidnicima. EST 9:2 Skupiše se Judejci u svojim gradovima po svijem zemljama cara Asvira da dignu ruke na one koji im tražahu zlo; i niko ne mogaše stajati pred njima; jer strah od njih popade sve narode. EST 9:3 I svi knezovi zemaljski, namjesnici i upravitelji i koji opravljahu poslove careve, podupirahu Judejce, jer ih popade strah od Mardoheja. EST 9:4 Jer velik bijaše Mardohej u domu carevu, i slava njegova prolažaše sve zemlje, jer taj èovjek Mardohej bivaše sve veæi. EST 9:5 I tako pobiše Judejci sve neprijatelje svoje maèem i potrše i istrijebiše, i uèiniše što htješe od nenavidnika svojih. EST 9:6 I u Susanu carskom gradu ubiše Judejci i istrijebiše pet stotina ljudi. EST 9:7 I Farsandatu i Dalfona i Aspatu, EST 9:8 I Poratu i Adaliju i Aridatu, EST 9:9 I Farmastu i Arisaja i Aridaja i Vajezatu, EST 9:10 Deset sinova Amana sina Amedatina neprijatelja Judejskoga pobiše, ali na plijen ne digoše ruke svoje. EST 9:11 U onaj dan kad javiše caru broj pobijenijeh u Susanu carskom gradu, EST 9:12 Reèe car Jestiri carici: u Susanu carskom gradu pobiše i potrše Judejci pet stotina ljudi i deset sinova Amanovijeh, a šta su uèinili po ostalijem zemljama carevijem? Šta želiš? daæe ti se; i šta još moliš? biæe. EST 9:13 A Jestira reèe: ako je ugodno caru, da se dopusti Judejcima u Susanu i sjutra da uèine po današnjoj naredbi i deset sinova Amanovijeh da objese na vješala. EST 9:14 I zapovjedi car da bude tako. I oglašena bi zapovijest u Susanu, i objesiše deset sinova Amanovijeh. EST 9:15 I Judejci koji bijahu u Susanu skupivši se i èetrnaestoga dana mjeseca Adara pobiše u Susanu tri stotine ljudi, ali na plijen ne digoše ruke svoje. EST 9:16 A ostali Judejci koji bijahu po zemljama carevijem skupiše se da brane život svoj i da se smire od neprijatelja svojih; i pobiše sedamdeset i pet tisuæa nenavidnika svojih; ali na plijen ne digoše ruke svoje. EST 9:17 To bi trinaestoga dana mjeseca Adara; a èetrnaestoga poèinuše, i praznovaše taj dan gosteæi se i veseleæi se. EST 9:18 A Judejci koji bijahu u Susanu skupiše se trinaestoga i èetrnaestoga dana istoga mjeseca, a poèinuše petnaestoga, i praznovaše taj dan gosteæi se i veseleæi se. EST 9:19 Zato Judejci seljani, koji žive po mjestima neograðenijem, praznuju èetrnaesti dan mjeseca Adara veseleæi se i gosteæi se i blagujuæi, i šaljuæi dijelove jedan drugom. EST 9:20 Jer Mardohej napisa ovo, i razasla knjige svijem Judejcima koji bijahu po svijem zemljama cara Asvira, blizu i daleko, EST 9:21 Nareðujuæi im da praznuju dan èetrnaesti mjeseca Adara i petnaesti dan istoga mjeseca svake godine; EST 9:22 Prema danima u koje se smiriše Judejci od neprijatelja svojih i prema mjesecu kad im se pretvori žalost u radost i tuga u veselje, da te dane praznuju gosteæi se i veseleæi se i šaljuæi dijelove jedan drugom, i siromasima darove. EST 9:23 I primiše svi Judejci da èine što su poèeli i što im pisa Mardohej. EST 9:24 Jer Aman sin Amedatin Agagej neprijatelj svijeh Judejaca namisli za Judejce da ih istrijebi, i baci Fur, to jest ždrijeb, da ih potre i istrijebi. EST 9:25 Ali kad Jestira izide pred cara, on zapovjedi knjigom, te se zla misao njegova koju smisli na Judejce obrati na njegovu glavu, i objesiše njega i sinove njegove na vješala. EST 9:26 Zato prozvaše te dane Furim od imena Fur; i radi svijeh rijeèi te knjige i radi onoga što vidješe, tako i radi onoga što im se dogodi, EST 9:27 Postaviše Judejci i primiše na se i na sjeme svoje i na sve koji se udruže s njima da je nepromjenito da slave ta dva dana kao što je napisano za njih i na vrijeme koje je za njih odreðeno, svake godine, EST 9:28 I da se ti dani spominju i slave u svakom naraštaju, u svakoj porodici, u svakoj zemlji i u svakom gradu; i ti dani Furim da ne prestanu meðu Judejcima i spomen njihov da ne pogine u sjemenu njihovu. EST 9:29 I pisa carica Jestira kæi Avihailova i Mardohej Judejac svakom tvrðom potvrðujuæi knjigu za Furim drugi put. EST 9:30 I Mardohej razasla knjigu svijem Judejcima u sto i dvadeset i sedam zemalja cara Asvira s rijeèima ljubaznijem i istinijem, EST 9:31 Da tvrdo drže dane Furim na vrijeme kao što im je postavio Mardohej Judejac i carica Jestira i kao što sami postaviše sebi i sjemenu svojemu za spomen postu njihovu i vikanju njihovu. EST 9:32 Tako zapovijest Jestirina potvrdi uredbu za Furim, i bi zapisano u knjigu. EST 10:1 Potom car Asvir udari danak na zemlju i na ostrva morska. EST 10:2 A sva djela vlasti njegove i sile, i pripovijest o velièini Mardohejevoj kako ga je car uèinio velikim, to je napisano u knjizi dnevnika careva Midskih i Persijskih. EST 10:3 Jer Mardohej Judejac bješe drugi do cara Asvira i velik u Judejaca i mio mnoštvu braæe svoje starajuæi se za dobro svojemu narodu i govoreæi za sreæu svega sjemena svojega. JOB 1:1 Bijaše èovjek u zemlji Uzu po imenu Jov; i taj èovjek bijaše dobar i pravedan, i bojaše se Boga, i uklanjaše se oda zla. JOB 1:2 I rodi mu se sedam sinova i tri kæeri. JOB 1:3 I imaše stoke sedam tisuæa ovaca i tri tisuæe kamila i pet stotina jarmova volova i pet stotina magarica, i èeljadi veoma mnogo; i bijaše taj èovjek najveæi od svijeh ljudi na istoku. JOB 1:4 I sinovi njegovi sastajahu se i davahu gozbe kod kuæe, svaki svoga dana, i slahu te pozivahu tri sestre svoje da jedu i piju s njima. JOB 1:5 I kad bi se obredili gozbom, pošiljaše Jov i osveæivaše ih, i ustajuæi rano prinošaše žrtve paljenice prema broju svijeh njih; jer govoraše Jov: može biti da su se ogriješili sinovi moji i pohulili na Boga u srcu svom. Tako èinjaše Jov svaki put. JOB 1:6 A jedan dan doðoše sinovi Božji da stanu pred Gospodom, a meðu njih doðe i Sotona. JOB 1:7 I Gospod reèe Sotoni: otkuda ideš? A Sotona odgovori Gospodu i reèe: prohodih zemlju i obilazih. JOB 1:8 I reèe Gospod Sotoni: jesi li vidio slugu mojega Jova? nema onakoga èovjeka na zemlji, dobra i pravedna, koji se boji Boga i uklanja se oda zla. JOB 1:9 A Sotona odgovori Gospodu i reèe: eda li se uzalud Jov boji Boga? JOB 1:10 Nijesi li ga ti ogradio i kuæu njegovu i sve što ima svuda unaokolo? djelo ruku njegovijeh blagoslovio si, i stoka se njegova umnožila na zemlji. JOB 1:11 Ali pruži ruku svoju i dotakni se svega što ima, psovaæe te u oèi. JOB 1:12 A Gospod reèe Sotoni: evo, sve što ima neka je u tvojoj ruci; samo na njega ne diži ruke svoje. I otide Sotona od Gospoda. JOB 1:13 A jedan dan kad sinovi njegovi i kæeri njegove jeðahu i pijahu vino u kuæi brata svojega najstarijega, JOB 1:14 Doðe glasnik Jovu i reèe: volovi orahu i magarice pasijahu pokraj njih, JOB 1:15 A Saveji udariše i oteše ih, i pobiše momke oštrijem maèem; i samo ja jedan utekoh da ti javim. JOB 1:16 Dok ovaj još govoraše, doðe drugi i reèe: oganj Božji spade s neba i spali ovce i momke, i proždrije ih; i samo ja jedan utekoh da ti javim. JOB 1:17 Dokle ovaj još govoraše, doðe drugi i reèe: Haldejci u tri èete udariše na kamile i oteše ih, i pobiše momke oštrijem maèem; i samo ja jedan utekoh da ti javim. JOB 1:18 Dokle ovaj još govoraše, doðe drugi i reèe: sinovi tvoji i kæeri tvoje jeðahu i pijahu vino u kuæi brata svojega najstarijega; JOB 1:19 A to vjetar velik doðe ispreko pustinje i udari u èetiri ugla od kuæe, te pade na djecu i pogiboše; i samo ja jedan utekoh da ti javim. JOB 1:20 Tada usta Jov i razdrije plašt svoj, i ostriže glavu, i pade na zemlju i pokloni se, JOB 1:21 I reèe: go sam izašao iz utrobe matere svoje, go æu se i vratiti onamo. Gospod dade, Gospod uze, da je blagosloveno ime Gospodnje. JOB 1:22 Uza sve to ne sagriješi Jov, niti reèe bezumlja za Boga. JOB 2:1 Opet jedan dan doðoše sinovi Božji da stanu pred Gospodom, a doðe i Sotona meðu njih da stane pred Gospodom. JOB 2:2 I Gospod reèe Sotoni: otkuda ideš? A Sotona odgovori Gospodu i reèe: prohodih zemlju i obilazih. JOB 2:3 I reèe Gospod Sotoni: jesi li vidio slugu mojega Jova? nema onakoga èovjeka na zemlji, dobra i pravedna, koji se boji Boga i uklanja se oda zla, i još se drži dobrote svoje, premda si me nagovorio, te ga upropastih ni za što. JOB 2:4 A Sotona odgovori Gospodu i reèe: koža za kožu, i sve što èovjek ima daæe za dušu svoju. JOB 2:5 Nego pruži ruku svoju i dotakni se kostiju njegovijeh i mesa njegova, psovaæe te u oèi. JOB 2:6 A Gospod reèe Sotoni: evo ti ga u ruke; ali mu dušu èuvaj. JOB 2:7 I Sotona otide od Gospoda, i udari Jova zlijem prištem od pete do tjemena, JOB 2:8 Te on uze crijep pa se strugaše, i sjeðaše u pepelu. JOB 2:9 I reèe mu žena: hoæeš li se još držati dobrote svoje? blagoslovi Boga, pa umri. JOB 2:10 A on joj reèe: govoriš kao luda žena; dobro smo primali od Boga, a zla zar neæemo primati? Uza sve to ne sagriješi Jov usnama svojim. JOB 2:11 A tri prijatelja Jovova èuše za sve zlo koje ga zadesi, i doðoše svaki iz svojega mjesta, Elifas Temanac i Vildad Sušanin i Sofar Namaæanin, dogovorivši se da doðu da ga požale i potješe. JOB 2:12 I podigavši oèi svoje izdaleka ne poznaše ga; tada podigoše glas svoj i stadoše plakati i razdriješe svaki svoj plašt i posuše se prahom po glavi bacajuæi ga u nebo. JOB 2:13 I sjeðahu kod njega na zemlji sedam dana i sedam noæi, i nijedan mu ne progovori rijeèi, jer viðahu da je bol vrlo velik. JOB 3:1 Potom otvori usta svoja Jov i stade kleti dan svoj. JOB 3:2 I progovoriv Jov reèe: JOB 3:3 Ne bilo dana u koji se rodih, i noæi u kojoj rekoše: rodi se djetiæ! JOB 3:4 Bio taj dan tama, ne gledao ga Bog ozgo, i ne osvjetljavala ga svjetlost! JOB 3:5 Mrak ga zaprznio i sjen smrtni, oblak ga obastirao, bio strašan kao najgori dani! JOB 3:6 Noæ onu osvojila tama, ne radovala se meðu danima godišnjim, ne brojila se u mjesece! JOB 3:7 Gle, noæ ona bila pusta, pjevanja ne bilo u njoj! JOB 3:8 Kleli je koji kunu dane, koji su gotovi probuditi krokodila! JOB 3:9 Potamnjele zvijezde u sumraèje njezino, èekala vidjelo i ne doèekala ga, i ne vidjela zori trepavica; JOB 3:10 Što mi nije zatvorila vrata od utrobe i nije sakrila muku od mojih oèiju. JOB 3:11 Zašto ne umrijeh u utrobi? ne izdahnuh izlazeæi iz utrobe? JOB 3:12 Zašto me prihvatiše koljena? zašto sise, da sem? JOB 3:13 Jer bih sada ležao i poèivao; spavao bih, i bio bih miran, JOB 3:14 S carevima i savjetnicima zemaljskim, koji zidaše sebi pustoline, JOB 3:15 Ili s knezovima, koji imaše zlata, i kuæe svoje puniše srebra. JOB 3:16 Ili zašto ne bih kao nedonošèe sakriveno, kao dijete koje ne ugleda vidjela? JOB 3:17 Ondje bezbožnici prestaju dosaðivati, i ondje poèivaju iznemogli, JOB 3:18 I sužnji se odmaraju i ne èuju glasa nastojnikova. JOB 3:19 Mali i veliki ondje je, i rob slobodan od svoga gospodara. JOB 3:20 Zašto se daje vidjelo nevoljniku i život onima koji su tužna srca, JOB 3:21 Koji èekaju smrt a nje nema, i traže je veæma nego zakopano blago, JOB 3:22 Koji igraju od radosti i vesele se kad naðu grob? JOB 3:23 Èovjeku, kojemu je put sakriven i kojega je Bog zatvorio otsvuda? JOB 3:24 Jer prije jela mojega dolazi uzdah moj, i kao voda razljeva se jauk moj. JOB 3:25 Jer èega se bojah doðe na mene, i èega se strašah zadesi me. JOB 3:26 Ne poèivah niti imah mira niti se odmarah, i opet doðe strahota. JOB 4:1 Tada odgovori Elifas Temanac i reèe: JOB 4:2 Ako ti progovorimo, da ti neæe biti dosadno? ali ko bi se mogao uzdržati da ne govori? JOB 4:3 Gle, uèio si mnoge, i ruke iznemogle krijepio si; JOB 4:4 Rijeèi su tvoje podizale onoga koji padaše, i utvrðivao si koljena koja klecahu. JOB 4:5 A sada kad doðe na tebe, klonuo si; kad se tebe dotaèe, smeo si se. JOB 4:6 Nije li pobožnost tvoja bila uzdanje tvoje? i dobrota putova tvojih nadanje tvoje? JOB 4:7 Opomeni se, ko je prav poginuo, i gdje su pravedni istrijebljeni? JOB 4:8 Kako sam ja vidio, koji oru muku i siju nevolju, to i žanju. JOB 4:9 Od dihanja Božijega ginu, i od daha nozdara njegovijeh nestaje ih. JOB 4:10 Rika lavu, i glas ljutom lavu i zubi laviæima satiru se. JOB 4:11 Lav gine nemajuæi lova, i laviæi rasipaju se. JOB 4:12 Još doðe tajno do mene rijeè, i uho moje doèu je malo. JOB 4:13 U mislima o noænijem utvarama, kad tvrd san pada na ljude, JOB 4:14 Strah poduze me i drhat, od kojega ustreptaše sve kosti moje, JOB 4:15 I duh proðe ispred mene, i dlake na tijelu mojem nakostriješiše se. JOB 4:16 Stade, ali mu ne poznah lica; prilika bijaše pred oèima mojima, i muèeæi èuh glas: JOB 4:17 Eda li je èovjek pravedniji od Boga? eda li je èovjek èistiji od tvorca svojega? JOB 4:18 Gle, slugama svojim ne vjeruje, i u anðela svojih nalazi nedostataka; JOB 4:19 Akamoli u onijeh koji stoje u kuæama zemljanijem, kojima je temelj na prahu i satiru se brže nego moljac. JOB 4:20 Od jutra do veèera satru se, i nestane ih navijek da niko i ne opazi. JOB 4:21 Slava njihova ne prolazi li s njima? Umiru, ali ne u mudrosti. JOB 5:1 Zovi; hoæe li ti se ko odazvati? i komu æeš se izmeðu svetijeh obratiti? JOB 5:2 Doista bezumnoga ubija gnjev, i ludoga usmræuje srdnja. JOB 5:3 Ja vidjeh bezumnika gdje se ukorijenio; ali odmah prokleh stan njegov. JOB 5:4 Sinovi su njegovi daleko od spasenja i satiru se na vratima a nema ko da izbavi. JOB 5:5 Ljetinu njegovu jede gladni i ispred trnja kupi je, i lupež ždere blago njihovo. JOB 5:6 Jer muka ne izlazi iz praha niti nevolja iz zemlje nièe. JOB 5:7 Nego se èovjek raða na nevolju, kao što iskre iz ugljevlja uzlijeæu u vis. JOB 5:8 Ali ja bih Boga tražio, i pred Boga bih iznio stvar svoju, JOB 5:9 Koji èini stvari velike i neispitljive, divne, kojima nema broja; JOB 5:10 Koji spušta dažd na zemlju i šalje vodu na polja; JOB 5:11 Koji podiže ponižene, i žalosne uzvišuje k spasenju; JOB 5:12 Koji rasipa misli lukavijeh da ruke njihove ne svrše ništa; JOB 5:13 Koji hvata mudre u njihovu lukavstvu, i namjeru opakih obara; JOB 5:14 Danju nailaze na mrak, i u podne pipaju kao po noæi. JOB 5:15 On izbavlja ubogoga od maèa, od usta njihovijeh i od ruke silnoga. JOB 5:16 Tako ima nadanja siromahu, a zloæa zatiskuje usta svoja. JOB 5:17 Gle, blago èovjeku koga Bog kara; i zato ne odbacuj karanja svemoguæega. JOB 5:18 Jer on zadaje rane, i zavija; on udara, i ruke njegove iscjeljuju. JOB 5:19 Iz šest nevolja izbaviæe te; ni u sedmoj neæe te se zlo dotaæi. JOB 5:20 U gladi izbaviæe te od smrti i u ratu od maèa. JOB 5:21 Kad jezik šiba, biæeš sakriven, niti æeš se bojati pustoši kad doðe. JOB 5:22 Smijaæeš se pustoši i gladi, niti æeš se bojati zvijerja zemaljskoga. JOB 5:23 Jer æeš s kamenjem poljskim biti u vjeri, i zvijerje æe poljsko biti u miru s tobom. JOB 5:24 I vidjeæeš da je mir u šatoru tvom, kuæiæeš kuæu svoju i neæeš se prevariti. JOB 5:25 Vidjeæeš kako æe ti se umnožiti sjeme tvoje, i porod æe tvoj biti kao trava na zemlji. JOB 5:26 Star æeš otiæi u grob kao što se žito snosi u stog u svoje vrijeme. JOB 5:27 Eto, razgledasmo to, tako je; poslušaj i razumij. JOB 6:1 A Jov odgovori i reèe: JOB 6:2 O da bi se dobro izmjerili jadi moji, i zajedno se nevolja moja metnula na mjerila! JOB 6:3 Pretegla bi pijesak morski; zato mi i rijeèi nedostaje. JOB 6:4 Jer su strijele svemoguæega u meni, otrov njihov ispija mi duh, strahote Božije udaraju na me. JOB 6:5 Rièe li divlji magarac kod trave? muèe li vo kod piæe svoje? JOB 6:6 Jede li se bljutavo bez soli? ima li slasti u biocu od jajca? JOB 6:7 Èega se duša moja nije htjela dotaknuti, to mi je jelo u nevolji. JOB 6:8 O da bi mi se ispunila molba, i da bi mi Bog dao što èekam! JOB 6:9 I da bi Bog htio satrti me, da bi mahnuo rukom svojom, i istrijebio me! JOB 6:10 Jer mi je još utjeha, ako i gorim od bola niti me žali, što nijesam tajio rijeèi svetoga. JOB 6:11 Kaka je sila moja da bih pretrpio? kakav li je kraj moj da bih produljio život svoj? JOB 6:12 Je li sila moja kamena sila? je li tijelo moje od mjedi? JOB 6:13 Ima li još pomoæi u mene? i nije li daleko od mene što bi me pridržalo? JOB 6:14 Nesretnomu treba milost prijatelja njegova, ali je on ostavio strah svemoguæega. JOB 6:15 Braæa moja iznevjeriše kao potok, kao bujni potoci proðoše, JOB 6:16 Koji su mutni od leda, u kojima se sakriva snijeg; JOB 6:17 Kad se otkrave, oteku; kad se zagriju, nestane ih s mjesta njihovijeh. JOB 6:18 Tamo amo svræu od putova svojih, idu u ništa i gube se. JOB 6:19 Putnici iz Teme pogledahu, koji iðahu u Sevu uzdahu se u njih; JOB 6:20 Ali se postidješe što se pouzdaše u njih, došavši do njih osramotiše se. JOB 6:21 Tako i vi postaste ništa; vidjeste pogibao moju, i strah vas je. JOB 6:22 Eda li sam vam rekao: dajte mi, ili od blaga svojega poklonite mi; JOB 6:23 Ili izbavite me iz ruke neprijateljeve, i iz ruke nasilnièke iskupite me? JOB 6:24 Pouèite me, i ja æu muèati; i u èemu sam pogriješio, obavijestite me. JOB 6:25 Kako su jake rijeèi istinite! Ali šta æe ukor vaš? JOB 6:26 Mislite li da æe rijeèi ukoriti, i da je govor èovjeka bez nadanja vjetar? JOB 6:27 I na sirotu napadate, i kopate jamu prijatelju svojemu. JOB 6:28 Zato sada pogledajte me, i vidite lažem li pred vama. JOB 6:29 Pregledajte; da ne bude nepravde; pregledajte, ja sam prav u tom. JOB 6:30 Ima li nepravde na jeziku mojem? ne razbira li grlo moje zla? JOB 7:1 Nije li èovjek na vojsci na zemlji? a dani njegovi nijesu li kao dani nadnièarski? JOB 7:2 Kao što sluga uzdiše za sjenom i kao što nadnièar èeka da svrši, JOB 7:3 Tako su meni dati u našljedstvo mjeseci zaludni i noæi muène odreðene mi. JOB 7:4 Kad legnem, govorim: kad æu ustati? i kad æe proæi noæ? i sitim se prevræuæi se do svanuæa. JOB 7:5 Tijelo je moje obuèeno u crve i u grude zemljane, koža moja puca i rašèinja se. JOB 7:6 Dani moji brži biše od èunka, i proðoše bez nadanja. JOB 7:7 Opomeni se da je moj život vjetar, da oko moje neæe više vidjeti dobra, JOB 7:8 Niti æe me vidjeti oko koje me je viðalo; i tvoje oèi kad pogledaju na me, mene neæe biti. JOB 7:9 Kao što se oblak razilazi i nestaje ga, tako ko siðe u grob, neæe izaæi, JOB 7:10 Neæe se više vratiti kuæi svojoj, niti æe ga više poznati mjesto njegovo. JOB 7:11 Zato ja neæu braniti ustima svojim, govoriæu u tuzi duha svojega, naricati u jadu duše svoje. JOB 7:12 Eda li sam more ili kit, te si namjestio stražu oko mene? JOB 7:13 Kad reèem: potješiæe me odar moj, postelja æe mi moja oblakšati tužnjavu, JOB 7:14 Tada me strašiš snima i prepadaš me utvarama, JOB 7:15 Te duša moja voli biti udavljena, voli smrt nego kosti moje. JOB 7:16 Dodijalo mi je; neæu dovijeka živjeti; proði me se; jer su dani moji taština. JOB 7:17 Šta je èovjek da ga mnogo cijeniš i da mariš za nj? JOB 7:18 Da ga pohodiš svako jutro, i svaki èas kušaš ga? JOB 7:19 Kad æeš se odvratiti od mene i pustiti me da progutam pljuvanku svoju? JOB 7:20 Zgriješio sam; šta æu ti èiniti, o èuvaru ljudski? zašto si me metnuo sebi za biljegu, te sam sebi na tegobu? JOB 7:21 Zašto mi ne oprostiš grijeh moj i ne ukloniš moje bezakonje? jer æu sad leæi u prah, i kad me potražiš, mene neæe biti. JOB 8:1 Tada odgovori Vildad Sušanin i reèe: JOB 8:2 Dokle æeš tako govoriti? i rijeèi usta tvojih dokle æe biti kao silan vjetar? JOB 8:3 Eda li Bog krivo sudi? ili svemoguæi izvræe pravdu? JOB 8:4 Što su sinovi tvoji zgriješili njemu, zato ih je dao bezakonju njihovu. JOB 8:5 A ti da potražiš Boga i pomoliš se svemoguæemu, JOB 8:6 Ako si èist i prav, zaista æe se prenuti za te i èestit æe uèiniti pravedan stan tvoj; JOB 8:7 I poèetak æe tvoj biti malen, a pošljedak æe ti biti vrlo velik. JOB 8:8 Jer pitaj preðašnji naraštaj, i nastani da razbereš od otaca njihovijeh; JOB 8:9 Jer smo mi juèerašnji, i ne znamo ništa, jer su naši dani na zemlji sjen. JOB 8:10 Neæe li te oni nauèiti? neæe li ti kazati i iz srca svojega iznijeti rijeèi? JOB 8:11 Nièe li sita bez vlage? raste li rogoz bez vode? JOB 8:12 Dok se još zeleni, dok se ne pokosi, suši se prije svake trave. JOB 8:13 Take su staze svijeh koji zaboravljaju Boga, i nadanje licemjerovo propada. JOB 8:14 Njegovo se nadanje podlama i uzdanje je njegovo kuæa paukova; JOB 8:15 Nasloni se na kuæu svoju, ali ona ne stoji tvrdo; uhvati se za nju, ali se ona ne može održati. JOB 8:16 Zeleni se na suncu, i uvrh vrta njegova pružaju se ogranci njegovi; JOB 8:17 Žile njegove zapleæu se kod izvora, i na mjestu kamenitu širi se; JOB 8:18 Ali kad se išèupa iz mjesta svojega, ono ga se odrièe: nijesam te vidjelo. JOB 8:19 Eto, to je radost od njegova puta; a iz praha nièe drugi. JOB 8:20 Gle, Bog ne odbacuje dobroga, ali ne prihvata za ruku zlikovca. JOB 8:21 Još æe napuniti usta tvoja smijeha i usne tvoje popijevanja. JOB 8:22 Nenavidnici tvoji obuæi æe se u sramotu, i šatora bezbožnièkoga neæe biti. JOB 9:1 A Jov odgovori i reèe: JOB 9:2 Zaista, znam da je tako; jer kako bi mogao èovjek biti prav pred Bogom? JOB 9:3 Ako bi se htio preti s njim, ne bi mu mogao odgovoriti od tisuæe na jednu. JOB 9:4 Mudar je srcem i jak snagom; ko se je opro njemu i bio sreæan? JOB 9:5 On premješta gore, da niko i ne opazi; prevraæa ih u gnjevu svom; JOB 9:6 On kreæe zemlju s mjesta njezina da joj se stupovi drmaju; JOB 9:7 On kad zaprijeti suncu, ne izlazi; on zapeèaæava zvijezde; JOB 9:8 On razapinje nebo sam, i gazi po valima morskim; JOB 9:9 On je naèinio zvijezde kola i štape i vlašiæe i druge jugu u dnu; JOB 9:10 On èini stvari velike i neispitljive i divne, kojima nema broja. JOB 9:11 Gle, ide mimo mene, a ja ne vidim; proðe, a ja ga ne opazim. JOB 9:12 Gle, kad uhvati, ko æe ga nagnati da vrati? ko æe mu kazati: šta radiš? JOB 9:13 Bog ne usteže gnjeva svojega, padaju poda nj oholi pomoænici. JOB 9:14 A kako bih mu ja odgovarao i birao rijeèi protiv njega? JOB 9:15 Da sam i prav, neæu mu se odgovoriti, valja da se molim sudiji svojemu. JOB 9:16 Da ga zovem i da mi se odzove, još ne mogu vjerovati da je èuo glas moj. JOB 9:17 Jer me je vihorom satro i zadao mi mnogo rana ni za što. JOB 9:18 Ne da mi da odahnem, nego me siti grèinama. JOB 9:19 Ako je na silu, gle, on je najsilniji; ako na sud, ko æe mi svjedoèiti? JOB 9:20 Da se pravdam, moja æe me usta osuditi; da sam dobar, pokazaæe da sam nevaljao. JOB 9:21 Ako sam dobar, neæu znati za to; omrzao mi je život moj. JOB 9:22 Svejedno je; zato rekoh: i dobroga i bezbožnoga on potire. JOB 9:23 Kad bi još ubio biè najedanput! ali se smije iskušavanju pravijeh. JOB 9:24 Zemlja se daje u ruke bezbožniku; lice sudija njezinijeh zaklanja; ako ne on, da ko? JOB 9:25 Ali dani moji biše brži od glasnika; pobjegoše, ne vidješe dobra. JOB 9:26 Proðoše kao brze laðe, kao orao kad leti na hranu. JOB 9:27 Ako reèem: zaboraviæu tužnjavu svoju, ostaviæu gnjev svoj i okrijepiæu se; JOB 9:28 Strah me je od svijeh muka mojih, znam da me neæeš opravdati. JOB 9:29 Biæu kriv; zašto bih se muèio uzalud? JOB 9:30 Da se izmijem vodom šnježanicom, i da oèistim sapunom ruke svoje, JOB 9:31 Tada æeš me zamoèiti u jamu da se gade na me moje haljine. JOB 9:32 Jer nije èovjek kao ja da mu odgovaram, da idem s njim na sud; JOB 9:33 Niti ima meðu nama kmeta da bi stavio ruku svoju meðu nas dvojicu. JOB 9:34 Neka odmakne od mene prut svoj, i strah njegov neka me ne straši; JOB 9:35 Tada æu govoriti, i neæu ga se bojati; jer ovako ne znam za sebe. JOB 10:1 Dodijao je duši mojoj život moj; pustiæu od sebe tužnjavu svoju, govoriæu u jadu duše svoje. JOB 10:2 Reæi æu Bogu: nemoj me osuditi; kaži mi zašto se preš sa mnom. JOB 10:3 Je li ti milo da èiniš silu, da odbacuješ djelo ruku svojih i savjet bezbožnièki obasjavaš? JOB 10:4 Jesu li u tebe oèi tjelesne? vidiš li kao što vidi èovjek? JOB 10:5 Jesu li dani tvoji kao dani èovjeèji, i godine tvoje kao vijek ljudski, JOB 10:6 Te istražuješ moje bezakonje i za grijeh moj razbiraš? JOB 10:7 Ti znaš da nijesam kriv, i nema nikoga ko bi izbavio iz tvoje ruke. JOB 10:8 Tvoje su me ruke stvorile i naèinile, i ti me otsvuda potireš. JOB 10:9 Opomeni se da si me kao od kala naèinio, i opet æeš me u prah obratiti. JOB 10:10 Nijesi li me kao mlijeko slio i kao sir usirio me? JOB 10:11 Navukao si na me kožu i meso, i kostima i žilama spleo si me. JOB 10:12 Životom i milošæu darivao si me; i staranje tvoje èuvalo je duh moj. JOB 10:13 I sakrio si to u srcu svojem; ali znam da je u tebe. JOB 10:14 Ako sam zgriješio, opazio si me, i nijesi me oprostio bezakonja mojega. JOB 10:15 Ako sam skrivio, teško meni! ako li sam prav, ne mogu podignuti glave, pun sramote i videæi muku svoju. JOB 10:16 I ako se podigne, goniš me kao lav, i opet èiniš èudesa na meni. JOB 10:17 Ponavljaš svjedoèanstva svoja protiv mene, i umnožavaš gnjev svoj na me; vojske jedna za drugom izlaze na me. JOB 10:18 Zašto si me izvadio iz utrobe? o da umrijeh! da me ni oko ne vidje! JOB 10:19 Bio bih kao da nigda nijesam bio; iz utrobe u grob bio bih odnesen. JOB 10:20 Nije li malo dana mojih? prestani dakle i okani me se da se malo oporavim, JOB 10:21 Prije nego otidem odakle se neæu vratiti, u zemlju tamnu i u sjen smrtni, JOB 10:22 U zemlju tamnu kao mrak i u sjen smrtni, gdje nema promjene i gdje je vidjelo kao tama. JOB 11:1 A Sofar Namaæanin odgovori i reèe: JOB 11:2 Zar na mnoge rijeèi nema odgovora? ili æe èovjek govorljiv ostati prav? JOB 11:3 Hoæe li tvoje laži umuèkati ljude? i kad se ti rugaš, zar te neæe niko posramiti? JOB 11:4 Jer si rekao: èista je nauka moja, i èist sam pred oèima tvojim. JOB 11:5 Ali kad bi Bog progovorio i usne svoje otvorio na te, JOB 11:6 I pokazao ti tajne mudrosti, jer ih je dvojinom više, poznao bi da te Bog kara manje nego što zaslužuje tvoje bezakonje. JOB 11:7 Možeš li ti tajne Božije dokuèiti, ili dokuèiti savršenstvo svemoguæega? JOB 11:8 To su visine nebeske, šta æeš uèiniti? dublje je od pakla, kako æeš poznati? JOB 11:9 Duže od zemlje, šire od mora. JOB 11:10 Da prevrati, ili zatvori ili sabere, ko æe mu braniti? JOB 11:11 Jer zna ništavilo ljudsko, i videæi nevaljalstvo zar neæe paziti? JOB 11:12 Èovjek bezuman postaje razuman, premda se èovjek raða kao divlje magare. JOB 11:13 Da ti upraviš srce svoje i podigneš ruke svoje k njemu, JOB 11:14 Ako je bezakonje u ruci tvojoj, da ga ukloniš, i ne daš da nepravda bude u šatorima tvojim, JOB 11:15 Tada æeš podignuti lice svoje bez mane i stajaæeš tvrdo i neæeš se bojati; JOB 11:16 Zaboraviæeš muku, kao vode koja proteèe opominjaæeš je se; JOB 11:17 Nastaæe ti vrijeme vedrije nego podne, sinuæeš, biæeš kao jutro; JOB 11:18 Uzdaæeš se imajuæi nadanje, zakopaæeš se, i mirno æeš spavati. JOB 11:19 Ležaæeš, i niko te neæe plašiti, i mnogi æe ti se moliti. JOB 11:20 Ali oèi æe bezbožnicima išèiljeti, i utoèišta im neæe biti, i nadanje æe im biti izdisanje. JOB 12:1 A Jov odgovori i reèe: JOB 12:2 Da, vi ste ljudi, i s vama æe umrijeti mudrost. JOB 12:3 I ja imam srce kao i vi, niti sam gori od vas; i u koga nema toga? JOB 12:4 Na potsmijeh sam prijatelju svom, koji kad zove Boga odzove mu se; na potsmijeh je pravedni i dobri. JOB 12:5 Baèen je luè po mišljenju sreænoga onaj koji hoæe da popuzne. JOB 12:6 Mirne su kolibe lupeške, i bez straha su koji gnjeve Boga, njima Bog daje sve u ruke. JOB 12:7 Zapitaj stoku, nauèiæe te; ili ptice nebeske, kazaæe ti. JOB 12:8 Ili se razgovori sa zemljom, nauèiæe te, i ribe æe ti morske pripovjediti. JOB 12:9 Ko ne zna od svega toga da je ruka Gospodnja to uèinila? JOB 12:10 Kojemu je u ruci duša svega živoga i duh svakoga tijela èovjeèijega. JOB 12:11 Ne raspoznaje li uho rijeèi kao što grlo kuša jelo? JOB 12:12 U staraca je mudrost, i u dugom vijeku razum. JOB 12:13 U njega je mudrost i sila, u njega je savjet i razum. JOB 12:14 Gle, on razgradi, i ne može se opet sagraditi; zatvori èovjeka, i ne može se otvoriti. JOB 12:15 Gle, ustavi vode, i presahnu; pusti ih, i isprevræu zemlju. JOB 12:16 U njega je jaèina i mudrost, njegov je koji je prevaren i koji vara. JOB 12:17 On dovodi savjetnike u ludilo, i sudije obezumljuje. JOB 12:18 On razdrešuje pojas carevima, i opasuje bedra njihova. JOB 12:19 On dovodi knezove u ludilo, i obara jake. JOB 12:20 On uzima besjedu rjeèitima, i starcima uzima razum. JOB 12:21 On sipa sramotu na knezove, i raspasuje junake. JOB 12:22 On otkriva duboke stvari ispod tame, i izvodi na vidjelo sjen smrtni. JOB 12:23 On umnožava narode i zatire ih, rasipa narode i sabira. JOB 12:24 On oduzima srce glavarima naroda zemaljskih, i zavodi ih u pustinju gdje nema puta, JOB 12:25 Da pipaju po mraku bez vidjela, i èini da tumaraju kao pijani. JOB 13:1 Eto, sve je to vidjelo oko moje, èulo uho moje, i razumjelo. JOB 13:2 Što vi znate, znam i ja, nijesam gori od vas. JOB 13:3 Ipak bih govorio sa svemoguæim, i rad sam s Bogom pravdati se. JOB 13:4 Jer vi izmišljate laži, svi ste zaludni ljekari. JOB 13:5 O da biste sasvijem muèali! bili biste mudri. JOB 13:6 Èujte moj odgovor, i slušajte razloge usta mojih. JOB 13:7 Treba li da govorite za Boga nepravdu ili prijevaru da govorite za nj? JOB 13:8 Treba li da mu gledate ko je? treba li da se prepirete za Boga? JOB 13:9 Hoæe li biti dobro kad vas stane ispitivati? hoæete li ga prevariti kao što se vara èovjek? JOB 13:10 Zaista æe vas karati, ako tajno uzgledate ko je. JOB 13:11 Velièanstvo njegovo neæe li vas uplašiti? i strah njegov neæe li vas popasti? JOB 13:12 Spomeni su vaši kao pepeo, i vaše visine kao gomile blata. JOB 13:13 Muèite i pustite me da ja govorim, pa neka me snaðe šta mu drago. JOB 13:14 Zašto bih kidao meso svoje svojim zubima i dušu svoju metao u svoje ruke? JOB 13:15 Gle, da me i ubije, opet æu se uzdati u nj, ali æu braniti putove svoje pred njim. JOB 13:16 I on æe mi biti spasenje, jer licemjer neæe izaæi preda nj. JOB 13:17 Slušajte dobro besjedu moju, i neka vam uðe u uši što æu iskazati. JOB 13:18 Evo, spremio sam parbu svoju, znam da æu biti prav. JOB 13:19 Ko æe se preti sa mnom? da sad umuknem, izdahnuo bih. JOB 13:20 Samo dvoje nemoj mi uèiniti, pa se neæu kriti od lica tvojega. JOB 13:21 Ukloni ruku svoju od mene, i strah tvoj da me ne straši. JOB 13:22 Potom zovi me, i ja æu odgovarati; ili ja da govorim, a ti mi odgovaraj. JOB 13:23 Koliko je bezakonja i grijeha mojih? pokaži mi prijestup moj i grijeh moj. JOB 13:24 Zašto sakrivaš lice svoje i držiš me za neprijatelja svojega? JOB 13:25 Hoæeš li skršiti list koji nosi vjetar, ili æeš goniti suhu slamku, JOB 13:26 Kad mi pišeš grèine i daješ mi u našljedstvo grijehe mladosti moje, JOB 13:27 I meæeš noge moje u klade, i paziš na sve staze moje i ideš za mnom ustopce? JOB 13:28 A on se raspada kao trulina, kao haljina koju jede moljac. JOB 14:1 Èovjek roðen od žene kratka je vijeka i pun nemira. JOB 14:2 Kao cvijet nièe, i otsijeca se, i bježi kao sjen, i ne ostaje. JOB 14:3 I na takoga otvoraš oko svoje, i mene vodiš na sud sa sobom! JOB 14:4 Ko æe èisto izvaditi iz neèista? Niko. JOB 14:5 Izmjereni su dani njegovi, broj mjeseca njegovijeh u tebe je; postavio si mu meðu, preko koje ne može prijeæi. JOB 14:6 Odvrati se od njega da poèine dokle ne navrši kao nadnièar dan svoj. JOB 14:7 Jer za drvo ima nadanja, ako se posijeèe, da æe se još omladiti i da neæe biti bez izdanaka; JOB 14:8 Ako i ostari u zemlji korijen njegov i u prahu izumre panj njegov, JOB 14:9 Èim osjeti vodu, opet napupi i pusti grane kao prisad. JOB 14:10 A èovjek umire iznemogao; i kad izdahne èovjek, gdje je? JOB 14:11 Kao kad voda oteèe iz jezera i rijeka opadne i usahne, JOB 14:12 Tako èovjek kad legne, ne ustaje više; dokle je nebesa neæe se probuditi niti æe se prenuti oda sna svojega. JOB 14:13 O da me hoæeš u grobu sakriti i skloniti me dokle ne utoli gnjev tvoj, i da mi daš rok kad æeš me se opomenuti! JOB 14:14 Kad umre èovjek, hoæe li oživjeti? Sve dane vremena koje mi je odreðeno èekaæu dokle mi doðe promjena. JOB 14:15 Zazvaæeš, i ja æu ti se odazvati; djelo ruku svojih poželjeæeš. JOB 14:16 A sada brojiš korake moje, i ništa ne ostavljaš za grijeh moj. JOB 14:17 Zapeèaæeni su u tobocu moji prijestupi, i zavezuješ bezakonja moja. JOB 14:18 Zaista, kao što gora padne i raspadne se, i kao što se stijena odvali s mjesta svojega, JOB 14:19 I kao što voda spira kamenje i povodanj odnosi prah zemaljski, tako nadanje èovjeèije obraæaš u ništa. JOB 14:20 Nadvlaðuješ ga jednako, te odlazi, mijenjaš mu lice i otpuštaš ga. JOB 14:21 Ako sinovi njegovi budu u èasti, on ne zna; ako li u sramoti, on se ne brine. JOB 14:22 Samo tijelo njegovo dok je živ boluje, i duša njegova u njemu tuži. JOB 15:1 A Elifas Temanac odgovori i reèe: JOB 15:2 Hoæe li mudar èovjek kazivati prazne misli i puniti trbuh svoj vjetrom istoènijem, JOB 15:3 Prepiruæi se govorom koji ne pomaže i rijeèima koje nijesu ni na što? JOB 15:4 A ti uništavaš strah Božji i ukidaš molitve k Bogu. JOB 15:5 Jer bezakonje tvoje pokazuju usta tvoja, ako i jesi izabrao jezik lukav. JOB 15:6 Osuðuju te usta tvoja, a ne ja; i usne tvoje svjedoèe na te. JOB 15:7 Jesi li se ti prvi èovjek rodio? ili si prije humova sazdan? JOB 15:8 Jesi li tajnu Božiju èuo i pokupio u sebe mudrost? JOB 15:9 Šta ti znaš što mi ne bismo znali? šta ti razumiješ što ne bi bilo u nas? JOB 15:10 I sijedijeh i starijeh ljudi ima meðu nama, starijih od oca tvojega. JOB 15:11 Male li su ti utjehe Božije? ili imaš što sakriveno u sebi? JOB 15:12 Što te je zanijelo srce tvoje? i što sijevaju oèi tvoje, JOB 15:13 Te obraæaš protiv Boga duh svoj i puštaš iz usta svojih take rijeèi? JOB 15:14 Šta je èovjek, da bi bio èist, i roðeni od žene, da bi bio prav? JOB 15:15 Gle, ne vjeruje svecima svojim, i nebesa nijesu èista pred oèima njegovijem; JOB 15:16 Akamoli gadni i smrdljivi èovjek, koji pije nepravdu kao vodu? JOB 15:17 Ja æu ti kazati, poslušaj me, i pripovjediæu ti što sam vidio, JOB 15:18 Što mudarci kazaše i ne zatajiše, što primiše od otaca svojih, JOB 15:19 Kojima samijem dana bi zemlja, i tuðin ne proðe kroz nju. JOB 15:20 Bezbožnik se muèi svega vijeka svojega, i nasilniku je malo godina ostavljeno. JOB 15:21 Strah mu zuji u ušima, u mirno doba napada pustošnik na nj. JOB 15:22 Ne vjeruje da æe se vratiti iz tame, otsvuda priviða maè. JOB 15:23 Tumara za hljebom govoreæi: gdje je? Zna da je za nj spremljen dan tamni. JOB 15:24 Tuga i nevolja straše ga, i navaljuju na nj kao car gotov na boj. JOB 15:25 Jer je zamahnuo na Boga rukom svojom, i svemoguæemu se opro. JOB 15:26 Trèi ispravljena vrata na nj s mnogim visokim štitovima svojim. JOB 15:27 Jer je pokrio lice svoje pretilinom, i navaljao salo na bokove svoje. JOB 15:28 I sjedio je u gradovima raskopanijem i u kuæama pustijem, obraæenijem u gomilu kamenja. JOB 15:29 Neæe se obratiti niti æe ostati blago njegovo, i neæe se raširiti po zemlji dobro njegovo. JOB 15:30 Neæe izaæi iz mraka, ogranke njegove osušiæe plamen, odnijeæe ga duh usta njegovijeh. JOB 15:31 Neka se ne uzda u taštinu prevareni, jer æe mu taština biti plata. JOB 15:32 Prije svojega vremena svršiæe se, i grana njegova neæe zelenjeti. JOB 15:33 Otkinuæe se kao s loze nezreo grozd njegov i pupci æe se njegovi kao s masline pobacati. JOB 15:34 Jer æe opustjeti zbor licemjerski, i oganj æe spaliti šatore onijeh koji primaju poklone. JOB 15:35 Zaèinju nevolju i raðaju muku, i trbuh njihov sastavlja prijevaru. JOB 16:1 A Jov odgovori i reèe: JOB 16:2 Slušao sam mnogo takih stvari; svi ste dosadni tješioci. JOB 16:3 Hoæe li biti kraj praznijem rijeèima? ili šta te tjera da tako odgovaraš? JOB 16:4 I ja bih mogao govoriti kao vi, da ste na mom mjestu, gomilati na vas rijeèi i mahati glavom na vas, JOB 16:5 Mogao bih vas hrabriti ustima svojim, i micanje usana mojih olakšalo bi bol vaš. JOB 16:6 Ako govorim, neæe odahnuti bol moj; ako li prestanem, hoæe li otiæi od mene? JOB 16:7 A sada me je umorio; opustošio si sav zbor moj. JOB 16:8 Navukao si na me mrštine za svjedoèanstvo; i moja mrša podiže se na me, i svjedoèi mi u oèi. JOB 16:9 Gnjev njegov rastrže me, nenavidi me, škrguæe zubima na me, postavši mi neprijatelj sijeva oèima svojima na me. JOB 16:10 Razvaljuju na me usta svoja, sramotno me biju po obrazima, skupljaju se na me. JOB 16:11 Predao me je Bog nepravedniku, i u ruke bezbožnicima bacio me. JOB 16:12 Bijah miran i zatr me, i uhvativši me za vrat smrska me i metnu me sebi za biljegu. JOB 16:13 Opkoliše me njegovi strijelci, cijepa mi bubrege nemilice, prosipa na zemlju žuè moju. JOB 16:14 Zadaje mi rane na rane, i udara na me kao junak. JOB 16:15 Sašio sam kostrijet po koži svojoj, i uvaljao sam u prah slavu svoju. JOB 16:16 Lice je moje podbulo od plaèa, na vjeðama je mojim smrtni sjen; JOB 16:17 Premda nema nepravde u rukama mojim, i molitva je moja èista. JOB 16:18 Zemljo, ne krij krvi što sam prolio, i neka nema mjesta vikanju mojemu. JOB 16:19 I sada eto na nebu je svjedok moj, svjedok je moj na visini. JOB 16:20 Prijatelji se moji podruguju mnom; oko moje roni suze Bogu. JOB 16:21 O da bi se èovjek mogao pravdati s Bogom, kao sin èovjeèiji s prijateljem svojim! JOB 16:22 Jer godine izbrojene navršuju se, i polazim putem odakle se neæu vratiti. JOB 17:1 Duh se moj kvari, dana mojih nestaje; grobovi su moji. JOB 17:2 Kod mene su rugaèi, i oko moje provodi noæi u jadu koji mi zadaju. JOB 17:3 Daj mi ko æe jamèiti kod tebe; ko je taj koji æe se rukovati sa mnom? JOB 17:4 Jer si od njihova srca sakrio razum; zato ih neæeš uzvisiti. JOB 17:5 Ko laska prijateljima, njegovijem æe sinovima oèi posahnuti. JOB 17:6 Uèinio je od mene prièu narodima, i postao sam bubnjanje meðu njima. JOB 17:7 Potamnjelo je oko moje od jada, i svi udi moji postaše kao sjen. JOB 17:8 Zaèudiæe se tome pravi, i bezazleni æe ustati na licemjere. JOB 17:9 Ali æe se pravednik držati svojega puta, i ko je èistijeh ruku veæma æe ojaèati. JOB 17:10 A vi vratite se svikoliki i hodite; neæu naæi mudra meðu vama. JOB 17:11 Dani moji proðoše, misli moje pokidaše se, što imah u srcu. JOB 17:12 Od noæi naèiniše dan, i svjetlost je blizu mraka. JOB 17:13 Da bih se nadao, grob æe mi biti kuæa; u tami æu prostrijeti postelju sebi. JOB 17:14 Grobu vièem: ti si otac moj; crvima: ti si mati moja, ti si sestra moja. JOB 17:15 I gdje je sada nadanje moje? moje nadanje ko æe vidjeti? JOB 17:16 U grob æe siæi, poèinuæe sa mnom u grobu. JOB 18:1 A Vildad Sušanin odgovori i reèe: JOB 18:2 Kad æete svršiti razgovor? Orazumite se, pa æemo onda govoriti. JOB 18:3 Zašto se misli da smo kao stoka? zašto smo gadni u vašim oèima? JOB 18:4 Koji rastržeš dušu svoju u jarosti svojoj, hoæe li se tebe radi ostaviti zemlja i stijena se premjestiti sa svojega mjesta? JOB 18:5 Da, vidjelo bezbožnijeh ugasiæe se, i iskra ognja njihova neæe sijati. JOB 18:6 Vidjelo æe pomrknuti u šatoru njegovu, i žižak æe se njegov ugasiti u njemu. JOB 18:7 Silni koraci njegovi stegnuæe se, i oboriæe ga njegova namjera. JOB 18:8 Jer æe se uvaliti u zamku nogama svojim i naiæi æe na mrežu; JOB 18:9 Uhvatiæe ga zamka za petu i svladaæe ga lupež. JOB 18:10 Sakriveno mu je pruglo na zemlji, i klopka na stazi. JOB 18:11 Otsvuda æe ga strahote strašiti i tjeraæe ga ustopce. JOB 18:12 Izgladnjeæe sila njegova, i nevolja æe biti gotova uza nj. JOB 18:13 Poješæe žile kože njegove, poješæe žile njegove prvenac smrti. JOB 18:14 Išèupaæe se iz stana njegova uzdanica njegova, i to æe ga odvesti k caru strašnom. JOB 18:15 Nastavaæe se u šatoru njegovu, koji neæe biti njegov, posuæe se sumporom stan njegov. JOB 18:16 Žile æe se njegove posušiti ozdo, i ozgo æe se sasjeæi grane njegove. JOB 18:17 Spomen æe njegov poginuti na zemlji, niti æe mu imena biti po ulicama. JOB 18:18 Odagnaæe se iz svjetlosti u mrak, i izbaciæe se iz svijeta. JOB 18:19 Ni sina ni unuka neæe mu biti u narodu njegovu, niti kakoga ostatka u stanovima njegovijem. JOB 18:20 Èudiæe se danu njegovu koji budu poslije njega, a koji su bili prije obuzeæe ih strah. JOB 18:21 Taki su stanovi bezakonikovi, i tako je mjesto onoga koji ne zna za Boga. JOB 19:1 A Jov odgovori i reèe: JOB 19:2 Dokle æete muèiti dušu moju i satirati me rijeèima? JOB 19:3 Veæ ste me deset puta naružili; nije vas stid što tako navaljujete na me? JOB 19:4 Ali ako sam doista pogriješio, pogrješka æe moja ostati kod mene. JOB 19:5 Ako li se još hoæete da dižete na me i da me korite mojom sramotom, JOB 19:6 Onda znajte da me je Bog oborio i mrežu svoju razapeo oko mene. JOB 19:7 Eto, vièem na nepravdu, ali se ne slušam; vapijem, ali nema suda. JOB 19:8 Zagradio je put moj da ne mogu proæi; na staze moje metnuo je mrak. JOB 19:9 Svukao je s mene slavu moju i skinuo vijenac s glave moje. JOB 19:10 Porušio me je otsvuda, da me nema; i kao drvo išèupao je nadanje moje. JOB 19:11 Raspalio se na me gnjev njegov, i uzeo me je meðu neprijatelje svoje. JOB 19:12 Vojske njegove doðoše sve zajedno i nasuše sebi put k meni, i stadoše u oko okolo šatora mojega. JOB 19:13 Braæu moju udaljio je od mene, i znanci moji tuðe se od mene. JOB 19:14 Bližnji moji ostaviše me, i znanci moji zaboraviše me. JOB 19:15 Domašnji moji i moje sluškinje gledaju me kao tuðina; stranac sam u oèima njihovijem. JOB 19:16 Zovem slugu svojega, a on se ne odziva, a molim ga ustima svojim. JOB 19:17 Dah je moj mrzak ženi mojoj, a preklinjem je sinovima utrobe svoje. JOB 19:18 Ni djeca ne haju za me; kad ustanem, ruže me. JOB 19:19 Mrzak sam svjema najvjernijim svojim, i koje ljubljah postaše mi protivnici. JOB 19:20 Za kožu moju kao za meso moje prionuše kosti moje; jedva osta koža oko zuba mojih. JOB 19:21 Smilujte se na me, smilujte se na me, prijatelji moji, jer se ruka Božija dotakla mene. JOB 19:22 Zašto me gonite kao Bog, i mesa mojega ne možete da se nasitite? JOB 19:23 O kad bi se napisale rijeèi moje! kad bi se stavile u knjigu! JOB 19:24 Pisaljkom gvozdenom i olovom na kamenu za vjeèni spomen kad bi se urezale! JOB 19:25 Ali znam da je živ moj iskupitelj, i na pošljedak da æe stati nad prahom. JOB 19:26 I ako se ova koža moja i rašèini, opet æu u tijelu svom vidjeti Boga. JOB 19:27 Ja isti vidjeæu ga, i oèi moje gledaæe ga, a ne drugi. A bubrega mojih nestaje u meni. JOB 19:28 Nego bi trebalo da reèete: zašto ga gonimo? kad je korijen besjede u meni. JOB 19:29 Bojte se maèa; jer je maè osveta za bezakonje; i znajte da ima sud. JOB 20:1 A Sofar Namaæanin odgovori i reèe: JOB 20:2 Zato me misli moje nagone da odgovorim, i zato hitim. JOB 20:3 Èuo sam ukor koji me sramoti, ali æe duh iz razuma mojega odgovoriti za me. JOB 20:4 Ne znaš li da je tako otkako je vijeka, otkako je postavljen èovjek na zemlji, JOB 20:5 Da je slava bezbožnijeh za malo i radost licemjerova za èas? JOB 20:6 Da bi mu visina doprla do neba, i glava se njegova dotakla oblaka, JOB 20:7 Nestaæe ga zasvagda kao kala njegova; i koji ga vidješe reæi æe: kuda se djede? JOB 20:8 Kao san odletjeæe, i neæe se naæi, i išèeznuæe kao noæna utvara. JOB 20:9 Oko koje ga je gledalo neæe više, niti æe ga više vidjeti mjesto njegovo. JOB 20:10 Sinovi njegovi umiljavaæe se siromasima i ruke æe njegove vraæati što je oteo. JOB 20:11 Kosti æe njegove biti pune grijeha mladosti njegove, i oni æe ležati s njim u prahu. JOB 20:12 Ako mu je i slatka u ustima zloæa i krije je pod jezikom svojim, JOB 20:13 Èuva je i ne pušta je, nego je zadržava u grlu svom, JOB 20:14 Ipak æe se jelo njegovo pretvoriti u crijevima njegovijem, postaæe u njemu jed aspidin. JOB 20:15 Blago što je proždro izbljuvaæe, iz trbuha njegova istjeraæe ga Bog. JOB 20:16 Jed æe aspidin sisati, ubiæe ga jezik gujinji. JOB 20:17 Neæe vidjeti potoka ni rijeka kojima teèe med i maslo. JOB 20:18 Vratiæe muku, a neæe je pojesti; prema blagu biæe promjena, i neæe se radovati. JOB 20:19 Jer je tlaèio i ostavljao uboge, kuæe je otimao i nije zidao. JOB 20:20 Jer nije nigda osjetio mira u trbuhu svom, ni što mu je najmilije neæe saèuvati. JOB 20:21 Ništa mu neæe ostati od hrane njegove. Zato ne može dobro njegovo trajati. JOB 20:22 Kad se ispuni izobilje njegovo, tada æe biti u nevolji; sve ruke nevoljnijeh udariæe na nj. JOB 20:23 Kad bi napunio trbuh svoj, poslaæe na nj Bog jarost gnjeva svojega, i pustiæe je kao dažd na njega i na jelo njegovo. JOB 20:24 Kad stane bježati od oružja gvozdenoga, prostrijeliæe ga luk mjedeni. JOB 20:25 Strijela puštena proæi æe kroz tijelo njegovo, i svijetlo gvožðe izaæi æe iz žuèi njegove; kad poðe, obuzeæe ga strahote. JOB 20:26 Sve æe tame biti sakrivene u tajnim mjestima njegovijem; proždrijeæe ga oganj neraspiren, i ko ostane u šatoru njegovu zlo æe mu biti. JOB 20:27 Otkriæe nebesa bezakonje njegovo, i zemlja æe ustati na nj. JOB 20:28 Otiæi æe ljetina doma njegova, rastoèiæe se u dan gnjeva njegova. JOB 20:29 To je dio od Boga èovjeku bezbožnomu i našljedstvo od Boga za besjedu njegovu. JOB 21:1 A Jov odgovori i reèe: JOB 21:2 Slušajte dobro rijeèi moje, i to æe mi biti od vas utjeha. JOB 21:3 Potrpite me da ja govorim, a kad izgovorim, potsmijevajte se. JOB 21:4 Eda li se ja èovjeku tužim? i kako ne bi bio žalostan duh moj? JOB 21:5 Pogledajte na me, i divite se, i metnite ruku na usta. JOB 21:6 Ja kad pomislim, strah me je, i groza poduzima tijelo moje. JOB 21:7 Zašto bezbožnici žive? stare? i bogate se? JOB 21:8 Sjeme njihovo stoji tvrdo pred njima zajedno s njima, i natražje njihovo pred njihovijem oèima. JOB 21:9 Kuæe su njihove na miru bez straha, i prut Božji nije nad njima. JOB 21:10 Bikovi njihovi skaèu, i ne promašaju; krave njihove tele se, i ne jalove se. JOB 21:11 Ispuštaju kao stado djecu svoju, i sinovi njihovi poskakuju. JOB 21:12 Podvikuju uz bubanj i uz gusle, vesele se uza sviralu. JOB 21:13 Provode u dobru dane svoje, i zaèas slaze u grob. JOB 21:14 A Bogu kažu: idi od nas, jer neæemo da znamo za putove tvoje. JOB 21:15 Šta je svemoguæi, da mu služimo? i kaka nam je korist, da mu se molimo? JOB 21:16 Gle, dobro njihovo nije u njihovoj ruci; namjera bezbožnièka daleko je od mene. JOB 21:17 Koliko se puta gasi žižak bezbožnièki i dolazi im pogibao, dijeli im muke u gnjevu svom Bog? JOB 21:18 Bivaju li kao pljeva na vjetru, kao prah koji raznosi vihor? JOB 21:19 Èuva li Bog sinovima njihovijem pogibao njihovu, plaæa im da osjete? JOB 21:20 Vide li svojim oèima pogibao svoju, i piju li gnjev svemoguæega? JOB 21:21 Jer šta je njima stalo do kuæe njihove nakon njih, kad se broj mjeseca njihovijeh prekrati? JOB 21:22 Eda li æe Boga ko uèiti mudrosti, koji sudi visokima? JOB 21:23 Jedan umire u potpunoj sili svojoj, u miru i u sreæi. JOB 21:24 Muzlice su mu pune mlijeka, i kosti su mu vlažne od moždina. JOB 21:25 A drugi umire ojaðene duše, koji nije uživao dobra. JOB 21:26 Obojica leže u prahu, i crvi ih pokrivaju. JOB 21:27 Eto, znam vaše misli i sudove, kojima mi èinite krivo. JOB 21:28 Jer govorite: gdje je kuæa silnoga, i gdje je šator u kom nastavaju bezbožnici? JOB 21:29 Nijeste li nikad pitali putnika? i što vam kazaše neæete da znate, JOB 21:30 Da se na dan pogibli ostavlja zadac, kad se pusti gnjev. JOB 21:31 Ko æe ga ukoriti u oèi za život njegov? i ko æe mu vratiti što je uèinio? JOB 21:32 Ali se iznosi u groblje i ostaje u gomili. JOB 21:33 Slatke su mu grude od doline, i vuèe za sobom sve ljude, a onima koji ga pretekoše nema broja. JOB 21:34 Kako me dakle naprazno tješite kad u odgovorima vašim ostaje prijevara? JOB 22:1 A Elifas Temanac odgovori i reèe: JOB 22:2 Može li Bogu biti èovjek koristan? Sam je sebi koristan èovjek mudar. JOB 22:3 Je li svemoguæemu radost, ako si pravedan? ili mu je dobit, ako hodiš bez mane? JOB 22:4 Hoæe li te karati i iæi na sud s tobom zato što te se boji? JOB 22:5 Nije li zloæa tvoja velika? i nepravdama tvojim ima li kraja? JOB 22:6 Jer si uzimao zalog od braæe svoje ni za što, i svlaèio si haljine s golijeh. JOB 22:7 Umornoga nijesi napojio vode, i gladnome nijesi dao hljeba. JOB 22:8 Zemlja je bila èovjeka silnoga, i ugledni je sjedio u njoj. JOB 22:9 Udovice si otpuštao prazne, i mišice sirotama potirao si. JOB 22:10 Zato su oko tebe zamke, i straši te strah iznenada. JOB 22:11 I mrak je oko tebe da ne vidiš, i povodanj pokriva te. JOB 22:12 Nije li Bog na visini nebeskoj? pogledaj gore zvijezde, kako su visoko. JOB 22:13 Ali ti kažeš: šta zna Bog? eda li æe kroz tamu suditi? JOB 22:14 Oblaci ga zaklanjaju, te ne vidi; hoda po krugu nebeskom. JOB 22:15 Jesi li zapazio stari put kojim su išli nepravednici, JOB 22:16 Koji se iskorijeniše prije vremena i voda se razli po temelju njihovu? JOB 22:17 Govorahu Bogu: idi od nas. Šta bi im uèinio svemoguæi? JOB 22:18 A on im je napunio kuæe dobra. Ali namjera bezbožnièka daleko je od mene. JOB 22:19 Vidjeæe pravednici i radovaæe se, i bezazleni potsmijevaæe im se. JOB 22:20 Da, još nije uništeno dobro naše, a ostatak je njihov proždro oganj. JOB 22:21 Složi se s njim i pomiri se; tako æe ti biti dobro. JOB 22:22 Primi iz usta njegovijeh zakon, i složi rijeèi njegove u srcu svom. JOB 22:23 Ako se vratiš k svemoguæemu, opet æeš se nazidati, ako udaljiš od šatora svojih bezakonje, JOB 22:24 Tada æeš metati po prahu zlato i Ofirsko zlato po kamenju iz potoka. JOB 22:25 I svemoguæi biæe ti zlato i srebro i sila tvoja. JOB 22:26 Jer æeš se tada radovati o Gospodu, i podignuæeš k Bogu lice svoje. JOB 22:27 Moliæeš mu se, i uslišiæe te, i zavjete svoje izvršiæeš. JOB 22:28 Što god naumiš, izlaziæe ti; i na putovima tvojim svijetliæe vidjelo. JOB 22:29 Kad drugi budu poniženi, reæi æeš: da se podignu; i Bog æe izbaviti onoga ko je oborenijeh oèiju. JOB 22:30 Izbaviæe i onoga koji nije bez krivice; izbaviæe se èistotom ruku tvojih. JOB 23:1 A Jov odgovori i reèe: JOB 23:2 Još je tužnjava moja odmet? a nevolja je moja teža od uzdaha mojih. JOB 23:3 O kad bih znao kako bih našao Boga! da otidem do prijestola njegova, JOB 23:4 Da razložim pred njim parbu svoju, i usta svoja napunim razloga, JOB 23:5 Da znam šta bi mi odgovorio, i razumijem šta bi mi rekao. JOB 23:6 Bi li se prema velikoj sili svojoj preo sa mnom? Ne; nego bi mi pomogao. JOB 23:7 Ondje bi se pravedan èovjek mogao pravdati s njim, i oslobodio bih se zasvagda od svoga sudije. JOB 23:8 Gle, ako poðem naprijed, nema ga; ako li natrag, ne nahodim ga; JOB 23:9 Ako nalijevo radi, ne vidim ga; ako nadesno, zaklonio se, ne mogu ga vidjeti. JOB 23:10 Ali on zna put moj; kad me okuša, izaæi æu kao zlato. JOB 23:11 Po stopama je njegovijem stupala noga moja; puta njegova držao sam se, i ne zaðoh. JOB 23:12 Od zapovijesti usta njegovijeh nijesam otstupao; èuvao sam rijeèi usta njegovijeh više nego svoj užitak. JOB 23:13 Ali kad on što naumi, ko æe ga odvratiti? što duša njegova zaželi, ono èini. JOB 23:14 I izvršiæe što je naumio za me; i toga ima u njega mnogo. JOB 23:15 Zato sam se uplašio od njega; i kad to mislim, strah me je od njega. JOB 23:16 Bog je rastopio srce moje, svemoguæi me je uplašio. JOB 23:17 Što ne pogiboh prije mraka? i što ne sakri mrak ispred mene? JOB 24:1 Zašto svemoguæemu nijesu sakrivena vremena? i koji ga znaju, ne vide dana njegovijeh? JOB 24:2 Meðe pomièu bezbožni, otimaju stado i pasu; JOB 24:3 Magarca sirotama odgone; u zalogu uzimaju vola udovici; JOB 24:4 Siromahe odbijaju s puta; ubogi u zemlji kriju se svi. JOB 24:5 Gle, kao divlji magarci u pustinji izlaze na posao svoj ustajuæi rano na plijen; pustinja je hrana njima i djeci njihovoj; JOB 24:6 Žanju njivu i beru vinograd koji nije njihov; JOB 24:7 Gola nagone da noæuje bez haljine, koji se nemaju èim pokriti na zimi, JOB 24:8 Okisli od pljuska u gori, nemajuæi zaklona, privijaju se k stijeni. JOB 24:9 Grabe siroèe od dojke i sa siromaha skidaju zalog. JOB 24:10 Gologa ostavljaju da ide bez haljine, i one koji nose snopove da gladuju. JOB 24:11 Koji meðu njihovijem zidovima ulje cijede i grožðe u kacama gaze, podnose žeð. JOB 24:12 Ljudi u gradu uzdišu, i duše pobijenijeh vièu, a Bog ne ukida toga. JOB 24:13 Oni se protive svjetlosti, ne znajuæi za putove njezine i ne staju na stazama njezinijem. JOB 24:14 Zorom ustajuæi krvnik ubija siromaha i ubogoga; a noæu je kao lupež. JOB 24:15 I oko kurvarovo pazi na sumrak govoreæi: da me oko ne vidi. I sakriva lice. JOB 24:16 Prokopavaju po mraku kuæe, koje obdan sebi zabilježe; ne znaju za svjetlost. JOB 24:17 Jer je zora njima svjema sjen smrtni; ako ih ko pozna, strah ih je sjena smrtnoga. JOB 24:18 Brzi su kao povrh vode, proklet je dio njihov na zemlji; neæe vidjeti puta vinogradskoga. JOB 24:19 Kao što suša i vruæina grabi vode šnježne, tako grob grješnike. JOB 24:20 Zaboravlja ih utroba materina, slatki su crvima, ne spominju se više; kao drvo skršiæe se nepravednik. JOB 24:21 Združuje s njim nerotkinju koja ne raða, i udovici ne èini dobra. JOB 24:22 Grabi jake svojom silom; ostane li koji, ne uzda se u život svoj. JOB 24:23 Da mu Bog u što æe se pouzdati; ali oèi njegove paze na njihove pute. JOB 24:24 Uzvise se za malo, pa ih nema; padaju i ginu kao svi drugi, i kao vrh od klasa otsijecaju se. JOB 24:25 Nije li tako? ko æe me utjerati u laž i obratiti u ništa rijeèi moje? JOB 25:1 A Vildad Sušanin odgovori i reèe: JOB 25:2 Vlast je i strah u njega, èini mir na visinama svojim. JOB 25:3 Vojskama njegovijem ima li broja? i koga ne obasjava vidjelo njegovo? JOB 25:4 I kako æe èovjek biti pravedan pred Bogom? i kako æe èist biti roðeni od žene? JOB 25:5 Gle, ni mjesec ne bi sjao, ni zvijezde ne bi bile èiste pred njim, JOB 25:6 Akamoli èovjek, crv, i sin èovjeèji, moljac. JOB 26:1 A Jov odgovori i reèe: JOB 26:2 Kako si pomogao slabome! kako si izbavio ruku nejaku! JOB 26:3 Kako si svjetovao onoga koji je bez mudrosti i pokazao razum izobila! JOB 26:4 Kome si govorio te rijeèi? i èiji je duh izašao iz tebe? JOB 26:5 I mrtve stvari stvorene su pod vodama i stanovnici njihovi. JOB 26:6 Otkriven je pakao pred njim, niti ima pokrivaèa pogibli. JOB 26:7 On je razastro sjever nad prazninom, i zemlju objesio ni na èem. JOB 26:8 Zavezuje vode u oblacima svojim, i ne prodire se oblak pod njima. JOB 26:9 Drži prijesto svoj, razapinje oblak svoj nad njim. JOB 26:10 Meðu je postavio oko vode dokle ne bude kraj svjetlosti i mraku. JOB 26:11 Stupovi nebeski tresu se i drkæu od prijetnje njegove. JOB 26:12 Silom je svojom pocijepao more i razumom svojim razbio bjesnilo njegovo. JOB 26:13 Duhom je svojim ukrasio nebesa, i ruka je njegova stvorila prugu zmiju. JOB 26:14 Gle, to su dijelovi putova njegovijeh; ali kako je mali dio što èusmo o njemu? i ko æe razumjeti grom sile njegove? JOB 27:1 I Jov nastavi besjedu svoju i reèe: JOB 27:2 Tako da je živ Bog, koji je odbacio parbu moju, i svemoguæi, koji je ojadio dušu moju, JOB 27:3 Dok je duša moja u meni, i duh Božji u nozdrvama mojim, JOB 27:4 Neæe usne moje govoriti bezakonja, niti æe jezik moj izricati prijevare. JOB 27:5 Ne dao Bog da pristanem da imate pravo; dokle dišem, neæu otstupiti od svoje dobrote. JOB 27:6 Držaæu se pravde svoje, niti æu je ostaviti; neæe me prekoriti srce moje dokle sam živ. JOB 27:7 Neprijatelj moj biæe kao bezbožnik, i koji ustaje na me, kao bezakonik. JOB 27:8 Jer kako je nadanje licemjeru, kad se lakomi a Bog æe išèupati dušu njegovu? JOB 27:9 Hoæe li Bog uslišiti viku njegovu kad na nj doðe nevolja? JOB 27:10 Hoæe li se svemoguæemu radovati? hoæe li prizivati Boga u svako vrijeme? JOB 27:11 Uèim vas ruci Božjoj, i kako je u svemoguæega ne tajim. JOB 27:12 Eto, vi svi vidite, zašto dakle jednako govorite zaludne stvari? JOB 27:13 To je dio èovjeku bezbožnom od Boga, i našljedstvo koje primaju nasilnici od svemoguæega. JOB 27:14 Ako mu se množe sinovi, množe se za maè, i natražje njegovo neæe se nasititi hljeba. JOB 27:15 Koji ostanu iza njega, na smrti æe biti pogrebeni, i udovice njihove neæe plakati. JOB 27:16 Ako nakupi srebra kao praha, i nabavi haljina kao blata, JOB 27:17 Što nabavi, obuæi æe pravednik, i srebro æe dijeliti bezazleni. JOB 27:18 Gradi sebi kuæu kao moljac, i kao kolibu koju naèini èuvar. JOB 27:19 Bogat æe umrijeti a neæe biti pribran; otvoriæe oèi a nièega neæe biti. JOB 27:20 Stignuæe ga strahote kao vode; noæu æe ga odnijeti oluja. JOB 27:21 Uzeæe ga vjetar istoèni, i otiæi æe; vihor æe ga odnijeti s mjesta njegova. JOB 27:22 To æe Bog pustiti na nj, i neæe ga žaliti; on æe jednako bježati od ruke njegove. JOB 27:23 Drugi æe pljeskati rukama za njim, i zviždaæe za njim s mjesta njegova. JOB 28:1 Da, srebro ima žice, i zlato ima mjesto gdje se topi. JOB 28:2 Gvožðe se vadi iz praha, i iz kamena se topi mjed. JOB 28:3 Mraku postavlja meðu, i sve istražuje èovjek do kraja, i kamenje u tami i u sjenu smrtnom. JOB 28:4 Rijeka navre s mjesta svojega da joj niko ne može pristupiti; ali se odbije i odlazi trudom èovjeèjim. JOB 28:5 Iz zemlje izlazi hljeb, i pod njom je drugo, kao oganj. JOB 28:6 U kamenju je njezinu mjesto safiru, a ondje je prah zlatni. JOB 28:7 Te staze ne zna ptica, niti je vidje oko kragujevo; JOB 28:8 Ne ugazi je mlado zvijerje, niti njom proðe lav. JOB 28:9 Na kremen diže ruku svoju; prevraæa gore iz dna. JOB 28:10 Iz stijene izvodi potoke, i svašta dragocjeno vidi mu oko. JOB 28:11 Ustavlja rijeke da ne teku, i što je sakriveno iznosi na vidjelo. JOB 28:12 Ali mudrost gdje se nalazi? i gdje je mjesto razumu? JOB 28:13 Ne zna joj èovjek cijene, niti se nahodi u zemlji živijeh. JOB 28:14 Bezdana veli: nije u meni; i more veli: nije kod mene. JOB 28:15 Ne može se dati èisto zlato za nju, niti se srebro izmjeriti u promjenu za nju. JOB 28:16 Ne može se cijeniti zlatom Ofirskim, ni dragim onihom ni safirom. JOB 28:17 Ne može se izjednaèiti s njom ni zlato ni kristal, niti se može promijeniti za zaklade zlatne. JOB 28:18 Od korala i bisera nema spomena, jer je vrijednost mudrosti veæa nego dragom kamenju. JOB 28:19 Ne može se s njom izjednaèiti topaz Etiopski, niti se može cijeniti èistijem zlatom. JOB 28:20 Otkuda dakle dolazi mudrost? i gdje je mjesto razumu? JOB 28:21 Sakrivena je od oèiju svakoga živoga, i od ptica nebeskih zaklonjena. JOB 28:22 Pogibao i smrt govore: ušima svojima èusmo slavu njezinu. JOB 28:23 Bog zna put njezin, i poznaje mjesto njezino. JOB 28:24 Jer gleda do krajeva zemaljskih i vidi sve što je pod svijem nebom. JOB 28:25 Kad davaše vjetru težinu, i mjeraše vodu mjerom, JOB 28:26 Kad postavljaše zakon daždu i put munji gromovnoj. JOB 28:27 Još je onda vidje i oglasi je, uredi je i pretraži je. JOB 28:28 A èovjeku reèe: gle, strah je Božji mudrost, i uklanjati se oda zla jest razum. JOB 29:1 Još nastavi Jov besjedu svoju i reèe: JOB 29:2 O da bih bio kao preðašnjih mjeseca, kao onijeh dana kad me Bog èuvaše, JOB 29:3 Kad svijetljaše svijeæom svojom nad glavom mojom, i pri vidjelu njegovu hoðah po mraku, JOB 29:4 Kako bijah za mladosti svoje, kad tajna Božija bijaše u šatoru mom, JOB 29:5 Kad još bijaše svemoguæi sa mnom, i djeca moja oko mene, JOB 29:6 Kad se trag moj oblivaše maslom, i stijena mi toèaše ulje potocima, JOB 29:7 Kad izlažah na vrata kroz grad, i na ulici namještah sebi stolicu: JOB 29:8 Mladiæi videæi me uklanjahu se, a starci ustajahu i stajahu, JOB 29:9 Knezovi prestajahu govoriti i metahu ruku na usta svoja, JOB 29:10 Upravitelji ustezahu glas svoj i jezik im prianjaše za grlo. JOB 29:11 Jer koje me uho èujaše, nazivaše me blaženijem; i koje me oko viðaše, svjedoèaše mi JOB 29:12 Da izbavljam siromaha koji vièe, i sirotu i koji nema nikoga da mu pomože; JOB 29:13 Blagoslov onoga koji propadaše dolažaše na me, i udovici srce raspijevah; JOB 29:14 U pravdu se oblaèih i ona mi bijaše odijelo, kao plašt i kao vijenac bijaše mi sud moj. JOB 29:15 Oko bijah slijepcu i noga hromu. JOB 29:16 Otac bijah ubogima, i razbirah za raspru za koju ne znah. JOB 29:17 I razbijah kutnjake nepravedniku, i iz zuba mu istrzah grabež. JOB 29:18 Zato govorah: u svojem æu gnijezdu umrijeti, i biæe mi dana kao pijeska. JOB 29:19 Korijen moj pružaše se kraj vode, rosa bivaše po svu noæ na mojim granama. JOB 29:20 Slava moja pomlaðivaše se u mene, i luk moj u ruci mojoj ponavljaše se. JOB 29:21 Slušahu me i èekahu, i muèahu na moj svjet. JOB 29:22 Poslije mojih rijeèi niko ne pogovaraše, tako ih natapaše besjeda moja. JOB 29:23 Jer me èekahu kao dažd, i usta svoja otvorahu kao na pozni dažd. JOB 29:24 Kad bih se nasmijao na njih, ne vjerovahu, i sjajnosti lica mojega ne razgonjahu. JOB 29:25 Kad bih otišao k njima, sjedah u zaèelje, i bijah kao car u vojsci, kad tješi žalosne. JOB 30:1 A sada smiju mi se mlaði od mene, kojima otaca ne bih bio htio metnuti sa psima stada svojega. JOB 30:2 A na što bi mi i bila sila ruku njihovijeh? u njima bješe propala starost. JOB 30:3 Od siromaštva i gladi samoæovahu bježeæi na suha, mraèna, pusta i opustošena mjesta; JOB 30:4 Koji brahu lobodu po èestama, i smrekovo korijenje bješe im hrana. JOB 30:5 Izmeðu ljudi bijahu izgonjeni i vikaše se za njima kao za lupežem. JOB 30:6 Življahu po strašnijem uvalama, po jamama u zemlji i u kamenu. JOB 30:7 Po grmovima rikahu, pod trnjem se skupljahu. JOB 30:8 Bijahu ljudi nikakvi i bez imena, manje vrijedni nego zemlja. JOB 30:9 I njima sam sada pjesma, i postah im prièa. JOB 30:10 Gade se na me, idu daleko od mene i ne ustežu se pljuvati mi u lice. JOB 30:11 Jer je Bog odapeo moju tetivu i muke mi zadao te zbaciše uzdu preda mnom. JOB 30:12 S desne strane ustaju momci, potkidaju mi noge, i nasipaju put k meni da me upropaste. JOB 30:13 Raskopaše moju stazu, umnožiše mi muke, ne treba niko da im pomaže. JOB 30:14 Kao širokim prolomom naviru, i navaljuju preko razvalina. JOB 30:15 Strahote navališe na me, i kao vjetar tjeraju dušu moju, i kao oblak proðe sreæa moja. JOB 30:16 I sada se duša moja ražljeva u meni, stigoše me dani muèni. JOB 30:17 Noæu probada mi kosti u meni, i žile moje ne odmaraju se. JOB 30:18 Od teške sile promijenilo se odijelo moje, i kao ogrlica u košulje moje steže me. JOB 30:19 Bacio me je u blato, te sam kao prah i pepeo. JOB 30:20 Vièem k tebi, a ti me ne slušaš; stojim pred tobom, a ti ne gledaš na me. JOB 30:21 Pretvorio si mi se u ljuta neprijatelja; silom ruke svoje suprotiš mi se. JOB 30:22 Podižeš me u vjetar, posaðuješ me na nj, i rastapaš u meni sve dobro. JOB 30:23 Jer znam da æeš me odvesti na smrt i u dom odreðeni svjema živima. JOB 30:24 Ali neæe pružiti ruke svoje u grob; kad ih stane potirati, oni neæe vikati. JOB 30:25 Nijesam li plakao radi onoga koji bijaše u zlu? nije li duša moja žalosna bivala radi ubogoga? JOB 30:26 Kad se dobru nadah, doðe mi zlo; i kad se nadah svjetlosti, doðe mrak. JOB 30:27 Utroba je moja uzavrela, i ne može da se umiri, zadesiše me dani muèni. JOB 30:28 Hodim crn, ne od sunca, ustajem i vièem u zboru. JOB 30:29 Brat postah zmajevima i drug sovama. JOB 30:30 Pocrnjela je koža na meni i kosti moje posahnuše od žege. JOB 30:31 Gusle se moje pretvoriše u zapijevku, i svirala moja u plaè. JOB 31:1 Vjeru uèinih sa oèima svojim, pa kako bih pogledao na djevojku? JOB 31:2 Jer kakav je dio od Boga ozgo? i kakvo našljedstvo od svemoguæega s visine? JOB 31:3 Nije li pogibao nevaljalome i èudo onima koji èine bezakonje? JOB 31:4 Ne vidi li on putove moje, i sve korake moje ne broji li? JOB 31:5 Ako hodih s lažju ili ako pohitje noga moja na prijevaru, JOB 31:6 Neka me izmjeri na mjerilima pravijem, i neka Bog pozna dobrotu moju. JOB 31:7 Ako su koraci moji zašli s puta, i ako je za oèima mojim pošlo srce moje, i za ruke moje prionulo štogod, JOB 31:8 Neka ja sijem a drugi jede, i neka se iskorijene izdanci moji. JOB 31:9 Ako se zanijelo srce moje za kojom ženom, i ako sam vrebao na vratima bližnjega svojega, JOB 31:10 Neka drugomu melje žena moja, i neka se drugi nad njom povijaju. JOB 31:11 Jer je to grdilo i bezakonje za sudije. JOB 31:12 Jer bi to bio oganj koji bi proždirao do uništenja, i svu bi moju ljetinu iskorijenio. JOB 31:13 Ako nijesam htio doæi na sud sa slugom svojim ili sa sluškinjom svojom, kad bi se tužili na mene; JOB 31:14 Jer šta bih èinio kad bi se Bog podigao, i kad bi potražio, šta bih mu odgovorio? JOB 31:15 Koji je mene stvorio u utrobi, nije li stvorio i njega? nije li nas on isti sazdao u materici? JOB 31:16 Ako sam odbio siromasima želju njihovu, i oèi udovici zamutio, JOB 31:17 I ako sam zalogaj svoj sam jeo a nije ga jela i sirota, JOB 31:18 Jer je od mladosti moje rasla sa mnom kao kod oca, i od utrobe matere svoje vodao sam je; JOB 31:19 Ako sam gledao koga gdje gine nemajuæi haljine, i siromaha gdje se nema èim pokriti, JOB 31:20 Ako me nijesu blagosiljala bedra njegova što se runom ovaca mojih utoplio, JOB 31:21 Ako sam izmahnuo rukom na sirotu, kad vidjeh na vratima pomoæ svoju, JOB 31:22 Neka mi ispadne rame iz pleæa, i ruka moja neka se otkine od zgloba. JOB 31:23 Jer sam se bojao pogibli od Boga, kojega velièanstvu ne bih odolio. JOB 31:24 Ako sam polagao na zlato nadanje svoje, ili èistome zlatu govorio: uzdanico moja! JOB 31:25 Ako sam se veselio što mi je imanje veliko i što mnogo steèe ruka moja, JOB 31:26 Ako sam gledao na sunce, kad sjaje, i na mjesec, kad ponosito hodi, JOB 31:27 I srce se moje potajno prevarilo i ruku moju poljubila usta moja, JOB 31:28 I to bi bilo bezakonje za sudije, jer bih se odrekao Boga ozgo; JOB 31:29 Ako sam se radovao nesreæi nenavidnika svojega, i ako sam zaigrao kad ga je zlo zadesilo, JOB 31:30 Jer ne dadoh jeziku svojemu da griješi tražeæi dušu njegovu s proklinjanjem; JOB 31:31 Ako ne govorahu domašnji moji: ko bi nam dao mesa njegova? ne možemo se ni najesti; JOB 31:32 Stranac nije noæivao na polju; vrata svoja otvorao sam putniku; JOB 31:33 Ako sam kao što èine ljudi tajio prijestupe svoje i krio svoje bezakonje u svojim njedrima, JOB 31:34 Ako sam i mogao plašiti veliko mnoštvo, ipak od najmanjega u domu bijaše me strah; zato muèah i ne odlažah od vrata. JOB 31:35 O da bih imao koga da me sasluša! Gle, želja je moja da mi svemoguæi odgovori i suparnik moj da mi napiše knjigu. JOB 31:36 Nosio bih je na ramenu svom, vezao bih je sebi kao vijenac, JOB 31:37 Broj koraka svojih kazao bih mu, kao knez pristupio bih k njemu. JOB 31:38 Ako je na me vikala moja zemlja, i brazde njezine plakale, JOB 31:39 Ako sam jeo roda njezina bez novaca i dosaðivao duši gospodara njezinijeh, JOB 31:40 Mjesto pšenice neka mi raða trnje, i mjesto jeèma kukolj. Svršiše se rijeèi Jovove. JOB 32:1 Tada prestaše ona tri èovjeka odgovarati Jovu, jer se èinjaše da je pravedan. JOB 32:2 A Elijuj sin Varahilov od Vuza, roda Ramova, razgnjevi se na Jova što se sam graðaše pravedniji od Boga; JOB 32:3 I na tri prijatelja njegova razgnjevi se što ne naðoše odgovora i opet osuðivahu Jova. JOB 32:4 Jer Elijuj èekaše dokle oni govorahu s Jovom, jer bijahu stariji od njega. JOB 32:5 Pa kad vidje Elijuj da nema odgovora u ustima ona tri èovjeka, raspali se gnjev njegov. JOB 32:6 I progovori Elijuj sin Varahilov od Vuza, i reèe: ja sam najmlaði, a vi ste starci, zato se bojah i ne smijah vam kazati što mislim. JOB 32:7 Mišljah: neka govori starost, i mnoge godine neka objave mudrost. JOB 32:8 Ali je duh u ljudima, i duh svemoguæega urazumljuje ih. JOB 32:9 Veliki nijesu svagda mudri, i starci ne znaju svagda šta je pravo. JOB 32:10 Zato velim: poslušaj me da kažem i ja kako mislim. JOB 32:11 Eto, èekao sam da vi izgovorite, slušao sam razloge vaše dokle izviðaste besjedu. JOB 32:12 Pazio sam, ali gle, nijedan od vas ne sapre Jova, ne odgovori na njegove rijeèi. JOB 32:13 Može biti da æete reæi: naðosmo mudrost, Bog æe ga oboriti, ne èovjek. JOB 32:14 Nije na me upravio besjede, ni ja mu neæu odgovarati vašim rijeèima. JOB 32:15 Smeli su se, ne odgovaraju više, nestalo im je rijeèi. JOB 32:16 Èekao sam, ali ne govore, stadoše, i više ne odgovaraju. JOB 32:17 Odgovoriæu i ja za se, kazaæu i ja kako mislim. JOB 32:18 Jer sam pun rijeèi, tijesno je duhu u meni. JOB 32:19 Gle, trbuh je moj kao vino bez oduške, i raspukao bi se kao nov mijeh. JOB 32:20 Govoriæu da odahnem, otvoriæu usne svoje, i odgovoriæu. JOB 32:21 Neæu gledati ko je ko, i èovjeku æu govoriti bez laskanja. JOB 32:22 Jer ne umijem laskati; odmah bi me uzeo tvorac moj. JOB 33:1 Èuj dakle, Jove, besjedu moju, i slušaj sve rijeèi moje. JOB 33:2 Evo, sad otvoram usta svoja; govori jezik moj u ustima mojim. JOB 33:3 Po pravom srcu mom biæe rijeèi moje, i misao èistu izreæi æe usne moje. JOB 33:4 Duh Božji stvorio me je, i dah svemoguæega dao mi je život. JOB 33:5 Ako možeš, odgovori mi, pripravi se i stani mi nasuprot. JOB 33:6 Evo, ja æu biti mjesto Boga, kao što si rekao; od kala sam naèinjen i ja. JOB 33:7 Eto, strah moj neæe te strašiti, i ruka moja neæe te tištati. JOB 33:8 Rekao si dakle preda mnom, i èuo sam glas tvojih rijeèi: JOB 33:9 Èist sam, bez grijeha, prav sam i nema bezakonja na meni. JOB 33:10 Evo, traži zadjevicu sa mnom, drži me za svoga neprijatelja. JOB 33:11 Meæe u klade noge moje, vreba po svijem stazama mojim. JOB 33:12 Eto, u tom nijesi pravedan, odgovaram ti; jer je Bog veæi od èovjeka. JOB 33:13 Zašto se preš s njim, što za sva djela svoja ne odgovara? JOB 33:14 Jedanput govori Bog i dva puta; ali èovjek ne pazi. JOB 33:15 U snu, u utvari noænoj, kad tvrd san padne na ljude, kad spavaju u postelji, JOB 33:16 Tada otvora uho ljudima i nauku im zapeèaæava, JOB 33:17 Da bi odvratio èovjeka od djela njegova, i zaklonio od njega oholost; JOB 33:18 Da bi saèuvao dušu njegovu od jame, i život njegov da ne naiðe na maè. JOB 33:19 I kara ga bolovima na postelji njegovoj, i sve kosti njegove teškom bolešæu. JOB 33:20 Tako da se životu njegovu gadi hljeb i duši njegovoj jelo najmilije; JOB 33:21 Nestaje tijela njegova naoèigled, i izmalaju se kosti njegove, koje se prije nijesu vidjele, JOB 33:22 I duša se njegova približuje grobu, i život njegov smrti. JOB 33:23 Ako ima glasnika, tumaèa, jednoga od tisuæe, koji bi kazao èovjeku dužnost njegovu, JOB 33:24 Tada æe se smilovati na nj, i reæi æe: izbavi ga da ne otide u grob; našao sam otkup. JOB 33:25 I pomladiæe se tijelo njegovo kao u djeteta, i povratiæe se na dane mladosti svoje, JOB 33:26 Moliæe se Bogu, i pomilovaæe ga, i gledaæe lice njegovo radujuæi se, i vratiæe èovjeku po pravdi njegovoj. JOB 33:27 Gledajuæi ljudi reæi æe: bijah zgriješio, i što je pravo izvrnuo, ali mi ne pomože. JOB 33:28 On izbavi dušu moju da ne otide u jamu, i život moj da gleda svjetlost. JOB 33:29 Gle, sve ovo èini Bog dva puta i tri puta èovjeku, JOB 33:30 Da bi povratio dušu njegovu od jame, da bi ga obasjavala svjetlost živijeh. JOB 33:31 Pazi, Jove, slušaj me, muèi, da ja govorim. JOB 33:32 Ako imaš što reæi, odgovori mi; govori, jer sam te rad opravdati; JOB 33:33 Ako li ne, slušaj ti mene; muèi, i nauèiæu te mudrosti. JOB 34:1 Još govori Elijuj i reèe: JOB 34:2 Èujte, mudri, besjedu moju, i razumni poslušajte me. JOB 34:3 Jer uho poznaje besjedu kao što grlo kuša jelo. JOB 34:4 Razberimo što je pravo, izvidimo meðu sobom što je dobro. JOB 34:5 Jer Jov reèe: pravedan sam, a Bog odbaci moju pravdu. JOB 34:6 Hoæu li lagati za svoju pravdu? strijela je moja smrtna, a bez krivice. JOB 34:7 Koji je èovjek kao Jov da kao vodu pije potsmijeh? JOB 34:8 I da se druži s onima koji èine bezakonje, i da hodi s bezbožnijem ljudima? JOB 34:9 Jer reèe: ne pomaže èovjeku da ugaða Bogu. JOB 34:10 Zato, ljudi razumni, poslušajte me; daleko je od Boga zloæa i nepravda od svemoguæega. JOB 34:11 Jer po djelu plaæa èovjeku i daje svakome da naðe prema putu svojemu. JOB 34:12 Doista Bog ne radi zlo i svemoguæi ne izvræe pravde. JOB 34:13 Ko mu je predao zemlju? i ko je uredio vasiljenu? JOB 34:14 Kad bi na nj okrenuo srce svoje, uzeo bi k sebi duh njegov i dihanje njegovo; JOB 34:15 Izginulo bi svako tijelo, i èovjek bi se povratio u prah. JOB 34:16 Ako si dakle razuman, èuj ovo: slušaj glas rijeèi mojih. JOB 34:17 Može li vladati onaj koji mrzi na pravdu? hoæeš li osuditi onoga koji je najpravedniji? JOB 34:18 Kaže li se caru: nitkove! i knezovima: bezbožnici? JOB 34:19 Akamoli onomu koji ne gleda knezovima ko su, niti u njega vrijedi više bogati od siromaha, jer su svi djelo ruku njegovijeh. JOB 34:20 Umiru zaèas, i u po noæi uskoleba se narod i propadne, i odnese se jaki bez ruke ljudske. JOB 34:21 Jer su oèi njegove obraæene na putove èovjeèije i vidi sve korake njegove. JOB 34:22 Nema mraka ni sjena smrtnoga gdje bi se sakrili koji èine bezakonje. JOB 34:23 Jer nikome ne odgaða kad doðe da se sudi s Bogom. JOB 34:24 Satire jake nedokuèljivo, i postavlja druge na njihovo mjesto. JOB 34:25 Jer zna djela njihova, i dok obrati noæ, satru se. JOB 34:26 Kao bezbožne razbija ih na vidiku. JOB 34:27 Jer otstupiše od njega i ne gledaše ni na koje putove njegove; JOB 34:28 Te doðe do njega vika siromahova, i èu viku nevoljnijeh. JOB 34:29 Kad on umiri, ko æe uznemiriti? i kad on sakrije lice, ko æe ga vidjeti? i to biva i narodu i èovjeku, JOB 34:30 Da ne bi carovao licemjer, da ne bi bilo zamke narodu. JOB 34:31 Zaista, treba kazati Bogu: podnosio sam, neæu više griješiti. JOB 34:32 A što ne vidim, ti me nauèi; ako sam èinio nepravdu, neæu više. JOB 34:33 Eda li æe po tebi plaæati, jer tebi nije po volji, jer ti biraš a ne on? Ako znaš što, govori. JOB 34:34 Ljudi æe razumni sa mnom kazati, i mudar æe èovjek pristati, JOB 34:35 Da Jov ne govori razumno, i da rijeèi njegove nijesu mudre. JOB 34:36 Oèe moj, neka se Jov iskuša do kraja, što odgovara kao zli ljudi. JOB 34:37 Jer domeæe na grijeh svoj bezakonje, pljeska rukama meðu nama, i mnogo govori na Boga. JOB 35:1 Još govori Elijuj i reèe: JOB 35:2 Misliš li da si pravo rekao: moja je pravda veæa od Božije? JOB 35:3 Jer si rekao: šta æe mi pomoæi, kaka æe mi biti korist, da ne griješim? JOB 35:4 Ja æu odgovoriti tebi i drugovima tvojim s tobom. JOB 35:5 Pogledaj nebo, i vidi; pogledaj oblake, kako su viši od tebe. JOB 35:6 Ako griješiš, šta æeš mu uèiniti? ili ako se umnože bezakonja tvoja, šta æeš mu nauditi? JOB 35:7 Ako si pravedan, šta æeš mu dati? ili šta æe primiti iz ruke tvoje? JOB 35:8 Èovjeku kakav si može nauditi tvoja zloæa, i sinu èovjeèijemu pomoæi tvoja pravda. JOB 35:9 Vapiju od velikoga nasilja kojima se èini, i vièu na ruku silnijeh; JOB 35:10 A nijedan ne govori: gdje je Bog, stvoritelj moj, koji daje pjesmu noæu; JOB 35:11 Koji èini te smo razumniji od zvijerja zemaljskoga, i mudriji od ptica nebeskih. JOB 35:12 Tamo vièu s oholosti zlijeh ljudi, ali ne bivaju uslišeni. JOB 35:13 Jer Bog ne sluša taštine, i svemoguæi ne gleda na nju. JOB 35:14 Akamoli kad kažeš: ne vidiš to. Pred njim je sud; èekaj ga. JOB 35:15 A sada èim te gnjev pohodi, nije ništa, niti je gledao na sve što si uèinio; JOB 35:16 Zato Jov naprazno otvora usta svoja, i bezumno umnožava rijeèi. JOB 36:1 Još govori Elijuj i reèe: JOB 36:2 Potrpi me malo, i pokazaæu ti, jer još ima što bih govorio za Boga. JOB 36:3 Poèeæu izdaleka besjedu svoju, i pokazaæu da je tvorac moj pravedan. JOB 36:4 Doista, neæe biti lažne rijeèi moje, kod tebe je koji pravo misli. JOB 36:5 Gle, Bog je silan, ali nikoga ne odbacuje, silan je snagom srèanom. JOB 36:6 Ne da živjeti bezbožniku, a nevoljnicima èini pravdu. JOB 36:7 Ne odvraæa od pravednika oèiju svojih, nego još s carevima na prijesto posaðuje ih navijek, te se uzvišuju. JOB 36:8 Ako li su okovani u puta i svezani užima nevoljnièkim, JOB 36:9 Tada im napominje djela njihova i bezakonja njihova kako su silna. JOB 36:10 I otvora im uho da bi se popravili, i govori im da se vrate od bezakonja. JOB 36:11 Ako poslušaju i stanu mu služiti, dovršuju dane svoje u dobru i godine svoje u radosti. JOB 36:12 Ako li ne poslušaju, ginu od maèa i umiru s bezumlja. JOB 36:13 A koji su licemjerna srca, navlaèe gnjev i ne vièu kad ih poveže; JOB 36:14 Umire u mladosti duša njihova i život njihov meðu kurvama. JOB 36:15 Izbavlja nevoljnika iz nevolje njegove i otvora mu uho u muci. JOB 36:16 Tako bi i tebe izveo iz tjeskobe na prostrano mjesto, gdje ništa ne dosaðuje, i mirni sto tvoj bio bi pun pretiline. JOB 36:17 Ali si zaslužio sud bezbožnièki; i sud i pravda snaðe te. JOB 36:18 Doista, gnjev je na tebi; gledaj da te ne odbaci u karanju, te te veliki otkup neæe izbaviti. JOB 36:19 Hoæe li gledati na tvoje bogatstvo? neæe ni na zlato ni na kaku silu blaga tvojega. JOB 36:20 Ne uzdiši za noæu u koju narodi odlaze na svoje mjesto. JOB 36:21 Èuvaj se da ne pogledaš na taštinu i voliš nju nego nevolju. JOB 36:22 Gle, Bog je najviši svojom silom, ko je uèitelj kao on? JOB 36:23 Ko mu je odredio put njegov? ili ko æe mu reæi: èiniš nepravo? JOB 36:24 Opominji se da velièaš djela njegova, koja gledaju ljudi. JOB 36:25 Svi ljudi vide ih, svaki ih gleda izdaleka. JOB 36:26 Gle, Bog je velik, i ne možemo ga poznati, broj godina njegovijeh ne može se dokuèiti. JOB 36:27 Jer on steže kaplje vodene, koje liju dažd iz oblaka njegovijeh; JOB 36:28 Kad teku oblaci, kaplju na mnoštvo ljudsko. JOB 36:29 I ko bi razumio prostor oblacima i grmljavu u šatoru njegovu? JOB 36:30 Kako prostire nad njim svjetlost svoju, i dubine morske pokriva? JOB 36:31 Tijem sudi narodima, daje hrane izobila. JOB 36:32 Rukama zaklanja svjetlost, i nareðuje koga da srete, JOB 36:33 Javljajuæi prema njemu dobru volju svoju, i prema stoci i prema rodu zemaljskom. JOB 37:1 I od toga drkæe srce moje, i otskaèe sa svojega mjesta. JOB 37:2 Slušajte dobro gromovni glas njegov i govor što izlazi iz usta njegovijeh. JOB 37:3 Pod sva nebesa pušta ga, i svjetlost svoju do krajeva zemaljskih. JOB 37:4 Za njom rièe grom, grmi glasom velièanstva svojega, niti što odgaða kad se èuje glas njegov. JOB 37:5 Divno Bog grmi glasom svojim, èini stvari velike, da ih ne možemo razumjeti. JOB 37:6 Govori snijegu: padni na zemlju; i daždu sitnome i daždu silnome. JOB 37:7 Zapeèaæava ruku svakom èovjeku, da pozna sve poslenike svoje. JOB 37:8 Tada zvijer ulazi u jamu, i ostaje na svojoj loži. JOB 37:9 S juga dolazi oluja, i sa sjevera zima. JOB 37:10 Od dihanja Božijega postaje led, i široke vode stiskuju se. JOB 37:11 I da se natapa zemlja, natjeruje oblak, i rasipa oblak svjetlošæu svojom. JOB 37:12 I on se obræe i tamo i amo po volji njegovoj da èini sve što mu zapovjedi po vasiljenoj. JOB 37:13 Èini da se naðe ili za kar ili za zemlju ili za dobroèinstvo. JOB 37:14 Èuj to, Jove, stani i gledaj èudesa Božija. JOB 37:15 Znaš li kako ih Bog ureðuje i kako sija svjetlošæu iz oblaka svojega? JOB 37:16 Znaš li kako vise oblaci? Znaš li èudesa onoga koji je savršen u svakom znanju? JOB 37:17 Kako ti se haljine ugriju kad umiri zemlju od juga? JOB 37:18 Jesi li ti s njim razapinjao nebesa, koja stoje tvrdo kao saliveno ogledalo? JOB 37:19 Nauèi nas šta æemo mu reæi; ne možemo od tame govoriti po redu. JOB 37:20 Hoæe li mu ko pripovjediti što bih ja govorio? Ako li bi ko govorio, zaista, bio bih proždrt. JOB 37:21 Ali sada ne mogu ljudi gledati u svjetlost kad sjaje na nebu, pošto vjetar proðe i oèisti ga; JOB 37:22 Sa sjevera dolazi kao zlato; ali je u Bogu strašnija slava. JOB 37:23 Svemoguæ je, ne možemo ga stignuti; velike je sile, ali sudom i velikom pravdom nikoga ne muèi. JOB 37:24 Zato ga se boje ljudi: ne može ga vidjeti nikakav mudarac. JOB 38:1 Tada odgovori Gospod Jovu iz vihora i reèe: JOB 38:2 Ko je to što zamraèuje savjet rijeèima nerazumno? JOB 38:3 Opaši se sada kao èovjek; ja æu te pitati, a ti mi kazuj. JOB 38:4 Gdje si ti bio kad ja osnivah zemlju? kaži, ako si razuman. JOB 38:5 Ko joj je odredio mjere? znaš li? ili ko je rastegao uže preko nje? JOB 38:6 Na èem su podnožja njezina uglavljena? ili ko joj je metnuo kamen ugaoni? JOB 38:7 Kad pjevahu zajedno zvijezde jutrnje i svi sinovi Božji klikovahu. JOB 38:8 Ili ko je zatvorio more vratima kad kao iz utrobe izide? JOB 38:9 Kad ga odjeh oblakom i povih tamom; JOB 38:10 Kad postavih za nj uredbu svoju i metnuh mu prijevornice i vrata; JOB 38:11 I rekoh: dovde æeš dolaziti, a dalje neæeš, i tu æe se ustavljati ponositi valovi tvoji. JOB 38:12 Jesi li svoga vijeka zapovjedio jutru, pokazao zori mjesto njezino, JOB 38:13 Da se uhvati zemlji za krajeve, i da se rastjeraju s nje bezbožnici, JOB 38:14 Da se ona promijeni kao blato peèatno, a oni da stoje kao haljina, JOB 38:15 Da se oduzme bezbožnicima svjetlost njihova i ruka podignuta da se slomi? JOB 38:16 Jesi li dolazio do dubina morskih? i po dnu propasti jesi li hodio? JOB 38:17 Jesu li ti se otvorila vrata smrtna, i vrata sjena smrtnoga jesi li vidio? JOB 38:18 Jesi li sagledao širinu zemaljsku? kaži, ako znaš sve to. JOB 38:19 Koje je put k stanu svjetlosti? i gdje je mjesto tami, JOB 38:20 Da bi je uzeo i odveo do meðe njezine, i znao staze k domu njezinu? JOB 38:21 Znaš ti; jer si se onda rodio, i broj je dana tvojih velik. JOB 38:22 Jesi li ulazio u riznice šnježne? ili riznice gradne jesi li vidio, JOB 38:23 Koje èuvam za vrijeme nevolje, za dan boja i rata? JOB 38:24 Kojim se putem dijeli svjetlost i ustoka se razilazi po zemlji? JOB 38:25 Ko je razdijelio jazove povodnju i put svjetlici gromovnoj? JOB 38:26 Da bi išao dažd na zemlju gdje nema nikoga, i na pustinju gdje nema èovjeka, JOB 38:27 Da napoji pusta i nerodna mjesta, i uèini da raste trava zelena. JOB 38:28 Ima li dažd oca? ili ko je rodio kaplje rosne? JOB 38:29 Iz èije je utrobe izašao led, i ko je rodio slanu nebesku, JOB 38:30 Da se vode skrivaju i postaju kao kamen i krajevi propasti srastaju? JOB 38:31 Možeš li svezati miline vlašiæima? ili svezu štapima razdriješiti? JOB 38:32 Možeš li izvesti južne zvijezde na vrijeme? ili kola sa zvijezdama njihovijem hoæeš li voditi? JOB 38:33 Znaš li red nebeski? možeš li ti ureðivati vladu njegovu na zemlji? JOB 38:34 Možeš li dignuti glas svoj do oblaka da bi te mnoštvo vode pokrilo? JOB 38:35 Možeš li pustiti munje da idu, i da ti reku: evo nas? JOB 38:36 Ko je metnuo èovjeku u srce mudrost? ili ko je dao duši razum? JOB 38:37 Ko æe izbrojiti oblake mudrošæu, i mjehove nebeske ko æe izliti, JOB 38:38 Da se raskvašen prah zgusne i grude da se slijepe? JOB 39:1 Loviš li ti lavu lov? i laviæima trbuh puniš, JOB 39:2 Kad leže u peæinama i vrebaju u zaklonu svom? JOB 39:3 Ko gotovi gavranu hranu njegovu kad ptiæi njegovi vièu k Bogu i lutaju nemajuæi šta jesti? JOB 39:4 Znaš li vrijeme kad se divokoze koze? i jesi li vidio kad se košute legu? JOB 39:5 Jesi li izbrojio mjesece, dokle nose? znaš li vrijeme kad se legu? JOB 39:6 Kako se savijaju, mlad svoju ispuštaju, i opraštaju se bolova? JOB 39:7 Kako jaèa mlad njihova, raste po polju i otišavši ne vraæa se k njima? JOB 39:8 Ko je pustio divljega magarca da je slobodan, i remene divljemu magarcu ko je razdriješio? JOB 39:9 Kojemu odredih pustinju za kuæu i za stan slatinu. JOB 39:10 On se smije vrevi gradskoj, i ne sluša vike nastojnikove. JOB 39:11 Što nalazi u gorama, ono mu je piæa, i traži svaku zelen. JOB 39:12 Bi li ti jednorog htio služiti? bi li noæivao za jaslima tvojim? JOB 39:13 Možeš li vezati užem jednoroga da ore? hoæe li vlaèiti brazde za tobom? JOB 39:14 Hoæeš li se osloniti na nj što mu je snaga velika? i ostaviti na njemu svoj posao? JOB 39:15 Hoæeš li se pouzdati u nj da æe ti svesti ljetinu i na gumno tvoje složiti? JOB 39:16 Jesi li ti dao paunu lijepa krila i perje èaplji ili noju? JOB 39:17 Koji snese na zemlji jajca svoja, i ostavi da ih prah grije; JOB 39:18 I ne misli da æe ih noga razbiti i zvijer poljska zgaziti; JOB 39:19 Nemilostiv je ptiæima svojim kao da nijesu njegovi, i da mu trud ne bude uzalud ne boji se. JOB 39:20 Jer mu Bog nije dao mudrost niti mu je udijelio razuma. JOB 39:21 Kad se podigne u vis, smije se konju i konjiku. JOB 39:22 Jesi li ti dao konju jaèinu? jesi li ti okitio vrat njegov rzanjem? JOB 39:23 Hoæeš li ga poplašiti kao skakavca? frkanje nozdrva njegovijeh strašno je; JOB 39:24 Kopa zemlju, veseo je od sile, ide na susret oružju; JOB 39:25 Smije se strahu i ne plaši se niti uzmièe ispred maèa; JOB 39:26 Kad zvekæe nad njim tul i sijeva koplje i sulica; JOB 39:27 Od nemirnoæe i ljutine kopa zemlju, i ne može da stoji kad truba zatrubi. JOB 39:28 Kad truba zatrubi, on vrišti, izdaleka èuje boj, viku vojvoda i pokliè. JOB 39:29 Eda li po tvome razumu leti jastrijeb? širi krila svoja na jug? JOB 39:30 Eda li se na tvoju zapovijest diže u vis orao, i na visini vije gnijezdo? JOB 39:31 Na stijeni stanuje i bavi se, navrh stijene, na tvrdu mjestu. JOB 39:32 Odatle gleda hrane, daleko mu vide oèi. JOB 39:33 I ptiæi njegovi piju krv, i gdje su mrtva tjelesa ondje je on. JOB 39:34 I tako odgovarajuæi Gospod Jovu reèe: JOB 39:35 Ko se prepire s Bogom, hoæe li ga uèiti? koji kudi Boga, neka odgovori na to. JOB 39:36 Tada Jov odgovori Gospodu i reèe: JOB 39:37 Gle, ja sam malen, šta bih ti odgovorio? Meæem ruku svoju na usta svoja. JOB 39:38 Jednom govorih, ali neæu odgovarati; i drugom, ali neæu više. JOB 40:1 A Gospod opet odgovarajuæi Jovu iz vihora reèe: JOB 40:2 Opaši se sada kao èovjek; ja æu te pitati, a ti mi kazuj. JOB 40:3 Hoæeš li ti uništiti moj sud? hoæeš li mene osuditi da bi sebe opravdao? JOB 40:4 Je li u tebe mišica kao u Boga? grmiš li glasom kao on? JOB 40:5 Okiti se sada èašæu i velièanstvom, u slavu i krasotu obuci se. JOB 40:6 Prospi jarost gnjeva svojega, i pogledaj sve ponosite, i obori ih. JOB 40:7 Pogledaj sve ponosite, i ponizi ih, i potri bezbožnike na mjestu njihovu. JOB 40:8 Zatrpaj ih sve u prah, i poveži im lice na skrivenu mjestu. JOB 40:9 Tada æu te i ja hvaliti da te èuva desnica tvoja. JOB 40:10 A gle, slon, kojega sam stvorio s tobom, jede travu kao vo; JOB 40:11 Gle, snaga mu je u bedrima njegovijem, i sila mu je u pupku trbuha njegova; JOB 40:12 Diže rep svoj kao kedar, žile od jaja njegovijeh spletene su kao grane; JOB 40:13 Kosti su mu kao cijevi mjedene, zglavci kao poluge gvozdene. JOB 40:14 On je prvo izmeðu djela Božijih, tvorac njegov dao mu je maè. JOB 40:15 Gore nose mu piæu, i sve zvijerje poljsko igra se ondje. JOB 40:16 U hladu liježe, u gustoj trsci i glibu. JOB 40:17 Granata drveta zaklanjaju ga sjenom svojim, i opkoljavaju ga vrbe na potocima. JOB 40:18 Gle, ustavlja rijeku da ne teèe, uzda se da æe ispiti Jordan gubicom svojom. JOB 40:19 Hoæe li ga ko uhvatiti na oèi njegove? zamku mu provuæi kroz nos? JOB 40:20 Hoæeš li udicom izvuæi krokodila ili užem podvezati mu jezik? JOB 40:21 Hoæeš li mu provuæi situ kroz nos? ili mu šiljkom provrtjeti èeljusti? JOB 40:22 Hoæe li te mnogo moliti, ili æe ti laskati? JOB 40:23 Hoæe li uèiniti vjeru s tobom da ga uzmeš da ti bude sluga dovijeka? JOB 40:24 Hoæeš li se igrati s njim kao sa pticom, ili æeš ga vezati djevojkama svojim? JOB 40:25 Hoæe li se njim èastiti drugovi? razdijeliti ga meðu trgovce? JOB 40:26 Hoæeš li mu napuniti kožu šiljcima i glavu ostvama? JOB 40:27 Digni na nj ruku svoju; neæeš više pominjati boja. JOB 40:28 Gle, zaludu je nadati mu se; kad ga samo ugleda èovjek, ne pada li? JOB 41:1 Nema slobodna koji bi ga probudio; a ko æe stati preda me? JOB 41:2 Ko mi je prije dao što, da mu vratim? što je god pod svijem nebom, moje je. JOB 41:3 Neæu muèati o udima njegovijem ni o sili ni o ljepoti stasa njegova. JOB 41:4 Ko æe mu uzgrnuti gornju odjeæu? k èeljustima njegovijem ko æe pristupiti? JOB 41:5 Vrata od grla njegova ko æe otvoriti? strah je oko zuba njegovijeh. JOB 41:6 Krljušti su mu jaki štitovi spojeni tvrdo. JOB 41:7 Blizu su jedna do druge da ni vjetar ne ulazi meðu njih. JOB 41:8 Jedna je za drugu prionula, drže se i ne rastavljaju se. JOB 41:9 Kad kiha kao da munja sijeva, a oèi su mu kao trepavice u zore. JOB 41:10 Iz usta mu izlaze luèevi, i iskre ognjene skaèu. JOB 41:11 Iz nozdrva mu izlazi dim kao iz vreloga lonca ili kotla. JOB 41:12 Dah njegov raspaljuje ugljevlje i plamen mu izlazi iz usta. JOB 41:13 U vratu mu stoji sila, i pred njim ide strah. JOB 41:14 Udi mesa njegova spojeni su, jednostavno je na njemu, ne razmièe se. JOB 41:15 Srce mu je tvrdo kao kamen, tvrdo kao donji žrvanj. JOB 41:16 Kad se digne, dršæu junaci, i od straha oèišæaju se od grijeha svojih. JOB 41:17 Da ga udari maè, ne može se održati, ni koplje ni strijela ni oklop. JOB 41:18 Njemu je gvožðe kao pljeva, a mjed kao trulo drvo. JOB 41:19 Neæe ga potjerati strijela, kamenje iz praæe njemu je kao slamka; JOB 41:20 Kao slama su mu ubojne sprave, i smije se baèenom koplju. JOB 41:21 Pod njim su oštri crepovi, stere sebi oštre stvari u glibu. JOB 41:22 Èini, te vri dubina kao lonac, i more se muti kao u stupi. JOB 41:23 Za sobom ostavlja svijetlu stazu, rekao bi da je bezdana osijedjela. JOB 41:24 Ništa nema na zemlji da bi se isporedilo s njim, da bi stvoreno bilo da se nièega ne boji. JOB 41:25 Što je god visoko prezire, car je nad svijem zvijerjem. JOB 42:1 Tada Jov odgovori Gospodu i reèe: JOB 42:2 Znam da sve možeš, i da se ne može smesti što naumiš. JOB 42:3 Ko je to što zamraèuje savjet nerazumno? Zato kažem da nijesam razumijevao; èudesno je to za me, te ne mogu znati. JOB 42:4 Slušaj kad uzgovorim, i kad zapitam, kaži mi. JOB 42:5 Ušima slušah o tebi, a sada te oko moje vidi. JOB 42:6 Zato porièem, i kajem se u prahu i pepelu. JOB 42:7 A kad Gospod izgovori one rijeèi Jovu, reèe Gospod Elifasu Temancu: raspalio se gnjev moj na tebe i na dva prijatelja tvoja što ne govoriste o meni pravo kao sluga moj Jov. JOB 42:8 Zato sada uzmite sedam telaca i sedam ovnova, i idite k sluzi mojemu Jovu i prinesite žrtve paljenice za se, i sluga moj Jov neka se pomoli za vas, jer æu doista pogledati na nj da ne uèinim s vama po vašoj ludosti, jer ne govoriste o meni pravo kao sluga moj Jov. JOB 42:9 I tako otide Elifas Temanac i Vildad Sušanin i Sofar Namaæanin, i uèiniše kako im zapovjedi Gospod. I pogleda Gospod na Jova. JOB 42:10 I Gospod povrati što bješe uzeto Jovu pošto se pomoli za prijatelje svoje; i umnoži Gospod Jovu dvojinom sve što bješe imao. JOB 42:11 I doðoše k njemu sva braæa njegova i sve sestre njegove i svi preðašnji znanci njegovi, i jedoše s njim u njegovoj kuæi i žaleæi ga tješiše ga za sve zlo što bješe Gospod pustio na nj, i dadoše mu svaki po novac i po grivnu zlatnu. JOB 42:12 I Gospod blagoslovi pošljedak Jovov više nego poèetak, te imaše èetrnaest tisuæa ovaca i šest tisuæa kamila i tisuæu jarmova volova i tisuæu magarica. JOB 42:13 I imaše sedam sinova i tri kæeri. JOB 42:14 I prvoj nadje ime Jemima, a drugoj Kesija a treæoj Keren-apuha. JOB 42:15 I ne nahoðaše se u svoj zemlji tako lijepijeh djevojaka kao kæeri Jovove, i otac im dade našljedstvo meðu braæom njihovom. JOB 42:16 I poslije poživje Jov sto i èetrdeset godina, i vidje sinove i unuke do èetvrtoga koljena. JOB 42:17 I umrije Jov star i sit života. PSA 1:1 Blago èovjeku koji ne ide na vijeæe bezbožnièko, i na putu grješnièkom ne stoji, i u društvu nevaljalijeh ljudi ne sjedi, PSA 1:2 Nego mu je omilio zakon Gospodnji i o zakonu njegovu misli dan i noæ! PSA 1:3 On je kao drvo usaðeno kraj potoka, koje rod svoj donosi u svoje vrijeme, i kojemu list ne vene: što god radi, u svemu napreduje. PSA 1:4 Nijesu taki bezbožnici, nego su kao prah koji rasipa vjetar. PSA 1:5 Zato se neæe bezbožnici održati na sudu, ni grješnici na zboru pravednièkom. PSA 1:6 Jer Gospod zna put pravednièki; a put bezbožnièki propašæe. PSA 2:1 Zašto se bune narodi i plemena pomišljaju zaludne stvari? PSA 2:2 Ustaju carevi zemaljski, i knezovi se skupljaju na Gospoda i na pomazanika njegova. PSA 2:3 “Raskinimo sveze njihove i zbacimo sa sebe jaram njihov.” PSA 2:4 Onaj, što živi na nebesima, smije se, Gospod im se potsmijeva. PSA 2:5 Pa im govori u gnjevu svojem i jarošæu svojom zbunjuje ih: PSA 2:6 “Ja sam pomazao cara svojega na Sionu, na svetoj gori svojoj.” PSA 2:7 Kazaæu naredbu Gospodnju; on reèe meni: “ti si sin moj, ja te sad rodih. PSA 2:8 Išti u mene, i daæu ti narode u našljedstvo, i krajeve zemaljske tebi u državu. PSA 2:9 Udariæeš ih gvozdenom palicom; razbiæeš ih kao lonèarski sud.” PSA 2:10 Sad, carevi, orazumite se; nauèite se sudije zemaljske! PSA 2:11 Služite Gospodu sa strahom, i radujte se s trepetom. PSA 2:12 Poštujte sina, da se ne razgnjevi, i vi ne izginete na putu svome; jer æe se gnjev njegov brzo razgorjeti. Blago svjema koji se u nj uzdaju! PSA 3:1 Gospode! kako je mnogo neprijatelja mojih! Mnogi ustaju na me. PSA 3:2 Mnogi govore za dušu moju: nema mu pomoæi od Boga. PSA 3:3 Ali ti si, Gospode, štit koji me zaklanja, slava moja; ti podižeš glavu moju. PSA 3:4 Glasom svojim vièem ka Gospodu, i èuje me sa svete gore svoje. PSA 3:5 Ja liježem, spavam i ustajem, jer me Gospod èuva. PSA 3:6 Ne bojim se mnogo tisuæa naroda što sa svijeh strana navaljuje na me. PSA 3:7 Ustani, Gospode! pomozi mi, Bože moj! jer ti udaraš po obrazu sve neprijatelje moje; razbijaš zube bezbožnicima. PSA 3:8 Od Gospoda je spasenje; neka bude na narodu tvom blagoslov tvoj! PSA 4:1 Kad te zovem, èuj me, Bože, pravdo moja! u tjeskobi daj mi prostor; smiluj se na me i usliši molitvu moju. PSA 4:2 Sinovi èovjeèiji! dokle æe slava moja biti u sramoti? dokle æete ljubiti ništavilo i tražiti laži? PSA 4:3 Znajte da Gospod divno èuva svetoga svojega; Gospod èuje kad ga zovem. PSA 4:4 Gnjeveæi se ne griješite; razmislite u srcima svojim na posteljama svojim, i utolite. PSA 4:5 Prinesite žrtvu za pravdu, i uzdajte se u Gospoda. PSA 4:6 Mnogi govore: ko æe nam pokazati što je dobro? Obrati k nama, Gospode, svijetlo lice svoje. PSA 4:7 A meni si dao u srce radost veæu nego što je oni imaju, kad im rodi pšenica i vino. PSA 4:8 Ja mirno liježem i spavam; jer ti, Gospode, sam daješ mi te sam bez straha. PSA 5:1 Èuj, Gospode, rijeèi moje, razumij pomisli moje. PSA 5:2 Slušaj viku moju, care moj i Bože moj! jer se tebi molim, Gospode! PSA 5:3 Ujutru slušaš glas moj, ujutru stojim pred tobom, i èekam. PSA 5:4 Jer si ti Bog koji neæe bezakonja; u tebe nema mjesta ko je zao. PSA 5:5 Bezbožnici neæe izaæi pred oèi tvoje; ti nenavidiš sve koji èine bezakonje. PSA 5:6 Potireš lažljivce; na krvopioce i lukave mrzi Gospod. PSA 5:7 A ja po velikoj milosti tvojoj ulazim u dom tvoj, i klanjam se u svetoj crkvi tvojoj sa strahom tvojim. PSA 5:8 Gospode! vodi me u pravdi svojoj; radi neprijatelja mojih poravni preda mnom put svoj. PSA 5:9 Jer nema u ustima njihovijem istine; u njima je nevaljalstvo; grlo im je grob otvoren; na jeziku im je dvolièenje. PSA 5:10 Bože! ne daj im napretka, neka se razbiju pomisli njihove. Za mnoga nevaljalstva njihova obori ih, jer se pobuniše na tebe. PSA 5:11 Pa æe se radovati svi koji se u te uzdaju; dovijeka æe se veseliti koje ti zaklanjaš; dièiæe se koji ljube ime tvoje. PSA 5:12 Jer ti, Gospode, blagosiljaš pravednika, kao štitom zaklanjaš ga milošæu svojom. PSA 6:1 Gospode! nemoj me pokarati u jarosti svojoj, niti me u gnjevu svojem nakazati. PSA 6:2 Smiluj se na me, Gospode, jer sam iznemogao; iscijeli me, jer su kosti moje ustreptale, PSA 6:3 I duša se moja vrlo uzdrhtala. A ti, Gospode, dokle æeš? PSA 6:4 Obrati se, Gospode, izbavi dušu moju, pomozi mi radi milosti svoje. PSA 6:5 Jer mrtvi ne spominju tebe; u grobu ko æe te slaviti? PSA 6:6 Iznemogoh uzdišuæi; svaku noæ kvasim odar svoj, suzama svojim natapam postelju svoju. PSA 6:7 Usahnu od žalosti oko moje, postara se od množine neprijatelja mojih. PSA 6:8 Idite od mene svi koji èinite bezakonje, jer Gospod èu plaè moj. PSA 6:9 Èu Gospod molbu moju, Gospod molitvu moju primi. PSA 6:10 Nek se postide i prepadnu svi neprijatelji moji, neka se povrate i postide odmah. PSA 7:1 Gospode, Bože moj! u tebe se uzdam, saèuvaj me od svijeh koji me gone, i izbavi me. PSA 7:2 Da mi neprijatelj ne išèupa duše kao lav. Èupa, a nema ko da izbavi. PSA 7:3 Gospode, Bože moj! ako sam to uèinio, ako je nepravda u rukama mojima, PSA 7:4 Ako sam zlo vratio prijatelju svojemu, ili krivo uèinio onima koji na me na pravdi napadahu; PSA 7:5 Neka goni neprijatelj dušu moju, i neka je stigne, i pogazi na zemlju život moj i slavu moju u prah obrati. PSA 7:6 Ustani, Gospode, u gnjevu svojem; digni se na žestinu neprijatelja mojih; probudi se meni na pomoæ, i otvori sud. PSA 7:7 I ljudstvo æe se sleæi oko tebe; iznad njega izaði u visinu. PSA 7:8 Gospod sudi narodima. Sudi mi, Gospode, po pravdi mojoj, i po bezazlenosti mojoj neka mi bude. PSA 7:9 Nek se prekine zloæa bezbožnika, a pravednika potpomozi, jer ti ispituješ srca i utrobe, Bože pravedni! PSA 7:10 Štit je meni u Boga, koji èuva one koji su prava srca. PSA 7:11 Bog je pravedan sudija, i Bog je svaki dan gotov na gnjev. PSA 7:12 Ako se neæe bezbožnik da obrati, on oštri maè svoj, nateže luk svoj, i naperuje ga; PSA 7:13 I zapinje smrtnu strijelu, èini strijele svoje da pale. PSA 7:14 Gle, bezbožnik zaèe nepravdu, trudan bijaše zloèinstvom, i rodi sebi prijevaru. PSA 7:15 Kopa jamu i iskopa, i pade u jamu koju je naèinio. PSA 7:16 Zloba njegova obrati se na njegovu glavu, i zloèinstvo njegovo pade na tjeme njegovo. PSA 7:17 Hvalim Gospoda za pravdu njegovu, i pjevam imenu Gospoda višnjega. PSA 8:1 Gospode, Gospode naš! kako je velièanstveno ime tvoje po svoj zemlji! Podigao si slavu svoju više nebesa. PSA 8:2 U ustima male djece i koja sisaju èiniš sebi hvalu nasuprot neprijateljima svojim, da bi uèinio da zamukne neprijatelj i nemirnik. PSA 8:3 Kad pogledam nebesa tvoja, djelo prsta tvojih, mjesec i zvijezde, koje si ti postavio; PSA 8:4 Šta je èovjek, te ga se opominješ, ili sin èovjeèji, te ga polaziš? PSA 8:5 Uèinio si ga malo manjega od anðela, slavom i èašæu vjenèao si ga; PSA 8:6 Postavio si ga gospodarom nad djelima ruku svojih, sve si metnuo pod noge njegove, PSA 8:7 Ovce i volove sve, i divlje zvjerinje, PSA 8:8 Ptice nebeske i ribe morske, što god ide morskim putovima. PSA 8:9 Gospode, Gospode naš! kako je velièanstveno ime tvoje po svoj zemlji! PSA 9:1 Hvalim te, Gospode, iz svega srca svojega, kazujem sva èudesa tvoja. PSA 9:2 Radujem se i veselim se o tebi, pjevam imenu tvojemu, višnji! PSA 9:3 Neprijatelji se moji vratiše natrag, spotakoše se i nesta ih ispred lica tvojega; PSA 9:4 Jer si svršio sud moj i odbranio me; sio si na prijesto, sudija pravedni. PSA 9:5 Rasrdio si se na narode i ubio bezbožnika, ime si im zatro dovijeka, zasvagda. PSA 9:6 Neprijatelju nesta maèeva sasvijem; gradove ti si razvalio; pogibe spomen njihov. PSA 9:7 Ali Gospod uvijek živi; spremio je za sud prijesto svoj. PSA 9:8 On æe suditi vasionome svijetu po pravdi, usudiæe narodima pravo. PSA 9:9 Gospod je utoèište ubogome, utoèište u nevolji. PSA 9:10 U tebe se uzdaju koji znaju ime tvoje, jer ne ostavljaš onijeh koji te traže, Gospode! PSA 9:11 Pojte Gospodu, koji živi na Sionu; kazujte narodu djela njegova; PSA 9:12 Jer on osveæuje krv, pamti je; ne zaboravlja jauka nevoljnijeh. PSA 9:13 Smiluj se na me, Gospode; pogledaj kako stradam od neprijatelja svojih, ti, koji me podižeš od vrata smrtnijeh, PSA 9:14 Da bih kazivao sve hvale tvoje na vratima kæeri Sionove, i slavio spasenje tvoje. PSA 9:15 Popadaše narodi u jamu, koju su iskopali; u zamku, koju su sami namjestili, uhvati se noga njihova. PSA 9:16 Poznaše Gospoda; on je sudio; u djela ruku svojih zaplete se bezbožnik. PSA 9:17 Vratiæe se u pakao bezbožnici, svi narodi koji zaboravljaju Boga; PSA 9:18 Jer neæe svagda biti zaboravljen ubogi, i nada nevoljnicima neæe nigda poginuti. PSA 9:19 Ustani, Gospode, da se ne posili èovjek, i da prime narodi sud pred tobom. PSA 9:20 Pusti, Gospode, strah na njih; neka poznadu narodi da su ljudi. PSA 10:1 Zašto, Gospode, stojiš daleko, kriješ se kad je nevolja? PSA 10:2 S oholosti bezbožnikove muèe se ubogi; hvataju se ubogi prijevarom koju izmišljaju bezbožnici. PSA 10:3 Jer se bezbožnik dièi željom duše svoje, grabljivca pohvaljuje. PSA 10:4 Bezbožnik u obijesti svojoj ne mari za Gospoda: “on ne vidi.” Nema Boga u mislima njegovijem. PSA 10:5 Svagda su putovi njegovi krivi; za sudove tvoje ne zna; na neprijatelje svoje neæe ni da gleda. PSA 10:6 U srcu svojem veli: neæu posrnuti; zlo neæe doæi nigda. PSA 10:7 Usta su mu puna nevaljalijeh rijeèi, prijevare i uvrede, pod jezikom je njegovijem muka i pogibao. PSA 10:8 Sjedi u zasjedi iza kuæe; u potaji ubija pravoga; oèi njegove vrebaju ubogoga. PSA 10:9 Sjedi u potaji kao lav u peæini; sjedi u zasjedi da uhvati ubogoga; hvata ubogoga uvukavši u mrežu svoju. PSA 10:10 Pritaji se, prilegne, i ubogi padaju u jake nokte njegove. PSA 10:11 Kaže u srcu svome: “Bog je zaboravio, okrenuo je lice svoje, neæe vidjeti nigda.” PSA 10:12 Ustani, Gospode! digni ruku svoju, ne zaboravi nevoljnijeh. PSA 10:13 Zašto bezbožnik da ne mari za Boga govoreæi u srcu svom da ti neæeš vidjeti? PSA 10:14 Ti vidiš; jer gledaš uvrede i muke i pišeš ih na ruci. Tebi predaje sebe ubogi; siroti ti si pomoænik. PSA 10:15 Satri mišicu bezbožnome i zlome, da se traži i ne naðe bezbožnost njegova. PSA 10:16 Gospod je car svagda, dovijeka, nestaæe neznabožaca sa zemlje njegove. PSA 10:17 Gospode! ti èuješ želje ništih; utvrdi srce njihovo; otvori uho svoje, PSA 10:18 Da daš sud siroti i nevoljniku, da prestanu goniti èovjeka sa zemlje. PSA 11:1 U Gospoda se uzdam; zašto govorite duši mojoj: “leti u goru kao ptica; PSA 11:2 Jer evo grješnici nategoše luk, zapeše strijelu svoju za tetivu, da iz mraka strijeljaju prave srcem. PSA 11:3 Kad su raskopani temelji, šta æe uèiniti pravednik?” PSA 11:4 Gospod je u svetom dvoru svom, prijesto je Gospodnji na nebesima; oèi njegove gledaju; vjeðe njegove ispituju sinove èovjeèije. PSA 11:5 Gospod ispituje pravednoga; a bezbožnoga i kojemu je milo èiniti zlo nenavidi duša njegova. PSA 11:6 Pustiæe na bezbožnike dažd od živoga ugljevlja, ognja i sumpora; i ognjeni vjetar biæe im dio iz èaše; PSA 11:7 Jer je Gospod pravedan, ljubi pravdu; lice æe njegovo vidjeti pravednici. PSA 12:1 Pomagaj, Gospode; jer nesta svetijeh, jer je malo vjernijeh meðu sinovima èovjeèijim. PSA 12:2 Laž govore jedan drugome, usnama lažljivijem govore iz srca dvolièna. PSA 12:3 Istrijebiæe Gospod sva usta lažljiva, jezik velièavi, PSA 12:4 Ljude, koji govore: jezikom smo jaki, usta su naša u nas, ko je gospodar nad nama? PSA 12:5 Videæi stradanje nevoljnih i uzdisanje ništih, sad æu ustati, veli Gospod, i izbaviti onoga kome zlobe. PSA 12:6 Rijeèi su Gospodnje rijeèi èiste, srebro u vatri oèišæeno od zemlje, sedam puta pretopljeno. PSA 12:7 Ti æeš nas, Gospode, odbraniti, i saèuvati nas od roda ovoga dovijeka. PSA 12:8 Bezbožnici idu naokolo; kad se oni podižu, sramote se sinovi èovjeèiji. PSA 13:1 Dokle æeš me, Gospode, sasvijem zaboravljati? dokle æeš odvraæati lice svoje od mene? PSA 13:2 Dokle æu se domišljati u duši svojoj, mutiti se u srcu svom dan i noæ? dokle æe se neprijatelj moj podizati nada mnom? PSA 13:3 Pogledaj, usliši me, Gospode, Bože moj! Prosvijetli oèi moje da ne zaspim na smrt. PSA 13:4 Da ne reèe neprijatelj moj: nadvladao sam ga; da se ne raduju koji me gone, ako posrnem. PSA 13:5 A ja se uzdam u milost tvoju; radovaæe se srce moje za spasenje tvoje. PSA 13:6 Pjevaæu Gospodu, koji mi dobro èini. PSA 14:1 Reèe bezumnik u srcu svojem: nema Boga; nevaljali su, gadna su djela njihova; nema nikoga dobro da tvori. PSA 14:2 Gospod pogleda s neba na sinove èovjeèije, da vidi ima li koji razuman, traži li koji Boga. PSA 14:3 Svi su zašli, svi se pokvarili, nema nikoga dobro da tvori, nema nijednoga. PSA 14:4 Zar se neæe opametiti koji èine bezakonje, jedu narod moj kao što jedu hljeb, ne prizivaju Gospoda? PSA 14:5 Ondje æe zadrhtati od straha; jer je Gospod u rodu pravednom. PSA 14:6 Smijete se onome što ubogi radi; ali Gospod njega zaklanja. PSA 14:7 Ko æe poslati sa Siona pomoæ Izrailju? Kad Gospod povrati zarobljeni narod svoj, onda æe se radovati Jakov i veseliæe se Izrailj. PSA 15:1 Gospode! ko može sjedjeti u sjenici tvojoj? ko može nastavati na svetoj gori tvojoj? PSA 15:2 Ko hodi bez mane, tvori pravdu, i govori istinu iz srca svojega; PSA 15:3 Ko ne opada jezikom svojim, ne èini drugome zla, i ne ruži bližnjega svojega; PSA 15:4 Ko ne gleda onoga koga je Bog odbacio, nego poštuje one koji se boje Gospoda; ko se kune bližnjemu pa ne porièe; PSA 15:5 Ko ne daje srebra svojega na dobit, i ne prima mita na pravoga. Ko ovako radi, neæe posrnuti dovijeka. PSA 16:1 Èuvaj me, Bože; jer se u te uzdam. PSA 16:2 Rekoh Gospodu: ti si Gospod moj, nemam dobra osim tebe. PSA 16:3 U svetima koji su na zemlji i u velikima sva je utjeha moja. PSA 16:4 Neka drugi umnožavaju idole svoje, neka trèe k tuðima; ja im neæu ljevati krvavih naljeva, niti æu metnuti imena njihovijeh u usta svoja. PSA 16:5 Gospod je moj dio našljedstva i èaše; ti podižeš dostojanje moje. PSA 16:6 Uže mi je zahvatilo prekrasna mjesta, i dio mi je moj mio. PSA 16:7 Blagosiljam Gospoda, koji me urazumljuje; tomu me i noæu uèi što je u meni. PSA 16:8 Svagda vidim pred sobom Gospoda: on mi je s desne strane da ne posrnem. PSA 16:9 Toga radi raduje se srce moje, i veseli se jezik moj, još æe se i tijelo moje smiriti u uzdanju; PSA 16:10 Jer neæeš ostaviti duše moje u paklu, niti æeš dati da svetac tvoj vidi truhlost. PSA 16:11 Pokazaæeš mi put životni: obilje je radosti pred licem tvojim, utjeha u desnici tvojoj dovijeka. PSA 17:1 Usliši, Gospode, pravdu, èuj glas moj, primi u uši molitvu moju ne iz usta lažljivijeh. PSA 17:2 Od lica tvojega neka izaðe sud moj, oèi tvoje neka pogledaju na pravicu. PSA 17:3 Ispitaj srce moje, obidi noæu; u ognju me okušaj, i neæeš naæi nepravde moje. PSA 17:4 Usta se moja ne dohvataju djela ljudskih; radi rijeèi usta tvojih držim se putova oštrih. PSA 17:5 Utvrdi stope moje na stazama svojim da ne zalaze koraci moji. PSA 17:6 Tebe prizivljem, jer æeš me uslišiti, Bože! prigni k meni uho svoje, i èuj rijeèi moje. PSA 17:7 Pokaži divnu milost svoju, koji izbavljaš one koji se u te uzdaju od onijeh koji se protive desnici tvojoj. PSA 17:8 Èuvaj me kao zjenicu oka: sjenom krila svojih zakloni me PSA 17:9 Od bezbožnika koji na me napadaju, od neprijatelja duše moje, koji su me opkolili. PSA 17:10 Srce svoje zatvoriše; ustima svojim govore oholo. PSA 17:11 Izagnavši me opet su oko mene; oèi su svoje uprli da me obore na zemlju. PSA 17:12 Oni su kao lav koji hoæe da rastrže, i kao laviæ koji sjedi u potaji. PSA 17:13 Ustani, Gospode, preteci ih, obori ih. Odbrani dušu moju maèem svojim od bezbožnika, PSA 17:14 Rukom svojom, Gospode, od ljudi ovijeh, od ljudi ovoga svijeta, kojima je dio ovaj život, kojima si trbuh napunio svoga bogatstva, da æe im i sinovi biti siti i ostatak ostaviti svojoj djeci. PSA 17:15 A ja æu u pravdi gledati lice tvoje; kad se probudim, biæu sit od prilike tvoje. PSA 18:1 Ljubiæu te, Gospode, krjeposti moja, PSA 18:2 Gospode, grade moj, zaklone moj, koji se oboriti ne može, izbavitelju moj, Bože moj, kamena goro, na kojoj se ne bojim zla, štite moj, rože spasenja mojega, utoèište moje! PSA 18:3 Prizivljem Gospoda, kojemu se klanjati valja, i opraštam se neprijatelja svojih. PSA 18:4 Obuzeše me smrtne bolesti, i potoci nevaljalijeh ljudi uplašiše me. PSA 18:5 Opkoliše me bolesti paklene, stegoše me zamke smrtne. PSA 18:6 U svojoj tjeskobi prizvah Gospoda, i k Bogu svojemu povikah; on èu iz dvora svojega glas moj, i vika moja doðe mu do ušiju. PSA 18:7 Zatrese se i pokoleba se zemlja, zadrmaše se i pomjeriše iz temelja gore, jer se on razljuti. PSA 18:8 Podiže se dim od gnjeva njegova, iz usta njegovijeh oganj, koji proždire, i živo ugljevlje otskakaše od njega. PSA 18:9 Savi nebesa i siðe. Mrak bješe pod nogama njegovijem. PSA 18:10 Sjede na heruvima i podiže se, i poletje na krilima vjetrnijem. PSA 18:11 Od mraka naèini sebi krov, sjenicu oko sebe, od mraènijeh voda, oblaka vazdušnijeh. PSA 18:12 Od sijevanja pred njim kroz oblake njegove udari grad i živo ugljevlje. PSA 18:13 Zagrmje na nebesima Gospod, i višnji pusti glas svoj, grad i živo ugljevlje. PSA 18:14 Pusti strijele svoje, i razmetnu ih; silu munja, i rasu ih. PSA 18:15 I pokazaše se izvori vodeni, i otkriše se temelji vasionoj od prijetnje tvoje, Gospode, od dihanja duha gnjeva tvojega. PSA 18:16 Tada pruži s visine ruku, uhvati me, izvuèe me iz vode velike. PSA 18:17 Izbavi me od neprijatelja mojega silnoga i od mojih nenavidnika, kad bijahu jaèi od mene. PSA 18:18 Ustaše na me u dan nevolje moje, ali mi Gospod bi potpora. PSA 18:19 Izvede me na prostrano mjesto, i izbavi me, jer sam mu mio. PSA 18:20 Dade mi Gospod po pravdi mojoj, i za èistotu ruku mojih dariva me. PSA 18:21 Jer se držah putova Gospodnjih, i ne odmetnuh se Boga svojega, PSA 18:22 Nego su svi zakoni njegovi preda mnom, i zapovijesti njegovijeh ne uklanjam od sebe. PSA 18:23 Bih mu vjeran, i èuvah se od bezakonja svojega. PSA 18:24 Dade mi Gospod po pravdi mojoj, po èistoti ruku mojih pred oèima njegovima. PSA 18:25 Sa svetima postupaš sveto, s èovjekom vjernim vjerno, PSA 18:26 S èistim èisto, a s nevaljalim nasuprot njemu. PSA 18:27 Jer ti pomažeš ljudima nevoljnim, a oèi ponosite ponižavaš. PSA 18:28 Ti raspaljuješ vidjelo moje; Gospod moj prosvjetljuje tamu moju. PSA 18:29 S tobom razbijam vojsku, i s Bogom svojim skaèem preko zida. PSA 18:30 Put je Božji vjeran, rijeè Gospodnja èista. On je štit svjema koji se u nj uzdaju. PSA 18:31 Jer ko je Bog osim Gospoda, i ko je obrana osim Boga našega? PSA 18:32 Ovaj Bog opasuje me snagom, i èini mi vjeran put. PSA 18:33 Daje mi noge kao u jelena, i na visine stavlja me. PSA 18:34 Uèi ruke moje boju, i mišice moje èini da su luk od mjedi. PSA 18:35 Ti mi daješ štit spasenja svojega; desnica tvoja drži me, i milost tvoja èini me velika. PSA 18:36 Ti širiš korak moj, te se ne spotièu noge moje. PSA 18:37 Tjeram neprijatelje svoje i stižem ih, i ne vraæam se dok ih ne istrijebim. PSA 18:38 Obaram ih, i ne mogu ustati, padaju pod noge moje. PSA 18:39 Jer me ti opasuješ snagom za boj, i koji ustanu na me, obaraš ih preda mnom. PSA 18:40 Neprijatelja mojih pleæi ti mi obraæaš, i potirem nenavidnike svoje. PSA 18:41 Oni vièu, ali nema pomagaèa, ka Gospodu, ali ih on ne sluša. PSA 18:42 Rasipam ih kao prah po vjetru, kao blato po ulicama gazim ih. PSA 18:43 Ti me izbavljaš od bune narodne, postavljaš me da sam glava tuðim plemenima; narod kojega ne poznavah, služi mi. PSA 18:44 Po samome èuvenju slušaju me, tuðini pokorni su mi. PSA 18:45 Tuðini blijede, dršæu u gradovima svojim. PSA 18:46 Živ je Gospod, i da je blagosloven braniè moj! Da se uzvisi Bog spasenja mojega, PSA 18:47 Bog, koji mi daje osvetu, i pokorava mi narode, PSA 18:48 Koji me izbavlja od neprijatelja, podiže me nad one koji ustaju na me i od èovjeka žestoka izbavlja me! PSA 18:49 Toga radi hvalim te, Gospode, pred narodima, i pojem imenu tvojemu, PSA 18:50 Koji slavno izbavljaš cara svojega, i èiniš milost pomazaniku svojemu Davidu i natražju njegovu dovijeka. PSA 19:1 Nebesa kazuju slavu Božiju, i djela ruku njegovijeh glasi svod nebeski. PSA 19:2 Dan danu dokazuje, i noæ noæi javlja. PSA 19:3 Nema jezika, niti ima govora, gdje se ne bi èuo glas njihov. PSA 19:4 Po svoj zemlji ide kazivanje njihovo i rijeèi njihove na kraj vasiljene. Suncu je postavio stan na njima; PSA 19:5 I ono izlazi kao ženik iz ložnice svoje, kao junak veselo teèe putem. PSA 19:6 Izlazak mu je nakraj neba, i hod mu do kraja njegova; i niko nije sakriven od toplote njegove. PSA 19:7 Zakon je Gospodnji svršen, krijepi dušu; svjedoèanstvo je Gospodnje vjerno, daje mudrost nevještome. PSA 19:8 Naredbe su Gospodnje pravedne, vesele srce. Zapovijest je Gospodnja svijetla, prosvjetljuje oèi. PSA 19:9 Strah je Gospodnji èist, ostaje dovijeka. Sudovi su njegovi istini, pravedni svikoliki. PSA 19:10 Bolji su od zlata i dragog kamenja, slaði od meda koji teèe iz sata. PSA 19:11 I slugu tvojega oni su prosvijetlili; ko ih drži ima veliku platu. PSA 19:12 Ko æe znati sve svoje pogrješke? Oèisti me i od tajnijeh; PSA 19:13 I od voljnijeh saèuvaj slugu svojega, da ne obladaju mnome. Tada æu biti svršen i èist od velikoga prijestupa. PSA 19:14 Da su ti rijeèi usta mojih ugodne, i pomisao srca mojega pred tobom, Gospode, krjeposti moja i izbavitelju moj! PSA 20:1 Da te usliši Gospod u dan žalosti, da te zaštiti ime Boga Jakovljeva. PSA 20:2 Da ti pošlje pomoæ iz svetinje, i sa Siona da te potkrijepi. PSA 20:3 Da se opomene svijeh prinosa tvojijeh, i žrtva tvoja paljenica da se naðe pretila. PSA 20:4 Da ti da Gospod po srcu tvojemu; što god poèneš, da ti izvrši. PSA 20:5 Radovaæemo se za spasenje tvoje, i u ime Boga svojega dignuæemo zastavu. Da ispuni Gospod sve molbe tvoje. PSA 20:6 Sad vidim da Gospod èuva pomazanika svojega; sluša ga sa svetoga neba svojega; jaka je desnica njegova, koja spasava. PSA 20:7 Jedni se hvale kolima, drugi konjma, a mi imenom Gospoda Boga svojega. PSA 20:8 Oni posræu i padaju, a mi stojimo i ne kolebamo se. PSA 20:9 Gospode! pomozi caru, i usliši nas kad te zovemo. PSA 21:1 Gospode! s tvoje se sile veseli car; i kako mu je velika radost što ti pomažeš! PSA 21:2 Što mu je srce željelo, dao si mu, i molitve usta njegovijeh nijesi odbio. PSA 21:3 Jer si ga doèekao blagoslovima milosnim, metnuo si mu na glavu vijenac od dragoga kamenja. PSA 21:4 Molio te je za život i dao si mu da mu se produlje dani dovijeka. PSA 21:5 Velika je slava njegova tvojom pomoæu; slavu si i krasotu metnuo na nj. PSA 21:6 Dao si mu blagoslove dovijeka, razveselio si ga radošæu lica svojega. PSA 21:7 Jer se car uzda u Gospoda i u milost višnjega; i ne koleba se. PSA 21:8 Naæi æe ruka tvoja sve neprijatelje tvoje, naæi æe desnica tvoja one koji mrze na tebe. PSA 21:9 Uèiniæeš ih kao peæ zažarenu, kad se razgnjeviš; gnjev æe ih Gospodnji progutati, i oganj æe ih proždrijeti. PSA 21:10 Rod njihov istrijebiæeš sa zemlje, i sjeme njihovo izmeðu sinova èovjeèijih; PSA 21:11 Jer podigoše na tebe zlo, smisliše i ne mogoše izvršiti. PSA 21:12 Jer æeš ih metnuti za biljegu, iz lukova svojijeh pustiæeš strijele u lice njihovo. PSA 21:13 Podigni se, Gospode, silom svojom; mi æemo pjevati i slaviti jakost tvoju. PSA 22:1 Bože, Bože moj! zašto si me ostavio udaljivši se od spasenja mojega, od rijeèi vike moje? PSA 22:2 Bože moj! vièem danju, a ti me ne slušaš, i noæu, ali nemam mira. PSA 22:3 Sveti, koji živiš u pohvalama Izrailjevim! PSA 22:4 U tebe se uzdaše oci naši, uzdaše se, i ti si ih izbavljao. PSA 22:5 Tebe prizivaše, i spasavaše se; u tebe se uzdaše, i ne ostajaše u sramoti. PSA 22:6 A ja sam crv, a ne èovjek; potsmijeh ljudima i rug narodu. PSA 22:7 Koji me vide, svi mi se rugaju, razvaljuju usta, mašu glavom, PSA 22:8 I govore: oslonio se na Gospoda, neka mu pomože, neka ga izbavi, ako ga miluje. PSA 22:9 Ta, ti si me izvadio iz utrobe; ti si me umirio na sisi matere moje. PSA 22:10 Za tobom pristajem od roðenja, od utrobe matere moje ti si Bog moj. PSA 22:11 Ne udaljuj se od mene; jer je nevolja blizu, a nema pomoænika. PSA 22:12 Opteèe me mnoštvo telaca; jaki volovi Vasanski opkoliše me; PSA 22:13 Razvališe na me usta svoja. Lav je gladan lova i rièe. PSA 22:14 Kao voda razlih se; rasuše se sve kosti moje; srce moje posta kao vosak, rastopilo se u meni. PSA 22:15 Sasuši se kao crijep krjepost moja, i jezik moj prionu za grlo, i u prah smrtni meæeš me. PSA 22:16 Opkoliše me psi mnogi; èeta zlikovaca ide oko mene, probodoše ruke moje i noge moje. PSA 22:17 Mogao bih izbrojiti sve kosti svoje. Oni gledaju, i od mene naèiniše stvar za gledanje. PSA 22:18 Dijele haljine moje meðu sobom, i za dolamu moju bacaju ždrijeb. PSA 22:19 Ali ti, Gospode, ne udaljuj se. Silo moja, pohitaj mi u pomoæ. PSA 22:20 Izbavi od maèa dušu moju, od psa jedinicu moju. PSA 22:21 Saèuvaj me od usta lavovijeh, i od rogova bivolovih, èuvši, izbavi me. PSA 22:22 Kazujem ime tvoje braæi; usred skupštine hvaliæu te. PSA 22:23 Koji se bojite Gospoda, hvalite ga. Sve sjeme Jakovljevo! poštuj ga. Boj ga se, sve sjeme Izrailjevo! PSA 22:24 Jer se ne ogluši molitve ništega niti je odbi; ne odvrati od njega lica svojega, nego ga usliši kad ga zazva. PSA 22:25 Tebe æu hvaliti na skupštini velikoj; zavjete svoje svršiæu pred onima koji se njega boje. PSA 22:26 Neka jedu ubogi i nasite se, i neka hvale Gospoda koji ga traže; živo da bude srce vaše dovijeka. PSA 22:27 Opomenuæe se i obratiæe se ka Gospodu svi krajevi zemaljski, i pokloniæe se pred njim sva plemena neznabožaèka. PSA 22:28 Jer je Gospodnje carstvo; on vlada narodima. PSA 22:29 Ješæe i pokloniæe se svi pretili na zemlji; pred njim æe pasti svi koji slaze u prah, koji ne mogu saèuvati duše svoje u životu. PSA 22:30 Sjeme æe njihovo služiti njemu. Kazivaæe se za Gospoda rodu potonjemu. PSA 22:31 Doæi æe, i kazivaæe pravdu njegovu ljudima njegovijem, koji æe se roditi; jer je on uèinio ovo. PSA 23:1 Gospod je pastir moj, ništa mi neæe nedostajati. PSA 23:2 Na zelenoj paši pase me, vodi me na tihu vodu. PSA 23:3 Dušu moju oporavlja, vodi me stazama pravednim imena radi svojega. PSA 23:4 Da poðem i dolinom sjena smrtnoga, neæu se bojati zla; jer si ti sa mnom; štap tvoj i palica tvoja tješi me. PSA 23:5 Postavio si preda mnom trpezu na vidiku neprijateljima mojim; namazao si uljem glavu moju, i èaša je moja preopuna. PSA 23:6 Da! dobrota i milost tvoja pratiæe me u sve dane života mojega, i ja æu nastavati u domu Gospodnjem zadugo. PSA 24:1 Gospodnja je zemlja i što je god u njoj, vasiljena i sve što živi na njoj. PSA 24:2 Jer je on na morima osnova, i posred rijeka utvrdi je. PSA 24:3 Ko æe izaæi na goru Gospodnju? i ko æe stati na svetom mjestu njegovu? PSA 24:4 U koga su èiste ruke i srce bezazleno, ko ne izrièe imena njegova uzalud i ne kune se lažno. PSA 24:5 On æe dobiti blagoslov od Gospoda, i milost od Boga spasa svojega. PSA 24:6 Taki je rod onijeh koji ga traže, i koji su radi stajati pred licem tvojim, Bože Jakovljev! PSA 24:7 Vrata! uzvisite vrhove svoje, uzvisite se vrata vjeèna! Ide car slave. PSA 24:8 Ko je taj car slave? Gospod krjepak i silan, Gospod silan u boju. PSA 24:9 Vrata! uzvisite vrhove svoje, uzvisite se vrata vjeèna! Ide car slave. PSA 24:10 Ko je taj car slave? Gospod nad vojskama; on je car slave. PSA 25:1 K tebi, Gospode, podižem dušu svoju. PSA 25:2 Bože moj! u tebe se uzdam; ne daj da se osramotim, da mi se ne svete neprijatelji moji. PSA 25:3 I koji se god u te uzdaju, neæe se osramotiti; osramotiæe se oni koji se odmeæu od tebe besputno. PSA 25:4 Pokaži mi, Gospode, putove svoje, nauèi me hoditi stazama tvojim. PSA 25:5 Uputi me istini svojoj, i nauèi me; jer si ti Bog spasenja mojega, tebi se nadam svaki dan. PSA 25:6 Opomeni se milosrða svojega, Gospode, i milosti svoje; jer su otkako je vijeka. PSA 25:7 Grijehova mladosti moje, i mojih prijestupa ne pominji; po milosti svojoj pomeni mene, radi dobrote svoje, Gospode! PSA 25:8 Dobar je i pravedan Gospod; toga radi pokazuje grješnicima put. PSA 25:9 Upuæuje krotke istini, uèi krotke hoditi putem njegovijem. PSA 25:10 Svi su putovi Gospodnji milost i istina onima koji drže zavjet njegov i otkrivenje njegovo. PSA 25:11 Radi imena svojega, Gospode, oprosti grijeh moj, jer je velik. PSA 25:12 Koji se èovjek boji Gospoda? On æe mu pokazati koji put da izbere. PSA 25:13 Duša æe njegova u dobru poèivati, i sjeme æe njegovo vladati zemljom. PSA 25:14 Tajna je Gospodnja u onijeh koji ga se boje, i zavjet svoj javlja im. PSA 25:15 Oèi su mi svagda upravljene ka Gospodu, jer on izvlaèi iz zamke noge moje. PSA 25:16 Pogledaj me i smiluj se na me, jer sam inokosan i nevoljnik. PSA 25:17 Nek se raširi stisnuto srce moje, iz tjeskobe moje izvadi me. PSA 25:18 Vidi jade moje i muku moju, i oprosti mi sve grijehe moje. PSA 25:19 Pogledaj neprijatelje moje kako ih je mnogo i kakvom me pakosnom nenavišæu nenavide. PSA 25:20 Saèuvaj dušu moju i izbavi me; ne daj da se osramotim, jer se u tebe uzdam. PSA 25:21 Bezazlenost i pravda neka me saèuva, jer se u tebe uzdam. PSA 25:22 Izbavi, Bože, Izrailja od svijeh nevolja njegovijeh. PSA 26:1 Sudi mi, Gospode, jer u prostoti svojoj hodim i u Gospoda se uzdam; neæu se pokolebati. PSA 26:2 Ispitaj me, Gospode, i iskušaj me; pretopi što je u meni i srce moje. PSA 26:3 Jer je milost tvoja pred oèima mojima, i hodim u istini tvojoj. PSA 26:4 Ne sjedim s bezumnicima, i s lukavima se ne miješam. PSA 26:5 Nenavidim društvo bezakonièko, i s bezbožnicima ne sjedim. PSA 26:6 Umivam pravdom ruke svoje, i idem oko žrtvenika tvojega, Gospode, PSA 26:7 Da razglašujem hvalu tvoju i kazujem sva èudesa tvoja. PSA 26:8 Gospode! omilio mi je stan doma tvojega, i mjesto naselja slave tvoje. PSA 26:9 Nemoj duše moje pogubiti, ni života mojega s krvopilcima, PSA 26:10 Kojima je zloèinstvo u rukama, i kojima je desnica puna mita. PSA 26:11 A ja hodim u prostoti svojoj, izbavi me, i smiluj se na me. PSA 26:12 Noga moja stoji na pravom putu; na skupštinama æu blagosiljati Gospoda. PSA 27:1 Gospod je vidjelo moje i spasenje moje; koga da se bojim? Gospod je krjepost života mojega; koga da se strašim? PSA 27:2 Ako navale na me zlikovci da pojedu tijelo moje, protivnici i neprijatelji moji, spotaæi æe se i pašæe. PSA 27:3 Ako protiv mene vojska u oko stane, neæe se uplašiti srce moje; ako se na me rat digne, ja se ni onda neæu bojati. PSA 27:4 Za jedno samo molim Gospoda, samo to ištem, da živim u domu Gospodnjem sve dane života svojega, da gledam krasotu Gospodnju i ranim u crkvu njegovu. PSA 27:5 Jer bi me sakrio u kolibi svojoj u zlo doba; sklonio bi me pod krovom šatora svojega; na kamenu goru popeo bi me. PSA 27:6 Tada bih podigao glavu svoju pred neprijateljima koji bi me opkolili; prinio bih u njegovu šatoru žrtvu hvale; zapjevao bih i hvalio Gospoda. PSA 27:7 Èuj, Gospode, glas moj, tebe prizivljem, smiluj se na me i usliši me. PSA 27:8 Srce moje govori pred tobom što si rekao: “tražite lice moje”; tražim lice tvoje, Gospode! PSA 27:9 Nemoj odvratiti od mene lica svojega, nemoj u gnjevu ostaviti sluge svojega; budi pomoænik moj; nemoj me odbiti, i nemoj me ostaviti, Bože, spasitelju moj! PSA 27:10 Jer otac moj i mati moja ostaviše me; ali Gospod neka me prihvati. PSA 27:11 Uputi me, Gospode, na put svoj i vodi me pravom stazom poradi onijeh koji me vrebaju. PSA 27:12 Nemoj me dati na volju neprijateljima mojim; jer ustaše na me lažni svjedoci; ali zloba govori sama protiv sebe. PSA 27:13 Vjerujem da æu vidjeti dobrotu Gospodnju na zemlji živijeh. PSA 27:14 Uzdaj se u Gospoda, budi slobodan; neka bude srce tvoje krjepko, uzdaj se u Gospoda. PSA 28:1 K tebi, Gospode, vièem; grade moj, nemoj mi muèati, da ne bih, ako uzmuèiš, bio kao oni koji odlaze u grob. PSA 28:2 Èuj molitveni glas moj, kad vapijem k tebi, kad dižem ruke svoje k svetoj crkvi tvojoj. PSA 28:3 Nemoj me zahvatiti s grješnicima, i s onima koji èine nepravdu, koji s bližnjima svojima mirno govore, a u srcu im je zlo. PSA 28:4 Podaj im, Gospode, po djelima njihovijem, po zlomu postupanju njihovu; po djelima ruku njihovijeh podaj im, podaj im što su zaslužili. PSA 28:5 Jer ne paze na djela Gospodnja, i na djela ruku njegovijeh. Da ih razori i ne sazida. PSA 28:6 Da je blagosloven Gospod, jer usliši glas moljenja mojega! PSA 28:7 Gospod je krjepost moja i štit moj; u njega se pouzda srce moje, i on mi pomože. Zato se veseli srce moje, i pjesmom svojom slavim ga. PSA 28:8 Gospod je krjepost naroda svojega, i obrana koja spasava pomazanika njegova. PSA 28:9 Spasi narod svoj, blagoslovi dostojanje svoje; spasi ih i uzdiži ih dovijeka. PSA 29:1 Dajte Gospodu, sinovi Božiji, dajte Gospodu slavu i èast. PSA 29:2 Dajte Gospodu slavu imena njegova. Poklonite se Gospodu u svetoj krasoti. PSA 29:3 Glas je Gospodnji nad vodom, Bog slave grmi, Gospod je nad vodom velikom. PSA 29:4 Glas je Gospodnji silan, glas je Gospodnji slavan. PSA 29:5 Glas Gospodnji lomi kedre, Gospod lomi kedre Livanske. PSA 29:6 Kao tele skaèu od njega; Livan i Sirion kao mlad bivo. PSA 29:7 Glas Gospodnji sipa plamen ognjeni. PSA 29:8 Glas Gospodnji potresa pustinju, potresa Gospod pustinju Kades. PSA 29:9 Glas Gospodnji oprašta košute bremena, i sa šuma skida odijelo; i u crkvi njegovoj sve govori o slavi njegovoj. PSA 29:10 Gospod je sjedio nad potopom, i sjedjeæe Gospod kao car uvijek. PSA 29:11 Gospod æe dati silu narodu svojemu, Gospod æe blagosloviti narod svoj mirom. PSA 30:1 Uzvišivaæu te, Gospode, jer si me oteo, i nijesi dao neprijateljima mojim da mi se svete. PSA 30:2 Gospode, Bože moj! zavikah k tebi, i iscijelio si me. PSA 30:3 Gospode! izveo si iz pakla dušu moju, i oživio si me da ne siðem u grob. PSA 30:4 Pojte Gospodu, sveci njegovi, i slavite sveto ime njegovo. PSA 30:5 Gnjev je njegov za trenuæe oka, a do života milost njegova, veèerom dolazi plaè, a jutrom radost. PSA 30:6 I ja rekoh u dobru svom: neæu posrnuti dovijeka. PSA 30:7 Ti šæaše, Gospode, te gora moja stajaše tvrdo. Ti odvrati lice svoje, i ja se smetoh. PSA 30:8 Tada tebe, Gospode, zazivah, i Gospoda molih: PSA 30:9 “Kakva je korist od krvi moje, da siðem u grob? hoæe li te prah slaviti ili kazivati istinu tvoju? PSA 30:10 Èuj, Gospode, i smiluj se na me; Gospode! budi mi pomoænik.” PSA 30:11 I ti promijeni plaè moj na radost, skide s mene vreæu, i opasa me veseljem. PSA 30:12 Zato æe ti pjevati slava moja i neæe umuknuti; Gospode, Bože moj! dovijeka æu te hvaliti. PSA 31:1 U tebe se, Gospode, uzdam; nemoj me ostaviti pod sramotom dovijeka, po pravdi svojoj izbavi me. PSA 31:2 Prigni k meni uho svoje, pohitaj, pomozi mi. Budi mi kameni grad, tvrda ograda, gdje bih se spasao. PSA 31:3 Jer si ti kamena gora moja i ograda moja, imena svojega radi vodi me i upravljaj mnom. PSA 31:4 Izvadi me iz mreže, koju mi tajno zamjestiše; jer si ti krjepost moja. PSA 31:5 U tvoju ruku predajem duh svoj; izbavljao si me, Gospode, Bože istini! PSA 31:6 Nenavidim one koji poštuju propadljive idole; ja se u Gospoda uzdam. PSA 31:7 Radovaæu se i veseliti se o milosti tvojoj, kad pogledaš na moju muku, poznaš tugu duše moje, PSA 31:8 Ne daš me u ruku neprijatelju, postaviš noge moje na prostranom mjestu. PSA 31:9 Smiluj se na me, Gospode; jer me je tuga, od jada iznemože oko moje, duša moja i srce moje. PSA 31:10 Išèilje u žalosti život moj, i godine moje u uzdisanju; oslabi od muke krjepost moja, i kosti moje sasahnuše. PSA 31:11 Od množine neprijatelja svojih postadoh potsmijeh i susjedima svojim, i strašilo znancima svojim; koji me vide na ulici, bježe od mene. PSA 31:12 Zaboravljen sam kao mrtav, nema me u srcima; ja sam kao razbijen sud. PSA 31:13 Jer slušam grdnju od mnogih, otsvuda strah, kad se dogovaraju na me, misle išèupati dušu moju. PSA 31:14 A ja se, Gospode, u tebe uzdam i velim: ti si Bog moj. PSA 31:15 U tvojoj su ruci dani moji; otmi me iz ruku neprijatelja mojijeh, i od onijeh, koji me gone. PSA 31:16 Pokaži svijetlo lice svoje sluzi svojemu; spasi me milošæu svojom. PSA 31:17 Gospode! nemoj me ostaviti pod sramotom; jer tebe prizivljem. Nek se posrame bezbožnici, neka zamuknu i padnu u pakao. PSA 31:18 Neka onijeme usta lažljiva, koja govore na pravednika obijesno, oholo i s porugom. PSA 31:19 Kako je mnogo u tebe dobra, koje èuvaš za one koji te se boje, i koje daješ onima koji se u te uzdaju pred sinovima èovjeèijim! PSA 31:20 Sakrivaš ih pod krov lica svojega od buna ljudskih; sklanjaš ih pod sjen od svadljivijeh jezika. PSA 31:21 Da je blagosloven Gospod, što mi pokaza divnu milost kao da me uvede u tvrd grad! PSA 31:22 Ja rekoh u smetnji svojoj: odbaèen sam od oèiju tvojijeh; ali ti èu molitveni glas moj, kad te prizvah. PSA 31:23 Ljubite Gospoda svi sveti njegovi; Gospod drži vjeru; i uvršeno vraæa onima koji postupaju oholo. PSA 31:24 Budite slobodni, i neka bude jako srce vaše, svi koji se u Gospoda uzdate. PSA 32:1 Blago onome, kojemu je oproštena krivica, kojemu je grijeh pokriven. PSA 32:2 Blago èovjeku, kojemu Gospod ne prima grijeha i u èijem duhu nema lukavstva. PSA 32:3 Kad muèah, posahnuše kosti moje od uzdisanja mojega po vas dan. PSA 32:4 Jer dan i noæ tištaše me ruka tvoja; nesta soka u meni kao na ljetnoj pripeci. PSA 32:5 Grijeh svoj kazah tebi, i krivice svoje ne zatajih; rekoh: ispovijedam Gospodu prijestupe svoje; i ti skide s mene krivicu grijeha mojega. PSA 32:6 Zato neka ti se moli svaki svetac, kad se možeš naæi; i onda potop velike vode neæe ga stignuti. PSA 32:7 Ti si zaklon moj, ti me èuvaš od tjeskobe; okružavaš me radostima u izbavljanju. PSA 32:8 Urazumiæu te, i pokazaæu ti put kojim da ideš; svjetovaæu te, oko je moje na tebi. PSA 32:9 Nemojte biti kao konj, kao mazga bez razuma, kojima uzdom i žvalama valja obuzdati gubicu, kad ne idu k tebi. PSA 32:10 Mnogo muke ima bezbožnik, a koji se uzda u Gospoda, oko njega je milost. PSA 32:11 Radujte se o Gospodu, i pjevajte, pravednici; veselite se svi koji ste prava srca. PSA 33:1 Veselite se pravednici pred Gospodom; pravednima dolikuje slaviti. PSA 33:2 Slavite Gospoda guslama, udarajte mu u psaltir od deset žica. PSA 33:3 Pjevajte mu pjesmu novu, složno udarajte podvikujuæi; PSA 33:4 Jer je prava rijeè Gospodnja, i svako djelo njegovo istinito. PSA 33:5 On ljubi pravdu i sud, dobrote je Gospodnje puna zemlja. PSA 33:6 Rijeèju Gospodnjom nebesa se stvoriše, i duhom usta njegovijeh sva vojska njihova. PSA 33:7 Kao u gomilu sabra vodu morsku, i propasti metnu u spreme. PSA 33:8 Nek se boji Gospoda sva zemlja, i neka strepi pred njim sve što živi po vasiljenoj; PSA 33:9 Jer on reèe, i postade; on zapovjedi, i pokaza se. PSA 33:10 Gospod razbija namjere neznabošcima, uništava pomisli narodima. PSA 33:11 Namjera je Gospodnja tvrda dovijeka, misli srca njegova od koljena na koljeno. PSA 33:12 Blago narodu, kojemu je Bog Gospod, plemenu, koje je on izabrao sebi za naslijeðe. PSA 33:13 S neba gleda Gospod, vidi sve sinove ljudske; PSA 33:14 S prijestola, na kome sjedi, pogleda na sve koji žive na zemlji. PSA 33:15 On je stvorio sva srca njihova, on i zna sva djela njihova. PSA 33:16 Neæe pomoæi caru velika sila, neæe zaštititi jakoga velika snaga; PSA 33:17 Nije u konju uzdanje da æe pomoæi; ako mu je i velika snaga, neæe izbaviti. PSA 33:18 Gle, oko je Gospodnje na onima koji ga se boje, i na onima koji èekaju milost njegovu. PSA 33:19 On æe dušu njihovu izbaviti od smrti, i prehraniti ih u gladne godine. PSA 33:20 Duša se naša uzda u Gospoda; on je pomoæ naša i štit naš. PSA 33:21 O njemu se veseli srce naše; jer se u sveto ime njegovo uzdamo. PSA 33:22 Da bude milost tvoja, Gospode, na nama, kao što se uzdamo u tebe. PSA 34:1 Blagosiljam Gospoda u svako doba, hvala je njegova svagda u ustima mojima. PSA 34:2 Gospodom se hvali duša moja; neka èuju koji stradaju, pa neka se raduju. PSA 34:3 Velièajte Gospoda sa mnom, uzvišujmo ime njegovo zajedno. PSA 34:4 Tražih Gospoda, i èu me, i svijeh nevolja mojih oprosti me. PSA 34:5 Koji u njega gledaju prosvjetljuju se, i lica se njihova neæe postidjeti. PSA 34:6 Ovaj stradalac zavika, i Gospod ga èu, i oprosti ga svijeh nevolja njegovijeh. PSA 34:7 Anðeli Gospodnji stanom stoje oko onijeh koji se njega boje, i izbavljaju ih. PSA 34:8 Ispitajte i vidite kako je dobar Gospod; blago èovjeku koji se uzda u nj. PSA 34:9 Bojte se Gospoda, sveti njegovi; jer koji se njega boje, njima nema oskudice. PSA 34:10 Lavovi su ubogi i gladni, a koji traže Gospoda, ne premièe im se nijednoga dobra. PSA 34:11 Hodite, djeco, poslušajte me; nauèiæu vas strahu Gospodnjemu. PSA 34:12 Koji èovjek želi života, ljubi dane da bi vidio dobro? PSA 34:13 Ustavljaj jezik svoj oda zla, i usta svoja od prijevarne rijeèi. PSA 34:14 Kloni se oda zla, i èini dobro, traži mira i idi za njim. PSA 34:15 Oèi su Gospodnje obraæene na pravednike, i uši njegove na jauk njihov. PSA 34:16 Ali je strašno lice Gospodnje za one koji èine zlo, da bi istrijebio na zemlji spomen njihov. PSA 34:17 Vièu pravedni, i Gospod ih èuje, i izbavlja ih od svijeh nevolja njihovijeh. PSA 34:18 Gospod je blizu onijeh koji su skrušena srca, i pomaže onima koji su smjerna duha. PSA 34:19 Mnogo nevolje ima pravednik, ali ga od svijeh izbavlja Gospod. PSA 34:20 Èuva Gospod sve kosti njegove, nijedna se od njih neæe slomiti. PSA 34:21 Bezbožnika ubiæe zlo, i koji nenavide pravednika prevariæe se. PSA 34:22 Gospod iskupljuje dušu sluga svojih, i koji se god u njega uzdaju, neæe se prevariti. PSA 35:1 Gospode! budi suparnik suparnicima mojim; udri one koji udaraju na me. PSA 35:2 Uzmi oružje i štit, i digni se meni u pomoæ. PSA 35:3 Potegni koplje, i presijeci put onima koji me gone, reci duši mojoj: ja sam spasenje tvoje. PSA 35:4 Neka se postide i posrame koji traže dušu moju; neka se odbiju natrag i postide koji mi zlo hoæe. PSA 35:5 Neka budu kao prah pred vjetrom, i anðeo Gospodnji neka ih progoni. PSA 35:6 Neka bude put njihov taman i klizav, i anðeo Gospodnji neka ih tjera. PSA 35:7 Jer ni za što zastriješe mrežom jamu za mene, ni za što iskopaše jamu duši mojoj. PSA 35:8 Neka doðe na njega pogibao nenadna, i mreža koju je namjestio neka ulovi njega, neka on u nju padne na pogibao. PSA 35:9 A duša æe se moja radovati o Gospodu, i veseliæe se za pomoæ njegovu. PSA 35:10 Sve æe kosti moje reæi: Gospode! ko je kao ti, koji izbavljaš stradalca od onoga koji mu dosaðuje, i ništega i ubogoga od onoga koji ga upropašæuje? PSA 35:11 Ustaše na me lažni svjedoci; što ne znam, za ono me pitaju. PSA 35:12 Plaæaju mi zlo za dobro, i sirotovanje duši mojoj. PSA 35:13 Ja se u bolesti njihovoj oblaèih u vreæu, muèih postom dušu svoju, i molitva se moja vraæaše u prsima mojima. PSA 35:14 Kao prijatelj, kao brat postupah; bijah sjetan i s oborenom glavom kao onaj koji za materom žali. PSA 35:15 A oni se raduju kad se ja spotaknem, i kupe se, kupe se na me, zadaju rane, ne znam zašto, èupaju i ne prestaju. PSA 35:16 S nevaljalijem i podrugljivijem besposlièarima škrguæu na me zubima svojima. PSA 35:17 Gospode! hoæeš li dugo gledati? Otmi dušu moju od napadanja njihova, od ovijeh lavova jedinicu moju. PSA 35:18 Priznavaæu te u saboru velikom, usred mnogoga naroda hvaliæu te: PSA 35:19 Da mi se ne bi svetili koji mi zlobe nepravedno, i namigivali oèima koji mrze na me ni za što. PSA 35:20 Jer oni ne govore o miru, nego na mirne na zemlji izmišljaju lažne stvari. PSA 35:21 Razvaljuju na me usta svoja, i govore: dobro! dobro! vidi oko naše. PSA 35:22 Vidiš, Gospode! nemoj muèati; Gospode! nemoj otstupiti od mene. PSA 35:23 Probudi se, ustani na sud moj, Bože moj i Gospode, i na parnicu moju. PSA 35:24 Sudi mi po pravdi svojoj, Gospode, Bože moj, da mi se ne svete. PSA 35:25 Ne daj da govore u srcu svojem: dobro! to smo htjeli! Ne daj da govore: proždrijesmo ga. PSA 35:26 Nek se postide i posrame svi koji se raduju zlu mojemu, nek se obuku u stid i u sram koji se razmeæu nada mnom. PSA 35:27 Neka se raduju i vesele koji mi žele pravdu, i govore jednako: velik Gospod, koji želi mira sluzi svojemu! PSA 35:28 I moj æe jezik kazivati pravdu tvoju, i hvalu tebi svaki dan. PSA 36:1 Bezakoniku je bezbožna rijeè u srcu; nema straha Božijega pred oèima njegovijem. PSA 36:2 Ali laže sebi u oèi, mjesto da prizna svoje bezakonje i omrzne na nj. PSA 36:3 Rijeèi su usta njegovijeh nepravda i lukavstvo, neæe da se opameti da tvori dobro. PSA 36:4 Bezakonje smišlja na postelji svojoj, stoji na putu rðavom, zlo mu nije mrsko. PSA 36:5 Gospode! do neba je milost tvoja, i istina tvoja do oblaka. PSA 36:6 Pravda je tvoja kao gore Božije, sudovi tvoji bezdana velika; ljude i stoku ti èuvaš, Gospode! PSA 36:7 Kako je dragocjena milost tvoja, Bože! sinovi ljudski u sjenu krila tvojih ne boje se. PSA 36:8 Hrane se od izobila doma tvojega, i iz potoka sladosti svojih ti ih napajaš. PSA 36:9 Jer je u tebe izvor životu, tvojom svjetlošæu vidimo svjetlost. PSA 36:10 Raširi milost svoju na one koji te znadu, i pravdu svoju na dobra srca. PSA 36:11 Ne daj da stane na mene noga ohola, i ruka bezbožnièka da me zaljulja. PSA 36:12 Onamo neka padnu koji èine bezakonje, neka se stropoštaju i ne mogu ustati. PSA 37:1 Nemoj se žestiti gledajuæi nevaljale, nemoj zavidjeti onima koji èine bezakonje. PSA 37:2 Jer se kao trava brzo kose, i kao zeleno bilje venu. PSA 37:3 Uzdaj se u Gospoda i tvori dobro; živi na zemlji i hrani istinu. PSA 37:4 Tješi se Gospodom, i uèiniæe ti što ti srce želi. PSA 37:5 Predaj Gospodu put svoj, i uzdaj se u njega, on æe uèiniti. PSA 37:6 I izvešæe kao vidjelo pravdu tvoju, i pravicu tvoju kao podne. PSA 37:7 Osloni se na Gospoda, i èekaj ga. Nemoj se žestiti gledajuæi koga gdje napreduje na putu svojem, èovjeka, koji radi što namisli. PSA 37:8 Utišaj gnjev, i ostavi jarost; nemoj se dražiti da zlo èiniš. PSA 37:9 Jer æe se istrijebiti koji èine zlo, a koji èekaju Gospoda naslijediæe zemlju. PSA 37:10 Još malo, pa neæe biti bezbožnika; pogledaæeš na mjesto njegovo, a njega nema. PSA 37:11 A smjerni æe naslijediti zemlju, i naslaðivaæe se množinom mira. PSA 37:12 Zlo misli bezbožnik pravedniku, i škrguæe na nj zubima svojim. PSA 37:13 Ali mu se Gospod smije, jer vidi da se primièe dan njegov. PSA 37:14 Maè potežu bezbožnici, zapinju luk svoj, da obore ubogoga i ništega i pokolju one koji idu pravim putem. PSA 37:15 Maè æe njihov udariti u njihovo srce, i lukovi njihovi polomiæe se. PSA 37:16 Bolje je malo u pravednika nego bogatstvo mnogih bezbožnika. PSA 37:17 Jer æe se mišice bezbožnicima potrti, a pravednike utvrðuje Gospod. PSA 37:18 Zna Gospod dane bezazlenima, i dio njihov traje dovijeka. PSA 37:19 Neæe se postidjeti u zlo doba, u dane gladne biæe siti. PSA 37:20 A bezbožnici ginu, i neprijatelji Gospodnji kao ljepota šumska prolaze, kao dim prolaze. PSA 37:21 Bezbožnik uzaima i ne vraæa, a pravednik poklanja i daje. PSA 37:22 Jer koje on blagoslovi, oni naslijede zemlju, a koje on prokune, oni se istrijebe. PSA 37:23 Gospod utvrðuje korake svakoga èovjeka i mio mu je put njegov. PSA 37:24 Kad posrne da padne, neæe pasti, jer ga Gospod drži za ruku. PSA 37:25 Bijah mlad i ostarjeh, i ne vidjeh pravednika ostavljena, ni djece njegove da prose hljeba. PSA 37:26 Svaki dan poklanja i daje u zajam, i na natražju je njegovu blagoslov. PSA 37:27 Uklanjaj se oda zla, i èini dobro, i živi dovijeka. PSA 37:28 Jer Gospod ljubi pravedni sud, i ne ostavlja svetaca svojijeh; uvijek se oni èuvaju; a pleme æe se bezbožnièko istrijebiti. PSA 37:29 Pravednici æe naslijediti zemlju, i živjeæe na njoj dovijeka. PSA 37:30 Usta pravednikova govore mudrost, i jezik njegov kazuje istinu. PSA 37:31 Zakon je Boga njegova njemu u srcu, stopala se njegova ne spotièu. PSA 37:32 Bezbožnik vreba pravednika, i traži da ga ubije; PSA 37:33 Ali ga Gospod neæe pustiti u ruke njegove, niti æe dati da ga okrive kad se stanu suditi. PSA 37:34 Èekaj Gospoda i drži se puta njegova, i on æe te postaviti da vladaš zemljom; vidjeæeš kako æe se istrijebiti bezbožnici. PSA 37:35 Vidjeh bezbožnika strašna koji se raširivaše kao granato drvo; PSA 37:36 Ali proðe, i evo nema ga; tražim ga i ne nahodim. PSA 37:37 Hrani èistotu i pazi pravdu, jer æe u èovjeka mirna ostati natražje. PSA 37:38 A bezakonika æe nestati sasvijem; natražje æe se bezbožnièko zatrti. PSA 37:39 Od Gospoda je spasenje pravednicima; on je krjepost njihova u nevolji. PSA 37:40 Gospod æe im pomoæi, i izbaviæe ih; izbaviæe ih od bezbožnika, i saèuvaæe ih, jer se u njega uzdaju. PSA 38:1 Gospode! nemoj me karati u gnjevu svojem, niti me nakazati u jarosti svojoj. PSA 38:2 Jer strijele tvoje ustrijeliše me, i ruka me tvoja tišti. PSA 38:3 Nema zdrava mjesta na tijelu mojem od gnjeva tvojega; nema mira u kostima mojim od grijeha mojega. PSA 38:4 Jer bezakonja moja izaðoše vrh glave moje, kao teško breme otežaše mi. PSA 38:5 Usmrdješe se i zagnojiše se rane moje od bezumlja mojega. PSA 38:6 Zgrèio sam se i pogurio veoma, vas dan idem sjetan; PSA 38:7 Jer sam iznutra pun ognja, i nema zdrava mjesta na tijelu mojem. PSA 38:8 Iznemogoh i veoma oslabih, rièem od trzanja srca svojega. PSA 38:9 Gospode! pred tobom su sve želje moje, i uzdisanje moje nije od tebe sakriveno. PSA 38:10 Srce moje jako kuca, ostavi me snaga moja, i vid oèiju mojijeh, ni njega mi nema. PSA 38:11 Drugovi moji i prijatelji moji videæi rane moje otstupiše, daleko stoje bližnji moji. PSA 38:12 Koji traže dušu moju namještaju zamku, i koji su mi zlu radi, govore o pogibli i po vas dan misle o prijevari. PSA 38:13 A ja kao gluh ne èujem i kao nijem koji ne otvora usta svojijeh. PSA 38:14 Ja sam kao èovjek koji ne èuje ili nema u ustima svojim pravdanja. PSA 38:15 Jer tebe, Gospode, èekam, ti odgovaraj za mene, Gospode, Bože moj! PSA 38:16 Jer rekoh: da mi se ne svete, i da se ne razmeæu nada mnom, kad se spotakne noga moja. PSA 38:17 Jer sam gotov pasti, i tuga je moja svagda sa mnom. PSA 38:18 Priznajem krivicu svoju, i tužim radi grijeha svojega. PSA 38:19 Neprijatelji moji žive, jaki su, i sila ih ima što me nenavide na pravdi. PSA 38:20 Koji mi vraæaju zlo za dobro, neprijatelji su mi zato što sam pristao za dobrim. PSA 38:21 Nemoj me ostaviti, Gospode, Bože moj! nemoj se udaljiti od mene. PSA 38:22 Pohitaj u pomoæ meni, Gospode, spasitelju moj! PSA 39:1 Rekoh: èuvaæu se na putovima svojim da ne zgriješim jezikom svojim; zauzdavaæu usta svoja, dok je bezbožnik preda mnom. PSA 39:2 Bijah nijem i glasa ne pustih; muèah i o dobru. Ali se tuga moja podiže, PSA 39:3 Zapali se srce moje u meni, u mislima mojim razgorje se oganj; progovorih jezikom svojim: PSA 39:4 Kaži mi, Gospode, kraj moj, i dokle æe trajati dani moji? da znam kako sam ništa. PSA 39:5 Evo s pedi dao si mi dane, i vijek je moj kao ništa pred tobom. Baš je ništa svaki èovjek živ. PSA 39:6 Baš hodi èovjek kao utvara; baš se uzalud kida, sabira, a ne zna kome æe dopasti. PSA 39:7 Pa šta da èekam, Gospode? Nad je moj u tebi. PSA 39:8 Iz svega bezakonja mojega izbavi me, ne daj me bezumnome na potsmijeh. PSA 39:9 Nijem sam, neæu otvoriti usta svojijeh; jer si me ti udario. PSA 39:10 Olakšaj mi udarac svoj, silna ruka tvoja ubi me. PSA 39:11 Ako æeš karati èovjeka za prijestupe, rastoèiæe se kao od moljaca krasota njegova. Baš je ništa svaki èovjek. PSA 39:12 Slušaj molitvu moju, Gospode, i èuj jauk moj. Gledajuæi suze moje nemoj muèati. Jer sam gost u tebe i došljak kao i svi stari moji. PSA 39:13 Nemoj me više gnjevno gledati, pa æu odahnuti prije nego otidem i više me ne bude. PSA 40:1 Dugo èekah Gospoda, i saže se k meni, i èu viku moju. PSA 40:2 Izvadi me iz jame, koja buèi, i iz gliba, i postavi na kamen noge moje, i utvrdi stope moje. PSA 40:3 I metnu u usta moja pjesmu novu, hvalu Bogu našemu. Vide mnogi, i poèinju se bojati Gospoda, i uzdati se u njega. PSA 40:4 Blago onome koji na Gospoda stavlja nadanje svoje, i ne obraæa se oholima i onijem koji teže na laž. PSA 40:5 Mnoga su èudesa tvoja, koja si uèinio, Gospode, Bože moj, i mnoge su misli tvoje s nama. Nema ti ravna. Htio bih javljati i kazivati, ali im broja nema. PSA 40:6 Žrtve i darova neæeš; ti si mi uši otvorio; žrtve paljenice i koja se za grijeh prinosi ne tražiš. PSA 40:7 I po tome rekoh: evo idem, kao što je u knjizi pisano za mene; PSA 40:8 Hoæu èiniti volju tvoju, Bože moj, i zakon je tvoj meni u srcu. PSA 40:9 Kazujem pravdu na saboru velikom; evo, usta svojih ne ustavljam; Gospode, ti znaš. PSA 40:10 Pravde tvoje ne sakrivam u srcu svom, kazujem vjernost tvoju i spasenje tvoje; i ne tajim milosti tvoje i istine tvoje od sabora velikog. PSA 40:11 Gospode, nemoj zatvoriti srca svojega od mene; milost tvoja i istina tvoja jednako neka me èuvaju. PSA 40:12 Jer me opkoliše zla nebrojena; stigoše me nepravde moje, da ne mogu gledati; ima ih više nego kose na glavi mojoj, srce me moje ostavi. PSA 40:13 Gospode, voljan budi izbaviti me, Gospode, pohitaj mi u pomoæ. PSA 40:14 Nek se postide i posrame svi koji traže pogibao duši mojoj! Nek se vrate natrag i postide koji mi žele zlo! PSA 40:15 Nek se povrate u smetnji svojoj koji mi govore: ha! ha! PSA 40:16 Neka se tješe i vesele tobom svi koji traže tebe, Gospode, i koji ljube spasenje tvoje, neka jednako govore: velik Gospod! PSA 40:17 Ja sam nesreæan i ništ, neka se Gospod postara za me! Ti si pomoæ moja i izbavitelj moj, Bože moj, ne èasi. PSA 41:1 Blago onome koji razumije ništemu! Gospod æe ga izbaviti u zli dan. PSA 41:2 Gospod æe ga saèuvati i poživiæe ga; biæe blažen na zemlji. Neæeš ga dati na volju neprijateljima njegovijem. PSA 41:3 Gospod æe ga ukrijepiti bolna na odru. Sasvijem mijenjaš postelju njegovu u bolesti njegovoj. PSA 41:4 Ja vièem: Gospode! smiluj se na me, iscijeli dušu moju, sagriješih ti. PSA 41:5 Neprijatelji moji govore zlobno za mene: “kad æe umrijeti, i ime njegovo poginuti?” PSA 41:6 I ako ko doðe da me vidi, laska; srce njegovo slaže u sebi nepravdu, i otišavši kazuje. PSA 41:7 Šapæu o meni meðu sobom neprijatelji moji, i misle mi zlo: PSA 41:8 “Zla stvar doðe na njega, legao je; neæe više ustati.” PSA 41:9 I èovjek mira mojega, u kojega se uzdah, koji jeðaše hljeb moj, podiže na me petu. PSA 41:10 Ali ti, Gospode, smiluj se na me, i podigni me; a ja æu im vratiti. PSA 41:11 Po tome æu poznati da sam ti mio, ako se ne uzraduje neprijatelj moj nada mnom. PSA 41:12 A mene cijela saèuvaj, i daj mi da stojim pred licem tvojim dovijeka. PSA 41:13 Blagosloven Bog Izrailjev od vijeka do vijeka. Amin, amin. PSA 42:1 Kao što košuta traži potoke, tako duša moja traži tebe, Bože! PSA 42:2 Žedna je duša moja Boga, Boga živoga, kad æu doæi i pokazati se licu Božijemu? PSA 42:3 Suze su mi hljeb dan i noæ, kad mi svaki dan govore: gdje je Bog tvoj? PSA 42:4 Duša se moja proljeva kad se opominjem kako sam hodio sred mnogoga ljudstva, stupao u dom Božji, a ljudstvo praznujuæi pjevaše i podvikivaše. PSA 42:5 Što si klonula, dušo moja, i što si žalosna? Uzdaj se u Boga; jer æu ga još slaviti, spasitelja mojega i Boga mojega. PSA 42:6 Klonula je u meni duša zato što te pominjem u zemlji Jordanskoj, na Ermonu, na gori maloj. PSA 42:7 Bezdana bezdanu dozivlje glasom slapova tvojih; sve vode tvoje i vali tvoji na mene navališe. PSA 42:8 Danju je javljao Gospod milost svoju, a noæu mu je pjesma u mene, molitva Bogu života mojega. PSA 42:9 Reæi æu Bogu, gradu svojemu: zašto si me zaboravio? zašto idem sjetan od pakosti neprijateljeve? PSA 42:10 Koji mi pakoste, prebijajuæi kosti moje, rugaju mi se govoreæi mi svaki dan: gdje ti je Bog? PSA 42:11 Što si klonula, dušo moja, i što si žalosna? Uzdaj se u Boga; jer æu ga još slaviti, spasitelja mojega i Boga mojega. PSA 43:1 Sudi mi, Bože, i raspravi parbu moju s narodom rðavim! od èovjeka nepravednoga i lukavoga izbavi me. PSA 43:2 Jer si ti Bog krjeposti moje; zašto si me odbacio? Zašto idem sjetan od pakosti neprijateljeve? PSA 43:3 Pošlji vidjelo svoje i istinu svoju, neka me vode, i izvedu na svetu goru tvoju i u dvorove tvoje. PSA 43:4 Onda æu pristupiti k žrtveniku Božijemu, k Bogu radosti i veselja svojega, i uz gusle slaviæu te, Bože, Bože moj! PSA 43:5 Što si klonula, dušo moja, i što si žalosna? Uzdaj se u Boga; jer æu ga još slaviti, spasitelja mojega i Boga mojega. PSA 44:1 Bože, svojim ušima slušasmo, oci nam naši pripovijedaše djelo koje si uèinio u njihovo vrijeme, u staro vrijeme. PSA 44:2 Rukom svojom izgnao si narode, a njih posadio; iskorijenio si plemena, a njih namnožio. PSA 44:3 Jer ne zadobiše zemlje svojim maèem, niti im mišica njihova pomože, nego tvoja desnica i tvoja mišica, i svjetlost lica tvojega, jer ti bijahu omiljeli. PSA 44:4 Bože, care moj, ti si onaj isti, pošlji pomoæ Jakovu! PSA 44:5 S tobom æemo izbosti neprijatelje svoje, i s imenom tvojim izgaziæemo one koji ustaju na nas. PSA 44:6 Jer se ne uzdam u luk svoj, niti æe mi maè moj pomoæi. PSA 44:7 Nego æeš nas ti izbaviti od neprijatelja našijeh, i nenavidnike naše posramiæeš. PSA 44:8 Bogom æemo se hvaliti svaki dan, i ime tvoje slaviæemo dovijeka. PSA 44:9 Ali sad si nas povrgao i posramio, i ne ideš s vojskom našom. PSA 44:10 Obraæaš nas te bježimo ispred neprijatelja, i neprijatelji nas naši haraju. PSA 44:11 Dao si nas kao ovce da nas jedu, i po narodima rasijao si nas. PSA 44:12 U bescjenje si prodao narod svoj, i nijesi mu podigao cijene. PSA 44:13 Dao si nas na potsmijeh susjedima našijem, da nam se rugaju i sramote nas koji žive oko nas. PSA 44:14 Naèinio si od nas prièu u naroda, gledajuæi nas mašu glavom tuðinci. PSA 44:15 Svaki je dan sramota moja preda mnom, i stid je popao lice moje PSA 44:16 Od rijeèi potsmjevaèevih i rugaèevih, i od pogleda neprijateljevih i osvetljivèevih. PSA 44:17 Sve ovo snaðe nas; ali ne zaboravismo tebe, niti prestupismo zavjeta tvojega. PSA 44:18 Ne otstupi natrag srce naše, i stope naše ne zaðoše s puta tvojega. PSA 44:19 Kad si nas bio u zemlji zmajevskoj, i pokrivao nas sjenom smrtnijem, PSA 44:20 Onda da bijasmo zaboravili ime Boga svojega i podigli ruke svoje k Bogu tuðemu, PSA 44:21 Ne bi li Bog iznašao to? Jer on zna tajne u srcu. PSA 44:22 A ubijaju nas za tebe svaki dan; s nama postupaju kao s ovcama klanicama. PSA 44:23 Ustani, što spavaš, Gospode! Probudi se, nemoj odbaciti zasvagda. PSA 44:24 Zašto kriješ lice svoje? zaboravljaš nevolju i muku našu? PSA 44:25 Duša naša pade u prah, tijelo je naše baèeno na zemlju. PSA 44:26 Ustani, pomoæi naša, i izbavi nas radi milosti svoje. PSA 45:1 Teèe iz srca mojega rijeè dobra; rekoh: djelo je moje za cara; jezik je moj trska hitroga pisara. PSA 45:2 Ti si najljepši izmeðu sinova ljudskih, blagodat teèe iz usta tvojih, jer te je blagoslovio Bog dovijeka. PSA 45:3 Pripaši, junaèe, uz bedru svoju maè svoj, èast svoju i krasotu svoju. PSA 45:4 I tako okiæen pohitaj, sjedi na kola za istinu i krotku pravdu, i desnica æe tvoja pokazati èudesa. PSA 45:5 Oštre su strijele tvoje; narodi æe pasti pod vlast tvoju; prostrijeliæe srca neprijatelja carevijeh. PSA 45:6 Prijesto je tvoj, Bože, vjeèan i nepokolebljiv; skiptar je carstva tvojega skiptar pravice. PSA 45:7 Ljubiš pravdu i mrziš na bezakonje; toga radi pomaza te, Bože, Bog tvoj uljem radosti više nego drugove tvoje. PSA 45:8 Sve haljine tvoje mirišu smirnom, alojem i kasijom. Koji žive u dvorima od Minijske slonove kosti, oni te vesele. PSA 45:9 Carske kæeri dvore te; s desne ti strane stoji carica u Ofirskom zlatu. PSA 45:10 Èuj, kæeri, pogledaj i obrati k meni uho svoje, zaboravi narod svoj i dom oca svojega. PSA 45:11 I caru æe omiljeti ljepota tvoja; jer je on Gospod tvoj, i njemu se pokloni. PSA 45:12 Kæi Tirova doæi æe s darovima, najbogatiji u narodu tebe æe moliti. PSA 45:13 Sva je ukrašena kæi careva iznutra, haljina joj je zlatom iskiæena. PSA 45:14 U vezenoj haljini vode je k caru; za njom vode k tebi djevojke, druge njezine. PSA 45:15 Vode ih veselo i radosno, ulaze u dvor carev. PSA 45:16 Mjesto otaca tvojih biæe sinovi tvoji, postaviæeš ih knezovima po svoj zemlji. PSA 45:17 Uèiniæu da se ne zaboravlja ime tvoje od koljena na koljeno; po tom æe te slaviti narodi vavijek vijeka. PSA 46:1 Bog nam je utoèište i sila, pomoænik, koji se u nevoljama brzo nalazi. PSA 46:2 Zato se neæemo bojati, da bi se zemlja pomjestila, i gore se prevalile u srce morima. PSA 46:3 Neka buèi i kipi voda njihova, nek se planine tresu od vala njihovijeh; PSA 46:4 Potoci vesele grad Božji, sveti stan višnjega. PSA 46:5 Bog je usred njega, neæe se pomjestiti, Bog mu pomaže od zore. PSA 46:6 Uzbuèaše narodi, zadrmaše se carstva; ali on pusti glas svoj i zemlja se rastapaše. PSA 46:7 Gospod nad vojskama s nama je, braniè je naš Bog Jakovljev. PSA 46:8 Hodite i vidite djela Gospoda, koji uèini èudesa na zemlji, PSA 46:9 Prekide ratove do kraja zemlje, luk prebi, koplje slomi, i kola sažeže ognjem. PSA 46:10 Utolite i poznajte da sam ja Bog; ja sam uzvišen po narodima, uzvišen na zemlji. PSA 46:11 Gospod nad vojskama s nama je, braniè je naš bog Jakovljev. PSA 47:1 Svi narodi, zaplještite rukama, pokliknite Bogu glasom radosnijem. PSA 47:2 Jer je višnji Gospod strašan, car veliki nad svom zemljom. PSA 47:3 Pokori nam narode i plemena pod noge naše. PSA 47:4 Izbra nam dostojanje naše, krasotu Jakova, koji mu omilje. PSA 47:5 Ide Bog uz podvikivanje, Gospod uz glas trubni. PSA 47:6 Pojte Bogu, pojte; pojte caru našemu, pojte; PSA 47:7 Jer je Bog car od sve zemlje, pojte pjesmu. PSA 47:8 Bog caruje nad narodima; Bog sjedi na svetom prijestolu svom. PSA 47:9 Knezovi narodni sastavljaju se s narodom Boga Avramova. Jer su štitovi zemaljski Božiji. Da je uzvišen! PSA 48:1 Velik je Gospod i slavan veoma u gradu Boga našega, na svetoj gori svojoj. PSA 48:2 Prekrasna je visina, utjeha svoj zemlji gora Sion, na sjevernoj strani njezinoj grad cara velikoga. PSA 48:3 Bog u dvorima njegovijem zna se da je braniè. PSA 48:4 Jer, gle, carevi se zemaljski sabraše, ali proðoše svi. PSA 48:5 Vidješe i zaèudiše se, prepadoše se i pobjegoše. PSA 48:6 Trepet obuze ih ondje, muèiše se kao porodilja. PSA 48:7 Vjetrom istoènim razbio si korablje Tarsiske. PSA 48:8 Što slušamo to i vidimo u gradu Gospoda nad vojskama, u gradu Boga našega. Bog ga utvrdi dovijeka. PSA 48:9 Kazujemo, Bože, milost tvoju usred crkve tvoje. PSA 48:10 Kao što je ime tvoje, Bože, tako je i hvala tvoja na krajevima zemaljskim; pravde je puna desnica tvoja. PSA 48:11 Nek se veseli gora Sion, nek se raduju kæeri Judejske sudova radi tvojijeh. PSA 48:12 Poðite oko Siona i obiðite ga, izbrojte kule njegove; PSA 48:13 Pogledajte bedeme njegove, razmotrite dvorove njegove, da pripovijedate mlaðim naraštajima. PSA 48:14 Jer je ovaj Bog naš Bog uvijek i dovijeka, on æe biti voð naš dovijeka. PSA 49:1 Slušajte ovo svi narodi, pazite svi koji živite po vasiljenoj, PSA 49:2 Prostaci i gospodo, bogati i siromasi. PSA 49:3 Usta æe moja kazati premudrost, i srce moje reæi æe razum. PSA 49:4 Prignuæu uho svoje k prièi, uz gusle æu otvoriti zagonetku svoju. PSA 49:5 Èega da se bojim u zle dane, kad me zloba mojih neprijatelja opkoli? PSA 49:6 Koji se uzdate u silu svoju, i hvalite se velikijem bogatstvom svojim! PSA 49:7 Èovjek neæe nikako brata osloboditi, neæe dati Bogu otkupa za nj. PSA 49:8 Velik je otkup za dušu, i neæe biti nigda PSA 49:9 Da ko dovijeka živi, i ne vidi groba. PSA 49:10 Svi vide gdje umiru kao i neznalica i bezumnik što ginu, i ostavljaju drugima imanje svoje. PSA 49:11 Oni misle da æe kuæe njihove trajati dovijeka, i stanovi njihovi od koljena na koljeno; imenima svojim zovu zemlje; PSA 49:12 Ali èovjek u èasti neæe dugo ostati, izjednaèiæe se sa stokom, koju kolju. PSA 49:13 Ovaj im se put èini probitaèan, i koji za njima idu, hvale misli njihove; PSA 49:14 Ali æe ih kao ovce zatvoriti u pakao, smrt æe im biti pastir; i ujutru hodiæe po njima pravednici, i oblik njihov zbrisaæe pakao rastavivši ih s naseljem. PSA 49:15 Ali æe Bog dušu moju izbaviti iz ruku paklenih; jer me on prima. PSA 49:16 Ne boj se kad se ko bogati; kad raste slava doma njegova. PSA 49:17 Jer kad umre, neæe ništa ponijeti, niti æe poæi za njim slava njegova. PSA 49:18 Jer dušu njegovu blagosiljaju za života njegova, i slave tebe, što ugaðaš sebi. PSA 49:19 Ali æe on otiæi u stan otaca svojih, gdje svijeta nigda ne vide. PSA 49:20 Èovjek u èasti, ako nije razuman, izjednaèiæe se sa stokom, koju kolju. PSA 50:1 Bog nad bogovima, Gospod, govori, i doziva zemlju od istoka sunèanoga do zapada. PSA 50:2 Sa Siona, koji je vrh krasote, javlja se Bog. PSA 50:3 Ide Bog naš, i ne muèi; pred njim je oganj koji proždire, oko njega je bura velika. PSA 50:4 Doziva nebo ozgo i zemlju, da sudi narodu svojemu: PSA 50:5 “Skupite mi svece moje, koji su uèinili sa mnom zavjet na žrtvi. PSA 50:6 I nebesa oglasiše pravdu njegovu, jer je taj sudija Bog.) PSA 50:7 Slušaj, narode moj, što æu ti kazati, Izrailju, što æu ti javiti. Ja sam Bog, Bog tvoj. PSA 50:8 Neæu te za žrtve tvoje karati; tvoje žrtve paljenice svagda su preda mnom. PSA 50:9 Ne treba mi uzimati teleta iz doma tvojega, ni jariæa iz torova tvojih. PSA 50:10 Jer je moje sve gorsko zvijerje, i stoka po planinama na tisuæe. PSA 50:11 Znam sve ptice po gorama, i krasota poljska preda mnom je. PSA 50:12 Da ogladnim, ne bih tebi rekao, jer je moja vasiljena i sve što je u njoj. PSA 50:13 Zar ja jedem meso volujsko, ili krv jareæu pijem? PSA 50:14 Prinesi Bogu hvalu na žrtvu, i izvršuj višnjemu zavjete svoje. PSA 50:15 Prizovi me u nevolji svojoj, izbaviæu te, i ti me proslavi.” PSA 50:16 A bezbožniku reèe Bog: zašto kazuješ uredbe moje i nosiš zavjet moj u ustima svojima? PSA 50:17 A sam mrziš na nauku, i rijeèi moje bacaš za leða. PSA 50:18 Kad vidiš lupeža, pristaješ s njim, i s preljuboèincima imaš dijel. PSA 50:19 Usta si svoja pustio da govore zlo, i jezik tvoj plete prijevare. PSA 50:20 Sjediš i govoriš na brata svojega, sina matere svoje opadaš. PSA 50:21 Ti si to èinio, ja muèah, a ti pomisli da sam ja kao ti. Oblièiæu te, metnuæu ti pred oèi grijehe tvoje. PSA 50:22 Razumijte ovo koji zaboravljate Boga! inaèe æu zgrabiti, pa neæe niko izbaviti. PSA 50:23 Onaj mene poštuje koji prinosi hvalu na žrtvu i koji je putem na opazu. Ja æu mu pokazati spasenje Božije. PSA 51:1 Smiluj se na me, Bože, po milosti svojoj, i po velikoj dobroti svojoj oèisti bezakonje moje. PSA 51:2 Operi me dobro od bezakonja mojega, i od grijeha mojega oèisti me. PSA 51:3 Jer ja znam prijestupe svoje, i grijeh je moj jednako preda mnom. PSA 51:4 Samome tebi zgriješih, i na tvoje oèi zlo uèinih, a ti si pravedan u rijeèima svojim i èist u sudu svojem. PSA 51:5 Gle, u bezakonju rodih se, i u grijehu zatrudnje mati moja mnom. PSA 51:6 Gle, istinu ljubiš u srcu, i iznutra javljaš mi mudrost. PSA 51:7 Pokropi me isopom, i oèistiæu se; umij me, i biæu bjelji od snijega. PSA 51:8 Daj mi da slušam radost i veselje, da se prenu kosti koje si potro. PSA 51:9 Odvrati lice svoje od grijeha mojih, i sva bezakonja moja oèisti. PSA 51:10 Uèini mi, Bože, èisto srce, i duh prav ponovi u meni. PSA 51:11 Nemoj me odvrgnuti od lica svojega, i svetoga duha svojega nemoj uzeti od mene. PSA 51:12 Vrati mi radost spasenja svojega, i duh vladalaèki neka me potkrijepi. PSA 51:13 Nauèiæu bezakonike putovima tvojim, i grješnici k tebi æe se obratiti. PSA 51:14 Izbavi me od krvi, Bože, Bože, spasitelju moj, i jezik æe moj glasiti pravdu tvoju. PSA 51:15 Gospode! otvori usta moja, i ona æe kazati hvalu tvoju. PSA 51:16 Jer žrtve neæeš: ja bih je prinio; za žrtve paljenice ne mariš. PSA 51:17 Žrtva je Bogu duh skrušen, srca skrušena i poništena ne odbacuješ, Bože. PSA 51:18 Po dobroti svojoj, Gospode, èini dobro Sionu, podigni zidove Jerusalimske. PSA 51:19 Onda æe ti biti mile žrtve pravde, prinosi i žrtve paljenice; onda æe metati na žrtvenik tvoj teoce. PSA 52:1 Što se hvališ nevaljalstvom, silni? Milost je Božija svaki dan sa mnom. PSA 52:2 Nepravdu izmišlja jezik tvoj; on je u tebe kao britva naoštrena, lukavi! PSA 52:3 Voliš zlo nego dobro, voliš lagati nego istinu govoriti. PSA 52:4 Ljubiš svakojake rijeèi od pogibli, i jezik lukav. PSA 52:5 Toga radi Bog æe te poraziti sasvijem, izbaciæe te i išèupaæe te iz stana, i korijen tvoj iz zemlje živijeh. PSA 52:6 Vidjeæe pravednici i pobojaæe se, i potsmijevaæe mu se: PSA 52:7 Gle èovjeka koji ne držaše u Bogu krjeposti svoje, nego se uzdaše u velièinu bogatstva svojega i utvrðivaše se zloæom svojom. PSA 52:8 A ja, kao maslina zelena u domu Gospodnjem, uzdam se u milost Božiju bez prestanka i dovijeka. PSA 52:9 Dovijeka æu hvaliti tebe, jer dobro èiniš, i uzdaæu se u ime tvoje; jer si dobar k svecima svojim. PSA 53:1 Reèe bezumnik u srcu svojemu: nema Boga; pronevaljališe se i zagrdješe u bezakonju, nema nikoga dobro da tvori. PSA 53:2 Bog s neba pogleda na sinove èovjeèije da vidi ima li koji razuman, i traži li koji Boga. PSA 53:3 Svi zastraniše, svi se pokvariše, nema nikoga dobro da tvori, nema ni jednoga. PSA 53:4 Zar neæe da se orazume koji god èine bezakonje, jedu narod moj kao što jedu hljeb, i ne prizivaju Boga? PSA 53:5 Drktaæe od straha gdje straha nema. Jer æe Bog rasuti kosti onijeh koji ustaju na tebe. Ti æeš ih posramiti, jer ih Bog odvrže. PSA 53:6 Ko æe poslati sa Siona spasenje Izrailju? Kad Bog povrati zarobljeni narod svoj, radovaæe se Jakov, veseliæe se Izrailj. PSA 54:1 Bože! imenom svojim pomozi mi, i krjepošæu svojom odbrani me na sudu. PSA 54:2 Bože! usliši molitvu moju, èuj rijeèi usta mojih. PSA 54:3 Jer tuðini ustaše na me, i silni traže dušu moju; nemaju Boga pred sobom. PSA 54:4 Gle, Bog je pomoænik moj, Gospod daje snagu duši mojoj. PSA 54:5 Obratiæe zlo na neprijatelje moje, istinom svojom istrijebiæe ih. PSA 54:6 Rado æu prinijeti žrtvu, proslaviæu ime tvoje, Gospode, jer je dobro. PSA 54:7 Jer me izbavljaš od svake nevolje, i na neprijatelje moje bez straha gleda oko moje. PSA 55:1 Usliši, Bože, molitvu moju, i nemoj se sakriti od moljenja mojega. PSA 55:2 Pazi, i saslušaj me; cvilim u jadu svom i uzdišem PSA 55:3 Od vike neprijateljske i od dosade bezbožnièke; jer dižu na me zlo, i u gnjevu gone me. PSA 55:4 Srce je moje uzdrktalo u meni, i strah smrtni popade me; PSA 55:5 Strah i trepet doðe na me, i groza poduze me. PSA 55:6 I rekoh: ko bi mi dao krila golubinja? ja bih odleteo i poèinuo; PSA 55:7 Daleko bih pobjegao, i nastanio se u pustinji. PSA 55:8 Pohitao bih da uteèem od vihora i od bure. PSA 55:9 Porazi, Gospode, i razdijeli jezike njihove, jer vidim nasilje i svaðu u gradu; PSA 55:10 Danju i noæu to hodi po zidovima njegovijem; zloèinstvo je i muka posred njega. PSA 55:11 Usred njega je pogibao, s ulice njegove ne odlazi prijevara i lukavstvo. PSA 55:12 Jer ne ruži me neprijatelj moj, to bih podnio; ne ustaje na me javni nenavidnik, od njega bih se sakrio. PSA 55:13 Nego ti koji si mi bio to što ja sam, drug moj i znanac moj. PSA 55:14 S kojim mi bješe radost dijeliti tajnu, i u dom Božji hodih kroz sabor narodni. PSA 55:15 Neka ih ugrabi smrt, neka živi siðu u pakao, jer je zloèinstvo u stanu njihovu i u njima. PSA 55:16 Ja Boga prizivljem, i Gospod æe me spasti. PSA 55:17 Veèerom i jutrom i u podne tužim i uzdišem, i èuæe glas moj; PSA 55:18 Uèiniæe, te æe duša moja biti mirna od onijeh koji napadaju na me, jer ih mnogo imam. PSA 55:19 Da usliši, i ukroti ih Bog, koji živi od vijeka; jer se ne mijenjaju i ne boje se Boga. PSA 55:20 Dižu ruke svoje na one koji su s njima u miru, i raskidaju svoju družbu. PSA 55:21 Usta su im meka kao maslo, a na srcu im je rat. Rijeèi su im blaže od ulja, ali su goli maèevi. PSA 55:22 Stavi na Gospoda breme svoje, i on æe te potkrijepiti. Neæe dati dovijeka pravedniku da posrne. PSA 55:23 Ti æeš ih, Bože, svaliti u jamu pogibli; krvopije i lukavi neæe sastaviti polovine dana svojih. A ja se u tebe uzdam. PSA 56:1 Smiluj se na me, Bože, jer èovjek hoæe da me proguta, neprijatelj me svaki dan pritješnjuje. PSA 56:2 Neprijatelji moji svaki dan traže da me progutaju; jer mnogi napadaju na me oholo. PSA 56:3 Kad me je strah, ja se u tebe uzdam. PSA 56:4 Bogom se hvalim za rijeè njegovu; u Boga se uzdam, ne bojim se; šta æe mi uèiniti tijelo? PSA 56:5 Svaki dan izvræu rijeèi moje; što god misle, sve meni o zlu. PSA 56:6 Skupljaju se, prikrivaju se, paze za petama mojima; jer traže dušu moju. PSA 56:7 Kod ovake zloæe izbavi od njih, u gnjevu obori narode, Bože. PSA 56:8 U tebe je izbrojeno moje potucanje, suze se moje èuvaju u sudu kod tebe, one su u knjizi tvojoj. PSA 56:9 Neprijatelji moji ustupaju natrag, kad tebe prizivljem; po tom znam da je Bog sa mnom. PSA 56:10 Bogom se hvalim za rijeè njegovu, Gospodom se hvalim za rijeè njegovu. PSA 56:11 U Boga se uzdam, ne bojim se; šta æe mi uèiniti èovjek? PSA 56:12 Tebi sam se, Bože, zavjetovao; tebe æu hvaliti; PSA 56:13 Jer si izbavio dušu moju od smrti, noge moje od spoticanja, da bih hodio pred licem Božjim, u svjetlosti živijeh. PSA 57:1 Smiluj se na me, Bože, smiluj se na me; jer se u tebe uzda duša moja, i pod sjen krila tvojih sklanjam se dok ne proðu nevolje. PSA 57:2 Prizivam Boga višnjega, Boga, koji mi dobro èini; PSA 57:3 Da pošlje s neba i saèuva me, da posrami onoga koji traži da me proždre; da pošlje Bog milost svoju i istinu svoju. PSA 57:4 Duša je moja meðu lavovima, ležim meðu onima koji dišu plamenom. Zubi su sinova ljudskih koplja i strijele, i njihov jezik maè oštar. PSA 57:5 Uzvisi se više nebesa, Bože, po svoj zemlji neka bude slava tvoja! PSA 57:6 Metnuše zamku nogama mojima, i stegoše dušu moju, iskopaše preda mnom jamu, i sami padoše u nju. PSA 57:7 Utvrdilo se srce moje, Bože, utvrdilo se srce moje; pjevaæu te i slaviæu. PSA 57:8 Probudi se, slavo moja, probudi se, psaltire i gusle; ustaæu rano. PSA 57:9 Hvaliæu Gospoda po narodima, pjevaæu ti po plemenima. PSA 57:10 Jer je velika do nebesa milost tvoja, i istina tvoja do oblaka. PSA 57:11 Uzvisi se više nebesa, Bože, po svoj zemlji neka bude slava tvoja! PSA 58:1 Govorite li zaista istinu, silni, sudite li pravo, sinovi èovjeèiji? PSA 58:2 Ta, bezakonja sastavljate u srcu, meæete na mjerila zloèinstva ruku svojih na zemlji. PSA 58:3 Od samoga roðenja zastraniše bezakonici, od utrobe materine tumaraju govoreæi laž. PSA 58:4 U njima je jed kao jed zmijinji, kao gluhe aspide, koja zatiskuje uho svoje, PSA 58:5 Koja ne èuje glasa bajaèu, vraèaru, vještu u vraèanju. PSA 58:6 Bože! polomi im zube u ustima njihovijem; razbij èeljusti lavovima, Gospode! PSA 58:7 Nek se proliju kao voda, i nestane ih. Kad puste strijele, neka budu kao slomljene. PSA 58:8 Kao puž, koji se rašèinja, neka išèile; kao dijete, koje žena pobaci, neka ne vide sunca. PSA 58:9 Prije nego kotlovi vaši osjete toplotu od potpaljena trnja, i sirovo i nagorjelo neka raznese vihor. PSA 58:10 Obradovaæe se pravednik kad vidi osvetu, opraæe noge svoje u krvi bezbožnikovoj. PSA 58:11 I reæi æe ljudi: zaista ima ploda pravedniku! zaista je Bog sudija na zemlji! PSA 59:1 Izbavi me od neprijatelja mojih, Bože moj, i od onijeh, što ustaju na me, zakloni me. PSA 59:2 Izbavi me od onijeh koji èine bezakonje, i od krvopija saèuvaj me. PSA 59:3 Evo zlo namišljaju duši mojoj, skupljaju se na me silni, bez krivice moje i bez grijeha mojega, Gospode. PSA 59:4 Bez krivice moje stjeèu se i oružaju se; ustani za mene, i gledaj. PSA 59:5 Ti, Gospode, Bože nad vojskama, Bože Izrailjev, probudi se, obiði sve ove narode, nemoj požaliti odmetnika. PSA 59:6 Nek se vrate uveèe, laju kao psi, i idu oko grada. PSA 59:7 Evo ruže jezikom svojim, maè im je u ustima, jer, vele, ko æe èuti? PSA 59:8 Ali ti æeš se, Gospode, smijati njima i posramiti sve ove narode. PSA 59:9 Oni su jaki, ali ja na tebe pogledam, jer si ti Bog èuvar moj. PSA 59:10 Bog, koji me miluje, ide preda mnom, Bog mi daje bez straha da gledam neprijatelje svoje. PSA 59:11 Nemoj ih pobiti, da ne bi zaboravio narod moj; raspi ih silom svojom i obori ih, Gospode, branièu naš, PSA 59:12 Za grijeh usta njihovijeh, za rijeèi jezika njihova; nek se uhvate u oholosti svojoj za kletvu i laž koju su govorili. PSA 59:13 Raspi u gnjevu, raspi, da ih nema; i neka poznadu da Bog vlada nad Jakovom i do krajeva zemaljskih. PSA 59:14 Nek se vrate uveèe, laju kao psi, i idu oko grada. PSA 59:15 Neka tumaraju tražeæi hrane, i ne nasitivši se neka noæi provode. PSA 59:16 A ja æu pjevati silu tvoju, rano ujutru glasiti milost tvoju; jer si mi bio obrana i utoèište u dan nevolje moje. PSA 59:17 Silo moja! tebi æu pjevati, jer si ti Bog èuvar moj, Bog koji me miluje. PSA 60:1 Bože, rasrdio si se na nas, rasuo si nas, gnjevio si se; povrati nas. PSA 60:2 Zatresao si zemlju, i razvalio si je; stegni rasjeline njezine, jer se njiha. PSA 60:3 Dao si narodu svojemu da pozna ljutu nevolju, napojio si nas vina od kojega se zanesosmo. PSA 60:4 Podigni zastavu za one koji te se boje, da uteku od luka, PSA 60:5 Da se izbave mili tvoji. Pomozi desnicom svojom i usliši me. PSA 60:6 Bog reèe u svetinji svojoj: veseliæu se, razdijeliæu Sihem, i dolinu Sokot razmjeriæu. PSA 60:7 Moj je Galad, moj je Manasija, Jefrem je krjepost glave moje, Juda skiptar moj, PSA 60:8 Moav èaša moja, iz koje se umivam, na Edoma pružiæu obuæu svoju. Pjevaj mi, Filistejska zemljo! PSA 60:9 Ko æe me odvesti u tvrdi grad? Ko æe me otpratiti do Edoma? PSA 60:10 Zar neæeš ti, Bože, koji si nas odbacio, i ne ideš, Bože, s vojskom našom? PSA 60:11 Daj nam pomoæ u tjeskobi. A obrana je èovjeèija uzalud. PSA 60:12 Bogom smo jaki; on gazi neprijatelje naše. PSA 61:1 Èuj, Bože, viku moju, slušaj molitvu moju. PSA 61:2 Od kraja zemlje vièem k tebi, kad klonu srce moje. Izvedi me na goru, gdje se ne mogu popeti. PSA 61:3 Jer si ti utoèište moje, tvrdi zaklon od neprijatelja. PSA 61:4 Da živim u stanu tvom dovijeka, i poèinem pod krovom krila tvojih. PSA 61:5 Jer ti, Bože, èuješ zavjete moje i daješ mi dostojanje onijeh koji poštuju ime tvoje. PSA 61:6 Dodaj dane k danima carevijem, i godine njegove produlji od koljena na koljeno. PSA 61:7 Neka caruje dovijeka pred Bogom; zapovjedi milosti i istini neka ga èuvaju. PSA 61:8 Tako æu pjevati imenu tvojemu svagda, izvršujuæi zavjete svoje svaki dan. PSA 62:1 Ta, u Boga je mir duši mojoj, od njega je spasenje moje! PSA 62:2 Ta, on je grad moj i spasenje moje, utoèište moje, neæu posrnuti nimalo. PSA 62:3 Dokle æete napadati na èovjeka? Svi hoæete da ga oborite kao zid navaljen, kao ogradu isprovaljivanu. PSA 62:4 Baš naumiše da ga svrgnu s visine, omilje im laž, ustima blagosiljaju a u srcu kunu. PSA 62:5 Da, u Bogu se smiri, dušo moja; jer je u njemu nad moj. PSA 62:6 On je grad moj i spasenje moje, utoèište moje, neæu posrnuti. PSA 62:7 U Bogu je spasenje moje i slava moja, tvrdi grad i pristanište meni je u Bogu. PSA 62:8 Narode! uzdaj se u njega u svako doba; izlivajte pred njim srce svoje; Bog je naše utoèište. PSA 62:9 Ta, sinovi su prostaèki ništa, sinovi su gospodski laž, da se metnu na mjerila, bili bi lakši nego ništa. PSA 62:10 Ne uzdajte se u vlast ni u otimanje, nemojte biti ništavi; kad raste bogatstvo, ne dajte da vam srce prione za nj. PSA 62:11 Jednom reèe Bog i više puta èuh, da je krjepost u Boga. PSA 62:12 I u tebe je, Gospode, milost; jer ti plaæaš svakome po djelima njegovijem. PSA 63:1 Bože! ti si Bog moj, k tebi ranim, žedna je tebe duša moja, za tobom èezne tijelo moje u zemlji suhoj, žednoj i bezvodnoj. PSA 63:2 Tako bih te ugledao u svetinji, da bih vidio silu tvoju i slavu tvoju. PSA 63:3 Jer je dobrota tvoja bolja od života. Usta bi moja hvalila tebe; PSA 63:4 Tako bih te blagosiljao za života svoga, u ime tvoje podigao bih ruke svoje. PSA 63:5 Kao salom i uljem nasitila bi se duša moja, i radosnijem glasom hvalila bi te usta moja. PSA 63:6 Kad te se sjeæam na postelji, sve noæne straže razmišljam o tebi. PSA 63:7 Jer si ti pomoæ moja, i u sjenu krila tvojih veselim se. PSA 63:8 Duša se moja prilijepila za tebe, desnica tvoja drži me. PSA 63:9 Koji traže pogibao duši mojoj, oni æe otiæi pod zemlju. PSA 63:10 Izginuæe od maèa, i dopašæe lisicama. PSA 63:11 A car æe se veseliti o Bogu, hvaliæe se svaki koji se kune njim, kad se zatisnu usta onima koji govore laž. PSA 64:1 Èuj, Bože, glas moj u jadu mom; od strašnoga neprijatelja saèuvaj život moj. PSA 64:2 Sakrij me od gomile bezakonika, od èete zloèinaca, PSA 64:3 Koji naoštriše jezik svoj kao maè, strijeljaju rijeèima, koje zadaju rane, PSA 64:4 Da bi iz potaje ubili pravoga. Iznenada udaraju na nj i ne boje se; PSA 64:5 Utvrðuju sebe u zlijem namjerama, dogovaraju se kako æe zamke sakriti, vele: ko æe ih vidjeti? PSA 64:6 Izmišljaju zloèinstva i govore: svršeno je! šta æe se raditi, smišljeno je! A što je unutra i srce u èovjeka duboko je. PSA 64:7 Ali æe ih Bog poraziti; udariæe ih strijela iznenada. PSA 64:8 Oboriæe jedan drugoga jezikom svojim. Ko ih god vidi, bježaæe od njih. PSA 64:9 Svi æe se ljudi bojati i kazivaæe èudo Božije, i poznaæe u tome djelo njegovo. PSA 64:10 A pravednik æe se veseliti o Gospodu i uzdaæe se u njega, i hvaliæe se svi koji su prava srca. PSA 65:1 U tebi je uzdanje, Bože, tebi pripada hvala na Sionu, i tebi se izvršuju zavjeti. PSA 65:2 Ti slušaš molitvu; k tebi dolazi svako tijelo. PSA 65:3 Bezakonja me pritiskuju, ti æeš oèistiti grijehe naše. PSA 65:4 Blago onome koga izbiraš i primaš, da živi u dvoru tvom! Nasitiæemo se dobrom doma tvojega, svetinjom crkve tvoje. PSA 65:5 Divno nam odgovaraš po pravdi svojoj, Bože, spasitelju naš, uzdanico svijeh krajeva zemaljskih, i naroda preko mora daleko. PSA 65:6 Koji si postavio gore svojom silom, opasao se jaèinom, PSA 65:7 Koji utišavaš huku morsku, huku vala njihovijeh i bunu po narodima! PSA 65:8 Boje se tvojih èudesa koji žive na krajevima zemaljskim; sve što se javlja jutrom i veèerom ti budiš da slavi tebe. PSA 65:9 Nadgledaš zemlju i zalivaš je, obilno je obogaæavaš; potok je Božji pun vode, spremaš za njih žito, jer si tako uredio. PSA 65:10 Brazde njezine napajaš, ravniš grude njezine, kišnim kapljama razmekšavaš je, blagosiljaš je da raða. PSA 65:11 Ti vjenèavaš godinu, kojoj dobro èiniš; stope su tvoje pune masti. PSA 65:12 Tiju paše po pustinjama, i humovi se opasuju radošæu. PSA 65:13 Luke se osipaju stadima, i polja se zaodijevaju pšenicom; vesele se i pjevaju. PSA 66:1 Poklikni Bogu, sva zemljo! PSA 66:2 Zapjevajte slavu imenu njegovu, dajte mu hvalu i slavu. PSA 66:3 Recite Bogu: kako si strašan u djelima svojim! radi velike sile tvoje laskaju ti neprijatelji tvoji. PSA 66:4 Sva zemlja nek se pokloni tebi i poje tebi, neka poje imenu tvojemu. PSA 66:5 Hodite i vidite djela Boga strašnoga u djelima svojim nad sinovima ljudskim. PSA 66:6 On je pretvorio more u suhotu, preko rijeke prijeðosmo nogama; ondje smo se veselili o njemu; PSA 66:7 Vlada silom svojom uvijek, oèi njegove gledaju na narode. Buntovnici, da se nijeste podigli! PSA 66:8 Blagosiljajte, narodi, Boga našega, i glasite hvalu njemu. PSA 66:9 On je darovao duši našoj život, i nije dao da poklizne noga naša. PSA 66:10 Ti si nas okušao, Bože, pretopio si nas, kao srebro što se pretapa. PSA 66:11 Uveo si nas u mrežu, metnuo si breme na leða naša. PSA 66:12 Dao si nas u jaram èovjeku, uðosmo u oganj i u vodu; ali si nas izveo na odmor. PSA 66:13 Uæi æu u dom tvoj sa žrtvama što se sažižu, izvršiæu ti zavjete svoje, PSA 66:14 Koje rekoše usta moja, i kaza jezik moj u tjeskobi mojoj. PSA 66:15 Žrtve paljenice pretile æu ti prinijeti s dimom od pretiline ovnujske, prinijeæu ti teoce s jariæima. PSA 66:16 Hodite, èujte svi koji se bojite Boga, ja æu vam kazati šta je uèinio duši mojoj. PSA 66:17 K njemu zavikah ustima svojim, i jezikom svojim proslavih ga. PSA 66:18 Da sam vidio u srcu svom bezakonje, ne bi me uslišio Gospod. PSA 66:19 Ali Bog usliši, primi glas moljenja mojega. PSA 66:20 Blagosloven Bog, koji ne odvrže molitve moje i ne ostavi me bez milosti svoje! PSA 67:1 Bože, budi nam milostiv i blagosiljaj nas, obasjavaj nas licem svojim, PSA 67:2 Da bi se znao na zemlji put tvoj, po svima narodima spasenje tvoje. PSA 67:3 Da te slave narodi, Bože, da te slave svi narodi! PSA 67:4 Da se vesele i raduju plemena; jer sudiš narodima pravo, i plemenima na zemlji upravljaš. PSA 67:5 Da te slave narodi, Bože, da te slave svi narodi! PSA 67:6 Zemlja dade plod svoj. Da nas blagosilja Bog, Bog naš! PSA 67:7 Da nas blagosilja Bog, i da ga se boje svi krajevi zemaljski! PSA 68:1 Ustaæe Bog, i rasuæe se neprijatelji njegovi, i pobjeæi æe od lica njegova koji mrze na nj. PSA 68:2 Ti æeš ih razagnati kao dim što se razgoni; kao što se vosak topi od ognja, tako æe bezbožnici izginuti od lica Božijega. PSA 68:3 A pravednici æe se veseliti, radovaæe se pred Bogom, i slaviti u radosti. PSA 68:4 Pojte Bogu, popijevajte imenu njegovu; ravnite put onome što ide preko pustinje; Gospod mu je ime, radujte mu se. PSA 68:5 Otac je sirotama i sudija udovicama Bog u svetome stanu svom. PSA 68:6 Bog samcima daje zadrugu, sužnje izvodi na mjesta obilna, a nepokorni žive gdje je suša. PSA 68:7 Bože! kad si išao pred narodom svojim, kad si išao preko pustinje, PSA 68:8 Zemlja se tresijaše, i nebo se rastapaše od lica Božijega, i ovaj Sinaj od lica Boga, Boga Izrailjeva. PSA 68:9 Blagodatni si dažd izlivao, Bože, i kad iznemagaše dostojanje tvoje, ti si ga krijepio. PSA 68:10 Stado tvoje življaše ondje; po dobroti svojoj, Bože, ti si gotovio hranu jadnome. PSA 68:11 Gospod daje rijeè; glasnika veliko je mnoštvo. PSA 68:12 Carevi nad vojskama bježe, bježe, a koja sjedi doma, dijeli plijen. PSA 68:13 Smirivši se u svojim krajevima, vi ste kao golubica, kojoj su krila posrebrena a perje joj se zlatni. PSA 68:14 Kad je svemoguæi rasipao careve na ovoj zemlji, ona se blistaše kao snijeg na Selmonu. PSA 68:15 Gora je Vasanska gora Božija; gora je Vasanska gora humovita. PSA 68:16 Zašto gledate zavidljivo, gore humovite? Evo gora, na kojoj omilje Bogu živjeti, i na kojoj æe Gospod živjeti dovijeka. PSA 68:17 Kola Božijih ima sila, tisuæe tisuæa. Meðu njima je Gospod, Sinaj u svetinji. PSA 68:18 Ti si izašao na visinu, doveo si roblje, primio darove za ljude, a i za one koji se protive da ovdje nastavaš, Gospode Bože! PSA 68:19 Blagosloven Gospod svaki dan! Ako nas ko pretovara, Bog nam pomaže. PSA 68:20 Ovaj je Bog naš Bog spasitelj, u vlasti su Gospodu vrata smrtna. PSA 68:21 Gospod satire glavu neprijateljima svojim i vlasato tjeme onoga koji ostaje u bezakonju svojem. PSA 68:22 Reèe Gospod: od Vasana æu dovesti, dovešæu iz dubine morske, PSA 68:23 Da ti ogrezne noga u krvi neprijateljskoj i jezik pasa tvojih da je liže. PSA 68:24 Vidješe kako ideš, Bože, kako sveto ide Bog moj, car moj. PSA 68:25 Naprijed iðahu pjevaèi, za njima sviraèi sred djevojaka s bubnjima: PSA 68:26 “Na saboru blagosiljajte Gospoda Boga, koji ste iz izvora Izrailjeva!” PSA 68:27 Ondje mladi Venijamin, starješina njihov; knezovi Judini, vladaoci njihovi; knezovi Zavulonovi, knezovi Neftalimovi. PSA 68:28 Bog tvoj darovao ti je silu. Utvrdi, Bože, ovo što si uèinio za nas! PSA 68:29 U crkvi tvojoj, u Jerusalimu, carevi æe prinositi dare. PSA 68:30 Ukroti zvijer u ritu, kod volova s teocima naroda, da bi popadali pred tobom sa šipkama srebra; raspi narode koji žele bojeve. PSA 68:31 Doæi æe vlastela iz Misira, Etiopija æe pružiti ruke svoje k Bogu. PSA 68:32 Carstva zemaljska, pojte Bogu, popijevajte Gospodu, PSA 68:33 Koji sjedi na nebesima nebesa iskonskih. Evo grmi glasom jakim. PSA 68:34 Dajte slavu Bogu; velièanstvo je njegovo nad Izrailjem i sila njegova na oblacima. PSA 68:35 Divan si, Bože, u svetinji svojoj! Bog Izrailjev daje silu i krjepost narodu. Blagosloven Bog! PSA 69:1 Pomozi mi, Bože, jer doðe voda do duše. PSA 69:2 Propadam u dubokom glibu, gdje nema dna; tonem vodi u dubine, i vali me zatrpavaju. PSA 69:3 Iznemogoh vièuæi, promuèe mi grlo, pobijelješe mi oèi pogledajuæi Boga. PSA 69:4 Onijeh koji mrze na me ni za što ima više nego kose na glavi mojoj; osiliše koji hoæe da me pogube, lažljivi neprijatelji moji. Što nijesam otimao, valja da vratim. PSA 69:5 Bože! ti znaš je li u meni bezumlje, i krivice moje nijesu sakrivene od tebe. PSA 69:6 Nemoj da se postide u meni koji se uzdaju u tebe, Gospode, Gospode nad vojskama! Nemoj da se posrame u meni koji traže tebe, Bože Izrailjev! PSA 69:7 Jer tebe radi podnosim rug, i sramota popade lice moje. PSA 69:8 Tuðin postadoh braæi svojoj, i neznan sinovima matere svoje. PSA 69:9 Jer revnost za kuæu tvoju jede me i ruženja onijeh koji tebe ruže padaju na me. PSA 69:10 Plaèem, postim se dušom svojom, i to mi se prima za zlo; PSA 69:11 Mjesto haljine oblaèim vreæu, i bivam im prièa. PSA 69:12 O meni se razgovaraju sjedeæi na vratima, pijuæi vino pjevaju me. PSA 69:13 A ja se molim tebi, Gospode; vrijeme je da se smiluješ, Bože; po velikoj milosti svojoj usliši me, jer je istinito spasenje tvoje. PSA 69:14 Izvadi me iz gliba, da ne propadnem; da se izbavim od nenavidnika i iz duboke vode; PSA 69:15 Da me ne uzme voda na maticu, da me ne proždre puèina, i da ne sklopi jama nada mnom ždrijela svojega. PSA 69:16 Usliši me, Gospode, jer je blagost tvoja milosrdna, po velikoj dobroti svojoj pogledaj me. PSA 69:17 Nemoj odvratiti lica svojega od sluge svojega; jer me je tuga; pohitaj, usliši me. PSA 69:18 Približi se duši mojoj, izbavi je; nasuprot neprijateljima mojim izbavi me. PSA 69:19 Ti znaš pod kakvim sam rugom, stidom i sramotom; pred tobom su svi neprijatelji moji. PSA 69:20 Sramota satr srce moje, iznemogoh; èekam hoæe li se kome sažaliti, ali nema nikoga; hoæe li me ko potješiti, ali ne nalazim. PSA 69:21 Daju mi žuè da jedem, i u žeði mojoj poje me octom. PSA 69:22 Trpeza njihova neka im bude mreža i zamka, to neka im bude plata. PSA 69:23 Neka im potamne oèi njihove, da ne vide, i njihove bedre raslabi zasvagda. PSA 69:24 Izlij na njih jarost svoju, i plamen gnjeva tvojega neka ih obuzme! PSA 69:25 Stan njihov neka opusti, i u njihovijem šatorima neka ne bude nikoga da živi. PSA 69:26 Jer koga si ti porazio, oni gone, i umnožavaju jade onima koje si ti ranio. PSA 69:27 Meæi na njih krivicu za krivicom, da ne doðu do pravde tvoje. PSA 69:28 Neka se izbrišu iz knjige živijeh, i s pravednicima nek ne budu zapisani. PSA 69:29 A ja sam ništ i bolan; pomoæ tvoja, Bože, nek me zakloni. PSA 69:30 Slaviæu ime Božije u pjesmi, velièaæu ga u hvali. PSA 69:31 To je Bogu milije od vola, od teleta s rogovima i s papcima. PSA 69:32 Vidjeæe ništi i radovaæe se. Koji tražite Boga, oživjeæe srce vaše. PSA 69:33 Jer Bog èuje uboge, i sužanja svojih ne ogluša se. PSA 69:34 Neka ga hvale nebesa i zemlja, mora i sve što se u njima mièe! PSA 69:35 Jer æe Bog spasti Sion, sazidaæe gradove Judine; i ljudi æe se ondje naseliti i naslijediæe ga. PSA 69:36 I natražje æe se sluga njegovijeh utvrditi u njemu, i koji ljube ime njegovo nastavaæe na njemu. PSA 70:1 Bože, pohitaj da me izbaviš, Gospode, da mi pomožeš! PSA 70:2 Nek se postide i posrame koji traže dušu moju! Nek ustupe natrag, i osramote se koji mi zlo žele! PSA 70:3 Sa stidom nek se vrate natrag koji mi govore: ha! ha! PSA 70:4 Nek se tješe i vesele tobom koji traže tebe, i koji ljube spasenje tvoje, neka jednako govore: velik je Bog! PSA 70:5 A ja sam ništ i ubog, Bože, pohitaj k meni! ti si pomoæ moja i izbavitelj moj, Gospode, ne èasi! PSA 71:1 U tebe se, Gospode, uzdam, nemoj me ostaviti pod sramotom vjeènom. PSA 71:2 Pravdom svojom izbavi me, i oprosti me, prigni k meni uho svoje i pomozi mi. PSA 71:3 Budi mi grad gdje bih svagda dolazio da živim, uredi spasenje moje; jer si ti grad moj i krjepost moja. PSA 71:4 Bože moj! uzmi me iz ruke bezbožnikove, iz ruke bezakonikove i nasilnikove. PSA 71:5 Jer si ti nadanje moje, Gospod je Gospod pouzdanje moje od mladosti moje. PSA 71:6 Tebe se držim od roðenja, od utrobe matere moje ti si braniè moj; tobom se hvalim svagda. PSA 71:7 Èudo sam mnogima, a ti si utoèište moje jako. PSA 71:8 Usta su moja puna hvale tvoje, slave tvoje svaki dan. PSA 71:9 Nemoj me odbaciti pod starost, kad me izdaje snaga moja, nemoj me ostaviti. PSA 71:10 Jer neprijatelji moji misle o meni, i koji vrebaju dušu moju dogovaraju se, PSA 71:11 Govoreæi: Bog ga je ostavio, potjerajte i uhvatite ga, jer ga nema ko izbaviti. PSA 71:12 Bože! Ne budi daleko od mene; Bože moj! pohitaj mi u pomoæ. PSA 71:13 Nek se postide i poginu protivnici duše moje; neka popadne stid i sramota na one koji mi traže zla! PSA 71:14 A ja æu se svagda uzdati, i ponavljaæu hvale tebi. PSA 71:15 Usta æe moja kazivati pravdu tvoju, svaki dan dobroèinstva tvoja, jer im ne znam broja. PSA 71:16 Uæi æu u sili Gospoda Gospoda, i slaviæu samo tvoju pravdu. PSA 71:17 Bože! ti si me uèio od mladosti, i do danas kazujem èudesa tvoja. PSA 71:18 Ni u starosti i kad osijedjeh nemoj me ostaviti, Bože, eda bih kazivao mišicu tvoju natražju, svoj omladini silu tvoju. PSA 71:19 Pravda je tvoja, Bože, do najviše visine; u velikim djelima, koja si uèinio, Bože, ko je kao ti? PSA 71:20 Koliko si me puta bacao u velike i ljute nevolje, pak si me opet ostavio meðu živima i iz bezdana me zemaljskih opet izvadio. PSA 71:21 Mnogo si me puta podizao i ponavljao utjehe. PSA 71:22 I ja te hvalim uz psaltir, tvoju vjernost, Bože moj; udaram ti u gusle, sveèe Izrailjev! PSA 71:23 Raduju se usta moja kad pjevam tebi, i duša moja, koju si izbavio. PSA 71:24 I jezik moj svaki dan kazuje pravdu tvoju; jer su postiðeni i posramljeni koji mi traže zla. PSA 72:1 Bože, daj caru sud svoj, i pravdu svoju sinu carevu: PSA 72:2 On æe suditi narodu tvojemu po pravdi, i nevoljnicima tvojim po pravici. PSA 72:3 Rodiæe narodu gore mirom, i humovi pravdom. PSA 72:4 On æe suditi nevoljnima u narodu, pomoæi æe sinovima ništega, i nasilnika æe oboriti, PSA 72:5 Bojaæe se tebe dok je sunca i mjeseca, od koljena do koljena. PSA 72:6 Siæi æe kao dažd na pokošenu livadu, kao kaplje koje porašaju zemlju. PSA 72:7 Procvjetaæe u dane njegove pravednik i svuda mir dokle teèe mjeseca. PSA 72:8 Vladaæe od mora do mora, i od rijeke do krajeva zemaljskih. PSA 72:9 Pred njim æe popadati divljaci, i neprijatelji njegovi prah æe lizati. PSA 72:10 Carevi Tarsiski i ostrvljani donijeæe dare, carevi Šavski i Savski daæe danak. PSA 72:11 Klanjaæe mu se svi carevi, svi narodi biæe mu pokorni. PSA 72:12 Jer æe izbaviti ubogoga koji cvili i nevoljnoga koji nema pomoænika. PSA 72:13 Biæe milostiv ništemu i ubogom, i duše æe jadnima spasti. PSA 72:14 Od prijevare i nasilja iskupiæe duše njihove, i skupa æe biti krv njihova pred oèima njegovima. PSA 72:15 Oni æe dobro živjeti, i donijeæe mu zlato iz Šave; i svagda æe se moliti za njega, i svaki æe ga dan blagosiljati. PSA 72:16 Biæe pšenice na zemlji izobila; po vrhovima gorskim lelijaæe se klasje njezino kao Livanska šuma, i po gradovima cvjetaæe ljudi kao trava na zemlji. PSA 72:17 Ime æe njegovo biti uvijek; dokle teèe sunca, ime æe njegovo rasti. Blagosloviæe se u njemu, svi æe ga narodi zvati blaženim. PSA 72:18 Blagosloven Gospod Bog, Bog Izrailjev, koji jedan èini èudesa! PSA 72:19 I blagosloveno slavno ime njegovo uvijek! slave njegove napuniæe se sva zemlja. Amin i amin. PSA 72:20 Svršiše se molitve Davida, sina Jesejeva. PSA 73:1 Ta dobar je Bog Izrailju, onima koji su èista srca. PSA 73:2 A noge moje umalo ne zaðoše, umalo ne popuznuše stopala moja, PSA 73:3 Jer se rasrdih na bezumnike videæi kako bezbožnici dobro žive. PSA 73:4 Jer ne znaju za nevolju do same smrti, i tijelo je njihovo pretilo. PSA 73:5 Na poslovima èovjeèijim nema ih, i ne muèe se s drugim ljudima. PSA 73:6 Toga radi optoèeni su ohološæu kao ogrlicom, i obuèeni u obijest kao u stajaæe ruho. PSA 73:7 Od debljine izbuljeno im je oko, srce puno klape. PSA 73:8 Potsmijevaju se, pakosno govore o nasilju, oholo govore. PSA 73:9 Usta svoja dižu u nebo, i zemlju prolazi jezik njihov. PSA 73:10 I zato se onamo navraæaju neki iz naroda njegova, i piju vodu iz puna izvora. PSA 73:11 I govore: kako æe razabrati Bog? zar višnji zna? PSA 73:12 Pa eto, ovi bezbožnici sreæni na svijetu umnožavaju bogatstvo. PSA 73:13 Zar dakle uzalud èistim srce svoje, i umivam bezazlenošæu ruke svoje, PSA 73:14 Dopadam rana svaki dan, i muke svako jutro? PSA 73:15 Kad bih kazao: govoriæu kao i oni, iznevjerio bih rod sinova tvojih. PSA 73:16 I tako stadoh razmišljati da bih ovo razumio; ali to bješe teško u oèima mojima. PSA 73:17 Dok najposlije uðoh u svetinju Božiju, i doznah kraj njihov. PSA 73:18 Ta na klizavom mjestu postavio si ih, i bacaš ih u propast! PSA 73:19 Kako zaèas propadaju, ginu, nestaje ih od nenadne strahote! PSA 73:20 Kao san, kad se èovjek probudi, tako probudivši ih, Gospode, u ništa obraæaš utvaru njihovu. PSA 73:21 Kad kipljaše srce moje i rastrzah se u sebi, PSA 73:22 Tada bijah neznalica i ne razumijevah; kao živinèe bijah pred tobom. PSA 73:23 Ali sam svagda kod tebe, ti me držiš za desnu ruku. PSA 73:24 Po svojoj volji vodiš me, i poslije æeš me odvesti u slavu. PSA 73:25 Koga imam na nebu? i s tobom nièega neæu na zemlji. PSA 73:26 Èezne za tobom tijelo moje i srce moje; Bog je grad srca mojega i dio moj dovijeka. PSA 73:27 Jer evo koji otstupiše od tebe, ginu; ti istrebljavaš svakoga koji èini preljubu ostavljajuæi tebe. PSA 73:28 A meni je dobro biti blizu Boga. Na Gospoda polažem nadanje svoje, i kazivaæu sva èudesa tvoja. PSA 74:1 Zašto se, Bože, srdiš na nas dugo; dimi se gnjev tvoj na ovce paše tvoje? PSA 74:2 Opomeni se sabora svojega, koji si stekao od starine, iskupio sebi u našljednu državu, gore Siona, na kojoj si se naselio. PSA 74:3 Podigni stope svoje na stare razvaline: sve je razrušio neprijatelj u svetinji. PSA 74:4 Rièu neprijatelji tvoji na mjestu sabora tvojih, svoje obièaje postavljaju mjesto naših obièaja. PSA 74:5 Vidiš, oni su kao onaj koji podiže sjekiru na spletene grane u drveta. PSA 74:6 Sve u njemu što je rezano razbiše sjekirama i bradvama. PSA 74:7 Ognjem sažegoše svetinju tvoju; na zemlju obalivši oskvrniše stan imena tvojega. PSA 74:8 Rekoše u srcu svojem: potrimo ih sasvijem. Popališe sva mjesta sabora Božijih na zemlji. PSA 74:9 Obièaja svojih ne vidimo, nema više proroka, i nema u nas ko bi znao dokle æe to trajati. PSA 74:10 Dokle æe se, Bože, rugati nasilnik? hoæe li dovijeka protivnik prkositi imenu tvojemu? PSA 74:11 Zašto ustavljaš ruku svoju i desnicu svoju? Pruži iz njedara svojih, i istrijebi ih. PSA 74:12 Bože, care moj, koji od starine tvoriš spasenje posred zemlje! PSA 74:13 Ti si silom svojom raskinuo more, i satro glave vodenim nakazama. PSA 74:14 Ti si razmrskao glavu krokodilu, dao ga onima koji žive u pustinji da ga jedu. PSA 74:15 Ti si otvorio izvore i potoke, ti si isušio rijeke koje ne presišu. PSA 74:16 Tvoj je dan i tvoja je noæ, ti si postavio zvijezde i sunce. PSA 74:17 Ti si utvrdio sve krajeve zemaljske, ljeto i zimu ti si uredio. PSA 74:18 Opomeni se toga, neprijatelj se ruga Gospodu, i narod bezumni ne mari za ime tvoje. PSA 74:19 Ne daj zvijerima duše grlice svoje, nemoj zaboraviti stada stradalaca svojih zasvagda. PSA 74:20 Pogledaj na zavjet; jer su sve peæine zemaljske pune stanova bezakonja. PSA 74:21 Nevoljnik nek se ne vrati sramotan, ništi i ubogi neka hvale ime tvoje. PSA 74:22 Ustani, Bože, brani stvar svoju, opomeni se kako ti se bezumnik ruga svaki dan! PSA 74:23 Ne zaboravi obijesti neprijatelja svojih, vike, koju jednako dižu protivnici tvoji! PSA 75:1 Hvalimo te, Bože, hvalimo; blizu je ime tvoje. Za tebe kazuju èudesa tvoja. PSA 75:2 “Kad vidim da je vrijeme, sudiæu pravo. PSA 75:3 Njiha se zemlja sa svijema koji žive na njoj, ja utvrðujem stupove njezine.” PSA 75:4 Kažem hvališama: ne hvalite se, i bezakonicima: ne dižite roga. PSA 75:5 Ne dižite u vis roga svojega, ne govorite tvrdoglavo. PSA 75:6 Jer uzvišivanje ne dolazi ni od istoka ni od zapada ni od pustinje; PSA 75:7 Nego je Bog sudija, jednoga ponižuje a drugoga uzvišuje. PSA 75:8 Jer je èaša u ruci Gospodu, vino vri, natoèio je punu, i razdaje iz nje. I talog æe njezin progutati, ispiæe svi bezbožnici na zemlji. PSA 75:9 A ja æu kazivati dovijeka, pjevaæu Bogu Jakovljevu. PSA 75:10 “Sve æu rogove bezbožnicima polomiti, a rogovi pravednikovi uzvisiæe se.” PSA 76:1 Zna se u Judeji za Boga, u Izrailja je veliko ime njegovo. PSA 76:2 U Salimu je stan njegov i naselje njegovo na Sionu. PSA 76:3 Ondje je polomio krilate strijele luku, štit i maè i rat. PSA 76:4 Ti si svijetao; divniji od gora hajduèkih. PSA 76:5 Koji su junaèkog srca postaše plijen, zaspaše snom svojim, i junaci ne naðoše ruku svojih. PSA 76:6 Od prijetnje tvoje, Bože Jakovljev, drijemlju kola i konj. PSA 76:7 Ti si strašan, i ko æe se održati pred licem tvojim kad se razgnjeviš? PSA 76:8 S neba javljaš sud; zemlja se prepada i muèi, PSA 76:9 Kad Bog ustaje na sud, da pomože svima koji stradaju na zemlji. PSA 76:10 I gnjev ljudski obraæa se u slavu tebi, kad se jednom opašeš gnjevom. PSA 76:11 Polažite i izvršujte zavjete Gospodu Bogu svojemu; svi koji ste oko njega, nosite dare strašnome. PSA 76:12 On ukroæava duh knezovima, on je strašan carevima zemaljskim. PSA 77:1 Glas moj ide k Bogu, i ja prizivljem njega; glas moj ide k Bogu, i on æe me uslišiti. PSA 77:2 U dan tuge svoje tražih Gospoda; noæu je ruka moja podignuta, i ne spušta se; duša moja neæe da se utješi. PSA 77:3 Pominjem Boga, i uzdišem; razmišljam, i trne duh moj. PSA 77:4 Držim oèi svoje da su budne; klonuo sam, i ne mogu govoriti. PSA 77:5 Prebrajam stare dane i godine od vijekova. PSA 77:6 Opominjem se pjesama svojih noæu; razgovaram se sa srcem svojim, i ispitujem duh svoj: PSA 77:7 “Zar æe se dovijeka gnjeviti na nas Gospod, i neæe više ljubiti? PSA 77:8 Zar je zasvagda prestala milost njegova, i rijeè se prekinula od koljena na koljeno? PSA 77:9 Zar je zaboravio milostiv biti i u gnjevu zatvorio milosrðe svoje?” PSA 77:10 I rekoh: žalosna je za mene ova promjena desnice višnjega. PSA 77:11 Pamtim djela Gospodnja; pamtim preðašnje èudo tvoje. PSA 77:12 Mislio sam o svijem djelima tvojim, razmišljao o radnji tvojoj; PSA 77:13 Bože! put je tvoj svet; koji je Bog tako velik kao Bog naš? PSA 77:14 Ti si Bog, koji si èinio èudesa, pokazivao silu svoju meðu narodima; PSA 77:15 Mišicom si odbranio narod svoj, sinove Jakovljeve i Josifove. PSA 77:16 Vidješe te vode, Bože, vidješe te vode, i ustreptaše, i bezdane se zadrmaše. PSA 77:17 Iz oblaka lijaše voda, oblaci davahu glas, i strijele tvoje leæahu. PSA 77:18 Grmljahu gromovi tvoji po nebu; munje tvoje sijevahu po vasiljenoj, zemlja se tresijaše i njihaše. PSA 77:19 Po moru bijaše put tvoj, i staze tvoje po velikoj vodi, i trag tvoj ne poznavaše se. PSA 77:20 Vodio si narod svoj kao ovce rukom Mojsijevom i Aronovom. PSA 78:1 Èuj, narode moj, nauk moj, prigni uho svoje k rijeèima usta mojih. PSA 78:2 Otvoram za prièu usta svoja, kazaæu stare pripovijetke. PSA 78:3 Što slušasmo i doznasmo, i što nam kazivaše oci naši, PSA 78:4 Neæemo zatajiti od djece njihove, naraštaju poznom javiæemo slavu Gospodnju i silu njegovu i èudesa koja je uèinio. PSA 78:5 Svjedoèanstvo podiže u Jakovu, i u Izrailju postavi zakon, koji dade ocima našim da ga predadu djeci svojoj; PSA 78:6 Da bi znao potonji naraštaj, djeca koja æe se roditi, pa i oni da bi kazivali svojoj djeci PSA 78:7 Da polažu na Boga nadanje svoje, i ne zaboravljaju djela Božijih, i zapovijesti njegove da drže; PSA 78:8 I da ne budu kao oci njihovi, rod nevaljao i uporan, rod koji ne bješe tvrd srcem svojim, niti vjeran Bogu duhom svojim. PSA 78:9 Sinovi Jefremovi naoružani, koji strijeljaju iz luka, vratiše se natrag, kad bijaše boj. PSA 78:10 Ne saèuvaše zavjeta Božijega, i po zakonu njegovu ne htješe hoditi. PSA 78:11 Zaboraviše djela njegova, i èudesa, koja im je pokazao, PSA 78:12 Kako pred ocima njihovijem uèini èudesa u zemlji Misirskoj, na polju Soanu; PSA 78:13 Razdvoji more, i provede ih, od vode naèini zid; PSA 78:14 I vodi ih danju oblakom, i svu noæ svijetlijem ognjem; PSA 78:15 Raskida stijene u pustinji, i poji ih kao iz velike bezdane; PSA 78:16 Izvodi potoke iz kamena, i vodi vodu rijekama. PSA 78:17 Ali oni još jednako griješiše njemu, i gnjeviše višnjega u pustinji. PSA 78:18 I kušaše Boga u srcu svom, ištuæi jela po volji svojoj, PSA 78:19 I vikaše na Boga, i rekoše: “može li Bog zgotoviti trpezu u pustinji? PSA 78:20 Evo! on udari u kamen, i poteèe voda, i rijeke ustadoše; može li i hljeba dati? hoæe li i mesa postaviti narodu svojemu?” PSA 78:21 Gospod èu i razljuti se, i oganj se razgorje na Jakova, i gnjev se podiže na Izrailja. PSA 78:22 Jer ne vjerovaše Bogu i ne uzdaše se u pomoæ njegovu. PSA 78:23 Tada zapovjedi oblacima odozgo, i otvori vrata nebeska, PSA 78:24 I pusti, te im podaždje mana za jelo, i hljeb nebeski dade im. PSA 78:25 Hljeba anðelskoga jeðaše èovjek; posla im jela do sitosti. PSA 78:26 Pusti nebom ustoku, i navede silom svojom jug; PSA 78:27 I kao prahom zasu ih mesom, i kao pijeskom morskim pticama krilatim; PSA 78:28 Pobaca ih sred okola njihova, oko šatora njihovijeh. PSA 78:29 I najedoše se i dade im što su željeli. PSA 78:30 Ali ih još i ne proðe želja, još bješe jelo u ustima njihovijem, PSA 78:31 Gnjev se Božji podiže na njih i pomori najjaèe meðu njima, i mladiæe u Izrailju pobi. PSA 78:32 Preko svega toga još griješiše, i ne vjerovaše èudesima njegovijem. PSA 78:33 I pusti, te dani njihovi prolaziše uzalud, i godine njihove u strahu. PSA 78:34 Kad ih ubijaše, onda pritjecahu k njemu, i obraæahu se i iskahu Boga; PSA 78:35 I pominjahu da je Bog obrana njihova, i višnji izbavitelj njihov. PSA 78:36 Laskahu mu ustima svojima, i jezikom svojim lagahu mu. PSA 78:37 A srce njihovo ne bješe njemu vjerno, i ne bijahu tvrdi u zavjetu njegovu. PSA 78:38 Ali on bješe milostiv, i pokrivaše grijeh, i ne pomori ih, èesto ustavljaše gnjev svoj, i ne podizaše sve jarosti svoje. PSA 78:39 Opominjaše se da su tijelo, vjetar, koji prolazi i ne vraæa se. PSA 78:40 Koliko ga puta rasrdiše u pustinji, i uvrijediše u zemlji gdje se ne živi! PSA 78:41 Sve nanovo kušaše Boga, i sveca Izrailjeva dražiše. PSA 78:42 Ne sjeæaše se ruke njegove i dana, u koji ih izbavi iz nevolje, PSA 78:43 U koji uèini u Misiru znake svoje i èudesa svoja na polju Soanu; PSA 78:44 I provrže u krv rijeke njihove i potoke njihove, da ne mogoše piti. PSA 78:45 Posla na njih bubine da ih kolju, i žabe da ih more. PSA 78:46 Ljetinu njihovu dade crvu, i muku njihovu skakavcima. PSA 78:47 Vinograde njihove pobi gradom, i smokve njihove slanom. PSA 78:48 Gradu predade stoku njihovu, i stada njihova munji. PSA 78:49 Posla na njih ognjeni gnjev svoj, jarost, srdnju i mržnju, èetu zlijeh anðela. PSA 78:50 Ravni stazu gnjevu svojemu, ne èuva duša njihovijeh od smrti, i život njihov predade pomoru. PSA 78:51 Pobi sve prvence u Misiru, prvi porod po kolibama Hamovijem. PSA 78:52 I povede narod svoj kao ovce, i vodi ih kao stado preko pustinje. PSA 78:53 Vodi ih pouzdano, i oni se ne bojaše, a neprijatelje njihove zatrpa more. PSA 78:54 I dovede ih na mjesto svetinje svoje, na ovu goru, koju zadobi desnica njegova. PSA 78:55 Odagna ispred lica njihova narode; ždrijebom razdijeli njihovo dostojanje, i po šatorima njihovijem naseli koljena Izrailjeva. PSA 78:56 Ali oni kušaše i srdiše Boga višnjega i uredaba njegovijeh ne saèuvaše. PSA 78:57 Odustaše i odvrgoše se, kao i oci njihovi, slagaše kao rðav luk. PSA 78:58 Uvrijediše ga visinama svojim, i idolima svojim razdražiše ga. PSA 78:59 Bog èu i razgnjevi se i rasrdi se na Izrailja veoma. PSA 78:60 Ostavi naselje svoje u Silomu, šator, u kojem življaše s ljudma. PSA 78:61 I opravi u ropstvo slavu svoju, i krasotu svoju u ruke neprijateljeve. PSA 78:62 I predade maèu narod svoj, i na dostojanje svoje zaplamtje se. PSA 78:63 Mladiæe njegove jede oganj, i djevojkama njegovijem ne pjevaše svatovskih pjesama; PSA 78:64 Sveštenici njegovi padaše od maèa, i udovice njegove ne plakaše. PSA 78:65 Najposlije kao iza sna probudi se Gospod, prenu se kao junak kad se napije vina. PSA 78:66 I pobi neprijatelje svoje s leða, vjeènoj sramoti predade ih. PSA 78:67 I ne htje šatora Josifova, i koljena Jefremova ne izabra. PSA 78:68 Nego izabra koljeno Judino, goru Sion, koja mu omilje. PSA 78:69 I sagradi svetinju svoju kao gornje svoje stanove, i kao zemlju utvrdi je dovijeka. PSA 78:70 I izabra Davida slugu svojega, i uze ga od torova ovèijih, PSA 78:71 I od dojilica dovede ga da pase narod njegov, Jakova, i našljedstvo njegovo, Izrailja. PSA 78:72 I on ih pase èistijem srcem, i vodi ih mudrijem rukama. PSA 79:1 Bože! neznabošci doðoše u dostojanje tvoje; oskvrniše svetu crkvu tvoju, Jerusalim pretvoriše u zidine. PSA 79:2 Truplje sluga tvojih dadoše pticama nebeskijem da ih jedu, tijela svetaca tvojih zvijerima zemaljskim. PSA 79:3 Proliše krv njihovu kao vodu oko Jerusalima, i ne bješe ko da pogrebe. PSA 79:4 Postadosmo potsmijeh u susjeda svojih, rugaju nam se i sramote nas koji su oko nas. PSA 79:5 Dokle æeš se, Gospode, jednako gnjeviti, jarost tvoja gorjeti kao oganj? PSA 79:6 Izlij gnjev svoj na narode koji te ne znaju, i na carstva koja ne prizivlju tvojega imena. PSA 79:7 Jer izjedoše Jakova, i naselje njegovo opustiše. PSA 79:8 Ne pominji preðašnjih bezakonja naših, veæ pohitaj da nas presreteš milosrðem svojim, jer smo veoma ološali. PSA 79:9 Pomozi nam, Bože, spasitelju naš, radi slave imena svojega, izbavi nas i oèisti od grijeha naših radi imena svojega. PSA 79:10 Zašto da govore neznabošci: gdje je Bog njihov? Neka se pokaže pred oèima našim osveta nad neznabošcima za prolitu krv sluga tvojih! PSA 79:11 Neka izaðu pred lice tvoje uzdasi sužanjski, silom mišice svoje saèuvaj namijenjene smrti. PSA 79:12 Sedminom vrati u njedra susjedima našim ruženje, kojim te ružiše, Gospode! PSA 79:13 A mi narod tvoj i ovce paše tvoje dovijeka æemo tebe slaviti i od koljena na koljeno kazivati hvalu tvoju. PSA 80:1 Pastire Izrailjev, èuj! koji vodiš sinove Josifove kao ovce, koji sjediš na heruvimima, javi se! PSA 80:2 Pred Jefremom i Venijaminom i Manasijom probudi krjepost svoju, i hodi da nam pomožeš. PSA 80:3 Bože! povrati nas, neka zasja lice tvoje da se spasemo! PSA 80:4 Gospode, Bože nad vojskama! dokle æeš se gnjeviti kad te moli narod tvoj? PSA 80:5 Hraniš ih hljebom suznijem, i pojiš ih suzama trostrukom mjerom. PSA 80:6 Uèinio si da se oko nas svaðaju susjedi naši, i neprijatelji se naši smiju meðu sobom. PSA 80:7 Bože nad vojskama! povrati nas, neka zasja lice tvoje da se spasemo! PSA 80:8 Iz Misira si prenio èokot, izagnao narode, i posadio ga. PSA 80:9 Okrèio si za nj, i on pusti žile, i zauze svu zemlju. PSA 80:10 Gore se pokriše njegovijem sjenom, i loze su mu kao kedri Božiji. PSA 80:11 Pustio je loze svoje do mora i ogranke svoje do rijeke. PSA 80:12 Zašto si mu razvalio ogradu, da ga kida ko god proðe? PSA 80:13 Gorski vepar podgriza ga, i poljska zvijer jede ga. PSA 80:14 Bože nad vojskama! obrati se, pogledaj s neba i vidi, i obiði vinograd ovaj, PSA 80:15 Sad ovaj, koji je posadila desnica tvoja, i sina, kojega si ukrijepio sebi! PSA 80:16 Popaljen je ognjem, isjeèen, od strašnoga pogleda tvojega propade. PSA 80:17 Neka bude ruka tvoja nad èovjekom desnice tvoje, nad sinom èovjeèijim kojega si utvrdio sebi! PSA 80:18 I neæemo otstupiti od tebe, oživi nas, i ime tvoje prizivaæemo. PSA 80:19 Gospode, Bože nad vojskama! povrati nas, neka zasja lice tvoje, da se spasemo! PSA 81:1 Radujte se Bogu, koji nam daje krjepost; poklikujte Bogu Jakovljevu. PSA 81:2 Podignite pjesme, dajte bubanj, slatke gusle sa psaltirom. PSA 81:3 Trubite o mijeni u trubu, o uštapu radi praznika našega. PSA 81:4 Jer je taki zakon u Izrailja, naredba od Boga Jakovljeva. PSA 81:5 Za svjedoèanstvo postavi Josifu ovo, kad iðaše na zemlju Misirsku. Jezik, kojega ne znah, èuh: PSA 81:6 “Uklonio sam ramena njegova od bremena, ruke njegove oprostiše se kotarica. PSA 81:7 U nevolji si me zazvao, i izbavih te, usliših te usred groma, na vodi Merivi iskušah te. PSA 81:8 Slušaj, narode moj, i zasvjedoèiæu ti, Izrailju, o kad bi me poslušao: PSA 81:9 Da ne bude u tebe tuðega Boga, i Bogu stranome nemoj se klanjati. PSA 81:10 Ja sam Gospod, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje Misirske; otvori usta svoja, i ja æu ih napuniti. PSA 81:11 Ali ne posluša narod moj glasa mojega, Izrailj ne mari za me. PSA 81:12 I ja ih pustih na volju srca njihova, neka hode po svojim mislima. PSA 81:13 O kad bi narod moj slušao mene, i sinovi Izrailjevi hodili putovima mojim! PSA 81:14 Brzo bih pokorio neprijatelje njihove, i na protivnike njihove digao bih ruku svoju; PSA 81:15 Koji mrze na Gospoda, bili bi im pokorni, i dobri dani njihovi bili bi dovijeka; PSA 81:16 Najboljom bi pšenicom hranio njih, i medom bih iz kamena sitio ih.” PSA 82:1 Bog stade na saboru Božijem, usred bogova izreèe sud: PSA 82:2 “Dokle æete suditi nepravo, i bezbožnicima gledati ko je ko? PSA 82:3 Sudite ubogome i siroti, onoga koga gone i ništega pravdajte. PSA 82:4 Izbavljajte ubogoga i ništega, iz ruke bezbožnièke otimajte. PSA 82:5 Ne poznaše, niti razumješe, hode po tami; zadrmaše se zemlji svi temelji. PSA 82:6 Rekoh: bogovi ste, i sinovi višnjega svi. PSA 82:7 Ali æete kao ljudi pomrijeti, i kao svaki knez pašæete.” PSA 82:8 Ustani, Bože, sudi zemlji; jer su tvoji po našljedstvu svi narodi. PSA 83:1 Bože! nemoj zamuknuti, nemoj šutjeti, niti poèivaj, Bože! PSA 83:2 Jer evo neprijatelji tvoji uzavreše, i koji te nenavide, podigoše glavu. PSA 83:3 Po narod tvoj zlo naumiše, i dogovaraju se na izbrane tvoje. PSA 83:4 Rekoše: hodite da ih istrijebimo izmeðu naroda da se više ne spominje ime Izrailjevo. PSA 83:5 Složno pristaše i suprot tebi vjeru uhvatiše: PSA 83:6 Naselja Edomova i Ismailovci, Moav i Agareni, PSA 83:7 Geval i Amon i Amalik, Filisteji s Tircima; PSA 83:8 I Asur udruži se s njima; postadoše mišica sinovima Lotovijem. PSA 83:9 Uèini im onako kao Madijamu, kao Sisari, kao Javinu na potoku Kisonu, PSA 83:10 Koji su istrijebljeni u Aendoru, nagnojiše sobom zemlju. PSA 83:11 Uradi s njima, s knezovima njihovijem, kao s Orivom i Zivom, i sa svima glavarima njihovijem kao sa Zevejem i Salmanom. PSA 83:12 Jer govore: osvojimo naselja Božija. PSA 83:13 Bože moj! zapovjedi neka budu kao prah, kao pijesak pred vjetrom. PSA 83:14 Kao što oganj sažiže šumu, i kao plamen što zapaljuje gore, PSA 83:15 Tako ih pognaj burom svojom i vihorom svojim smeti ih. PSA 83:16 Pokrij lice njihovo sramotom, da bi tražili ime tvoje, Gospode! PSA 83:17 Neka se stide i srame dovijeka, neka se smetu i izginu! PSA 83:18 I neka znadu da si ti, kojemu je ime Gospod, jedini najviši nad svom zemljom. PSA 84:1 Kako su mili stanovi tvoji, Gospode nad silama! PSA 84:2 Gine duša moja želeæi u dvore Gospodnje; srce moje i tijelo moje otima se k Bogu živome. PSA 84:3 I ptica nahodi kuæu, i lastavica gnijezdo sebi gdje leže ptiæe svoje, kod oltara tvojih, Gospode nad silama, care moj i Bože moj! PSA 84:4 Blago onima koji žive u domu tvom! Oni te hvale bez prestanka. PSA 84:5 Blago onima kojima je sila u tebi, i kojima su u srcu putovi tvoji! PSA 84:6 Iduæi dolinom plaèevnom, pretvaraju je u izvore, i dažd je odijeva blagoslovima. PSA 84:7 Idu zbor za zborom, javljaju se pred Bogom na Sionu. PSA 84:8 Gospode, Bože nad silama! usliši molitvu moju, Bože Jakovljev! PSA 84:9 Bože, branièu naš! sagni se i vidi lice pomazanika svojega! PSA 84:10 Jer je bolje jedan dan u dvorima tvojim od hiljade. Volim biti na pragu doma Božijega nego živjeti u šatorima bezbožnièkim. PSA 84:11 Jer je Gospod Bog sunce i štit, Gospod daje blagodat i slavu; onima koji hode u bezazlenosti ne ukraæuje nijednoga dobra. PSA 84:12 Gospode nad silama! blago èovjeku, koji se u te uzda! PSA 85:1 Smilovao si se, Gospode, na zemlju svoju, povratio si roblje Jakovljevo. PSA 85:2 Prostio si nepravdu narodu svojemu, pokrio si sve grijehe njegove. PSA 85:3 Ustavio si svu jarost svoju, ublažio žestinu gnjeva svojega. PSA 85:4 Povrati nas, Bože spasitelju naš, prekini srdnju svoju na nas. PSA 85:5 Zar æeš se dovijeka gnjeviti na nas, i protegnuti gnjev svoj od koljena na koljeno? PSA 85:6 Zar se neæeš povratiti i oživiti nas, da bi se narod tvoj radovao o tebi? PSA 85:7 Pokaži nam, Gospode, milost svoju, i pomoæ svoju daj nam. PSA 85:8 Da poslušam što govori Gospod Bog. On izrièe mir narodu svojemu i svecima svojim, i onima koji se obraæaju srcem k njemu. PSA 85:9 Da, blizu je onijeh koji ga se boje pomoæ njegova, da bi naselio slavu u zemlji našoj! PSA 85:10 Milost i istina srešæe se, pravda i mir poljubiæe se. PSA 85:11 Istina æe niknuti iz zemlje i pravda æe s neba priniknuti. PSA 85:12 I Gospod æe dati dobro, i zemlja naša daæe plod svoj. PSA 85:13 Pravda æe pred njim iæi, i postaviæe na put stope svoje. PSA 86:1 Prigni, Gospode! uho svoje i usliši me, jer sam nevoljan i ništ. PSA 86:2 Saèuvaj dušu moju, jer sam tvoj poklonik. Spasi slugu svojega, Bože moj, koji se u te uzda. PSA 86:3 Smiluj se na me, Gospode, jer k tebi vièem vas dan. PSA 86:4 Obeseli dušu sluge svojega, jer k tebi, Gospode, podižem dušu svoju. PSA 86:5 Jer si ti, Gospode, dobar i milosrdan i veoma milostiv svima koji te prizivlju. PSA 86:6 Èuj, Gospode, molitvu moju, i slušaj glas moljenja mojega. PSA 86:7 U dan tuge svoje prizivljem te, jer æeš me uslišiti. PSA 86:8 Nema meðu bogovima takoga kakav si ti, Gospode, i nema djela takijeh kakva su tvoja. PSA 86:9 Svi narodi, koje si stvorio, doæi æe i pokloniti se pred tobom, Gospode, i slaviti ime tvoje. PSA 86:10 Jer si ti velik i tvoriš èudesa; ti si jedan Bog. PSA 86:11 Pokaži mi, Gospode, put svoj, i iæi æu u istini tvojoj; uèini neka se mili srcu mojemu bojati se imena tvojega. PSA 86:12 Slaviæu te, Gospode Bože moj, svijem srcem svojim, i poštovaæu ime tvoje dovijeka. PSA 86:13 Jer je milost tvoja velika nada mnom, i izvadio si dušu moju iz pakla najdubljega. PSA 86:14 Bože, oholice ustaše na mene, i gomila nasilnika traži dušu moju, i nemaju tebe pred sobom. PSA 86:15 Ali ti, Gospode, Bože milostivi i blagi, strpljivi i bogati dobrotom i istinom, PSA 86:16 Pogledaj na me i smiluj mi se, daj silu svoju sluzi svojemu, i pomozi sinu sluškinje svoje; PSA 86:17 Uèini sa mnom èudo dobrote. Neka vide koji me nenavide, i postide se, što si mi, Gospode, pomogao i utješio me. PSA 87:1 Što je sam osnovao na gorama svetijem, PSA 87:2 Vrata Sionska ljubi Gospod više svijeh stanova Jakovljevijeh. PSA 87:3 Slavno kazuju za tebe, grade Božji! PSA 87:4 “Meðu one, koji me znaju, brojiæu Misir i Vavilon. Gle i Filisteji i Tir s Etiopskom ondje su se rodili.” PSA 87:5 O Sionu æe se govoriti: taj se i taj rodio u njemu; sam višnji utvrðuje ga. PSA 87:6 Gospod æe u prijepisu naroda zavikati: ovaj se rodio u njemu. PSA 87:7 I koji pjevaju i vesele se, svi su izvori moji u tebi. PSA 88:1 Gospode Bože, spasitelju moj, danju vièem i noæu pred tobom. PSA 88:2 Nek izaðe preda te molitva moja, prigni uho svoje k jauku mojemu; PSA 88:3 Jer je duša moja puna jada, i život se moj primaèe paklu. PSA 88:4 Izjednaèih se s onima koji u grob odlaze, postadoh kao èovjek bez sile, PSA 88:5 Kao meðu mrtve baèen, kao ubijeni, koji leže u grobu, kojih se više ne sjeæaš, i koji su od ruke tvoje daleko. PSA 88:6 Metnuo si me u jamu najdonju, u tamu, u bezdanu. PSA 88:7 Oteža mi gnjev tvoj, i svima valima svojim udaraš me. PSA 88:8 Udaljio si od mene poznanike moje, njima si me omrazio; zatvoren sam, i ne mogu izaæi. PSA 88:9 Oko moje usahnu od jada, vièem te, Gospode, vas dan, pružam k tebi ruke svoje. PSA 88:10 Eda li æeš na mrtvima èiniti èudesa? ili æe mrtvi ustati i tebe slaviti? PSA 88:11 Eda li æe se u grobu pripovijedati milost tvoja, i istina tvoja u truhljenju? PSA 88:12 Eda li æe u tami poznati èudesa tvoja, i pravdu tvoju gdje se sve zaboravlja? PSA 88:13 Ali ja, Gospode, k tebi vièem, i jutrom molitva moja sreta te. PSA 88:14 Zašto, Gospode, odbacuješ dušu moju, i odvraæaš lice svoje od mene? PSA 88:15 Muèim se i izdišem od udaraca, podnosim strahote tvoje, bez nadanja sam. PSA 88:16 Gnjev tvoj stiže me, strahote tvoje razdiru me. PSA 88:17 Optjeèu me svaki dan kao voda, stežu me otsvuda. PSA 88:18 Udaljio si od mene druga i prijatelja; poznanici moji sakrili su se u mrak. PSA 89:1 Milosti æu Gospodnje pjevati uvijek, od koljena na koljeno javljaæu istinu tvoju ustima svojima. PSA 89:2 Jer znam da je zavavijek osnovana milost, i na nebesima da si utvrdio istinu svoju, rekavši: PSA 89:3 “Uèinih zavjet s izbranim svojim, zakleh se Davidu, sluzi svojemu: PSA 89:4 Dovijeka æu utvrðivati sjeme tvoje i prijesto tvoj ureðivati od koljena do koljena. PSA 89:5 Nebo kazuje èudesa tvoja, Gospode, i istinu tvoju sabor svetijeh. PSA 89:6 Jer ko je nad oblacima ravan Gospodu? ko æe se izjednaèiti s Gospodom meðu sinovima Božijim? PSA 89:7 Bogu se valja klanjati na saboru svetijeh, strašniji je od svijeh koji su oko njega. PSA 89:8 Gospode, Bože nad vojskama! ko je silan kao ti, Bože? I istina je tvoja oko tebe. PSA 89:9 Ti vladaš nad silom morskom; kad podigne vale svoje, ti ih ukroæavaš. PSA 89:10 Ti si oborio oholi Misir kao ranjenika, krjepkom mišicom svojom rasijao si neprijatelje svoje. PSA 89:11 Tvoje je nebo i tvoja je zemlja; ti si sazdao vasiljenu i što je god u njoj. PSA 89:12 Sjever i jug ti si stvorio, Tavor i Ermon o tvom se imenu raduje. PSA 89:13 Tvoja je mišica krjepka, silna je ruka tvoja, i visoka desnica tvoja. PSA 89:14 Blagost je i pravda podnožje prijestolu tvojemu, milost i istina ide pred licem tvojim. PSA 89:15 Blago narodu koji zna trubnu pokliè! Gospode! u svjetlosti lica tvojega oni hode; PSA 89:16 Imenom se tvojim raduju vas dan, i pravdom tvojom uzvišuju se. PSA 89:17 Jer si ti krasota sile njihove, i po milosti tvojoj uzvišuje se rog naš. PSA 89:18 Jer je od Gospoda obrana naša, i od svetoga Izrailjeva car naš. PSA 89:19 Tada si govorio u utvari vjernima svojim, i rekao: “poslah pomoæ junaku, uzvisih izbranoga svojega iz naroda. PSA 89:20 Naðoh Davida slugu svojega, svetim uljem svojim pomazah ga. PSA 89:21 Ruka æe moja biti jednako s njim, i mišica moja krijepiæe ga. PSA 89:22 Neæe ga neprijatelj nadvladati, i sin bezakonja neæe mu dosaditi. PSA 89:23 Potræu pred licem njegovijem neprijatelje njegove, i nenavidnike njegove poraziæu. PSA 89:24 Istina je moja i milost moja s njim; i u moje ime uzvisiæe se rog njegov. PSA 89:25 Pružiæu na more ruku njegovu, i na rijeke desnicu njegovu. PSA 89:26 On æe me zvati: ti si otac moj, Bog moj i grad spasenja mojega. PSA 89:27 I ja æu ga uèiniti prvencem, višim od careva zemaljskih. PSA 89:28 Dovijeka æu mu hraniti milost svoju, i zavjet je moj s njim vjeran. PSA 89:29 Produljiæu sjeme njegovo dovijeka, i prijesto njegov kao dane nebeske. PSA 89:30 Ako sinovi njegovi ostave zakon moj, i ne uzidu u zapovijestima mojim; PSA 89:31 Ako pogaze uredbe moje, i zapovijesti mojih ne saèuvaju, PSA 89:32 Onda æu ih pokarati prutom za nepokornost, i ranama za bezakonje njihovo; PSA 89:33 Ali milosti svoje neæu uzeti od njega, niti æu prevrnuti istinom svojom; PSA 89:34 Neæu pogaziti zavjeta svojega, i što je izašlo iz usta mojih neæu poreæi. PSA 89:35 Jednom se zakleh svetošæu svojom; zar da slažem Davidu? PSA 89:36 Sjeme æe njegovo trajati dovijeka, i prijesto njegov kao sunce preda mnom; PSA 89:37 On æe stajati uvijek kao mjesec i vjerni svjedok u oblacima.” PSA 89:38 A sad si odbacio i zanemario, razgnjevio si se na pomazanika svojega; PSA 89:39 Zanemario si zavjet sa slugom svojim, bacio si na zemlju vijenac njegov. PSA 89:40 Razvalio si sve ograde njegove, gradove njegove obratio si u zidine. PSA 89:41 Plijene ga svi koji prolaze onuda, posta potsmijeh u susjeda svojijeh. PSA 89:42 Uzvisio si desnicu neprijatelja njegovijeh, obradovao si sve protivnike njegove. PSA 89:43 Zavratio si ostrice maèa njegova, i nijesi ga ukrijepio u boju; PSA 89:44 Uzeo si mu svjetlost, i prijesto njegov oborio si na zemlju; PSA 89:45 Skratio si dane mladosti njegove i obukao ga u sramotu. PSA 89:46 Dokle æeš se, Gospode, jednako odvraæati, dokle æe kao oganj plamtjeti gnjev tvoj? PSA 89:47 Opomeni se kakav je vijek moj, kako si ni na što stvorio sve sinove Adamove? PSA 89:48 Koji je èovjek živio i nije smrti vidio, i izbavio dušu svoju iz ruku paklenijeh? PSA 89:49 Gdje su preðašnje milosti tvoje, Gospode? Kleo si se Davidu istinom svojom. PSA 89:50 Opomeni se, Gospode, prijekora sluga svojih, koji nosim u njedrima svojim od svijeh silnijeh naroda, PSA 89:51 Kojim kore neprijatelji tvoji, Gospode, kojim kore trag pomazanika tvojega. PSA 89:52 Blagosloven Gospod uvijek! Amin, amin. PSA 90:1 Gospode! ti si nam utoèište od koljena do koljena. PSA 90:2 Prije nego se gore rodiše i sazda se zemlja i vasiljena, i od vijeka i do vijeka ti si Bog. PSA 90:3 Ti povraæaš èovjeka u truhlež, i govoriš: vratite se sinovi ljudski! PSA 90:4 Jer je tisuæa godina pred oèima tvojima kao dan juèerašnji, kad mine, i kao straža noæna. PSA 90:5 Ti ih kao povodnjem odnosiš; oni su kao san, kao trava, koja rano vene, PSA 90:6 Ujutru cvjeta i uvene, uveèe se pokosi i sasuši. PSA 90:7 Jer nas nestaje od gnjeva tvojega, i od jarosti tvoje u smetnji smo. PSA 90:8 Stavio si bezakonja naša preda se, i tajne naše na svjetlost lica svojega. PSA 90:9 Svi se dani naši prekraæuju od srdnje tvoje, godine naše prolaze kao glas. PSA 90:10 Dana godina naših svega ima do sedamdeset godina, a u jaèega do osamdeset godina: i sam je cvijet njihov muka i nevolja; jer teku brzo, i mi odlijeæemo. PSA 90:11 Ko zna silu gnjeva tvojega i tvoju jarost, da bi te se kao što treba bojao? PSA 90:12 Nauèi nas tako brojiti dane naše, da bismo stekli srce mudro. PSA 90:13 Povrati se, Gospode! Dokle æeš? Smiluj se na sluge svoje. PSA 90:14 Ujutru nas nasiti dobrote svoje, i radovaæemo se i veseliti u sve dane svoje. PSA 90:15 Obraduj nas prema danima, u koje si nas muèio, i prema godinama, u koje smo gledali nevolju. PSA 90:16 Neka se pokaže na slugama tvojim djelo tvoje, i slava tvoja na sinovima njihovijem. PSA 90:17 Neka bude dobra volja Gospoda Boga našega s nama, i djelo ruku naših dovrši nam, i djelo ruku naših dovrši. PSA 91:1 Koji živi u zaklonu višnjega, u sjenu svemoguæega poèiva. PSA 91:2 Govori Gospodu: ti si utoèište moje i braniè moj, Bog moj, u kojega se uzdam. PSA 91:3 On æe te izbaviti iz zamke ptièareve, i od ljutoga pomora; PSA 91:4 Perjem svojim osjeniæe te, i pod krilima njegovijem zakloniæeš se; istina je njegova štit i ograda. PSA 91:5 Neæeš se bojati strahote noæne, strijele, koja leti danju, PSA 91:6 Pomora, koji ide po mraku, bolesti, koja u podne mori. PSA 91:7 Pašæe pored tebe tisuæa i deset tisuæa s desne strane tebi, a tebe se neæe dotaæi. PSA 91:8 Samo æeš gledati oèima svojima, i vidjeæeš platu bezbožnicima. PSA 91:9 Jer si ti, Gospode, pouzdanje moje. Višnjega si izabrao sebi za utoèište. PSA 91:10 Neæe te zlo zadesiti, i udarac neæe dosegnuti do kolibe tvoje. PSA 91:11 Jer anðelima svojim zapovijeda za tebe da te èuvaju po svijem putovima tvojim. PSA 91:12 Na ruke æe te uzeti da gdje ne zapneš za kamen nogom svojom. PSA 91:13 Na lava i na aspidu nastupaæeš i gaziæeš laviæa i zmaja. PSA 91:14 “Kad me ljubi, izbaviæu ga; zakloniæu ga, kad je poznao ime moje. PSA 91:15 Zazvaæe me, i uslišiæu ga; s njim æu biti u nevolji, izbaviæu ga i proslaviæu ga. PSA 91:16 Duga života nasitiæu ga, i pokazaæu mu spasenje svoje.” PSA 92:1 Lijepo je hvaliti Gospoda, i pjevati imenu tvojemu, višnji, PSA 92:2 Javljati jutrom milost tvoju, i istinu tvoju noæu, PSA 92:3 Uz deset žica i uz psaltir, i uz jasne gusle! PSA 92:4 Jer si me razveselio, Gospode, djelima svojim, s djela ruku tvojih radujem se. PSA 92:5 Kako su velika djela tvoja, Gospode! Veoma su duboke pomisli tvoje. PSA 92:6 Bezumnik ne zna, i neznalica ne razumije toga. PSA 92:7 Kad bezbožnici nièu kao trava i cvjetaju svi koji èine bezakonje, to biva zato da bi se istrijebili dovijeka. PSA 92:8 A ti si, Gospode, visok uvijek. PSA 92:9 Jer evo neprijatelji tvoji, Gospode, jer evo neprijatelji tvoji ginu, i rasipaju se svi koji èine bezakonje; PSA 92:10 A moj rog ti uzvišuješ kao rog u jednoroga, ja sam pomazan novijem uljem. PSA 92:11 I oko moje vidi neprijatelje moje, i o bezakonicima, koji ustaju na mene, slušaju uši moje. PSA 92:12 Pravednik se zeleni kao finik, kao kedar na Livanu uzvišuje se. PSA 92:13 Koji su zasaðeni u domu Gospodnjem, zelene se u dvorovima Boga našega; PSA 92:14 Rodni su i u starosti, jedri i zeleni, PSA 92:15 Javljajuæi da je pravedan Gospod, braniè moj, i da nema u njemu nepravde. PSA 93:1 Gospod caruje. Obukao se u velièanstvo, obukao se Gospod u silu, i opasao se. Zato je vasiljena tvrda, i neæe se pomjeriti. PSA 93:2 Prijesto tvoj stoji od iskona; od vijeka ti si. PSA 93:3 Podižu rijeke, Gospode, podižu rijeke glas svoj, podižu rijeke vale svoje: PSA 93:4 Od hujanja vode mnoge i silne, od vala morskih silniji je na visini Gospod. PSA 93:5 Svjedoèanstva su tvoja veoma tvrda; domu tvojemu pripada svetost, Gospode, na dugo vrijeme. PSA 94:1 Bože od osvete, Gospode, Bože od osvete, pokaži se! PSA 94:2 Podigni se, sudijo zemaljski, podaj zaslugu oholima. PSA 94:3 Dokle æe se bezbožnici, Gospode, dokle æe se bezbožnici hvaliti? PSA 94:4 Ruže i oholo govore, velièaju se svi koji èine bezakonje. PSA 94:5 Gaze narod tvoj, Gospode, i dostojanje tvoje muèe. PSA 94:6 Udovicu i došljaka ubijaju, i sirote more. PSA 94:7 I govore: neæe vidjeti Gospod, i neæe doznati Bog Jakovljev. PSA 94:8 Orazumite se, preludi ljudi! budale! kad æete biti pametni? PSA 94:9 Koji je stvorio uho, zar ne èuje? i koji je oko naèinio, zar ne vidi? PSA 94:10 Zar neæe oblièiti koji narode urazumljuje, koji uèi èovjeka da zna? PSA 94:11 Gospod zna misli ljudima kako su ništave. PSA 94:12 Blago èovjeku koga ti, Gospode, urazumljuješ, i zakonom svojim uèiš; PSA 94:13 Da bi mu dao mir u zle dane, dok se iskopa jama bezbožniku. PSA 94:14 Jer neæe odbaciti Gospod naroda svojega, i dostojanja svojega neæe ostaviti. PSA 94:15 Jer æe se sud vratiti na pravdu, i njega æe naæi svi prava srca. PSA 94:16 Ko æe ustati za mene suprot zlima? ko æe stati za mene suprot onima koji èine bezakonje? PSA 94:17 Kad mi Gospod ne bi bio pomoænik, brzo bi se duša moja preselila onamo gdje se muèi. PSA 94:18 Kad reèem: drkæe mi noga, milost tvoja, Gospode, prihvata me. PSA 94:19 Kad se umnože brige u srcu mom, utjehe tvoje razgovaraju dušu moju. PSA 94:20 Eda li æe blizu tebe stati prijesto krvnièki, i onaj koji namišlja nasilje nasuprot zakonu? PSA 94:21 Spremaju se na dušu pravednikovu, i krv pravu okrivljuju. PSA 94:22 Ali je Gospod moje pristanište, i Bog je moj tvrdo utoèište moje. PSA 94:23 On æe im vratiti za bezakonje njihovo, za njihovu zloæu istrijebiæe ih, istrijebiæe ih Gospod, Bog naš. PSA 95:1 Hodite, zapjevajmo Gospodu, pokliknimo Bogu, gradu spasenja svojega! PSA 95:2 Izaðimo pred lice njegovo s hvalom, u pjesmama pokliknimo mu! PSA 95:3 Jer je Gospod velik Bog i velik car nad svijem bogovima. PSA 95:4 U njegovoj su ruci dubine zemaljske, i visine gorske njegove su. PSA 95:5 Njegovo je more i on ga je stvorio, i suhotu ruke su njegove naèinile. PSA 95:6 Hodite, poklonimo se, pripadnimo, kleknimo pred Gospodom tvorcem svojim. PSA 95:7 Jer je on Bog naš, i mi narod paše njegove i ovce ruke njegove. Sad kad biste poslušali glas njegov: PSA 95:8 “Nemojte da vam odrveni srce vaše kao u Merivi, kao u dan kušanja u pustinji, PSA 95:9 Gdje me kušaše oci vaši, ispitaše i vidješe djelo moje. PSA 95:10 Èetrdeset godina srdih se na rod onaj, i rekoh: ovi ljudi tumaraju srcem, i ne znaju putova mojih; PSA 95:11 I zato se zakleh u gnjevu svom da neæe uæi u mir moj.” PSA 96:1 Pjevajte Gospodu pjesmu novu, pjevaj Gospodu, sva zemljo! PSA 96:2 Pjevajte Gospodu, blagosiljajte ime njegovo, javljajte od dana na dan spasenje njegovo. PSA 96:3 Kazujte po narodima slavu njegovu, po svijem plemenima èudesa njegova. PSA 96:4 Jer je velik Gospod i valja ga hvaliti: strašniji je od svijeh bogova. PSA 96:5 Jer su svi bogovi u naroda ništa: a Gospod je nebesa stvorio. PSA 96:6 Slava je i velièanstvo pred licem njegovijem, sila i krasota u svetinji njegovoj. PSA 96:7 Dajte Gospodu, plemena narodna, dajte Gospodu slavu i èast. PSA 96:8 Dajte Gospodu slavu prema imenu njegovu. Nosite dare i idite u dvore njegove. PSA 96:9 Poklonite se Gospodu u svetoj krasoti. Strepi pred njim, sva zemljo! PSA 96:10 Recite narodima: Gospod caruje; zato je vasiljena tvrda i neæe se pomjestiti; on æe suditi narodima pravo. PSA 96:11 Nek se vesele nebesa, i zemlja se raduje; nek pljeska more i što je u njemu; PSA 96:12 Neka skaèe polje i sve što je na njemu; tada nek se raduju sva drveta šumska PSA 96:13 Pred licem Gospodnjim; jer ide, jer ide da sudi zemlji. Sudiæe vasiljenoj po pravdi, i narodima po istini svojoj. PSA 97:1 Gospod caruje: nek se raduje zemlja! nek se vesele ostrva mnoga. PSA 97:2 Oblak je i mrak oko njega; blagost i pravda podnožje prijestolu njegovu. PSA 97:3 Oganj pred njim ide, i pali naokolo neprijatelje njegove. PSA 97:4 Munje njegove sijevaju po vasiljenoj; vidi i strepi zemlja. PSA 97:5 Gore kao vosak tope se od lica Gospodnjega, od lica Gospoda svoj zemlji. PSA 97:6 Nebesa kazuju pravdu njegovu, i svi narodi vide slavu njegovu. PSA 97:7 Nek se stide svi koji se klanjaju kipovima, koji se hvale idolima svojim. Poklonite mu se svi bogovi. PSA 97:8 Èuje i raduje se Sion, i kæeri se Judejske vesele radi sudova tvojih, Gospode! PSA 97:9 Jer si ti, Gospode, visok nad svom zemljom i nadvišuješ sve bogove. PSA 97:10 Koji ljubite Gospoda, mrzite na zlo. On èuva duše svetaca svojih; iz ruku bezbožnièkih otima ih. PSA 97:11 Svjetlost se prosipa na pravednika, i veselje na one koji su prava srca. PSA 97:12 Radujte se pravedni o Gospodu, i slavite sveto ime njegovo. PSA 98:1 Pojte Gospodu pjesmu novu, jer uèini èudesa. Pomože mu desnica njegova i sveta mišica njegova. PSA 98:2 Javi Gospod spasenje svoje, pred narodima otkri pravdu svoju. PSA 98:3 Opomenu se milosti svoje i vjernosti svoje k domu Izrailjevu. Vidješe svi krajevi zemaljski spasenje Boga našega. PSA 98:4 Raduj se Gospodu, sva zemljo; pjevajte, poklikujte i popijevajte! PSA 98:5 Udarajte Gospodu u gusle, u gusle i s glasom psalamskim. PSA 98:6 U trube i rogove zatrubite pred carem Gospodom. PSA 98:7 Neka pljeska more i što je u njemu, vasiljena i koji u njoj žive; PSA 98:8 Rijeke neka pljeskaju rukama; skupa gore nek se raduju PSA 98:9 Pred licem Gospodnjim; jer ide da sudi zemlji; sudiæe vasiljenoj pravedno, i narodima vjerno. PSA 99:1 Gospod caruje: neka strepe narodi; sjedi na heruvimima: nek se drma zemlja! PSA 99:2 Gospod je na Sionu velik, i visok nad svima narodima. PSA 99:3 Neka slave veliko i strašno ime tvoje; da je svet! PSA 99:4 Neka slave silu cara koji ljubi pravdu. Ti si utvrdio pravdu; sud i pravdu ti si uredio u Jakovu. PSA 99:5 Uzvišujte Gospoda Boga našega, i klanjajte se podnožju njegovu; da je svet! PSA 99:6 Mojsije i Aron, sveštenici njegovi, i Samuilo jedan od onijeh koji prizivlju ime njegovo, prizivahu Boga, i on ih usliši. PSA 99:7 U stupu od oblaka govoraše njima; oni èuvaše zapovijesti njegove i uredbu koju im dade. PSA 99:8 Gospode, Bože naš, ti si ih uslišio; ti si im bio Bog blag i plaæao za djela njihova. PSA 99:9 Uzvišujte Gospoda Boga našega, i klanjajte se na svetoj gori njegovoj, jer je svet Gospod Bog naš. PSA 100:1 Raduj se Gospodu, sva zemljo! PSA 100:2 Služite Gospodu veselo; idite pred lice njegovo pjevajuæi! PSA 100:3 Poznajte Gospod da je Bog. On nas je stvorio, i mi smo dostojanje njegovo, narod njegov i ovce paše njegove. PSA 100:4 Ulazite na vrata njegova sa slavom, u dvore njegove s hvalom. Slavite ga, i blagosiljajte ime njegovo. PSA 100:5 Jer je dobar Gospod; milost je njegova uvijek, i istina njegova od koljena na koljeno. PSA 101:1 Milost i pravdu pjevam; tebe, Gospode, slavim. PSA 101:2 Razmišljam o putu pravom, kad bi god došao k meni, hodim u bezazlenosti srca svojega u domu svom. PSA 101:3 Ne stavljam pred oèi svoje rijeèi nepotrebne, mrzim na djela koja su protiv zakona, ne pristajem za njima. PSA 101:4 Srce pokvareno daleko je od mene; zlijeh ne znam. PSA 101:5 Ko tajno opada bližnjega svojega, toga izgonim; ko je ohola oka i naduta srca, toga ne trpim. PSA 101:6 Oèi su moje obraæene na vjerne na zemlji, da bi sjedjeli sa mnom. Ko hodi putem pravijem, taj služi meni. PSA 101:7 Ne živi u domu mojem koji radi lukavo; koji govori laž, ne stoji pred oèima mojima. PSA 101:8 Jutrom zatirem sve bezbožnike na zemlji, da bih istrijebio iz grada Gospodnjega sve koji èine bezakonje. PSA 102:1 Gospode! èuj molitvu moju, i vika moja nek izaðe preda te. PSA 102:2 Nemoj odvratiti lica svojega od mene; u dan kad sam u nevolji prigni k meni uho svoje, u dan kad te prizivam, pohitaj, usliši me. PSA 102:3 Jer proðoše kao dim dani moji, kosti moje kao topionica ogorješe. PSA 102:4 Pokošeno je kao trava i posahlo srce moje, da zaboravih jesti hljeb svoj. PSA 102:5 Od uzdisanja mojega prionu kost moja za meso moje. PSA 102:6 Postadoh kao gem u pustinji; ja sam kao sova na zidinama. PSA 102:7 Ne spavam, i sjedim kao ptica bez druga na krovu. PSA 102:8 Svaki dan ruže me neprijatelji moji, i koji su se pomamili na mene, mnom se uklinju. PSA 102:9 Jedem pepeo kao hljeb, i piæe svoje rastvaram suzama PSA 102:10 Od gnjeva tvojega i srdnje tvoje; jer podigavši me bacio si me. PSA 102:11 Dani su moji kao sjen, koji prolazi, i ja kao trava osuših se. PSA 102:12 A ti, Gospode, ostaješ dovijeka, i spomen tvoj od koljena do koljena. PSA 102:13 Ti æeš ustati, smilovaæeš se na Sion, jer je vrijeme smilovati se na nj, jer je došlo vrijeme; PSA 102:14 Jer slugama tvojim omilje i kamenje njegovo, i prah njegov žale. PSA 102:15 Tada æe se neznabošci bojati imena Gospodnjega, i svi carevi zemaljski slave njegove; PSA 102:16 Jer æe Gospod sazidati Sion, i javiti se u slavi svojoj; PSA 102:17 Pogledaæe na molitvu onijeh koji nemaju pomoæi, i neæe se oglušiti molbe njihove. PSA 102:18 Napisaæe se ovo potonjemu rodu, i narod nanovo stvoren hvaliæe Gospoda, PSA 102:19 Što je prinikao sa svete visine svoje, Gospod pogledao s neba na zemlju, PSA 102:20 Da èuje uzdisanje sužnjevo, i odriješi sinove smrtne; PSA 102:21 Da bi kazivali na Sionu ime Gospodnje i hvalu njegovu u Jerusalimu, PSA 102:22 Kad se skupe narodi i carstva da služe Gospodu. PSA 102:23 Strošio je na putu krjepost moju, skratio dane moje. PSA 102:24 Rekoh: Bože moj! nemoj me uzeti u polovini dana mojih. Tvoje su godine od koljena do koljena. PSA 102:25 Davno si postavio zemlju, i nebesa su djelo ruku tvojih. PSA 102:26 To æe proæi, a ti æeš ostati; sve æe to kao haljina ovetšati, kao haljinu promijeniæeš ih i promijeniæe se. PSA 102:27 Ali ti si taj isti i godine tvoje neæe isteæi. PSA 102:28 Sinovi æe sluga tvojih živjeti, i sjeme æe se njihovo utvrditi pred licem tvojim. PSA 103:1 Blagosiljaj, dušo moja, Gospoda, i sve što je u meni sveto ime njegovo. PSA 103:2 Blagosiljaj, dušo moja, Gospoda, i ne zaboravljaj nijednoga dobra što ti je uèinio. PSA 103:3 On ti prašta sve grijehe i iscjeljuje sve bolesti tvoje; PSA 103:4 Izbavlja od groba život tvoj, vjenèava te dobrotom i milošæu; PSA 103:5 Ispunja dobrim želje tvoje, ponavlja se kao u orla mladost tvoja. PSA 103:6 Gospod tvori pravdu i sud svima kojima se krivo èini. PSA 103:7 Pokaza putove svoje Mojsiju, sinovima Izrailjevim djela svoja. PSA 103:8 Milostiv je i dobar Gospod, spor na gnjev i veoma blag. PSA 103:9 Ne gnjevi se jednako, niti se dovijeka srdi. PSA 103:10 Ne postupa s nama po grijesima našim, niti nam vraæa po nepravdama našim. PSA 103:11 Nego koliko je nebo visoko od zemlje, tolika je milost njegova k onima koji ga se boje. PSA 103:12 Koliko je istok daleko od zapada, toliko udaljuje od nas bezakonja naša. PSA 103:13 Kako otac žali sinove, tako Gospod žali one koji ga se boje. PSA 103:14 Jer zna graðu našu, opominje se da smo prah. PSA 103:15 Dani su èovjeèiji kao trava; kao cvijet u polju, tako cvjeta. PSA 103:16 Dune vjetar na nj, i nestane ga, niti æe ga više poznati mjesto njegovo. PSA 103:17 Ali milost Gospodnja ostaje od vijeka i do vijeka na onima koji ga se boje, i pravda njegova na sinovima sinova, PSA 103:18 Koji drže zavjet njegov, i pamte zapovijesti njegove, da ih izvršuju. PSA 103:19 Gospod na nebesima postavi prijesto svoj, i carstvo njegovo svijem vlada. PSA 103:20 Blagosiljajte Gospoda anðeli njegovi, koji ste silni krjepošæu, izvršujete rijeè njegovu slušajuæi glas rijeèi njegove. PSA 103:21 Blagosiljajte Gospoda sve vojske njegove, sluge njegove, koje tvorite volju njegovu. PSA 103:22 Blagosiljajte Gospoda sva djela njegova, po svijem mjestima vlade njegove! Blagosiljaj, dušo moja, Gospoda! PSA 104:1 Blagosiljaj, dušo moja, Gospoda! Gospode, Bože moj, velik si veoma, obukao si se u velièanstvo i krasotu. PSA 104:2 Obukao si svjetlost kao haljinu, razapeo nebo kao šator; PSA 104:3 Vodom si pokrio dvorove svoje, oblake naèinio si da su ti kola, ideš na krilima vjetrnijem. PSA 104:4 Èiniš vjetrove da su ti anðeli, plamen ognjeni da su ti sluge. PSA 104:5 Utvrdio si zemlju na temeljima njezinim, da se ne pomjesti va vijek vijeka. PSA 104:6 Bezdanom kao haljinom odjenuo si je; na gorama stoje vode. PSA 104:7 Od prijetnje tvoje bježe, od gromovnoga glasa tvojega teku. PSA 104:8 Izlaze na gore i slaze u doline, na mjesto koje si im utvrdio. PSA 104:9 Postavio si meðu, preko koje ne prelaze, i ne vraæaju se da pokriju zemlju. PSA 104:10 Izveo si izvore po dolinama, izmeðu gora teku vode. PSA 104:11 Napajaju sve zvijeri poljske; divlji magarci gase žeðu svoju. PSA 104:12 Na njima ptice nebeske žive; kroz grane razliježe se glas njihov. PSA 104:13 Napajaš gore s visina svojih, plodima djela tvojih siti se zemlja. PSA 104:14 Daješ te raste trava stoci, i zelen na korist èovjeku, da bi izvodio hljeb iz zemlje. PSA 104:15 I vino veseli srce èovjeku, i lice se svijetli od ulja, i hljeb srce èovjeku krijepi. PSA 104:16 Site se drveta Božija, kedri Livanski, koje si posadio. PSA 104:17 Na njima ptice viju gnijezda; stanak je rodin na jelama. PSA 104:18 Gore visoke divokozama, kamen je utoèište zeèevima. PSA 104:19 Stvorio si mjesec da pokazuje vremena, sunce poznaje zapad svoj. PSA 104:20 Stereš tamu, i biva noæ, po kojoj izlazi sve zvijerje šumsko; PSA 104:21 Lavovi rièu za plijenom, i traže od Boga hrane sebi. PSA 104:22 Sunce grane, i oni se sakrivaju i liježu u lože svoje. PSA 104:23 Izlazi èovjek na posao svoj, i na rad svoj do veèera. PSA 104:24 Kako je mnogo djela tvojih, Gospode! Sve si premudro stvorio; puna je zemlja blaga tvojega. PSA 104:25 Gle, more veliko i široko, tu gmižu bez broja, životinja mala i velika; PSA 104:26 Tu laðe plove, krokodil, kojega si stvorio da se igra po njemu. PSA 104:27 Sve tebe èeka, da im daješ piæu na vrijeme. PSA 104:28 Daješ im, primaju; otvoriš ruku svoju, site se dobra. PSA 104:29 Odvratiš lice svoje, žaloste se; uzmeš im duh, ginu, i u prah svoj povraæaju se. PSA 104:30 Pošlješ duh svoj, postaju, i ponavljaš lice zemlji. PSA 104:31 Slava Gospodu uvijek; nek se veseli Gospod za djela svoja! PSA 104:32 On pogleda na zemlju, i ona se trese; dotakne se gora, i dime se. PSA 104:33 Pjevaæu Gospodu za života svojega; hvaliæu Boga svojega dok sam god. PSA 104:34 Neka mu bude mila besjeda moja! veseliæu se o Gospodu. PSA 104:35 Neka nestane grješnika sa zemlje, i bezbožnika neka ne bude više! Blagosiljaj, dušo moja, Gospoda! Aliluja! PSA 105:1 Hvalite Gospoda; glasite ime njegovo; javljajte po narodima djela njegova. PSA 105:2 Pjevajte mu i slavite ga; kazujte sva èudesa njegova. PSA 105:3 Hvalite se svetijem imenom njegovijem; nek se veseli srce onijeh koji traže Gospoda. PSA 105:4 Tražite Gospoda i silu njegovu, tražite lice njegovo bez prestanka. PSA 105:5 Pamtite èudesa njegova koja je uèinio, znake njegove i sudove usta njegovijeh. PSA 105:6 Sjeme Avramovo sluge su njegove, sinovi Jakovljevi izbrani njegovi. PSA 105:7 On je Gospod Bog naš, po svoj su zemlji sudovi njegovi. PSA 105:8 Pamti uvijek zavjet svoj, rijeè, koju je dao na tisuæu koljena, PSA 105:9 Što je zavjetovao Avramu, i za što se kleo Isaku. PSA 105:10 To je postavio Jakovu za zakon, i Izrailju za zavjet vjeèni, PSA 105:11 Govoreæi: tebi æu dati zemlju Hanansku u našljedni dio. PSA 105:12 Tada ih još bijaše malo na broj, bijaše ih malo, i bjehu došljaci. PSA 105:13 Iðahu od naroda do naroda, iz jednoga carstva k drugome plemenu. PSA 105:14 Ne dade nikome da im naudi, i karaše za njih careve: PSA 105:15 “Ne dirajte u pomazanike moje, i prorocima mojim ne èinite zla.” PSA 105:16 I pusti glad na onu zemlju; i potr sav hljeb što je za hranu. PSA 105:17 Posla pred njima èovjeka; u roblje prodan bi Josif. PSA 105:18 Okovima stegoše noge njegove, gvožðe tištaše dušu njegovu, PSA 105:19 Dok se steèe rijeè njegova, i rijeè Gospodnja proslavi ga. PSA 105:20 Posla car i odriješi ga; gospodar nad narodima, i pusti ga. PSA 105:21 Postavi ga gospodarem nad domom svojim, i zapovjednikom nad svijem što imaše. PSA 105:22 Da vlada nad knezovima njegovijem po svojoj volji, i starješine njegove urazumljuje. PSA 105:23 Tada doðe Izrailj u Misir, i Jakov se preseli u zemlju Hamovu. PSA 105:24 I namnoži Bog narod svoj i uèini ga jaèega od neprijatelja njegovijeh. PSA 105:25 Prevrnu se srce njihovo te omrznuše na narod njegov, i èiniše lukavstvo slugama njegovijem. PSA 105:26 Posla Mojsija, slugu svojega, Arona izbranika svojega. PSA 105:27 Pokazaše meðu njima èudotvornu silu njegovu i znake njegove u zemlji Hamovoj. PSA 105:28 Pusti mrak i zamraèi, i ne protiviše se rijeèi njegovoj. PSA 105:29 Pretvori vodu njihovu u krv, i pomori ribu njihovu. PSA 105:30 Provre zemlja njihova žabama, i klijeti careva njihovijeh. PSA 105:31 Reèe, i doðoše bubine, uši po svijem krajevima njihovijem. PSA 105:32 Mjesto dažda posla na njih grad, živi oganj na zemlju njihovu. PSA 105:33 I pobi èokote njihove i smokve njihove, i potr drveta u krajevima njihovijem. PSA 105:34 Reèe, i doðoše skakavci i gusjenice nebrojene; PSA 105:35 I izjedoše svu travu po zemlji njihovoj, i pojedoše rod u polju njihovu. PSA 105:36 I pobi sve prvence u zemlji njihovoj, prvine svakoga truda njihova. PSA 105:37 Izvede Izrailjce sa srebrom i zlatom, i ne bješe sustala u plemenima njihovijem. PSA 105:38 Obradova se Misir izlasku njihovu, jer strah njihov bješe na nj pao. PSA 105:39 Razastrije im oblak za pokrivaè, i oganj da svijetli noæu. PSA 105:40 Moliše, i posla im prepelice, i hljebom ih nebeskim hrani. PSA 105:41 Otvori kamen i proteèe voda, rijeke protekoše po suhoj pustinji. PSA 105:42 Jer se opominjaše svete rijeèi svoje k Avramu, sluzi svojemu. PSA 105:43 I izvede narod svoj u radosti, izbrane svoje u veselju. PSA 105:44 I dade im zemlju naroda i trud tuðinaca u našljedstvo. PSA 105:45 Da bi èuvali zapovijesti njegove, i zakone njegove pazili. Aliluja. PSA 106:1 Hvalite Gospoda, jer je dobar, jer je dovijeka milost njegova. PSA 106:2 Ko æe iskazati silu Gospodnju? isprièati svu slavu njegovu? PSA 106:3 Blago onima koji drže istinu i tvore pravo svagda! PSA 106:4 Opomeni me se, Gospode, po svojoj milosti k narodu svojemu; pohodi me pomoæu svojom, PSA 106:5 Da bih vidio u dobru izbrane tvoje, veselio se u veselju naroda tvojega, hvalio se zajedno s našljedstvom tvojim. PSA 106:6 Zgriješismo s ocima svojim, postasmo krivci, bezakonici. PSA 106:7 Oci naši u Misiru ne razumješe èudesa tvojih, ne opominjaše se velikih milosti tvojih, i vikaše kraj mora, kraj Crvenoga Mora. PSA 106:8 Ali im on pomože imena svojega radi, da bi pokazao silu svoju. PSA 106:9 Zaprijeti Crvenom Moru, i presahnu; i prevede ih preko bezdane kao preko pustinje; PSA 106:10 I saèuva ih od ruke nenavidnikove, i izbavi ih iz ruke neprijateljeve. PSA 106:11 Pokri voda neprijatelje njihove, nijedan od njih ne osta. PSA 106:12 Tada vjerovaše rijeèima njegovijem, i pjevaše mu hvalu. PSA 106:13 Ali brzo zaboraviše djela njegova, i ne poèekaše volje njegove. PSA 106:14 Polakomiše se u pustinji, i stadoše kušati Boga u zemlji gdje se ne živi. PSA 106:15 On ispuni molbu njihovu, ali posla pogibao na dušu njihovu. PSA 106:16 Pozavidješe Mojsiju i Aronu, kojega bješe Gospod osvetio. PSA 106:17 Rasjede se zemlja, i proždrije Datana i zatrpa èetu Avironovu. PSA 106:18 I spali oganj èetu njihovu, i plamen sažeže bezbožnike. PSA 106:19 Naèiniše tele kod Horiva, i klanjahu se kipu. PSA 106:20 Mijenjahu slavu svoju na priliku vola, koji jede travu. PSA 106:21 Zaboraviše Boga, spasitelja svojega, koji je uèinio velika djela u Misiru, PSA 106:22 Divna u zemlji Hamovoj, strašna na Crvenom Moru. PSA 106:23 I šæaše ih istrijebiti, da Mojsije izbranik njegov ne stade kao u rasjelini pred njim, i ne odvrati jarost njegovu da ih ne istrijebi. PSA 106:24 Poslije ne mariše za zemlju željenu, ne vjerovaše rijeèi njegovoj. PSA 106:25 Pobuniše se u šatorima svojim, ne slušaše glasa Gospodnjega. PSA 106:26 I on podiže ruku svoju na njih, da ih pobije u pustinji, PSA 106:27 Da pobije pleme njihovo meðu narodima, i rasije ih po zemljama. PSA 106:28 I pristaše za Velfegorom, i jedoše prineseno na žrtvu mrtvima. PSA 106:29 I rasrdiše Boga djelima svojim, i udari u njih pogibao. PSA 106:30 I ustade Fines, i umilostivi, i prestade pogibao. PSA 106:31 I to mu se primi u pravdu, od koljena do koljena dovijeka. PSA 106:32 I razgnjeviše Boga na vodi Merivi, i Mojsije postrada njih radi; PSA 106:33 Jer dotužiše duhu njegovu, i pogriješi ustima svojima. PSA 106:34 Ne istrijebiše naroda, za koje im je Gospod rekao; PSA 106:35 Nego se pomiješaše s neznabošcima, i nauèiše djela njihova. PSA 106:36 Stadoše služiti idolima njihovijem, i oni im biše zamka. PSA 106:37 Sinove svoje i kæeri svoje prinosiše na žrtvu ðavolima. PSA 106:38 Prolivaše krv pravu, krv sinova svojih i kæeri svojih, koje prinošahu na žrtvu idolima Hananskim, i oskvrni se zemlja krvnijem djelima. PSA 106:39 Oskvrniše sebe djelima svojim, i èiniše preljubu postupanjem svojim. PSA 106:40 I planu gnjev Gospodnji na narod njegov, i omrznu mu dio njegov. PSA 106:41 I predade ih u ruke neznabožaèke, i nenavidnici njihovi stadoše gospodariti nad njima. PSA 106:42 Dosaðivaše im neprijatelji njihovi, i oni biše pokoreni pod vlast njihovu. PSA 106:43 Mnogo ih je puta izbavljao, ali ga oni srdiše namjerama svojim, i biše poništeni za bezakonje svoje. PSA 106:44 Ali on pogleda na nevolju njihovu, èuvši tužnjavu njihovu, PSA 106:45 I opomenu se zavjeta svojega s njima, i pokaja se po velikoj milosti svojoj; PSA 106:46 I uèini, te ih stadoše žaliti svi koji ih bjehu zarobili. PSA 106:47 Spasi nas, Gospode Bože naš, i pokupi nas iz neznabožaca, da slavimo sveto ime tvoje, da se hvalimo tvojom slavom! PSA 106:48 Blagosloven Gospod Bog Izrailjev od vijeka i do vijeka! I sav narod neka kaže: amin! Aliluja! PSA 107:1 Hvalite Gospoda, jer je dobar; jer je dovijeka milost njegova. PSA 107:2 Tako neka reku koje je izbavio Gospod, koje je izbavio iz ruke neprijateljeve, PSA 107:3 Skupio ih iz zemalja, od istoka i zapada, od sjevera i mora. PSA 107:4 Lutaše po pustinji gdje se ne živi, puta gradu naseljenome ne nahodiše; PSA 107:5 Bjehu gladni i žedni, i duša njihova iznemagaše u njima; PSA 107:6 Ali zavikaše ka Gospodu u tuzi svojoj; i izbavi ih iz nevolje njihove. PSA 107:7 I izvede ih na prav put, koji ide u grad naseljeni. PSA 107:8 Neka hvale Gospoda za milost njegovu, i za èudesa njegova radi sinova ljudskih! PSA 107:9 Jer siti dušu taštu, i dušu gladnu puni dobra. PSA 107:10 Sjedješe u tami i u sjenu smrtnom, okovani u tugu i u gvožðe; PSA 107:11 Jer ne slušaše rijeèi Božijih, i ne mariše za volju višnjega. PSA 107:12 On poništi srce njihovo stradanjem; spotakoše se, i ne bješe ko da pomože. PSA 107:13 Ali zavikaše ka Gospodu u tuzi svojoj, i izbavi ih iz nevolje njihove; PSA 107:14 Izvede ih iz tame i sjena smrtnoga, i raskide okove njihove. PSA 107:15 Neka hvale Gospoda za milost njegovu, i za èudesa njegova radi sinova ljudskih! PSA 107:16 Jer razbi vrata mjedena, i prijevornice gvozdene slomi. PSA 107:17 Bezumnici stradaše za nevaljale putove svoje, i za nepravde svoje. PSA 107:18 Svako se jelo gadilo duši njihovoj, i doðoše do vrata smrtnijeh. PSA 107:19 Ali zavikaše ka Gospodu u tuzi svojoj, i izbavi ih iz nevolje njihove. PSA 107:20 Posla rijeè svoju i iscijeli ih, i izbavi ih iz groba njihova. PSA 107:21 Neka hvale Gospoda za milost njegovu, i za èudesa njegova radi sinova ljudskih! PSA 107:22 I neka prinesu žrtvu za hvalu, i kazuju djela njegova u pjesmama! PSA 107:23 Koji plove po moru na korabljima, i rade na velikim vodama, PSA 107:24 Oni su vidjeli djela Gospodnja, i èudesa njegova u dubini. PSA 107:25 Kaže, i diže se silan vjetar, i ustaju vali na njemu, PSA 107:26 Dižu se do nebesa i spuštaju do bezdana: duša se njihova u nevolji razliva; PSA 107:27 Posræu i ljuljaju se kao pijani; sve mudrosti njihove nestaje. PSA 107:28 Ali zavikaše ka Gospodu u tuzi svojoj, i izvede ih iz nevolje njihove. PSA 107:29 On obraæa vjetar u tišinu, i vali njihovi umuknu. PSA 107:30 Vesele se kad se stišaju, i vodi ih u pristanište koje žele. PSA 107:31 Neka hvale Gospoda za milost njegovu, i za èudesa njegova radi sinova ljudskih! PSA 107:32 Neka ga uzvišuju na saboru narodnom, na skupštini starješinskoj slave ga! PSA 107:33 On pretvara rijeke u pustinju, i izvore vodene u suhotu, PSA 107:34 Rodnu zemlju u slanu pustaru za nevaljalstvo onijeh koji žive na njoj. PSA 107:35 On pretvara pustinju u jezera, i suhu zemlju u izvore vodene, PSA 107:36 I naseljava onamo gladne. Oni zidaju gradove za življenje; PSA 107:37 Siju polja, sade vinograde i sabiraju ljetinu. PSA 107:38 Blagosilja ih i množe se jako, i stoke im ne umaljuje. PSA 107:39 Prije ih bijaše malo, padahu od zla i nevolje, što ih stizaše. PSA 107:40 On sipa sramotu na knezove, i ostavlja ih da lutaju po pustinji gdje nema putova. PSA 107:41 On izvlaèi ubogoga iz nevolje, i plemena množi kao stado. PSA 107:42 Dobri vide i raduju se, a svako nevaljalstvo zatiskuje usta svoja. PSA 107:43 Ko je mudar, neka zapamti ovo, i neka poznadu milosti Gospodnje. PSA 108:1 Gotovo je srce moje, Bože; pjevaæu i hvaliæu zajedno sa slavom svojom. PSA 108:2 Preni se psaltire i gusle, ustaæu rano. PSA 108:3 Slaviæu tebe, Gospode, po narodima, pojaæu tebi po plemenima. PSA 108:4 Jer je svrh nebesa milost tvoja i do oblaka istina tvoja. PSA 108:5 Uzvisi se više nebesa, Bože, i po svoj zemlji neka bude slava tvoja! PSA 108:6 Da bi se izbavili mili tvoji, pomozi desnicom svojom, i usliši me. PSA 108:7 Bog reèe u svetinji svojoj: “veseliæu se, razdijeliæu Sihem, i dolinu Sokot razmjeriæu. PSA 108:8 Moj je Galad, moj je Manasija, Jefrem je krjepost glave moje, Juda skiptar moj. PSA 108:9 Moav je èaša iz koje se umivam, Edomu æu pružiti obuæu svoju; nad zemljom Filistejskom popijevaæu.” PSA 108:10 Ko æe me odvesti u tvrdi grad? ko æe me otpratiti do Edoma? PSA 108:11 Zar neæeš ti, Bože, koji si nas odbacio, i ne ideš, Bože, s vojskama našim? PSA 108:12 Daj nam pomoæ u tjeskobi, obrana je èovjeèija uzalud. PSA 108:13 Bogom smo jaki; on gazi neprijatelje naše. PSA 109:1 Bože, slavo moja, nemoj muèati, PSA 109:2 Jer se usta bezbožnièka i usta lukava na me otvoriše; govore sa mnom jezikom lažljivijem. PSA 109:3 Rijeèima zlobnijem sa svijeh strana gone me, i oružaju se na me ni za što. PSA 109:4 Za ljubav moju ustaju na mene, a ja se molim. PSA 109:5 Vraæaju mi zlo za dobro, i mržnju za ljubav moju. PSA 109:6 Postavi nad njim starješinu bezbožnika, i protivnik neka mu stane s desne strane. PSA 109:7 Kad se stane suditi, neka izaðe kriv, i molitva njegova neka bude grijeh. PSA 109:8 Neka budu dani njegovi kratki, i vlast njegovu neka dobije drugi. PSA 109:9 Djeca njegova nek budu sirote, i žena njegova udovica. PSA 109:10 Djeca njegova nek se potucaju i prose, i neka traže hljeba izvan svojih pustolina. PSA 109:11 Neka mu uzme dužnik sve što ima, i neka razgrabe tuðini muku njegovu. PSA 109:12 Nek se ne naðe niko ko bi ga ljubio, ni ko bi se smilovao na sirote njegove. PSA 109:13 Natražje njegovo nek se zatre, u drugom koljenu neka pogine ime njihovo. PSA 109:14 Bezakonje starijeh njegovijeh nek se spomene u Gospoda, i grijeh matere njegove nek se ne izbriše. PSA 109:15 Neka budu svagda pred Gospodom, i on neka istrijebi spomen njihov na zemlji; PSA 109:16 Zato što se nije sjeæao èiniti milost, nego je gonio èovjeka ništega i ubogoga, i tužnome u srcu tražio smrt. PSA 109:17 Ljubio je kletvu, neka ga i stigne; nije mario za blagoslov, neka i otide od njega. PSA 109:18 Nek se obuèe u kletvu kao u haljinu, i ona nek uðe u njega kao voda, i kao ulje u kosti njegove. PSA 109:19 Nek mu ona bude kao haljina, u koju se oblaèi, i kao pojas, kojim se svagda paše. PSA 109:20 Taka plata nek bude od Gospoda onima koji me nenavide, i koji govore zlo na dušu moju. PSA 109:21 A meni, Gospode, Gospode, uèini što prilièi imenu tvojemu. Ti si dobar, milošæu svojom izbavi me. PSA 109:22 Jer sam nevoljan i ništ, i srce je moje ranjeno u meni. PSA 109:23 Nestaje me kao sjena, kad se odmièe; tjeraju me kao skakavce. PSA 109:24 Koljena moja iznemogoše od posta, i tijelo moje omrša. PSA 109:25 Postadoh potsmijeh njima; videæi me mašu glavom svojom. PSA 109:26 Pomozi mi, Gospode, Bože moj, spasi me po milosti svojoj. PSA 109:27 Neka poznadu da je ovo tvoja ruka, i ti, Gospode, da si ovo uèinio. PSA 109:28 Oni kunu, a ti blagoslovi; ustaju, ali nek se postide, i sluga se tvoj obraduje. PSA 109:29 Nek se protivnici moji obuku u sramotu, i kao haljinom nek se pokriju stidom svojim. PSA 109:30 Hvaliæu Gospoda veoma ustima svojima, i usred mnogih slaviæu ga, PSA 109:31 Jer stoji s desne strane ubogome, da bi ga spasao od onijeh koji osuðuju dušu njegovu. PSA 110:1 Reèe Gospod Gospodu mojemu: sjedi meni s desne strane, dok položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojima. PSA 110:2 Skiptar sile daje ti Gospod sa Siona: vladaj sred neprijatelja svojih. PSA 110:3 U dan rata tvojega narod je tvoj gotov u svetoj krasoti. Kao rosa zori iz utrobe, taka je u tebe mladost tvoja. PSA 110:4 Gospod se zakleo, i neæe se pokajati: ti si sveštenik dovijeka po redu Melhisedekovu. PSA 110:5 Gospod je tebi s desne strane. Pobiæe u dan gnjeva svojega careve; PSA 110:6 Sudiæe narodima, napuniæe zemlju trupova; satræe glavu na zemlji širokoj. PSA 110:7 Iz potoka æe na putu piti, i zato æe podignuti glavu. PSA 111:1 Hvalim te, Gospode, od svega srca na vijeæu pravednièkom i na saboru. PSA 111:2 Velika su djela Gospodnja, draga svima koji ih ljube. PSA 111:3 Djelo je njegovo slava i krasota, i pravda njegova traje dovijeka. PSA 111:4 Èudesa je svoja uèinio da se ne zaborave; dobar je i milostiv Gospod. PSA 111:5 Hranu daje onima koji ga se boje, pamti uvijek zavjet svoj. PSA 111:6 Silu djela svojih javio je narodu svojemu davši im našljedstvo naroda. PSA 111:7 Djela su ruku njegovijeh istina i pravda; vjerne su sve zapovijesti njegove; PSA 111:8 Tvrde su za vavijek vijeka, osnovane na istini i pravdi. PSA 111:9 Izbavljenje posla narodu svojemu; postavi zavavijek zavjet svoj. Ime je njegovo sveto, i valja mu se klanjati. PSA 111:10 Poèetak je mudrosti strah Gospodnji; dobra su razuma svi koji ih tvore. Hvala njegova traje dovijeka. PSA 112:1 Blago èovjeku koji se boji Gospoda, kome su veoma omiljele zapovijesti njegove. PSA 112:2 Silno æe biti na zemlji sjeme njegovo, rod pravednièki biæe blagosloven. PSA 112:3 Obilje je i bogatstvo u domu njegovu, i pravda njegova traje dovijeka. PSA 112:4 U tami sjaje vidjelo pravednicima od dobroga, milostivoga i pravednoga. PSA 112:5 Blago onome koji je milostiv i daje u zajam! On æe dati tvrðu rijeèima svojim na sudu. PSA 112:6 Jer neæe posrnuti dovijeka, pravednik æe se spominjati uvijek. PSA 112:7 Ne boji se zla glasa; srce je njegovo stalno, uzda se u Gospoda. PSA 112:8 Utvrðeno je srce njegovo, neæe se pobojati, i vidjeæe kako padaju neprijatelji njegovi. PSA 112:9 Prosipa, daje ubogima; pravda njegova traje dovijeka, rog se njegov uzvišuje u slavi. PSA 112:10 Bezbožnik vidi i jedi se, škrguæe zubima svojim, i sahne. Želja æe bezbožnicima propasti. PSA 113:1 Hvalite, sluge Gospodnje, hvalite ime Gospodnje, PSA 113:2 Da bude ime Gospodnje blagosloveno otsad i dovijeka. PSA 113:3 Od istoka sunèanoga do zapada da se slavi ime Gospodnje. PSA 113:4 Uzvišen je nad svima narodima Gospod; svrh nebesa je slava njegova. PSA 113:5 Ko je kao Gospod, Bog naš, koji sjedi na visini; PSA 113:6 Koji se sagiba da vidi što je na nebesima i na zemlji; PSA 113:7 Koji iz praha podiže ubogoga, i iz kala uzvišuje ništega; PSA 113:8 I posaðuje ga s knezovima, s knezovima u narodu njegovu; PSA 113:9 Od nerotkinje naseljava kuæu, uèinivši je radosnom majkom sinovima. Aliluja! PSA 114:1 Kad izaðe Izrailj iz Misira, dom Jakovljev iz naroda tuðega, PSA 114:2 Judeja postade svetinja Božija, Izrailj oblast njegova. PSA 114:3 More vidje i pobježe; Jordan se obrati natrag. PSA 114:4 Gore skakaše kao ovnovi, brdašca kao jaganjci. PSA 114:5 Što ti bi, more, te pobježe i tebi, Jordane, te se obrati natrag? PSA 114:6 Gore, što skaèete kao ovnovi, i brdašca, kao jaganjci? PSA 114:7 Pred licem Gospodnjim drkæi, zemljo, pred licem Boga Jakovljeva. PSA 114:8 Koji pretvara kamen u jezero vodeno, granit u izvor vodeni. PSA 115:1 Ne nama, Gospode, ne nama, nego imenu svojemu daj slavu, po milosti svojoj, po istini svojoj. PSA 115:2 Zašto da govore narodi: gdje li je Bog njihov? PSA 115:3 Bog je naš na nebesima, tvori sve što hoæe. PSA 115:4 Idoli su njihovi srebro i zlato, djelo ruku èovjeèijih. PSA 115:5 Usta imaju, a ne govore; oèi imaju, a ne vide; PSA 115:6 Uši imaju, a ne èuju; nozdrve imaju, a ne mirišu; PSA 115:7 Ruke imaju, a ne hvataju; noge imaju, a ne hode, i ne puštaju glasa iz grla svojega. PSA 115:8 Taki su i oni koji ih grade, i svi koji se uzdaju u njih. PSA 115:9 Dome Izrailjev, uzdaj se u Gospoda; on im je pomoæ i štit. PSA 115:10 Dome Aronov, uzdaj se u Gospoda; on im je pomoæ i štit. PSA 115:11 Koji se bojite Gospoda, uzdajte se u Gospoda; on im je pomoæ i štit. PSA 115:12 Gospod nas se opominje, blagosilja nas, blagosilja dom Izrailjev, blagosilja dom Aronov; PSA 115:13 Blagosilja one koji se boje Gospoda, male i velike. PSA 115:14 Da vam Gospod umnoži blagoslove, vama i sinovima vašim! PSA 115:15 Gospod da vas blagoslovi, tvorac neba i zemlje! PSA 115:16 Nebo je nebo Gospodnje, a zemlju je dao sinovima èovjeèijim. PSA 115:17 Neæe te mrtvi hvaliti, Gospode, niti oni koji siðu onamo gdje se muèi. PSA 115:18 Nego æemo mi blagosiljati Gospoda otsad i dovijeka. Aliluja! PSA 116:1 Milo mi je što Gospod usliši molitveni glas moj; PSA 116:2 Što prignu k meni uho svoje; i zato æu ga u sve dane svoje prizivati. PSA 116:3 Opkoliše me bolesti smrtne, i jadi pakleni zadesiše me, naiðoh na tugu i muku; PSA 116:4 Ali prizvah ime Gospodnje: Gospode! izbavi dušu moju! PSA 116:5 Dobar je Gospod i pravedan, i Bog je naš milostiv; PSA 116:6 Èuva proste Gospod; bijah u nevolji, i pomože mi. PSA 116:7 Vrati se, dušo moja, u mir svoj! jer je Gospod dobrotvor tvoj! PSA 116:8 Ti si izbavio dušu moju od smrti, oko moje od suza, nogu moju od spoticanja. PSA 116:9 Hodiæu pred licem Gospodnjim po zemlji živijeh. PSA 116:10 Vjerovah kad govorih: u ljutoj sam nevolji. PSA 116:11 Rekoh u smetnji svojoj: svaki je èovjek laža. PSA 116:12 Šta æu vratiti Gospodu za sva dobra što mi je uèinio? PSA 116:13 Uzeæu èašu spasenja, i prizvaæu ime Gospodnje. PSA 116:14 Izvršiæu obeæanja svoja Gospodu pred svijem narodom njegovijem. PSA 116:15 Skupa je pred Gospodom smrt svetaca njegovijeh. PSA 116:16 O Gospode! ja sam sluga tvoj, ja sam sluga tvoj, sin sluškinje tvoje; raskovao si s mene okove moje. PSA 116:17 Žrtvu za hvalu prinijeæu tebi, i ime Gospodnje prizvaæu. PSA 116:18 Izvršiæu obeæanja svoja Gospodu pred svijem narodom njegovijem, PSA 116:19 U dvoru doma Gospodnjega, usred tebe, Jerusalime. Aliluja! PSA 117:1 Hvalite Gospoda svi narodi, slavite ga sva plemena; PSA 117:2 Jer je velika milost njegova k nama, i istina Gospodnja traje dovijeka. Aliluja! PSA 118:1 Hvalite Gospoda, jer je dobar, jer je dovijeka milost njegova. PSA 118:2 Neka reèe Izrailj da je dovijeka milost njegova; PSA 118:3 Neka reèe dom Aronov da je dovijeka milost njegova; PSA 118:4 Neka reku svi koji se boje Gospoda da je dovijeka milost njegova. PSA 118:5 Iz tjeskobe povikah ka Gospodu i usliši me, izvede me na prostrano mjesto Gospod. PSA 118:6 Gospod je sa mnom, ne bojim se; šta æe mi uèiniti èovjek? PSA 118:7 Gospod mi je pomoænik: slobodno æu gledati u neprijatelje svoje. PSA 118:8 Bolje je uzdati se u Gospoda negoli se oslanjati na èovjeka; PSA 118:9 Bolje je uzdati se u Gospoda negoli se oslanjati na knezove. PSA 118:10 Svi me narodi opkoliše; ali ih u ime Gospodnje razbih. PSA 118:11 Optekoše, opkoliše me; ali ih u ime Gospodnje razbih. PSA 118:12 Opkoliše me kao pèele sat, i ugasiše se kao oganj u trnju: u ime ih Gospodnje razbih. PSA 118:13 Otisnuo si me da padnem, ali me Gospod prihvati. PSA 118:14 Gospod je hvala moja i pjesma; on mi postade spasitelj. PSA 118:15 Glas radosti i spasenja èuje se u kolibama pravednièkim: “desnica Gospodnja daje silu; PSA 118:16 Desnica Gospodnja uzvišuje, desnica Gospodnja daje silu.” PSA 118:17 Neæu umrijeti, nego æu živ biti, i kazivati djela Gospodnja. PSA 118:18 Karajuæi pokara me Gospod; ali me smrti ne dade. PSA 118:19 Otvorite mi vrata od pravde, uæi æu na njih, slaviæu Gospoda. PSA 118:20 “Evo vrata Gospodnja, na koja ulaze pravednici!” PSA 118:21 Hvalim te, što si me uslišio, i postao mi spasitelj. PSA 118:22 Kamen koji odbaciše zidari, posta glava od ugla. PSA 118:23 To bi od Gospoda i divno je u našim oèima. PSA 118:24 Evo dan, koji stvori Gospod! Radujmo se i veselimo se u nj! PSA 118:25 O Gospode, pomozi! o Gospode, daj da bude u napredak! PSA 118:26 Blagosloven koji ide u ime Gospodnje! Blagosiljamo vas iz doma Gospodnjega. PSA 118:27 Gospod je Bog krjepak, i on nas obasja; žrtvu prazniènu, vezanu vrvcama, vodite k rogovima žrtveniku. PSA 118:28 Ti si Bog moj, tebe hvalim, Bože moj, tebe uzvišujem. PSA 118:29 Hvalite Gospoda, jer je dobar, jer je milost njegova dovijeka. PSA 119:1 Blago onima kojima je put èist, koji hode u zakonu Gospodnjem. PSA 119:2 Blago onima koji èuvaju otkrivenja njegova, svijem srcem traže ga; PSA 119:3 Koji ne èine bezakonja, hode putovima njegovijem! PSA 119:4 Ti si dao zapovijesti svoje, da se èuvaju dobro. PSA 119:5 Kad bi putovi moji bili upravljeni da èuvam naredbe tvoje! PSA 119:6 Onda se ne bih postidio, pazeæi na zapovijesti tvoje; PSA 119:7 Hvalio bih te s pravijem srcem, uèeæi se pravednijem zakonima tvojim. PSA 119:8 Èuvaæu naredbe tvoje, nemoj me ostaviti sasvijem. PSA 119:9 Kako æe mladiæ oèistiti put svoj? Vladajuæi se po tvojim rijeèima. PSA 119:10 Svijem srcem svojim tražim tebe, ne daj mi da zaðem od zapovijesti tvojih. PSA 119:11 U srce svoje zatvorio sam rijeè tvoju, da ti ne griješim. PSA 119:12 Blagosloven si, Gospode! nauèi me naredbama svojim. PSA 119:13 Ustima svojim javljam sve sudove usta tvojih. PSA 119:14 Na putu otkrivenja tvojih radujem se kao za veliko bogatstvo. PSA 119:15 O zapovijestima tvojim razmišljam, i pazim na putove tvoje. PSA 119:16 Naredbama tvojim tješim se, ne zaboravljam rijeèi tvoje. PSA 119:17 Uèini milost sluzi svojemu, da bih živio i èuvao rijeè tvoju. PSA 119:18 Otvori oèi moje, da bih vidio èudesa zakona tvojega; PSA 119:19 Gost sam na zemlji, nemoj sakriti od mene zapovijesti svojih. PSA 119:20 Iznemože duša moja želeæi bez prestanka poznati sudove tvoje. PSA 119:21 Ti si strašan prokletim oholicama, koje zastranjuju od zapovijesti tvojih. PSA 119:22 Odvrati od mene rug i sramotu, jer èuvam otkrivenja tvoja. PSA 119:23 Sjede knezovi i dogovaraju se na mene; a sluga tvoj razmišlja o naredbama tvojim. PSA 119:24 Otkrivenja su tvoja utjeha moja, savjetnici moji. PSA 119:25 Duša moja leži u prahu; oživi me po rijeèi svojoj. PSA 119:26 Kazujem putove svoje, i èuješ me; nauèi me naredbama svojim. PSA 119:27 Urazumi me o putu zapovijesti svojih, i razmišljaæu o èudesima tvojim. PSA 119:28 Suze proliva duša moja od tuge, okrijepi me po rijeèi svojoj. PSA 119:29 Put lažni ukloni od mene i zakon svoj daruj mi. PSA 119:30 Put istini izbrah, zakone tvoje tražim. PSA 119:31 Prionuh za otkrivenja tvoja, Gospode; nemoj me osramotiti. PSA 119:32 Putem zapovijesti tvojih trèim, jer si raširio srce moje. PSA 119:33 Pokaži mi, Gospode, put naredaba svojih, da ga se držim do kraja. PSA 119:34 Urazumi me, i držaæu se zakona tvojega, i èuvati ga svijem srcem. PSA 119:35 Postavi me na stazu zapovijesti svojih, jer mi je ona omiljela. PSA 119:36 Privij srce moje k otkrivenjima svojim, a ne k lakomstvu. PSA 119:37 Odvrati oèi moje da ne gledaju ništavila, putem svojim oživi me. PSA 119:38 Ispuni sluzi svojemu rijeè svoju da te se boji. PSA 119:39 Ukloni rug moj, kojega se plašim; jer su sudovi tvoji blagi. PSA 119:40 Mile su mi zapovijesti tvoje, pravdom svojom oživi me. PSA 119:41 Neka doðe na me milost tvoja, Gospode, pomoæ tvoja po rijeèi tvojoj. PSA 119:42 I ja æu odgovoriti onome koji me ruži; jer se uzdam u rijeè tvoju. PSA 119:43 Nemoj uzeti nigda od usta mojih rijeèi istine, jer èekam sudove tvoje. PSA 119:44 I èuvaæu zakon tvoj svagda, dovijeka i bez prestanka. PSA 119:45 Hodiæu slobodno, jer tražim zapovijesti tvoje. PSA 119:46 Govoriæu o otkrivenjima tvojim pred carevima, i neæu se stidjeti. PSA 119:47 Tješiæu se zapovijestima tvojim, koje ljubim. PSA 119:48 Ruke svoje pružam k zapovijestima tvojim, koje ljubim, i razmišljam o naredbama tvojim. PSA 119:49 Opomeni se rijeèi svoje k sluzi svojemu, na koju si mi zapovjedio da se oslanjam. PSA 119:50 U nevolji mojoj tješi me što me rijeè tvoja oživljava. PSA 119:51 Oholi mi se rugaju veoma; ali ja ne otstupam od zakona tvojega. PSA 119:52 Pamtim sudove tvoje od iskona, Gospode, i tješim se. PSA 119:53 Gnjev me obuzima na bezbožnike, koji ostavljaju zakon tvoj. PSA 119:54 Naredbe su tvoje pjesma moja u putnièkom stanu mojem. PSA 119:55 Noæu pominjem ime tvoje, Gospode, i èuvam zakon tvoj. PSA 119:56 To je moje, da èuvam zapovijesti tvoje. PSA 119:57 Dio moj ti si, Gospode; naumio sam èuvati rijeèi tvoje. PSA 119:58 Molim ti se iz svega srca, smiluj se na me po rijeèi svojoj. PSA 119:59 Razmatram putove svoje, i obraæam noge svoje k otkrivenjima tvojim. PSA 119:60 Hitim, i ne zatežem se èuvati zapovijesti tvoje. PSA 119:61 Mreže bezbožnièke opkoliše me, ali zakona tvojega ne zaboravljam. PSA 119:62 U po noæi ustajem da te slavim za pravedne sudove tvoje. PSA 119:63 U zajednici sam sa svima koji se tebe boje i koji èuvaju zapovijesti tvoje. PSA 119:64 Dobrote je tvoje, Gospode, puna sva zemlja; naredbama svojim nauèi me. PSA 119:65 Uèinio si dobro sluzi svojemu, Gospode, po rijeèi svojoj. PSA 119:66 Dobroj misli i znanju nauèi me, jer zapovijestima tvojim vjerujem. PSA 119:67 Prije stradanja svojega lutah, a sad èuvam rijeè tvoju. PSA 119:68 Ti si dobar, i dobro èiniš; nauèi me naredbama svojim. PSA 119:69 Oholi pletu na mene laž, ali se ja svijem srcem držim zapovijesti tvojih. PSA 119:70 Zadriglo je srce njihovo kao salo, a ja se tješim zakonom tvojim. PSA 119:71 Dobro mi je što stradam, da se nauèim naredbama tvojim. PSA 119:72 Miliji mi je zakon usta tvojih nego tisuæe zlata i srebra. PSA 119:73 Ruke tvoje stvorile su me i naèinile me; urazumi me, i nauèiæu se zapovijestima tvojim. PSA 119:74 Koji se tebe boje, vidjeæe me, i radovaæe se što se uzdam u tvoju rijeè. PSA 119:75 Znam da su sudovi tvoji, Gospode, pravedni, i po pravdi me karaš. PSA 119:76 Neka bude dobrota tvoja utjeha moja, kao što si rekao sluzi svojemu. PSA 119:77 Neka doðe k meni milosrðe tvoje, i oživim; jer je zakon tvoj utjeha moja. PSA 119:78 Nek se postide oholi; jer me bez krivice oboriše. Ja razmišljam o zapovijestima tvojim. PSA 119:79 Nek se obrate k meni koji se tebe boje, i koji znadu otkrivenja tvoja. PSA 119:80 Srce moje neka bude savršeno u naredbama tvojim, da se ne postidim. PSA 119:81 Èezne duša moja za spasenjem tvojim, rijeè tvoju èekam. PSA 119:82 Èeznu oèi moje za rijeèju tvojom; govorim: kad æeš me utješiti? PSA 119:83 Postadoh kao mijeh u dimu, ali tvojih naredaba ne zaboravih. PSA 119:84 Koliko æe biti dana sluge tvojega? Kad æeš suditi onima koji me gone? PSA 119:85 Oholi iskopaše mi jamu nasuprot zakonu tvojemu. PSA 119:86 Sve su zapovijesti tvoje istina; bez krivice me gone, pomozi mi. PSA 119:87 Umalo me ne ubiše na zemlji, ali ja ne ostavljam zapovijesti tvojih. PSA 119:88 Po milosti svojoj oživi me, i èuvaæu otkrivenja usta tvojih. PSA 119:89 Dovijeka je, Gospode, rijeè tvoja utvrðena na nebesima, PSA 119:90 Od koljena do koljena istina tvoja; ti si postavio zemlju, i stoji. PSA 119:91 Po tvojoj naredbi sve stoji sad; jer sve služi tebi. PSA 119:92 Da nije zakon tvoj bio utjeha moja, poginuo bih u nevolji svojoj. PSA 119:93 Zapovijesti tvojih neæu zaboraviti dovijeka, jer me njima oživljavaš. PSA 119:94 Ja sam tvoj, pomozi mi, jer tražim zapovijesti tvoje. PSA 119:95 Bezbožnici gledaju da me ubiju; a ja razmišljam o tvojim otkrivenjima. PSA 119:96 Svemu savršenome vidjeh kraj; ali je zapovijest tvoja veoma široka. PSA 119:97 Kako ljubim zakon tvoj! Vas dan mislim o njemu. PSA 119:98 Zapovijest tvoja èini me mudrijega od neprijatelja mojih; jer je sa mnom uvijek. PSA 119:99 Razumniji postah od svijeh uèitelja svojih; jer razmišljam o tvojim otkrivenjima. PSA 119:100 Mudriji sam od staraca; jer zapovijesti tvoje èuvam. PSA 119:101 Od svakoga zloga puta zaustavljam noge svoje, da bih èuvao rijeè tvoju. PSA 119:102 Od naredaba tvojih ne otstupam; jer si me ti nauèio. PSA 119:103 Kako su slatke jeziku mojemu rijeèi tvoje, slaðe od meda ustima mojima! PSA 119:104 Od zapovijesti tvojih postadoh razuman; toga radi mrzim na svaki put lažni. PSA 119:105 Rijeè je tvoja žižak nozi mojoj, i vidjelo stazi mojoj. PSA 119:106 Zakleh se da æu èuvati naredbe pravde tvoje, i izvršiæu. PSA 119:107 Poništen sam veoma, Gospode, oživi me po rijeèi svojoj. PSA 119:108 Neka ti bude ugodna, Gospode, dobrovoljna žrtva usta mojih, i sudovima svojim nauèi me. PSA 119:109 Duša je moja u ruci mojoj neprestano u nevolji; ali zakona tvojega ne zaboravljam. PSA 119:110 Bezbožnici su mi metnuli zamku; ali od zapovijesti tvojih ne zastranih. PSA 119:111 Prisvojih otkrivenja tvoja zavavijek; jer su radost srcu mojemu. PSA 119:112 Privolio sam srce svoje da tvori naredbe tvoje navijek, do kraja. PSA 119:113 Koji prestupaju zakon, ja na njih mrzim, a zakon tvoj ljubim. PSA 119:114 Ti si zaklon moj i štit moj; rijeè tvoju èekam. PSA 119:115 Idite od mene, bezakonici! I èuvaæu zapovijesti Boga svojega. PSA 119:116 Ukrijepi me po rijeèi svojoj i biæu živ, i nemoj me osramotiti u nadanju mom. PSA 119:117 Utvrdi me, i spašæu se, i razmišljaæu o naredbama tvojim bez prestanka. PSA 119:118 Obaraš sve koji otstupaju od naredaba tvojih; jer su pomisli njihove laž. PSA 119:119 Kao gar bacaš sve bezbožnike na zemlji; toga radi omilješe mi otkrivenja tvoja. PSA 119:120 Drkæe od straha tvojega tijelo moje, i sudova tvojih bojim se. PSA 119:121 Èinim sud i pravdu, ne daj me onima koji me gone. PSA 119:122 Odbrani slugu svojega na dobro njegovo, da mi ne èine sile oholi. PSA 119:123 Oèi moje èeznu za spasenjem tvojim i za rijeèju pravde tvoje. PSA 119:124 Uèini sluzi svojemu po milosti svojoj, i naredbama svojim nauèi me. PSA 119:125 Ja sam sluga tvoj; urazumi me, i poznaæu otkrivenja tvoja. PSA 119:126 Vrijeme je da Gospod radi; oboriše zakon tvoj. PSA 119:127 Toga radi ljubim zapovijesti tvoje veæma nego zlato i drago kamenje. PSA 119:128 Toga radi zapovijesti tvoje držim da su vjerne, na svaki put lažni mrzim. PSA 119:129 Divna su otkrivenja tvoja; zato ih èuva duša moja. PSA 119:130 Rijeèi tvoje kad se jave, prosvjetljuju i urazumljuju proste. PSA 119:131 Otvoram usta svoja da odahnem, jer sam žedan zapovijesti tvojih. PSA 119:132 Pogledaj me i smiluj se na me, kao što radiš s onima koji ljube ime tvoje. PSA 119:133 Tvrdi stope moje u rijeèi svojoj, i ne daj nikakome bezakonju da oblada mnom. PSA 119:134 Izbavi me od nasilja ljudskoga, i èuvaæu zapovijesti tvoje. PSA 119:135 Svjetlošæu lica svojega obasjaj slugu svojega, i nauèi me naredbama svojim. PSA 119:136 Oèi moje liju potoke, zato što ne èuvaju zakona tvojega. PSA 119:137 Pravedan si, Gospode, i pravi su sudovi tvoji. PSA 119:138 Javio si pravdu u otkrivenjima svojim, i istinu cijelu. PSA 119:139 Revnost moja jede me, zato što moji neprijatelji zaboraviše rijeèi tvoje. PSA 119:140 Rijeè je tvoja veoma èista, i sluga je tvoj veoma ljubi. PSA 119:141 Ja sam malen i poništen, ali zapovijesti tvojih ne zaboravljam. PSA 119:142 Pravda je tvoja pravda vjeèna, i zakon tvoj istina. PSA 119:143 Tuga i nevolja naðe me, zapovijesti su tvoje utjeha moja. PSA 119:144 Vjeèna je pravda u otkrivenjima tvojim; urazumi me, i biæu živ. PSA 119:145 Vièem iz svega srca: usliši me, Gospode; saèuvaæu naredbe tvoje. PSA 119:146 Prizivam te, pomozi mi; držaæu se otkrivenja tvojih. PSA 119:147 Pretjeèem svanuæe, i vièem; rijeè tvoju èekam. PSA 119:148 Pretjeèu oèi moje jutrenju stražu, da bih razmišljao o rijeèi tvojoj. PSA 119:149 Èuj glas moj po milosti svojoj, Gospode; po sudu svojemu oživi me. PSA 119:150 Prikuèuju se koji ljube bezakonje; udaljili su se od zakona tvojega. PSA 119:151 Ti si blizu, Gospode, i sve su zapovijesti tvoje istina. PSA 119:152 Odavna znam za otkrivenja tvoja, da si ih postavio zavavijek. PSA 119:153 Pogledaj nevolju moju, i izbavi me, jer ne zaboravljam zakona tvojega. PSA 119:154 Primi se stvari moje, i odbrani me; po rijeèi svojoj oživi me. PSA 119:155 Daleko je od bezbožnika spasenje, jer se ne drže naredaba tvojih. PSA 119:156 Milosrðe je tvoje, Gospode, veliko; po pravome sudu svom oživi me. PSA 119:157 Mnogo je protivnika mojih i neprijatelja mojih; ali ja ne otstupam od otkrivenja tvojih. PSA 119:158 Vidim odmetnike, i mrsko mi je; jer ne èuvaju rijeèi tvoje. PSA 119:159 Gledaj, kako ljubim zapovijesti tvoje, Gospode, po milosti svojoj oživi me. PSA 119:160 Osnova je rijeèi tvoje istina, i vjeèan je svaki sud pravde tvoje. PSA 119:161 Knezovi me gone ni za što, ali se srce moje boji rijeèi tvoje. PSA 119:162 Radujem se rijeèi tvojoj kao onaj koji zadobije velik plijen. PSA 119:163 Mrzim na laž i gadim se na nju, ljubim zakon tvoj. PSA 119:164 Sedam puta na dan hvalim te za sudove pravde tvoje. PSA 119:165 Velik mir imaju oni koji ljube zakon tvoj, i u njih nema spoticanja. PSA 119:166 Èekam spasenje tvoje, Gospode, i zapovijesti tvoje izvršujem. PSA 119:167 Duša moja èuva otkrivenja tvoja, i ja ih ljubim veoma. PSA 119:168 Èuvam zapovijesti tvoje i otkrivenja; jer su svi putovi moji pred tobom. PSA 119:169 Neka izaðe tužnjava moja preda te, Gospode! Po rijeèi svojoj urazumi me. PSA 119:170 Neka doðe moljenje moje preda te! Po rijeèi svojoj izbavi me. PSA 119:171 Usta æe moja pjevati hvalu, kad me nauèiš naredbama svojim. PSA 119:172 Jezik æe moj kazivati rijeè tvoju, jer su sve zapovijesti tvoje pravedne. PSA 119:173 Neka mi bude ruka tvoja u pomoæi; jer mi omilješe zapovijesti tvoje; PSA 119:174 Žedan sam spasenja tvojega, Gospode, i zakon je tvoj utjeha moja. PSA 119:175 Neka živi duša moja i tebe hvali, i sudovi tvoji neka mi pomogu. PSA 119:176 Zaðoh kao ovca izgubljena: traži slugu svojega; jer zapovijesti tvojih ne zaboravih. PSA 120:1 Ka Gospodu zavikah u nevolji svojoj, i usliši me. PSA 120:2 Gospode! izbavi dušu moju od usta lažljivijeh i od jezika lukavoga. PSA 120:3 Šta æe ti dati i šta æe ti prinijeti jezik lukavi? PSA 120:4 On je kao oštre strijele u jakoga, kao ugljevlje smrekovo. PSA 120:5 Teško meni kad sam tuðin kod Meseha, živim kod šatora Kidarskih. PSA 120:6 Dugo je živjela duša moja s onima koji mrze na mir. PSA 120:7 Ja sam miran; ali kad stanem govoriti, u njih je rat. PSA 121:1 Podižem oèi svoje ka gorama, odakle mi dolazi pomoæ. PSA 121:2 Pomoæ je meni od Gospoda, koji je stvorio nebo i zemlju. PSA 121:3 Neæe dati da popuzne noga tvoja; ne drijemlje èuvar tvoj. PSA 121:4 Gle, ne drijemlje i ne spava èuvar Izrailjev. PSA 121:5 Gospod je èuvar tvoj, Gospod je sjen tvoj, on ti je s desne strane. PSA 121:6 Danju te neæe sunce ubiti ni mjesec noæu. PSA 121:7 Gospod æe te saèuvati od svakoga zla, saèuvaæe dušu tvoju Gospod. PSA 121:8 Gospod æe èuvati ulazak tvoj i izlazak tvoj, otsad i dovijeka. PSA 122:1 Obradovah se kad mi rekoše: hajdemo u dom Gospodnji! PSA 122:2 Evo, stoje noge naše na vratima tvojim, Jerusalime! PSA 122:3 Jerusalim je izidan, kao grad sliven u jednu zgradu. PSA 122:4 Onamo idu plemena, plemena Gospodnja, po naredbi Izrailjevoj da slave ime Gospodnje. PSA 122:5 Ondje stoje prijestoli sudski, prijestoli doma Davidova. PSA 122:6 Ištite mira Jerusalimu; neka bude dobro onima koji ljube tebe! PSA 122:7 Neka bude mir oko zidova tvojih, i èestitost u dvorima tvojim! PSA 122:8 Radi braæe svoje, i prijatelja svojih govorim: mir ti! PSA 122:9 Radi doma Gospoda Boga našega želim ti dobro. PSA 123:1 K tebi podižem oèi svoje, koji živiš na nebesima! PSA 123:2 Kao što su oèi slugama uprte u ruku gospodara njihovijeh, kao oèi sluškinjine u ruku gospoðe njezine, tako su oèi naše u Gospoda Boga našega, dok se smiluje na nas. PSA 123:3 Smiluj se na nas, Gospode, smiluj se na nas, jer smo se dovoljno napitali sramote; PSA 123:4 Dovoljno se napitala duša naša ruga od ponositijeh, i sramote od oholijeh. PSA 124:1 Da nije bio Gospod s nama, neka reèe Izrailj, PSA 124:2 Da nije bio Gospod s nama, kad ljudi ustaše na nas, PSA 124:3 Žive bi nas proždrli, kad se raspali gnjev njihov na nas; PSA 124:4 Potopila bi nas voda, rijeka bi pokrila dušu našu; PSA 124:5 Pokrila bi dušu našu silna voda. PSA 124:6 Blagosloven Gospod, koji nas ne dade zubima njihovijem da nas rastržu! PSA 124:7 Duša se naša izbavi kao ptica iz zamke lovaèke; zamka se raskide, i mi se izbavismo. PSA 124:8 Pomoæ je naša u imenu Gospodnjem, koji je stvorio nebo i zemlju. PSA 125:1 Ko se uzda u Gospoda, on je kao gora Sion, ne pomješta se, ostaje dovijeka. PSA 125:2 Oko Jerusalima su gore, i Gospod je oko naroda svojega otsad i dovijeka. PSA 125:3 Jer neæe ostati skiptar bezbožnièki nad dijelom pravednièkim, da ne bi pravednici pružili ruke svoje na bezakonje. PSA 125:4 Uèini, Gospode, dobro dobrima i onima koji su prava srca. PSA 125:5 A koji svræu na krive pute, otjeraæe Gospod s onima koji èine bezakonje. Mir Izrailju! PSA 126:1 Kad vraæaše Gospod roblje Sionsko, bijasmo kao u snu. PSA 126:2 Tada usta naša bijahu puna radosti, i jezik naš pjevanja. Tada govorahu po narodima: veliko djelo èini Gospod na njima. PSA 126:3 Veliko djelo èini Gospod na nama; razveselismo se. PSA 126:4 Vraæaj, Gospode, roblje naše, kao potoke na sasušenu zemlju. PSA 126:5 Koji su sa suzama sijali, neka žanju s pjevanjem. PSA 126:6 Ide i plaèe koji nosi sjeme da sije; poæi æe s pjesmom noseæi snopove svoje. PSA 127:1 Ako Gospod neæe graditi doma, uzalud se muèe koji ga grade; ako neæe Gospod èuvati grada, uzalud ne spava stražar. PSA 127:2 Uzalud ranite, dockan liježete, jedete hljeb umorni; milome svojemu on daje san. PSA 127:3 Evo našljedstva od Gospoda: djeca, porod je dar od njega. PSA 127:4 Što su strijele u ruci jakome, to su sinovi mladi. PSA 127:5 Blago èovjeku koji je njima napunio tul svoj! Neæe se osramotiti kad se stanu razgovarati s neprijateljima na vratima. PSA 128:1 Blago svakome, koji se boji Gospoda, koji hodi putovima njegovijem! PSA 128:2 Jer æe jesti od trudova ruku svojih. Blago tebi, i dobro ti je. PSA 128:3 Žena je tvoja kao rodna loza usred doma tvojega; sinovi tvoji kao grane maslinove oko stola tvojega. PSA 128:4 Gle, tako æe biti blagosloven èovjek koji se boji Gospoda. PSA 128:5 Blagosloviæe te Gospod sa Siona, i gledaæeš dobro Jerusalimsko u sve dane života svojega; PSA 128:6 Vidjeæeš sinove u sinova svojih. Mir Izrailju! PSA 129:1 Mnogo mi dosaðivaše od mladosti moje, neka reèe Izrailj, PSA 129:2 Mnogo mi dosaðivaše od mladosti moje, ali me ne svladaše. PSA 129:3 Na leðima mojim oraše oraèi, i vodiše duge brazde svoje. PSA 129:4 Gospod je pravedan; isijeèe konopce bezbožnièke. PSA 129:5 Postidjeæe se, odbiæe se svi koji nenavide Sion. PSA 129:6 Biæe kao trava na krovovima, koja se sasušuje prije nego se poèupa, PSA 129:7 Od koje neæe žetelac napuniti ruke svoje, niti naruèja svojega vezilac; PSA 129:8 I koji prolaze neæe reæi: “Blagoslov Gospodnji na vama! blagosiljamo vas imenom Gospodnjim.” PSA 130:1 Iz dubine vièem k tebi, Gospode! PSA 130:2 Gospode! èuj glas moj. Neka paze uši tvoje na glas moljenja mojega. PSA 130:3 Ako æeš na bezakonje gledati, Gospode: Gospode, ko æe ostati? PSA 130:4 Ali je u tebe praštanje, da bi te se bojali. PSA 130:5 Èekam Gospoda; èeka duša moja; uzdam se u rijeè njegovu. PSA 130:6 Duša moja èeka Gospoda veæma nego straže jutrnje, koje straže jutrom. PSA 130:7 Neka èeka Izrailj Gospoda; jer je u Gospoda milost, i velik je u njega otkup. PSA 130:8 I on æe otkupiti Izrailja od svijeh bezakonja njegovijeh. PSA 131:1 Gospode! ne nadima se srce moje, niti se uznose oèi moje; niti idem na veliko, ni na ono što je više od mene. PSA 131:2 Smjeran sam i krotak dušom svojom, kao dijete kraj matere; kao dijete duša je moja u meni. PSA 131:3 Nek se uzda Izrailj u Gospoda otsad i dovijeka. PSA 132:1 Opomeni se, Gospode, Davida i sve smjernosti njegove, PSA 132:2 Kako se kunijaše Gospodu, i zavjetovaše Bogu Jakovljevu: PSA 132:3 “Neæu uæi u šator doma svojega, niti æu leæi na postelju odra svojega; PSA 132:4 Neæu dati sna oèima svojima, ni vjeðama svojima drijema; PSA 132:5 Dok ne naðem mjesta Gospodu, stana Bogu Jakovljevu.” PSA 132:6 Evo, èusmo da je u Jefremovoj zemlji, naðosmo ga na poljima Kirijat-Jarimskim. PSA 132:7 Uðimo u stan njegov, poklonimo se podnožju nogu njegovijeh. PSA 132:8 Stani, Gospode, na poèivalištu svojem, ti i kovèeg sile tvoje. PSA 132:9 Sveštenici tvoji nek se obuku u pravdu, i sveci tvoji nek se raduju. PSA 132:10 Radi Davida sluge svojega nemoj odvratiti lica od pomazanika svojega. PSA 132:11 Zakle se Gospod Davidu u istini, od koje neæe otstupiti; od poroda tvojega posadiæu na prijestolu tvojemu. PSA 132:12 Ako sinovi tvoji ušèuvaju zavjet moj i otkrivenja moja kojima æu ih nauèiti, onda æe i sinovi njihovi dovijeka sjedjeti na prijestolu svom. PSA 132:13 Jer je izabrao Gospod Sion, i omilje mu živjeti na njemu. PSA 132:14 Ovo je poèivalište moje uvijek, ovdje æu se naseliti; jer mi je omiljelo. PSA 132:15 Hranu æu njegovu blagosloviti, nište njegove nasitiæu hljeba. PSA 132:16 Sveštenike æu njegove obuæi u spasenje, i sveti æe se njegovi radovati. PSA 132:17 Tu æu uèiniti da uzraste rog Davidu, postaviæu vidjelo pomazaniku svojemu. PSA 132:18 Neprijatelje æu njegove obuæi u sramotu; a na njemu æe cvjetati vijenac njegov. PSA 133:1 Kako je lijepo i krasno kad sva braæa žive zajedno! PSA 133:2 Kao dobro ulje na glavi, koje se staèe na bradu, bradu Aronovu, koje se staèe na skut od haljine njegove; PSA 133:3 Kao rosa na Ermonu, koja slazi na gore Sionske. Jer je ondje utvrdio Gospod blagoslov i život dovijeka. PSA 134:1 Sad blagosiljajte Gospoda, sve sluge Gospodnje, koje stojite u domu Gospodnjem noæu. PSA 134:2 Podignite ruke svoje k svetinji, i blagosiljajte Gospoda. PSA 134:3 Blagosloviæe te sa Siona Gospod, koji je stvorio nebo i zemlju. PSA 135:1 Hvalite ime Gospodnje, hvalite, sluge Gospodnje, PSA 135:2 Koji stojite u domu Gospodnjem, u dvorima doma Boga našega. PSA 135:3 Hvalite Gospoda, jer je dobar Gospod; pojte imenu njegovu, jer je slatko. PSA 135:4 Jer Jakova izabra sebi Gospod, Izrailja za dostojanje svoje. PSA 135:5 Jer poznah da je velik Gospod, i Gospod naš svrh svijeh bogova. PSA 135:6 Što god hoæe, sve Gospod èini, na nebesima i na zemlji, u morima i u svima bezdanima. PSA 135:7 Izvodi oblake od kraja zemlje, munje èini usred dažda, izvodi vjetar iz staja njegovijeh. PSA 135:8 On pobi prvence u Misiru od èovjeka do živinèeta. PSA 135:9 Pokaza znake i èudesa usred tebe, Misire, na Faraonu i na svijem slugama njegovijem. PSA 135:10 Pobi narode velike, i izgubi careve jake: PSA 135:11 Siona, cara Amorejskoga, i Oga, cara Vasanskoga, i sva carstva Hananska; PSA 135:12 I dade zemlju njihovu u dostojanje, u dostojanje Izrailju, narodu svojemu. PSA 135:13 Gospode! ime je tvoje vjeèno; Gospode! spomen je tvoj od koljena do koljena. PSA 135:14 Jer æe suditi Gospod narodu svojemu, i na sluge svoje smilovaæe se. PSA 135:15 Idoli su neznabožaèki srebro i zlato, djelo ruku èovjeèijih; PSA 135:16 Usta imaju, a ne govore; oèi imaju, a ne vide; PSA 135:17 Uši imaju, a ne èuju; niti ima dihanja u ustima njihovijem. PSA 135:18 Kakvi su oni onaki su i oni koji ih grade, i svi koji se uzdaju u njih. PSA 135:19 Dome Izrailjev, blagosiljaj Gospoda; dome Aronov, blagosiljaj Gospoda; PSA 135:20 Dome Levijev, blagosiljaj Gospoda; koji se bojite Gospoda, blagosiljajte Gospoda. PSA 135:21 Blagosloven Gospod na Sionu, koji živi u Jerusalimu! Aliluja! PSA 136:1 Slavite Gospoda, jer je dobar; jer je dovijeka milost njegova; PSA 136:2 Slavite Boga nad bogovima; jer je dovijeka milost njegova. PSA 136:3 Slavite gospodara nad gospodarima; jer je dovijeka milost njegova; PSA 136:4 Onoga, koji jedan tvori èudesa velika; jer je dovijeka milost njegova; PSA 136:5 Koji je stvorio nebesa premudro; jer je dovijeka milost njegova; PSA 136:6 Utvrdio zemlju na vodi; jer je dovijeka milost njegova; PSA 136:7 Stvorio velika vidjela; jer je dovijeka milost njegova; PSA 136:8 Sunce, da upravlja danom; jer je dovijeka milost njegova; PSA 136:9 Mjesec i zvijezde, da upravljaju noæu; jer je dovijeka milost njegova; PSA 136:10 Koji pobi Misir u prvencima njegovijem; jer je dovijeka milost njegova; PSA 136:11 Izvede iz njega Izrailja; jer je dovijeka milost njegova; PSA 136:12 Rukom krjepkom i mišicom podignutom; jer je dovijeka milost njegova; PSA 136:13 Koji razdvoji Crveno More; jer je dovijeka milost njegova; PSA 136:14 I provede Izrailja kroz sred njega; jer je dovijeka milost njegova; PSA 136:15 A Faraona i vojsku njegovu vrže u More Crveno; jer je dovijeka milost njegova; PSA 136:16 Prevede narod svoj preko pustinje; jer je dovijeka milost njegova; PSA 136:17 Pobi careve velike; jer je dovijeka milost njegova; PSA 136:18 I izgubi careve znatne; jer je dovijeka milost njegova; PSA 136:19 Siona cara Amorejskoga; jer je dovijeka milost njegova; PSA 136:20 I Oga cara Vasanskoga; jer je dovijeka milost njegova; PSA 136:21 I dade zemlju njihovu u dostojanje; jer je dovijeka milost njegova; PSA 136:22 U dostojanje Izrailju, sluzi svojemu; jer je dovijeka milost njegova; PSA 136:23 Koji nas se opomenu u poniženju našem; jer je dovijeka milost njegova; PSA 136:24 I izbavi nas od neprijatelja naših; jer je dovijeka milost njegova; PSA 136:25 Koji daje hranu svakomu tijelu; jer je dovijeka milost njegova; PSA 136:26 Slavite Boga nebeskoga; jer je dovijeka milost njegova. PSA 137:1 Na vodama Vavilonskim sjeðasmo i plakasmo opominjuæi se Siona. PSA 137:2 O vrbama sred njega vješasmo harfe svoje. PSA 137:3 Ondje iskahu koji nas zarobiše da pjevamo, i koji nas oboriše da se veselimo: “pjevajte nam pjesmu Sionsku.” PSA 137:4 Kako æemo pjevati pjesmu Gospodnju u zemlji tuðoj? PSA 137:5 Ako zaboravim tebe, Jerusalime, neka me zaboravi desnica moja. PSA 137:6 Neka prione jezik moj za usta moja, ako tebe ne uspamtim, ako ne uzdržim Jerusalima svrh veselja svojega. PSA 137:7 Napomeni, Gospode, sinovima Edomovijem dan Jerusalimski, kad govoriše: raskopajte, raskopajte ga do temelja. PSA 137:8 Kæeri Vavilonska, krvnico, blago onome ko ti plati za djelo koje si nama uèinila! PSA 137:9 Blago onome koji uzme i razbije djecu tvoju o kamen. PSA 138:1 Slavim te, Gospode, od svega srca svojega, pred bogovima pjevam tebi. PSA 138:2 Poklanjam se pred svetom crkvom tvojom, i slavim ime tvoje, za dobrotu tvoju i za istinu tvoju; jer si po svakom imenu svom podigao rijeè svoju. PSA 138:3 U dan, u koji zazvah, ti si me uslišio, dunuo slobodu u dušu moju. PSA 138:4 Slaviæe te, Gospode, svi carevi zemaljski, kad èuju rijeèi usta tvojih; PSA 138:5 I pjevaæe putove Gospodnje, jer je velika slava Gospodnja. PSA 138:6 Jer je visok Gospod, i vidi niskoga, i visokoga izdaleka poznaje. PSA 138:7 Ako poðem u tuzi, ti æeš me oživiti; na zloæu neprijatelja mojih pružiæeš ruku svoju i zakloniæe me desnica tvoja. PSA 138:8 Gospod æe svršiti za mene. Gospode! milost je tvoja dovijeka; djela ruku svojih ne ostavljaj. PSA 139:1 Gospode! ti me kušaš i znaš. PSA 139:2 Ti znaš kad sjedem i kad ustanem; ti znaš pomisli moje izdaleka; PSA 139:3 Kad hodim i kad se odmaram, ti si oko mene, i sve putove moje vidiš. PSA 139:4 Još nema rijeèi na jeziku mom, a ti, Gospode, gle, veæ sve znaš. PSA 139:5 Sastrag i sprijed ti si me zaklonio, i stavio na me ruku svoju. PSA 139:6 Èudno je za me znanje tvoje, visoko, ne mogu da ga dokuèim. PSA 139:7 Kuda bih otišao od duha tvojega, i od lica tvojega kuda bih utekao? PSA 139:8 Da izaðem na nebo, ti si ondje. Da siðem u pakao, ondje si. PSA 139:9 Da se dignem na krilima od zore, i preselim se na kraj mora: PSA 139:10 I ondje æe me ruka tvoja voditi, i držati me desnica tvoja. PSA 139:11 Da reèem: da ako me mrak sakrije; ali je i noæ kao vidjelo oko mene. PSA 139:12 Ni mrak neæe zamraèiti od tebe, i noæ je svijetla kao dan: mrak je kao vidjelo. PSA 139:13 Jer si ti stvorio što je u meni, sastavio si me u utrobi matere moje. PSA 139:14 Hvalim te, što sam divno sazdan. Divna su djela tvoja, i duša moja to zna dobro. PSA 139:15 Nijedna se kost moja nije sakrila od tebe, ako i jesam sazdan tajno, otkan u dubini zemaljskoj. PSA 139:16 Zametak moj vidješe oèi tvoje, u knjizi je tvojoj sve to zapisano, i dani zabilježeni, kad ih još nije bilo nijednoga. PSA 139:17 Kako su mi nedokuèljive pomisli tvoje, Bože! Kako im je velik broj! PSA 139:18 Da ih brojim, više ih je nego pijeska. Kad se probudim, još sam s tobom. PSA 139:19 Da hoæeš, Bože, ubiti bezbožnika! Krvopije, idite od mene. PSA 139:20 Oni govore ružno na tebe; uzimaju ime tvoje uzalud neprijatelji tvoji. PSA 139:21 Zar da ne mrzim na one, koji na te mrze, Gospode, i da se ne gadim na one koji ustaju na tebe? PSA 139:22 Punom mrzošæu mrzim na njih; neprijatelji su mi. PSA 139:23 Okušaj me, Bože, i poznaj srce moje, ispitaj me, i poznaj pomisli moje. PSA 139:24 I vidi jesam li na zlu putu, i vodi me na put vjeèni. PSA 140:1 Izbavi me, Gospode, od èovjeka zloga, saèuvaj me od nasilnika, PSA 140:2 Koji pomišljaju zlo u srcu i svaki dan podižu rat; PSA 140:3 Oštre jezik svoj kao zmija, jed je aspidin u ustima njihovijem. PSA 140:4 Saèuvaj me, Bože, od ruku bezbožnièkih, od nasilnika sahrani me, koji misle da potkinu noge moje. PSA 140:5 Oholi mi namjestiše zamke i prugla, metnuše mi mrežu na put, preðu razapeše mi. PSA 140:6 Rekoh Gospodu: ti si Bog moj, usliši, Gospode, glas moljenja mojega. PSA 140:7 Gospode, Gospode, krjepki spasitelju moj, zakloni glavu moju u dan ratni! PSA 140:8 Ne daj, Gospode, bezbožniku što želi, ne daj mu da dokuèi što je naumio, da se ne uznose. PSA 140:9 Otrov onijeh što su oko mene, pogibao usta njihovijeh neka se obrati na njih. PSA 140:10 Neka padne na njih živo ugljevlje; neka ih on baci u oganj, u propasti, da ne ustanu. PSA 140:11 Èovjek jezièan neæe se utvrditi na zemlji, nepravednoga æe zloæa uvaliti u pogibao. PSA 140:12 Znam da æe Gospod pokazati pravdu nevoljnome i pravicu ubogima. PSA 140:13 Da! pravedni æe slaviti ime tvoje, pravi æe ostati pred licem tvojim. PSA 141:1 Gospode, vièem k tebi, pohiti k meni, èuj glas moljenja mojega, kad vièem k tebi. PSA 141:2 Nek izaðe molitva moja kao kad pred lice tvoje, dizanje ruku mojih kao prinos veèernji. PSA 141:3 Postavi, Gospode, stražu kod jezika mojega, èuvaj vrata usta mojih. PSA 141:4 Ne daj srcu mojemu da zastrani na zle pomisli, da èini djela bezbožna s ljudima koji postupaju nepravedno; i da ne okusim sladosti njihovijeh. PSA 141:5 Neka me bije pravednik, to je milost; neka me kara, to je ulje za glavu moju; glava moja neæe odbaciti, ako æe i više; nego je molitva moja protiv zloæe njihove. PSA 141:6 Rasuše se po kamenijem vrletima sudije njihove, i èuše rijeèi moje kako su blage. PSA 141:7 Kao kad ko sijeèe i teše, tako se razletješe kosti naše do èeljusti paklenijeh. PSA 141:8 Ali su k tebi, Gospode, Gospode, upravljene oèi moje, u tebe se uzdam, nemoj odbaciti duše moje. PSA 141:9 Saèuvaj me od zamke, koju mi metnuše, od lukavstva onijeh, koji èine bezakonje. PSA 141:10 Pašæe u mreže svoje bezbožnici, a ja æu jedan proæi. PSA 142:1 Glasom svojim ka Gospodu vièem, glasom svojim Gospodu se molim. PSA 142:2 Izlivam pred njim moljenje svoje, tugu svoju pred njim kazujem, PSA 142:3 Kad iznemogne u meni duh moj. Ti znaš stazu moju. Na putu, kojim hodim, sakriše mi zamku. PSA 142:4 Pogledam nadesno, i vidim da me niko ne zna; nestade mi utoèišta, niko ne mari za dušu moju. PSA 142:5 Vièem k tebi, Gospode; velim: ti si utoèište moje, dio moj na zemlji živijeh. PSA 142:6 Èuj tužnjavu moju; jer se muèim veoma. Izbavi me od onijeh koji me gone, jer su jaèi od mene. PSA 142:7 Izvedi iz tamnice dušu moju, da slavim ime tvoje. Oko mene æe se skupiti pravednici, kad mi uèiniš dobro. PSA 143:1 Gospode, usliši molitvu moju, primi moljenje moje po istini svojoj, usliši me po pravdi svojoj. PSA 143:2 I ne idi na sud sa slugom svojim, jer se neæe opravdati pred tobom niko živ. PSA 143:3 Neprijatelj goni dušu moju, gazi u prah život moj, posaðuje me u mrak, kao davno pomrle. PSA 143:4 Trne u meni duh moj, nestaje u meni srca mojega. PSA 143:5 Pominjem dane stare, prebrajam sve poslove tvoje, razmišljam o djelima ruku tvojih. PSA 143:6 Pružam k tebi ruke svoje; duša je moja kao suha zemlja pred tobom. PSA 143:7 Pohitaj, usliši me; Gospode, nestaje duha mojega, nemoj odvratiti lica svojega od mene; jer æu biti kao oni koji odlaze u grob. PSA 143:8 Rano mi javi milost svoju, jer se u tebe uzdam. Pokaži mi put, kojim da idem, jer k tebi podižem dušu svoju. PSA 143:9 Izbavi me od neprijatelja mojih, Gospode, k tebi pritjeèem. PSA 143:10 Nauèi me tvoriti volju tvoju, jer si ti Bog moj; duh tvoj blagi neka me vodi po stazi pravoj. PSA 143:11 Imena radi svojega, Gospode, oživi me, po pravdi svojoj izvedi iz muke dušu moju. PSA 143:12 I po milosti svojoj istrijebi neprijatelje moje, i pogubi sve koji muèe dušu moju, jer sam tvoj sluga. PSA 144:1 Blagosloven Gospod, grad moj, koji uèi ruke moje boju, prste moje ratu, PSA 144:2 Dobrotvor moj i ograda moja, utoèište moje i izbavitelj moj, štit moj, onaj, u koga se uzdam, koji mi pokorava narod moj. PSA 144:3 Gospode! šta je èovjek, te znaš za nj, i sin smrtnoga, te ga paziš? PSA 144:4 Èovjek je kao ništa; dani su njegovi kao sjen, koji prolazi. PSA 144:5 Gospode! savij nebesa svoja, i siði; dotakni se gora, i zadimiæe se. PSA 144:6 Sijevni munjom, i razagnaj ih; pusti strijele svoje, i raspi ih. PSA 144:7 Pruži ruku svoju s visine, izbavi me i izvadi me iz vode velike, iz ruku tuðinaca, PSA 144:8 Kojih usta govore ništave stvari, i kojih je desnica desnica lažna. PSA 144:9 Bože! pjesmu novu pjevaæu ti, u psaltir od deset žica udaraæu tebi, PSA 144:10 Koji daješ spasenje carevima, i Davida slugu svojega izbavljaš od ljutoga maèa. PSA 144:11 Izbavi me i otmi me iz ruke tuðinaca, kojih usta govore ništave stvari, i kojih je desnica desnica lažna. PSA 144:12 Sinovi naši neka budu kao bilje, koje veselo odraste u mladosti; kæeri naše kao stupovi prekrasno izraðeni u dvoru; PSA 144:13 Žitnice naše pune, obilne svakim žitom; ovce naše nek se množe na tisuæe i na sto tisuæa po stanovima našim. PSA 144:14 Volovi naši neka budu tovni; neka ne bude napadanja, ni bježanja, ni tužnjave po ulicama našim. PSA 144:15 Blago narodu, u kojega je sve ovako! Blago narodu, u kojega je Gospod Bog! PSA 145:1 Uzvišivaæu te, Bože moj, care moj, blagosiljaæu ime tvoje od vijeka do vijeka. PSA 145:2 Svaki æu te dan blagosiljati, i hvaliæu ime tvoje dovijeka i bez prestanka. PSA 145:3 Velik je Gospod, i valja ga slaviti, i velièanstvo njegovo ne može se dosegnuti. PSA 145:4 Od koljena do koljena hvaliæe djela tvoja, i silu tvoju kazivati. PSA 145:5 O visokoj slavi tvojega velièanstva, i o divnim djelima tvojim razmišljam. PSA 145:6 Pripovijedaæe silu èudesa tvojih, i ja æu velièanstvo tvoje kazivati. PSA 145:7 Hvaliæe veliku dobrotu tvoju i pravdu tvoju pjevaæe. PSA 145:8 Podatljiv je i milosrdan Gospod, dugo trpi i velike je milosti. PSA 145:9 Dobar je Gospod prema svima, i žalostiv na sva djela svoja. PSA 145:10 Neka te slave, Gospode, sva djela tvoja, i sveci tvoji neka te blagosiljaju. PSA 145:11 Neka kazuju slavu carstva tvojega, i silu tvoju pripovijedaju. PSA 145:12 Da bi javili sinovima ljudskim silu tvoju, i visoku slavu carstva tvojega. PSA 145:13 Carstvo je tvoje carstvo svijeh vijekova, i vlada tvoja na sva koljena. PSA 145:14 Gospod prihvata sve koji padaju, i ispravlja sve pognute. PSA 145:15 Oèi su svijeh k tebi upravljene, i ti im daješ hranu na vrijeme; PSA 145:16 Otvoraš ruku svoju, i sitiš svašta živo po želji. PSA 145:17 Pravedan je Gospod u svijem putovima svojim, i svet u svijem djelima svojim. PSA 145:18 Gospod je blizu svijeh koji ga prizivaju, svijeh, koji ga prizivaju u istini. PSA 145:19 Želju ispunja onima koji ga se boje, tužnjavu njihovu èuje, i pomaže im. PSA 145:20 Èuva Gospod sve koji ga ljube, a bezbožnike sve æe istrijebiti. PSA 145:21 Hvalu Gospodu neka govore usta moja, i neka blagosilja svako tijelo sveto ime njegovo uvijek i bez prestanka. PSA 146:1 Hvali, dušo moja, Gospoda. PSA 146:2 Hvaliæu Gospoda za života svojega, pjevaæu Bogu svojemu dok me je god. PSA 146:3 Ne uzdajte se u knezove, u sina èovjeèijega, u kojega nema pomoæi. PSA 146:4 Iziðe iz njega duh, i vrati se u zemlju svoju: taj dan propadnu sve pomisli njegove. PSA 146:5 Blago onome, kojemu je pomoænik Bog Jakovljev, kojemu je nadanje u Gospodu, Bogu njegovu, PSA 146:6 Koji je stvorio nebo i zemlju, more i sve što je u njima; koji drži vjeru uvijek, PSA 146:7 Èini sud onima, kojima se èini krivo; daje hranu gladnima. Gospod driješi svezane, PSA 146:8 Gospod otvora oèi slijepcima, podiže oborene, Gospod ljubi pravednike. PSA 146:9 Gospod èuva došljake, pomaže siroti i udovici; a put bezbožnièki prevraæa. PSA 146:10 Gospod je car dovijeka, Bog tvoj, Sione, od koljena do koljena. Aliluja. PSA 147:1 Hvalite Gospoda, jer je slatko pjevati Boga našega, jer blagome prilikuje hvala. PSA 147:2 Gospod zida Jerusalim, sabira rasijane sinove Izrailjeve; PSA 147:3 Iscjeljuje one koji su skrušena srca, i lijeèi tuge njihove; PSA 147:4 Izbraja mnoštvo zvijezda, i sve ih zove imenom. PSA 147:5 Velik je Gospod naš i velika je krjepost njegova, i razumu njegovu nema mjere. PSA 147:6 Prihvata smjerne Gospod, a bezbožne ponižava do zemlje. PSA 147:7 Redom pjevajte Gospodu hvalu, udarajte Bogu našemu u gusle. PSA 147:8 On zastire nebo oblacima, sprema zemlji dažd, èini te raste na gorama trava; PSA 147:9 Daje stoci piæu njezinu, i vraniæima, koji vièu k njemu. PSA 147:10 Ne mari za silu konjsku, niti su mu mili kraci èovjeèiji. PSA 147:11 Mili su Gospodu oni koji ga se boje, koji se uzdaju u milost njegovu. PSA 147:12 Slavi, Jerusalime, Gospoda; hvali Boga svojega, Sione! PSA 147:13 Jer on utvrðuje prijevornice vrata tvojih, blagosilja sinove tvoje u tebi. PSA 147:14 Ograðuje meðe tvoje mirom, nasiæava te jedre pšenice. PSA 147:15 Šalje govor svoj na zemlju, brzo teèe rijeè njegova. PSA 147:16 Daje snijeg kao vunu, sipa inje kao pepeo. PSA 147:17 Baca grad svoj kao zalogaje, pred mrazom njegovijem ko æe ostati? PSA 147:18 Pošlje rijeè svoju, i sve se raskravi; dune duhom svojim, i poteku vode. PSA 147:19 On je javio rijeè svoju Jakovu, naredbe i sudove svoje Izrailju. PSA 147:20 Ovo nije uèinio nijednome drugom narodu, i sudova njegovijeh oni ne znaju. Aliluja! PSA 148:1 Hvalite Gospoda na nebesima, hvalite ga na visini. PSA 148:2 Hvalite ga, svi anðeli njegovi, hvalite ga, sve vojske njegove! PSA 148:3 Hvalite ga, sunce i mjeseèe, hvalite ga, sve zvijezde sjajne! PSA 148:4 Hvalite ga, nebesa nad nebesima i vodo nad nebesima! PSA 148:5 Neka hvale ime Gospodnje, jer on zapovjedi i stvoriše se. PSA 148:6 Postavi ih zasvagda i zavavijek, dade naredbu, koja neæe proæi. PSA 148:7 Hvalite Gospoda na zemlji, velike ribe i sve bezdane; PSA 148:8 Oganj i grad, snijeg i magla, vjetar silni, koji izvršuje rijeè njegovu, PSA 148:9 Gore i svi humovi, rodna drveta i svi kedri, PSA 148:10 Zvijeri i sva stoka, bubine i ptice krilate, PSA 148:11 Carevi zemaljski i svi narodi, knezovi i sve sudije zemaljske, PSA 148:12 Momci i djevojke, starci i djeca, PSA 148:13 Neka hvale ime Gospodnje; jer je samo njegovo ime uzvišeno, slava njegova na zemlji i na nebu. PSA 148:14 On je uzvisio rog naroda svojega, slavu svijeh svetaca svojih, sinova Izrailjevih, naroda, koji je blizu njega. PSA 149:1 Pojte Gospodu pjesmu novu; hvala da mu je na saboru svetijeh. PSA 149:2 Neka se veseli Izrailj o stvoritelju svom, sinovi Sionski nek se raduju o caru svom. PSA 149:3 Neka hvale ime njegovo poklikujuæi, u bubanj i gusle neka mu udaraju. PSA 149:4 Jer je mio Gospodu narod njegov, ukrašava smjerne spasavajuæi ih. PSA 149:5 Nek se vesele sveci u slavi, i nek se raduju na posteljama svojim. PSA 149:6 Slava je Božija u ustima njihovijem, i maè s obje strane oštar u ruci njihovoj, PSA 149:7 Da se osvete narodima, i pokaraju plemena; PSA 149:8 Da svežu careve njihove u lance, i vlastelu njihovu u okove gvozdene, PSA 149:9 I izvrše na njima napisani sud. Ova je èast svima svecima njegovijem. Aliluja! PSA 150:1 Hvalite Boga u svetinji njegovoj, hvalite ga na tvrði slave njegove. PSA 150:2 Hvalite ga prema sili njegovoj, hvalite ga prema visokome velièanstvu njegovu. PSA 150:3 Hvalite ga uz glas trubni, hvalite ga uz psaltir i gusle. PSA 150:4 Hvalite ga s bubnjem i veseljem, hvalite ga uz žice i organ. PSA 150:5 Hvalite ga uz jasne kimvale, hvalite ga uz kimvale gromovne. PSA 150:6 Sve što diše neka hvali Gospoda! Aliluja! PRO 1:1 Prièe Solomuna sina Davidova, cara Izrailjeva, PRO 1:2 Da se poznaje mudrost i nastava, da se razumiju rijeèi razumne, PRO 1:3 Da se prima nastava u razumu, u pravdi, u sudu i u svemu što je pravo, PRO 1:4 Da se daje ludima razboritost, mladiæima znanje i pomnjivost. PRO 1:5 Mudar æe slušati i više æe znati, i razuman æe steæi mudrost, PRO 1:6 Da razumije prièe i znaèenje, rijeèi mudrijeh ljudi i zagonetke njihove. PRO 1:7 Poèetak je mudrosti strah Gospodnji; ludi preziru mudrost i nastavu. PRO 1:8 Slušaj, sine, nastavu oca svojega, i ne ostavljaj nauke matere svoje. PRO 1:9 Jer æe biti vijenac od milina oko glave tvoje, i grivna na grlu tvom. PRO 1:10 Sine moj, ako bi te mamili grješnici, ne pristaj; PRO 1:11 Ako bi rekli: hodi s nama da vrebamo krv, da zasjedamo pravome ni za što; PRO 1:12 Proždrijeæemo ih kao grob žive, i svekolike kao one koji slaze u jamu; PRO 1:13 Svakojakoga blaga dobiæemo, napuniæemo kuæe svoje plijena; PRO 1:14 Bacaæeš ždrijeb svoj s nama; jedan æe nam tobolac biti svjema; PRO 1:15 Sine moj, ne idi na put s njima, èuvaj nogu svoju od staze njihove. PRO 1:16 Jer nogama svojim trèe na zlo i hite da proljevaju krv. PRO 1:17 Jer se uzalud razapinje mreža na oèi svakoj ptici; PRO 1:18 A oni vrebaju svoju krv i zasjedaju svojoj duši. PRO 1:19 Taki su putovi svijeh lakomijeh na dobitak, koji uzima dušu svojim gospodarima. PRO 1:20 Premudrost vièe na polju, na ulicama pušta glas svoj; PRO 1:21 U najveæoj vrevi vièe, na vratima, u gradu govori svoje besjede: PRO 1:22 Ludi, dokle æete ljubiti ludost? i potsmjevaèima dokle æe biti mio potsmijeh? i bezumni dokle æe mrziti na znanje? PRO 1:23 Obratite se na karanje moje; evo, izasuæu vam duh svoj, kazaæu vam rijeèi svoje. PRO 1:24 Što zvah, ali ne htjeste, pružah ruku svoju, ali niko ne mari, PRO 1:25 Nego odbaciste svaki savjet moj, i karanja mojega ne htjeste primiti; PRO 1:26 Zato æu se i ja smijati vašoj nevolji, rugaæu se kad doðe èega se bojite; PRO 1:27 Kad kao pustoš doðe èega se bojite, i pogibao vaša kao oluja kad doðe, kad navali na vas nevolja i muka. PRO 1:28 Tada æe me zvati, ali se neæu odazvati; rano æe tražiti, ali me neæe naæi. PRO 1:29 Jer mrziše na znanje, i straha Gospodnjega ne izabraše; PRO 1:30 Ne pristaše na moj svjet, i preziraše sva karanja moja. PRO 1:31 Zato æe jesti plod od putova svojih, i nasitiæe se savjeta svojih. PRO 1:32 Jer æe lude ubiti mir njihov, i bezumne æe pogubiti sreæa njihova. PRO 1:33 Ali ko me sluša, boraviæe bezbrižno, i biæe na miru ne bojeæi se zla. PRO 2:1 Sine moj, ako primiš rijeèi moje, i zapovijesti moje sahraniš kod sebe, PRO 2:2 Da pazi uho tvoje na mudrost, i prigneš srce svoje k razumu, PRO 2:3 Ako prizoveš mudrost, i k razumu podigneš glas svoj, PRO 2:4 Ako ga ustražiš kao srebro, i kao sakriveno blago ako dobro ustražiš; PRO 2:5 Tada æeš razumjeti strah Gospodnji, i poznanje Božije naæi æeš. PRO 2:6 Jer Gospod daje mudrost, iz njegovijeh usta dolazi znanje i razum. PRO 2:7 Èuva pravima što doista jest, štit je onima koji hode u bezazlenosti, PRO 2:8 Da bi se držali staza pravijeh, a on èuva put svetaca svojih. PRO 2:9 Tada æeš razumjeti pravdu i sud i što je pravo, i svaki dobri put. PRO 2:10 Kad doðe mudrost u srce tvoje, i znanje omili duši tvojoj, PRO 2:11 Pomnjivost æe paziti na te, razum æe te èuvati, PRO 2:12 Izbavljajuæi te od zla puta, od ljudi koji govore opake stvari, PRO 2:13 Koji ostavljaju prave pute da idu putovima mraènijem, PRO 2:14 Koji se raduju zlo èineæi, i igraju u zlijem opaèinama; PRO 2:15 Kojih su putovi krivi, i sami su opaki na stazama svojim; PRO 2:16 Izbavljajuæi te od žene tuðe, od tuðinke, koja laska svojim rijeèima, PRO 2:17 Koja ostavlja voða mladosti svoje, i zaboravlja zavjet Boga svojega. PRO 2:18 Jer k smrti vodi dom njezin, i k mrtvima staze njezine. PRO 2:19 Ko god uðe k njoj ne vraæa se, niti izlazi na put životni. PRO 2:20 Zato hodi putem dobrijeh, i drži se staza pravednièkih. PRO 2:21 Jer æe pravednici nastavati na zemlji, i bezazleni æe ostati na njoj. PRO 2:22 A bezbožni æe se istrijebiti sa zemlje, i bezakonici æe se išèupati iz nje. PRO 3:1 Sine moj, ne zaboravljaj nauke moje, i zapovijesti moje neka hrani srce tvoje. PRO 3:2 Jer æe ti donijeti dug život, dobre godine i mir. PRO 3:3 Milost i istina neka te ne ostavlja; priveži ih sebi na grlo, upiši ih na ploèi srca svojega. PRO 3:4 Te æeš naæi milost i dobru misao pred Bogom i pred ljudima. PRO 3:5 Uzdaj se u Gospoda svijem srcem svojim, a na svoj razum ne oslanjaj se. PRO 3:6 Na svijem putovima svojim imaj ga na umu, i on æe upravljati staze tvoje. PRO 3:7 Ne misli sam o sebi da si mudar; boj se Gospoda i uklanjaj se oda zla. PRO 3:8 To æe biti zdravlje pupku tvojemu i zaljevanje kostima tvojim. PRO 3:9 Poštuj Gospoda imanjem svojim i prvinama od svega dohotka svojega; PRO 3:10 I biæe pune žitnice tvoje obilja, i presipaæe se vino iz kaca tvojih. PRO 3:11 Sine moj, ne odbacuj nastave Gospodnje, i nemoj da ti dosadi karanje njegovo. PRO 3:12 Jer koga ljubi Gospod onoga kara, i kao otac sina koji mu je mio. PRO 3:13 Blago èovjeku koji naðe mudrost, i èovjeku koji dobije razum. PRO 3:14 Jer je bolje njom trgovati nego trgovati srebrom, i dobitak na njoj bolji je od zlata. PRO 3:15 Skuplja je od dragoga kamenja, i što je god najmilijih stvari tvojih ne mogu se izjednaèiti s njom. PRO 3:16 Dug život u desnici joj je, a u ljevici bogatstvo i slava. PRO 3:17 Puti su njezini mili puti i sve staze njezine mirne. PRO 3:18 Drvo je životno onima koji se hvataju za nju, i ko je god drži sreæan je. PRO 3:19 Gospod je mudrošæu osnovao zemlju, utvrdio nebesa razumom. PRO 3:20 Njegovom mudrošæu razvališe se bezdane i oblaci kaplju rosom. PRO 3:21 Sine moj, da ti to ne odlazi iz oèiju; èuvaj pravu mudrost i razboritost; PRO 3:22 I biæe život duši tvojoj i nakit grlu tvojemu. PRO 3:23 Tada æeš iæi bez brige putem svojim, i noga tvoja neæe se spotaæi. PRO 3:24 Kad liježeš, neæeš se plašiti, i kad poèivaš, sladak æe ti biti san. PRO 3:25 Neæeš se plašiti od nagle strahote ni od pogibli bezbožnièke kad doðe. PRO 3:26 Jer æe ti Gospod biti uzdanica i èuvaæe ti nogu da se ne uhvati. PRO 3:27 Ne odreci dobra onima kojima treba, kad možeš uèiniti. PRO 3:28 Ne govori bližnjemu svojemu: idi, i doði drugi put, i sjutra æu ti dati, kad imaš. PRO 3:29 Ne kuj zla bližnjemu svojemu koji živi s tobom bez brige. PRO 3:30 Ne svaðaj se ni s kim bez uzroka, ako ti nije uèinio zla. PRO 3:31 Nemoj zavidjeti nasilniku, ni izabrati kojega puta njegova. PRO 3:32 Jer je mrzak Gospodu zlikovac, a u pravednih je tajna njegova. PRO 3:33 Prokletstvo je Gospodnje u kuæi bezbožnikovoj, a stan pravednièki blagosilja. PRO 3:34 Jer potsmjevaèima on se potsmijeva, a krotkima daje milost. PRO 3:35 Mudri æe naslijediti slavu, a bezumnike æe odnijeti sramota. PRO 4:1 Slušajte, djeco, nastavu oèinu, i pazite da biste poznali mudrost. PRO 4:2 Jer vam dobru nauku dajem, ne ostavljajte zakona mojega. PRO 4:3 Kad bijah sin u oca svojega mlad, i jedinac u matere svoje, PRO 4:4 On me uèaše i govoraše mi: neka primi srce tvoje rijeèi moje, drži zapovijesti moje i biæeš živ. PRO 4:5 Pribavi mudrost, pribavi razum; ne zaboravljaj i ne otstupaj od rijeèi usta mojih. PRO 4:6 Nemoj je ostaviti, i èuvaæe te, ljubi je, i hraniæe te. PRO 4:7 Mudrost je glavno; pribavi mudrost, i za sve imanje svoje pribavi razum. PRO 4:8 Podiži je i ona æe te uzvisiti, proslaviæe te kad je zagrliš. PRO 4:9 Metnuæe ti na glavu vijenac od milina, krasnu krunu daæe ti. PRO 4:10 Slušaj, sine moj, i primi rijeèi moje, i umnožiæe ti se godine životu. PRO 4:11 Uèim te putu mudrosti, vodim te stazama pravijem. PRO 4:12 Kad ushodiš, neæe se stezati koraci tvoji, i ako potrèiš neæeš se spotaknuti. PRO 4:13 Drži se nastave i ne puštaj, èuvaj je, jer ti je život. PRO 4:14 Ne idi na stazu bezbožnièku i putem nevaljalijeh ljudi ne stupaj. PRO 4:15 Ostavi ga, ne hodi po njemu, ukloni se od njega i mini ga. PRO 4:16 Jer ne spavaju ako ne uèine zla, i ne dolazi im san ako koga ne obore. PRO 4:17 Jer jedu hljeb bezbožnosti i piju vino nasilja. PRO 4:18 A put je pravednièki kao svijetlo vidjelo, koje sve veæma svijetli dok ne bude pravi dan. PRO 4:19 A put je bezbožnièki kao mrak, ne znaju na što æe se spotaknuti. PRO 4:20 Sine moj, slušaj rijeèi moje, prigni uho svoje besjedi mojoj. PRO 4:21 Da ti ne odlaze iz oèiju; èuvaj ih usred srca svojega. PRO 4:22 Jer su život onima koji ih nalaze i zdravlje svemu tijelu njihovu. PRO 4:23 Svrh svega što se èuva èuvaj srce svoje, jer iz njega izlazi život. PRO 4:24 Ukloni od usta svojih opaèinu i od usana svojih nevaljalstvo udalji. PRO 4:25 Oèi tvoje neka gledaju upravo i vjeðe tvoje neka se upravljaju pravo pred tobom. PRO 4:26 Mjeri stazu nogama svojim, i svi putovi tvoji neka su poravnjeni. PRO 4:27 Ne svræi ni nadesno ni nalijevo, odvraæaj nogu svoju oda zla. PRO 5:1 Sine moj, slušaj mudrost moju, k razumu mojemu prigni uho svoje, PRO 5:2 Da se držiš razboritosti, i usne tvoje da hrane znanje. PRO 5:3 Jer s usana tuðe žene kaplje med, i grlo joj je mekše od ulja; PRO 5:4 Ali joj je pošljedak gorak kao pelen, oštar kao maè s obje strane oštar. PRO 5:5 Noge joj slaze k smrti, do pakla dopiru koraci njezini. PRO 5:6 Da ne bi mjerio puta životnoga, savijaju se staze njezine da ne znaš. PRO 5:7 Zato, djeco, poslušajte mene, i ne otstupajte od rijeèi usta mojih. PRO 5:8 Neka je daleko od nje put tvoj, i ne približuj se k vratima kuæe njezine, PRO 5:9 Da ne bi dao drugima slave svoje i godina svojih nemilostivome, PRO 5:10 Da se ne bi tuðinci nasitili tvojega blaga i trud tvoj da ne bi bio u tuðoj kuæi, PRO 5:11 I da ne ridaš na pošljedak, kad se stroši meso tvoje i tijelo tvoje, PRO 5:12 I reèeš: kako mrzih na nastavu, i kako srce moje prezira karanje! PRO 5:13 I ne poslušah glasa uèitelja svojih, i ne prignuh uha svojega k onima koji me uèahu! PRO 5:14 Umalo ne zapadoh u svako zlo usred zbora i skupštine. PRO 5:15 Pij vodu iz svojega studenca i što teèe iz tvojega izvora. PRO 5:16 Neka se razlivaju tvoji izvori na polje, i potoci po ulicama. PRO 5:17 Imaj ih sam za se, a ne tuðin s tobom. PRO 5:18 Blagosloven da je izvor tvoj, i veseli se ženom mladosti svoje; PRO 5:19 Neka ti je kao košuta mila i kao srna ljupka; dojke njezine neka te opijaju u svako doba, u ljubavi njezinoj posræi jednako. PRO 5:20 A zašto bi, sine, posrtao za tuðinkom i golio njedra tuðoj, PRO 5:21 Kad su pred oèima Gospodu putovi svaèiji, i mjeri sve staze njegove? PRO 5:22 Bezbožnika æe uhvatiti njegova bezakonja, i u uža grijeha svojih zaplešæe se; PRO 5:23 Umrijeæe bez nastave, i od mnoštva ludosti svoje lutaæe. PRO 6:1 Sine moj, kad se podjemèiš za prijatelja svojega, i daš ruku svoju tuðincu, PRO 6:2 Vezao si se rijeèima usta svojih, uhvatio si se rijeèima usta svojih. PRO 6:3 Zato uèini tako, sine moj, i oprosti se, jer si dopao u ruke bližnjemu svojemu; idi, pripadni, i navali na bližnjega svojega. PRO 6:4 Ne daj sna oèima svojima, ni vjeðama svojima drijema. PRO 6:5 Otmi se kao srna iz ruke lovcu, i kao ptica iz ruke ptièaru. PRO 6:6 Idi k mravu, ljenivèe, gledaj putove njegove, i omudraj. PRO 6:7 Nema voða ni upravitelja ni gospodara; PRO 6:8 I opet pripravlja ljeti sebi hranu, zbira uz žetvu piæu svoju. PRO 6:9 Dokle æeš, ljenivèe, ležati? kad æeš ustati od sna svojega? PRO 6:10 Dok malo prospavaš, dok malo prodrijemlješ, dok malo sklopiš ruke da prilegneš, PRO 6:11 Utom æe doæi siromaštvo tvoje kao putnik i oskudica tvoja kao oružan èovjek. PRO 6:12 Èovjek nevaljao i nitkov hodi sa zlijem ustima; PRO 6:13 Namiguje oèima, govori nogama, pokazuje prstima; PRO 6:14 Svaka mu je opaèina u srcu, kuje zlo svagda, zameæe svaðu. PRO 6:15 Zato æe ujedanput doæi pogibao njegova, èasom æe se satrti i neæe biti lijeka. PRO 6:16 Na ovo šestoro mrzi Gospod, i sedmo je gad duši njegovoj: PRO 6:17 Oèi ponosite, jezik lažljiv i ruke koje proljevaju krv pravu, PRO 6:18 Srce koje kuje zle misli, noge koje brzo trèe na zlo, PRO 6:19 Lažan svjedok koji govori laž, i ko zameæe svaðu meðu braæom. PRO 6:20 Èuvaj, sine moj, zapovijest oca svojega, i ne ostavljaj nauke matere svoje. PRO 6:21 Priveži ih sebi na srce zasvagda, i spuèi ih sebi oko grla. PRO 6:22 Kuda god poðeš, vodiæe te; kad zaspiš, èuvaæe te; kad se probudiš, razgovaraæe te; PRO 6:23 Jer je zapovijest žižak, i nauka je vidjelo, i put je životni karanje koje pouèava; PRO 6:24 Da te èuvaju od zle žene, od jezika kojim laska žena tuða. PRO 6:25 Ne zaželi u srcu svom ljepote njezine, i nemoj da te uhvati vjeðama svojim. PRO 6:26 Jer sa žene kurve spada èovjek na komad hljeba, i žena pusta lovi dragocjenu dušu. PRO 6:27 Hoæe li ko uzeti ognja u njedra a haljine da mu se ne upale? PRO 6:28 Hoæe li ko hoditi po živom ugljevlju a nogu da ne ožeže? PRO 6:29 Tako biva onome koji ide k ženi bližnjega svojega; neæe biti bez krivice ko je se god dotakne. PRO 6:30 Ne sramote lupeža koji ukrade da nasiti dušu svoju, buduæi gladan; PRO 6:31 Nego kad ga uhvate plati samosedmo, da sve imanje doma svojega. PRO 6:32 Ali ko uèini preljubu sa ženom, bezuman je, dušu svoju gubi ko tako èini; PRO 6:33 Muke i ruga dopada, i sramota se njegova ne može izbrisati. PRO 6:34 Jer je ljubavna sumnja žestoka u muža i ne štedi na dan osvete; PRO 6:35 Ne mari ni za kakav otkup, i ne prima ako æeš i mnogo darova davati. PRO 7:1 Sine, èuvaj rijeèi moje, i zapovijesti moje sahrani kod sebe. PRO 7:2 Èuvaj zapovijesti moje i biæeš živ, i nauku moju kao zjenicu oèiju svojih. PRO 7:3 Priveži ih sebi na prste, napiši ih na ploèi srca svojega. PRO 7:4 Reci mudrosti: sestra si mi; i prijateljicom zovi razboritost, PRO 7:5 Da bi te èuvala od žene tuðe, od tuðinke, koja laska rijeèima. PRO 7:6 Jer s prozora doma svojega kroz rešetku gledah, PRO 7:7 I vidjeh meðu ludima, opazih meðu djecom bezumna mladiæa, PRO 7:8 Koji iðaše ulicom pokraj ugla njezina, i koraèaše putem ka kuæi njezinoj, PRO 7:9 U sumrak, uveèe, kad se unoæa i smrèe; PRO 7:10 A gle, srete ga žena u odijelu kurvinskom i lukava srca, PRO 7:11 Plaha i pusta, kojoj noge ne mogu stajati kod kuæe, PRO 7:12 Sad na polju, sad na ulici, kod svakoga ugla vrebaše. PRO 7:13 I uhvati ga, i poljubi ga, i bezobrazno reèe mu: PRO 7:14 Imam žrtve zahvalne, danas izvrših zavjete svoje; PRO 7:15 Zato ti izidoh na susret da te tražim, i naðoh te. PRO 7:16 Nastrla sam odar svoj pokrivaèima vezenijem i prostirkama Misirskim. PRO 7:17 Okadila sam postelju svoju smirnom, alojem i cimetom. PRO 7:18 Hajde da se opijamo ljubavlju do zore, da se veselimo milovanjem. PRO 7:19 Jer mi muž nije kod kuæe, otišao je na put daljni, PRO 7:20 Uzeo je sa sobom tobolac novèani, vratiæe se kuæi u odreðeni dan. PRO 7:21 Navrati ga mnogim rijeèima, glatkim usnama odvuèe ga. PRO 7:22 Otide za njom odmah kao što vo ide na klanje i kao bezumnik u puto da bude karan, PRO 7:23 Dokle mu strijela ne probije jetru, kao što ptica leti u zamku ne znajuæi da joj je o život. PRO 7:24 Zato dakle, djeco, poslušajte me, i pazite na rijeèi usta mojih. PRO 7:25 Nemoj da zastranjuje srce tvoje na putove njezine, nemoj lutati po stazama njezinijem. PRO 7:26 Jer je mnoge ranila i oborila, i mnogo je onijeh koje je sve pobila. PRO 7:27 Kuæa je njezina put pakleni koji vodi u klijeti smrtne. PRO 8:1 Ne vièe li mudrost? i razum ne pušta li glas svoj? PRO 8:2 Navrh visina, na putu, na rasputicama stoji, PRO 8:3 Kod vrata, na ulasku u grad, gdje se otvoraju vrata, vièe: PRO 8:4 Vas vièem, o ljudi, i glas svoj obraæam k sinovima ljudskim. PRO 8:5 Nauèite se ludi mudrosti, i bezumni orazumite se. PRO 8:6 Slušajte, jer æu govoriti velike stvari, i usne moje otvorajuæi se kazivaæe što je pravo. PRO 8:7 Jer usta moja govore istinu, i mrska je usnama mojim bezbožnost. PRO 8:8 Prave su sve rijeèi usta mojih, ništa nema u njima krivo ni izopaèeno. PRO 8:9 Sve su obiène razumnomu i prave su onima koji nalaze znanje. PRO 8:10 Primite nastavu moju a ne srebro, i znanje radije nego najbolje zlato. PRO 8:11 Jer je bolja mudrost od dragoga kamenja, i što je god najmilijih stvari ne mogu se izjednaèiti s njom. PRO 8:12 Ja mudrost boravim s razboritošæu, i razumno znanje nalazim. PRO 8:13 Strah je Gospodnji mržnja na zlo; ja mrzim na ponositost i na oholost i na zli put i na usta opaka. PRO 8:14 Moj je savjet i što god jest; ja sam razum i moja je sila. PRO 8:15 Mnom carevi caruju, i vladaoci postavljaju pravdu. PRO 8:16 Mnom vladaju knezovi i poglavari i sve sudije zemaljske. PRO 8:17 Ja ljubim one koji mene ljube, i koji me dobro traže nalaze me. PRO 8:18 U mene je bogatstvo i slava, postojano dobro i pravda. PRO 8:19 Plod je moj bolji od zlata i od najboljega zlata, i dobitak je moj bolji od najboljega srebra. PRO 8:20 Putem pravednijem hodim, posred staza pravice, PRO 8:21 Da onima koji me ljube dam ono što jest, i riznice njihove da napunim. PRO 8:22 Gospod me je imao u poèetku puta svojega, prije djela svojih, prije svakoga vremena. PRO 8:23 Prije vijekova postavljena sam, prije poèetka, prije postanja zemlje. PRO 8:24 Kad jošte ne bijaše bezdana, rodila sam se, kad još ne bijaše izvora obilatijeh vodom. PRO 8:25 Prije nego se gore osnovaše, prije humova ja sam se rodila; PRO 8:26 Još ne bješe naèinio zemlje ni polja ni poèetka prahu vasiljenskom; PRO 8:27 Kad je ureðivao nebesa, ondje bijah; kad je razmjeravao krug nad bezdanom. PRO 8:28 Kad je utvrðivao oblake gore i krijepio izvore bezdanu; PRO 8:29 Kad je postavljao moru meðu i vodama da ne prestupaju zapovijesti njegove, kad je postavljao temelje zemlji; PRO 8:30 Tada bijah kod njega hranjenica, bijah mu milina svaki dan, i veseljah se pred njim svagda; PRO 8:31 Veseljah se na vasiljenoj njegovoj, i milina mi je sa sinovima ljudskim. PRO 8:32 Tako dakle, sinovi, poslušajte me, jer blago onima koji se drže putova mojih. PRO 8:33 Slušajte nastavu, i budite mudri, i nemojte je odbaciti. PRO 8:34 Blago èovjeku koji me sluša stražeæi na vratima mojim svaki dan i èuvajuæi pragove vrata mojih. PRO 8:35 Jer ko mene nalazi, nalazi život i dobija ljubav od Gospoda. PRO 8:36 A ko o mene griješi, èini krivo duši svojoj; svi koji mrze na me, ljube smrt. PRO 9:1 Premudrost sazida sebi kuæu, i otesa sedam stupova; PRO 9:2 Pokla stoku svoju, rastvori vino svoje, i postavi sto svoj. PRO 9:3 Posla djevojke svoje, te zove svrh visina gradskih: PRO 9:4 Ko je lud, neka se uvrati ovamo. I bezumnima veli: PRO 9:5 Hodite, jedite hljeba mojega, i pijte vina koje sam rastvorila. PRO 9:6 Ostavite ludost i biæete živi, i idite putem razuma. PRO 9:7 Ko uèi potsmjevaèa, prima sramotu; i ko kori bezbožnika, prima rug. PRO 9:8 Ne karaj potsmjevaèa da ne omrzne na te; karaj mudra, i ljubiæe te. PRO 9:9 Kaži mudrome, i biæe još mudriji; pouèi pravednoga, i znaæe više. PRO 9:10 Poèetak je mudrosti strah Gospodnji, i znanje je svetijeh stvari razum. PRO 9:11 Jer æe se mnom umnožiti dani tvoji i dodaæe ti se godine životu. PRO 9:12 Ako budeš mudar, sebi æeš biti mudar; ako li budeš potsmjevaè, sam æeš tegliti. PRO 9:13 Žena bezumna plaha je, luda i ništa ne zna; PRO 9:14 I sjedi na vratima od kuæe svoje na stolici, na visinama gradskim, PRO 9:15 Te vièe one koji prolaze, koji idu pravo svojim putem: PRO 9:16 Ko je lud? neka se uvrati ovamo. I bezumnome govori: PRO 9:17 Voda je kradena slatka, i hljeb je sakriven ugodan. PRO 9:18 A on ne zna da su ondje mrtvaci i u dubokom grobu da su zvanice njezine. PRO 10:1 Mudar je sin radost ocu svojemu, a lud je sin žalost materi svojoj. PRO 10:2 Ne pomaže nepravedno blago, nego pravda izbavlja od smrti. PRO 10:3 Ne da Gospod da gladuje duša pravednikova, a imanje bezbožnièko razmeæe. PRO 10:4 Nemarna ruka osiromašava, a vrijedna ruka obogaæava. PRO 10:5 Ko zbira u ljeto, sin je razuman; ko spava o žetvi, sin je sramotan. PRO 10:6 Blagoslovi su nad glavom pravedniku, a usta bezbožnièka pokriva nasilje. PRO 10:7 Spomen pravednikov ostaje blagosloven, a ime bezbožnièko truhne. PRO 10:8 Ko je mudra srca, prima zapovijesti; a ko je ludijeh usana, pašæe. PRO 10:9 Ko hodi bezazleno, hodi pouzdano; a ko je opak na putovima svojim, poznaæe se. PRO 10:10 Ko namiguje okom, daje muku; i ko je ludijeh usana, pašæe. PRO 10:11 Usta su pravednikova izvor životu, a usta bezbožnièka pokriva nasilje. PRO 10:12 Mrzost zameæe svaðe, a ljubav prikriva sve prijestupe. PRO 10:13 Na usnama razumnoga nalazi se mudrost, a za leða je bezumnoga batina. PRO 10:14 Mudri sklanjaju znanje, a usta ludoga blizu su pogibli. PRO 10:15 Bogatstvo je bogatima tvrd grad, siromaštvo je siromasima pogibao. PRO 10:16 Rad je pravednikov na život, dobitak bezbožnikov na grijeh. PRO 10:17 Ko prima nastavu, na putu je k životu; a ko odbacuje kar, luta. PRO 10:18 Ko pokriva mržnju, lažljivih je usana; i ko iznosi sramotu, bezuman je. PRO 10:19 U mnogim rijeèima ne biva bez grijeha; ali ko zadržava usne svoje, razuman je. PRO 10:20 Jezik je pravednikov srebro odabrano; srce bezbožnièko ne vrijedi ništa. PRO 10:21 Usne pravednikove pasu mnoge, a bezumni umiru s bezumlja. PRO 10:22 Blagoslov Gospodnji obogaæava a bez muke. PRO 10:23 Bezumniku je šala èiniti zlo, a razuman èovjek drži se mudrosti. PRO 10:24 Èega se boji bezbožnik, ono æe ga snaæi; a što pravednici žele, Bog æe im dati. PRO 10:25 Kao što prolazi oluja, tako bezbožnika nestaje; a pravednik je na vjeèitom temelju. PRO 10:26 Kakav je ocat zubima i dim oèima, taki je ljenivac onima koji ga šalju. PRO 10:27 Strah Gospodnji dodaje dane, a bezbožnicima se godine prekraæuju. PRO 10:28 Èekanje pravednijeh radost je, a nadanje bezbožnijeh propada. PRO 10:29 Put je Gospodnji krjepost bezazlenomu, a strah onima koji èine bezakonje. PRO 10:30 Pravednik se neæe nigda pokolebati, a bezbožnici neæe nastavati na zemlji. PRO 10:31 Usta pravednikova iznose mudrost, a jezik opaki istrijebiæe se. PRO 10:32 Usne pravednikove znaju što je milo, a bezbožnièka su usta opaèina. PRO 11:1 Lažna su mjerila mrska Gospodu, a prava mjera ugodna mu je. PRO 11:2 Kad doðe oholost, doðe i sramota; a u smjernijeh je mudrost. PRO 11:3 Pravedne vodi bezazlenost njihova, a bezakonike satire zloæa njihova. PRO 11:4 Neæe pomoæi bogatstvo u dan gnjeva, a pravda izbavlja od smrti. PRO 11:5 Pravda bezazlenoga upravlja put njegov, a bezbožnik pada od svoje bezbožnosti. PRO 11:6 Pravedne izbavlja pravda njihova, a bezakonici hvataju se u svojoj zloæi. PRO 11:7 Kad umire bezbožnik, propada nadanje, i najjaèe uzdanje propada. PRO 11:8 Pravednik se izbavlja iz nevolje, a bezbožnik dolazi na njegovo mjesto. PRO 11:9 Licemjer kvari ustima bližnjega svojega; ali se pravednici izbavljaju znanjem. PRO 11:10 Dobru pravednijeh raduje se grad; a kad propadaju bezbožnici, biva pjevanje. PRO 11:11 Blagoslovima pravednijeh ljudi podiže se grad, a s usta bezbožnièkih raskopava se. PRO 11:12 Bezumnik se ruga bližnjemu svojemu, a razuman èovjek muèi. PRO 11:13 Opadaè tumarajuæi izdaje tajnu; a ko je vjerna srca, taji stvar. PRO 11:14 Gdje nema savjeta, propada narod, a pomoæ je u mnoštvu savjetnika. PRO 11:15 Zlo prolazi ko se jamèi za tuðina; a ko mrzi na jamstvo, bez brige je. PRO 11:16 Žena mila dobija èast, a silni dobijaju bogatstvo. PRO 11:17 Milostiv èovjek èini dobro duši svojoj, a nemilostiv udi svojemu tijelu. PRO 11:18 Bezbožni radi posao prijevaran; a ko sije pravdu, pouzdana mu je plata. PRO 11:19 Ko se drži pravde, na život mu je; a ko ide za zlom, na smrt mu je. PRO 11:20 Mrski su Gospodu koji su opaka srca; a mili su mu koji su bezazleni na svom putu. PRO 11:21 Zao èovjek neæe ostati bez kara ako i druge uzme u pomoæ; a sjeme pravednijeh izbaviæe se. PRO 11:22 Žena lijepa a bez razuma zlatna je brnjica u gubici svinji. PRO 11:23 Želja je pravednijeh samo dobro, a oèekivanje bezbožnijeh gnjev. PRO 11:24 Jedan prosipa, i sve više ima; a drugi tvrduje suviše, i sve je siromašniji. PRO 11:25 Podašna ruka biva bogatija, i ko napaja, sam æe biti napojen. PRO 11:26 Ko ne da žita, proklinje ga narod, a ko prodaje, blagoslov mu je nad glavom. PRO 11:27 Ko traži dobro, dobija ljubav; a ko traži zlo, zadesiæe ga. PRO 11:28 Ko se uzda u bogatstvo svoje, propašæe; a pravednici æe se kao grana zelenjeti. PRO 11:29 Ko zatire kuæu svoju, naslijediæe vjetar; i bezumnik æe služiti mudromu. PRO 11:30 Plod je pravednikov drvo životno, i mudri obuèava duše. PRO 11:31 Gle, pravedniku se na zemlji plaæa, akamoli bezbožniku i grješniku? PRO 12:1 Ko ljubi nastavu, ljubi znanje; a ko mrzi na ukor, ostaje lud. PRO 12:2 Dobar èovjek dobija ljubav od Gospoda, a èovjeka zlikovca osuðuje. PRO 12:3 Neæe se èovjek utvrditi bezbožnošæu, a korijen pravednijeh neæe se pomaæi. PRO 12:4 Vrijedna je žena vijenac mužu svojemu; a koja ga sramoti, ona mu je kao trulež u kostima. PRO 12:5 Misli su pravednijeh prave, a savjeti bezbožnijeh prijevara. PRO 12:6 Rijeèi bezbožnijeh vrebaju krv, a pravedne izbavljaju usta njihova. PRO 12:7 Obaraju se bezbožni da ih nema, a dom pravednijeh ostaje. PRO 12:8 Prema razumu svom hvali se èovjek; a ko je opaka srca, prezreæe se. PRO 12:9 Ko se snebiva, a ima slugu, bolji je od onoga koji se velièa a hljeba nema. PRO 12:10 Pravednik se brine za život svojega živinèeta, a u bezbožnika je srce nemilostivo. PRO 12:11 Ko radi svoju zemlju, biæe sit hljeba; a ko ide za besposlicama, bezuman je. PRO 12:12 Bezbožnik želi obranu oda zla, ali korijen pravednijeh daje je. PRO 12:13 Zlome je zamka u grijehu usana njegovijeh, a pravednik izlazi iz tjeskobe. PRO 12:14 Od ploda usta svojih siti se èovjek dobra, i platu za djela svoja prima èovjek. PRO 12:15 Bezumniku se èini prav put njegov; ali ko sluša savjet, mudar je. PRO 12:16 Gnjev bezumnikov odmah se pozna, ali pametni pokriva sramotu. PRO 12:17 Ko govori istinu, javlja što je pravo, a lažni svjedok prijevaru. PRO 12:18 Ima ko govori kao da maè probada, a jezik je mudrijeh lijek. PRO 12:19 Istinita usta stoje tvrdo dovijeka, a jezik lažljivi za èas. PRO 12:20 Koji zlo misle, prijevara im je u srcu, a radost je onima koji svjetuju na mir. PRO 12:21 Nikaka nesreæa neæe zadesiti pravednika, a bezbožnici æe se napuniti zla. PRO 12:22 Mrske su Gospodu lažljive usne; a koji rade vjerno, mili su mu. PRO 12:23 Pametan èovjek pokriva znanje, a srce bezumnijeh razglašuje bezumlje. PRO 12:24 Ruka radljiva gospodariæe, a lijena æe davati danak. PRO 12:25 Briga u srcu èovjeèijem obara; a dobra rijeè razveseljava. PRO 12:26 Pravedniku je bolje nego bližnjemu njegovu; a bezbožnike zavodi put njihov. PRO 12:27 Ljenivac neæe peæi lova svoga, a u vrijedna je èovjeka dobro dragocjeno. PRO 12:28 Na putu pravde život je, i kuda ide staza njezina nema smrti. PRO 13:1 Mudar sin sluša nastavu oca svojega; a potsmjevaè ne sluša ukora. PRO 13:2 Od ploda usta svojih svaki æe jesti dobro, a duša nevaljalijeh ljudi nasilje. PRO 13:3 Ko èuva usta svoja, èuva svoju dušu; ko razvaljuje usne, propada. PRO 13:4 Željna je duša ljenivèeva, ali nema ništa; a duša vrijednijeh ljudi obogatiæe se. PRO 13:5 Na lažnu rijeè mrzi pravednik; a bezbožnik se mrazi i sramoti. PRO 13:6 Pravda èuva onoga koji hodi bezazleno; a bezbožnost obara grješnika. PRO 13:7 Ima ko se gradi bogat a nema ništa, i ko se gradi siromah a ima veliko blago. PRO 13:8 Otkup je za život èovjeku bogatstvo njegovo, a siromah ne sluša prijetnje. PRO 13:9 Vidjelo pravednièko svijetli se, a žižak bezbožnièki ugasiæe se. PRO 13:10 Od oholosti biva samo svaða, a koji primaju svjet, u njih je mudrost. PRO 13:11 Blago koje se taštinom teèe umaljava se, a ko sabira rukom, umnožava. PRO 13:12 Dugo nadanje mori srce, i želja je ispunjena drvo životno. PRO 13:13 Ko prezire rijeè sam sebi udi; a ko se boji zapovijesti, platiæe mu se. PRO 13:14 Nauka je mudroga izvor životni da se saèuva prugala smrtnijeh. PRO 13:15 Dobar razum daje ljubav, a put je bezakonièki hrapav. PRO 13:16 Svaki pametan èovjek radi s razumom, a bezuman raznosi bezumlje. PRO 13:17 Glasnik bezbožan pada u zlo, a vjeran je poslanik lijek. PRO 13:18 Siromaštvo i sramota doæi æe na onoga koji odbacuje nastavu; a ko èuva karanje, proslaviæe se. PRO 13:19 Ispunjena je želja slast duši, a bezumnima je mrsko otstupiti oda zla. PRO 13:20 Ko hodi s mudrima postaje mudar, a ko se druži s bezumnicima postaje gori. PRO 13:21 Grješnike goni zlo, a pravednicima se vraæa dobro. PRO 13:22 Dobar èovjek ostavlja našljedstvo sinovima sinova svojih, a grješnikovo imanje èuva se pravedniku. PRO 13:23 Izobila hrane ima na njivi siromaškoj, a ima ko propada sa zle uprave. PRO 13:24 Ko žali prut, mrzi na sina svojega; a ko ga ljubi, kara ga za vremena. PRO 13:25 Pravednik jede, i sita mu je duša; a trbuh bezbožnicima nema dosta. PRO 14:1 Mudra žena zida kuæu svoju, a luda svojim rukama raskopava. PRO 14:2 Ko hodi pravo, boji se Gospoda; a ko je opak na svojim putovima, prezire ga. PRO 14:3 U ustima je bezbožnikovijem prut oholosti, a mudre èuvaju usta njihova. PRO 14:4 Gdje nema volova, èiste su jasle; a obilata je ljetina od sile volovske. PRO 14:5 Istinit svjedok ne laže, a lažan svjedok govori laž. PRO 14:6 Potsmjevaè traži mudrost, i ne nahodi je; a razumnomu je znanje lako naæi. PRO 14:7 Idi od èovjeka bezumna, jer neæeš èuti pametne rijeèi. PRO 14:8 Mudrost je pametnoga da pazi na put svoj, a bezumlje je bezumnijeh prijevara. PRO 14:9 Bezumnima je šala grijeh, a meðu pravednima je dobra volja. PRO 14:10 Srce svaèije zna jad duše svoje; i u veselje njegovo ne miješa se drugi. PRO 14:11 Dom bezbožnièki raskopaæe se, a koliba pravednijeh cvjetaæe. PRO 14:12 Neki se put èini èovjeku prav, a kraj mu je put k smrti. PRO 14:13 I od smijeha boli srce, i veselju kraj biva žalost. PRO 14:14 Putova svojih nasitiæe se ko je izopaèena srca, ali ga se kloni èovjek dobar. PRO 14:15 Lud vjeruje svašta, a pametan pazi na svoje korake. PRO 14:16 Mudar se boji i uklanja se od zla, a bezuman navire i slobodan je. PRO 14:17 Nagao èovjek èini bezumlje, a pakostan je èovjek mrzak. PRO 14:18 Ludi našljeðuje bezumlje, a razboriti vjenèava se znanjem. PRO 14:19 Klanjaju se zli pred dobrima i bezbožni na vratima pravednoga. PRO 14:20 Ubogi je mrzak i prijatelju svom, a bogati imaju mnogo prijatelja. PRO 14:21 Ko prezire bližnjega svojega griješi; a ko je milostiv ubogima, blago njemu. PRO 14:22 Koji smišljaju zlo, ne lutaju li? a milost i vjera biæe onima koji smišljaju dobro. PRO 14:23 U svakom trudu ima dobitka, a govor usnama samo je siromaštvo. PRO 14:24 Mudrima je vijenac bogatstvo njihovo, a bezumlje bezumnijeh ostaje bezumlje. PRO 14:25 Istinit svjedok izbavlja duše, a lažan govori prijevaru. PRO 14:26 U strahu je Gospodnjem jako pouzdanje, i sinovima je utoèište. PRO 14:27 Strah je Gospodnji izvor životu da se èovjek saèuva od prugala smrtnijeh. PRO 14:28 U mnoštvu je naroda slava caru; a kad nestaje naroda, propast je vladaocu. PRO 14:29 Ko je spor na gnjev, velika je razuma; a ko je nagao pokazuje ludost. PRO 14:30 Život je tijelu srce zdravo, a zavist je trulež u kostima. PRO 14:31 Ko èini krivo ubogome, sramoti stvoritelja njegova; a poštuje ga ko je milostiv siromahu. PRO 14:32 Za zlo svoje povrgnuæe se bezbožnik, a pravednik nada se i na smrti. PRO 14:33 Mudrost poèiva u srcu razumna èovjeka, a što je u bezumnima poznaje se. PRO 14:34 Pravda podiže narod, a grijeh je sramota narodima. PRO 14:35 Mio je caru razuman sluga, ali na sramotna gnjevi se. PRO 15:1 Odgovor blag utišava gnjev, a rijeè prijeka podiže srdnju. PRO 15:2 Jezik mudrijeh ljudi ukrašava znanje, a usta bezumnijeh prosipaju bezumlje. PRO 15:3 Oèi su Gospodnje na svakom mjestu gledajuæi zle i dobre. PRO 15:4 Zdrav je jezik drvo životno, a opaèina s njega kršenje od vjetra. PRO 15:5 Lud se ruga nastavom oca svojega; a ko prima ukor, biva pametan. PRO 15:6 U kuæi pravednikovoj ima mnogo blaga; a u dohotku je bezbožnikovu rasap. PRO 15:7 Usne mudrijeh ljudi siju znanje, a srce bezumnièko ne èini tako. PRO 15:8 Žrtva je bezbožnièka gad Gospodu, a molitva pravednijeh ugodna mu je. PRO 15:9 Gad je Gospodu put bezbožnikov; a ko ide za pravdom, njega ljubi. PRO 15:10 Karanje je zlo onome ko ostavlja put; koji mrzi na ukor, umrijeæe. PRO 15:11 Pakao je i pogibao pred Gospodom, akamoli srca sinova èovjeèijih. PRO 15:12 Potsmjevaè ne ljubi onoga ko ga kori, niti ide k mudrima. PRO 15:13 Veselo srce veseli lice, a žalost u srcu obara duh. PRO 15:14 Srce razumno traži znanje, a usta bezumnijeh ljudi naslaðuju se bezumljem. PRO 15:15 Svi su dani nevoljnikovi zli; a ko je vesela srca, na gozbi je jednako. PRO 15:16 Bolje je malo sa strahom Gospodnjim nego veliko blago s nemirom. PRO 15:17 Bolje je jelo od zelja gdje je ljubav nego od vola ugojena gdje je mržnja. PRO 15:18 Èovjek gnjevljiv zameæe raspru; a ko je spor na gnjev, utišava svaðu. PRO 15:19 Put je lijenoga kao ograda od trnja, a staza je pravednijeh nasuta. PRO 15:20 Mudar je sin radost ocu, a èovjek bezuman prezire mater svoju. PRO 15:21 Bezumlje je radost bezumniku, a razuman èovjek hodi pravo. PRO 15:22 Namjere se rasipaju kad nema savjeta, a tvrdo stoje gdje je mnogo savjetnika. PRO 15:23 Raduje se èovjek odgovorom usta svojih, i rijeè u vrijeme kako je dobra! PRO 15:24 Put k životu ide gore razumnome da se saèuva od pakla ozdo. PRO 15:25 Gospod raskopava kuæu ponositima, a meðu udovici utvrðuje. PRO 15:26 Mrske su Gospodu misli zle, a besjede èistijeh mile su. PRO 15:27 Lakomac zatire svoju kuæu, a ko mrzi na poklone živ æe biti. PRO 15:28 Srce pravednikovo premišlja šta æe govoriti, a usta bezbožnièka rigaju zlo. PRO 15:29 Daleko je Gospod od bezbožnijeh, a molitvu pravednijeh èuje. PRO 15:30 Vid oèinji veseli srce, dobar glas goji kosti. PRO 15:31 Uho koje sluša karanje životno nastavaæe meðu mudrima. PRO 15:32 Ko odbacuje nastavu, ne mari za dušu svoju; a ko sluša karanje, biva razuman. PRO 15:33 Strah je Gospodnji nastava k mudrosti, i prije slave ide smjernost. PRO 16:1 Èovjek sprema srce, ali je od Gospoda što æe jezik govoriti. PRO 16:2 Èovjeku se svi putovi njegovi èine èisti, ali Gospod ispituje duhove. PRO 16:3 Ostavi na Gospoda djela svoja, i biæe tvrde namjere tvoje. PRO 16:4 Gospod je stvorio sve sam za se, i bezbožnika za zli dan. PRO 16:5 Mrzak je Gospodu ko je god ponosita srca, i neæe ostati bez kara ako æe i druge uzeti u pomoæ. PRO 16:6 Milošæu i istinom oèišæa se bezakonje, i strahom Gospodnjim uklanja se èovjek oda zla. PRO 16:7 Kad su èiji putovi mili Gospodu, miri s njim i neprijatelje njegove. PRO 16:8 Bolje je malo s pravdom nego mnogo dohodaka s nepravdom. PRO 16:9 Srce èovjeèije izmišlja sebi put, ali Gospod upravlja korake njegove. PRO 16:10 Proroštvo je na usnama carevijem, u sudu neæe pogriješiti usta njegova. PRO 16:11 Mjerila i potezi pravi od Gospoda su, i sve kamenje u tobocu njegovo je djelo. PRO 16:12 Gadno je carevima èiniti nepravdu, jer se pravdom utvrðuje prijesto. PRO 16:13 Mile su carevima usne pravedne, i oni ljube onoga koji govori pravo. PRO 16:14 Gnjev je carev glasnik smrtni, ali mudar èovjek ublažiæe ga. PRO 16:15 U veselu je licu carevu život, i ljubav je njegova kao oblak s poznijem daždem. PRO 16:16 Koliko je bolje teæi mudrost nego zlato! i teæi razum koliko je ljepše nego srebro! PRO 16:17 Put je pravednijeh uklanjanje oda zla; èuva dušu svoju ko pazi na put svoj. PRO 16:18 Oholost dolazi pred pogibao, i ponosit duh pred propast. PRO 16:19 Bolje je biti ponizna duha s krotkima nego dijeliti plijen s oholima. PRO 16:20 Ko pazi na rijeè, nalazi dobro, i ko se uzda u Gospoda, blago njemu. PRO 16:21 Ko je mudra srca, zove se razuman, a slast na usnama umnožava nauku. PRO 16:22 Izvor je životu razum onima koji ga imaju, a nauka bezumnijeh bezumlje je. PRO 16:23 Srce mudroga razumno upravlja ustima njegovijem, i dodaje nauku usnama njegovijem. PRO 16:24 Ljubazne su rijeèi sat meda, slast duši i zdravlje kostima. PRO 16:25 Neki se put èini èovjeku prav, a kraj mu je put k smrti. PRO 16:26 Ko se trudi, sebi se trudi, jer ga nagone usta njegova. PRO 16:27 Èovjek nevaljao kopa zlo, i na usnama mu je kao oganj koji pali. PRO 16:28 Opak èovjek zameæe svaðu, i opadaè rastavlja glavne prijatelje. PRO 16:29 Nasilnik mami druga svojega i zavodi ga na put koji nije dobar; PRO 16:30 Namiguje oèima, kad misli naopako; kad mièe usnama, èini zlo. PRO 16:31 Sijeda je kosa slavna kruna, nalazi se na putu pravednom. PRO 16:32 Bolji je spor na gnjev nego junak, i gospodar od svoga srca bolji je nego onaj koji uzme grad. PRO 16:33 Ždrijeb se baca u krilo, ali je od Gospoda sve što izlazi. PRO 17:1 Bolji je zalogaj suha hljeba s mirom nego kuæa puna poklane stoke sa svaðom. PRO 17:2 Razuman sluga biæe gospodar nad sinom sramotnijem i s braæom æe dijeliti našljedstvo. PRO 17:3 Topionica je za srebro i peæ za zlato, a srca iskušava Gospod. PRO 17:4 Zao èovjek pazi na usne zle, a lažljivac sluša jezik pakostan. PRO 17:5 Ko se ruga siromahu, sramoti stvoritelja njegova; ko se raduje nesreæi, neæe ostati bez kara. PRO 17:6 Vijenac su starcima unuci, a slava sinovima oci njihovi. PRO 17:7 Ne prilièi bezumnom visoka besjeda, akamoli knezu lažljiva besjeda. PRO 17:8 Poklon je dragi kamen onome koji ga prima, kuda se god okrene napreduje. PRO 17:9 Ko pokriva prijestup, traži ljubav; a ko ponavlja stvar, rastavlja glavne prijatelje. PRO 17:10 Ukor tišti razumnoga veæma nego ludoga sto udaraca. PRO 17:11 Zao èovjek traži samo odmet, ali æe se ljut glasnik poslati na nj. PRO 17:12 Bolje je da èovjeka srete medvjedica kojoj su oteti medvjediæi, nego bezumnik u svom bezumlju. PRO 17:13 Ko vraæa zlo za dobro, neæe se zlo odmaæi od kuæe njegove. PRO 17:14 Ko poène svaðu, otvori ustavu vodi; zato prije nego se zametne, proði se raspre. PRO 17:15 Ko opravda krivoga i ko osudi pravoga, obojica su gad Gospodu. PRO 17:16 Na što je blago bezumnome u ruci kad nema razuma da pribavi mudrost? PRO 17:17 U svako doba ljubi prijatelj, i brat postaje u nevolji. PRO 17:18 Èovjek bezuman daje ruku i jamèi se za prijatelja svojega. PRO 17:19 Ko miluje svaðu, miluje grijeh; ko podiže uvis vrata svoja, traži pogibao. PRO 17:20 Ko je opaka srca, neæe naæi dobra; i ko dvolièi jezikom, pašæe u zlo. PRO 17:21 Ko rodi bezumna, na žalost mu je, niti æe se radovati otac luda. PRO 17:22 Srce veselo pomaže kao lijek, a duh žalostan suši kosti. PRO 17:23 Bezbožnik prima poklon iz njedara da prevrati putove pravdi. PRO 17:24 Razumnomu je na licu mudrost, a oèi bezumniku vrljaju nakraj zemlje. PRO 17:25 Žalost je ocu svojemu sin bezuman, i jad roditeljci svojoj. PRO 17:26 Nije dobro globiti pravednika, ni da knezovi biju koga što je radio pravo. PRO 17:27 Usteže rijeèi svoje èovjek koji zna, i tiha je duha èovjek razuman. PRO 17:28 I bezuman kad muèi, misli se da je mudar, i razuman, kad stiskuje usne svoje. PRO 18:1 Èovjek samovoljan traži što je njemu milo i miješa se u svašta. PRO 18:2 Bezumniku nije mio razum nego da se javlja srce njegovo. PRO 18:3 Kad doðe bezbožnik, doðe i rug, i prijekor sa sramotom. PRO 18:4 Rijeèi su iz usta èovjeèijih duboka voda, izvor je mudrosti potok koji se ražljeva. PRO 18:5 Nije dobro gledati bezbožniku ko je, da se uèini krivo pravomu na sudu. PRO 18:6 Usne bezumnikove pristaju u svaðu, i usta njegova dozivlju boj. PRO 18:7 Bezumniku su usta njegova pogibao, i usne njegove pruglo duši njegovoj. PRO 18:8 Rijeèi su opadaèeve kao izbijenijeh, ali slaze unutra u trbuh. PRO 18:9 I ko je nemaran u poslu svom brat je raspikuæi. PRO 18:10 Tvrda je kula ime Gospodnje, k njemu æe uteæi pravednik, i biæe u visokom zaklonu. PRO 18:11 Bogatstvo je bogatome jak grad i kao visok zid u njegovoj misli. PRO 18:12 Pred propast podiže se srce èovjeku, a prije slave ide smjernost. PRO 18:13 Ko odgovara prije nego èuje, to mu je ludost i sramota. PRO 18:14 Duh èovjeèji snosi bol svoj; a duh oboren ko æe podignuti? PRO 18:15 Srce razumna èovjeka dobavlja znanje, i uho mudrijeh traži znanje. PRO 18:16 Dar èovjeku širi mjesto i vodi ga pred vlastelje. PRO 18:17 Pravedan se èini ko je prvi u svojoj raspri, ali kad doðe bližnji njegov, ispituje se. PRO 18:18 Raspre prekida ždrijeb, i izmeðu silnijeh rasuðuje. PRO 18:19 Uvrijeðen je brat kao tvrd grad, i svaða je kao prijevornica na dvoru. PRO 18:20 Svakomu se trbuh siti plodom usta njegovijeh, dohotkom od usana svojih siti se. PRO 18:21 Smrt je i život u vlasti jeziku, i ko ga miluje, ješæe plod njegov. PRO 18:22 Ko je našao ženu, našao je dobro i dobio ljubav od Gospoda. PRO 18:23 Siromah govori moleæi, a bogat odgovara oštro. PRO 18:24 Ko ima prijatelja, valja da postupa prijateljski, jer ima prijatelja vjernijih od brata. PRO 19:1 Siromah koji hodi u bezazlenosti svojoj bolji je nego opaki usnama svojim, koji je bezuman. PRO 19:2 Kad je duša bez znanja, nije dobro; i ko je brzijeh nogu, spotièe se. PRO 19:3 Ludost èovjeèija prevraæa put njegov, a srce se njegovo gnjevi na Gospoda. PRO 19:4 Bogatstvo pribavlja mnogo prijatelja, a siromaha ostavlja prijatelj njegov. PRO 19:5 Lažan svjedok neæe ostati bez kara, i ko govori laž, neæe uteæi. PRO 19:6 Mnogi ugaðaju knezu, i svak je prijatelj èovjeku podatljivu. PRO 19:7 Na siromaha mrze sva braæa njegova, još više se prijatelji njegovi udaljuju od njega; vièe za njima, ali ih nema. PRO 19:8 Ko pribavlja razum, ljubi dušu svoju; i ko pazi na mudrost, naæi æe dobro. PRO 19:9 Svjedok lažan neæe ostati bez kara, i ko govori laž, poginuæe. PRO 19:10 Ne dolikuju bezumnom miline, ni sluzi da vlada knezovima. PRO 19:11 Razum zadržava èovjeka od gnjeva, i èast mu je mimoiæi krivicu. PRO 19:12 Careva je srdnja kao rika mladoga lava, i ljubav je njegova kao rosa travi. PRO 19:13 Bezuman je sin muka ocu svojemu, i svadljivost ženina neprestano prokisivanje. PRO 19:14 Kuæa i imanje našljeðuje se od otaca; a od Gospoda je razumna žena. PRO 19:15 Lijenost navodi tvrd san, i nemarljiva duša gladovaæe. PRO 19:16 Ko drži zapovijesti, èuva dušu svoju; a ko ne mari za putove svoje, poginuæe. PRO 19:17 Gospodu pozaima ko poklanja siromahu, i platiæe mu za dobro njegovo. PRO 19:18 Karaj sina svojega dokle ima nadanja, i na pogibao njegovu da ne prašta duša tvoja. PRO 19:19 Velik gnjev pokazuj kad praštaš kar, i kad oprostiš, poslije veæma pokaraj. PRO 19:20 Slušaj svjet i primaj nastavu, da poslije budeš mudar. PRO 19:21 Mnogo ima misli u srcu èovjeèijem, ali što Gospod naumi ono æe ostati. PRO 19:22 Želja èovjeku treba da je da èini milost, a bolji je siromah nego laža. PRO 19:23 Strah je Gospodnji na život; u koga je on, boravi sit, niti ga pohodi zlo. PRO 19:24 Ljenivac krije ruku svoju u njedra, ni k ustima svojim ne prinosi je. PRO 19:25 Udri potsmjevaèa da ludi omudra, i razumnoga nakaraj da razumije nauku. PRO 19:26 Sin sramotan i prijekoran upropašæuje oca i odgoni mater. PRO 19:27 Nemoj, sine, slušati nauke koja odvodi od rijeèi razumnijeh. PRO 19:28 Nevaljao svjedok potsmijeva se pravdi, i usta bezbožnièka proždiru nepravdu. PRO 19:29 Gotovi su potsmjevaèima sudovi i bezumnicima boj na leða. PRO 20:1 Vino je potsmjevaè i silovito piæe nemirnik, i ko god za njim luta neæe biti mudar. PRO 20:2 Strah je carev kao rika mladoga lava; ko ga draži, griješi svojoj duši. PRO 20:3 Slava je èovjeku da se okani svaðe; a ko je god bezuman, upleæe se. PRO 20:4 Radi zime ljenivac ne ore; prosi o žetvi, i ništa ne dobija. PRO 20:5 Savjet je u srcu èovjeèijem duboka voda, ali èovjek razuman crpe ga. PRO 20:6 Najviše ljudi hvali se svojom dobrotom; ali ko æe naæi èovjeka istinita? PRO 20:7 Pravednik jednako hodi u bezazlenosti svojoj; blago sinovima njegovijem poslije njega! PRO 20:8 Car sjedeæi na prijestolu sudskom rasipa oèima svojim svako zlo. PRO 20:9 Ko može reæi: oèistio sam srce svoje, èist sam od grijeha svojega? PRO 20:10 Dvojak poteg i dvojaka mjera, oboje je mrsko Gospodu. PRO 20:11 Po djelima svojim poznaje se i dijete hoæe li biti èisto i hoæe li biti pravo djelo njegovo. PRO 20:12 Uho koje èuje, i oko koje vidi, oboje je Gospod naèinio. PRO 20:13 Ne ljubi sna, da ne osiromašiš; otvoraj oèi svoje, i biæeš sit hljeba. PRO 20:14 Ne valja, ne valja, govori ko kupuje, a kad otide onda se hvali. PRO 20:15 Ima zlata i mnogo bisera, ali su mudre usne najdragocjeniji nakit. PRO 20:16 Uzmi haljinu onome koji se podjemèi za tuðina, uzmi zalog od njega za tuðinku. PRO 20:17 Sladak je èovjeku hljeb od prijevare, ali mu se poslije napune usta pijeska. PRO 20:18 Misli se utvrðuju savjetom; zato razumno ratuj. PRO 20:19 Ko otkriva tajnu, postupa nevjerno; zato se ne miješaj s onijem koji razvaljuje usta. PRO 20:20 Ko psuje oca svojega ili mater svoju, njegov æe se žižak ugasiti u crnom mraku. PRO 20:21 Našljedstvo koje se iz poèetka brzo dobija, ne biva na pošljetku blagosloveno. PRO 20:22 Ne govori: vratiæu zlo. Èekaj Gospoda, i saèuvaæe te. PRO 20:23 Mrzak je Gospodu dvojak poteg, mjerila lažna nijesu dobra. PRO 20:24 Od Gospoda su koraci èovjeèji, a èovjek kako æe razumjeti put njegov? PRO 20:25 Zamka je èovjeku da proždre svetinju, i poslije zavjeta opet da traži. PRO 20:26 Mudar car rasipa bezbožnike i pušta na njih kolo. PRO 20:27 Vidjelo je Gospodnje duša èovjeèija, istražuje sve što je u srcu. PRO 20:28 Milost i istina èuvaju cara, i milošæu podupire svoj prijesto. PRO 20:29 Slava je mladiæima sila njihova, a starcima èast sijeda kosa. PRO 20:30 Modrice od boja i udarci koji prodiru do srca jesu lijek zlome. PRO 21:1 Srce je carevo u ruci Gospodu kao potoci vodeni; kuda god hoæe, savija ga. PRO 21:2 Svaki se put èovjeku èini prav, ali Gospod ispituje srca. PRO 21:3 Da se èini pravda i sud, milije je Gospodu nego žrtva. PRO 21:4 Ponosite oèi i naduto srce i oranje bezbožnièko grijeh je. PRO 21:5 Misli vrijedna èovjeka donose obilje, a svakoga nagla siromaštvo. PRO 21:6 Blago sabrano jezikom lažljivijem taština je koja prolazi meðu one koji traže smrt. PRO 21:7 Grabež bezbožnijeh odnijeæe ih, jer ne htješe èiniti što je pravo. PRO 21:8 Èiji je put kriv, on je tuð; a ko je èist, njegovo je djelo pravo. PRO 21:9 Bolje je sjedjeti u uglu od krova nego sa ženom svadljivom u kuæi zajednièkoj. PRO 21:10 Duša bezbožnikova želi zlo, ni prijatelj njegov ne nalazi milosti u njega. PRO 21:11 Kad potsmjevaè biva karan, ludi mudra; i kad se mudri pouèava, prima znanje. PRO 21:12 Uèi se pravednik od kuæe bezbožnikove, kad se bezbožnici obaraju u zlo. PRO 21:13 Ko zatiskuje uho svoje od vike ubogoga, vikaæe i sam, ali neæe biti uslišen. PRO 21:14 Dar u tajnosti utišava gnjev, i poklon u njedrima žestoku srdnju. PRO 21:15 Radost je pravedniku èiniti što je pravo, a strah onima koji èine bezakonje. PRO 21:16 Èovjek koji zaðe s puta mudrosti poèinuæe u zboru mrtvijeh. PRO 21:17 Ko ljubi veselje, biæe siromah; ko ljubi vino i ulje, neæe se obogatiti. PRO 21:18 Otkup za pravednike biæe bezbožnik i za dobre bezakonik. PRO 21:19 Bolje je živjeti u zemlji pustoj nego sa ženom svadljivom i gnjevljivom. PRO 21:20 Dragocjeno je blago i ulje u stanu mudroga, a èovjek bezuman proždire ga. PRO 21:21 Ko ide za pravdom i milošæu, naæi æe život, pravdu i slavu. PRO 21:22 U grad jakih ulazi mudri, i obara silu u koju se uzdaju. PRO 21:23 Ko èuva usta svoja i jezik svoj, èuva dušu svoju od nevolja. PRO 21:24 Ponositom i obijesnom ime je potsmjevaè, koji sve radi bijesno i oholo. PRO 21:25 Ljenivca ubija želja, jer ruke njegove neæe da rade; PRO 21:26 Svaki dan želi; a pravednik daje i ne štedi. PRO 21:27 Žrtva je bezbožnièka gad, akamoli kad je prinose u grijehu? PRO 21:28 Lažni svjedok poginuæe, a èovjek koji sluša, govoriæe svagda. PRO 21:29 Bezbožnik je bezobrazan, a pravednik udešava svoje pute. PRO 21:30 Nema mudrosti ni razuma ni savjeta nasuprot Bogu. PRO 21:31 Konj se oprema za dan boja, ali je u Gospoda spasenje. PRO 22:1 Bolje je ime nego veliko bogatstvo, i milost je bolja nego srebro i zlato. PRO 22:2 Bogat i siromah sretaju se; obojicu je Gospod stvorio. PRO 22:3 Pametan èovjek vidi zlo i skloni se, a ludi idu dalje i plaæaju. PRO 22:4 Smjernosti i strahu Gospodnjemu plata je bogatstvo i slava i život. PRO 22:5 Trnje i zamke su na putu opakoga; ko èuva dušu svoju, biæe daleko od toga. PRO 22:6 Uèi dijete prema putu kojim æe iæi, pa neæe otstupiti od njega ni kad ostari. PRO 22:7 Bogat gospodari nad siromasima, i ko uzima u zajam biva sluga onomu koji daje. PRO 22:8 Ko sije bezakonje žeæe muku, i pruta gnjeva njegova nestaæe. PRO 22:9 Blago oko biæe blagosloveno, jer daje hljeba svojega ubogomu. PRO 22:10 Otjeraj potsmjevaèa, i otiæi æe raspra i prestaæe svaða i sramota. PRO 22:11 Ko ljubi èisto srce, i èije su usne ljubazne, njemu je car prijatelj. PRO 22:12 Oèi Gospodnje èuvaju znanje, a poslove bezakonikove obara. PRO 22:13 Ljenivac govori: lav je napolju; nasred ulice poginuo bih. PRO 22:14 Usta su tuðih žena jama duboka; na koga se gnjevi Gospod, onamo æe pasti. PRO 22:15 Bezumlje je privezano djetetu na srce; prut kojim se kara ukloniæe ga od njega. PRO 22:16 Ko èini krivo siromahu da umnoži svoje, i ko daje bogatome, zacijelo æe osiromašiti. PRO 22:17 Prigni uho svoje i slušaj rijeèi mudrijeh ljudi, i srce svoje privij k nauci mojoj. PRO 22:18 Jer æe ti biti milina ako ih složiš u srce svoje, ako sve budu poreðane na usnama tvojim. PRO 22:19 Da bi ti uzdanje bilo u Gospoda, kazujem ti ovo danas, a ti tako èini. PRO 22:20 Nijesam li ti napisao znamenite stvari za savjete i znanje, PRO 22:21 Da bih ti pokazao tvrðu istinitijeh rijeèi da bi mogao istinitijem rijeèima odgovarati onima koji pošlju k tebi? PRO 22:22 Ne otimaj siromahu zato što je siromah, i ne zatiri nevoljnoga na vratima. PRO 22:23 Jer æe Gospod braniti njihovu stvar, i oteæe dušu onima koji njima otimaju. PRO 22:24 Ne druži se s èovjekom gnjevljivijem i ne idi sa žestokim, PRO 22:25 Da se ne bi navikao na putove njegove i metnuo zamke na dušu svoju. PRO 22:26 Ne budi od onijeh koji ruku daju, koji se jamèe za dugove. PRO 22:27 Ako nemaš èim platiti, zašto da se odnese postelja ispod tebe? PRO 22:28 Ne pomièi stare meðe, koju su postavili oci tvoji. PRO 22:29 Jesi li vidio èovjeka ustaoca na poslu? Taki æe pred carevima stajati, a neæe stajati pred prostacima. PRO 23:1 Kad sjedeš da jedeš s gospodinom, pazi dobro što je pred tobom. PRO 23:2 Inaèe bi satjerao sebi nož u grlo, ako bi bio lakom. PRO 23:3 Ne želi preslaèaka njegovijeh, jer su lažna hrana. PRO 23:4 Ne muèi se da se obogatiš, i proði se svoje mudrosti. PRO 23:5 Hoæeš li baciti oèi svoje na ono èega brzo nestaje? jer naèini sebi krila i kao orao odleti u nebo. PRO 23:6 Ne jedi hljeba u zavidljivca, i ne želi preslaèaka njegovijeh. PRO 23:7 Jer kako on tebe cijeni u duši svojoj tako ti jelo njegovo. Govoriæe ti: jedi i pij; ali srce njegovo nije s tobom. PRO 23:8 Zalogaj što pojedeš izbljuvaæeš, i izgubiæeš ljubazne rijeèi svoje. PRO 23:9 Pred bezumnijem ne govori, jer neæe mariti za mudrost besjede tvoje. PRO 23:10 Ne pomièi stare meðe, i ne stupaj na njivu siroèadi. PRO 23:11 Jer je jak osvetnik njihov; braniæe stvar njihovu od tebe. PRO 23:12 Obrati k nauci srce svoje i uši svoje k rijeèima mudrijem. PRO 23:13 Ne ukraæuj kara djetetu; kad ga biješ prutom, neæe umrijeti. PRO 23:14 Ti ga bij prutom, i dušu æeš mu izbaviti iz pakla. PRO 23:15 Sine moj, ako bude mudro srce tvoje, veseliæe se srce moje u meni; PRO 23:16 I igraæe bubrezi moji kad usne tvoje stanu govoriti što je pravo. PRO 23:17 Srce tvoje neka ne zavidi grješnicima, nego budi u strahu Gospodnjem vazda. PRO 23:18 Jer ima plata, i nadanje tvoje neæe se zatrti. PRO 23:19 Slušaj, sine moj, i budi mudar i upravi putem srce svoje. PRO 23:20 Ne budi meðu pijanicama ni meðu izjelicama. PRO 23:21 Jer pijanica i izjelica osiromašiæe, i spavaè hodiæe u ritama. PRO 23:22 Slušaj oca svojega koji te je rodio, i ne preziri matere svoje kad ostari. PRO 23:23 Kupuj istinu i ne prodaji je; kupuj mudrost, znanje i razum. PRO 23:24 Veoma se raduje otac pravednikov, i roditelj mudroga veseli se s njega. PRO 23:25 Neka se dakle veseli otac tvoj i mati tvoja, i neka se raduje roditeljka tvoja. PRO 23:26 Sine moj, daj mi srce svoje, i oèi tvoje neka paze na moje pute. PRO 23:27 Jer je kurva duboka jama, a tijesan studenac tuða žena. PRO 23:28 Ona i zasjeda kao lupež i umnožava zloèince meðu ljudima. PRO 23:29 Kome: jaoh? kome: kuku? kome svaða? kome vika? kome rane ni za što? kome crven u oèima? PRO 23:30 Koji sjede kod vina, koji idu te traže rastvorena vina. PRO 23:31 Ne gledaj na vino kad se rumeni, kad u èaši pokazuje lice svoje i upravo iskaèe. PRO 23:32 Na pošljedak æe kao zmija ujesti i kao aspida upeæi. PRO 23:33 Oèi æe tvoje gledati na tuðe žene, i srce æe tvoje govoriti opaèine. PRO 23:34 I biæeš kao onaj koji leži usred mora i kao onaj koji spava navrh jedra. PRO 23:35 Reæi æeš: izbiše me, ali me ne zabolje; tukoše me, ali ne osjetih; kad se probudim, iæi æu opet da tražim to. PRO 24:1 Ne zavidi zlijem ljudima niti želi da si s njima. PRO 24:2 Jer o pogibli misli srce njihovo i usne njihove govore o muci. PRO 24:3 Mudrošæu se zida kuæa i razumom utvrðuje se. PRO 24:4 I znanjem se pune klijeti svakoga blaga i dragocjena i mila. PRO 24:5 Mudar je èovjek jak, i razuman je èovjek silan snagom. PRO 24:6 Jer mudrijem savjetom ratovaæeš, i izbavljenje je u mnoštvu savjetnika. PRO 24:7 Visoke su bezumnome mudrosti; neæe otvoriti usta svojih na vratima. PRO 24:8 Ko misli zlo èiniti zvaæe se zlikovac. PRO 24:9 Misao bezumnikova grijeh je, i potsmjevaè je gad ljudski. PRO 24:10 Ako kloneš u nevolji, skratiæe ti se sila. PRO 24:11 Izbavljaj pohvatane na smrt; i koje hoæe da pogube, nemoj se ustegnuti od njih. PRO 24:12 Ako li reèeš: gle, nijesmo znali za to; neæe li razumjeti onaj koji ispituje srca, i koji èuva dušu tvoju neæe li doznati i platiti svakome po djelima njegovijem? PRO 24:13 Sine moj, jedi med, jer je dobar, i sat, jer je sladak grlu tvojemu. PRO 24:14 Tako æe biti poznanje mudrosti duši tvojoj, kad je naðeš; i biæe plata, i nadanje tvoje neæe se zatrti. PRO 24:15 Bezbožnièe, ne vrebaj oko stana pravednikova, i ne kvari mu poèivanja. PRO 24:16 Jer ako i sedam puta padne pravednik, opet ustane, a bezbožnici propadaju u zlu. PRO 24:17 Kad padne neprijatelj tvoj, nemoj se radovati, i kad propadne, neka ne igra srce tvoje. PRO 24:18 Jer bi vidio Gospod i ne bi mu bilo milo, i obratio bi gnjev svoj od njega na tebe. PRO 24:19 Nemoj se žestiti radi nevaljalaca, nemoj zavidjeti bezbožnicima. PRO 24:20 Jer nema plate nevaljalcu, žižak æe se bezbožnicima ugasiti. PRO 24:21 Boj se Gospoda, sine moj, i cara, i ne miješaj se s nemirnicima. PRO 24:22 Jer æe se ujedanput podignuti pogibao njihova, a ko zna propast koja ide od obojice? PRO 24:23 I ovo je za mudarce: gledati ko je ko na sudu nije dobro. PRO 24:24 Ko govori bezbožniku: pravedan si, njega æe proklinjati ljudi i mrziæe na nj narodi. PRO 24:25 A koji ga karaju, oni æe biti mili, i doæi æe na njih blagoslov dobrijeh. PRO 24:26 Ko govori rijeèi istinite, u usta ljubi. PRO 24:27 Uredi svoj posao na polju, i svrši svoje na njivi, potom i kuæu svoju zidaj. PRO 24:28 Ne budi svjedok na bližnjega svojega bez razloga, i ne varaj usnama svojima. PRO 24:29 Ne govori: kako je on meni uèinio tako æu ja njemu uèiniti; platiæu ovom èovjeku po djelu njegovu. PRO 24:30 Iðah mimo njivu èovjeka lijena i mimo vinograd èovjeka bezumna; PRO 24:31 I gle, bješe sve zaraslo u trnje i sve pokrio èkalj, i ograda im kamena razvaljena. PRO 24:32 I vidjevši uzeh na um, i gledah i pouèih se. PRO 24:33 Dok malo prospavaš, dok malo prodrijemlješ, dok malo sklopiš ruke da poèineš, PRO 24:34 U tom æe doæi siromaštvo tvoje kao putnik, i oskudica tvoja kao oružan èovjek. PRO 25:1 I ovo su prièe Solomunove koje sabraše ljudi Jezekije cara Judina. PRO 25:2 Slava je Božija skrivati stvar, a slava je carska istraživati stvar. PRO 25:3 Visina nebu i dubina zemlji i srce carevima ne može se dosegnuti. PRO 25:4 Uzmi od srebra trosku, i izaæi æe livcu zaklad. PRO 25:5 Uzmi bezbožnika ispred cara, i utvrdiæe se pravdom prijesto njegov. PRO 25:6 Ne velièaj se pred carem i ne staj na mjesto gdje stoje vlastelji. PRO 25:7 Jer je bolje da ti se kaže: hodi gore, nego da te ponize pred knezom da vidiš svojim oèima. PRO 25:8 Ne idi odmah da se preš, gledaj šta bi èinio napošljetku ako bi te osramotio bližnji tvoj. PRO 25:9 Raspravi stvar svoju s bližnjim svojim, ali tuðe tajne ne otkrivaj, PRO 25:10 Da te ne bi psovao ko èuje, i sramota tvoja da ne bi ostala na tebi. PRO 25:11 Zlatne jabuke u srebrnijem sudima jesu zgodne rijeèi. PRO 25:12 Zlatna je grivna i nakit od najboljega zlata mudri karaè onome koji sluša. PRO 25:13 Vjeran je poslanik kao studen šnježna o žetvi onima koji ga pošlju, i rashlaðuje dušu svojim gospodarima. PRO 25:14 Ko se hvali darom lažnijem, on je kao oblaci i vjetar bez dažda. PRO 25:15 Strpljenjem se ublažava knez, i mek jezik lomi kosti. PRO 25:16 Kad naðeš med, jedi koliko ti je dosta, da ne bi najedavši ga se izbljuvao ga. PRO 25:17 Rijetko neka ti noga stupa u kuæu bližnjega tvojega, da ne bi nasitivši se tebe omrzao na te. PRO 25:18 Ko god govori lažno svjedoèanstvo na bližnjega svojega, on je kao malj i maè i oštra strijela. PRO 25:19 Uzdanje je u nevjernika u nevolji zub slomljen i noga uganuta. PRO 25:20 Ko pjeva pjesme žalosnom srcu, on je kao onaj koji svlaèi haljinu na zimi, i kao ocat na salitru. PRO 25:21 Ako je gladan nenavidnik tvoj, nahrani ga hljeba, i ako je žedan, napoj ga vode. PRO 25:22 Jer æeš živo ugljevlje zgrnuti na glavu njegovu, i Gospod æe ti platiti. PRO 25:23 Sjeverni vjetar nosi dažd, a potajni jezik lice srdito. PRO 25:24 Bolje je sjedjeti u uglu od krova nego sa ženom svadljivom u kuæi zajednièkoj. PRO 25:25 Dobar je glas iz daljne zemlje kao studena voda žednoj duši. PRO 25:26 Pravednik koji pada pred bezbožnikom jest kao izvor nogama zamuæen i kao studenac pokvaren. PRO 25:27 Jesti mnogo meda nije dobro, i istraživati slavu nije slavno. PRO 25:28 Ko nema vlasti nad duhom svojim, on je grad razvaljen bez zidova. PRO 26:1 Kao snijeg u ljeto i dažd o žetvi, tako ne dolikuje bezumnome èast. PRO 26:2 Kao vrabac kad prhne i lasta kad odleti, tako kletva nezaslužena neæe doæi. PRO 26:3 Biè konju, uzda magarcu, a batina bezumnicima na leða. PRO 26:4 Ne odgovaraj bezumniku po bezumlju njegovu, da ne budeš i ti kao on. PRO 26:5 Odgovori bezumniku prema bezumlju njegovu, da ne misli da je mudar. PRO 26:6 Ko šalje bezumnika da mu što svrši, on otsijeca sebi noge i pije nepravdu. PRO 26:7 Kako hromi hramlje nogama svojim, taka je besjeda u ustima bezumnijeh. PRO 26:8 Kao da baca dragi kamen u gomilu kamenja, tako radi ko èini èast bezumnome. PRO 26:9 Kao trn kad doðe u ruku pijanome, taka je besjeda u ustima bezumnijeh. PRO 26:10 Mnogo muke zadaje svjema ko plaæa bezumniku i ko plaæa prestupnicima. PRO 26:11 Kao što se pas povraæa na svoju bljuvotinu, tako bezumnik ponavlja svoje bezumlje. PRO 26:12 Jesi li vidio èovjeka koji misli da je mudar? više ima nadanja od bezumnoga nego od njega. PRO 26:13 Ljenivac govori: ljuti je lav na putu, lav je na ulicama. PRO 26:14 Kao što se vrata obræu na èepovima svojim, tako ljenivac na postelji svojoj. PRO 26:15 Ljenivac krije ruku svoju u njedra, teško mu je prinijeti je k ustima. PRO 26:16 Ljenivac misli da je mudriji od sedmorice koji odgovaraju razumno. PRO 26:17 Psa za uši hvata ko se prolazeæi žesti za tuðu raspru. PRO 26:18 Kakav je bezumnik koji baca iskre i strijele smrtne, PRO 26:19 Taki je svaki koji prevari bližnjega svojega pa onda veli: šalio sam se. PRO 26:20 Kad nestane drva, ugasi se oganj; tako kad nema opadaèa, prestaje raspra. PRO 26:21 Ugalj je za žeravicu, drva za oganj, a èovjek svadljivac da raspaljuje svaðu. PRO 26:22 Rijeèi su opadaèeve kao rijeèi izbijenijeh, ali slaze unutra u trbuh. PRO 26:23 Kao srebrna pjena kojom se obloži crijep, take su usne neprijateljske i zlo srce. PRO 26:24 Nenavidnik se pretvara ustima svojim, a u srcu slaže prijevaru. PRO 26:25 Kad govori umiljatijem glasom, ne vjeruj mu, jer mu je u srcu sedam gadova. PRO 26:26 Mržnja se pokriva lukavstvom, ali se zloæa njezina otkriva na zboru. PRO 26:27 Ko jamu kopa, u nju æe pasti; i ko kamen valja, na njega æe se prevaliti. PRO 26:28 Jezik lažan mrzi na one koje satire, i usta koja laskaju grade pogibao. PRO 27:1 Ne hvali se sjutrašnjim danom, jer ne znaš šta æe dan donijeti. PRO 27:2 Neka te hvali drugi, a ne tvoja usta, tuðin, a ne tvoje usne. PRO 27:3 Težak je kamen, i pijesak je težak; ali je gnjev bezumnikov teži od obojega. PRO 27:4 Jarost je nemilostiva, i gnjev je plah; ali ko æe odoljeti zavisti? PRO 27:5 Bolji je javni ukor nego tajna ljubav. PRO 27:6 Udarci od prijatelja istiniti su, a cjelivi nenavidnikovi lažni. PRO 27:7 Duša sita gazi sat, a gladnoj duši slatko je sve što je gorko. PRO 27:8 Kaka je ptica koja odleti iz svojega gnijezda, taki je èovjek koji otide iz svojega mjesta. PRO 27:9 Ulje i kad veseli srce, tako je prijatelj sladak svjetom srdaènijem. PRO 27:10 Ne ostavljaj prijatelja svojega ni prijatelja oca svojega, i u kuæu brata svojega ne ulazi u nesreæi svojoj: bolji je susjed blizu nego brat daleko. PRO 27:11 Sine moj, budi mudar i obraduj srce moje, da imam šta odgovoriti onome ko me ruži. PRO 27:12 Pametan èovjek vidi zlo i skloni se, a ludi idu dalje i plaæaju. PRO 27:13 Uzmi haljinu onomu koji se podjamèi za tuðina, i uzmi zalog od njega za tuðinku. PRO 27:14 Ko blagosilja prijatelja svojega na glas rano ustajuæi, primiæe mu se za kletvu. PRO 27:15 Neprestano kapanje kad je velik dažd, i žena svadljiva, jedno su; PRO 27:16 Ko je ustavlja, ustavlja vjetar, i ona se odaje kao mirisavo ulje u desnici. PRO 27:17 Gvožðe se gvožðem oštri, tako èovjek oštri lice prijatelja svojega. PRO 27:18 Ko èuva smokvu, ješæe roda njezina; tako ko èuva gospodara svojega, biæe poštovan. PRO 27:19 Kako je u vodi lice prema licu, tako je srce èovjeèije prema èovjeku. PRO 27:20 Grob i propast nigda se ne mogu zasititi, tako oèi èovjeèije nigda nijesu site. PRO 27:21 Srebro u topionici i zlato u peæi a èovjek u ustima onoga koji ga hvali poznaje se. PRO 27:22 Da bezumnoga tucaš u stupi tuèkom s prekrupom, ne bi otišlo od njega bezumlje njegovo. PRO 27:23 Dobro gledaj stoku svoju i staraj se za stada svoja. PRO 27:24 Jer bogatstvo ne traje dovijeka niti kruna od koljena do koljena. PRO 27:25 Kad trava naraste i pokaže se zelen, kupi se trava po planinama. PRO 27:26 Jaganjci su ti za odijelo, i jariæi cijena za njivu. PRO 27:27 I dosta ima mlijeka kozjega tebi za jelo, i za jelo tvojemu domu i za hranu tvojim djevojkama. PRO 28:1 Bježe bezbožnici kad ih niko ne goni, a pravednici su kao laviæi bez straha. PRO 28:2 Kad se u zemlji zla èine, nastaju joj mnogi knezovi; ali kad se naðe èovjek razuman i vješt, ostaje dugo. PRO 28:3 Èovjek siromah koji èini krivo ubogima jest kao silan dažd iza kojega nestaje hljeba. PRO 28:4 Koji ostavljaju zakon, hvale bezbožnike; a koji drže zakon, protive im se. PRO 28:5 Zli ljudi ne razumiju što je pravo; a koji traže Gospoda, razumiju sve. PRO 28:6 Bolji je siromah koji hodi u bezazlenosti svojoj nego ko ide krivijem putovima ako je i bogat. PRO 28:7 Ko èuva zakon, sin je razuman; a ko se druži s izjelicama, sramoti oca svojega. PRO 28:8 Ko umnožava dobro svoje ujmom i pridavkom, sabira onome koji æe razdavati siromasima. PRO 28:9 Ko odvraæa uho svoje da ne èuje zakona, i molitva je njegova mrska. PRO 28:10 Ko zavodi prave na zao put, pašæe u jamu svoju, a bezazleni naslijediæe dobro. PRO 28:11 Bogat èovjek misli da je mudar, ali razuman siromah ispituje ga. PRO 28:12 Kad se raduju pravedni, velika je slava; a kad se podižu bezbožnici, traži se èovjek. PRO 28:13 Ko krije prijestupe svoje, neæe biti sreæan; a ko priznaje i ostavlja, dobiæe milost. PRO 28:14 Blago èovjeku koji se svagda boji; a ko je tvrdoglav, upada u zlo. PRO 28:15 Bezbožnik koji vlada narodom siromašnijem, lav je koji rièe i medvjed gladan. PRO 28:16 Knez bez razuma èini mnogo nepravde, a koji mrzi na lakomstvo, živjeæe dugo. PRO 28:17 Èovjek koji èini nasilje krvi ljudskoj, bježaæe do groba, a niko ga neæe zadržati. PRO 28:18 Ko hodi u bezazlenosti, spašæe se; a ko je opak na putovima, pašæe u jedan mah. PRO 28:19 Ko radi svoju zemlju, biæe sit hljeba; a ko ide za besposlicama, nasitiæe se sirotinje. PRO 28:20 Èovjek vjeran obiluje blagoslovima; a ko nagli da se obogati, neæe biti bez krivice. PRO 28:21 Nije dobro gledati ko je ko, jer za zalogaj hljeba èovjek æe uèiniti zlo. PRO 28:22 Nagli da se obogati èovjek zavidljiv, a ne zna da æe mu doæi siromaštvo. PRO 28:23 Ko ukorava èovjeka naæi æe poslije veæu milost nego koji laska jezikom. PRO 28:24 Ko krade oca svojega i mater svoju, i govori: nije grijeh, on je drug krvniku. PRO 28:25 Oholi zameæe svaðu; a ko se uzda u Gospoda, izobilovaæe. PRO 28:26 Ko se uzda u svoje srce, bezuman je; a ko hodi mudro, izbaviæe se. PRO 28:27 Ko daje siromahu, neæe mu nedostajati; a ko odvraæa oèi svoje, biæe mu mnogo kletava. PRO 28:28 Kad se podižu bezbožnici, sakriva se èovjek; a kad ginu, umnožavaju se pravedni. PRO 29:1 Èovjek koji po karanju ostaje tvrdoglav, ujedanput æe propasti, da neæe biti lijeka. PRO 29:2 Kad se umnožavaju pravednici, veseli se narod; a kad vlada bezbožnik, uzdiše narod. PRO 29:3 Ko ljubi mudrost, veseli oca svojega; a ko se druži s kurvama, rasipa svoje dobro. PRO 29:4 Car pravdom podiže zemlju; a ko uzima mito, satire je. PRO 29:5 Ko laska prijatelju svojemu, razapinje mrežu nogama njegovijem. PRO 29:6 U grijehu je zla èovjeka zamka, a pravednik pjeva i veseli se. PRO 29:7 Pravednik razumije parbu nevoljnijeh, a bezbožnik ne mari da zna. PRO 29:8 Potsmjevaèi raspaljuju grad, a mudri utišavaju gnjev. PRO 29:9 Mudar èovjek kad se pre s ludijem, ili se srdio ili smijao, nema mira. PRO 29:10 Krvopije mrze na bezazlenoga, a pravi se brinu za dušu njegovu. PRO 29:11 Sav gnjev svoj izliva bezumnik, a mudri ustavlja ga natrag. PRO 29:12 Koji knez sluša lažne rijeèi, sve su mu sluge bezbožne. PRO 29:13 Siromah i koji daje na dobit sretaju se; obojici Gospod prosvjetljuje oèi. PRO 29:14 Koji car pravo sudi siromasima, njegov æe prijesto stajati dovijeka. PRO 29:15 Prut i kar daju mudrost, a dijete pusto sramoti mater svoju. PRO 29:16 Kad se umnožavaju bezbožnici, umnožavaju se grijesi, a pravednici æe vidjeti propast njihovu. PRO 29:17 Karaj sina svojega, i smiriæe te, i uèiniæe milinu duši tvojoj. PRO 29:18 Kad nema utvare, rasipa se narod; a ko drži zakon, blago njemu! PRO 29:19 Rijeèima se ne popravlja sluga, jer ako i razumije, opet ne sluša. PRO 29:20 Jesi li vidio èovjeka nagla u besjedi svojoj? više ima nadanja od bezumna nego od njega. PRO 29:21 Ako ko mazi slugu od malena, on æe najposlije biti sin. PRO 29:22 Gnjevljiv èovjek zameæe svaðu, i ko je naprasit, mnogo griješi. PRO 29:23 Oholost ponižuje èovjeka, a ko je smjeran duhom, dobija slavu. PRO 29:24 Ko dijeli s lupežem, mrzi na svoju dušu, èuje prokletstvo i ne prokazuje. PRO 29:25 Strašiv èovjek meæe sebi zamku; a ko se u Gospoda uzda, biæe u visokom zaklonu. PRO 29:26 Mnogi traže lice vladaoèevo, ali je od Gospoda sud svakome. PRO 29:27 Pravednima je mrzak nepravednik, a bezbožniku je mrzak ko pravo hodi. PRO 30:1 Rijeèi Agura sina Jakejeva; sabrane rijeèi toga èovjeka Itilu, Itilu i Ukalu. PRO 30:2 Ja sam luði od svakoga, i razuma èovjeèijega nema u mene. PRO 30:3 Niti sam uèio mudrosti niti znam svetijeh stvari. PRO 30:4 Ko je izašao na nebo i opet sišao? ko je skupio vjetar u pregršti svoje? ko je svezao vode u plašt svoj? ko je utvrdio sve krajeve zemlji? kako mu je ime? i kako je ime sinu njegovu? znaš li? PRO 30:5 Sve su rijeèi Božije èiste; on je štit onima koji se uzdaju u nj. PRO 30:6 Ništa ne dodaji k rijeèima njegovijem, da te ne ukori i ne naðeš se laža. PRO 30:7 Za dvoje molim te; nemoj me se oglušiti dok sam živ: PRO 30:8 Taštinu i rijeè lažnu udalji od mene; siromaštva ni bogatstva ne daj mi, hrani me hljebom po obroku mom, PRO 30:9 Da ne bih najedavši se odrekao se tebe i rekao: ko je Gospod? ili osiromašivši da ne bih krao i uzalud uzimao ime Boga svojega. PRO 30:10 Ne opadaj sluge gospodaru njegovu, da te ne bi kleo i ti bio kriv. PRO 30:11 Ima rod koji psuje oca svojega i ne blagosilja matere svoje. PRO 30:12 Ima rod koji misli da je èist, a od svoga kala nije opran. PRO 30:13 Ima rod koji drži visoko oèi svoje, i vjeðe mu se dižu uvis. PRO 30:14 Ima rod kojemu su zubi maèevi i kutnjaci noževi, da proždire siromahe sa zemlje i uboge izmeðu ljudi. PRO 30:15 Pijavica ima dvije kæeri, koje govore: daj, daj. Ima troje nesito, i èetvrto nikad ne kaže: dosta: PRO 30:16 Grob, materica jalova, zemlja, koja ne biva sita vode, i oganj, koji ne govori: dosta. PRO 30:17 Oko koje se ruga ocu i neæe da sluša matere, kljuvaæe ga gavrani s potoka i jesti orliæi. PRO 30:18 Troje mi je èudesno, i èetvrtoga ne razumijem: PRO 30:19 Put orlov u nebo, put zmijin po stijeni, put laðin posred mora, i put èovjeèiji k djevojci. PRO 30:20 Taki je put kurvin: jede, i ubriše usta, pa veli: nijesam uèinila zla. PRO 30:21 Od troga se potresa zemlja, i èetvrtoga ne može podnijeti: PRO 30:22 Od sluge, kad postane car, od bezumnika, kad se najede hljeba, PRO 30:23 Od puštenice, kad se uda, od sluškinje kad naslijedi gospoðu svoju. PRO 30:24 Èetvoro ima maleno na zemlji, ali mudrije od mudaraca: PRO 30:25 Mravi, koji su slab narod, ali opet pripravljaju u ljeto sebi hranu; PRO 30:26 Pitomi zeèevi, koji su nejak narod, ali opet u kamenu grade sebi kuæu; PRO 30:27 Skakavci, koji nemaju cara, ali opet idu svi jatom; PRO 30:28 Pauk, koji rukama radi i u carskim je dvorima. PRO 30:29 Troje lijepo koraèa, i èetvrto lijepo hodi: PRO 30:30 Lav, najjaèi izmeðu zvjerova, koji ne uzmièe ni pred kim, PRO 30:31 Konj opasan po bedrima ili jarac, i car na koga niko ne ustaje. PRO 30:32 Ako si ludovao ponesavši se ili si zlo mislio, metni ruku na usta. PRO 30:33 Kad se razbija mlijeko, izlazi maslo; i ko jako nos utire, izgoni krv; tako ko draži na gnjev, zameæe svaðu. PRO 31:1 Rijeèi cara Lemuila; sabrane rijeèi, kojima ga je uèila mati njegova. PRO 31:2 Šta, sine moj, šta, sine utrobe moje, i šta, sine zavjeta mojih? PRO 31:3 Ne daj krjeposti svoje ženama, ni putova svojih onima što satiru careve. PRO 31:4 Nije za careve, Lemuilo, nije za careve da piju vino, ni za knezove da piju silovito piæe, PRO 31:5 Da ne bi pijuæi zaboravio uredbe, i izmijenio pravicu kojemu nevoljniku. PRO 31:6 Podajte silovito piæe onome koji hoæe da propadne, i vino onima koji su tužna srca; PRO 31:7 Neka se napije i zaboravi svoje siromaštvo, i da se više ne sjeæa svoje muke. PRO 31:8 Otvoraj usta svoja za nijemoga, za stvar svijeh namijenjenijeh smrti. PRO 31:9 Otvoraj usta svoja, sudi pravo, daj pravicu nevoljnome i ubogome. PRO 31:10 Ko æe naæi vrsnu ženu? jer vrijedi više nego biser. PRO 31:11 Oslanja se na nju srce muža njezina, i dobitka neæe nedostajati. PRO 31:12 Èini mu dobro, a ne zlo, svega vijeka svojega. PRO 31:13 Traži vune i lana, i radi po volji rukama svojim. PRO 31:14 Ona je kao laða trgovaèka, iz daleka donosi hranu svoju. PRO 31:15 Ustaje dok je još noæ, daje hranu èeljadi svojoj i posao djevojkama svojim. PRO 31:16 Misli o njivi, i uzme je, od rada ruku svojih sadi vinograd. PRO 31:17 Opasuje snagom bedra svoja i krijepi mišice svoje. PRO 31:18 Vidi kako joj je dobra radnja, ne gasi joj se noæu žižak. PRO 31:19 Rukama svojima maša se preslice, i prstima svojima drži vreteno. PRO 31:20 Ruku svoju otvora siromahu, i pruža ruke ubogome. PRO 31:21 Ne boji se snijega za svoju èeljad, jer sva èeljad njezina ima po dvoje haljine. PRO 31:22 Pokrivaèe sama sebi gradi, tako platno i skerlet odijelo joj je. PRO 31:23 Zna se muž njezin na vratima kad sjedi sa starješinama zemaljskim. PRO 31:24 Košulje gradi i prodaje, i pojase daje trgovcu. PRO 31:25 Odijelo joj je krjepost i ljepota, i osmijeva se na vrijeme koje ide. PRO 31:26 Usta svoja otvora mudro i na jeziku joj je nauka blaga. PRO 31:27 Pazi na vladanje èeljadi svoje, i hljeba u lijenosti ne jede. PRO 31:28 Sinovi njezini podižu se i blagosiljaju je; muž njezin takoðer hvali je; PRO 31:29 Mnoge su žene bile vrsne, ali ti ih nadvišuješ sve. PRO 31:30 Ljupkost je prijevarna i ljepota tašta; žena koja se boji Gospoda, ona zaslužuje pohvalu. PRO 31:31 Podajte joj od ploda ruku njezinijeh, i neka je hvale na vratima djela njezina. ECC 1:1 Rijeèi propovjednika sina Davidova cara u Jerusalimu. ECC 1:2 Taština nad taštinama, veli propovjednik, taština nad taštinama, sve je taština. ECC 1:3 Kaka je korist èovjeku od svega truda njegova, kojim se trudi pod suncem? ECC 1:4 Naraštaj jedan odlazi i drugi dolazi, a zemlja stoji uvijek. ECC 1:5 Sunce izlazi i zalazi, i opet hiti na mjesto svoje odakle izlazi. ECC 1:6 Vjetar ide na jug i obræe se na sjever: ide jednako obræuæi se, i u obrtanju svom vraæa se. ECC 1:7 Sve rijeke teku u more, i more se ne prepunja; odakle teku rijeke, onamo se vraæaju da opet teku. ECC 1:8 Sve je muèno, da èovjek ne može iskazati; oko se ne može nagledati, niti se uho može naslušati. ECC 1:9 Što je bilo to æe biti, što se èinilo to æe se èiniti, i nema ništa novo pod suncem. ECC 1:10 Ima li što za što bi ko rekao: vidi, to je novo? Veæ je bilo za vijekova koji su bili prije nas. ECC 1:11 Ne pominje se što je prije bilo; ni ono što æe poslije biti neæe se pominjati u onijeh koji æe poslije nastati. ECC 1:12 Ja propovjednik bijah car nad Izrailjem u Jerusalimu; ECC 1:13 I upravih srce svoje da tražim i razberem mudrošæu sve što biva pod nebom; taj muèni posao dade Bog sinovima ljudskim da se muèe oko njega. ECC 1:14 Vidjeh sve što biva pod suncem, i gle, sve je taština i muka duhu. ECC 1:15 Što je krivo ne može se ispraviti, i nedostaci ne mogu se izbrojiti. ECC 1:16 Ja rekoh u srcu svom govoreæi: evo, ja postah velik, i pretekoh mudrošæu sve koji biše prije mene u Jerusalimu, i srce moje vidje mnogo mudrosti i znanja. ECC 1:17 I upravih srce svoje da poznam mudrost i da poznam bezumlje i ludost; pa doznah da je i to muka duhu. ECC 1:18 Jer gdje je mnogo mudrosti, mnogo je brige, i ko umnožava znanje, umnožava muku. ECC 2:1 Ja rekoh u srcu svom: daj da te okušam veseljem; uživaj dobra. Ali gle, i to bješe taština. ECC 2:2 Smijehu rekoh: luduješ; i veselju: šta to radiš? ECC 2:3 Razmišljah u srcu svom da puštam tijelo svoje na piæe, i srcem svojim upravljajuæi mudro da se držim ludosti dokle ne vidim šta bi dobro bilo sinovima ljudskim da èine pod nebom dok su živi. ECC 2:4 Velika djela uèinih: sazidah sebi kuæe, nasadih sebi vinograde; ECC 2:5 Naèinih sebi vrtove i voænjake, i nasadih u njima svakojakih drveta rodnijeh; ECC 2:6 Naèinih sebi jezera vodena da zaljevam iz njih šumu gdje rastu drveta; ECC 2:7 Nabavih sebi sluga i sluškinja, i imah sluga roðenijeh u kuæi mojoj; i imah goveda i ovaca više od svijeh koji biše prije mene u Jerusalimu; ECC 2:8 Takoðer nakupih sebi srebra i zlata i zaklada od careva i zemalja; nabavih sebi pjevaèa i pjevaèica i milina ljudskih, i sprava muzièkih svakojakih. ECC 2:9 I tako postah veæi i silniji od svijeh koji biše prije mene u Jerusalimu; i mudrost moja osta sa mnom. ECC 2:10 I što god željahu oèi moje, ne branjah im niti ukraæivah srcu svojemu kakoga veselja, nego se srce moje veseljaše sa svakoga truda mojega, i to mi bijaše dio od svakoga truda mojega. ECC 2:11 A kad pogledah na sva djela svoja što uradiše ruke moje, i na trud kojim se trudih da uradim, gle, sve bješe taština i muka duhu, i nema koristi pod suncem. ECC 2:12 Tada se obratih da vidim mudrost i ludost i bezumlje, jer šta bi èinio èovjek koji bi nastao poslije cara? što je veæ uèinjeno. ECC 2:13 I vidjeh da je bolja mudrost od ludosti, kao što je bolja svjetlost od mraka. ECC 2:14 Mudri ima oèi u glavi, a bezumni ide po mraku; ali takoðer doznah da jednako biva svjema. ECC 2:15 Zato rekoh u srcu svom: meni æe biti kao bezumniku što biva; šta æe mi dakle pomoæi što sam mudar? I rekoh u srcu svom: i to je taština. ECC 2:16 Jer se neæe spominjati mudarac kao ni bezumnik dovijeka; jer što sada jest, sve se zaboravlja poslije, i mudarac umire kao i bezumnik. ECC 2:17 Zato mi omrze život, jer mi nije milo što biva pod suncem, jer je sve taština i muka duhu. ECC 2:18 I omrze mi sav trud moj oko kojega se trudih pod suncem, jer æu ga ostaviti èovjeku koji æe nastati nakon mene. ECC 2:19 I ko zna hoæe li biti mudar ili lud? i opet æe biti gospodar od svega truda mojega oko kojega se trudih i mudrovah pod suncem. I to je taština. ECC 2:20 Zato doðoh na to da mi srce izgubi nadanje o svakom trudu oko kojega se trudih pod suncem. ECC 2:21 Jer ima ljudi koji se trude mudro i razumno i pravo, pa to ostavljaju u dio drugome koji se nije trudio oko toga. I to je taština i veliko zlo. ECC 2:22 Jer šta ima èovjek od svega truda svoga i od muke srca svoga, koju podnosi pod suncem? ECC 2:23 Jer su svi dani njegovi muka a poslovi njegovi briga; ni noæu se ne odmara srce njegovo. I to je taština. ECC 2:24 Nije li dakle dobro èovjeku da jede i pije i da gleda da mu je duši dobro od truda njegova? Ja vidjeh i to da je iz ruke Božije. ECC 2:25 Jer ko je jeo i uživao više nego ja? ECC 2:26 Jer èovjeku koji mu je po volji daje mudrost i razum i radost, a grješniku daje muku da sabira i skuplja da da onome koji je po volji Bogu. I to je taština i muka duhu. ECC 3:1 Svemu ima vrijeme, i svakom poslu pod nebom ima vrijeme. ECC 3:2 Ima vrijeme kad se raða, i vrijeme kad se umire; vrijeme kad se sadi, i vrijeme kad se èupa posaðeno; ECC 3:3 Vrijeme kad se ubija, i vrijeme kad se iscjeljuje; vrijeme kad se razvaljuje, i vrijeme kad se gradi. ECC 3:4 Vrijeme plaèu i vrijeme smijehu; vrijeme ridanju i vrijeme igranju; ECC 3:5 Vrijeme kad se razmeæe kamenje, i vrijeme kad se skuplja kamenje; vrijeme kad se grli, i vrijeme kad se ostavlja grljenje; ECC 3:6 Vrijeme kad se teèe, i vrijeme kad se gubi; vrijeme kad se èuva, i vrijeme kad se baca; ECC 3:7 Vrijeme kad se dere, i vrijeme kad se sašiva; vrijeme kad se muèi, i vrijeme kad se govori; ECC 3:8 Vrijeme kad se ljubi, i vrijeme kad se mrzi; vrijeme ratu i vrijeme miru. ECC 3:9 Kaka je korist onome koji radi od onoga oko èega se trudi? ECC 3:10 Vidio sam poslove koje je Bog dao sinovima ljudskim da se muèe oko njih. ECC 3:11 Sve je uèinio da je lijepo u svoje vrijeme, i svijet metnuo im je u srce, ali da ne može èovjek dokuèiti djela koja Bog tvori, ni poèetka ni kraja. ECC 3:12 Doznah da nema ništa bolje za njih nego da se vesele i èine dobro za života svoga. ECC 3:13 I kad svaki èovjek jede i pije i uživa dobra od svakoga truda svojega, to je dar Božji. ECC 3:14 Doznah da što god tvori Bog ono traje dovijeka, ne može mu se ništa dodati niti se od toga može što oduzeti; i Bog tvori da bi ga se bojali. ECC 3:15 Što je bilo to je sada, i što æe biti to je veæ bilo; jer Bog povraæa što je prošlo. ECC 3:16 Još vidjeh pod suncem gdje je mjesto suda bezbožnost i mjesto pravde bezbožnost. ECC 3:17 I rekoh u srcu svom: Bog æe suditi pravedniku i bezbožniku; jer ima vrijeme svemu i svakom poslu. ECC 3:18 Rekoh u srcu svom za sinove ljudske da im je Bog pokazao da vide da su kao stoka. ECC 3:19 Jer što biva sinovima ljudskim to biva i stoci, jednako im biva; kako gine ona tako ginu i oni, i svi imaju isti duh; i èovjek ništa nije bolji od stoke, jer je sve taština. ECC 3:20 Sve ide na jedno mjesto; sve je od praha i sve se vraæa u prah. ECC 3:21 Ko zna da duh sinova ljudskih ide gore, a duh stoke da ide dolje pod zemlju? ECC 3:22 Zato vidjeh da ništa nema bolje èovjeku nego da se veseli onijem što radi, jer mu je to dio; jer ko æe ga dovesti da vidi što æe biti poslije njega? ECC 4:1 Opet vidjeh sve nepravde koje se èine pod suncem, i gle, suze onijeh kojima se èini nepravda, i nemaju ko bi ih potješio ni snage da se izbave iz ruku onijeh koji im èine nepravdu; nemaju nikoga da ih potješi. ECC 4:2 Zato hvalih mrtve koji veæ pomriješe više nego žive koji još žive. ECC 4:3 Ali je bolji i od jednijeh i od drugih onaj koji još nije postao, koji nije vidio zla što biva pod suncem. ECC 4:4 Jer vidjeh svaki trud i svako dobro djelo da od njega biva zavist èovjeku od bližnjega njegova. I to je taština i muka duhu. ECC 4:5 Bezumnik sklapa ruke svoje, i jede svoje tijelo. ECC 4:6 Bolja je jedna grst u miru nego obje grsti s trudom i mukom u duhu. ECC 4:7 Opet vidjeh taštinu pod suncem: ECC 4:8 Ima ko je sam, inokosan, nema ni sina ni brata, i opet nema kraja trudu njegovu, i oèi njegove ne mogu da se nasite bogatstva; a ne misli: za koga se muèim i oduzimam svojoj duši dobra? I to je taština i zao posao. ECC 4:9 Bolje je dvojici nego jednomu, jer imaju dobru dobit od svoga truda. ECC 4:10 Jer ako jedan padne, drugi æe podignuti druga svojega; a teško jednomu! ako padne, nema drugoga da ga podigne. ECC 4:11 Jošte ako dvojica spavaju zajedno, grije jedan drugoga; a jedan kako æe se zgrijati? ECC 4:12 I ako bi ko nadjaèao jednoga, dvojica æe mu odoljeti; i trostruka vrvca ne kida se lako. ECC 4:13 Bolje je dijete ubogo a mudro nego car star a bezuman, koji se veæ ne zna pouèiti. ECC 4:14 Jer jedan izlazi iz tamnice da caruje, a drugi koji se rodi da caruje osiromaši. ECC 4:15 Vidjeh sve žive koji hode pod suncem gdje pristaju za djetetom drugim, koje æe stupiti na njegovo mjesto. ECC 4:16 Nema kraja narodu koji bijaše pred njim, a koji poslije nastanu neæe se radovati njemu. I to je taština i muka duhu. ECC 5:1 Èuvaj nogu svoju kad ideš u dom Božji, i pristupi da slušaš; to je bolje nego što bezumni daju žrtve, jer ne znaju da zlo èine. ECC 5:2 Nemoj nagliti ustima svojim, i srce tvoje da ne bude brzo izgovoriti što pred Bogom, jer je Bog na nebu a ti si na zemlji, zato neka bude malo rijeèi tvojih. ECC 5:3 Jer san dolazi od mnogoga posla, a glas bezumnikov od mnogih rijeèi. ECC 5:4 Kad uèiniš zavjet Bogu, ne oklijevaj ispuniti ga, jer mu nijesu mili bezumnici; što god zavjetuješ, ispuni. ECC 5:5 Bolje je da ne zavjetuješ negoli da zavjetuješ pa ne ispuniš. ECC 5:6 Ne daj ustima svojima da na grijeh navode tijelo tvoje, i ne govori pred anðelom da je bilo nehotice. Zašto bi se gnjevio Bog na rijeèi tvoje i potro djelo ruku tvojih? ECC 5:7 Jer kao što u mnoštvu sanova ima taštine, tako i u mnogim rijeèima; nego boj se Boga. ECC 5:8 Ako vidiš gdje se èini nepravda siromahu i otima sud i pravda u zemlji, ne èudi se tome, jer viši pazi na visokoga, i ima još viših nad njima. ECC 5:9 Ali je zemlja korisnija od svega; i car njivi služi. ECC 5:10 Ko ljubi novce, neæe se nasititi novaca; i ko ljubi bogatstvo, neæe imati koristi od njega. I to je taština. ECC 5:11 Gdje je mnogo dobra, mnogo je i onijeh koji ga jedu; pa kaka je korist od toga gospodaru? osim što gleda svojim oèima. ECC 5:12 Sladak je san onome koji radi, jeo malo ili mnogo; a sitost bogatome ne da spavati. ECC 5:13 Ima ljuto zlo koje vidjeh pod suncem: bogatstvo koje se èuva na zlo onome èije je. ECC 5:14 Jer tako bogatstvo propadne zlom nezgodom, te sinu kojega je rodio ne ostane ništa u ruku. ECC 5:15 Kao što je izašao iz utrobe matere svoje nag, tako opet odlazi kako je došao; i ništa ne uzima od truda svojega da ponese u ruci svojoj. ECC 5:16 I to je ljuto zlo što odlazi kako je došao; i kaka mu je korist što se trudio u vjetar, ECC 5:17 I svega vijeka svojega jeo u mraku, i mnogo se brinuo i žalostio i ljutio? ECC 5:18 Eto, to vidjeh da je dobro i lijepo èovjeku da jede i pije i uživa dobro od svega truda svojega kojim se trudi pod nebom za života svojega, koji mu Bog da, jer mu je to dio. ECC 5:19 I kad kome Bog da bogatstvo i blago, i da mu da uživa i uzima svoj dio i da se veseli s truda svojega, to je dar Božji. ECC 5:20 Jer se neæe mnogo opominjati dana života svojega, jer mu Bog daje da mu je srce veselo. ECC 6:1 Ima zlo koje vidjeh pod suncem i èesto je meðu ljudima: ECC 6:2 Nekome Bog da bogatstvo i blago i slavu, te duša njegova ima sve što god želi, ali mu ne da Bog da to uživa, nego uživa drugi. To je taština i ljuto zlo. ECC 6:3 Da bi ko rodio sto sinova i živio mnogo godina i dani bi se vijeka njegova veoma namnožili, a duša se njegova ne bi nasitila dobra, te ni pogreba ne bi imao, kažem da je bolje nedonošèe od njega. ECC 6:4 Jer uzalud doðe i u tamu otide i ime mu je tamom pokriveno; ECC 6:5 Ni sunca ne vidje, niti što pozna, a poèiva bolje nego onaj. ECC 6:6 I da bi živio dvije tisuæe godina, a dobra ne bi uživao, ne odlaze li svi na jedno mjesto? ECC 6:7 Sav je trud èovjeèji za usta njegova, ali se ne može nasititi duša njegova. ECC 6:8 Jer šta ima mudri više nego bezumni? šta li siromah, koji se umije vladati meðu živima? ECC 6:9 Bolje je vidjeti oèima negoli željeti; i to je taština i muka duhu. ECC 6:10 Što je ko, davno je tijem nazvan; i zna se da je èovjek i da se ne može suditi s jaèim od sebe. ECC 6:11 Kad dakle ima mnogo stvari koje umnožavaju taštinu, kaka je korist èovjeku? ECC 6:12 Jer ko zna što je dobro èovjeku u životu, za malo dana taštega života njegova, koji mu prolaze kao sjen? ili ko æe kazati èovjeku šta æe biti poslije njega pod suncem? ECC 7:1 Bolje je ime nego dobro ulje, i dan smrtni nego dan u koji se ko rodi. ECC 7:2 Bolje je iæi u kuæu gdje je žalost nego iæi u kuæu gdje je gozba, jer je ondje kraj svakoga èovjeka, i ko je živ, slaže u srce svoje. ECC 7:3 Bolja je žalost nego smijeh, jer kad je lice neveselo, srce postaje bolje. ECC 7:4 Srce je mudrijeh ljudi u kuæi gdje je žalost, a srce bezumnijeh u kuæi gdje je veselje. ECC 7:5 Bolje je slušati karanje mudroga nego da ko sluša pjesmu bezumnijeh. ECC 7:6 Jer kao što prašti trnje pod loncem, taki je smijeh bezumnikov; i to je taština. ECC 7:7 Nasilje obezumljuje mudroga, i poklon izopaèuje srce. ECC 7:8 Bolji je kraj stvari nego poèetak joj; bolji je ko je strpljiva duha negoli ko je ponosita duha. ECC 7:9 Ne budi nagao u duhu svom na gnjev, jer gnjev poèiva u njedrima bezumnijeh. ECC 7:10 Ne govori: šta je to, te su preðašnji dani bili bolji od ovijeh? jer ne bi bilo mudro da za to pitaš. ECC 7:11 Dobra je mudrost s imanjem, i korisna je onima koji vide sunce. ECC 7:12 Jer je mudrost zaklon, i novci su zaklon; ali je pretežnije znanje mudrosti tijem što daje život onome ko je ima. ECC 7:13 Pogledaj djelo Božije; jer ko može ispraviti što on iskrivi? ECC 7:14 U dobro vrijeme uživaj dobro, a u zlo vrijeme gledaj, jer je Bog stvorio jedno prema drugom zato da èovjek ne zna šta æe biti. ECC 7:15 Svašta vidjeh za vremena taštine svoje: pravednika koji propada u pravdi svojoj, i bezbožnika koji dugo živi u svojoj zloæi. ECC 7:16 Ne budi suviše pravedan ni suviše mudar; zašto bi sebe upropastio? ECC 7:17 Ne budi suviše bezbožan ni lud; zašto bi umro prije vremena? ECC 7:18 Dobro je da držiš jedno a drugo da ne puštaš iz ruke; jer ko se boji Boga izbaviæe se od svega. ECC 7:19 Mudrost krijepi èovjeka više nego deset knezova koji su u gradu. ECC 7:20 Doista nema èovjeka pravedna na zemlji koji tvori dobro i ne griješi. ECC 7:21 Ne uzimaj na um svašta što se govori, ako bi i slugu svojega èuo gdje te psuje; ECC 7:22 Jer srce tvoje zna da si i ti više puta psovao druge. ECC 7:23 Sve to ogledah mudrošæu i rekoh: biæu mudar; ali mudrost bješe daleko od mene. ECC 7:24 Što je tako daleko i vrlo duboko, ko æe naæi? ECC 7:25 Okretoh se srcem svojim da poznam i izvidim i iznaðem mudrost i razum, i da poznam bezbožnost ludosti i ludost bezumlja. ECC 7:26 I naðoh da je grèa od smrti žena kojoj je srce mreža i pruglo, kojoj su ruke okovi; ko je mio Bogu, saèuvaæe se od nje, a grješnika æe uhvatiti ona. ECC 7:27 Gle, to naðoh, veli propovjednik, jedno prema drugom, tražeæi da razumijem. ECC 7:28 Još traži duša moja, ali ne naðoh. Èovjeka jednoga u tisuæi naðoh, ali žene meðu svjema ne naðoh. ECC 7:29 Samo, gle, ovo naðoh: da je Bog stvorio èovjeka dobra; a oni traže svakojake pomisli. ECC 8:1 Ko je kao mudri? i ko zna šta znaèe stvari? Mudrost prosvjetljuje èovjeku lice, a tvrdoæa lica njegova mijenja se. ECC 8:2 Ja ti kažem: izvršuj zapovijest carevu, i to zakletve Božije radi. ECC 8:3 Ne budi brz da otideš ispred njega; ne stoj u zloj stvari, jer æe uèiniti što god hoæe. ECC 8:4 Jer gdje je god rijeè careva ondje je vlast, i ko æe mu reæi: šta radiš? ECC 8:5 Ko izvršuje zapovijest, neæe znati za zlo, jer srce mudroga zna vrijeme i naèin. ECC 8:6 Jer svaèemu ima vrijeme i naèin; ali mnoga zla snalaze èovjeka, ECC 8:7 Što ne zna šta æe biti; jer kad æe što biti, ko æe mu kazati? ECC 8:8 Èovjek nije vlastan nad duhom da bi ustavio duh, niti ima vlasti nad danom smrtnijem, niti ima obrane u toj borbi; ni bezbožnost ne izbavlja onoga u koga je. ECC 8:9 Sve ovo vidjeh, i upravih srce svoje na sve što se radi pod suncem. Katkad vlada èovjek nad èovjekom na zlo njegovo. ECC 8:10 I tada vidjeh bezbožnike pogrebene, gdje se vratiše; a koji dobro èinjahu otidoše sa svetoga mjesta i biše zaboravljeni u gradu. I to je taština. ECC 8:11 Što nema odmah osude za zlo djelo, zato srce sinova ljudskih kipi u njima da èine zlo. ECC 8:12 Neka grješnik sto puta èini zlo i odgaða mu se, ja ipak znam da æe biti dobro onima koji se boje Boga, koji se boje lica njegova. ECC 8:13 A bezbožniku neæe biti dobro, niti æe mu se produljiti dani, nego æe biti kao sjen onome koji se ne boji lica Božijega. ECC 8:14 Taština je koja biva na zemlji što ima pravednika kojima biva po djelima bezbožnièkim, a ima bezbožnika kojima biva po djelima pravednièkim. Rekoh: i to je taština. ECC 8:15 Zato ja hvalih veselje, jer nema ništa bolje èovjeku pod suncem nego da jede i pije i da se veseli; i to mu je od truda njegova za života njegova, koji mu Bog da pod suncem. ECC 8:16 Kad upravih srce svoje da poznam mudrost i vidim šta se radi na zemlji, te ni danju ni noæu ne dolazi èovjeku san na oèi, ECC 8:17 Vidjeh na svijem djelima Božijim da èovjek ne može dokuèiti ono što se radi pod suncem, oko èega se trudi èovjek tražeæi, ali ne nalazi, i ako i mudarac reèe da zna, ipak ne može dokuèiti. ECC 9:1 Doista sve ovo složih u srce svoje da bih rasvijetlio sve to, kako su pravedni i mudri i djela njihova u ruci Božijoj, a èovjek ne zna ni ljubavi ni mržnje od svega što je pred njim. ECC 9:2 Sve biva svjema jednako: pravedniku biva kao bezbožniku, dobromu i èistomu kao neèistomu, onome koji prinosi žrtvu kao onome koji ne prinosi, kako dobromu tako grješniku, onome koji se kune kao onome koji se boji zakletve. ECC 9:3 A to je najgore od svega što biva pod suncem što svjema jednako biva, te je i srce ljudsko puno zla, i ludost im je u srcu dok su živi, a potom umiru. ECC 9:4 Jer ko æe biti izabran? U živijeh svijeh ima nadanja; i psu živu bolje je nego mrtvu lavu. ECC 9:5 Jer živi znaju da æe umrijeti, a mrtvi ne znaju ništa niti im ima plate, jer im se spomen zaboravio. ECC 9:6 I ljubavi njihove i mržnje njihove i zavisti njihove nestalo je, i više nemaju dijela nigda ni u èemu što biva pod suncem. ECC 9:7 Hajde, jedi hljeb svoj s radošæu, i vesela srca pij vino svoje, jer su mila Bogu djela tvoja. ECC 9:8 Svagda neka su ti haljine bijele, i ulja na glavi tvojoj da se ne premièe. ECC 9:9 Uživaj život sa ženom koju ljubiš svega vijeka svojega taštega, koji ti je dat pod suncem za sve vrijeme taštine tvoje, jer ti je to dio u životu i od truda tvojega kojim se trudiš pod suncem. ECC 9:10 Sve što ti doðe na ruku da èiniš, èini po moguænosti svojoj, jer nema rada ni mišljenja ni znanja ni mudrosti u grobu u koji ideš. ECC 9:11 Opet vidjeh pod suncem da nije do brzijeh trka, ni rat do hrabrijeh, ni hljeb do mudrijeh, ni bogatstvo do razumnijeh, ni dobra volja do vještijeh, nego da sve stoji do vremena i zgode. ECC 9:12 Jer èovjek ne zna vremena svojega, nego kao što se ribe hvataju mrežom nesreænom i kao što se ptice hvataju pruglom, tako se hvataju sinovi èovjeèiji u zao èas, kad navali na njih iznenada. ECC 9:13 Vidjeh i ovu mudrost pod suncem, koja mi se uèini velika: ECC 9:14 Bijaše malen grad i u njemu malo ljudi; i doðe na nj velik car, i opkoli ga i naèini oko njega velike opkope. ECC 9:15 A naðe se u njemu siromah èovjek mudar, koji izbavi grad mudrošæu svojom, a niko se ne sjeæaše toga siromaha èovjeka. ECC 9:16 Tada ja rekoh: bolja je mudrost nego snaga, ako se i ne maraše za mudrost onoga siromaha i rijeèi se njegove ne slušahu. ECC 9:17 Rijeèi mudrijeh ljudi valja s mirom slušati više nego viku onoga koji zapovijeda meðu ludima. ECC 9:18 Bolja je mudrost nego oružje ubojito; ali jedan grješnik kvari mnogo dobra. ECC 10:1 Od mrtvijeh muha usmrdi se i pokvari ulje apotekarsko, tako od malo ludosti cijena mudrosti i slavi. ECC 10:2 Srce je mudromu s desne strane, a ludomu je s lijeve strane. ECC 10:3 Bezumnik i kad ide putem, bez razuma je i kazuje svjema da je bezuman. ECC 10:4 Ako se podigne na te gnjev onoga koji vlada, ne ostavljaj mjesta svojega, jer blagost uklanja velike grijehe. ECC 10:5 Ima zlo koje vidjeh pod suncem, kao pogrješka koja dolazi od vladaoca: ECC 10:6 Ludost se posaðuje na najviše mjesto, i bogati sjede na niskom mjestu. ECC 10:7 Vidjeh sluge na konjma, a knezovi idu pješice kao sluge. ECC 10:8 Ko jamu kopa, u nju æe pasti, i ko razvaljuje ogradu, uješæe ga zmija. ECC 10:9 Ko odmièe kamenje, udariæe se o njih; ko cijepa drva, nije miran od njih. ECC 10:10 Kad se zatupi gvožðe i oštrice mu se ne naoštri, tada treba više snage; ali mudrost može bolje opraviti. ECC 10:11 Ako ujede zmija prije bajanja, ništa neæe pomoæi bajaè. ECC 10:12 Rijeèi iz usta mudroga ljupke su, a bezumnoga proždiru usne njegove. ECC 10:13 Poèetak je rijeèima usta njegovijeh ludost, a svršetak govoru njegovu zlo bezumlje. ECC 10:14 Jer ludi mnogo govori, a èovjek ne zna što æe biti; i ko æe mu kazati što æe poslije njega biti? ECC 10:15 Lude mori trud njihov, jer ne znaju ni u grad otiæi. ECC 10:16 Teško tebi, zemljo, kad ti je car dijete i knezovi tvoji rano jedu! ECC 10:17 Blago tebi, zemljo, kad ti je car plemenit i knezovi tvoji jedu na vrijeme da se potkrijepe a ne da se opiju. ECC 10:18 S lijenosti ugiblje se krov i s nemarnijeh ruku prokapljuje kuæa. ECC 10:19 Radi veselja gotove se gozbe, i vino veseli žive, a novci vrše sve. ECC 10:20 Ni u misli svojoj ne psuj cara, ni u klijeti, u kojoj spavaš, ne psuj bogatoga, jer ptica nebeska odnijeæe glas i što krila ima dokazaæe rijeè. ECC 11:1 Baci hljeb svoj povrh vode; jer æeš ga naæi poslije mnogo vremena. ECC 11:2 Razdijeli sedmorici i osmorici; jer ne znaš kako æe zlo biti na zemlji. ECC 11:3 Kad se napune oblaci, prosipaju dažd na zemlju, i ako padne drvo na jug ili na sjever, gdje padne drvo ondje æe ostati. ECC 11:4 Ko pazi na vjetar, neæe sijati, i ko gleda na oblake, neæe žeti. ECC 11:5 Kako ne znaš koji je put vjetru ni kako postaju kosti u utrobi trudne žene, tako ne znaš djela Božijega i kako tvori sve. ECC 11:6 Izjutra sij sjeme svoje i uveèe nemoj da ti poèivaju ruke, jer ne znaš šta æe biti bolje, ovo ili ono, ili æe oboje biti jednako dobro. ECC 11:7 Slatka je svjetlost, i dobro je oèima gledati sunce; ECC 11:8 Ali da èovjek živi mnogo godina i svagda se veseli, pa se opomene dana tamnijeh kako æe ih biti mnogo, sve što je bilo biæe taština. ECC 11:9 Raduj se, mladiæu, za mladosti svoje, i neka se veseli srce tvoje dok si mlad, i hodi kuda te srce tvoje vodi i kuda oèi tvoje gledaju; ali znaj da æe te za sve to Bog izvesti na sud. ECC 11:10 Ukloni dakle žalost od srca svojega, i odrini zlo od tijela svojega, jer je djetinjstvo i mladost taština. ECC 12:1 Ali opominji se tvorca svojega u mladosti svojoj prije nego doðu dani zli i prispiju godine, za koje æeš reæi: nijesu mi mile; ECC 12:2 Prije nego pomrkne sunce i vidjelo i mjesec i zvijezde, i opet doðu oblaci iza dažda, ECC 12:3 Kad æe drktati stražari kuæni i pognuti se junaci, i stati mlinarice, što ih je malo, i potamnjeti koji gledaju kroz prozore, ECC 12:4 I kad æe se zatvoriti vrata s ulice, i oslabiti zveka od mljevenja, i kad æe se ustajati na ptièji glas i prestati sve pjevaèice, ECC 12:5 I visokoga mjesta kad æe se bojati i strašiti se na putu, kad æe badem ucvjetati i skakavac otežati i želja proæi, jer èovjek ide u kuæu svoju vjeènu, i pokajnice æe hoditi po ulicama; ECC 12:6 Prije nego se prekine uže srebrno, èaša se zlatna razbije i raspe se vijedro na izvoru i slomi se toèak na studencu, ECC 12:7 I vrati se prah u zemlju, kako je bio, a duh se vrati k Bogu, koji ga je dao. ECC 12:8 Taština nad taštinama, veli propovjednik, sve je taština. ECC 12:9 A ne samo mudar bijaše propovjednik, nego još i narod uèaše mudrosti, i motreæi i istražujuæi složi mnogo prièa. ECC 12:10 Staraše se propovjednik da naðe ugodne rijeèi, i napisa što je pravo, rijeèi istine. ECC 12:11 Rijeèi su mudrijeh ljudi kao žalci i kao klini udareni; rijeèi onijeh koji ih složiše dao je jedan pastir. ECC 12:12 I tako, sine moj, èuvaj se onoga što je preko ovoga, jer nema kraja sastavljanju mnogih knjiga, i mnogo èitanje umor je tijelu. ECC 12:13 Glavno je svemu što si èuo: Boga se boj, i zapovijesti njegove drži, jer to je sve èovjeku. ECC 12:14 Jer æe svako djelo Bog iznijeti na sud i svaku tajnu, bila dobra ili zla. SOL 1:1 Solomunova pjesma nad pjesmama. SOL 1:2 Da me hoæe poljubiti poljupcem usta svojih! Jer je tvoja ljubav bolja od vina. SOL 1:3 Mirisom su tvoja ulja prekrasna; ime ti je ulje razlito; zato te ljube djevojke. SOL 1:4 Vuci me, za tobom æemo trèati; uvede me car u ložnicu svoju; radovaæemo se i veseliæemo se tobom, spominjaæemo ljubav tvoju više nego vino; pravi ljube te. SOL 1:5 Crna sam, ali lijepa, kæeri Jerusalimske, kao šatori Kidarski, kao zavjesi Solomunovi. SOL 1:6 Ne gledajte me što sam crna, jer me je sunce opalilo; sinovi matere moje rasrdivši se na me postaviše me da èuvam vinograde, i ne èuvah svojega vinograda, koji ja imam. SOL 1:7 Kaži mi ti, kojega ljubi duša moja, gdje paseš, gdje planduješ? jer zašto bih lutala meðu stadima drugova tvojih? SOL 1:8 Ako ne znaš, najljepša izmeðu žena, poði tragom za stadom, i pasi jariæe svoje pokraj stanova pastirskih. SOL 1:9 Ti si mi, draga moja, kao konji u kolima Faraonovijem. SOL 1:10 Obrazi su tvoji okiæeni grivnama, i grlo tvoje nizovima. SOL 1:11 Naèiniæemo ti zlatne grivne sa šarama srebrnijem. SOL 1:12 Dok je car za stolom, narad moj pušta svoj miris. SOL 1:13 Dragi mi je moj kita smirne, koja meðu dojkama mojim poèiva. SOL 1:14 Dragi mi je moj grozd kiprov iz vinograda Engadskih. SOL 1:15 Lijepa ti si, draga moja, lijepa ti si! oèi su ti kao u golubice. SOL 1:16 Lijep ti si, dragi moj, i ljubak! i postelja naša zeleni se. SOL 1:17 Grede su nam u kuæama kedrove, daske su nam jelove. SOL 2:1 Ja sam ruža Saronska, ljiljan u dolu. SOL 2:2 Što je ljiljan meðu trnjem, to je draga moja meðu djevojkama. SOL 2:3 Što je jabuka meðu drvetima šumskim, to je dragi moj meðu momcima; željeh hlada njezina, i sjedoh, i rod je njezin sladak grlu mojemu. SOL 2:4 Uvede me u kuæu gdje je gozba a zastava mu je ljubav k meni. SOL 2:5 Potkrijepite me žbanovima, pridržite me jabukama, jer sam bolna od ljubavi. SOL 2:6 Lijeva je ruka njegova meni pod glavom, a desnom me grli. SOL 2:7 Zaklinjem vas, kæeri Jerusalimske, srnama i košutama poljskim, ne budite ljubavi moje, ne budite je, dok joj ne bude volja. SOL 2:8 Glas dragoga mojega; evo ga, ide skaèuæi preko gora, poskakujuæi preko humova. SOL 2:9 Dragi je moj kao srna ili kao jelenèe; evo ga, stoji iza našega zida, gleda kroz prozor, viri kroz rešetku. SOL 2:10 Progovori dragi moj i reèe mi: ustani, draga moja, ljepotice moja, i hodi. SOL 2:11 Jer gle, zima proðe, minuše daždi, otidoše. SOL 2:12 Cvijeæe se vidi po zemlji, doðe vrijeme pjevanju, i glas grlièin èuje se u našoj zemlji. SOL 2:13 Smokva je pustila zametke svoje, i loza vinova ucvala miriše. Ustani, draga moja, ljepotice moja, i hodi. SOL 2:14 Golubice moja u rasjelinama kamenijem, u zaklonu vrletnom! daj da vidim lice tvoje, daj da èujem glas tvoj; jer je glas tvoj sladak i lice tvoje krasno. SOL 2:15 Pohvatajte nam lisice, male lisice, što kvare vinograde, jer naši vinogradi cvatu. SOL 2:16 Moj je dragi moj, i ja sam njegova, on pase meðu ljiljanima. SOL 2:17 Dok zahladi dan i sjenke otidu, vrati se, budi kao srna, dragi moj, ili kao jelenèe po gorama razdijeljenijem. SOL 3:1 Na postelji svojoj noæu tražih onoga koga ljubi duša moja, tražih ga, ali ga ne naðoh. SOL 3:2 Sada æu ustati, pa idem po gradu, po trgovima i po ulicama tražiæu onoga koga ljubi duša moja. Tražih ga, ali ga ne naðoh. SOL 3:3 Naðoše me stražari, koji obilaze po gradu. Vidjeste li onoga koga ljubi duša moja? SOL 3:4 Malo ih zaminuh, i naðoh onoga koga ljubi duša moja; i uhvatih ga, i neæu ga pustiti dokle ga ne odvedem u kuæu matere svoje i u ložnicu roditeljke svoje. SOL 3:5 Zaklinjem vas, kæeri Jerusalimske, srnama i košutama poljskim, ne budite ljubavi moje, ne budite je, dok joj ne bude volja. SOL 3:6 Ko je ona što ide gore iz pustinje kao stupovi od dima, potkaðena smirnom i tamjanom i svakojakim praškom apotekarskim? SOL 3:7 Gle, odar Solomunov, a oko njega šezdeset junaka izmeðu junaka Izrailjevijeh. SOL 3:8 Svi imaju maèeve, vješti su boju, u svakoga je maè o bedru radi straha noænoga. SOL 3:9 Odar je naèinio sebi car Solomun od drveta Livanskoga; SOL 3:10 Stupce mu je naèinio od srebra, uzglavlje od zlata, nebo od skerleta, a iznutra nastrt ljubavlju za kæeri Jerusalimske. SOL 3:11 Izidite, kæeri Sionske, i gledajte cara Solomuna pod vijencem kojim ga mati njegova okiti na dan svadbe njegove i na dan veselja srca njegova. SOL 4:1 Lijepa ti si, draga moja, lijepa ti si, oèi su ti kao u golubice izmeðu vitica tvojih; kosa ti je kao stado koza koje se vide na gori Galadu; SOL 4:2 Zubi su ti kao stado ovaca jednakih, kad izlaze iz kupala, koje se sve blizne a nijedne nema jalove. SOL 4:3 Usne su ti kao konac skerleta, a govor ti je ljubak; kao kriška šipka jagodice su tvoje izmeðu vitica tvojih; SOL 4:4 Vrat ti je kao kula Davidova sazidana za oružje, gdje vise tisuæama štitovi i svakojako oružje junaèko; SOL 4:5 Dvije su ti dojke kao dva laneta blizanca, koji pasu meðu ljiljanima. SOL 4:6 Dok dan zahladi i sjenke otidu, iæi æu ka gori smirnovoj i ka humu tamjanovu. SOL 4:7 Sva si lijepa draga moja, i nema nedostatka na tebi. SOL 4:8 Hodi sa mnom s Livana, nevjesto, hodi sa mnom s Livana, da gledaš s vrha Amanskoga, s vrha Senirskoga i Ermonskoga, iz peæina lavovskih, s gora risovskih. SOL 4:9 Otela si mi srce, sestro moja nevjesto, otela si mi srce jednijem okom svojim i jednijem lanèiæem s grla svojega. SOL 4:10 Lijepa li je ljubav tvoja, sestro moja nevjesto, bolja je od vina ljubav tvoja, i miris ulja tvojih od svijeh mirisnijeh stvari. SOL 4:11 S usana tvojih kaplje sat, nevjesto, pod jezikom ti je med i mlijeko, i miris je haljina tvojih kao miris Livanski. SOL 4:12 Ti si vrt zatvoren, sestro moja nevjesto, izvor zatvoren, studenac zapeèaæen. SOL 4:13 Bilje je tvoje voænjak od šipaka s voæem krasnijem, od kipra i narda. SOL 4:14 Od narda i šafrana, od iðirota i cimeta sa svakojakim drvljem za kad, od smirne i aloja i sa svakim prekrasnim mirisima. SOL 4:15 Izvore vrtovima, studenèe vode žive i koja teèe s Livana! SOL 4:16 Ustani sjevere, i hodi juže, i duni po vrtu mom da kaplju mirisi njegovi; neka doðe dragi moj u vrt svoj, i jede krasno voæe svoje. SOL 5:1 Doðoh u vrt svoj, sestro moja nevjesto, berem smirnu svoju i mirise svoje, jedem sat svoj i med svoj, pijem vino svoje i mlijeko svoje; jedite, prijatelji, pijte, i opijte se, mili moji! SOL 5:2 Ja spavam, a srce je moje budno; eto glasa dragoga mojega, koji kuca: otvori mi, sestro moja, draga moja, golubice moja, bezazlena moja; jer je glava moja puna rose i kosa moja noænijeh kapi. SOL 5:3 Svukla sam haljinu svoju, kako æu je obuæi? oprala sam noge svoje, kako æu ih kaljati? SOL 5:4 Dragi moj promoli ruku svoju kroz rupu, a što je u meni ustrepta od njega. SOL 5:5 Ja ustah da otvorim dragome svojemu, a s ruku mojih prokapa smirna, i niz prste moje poteèe smirna na držak od brave. SOL 5:6 Otvorih dragomu svome, ali dragoga mojega ne bješe, otide. Bijah izvan sebe kad on progovori. Tražih ga, ali ga ne naðoh; vikah ga, ali mi se ne odazva. SOL 5:7 Naðoše me stražari, koji obilaze po gradu, biše me, raniše me, uzeše prijevjes moj s mene stražari po zidovima. SOL 5:8 Zaklinjem vas, kæeri Jerusalimske, ako naðete dragoga mojega, šta æete mu kazati? Da sam bolna od ljubavi. SOL 5:9 Što je tvoj dragi bolji od drugih dragih, o najljepša meðu ženama? što je tvoj dragi bolji od drugih dragih, te nas tako zaklinješ? SOL 5:10 Dragi je moj bio i rumen, zastavnik izmeðu deset tisuæa; SOL 5:11 Glava mu je najbolje zlato, kosa mu je kudrava, crna kao gavran; SOL 5:12 Oèi su mu kao u goluba na potocima vodenijem, mlijekom umivene, i stoje u obilju; SOL 5:13 Obrazi su mu kao lijehe mirisnoga bilja, kao cvijeæe mirisno; usne su mu kao ljiljan, s njih kaplje smirna žitka; SOL 5:14 Na rukama su mu zlatni prsteni, na kojima su ukovani virili; trbuh mu je kao svijetla slonova kost obložena safirima. SOL 5:15 Gnjati su mu kao stupovi od mramora, uglavljeni na zlatnom podnožju; stas mu je Livan, krasan kao kedri. SOL 5:16 Usta su mu slatka i sav je ljubak. Taki je moj dragi, taki je moj mili, kæeri Jerusalimske. SOL 5:17 Kuda otide dragi tvoj, najljepša meðu ženama? kuda zamaèe dragi tvoj, da ga tražimo s tobom? SOL 6:1 Dragi moj siðe u vrt svoj, k lijehama mirisnoga bilja, da pase po vrtovima i da bere ljiljane. SOL 6:2 Ja sam dragoga svojega, i moj je dragi moj, koji pase meðu ljiljanima. SOL 6:3 Lijepa si, draga moja, kao Tersa, krasna si kao Jerusalim, strašna kao vojska sa zastavama. SOL 6:4 Odvrati oèi svoje od mene, jer me raspaljuju. Kosa ti je kao stado koza koje se vide na Galadu. SOL 6:5 Zubi su ti kao stado ovaca kad izlaze iz kupala, koje se sve blizne a nijedne nema jalove. SOL 6:6 Jagodice su tvoje izmeðu vitica tvojih kao kriška šipka. SOL 6:7 Šezdeset ima carica i osamdeset inoèa, i djevojaka bez broja; SOL 6:8 Ali je jedna golubica moja, bezazlena moja, jedinica u matere svoje, izabrana u roditeljke svoje. Vidješe je djevojke i nazivaše je blaženom; i carice i inoèe hvališe je. SOL 6:9 Ko je ona što se vidi kao zora, lijepa kao mjesec, èista kao sunce, strašna kao vojska sa zastavama? SOL 6:10 Siðoh u orašje da vidim voæe u dolu, da vidim cvate li vinova loza, pupe li šipci. SOL 6:11 Ne doznah ništa, a duša me moja posadi na kola Aminadavova. SOL 6:12 Vrati se, vrati se Sulamko, vrati se, vrati se, da te gledamo. Šta æete gledati na Sulamci? kao èete vojnièke. SOL 7:1 Kako su lijepe noge tvoje u obuæi, kæeri kneževska; sastavci su bedara tvojih kao grivne, djelo ruku umjetnièkih. SOL 7:2 Pupak ti je kao èaša okrugla, koja nije nikad bez piæa; trbuh ti je kao stog pšenice ograðen ljiljanima; SOL 7:3 Dvije dojke tvoje kao dva blizanca srnèeta; SOL 7:4 Vrat ti je kao kula od slonove kosti; oèi su ti kao jezera u Esevonu na vratima Vatravimskim; nos ti je kao kula Livanska koja gleda prema Damasku; SOL 7:5 Glava je tvoja na tebi kao Karmil, i kosa na glavi tvojoj kao carska porfira u bore nabrana. SOL 7:6 Kako si lijepa i kako si ljupka, o ljubavi u milinama! SOL 7:7 Uzrast ti je kao palma, i dojke kao grozdovi. SOL 7:8 Rekoh: popeæu se na palmu, dohvatiæu grane njezine; i biæe dojke tvoje kao grozdovi na vinovoj lozi, i miris nosa tvojega kao jabuke; SOL 7:9 I grlo tvoje kao dobro vino, koje ide pravo dragomu mojemu i èini da govore usne onijeh koji spavaju. SOL 7:10 Ja sam dragoga svojega, i njega je želja za mnom. SOL 7:11 Hodi, dragi moj, da idemo u polje, da noæujemo u selima. SOL 7:12 Raniæemo u vinograde da vidimo cvate li vinova loza, zameæe li se grožðe, cvatu li šipci; ondje æu ti dati ljubav svoju. SOL 7:13 Mandragore puštaju miris, i na vratima je našim svakojako krasno voæe, novo i staro, koje za te dohranih, dragi moj. SOL 8:1 O da bi mi brat bio, da bi sao sise matere moje! našavši te na polju poljubila bih te, i ne bih bila prijekorna. SOL 8:2 Povela bih te i dovela bih te u kuæu matere svoje; ti bi me uèio, a ja bih te pojila vinom mirisavijem, sokom od šipaka. SOL 8:3 Lijeva je ruka njegova meni pod glavom a desnom me grli. SOL 8:4 Zaklinjem vas, kæeri Jerusalimske, ne budite ljubavi moje, ne budite je, dokle joj ne bude volja. SOL 8:5 Ko je ona što ide gore iz pustinje naslanjajuæi se na dragoga svoga? Pod jabukom probudih te, gdje te rodi mati tvoja, gdje te rodi roditeljka tvoja. SOL 8:6 Metni me kao peèat na srce svoje, kao peèat na mišicu svoju. Jer je ljubav jaka kao smrt, i ljubavna sumnja tvrda kao grob; žar je njezin kao žar ognjen, plamen Božji. SOL 8:7 Mnoga voda ne može ugasiti ljubavi, niti je rijeke potopiti. Da ko daje sve imanje doma svojega za tu ljubav, osramotio bi se. SOL 8:8 Imamo sestru malenu, koja još nema dojaka. Šta æemo èiniti sa sestrom svojom kad bude rijeè o njoj? SOL 8:9 Ako je zid, sagradiæemo na njemu dvor od srebra; ako li vrata, utvrdiæemo ih daskama kedrovijem. SOL 8:10 Ja sam zid i dojke su moje kao kule. Tada postah u oèima njegovijem kao ona koja naðe mir. SOL 8:11 Vinograd imaše Solomun u Valamonu; dade vinograd èuvarima da svaki donosi za rod njegov po tisuæu srebrnika. SOL 8:12 Moj vinograd koji ja imam, preda mnom je. Neka tebi, Solomune, tisuæa, i dvije stotine onima koji èuvaju rod njegov. SOL 8:13 Koja nastavaš u vrtovima! drugovi slušaju glas tvoj, daj mi da ga èujem. SOL 8:14 Brže, dragi moj! i budi kao srna ili kao jelenèe na gorama mirisnijem. ISA 1:1 Utvara Isaije sina Amosova, koju vidje za Judu i za Jerusalim za vremena Ozije, Joatana, Ahaza i Jezekije, careva Judinijeh. ISA 1:2 Èujte, nebesa, i slušaj, zemljo; jer Gospod govori: sinove odgojih i podigoh, a oni se odvrgoše mene. ISA 1:3 Vo poznaje gospodara svojega i magarac jasle gospodara svojega, a Izrailj ne poznaje, narod moj ne razumije. ISA 1:4 Da grješna naroda! naroda ogrezla u bezakonju! sjemena zlikovaèkoga, sinova pokvarenijeh! ostaviše Gospoda, prezreše sveca Izrailjeva, otstupiše natrag. ISA 1:5 Što biste još bili bijeni kad se sve više odmeæete? Sva je glava bolesna i sve srce iznemoglo. ISA 1:6 Od pete do glave nema ništa zdrava, nego uboj i modrice i rane gnojave, ni iscijeðene ni zavijene ni uljem zablažene. ISA 1:7 Zemlja je vaša pusta, gradovi vaši ognjem popaljeni; vaše njive jedu tuðini na vaše oèi, i pustoš je kao što opustošavaju tuðini. ISA 1:8 I osta kæi Sionska kao koliba u vinogradu, kao sjenica u gradini od krastavaca, kao grad opkoljen. ISA 1:9 Da nam Gospod nad vojskama nije ostavio malo ostatka, bili bismo kao Sodom, izjednaèili bismo se s Gomorom. ISA 1:10 Èujte rijeè Gospodnju, knezovi Sodomski, poslušajte zakon Boga našega, narode Gomorski! ISA 1:11 Što æe mi mnoštvo žrtava vaših? veli Gospod. Sit sam žrtava paljenica od ovnova i pretiline od gojene stoke, i ne marim za krv junèiju i jagnjeæu i jareæu. ISA 1:12 Kad dolazite da se pokažete preda mnom, ko ište to od vas, da gazite po mom trijemu? ISA 1:13 Ne prinosite više žrtve zaludne; na kad gadim se; a o mladinama i subotama i o sazivanju skupštine ne mogu podnositi bezakonja i svetkovine. ISA 1:14 Na mladine vaše i na praznike vaše mrzi duša moja, dosadiše mi, dodija mi podnositi. ISA 1:15 Zato kad širite ruke svoje, zaklanjam oèi svoje od vas; i kad množite molitve, ne slušam; ruke su vaše pune krvi. ISA 1:16 Umijte se, oèistite se, uklonite zloæu djela svojih ispred oèiju mojih, prestanite zlo èiniti. ISA 1:17 Uèite se dobro èiniti, tražite pravdu, ispravljajte potlaèenoga, dajite pravicu siroti, branite udovicu. ISA 1:18 Tada doðite, veli Gospod, pa æemo se suditi: ako grijesi vaši budu kao skerlet, postaæe bijeli kao snijeg; ako budu crveni kao crvac, postaæe kao vuna. ISA 1:19 Ako hoæete slušati, dobra zemaljska ješæete. ISA 1:20 Ako li neæete, nego budete nepokorni, maè æe vas pojesti, jer usta Gospodnja rekoše. ISA 1:21 Kako posta kurva vjerni grad? Pun bijaše pravice, pravda nastavaše u njemu, a sada krvnici. ISA 1:22 Srebro tvoje posta troska, vino tvoje pomiješa se s vodom. ISA 1:23 Knezovi su tvoji odmetnici i drugovi lupežima; svaki miluje mito i ide za darovima; siroti ne daju pravice, i parnica udovièka ne dolazi pred njih. ISA 1:24 Zato govori Gospod, Gospod nad vojskama, silni Izrailjev: aha! izdovoljiæu se na protivnicima svojim, i osvetiæu se neprijateljima svojim. ISA 1:25 I okrenuæu ruku svoju na te, i sažeæi æu troske tvoje da te preèistim, i ukloniæu sve olovo tvoje. ISA 1:26 I postaviæu ti opet sudije kao prije, i savjetnike kao ispoèetka; tada æeš se zvati grad pravedni, grad vjerni. ISA 1:27 Sion æe se otkupiti sudom, i pravdom oni koji se u nj vrate. ISA 1:28 A odmetnici i grješnici svi æe se satrti, i koji ostavljaju Gospoda, izginuæe. ISA 1:29 Jer æete se posramiti od gajeva koje željeste, i zastidjeti se od vrtova koje izabraste. ISA 1:30 Jer æete biti kao hrast kojemu opada lišæe i kao vrt u kom nema vode. ISA 1:31 I biæe junak kao kuèine i djelo njegovo kao iskra, i oboje æe se zapaliti, i neæe biti nikoga da ugasi. ISA 2:1 Rijeè koja doðe u utvari Isaiji sinu Amosovu za Judu i za Jerusalim. ISA 2:2 Biæe u potonja vremena gora doma Gospodnjega utvrðena uvrh gora i uzvišena iznad humova, i stjecaæe se k njoj svi narodi. ISA 2:3 I iæi æe mnogi narodi govoreæi: hodite da idemo na goru Gospodnju, u dom Boga Jakovljeva, i uèiæe nas svojim putovima, i hodiæemo stazama njegovijem; jer æe iz Siona izaæi zakon, i rijeè Gospodnja iz Jerusalima. ISA 2:4 I sudiæe meðu narodima, i karaæe mnoge narode, te æe raskovati maèeve svoje na raonike, i koplja svoja na srpove, neæe dizati maèa narod na narod, niti æe se više uèiti boju. ISA 2:5 Dome Jakovljev, hodi da idemo po svjetlosti Gospodnjoj. ISA 2:6 Ali si ostavio svoj narod, dom Jakovljev, jer su puni zala istoènijeh i gataju kao Filisteji, i mili su im sinovi tuðinski. ISA 2:7 I zemlja je njihova puna srebra i zlata, i blagu njihovu nema kraja; zemlja je njihova puna konja, i kolima njihovijem nema kraja. ISA 2:8 Puna je zemlja njihova i idola; djelu ruku svojih klanjaju se, što naèiniše prsti njihovi. ISA 2:9 I klanjaju se prosti ljudi, i savijaju se glavni ljudi; nemoj im oprostiti. ISA 2:10 Uði u stijenu, i sakrij se u prah od straha Gospodnjega i od slave velièanstva njegova. ISA 2:11 Ponosite oèi èovjeèije poniziæe se, i visina ljudska ugnuæe se, a Gospod æe sam biti uzvišen u onaj dan. ISA 2:12 Jer æe doæi dan Gospoda nad vojskama na sve ohole i ponosite i na svakoga koji se podiže, te æe biti poniženi, ISA 2:13 I na sve kedre Livanske velike i visoke i na sve hrastove Vasanske, ISA 2:14 I na sve gore visoke i na sve humove izdignute, ISA 2:15 I na svaku kulu visoku i na svaki zid tvrdi, ISA 2:16 I na sve laðe Tarsiske i na sve likove mile. ISA 2:17 Tada æe se ponositost ljudska ugnuti i visina se ljudska poniziti, i Gospod æe sam biti uzvišen u onaj dan. ISA 2:18 I idola æe nestati sasvijem. ISA 2:19 I ljudi æe iæi u peæine kamene i u rupe zemaljske od straha Gospodnjega i od slave velièanstva njegova, kad ustane da potre zemlju. ISA 2:20 Tada æe baciti èovjek idole svoje srebrne i idole svoje zlatne, koje naèini sebi da im se klanja, krticama i slijepijem mišima, ISA 2:21 Ulazeæi u rasjeline kamene i u peæine kamene od straha Gospodnjega i od slave velièanstva njegova, kad ustane da potre zemlju. ISA 2:22 Proðite se èovjeka, kojemu je dah u nosu; jer šta vrijedi? ISA 3:1 Jer gle, Gospod, Gospod nad vojskama uzeæe Jerusalimu i Judi potporu i pomoæ, svaku potporu u hljebu i svaku potporu u vodi, ISA 3:2 Junaka i vojnika, sudiju i proroka, i mudarca i starca, ISA 3:3 Pedesetnika i ugledna èovjeka, i savjetnika i vješta umjetnika i èovjeka rjeèita. ISA 3:4 I daæu im knezove mladiæe, i djeca æe im biti gospodari. ISA 3:5 I èiniæe silu u narodu jedan drugome i svaki bližnjemu svojemu; dijete æe ustajati na starca i nepošten èovjek na poštena. ISA 3:6 I èovjek æe uhvatiti brata svojega iz kuæe oca svojega govoreæi: imaš haljinu, budi nam knez, ovaj rasap neka je pod tvojom rukom. ISA 3:7 A on æe se zakleti u onaj dan govoreæi: neæu biti ljekar, niti imam kod kuæe hljeba ni haljine, ne postavljajte me knezom narodu. ISA 3:8 Jer se obori Jerusalim i Juda pade, jer se jezik njihov i djela njihova protive Gospodu da draže oèi slave njegove. ISA 3:9 Što se vidi na licu njihovu svjedoèi na njih, razglašuju grijeh svoj kao Sodom, ne taje; teško duši njihovoj! jer sami sebi èine zlo. ISA 3:10 Recite pravedniku da æe mu dobro biti, jer æe jesti plod od djela svojih. ISA 3:11 Teško bezbožniku! zlo æe mu biti, jer æe mu se naplatiti ruke njegove. ISA 3:12 Narodu mojemu èine silu djeca, i žene su im gospodari. Narode moj! koji te vode, zavode te, i kvare put hoda tvojega. ISA 3:13 Ustaje Gospod na parbu, stoji da sudi narodima. ISA 3:14 Gospod æe doæi na sud sa starješinama naroda svojega i s knezovima njegovijem, jer vi potrste vinograd, grabež od siromaha u vašim je kuæama. ISA 3:15 Zašto gazite narod moj i lice siromasima satirete? govori Gospod, Gospod nad vojskama. ISA 3:16 Još govori Gospod: što se poniješe kæeri Sionske i idu opružena vrata i namigujuæi oèima, sitno koraèaju i zvekeæu nogama, ISA 3:17 Zato æe Gospod uèiniti da oæelavi tjeme kæerima Sionskim, i otkriæe Gospod golotinju njihovu. ISA 3:18 Tada æe Gospod skinuti nakit s obuæe i vezove i mjeseèiæe, ISA 3:19 Nizove i lanèiæe i trepetljike, ISA 3:20 Ukosnike i podveze i pojase i stakalca mirisna i oboce, ISA 3:21 Prstene i poèeonike, ISA 3:22 Sveèane haljine i ogrtaèe i prijevjese i toboce, ISA 3:23 I ogledala i košuljice i oglavlja i pokrivala. ISA 3:24 I mjesto mirisa biæe smrad, i mjesto pojasa raspojasina, mjesto pletenica æela, mjesto širokih skuta pripasana vreæa, i mjesto ljepote ogorjelina. ISA 3:25 Tvoji æe ljudi pasti od maèa i junaci tvoji u ratu. ISA 3:26 I tužiæe i plakaæe vrata njegova, a on æe pust ležati na zemlji. ISA 4:1 I u ono vrijeme sedam æe žena uhvatiti jednoga èovjeka govoreæi: svoj æemo hljeb jesti i svoje æemo odijelo nositi, samo da se zovemo tvojim imenom, skini s nas sramotu. ISA 4:2 U ono vrijeme biæe klica Gospodnja na slavu i èast, i plod zemaljski na krasotu i diku ostatku Izrailjevu. ISA 4:3 I ko ostane u Sionu i ko još bude u Jerusalimu, zvaæe se svet, svaki ko bude zapisan za život u Jerusalimu, ISA 4:4 Kad Gospod opere neèistotu kæeri Sionskih i iz Jerusalima oèisti krv njegovu duhom koji sudi i sažiže. ISA 4:5 Gospod æe stvoriti nad svakim stanom na gori Sionskoj i nad zborovima njezinijem oblak danju s dimom i svjetlost plamena ognjenoga noæu, jer æe nad svom slavom biti zaklon. ISA 4:6 I biæe koliba, da sjenom zaklanja danju od vruæine i da bude utoèište i zaklon od poplave i od dažda. ISA 5:1 Zapjevaæu sada dragome svojemu pjesmu dragoga svojega o vinogradu njegovu. Dragi moj ima vinograd na rodnu brdašcu. ISA 5:2 I ogradi ga, i otrijebi iz njega kamenje, i nasadi ga plemenitom lozom, i sazida kulu usred njega, i iskopa pivnicu u njemu, i poèeka da rodi grožðem, a on rodi vinjagom. ISA 5:3 Pa sada, stanovnici Jerusalimski i ljudi Judejci, sudite izmeðu mene i vinograda mojega. ISA 5:4 Što je još trebalo èiniti vinogradu mojemu što mu ne uèinih? kad èekah da rodi grožðem, zašto rodi vinjagom? ISA 5:5 Sada æu vam kazati što æu uèiniti vinogradu svojemu. Oboriæu mu ogradu, neka opusti; razvaliæu mu zid, neka se pogazi; ISA 5:6 Uparložiæu ga, neæe se rezati ni kopati, nego æe rasti èkalj i trnje, i zapovjediæu oblacima da ne puštaju više dažda na nj. ISA 5:7 Da, vinograd je Gospoda nad vojskama dom Izrailjev, i ljudi su Judejci mili sad njegov; on èeka sud, a gle nasilja, èeka pravdu, a gle vike. ISA 5:8 Teško onima koji sastavljaju kuæu s kuæom, i njivu na njivu nastavljaju, da veæ ne bude mjesta i vi sami ostanete u zemlji. ISA 5:9 Od Gospoda nad vojskama èuh: mnoge kuæe opustjeæe, u velikim i lijepijem neæe biti nikoga. ISA 5:10 Jer æe deset rala vinograda dati jedan vat, i gomer sjemena daæe efu. ISA 5:11 Teško onima koji rane, te idu na silovito piæe i ostaju do mraka dok ih vino raspali. ISA 5:12 I na gozbama su im gusle i psaltiri i bubnji i svirale i vino; a ne gledaju na djela Gospodnja i ne vide rada ruku njegovijeh. ISA 5:13 Zato se narod moj odvede u ropstvo što ne znaju, i koje poštuje gladuju, i ljudstvo njegovo gine od žeði. ISA 5:14 Zato se raširio grob i razvalio ždrijelo svoje preveæ, i siæi æe u nj slava njegova i mnoštvo njegovo i vreva njegova i koji se vesele u njemu. ISA 5:15 I pognuæe se prost èovjek, i visoki æe se poniziti, i ponosite oèi oboriæe se; ISA 5:16 Gospod nad vojskama uzvisiæe se sudom, i Bog sveti posvetiæe se pravdom. ISA 5:17 I jaganjci æe pasti po svom obièaju, i došljaci æe jesti s pustijeh mjesta pretilinu. ISA 5:18 Teško onima koji vuku bezakonje uzicama od taštine, i grijeh kao užem kolskim, ISA 5:19 Koji govore: neka pohiti, neka brzo doðe djelo njegovo, da vidimo, i neka se približi i doðe što je naumio svetac Izrailjev, da poznamo. ISA 5:20 Teško onima koji zlo zovu dobro, a dobro zlo, koji prave od mraka svjetlost a od svjetlosti mrak, koji prave od gorkoga slatko a od slatkoga gorko. ISA 5:21 Teško onima koji misle da su mudri, i sami su sebi razumni. ISA 5:22 Teško onima koji su jaki piti vino i junaci u miješanju silovita piæa. ISA 5:23 Koji pravdaju bezbožnika za poklon, a pravednima uzimaju pravdu. ISA 5:24 Zato kao što oganj proždire strnjiku i slame nestaje u plamenu, tako æe korijen njihov biti kao trulež i cvijet njihov otiæi æe kao prah, jer odbaciše zakon Gospoda nad vojskama i prezreše rijeè sveca Izrailjeva. ISA 5:25 Zato se raspali gnjev Gospodnji na narod njegov, i mahnuv rukom svojom na nj udari ga da se gore zadrmaše i mrtva tjelesa njegova biše kao blato po ulicama. Kod svega toga gnjev se njegov ne odvrati, nego je ruka njegova još podignuta. ISA 5:26 I podignuæe zastavu narodima daljnijem, i zazviždaæe im s kraja zemlje; i gle, oni æe doæi odmah, brzo. ISA 5:27 Neæe biti meðu njima umorna ni sustala, ni dremljiva ni sanljiva, nikome se neæe raspasati pojas oko njega, niti æe se kome otkinuti remen na obuæi. ISA 5:28 Strijele æe im biti oštre, i svi lukovi njihovi zapeti; kopita u konja njihovijeh biæe kao kremen i toèkovi njihovi kao vihor. ISA 5:29 Rika æe im biti kao u lava, i rikaæe kao laviæi; buèaæe i ugrabiæe plijen i odnijeti ga, i neæe biti nikoga da otme. ISA 5:30 Buèaæe nad njim u to vrijeme kao što more buèi. Tada æe pogledati na zemlju, a to mrak i strah, i svjetlost æe se pomraèiti nad pogiblju njihovom. ISA 6:1 Godine koje umrije car Ozija vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolu visoku i izdignutu, i skut mu ispunjavaše crkvu. ISA 6:2 Serafimi stajahu više njega, svaki ih imaše šest krila: dvjema zaklanjaše lice svoje i dvjema zaklanjaše noge svoje, a dvjema leæaše. ISA 6:3 I vikahu jedan drugome govoreæi: svet, svet, svet je Gospod nad vojskama; puna je sva zemlja slave njegove. ISA 6:4 I zadrmaše se pragovi na vratima od glasa kojim vikahu, i dom se napuni dima. ISA 6:5 I rekoh: jaoh meni! pogiboh, jer sam èovjek neèistijeh usana, i živim usred naroda neèistijeh usana, jer cara Gospoda nad vojskama vidjeh svojim oèima. ISA 6:6 A jedan od serafima doletje k meni držeæi u ruci živ ugljen, koji uze s oltara kliještima, ISA 6:7 I dotaèe se usta mojih i reèe: evo, ovo se dotaèe usta tvojih, i bezakonje tvoje uze se, i grijeh tvoj oèisti se. ISA 6:8 Potom èuh glas Gospodnji gdje reèe: koga æu poslati? i ko æe nam iæi? A ja rekoh: evo mene, pošlji mene. ISA 6:9 A on reèe: idi, i reci tome narodu: slušajte ali neæete razumjeti, gledajte ali neæete poznati. ISA 6:10 Uèini da odeblja srce tome narodu i uši da im otežaju, i oèi im zatvori, da ne vide oèima svojim i ušima svojim da ne èuju i srcem svojim da ne razumiju i ne obrate se i ne iscijele. ISA 6:11 A ja rekoh: dokle Gospode? A on reèe: dokle ne opuste gradovi da budu bez stanovnika i kuæe da budu bez ljudi, i zemlja dokle sasvijem ne opusti, ISA 6:12 I dokle Gospod opravi daleko ljude i bude sama pustoš u zemlji. ISA 6:13 Ali æe još biti u njoj desetina, pa æe se i ona zatrti; ali kao hrast ili brijest kojima i kad zbace lišæe ostaje stablo, tako æe sveto sjeme biti njezino stablo. ISA 7:1 U vrijeme Ahaza sina Jotama sina Ozije cara Judina doðe Resin car Sirski i Fakej sin Remalijin car Izrailjev na Jerusalim da ga biju, ali ga ne mogoše uzeti. ISA 7:2 I doðe glas domu Davidovu i rekoše: Sirija se složi s Jefremom. A srce Ahazovo i srce naroda njegova ustrepta kao drveæe u šumi od vjetra. ISA 7:3 Tada reèe Gospod Isaiji: izidi na susret Ahazu, ti i Sear-jasuv sin tvoj, nakraj jaza gornjega jezera, na put kod polja bjeljareva. ISA 7:4 I reci mu: èuvaj se i budi miran, ne boj se i srce tvoje neka se ne plaši od dva kraja ovijeh glavanja što se puše, od raspaljenoga gnjeva Resinova i Sirskoga i sina Remalijina. ISA 7:5 Što se Sirci i Jefrem i sin Remalijin dogovoriše na tvoje zlo govoreæi: ISA 7:6 Hajdemo na Judejsku da joj dosadimo i da je osvojimo i da postavimo u njoj carem sina Taveilova; ISA 7:7 Zato ovako veli Gospod Bog: neæe se to uèiniti, neæe biti. ISA 7:8 Jer je glava Siriji Damasak, a Damasku je glava Resin; i do šezdeset i pet godina satræe se Jefrem tako da više neæe biti narod. ISA 7:9 I glava je Jefremu Samarija, a Samariji je glava sin Remalijin. Ako ne vjerujete, neæete se održati. ISA 7:10 I još reèe Gospod Ahazu govoreæi: ISA 7:11 Išti znak od Gospoda Boga svojega, išti ozdo iz dubine ili ozgo s visine. ISA 7:12 A Ahaz reèe: neæu iskati, niti æu kušati Gospoda. ISA 7:13 Tada reèe Isaija: slušajte sada, dome Davidov; malo li vam je što dosaðujete ljudima, nego dosaðujete i Bogu mojemu? ISA 7:14 Zato æe vam sam Gospod dati znak: eto djevojka æe zatrudnjeti i rodiæe sina, i nadjenuæe mu ime Emanuilo. ISA 7:15 Maslo i med ješæe, dokle ne nauèi odbaciti zlo a izabrati dobro. ISA 7:16 Jer prije nego nauèi dijete odbaciti zlo a izabrati dobro, ostaviæe zemlju, na koju se gadiš, dva cara njezina. ISA 7:17 Gospod æe pustiti na te i na narod tvoj i na dom oca tvojega dane, kakih nije bilo otkad se Jefrem odvoji od Jude, preko cara Asirskoga. ISA 7:18 I tada æe Gospod zazviždati muhama koje su nakraj rijeka Misirskih, i pèelama koje su u zemlji Asirskoj; ISA 7:19 I doæi æe i popadaæe sve u puste doline i u kamene rasjeline i na sve èeste i na svako drvce. ISA 7:20 Tada æe Gospod obrijati britvom zakupljenom ispreko rijeke, carem Asirskim, glavu i dlake po nogama, i bradu svu. ISA 7:21 I tada ko saèuva kravicu i dvije ovce, ISA 7:22 Od mnoštva mlijeka što æe davati ješæe maslo; jer maslo i med ješæe ko god ostane u zemlji. ISA 7:23 I tada æe svako mjesto gdje ima tisuæa èokota za tisuæu srebrnika zarasti u èkalj i trnje. ISA 7:24 Sa strijelama i s lukom iæi æe se onamo, jer æe sva zemlja biti èkalj i trnje. ISA 7:25 A na sve gore koje su se kopale motikom, na njih neæe doæi strah od èkalja i trnja, nego æe biti ispust volovima i gaziæe ih ovce. ISA 8:1 I reèe mi Gospod: uzmi knjigu veliku i napiši u njoj pismom èovjeèijim: brz na plijen, hitar na grabež. ISA 8:2 I uzeh vjerne svjedoke, Uriju sveštenika i Zahariju sina Jeverehijina. ISA 8:3 Potom pristupih k proroèici, i ona zatrudnje i rodi sina. A Gospod mi reèe: nadjeni mu ime: brz na plijen, hitar na grabež. ISA 8:4 Jer prije nego dijete nauèi vikati: oèe moj i majko moja, odnijeæe se blago Damaštansko i plijen Samarijski pred carem Asirskim. ISA 8:5 I još mi reèe Gospod govoreæi: ISA 8:6 Što ovaj narod ne mari za vodu Siloamsku koja teèe tiho, i raduje se Resinu i sinu Remalijinu, ISA 8:7 Zato, evo, Gospod æe navesti na njih vodu iz rijeke silnu i veliku, cara Asirskoga i svu slavu njegovu, te æe izaæi iz svijeh potoka svojih, i teæi æe povrh svijeh bregova svojih, ISA 8:8 I navaliæe preko Jude, plaviæe i razlivaæe se i doæi do grla, i krila æe joj se raširiti preko svekolike zemlje tvoje, Emanuilo! ISA 8:9 Združujte se, narodi, ali æete se potrti; èujte svi koji ste u daljnoj zemlji: oružajte se, ali æete se potrti; oružajte se, ali æete se potrti. ISA 8:10 Dogovarajte se, dogovor æe vam se razbiti: recite rijeè, neæe biti od nje ništa, jer je s nama Bog. ISA 8:11 Jer mi ovako reèe Gospod uhvativši me za ruku i opomenuvši me da ne idem putem ovoga naroda, govoreæi: ISA 8:12 Ne govorite buna, kad god ovaj narod kaže buna, i ne bojte se èega se on boji, i ne plašite se. ISA 8:13 Gospoda nad vojskama svetite; i on neka vam je strah i bojazan. ISA 8:14 I biæe vam svetinja, a kamen za spoticanje i stijena za sablazan objema domovima Izrailjevijem, zamka i mreža stanovnicima Jerusalimskim. ISA 8:15 I spotaknuæe se mnogi i pašæe i satræe se, zaplešæe se i uhvatiæe se. ISA 8:16 Sveži svjedoèanstvo, zapeèati zakon mojim uèenicima. ISA 8:17 Èekaæu dakle Gospoda, koji je sakrio lice svoje od doma Jakovljeva, i uzdaæu se u nj. ISA 8:18 Evo ja i djeca koju mi je dao Gospod jesmo znak i èudo Izrailju od Gospoda nad vojskama, koji nastava na gori Sionu. ISA 8:19 I ako vam reku: pitajte vraèe i gatare, koji šapæu i mrmljaju; recite: ne treba li narod da pita Boga svojega? ili æe pitati mrtve mjesto živijeh? ISA 8:20 Zakon i svjedoèanstvo tražite. Ako li ko ne govori tako, njemu nema zore. ISA 8:21 I hodiæe po zemlji potucajuæi se i gladujuæi; i kad bude gladan, ljutiæe se i psovati cara svojega i Boga svojega gore. ISA 8:22 A kad pogleda na zemlju, a to nevolja i mrak i teška muka, i on zagnan u tamu. ISA 9:1 Ali neæe se onako zamraèiti pritiješnjena zemlja kao prije kad se dotaèe zemlje Zavulonove i zemlje Neftalimove, ili kao poslije kad dosaðivaše na putu k moru s one strane Jordana Galileji neznabožaèkoj. ISA 9:2 Narod koji hodi u tami vidjeæe vidjelo veliko, i onima koji sjede u zemlji gdje je smrtni sjen zasvijetliæe vidjelo. ISA 9:3 Umnožio si narod, a nijesi mu uvelièao radosti; ali æe se radovati pred tobom kao što se raduju o žetvi, kao što se vesele kad dijele plijen. ISA 9:4 Jer si slomio jaram u kom vucijaše, i štap kojim ga bijahu po pleæima i palicu nasilnika njegova kao u dan Madijanski. ISA 9:5 Jer æe obuæa svakoga ratnika koji se bije u graji i odijelo u krv uvaljano izgorjeti i biti hrana ognju. ISA 9:6 Jer nam se rodi dijete, sin nam se dade, kojemu je vlast na ramenu, i ime æe mu biti: divni, savjetnik, Bog silni, otac vjeèni, knez mirni. ISA 9:7 Bez kraja æe rasti vlast i mir na prijestolu Davidovu i u carstvu njegovu da se uredi i utvrdi sudom i pravdom otsada dovijeka. To æe uèiniti revnost Gospoda nad vojskama. ISA 9:8 Gospod posla rijeè Jakovu, i ona pade u Izrailju. ISA 9:9 I znaæe sav narod, Jefrem i stanovnici Samarijski, koji oholo i ponosita srca govore: ISA 9:10 Padoše opeke, ali æemo mi zidati od tesana kamena; dudovi su posjeèeni, ali æemo mi zamijeniti kedrima. ISA 9:11 Ali æe Gospod podignuti protivnike Resinove na nj, i skupiæe neprijatelje njegove, ISA 9:12 Sirce s istoka i Filisteje sa zapada, te æe ždrijeti Izrailja na sva usta. Kod svega toga neæe se odvratiti gnjev njegov, nego æe ruka njegova još biti podignuta. ISA 9:13 Jer se narod neæe obratiti k onomu ko ga bije, i neæe tražiti Gospoda nad vojskama. ISA 9:14 Zato æe otsjeæi Gospod Izrailju glavu i rep, granu i situ u jedan dan. ISA 9:15 Starješina i ugledan èovjek to je glava, a prorok koji uèi laž to je rep. ISA 9:16 Jer koji vode taj narod, oni ga zavode, a koje vode, oni su propali. ISA 9:17 Zato se Gospod neæe radovati mladiæima njegovijem, i na sirote njegove i na udovice njegove neæe se smilovati, jer su svikoliki licemjeri i zlikovci, i svaka usta govore nevaljalstvo. Kod svega toga neæe se odvratiti gnjev njegov, nego æe ruka njegova još biti podignuta. ISA 9:18 Jer æe se razgorjeti bezbožnost kao oganj, koji sažeže èkalj i trnje, pa upali gustu šumu, te otide u dim visoko. ISA 9:19 Od gnjeva Gospoda nad vojskama zamraèiæe se zemlja i narod æe biti kao hrana ognju, niko neæe požaliti brata svojega. ISA 9:20 I zgrabiæe s desne strane, pa æe opet biti gladan, i ješæe s lijeve strane, pa se opet neæe nasititi; svaki æe jesti meso od mišice svoje, ISA 9:21 Manasija Jefrema, i Jefrem Manasiju, a obojica æe se složiti na Judu. Kod svega toga neæe se odvratiti gnjev njegov, nego æe ruka njegova još biti podignuta. ISA 10:1 Teško onima koji postavljaju zakone nepravedne i koji pišu nepravdu, ISA 10:2 Da odbiju od suda uboge, i da otimaju pravicu siromasima naroda mojega, da bi im plijen bile udovice i sirote grabež. ISA 10:3 A što æete èiniti u dan pohoðenja i pogibli koja æe doæi izdaleka? kome æete pribjeæi za pomoæ? gdje li æete ostaviti slavu svoju? ISA 10:4 Da se ne bi unizila meðu roblje i meðu pobijene pala? Kod svega toga neæe se odvratiti gnjev njegov, nego æe ruka njegova još biti podignuta. ISA 10:5 Teško Asiru, šibi gnjeva mojega, ako i jest palica u ruci njegovoj moja jarost. ISA 10:6 Na narod licemjerni poslaæu ga, i zapovjediæu mu za narod na koji se gnjevim, da plijeni i otima, i da ga izgazi kao blato na ulicama. ISA 10:7 Ali on neæe tako misliti i srce njegovo neæe tako suditi, nego mu je u srcu da zatre i istrijebi mnoge narode. ISA 10:8 Jer æe reæi: knezovi moji nijesu li svi carevi? ISA 10:9 Nije li Halan kao Harhemis? nije li Emat kao Arfad? nije li Samarija kao Damasak? ISA 10:10 Kako je ruka moja našla carstva lažnijeh bogova, kojih likovi bijahu jaèi od Jerusalimskih i Samarijskih, ISA 10:11 Neæu li uèiniti Jerusalimu i njegovijem lažnijem bogovima onako kako sam uèinio Samariji i njezinijem lažnijem bogovima? ISA 10:12 Ali kad svrši Gospod sve djelo svoje na gori Sionskoj i u Jerusalimu, tada æu obiæi plod ohologa srca cara Asirskoga i slavu ponositijeh oèiju njegovijeh. ISA 10:13 Jer reèe: krjepošæu ruke svoje uèinih i mudrošæu svojom, jer sam razuman; i premjestih meðe narodima i blago njihovo zaplijenih i kao junak oborih stanovnike. ISA 10:14 I ruka moja naðe kao gnijezdo bogatstvo u naroda, i kako se kupe jajca ostavljena tako pokupih svu zemlju, i ne bi nikoga da makne krilom ili da otvori usta i pisne. ISA 10:15 Hoæe li se sjekira velièati nad onijem koji njom sijeèe? hoæe li se pila razmetati nad onijem koji njom radi? kao da bi prut mahao onijem koji ga digne, kao da bi se hvalio štap da nije od drveta. ISA 10:16 Zato æe Gospod, Gospod nad vojskama, pustiti na pretile njegove mršu, i slavu æe njegovu potpaliti da gori kao oganj. ISA 10:17 Jer æe vidjelo Izrailjevo biti oganj, i svetac æe njegov biti plamen, i upaliæe i sažeæi trnje njegovo i èkalj njegov u jedan dan. ISA 10:18 I krasotu šume njegove i njive njegove, od duše do tijela, uništiæe, i biæe kao bjegunac kad iznemogne. ISA 10:19 I što ostane drveta šume njegove, biæe malo, da bi ih dijete moglo popisati. ISA 10:20 I u to vrijeme ostatak Izrailjev i koji se izbave u domu Jakovljevu neæe se više oslanjati na onoga ko ih bije, nego æe se oslanjati na Gospoda sveca Izrailjeva istinom. ISA 10:21 Ostatak æe se obratiti, ostatak Jakovljev, k Bogu silnome. ISA 10:22 Jer ako bude naroda tvojega, Izrailju, kao pijeska morskoga, ostatak æe se njegov obratiti. Pogibao je odreðena, razliæe se pravda. ISA 10:23 Jer æe Gospod, Gospod nad vojskama, izvršiti pogibao odreðenu u svoj zemlji. ISA 10:24 Zato ovako veli Gospod, Gospod nad vojskama: ne boj se Asirca, narode moj, koji nastavaš na gori Sionu; prutom æe te udariti i štap svoj podignuæe na te kao u Misiru. ISA 10:25 Jer još malo, i gnjev æe prestati; tada æe se jarost moja obratiti na njihovu pogibao. ISA 10:26 Jer æe podignuti na nj Gospod nad vojskama biè, te æe biti kao rasap Madijanski kod kamena Oriva i kao štap njegov na moru, i podignuæe ga kao u Misiru. ISA 10:27 I tada æe se skinuti breme njegovo s ramena tvojega i jaram njegov s vrata tvojega, i izlomiæe se jaram od pomazanja. ISA 10:28 Doðe u Ajat, proðe u Migron, u Mihmasu rasprti prtljag svoj. ISA 10:29 Poðoše klancem, u Gavaji zanoæiše, prepade se Rama, Gavaja Saulova pobježe. ISA 10:30 Vièi iza glasa, kæeri Galimova; nek se èuje u Lais, jadni Anatote! ISA 10:31 Madmina pobježe, stanovnici Gevimski utekoše. ISA 10:32 Još jedan dan, pa æe stajati u Novu, mahnuæe rukom svojom na goru kæeri Sionske, na hum Jerusalimski. ISA 10:33 Gle, Gospod, Gospod nad vojskama, okresaæe silom grane; što je visoko posjeæi æe, i što je uzdignuto sniziæe. ISA 10:34 I gustu æe šumu isjeæi sjekirom, i Livan æe pasti od silnoga. ISA 11:1 Ali æe izaæi šibljika iz stabla Jesejeva, i izdanak iz korijena njegova izniknuæe. ISA 11:2 I na njemu æe poèivati duh Gospodnji, duh mudrosti i razuma, duh savjeta i sile, duh znanja i straha Gospodnjega. ISA 11:3 I mirisanje æe mu biti u strahu Gospodnjem, a neæe suditi po viðenju svojih oèiju, niti æe po èuvenju svojih ušiju karati. ISA 11:4 Nego æe po pravdi suditi siromasima i po pravici karati krotke u zemlji, i udariæe zemlju prutom usta svojih, i duhom usana svojih ubiæe bezbožnika. ISA 11:5 I pravda æe mu biti pojas po bedrima, i istina pojas po bocima. ISA 11:6 I vuk æe boraviti s jagnjetom, i ris æe ležati s jaretom, tele i laviæ i ugojeno živinèe biæe zajedno, i malo dijete vodiæe ih. ISA 11:7 I krava i medvjedica zajedno æe pasti, mlad njihova ležaæe zajedno, i lav æe jesti slamu kao vo. ISA 11:8 I dijete koje sisa igraæe se nad rupom aspidinom, i dijete odbijeno od sise zavlaèiæe ruku svoju u rupu zmije vasilinske. ISA 11:9 Neæe uditi ni potirati na svoj svetoj gori mojoj, jer æe zemlja biti puna poznanja Gospodnjega kao more vode što je puno. ISA 11:10 I u to æe vrijeme za korijen Jesejev, koji æe biti zastava narodima, raspitivati narodi, i poèivalište njegovo biæe slavno. ISA 11:11 I tada æe Gospod opet podignuti ruku svoju da zadobije ostatak naroda svojega, što ostane od Asirske i od Misira i od Patrosa i od Etiopske i od Elama i od Senara i od Emata i od ostrva morskih. ISA 11:12 I podignuæe zastavu narodima i prognane Izrailjeve i rasijane Judine sabraæe s èetiri kraja zemaljska, ISA 11:13 I nestaæe zavisti Jefremove, i neprijatelji Judini istrijebiæe se; Jefrem neæe zavidjeti Judi, a Juda neæe zlobiti Jefremu. ISA 11:14 Nego æe složno letjeti na pleæa Filistejima k zapadu; zajedno æe plijeniti narode istoène; na Edomce i Moavce dignuæe ruke svoje, i sinovi Amonovi biæe im pokorni. ISA 11:15 I Gospod æe presušiti zaliv mora Misirskoga, i mahnuæe rukom svojom svrh rijeke sa silnijem vjetrom svojim, i udariæe je po sedam krakova da se može prelaziti u obuæi. ISA 11:16 I biæe put ostatku naroda njegova, što ostane od Asirske, kao što je bio Izrailju kad izide iz zemlje Misirske. ISA 12:1 I reæi æeš u ono vrijeme: hvalim te, Gospode, jer si se bio razgnjevio na me, pa se odvratio gnjev tvoj, i utješio si me. ISA 12:2 Gle, Bog je spasenje moje, uzdaæu se i neæu se bojati, jer mi je sila i pjesma Gospod Bog, on mi bi spasitelj. ISA 12:3 S radošæu æete crpsti vodu iz izvora ovoga spasenja. ISA 12:4 I tada æete reæi: hvalite Gospoda, glasite ime njegovo, javljajte po narodima djela njegova, napominjite da je visoko ime njegovo. ISA 12:5 Pojte Gospodu, jer uèini velike stvari, neka se zna po svoj zemlji. ISA 12:6 Klikuj i pjevaj, koja sjediš u Sionu, jer je svetac Izrailjev velik posred vas. ISA 13:1 Breme Vavilonu, koje vidje Isaija sin Amosov. ISA 13:2 Na gori visokoj podignite zastavu, vièite im iza glasa, mašite rukom, neka uðu na vrata kneževska. ISA 13:3 Ja sam zapovjedio izabranima svojim i dozvao sam junake svoje da izvrše gnjev moj koji se raduju s velièine moje. ISA 13:4 Vika stoji ljudstva na gorama kao da je velik narod, vika i vreva carstva skupljenijeh naroda; Gospod nad vojskama pregleda vojsku ubojitu. ISA 13:5 Dolaze iz daljne zemlje, s kraja nebesa, Gospod i oruða srdnje njegove, da zatre svu zemlju. ISA 13:6 Ridajte, jer je blizu dan Gospodnji; doæi æe kao pustoš od svemoguæega. ISA 13:7 Zato æe svaka ruka klonuti, i svako srce èovjeèije rastopiti se. ISA 13:8 I oni æe se smesti, muke i bolovi spopašæe ih, muèiæe se kao porodilja, prepašæe se jedan od drugoga, lica æe im biti kao plamen. ISA 13:9 Evo, ide dan Gospodnji ljuti s gnjevom i jarošæu da obrati zemlju u pustoš, i grješnike da istrijebi iz nje. ISA 13:10 Jer zvijezde nebeske i prilike nebeske neæe pustiti svjetlosti svoje, sunce æe pomrèati o roðaju svom, i mjesec neæe pustiti svjetlosti svoje. ISA 13:11 I pohodiæu vasiljenu za zloæu, i bezbožnike za bezakonje; i ukinuæu razmetanje oholijeh, i ponos silnijeh oboriæu. ISA 13:12 Uèiniæu da æe èovjek više vrijediti nego zlato èisto, više nego zlato Ofirsko. ISA 13:13 Zato æu zatresti nebo, i zemlja æe se pokrenuti sa svoga mjesta od jarosti Gospoda nad vojskama i u dan kad se raspali gnjev njegov. ISA 13:14 I biæe kao srna poplašena i kao stado kojega niko ne sabira; svak æe gledati za svojim narodom, i svak æe bježati u svoju zemlju. ISA 13:15 Ko se god naðe, biæe proboden, i koji se god skupe, poginuæe od maèa. ISA 13:16 I djecu æe im razmrskati na njihove oèi, kuæe æe im oplijeniti i žene æe im sramotiti. ISA 13:17 Evo, ja æu podignuti na njih Mide, koji neæe mariti za srebro, niti æe zlata iskati. ISA 13:18 Nego æe iz lukova djecu ubijati, ni na plod u utrobi neæe se smilovati, niti æe djece žaliti oko njihovo. ISA 13:19 I Vavilon, ures carstvima i dika slavi Haldejskoj, biæe kao Sodom i Gomor kad ih Bog zatr. ISA 13:20 Neæe se u njemu živjeti niti æe se ko naseliti od koljena do koljena, niti æe Arapin razapeti u njemu šatora, niti æe pastiri poèivati onuda. ISA 13:21 Nego æe poèivati ondje divlje zvijeri, i kuæe æe njihove biti pune velikih zmija, i ondje æe nastavati sove, i aveti æe skakati onuda. ISA 13:22 I dovikivaæe se buljine u pustijem kuæama i zmajevi u dvorima veselijem. A doæi æe njegovo vrijeme, i blizu je, i dani njegovi neæe se protegnuti. ISA 14:1 Jer æe se smilovati Gospod na Jakova, i opet æe izabrati Izrailja, i namjestiæe ih u zemlji njihovoj, i prilijepiæe se k njima došljaci i pridružiæe se domu Jakovljevu. ISA 14:2 Jer æe ih uzeti narodi i odvesti na mjesto njihovo, i naslijediæe ih Izrailjci u zemlji Gospodnjoj da im budu sluge i sluškinje, i zarobiæe one koji ih bjehu zarobili, i biæe gospodari svojim nasilnicima. ISA 14:3 I kad te smiri Gospod od truda tvojega i muke i od ljutoga ropstva u kom si robovao, ISA 14:4 Tada æeš izvoditi ovu prièu o caru Vavilonskom i reæi æeš: kako nesta nastojnika, nesta danka? ISA 14:5 Slomi Gospod štap bezbožnicima, palicu vladaocima, ISA 14:6 Koja je ljuto bila narode bez prestanka, i gnjevno vladala nad narodima, i gonila nemilice. ISA 14:7 Sva zemlja poèiva i mirna je; pjevaju iza glasa. ISA 14:8 Vesele se s tebe i jele i kedri Livanski govoreæi: otkako si pao, ne dolazi niko da nas sijeèe. ISA 14:9 Pakao dolje uskoleba se tebe radi da te srete kad doðeš, probudi ti mrtvace i sve knezove zemaljske, diže s prijestola njihovijeh sve careve narodne. ISA 14:10 Svi æe progovoriti i reæi tebi: i ti li si iznemogao kao mi? izjednaèio se s nama? ISA 14:11 Spusti se u pakao ponos tvoj, zveka psaltira tvojih; prostrti su poda te moljci, a crvi su ti pokrivaè. ISA 14:12 Kako pade s neba, zvijezdo danice, kæeri zorina? kako se obori na zemlju koji si gazio narode? ISA 14:13 A govorio si u srcu svom: izaæi æu na nebo, više zvijezda Božijih podignuæu prijesto svoj, i sješæu na gori zbornoj na strani sjevernoj; ISA 14:14 Izaæi æu u visine nad oblake, izjednaèiæu se s višnjim. ISA 14:15 A ti se u pakao svrže, u dubinu grobnu. ISA 14:16 Koji te vide pogledaæe na te, i gledaæe te govoreæi: to li je onaj koji je tresao zemlju, koji je drmao carstva, ISA 14:17 Koji je vasiljenu obraæao u pustinju, i gradove njezine raskopavao? roblje svoje nije otpuštao kuæi? ISA 14:18 Svi carevi narodni, svikoliki, leže slavno, svaki u svojoj kuæi. ISA 14:19 A ti se izbaci iz groba svojega, kao gadna grana, kao haljina pobijenijeh, maèem pobodenijeh, koji slaze u jamu kamenu, kao pogaženi strv. ISA 14:20 Neæeš se združiti s njima pogrebom, jer si zemlju svoju zatro, narod si svoj ubio; neæe se spominjati sjeme zlikovaèko dok je vijeka. ISA 14:21 Pripravite pokolj sinovima njegovijem za bezakonje otaca njihovijeh da se ne podignu i ne naslijede zemlje i ne napune vasiljene gradovima. ISA 14:22 Jer æu ustati na njih, govori Gospod nad vojskama, i zatræu ime Vavilonu i ostatak, i sina i unuka, govori Gospod. ISA 14:23 I naèiniæu od njega stan æukovima i jezera vodena, i omešæu ga metlom pogibli, govori Gospod nad vojskama. ISA 14:24 Zakle se Gospod nad vojskama govoreæi: doista, biæe kako sam smislio, i kako sam naumio izvršiæe se. ISA 14:25 Potræu Asirca u zemlji svojoj, na gorama svojim izgaziæu ga; tada æe se skinuti s njih jaram njegov, i breme njegovo s pleæa njihovijeh skinuæe se. ISA 14:26 To je namišljeno svoj zemlji, i to je ruka podignuta na sve narode. ISA 14:27 Jer je Gospod nad vojskama naumio, ko æe razbiti? i njegovu ruku podignutu ko æe odvratiti? ISA 14:28 Godine koje umrije car Ahaz bi objavljeno ovo breme: ISA 14:29 Nemoj se radovati, zemljo Filistejska svakolika, što se slomi prut onoga koji te je bio; jer æe iz korijena zmijinjega niknuti zmija vasilinska, i plod æe mu biti zmaj ognjeni krilati. ISA 14:30 I prvenci siromaški nahraniæe se, i ubogi æe poèivati bez straha; a tvoj æu korijen umoriti glaðu, i ostatak tvoj on æe pobiti. ISA 14:31 Ridajte, vrata; vièi, grade; rastopila si se, sva zemljo Filistejska, jer sa sjevera ide dim i niko se neæe osamiti u zborovima njegovijem. ISA 14:32 I šta æe se odgovoriti poslanicima narodnijem? Da je Gospod osnovao Sion i da æe u nj utjecati nevoljnici naroda njegova. ISA 15:1 Breme Moavu. Da, obnoæ se raskopa Ar Moavski i propade; da, obnoæ se raskopa Kir Moavski i propade. ISA 15:2 Otide u dom i u Devon, na visine, da plaèe: Moav æe ridati za Nevonom i za Medevom, sve æe mu glave biti æelave, svaka brada oskubena. ISA 15:3 Po ulicama æe njegovijem pripasivati kostrijet, na krovovima njegovijem i na ulicama njegovijem sve æe ridati suze lijuæi. ISA 15:4 I vikaæe Esevon i Eleala, do Jase èuæe im se glas; i vojnici æe Moavski vikati, duša æe se u svakom uzmuèiti. ISA 15:5 Srce moje vapije za Moavom; bjegunci njegovi pobjegoše dori do Sigora kao junica treæakinja; jer æe se iæi uz brdo Luitsko plaèuæi, i putem Oronaimskim razlijegaæe æe se jauk. ISA 15:6 Jer æe nestati voda Nimrimskih, jer æe posahnuti bilje, nestaæe trave, zeleni neæe biti. ISA 15:7 I zato što su ostavljali i što su èuvali odnijeæe se na potok Arapski. ISA 15:8 Jer æe vika iæi oko meða Moavskih, do Eglaima jauk njihov, i do Vir-Elima jauk njihov. ISA 15:9 Jer æe se voda Dimonska napuniti krvi; i još æu dometnuti Dimonu, na bjegunce Moavske i na ostatak zemaljski poslaæu lavove. ISA 16:1 Šaljite jaganjce gospodaru zemaljskom, od Sele do pustinje, ka gori kæeri Sionske. ISA 16:2 Jer æe biti kæeri Moavske na brodovima Arnonskim kao ptica koja luta, otjerana s gnijezda. ISA 16:3 Uèini vijeæe, narode, naèini sjen u podne kao noæ, zakloni izagnane, nemoj izdati bjegunaca. ISA 16:4 Neka kod tebe borave izgnani moji, Moave; budi im zaklon od pustošnika; jer æe nestati nasilnika, prestaæe pustošenje, istrijebiæe se sa zemlje koji gaze druge. ISA 16:5 I utvrdiæe se prijesto milošæu, i na njemu æe sjedjeti jednako u šatoru Davidovu koji æe suditi i tražiti što je pravo i biti brz da èini pravdu. ISA 16:6 Èusmo za oholost Moava vrlo ponositoga, za ponos njegov i oholost i obijest njegovu; laži njegove neæe biti tvrde. ISA 16:7 Zato æe ridati Moavac nad Moavcem, svi æe ridati; nad temeljima Kir-Aresetskim uzdisaæete, jer su razvaljeni. ISA 16:8 I polja Esevonska posušiše se i èokot Sivamski; gospoda narodna potrše krasne loze njegove, koje dosezahu do Jazira i vijahu se po pustinji; odvode njegove pružahu se i prelažahu preko mora. ISA 16:9 Zato æu plakati plaèem Jazirskim za èokotom Sivamskim; zaljevaæu te suzama svojim, Esevone i Elealo, jer pjesma o ljetini tvojoj i o žetvi tvojoj pade. ISA 16:10 I nesta radosti i veselja s polja rodnoga, u vinogradima se ne pjeva ni podvikuje, vina u kacama ne gazi gazilac; uèinih kraj pjesmama. ISA 16:11 Zato utroba moja jeèi kao gusle za Moavom, i srce moje za Kir-Eresom. ISA 16:12 I kad se vidi da se umorio Moav na visini svojoj, uæi æe u svetinju svoju da se pomoli; ali ništa neæe svršiti. ISA 16:13 Ovo je rijeè što reèe Gospod za Moava davno. ISA 16:14 A sada veli Gospod govoreæi: do tri godine, kao što su godine najamnièke, ološaæe slava Moavova sa svijem mnoštvom njegovijem, i što ostane biæe vrlo malo i nejako. ISA 17:1 Breme Damasku. Gle, Damasak æe se ukinuti da ne bude više grad, nego æe biti gomila razvalina. ISA 17:2 Gradovi Aroirski biæe ostavljeni, biæe za stada, te æe u njima poèivati, i niko ih neæe plašiti. ISA 17:3 Nestaæe gradova Jefremovijeh i carstva u Damasku i ostatku Sirskom, biæe kao slava sinova Izrailjevijeh, veli Gospod nad vojskama. ISA 17:4 I u taj æe dan istanèati slava Jakovljeva, i debelo tijelo njegovo omršaæe. ISA 17:5 Jer æe biti kao kad žetelac sabira žito i rukom žanje klasje, i biæe kao kad se kupi klasje u dolini Rafajskoj. ISA 17:6 Ali æe se ostaviti u njoj pabirci kao kad se otrese maslina, pa dvije tri ostanu u vrhu, i èetiri pet na rodnijem granama, veli Gospod Bog Izrailjev. ISA 17:7 U to æe vrijeme èovjek pogledati na tvorca svojega, i oèi njegove gledaæe na sveca Izrailjeva; ISA 17:8 A neæe pogledati na oltare, djelo ruku svojih, niti æe gledati na ono što su naèinili prsti njegovi, ni na lugove ni na likove sunèane. ISA 17:9 U to æe vrijeme tvrdi gradovi njegovi biti kao ostavljen grm i ogranak, jer æe se ostaviti radi sinova Izrailjevijeh, i biæe pustoš. ISA 17:10 Jer si zaboravio Boga spasenja svojega, i nijesi se sjeæao stijene sile svoje; zato sadi krasne sadove i lozu stranu presaðuj; ISA 17:11 Danju radi da uzraste što posadiš, i jutrom gledaj da ti sjeme nikne; ali kad doðe do branja razgrabiæe se, i ostaæe ti ljuta žalost. ISA 17:12 Teško mnoštvu velikih naroda, što buèe kao što buèe mora, i uzavrelijem narodima, kojih stoji vreva kao silnijeh voda; ISA 17:13 Vreva stoji naroda kao velikih voda; ali æe povikati na njih, i oni æe pobjeæi daleko, i biæe gonjeni kao pljeva po brdima od vjetra i kao prah od vihora. ISA 17:14 Uveèe eto straha, i prije nego svane nema nikoga. To je dio onijeh koji nas gaze, i našljedstvo onijeh koji otimlju od nas. ISA 18:1 Teško zemlji koja sjen èini krilima s one strane rijeka Etiopskih; ISA 18:2 Koja šalje poslanike preko mora, u laðama od site po vodama, govoreæi: idite, brzi glasnici, k narodu rasijanu i oplijenjenu, k narodu strašnu otkako je dosad, k narodu razmjerenu i pogaženu, kojemu zemlju raznose rijeke. ISA 18:3 Svi koji živite na svijetu i stanujete na zemlji, kad se digne zastava na gorama, gledajte, i kad zatrubi truba, slušajte. ISA 18:4 Jer ovako mi reèe Gospod: umiriæu se i gledaæu iz stana svojega, kao vruæina koja suši poslije dažda i kao rosan oblak o vruæini žetvenoj. ISA 18:5 Jer prije berbe, kad napupe pupci i od cvijeta postane grozd i stane zreti, okresaæe odvode kosijerom, i uzeæe lozu i otsjeæi. ISA 18:6 Sve æe se ostaviti pticama gorskim i zvijerima zemaljskim; i ptice æe ljetovati na njima, a svakojake zvijeri zemaljske zimovaæe. ISA 18:7 Tada æe se donijeti dar Gospodu nad vojskama od naroda rasijanoga i oplijenjenoga, od naroda strašnoga otkako je dosad, od naroda razmjerenoga i pogaženoga, kojemu zemlju raznose rijeke, k mjestu imena Gospoda nad vojskama, ka gori Sionskoj. ISA 19:1 Breme Misiru. Gle, Gospod sjedeæi na oblaku laku doæi æe u Misir; i zatrešæe se od njega idoli Misirski, i srce æe se rastopiti u Misircima. ISA 19:2 I razdražiæu Misirce jedne na druge, te æe vojevati brat na brata i prijatelj na prijatelja, grad na grad, carstvo na carstvo. ISA 19:3 I nestaæe duha Misiru, i namjeru njegovu razbiæu; tada æe pitati svoje idole i opsjenare i vraèe i gatare. ISA 19:4 I predaæu Misirce u ruke žestokim gospodarima, i ljut æe car vladati njima, veli Gospod, Gospod nad vojskama. ISA 19:5 I nestaæe vode iz mora, i rijeka æe presahnuti i zasušiti se. ISA 19:6 I rijeke æe oteæi, opašæe i presahnuti potoci Misirski, trska i sita posušiæe se. ISA 19:7 Trava kraj potoka, na ušæu potoka, i svi usjevi kraj potoka posahnuæe i nestaæe ih i propašæe. ISA 19:8 I tužiæe ribari i sjetovaæe svi koji bacaju udicu, i koji razapinju mrežu po vodama zabrinuæe se. ISA 19:9 I stidjeæe se koji rade od tankoga lana, i koji tkaju tanko bijelo platno. ISA 19:10 I nasipi æe mu se razvaliti, i koji zagraðuju ribnjake, svi æe biti žalosna srca. ISA 19:11 Doista, knezovi su Soanski bezumni, i savjet mudrijeh savjetnika Faraonovijeh lud je. Kako možete govoriti Faraonu: ja sam sin mudrijeh, sin starijeh careva? ISA 19:12 Gdje su? gdje su mudarci tvoji? Neka ti kažu ako znadu što je naumio za Misir Gospod nad vojskama. ISA 19:13 Poludješe knezovi Soanski; prevariše se knezovi Nofski; prelastiše Misir glave plemena njegovijeh. ISA 19:14 Gospod je izlio meðu njih duh prijevaran, te uèiniše da posræe Misir u svijem poslovima kao što posræe pijan èovjek bljujuæi. ISA 19:15 I neæe biti djela u Misiru što bi uèinila glava ili rep, grana ili sita. ISA 19:16 Tada æe biti Misirci kao žene; bojaæe se i drktati od ruke Gospoda nad vojskama kad zamahne na njih. ISA 19:17 I zemlja æe Judina biti strah Misiru; ko je se god opomene, prepašæe se radi namjere Gospoda nad vojskama što je naumio suprot njemu. ISA 19:18 U to æe vrijeme biti pet gradova u zemlji Misirskoj koji æe govoriti jezikom Hananskim i zaklinjati se Gospodom nad vojskama; jedan æe se zvati grad Aheres. ISA 19:19 U to æe vrijeme biti oltar Gospodnji usred zemlje Misirske, i spomenik Gospodnji na meði njezinoj; ISA 19:20 I biæe znak i svjedoèanstvo Gospodu nad vojskama, u zemlji Misirskoj. Kad stanu vikati ka Gospodu na nasilnike, on æe im poslati spasitelja i kneza i izbaviæe ih. ISA 19:21 I biæe poznat Gospod Misircima, i poznaæe Misirci Gospoda u to vrijeme, i služiæe mu žrtvama i darima, i zavjetovaæe zavjete Gospodu, i izvršivaæe. ISA 19:22 Tako æe Gospod udariti Misir, i udariv iscijeliæe, jer æe se obratiti ka Gospodu, umoliæe mu se, i iscijeliæe ih. ISA 19:23 U to æe vrijeme biti put iz Misira u Asirsku, i Asirac æe iæi u Misir i Misirac u Asirsku, i služiæe Gospodu Misirci s Asircima. ISA 19:24 U to æe vrijeme Izrailj biti treæi s Misircima i Asircima, i biæe blagoslov posred zemlje. ISA 19:25 Jer æe ih blagosloviti Gospod nad vojskama govoreæi: da je blagosloven moj narod Misirski i Asirski, djelo ruku mojih, i našljedstvo moje, Izrailj. ISA 20:1 Godine koje doðe Tartan na Azot, kad ga posla Sargon car Asirski, te bi Azot i uze ga, ISA 20:2 U to vrijeme reèe Gospod preko Isaije sina Amosova govoreæi: idi, skini kostrijet sa sebe, i izuj obuæu s nogu svojih. I uèini tako i iðaše go i bos. ISA 20:3 Tada reèe Gospod: kako ide sluga moj Isaija go i bos za znak i èudo što æe biti do tri godine Misiru i Etiopskoj, ISA 20:4 Tako æe odvesti car Asirski u ropstvo Misirce, i Etiopljane u sužanjstvo, djecu i starce, gole i bose i golijeh zadnjica, na sramotu Misircima. ISA 20:5 I prepašæe se i posramiæe se od Etiopske, uzdanice svoje, i od Misira, ponosa svojega. ISA 20:6 I reæi æe tada koji žive na ovom ostrvu: gle, to je uzdanica naša, ka kojoj pritjecasmo za pomoæ da se saèuvamo od cara Asirskoga; kako æemo se izbaviti? ISA 21:1 Breme pustinji na moru. Kao vihori koji prolaze na jug, tako æe doæi iz pustinje, iz zemlje strašne. ISA 21:2 Ljuta utvara javi mi se. Nevjernik nevjeru èini, pustošnik pustoši; hodi, Elame; opkoli, Midijo! svemu uzdisanju uèiniæu kraj. ISA 21:3 Zato su bedra moja puna bola; muke me obuzeše kao kad se muèi porodilja; zgurih se èujuæi, prepadoh se videæi. ISA 21:4 Srce mi se smete, groza me poduze; noæ milina mojih pretvori mi se u strah. ISA 21:5 Postavi sto, stražar neka straži; jedi, pij; ustajte knezovi, mažite štitove. ISA 21:6 Jer ovako mi reèe Gospod: idi, postavi stražara da ti javi što vidi. ISA 21:7 I vidje kola, i dva reda konjika; kola s magarcima i kola s kamilama; i pažaše dobro velikom pažnjom. ISA 21:8 I povika kao lav: gospodaru, ja stojim jednako na straži danju, i stojim na straži po svu noæ. ISA 21:9 I evo doðoše na kolima ljudi, u dva reda konjici. Tada povika i reèe: pade, pade Vavilon, i svi rezani likovi bogova njegovijeh razbiše se o zemlju. ISA 21:10 Vršaju moj, i pšenice gumna mojega! što èuh od Gospoda nad vojskama, Boga Izrailjeva, javih vam. ISA 21:11 Breme Dumi. Vièe k meni neko sa Sira: stražaru! šta bi noæas? stražaru! šta bi noæas? ISA 21:12 Stražar reèe: doæi æe jutro, ali i noæ; ako æete tražiti, tražite, vratite se, doðite. ISA 21:13 Breme Arapskoj. Po šumama u Arapskoj noæivaæete, putnici Dedanski! ISA 21:14 Iznesite vode pred žedne, koji živite u zemlji Temi, sretite s hljebom bjegunca. ISA 21:15 Jer æe bježati od maèa, od maèa gologa, od luka zapetoga i od žestokoga boja. ISA 21:16 Jer ovako mi reèe Gospod: za godinu, kao što je godina najamnièka, nestaæe sve slave Kidarske. ISA 21:17 I što ostane hrabrijeh strijelaca sinova Kidarskih, biæe malo; jer Gospod Bog Izrailjev reèe. ISA 22:1 Breme dolini viðenja. Što ti je te si sva izašla na krovove? ISA 22:2 Grade puni vike i vreve, grade veseli! tvoji pobijeni nijesu pobijeni maèem niti pogiboše u boju. ISA 22:3 Glavari tvoji uzmakoše svikoliki, povezaše ih strijelci; što se god naðe tvojih, svi su povezani, ako i pobjegoše daleko. ISA 22:4 Zato rekoh: proðite me se, da plaèem gorko; ne trudite se da me tješite za pogiblju kæeri naroda mojega. ISA 22:5 Jer je ovo dan muke i potiranja i smetnje od Gospoda, Gospoda nad vojskama, u dolini viðenja; obaliæe zid, i vika æe biti do gore. ISA 22:6 I Elam uze tul, s kolima ljudi i s konjicima, i Kir istaèe štit. ISA 22:7 I krasne doline tvoje napuniše se kola, i konjici se namjestiše pred vratima. ISA 22:8 I odastrije se zastiraè Judin; i pogledao si u to vrijeme na oružje u kuæi šumskoj. ISA 22:9 I vidjeste da je mnogo proloma na gradu Davidovu, i sabraste vodu u donjem jezeru. ISA 22:10 I izbrojiste kuæe Jerusalimske, i razvaliste kuæe da utvrdite zid. ISA 22:11 I naèiniste jaz meðu dva zida za vodu iz staroga jezera; ali ne pogledaste na onoga koji je to uèinio i ne obazreste se na onoga koji je to odavna spremio. ISA 22:12 I zva vas Gospod nad vojskama u onaj dan da plaèete i ridate i da skubete kose i pripašete kostrijet; ISA 22:13 A gle, radost i veselje, ubijaju goveda, kolju ovce, jedu meso i piju vino govoreæi: jedimo i pijmo, jer æemo sjutra umrijeti. ISA 22:14 Ali Gospod nad vojskama javi mi: neæe vam se oprostiti ovo bezakonje do smrti, veli Gospod, Gospod nad vojskama. ISA 22:15 Ovako veli Gospod, Gospod nad vojskama: idi k onomu riznièaru, k Somni, upravitelju dvorskom, ISA 22:16 I reci mu: šta æeš ti tu? i ko ti je tu? te si tu istesao sebi grob? istesao si sebi grob na visoku mjestu i spremio si sebi stan u kamenu. ISA 22:17 Evo, èovjeèe, Gospod æe te baciti daleko i zatrpaæe te. ISA 22:18 Zavitlaæe te i hititi kao loptu u zemlju prostranu; ondje æeš umrijeti i ondje æe biti kola slave tvoje, sramoto domu gospodara svojega; ISA 22:19 I svræi æu te s mjesta tvojega, i istjeraæu te iz službe tvoje. ISA 22:20 I u to vrijeme pozvaæu slugu svojega Elijakima sina Helkijina; ISA 22:21 I obuæi æu mu tvoju haljinu, i tvojim æu ga pojasom opasati, i tvoju æu mu vlast dati u ruku, i biæe otac Jerusalimljanima i domu Judinu. ISA 22:22 I metnuæu mu kljuè od doma Davidova na rame: kad on otvori, neæe niko zatvoriti, i kad on zatvori, neæe niko otvoriti. ISA 22:23 I kao klin uglaviæu ga na tvrdu mjestu, i biæe prijesto slave domu oca svojega; ISA 22:24 I o njemu æe se vješati sva slava doma oca njegova, sinova i unuka, svakojaki sudovi, i najmanji, i èaše i mjehovi. ISA 22:25 U to vrijeme, veli Gospod nad vojskama, pomjeriæe se klin uglavljeni na tvrdom mjestu, i izvadiæe se i pašæe, i teža što je na njemu propašæe; jer Gospod reèe. ISA 23:1 Breme Tiru. Ridajte laðe Tarsiske, jer je raskopan, da nema kuæe niti ko dolazi. Iz zemlje Kitimske javi im se. ISA 23:2 Umuknite koji živite na ostrvu, koje trgovci Sidonski pomorci puniše. ISA 23:3 I dohodi mu bijahu po velikim vodama sjeme Siorsko, žetva s rijeke, i bješe trg narodima. ISA 23:4 Stidi se, Sidone, jer govori more, sila morska veli: ne muèim se poroðajem, ne raðam, ne odgajam momaka, ne podižem djevojaka. ISA 23:5 Kao što se ožalostiše kad èuše za Misir, tako æe se ožalostiti kad èuju za Tir. ISA 23:6 Idite u Tarsis, ridajte ostrvljani! ISA 23:7 Je li to vaš veseli grad, kojega je starina od davnina? njegove æe ga noge zanijeti daleko u tuðinstvo. ISA 23:8 Ko je to smislio na Tir, koji razdavaše vijence, èiji trgovci bjehu knezovi, i prekupci slavni na zemlji? ISA 23:9 Gospod je nad vojskama to smislio, da osramoti ponos svake slave i da poništi sve slavne na zemlji. ISA 23:10 Prijeði preko zemlje svoje kao potok, kæeri Tarsiska; nema više pojasa. ISA 23:11 Ruku svoju podiže na more, zadrma carstva; Gospod je zapovjedio za Hanan da se raskopaju gradovi njegovi. ISA 23:12 I veli: neæeš se više veseliti, osramoæena djevojko, kæeri Sidonska. Ustani, idi u Kitim, ni ondje neæeš imati mira. ISA 23:13 Eto zemlje Haldejske; toga naroda nije bilo; Asur je osnova za one koji življahu u pustinjama, podigoše kule u njoj, pogradiše dvorove; i obrati se u razvaline. ISA 23:14 Ridajte laðe Tarsiske, jer je raskopan vaš grad. ISA 23:15 I tada æe Tir biti zarobljen sedamdeset godina, za vijek jednoga cara, a poslije sedamdeset godina pjevaæe se Tiru kao kurvi: ISA 23:16 Uzmi gusle, idi po gradu, zaboravljena kurvo; dobro udaraj, pjevaj i popijevaj, eda bi te se opet opomenuli. ISA 23:17 Jer poslije sedamdeset godina Gospod æe pohoditi Tir, a on æe se vratiti na kurvarsku zaslugu svoju, i kurvaæe se sa svijem carstvima na zemlji. ISA 23:18 Ali æe trgovina njegova i zasluga njegova biti posveæena Gospodu, neæe se ostavljati ni èuvati, nego æe trgovina njegova biti onima koji nastavaju pred Gospodom da jedu do sitosti i imaju odijelo dobro. ISA 24:1 Gle, Gospod æe isprazniti zemlju i opustiti je, prevrnuæe je i rasijaæe stanovnike njezine. ISA 24:2 I biæe sveštenik kao narod, gospodar kao sluga, gospoða kao sluškinja, prodavac kao kupac, koji daje u zajam kao koji uzima u zajam, koji uzima dobit kao koji daje. ISA 24:3 Sasvijem æe se isprazniti zemlja, i sasvijem æe se oplijeniti. Jer Gospod reèe ovu rijeè. ISA 24:4 Tužiæe zemlja i opasti, iznemoæi æe vasiljena i opasti; iznemoæi æe glavari naroda zemaljskoga. ISA 24:5 Jer se zemlja oskvrni pod stanovnicima svojim, jer prestupiše zakone, izmijeniše uredbe, raskidoše zavjet vjeèni. ISA 24:6 Zato æe prokletstvo proždrijeti zemlju, i zatræe se stanovnici njezini; zato æe izgorjeti stanovnici zemaljski, i malo æe ljudi ostati. ISA 24:7 Tužiæe vino, uvenuæe loza vinova, uzdisaæe svi koji su vesela srca. ISA 24:8 Prestaæe veselje uz bubnje, nestaæe graje onijeh koji se vesele, prestaæe veselje uz gusle. ISA 24:9 Neæe piti vina uz pjesme, ogrknuæe silovito piæe onima koji ga piju. ISA 24:10 Razbiæe se pusti grad, zatvorene æe biti sve kuæe da niko ne ulazi. ISA 24:11 Tužnjava æe biti po ulicama radi vina, proæi æe svako veselje, otiæi æe radost zemaljska. ISA 24:12 Pustoš æe ostati u gradu, i vrata æe se razvaliti. ISA 24:13 Jer æe biti u zemlji i u narodima kao kad se oberu masline, i kao kad se paljetkuje poslije berbe. ISA 24:14 Ovi æe podignuti glas svoj i pjevaæe, radi velièanstva Gospodnjega podvikivaæe od mora. ISA 24:15 Zato slavite Gospoda u dolinama, na ostrvima morskim ime Gospoda Boga Izrailjeva. ISA 24:16 S kraja zemlje èusmo pjesme u slavu pravednome; ali rekoh: ološah! ološah! teško meni! nevjernici nevjeru èine, baš nevjernici nevjeru èine. ISA 24:17 Strahota i jama i zamka pred tobom je, stanovnièe zemaljski! ISA 24:18 I ko uteèe èuvši za strahotu, pašæe u jamu; a ko ižljeze iz jame, uhvatiæe se u zamku; jer æe se ustave na visini otvoriti i zatrešæe se temelji zemlji. ISA 24:19 Sva æe se zemlja razbiti, sva æe se zemlja raspasti, sva æe se zemlja uskolebati. ISA 24:20 Sva æe se zemlja ljuljati kao pijan èovjek, i premjestiæe se kao koliba, jer æe joj otežati bezakonje njezino, te æe pasti i neæe više ustati. ISA 24:21 I u to æe vrijeme pohoditi Gospod na visini vojsku visoku i na zemlji sve careve zemaljske. ISA 24:22 I skupiæe se kao što se skupljaju sužnji u jamu, i biæe zatvoreni u tamnicu, i poslije mnogo vremena biæe pohoðeni. ISA 24:23 I posramiæe se mjesec i sunce æe se zastidjeti kad Gospod nad vojskama stane carovati na gori Sionu i u Jerusalimu, i pred starješinama svojim proslavi se. ISA 25:1 Gospode, ti si Bog moj, uzvišivaæu te, slaviæu ime tvoje, jer si uèinio èudesa; namjere tvoje od starine vjera su i istina. ISA 25:2 Jer si od grada naèinio gomilu, i od tvrdoga grada zidine; od grada dvor za strance, dovijeka se neæe sagraditi. ISA 25:3 Zato æe te slaviti narod silan, grad strašnijeh naroda bojaæe te se. ISA 25:4 Jer si bio krjepost ubogome, krjepost siromahu u nevolji njegovoj, utoèište od poplave, zaklon od žege, jer je gnjev nasilnièki kao poplava koja obaljuje zid. ISA 25:5 Vrevu inostranaca prekinuo si kao pripeku na suhu mjestu; kao pripeka sjenom od oblaka, tako se pjevanje nasilnika prekide. ISA 25:6 I Gospod æe nad vojskama uèiniti svijem narodima na ovoj gori gozbu od pretila mesa, gozbu od èista vina, od pretila mesa s moždanima, od vina bez taloga. ISA 25:7 I pokvariæe na ovoj gori zastiraè kojim su zastrti svi narodi, i pokrivaè kojim su pokriveni svi narodi. ISA 25:8 Uništiæe smrt zauvijek, i utræe Gospod Gospod suze sa svakoga lica, i sramotu naroda svojega ukinuæe sa sve zemlje; jer Gospod reèe. ISA 25:9 I reæi æe se u ono vrijeme: gle, ovo je Bog naš, njega èekasmo, i spašæe nas; ovo je Gospod, njega èekasmo; radovaæemo se i veseliæemo se za spasenje njegovo. ISA 25:10 Jer æe ruka Gospodnja poèinuti na ovoj gori, a Moav æe se izgaziti na svom mjestu kao što se gazi slama za gnoj. ISA 25:11 I razmahnuæe rukama svojim sred njega, kao što razmahuje plivaè da pliva, i oboriæe oholost njegovu mišicama ruku svojih. ISA 25:12 I grad i visoke zidove tvoje sniziæe, oboriæe, baciæe na zemlju u prah. ISA 26:1 Tada æe se pjevati ova pjesma u zemlji Judinoj: imamo tvrd grad; zidovi su i opkop spasenje. ISA 26:2 Otvorite vrata da uðe narod pravedni, koji drži vjeru. ISA 26:3 Ko se tebe drži, èuvaš ga jednako u miru, jer se u tebe uzda. ISA 26:4 Uzdajte se u Gospoda dovijeka, jer je Gospod Gospod vjeèna stijena. ISA 26:5 Jer ponižuje one koji nastavaju na visini, grad visoki obara, obara ga na zemlju, obraæa ga u prah. ISA 26:6 Te ga gazi noga, noge ubogih, stopala nevoljnijeh. ISA 26:7 Put je pravedniku prav, ti ravniš stazu pravednome. ISA 26:8 I na putu sudova tvojih, Gospode, èekamo te; tvoje ime i tvoj spomen žudi duša. ISA 26:9 Dušom svojom žudim tebe noæu, i duhom svojim što je u meni tražim te jutrom; jer kad su sudovi tvoji na zemlji, uèe se pravdi koji žive u vasiljenoj. ISA 26:10 Ako se i pomiluje bezbožnik, ne uèi se pravdi, u zemlji najpravednijoj èini bezakonje i ne gleda na velièanstvo Gospodnje. ISA 26:11 Gospode! ruka je tvoja visoko podignuta, a oni ne vide; vidjeæe i posramiæe se od revnosti za narod, i oganj æe proždrijeti neprijatelje tvoje. ISA 26:12 Gospode! nama æeš dati mir, jer sva djela naša ti si nam uèinio. ISA 26:13 Gospode Bože naš, gospodariše nad nama gospodari drugi osim tebe, ali samo tobom pominjemo ime tvoje. ISA 26:14 Pomriješe, neæe oživjeti, mrtvi buduæi neæe ustati, jer si ih ti pohodio i istrijebio, zatro svaki spomen njihov. ISA 26:15 Gospode, umnožio si narod, umnožio si narod i proslavio si se, ali si ih zagnao na sve krajeve zemaljske. ISA 26:16 Gospode, u nevolji tražiše te, izlivaše pokornu molitvu kad si ih karao. ISA 26:17 Kao trudna žena kad hoæe da se porodi pa se muèi i vièe od bola, taki bijasmo mi pred tobom, Gospode! ISA 26:18 Zatrudnjesmo, muèismo se da rodimo, i kao da rodismo vjetar, nikako ne pomogosmo zemlji, niti padoše koji žive u vasiljenoj. ISA 26:19 Oživjeæe mrtvi tvoji, i moje æe mrtvo tijelo ustati. Probudite se, i pjevajte koji stanujete u prahu; jer je tvoja rosa rosa na travi, i zemlja æe izmetnuti mrtvace. ISA 26:20 Hajde narode moj, uði u klijeti svoje, i zakljuèaj vrata svoja za sobom, prikrij se za èas, dokle proðe gnjev. ISA 26:21 Jer, gle, Gospod izlazi iz mjesta svojega da pohodi stanovnike zemaljske za bezakonje njihovo, i zemlja æe otkriti krvi svoje niti æe više pokrivati pobijenijeh svojih. ISA 27:1 Tada æe Gospod pokarati maèem svojim ljutijem i velikim i jakim levijatana, prugu zmiju, i levijatana, krivuljastu zmiju, i ubiæe zmaja koji je u moru. ISA 27:2 Tada pjevajte o vinogradu koji raða crvenijem vinom: ISA 27:3 Ja Gospod èuvam ga, u svako doba zaljevaæu ga; dan noæ èuvaæu ga da ga ko ne ošteti. ISA 27:4 Nema gnjeva u mene; ko æe staviti u boj nasuprot meni èkalj i trnje? ja æu pogaziti i spaliti sve. ISA 27:5 Ili neka se uhvati za silu moju da uèini mir sa mnom; uèiniæe mir sa mnom. ISA 27:6 Jednom æe se ukorijeniti Jakov, procvjetaæe i uzrasti Izrailj, i napuniæe vasiljenu plodom. ISA 27:7 Je li ga udario onako kako je udario one koji njega udaraše? je li ga ubio onako kako su ubijeni oni koje je ubio? ISA 27:8 S mjerom ga je karao, kad ga je odbacio, kad ga je odnio silnijem vjetrom svojim istoènijem. ISA 27:9 Zato æe se tijem oèistiti bezakonje Jakovljevo i to æe biti sva korist što æe se uzeti grijeh njegov kad sve kamenje oltarno razmetne kao razdrobljeno kreèno kamenje i ne bude više gajeva ni sunèanijeh likova, ISA 27:10 Jer æe tvrdi grad opustjeti i biæe stan ostavljen i zanemaren kao pustinja; ondje æe pasti tele i ondje æe lijegati, i poješæe mu grane. ISA 27:11 Kad se posuše grane, polomiæe se; žene æe dolaziti i ložiti ih na oganj. Jer je narod nerazuman; zato ga neæe žaliti koji ga je stvorio, i koji ga je sazdao neæe se smilovati na nj. ISA 27:12 U to æe vrijeme Gospod ovijati od obale rijeke do potoka Misirskoga, a vi, sinovi Izrailjevi, sabraæete se jedan po jedan. ISA 27:13 I tada æe se zatrubiti u veliku trubu, i koji se bjehu izgubili u zemlji Asirskoj i koji bijahu zagnani u zemlju Misirsku, doæi æe i klanjaæe se Gospodu na svetoj gori u Jerusalimu. ISA 28:1 Teško gizdavome vijencu pijanica Jefremovijeh, uvelom cvijetu krasnoga nakita njihova, koji su uvrh rodnoga dola, pijani od vina! ISA 28:2 Gle, u Gospoda ima neko jak i silan kao pljusak od grada, kao oluja koja sve lomi, kao poplava silne vode, kad navali, oboriæe sve na zemlju rukom. ISA 28:3 Nogama æe se izgaziti gizdavi vijenac, pijanice Jefremove. ISA 28:4 I uveli cvijet krasnoga nakita njihova, što je uvrh rodnoga dola, biæe kao voæe uzrelo prije ljeta, koje èim ko vidi, uzme u ruku i pojede. ISA 28:5 U ono æe vrijeme Gospod nad vojskama biti slavna kruna i dièan vijenac ostatku naroda svojega, ISA 28:6 I duh suda onome koji sjedi da sudi, i sila onima koji uzbijaju boj do vrata. ISA 28:7 Ali se i oni zanose od vina, i posræu od silovita piæa; sveštenik i prorok zanose se od silovita piæa, osvojilo ih je vino, posræu od silovita piæa, zanose se u prorokovanju, spotièu se u suðenju. ISA 28:8 Jer su svi stolovi puni bljuvotine i neèistote, nema mjesta èista. ISA 28:9 Koga æe uèiti mudrosti, i koga æe uputiti da razumije nauku? Djecu, kojoj se ne daje više mlijeko, koja su odbijena od sise? ISA 28:10 Jer zapovijest po zapovijest, zapovijest po zapovijest, pravilo po pravilo, pravilo po pravilo, ovdje malo, ondje malo davaše se. ISA 28:11 Zato æe nerazumljivom besjedom i tuðim jezikom govoriti tome narodu; ISA 28:12 Jer im reèe: ovo je poèinak, ostavite umorna da poèine; ovo je odmor; ali ne htješe poslušati. ISA 28:13 I biæe im rijeè Gospodnja, zapovijest po zapovijest, zapovijest po zapovijest, pravilo po pravilo, pravilo po pravilo, malo ovdje, malo ondje, da idu i padaju nauznako i razbiju se, i da se zapletu u zamke i uhvate. ISA 28:14 Zato slušajte rijeè Gospodnju, ljudi potsmjevaèi, koji vladate narodom što je u Jerusalimu. ISA 28:15 Što rekoste: uhvatismo vjeru sa smræu, i ugovorismo s grobom; kad zaðe biè kao povodanj, neæe nas dohvatiti, jer od laži naèinismo sebi utoèište, i za prijevaru zaklonismo se; ISA 28:16 Zato ovako veli Gospod Gospod: evo, ja meæem u Sionu kamen, kamen izabran, kamen od ugla, skupocjen, temelj tvrd; ko vjeruje neæe se plašiti. ISA 28:17 I izvršiæu sud po pravilu i pravdu po mjerilima; i grad æe potrti lažno utoèište i voda æe potopiti zaklon. ISA 28:18 I vjera vaša sa smræu uništiæe se, i ugovor vaš s grobom neæe ostati, a kad zaðe biè kao povodanj, potlaèiæe vas. ISA 28:19 Èim zaðe, odnijeæe vas, jer æe zalaziti svako jutro, danju i noæu, i kad se èuje vika, biæe sam strah. ISA 28:20 Jer æe odar biti kratak da se èovjek ne može pružiti, i pokrivaè uzak da se ne može umotati. ISA 28:21 Jer æe Gospod ustati kao na gori Ferasimu, razgnjeviæe se kao u dolu Gavaonskom, da uèini djelo svoje, neobièno djelo svoje, da svrši posao svoj, neobièan posao svoj. ISA 28:22 Nemojte se dakle više potsmijevati da ne postanu jaèi okovi vaši, jer èuh od Gospoda Gospoda nad vojskama pogibao odreðenu svoj zemlji. ISA 28:23 Slušajte, i èujte glas moj, pazite i èujte besjedu moju. ISA 28:24 Ore li oraè svaki dan da posije? ili brazdi i povlaèi njivu svoju? ISA 28:25 Kad poravni ozgo, ne sije li grahor i kim? i ne meæe li pšenicu na najbolje mjesto, i jeèam na zgodno mjesto, i krupnik na njegovo mjesto? ISA 28:26 I Bog ga njegov uèi i upuæuje kako æe raditi. ISA 28:27 Jer se grahor ne vrše branom, niti se toèak kolski obræe po kimu, nego se cijepom mlati grahor i kim prutom. ISA 28:28 Pšenica se vrše, ali neæe jednako vrijeæi niti æe je satrti toèkom kolskim ni zupcima razdrobiti. ISA 28:29 I to dolazi od Gospoda nad vojskama, koji je divan u savjetu, velik u mudrosti. ISA 29:1 Teško Arilu, Arilu, gradu gdje je stajao David. Dodajte godinu na godinu, neka kolju žrtve prazniène. ISA 29:2 Ali æu pritijesniti Arila, i biæe žalost i tuga, jer æe mi biti kao Aril. ISA 29:3 Jer æu te opkoliti vojskom, i stegnuæu te opkopima i podignuæu suprot tebi kule. ISA 29:4 Te æeš oboren govoriti sa zemlje i iz praha æeš mucati, i glas æe ti biti sa zemlje kao u bajaèa i iz praha æeš šapæuæi govoriti. ISA 29:5 A mnoštvo neprijatelja tvojih biæe kao sitan prah i mnoštvo nasilnika kao pljeva kad se razmeæe; i to æe biti zaèas, iznenada. ISA 29:6 Gospod nad vojskama pohodiæe ga gromom i trusom i hukom velikom, vihorom i burom i plamenom ognjenijem koji proždire. ISA 29:7 I mnoštvo svijeh naroda koji vojuju na Aril i svi koji udaraju na nj i na zidove njegove i koji ga pritješnjuju, biæe kao utvara noæna u snu. ISA 29:8 Biæe kao kad gladan sni da jede, pa kad se probudi a duša mu prazna; ili kad sni žedan da pije, pa kad se probudi, a on iznemogao i duša mu žedna; tako æe biti mnoštvo svijeh naroda što vojuju na goru Sionsku. ISA 29:9 Stanite i èudite se; vapijte i vièite: pijani su, ali ne od vina; posræu, ali ne od silovita piæa. ISA 29:10 Jer je Gospod izlio na vas duh tvrdoga sna i zatvorio vam oèi, oslijepio proroke i vidioce, glavare vaše. ISA 29:11 I svaka utvara biæe vam kao rijeèi u zapeèaæenoj knjizi, koju dadu èovjeku koji zna èitati govoreæi: èitaj to; a on reèe: ne mogu, jer je zapeèaæeno. ISA 29:12 Ili da dadu knjigu onom koji ne zna èitati govoreæi: èitaj to; a on reèe: ne znam èitati. ISA 29:13 Zato reèe Gospod: što se ovaj narod približuje ustima svojima i usnama svojim poštuje me, a srce im daleko stoji od mene, i strah kojim me se boje zapovijest je ljudska kojoj su nauèeni, ISA 29:14 Zato æu evo još raditi èudesno s tijem narodom, èudesno i divno, i mudrost mudrijeh njegovijeh poginuæe i razuma razumnijeh nestaæe. ISA 29:15 Teško onima koji duboko sakrivaju od Gospoda namjeru, koji rade u mraku i govore: ko nas vidi? i ko nas zna? ISA 29:16 Naopake misli vaše nijesu li kao kao lonèarski? Govori li djelo za onoga koji ga je naèinio: nije me naèinio? i lonac govori li za onoga koji ga je naèinio: ne razumije? ISA 29:17 Neæe li se doskora i Livan pretvoriti u polje, i polje se uzimati za šumu? ISA 29:18 I u taj æe dan gluhi èuti rijeèi u knjizi, i iz tame i mraka vidjeæe oèi slijepijeh. ISA 29:19 I krotki æe se veoma radovati u Gospodu, i ništi izmeðu ljudi veseliæe se sa sveca Izrailjeva. ISA 29:20 Jer nasilnika neæe biti, i nestaæe potsmjevaèa, i istrijebiæe se svi koji gledaju da èine bezakonje, ISA 29:21 Koji okrivljuju èovjeka za rijeè, i meæu zamku onome koji kara na vratima, i obaraju pravednoga lažju. ISA 29:22 Zato Gospod, koji je otkupio Avrama, ovako govori za dom Jakovljev: neæe se više Jakov postidjeti, niti æe mu lice poblijedjeti. ISA 29:23 Jer kad vidi usred sebe djecu svoju, djelo ruku mojih, tada æe oni svetiti ime moje, svetiæe sveca Jakovljeva i bojaæe se Boga Izrailjeva. ISA 29:24 I koji lutaju duhom orazumiæe se, i vikaèi æe primiti nauku. ISA 30:1 Teško sinovima odmetnicima, govori Gospod, koji sastavljaju namjere koje nijesu od mene, zaklanjaju se za zaklon koji nije od moga duha, da domeæu grijeh na grijeh; ISA 30:2 Koji slaze u Misir ne pitajuæi šta æu ja reæi, da se ukrijepe silom Faraonovom i da se zaklone pod sjenom Misirskim. ISA 30:3 Jer æe vam sila Faraonova biti na sramotu, i zaklon pod sjenom Misirskim na porugu. ISA 30:4 Jer knezovi njegovi biše u Soanu, i poslanici njegovi doðoše u Hanes. ISA 30:5 Ali æe se svi posramiti s naroda, koji im neæe pomoæi, niti æe im biti na korist ni na dobit, nego na sramotu i na porugu. ISA 30:6 Tovar æe biti na stoci južnoj: u zemlju gdje je nevolja i muka, gdje su lavovi i laviæi, guje i zmajevi ognjeni krilati, odnijeæe blago svoje magarcima na ramenima i bogatstvo svoje kamilama na grbama, k narodu koji neæe pomoæi. ISA 30:7 Jer æe Misirci uzalud i naprazno pomagati; zato vièem o tom: jaèina im je da sjede s mirom. ISA 30:8 Sada idi, napiši ovo pred njima na dašèicu, napiši u knjigu, da ostane za vremena koja æe doæi, dovijeka; ISA 30:9 Jer su narod nepokoran, sinovi lažljivi, sinovi koji neæe da slušaju zakona Gospodnjega; ISA 30:10 Koji govore vidiocima: nemojte viðati, i prorocima: nemojte nam prorokovati što je pravo, govorite nam mile stvari, prorokujte prijevaru; ISA 30:11 Svrnite s puta, otstupite od staze, neka nestane ispred nas sveca Izrailjeva. ISA 30:12 Zato ovako veli svetac Izrailjev: kad odbacujete ovu rijeè, i uzdate se u prijevaru i opaèinu i na nju se oslanjate, ISA 30:13 Zato æe vam to bezakonje biti kao pukotina u zidu koji hoæe da padne, koja izdigne zid visoko, te se naglo ujedanput obori. ISA 30:14 I razbiæe ga kao što se razbija razbijen sud lonèarski, ne žali se, te se ne naðe ni crijepa kad se razbije da uzmeš oganj s ognjišta ili da zahvatiš vode iz jame. ISA 30:15 Jer ovako govori Gospod Gospod, svetac Izrailjev: ako se povratite i budete mirni, izbaviæete se, u miru i uzdanju biæe sila vaša; ali vi neæete. ISA 30:16 Nego govorite: ne; nego æemo na konjma pobjeæi. Zato æete bježati. Pojahaæemo brze konje. Zato æe biti brži koji æe vas tjerati. ISA 30:17 Bježaæe vas tisuæa kad jedan povièe; kad povièu petorica, bježaæete svi, dokle ne ostanete kao okresano drvo navrh gore i kao zastava na humu. ISA 30:18 A zato èeka Gospod da se smiluje na vas, i zato æe se uzvisiti da vas pomiluje; jer je Gospod pravedan Bog; blago svjema koji ga èekaju. ISA 30:19 Jer æe narod nastavati u Sionu, u Jerusalimu; neæeš više plakati, doista æe te pomilovati kad povièeš; èim te èuje, odazvaæe ti se. ISA 30:20 Premda æe vam Gospod dati hljeba tužnoga i vode nevoljnièke; ali ti se više neæe uzimati uèitelji tvoji, nego æe oèi tvoje gledati uèitelje tvoje, ISA 30:21 I uši æe tvoje slušati rijeè iza tebe gdje govori: to je put, idite njim, ako biste svrnuli nadesno ili nalijevo. ISA 30:22 I oprzniæete posrebrene likove svoje rezane i zlatno odijelo likova livenijeh, i baciæete ih kao neèistotu, i reæi æeš im: odlazite. ISA 30:23 I daæe dažd sjemenu tvojemu koje posiješ na njivi, i hljeb od roda zemaljskoga biæe obilat i sit; tada æe stoka tvoja pasti na paši prostranoj. ISA 30:24 Volovi i magarci, što rade zemlju, ješæe èistu zob ovijanu lopatom i rešetom. ISA 30:25 I na svakoj gori visokoj i na svakom humu visokom biæe izvori i potoci, kad bude pokolj veliki, kad popadaju kule. ISA 30:26 I svjetlost æe mjeseèna biti kao svjetlost sunèana, a svjetlost æe sunèana biti sedam puta veæa, kao svjetlost od sedam dana, kad Gospod zavije ulom narodu svojemu i iscijeli rane koje mu je zadao. ISA 30:27 Gle, ime Gospodnje ide izdaleka, gnjev njegov gori i vrlo je težak; usne su mu pune ljutine i jezik mu je kao oganj koji sažiže. ISA 30:28 A duh mu je kao potok koji plavi i dopire do grla, da rasije narode da otidu u ništa, i biæe u èeljustima narodima uzda koja æe ih goniti da lutaju. ISA 30:29 Pjevaæete kao noæu uoèi praznika, i veseliæete se od srca kao onaj koji ide sa sviralom na goru Gospodnju, k stijeni Izrailjevoj, ISA 30:30 I Gospod æe pustiti da se èuje slava glasa njegova, i pokazaæe kako maše rukom svojom s ljutijem gnjevom i plamenom ognjenijem koji proždire, s raspom i sa silnijem daždem i s gradom. ISA 30:31 Jer æe se od glasa Gospodnjega prepasti Asirac, koji je bio palicom. ISA 30:32 I kuda god proðe palica pouzdana, kojom æe Gospod navaliti na nj, biæe bubnji i gusle, i ratovima žestokim ratovaæe na njih. ISA 30:33 Jer je veæ pripravljen Tofet, i samom caru pripravljen je, naèinio je dubok i širok; mjesta, ognja i drva ima mnogo; dah Gospodnji kao potok sumporni upaliæe ga. ISA 31:1 Teško onima koji idu u Misir za pomoæ, koji se oslanjaju na konje, i uzdaju se u kola što ih je mnogo, i u konjike što ih je veliko mnoštvo, a ne gledaju na sveca Izrailjeva i ne traže Gospoda. ISA 31:2 Ali je i on mudar, i navuæi æe zlo, i neæe poreæi svoje rijeèi, nego æe ustati na dom nevaljalijeh ljudi i na one koji pomažu onima koji èine bezakonje. ISA 31:3 A Misirci su ljudi a ne Bog, i konji su njihovi tijelo a ne duh; i zato æe Gospod mahnuti rukom svojom, te æe pasti pomagaè, pašæe i onaj kome pomaže, i svi æe zajedno poginuti. ISA 31:4 Jer ovako mi reèe Gospod: kao što lav i laviæ rièe nad lovom svojim, i ako se i svièe na nj mnoštvo pastira, on se ne plaši od vike njihove niti se pokorava na buku njihovu, tako æe Gospod nad vojskama siæi da vojuje za goru Sionsku i za hum njezin. ISA 31:5 Kao ptice krilima Gospod æe nad vojskama zaklanjati Jerusalim, i zaklanjajuæi izbaviæe, i oblazeæi saèuvaæe. ISA 31:6 Vratite se k njemu, od kojega se sasvijem odvrgoste, sinovi Izrailjevi! ISA 31:7 Jer æe u onaj dan svaki odbaciti idole svoje srebrne, i zlatne svoje idole, koje vam ruke vaše naèiniše na grijeh. ISA 31:8 I Asirac æe pasti od maèa ne èovjeèijega, i maè ne èovjeèji poješæe ga, i bježaæe ispred maèa, i mladiæi æe njegovi plaæati danak. ISA 31:9 I stijena æe njegova proæi od straha, i knezovi æe se njegovi prepasti od zastave, veli Gospod, èiji je oganj na Sionu i peæ u Jerusalimu. ISA 32:1 Evo, car æe carovati pravo i knezovi æe vladati po pravdi. ISA 32:2 I èovjek æe biti kao zaklon od vjetra, i kao utoèište od poplave, kao potoci na suhu mjestu, kao sjen od velike stijene u zemlji sasušenoj. ISA 32:3 I oèi onijeh koji vide neæe biti zaslijepljene, i uši onijeh koji èuju slušaæe. ISA 32:4 I srce nerazumnijeh razumjeæe mudrost, i jezik mutavijeh govoriæe brzo i razgovijetno. ISA 32:5 Nevaljalac se neæe više zvati knez, niti æe se tvrdica nazivati podašnijem. ISA 32:6 Jer nevaljalac o nevaljalstvu govori, i srce njegovo gradi bezakonje, radeæi licemjerno i govoreæi na Boga laž, da isprazni dušu gladnomu i napoj žednomu da uzme. ISA 32:7 I sprave tvrdièine zle su; smišlja lukavštine da zatre nište rijeèima lažnijem i kad siromah govori pravo. ISA 32:8 Ali knez smišlja kneževski, i ustaje da radi kneževski. ISA 32:9 Ustanite, žene mirne, slušajte glas moj; kæeri bezbrižne, èujte rijeèi moje. ISA 32:10 Za mnogo godina biæete u smetnji, vi bezbrižne; jer neæe biti berbe, i sabiranje neæe doæi. ISA 32:11 Strašite se, vi mirne; drkæite, vi bezbrižne, svucite se, budite gole, i pripašite oko sebe kostrijet, ISA 32:12 Bijuæi se u prsi za lijepijem njivama, za rodnijem èokotima. ISA 32:13 Trnje i èkalj niknuæe na zemlji naroda mojega, i po svijem kuæama veselijem, u gradu veselom. ISA 32:14 Jer æe se dvorovi ostaviti, vreve gradske nestaæe; kule i stražare postaæe peæine dovijeka, radost divljim magarcima i paša stadima, ISA 32:15 Dokle se ne izlije na nas duh s visine i pustinja postane njiva a njiva se stane uzimati za šumu. ISA 32:16 Tada æe sud stanovati u pustinji, i pravda æe stajati na njivi. ISA 32:17 I mir æe biti djelo pravde, što æe pravda uèiniti biæe pokoj i bezbrižnost dovijeka. ISA 32:18 I moj æe narod sjedjeti u mirnu stanu i u šatorima pouzdanijem, na poèivalištima tihim. ISA 32:19 Ali æe grad pasti na šumu, i grad æe se vrlo sniziti. ISA 32:20 Blago vama koji sijete pokraj svake vode, i puštate volove i magarce. ISA 33:1 Teško tebi, koji pustošiš a tebe ne pustoše, i koji èiniš nevjeru a tebi se ne èini nevjera; kad prestaneš pustošiti, biæeš opustošen, kad prestaneš èiniti nevjeru, èiniæe ti se nevjera. ISA 33:2 Gospode, smiluj se na nas, tebe èekamo; budi im mišica svako jutro, i spasenje naše u nevolji. ISA 33:3 Narodi pobjegoše od jake vike, rasijaše se narodi što se ti podiže. ISA 33:4 I pokupiæe se plijen vaš kao što se kupe gusjenice, skoèiæe na nj kao što skaèu skakavci. ISA 33:5 Uzvišen je Gospod, jer nastava na visini; napuniæe Sion suda i pravde. ISA 33:6 I tvrða vremena tvojega, sila spasenja tvojega biæe mudrost i znanje; strah Gospodnji biæe blago tvoje. ISA 33:7 Eto, junaci njihovi vièu na polju, i poslanici mirni plaèu gorko: ISA 33:8 Putovi opustješe, putnici ne putuju; pokvari ugovor, odbaci gradove, ne mari za èovjeka. ISA 33:9 Zemlja tuži i èezne, Livan se stidi i vene, Saron je kao pustinja, Vasan i Karmil ogolješe. ISA 33:10 Sada æu ustati, veli Gospod, sada æu se uzvisiti, sada æu se podignuti. ISA 33:11 Zatrudnjeæete slamom, rodiæete strnjiku; gnjev vaš proždrijeæe vas kao oganj. ISA 33:12 I narodi æe biti kao peæi kreène, izgorjeæe ognjem kao trnje posjeèeno. ISA 33:13 Slušajte koji ste daleko što sam uèinio, i koji ste blizu poznajte moæ moju. ISA 33:14 Grješnici u Sionu uplašiæe se, drhat æe spopasti licemjere, i reæi æe: ko æe nas ostati kod ognja koji proždire? ko æe nas ostati kod vjeène žege? ISA 33:15 Ko hodi u pravdi i govori što je pravo; ko mrzi na dobitak od nasilja; ko otresa ruke svoje da ne primi poklona; ko zatiskuje uši svoje da ne èuje za krv, i zažima oèi svoje da ne vidi zla; ISA 33:16 On æe nastavati na visokim mjestima; gradovi na stijenama biæe mu utoèište, hljeb æe mu se davati, vode mu se neæe premicati. ISA 33:17 Oèi æe ti vidjeti cara u krasoti njegovoj, gledaæe zemlju daleku. ISA 33:18 Srce æe tvoje misliti o strahu govoreæi: gdje je pisar? gdje brojaè? gdje je onaj što pregleda kule? ISA 33:19 Neæeš vidjeti žestoka naroda, naroda koji govori iz dubina da se ne razbira, u koga je jezik mutav da se ne razumije. ISA 33:20 Pogledaj na Sion, grad praznika naših; oèi tvoje neka vide Jerusalim, mirni stan, šator, koji se neæe odnijeti, kojemu se kolje neæe nigda pomjeriti, i nijedno mu se uže neæe otkinuti. ISA 33:21 Nego æe nam ondje Gospod veliki biti mjesto rijeka i potoka širokih, po kojima neæe iæi laða s veslima, niti æe velika laða prolaziti onuda. ISA 33:22 Jer je Gospod naš sudija, Gospod je koji nam postavlja zakone, Gospod je car naš, on æe nas spasti. ISA 33:23 Oslabiše tvoja uža, ne mogu tvrdo držati katarke svoje ni razapeti jedra; tada æe se razdijeliti velik plijen, hromi æe razgrabiti plijen. ISA 33:24 I niko od stanovnika neæe reæi: bolestan sam. Narodu koji živi u njemu oprostiæe se bezakonje. ISA 34:1 Pristupite, narodi, da èujete; pazite, narodi; neka èuje zemlja i što je u njoj, vasiljena i što se god raða u njoj. ISA 34:2 Jer se Gospod razgnjevio na sve narode, i razljutio se na svu vojsku njihovu, zatræe ih, predaæe ih na pokolj. ISA 34:3 I pobijeni njihovi baciæe se, i od mrtvaca njihovijeh dizaæe se smrad i gore æe se rasplinuti od krvi njihove. ISA 34:4 I sva æe se vojska nebeska rastopiti, i saviæe se nebesa kao knjiga, i sva vojska njihova popadaæe kao što pada list s vinove loze i kao što pada sa smokve. ISA 34:5 Jer je opojen na nebu maè moj, evo, siæi æe na sud na Edomce i na narod koji sam prokleo da se zatre. ISA 34:6 Maè je Gospodnji pun krvi i tovan od pretiline, od krvi jagnjeæe i jarèije, od pretiline bubrega ovnujskih; jer Gospod ima žrtvu u Vosoru i veliko klanje u zemlji Edomskoj. ISA 34:7 I jednorozi æe siæi s njima i junci s bikovima; zemlja æe se njihova opiti od krvi i prah æe njihov utiti od pretiline. ISA 34:8 Jer æe biti dan osvete Gospodnje, godina plaæanja, da bi se osvetio Sion. ISA 34:9 I potoci æe se njezini pretvoriti u smolu, i prah njezin u sumpor, i zemlja æe njihova postati smola razgorjela. ISA 34:10 Neæe se gasiti ni noæu ni danju, dovijeka æe se dizati dim njezin, od koljena do koljena ostaæe pusta, niko neæe prelaziti preko nje dovijeka. ISA 34:11 Nego æe je naslijediti gem i æuk, sova i gavran naseliæe se u njoj, i Gospod æe rastegnuti preko nje uže pogibli i mjerila pustoši. ISA 34:12 Plemiæe njezine zvaæe da caruju, ali neæe biti nijednoga, i svi æe knezovi njezini otiæi u ništa. ISA 34:13 I trnje æe izniknuti u dvorima njihovijem, kopriva i èkalj u gradovima njihovijem, i biæe stan zmajevima i naselje sovama. ISA 34:14 I sretaæe se divlje zvijeri s buljinama, aveti æe se dovikivati, ondje æe se naseliti vještice i naæi poèivalište. ISA 34:15 Ondje æe se gnijezditi æuk i nositi jaja i leæi ptiæe i sabirati ih pod sjen svoj; ondje æe se sastajati i jastrebovi jedan s drugim. ISA 34:16 Tražite u knjizi Gospodnjoj i èitajte, ništa od ovoga neæe izostati i nijedno neæe biti bez drugoga; jer što kažem, on je zapovjedio, i duh æe ih njegov sabrati. ISA 34:17 Jer im on baci ždrijeb, i ruka njegova razdijeli im zemlju užem, i njihova æe biti dovijeka, od koljena do koljena nastavaæe u njoj. ISA 35:1 Radovaæe se tome pustinja i zemlja sasušena, veseliæe se pustoš i procvjetati kao ruža. ISA 35:2 Procvjetaæe obilno, i veseliæe se radujuæi se i popijevajuæi; slava Livanska daæe joj se i krasota Karmilska i Saronska; ta æe mjesta vidjeti slavu Gospodnju, krasotu Boga našega. ISA 35:3 Ukrijepite klonule ruke, i koljena iznemogla utvrdite. ISA 35:4 Recite onima kojima se srce uplašilo: ohrabrite se, ne bojte se; evo Boga vašega; osveta ide, plata Božija, sam ide, i spašæe vas. ISA 35:5 Tada æe se otvoriti oèi slijepima, i uši gluhima otvoriæe se. ISA 35:6 Tada æe hromac skakati kao jelen, i jezik nijemoga pjevaæe, jer æe u pustinji provreti vode i potoci u zemlji sasušenoj. ISA 35:7 I suho æe mjesto postati jezero, i zemlja sasušena izvori vodeni, u stanu zmajevskom, po ložama njihovijem, biæe trava, trska i sita. ISA 35:8 I ondje æe biti nasap i put, koji æe se zvati sveti put; neæe iæi po njemu neèisti, nego æe biti za njih; ko uzide njim, ni lud neæe zaæi. ISA 35:9 Neæe ondje biti lava, i ljuta zvijer neæe iæi po njemu, niti æe se ondje naæi, nego æe hoditi izbavljeni. ISA 35:10 I koje iskupi Gospod, vratiæe se i doæi æe u Sion pjevajuæi, i vjeèna æe radost biti nad glavom njihovom, dobiæe radost i veselje, a žalost i uzdisanje bježaæe. ISA 36:1 Èetrnaeste godine carovanja Jezekijina podiže se Senahirim car Asirski na sve tvrde gradove Judine, i uze ih. ISA 36:2 I posla car Asirski Ravsaka iz Lahisa u Jerusalim k caru Jezekiji s velikom vojskom; i on stade kod jaza gornjega jezera na putu kod polja bjeljareva. ISA 36:3 Tada izide k njemu Elijakim sin Helkijin, koji bijaše nad dvorom, i Somna pisar i Joah sin Asafov pametar. ISA 36:4 I reèe im Ravsak: kažite Jezekiji: ovako kaže veliki car, car Asirski: kakva je to uzdanica u koju se uzdaš? ISA 36:5 Da reèem, ali su prazne rijeèi, da imaš svjeta i sile za rat. U što se dakle uzdaš, te si se odmetnuo od mene? ISA 36:6 Gle, uzdaš se u štap od trske slomljene, u Misir, na koji ako se ko nasloni, uæi æe mu u ruku i probošæe je; taki je Faraon car Misirski svjema koji se uzdaju u nj. ISA 36:7 Ako li mi reèeš: uzdamo se u Gospoda Boga svojega; nije li to onaj èije je visine i oltare oborio Jezekija i zapovjedio Judi i Jerusalimu: pred ovijem oltarom klanjajte se? ISA 36:8 Hajde zateci se mojemu gospodaru caru Asirskom, i daæu ti dvije tisuæe konja, ako možeš dobaviti koji æe jahati. ISA 36:9 Kako æeš dakle odbiti i jednoga vojvodu izmeðu najmanjih slugu gospodara mojega? Ali se ti uzdaš u Misir za kola i konjike. ISA 36:10 Svrh toga, eda li sam ja bez Gospoda došao na ovo mjesto da ga zatrem? Gospod mi je rekao: idi na tu zemlju, i zatri je. ISA 36:11 Tada Elijakim i Somna i Joah rekoše Ravsaku: govori slugama svojim Sirski, jer razumijemo, a nemoj nam govoriti Judejski da sluša narod na zidu. ISA 36:12 A Ravsak reèe: eda li me je gospodar moj poslao ka gospodaru tvojemu ili k tebi da kažem ove rijeèi? nije li k tijem ljudima, što sjede na zidu, da jedu svoju neèist i da piju svoju mokraæu s vama? ISA 36:13 Tada stade Ravsak i povika iza glasa Judejski i reèe: èujte rijeèi velikoga cara Asirskoga. ISA 36:14 Ovako kaže car: nemojte da vas vara Jezekija, jer vas ne može izbaviti. ISA 36:15 Nemojte da vas nagovori Jezekija da se pouzdate u Gospoda, govoreæi: Gospod æe nas izbaviti, ovaj se grad neæe dati u ruke caru Asirskom. ISA 36:16 Ne slušajte Jezekije; jer ovako kaže car Asirski: uèinite mir sa mnom i hodite k meni, pa jedite svaki sa svoga èokota i svaki sa svoje smokve, i pijte svaki iz svojega studenca, ISA 36:17 Dokle ne doðem i odnesem vas u zemlju kao što je vaša, u zemlju obilnu žitom i vinom, u zemlju obilnu hljebom i vinogradima. ISA 36:18 Nemojte da vas vara Jezekija govoreæi: Gospod æe nas izbaviti. Je li koji izmeðu bogova drugih naroda izbavio svoju zemlju iz ruke cara Asirskoga? ISA 36:19 Gdje su bogovi Ematski i Arfadski? gdje su bogovi Sefarvimski? jesu li izbavili Samariju iz mojih ruku? ISA 36:20 Koji su izmeðu svijeh bogova ovijeh zemalja izbavili zemlju svoju iz moje ruke? a Gospod æe izbaviti Jerusalim iz moje ruke? ISA 36:21 Ali oni muèahu, i ne odgovoriše mu ni rijeèi, jer car bješe zapovjedio i rekao: ne odgovarajte mu. ISA 36:22 Tada Elijakim sin Helkijin, koji bijaše nad dvorom, i Somna pisar i Joah sin Asafov, pametar, doðoše k Jezekiji razdrvši haljine, i kazaše mu rijeèi Ravsakove. ISA 37:1 A kad to èu car Jezekija, razdrije haljine svoje i veza oko sebe kostrijet, pa otide u dom Gospodnji. ISA 37:2 I posla Elijakima, koji bijaše nad dvorom, i Somnu pisara i najstarije sveštenike obuèene u kostrijet k Isaiji proroku sinu Amosovu. ISA 37:3 I rekoše mu: ovako veli Jezekija: ovo je dan nevolje i kara i ruga, jer prispješe djeca do poroðaja, a nema snage da se rode. ISA 37:4 Da ako je èuo Gospod Bog tvoj što reèe Ravsak, kojega posla car Asirski gospodar njegov da ruži Boga živoga i da ga vrijeða rijeèima koje je èuo Gospod Bog tvoj, pomoli se za ostatak koji se nalazi. ISA 37:5 I doðoše k Isaiji sluge cara Jezekije. ISA 37:6 I reèe im Isaija: ovako recite gospodaru svojemu: ovako veli Gospod: ne plaši se od rijeèi koje si èuo, kojima huliše na me sluge cara Asirskoga. ISA 37:7 Evo, ja æu pustiti na nj duh, te æe èuti glas i vratiti se u svoju zemlju, i uèiniæu da pogine od maèa u svojoj zemlji. ISA 37:8 I tako vrativši se Ravsak naðe cara Asirskoga gdje bije Livnu, jer bješe èuo da je otišao od Lahisa. ISA 37:9 A on èu za Tiraku cara Huskoga gdje kazaše: ide da se bije s tobom. I èuvši posla poslanike k Jezekiji govoreæi: ISA 37:10 Ovako recite Jezekiji caru Judinu: nemoj da te vara Bog tvoj, u kojega se uzdaš govoreæi: neæe se dati Jerusalim u ruke caru Asirskom. ISA 37:11 Eto, èuo si šta su uèinili carevi Asirski svijem zemljama potrvši ih sasvijem; a ti li æeš se izbaviti? ISA 37:12 Jesu li narode koje satrše oci moji izbavili bogovi njihovi, Gosance, Harance, Resefe i sinove Edenove koji bijahu u Telasaru? ISA 37:13 Gdje je car Ematski i car Arfadski i car od grada Sefarvima, od Ene i Ave? ISA 37:14 A kad Jezekija primi knjigu iz ruku poslanika i proèita je, otide u dom Gospodnji, i razvi je Jezekija pred Gospodom. ISA 37:15 I pomoli se Jezekija Gospodu govoreæi: ISA 37:16 Gospode nad vojskama, Bože Izrailjev, koji sjediš na heruvimima, ti si sam Bog svijem carstvima na zemlji, ti si stvorio nebo i zemlju. ISA 37:17 Prigni, Gospode, uho svoje i èuj; otvori, Gospode, oèi svoje i vidi; èuj sve rijeèi Senahirima, koji posla da ruži Boga živoga. ISA 37:18 Istina je, opustošili su carevi Asirski sve one narode i zemlje njihove, ISA 37:19 I pobacali su bogove njihove u oganj, jer ne bijahu bogovi, nego djelo ruku èovjeèijih, drvo i kamen, zato ih potrše. ISA 37:20 I zato, Gospode Bože naš, izbavi nas iz ruku njegovijeh, da poznadu sva carstva na zemlji da si ti sam Gospod. ISA 37:21 Tada posla Isaija sin Amosov k Jezekiji i poruèi mu: ovako veli Gospod Bog Izrailjev: uslišio sam za što si mi se molio radi Senahirima cara Asirskoga. ISA 37:22 Ovo je rijeè koju izreèe Gospod za nj: ruga ti se i potsmijeva ti se djevojka, kæi Sionska, za tobom maše glavom kæi Jerusalimska. ISA 37:23 Koga si ružio i hulio? i na koga si podigao glas? i podigao uvis oèi svoje? Na sveca Izrailjeva. ISA 37:24 Preko sluga svojih ružio si Gospoda i rekao si: s mnoštvom kola svojih izidoh na visoke gore, na strane Livanske, i posjeæi æu visoke kedre njegove, i lijepe jele njegove, i doæi æu na najviši kraj njegov, u šumu njegova Karmila. ISA 37:25 Ja sam kopao, i pio vodu, i isušio sam stopama svojim sve potoke gradovima. ISA 37:26 Nijesi li èuo da ja to odavna èinim i od iskona da sam tako uredio? sada puštam to, da prevratiš tvrde gradove u puste gomile. ISA 37:27 Zato koji u njima žive iznemogoše, uplašiše se i smetoše se, postaše kao trava poljska, kao zelena travica, kao trava na krovovima, koja se suši prije nego sazri. ISA 37:28 Znam sjeðenje tvoje i polaženje tvoje i dolaženje tvoje i kako bjesniš na me. ISA 37:29 Jer bjesniš na me, i tvoja obijest doðe do mojih ušiju, zato æu metnuti brnjicu svoju na nozdrve tvoje, i uzdu svoju u gubicu tvoju, pa æu te odvesti natrag putem kojim si došao. ISA 37:30 A tebi ovo neka bude znak: ješæete ove godine što samo od sebe rodi, a druge godine što opet samo od sebe rodi; a treæe godine sijte i žanjite i sadite vinograde i jedite rod iz njih. ISA 37:31 Jer ostatak doma Judina, što ostane, opet æe pustiti žile ozdo i roditi ozgo. ISA 37:32 Jer æe iz Jerusalima izaæi ostatak, i iz gore Siona, koji se saèuvaju. Revnost Gospoda nad vojskama uèiniæe to. ISA 37:33 Zato ovako veli Gospod za cara Asirskoga: neæe uæi u ovaj grad, niti æe baciti amo strijele, neæe se primaæi k njemu sa štitom, niti æe iskopati opkopa oko njega. ISA 37:34 Vratiæe se putem kojim je došao, a u grad ovaj neæe uæi, veli Gospod. ISA 37:35 Jer æu braniti taj grad i saèuvaæu ga sebe radi i radi Davida sluge svojega. ISA 37:36 Tada izide anðeo Gospodnji i pobi u okolu Asirskom sto i osamdeset i pet tisuæa; i kad ustaše ujutru, a to sve sami mrtvaci. ISA 37:37 Te se podiže Senahirim car Asirski, i otide, i vrativši se osta u Nineviji. ISA 37:38 I kad se klanjaše u domu Nisroka boga svojega, Adrameleh i Sarasar sinovi njegovi ubiše ga maèem, a sami pobjegoše u zemlju Araratsku, i na njegovo se mjesto zacari Esaradon sin njegov. ISA 38:1 U to vrijeme razbolje se Jezekija na smrt; i doðe k njemu prorok Isaija sin Amosov i reèe mu: ovako veli Gospod: naredi za kuæu svoju, jer æeš umrijeti i neæeš ostati živ. ISA 38:2 A Jezekija se okrete licem k zidu, i pomoli se Gospodu, ISA 38:3 I reèe: oh, Gospode, opomeni se da sam jednako hodio pred tobom vjerno i s cijelijem srcem, i tvorio što je tebi ugodno. I plaka Jezekija veoma. ISA 38:4 Tada doðe rijeè Gospodnja Isaiji govoreæi: ISA 38:5 Idi i reci Jezekiji: ovako veli Gospod Bog Davida oca tvojega: èuo sam molitvu tvoju, i vidio sam suze tvoje, evo dodaæu ti vijeku petnaest godina. ISA 38:6 I izbaviæu tebe i ovaj grad iz ruku cara Asirskoga, i braniæu ovaj grad. ISA 38:7 I ovo neka ti bude znak od Gospoda da æe uèiniti Gospod što je rekao. ISA 38:8 Evo ja æu vratiti sjen po koljencima po kojima je sišao na sunèaniku Ahazovu natrag za deset koljenaca. I vrati se sunce za deset koljenaca po koljencima po kojima bijaše sišlo. ISA 38:9 Ovo napisa Jezekija car Judin kad se razbolje, i ozdravi od bolesti svoje: ISA 38:10 Ja rekoh, kad se presjekoše dani moji: idem k vratima grobnijem, uze mi se ostatak godina mojih. ISA 38:11 Rekoh: neæu vidjeti Gospoda Gospoda u zemlji živijeh, neæu više vidjeti èovjeka meðu onima koji stanuju na svijetu. ISA 38:12 Vijek moj proðe i prenese se od mene kao šator pastirski; presjekoh život svoj kao tkaè, otsjeæi æe me od osnutka; od jutra do veèera uèiniæeš mi kraj. ISA 38:13 Mišljah za jutra da æe kao lav potrti sve kosti moje; od jutra do veèera uèiniæeš mi kraj. ISA 38:14 Pištah kao ždrao i kao lastavica, ukah kao golubica, oèi mi išèilješe gledajuæi gore: Gospode, u nevolji sam, oblakšaj mi. ISA 38:15 Šta da reèem? On mi kaza, i uèini. Proživjeæu sve godine svoje po jadu duše svoje. ISA 38:16 Gospode, o tom se živi i u tom je svemu život duha mojega, iscijelio si me i saèuvao u životu. ISA 38:17 Evo, na mir doðe mi ljut jad; ali tebi bi milo da izvuèeš dušu moju iz jame pogibli, jer si bacio za leða svoja sve grijehe moje. ISA 38:18 Jer neæe grob tebe slaviti, neæe te smrt hvaliti, i koji siðu u grob ne nadaju se tvojoj istini. ISA 38:19 Živi, živi, oni æe te slaviti kao ja danas: otac æe sinovima javljati istinu tvoju. ISA 38:20 Gospod me spase, zato æemo pjevati pjesme moje u domu Gospodnjem dok smo god živi. ISA 38:21 A Isaija bješe rekao da uzmu grudu suhih smokava i priviju na otok, te æe ozdraviti. ISA 38:22 I Jezekija bješe rekao: šta æe biti znak da æu otiæi u dom Gospodnji? ISA 39:1 U to vrijeme Merodah Valadan, sin Valadanov, car Vavilonski, posla knjigu s darom Jezekiji; jer bješe èuo da je bio bolestan i ozdravio. ISA 39:2 I Jezekija se obradova tome, i pokaza im sve riznice svoje, srebro i zlato i mirise, i najbolje ulje, i kuæu gdje mu bješe oružje, i što se god nalažaše u riznicama njegovijem, ne osta ništa da im ne pokaza Jezekija u kuæi svojoj i u svemu gospodstvu svom. ISA 39:3 Tada doðe prorok Isaija k caru Jezekiji i reèe mu: šta su govorili ti ljudi i odakle su došli k tebi? A Jezekija reèe: iz daljne zemlje došli su k meni, iz Vavilona. ISA 39:4 A on reèe: šta su vidjeli u tvom dvoru? A Jezekija reèe: vidjeli su sve što ima u mom dvoru; nije ostalo ništa u riznicama mojim da im nijesam pokazao. ISA 39:5 Tada reèe Isaija Jezekiji: èuj rijeè Gospoda nad vojskama. ISA 39:6 Evo doæi æe vrijeme kad æe se odnijeti u Vavilon sve što ima u kuæi tvojoj, i što su sabirali oci tvoji do danas, neæe ostati ništa, veli Gospod. ISA 39:7 I sinove tvoje, koji æe izaæi od tebe, koje æeš roditi, uzeæe da budu dvorani u dvoru cara Vavilonskoga. ISA 39:8 A Jezekija reèe Isaiji: dobra je rijeè Gospodnja koju si rekao. Još reèe: je li? za moga vijeka biæe mir i vjera? ISA 40:1 Tješite, tješite narod moj, govori Bog vaš. ISA 40:2 Govorite Jerusalimu ljubazno, i javljajte mu da se navršio rok njegov, da mu se bezakonje oprostilo, jer je primio iz ruke Gospodnje dvojinom za sve grijehe svoje. ISA 40:3 Glas je nekoga koji vièe: pripravite u pustinji put Gospodnji, poravnite u pustoši stazu Bogu našemu. ISA 40:4 Sve doline neka se povise, i sve gore i bregovi neka se slegnu, i što je krivo neka bude pravo, i neravna mjesta neka budu ravna. ISA 40:5 I javiæe se slava Gospodnja, i svako æe tijelo vidjeti; jer usta Gospodnja govoriše. ISA 40:6 Glas govori: vièi. I reèe: šta da vièem? Da je svako tijelo trava i sve dobro njegovo kao cvijet poljski. ISA 40:7 Suši se trava, cvijet opada kad duh Gospodnji dune na nj; doista je narod trava. ISA 40:8 Suši se trava, cvijet opada; ali rijeè Boga našega ostaje dovijeka. ISA 40:9 Izidi na visoku goru, Sione, koji javljaš dobre glase; podigni silno glas svoj, Jerusalime, koji javljaš dobre glase; podigni, ne boj se. Kaži gradovima Judinijem: evo Boga vašega. ISA 40:10 Evo, Gospod Bog ide na jakoga, i mišica æe njegova obladati njim; evo plata je njegova kod njega i djelo njegovo pred njim. ISA 40:11 Kao pastir pašæe stado svoje; u naruèje svoje sabraæe jaganjce, i u njedrima æe ih nositi, a dojilice æe voditi polako. ISA 40:12 Ko je izmjerio vodu grstima svojim i nebesa premjerio peðu? ko je mjerom izmjerio prah zemaljski, i gore izmjerio na mjerila i bregove na poteg? ISA 40:13 Ko je upravljao duh Gospodnji? ili mu bio savjetnik i nauèio ga? ISA 40:14 S kim se je dogovarao i ko ga je urazumio i nauèio putu suda, i nauèio ga znanju i pokazao mu put razuma? ISA 40:15 Gle, narodi su kao kap iz vijedra, i kao praška na mjerilima broje se; gle, premješta ostrva kao prašak. ISA 40:16 Ni Livan ne bi bio dosta za oganj, i životinje njegove ne bi bile dosta za žrtvu paljenicu. ISA 40:17 Svi su narodi kao ništa pred njim, manje negoli ništa i taština vrijede mu. ISA 40:18 S kim æete dakle izjednaèiti Boga? i kaku æete mu priliku naæi? ISA 40:19 Umjetnik lije lik, i zlatar ga pozlaæuje, i verižice srebrne lije. ISA 40:20 A ko je siromah, te nema šta prinijeti, bira drvo koje ne trune, i traži vješta umjetnika da naèini rezan lik, koji se ne pomièe. ISA 40:21 Ne znate li? ne èujete li? ne kazuje li vam se od iskona? ne razumijete li od temelja zemaljskih? ISA 40:22 On sjedi nad krugom zemaljskim, i njezini su mu stanovnici kao skakavci; on je razastro nebesa kao platno i razapeo ih kao šator za stan. ISA 40:23 On obraæa knezove u ništa, sudije zemaljske èini da su kao taština. ISA 40:24 Kao da nijesu posaðeni ni posijani, i kao da im se stablo nije ukorijenilo u zemlji, èim dune na njih, posahnu, i vihor kao pljevu raznese ih. ISA 40:25 S kim æete me dakle izjednaèiti da bih bio kao on? veli sveti. ISA 40:26 Podignite gore oèi svoje i vidite; ko je to stvorio? ko izvodi vojsku svega toga na broj i zove svako po imenu, i velike radi sile njegove i jake moæi ne izostaje nijedno? ISA 40:27 Zašto govoriš, Jakove, i kažeš, Izrailju: sakriven je put moj od Gospoda, i stvar moja ne izlazi pred Boga mojega? ISA 40:28 Ne znaš li? nijesi li èuo da Bog vjeèni Gospod, koji je stvorio krajeve zemaljske, ne sustaje niti se utruðuje? razumu njegovu nema mjere. ISA 40:29 On daje snagu umornome, i nejakome umnožava krjepost. ISA 40:30 Djeca se more i sustaju, i mladiæi padaju; ISA 40:31 Ali koji se nadaju Gospodu, dobijaju novu snagu, podižu se na krilima kao orlovi, trèe i ne sustaju, hode i ne more se. ISA 41:1 Umuknite preda mnom, ostrva; i narodi neka se potkrijepe, neka pristupe, i tada neka reku: hajdemo da se sudimo. ISA 41:2 Ko je podigao pravdu s istoka? ko je dozvao da ide za njim ustopice? ko joj je pokorio narode i dao joj vlast nad carevima i uèinio te su kao prah maèu njezinu i kao razvijana pljeva luku njezinu? ISA 41:3 Pogna ih, proðe mirno putem, kojim ne bješe hodio nogama svojim. ISA 41:4 Ko je uradio i uèinio to? i zove naraštaje od iskona? Ja, Gospod, prvi i pošljednji, ja isti. ISA 41:5 Vidješe ostrva i uplašiše se, krajevi zemaljski zadrktaše, približiše se i doðoše. ISA 41:6 Jedan drugom pomagaše, i bratu svojemu govoraše: budi hrabar. ISA 41:7 Drvodjelja hrabraše zlatara; koji kleplje hrabraše onoga koji kuje na nakovnju, govoreæi: dobro je za spajanje. I pritvrðivaše klincima da se ne pomièe. ISA 41:8 Ali ti, Izrailju, slugo moj; Jakove, kojega izabrah, sjeme Avrama prijatelja mojega! ISA 41:9 Ti, kojega uzeh s krajeva zemaljskih, i izmeðu izbranijeh njezinijeh dozvah te, i rekoh ti: ti si moj sluga, ja te izabrah, i ne odbacih tebe; ISA 41:10 Ne boj se, jer sam ja s tobom; ne plaši se, jer sam ja Bog tvoj; ukrijepiæu te i pomoæi æu ti, i poduprijeæu te desnicom pravde svoje. ISA 41:11 Gle, postidjeæe se i posramiæe svi koji se ljute na tebe; biæe kao ništa i izginuæe protivnici tvoji. ISA 41:12 Potražiæeš suparnike svoje, ali ih neæeš naæi, biæe kao ništa, i koji vojuju na te, nestaæe ih. ISA 41:13 Jer ja Gospod Bog tvoj držim te za desnicu, i kažem ti: ne boj se, ja æu ti pomagati. ISA 41:14 Ne boj se, crviæu Jakovljev, narodiæu Izrailjev, ja æu ti pomagati, govori Gospod i izbavitelj tvoj, svetac Izrailjev. ISA 41:15 Gle, uèiniæu te da budeš kao sprava za vršenje nova sa zupcima: vrijeæi æeš gore i satræeš ih, i brda æeš obratiti u pljevu. ISA 41:16 Vijaæeš ih, i vjetar æe ih odnijeti i vihor æe ih rasuti, a ti æeš se veseliti u Gospodu i hvaliæeš se svecem Izrailjevijem. ISA 41:17 Siromahe i uboge, koji traže vode a nje nema, kojima se jezik osušio od žeði, njih æu uslišiti ja Gospod, ja Bog Izrailjev neæu ih ostaviti. ISA 41:18 Otvoriæu rijeke na visovima, i izvore usred dolina, pustinju æu obratiti u jezero vodeno, i suhu zemlju u izvore vodene. ISA 41:19 Posadiæu u pustinji kedar, sitim, mirtu i maslinu; posadiæu u pustoj zemlji jelu, brijest i šimšir, ISA 41:20 Da vide i poznadu i da promisle i razumiju da je to uradila ruka Gospodnja, i svetac Izrailjev da je to stvorio. ISA 41:21 Iznesite parbu svoju, veli Gospod, pokažite razloge svoje, veli car Jakovljev. ISA 41:22 Neka doðu i neka nam objave šta æe biti; objavite nam šta je prvo bilo, da promislimo i poznamo šta æe biti iza toga; ili kažite nam šta æe biti unapredak. ISA 41:23 Kažite šta æe biti poslije, i poznaæemo da ste bogovi; ili uèinite što dobro ili zlo, i diviæemo se i gledati svi. ISA 41:24 Gle, vi nijeste ništa, i djelo vaše nije ništa; koji vas izbira, gad je. ISA 41:25 Podigoh jednoga sa sjevera, i doæi æe; od istoka sunèanoga prizivaæe ime moje, stupaæe po glavarima kao po kalu i kao što lonèar gazi blato. ISA 41:26 Ko je objavio od iskona, da bismo znali, ili od starina, da bismo rekli: istina je? Ali nema nikoga da bi objavio, niti ima koga da naprijed kazao, niti ima koga da bi èuo rijeèi vaše. ISA 41:27 Ja prvi Sionu kažem: eto, eto toga. U Jerusalimu æu dati ko æe javljati dobre glase. ISA 41:28 Jer pogledam, ali nema nikoga, nema meðu njima nijednoga ko bi svjetovao; pitam ih, ali ne odgovaraju ni rijeèi. ISA 41:29 Gle, svi su taština, ništa su djela njihova; liveni su likovi njihovi vjetar i ništavilo. ISA 42:1 Evo sluge mojega, kojega podupirem, izbranika mojega, koji je mio duši mojoj; metnuæu duh svoj na njega, sud narodima javljaæe. ISA 42:2 Neæe vikati ni podizati, niti æe se èuti glas njegov po ulicama. ISA 42:3 Trske stuèene neæe prelomiti, i svještila koje se puši neæe ugasiti; javljaæe sud po istini. ISA 42:4 Neæe mu dosaditi, niti æe se umoriti, dokle ne postavi sud na zemlji, i ostrva æe èekati nauku njegovu. ISA 42:5 Ovako govori Bog Gospod, koji je stvorio nebesa i razapeo ih, koji je rasprostro zemlju i što ona raða, koji daje disanje narodu što je na njoj i duh onima što hode po njoj: ISA 42:6 Ja Gospod dozvah te u pravdi, i držaæu te za ruku, i èuvaæu te, i uèiniæu te da budeš zavjet narodu, vidjelo narodima; ISA 42:7 Da otvoriš oèi slijepcima, da izvedeš sužnje iz zatvora i iz tamnice koji sjede u tami. ISA 42:8 Ja sam Gospod, to je ime moje, i slave svoje neæu dati drugome ni hvale svoje likovima rezanijem. ISA 42:9 Evo, preðašnje doðe, i ja javljam novo, prije nego nastane kazujem vam. ISA 42:10 Pjevajte Gospodu pjesmu novu, hvalu njegovu od kraja zemlje, koji se plavite po moru i sve što je u njemu, ostrva i koji živite na njima. ISA 42:11 Pustinja i gradovi njezini, sela gdje stanuje Kidar, neka podignu glas, neka pjevaju koji žive po stijenama, neka klikuju savrh gora. ISA 42:12 Neka daju slavu Gospodu, i hvalu njegovu neka javljaju po ostrvima. ISA 42:13 Gospod æe izaæi kao junak, podignuæe revnost svoju kao vojnik, vikaæe i klikovati, nadvladaæe neprijatelje svoje. ISA 42:14 Muèah dugo, èinjah se gluh, ustezah se; ali æu sada vikati kao žena kad se poraða, i sve æu potrti i istrijebiti. ISA 42:15 Opustiæu gore i bregove, i svaku travu na njima osušiæu, i od rijeka æu naèiniti ostrva, i jezera æu isušiti. ISA 42:16 I vodiæu slijepce putem kojega nijesu znali; vodiæu ih stazama kojih nijesu znali; obratiæu pred njima mrak u svjetlost i što je neravno u ravno. To æu im uèiniti, i neæu ih ostaviti. ISA 42:17 Tada æe se vratiti natrag i posramiti se koji se uzdaju u lik rezani, koji govore likovima livenijem: vi ste naši bogovi. ISA 42:18 Èujte, gluhi; progledajte, slijepi, da vidite. ISA 42:19 Ko je slijep osim sluge mojega? i ko je gluh kao poslanik moj kojega šaljem? ko je slijep kao savršeni? ko je slijep kao sluga Gospodnji? ISA 42:20 Gledaš mnogo, ali ne vidiš; otvorene su ti uši, ali ne èuješ. ISA 42:21 Gospodu bijaše mio radi pravde njegove, uèini zakon velikim i slavnim. ISA 42:22 A narod je oplijenjen i potlaèen, svi su koliki povezani u peæinama i sakriveni u tamnicama; postaše plijen, a nema nikoga da bi izbavio; postaše grabež, a nema nikoga da bi rekao: vrati. ISA 42:23 Ko izmeðu vas èuje ovo i pazi i sluša za poslije? ISA 42:24 Ko je dao Jakova da se potlaèi i Izrailja otimaèima? Nije li Gospod, kojemu zgriješismo? Jer ne htješe hoditi putovima njegovijem niti slušaše zakona njegova. ISA 42:25 Zato izli na njih žestoku jarost svoju i silan rat, i zapali ga unaokolo, ali on ne razumje; zapali ga, ali on ne mari. ISA 43:1 Ali sada ovako veli Gospod, koji te je stvorio, Jakove, i koji te je sazdao, Izrailju: ne boj se, jer te otkupih, pozvah te po imenu tvom; moj si. ISA 43:2 Kad poðeš preko vode, ja æu biti s tobom, ili preko rijeka, neæe te potopiti; kad poðeš kroz oganj, neæeš izgorjeti i neæe te plamen opaliti. ISA 43:3 Jer sam ja Gospod, Bog tvoj, svetac Izrailjev, spasitelj tvoj; dadoh u otkup za te Misir, Etiopsku i Sevu mjesto tebe. ISA 43:4 Otkako si mi postao drag, proslavio si se i ja te ljubih; i dadoh ljude za te i narode za dušu tvoju. ISA 43:5 Ne boj se, jer sam ja s tobom; od istoka æu dovesti sjeme tvoje, i od zapada sabraæu te. ISA 43:6 Kazaæu sjeveru: daj; i jugu: ne brani; dovedi sinove moje iz daleka i kæeri moje s krajeva zemaljskih, ISA 43:7 Sve, koji se zovu mojim imenom i koje stvorih na slavu sebi, sazdah i naèinih. ISA 43:8 Izvedi narod slijepi koji ima oèi, i gluhi koji ima uši. ISA 43:9 Svi narodi neka se skupe, i neka se saberu plemena; ko je izmeðu njih naprijed kazao to ili nam kazao što je bilo prije? Neka dovedu svjedoke svoje i opravdaju se; ili neka èuju, i reku: istina je. ISA 43:10 Vi ste moji svjedoci, veli Gospod, i sluga moj kojega izabrah, da biste znali i vjerovali mi i razumjeli da sam ja; prije mene nije bilo Boga niti æe poslije mene biti. ISA 43:11 Ja sam, ja sam Gospod, i osim mene nema spasitelja. ISA 43:12 Ja objavih, i spasoh, i naprijed kazah, a nikoji tuð bog meðu vama, i vi ste mi svjedoci, veli Gospod, i ja sam Bog. ISA 43:13 Ja sam od prije nego dan posta, i niko ne može izbaviti iz moje ruke; kad radim, ko æe smesti? ISA 43:14 Ovako govori Gospod izbavitelj vaš, svetac Izrailjev: vas radi poslaæu u Vavilon i pobacaæu sve prijevornice, i Haldejce s laðama, kojima se hvale. ISA 43:15 Ja sam Gospod svetac vaš, stvoritelj Izrailjev, car vaš. ISA 43:16 Ovako govori Gospod koji je naèinio po moru put i po silnijem vodama stazu, ISA 43:17 Koji izvodi kola i konje, vojsku i silu, da svi popadaju i ne mogu ustati, da se ugase kao što se gasi svještilo: ISA 43:18 Ne pominjite što je prije bilo i ne mislite o starijem stvarima. ISA 43:19 Evo, ja æu uèiniti novo, odmah æe nastati; neæete li ga poznati? Još æu naèiniti u pustinji put, rijeke u suhoj zemlji. ISA 43:20 Slaviæe me zvijeri poljske, zmajevi i sove, što sam izveo u pustinji vode, rijeke u zemlji suhoj, da napojim narod svoj, izbranika svojega. ISA 43:21 Narod koji sazdah sebi, pripovjedaæe hvalu moju. ISA 43:22 A ti, Jakove, ne priziva me, i bijah ti dosadan, Izrailju. ISA 43:23 Nijesi mi prinio jagnjeta na žrtvu paljenicu, i žrtvama svojim nijesi me poèastio; nijesam te nagonio da mi služiš prinosima, niti sam te trudio da mi kadiš. ISA 43:24 Nijesi mi kupio za novce kada, niti si me pretilinom žrtava svojih nasitio, nego si me muèio svojim grijesima, i dosadio si mi bezakonjem svojim. ISA 43:25 Ja, ja sam brišem tvoje prijestupe sebe radi, i grijeha tvojih ne pominjem. ISA 43:26 Opomeni me, da se sudimo, kazuj, da se opravdaš. ISA 43:27 Otac tvoj prvi sagriješi, i uèitelji tvoji skriviše mi. ISA 43:28 Zato æu izbaciti iz svetinje knezove, i daæu Jakova u prokletstvo i Izrailja u sramotu. ISA 44:1 Ali sada èuj, Jakove, slugo moj, i Izrailju, kojega izabrah. ISA 44:2 Ovako veli Gospod, koji te je stvorio i sazdao od utrobe materine, i koji ti pomaže: ne boj se, slugo moj Jakove, i mili, kojega izabrah. ISA 44:3 Jer æu izliti vodu na žednoga i potoke na suhu zemlju, izliæu duh svoj na sjeme tvoje i blagoslov svoj na tvoje natražje. ISA 44:4 I procvjetaæe kao u travi, kao vrbe pokraj potoka. ISA 44:5 Ovaj æe reæi: ja sam Gospodnji, a onaj æe se zvati po imenu Jakovljevu, a drugi æe se pisati svojom rukom Gospodnji, i prezivaæe se imenom Izrailjevijem. ISA 44:6 Ovako govori Gospod car Izrailjev i izbavitelj njegov, Gospod nad vojskama: ja sam prvi i ja sam pošljednji, i osim mene nema Boga. ISA 44:7 I ko kao ja oglašuje i objavljuje ovo, ili mi ureðuje otkako naselih stari narod? Neka im javi što æe biti i što æe doæi. ISA 44:8 Ne bojte se i ne plašite se; nijesam li ti davno kazao i objavio? vi ste mi svjedoci; ima li Bog osim mene? Da, nema stijene, ne znam ni jedne. ISA 44:9 Koji grade rezane likove, svi su ništa, i mile stvari njihove ne pomažu ništa, i one su im svjedoci da ne vide i ne razumiju, da bi se posramili. ISA 44:10 Ko gradi boga i lije lik, nije ni na kaku korist. ISA 44:11 Gle, svi æe se drugovi njegovi posramiti, i umjetnici više od drugih ljudi; neka se skupe svi i stanu, biæe ih strah i posramiæe se svi. ISA 44:12 Kovaè kliještima radi na živom ugljevlju, i kuje èekiæem, i radi snagom svoje ruke, gladuje, te iznemogne, i ne pije vode, te sustane. ISA 44:13 Drvodjelja rasteže vrvcu i bilježi crvenilom, teše i zaokružuje, i naèinja kao lik èovjeèji, kao lijepa èovjeka, da stoji u kuæi. ISA 44:14 Sijeèe sebi kedre, i uzima èesvinu i hrast ili što je najèvršæe meðu drvljem šumskim; sadi jasen, i od dažda raste. ISA 44:15 I biva èovjeku za oganj, i uzme ga, te se grije; upali ga, te peèe hljeb; i još gradi od njega boga i klanja mu se; gradi od njega lik rezan, i pada na koljena pred njim. ISA 44:16 Polovinu loži na oganj, uz polovinu jede meso ispekavši peèenje, i biva sit, i grije se i govori: aha, ogrijah se, vidjeh oganj. ISA 44:17 A od ostatka gradi boga, rezan lik svoj, pada pred njim na koljena i klanja se, i moli mu se i govori: izbavi me, jer si ti bog moj. ISA 44:18 Ne znaju, niti razumiju, jer su im oèi zaslijepljene da ne vide, i srca, da ne razumiju. ISA 44:19 Niti uzimaju na um, nema znanja ni razuma da bi koji rekao: polovinu ovoga spalih na oganj, i na uglju od njega ispekoh hljeb, ispekoh meso i jedoh; i od ostatka eda li æu naèiniti gad, i panju drvenom hoæu li se klanjati? ISA 44:20 Taki se hrani pepelom, prevareno srce zavodi ga da ne može izbaviti duše svoje, niti reæi: nije li laž što mi je u desnici? ISA 44:21 Pamti to, Jakove i Izrailju, jer si moj sluga; ja sam te sazdao, sluga si moj, Izrailju, neæu te zaboraviti. ISA 44:22 Rasuæu kao oblak prijestupe tvoje, i grijehe tvoje kao maglu; vrati se k meni, jer sam te izbavio. ISA 44:23 Pjevajte, nebesa, jer Gospod uèini, podvikujte, nizine zemaljske, popijevajte, gore, šume i sva drva u njima, jer izbavi Gospod Jakova i proslavi se u Izrailju. ISA 44:24 Ovako govori Gospod, izbavitelj tvoj, koji te je sazdao od utrobe materine: ja Gospod naèinih sve: razapeh nebo sam, rasprostrijeh zemlju sam sobom; ISA 44:25 Uništujem znake lažljivcima, i vraèe obezumljujem, vraæam natrag mudarce, i pretvaram mudrost njihovu u ludost; ISA 44:26 Potvrðujem rijeè sluge svojega, i navršujem savjet glasnika svojih; govorim Jerusalimu: naseliæeš se; i gradovima Judinijem: sazidaæete se; i pustoline njihove podignuæu; ISA 44:27 Govorim dubini: presahni i isušiæu rijeke tvoje; ISA 44:28 Govorim Kiru: pastir si moj; i izvršiæe svu volju moju, i kazaæe Jerusalimu: sazidaæeš se; i crkvi: osnovaæeš se. ISA 45:1 Ovako govori Gospod pomazaniku svojemu Kiru, kojega držim za desnicu, da oborim pred njim narode i careve raspašem, da se otvoraju vrata pred njim i da ne budu vrata zatvorena: ISA 45:2 Ja æu iæi pred tobom, i putove neravne poravniæu, vrata mjedena razbiæu i prijevornice gvozdene slomiæu. ISA 45:3 I daæu ti blago tajno i bogatstvo sakriveno, da poznaš da sam ja Gospod Bog Izrailjev, koji te zovem po imenu. ISA 45:4 Radi sluge svojega Jakova i Izrailja izbranika svojega prozvah te imenom tvojim i prezimenom, premda me ne znaš. ISA 45:5 Ja sam Gospod, i nema drugoga, osim mene nema boga; opasah te, premda me ne znaš, ISA 45:6 Da bi poznali od istoka sunèanoga i od zapada da nema drugoga osim mene; ja sam Gospod i nema drugoga, ISA 45:7 Koji pravim svjetlost i stvaram mrak, gradim mir i stvaram zlo; ja Gospod èinim sve to. ISA 45:8 Rosite, nebesa, ozgo, i oblaci neka kaplju pravdom, neka se otvori zemlja i neka rodi spasenjem i zajedno neka uzraste pravda; ja Gospod stvorih to. ISA 45:9 Teško onom ko se svaða s tvorcem svojim; crijep s drugim crepovima neka se svaða; ali hoæe li kao reæi lonèaru svojemu: šta radiš? za tvoj posao nema ruku. ISA 45:10 Teško onom ko govori ocu: što raðaš? i ženi: što se poraðaš? ISA 45:11 Ovako veli Gospod svetac Izrailjev i tvorac njegov: pitajte me što æe biti; za sinove moje i za djelo ruku mojih nareðujte mi. ISA 45:12 Ja sam naèinio zemlju i èovjeka na njoj stvorio, ja sam razapeo nebesa svojim rukama, i svoj vojsci njihovoj dao zapovijest. ISA 45:13 Ja ga podigoh u pravdi, i sve putove njegove poravniæu; on æe sazidati moj grad i roblje moje otpustiæe, ne za novce ni za darove, veli Gospod nad vojskama. ISA 45:14 Ovako veli Gospod: trud Misirski i trgovina Etiopska i Savaca ljudi visoka rasta doæi æe k tebi i biti tvoja; za tobom æe pristati, u okovima æe iæi, i tebi æe se klanjati, tebi æe se moliti govoreæi: doista, Bog je u tebi, i nema drugoga Boga. ISA 45:15 Da, ti si Bog, koji se kriješ, Bog Izrailjev, spasitelj. ISA 45:16 Oni æe se svi postidjeti i posramiti, otiæi æe sa sramotom svikoliki koji grade likove. ISA 45:17 A Izrailja æe spasti Gospod spasenjem vjeènijem, neæete se postidjeti niti æete se osramotiti dovijeka. ISA 45:18 Jer ovako veli Gospod, koji je stvorio nebo, Bog, koji je sazdao zemlju i naèinio je i utvrdio, i nije je stvorio naprazno, nego je naèinio da se na njoj nastava: ja sam Gospod, i nema drugoga. ISA 45:19 Nijesam govorio tajno ni na mraènu mjestu na zemlji, nijesam rekao sjemenu Jakovljevu: tražite me uzalud. Ja Gospod govorim pravdu, javljam što je pravo. ISA 45:20 Skupite se i doðite, pristupite svi koji ste se izbavili izmeðu naroda. Ništa ne znaju koji nose drvo od svojega lika i mole se bogu koji ne može pomoæi. ISA 45:21 Oglasite, i dovedite, neka vijeæaju zajedno: ko je to od starine kazao? ko je javio još onda? Nijesam li ja, Gospod? Nema osim mene drugoga Boga, nema Boga pravednoga i spasitelja drugoga osim mene. ISA 45:22 Pogledajte u mene, i spašæete se svi krajevi zemaljski; jer sam ja Bog, i nema drugoga. ISA 45:23 Sobom se zakleh; izide iz usta mojih rijeè pravedna, i neæe se poreæi, da æe mi se pokloniti svako koljeno, i zaklinjati se svaki jezik, ISA 45:24 I govoriæe: u Gospodu je pravda i sila; k njemu æe doæi; ali æe se posramiti svi koji se gnjeve na nj. ISA 45:25 U Gospodu æe se opravdati i proslaviti sve sjeme Izrailjevo. ISA 46:1 Pade Vil, izvali se Nevo; likovi njihovi metnuše se na životinju i na stoku; što nosite, teško je, i umoriæe. ISA 46:2 Izvališe se, padoše svi, ne mogoše izbaviti tovara, nego i sami otidoše u ropstvo. ISA 46:3 Slušajte me, dome Jakovljev i svi koji ste ostali od doma Izrailjeva, koje nosim od utrobe, koje držim od roðenja. ISA 46:4 I do starosti vaše ja æu biti isti, i ja æu vas nositi do sijeda vijeka; ja sam stvorio i ja æu nositi, ja æu vas nositi i izbaviæu. ISA 46:5 S kim æete me izjednaèiti i isporediti? koga æete mi uzeti za priliku da bi bio kao ja? ISA 46:6 Prosipaju zlato iz toboca i mjere srebro na mjerila, plaæaju zlataru da naèini od njega boga, pred kojim padaju i klanjaju se. ISA 46:7 Meæu ga na rame i nose ga, i postavljaju ga na mjesto njegovo, te stoji i ne mièe se s mjesta svojega; ako ga ko zove, ne odziva se niti ga izbavlja iz nevolje njegove. ISA 46:8 Pamtite to, i pokažite se da ste ljudi, uzmite na um, prestupnici! ISA 46:9 Pamtite što je bilo od starine; jer sam ja Bog, i nema drugoga Boga, i niko nije kao ja, ISA 46:10 Koji od poèetka javljam kraj i izdaleka što još nije bilo; koji kažem: namjera moja stoji i uèiniæu sve što mi je volja. ISA 46:11 Zovem s istoka pticu i iz daljne zemlje èovjeka koji æe izvršiti što sam naumio. Rekoh i dovešæu to, naumih i uèiniæu. ISA 46:12 Slušajte me, koji ste uporna srca, koji ste daleko od pravde. ISA 46:13 Približih pravdu svoju, nije daleko, i spasenje moje neæe odocniti, jer æu u Sionu postaviti spasenje, u Izrailju slavu svoju. ISA 47:1 Siði i sjedi u prah, djevojko, kæeri Vavilonska; sjedi na zemlju, nema prijestola, kæeri Haldejska; jer se neæeš više zvati nježna i ljupka. ISA 47:2 Uzmi žrvnje, i melji brašno, otkrij kosu svoju, izuj se, zagali golijeni, idi preko rijeka. ISA 47:3 Otkriæe se golotinja tvoja, i vidjeæe se sramota tvoja; osvetiæu se, i niko mi neæe smetati. ISA 47:4 Ime je izbavitelju našemu Gospod nad vojskama, svetac Izrailjev. ISA 47:5 Sjedi muèeæi, i uði u tamu, kæeri Haldejska; jer se neæeš više zvati gospoða carstvima. ISA 47:6 Razgnjevih se na narod svoj, oskvrnih našljedstvo svoje i predadoh ga tebi u ruke; a ti im ne pokaza milosti; na starce si metala preteški jaram svoj; ISA 47:7 I govorila si: dovijeka æu biti gospoða; ali nikad nijesi to uzimala na um, niti si pomišljala šta æe biti na pošljedak. ISA 47:8 Sada dakle èuj ovo, koja živiš u slastima i bez brige sjediš i govoriš u srcu svom: ja sam, i nema druge osim mene, neæu biti udovica niti æu osirotjeti. ISA 47:9 To æe ti oboje doæi ujedanput, u isti dan, da osirotiš i obudoviš, doæi æe ti potpuno, radi mnoštva èini tvojih i radi velike sile èaranja tvoga. ISA 47:10 Jer si se pouzdala u zloæu svoju govoreæi: niko me ne vidi. Mudrost tvoja i znanje tvoje prevariše te, te si govorila u srcu svom: ja sam, i osim mene nema druge. ISA 47:11 Zato æe doæi na te zlo, a neæeš znati odakle izlazi, i popašæe te nevolja, da je neæeš moæi odbiti, i doæi æe na te ujedanput pogibao, za koju neæeš znati. ISA 47:12 Stani sada s vraèanjem svojim i s mnoštvom èini svojih, oko kojih si se trudila od mladosti svoje, ne bi li se pomogla, ne bi li se okrijepila. ISA 47:13 Umorila si se od mnoštva namjera svojih; neka stanu sada zvjezdari, koji gledaju zvijezde, koji prorièu svakoga mjeseca, i neka te saèuvaju od onoga što æe doæi na te. ISA 47:14 Gle, oni su kao pljeva, oganj æe ih spaliti, ni sami sebe neæe izbaviti iz plamena; neæe ostati uglja da se ko ogrije, ni ognja da bi se posjedjelo kod njega. ISA 47:15 Taki æe biti oni s kojima si se trudila i s kojima si trgovala od mladosti svoje, razbjeæi æe se svaki na svoju stranu; neæe biti nikoga da te izbavi. ISA 48:1 Èujte ovo, dome Jakovljev, koji se zovete imenom Izrailjevijem, i iz vode Judine izidoste, koji se kunete imenom Gospodnjim, i Boga Izrailjeva pominjete, ali ne po istini i po pravdi. ISA 48:2 Jer se imenuju po svetom gradu, oslanjaju se na Boga Izrailjeva, kojemu je ime Gospod nad vojskama. ISA 48:3 Što je preðe bivalo, kazivah naprijed odavna, i što iz mojih usta izide i objavih, uèinih brzo i zbi se. ISA 48:4 Znao sam da si uporan, i vrat da ti je gvozdena žila, i èelo da ti je od mjedi. ISA 48:5 I zato ti odavna objavih, prije nego se zbi kazah ti, da ne bi rekao: idol moj uèini to, i lik moj rezani i lik moj liveni zapovjediše tako. ISA 48:6 Èuo si; pogledaj sve to; a vi neæete li objavljivati? otsele ti javljam novo i sakriveno, što nijesi znao; ISA 48:7 Sada se stvori, i nedavno, i prije ovoga dana nijesi èuo, da ne reèeš: gle, znao sam. ISA 48:8 Niti si èuo ni znao, i prije ti se uši ne otvoriše, jer znadijah da æeš èiniti nevjeru, i da se zoveš prestupnik od utrobe materine. ISA 48:9 Imena svojega radi ustegnuæu gnjev svoj, i radi hvale svoje uzdržaæu se prema tebi, da te ne istrijebim. ISA 48:10 Evo, pretopiæu te, ali ne kao srebro, prebraæu te u peæi nevolje. ISA 48:11 Sebe radi, sebe radi uèiniæu, jer kako bi se hulilo na ime moje? i slave svoje neæu dati drugome. ISA 48:12 Èuj me, Jakove i Izrailju, kojega ja pozvah: ja sam prvi, ja sam i pošljednji. ISA 48:13 I moja je ruka osnovala zemlju, i moja je desnica izmjerila nebesa peðu; kad ih zovnem, svi doðu. ISA 48:14 Skupite se svi i èujte: ko je od njih objavio ovo? Gospod ga miluje, on æe izvršiti volju njegovu na Vavilonu, i mišica æe njegova biti nasuprot Haldejcima. ISA 48:15 Ja, ja rekoh, i pozvah ga, dovešæu ga, i biæe sreæan na svom putu. ISA 48:16 Pristupite k meni, èujte ovo: od poèetka nijesam govorio tajno; otkako to bi, bijah ondje; a sada Gospod Gospod posla me i duh njegov. ISA 48:17 Ovako veli Gospod, izbavitelj tvoj, svetac Izrailjev: ja sam Gospod Bog tvoj koji te uèim da bi napredovao, vodim te putem kojim treba da ideš. ISA 48:18 O, da si pazio na zapovjesti moje! mir bi tvoj bio kao rijeka, i pravda tvoja kao valovi morski; ISA 48:19 I sjemena bi tvojega bilo kao pijeska, i poroda utrobe tvoje kao zrna njegovijeh; ime se njihovo ne bi zatrlo ni istrijebilo ispred mene. ISA 48:20 Izidite iz Vavilona, bježite od Haldejaca; glasno pjevajuæi objavljujte, kazujte, razglašujte do krajeva zemaljskih; recite: izbavi Gospod slugu svojega Jakova. ISA 48:21 Neæe ožednjeti kad ih povede preko pustinje; vodu iz stijene toèiæe im, jer æe rascijepiti kamen i poteæi æe voda. ISA 48:22 Nema mira bezbožnicima, veli Gospod. ISA 49:1 Poslušajte me, ostrva, i pazite, narodi daljni. Gospod me pozva od utrobe; od utrobe matere moje pomenu ime moje. ISA 49:2 I uèinio je usta moja da su kao oštar maè, u sjenu ruke svoje sakri me; uèinio me je sjajnom strijelom, i u tulu svojem sakri me. ISA 49:3 I reèe mi: ti si sluga moj, u Izrailju æu se tobom proslaviti. ISA 49:4 A ja rekoh: uzalud se trudih, uzalud i naprazno potroših silu svoju; ali opet sud je moj u Gospoda i posao moj u Boga mojega. ISA 49:5 A sada govori Gospod, koji me je sazdao od utrobe materine da sam mu sluga, da mu dovedem natrag Jakova; ako se Izrailj i ne sabere, opet æu se proslaviti pred Gospodom, i Bog æe moj biti sila moja. ISA 49:6 I reèe mi: malo je da mi budeš sluga da se podigne pleme Jakovljevo i da se vrati ostatak Izrailjev, nego te uèinih vidjelom narodima da budeš moje spasenje do krajeva zemaljskih. ISA 49:7 Ovako veli Gospod, izbavitelj Izrailjev, svetac njegov, onome kojega preziru, na koga se gadi narod, sluzi onijeh koji gospodare: carevi æe vidjeti i ustati, i knezovi æe se pokloniti radi Gospoda, koji je vjeran, radi sveca Izrailjeva, koji te je izabrao. ISA 49:8 Ovako veli Gospod: u vrijeme milosno usliših te, i u dan spasenja pomogoh ti; i èuvaæu te i daæu te da budeš zavjet narodu da utvrdiš zemlju i naslijediš opustjelo našljedstvo; ISA 49:9 Da kažeš sužnjima: izidite; onima koji su u mraku: pokažite se. Oni æe pokraj putova pasti, i paša æe im biti po svijem visokim mjestima. ISA 49:10 Neæe biti gladni ni žedni, neæe ih biti vruæina ni sunce; jer kome ih je žao, on æe ih voditi, i pokraj izvora vodenijeh provodiæe ih. ISA 49:11 I sve gore svoje obratiæu u putove, i staze æe moje biti povišene. ISA 49:12 Gle, ovi æe iz daleka doæi, gle, i oni od sjevera i od zapada, i oni iz zemlje Sinske. ISA 49:13 Pjevajte, nebesa, i veseli se, zemljo, podvikujte, gore, veselo; jer Gospod utješi svoj narod, i na nevoljnike svoje smilova se. ISA 49:14 Ali Sion reèe: ostavi me Gospod, i zaboravi me Gospod. ISA 49:15 Može li žena zaboraviti porod svoj da se ne smiluje na èedo utrobe svoje? A da bi ga i zaboravila, ja neæu zaboraviti tebe. ISA 49:16 Gle, na dlanovima sam te izrezao; zidovi su tvoji jednako preda mnom. ISA 49:17 Pohitjeæe sinovi tvoji, a koji te raskopavaše i pustošiše, otiæi æe od tebe. ISA 49:18 Podigni oèi svoje unaokolo, i vidi: svi se oni skupljaju i idu k tebi. Tako bio ja živ, veli Gospod, svjema njima kao nakitom zaodjenuæeš se, i uresiæeš se njima kao nevjesta. ISA 49:19 Jer razvaline tvoje i pustoline i potrvena zemlja tvoja biæe tada tijesna za stanovnike kad se udalje oni koji te proždiraše. ISA 49:20 I djeca koju æeš imati, pošto si bila bez djece, reæi æe da èuješ: tijesno mi je ovo mjesto, pomakni se da se mogu nastaniti. ISA 49:21 A ti æeš reæi u srcu svom: ko mi ih rodi, jer bijah sirota i inokosna, zarobljena i prognana? i ko ih othrani? eto, ja bijah ostala sama, a gdje oni bijahu? ISA 49:22 Ovako veli Gospod Gospod: evo, podignuæu ruku svoju k narodima, i k plemenima æu podignuti zastavu svoju, i donijeæe sinove tvoje u naruèju, i kæeri tvoje na ramenima æe se nositi. ISA 49:23 I carevi æe biti hranitelji tvoji i carice njihove tvoje dojkinje, i klanjaæe ti se licem do zemlje, i prah s nogu tvojih lizaæe, i poznaæeš da sam ja Gospod, i da se neæe osramotiti oni koji mene èekaju. ISA 49:24 Hoæe li se junaku uzeti plijen i hoæe li se oteti roblje pravednomu? ISA 49:25 Jer ovako govori Gospod: i roblje junaku uzeæe se i plijen jakomu oteæe se, jer æu se ja preti s onima koji se s tobom pru, i sinove tvoje ja æu izbaviti; ISA 49:26 I koji ti krivo èine, nahraniæu ih njihovijem mesom i opiæe se svojom krvlju kao novijem vinom; i poznaæe svako tijelo da sam ja Gospod spasitelj tvoj i izbavitelj tvoj, jaki Bog Jakovljev. ISA 50:1 Ovako veli Gospod: gdje je raspusna knjiga matere vaše kojom je pustih? ili koji je izmeðu rukodavalaca mojih kome vas prodadoh? Gle, za bezakonja svoja prodadoste se i za vaše prijestupe bi puštena mati vaša. ISA 50:2 Zašto kad doðoh ne bi nikoga? kad zvah, niko se ne odazva? da nije kako god okraèala ruka moja, te ne može iskupiti? ili nema u mene snage da izbavim? Gle, prijetnjom svojom isušujem more; obraæam rijeke u pustinju da se usmrde ribe njihove zato što nestane vode, i mru od žeði. ISA 50:3 Oblaèim nebesa u mrak, i kostrijet im dajem za pokrivaè. ISA 50:4 Gospod Gospod dade mi jezik uèen da umijem progovoriti zgodnu rijeè umornom; budi svako jutro, budi mi uši, da slušam kao uèenici. ISA 50:5 Gospod Gospod otvori mi uši, i ja se ne protivih, ne otstupih natrag. ISA 50:6 Leða svoja podmetah onima koji me bijahu i obraze svoje onima koji me èupahu; ne zaklonih lica svojega od ruga ni od zapljuvanja. ISA 50:7 Jer mi Gospod Gospod pomaže, zato se ne osramotih, zato stavih èelo svoje kao kremen, i znam da se neæu postidjeti. ISA 50:8 Blizu je onaj koji me pravda; ko æe se preti sa mnom? stanimo zajedno; ko je suparnik moj? neka pristupi k meni. ISA 50:9 Gle, Gospod Gospod pomagaæe mi: ko æe me osuditi? Gle, svi æe oni kao haljina ovetšati, moljac æe ih izjesti. ISA 50:10 Ko se meðu vama boji Gospoda i sluša glas sluge njegova? Ko hodi po mraku i nema vidjela, neka se uzda u ime Gospodnje i neka se oslanja na Boga svojega. ISA 50:11 Gle, svi koji ložite oganj i opasujete se iskrama, idite u svjetlosti ognja svojega i u iskrama koje raspaliste. To vam je iz moje ruke, u mukama æete ležati. ISA 51:1 Poslušajte me koji idete za pravdom, koji tražite Gospoda; pogledajte stijenu iz koje ste isjeèeni, i duboku jamu iz koje ste iskopani; ISA 51:2 Pogledajte Avrama, oca svojega, i Saru, koja vas je rodila, kako ga inokosna pozvah i blagoslovih ga i umnožih ga. ISA 51:3 Jer æe Gospod utješiti Sion, utješiæe sve razvaline njegove, i pustinju njegovu uèiniæe da bude kao Edem i pustoš njegova kao vrt Gospodnji, radost æe se i veselje nalaziti u njemu, zahvaljivanje i pjevanje. ISA 51:4 Poslušaj me, narode moj, i èuj me, rode moj; jer æe zakon od mene izaæi i sud svoj postaviæu da bude vidjelo narodima. ISA 51:5 Blizu je pravda moja, izaæi æe spasenje moje, i mišice æe moje suditi narodima; mene æe ostrva èekati i u moju æe se mišicu uzdati. ISA 51:6 Podignite k nebu oèi svoje i pogledajte dolje na zemlju; jer æe nebesa išèeznuti kao dim i zemlja æe kao haljina ovetšati, i koji na njoj žive pomrijeæe takoðer; a spasenje æe moje ostati dovijeka, i pravde moje neæe nestati. ISA 51:7 Poslušajte me koji znate pravdu, narode, kojemu je u srcu zakon moj. Ne bojte se ruženja ljudskoga i od huljenja njihova ne plašite se. ISA 51:8 Jer æe ih moljac izjesti kao haljinu, i kao vunu izješæe ih crv; a pravda moja ostaje dovijeka i spasenje moje od koljena na koljeno. ISA 51:9 Probudi se, probudi se, obuci se u silu, mišico Gospodnja; probudi se kao u staro vrijeme, za naraštaja prošlijeh; nijesi li ti isjekla Ravu i ranila zmaja? ISA 51:10 Nijesi li ti isušila more, vodu bezdana velikoga, od dubine morske naèinila put da proðu izbavljeni? ISA 51:11 Tako oni koje iskupi Gospod neka se vrate i doðu u Sion pjevajuæi, i veselje vjeèno neka bude nad glavom njihovom; radost i veselje neka zadobiju, a žalost i uzdisanje neka bježi. ISA 51:12 Ja, ja sam utješitelj vaš; ko si ti da se bojiš èovjeka smrtnoga i sina èovjeèijega, koji je kao trava? ISA 51:13 I zaboravio si Boga tvorca svojega, koji je razapeo nebesa i osnovao zemlju? i jednako se bojiš svaki dan gnjeva onoga koji te pritješnjuje kad se sprema da zatire? a gdje je gnjev onoga koji pritješnjuje? ISA 51:14 Brzo æe se oprostiti sužanj, neæe umrijeti u jami, niti æe biti bez hljeba. ISA 51:15 Jer sam ja Gospod Bog tvoj, koji raskidam more, da valovi njegovi buèe; Gospod nad vojskama ime mi je. ISA 51:16 Ja ti metnuh u usta rijeèi svoje i sjenom ruke svoje zaklonih te, da utvrdim nebesa i osnujem zemlju, i reèem Sionu: ti si moj narod. ISA 51:17 Probudi se, probudi se, ustani, Jerusalime! koji si pio iz ruke Gospodnje èašu gnjeva njegova, pio si, i talog iz strašne èaše ispio si. ISA 51:18 Od svijeh sinova koje je rodio nijedan ga nije vodio, i od svijeh sinova koje je othranio nijedan ga nije prihvatio za ruku. ISA 51:19 Ovo te dvoje zadesi; ko te požali? Pustoš i rasap, i glad i maè; ko æe te utješiti? ISA 51:20 Sinovi tvoji obamrli leže po krajevima svijeh ulica kao bivo u mreži puni gnjeva Gospodnjega, i karanja Boga tvojega. ISA 51:21 Zato èuj ovo, nevoljni, i pijani, ne od vina. ISA 51:22 Ovako veli Gospod tvoj, Gospod i Bog tvoj, koji brani svoj narod: evo uzimam iz tvoje ruke èašu strašnu, talog u èaši gnjeva svojega; neæeš više piti. ISA 51:23 Nego æu je dati u ruke onima koji te muèe, koji govoriše duši tvojoj: sagni se da prijeðemo, i ti si im podmetao leða svoja da budu kao zemlja i kao ulica onima koji prelaze. ISA 52:1 Probudi se, probudi se, obuci se u silu svoju, Sione; obuci krasne haljine svoje, Jerusalime grade sveti; jer neæe više uæi u tebe neobrezani i neèisti. ISA 52:2 Otresi prah sa sebe, ustani, sjedi, Jerusalime; skini okove s vrata svojega, zarobljena kæeri Sionska. ISA 52:3 Jer ovako veli Gospod: zabadava se prodadoste, i iskupiste se bez novaca. ISA 52:4 Jer ovako veli Gospod Gospod: u Misir siðe moj narod prije da ondje žive kao došljaci; ali Asirci im èiniše silu ni za što. ISA 52:5 A sada što æu tu? veli Gospod; jer je narod moj zaboravljen ni za što; koji vladaju njim, cvijele ga, veli Gospod, i jednako svaki dan huli se na ime moje. ISA 52:6 Zato æe poznati narod moj ime moje, zato æe poznati u onaj dan da sam ja koji govorim: evo me. ISA 52:7 Kako su krasne na gorama noge onoga koji nosi dobre glase, koji oglašuje mir, koji javlja dobro, oglašuje spasenje, govori Sionu: Bog tvoj caruje. ISA 52:8 Stražari æe tvoji podignuti glas, podignuæe glas, i svi æe zapjevati, jer æe oèima vidjeti gdje Gospod vodi natrag Sion. ISA 52:9 Klikujte i pjevajte, razvaline Jerusalimske, jer Gospod utješi narod svoj, izbavi Jerusalim. ISA 52:10 Zagali Gospod svetu mišicu svoju pred svijem narodima, da vide svi krajevi zemaljski spasenje Boga našega. ISA 52:11 Otstupite, otstupite, izidite odatle, ne dotièite se nièega neèista; izidite ispred njega, oèistite se vi koji nosite sude Gospodnje. ISA 52:12 Jer neæete izaæi u hitnji, niti æete iæi bježeæi; jer æe Gospod iæi pred vama, i zadnja vojska biæe vam Bog Izrailjev. ISA 52:13 Gle, sluga æe moj biti sreæan, podignuæe se i uzvisiæe se i proslaviæe se. ISA 52:14 Kako se mnogi zaèudiše tebi, što bijaše nagrðen u licu mimo svakoga èovjeka, i u stasu mimo sinove èovjeèije, ISA 52:15 Tako æe opet udiviti mnoge narode, carevi æe pred njim zatisnuti usta svoja, jer æe vidjeti što im nije kazivano i razumjeæe što nijesu slušali. ISA 53:1 Ko vjerova propovijedanju našemu, i mišica Gospodnja kome se otkri? ISA 53:2 Jer iznièe pred njim kao šibljika, i kao korijen iz suhe zemlje; ne bi oblièja ni ljepote u njega; i vidjesmo ga, i ne bješe ništa na oèima, èega radi bismo ga poželjeli. ISA 53:3 Prezren bješe i odbaèen izmeðu ljudi, bolnik i vièan bolestima, i kao jedan od koga svak zaklanja lice, prezren da ga ni za što ne uzimasmo. ISA 53:4 A on bolesti naše nosi i nemoæi naše uze na se, a mi mišljasmo da je ranjen, da ga Bog bije i muèi. ISA 53:5 Ali on bi ranjen za naše prijestupe, izbijen za naša bezakonja; kar bješe na njemu našega mira radi, i ranom njegovom mi se iscijelismo. ISA 53:6 Svi mi kao ovce zaðosmo, svaki nas se okrenu svojim putem, i Gospod pusti na nj bezakonje svijeh nas. ISA 53:7 Muèen bi i zlostavljen, ali ne otvori usta svojih; kao jagnje na zaklanje voðen bi i kao ovca nijema pred onijem koji je striže ne otvori usta svojih. ISA 53:8 Od tjeskobe i od suda uze se, a rod njegov ko æe iskazati? jer se istrže iz zemlje živijeh i za prijestupe naroda mojega bi ranjen. ISA 53:9 Odrediše mu grob sa zloèincima, ali na smrti bi s bogatijem, jer ne uèini nepravde, niti se naðe prijevara u ustima njegovijem. ISA 53:10 Ali Gospodu bi volja da ga bije, i dade ga na muke; kad položi dušu svoju u prinos za grijeh, vidjeæe natražje, produljiæe dane, i što je Gospodu ugodno napredovaæe njegovom rukom. ISA 53:11 Vidjeæe trud duše svoje i nasitiæe se; pravedni sluga moj opravdaæe mnoge svojim poznanjem, i sam æe nositi bezakonja njihova. ISA 53:12 Zato æu mu dati dio za mnoge, i sa silnima æe dijeliti plijen, jer je dao dušu svoju na smrt, i bi metnut meðu zloèince, i sam nosi grijehe mnogih, i za zloèince se moli. ISA 54:1 Veseli se, nerotkinjo koja ne raðaš, zapjevaj i poklikni ti, koja ne trpiš muka od poroðaja, jer pusta ima više djece negoli ona koja ima muža, veli Gospod. ISA 54:2 Raširi mjesto šatora svojega, i zavjesi stana tvojega neka se razastru, ne brani, produlji uža svoja, kolje svoje utvrdi. ISA 54:3 Jer æeš se nadesno i nalijevo rasprostraniti, i sjeme æe tvoje naslijediti narode, i puste æe gradove naseliti. ISA 54:4 Ne boj se, jer se neæeš osramotiti, i nemoj se stidjeti, jer neæeš biti prijekorna, nego æeš zaboraviti sramotu mladosti svoje, i prijekora udovišta svojega neæeš se više sjeæati. ISA 54:5 Jer ti je muž tvorac tvoj, ime mu je Gospod nad vojskama, i izbavitelj ti je svetac Izrailjev, Bog svoj zemlji zvaæe se. ISA 54:6 Jer kao ženu ostavljenu i u duhu ožalošæenu dozva te Gospod, i kao mladu ženu puštenu, govori Gospod. ISA 54:7 Za malo ostavih te, ali s velikom milošæu pribraæu te. ISA 54:8 U malom gnjevu sakrih za èas lice svoje od tebe, ali æu te vjeènom milošæu pomilovati, veli izbavitelj tvoj Gospod. ISA 54:9 Jer mi je to kao potop Nojev: jer kao što se zakleh da potop Nojev neæe više doæi na zemlju, tako se zakleh da se neæu razgnjeviti na te niti æu te karati. ISA 54:10 Ako æe se i gore pomaknuti i humovi se pokolebati, opet milost moja neæe se odmaknuti od tebe, i zavjet mira mojega neæe se pokolebati, veli Gospod, koji ti je milostiv. ISA 54:11 Nevoljnice, koju vjetar razmeæe, koja si bez utjehe, evo ja æu namjestiti kamenje tvoje na mramoru porfirnom, i osnovaæu te na safirima. ISA 54:12 I naèiniæu ti prozore od kristala, i vrata od kamena rubina, i sve meðe tvoje od dragoga kamenja. ISA 54:13 A sinovi æe tvoji svi biti nauèeni od Gospoda, i obilan mir imaæe sinovi tvoji. ISA 54:14 Pravdom æeš se utvrditi, daleko æeš biti od nasilja, te se neæeš bojati, i od strahote, jer ti se neæe približiti. ISA 54:15 Gle, biæe ih koji æe se sabirati na te, ali neæe biti od mene; koji se god saberu na te, pašæe. ISA 54:16 Gle, ja sam stvorio kovaèa koji raspaljuje ugljevlje i vadi oruðe za svoj posao, ja sam stvorio i krvnika da ubija. ISA 54:17 Nikako oružje naèinjeno protiv tebe neæe biti sreæno, i svaki jezik koji se podigne na te na sudu sapreæeš. To je našljedstvo sluga Gospodnjih i pravda njihova od mene, veli Gospod. ISA 55:1 Oj žedni koji ste god, hodite na vodu, i koji nemate novaca, hodite, kupujte i jedite; hodite, kupujte bez novaca i bez plate vina i mlijeka. ISA 55:2 Zašto trošite novce svoje na ono što nije hrana, i trud svoj na ono što ne siti? Slušajte me, pa æete jesti što je dobro, i duša æe se vaša nasladiti pretiline. ISA 55:3 Prignite uho svoje i hodite k meni; poslušajte, i živa æe biti duša vaša, i uèiniæu s vama zavjet vjeèan, milosti Davidove istinite. ISA 55:4 Evo, dadoh ga za svjedoka narodima, za voða i zapovjednika narodima. ISA 55:5 Evo, zvaæeš narod kojega nijesi znao, i narodi koji te nijesu znali steæi æe se k tebi, radi Gospoda Boga tvojega i sveca Izrailjeva, jer te proslavi. ISA 55:6 Tražite Gospoda, dok se može naæi; prizivajte ga, dokle je blizu. ISA 55:7 Neka bezbožnik ostavi svoj put i nepravednik misli svoje; i neka se vrati ka Gospodu, i smilovaæu se na nj, i k Bogu našemu, jer prašta mnogo. ISA 55:8 Jer misli moje nijesu vaše misli, niti su vaši putovi moji putovi, veli Gospod; ISA 55:9 Nego koliko su nebesa više od zemlje, toliko su putovi moji viši od vaših putova, i misli moje od vaših misli. ISA 55:10 Jer kako pada dažd ili snijeg s neba i ne vraæa se onamo, nego natapa zemlju i uèini da raða i da se zeleni, da daje sjemena da se sije i hljeba da se jede, ISA 55:11 Tako æe biti rijeè moja kad izide iz mojih usta: neæe se vratiti k meni prazna, nego æe uèiniti što mi je drago, i sreæno æe svršiti na što je pošljem. ISA 55:12 Jer æete s veseljem izaæi, i u miru æete biti voðeni; gore i bregovi pjevaæe pred vama od radosti, i sva æe drveta poljska pljeskati rukama. ISA 55:13 Mjesto trnja niknuæe jela, mjesto koprive niknuæe mirta; i to æe biti Gospodu u slavu, za vjeèan znak, kojega neæe nestati. ISA 56:1 Ovako veli Gospod: pazite na sud, i tvorite pravdu, jer æe skoro doæi spasenje moje, i pravda æe se moja objaviti. ISA 56:2 Blago èovjeku koji tako èini, i sinu èovjeèijemu koji se drži toga èuvajuæi subotu da je ne oskvrni, èuvajuæi ruku svoju da ne uèini zla. ISA 56:3 I neka ne govori tuðin koji pristane uz Gospoda: Gospod me je odluèio od svoga naroda; i neka ne govori uškopljenik: gle, ja sam suho drvo. ISA 56:4 Jer ovako veli Gospod za uškopljenike: koji drže subote moje i izbiraju što je meni ugodno, i drže zavjet moj, ISA 56:5 Njima æu dati u domu svom i meðu zidovima svojim mjesto i ime bolje nego sinova i kæeri, ime vjeèno daæu svakome od njih, koje se neæe zatrti. ISA 56:6 A tuðine koji pristanu uz Gospoda da mu služe i da ljube ime Gospodnje, da mu budu sluge, koji god drže subotu da je ne oskvrne i drže zavjet moj, ISA 56:7 Njih æu dovesti na svetu goru svoju i razveseliæu ih u domu svojem molitvenom; žrtve njihove paljenice i druge žrtve biæe ugodne na oltaru mom, jer æe se dom moj zvati dom molitve svijem narodima. ISA 56:8 Gospod Gospod govori, koji sabira prognanike Izrailjeve: još æu mu sabrati osim onijeh koji su sabrani. ISA 56:9 Sve zvijeri poljske, hodite da jedete, sve zvijeri šumske. ISA 56:10 Svi su mu stražari slijepi, ništa ne znaju, svi su psi nijemi, ne mogu lajati, sanljivi su, leže, mio im je drijemež. ISA 56:11 I psi su proždrljivi, koji ne znaju za sitost; i pastiri su koji ne znaju za razum, svaki se okreæe svojim putem, svaki za svojom korišæu sa svoga kraja. ISA 56:12 Hodite, uzeæu vina i napiæemo se silovita piæa, i sjutra æe biti kao danas, i još mnogo više. ISA 57:1 Pravednik mre, i niko ne mari; i pobožni se ljudi uzimaju, a niko se ne sjeæa da se pred zlo uzima pravednik; ISA 57:2 Dolazi u mir i poèiva na postelji svojoj ko god hodi pravijem putem. ISA 57:3 A vi sinovi vraèarini, rode kurvarski, koji se kurvate, pristupite ovamo. ISA 57:4 Kim se rugate? na koga razvaljujete usta i plazite jezik? nijeste li sinovi prestupnièki, sjeme lažno? ISA 57:5 Koji se upaljujete za lugovima, pod svakim zelenijem drvetom, koljete sinove svoje u potocima, pod vrletima kamenijem. ISA 57:6 Dio ti je meðu glatkim kamenjem potoènim; to je, to je tvoj dio; njemu ljevaš naljev svoj, prinosiš dar; tijem li æu se umiriti? ISA 57:7 Na gori visokoj i uzvišenoj meæeš postelju svoju; i onamo izlaziš da prineseš žrtvu. ISA 57:8 I iza vrata i iza dovrataka meæeš spomen svoj; otstupivši od mene otkrivaš se, i izašavši gore širiš odar svoj, ugovaraš s njima, mila ti je postelja njihova, gdje ugledaš mjesto. ISA 57:9 Ideš k caru s uljem, s mnogim mirisima svojim; šalješ poslanike svoje daleko i ponizuješ se do groba. ISA 57:10 Od daljnoga puta svoga umorna ne kažeš: zaludu. Nalaziš život ruci svojoj, zato ne sustaješ. ISA 57:11 I od koga si se uplašila i koga si se pobojala, te si slagala i nijesi se mene opominjala niti si marila? što ja muèah odavna, zato li me se ne bojiš? ISA 57:12 Ja æu objaviti tvoju pravdu i tvoja djela; ali ti neæe pomoæi. ISA 57:13 Kad staneš vikati, neka te izbave oni koje si sabrala; ali æe ih sve vjetar odnijeti, i uzeæe ih taština. Ali ko se u me uzda, naslijediæe zemlju i dobiæe svetu goru moju. ISA 57:14 I reæi æe se: poravnite, poravnite, pripravite put, uklonite smetnje s puta naroda mojega. ISA 57:15 Jer ovako govori visoki i uzvišeni, koji živi u vjeènosti, kojemu je ime sveti: na visini i u svetinji stanujem i s onijem ko je skrušena srca i smjerna duha oživljujuæi duh smjernijeh i oživljujuæi srce skrušenijeh. ISA 57:16 Jer se neæu jednako preti niti æu se dovijeka gnjeviti, jer bi išèeznuo preda mnom duh i duše koje sam stvorio. ISA 57:17 Za bezakonje lakomosti njegove razgnjevih se, i udarih ga, sakrih se i razgnjevih se, jer odmetnuvši se otide putem srca svojega. ISA 57:18 Vidim putove njegove, ali æu ga iscijeliti, vodiæu ga i daæu opet utjehu njemu i njegovijem koji tuže. ISA 57:19 Ja stvaram plod usnama: mir, mir onomu ko je daleko i ko je blizu, veli Gospod, i iscijeliæu ga. ISA 57:20 A bezbožnici su kao more uskolebano, koje se ne može umiriti i voda njegova izmeæe neèistotu i blato. ISA 57:21 Nema mira bezbožnicima, veli Bog moj. ISA 58:1 Vièi iz grla, ne usteži se, podigni glas svoj kao truba, i objavi narodu mojemu bezakonja njegova i domu Jakovljevu grijehe njihove, ISA 58:2 Premda me svaki dan traže i radi su znati putove moje, kao narod koji tvori pravdu i ne ostavlja suda Boga svojega; ištu od mene sudove pravedne, žele približiti se k Bogu. ISA 58:3 Zašto postismo, vele, a ti ne pogleda, muèismo duše svoje, a ti ne htje znati? Gle, kad postite, èinite svoju volju i izgonite sve što vam je ko dužan. ISA 58:4 Eto postite da se prete i svaðate i da bijete pesnicom bezbožno. Nemojte postiti tako kao danas, da bi se èuo gore glas vaš. ISA 58:5 Taki li je post koji izabrah da èovjek muèi dušu svoju jedan dan? da savija glavu svoju kao sita i da stere poda se kostrijet i pepeo? To li æeš zvati post i dan ugodan Gospodu? ISA 58:6 A nije li ovo post što izabrah: da razvežeš sveze bezbožnosti, da razdriješiš remenje od bremena, da otpustiš potlaèene, i da izlomite svaki jaram? ISA 58:7 Nije li da prelamaš hljeb svoj gladnome, i siromahe prognane da uvedeš u kuæu? kad vidiš gola, da ga odjeneš, i da se ne kriješ od svoga tijela? ISA 58:8 Tada æe sinuti vidjelo tvoje kao zora, i zdravlje æe tvoje brzo procvasti, i pred tobom æe iæi pravda tvoja, slava Gospodnja biæe ti zadnja straža. ISA 58:9 Tada æeš prizivati, i Gospod æe te èuti: vikaæeš, i reæi æe: evo me. Ako izbaciš izmeðu sebe jaram i prestaneš pružati prst i govoriti zlo; ISA 58:10 I ako otvoriš dušu svoju gladnome, i nasitiš dušu nevoljnu; tada æe zasjati u mraku vidjelo tvoje i tama æe tvoja biti kao podne. ISA 58:11 Jer æe te Gospod voditi vazda, i sitiæe dušu tvoju na suši, i kosti tvoje krijepiæe, i biæeš kao vrt zaliven i kao izvor kojemu voda ne presiše. ISA 58:12 I tvoji æe sazidati stare pustoline, i podignuæeš temelje koji æe stajati od koljena do koljena, i prozvaæeš se: koji sazida razvaline i opravi putove za naselje. ISA 58:13 Ako odvratiš nogu svoju od subote da ne èiniš što je tebi drago na moj sveti dan, i ako prozoveš subotu milinom, sveti dan Gospodnji slavnijem, i budeš ga slavio ne iduæi svojim putovima i ne èineæi što je tebi drago, ni govoreæi rijeèi, ISA 58:14 Tada æeš se veseliti u Gospodu, i izvešæu te na visine zemaljske, i daæu ti da jedeš našljedstvo Jakova oca svojega; jer usta Gospodnja rekoše. ISA 59:1 Gle, nije okraèala ruka Gospodnja da ne može spasti, niti je otežalo uho njegovo da ne može èuti. ISA 59:2 Nego bezakonja vaša rastaviše vas s Bogom vašim, i grijesi vaši zakloniše lice njegovo od vas, da ne èuje. ISA 59:3 Jer su ruke vaše oskvrnjene krvlju i prsti vaši bezakonjem; usne vaše govore laž i jezik vaš izrièe opaèinu. ISA 59:4 Nema nikoga da vièe za pravdu, niti ima koga da se pre za istinu; uzdaju se u ništavilo, i govore laž; zaèinju nevolju, i raðaju muku. ISA 59:5 Nose jaja aspidina i tkaju pauèinu; ko pojede jaje njihovo umre, i ako koje razbije, ižljeze guja. ISA 59:6 Platno njihovo nije za haljine, niti æe se oni odjesti svojim poslom; posao je njihov bezakonje i u rukama je njihovijem nasilje. ISA 59:7 Noge im trèe na zlo i brze su na proljevanje krvi prave; misli su njihove bezakonje; na putovima je njihovijem pustoš i rasap. ISA 59:8 Puta mirnoga ne znaju, i na putovima njihovijem nema pravde; naèinili su sebi krive staze; ko god ide po njima, ne zna za mir. ISA 59:9 Zato je sud daleko od nas, i pravda ne dolazi do nas; èekamo vidjelo, a ono, eto mrak; svjetlost, a ono hodimo po tami. ISA 59:10 Pipamo kao slijepci zid, kao oni koji nemaju oèiju pipamo; spotièemo se u podne kao u sumraèje; u obilju smo kao mrtvi. ISA 59:11 Rièemo svikoliki kao medvjedi, i jednako uèemo kao golubice; èekamo sud, a njega nema, spasenje, a ono je daleko od nas. ISA 59:12 Jer se prijestupi naši umnožiše pred tobom i grijesi naši svjedoèe na nas; jer su prijestupi naši kod nas i bezakonja svoja znamo, ISA 59:13 Da nevjeru uèinismo i slagasmo Gospodu, i otstupismo od Boga svojega, govorismo o nasilju i odmetu, da sastavljasmo i iznosismo iz srca rijeèi lažne. ISA 59:14 Zato sud otstupi natrag, i pravda stoji daleko; jer istina pade na ulici i pravda ne može da proðe. ISA 59:15 I istine je nestalo, i ko se uklanja oda zla, postaje plijen. To vidje Gospod, i ne bi mu milo što nema suda. ISA 59:16 I vidje gdje nema èovjeka, i zaèudi se što nema posrednika; zato uèini mu spasenje mišica njegova, i pravda njegova poduprije ga. ISA 59:17 Jer se obuèe u pravdu kao u oklop, i šljem spasenja metnu na glavu; odjede se osvetom kao odijelom, i ogrte se revnošæu kao plaštem. ISA 59:18 Po djelima, po djelima da vrati gnjev protivnicima svojim, platu neprijateljima svojim, ostrvima da plati. ISA 59:19 I bojaæe se imena Gospodnjega sa zapada, i slave njegove s istoka sunèanoga; jer æe neprijatelj navaliti kao rijeka, a duh æe Gospodnji podignuti zastavu suprot njemu. ISA 59:20 I doæi æe izbavitelj u Sion i k onima od Jakova koji se obraæaju od grijeha, veli Gospod. ISA 59:21 A ovo æe biti zavjet moj s njima, veli Gospod: duh moj, koji je u tebi, i rijeèi moje, koje metnuh u usta tvoja, neæe otiæi od usta tvojih ni od usta sjemena tvojega, ni od usta sjemena sjemena tvojega, veli Gospod, otsele i dovijeka. ISA 60:1 Ustani, svijetli se, jer doðe svjetlost tvoja, i slava Gospodnja obasja te. ISA 60:2 Jer, gle, mrak æe pokriti zemlju i tama narode; a tebe æe obasjati Gospod i slava njegova pokazaæe se nad tobom. ISA 60:3 I narodi æe doæi k vidjelu tvojemu i ka svjetlosti koja æe te obasjati. ISA 60:4 Podigni oèi svoje unaokolo, i vidi: svi se skupljaju i idu k tebi, sinovi æe tvoji iz daleka doæi i kæeri tvoje nosiæe se u naruèju. ISA 60:5 Tada æeš vidjeti, i obradovaæeš se, i srce æe ti se udiviti i raširiti, jer æe se k tebi okrenuti mnoštvo morsko i sila naroda doæi æe k tebi. ISA 60:6 Mnoštvo kamila prekriliæe te, dromedari iz Madijama i Efe; svi iz Save doæi æe, zlato i kad donijeæe, i slavu Gospodnju javljaæe. ISA 60:7 Sva stada Kidarska skupiæe se k tebi, ovnovi Navajotski biæe ti na potrebu; prineseni na oltaru mom biæe ugodni, i dom slave svoje proslaviæu. ISA 60:8 Ko su ono što lete kao oblaci i kao golubovi na prozore svoje? ISA 60:9 Ostrva æe me èekati i prve laðe Tarsiske, da dovezu sinove tvoje iz daleka, i s njima srebro njihovo i zlato njihovo, imenu Gospoda Boga tvojega i sveca Izrailjeva, jer te proslavi. ISA 60:10 I tuðini æe sazidati zidove tvoje, i carevi njihovi služiæe ti; jer u gnjevu svom udarih te, a po milosti svojoj pomilovaæu te. ISA 60:11 I tvoja æe vrata biti svagda otvorena, neæe se zatvoriti ni danju ni noæu, da ti se dovede sila naroda, i carevi njihovi da se dovedu. ISA 60:12 Jer narod i carstvo, koje ti ne bi služilo, poginuæe, taki æe se narodi sasvijem zatrti. ISA 60:13 Slava Livanska tebi æe doæi, jela, brijest i šimšir, da ukrase mjesto svetinje moje da bih proslavio mjesto nogu svojih. ISA 60:14 I sinovi onijeh koji su te muèili doæi æe k tebi klanjajuæi se, i svi koji te preziraše padaæe k stopalima nogu tvojih, i zvaæe te gradom Gospodnjim, Sionom sveca Izrailjeva. ISA 60:15 Što si bio ostavljen i mrzak tako da niko nije prolazio kroza te, mjesto toga æu ti uèiniti vjeènu slavu, i veselje od koljena do koljena. ISA 60:16 Jer æeš mlijeko naroda sati, i sise carske dojiæeš, i poznaæeš da sam ja Gospod spasitelj tvoj i izbavitelj tvoj, silni Jakovljev. ISA 60:17 Mjesto mjedi donijeæu zlata, i mjesto gvožða donijeæu srebra, i mjedi mjesto drva, i gvožða mjesto kamenja, i postaviæu ti za upravitelje mir i za nastojnike pravdu. ISA 60:18 Neæe se više èuti nasilje u tvojoj zemlji ni pustošenje i potiranje na meðama tvojim; nego æeš zvati zidove svoje spasenjem i vrata svoja hvalom. ISA 60:19 Neæe ti više biti sunce vidjelo danju, niti æe ti sjajni mjesec svijetliti; nego æe ti Gospod biti vidjelo vjeèno i Bog tvoj biæe ti slava. ISA 60:20 Neæe više zalaziti sunce tvoje, niti æe mjesec tvoj pomrèati; jer æe ti Gospod biti vidjelo vjeèno, i dani žalosti tvoje svršiæe se. ISA 60:21 I tvoj æe narod biti sav pravedan, naslijediæe zemlju navijek; mladica koju sam posadio, djelo ruku mojih biæe na moju slavu. ISA 60:22 Od maloga æe postati tisuæa i od nejakoga silan narod; ja Gospod brzo æu uèiniti to kad bude vrijeme. ISA 61:1 Duh je Gospoda Boga na meni, jer me Gospod pomaza da javljam dobre glase krotkima, posla me da zavijem ranjene u srcu, da oglasim zarobljenima slobodu i sužnjima da æe im se otvoriti tamnica. ISA 61:2 Da oglasim godinu milosti Gospodnje i dan osvete Boga našega, da utješim sve žalosne, ISA 61:3 Da uèinim žalosnima u Sionu i dam im nakit mjesto pepela, ulje radosti mjesto žalosti, odijelo za pohvalu mjesto duha tužnoga, da se prozovu hrastovi pravde, sad Gospodnji za slavu njegovu. ISA 61:4 I oni æe sazidati davnašnje pustoline, podignuæe stare razvaline i ponoviæe gradove puste, što leže razvaljeni od mnogo naraštaja. ISA 61:5 I tuðini æe stajati i pasti stada vaša, i inostranci æe biti vaši oraèi i vinogradari. ISA 61:6 A vi æete se zvati sveštenici Gospodnji, sluge Boga našega govoriæe vam se, blago naroda ješæete i slavom njihovom hvaliæete se. ISA 61:7 Za dvostruku sramotu vašu, i što se pjevaše: rug je dio njihov, zato æe u zemlji njihovoj naslijediti dvojinom i imaæe vjeènu radost. ISA 61:8 Jer ja Gospod ljubim pravdu i mrzim na grabež sa žrtvom paljenicom, i daæu im platu uistinu, i vjeèan zavjet uèiniæu s njima. ISA 61:9 I sjeme æe se njihovo znati u narodima i natražje njihovo meðu plemenima; ko ih god vidi poznaæe ih da su sjeme koje je blagoslovio Gospod. ISA 61:10 Veoma æu se radovati u Gospodu, i duša æe se moja veseliti u Bogu mojem, jer me obuèe u haljine spasenja i plaštem pravde ogrte me kao kad ženik namjesti nakit i kao kad se nevjesta uresi uresom svojim. ISA 61:11 Jer kao što iz zemlje raste bilje i u vrtu nièe što se posije, tako æe Gospod Bog uèiniti da nikne pravda i pohvala pred svijem narodima. ISA 62:1 Siona radi neæu umuknuti, i Jerusalima radi neæu se umiriti, dokle ne izaðe kao svjetlost pravda njegova i spasenje se njegovo razgori kao svijeæa. ISA 62:2 Tada æe vidjeti narodi pravdu tvoju i svi carevi slavu tvoju, i prozvaæeš se novijem imenom, koje æe usta Gospodnja izreæi. ISA 62:3 I biæeš krasan vijenac u ruci Gospodnjoj i carska kruna u ruci Boga svojega. ISA 62:4 Neæeš se više zvati ostavljena, niti æe se zemlja tvoja zvati pustoš, nego æeš se zvati milina moja i zemlja tvoja udata, jer æeš biti mio Gospodu i zemlja æe tvoja biti udata. ISA 62:5 Jer kao što se momak ženi djevojkom, tako æe se sinovi tvoji oženiti tobom; i kako se raduje ženik nevjesti, tako æe se tebi radovati Bog tvoj. ISA 62:6 Na zidovima tvojim, Jerusalime, postavih stražare, koji neæe umuknuti nigda, ni danju ni noæu. Koji pominjete Gospoda, nemojte muèati. ISA 62:7 I ne dajte da se umukne o njemu dokle ne utvrdi i uèini Jerusalim slavom na zemlji. ISA 62:8 Zakle se Gospod desnicom svojom i krjepkom mišicom svojom: neæu više dati žita tvojega neprijateljima tvojim da jedu, niti æe tuðini piti vina tvojega, oko kojega si se trudio; ISA 62:9 Nego koji ga žanju, oni æe ga jesti i hvaliti Gospoda, i koji ga beru oni æe ga piti u trijemovima svetinje moje. ISA 62:10 Proðite, proðite kroz vrata, pripravite put narodu; poravnite, poravnite put, uklonite kamenje, podignite zastavu narodima. ISA 62:11 Evo, Gospod oglasi do krajeva zemaljskih; recite kæeri Sionskoj: evo, spasitelj tvoj ide; evo, plata je njegova kod njega i djelo njegovo pred njim. ISA 62:12 I oni æe se prozvati narod sveti, iskupljenici Gospodnji; a ti æeš se prozvati: traženi, grad neostavljeni. ISA 63:1 Ko je ono što ide iz Edoma, iz Vosora, u crvenijem haljinama? krasno odjeven, koraèajuæi u velièini sile svoje? Ja sam, koji govorim pravdu i vrijedan sam spasti. ISA 63:2 Zašto ti je crveno odijelo i haljine ti kao u onoga koji gazi u kaci? ISA 63:3 Gazih sam u kaci, i niko izmeðu naroda ne bješe sa mnom; ali ih izgazih u gnjevu svom i potlaèih u ljutini svojoj; i krv njihova poprska mi haljine i iskaljah sve odijelo svoje. ISA 63:4 Jer je dan od osvete u srcu mom, i doðe godina da se moji iskupe. ISA 63:5 Pogledah, a nikoga ne bješe da pomože, i zaèudih se što nikoga ne bješe da podupre; ali me desnica moja izbavi i jarost moja poduprije me. ISA 63:6 I izgazih narode u gnjevu svom, i opojih ih jarošæu svojom, i prolih na zemlju krv njihovu. ISA 63:7 Pominjaæu dobrotu Gospodnju, hvalu Gospodnju za sve što nam je uèinio Gospod, i mnoštvo dobra što je uèinio domu Izrailjevu po milosti svojoj i po velikoj dobroti svojoj. ISA 63:8 Jer reèe: doista su moj narod, sinovi, koji neæe iznevjeriti. I bi im spasitelj. ISA 63:9 U svakoj tuzi njihovoj on bješe tužan, i anðeo, koji je pred njim, spase ih. Ljubavi svoje radi i milosti svoje radi on ih izbavi, i podiže ih i nosi ih sve vrijeme. ISA 63:10 Ali se odmetaše i žalostiše sveti duh njegov; zato im posta neprijatelj, i ratova na njih. ISA 63:11 Ali se opomenu starijeh vremena, Mojsija, naroda svojega: gdje je onaj koji ih izvede iz mora s pastirem stada svojega? gdje je onaj što metnu usred njih sveti duh svoj? ISA 63:12 Koji ih vodi slavnom mišicom svojom za desnicu Mojsijevu? koji razdvoji vodu pred njima, da steèe sebi vjeèno ime? ISA 63:13 Koji ih vodi preko bezdana kao konja preko pustinje, da se ne spotakoše? ISA 63:14 Duh Gospodnji vodi ih tiho, kao kad stoka slazi u dolinu; tako si vodio svoj narod da steèeš sebi slavno ime. ISA 63:15 Pogledaj s neba, i vidi iz stana svetinje svoje i slave svoje, gdje je revnost tvoja i sila tvoja, mnoštvo milosrða tvojega i milosti tvoje? eda li æe se meni ustegnuti? ISA 63:16 Ti si zaista otac naš, ako i ne zna Avram za nas, i Izrailj nas ne poznaje; ti si, Gospode, otac naš, ime ti je otkako je vijeka izbavitelj naš. ISA 63:17 Zašto si nam dao da zaðemo, Gospode, s putova tvojih? da nam otvrdne srce da te se ne bojimo? Vrati se radi sluga svojih, radi plemena našljedstva svojega. ISA 63:18 Za malo naslijedi narod svetosti tvoje; neprijatelji naši pogaziše svetinju tvoju. ISA 63:19 Postasmo kao oni kojima nijesi nigda vladao niti je prizivano ime tvoje nad njima. ISA 64:1 O da bi razdro nebesa i sišao, da se rastope gore od tebe, ISA 64:2 Kao što se na ognju razgori granje i voda uzavri od ognja, da ime tvoje poznadu neprijatelji tvoji i da narodi drkæu od tebe. ISA 64:3 Kad si èinio strahote kojima se ne nadasmo, ti si slazio, i gore se rastapahu od tebe. ISA 64:4 Otkako je vijeka ne èu se, niti se ušima dozna, niti oko vidje Boga osim tebe da bi tako uèinio onima koji ga èekaju. ISA 64:5 Sretao si onoga koji se raduje tvoreæi pravdu; pominju te na putovima tvojim; gle, ti si se razgnjevio što griješismo; da na njima jednako ostasmo, bismo se spasli. ISA 64:6 Ali svi bijasmo kao neèisto što, i sva naša pravda kao neèista haljina; zato opadosmo svi kao list, i bezakonja naša kao vjetar odnesoše nas. ISA 64:7 Nikoga ne bi da priziva ime tvoje, da ustane da se tebe drži, jer si sakrio lice svoje od nas i rastopio si nas bezakonjem našim. ISA 64:8 Ali sada, Gospode, ti si naš otac; mi smo kao, a ti si naš lonèar, i svi smo djelo ruku tvojih. ISA 64:9 Gospode, ne gnjevi se veoma, i ne pominji dovijeka bezakonja; evo, pogledaj; mi smo svi tvoj narod. ISA 64:10 Gradovi svetosti tvoje opustješe; Sion opustje, Jerusalim posta pustoš. ISA 64:11 Dom naše svetinje i naše krasote, u kom te slaviše oci naši, izgorje ognjem, i sve što nam bješe drago potrveno je. ISA 64:12 Hoæeš li se na to uzdržati, Gospode, i muèati, i jednako nas muèiti? ISA 65:1 Potražiše me koji ne pitahu za me; naðoše me koji me ne tražahu; rekoh narodu koji se ne zove mojim imenom: evo me, evo me. ISA 65:2 Vas dan pružah ruke svoje narodu nepokornu, koji ide za svojim mislima putem koji nije dobar, ISA 65:3 Narodu, koji me jednako gnjevi u oèi, koji prinosi žrtve u vrtovima i kadi na opekama; ISA 65:4 Koji sjede kod grobova i noæuju u peæinama, jedu meso svinjeæe i juha im je neèista u sudovima; ISA 65:5 Koji govore: odlazi, ne dohvataj me se, jer sam svetiji od tebe. Ti su dim u nozdrvama mojim, oganj koji gori vas dan. ISA 65:6 Eto, napisano je preda mnom: neæu muèati, nego æu platiti, platiæu im u njedra. ISA 65:7 Za bezakonja vaša i za bezakonja otaca vaših, veli Gospod, koji kadiše na gorama, i na humovima ružiše me, izmjeriæu im u njedra platu za djela koja èiniše od poèetka. ISA 65:8 Ovako veli Gospod: kao kad ko naðe vina u grozdu, pa reèe: ne kvari ga, jer je blagoslov u njemu, tako æu uèiniti radi sluga svojih, neæu ih potrti svijeh, ISA 65:9 Jer æu izvesti sjeme iz Jakova i iz Jude našljednika gorama svojim, i naslijediæe ih izbranici moji, i sluge moje naseliæe se ondje. ISA 65:10 A Saron æe biti tor za ovce i dolina Ahorska poèivalište za goveda narodu mojemu koji me traži. ISA 65:11 A vi, koji ostavljate Gospoda, koji zaboravljate svetu goru moju, koji postavljate sto Gadu i ljevate naljev Meniju, ISA 65:12 Vas æu izbrojiti pod maè, i svi æete pripasti na klanje, jer zvah a vi se ne odzivaste, govorih a vi ne slušaste, nego èiniste što je zlo preda mnom i izabraste što meni nije po volji. ISA 65:13 Zato ovako veli Gospod Gospod: gle, sluge æe moje jesti, a vi æete gladovati; gle, sluge æe moje piti, a vi æete biti žedni; gle, sluge æe se moje veseliti, a vi æete se stidjeti. ISA 65:14 Gle, sluge æe moje pjevati od radosti u srcu, a vi æete vikati od žalosti u srcu i ridaæete od tuge u duhu. ISA 65:15 I ostaviæete ime svoje izbranima mojim za uklin; i Gospod æe te Bog ubiti, a sluge æe svoje nazvati drugim imenom. ISA 65:16 Ko se uzblagosilja na zemlji, blagosiljaæe se Bogom istinijem; a ko se uskune na zemlji, kleæe se Bogom istinijem; jer æe se prve nevolje zaboraviti i sakrivene æe biti od oèiju mojih. ISA 65:17 Jer, gle, ja æu stvoriti nova nebesa i novu zemlju, i što je prije bilo neæe se pominjati niti æe na um dolaziti. ISA 65:18 Nego se radujte i veselite se dovijeka radi onoga što æu ja stvoriti; jer gle, ja æu stvoriti Jerusalim da bude veselje i narod njegov da bude radost. ISA 65:19 I ja æu se veseliti radi Jerusalima, i radovaæu se radi naroda svojega, i neæe se više èuti u njemu plaè ni jauk. ISA 65:20 Neæe više biti ondje maloga djeteta ni starca koji ne bi navršio dana svojih; jer æe dijete umirati od sto godina, a grješnik od sto godina biæe proklet. ISA 65:21 I oni æe graditi kuæe i sjedjeæe u njima; i sadiæe vinograde i ješæe rod njihov. ISA 65:22 Neæe oni graditi a drugi se naseliti, neæe saditi a drugi jesti, jer æe dani narodu mojemu biti kao dani drvetu, i izbranicima æe mojim ovetšati djela ruku njihovijeh. ISA 65:23 Neæe raditi uzalud, niti æe raðati za strah, jer æe biti sjeme blagoslovenijeh od Gospoda, i natražje æe njihovo biti s njima. ISA 65:24 I prije nego povièu, ja æu se odazvati; još æe govoriti, a ja æu uslišiti. ISA 65:25 Vuk i jagnje zajedno æe pasti, i lav æe jesti slamu kao vo; a zmiji æe biti hrana prah; neæe uditi ni potirati na svoj svetoj gori mojoj, veli Gospod. ISA 66:1 Ovako veli Gospod: nebo je prijesto moj i zemlja podnožje nogama mojim: gdje je dom koji biste mi sazidali, i gdje je mjesto za moje poèivanje? ISA 66:2 Jer je sve to ruka moja stvorila, to je postalo sve, veli Gospod; ali na koga æu pogledati? na nevoljnoga i na onoga ko je skrušena duha i ko drkæe od moje rijeèi. ISA 66:3 Ko kolje vola, to je kao da ubije èovjeka; ko kolje ovcu, to je kao da zakolje psa; ko prinosi dar, to je kao da prinese krv svinjeæu; ko kadi kadom, to je kao da blagoslovi idola. To oni izabraše na putovima svojim, i duši se njihovoj mile gadovi njihovi. ISA 66:4 Izabraæu i ja prema nevaljalstvu njihovu, i pustiæu na njih èega se boje; jer zvah a niko se ne odazva, govorih a oni ne slušaše, nego èiniše što je zlo preda mnom i izabraše što meni nije po volji. ISA 66:5 Slušajte rijeè Gospodnju, koji drkæete od njegove rijeèi: braæa vaša, koja mrze na vas i izgone vas imena mojega radi, govore: neka se pokaže slava Gospodnja. I pokazaæe se na vašu radost, a oni æe se posramiti. ISA 66:6 Vika ide iz grada, glas iz crkve, glas Gospodnji koji plaæa neprijateljima svojim. ISA 66:7 Ona se porodi prije nego osjeti bolove, prije nego joj doðoše muke, rodi djetiæa. ISA 66:8 Ko je igda èuo to? ko je vidio tako što? Može li zemlja roditi u jedan dan? može li se narod roditi ujedanput? a Sion rodi sinove svoje èim osjeti bolove. ISA 66:9 Eda li ja, koji otvoram matericu, ne mogu roditi? veli Gospod; eda li æu ja, koji dajem da se raða, biti bez poroda? veli Bog tvoj. ISA 66:10 Radujte se s Jerusalimom i veselite se u njemu svi koji ga ljubite; radujte se s njim svi koji ga žaliste. ISA 66:11 Jer æete sati sise od utjehe njegove, i nasitiæete se, saæete i naslaðivaæete se u svjetlosti slave njegove. ISA 66:12 Jer ovako veli Gospod: gle, ja æu kao rijeku dovesti k njemu mir i slavu naroda kao potok bujan, pa æete sati; biæete nošeni na rukama i milovani na koljenima. ISA 66:13 Kao kad koga mati njegova tješi tako æu ja vas tješiti, i utješiæete se u Jerusalimu. ISA 66:14 Vidjeæete i obradovaæe se srce vaše i kosti æe se vaše pomladiti kao trava, i znaæe se ruka Gospodnja na slugama njegovijem i gnjev na neprijateljima njegovijem. ISA 66:15 Jer, gle, Gospod æe doæi s ognjem, i kola æe mu biti kao vihor, da izlije gnjev svoj u jarosti i prijetnju u plamenu ognjenom. ISA 66:16 Jer æe Gospod suditi ognjem i maèem svojim svakom tijelu, i mnogo æe biti pobijenijeh od Gospoda. ISA 66:17 Koji se osveštavaju i koji se oèišæaju u vrtovima jedan za drugim javno, koji jedu meso svinjeæe i stvari gadne i miše, svi æe izginuti, veli Gospod. ISA 66:18 A ja znam djela njihova i misli njihove, i doæi æe vrijeme, te æu sabrati sve narode i jezike, i doæi æe i vidjeæe slavu moju. ISA 66:19 I postaviæu znak na njih, i poslaæu izmeðu njih koji se spasu k narodima u Tarsis, u Ful i u Lud, koji natežu luk, u Tuval i u Javan i na daljna ostrva, koja ne èuše glasa o meni niti vidješe slave moje, i javljaæe slavu moju po narodima. ISA 66:20 I svu æe braæu vašu iz svijeh naroda dovesti Gospodu na dar na konjima i na kolima i na nosilima i na mazgama i na kamilama ka svetoj gori mojoj u Jerusalim, veli Gospod, kao što prinose sinovi Izrailjevi dar u èistu sudu u dom Gospodnji. ISA 66:21 I izmeðu njih æu uzeti sveštenike i Levite, veli Gospod. ISA 66:22 Jer kao što æe nova nebesa i nova zemlja, što æu ja naèiniti, stajati preda mnom, veli Gospod, tako æe stajati sjeme vaše i ime vaše. ISA 66:23 I od mladine do mladine, i od subote do subote dolaziæe svako tijelo da se pokloni preda mnom, veli Gospod. ISA 66:24 I izlaziæe i gledaæe mrtva tjelesa onijeh ljudi koji se odmetnuše od mene; jer crv njihov neæe umrijeti i oganj njihov neæe se ugasiti, i biæe gad svakom tijelu. JER 1:1 Rijeèi Jeremije sina Helkijina izmeðu sveštenika koji bijahu u Anatotu u zemlji Venijaminovoj, JER 1:2 Kojemu doðe rijeè Gospodnja u vrijeme Josije sina Amonova, cara Judina, trinaeste godine carovanja njegova, JER 1:3 I u vrijeme Joakima sina Josijina, cara Judina, do svršetka jedanaeste godine carovanja Sedekije sina Josijina nad Judom, dok ne bi preseljen Jerusalim, petoga mjeseca. JER 1:4 I doðe mi rijeè Gospodnja govoreæi: JER 1:5 Prije nego te sazdah u utrobi, znah te; i prije nego izide iz utrobe, posvetih te; za proroka narodima postavih te. JER 1:6 A ja rekoh: oh, Gospode, Gospode! evo, ne znam govoriti, jer sam dijete. JER 1:7 A Gospod mi reèe: ne govori: dijete sam; nego idi kuda te god pošljem, i govori što ti god kažem. JER 1:8 Ne boj ih se, jer sam ja s tobom da te izbavljam, govori Gospod. JER 1:9 I pruživši Gospod ruku svoju dotaèe se usta mojih, i reèe mi Gospod: eto, metnuh rijeèi svoje u tvoja usta. JER 1:10 Vidi, postavljam te danas nad narodima i carstvima da istrebljuješ i obaraš, i da zatireš i raskopavaš, i da gradiš i da sadiš. JER 1:11 Poslije mi doðe rijeè Gospodnja govoreæi: šta vidiš, Jeremija? I rekoh: vidim prut bademov. JER 1:12 Tada mi reèe Gospod: dobro si vidio, jer æu nastati oko rijeèi svoje da je izvršim. JER 1:13 Opet mi doðe rijeè Gospodnja drugom govoreæi: šta vidiš? I rekoh: vidim lonac gdje vri, i prednja mu je strana prema sjeveru. JER 1:14 Tada mi reèe Gospod: sa sjevera æe navaliti zlo na sve stanovnike ove zemlje. JER 1:15 Jer, gle, ja æu sazvati sve porodice iz sjevernijeh carstava, veli Gospod, te æe doæi, i svaki æe metnuti svoj prijesto na vratima Jerusalimskim i oko svijeh zidova njegovijeh i oko svijeh gradova Judinijeh. JER 1:16 I izreæi æu im sud svoj za svu zloæu njihovu što me ostaviše, i kadiše drugim bogovima, i klanjaše se djelu ruku svojih. JER 1:17 Ti dakle opaši se i ustani i govori im sve što æu ti zapovjediti; ne boj ih se, da te ne bih satro pred njima. JER 1:18 Jer evo ja te postavljam danas kao tvrd grad i kao stup gvozden i kao zidove mjedene svoj ovoj zemlji, carevima Judinijem i knezovima njegovijem i sveštenicima njegovijem i narodu zemaljskom. JER 1:19 Oni æe udariti na te, ali te neæe nadvladati, jer sam ja s tobom, veli Gospod, da te izbavljam. JER 2:1 Opet mi doðe rijeè Gospodnja govoreæi: JER 2:2 Idi i vièi Jerusalimu da èuje i govori: ovako veli Gospod: opominjem te se po milosti u mladosti tvojoj i po ljubavi o vjeridbi tvojoj, kad iðaše za mnom po pustinji, i po zemlji gdje se ne sije. JER 2:3 Izrailj bješe svetinja Gospodu i prvina od rodova njegovijeh; koji je jeðahu svi bijahu krivi, zlo dolažaše na njih, veli Gospod. JER 2:4 Èujte rijeè Gospodnju, dome Jakovljev i sve porodice doma Izrailjeva. JER 2:5 Ovako veli Gospod: kaku nepravdu naðoše oci vaši u mene, te otstupiše od mene, i pristaše za ništavilom, i postaše ništavi? JER 2:6 I ne rekoše: gdje je Gospod koji nas je izveo iz zemlje Misirske, koji nas je vodio po pustinji, po zemlji pustoj i punoj propasti, po zemlji suhoj i gdje je sjen smrtni, po zemlji preko koje niko nije hodio i u kojoj niko nije živio? JER 2:7 I kad vas dovedoh u zemlju rodnu da jedete rod njezin i dobra njezina, došavši oskvrniste zemlju moju i od našljedstva mojega naèiniste gad. JER 2:8 Sveštenici ne rekoše: gdje je Gospod? I koji se bave zakonom ne poznaše me, i pastiri odustaše me, i proroci prorokovaše Valom i idoše za stvarima zaludnijem. JER 2:9 Zato æu se još preti s vama, veli Gospod, i sa sinovima sinova vaših preæu se. JER 2:10 Jer proðite ostrva Kitimska i vidite, i pošljite u Kidar, i razgledajte dobro, i vidite je li bilo tako što: JER 2:11 Je li koji narod promijenio bogove, ako i nijesu bogovi? a moj narod promijeni slavu svoju na stvar zaludnu. JER 2:12 Èudite se tome, nebesa, i zgrozite se i upropastite se! veli Gospod. JER 2:13 Jer dva zla uèini moj narod: ostaviše mene, izvor žive vode, i iskopaše sebi studence, studence isprovaljivane, koji ne mogu da drže vode. JER 2:14 Je li Izrailj rob? je li rob u kuæi roðen? zašto posta grabež? JER 2:15 Rikaše na nj laviæi i dizaše glas svoj, i obratiše zemlju njegovu u pustoš; gradovi su mu popaljeni, te nema nikoga da živi u njima. JER 2:16 I sinovi Nofski i Tafneski opasoše ti tjeme. JER 2:17 Nijesi li to sam sebi uèinio ostaviv Gospoda Boga svojega kad te voðaše putem? JER 2:18 A sada što æe ti put Misirski da piješ vode Siorske? što li æe ti put Asirski da piješ vode iz rijeke? JER 2:19 Tvoja æe te zloæa pokarati i tvoje æe te odmetanje prekoriti. Poznaj dakle i vidi da je zlo i gorko što si ostavio Gospoda Boga svojega i što nema straha mojega u tebi, veli Gospod Gospod nad vojskama. JER 2:20 Jer davno izlomih jaram tvoj i raskidoh sveze tvoje, i ti reèe: neæu biti sluga; a na svaki visoki hum i pod svako zeleno drvo ideš da se kurvaš. JER 2:21 Ja te posadih lozu izabranu, sve sjeme istinito; pa kako mi se promijeni i izmetnu se odvoda od tuðe loze? JER 2:22 Da se izmiješ salitrom i uzmeš mnogo sapuna, opet æe se poznavati bezakonje tvoje preda mnom, veli Gospod Gospod. JER 2:23 Kako možeš reæi: nijesam se oskvrnio, nijesam išao za Valima? Pogledaj put svoj po dolu; poznaj šta si uèinila, brza kamilo, koja ostavljaš znake na svojim putovima. JER 2:24 Kao divlja magarica, koja je navikla na pustinju i po želji duše svoje vuèe u se vjetar, kad navali, ko æe je vratiti? koji je traže neæe se umoriti, naæi æe je u mjesecu njezinu. JER 2:25 Èuvaj nogu svoju, da nije bosa, i grlo svoje, da ne žedni. Ali ti veliš: od toga nema ništa; ne, jer ljubim tuðe, i za njima æu iæi. JER 2:26 Kao što se lupež posrami kad se uhvati, tako æe se posramiti dom Izrailjev, oni, carevi njihovi, knezovi njihovi, i sveštenici njihovi i proroci njihovi, JER 2:27 Koji govore drvetu: ti si otac moj; i kamenu: ti si me rodio; jer mi okrenuše leða a ne lice; a kad su u nevolji govore: ustani i izbavi nas. JER 2:28 A gdje su bogovi tvoji koje si naèinio sebi? neka ustanu, ako te mogu izbaviti kad si u nevolji, jer imaš, Juda, bogova koliko gradova. JER 2:29 Zašto hoæete da se pravdate sa mnom? vi ste se svi odmetnuli od mene, veli Gospod. JER 2:30 Uzalud bih sinove vaše, ne primiše nauke; maè vaš proždrije proroke vaše kao lav koji davi. JER 2:31 O rode! vidite rijeè Gospodnju; bijah li pustinja Izrailju ili mraèna zemlja? zašto govori moj narod: gospodari smo, neæemo više doæi k tebi? JER 2:32 Zaboravlja li djevojka svoj nakit i nevjesta ures svoj? a narod moj zaboravi me toliko dana da im nema broja. JER 2:33 Zašto govoriš da je dobar tvoj put tražeæi što ljubiš? pa si i nevaljale žene nauèio svojim putovima. JER 2:34 I jošte na skutovima tvojim nalazi se krv siromaha pravijeh; ne nalazim kopajuæi, nego je na svjema njima. JER 2:35 A ti govoriš: nijesam kriv, gnjev se je njegov odvratio od mene. Evo ja æu se preti s tobom što govoriš: nijesam zgriješio. JER 2:36 Zašto trèkaš tako mijenjajuæi svoj put? Posramiæeš se od Misirca kako si se posramio od Asirca. JER 2:37 Otiæi æeš i odatle s rukama nad glavom svojom, jer Gospod odbacuje uzdanice tvoje, i neæeš biti sreæan u njima. JER 3:1 Govore: ako ko pusti ženu svoju, i ona otišavši od njega uda se za drugoga, hoæe li se onaj vratiti k njoj? Ne bi li se sasvijem oskvrnila ona zemlja? A ti si se kurvala s mnogim milosnicima; ali opet vrati se k meni, veli Gospod. JER 3:2 Podigni oèi svoje k visinama, i pogledaj gdje se nijesi kurvala; na putovima si sjedjela èekajuæi ih kao Arapin u pustinji, i oskvrnila si zemlju kurvarstvom svojim i zloæom svojom. JER 3:3 Zato se ustaviše daždi, i ne bi poznoga dažda; ali u tebe bješe èelo žene kurve, i ne htje se stidjeti. JER 3:4 Hoæeš li otsele vikati k meni: oèe moj, ti si voð mladosti moje? JER 3:5 Hoæe li se srditi jednako? hoæe li se gnjeviti dovijeka? Eto, govoriš, a èiniš zlo koliko god možeš. JER 3:6 Još mi reèe Gospod za vremena cara Josije: jesi li vidio što uèini odmetnica, Izrailj? kako odlazi na svako visoko brdo i pod svako zeleno drvo, i kurva se ondje. JER 3:7 I pošto uèini sve to, rekoh: vrati se k meni; ali se ne vrati; i to vidje nevjernica, sestra njezina, Juda. JER 3:8 I svidje mi se za sve to što uèini preljubu odmetnica Izrailj da je pustim i dam joj knjigu raspusnu; ali se ne poboja nevjernica sestra joj Juda, nego otide, te se i ona prokurva. JER 3:9 I sramotnijem kurvanjem svojim oskvrni zemlju, jer èinjaše preljubu s kamenom i s drvetom. JER 3:10 I kod svega toga ne vrati se k meni nevjernica sestra joj Juda svijem srcem svojim, nego lažno, govori Gospod. JER 3:11 Zato mi reèe Gospod: odmetnica Izrailj opravda se više nego nevjernica Juda. JER 3:12 Idi i vièi ove rijeèi k sjeveru, i reci: vrati se, odmetnice Izrailju, veli Gospod, i neæu pustiti da padne gnjev moj na vas, jer sam milostiv, veli Gospod, neæu se gnjeviti dovijeka. JER 3:13 Samo poznaj bezakonje svoje, da si se odmetnula Gospodu Bogu svojemu, ti si tumarala k tuðima pod svako drvo zeleno, i nijeste slušali glasa mojega, veli Gospod. JER 3:14 Obratite se, sinovi odmetnici, veli Gospod, jer sam ja muž vaš, i uzeæu vas, jednoga iz grada i dva iz porodice, i odvešæu vas u Sion. JER 3:15 I daæu vam pastire po srcu svojemu, koji æe vas pasti znanjem i razumom. JER 3:16 I kad se umnožite i narodite u zemlji, onda se, veli Gospod, neæe više govoriti: kovèeg zavjeta Gospodnjega; niti æe im dolaziti na um niti æe ga pominjati, niti æe hoditi k njemu, niti æe ga više opravljati. JER 3:17 U to æe se vrijeme Jerusalim zvati prijesto Gospodnji, i svi æe se narodi sabrati u nj, k imenu Gospodnjemu u Jerusalimu, i neæe više iæi po misli srca svojega zloga. JER 3:18 U to æe vrijeme dom Judin iæi s domom Izrailjevijem, i doæi æe zajedno iz zemlje sjeverne u zemlju koju dadoh u našljedstvo ocima vašim. JER 3:19 Ali ja rekoh: kako bih te postavio meðu sinove i dao ti zemlju željenu, krasno našljedstvo mnoštva naroda? I rekoh: ti æeš me zvati: oèe moj; i neæeš se odvratiti od mene. JER 3:20 Doista kao što žena iznevjeri druga svojega, tako iznevjeriste mene, dome Izrailjev, veli Gospod. JER 3:21 Glas po visokim mjestima neka se èuje, plaè, molbe sinova Izrailjevijeh, jer prevratiše put svoj, zaboraviše Gospoda Boga svojega. JER 3:22 Vratite se, sinovi odmetnici, i iscijeliæu odmete vaše. Evo, mi idemo k tebi, jer si ti Gospod Bog naš. JER 3:23 Doista, zaludu su humovi, mnoštvo gora; doista, u Gospodu je Bogu našem spasenje Izrailjevo. JER 3:24 Jer ta sramota proždrije trud otaca naših od djetinjstva našega, ovce njihove i goveda njihova, sinove njihove i kæeri njihove. JER 3:25 Ležimo u sramoti svojoj, i pokriva nas rug naš; jer Gospodu Bogu svojemu griješismo mi i oci naši od djetinjstva svojega do danas, i ne slušasmo glasa Gospoda Boga svojega. JER 4:1 Ako æeš se vratiti, Izrailju, veli Gospod, k meni se vrati, i ako ukloniš gadove svoje ispred mene, neæeš se skitati. JER 4:2 I kleæeš se istinito, vjerno i pravo: tako da je živ Gospod. I narodi æe se blagosiljati njim, i njim æe se hvaliti. JER 4:3 Jer ovako veli Gospod Judejcima i Jerusalimljanima: orite sebi krèevinu, i ne sijte u trnje. JER 4:4 Obrežite se Gospodu, i skinite okrajak sa srca svojega, Judejci i Jerusalimljani, da ne izide jarost moja kao oganj i razgori se da ne bude nikoga ko bi ugasio za zla djela vaša. JER 4:5 Objavite u Judeji i oglasite u Jerusalimu i recite: trubite u trubu po zemlji; vièite, sazovite narod i recite: skupite se, i uðimo u tvrde gradove. JER 4:6 Podignite zastavu prema Sionu, bježite i ne stajte, jer æu dovesti zlo od sjevera i pogibao veliku. JER 4:7 Izlazi lav iz èeste svoje i koji zatire narode krenuvši se ide s mjesta svojega da obrati zemlju tvoju u pustoš, gradovi tvoji da se raskopaju da ne bude nikoga u njima. JER 4:8 Zato pripašite kostrijet, plaèite i ridajte, jer se žestoki gnjev Gospodnji nije odvratio od nas. JER 4:9 I tada æe, veli Gospod, nestati srca caru i srca knezovima, i sveštenici æe se udiviti i proroci æe se zaèuditi. JER 4:10 I rekoh: ah Gospode Gospode! baš si prevario ovaj narod i Jerusalim govoreæi: imaæete mir, a maè doðe do duše. JER 4:11 U to æe se vrijeme kazati ovome narodu i Jerusalimu: vjetar vruæ s visokih mjesta u pustinji duva ka kæeri naroda mojega, ne da provije ni proèisti. JER 4:12 Vjetar jaèi od tijeh doæi æe mi; i ja æu im sada izreæi sud. JER 4:13 Gle, kao oblak podiže se, i kola su mu kao vihor, konji su mu brži od orlova. Teško nama! propadosmo. JER 4:14 Umij srce svoje oda zla, Jerusalime, da bi se izbavio; dokle æe stajati u tebi misli tvoje ništave? JER 4:15 Jer glas javlja od Dana, i oglašuje zlo od gore Jefremove. JER 4:16 Kazujte narodima; evo oglašujte za Jerusalim da idu stražari iz daljne zemlje, i puštaju glas svoj na gradove Judine. JER 4:17 Kao èuvari poljski staæe oko njega, jer se odmetnu od mene, veli Gospod. JER 4:18 Put tvoj i djela tvoja to ti uèiniše; to je od zla tvojega da je gorko i da ti dopire do srca. JER 4:19 Jaoh utroba, jaoh utroba! boli me u srcu; srce mi bije; ne mogu muèati; jer glas trubni èuješ, dušo moja, viku ubojnu. JER 4:20 Pogibao na pogibao oglašuje se; jer se pustoši sva zemlja, najedanput æe se opustošiti moji šatori, zavjesi moji zaèas. JER 4:21 Dokle æu gledati zastavu? slušati glas trubni? JER 4:22 Jer je narod moj bezuman, ne poznaje me, ludi su sinovi i bez razuma, mudri su da zlo èine, a dobro èiniti ne umiju. JER 4:23 Pogledah na zemlju, a gle bez oblièja je i pusta; i na nebo, a svjetlosti njegove nema. JER 4:24 Pogledah na gore, a gle, tresu se i svi humovi drmaju se. JER 4:25 Pogledah, a gle, nema èovjeka, i sve ptice nebeske odletjele. JER 4:26 Pogledah, a gle, Karmil je pustinja i svi gradovi njegovi oboreni od Gospoda, od žestokoga gnjeva njegova. JER 4:27 Jer ovako govori Gospod: sva æe zemlja opustjeti; ali neæu sasvijem zatrti. JER 4:28 Zato æe tužiti zemlja, i nebo æe gore potamnjeti, jer rekoh, namislih, i neæu se raskajati, niti æu udariti natrag. JER 4:29 Od vike konjika i strijelaca pobjeæi æe svi gradovi, otiæi æe u guste šume i na stijene æe se popeti; svi æe gradovi biti ostavljeni i niko neæe u njima živjeti. JER 4:30 A ti, opustošena, šta æeš èiniti? Ako se i oblaèiš u skerlet, ako se i kitiš nakitom zlatnijem, i mažeš lice svoje, zaludu se krasiš, preziru te milosnici, traže dušu tvoju. JER 4:31 Jer èujem glas kao porodiljin, cviljenje kao žene koja se prvi put poraða, glas kæeri Sionske, koja rida, pruža ruke svoje govoreæi: teško meni! jer mi nestaje duše od ubilaca. JER 5:1 Proðite po ulicama Jerusalimskim, i vidite sada i razberite i potražite po ulicama njegovijem, hoæete li naæi èovjeka, ima li ko da èini što je pravo i da traži istinu, pa æu oprostiti. JER 5:2 Ako i govore: tako da je živ Gospod! opet se krivo kunu. JER 5:3 Gospode! ne gledaju li oèi tvoje na istinu! Biješ ih, ali ih ne boli; satireš ih, ali neæe da prime nauke, tvrðe im je lice od kamena, neæe da se obrate. JER 5:4 I ja rekoh: siromasi su, ludo rade, jer ne znaju puta Gospodnjega, zakona Boga svojega. JER 5:5 Idem k vlastelima, i njima æu govoriti, jer oni znaju put Gospodnji, zakon Boga svojega; ali i oni izlomiše jaram, pokidaše sveze. JER 5:6 Zato æe ih pobiti lav iz šume, vuk æe ih veèernji potrti, ris æe vrebati kod gradova njihovijeh, ko god izide iz njih biæe rastrgnut, jer je mnogo grijeha njihovijeh i silni su odmeti njihovi. JER 5:7 Kako æu ti oprostiti to? Sinovi tvoji ostaviše mene, i kunu se onima koji nijesu bogovi. Kako ih nasitih, stadoše èiniti preljubu, i u kuæu kurvinu stjeèu se gomilom. JER 5:8 Jutrom su kad ustaju kao tovni konji, svaki rže za ženom bližnjega svojega. JER 5:9 Zato li neæu pohoditi? veli Gospod, i duša moja neæe li se osvetiti takom narodu? JER 5:10 Izidite mu na zidove i razvalite, ali nemojte sasvijem zatrti, skinite mu prijevornice, jer nijesu Gospodnje. JER 5:11 Jer me sasvijem iznevjeri dom Izrailjev i dom Judin, veli Gospod. JER 5:12 Udariše u bah Gospodu i rekoše: nije tako, neæe nas zlo zadesiti, i neæemo vidjeti maèa ni gladi. JER 5:13 A ti proroci otiæi æe u vjetar, i rijeèi nema u njima, njima æe biti tako. JER 5:14 Zato ovako veli Gospod Gospod nad vojskama: kad tako govorite, evo ja æu uèiniti da rijeèi moje u ustima tvojim budu kao oganj, a ovaj narod drva, te æe ih spaliti. JER 5:15 Gle, ja æu dovesti na vas narod iz daleka, dome Izrailjev, veli Gospod, narod jak, narod star, narod kojem jezika neæeš znati niti æeš razumjeti što govori; JER 5:16 Kojemu je tul kao grob otvoren, svi su jaki. JER 5:17 I poješæe ljetinu tvoju i hljeb tvoj, što sinovi tvoji i kæeri tvoje šæahu jesti, poješæe ovce tvoje i goveda tvoja, poješæe vinovu lozu tvoju i smokve tvoje, i maèem æe zatrti tvrde gradove tvoje u koje se uzdaš. JER 5:18 Ali ni tada, veli Gospod, neæu vas sasvijem zatrti. JER 5:19 Jer kad reèete: zašto nam èini Gospod Bog naš sve ovo? tada im reci: kako ostaviste mene i služiste tuðim bogovima u zemlji svojoj, tako æete služiti tuðincima u zemlji koja nije vaša. JER 5:20 Javite ovo u domu Jakovljevu, i oglasite u Judi, govoreæi: JER 5:21 Èujte ovo, ludi i bezumni narode, koji imate oèi a ne vidite, koji imate uši a ne èujete. JER 5:22 Mene li se neæete bojati? veli Gospod; od mene li neæete drktati? koji postavih pijesak moru za meðu vjeènom naredbom, i neæe prijeæi preko nje; ako mu i ustaju vali, neæe nadjaèati, ako i buèe, neæe je prijeæi. JER 5:23 Ali je u naroda ovoga srce uporno i nepokorno; otstupiše i otidoše. JER 5:24 Niti rekoše u srcu svom: bojmo se Gospoda Boga svojega, koji nam daje dažd rani i pozni na vrijeme, i èuva nam nedjelje odreðene za žetvu. JER 5:25 Bezakonja vaša odvraæaju to, i grijesi vaši odbijaju dobro od vas. JER 5:26 Jer se nalaze u narodu mom bezbožnici, koji vrebaju kao ptièari kad se pritaje, meæu zamke da hvataju ljude. JER 5:27 Kao krletka puna ptica tako su kuæe njihove pune prijevare; zato postaše veliki i obogatiše. JER 5:28 Ugojiše se, sjaju se, mimoilaze zlo, ne èine pravde ni siroèetu, i opet im je dobro, i ne daju pravice ubogima. JER 5:29 Zato li neæu pohoditi? veli Gospod, i duša moja neæe li se osvetiti takvom narodu? JER 5:30 Èudo i strahota biva u zemlji. JER 5:31 Proroci prorokuju lažno, i sveštenici gospoduju preko njih, i narodu je mojemu to milo. A šta æete raditi na pošljedak? JER 6:1 Skupite se iz Jerusalima, sinovi Venijaminovi, i u Tekuji zatrubite u trubu, i podignite znak ognjen nad Vet-Akeremom, jer se vidi zlo od sjevera i velika pogibao. JER 6:2 Uèinih kæer Sionsku da je kao lijepa i nježna djevojka. JER 6:3 K njoj æe doæi pastiri sa stadima svojim, razapeæe oko nje šatore, svaki æe opasti svoje mjesto. JER 6:4 Spremite rat na nju, ustanite da udarimo u podne. Teško nama, jer dan naže, i sjenke veèernje oduljaše. JER 6:5 Ustanite da udarimo obnoæ i razvalimo dvorove njezine. JER 6:6 Jer ovako govori Gospod nad vojskama: sijecite drva, i naèinite opkope prema Jerusalimu; to je grad koji treba pohoditi; koliki je god, nasilje je u njemu. JER 6:7 Kao što izvor toèi vodu svoju, tako on toèi zloæu svoju; nasilje i otimanje èuje se u njemu, preda mnom su jednako bolovi i rane. JER 6:8 Popravi se, Jerusalime, da se ne otrgne duša moja od tebe, da te ne obratim u pustinju, u zemlju gdje se ne živi. JER 6:9 Ovako govori Gospod nad vojskama: ostatak æe se Izrailjev pabirèiti kao vinova loza. Turaj ruku svoju kao beraè u kotarice. JER 6:10 Kome æu govoriti i svjedoèiti da èuju? Gle, uho im je neobrezano, te ne mogu èuti; gle, rijeè je Gospodnja njima potsmijeh, nije im mila. JER 6:11 Zato sam pun gnjeva Gospodnjega; iznemogoh ustežuæi ga; prosuæu ga na djecu po ulicama i na sabrane mladiæe, i èovjek i žena uhvatiæe se, i stari i vremeniti. JER 6:12 I kuæe æe njihove pripasti drugima, i njive i žene, kad mahnem rukom svojom na stanovnike ove zemlje, veli Gospod. JER 6:13 Jer od maloga do velikoga svi se dadoše na lakomstvo, i prorok i sveštenik, svi su varalice. JER 6:14 I lijeèe rane kæeri naroda mojega ovlaš, govoreæi: mir, mir; a mira nema. JER 6:15 Eda li se postidješe što èiniše gad? Niti se postidješe niti znaju za stid; zato æe popadati meðu onima koji padaju; kad ih pohodim, popadaæe, veli Gospod. JER 6:16 Gospod reèe ovako: stanite na putovima i pogledajte, i pitajte za stare staze, koji je put dobar, pa idite po njemu, i naæi æete mir duši svojoj. A oni rekoše: neæemo da idemo. JER 6:17 I postavih vam stražare govoreæi: pazite na glas trubni. A oni rekoše: neæemo da pazimo. JER 6:18 Zato èujte, narodi, i poznaj, zbore, što je meðu njima. JER 6:19 Èuj, zemljo! evo ja æu pustiti zlo na ovaj narod, plod misli njihovijeh, jer ne paze na moje rijeèi, i odbaciše zakon moj. JER 6:20 Što æe mi tamjan, što dolazi iz Save, i dobri cimet iz daleke zemlje? Žrtve vaše paljenice nijesu mi ugodne, niti su mi prinosi vaši mili. JER 6:21 Zato ovako govori Gospod: evo ja æu metnuti ovom narodu smetnje, o koje æe se spotaæi i ocevi i sinovi, susjed i prijatelj mu, i poginuæe. JER 6:22 Ovako govori Gospod: evo narod æe doæi iz zemlje sjeverne, i velik æe narod ustati od krajeva zemaljskih. JER 6:23 Luk i koplje nosiæe, žestoki æe biti i nemilostivi, glas æe im buèati kao more, i jahaæe na konjma, spremni kao junaci da se biju s tobom, kæeri Sionska. JER 6:24 Kad èujemo glas o njemu, klonuæe nam ruke, tuga æe nas spopasti i bolovi kao porodilju. JER 6:25 Ne izlazite u polje, i putem ne idite, jer je maè neprijateljev i strah unaokolo. JER 6:26 Kæeri naroda mojega, pripaši kostrijet i valjaj se u pepelu, žali kao za sinom jedincem i ridaj gorko, jer æe brzo doæi na nas zatiraè. JER 6:27 Postavih te da si stražara i grad narodu mom da doznaješ i izviðaš put njihov. JER 6:28 Svi su odmetnici nad odmetnicima, idu te opadaju, mjed su i gvožðe, svi su pokvareni. JER 6:29 Izgorješe mjehovi, oganj sažeže olovo, uzalud se pretapa, jer se zla ne mogu odluèiti. JER 6:30 Oni æe se zvati srebro lažno, jer ih Gospod odbaci. JER 7:1 Rijeè koja doðe Jeremiji od Gospoda govoreæi: JER 7:2 Stani na vratima doma Gospodnjega, i oglasi ondje ovu rijeè, i reci: èujte rijeè Gospodnju, svi Judejci, koji ulazite na ova vrata da se poklonite Gospodu. JER 7:3 Ovako govori Gospod nad vojskama, Bog Izrailjev: popravite svoje putove i djela svoja, pa æu uèiniti da stanujete na ovom mjestu. JER 7:4 Ne uzdajte se u lažne rijeèi govoreæi: crkva Gospodnja, crkva Gospodnja, crkva Gospodnja ovo je. JER 7:5 Nego doista popravite svoje putove i djela svoja, i sudite pravo izmeðu èovjeka i bližnjega njegova. JER 7:6 Inostrancu, siroti i udovici ne èinite krivo, i krvi prave ne proljevajte na ovom mjestu, i ne idite za drugim bogovima na svoje zlo. JER 7:7 Tada æu uèiniti da stanujete od vijeka do vijeka na ovom mjestu, u zemlji koju sam dao ocima vašim. JER 7:8 Eto, vi se uzdate u rijeèi lažne, koje ne pomažu. JER 7:9 Kradete, ubijate i èinite preljubu, kunete se krivo, i kadite Valima, i idete za drugim bogovima, kojih ne znate; JER 7:10 Pa onda dohodite i stajete preda mnom u ovom domu, koji se zove mojim imenom, i govorite: izbavismo se, da èinite sve ove gadove. JER 7:11 Je li ovaj dom, koji se zove mojim imenom, u vašim oèima peæina hajduèka? Gle, i ja vidim, veli Gospod. JER 7:12 Nego idite sada na moje mjesto, koje je bilo u Silomu, gdje namjestih ime svoje ispoèetka, i vidite što sam mu uèinio za zloæu naroda svojega Izrailja. JER 7:13 Zato sada, što èinite sva ona djela, veli Gospod, i što vam govorim zarana jednako, a vi ne slušate, i kad vas zovem, a vi se ne odzivate, JER 7:14 Zato æu uèiniti tomu domu, koji se zove mojim imenom, u koji se vi uzdate, i ovomu mjestu, koje dadoh vama i ocima vašim, kao što sam uèinio Silomu. JER 7:15 I odbaciæu vas od lica svojega, kao što sam odbacio svu braæu vašu, sve sjeme Jefremovo. JER 7:16 Ti se dakle ne moli za taj narod, i ne podiži vike ni molbe za njih, i ne govori mi za njih; jer te neæu uslišiti. JER 7:17 Zar ne vidiš šta èine po gradovima Judinijem i po ulicama Jerusalimskim? JER 7:18 Sinovi kupe drva, a ocevi lože oganj, i žene mijese tijesto, da peku kolaèe carici nebeskoj, i da ljevaju naljeve drugim bogovima, da bi mene dražili. JER 7:19 Mene li draže? govori Gospod; eda li ne sebe, na sramotu licu svojemu? JER 7:20 Zato ovako govori Gospod Gospod: gle, gnjev moj i jarost moja izliæe se na ovo mjesto, na ljude i na stoku i na drveta poljska i na rod zemaljski, i raspaliæe se, i neæe se ugasiti. JER 7:21 Ovako veli Gospod nad vojskama Bog Izrailjev: žrtve svoje paljenice sastavite sa prinosima svojim, i jedite meso. JER 7:22 Jer ne govorih ocima vašim, niti im zapovjedih, kad ih izvedoh iz zemlje Misirske, za žrtve paljenice ni za prinose. JER 7:23 Nego im ovo zapovjedih govoreæi: slušajte glas moj i biæu vam Bog i vi æete mi biti narod, i idite svijem putovima koje vam zapovjedih, da bi vam dobro bilo. JER 7:24 Ali ne poslušaše, niti uha svojega prignuše, nego idoše po savjetima i mislima zloga srca svojega, i otidoše natrag a ne naprijed. JER 7:25 Otkad iziðoše oci vaši iz zemlje Misiriske do danas, slah k vama sve sluge svoje proroke svaki dan zarana i bez prestanka. JER 7:26 Ali ne poslušaše me, niti uha svojega prignuše, nego bijahu tvrdovrati i èiniše gore nego oci njihovi. JER 7:27 Govoriæeš im sve ove rijeèi, ali te neæe poslušati; i zvaæeš ih, ali ti se neæe odazvati. JER 7:28 Zato im reci: ovo je narod koji ne sluša glasa Gospoda Boga svojega, niti prima nauke; propade vjera i nesta je iz usta njihovijeh. JER 7:29 Ostrizi kosu svoju i baci je, i zaridaj iza glasa na visokim mjestima, jer odbaci Gospod i ostavi rod, na koji se razgnjevi. JER 7:30 Jer sinovi Judini uèiniše što je zlo preda mnom, govori Gospod, metnuše gadove svoje u dom koji se zove mojim imenom, da bi ga oskvrnili. JER 7:31 I sagradiše visine Tofetu, koji je u dolini sina Enomova, da sažižu sinove svoje i kæeri svoje ognjem, što nijesam zapovjedio niti mi je došlo na um. JER 7:32 Zato evo, idu dani, veli Gospod, kad se više neæe zvati Tofet ni dolina sina Enomova, nego dolina krvna, i pogrebavaæe se u Tofetu, jer neæe biti mjesta. JER 7:33 I mrtva æe tjelesa naroda ovoga biti hrana pticama nebeskim i zvijerju zemaljskom, i neæe biti nikoga da ih plaši. JER 7:34 I uèiniæu, te æe iz gradova Judinijeh i s ulica Jerusalimskih nestati glasa radosna i glasa vesela, glasa ženikova i glasa nevjestina; jer æe zemlja opustjeti. JER 8:1 U to vrijeme, govori Gospod, izvadiæe se iz grobova kosti careva Judinijeh i kosti knezova njegovijeh i kosti sveštenièke i kosti proroèke, i kosti stanovnika Jerusalimskih; JER 8:2 I razmetnuæe se prema suncu i mjesecu i svoj vojsci nebeskoj, koje ljubiše i kojima služiše i za kojima idoše i koje tražiše i kojima se klanjaše; neæe se pokupiti ni pogrepsti, nego æe biti gnoj po zemlji. JER 8:3 I voljeæe smrt nego život sav ostatak što ih ostane od ovoga roda zloga, što ih ostane po svijem mjestima kuda ih raždenem, govori Gospod nad vojskama. JER 8:4 Još im reci: ovako veli Gospod: ko padne, ne ustaje li? ko zaðe, ne vraæa li se? JER 8:5 Zašto je zašao taj narod Jerusalimski zasvagda? Drže se prijevare, neæe da se obrate. JER 8:6 Pazio sam i slušao, ne govore pravo, nema nikoga da se kaje za zlo svoje, da reèe: što uèinih? Svaki je okrenuo svojim trkom, kao konj kad nagne u boj. JER 8:7 I roda pod nebom zna svoje vrijeme, grlica i ždrao i lasta paze na vrijeme kad dolaze; a narod moj ne zna suda Gospodnjega. JER 8:8 Kako govorite: mudri smo, i zakon je Gospodnji u nas? Doista, gle, laž uèini lažljiva pisaljka književnièka. JER 8:9 Mudarci se osramotiše, uplašiše se i uhvatiše se; eto, odbaciše rijeè Gospodnju, pa kaka im je mudrost? JER 8:10 Zato æu dati žene njihove drugima, njive njihove onima koji æe ih naslijediti, jer od maloga do velikoga svi se dadoše na lakomstvo, i proroci i sveštenici, svi su varalice. JER 8:11 Jer lijeèe rane kæeri naroda mojega ovlaš govoreæi: mir, mir; a mira nema. JER 8:12 Eda li se postidješe što èiniše gad? Niti se postidješe niti znaju za stid; zato æe popadati meðu onima koji padaju; kad ih pohodim, popadaæe, veli Gospod. JER 8:13 Sasvijem æu ih istrijebiti, govori Gospod, nema grozda na lozi, ni smokve na drvetu, i lišæe je opalo; i što sam im dao uzeæe im se. JER 8:14 Što stojimo? skupite se i uðimo u tvrde gradove, i ondje muèimo; jer nas je Gospod Bog naš umuèkao napojivši nas žuèi, jer zgriješismo Gospodu. JER 8:15 Èekasmo mir, ali nema dobra; i vrijeme da ozdravimo, a gle, strah. JER 8:16 Od Dana èu se frkanje konja njegovijeh, od rzanja pastuha njegovijeh sva se zemlja zatrese, doðoše i pojedoše zemlju i sve što bješe u njoj, gradove i koji življahu u njima. JER 8:17 Jer, evo, ja æu pustiti na vas zmije, aspide, od kojih nema bajanja, te æe vas ujedati, govori Gospod. JER 8:18 Okrijepio bih se u žalosti, ali je srce u meni iznemoglo. JER 8:19 Eto vike kæeri naroda mojega iz daljne zemlje: zar Gospod nije u Sionu? car njegov zar nije u njemu? Zašto me razgnjeviše svojim likovima rezanijem, tuðim taštinama? JER 8:20 Žetva je prošla, ljeto minulo, a mi se ne izbavismo. JER 8:21 Satrven sam što je kæi naroda mojega satrvena, u žalosti sam, èudo osvoji me. JER 8:22 Nema li balsama u Galadu? nema li ondje ljekara? zašto se dakle ne iscijeli kæi naroda mojega? JER 9:1 O, da bi glava moja bila voda, a oèi moje izvori suzni! da plaèem danju i noæu za pobijenima kæeri naroda svojega. JER 9:2 O, da mi je u pustinji stanak putnièki! da ostavim narod svoj i da otidem od njih, jer su svi preljuboèinci, zbor nevjernièki; JER 9:3 I zapinju jezik svoj kao luk da lažu, i osiliše na zemlji, ali ne za istinu, nego idu iz zla u zlo, niti znaju za me, govori Gospod. JER 9:4 Èuvajte se svaki prijatelja svojega i nijednome bratu ne vjerujte; jer svaki brat radi da potkine drugoga, i svaki prijatelj ide te opada. JER 9:5 I svaki vara prijatelja svojega i ne govori istine, uèe jezik svoj da govori laž, muèe se da èine zlo. JER 9:6 Stan ti je usred prijevare; radi prijevare neæe da znaju za me, govori Gospod. JER 9:7 Zato ovako govori Gospod nad vojskama: gle, pretopiæu ih, i okušaæu ih; jer što bih èinio radi kæeri naroda svojega? JER 9:8 Jezik im je strijela smrtna, govori prijevaru; ustima govore o miru s prijateljem svojim, a u srcu namještaju zasjedu. JER 9:9 Zato li ih neæu pohoditi? govori Gospod; duša moja neæe li se osvetiti takom narodu? JER 9:10 Za ovijem gorama udariæu u plaè i u ridanje, i za torovima u pustinji u naricanje; jer izgorješe da niko ne prolazi niti se èuje glas od stada, i ptice nebeske i stoka pobjegoše i otidoše. JER 9:11 I obratiæu Jerusalim u gomilu, u stan zmajevski; i gradove Judine obratiæu u pustoš, da neæe niko onuda živjeti. JER 9:12 Ko je mudar da bi razumio? i komu govoriše usta Gospodnja, da bi objavio zašto zemlja propade i izgorje kao pustinja da niko ne prolazi? JER 9:13 Jer Gospod reèe: što ostaviše zakon moj, koji metnuh pred njih, i ne slušaše glasa mojega i ne hodiše za njim, JER 9:14 Nego hodiše za mislima srca svojega i za Valima, èemu ih nauèiše oci njihovi, JER 9:15 Zato ovako veli Gospod nad vojskama, Bog Izrailjev: evo ja æu nahraniti taj narod pelenom i napojiæu ih žuèi. JER 9:16 I rasijaæu ih meðu narode, kojih ne poznavaše ni oni ni oci njihovi; i puštaæu za njima maè dokle ih ne istrijebim. JER 9:17 Ovako veli Gospod nad vojskama: gledajte i zovite narikaèe neka doðu, i pošljite po vješte neka doðu, JER 9:18 I neka brže narièu za nama, da se rone suze od oèiju naših, i od vjeða naših da teèe voda. JER 9:19 Jer se glasno ridanje èu od Siona: kako propadosmo! posramismo se vrlo, jer se rastavljasmo sa zemljom, jer obaraju stanove naše. JER 9:20 Zato, žene, èujte rijeè Gospodnju i neka primi uho vaše rijeè usta njegovijeh, i uèite kæeri svoje ridati i jedna drugu naricati. JER 9:21 Jer se pope smrt na prozore naše i uðe u dvorove naše da istrijebi djecu s ulica i mladiæe s putova. JER 9:22 Reci: ovako govori Gospod: i mrtva æe tjelesa ljudska ležati kao gnoj po njivi i kao rukoveti za žeteocem, kojih niko ne kupi. JER 9:23 Ovako veli Gospod: mudri da se ne hvali mudrošæu svojom, ni jaki da se ne hvali snagom svojom, ni bogati da se ne hvali bogatstvom svojim. JER 9:24 Nego ko se hvali, neka se hvali tijem što razumije i poznaje mene da sam ja Gospod koji èinim milost i sud i pravdu na zemlji, jer mi je to milo, govori Gospod. JER 9:25 Eto, idu dani, veli Gospod, kad æu pohoditi sve, obrezane i neobrezane, JER 9:26 Misirce i Judejce i Edomce i sinove Amonove i Moavce i sve koji se s kraja strigu, koji žive u pustinji; jer su svi ti narodi neobrezani, i sav je dom Izrailjev neobrezana srca. JER 10:1 Slušajte rijeè koju vam govori Gospod, dome Izrailjev. JER 10:2 Ovako veli Gospod: ne uèite se putu kojim idu narodi, i od znaka nebeskih ne plašite se, jer se od njih plaše narodi. JER 10:3 Jer su uredbe u naroda taština, jer sijeku drvo u šumi, djelo ruku umjetnièkih sjekirom; JER 10:4 Srebrom i zlatom ukrašuju ga, klinima i èekiæima utvrðuju ga da se ne pomièe; JER 10:5 Stoje pravo kao palme, ne govore; treba ih nositi, jer ne mogu iæi; ne boj ih se, jer ne mogu zla uèiniti, a ne mogu ni dobra uèiniti. JER 10:6 Niko nije kao ti, Gospode; velik si i veliko je ime tvoje u sili. JER 10:7 Ko se ne bi tebe bojao, care nad narodima! jer tebi to pripada; jer meðu svijem mudarcima u naroda i u svijem carstvima njihovijem nema takoga kakav si ti. JER 10:8 Nego su svi ludi i bezumni, drvo je nauka o taštini. JER 10:9 Srebro kovano donosi se iz Tarsisa i zlato iz Ufaza, djelo umjetnièko i ruku zlatarskih, odijelo im je od porfire i skerleta, sve je djelo umjetnièko. JER 10:10 A Gospod je pravi Bog, Bog živi i car vjeèni, od njegove srdnje trese se zemlja, i gnjeva njegova ne mogu podnijeti narodi. JER 10:11 Ovako im recite: bogova, koji nijesu naèinili neba ni zemlje, nestaæe sa zemlje i ispod neba. JER 10:12 On je naèinio zemlju silom svojom, utvrdio vasiljenu mudrošæu svojom, i razumom svojim razastro nebesa; JER 10:13 On kad pusti glas svoj, buèe vode na nebesima, podiže paru s krajeva zemaljskih, pušta munje s daždem, i izvodi vjetar iz staja njegovijeh. JER 10:14 Svaki èovjek posta bezuman od znanja, svaki se zlatar osramoti likom rezanijem, jer su laž liveni likovi njegovi, i nema duha u njima. JER 10:15 Taština su, djelo prijevarno; kad ih pohodim, poginuæe. JER 10:16 Nije taki dio Jakovljev, jer je tvorac svemu, i Izrailj mu je našljedstvo, ime mu je Gospod nad vojskama. JER 10:17 Pokupi iz zemlje trg svoj ti, koja sjediš u gradu. JER 10:18 Jer ovako veli Gospod: gle, ja æu izbaciti kao praæom stanovnike ove zemlje, i pritijesniæu ih da osjete. JER 10:19 Teško meni od muke moje, reæi æe; ljuta je rana moja; a ja rekoh: to je bol, treba da ga podnosim. JER 10:20 Moj je šator opustošen i sva uža moja pokidana, sinovi moji otidoše od mene i nema ih, nema više nikoga da razapne šator moj i digne zavjese moje. JER 10:21 Jer pastiri postaše bezumni i Gospoda ne tražiše; zato ne biše sreæni, i sve se stado njihovo rasprša. JER 10:22 Gle, ide glas i vreva velika iz sjeverne zemlje da obrati gradove Judine u pustoš, u stan zmajevski. JER 10:23 Znam, Gospode, da put èovjeèji nije u njegovoj vlasti niti je èovjeku koji hodi u vlasti da upravlja koracima svojim. JER 10:24 Karaj me, Gospode, ali s mjerom, ne u gnjevu svom, da me ne bi zatro. JER 10:25 Izlij gnjev svoj na narode koji te ne poznaju, i na plemena koja ne prizivlju imena tvojega, jer proždriješe Jakova, proždriješe ga da ga nema, i naselje njegovo opustiše. JER 11:1 Rijeè koja doðe Jeremiji od Gospoda govoreæi: JER 11:2 Slušajte rijeèi ovoga zavjeta, i kazujte ljudima Judinijem i stanovnicima Jerusalimskim. JER 11:3 I reci im: ovako veli Gospod Bog Izrailjev: proklet da je ko ne posluša rijeèi ovoga zavjeta, JER 11:4 Koji zapovjedih ocima vašim kad ih izvedoh iz zemlje Misirske iz peæi gvozdene govoreæi: slušajte glas moj i tvorite ovo sve kako vam zapovijedam, pa æete mi biti narod i ja æu vam biti Bog, JER 11:5 Da bih ispunio zakletvu kojom se zakleh ocima vašim da æu im dati zemlju u kojoj teèe mlijeko i med, kako se vidi danas. A ja odgovorih i rekoh: amin, Gospode. JER 11:6 Potom reèe mi Gospod: kazuj sve ove rijeèi po gradovima Judinijem i po ulicama Jerusalimskim govoreæi: slušajte rijeèi ovoga zavjeta, i izvršujte ih. JER 11:7 Jer tvrdo zasvjedoèavah ocima vašim otkad ih izvedoh iz zemlje Misirske do danas, zarana jednako govoreæi: slušajte glas moj. JER 11:8 Ali ne poslušaše i ne prignuše uha svojega, nego hodiše svaki za mislima zloga srca svojega; zato pustih na njih sve rijeèi ovoga zavjeta, koji zapovjedih da vrše a oni ne vršiše. JER 11:9 Tada mi reèe Gospod: buna je meðu ljudima Judinijem i stanovnicima Jerusalimskim. JER 11:10 Vratili su se na bezakonja starijeh svojih, koji ne htješe slušati mojih rijeèi, i idu za drugim bogovima, te im služe; dom Izrailjev i dom Judin pokvariše zavjet moj, koji uèinih s ocima njihovijem. JER 11:11 Zato ovako veli Gospod: evo, ja æu pustiti na njih zlo, iz kojega neæe moæi izaæi, i vapiæe k meni, ali ih neæu uslišiti. JER 11:12 Tada æe gradovi Judini i stanovnici Jerusalimski iæi i vapiti k bogovima kojima kade, ali im neæe pomoæi u nevolji njihovoj. JER 11:13 Jer imaš bogova, Judo, koliko gradova, i koliko ima ulica u Jerusalimu, toliko podigoste oltara sramotnijeh, oltara, da kadite Valu. JER 11:14 Ti se dakle ne moli za taj narod, i ne podiži vike ni molbe za njih, jer ih neæu uslišiti kad zavapiju k meni u nevolji svojoj. JER 11:15 Što æe mili moj u domu mom, kad èini grdilo s mnogima, i sveto meso otide od tebe, i veseliš se kad zlo èiniš? JER 11:16 Gospod te nazva maslinom zelenom, lijepom radi dobroga roda; ali s hukom velikoga vjetra raspali oganj oko nje, i grane joj se polomiše. JER 11:17 Jer Gospod nad vojskama, koji te je posadio, izreèe zlo po te, za zloæu doma Izrailjeva i doma Judina, koju èiniše meðu sobom da bi me razgnjevili kadeæi Valu. JER 11:18 Gospod mi objavi, te znam; ti mi pokaza djela njihova. JER 11:19 A ja bijah kao jagnje i tele koje se vodi na klanje, jer ne znadijah da se dogovaraju na me: oborimo drvo s rodom njegovijem, i istrijebimo ga iz zemlje živijeh, da mu se ime ne spominje više. JER 11:20 Ali, Gospode nad vojskama, sudijo pravedni, koji ispituješ bubrege i srce, daj da vidim osvetu tvoju na njima, jer tebi kazah parbu svoju. JER 11:21 Zato ovako veli Gospod za Anatoæane, koji traže dušu tvoju govoreæi: ne prorokuj u ime Gospodnje, da ne pogineš od naših ruku; JER 11:22 Zato ovako veli Gospod nad vojskama: evo, ja æu ih pohoditi; mladiæi æe njihovi izginuti od maèa, sinovi njihovi i kæeri njihove izginuæe od gladi. JER 11:23 I neæe biti od njih ostatka; jer æu pustiti zlo na Anatoæane kad ih pohodim. JER 12:1 Pravedan si, Gospode, ako bih se pravdao s tobom; ali æu progovoriti o sudovima tvojim. Zašto je put bezbožnièki sreæan? zašto žive u miru svi koji èine nevjeru? JER 12:2 Ti ih posadi, i oni se ukorijeniše, rastu i rod raðaju; ti si im blizu usta ali daleko od bubrega. JER 12:3 Ali, Gospode, ti me poznaješ, razgledaš me i okušao si srce moje kako je prema tebi; odvuci ih kao ovce na klanje, i pripravi ih za dan kad æe se ubiti. JER 12:4 Dokle æe tužiti zemlja, i trava svega polja sahnuti sa zloæe onijeh koji žive u njoj? nesta sve stoke i ptica, jer govore: ne vidi kraja našega. JER 12:5 Kad si trèao s pješcima pa te umoriše, kako æeš se utrkivati s konjma? i kad ti je tako u zemlji mirnoj, u koju se uzdaš, šta æeš èiniti kad ustane Jordan? JER 12:6 Jer i braæa tvoja i dom oca tvojega, i oni te iznevjeriše, i oni vièu za tobom iza glasa. Ne vjeruj im, ako bi ti i prijateljski govorili. JER 12:7 Ostavih dom svoj, napustih našljedstvo svoje; što bijaše milo duši mojoj, dadoh ga u ruke neprijateljima njegovijem. JER 12:8 Našljedstvo moje posta mi kao lav u šumi, pušta glas svoj na mene, zato mi omrznu. JER 12:9 Našljedstvo moje posta mi ptica grabljiva; ptice, sletite se na nju, skupite se svi zvjerovi poljski, hodite da jedete. JER 12:10 Pastiri mnogi pokvariæe moj vinograd, potlaèiæe dio moj, mili dio moj obratiæe u golu pustoš. JER 12:11 Obratiæe ga u pustoš, opustošen plakaæe preda mnom; sva æe ta zemlja opustjeti, jer niko ne uzima na um. JER 12:12 Na sva visoka mjesta po pustinji doæi æe zatiraèi; jer æe maè Gospodnji proždirati od jednoga kraja zemlje do drugoga, neæe biti mira nijednom tijelu. JER 12:13 Sijaæe pšenicu, a trnje æe žeti; muèiæe se, a koristi neæe imati, i stidjeæe se ljetine svoje, sa žestokoga gnjeva Gospodnjega. JER 12:14 Ovako govori Gospod za sve zle susjede moje, koji diraju našljedstvo što dadoh narodu svojemu Izrailju: evo, ja æu ih poèupati iz zemlje njihove, i dom Judin išèupaæu isred njih. JER 12:15 A kad ih išèupam, opet æu se smilovati na njih, i dovešæu opet svakoga njih na našljedstvo njegovo i svakoga u zemlju njegovu. JER 12:16 I ako dobro nauèe putove naroda mojega, da se zaklinju mojim imenom: tako da je živ Gospod! kao što su oni uèili moj narod da se kune Valom, tada æe se sazidati usred naroda mojega. JER 12:17 Ako li ne poslušaju, tada æu išèupati sasvijem taki narod i zatrti, govori Gospod. JER 13:1 Ovako mi reèe Gospod: idi i kupi sebi pojas lanen i opaši se njim, a ne meæi ga u vodu. JER 13:2 Tako kupih pojas po rijeèi Gospodnjoj, i opasah se njim. JER 13:3 Potom doðe mi opet rijeè Gospodnja govoreæi: JER 13:4 Uzmi taj pojas što si kupio, što je oko tebe, pa se digni i idi na Efrat, i sakrij ga ondje u kaku rasjelinu kamenu. JER 13:5 I otidoh i sakrih ga kod Efrata, kako mi zapovjedi Gospod. JER 13:6 A poslije mnogo vremena reèe mi Gospod: ustani i idi na Efrat, i uzmi pojas koji ti zapovjedih da sakriješ ondje. JER 13:7 I otidoh na Efrat i otkopah i uzeh pojas s mjesta gdje ga bijah sakrio; a gle, pojas otruhnuo, i ne bješe ni za što. JER 13:8 Tada mi doðe rijeè Gospodnja govoreæi: JER 13:9 Ovako veli Gospod: tako æu uèiniti da otruhne ponos Judin i veliki ponos Jerusalimski, JER 13:10 Toga naroda nevaljaloga, što neæe da sluša mojih rijeèi, što hodi po mislima srca svojega i ide za drugim bogovima služeæi im i klanjajuæi im se; i biæe kao taj pojas, koji nije ni za što. JER 13:11 Jer kako se pojas pripoji oko èovjeka, tako bijah pripojio oko sebe sav dom Izrailjev i sav dom Judin, veli Gospod, da bi bili moj narod na slavu i hvalu i diku; ali ne poslušaše. JER 13:12 Zato im reci ovu rijeè: ovako veli Gospod Bog Izrailjev: svi se mjehovi pune vina. A oni æe reæi: zar ne znamo da se svi mjehovi pune vina? JER 13:13 Tada im reci: ovako veli Gospod: evo, ja æu napuniti pjanosti sve stanovnike ove zemlje i careve, koji sjede mjesto Davida na prijestolu njegovu, i sveštenike i proroke i sve stanovnike Jerusalimske. JER 13:14 I razbiæu ih jednoga o drugoga, i oceve i sinove, veli Gospod; neæu požaliti ni poštedjeti niti se smilovati, da ih ne potrem. JER 13:15 Slušajte i èujte, nemojte se ponositi, jer Gospod govori. JER 13:16 Dajte slavu Gospodu Bogu svojemu dok nije spustio mrak, dokle se nijesu spotakle noge vaše po gorama mraènijem, da èekate svjetlost a on je obrati u sjen smrtni i pretvori u tamu. JER 13:17 Ako li ovo ne poslušate, duša æe moja plakati tajno radi oholosti vaše i roniti suze, suze æe teæi iz oka mojega, jer æe se zarobiti stado Gospodnje. JER 13:18 Reci caru i carici: dolje sjedite, jer æe se slavni vijenac vaš skinuti s vaše glave. JER 13:19 Gradovi južni zatvoriæe se i neæe biti nikoga da ih otvori, odvešæe se Juda u ropstvo, sasvijem æe se odvesti u ropstvo. JER 13:20 Podignite oèi svoje i vidite one što idu od sjevera. Gdje je stado što ti je predano, stado slave tvoje? JER 13:21 Šta æeš reæi kad te pohodi? Jer si ih ti nauèio da budu knezovi nad tobom. Neæe li te spopasti bolovi kao ženu kad se poraða? JER 13:22 Ako li reèeš u srcu svom: zašto me to zadesi? za mnoštvo bezakonja tvojega uzgrnuæe se skuti tvoji i obuæa ti se skinuti. JER 13:23 Može li Etiopljanin promijeniti kožu svoju ili ris šare svoje? možete li vi èiniti dobro nauèivši se èiniti zlo? JER 13:24 Zato æu ih razmetnuti kao što razmeæe pljevu vjetar iz pustinje. JER 13:25 To je dio tvoj i obrok tvoj od mene, govori Gospod, zato što si me zaboravio i pouzdao se u laž. JER 13:26 Zato æu ti ja uzgrnuti skute na lice da se vidi sramota tvoja. JER 13:27 Preljube tvoje, rzanje tvoje, sramotna kurvarstva tvoja po humovima, po poljima, gadove tvoje vidio sam; teško tebi, Jerusalime! zar se neæeš oèistiti? dokle još? JER 14:1 Rijeè Gospodnja koja doðe Jeremiji o suši. JER 14:2 Juda tuži, i vrata su mu žalosna; leže na zemlji u crno zaviti; vika iz Jerusalima podiže se. JER 14:3 Najveæi izmeðu njih šalju najmanje na vodu; došavši na studence ne nalaze vode, vraæaju se s praznijem sudovima svojim, stide se i srame se i pokrivaju glavu svoju. JER 14:4 Zemlja je ispucala, jer ne bješe dažda na zemlji; zato se težaci stide i pokrivaju glavu svoju. JER 14:5 I košuta u polju ostavlja mlade svoje, jer nema trave. JER 14:6 I divlji magarci stojeæi na visovima vuku u se vjetar kao zmajevi, oèi im išèilješe, jer nema trave. JER 14:7 Kad bezakonja naša svjedoèe na nas, Gospode, uèini radi imena svojega; jer je mnogo odmeta naših, tebi sagriješismo. JER 14:8 Nade Izrailjev! spasitelju njegov u nevolji! zašto si kao tuðin u ovoj zemlji i kao putnik koji se uvrati da prenoæi? JER 14:9 Zašto si kao umoran èovjek, kao junak, koji ne može izbaviti? Ta, ti si usred nas, Gospode, i ime je tvoje prizvano na nas; nemoj nas ostaviti. JER 14:10 Ovako govori Gospod za narod ovaj: milo im je da se skitaju, ne ustavljaju nogu svojih, zato nijesu mili Gospodu; sada æe se opomenuti bezakonja njihova i pohodiæe grijehe njihove. JER 14:11 Potom reèe mi Gospod: ne moli se za taj narod da bi mu bilo dobro. JER 14:12 Ako æe i postiti, neæu uslišiti vike njihove; i ako æe prinijeti žrtve paljenice i dar, neæe mi to ugoditi, nego maèem i glaðu i pomorom pomoriæu ih. JER 14:13 Tada rekoh: oh, Gospode Gospode, evo, proroci im govore: neæete vidjeti maèa, i neæe biti gladi u vas, nego æu vam dati mir pouzdan na ovom mjestu. JER 14:14 A Gospod mi reèe: laž prorokuju ti proroci u moje ime, nijesam ih poslao, niti sam im zapovjedio, niti sam im govorio; lažne utvare i gatanje i ništavilo i prijevaru srca svojega oni vam prorokuju. JER 14:15 Zato ovako veli Gospod za proroke koji prorokuju u moje ime a ja ih nijesam poslao, i govore: neæe biti maèa ni gladi u ovoj zemlji: od maèa i gladi izginuæe ti proroci. JER 14:16 A narod ovaj kojemu oni prorokuju biæe povaljan po ulicama Jerusalimskim od gladi i maèa, i neæe biti nikoga da ih pogrebe, njih, žene njihove i sinove njihove i kæeri njihove; tako æu izliti na njih zloæu njihovu. JER 14:17 Reci im dakle ovu rijeè: neka oèi moje liju suze danju i noæu i neka ne prestaju, jer djevojka kæi mojega naroda satr se veoma, od udarca preljuta. JER 14:18 Ako izidem u polje, eto pobijenijeh maèem; ako uðem u grad, eto iznemoglijeh od gladi; jer i prorok i sveštenik otidoše u zemlju koje ne znaju. JER 14:19 Eda li si sasvijem odbacio Judu? eda li je omrzao duši tvojoj Sion? Zašto si nas udario tako da nam nema lijeka? Èekasmo mir ali nema dobra; i vrijeme da ozdravimo, a gle, strah. JER 14:20 Priznajemo, Gospode, zloæu svoju, bezakonje otaca svojih, zgriješili smo ti. JER 14:21 Nemoj nas odvræi radi imena svojega; nemoj naružiti prijestola slave svoje, opomeni se zavjeta svojega s nama, nemoj ga ukinuti. JER 14:22 Ima li meðu taštinama u naroda koji da daje dažd? ili nebesa daju li sitan dažd? Nijesi li ti to, Gospode Bože naš? Zato tebe èekamo, jer ti èiniš sve to. JER 15:1 I reèe mi Gospod: da stane Mojsije i Samuilo preda me, ne bi se duša moja obratila k tome narodu; otjeraj ih ispred mene, i neka odlaze. JER 15:2 I ako ti reku: kuda æemo iæi? tada im reci: ovako veli Gospod: ko je za smrt, na smrt; ko je za maè, pod maè; ko za glad, na glad; ko za ropstvo, u ropstvo. JER 15:3 I pustiæu na njih èetvoro, govori Gospod: maè, da ih ubija, i pse, da ih razvlaèe, i ptice nebeske i zvijeri zemaljske, da ih jedu i istrijebe. JER 15:4 I daæu ih da se potucaju po svijem carstvima zemaljskim radi Manasije sina Jezekijina cara Judina za ono što je uèinio u Jerusalimu. JER 15:5 Jer ko bi se smilovao na tebe, Jerusalime? ko li bi te požalio? ko li bi došao da zapita kako ti je? JER 15:6 Ti si me ostavio, govori Gospod, otišao si natrag; zato æu mahnuti rukom svojom na te i pogubiæu te; dosadi mi žaliti. JER 15:7 Zato æu ih izvijati vijaèom na vratima zemaljskim, uèiniæu ih sirotima, potræu narod svoj, jer se ne vraæaju s putova svojih. JER 15:8 Više æe mi biti udovica njegovijeh nego pijeska morskoga, dovešæu im na majke momaèke zatiraèe u podne, i pustiæu iznenada na njih smetnju i strahotu. JER 15:9 Iznemoæi æe koja je rodila sedmoro i ispustiæe dušu, sunce æe joj zaæi još za dana, sramiæe se i stidjeæe se, a ostatak æu njihov dati pod maè pred neprijateljima njihovijem, govori Gospod. JER 15:10 Teško meni, majko moja, što si me rodila da se sa mnom prepire i da se sa mnom svaða sva zemlja; ne davah u zajam niti mi davaše u zajam, i opet me svi proklinju. JER 15:11 Gospod reèe: doista, ostatku æe tvojemu biti dobro, i braniæu te od neprijatelja, kad budeš u nevolji i u tjeskobi. JER 15:12 Eda li æe gvožðe slomiti gvožðe sjeverno i mjed? JER 15:13 Imanje tvoje i blago tvoje daæu da se razgrabi bez cijene po svijem meðama tvojim, i to za sve grijehe tvoje. JER 15:14 I odvešæu te s neprijateljima tvojim u zemlju koje ne poznaješ, jer se raspalio oganj od gnjeva mojega, i gorjeæe nad vama. JER 15:15 Ti znaš, Gospode, opomeni me se i pohodi me i osveti me od onijeh koji me gone; nemoj me zgrabiti dokle se ustežeš od gnjeva; znaj da podnosim rug tebe radi. JER 15:16 Kad se naðoše rijeèi tvoje, pojedoh ih, i rijeè tvoja bi mi radost i veselje srcu mojemu, jer je ime tvoje prizvano na me, Gospode Bože nad vojskama. JER 15:17 Ne sjedim u vijeæu potsmjevaèkom niti se s njima veselim; sjedim sam radi ruke tvoje, jer si me napunio srdnje. JER 15:18 Zašto bol moj jednako traje? i zašto je rana moja smrtna, te neæe da se iscijeli? Hoæeš li mi biti kao varalica, kao voda nepostojana? JER 15:19 Zato ovako veli Gospod: ako se obratiš, ja æu te opet postaviti da stojiš preda mnom, ako odvojiš što je dragocjeno od rðavoga, biæeš kao usta moja; oni neka se obrate k tebi, a ti se ne obraæaj k njima. JER 15:20 I uèiniæu da budeš tome narodu kao jak zid mjeden, i udaraæe na te, ali te neæe nadvladati; jer sam ja s tobom da te èuvam i izbavljam, govori Gospod. JER 15:21 I izbaviæu te iz ruku zlijeh ljudi, i iskupiæu te iz ruku nasilnièkih. JER 16:1 Potom doðe mi rijeè Gospodnja govoreæi: JER 16:2 Nemoj se ženiti, i da nemaš sinova ni kæeri na tom mjestu. JER 16:3 Jer ovako govori Gospod za sinove i kæeri što se rode na tom mjestu i za matere njihove koje ih rode, i za oce njihove koji ih rode u toj zemlji: JER 16:4 Ljutom æe smræu pomrijeti, neæe biti oplakani niti æe se pogrepsti, biæe gnoj po zemlji, i od maèa i od gladi izginuæe, i mrtva æe tjelesa njihova biti hrana pticama nebeskim i zvijerima zemaljskim. JER 16:5 Jer ovako govori Gospod: ne ulazi u kuæu u kojoj je žalost, i ne idi da plaèeš niti ih žali; jer sam uzeo mir svoj od toga naroda, govori Gospod, milost i žaljenje. JER 16:6 Pomrijeæe mali i veliki u ovoj zemlji, neæe biti pogrebeni niti æe se oplakati, niti æe se ko rezati ni glave striæi za njima. JER 16:7 Neæe im se dati hljeba u žalosti da se potješe za mrtvijem, niti æe ih napojiti iz èaše radi utjehe za ocem ili za materom. JER 16:8 Tako ne ulazi u kuæu u kojoj je žalost da sjedeš s njima da jedeš i piješ. JER 16:9 Jer ovako veli Gospod nad vojskama Bog Izrailjev: evo, ja æu uèiniti da na ovom mjestu pred vašim oèima i za vaših dana ne bude glasa radosna ni glasa vesela, glasa ženikova ni glasa nevjestina. JER 16:10 A kad kažeš tome narodu sve ove rijeèi, ako ti reku: zašto izreèe Gospod sve to veliko zlo na nas? i kako je bezakonje naše ili kaki je grijeh naš, kojim zgriješismo Gospodu Bogu svojemu? JER 16:11 Tada im reci: jer oci vaši ostaviše mene, govori Gospod, i idoše za drugim bogovima i služiše im i klanjaše im se, a mene ostaviše i zakona mojega ne držaše; JER 16:12 A vi još gore èinite nego oci vaši, jer eto idete svaki po misli srca svojega zloga ne slušajuæi mene. JER 16:13 Zato æu vas izbaciti iz ove zemlje u zemlju koje ne poznaste ni vi ni oci vaši, i ondje æete služiti drugim bogovima dan i noæ dokle vam ne uèinim milost. JER 16:14 Zato, evo, idu dani, govori Gospod, kad se neæe više govoriti: tako da je živ Gospod koji je izveo sinove Izrailjeve iz zemlje Misirske; JER 16:15 Nego: tako da je živ Gospod koji je izveo sinove Izrailjeve iz zemlje sjeverne i iz svijeh zemalja u koje ih bješe razagnao! Jer æu ih opet dovesti u zemlju njihovu koju sam dao ocima njihovijem. JER 16:16 Gle, ja æu poslati mnoge ribare, govori Gospod, da ih love, i poslije æu poslati mnoge lovce da ih love po svakoj gori i po svakom humu i po rasjelinama kamenijem. JER 16:17 Jer oèi moje paze na sve putove njihove, nijesu sakriveni od mene, niti je bezakonje njihovo zaklonjeno od mojih oèiju. JER 16:18 I platiæu im prvo dvojinom za bezakonje njihovo i za grijeh njihov, što oskvrniše zemlju moju strvima gadova svojih, i našljedstvo moje napuniše gnusobama svojim. JER 16:19 Gospode, krjeposti moja i grade moj i utoèište moje u nevolji, k tebi æe doæi narodi od krajeva zemaljskih, i reæi æe: doista oci naši imaše laž, i taštinu i što nimalo ne pomaže. JER 16:20 Eda li æe èovjek naèiniti sebi bogove, koji ipak nijesu bogovi? JER 16:21 Zato, evo, ja æu ih nauèiti sada, pokazaæu im ruku svoju i silu svoju, da poznadu da mi je ime Gospod. JER 17:1 Grijeh je Judin zapisan gvozdenom pisaljkom i vrhom od dijamanta, urezan je na ploèi srca njihova i na rogovima oltara vaših, JER 17:2 Da se sinovi njihovi sjeæaju oltara njihovijeh i lugova njihovijeh pod zelenijem drvetima, na visokim humovima. JER 17:3 Goro s poljem, daæu imanje tvoje, sve blago tvoje daæu da se razgrabi, visine tvoje, za grijeh po svijem meðama tvojim. JER 17:4 I ti æeš i koji su s tobom ostaviti našljedstvo svoje, koje sam ti dao, i uèiniæu da služiš neprijateljima svojim u zemlji koje ne poznaješ; jer ste raspalili oganj gnjeva mojega, koji æe gorjeti dovijeka. JER 17:5 Ovako veli Gospod: da je proklet èovjek koji se uzda u èovjeka i koji stavlja tijelo sebi za mišicu, a od Gospoda otstupa srce njegovo. JER 17:6 Jer æe biti kao vrijes u pustinji, koji ne osjeæa kad doðe dobro, nego stoji u pustinji, na suhim mjestima u zemlji slanoj i u kojoj se ne živi. JER 17:7 Blago èovjeku koji se uzda u Gospoda i kome je Gospod uzdanica. JER 17:8 Jer æe biti kao drvo usaðeno kraj vode i koje niz potok pušta žile svoje, koje ne osjeæa kad doðe pripeka, nego mu se list zeleni, i sušne godine ne brine se i ne prestaje raðati rod. JER 17:9 Srce je prijevarno više svega i opako; ko æe ga poznati? JER 17:10 Ja Gospod ispitujem srca i iskušavam bubrege, da bih dao svakome prema putovima njegovijem i po plodu djela njegovijeh. JER 17:11 Kao što jarebica leži na jajima ali ne izleže, tako ko sabira bogatstvo ali s nepravdom, u polovini dana svojih ostaviæe ga i najposlije æe biti lud. JER 17:12 Mjesto je svetinje naše prijesto slave, visoko mjesto od poèetka. JER 17:13 Nade Izrailjev, Gospode! svi koji te ostavljaju neka se posrame; koji otstupaju od mene, neka se zapišu na zemlji, jer ostaviše izvor vode žive, Gospoda. JER 17:14 Iscijeli me, Gospode, i biæu iscijeljen; izbavi me, i biæu izbavljen, jer si ti hvala moja. JER 17:15 Gle, oni mi govore: gdje je rijeè Gospodnja? Neka doðe. JER 17:16 A ja se ne zatezah iæi za tobom kao pastir, i dana žalosnoga ne željeh, ti znaš; što je god izašlo iz usta mojih, pred tobom je. JER 17:17 Ne budi mi strah, ti si utoèište moje u zlu. JER 17:18 Neka se posrame koji me gone, a ja ne; neka se oni uplaše, a ja ne; pusti na njih zli dan, i dvostrukim polomom polomi ih. JER 17:19 Ovako mi reèe Gospod: idi, i stani na vrata sinova narodnijeh, na koja ulaze carevi Judini i na koja izlaze, i na svaka vrata Jerusalimska. JER 17:20 I reci im: èujte rijeè Gospodnju, carevi Judini i svi Judejci i svi Jerusalimljani, koji ulazite na ova vrata. JER 17:21 Ovako veli Gospod: èuvajte se da ne nosite bremena u subotu i ne unosite na vrata Jerusalimska. JER 17:22 I ne iznosite bremena iz kuæa svojih u subotu, i nikakoga posla ne radite, nego svetite subotu, kao što sam zapovjedio ocima vašim. JER 17:23 Ali ne poslušaše niti prignuše uha svojega, nego otvrdnuše vratom svojim da ne poslušaju i ne prime nauke. JER 17:24 Ako me poslušate, govori Gospod, da ne nosite bremena na vrata ovoga grada u subotu, nego svetite subotu ne radeæi u nju nikakoga posla, JER 17:25 Tada æe ulaziti na vrata grada ovoga carevi i knezovi, koji sjede na prijestolu Davidovu, na kolima i na konjma, oni i knezovi njihovi, Judejci i Jerusalimljani, i stajaæe ovaj grad dovijeka. JER 17:26 I dolaziæe iz gradova Judinijeh i iz okoline Jerusalimske, i iz zemlje Venijaminove, i iz ravnice i iz gora i s juga, i donosiæe žrtve paljenice i prinose s darom i kadom, i žrtve zahvalne donosiæe u dom Gospodnji. JER 17:27 Ako li me ne poslušate da svetite subotu i ne nosite bremena ulazeæi na vrata Jerusalimska u subotu, onda æu raspaliti oganj na vratima njegovijem, koji æe upaliti dvorove Jerusalimske i neæe se ugasiti. JER 18:1 Rijeè koja doðe Jeremiji od Gospoda govoreæi: JER 18:2 Ustani, i siði u kuæu lonèarevu, i ondje æu ti kazati rijeèi svoje. JER 18:3 Tada siðoh u kuæu lonèarevu, i gle, on raðaše posao na svom kolu. JER 18:4 I pokvari se u ruci lonèaru sud koji graðaše od kala, pa naèini iznova od njega drugi sud, kako bijaše volja lonèaru da naèini. JER 18:5 Tada doðe mi rijeè Gospodnja govoreæi: JER 18:6 Ne mogu li èiniti od vas kao ovaj lonèar, dome Izrailjev? govori Gospod; gle, što je kao u ruci lonèarevoj, to ste vi u mojoj ruci, dome Izrailjev. JER 18:7 Kad bih rekao za narod i za carstvo da ga istrijebim i razorim i zatrem; JER 18:8 Ako se obrati narod oda zla, za koje bih rekao, i meni æe biti žao sa zla, koje mišljah da mu uèinim. JER 18:9 A kad bih rekao za narod i za carstvo da ga sazidam i nasadim; JER 18:10 Ako uèini što je zlo preda mnom ne slušajuæi glasa mojega, i meni æe biti žao dobra koje rekoh da mu uèinim. JER 18:11 Zato sada reci Judejcima i Jerusalimljanima govoreæi: ovako veli Gospod: evo spremam na vas zlo, i mislim misli na vas; vratite se dakle svaki sa svojega puta zloga, i popravite putove svoje i djela svoja. JER 18:12 A oni rekoše: nema ništa od toga, nego æemo iæi za svojim mislima i èiniæemo svaki po misli srca svojega zloga. JER 18:13 Zato ovako govori Gospod: pitajte po narodima je li ko èuo tako što? grdilo veliko uèini djevojka Izrailjeva. JER 18:14 Ostavlja li snijeg Livanski sa stijene moja polja? ostavljaju li se vode studene, koje teku? JER 18:15 A narod moj mene zaboravi, kadi taštini, i spotièu se na svojim putovima, na starijem stazama, da hode stazama puta neporavnjena, JER 18:16 Da bih obratio zemlju njihovu u pustoš, na vjeènu sramotu, da se èudi ko god proðe preko nje i maše glavom svojom. JER 18:17 Kao ustokom razmetnuæu ih pred neprijateljem; leða a ne lice pokazaæu im u nevolji njihovoj. JER 18:18 A oni rekoše: hodite da smislimo što Jeremiji, jer neæe nestati zakona svešteniku ni svjeta mudarcu ni rijeèi proroku; hodite ubijmo ga jezikom i ne pazimo na rijeèi njegove. JER 18:19 Pazi na me, Gospode, i èuj glas mojih protivnika. JER 18:20 Eda li æe se zlo vratiti za dobro, kad mi kopaju jamu? Opomeni se da sam stajao pred tobom govoreæi za njihovo dobro, da bih odvratio gnjev tvoj od njih. JER 18:21 Zato predaj sinove njihove gladi i uèini da izginu od maèa, i žene njihove da budu sirote i udove, i muževi njihovi da se pogube, mladiæe njihove da pobije maè u boju. JER 18:22 Neka se èuje vika iz kuæa njihovijeh, kad dovedeš na njih vojsku iznenada; jer iskopaše jamu da me uhvate, i zamke namjestiše nogama mojim. JER 18:23 A ti, Gospode, znaš sve što su naumili meni da me ubiju, nemoj im oprostiti bezakonja ni grijeha njihova izbrisati ispred sebe; nego neka popadaju pred tobom, u gnjevu svom radi suprot njima. JER 19:1 Ovako reèe Gospod: idi i kupi krèag zemljan u lonèara s nekoliko starješina narodnijeh i starješina sveštenièkih. JER 19:2 I otidi u dolinu sina Enomova što je pred vratima istoènijem, i ondje proglasi rijeèi koje æu ti kazati. JER 19:3 I reci: èujte rijeè Gospodnju, carevi Judini i stanovnici Jerusalimski; ovako veli Gospod nad vojskama Bog Izrailjev: evo, ja æu pustiti zlo na to mjesto da æe zujati uši svakome ko ga èuje. JER 19:4 Jer me ostaviše i oskvrniše ovo mjesto kadeæi na njemu drugim bogovima, kojih ne znaše ni oni ni oci njihovi, ni carevi Judini, i napuniše to mjesto krvi prave. JER 19:5 I pogradiše visine Valu da sažižu sinove svoje ognjem na žrtve paljenice Valu, èega ne zapovjedih niti o tom govorih, niti mi na um doðe. JER 19:6 Zato, evo, ide vrijeme, veli Gospod, kad se ovo mjesto neæe više zvati Tofet, ni dolina sina Enomova, nego krvna dolina. JER 19:7 Jer æu uništiti savjet Judin i Jerusalimski na ovom mjestu, i uèiniæu da padnu od maèa pred neprijateljima svojim i od ruke onijeh koji traže dušu njihovu, i mrtva æu tjelesa njihova dati za hranu pticama nebeskim i zvijerima zemaljskim. JER 19:8 I obratiæu taj grad u pustoš i rug: ko god proðe mimo nj, èudiæe se i zviždaæe za sve muke njegove. JER 19:9 I uèiniæu da jedu meso od svojih sinova i meso od svojih kæeri, i svaki æe jesti meso od druga svojega u nevolji i tjeskobi kojom æe im dosaðivati neprijatelji njihovi i koji traže dušu njihovu. JER 19:10 Potom razbij krèag pred ljudima koji æe iæi s tobom. JER 19:11 I reci im: ovako veli Gospod nad vojskama: tako æu razbiti taj narod i taj grad kao što se razbije sud lonèarski, koji se ne može više opraviti, i u Tofetu æe se pogrebavati, jer neæe biti mjesta za pogrebavanje. JER 19:12 Tako æu uèiniti tome mjestu, veli Gospod, i stanovnicima njegovijem i uèiniæu taj grad da bude kao Tofet; JER 19:13 I kuæe Jerusalimske i kuæe careva Judinijeh biæe neèiste kao mjesto Tofet, sve kuæe, gdje na krovovima kadiše svoj vojsci nebeskoj i ljevaše naljeve drugim bogovima. JER 19:14 Potom se vrati Jeremija iz Tofeta kuda ga bješe poslao Gospod da prorokuje, i stade u trijemu doma Gospodnjega, i reèe svemu narodu: JER 19:15 Ovako veli Gospod nad vojskama Bog Izrailjev: evo, ja æu pustiti na taj grad i na sve gradove njegove sve zlo koje izrekoh za nj, jer otvrdnuše vratom svojim da ne slušaju rijeèi mojih. JER 20:1 A Pashor sin Imirov sveštenik, koji bijaše starješina u domu Gospodnjem, èu Jeremiju gdje prorokuje te rijeèi. JER 20:2 I udari Pashor proroka Jeremiju, i metnu ga u tamnicu na gornjim vratima Venijaminovijem uz dom Gospodnji. JER 20:3 A sjutradan kad Pashor izvede Jeremiju iz tamnice, reèe mu Jeremija: Gospod ti nadje ime ne Pashor nego Magor-Misaviv. JER 20:4 Jer ovako veli Gospod: evo, ja æu pustiti na te strah, na te i na sve prijatelje tvoje, koji æe pasti od maèa neprijatelja svojih, i oèi æe tvoje vidjeti, i svega æu Judu dati u ruke caru Vavilonskom, koji æe ih odvesti u Vavilon, i pobiæe ih maèem. JER 20:5 I daæu sve bogatstvo toga grada i sav trud njegov i sve što ima dragocjeno, i sve blago careva Judinijeh daæu neprijateljima njihovijem u ruke, i razgrabiæe i uzeti i odnijeti u Vavilon. JER 20:6 I ti, Pashore, i svi koji žive u tvom domu otiæi æete u ropstvo; i doæi æeš u Vavilon i ondje æeš umrijeti i ondje æeš biti pogreben ti i svi prijatelji tvoji, kojima si prorokovao lažno. JER 20:7 Nagovarao si me, Gospode, i dadoh se nagovoriti; bio si jaèi od mene i nadvladao si me; na potsmijeh sam svaki dan, svak mi se potsmijeva. JER 20:8 Jer otkad govorim, vapijem, radi nasilja i pustošenja vièem, jer mi je rijeè Gospodnja na porugu i na potsmijeh svaki dan. JER 20:9 I rekoh: neæu ga više pominjati, niti æu više govoriti u ime njegovo; ali bi u srcu mom kao oganj razgorio, zatvoren u kostima mojim, i umorih se zadržavajuæi ga, i ne mogoh više. JER 20:10 Jer èujem poruge od mnogih, strah otsvuda: prokažite da prokažemo; svi koji bijahu u miru sa mnom, vrebaju da posrnem: da ako se prevari, te æemo ga nadvladati i osvetiæemo mu se. JER 20:11 Ali je Gospod sa mnom kao strašan junak; zato oni koji me gone spotaknuæe se i neæe nadvladati; posramiæe se vrlo; jer neæe biti sreæni, sramota vjeèna neæe se zaboraviti. JER 20:12 Zato, Gospode nad vojskama, koji kušaš pravednika, koji vidiš bubrege i srce, daj da vidim tvoju osvetu na njima, jer tebi kazah parbu svoju. JER 20:13 Pjevajte Gospodu, hvalite Gospoda, jer izbavi dušu siromahu iz ruke zlikovaèke. JER 20:14 Proklet da je dan u koji se rodih! dan, u koji me rodi mati moja, da nije blagosloven! JER 20:15 Proklet da je èovjek koji javi ocu mojemu i vrlo ga obradova govoreæi: rodi ti se sin. JER 20:16 I taj èovjek da bi bio kao gradovi koje Gospod zatr i ne bi mu žao! neka sluša viku ujutru i vrisku u podne, JER 20:17 Što me ne usmrti u utrobi materinoj da bi mi mati moja bila grob, i utroba njezina da bi ostala dovijeka trudna. JER 20:18 Zašto izidoh iz utrobe da vidim muku i žalost i da se svrše u sramoti dani moji? JER 21:1 Rijeè koja doðe Jeremiji od Gospoda kad posla k njemu car Sedekija Pashora sina Melhijina i Sofoniju sina Masijina sveštenika, i poruèi: JER 21:2 Upitaj Gospoda za nas, jer Navuhodonosor car Vavilonski zavojšti na nas; eda bi nam uèinio Gospod po svijem èudesima svojim, da otide od nas. JER 21:3 A Jeremija im reèe: ovako recite Sedekiji: JER 21:4 Ovako veli Gospod Bog Izrailjev: evo, ja æu okrenuti natrag oružje što je u vašim rukama, kojim se bijete s carem Vavilonskim i s Haldejcima koji su vas opkolili iza zidova, i skupiæu ih usred toga grada. JER 21:5 I ja æu vojevati na vas rukom podignutom i mišicom krjepkom i gnjevom i jarošæu i žestinom velikom. JER 21:6 I pobiæu stanovnike toga grada, i ljude i stoku; od pomora velikoga pomrijeæe. JER 21:7 A poslije, veli Gospod, daæu Sedekiju cara Judina i sluge njegove i narod, one koji ostanu u tom gradu od pomora, od maèa i od gladi, u ruke Navuhodonosoru caru Vavilonskom i u ruke neprijateljima njihovijem i u ruke onima koji traže dušu njihovu, te æe ih pobiti maèem, neæe ih žaliti ni štedjeti niti æe se smilovati. JER 21:8 A narodu tome reci: ovako veli Gospod: evo ja stavljam pred vas put k životu i put k smrti. JER 21:9 Ko ostane u tom gradu, poginuæe od maèa ili od gladi ili od pomora; a ko izaðe i preda se Haldejcima koji su vas opkolili, ostaæe živ, i duša æe mu biti mjesto plijena. JER 21:10 Jer okretoh lice svoje tome gradu na zlo a ne na dobro, govori Gospod; u ruke caru Vavilonskom biæe predan, i on æe ga spaliti ognjem. JER 21:11 A za dom cara Judina èujte rijeè Gospodnju: JER 21:12 Dome Davidov, tako veli Gospod, sudite svako jutro, i kome se otima izbavljajte ga iz ruku nasilnikovijeh da ne izaðe kao oganj gnjev moj i razgori se da ga niko ne može ugasiti za zloæu djela vaših. JER 21:13 Evo me na tebe, koji sjediš u dolini, kao stijena u ravnici, govori Gospod, na vas, koji govorite: ko æe doæi na nas? i ko æe uæi u stanove naše? JER 21:14 Jer æu vas pokarati po plodu djela vaših, veli Gospod, i raspaliæu oganj u šumi njegovoj, koji æe proždrijeti sve što je oko njega. JER 22:1 Ovako govori Gospod: siði u dom cara Judina, i reci ondje ovu rijeè, JER 22:2 I kaži: slušaj rijeè Gospodnju, care Judin, koji sjediš na prijestolu Davidovu, ti i sluge tvoje i narod tvoj, koji ulazite na ova vrata. JER 22:3 Ovako veli Gospod: èinite sud i pravdu, i kome se otima izbavljajte ga iz ruku nasilnikovijeh, i ne èinite krivo inostrancu ni siroti ni udovici, i ne èinite im sile, i krvi prave ne proljevajte na ovom mjestu. JER 22:4 Jer ako doista uzradite ovo, ulaziæe na vrata ovoga doma carevi, koji sjede mjesto Davida na prijestolu njegovu, na kolima i na konjma, oni i sluge njihove i narod njihov. JER 22:5 Ako li ne poslušate ovijeh rijeèi, zaklinjem se sobom, veli Gospod, da æe opustjeti taj dom. JER 22:6 Jer ovako veli Gospod za dom cara Judina: ti si mi Galad i vrh Livanski, ali æu te obratiti u pustinju, u gradove u kojima se ne živi. JER 22:7 I spremiæu na tebe zatiraèe, svakoga s oružjem, i posjeæi æe tvoje krasne kedre i pobacati ih u oganj. JER 22:8 I mnogi æe narodi prolaziti mimo taj grad, i govoriæe jedan drugome: zašto uèini ovo Gospod od toga grada velikoga? JER 22:9 I reæi æe: jer ostaviše zavjet Gospoda Boga svojega i klanjaše se drugim bogovima i služiše im. JER 22:10 Ne plaèite za mrtvijem niti ga žalite; nego plaèite za onijem koji odlazi, jer se neæe više vratiti niti æe vidjeti svoje postojbine. JER 22:11 Jer ovako govori Gospod o Salumu sinu Josije cara Judina, koji carovaše mjesto Josije oca svojega, koji otide iz ovoga mjesta: neæe se više vratiti. JER 22:12 Nego æe umrijeti u mjestu kuda ga odvedoše u ropstvo, i neæe više vidjeti ove zemlje. JER 22:13 Teško onomu koji gradi svoju kuæu ne po pravdi, i klijeti svoje ne po pravici, koji se služi bližnjim svojim ni za što i plate za trud njegov ne daje mu; JER 22:14 Koji govori: sagradiæu sebi veliku kuæu i prostrane klijeti; i razvaljuje sebi prozore, i oblaže kedrom i maže crvenilom. JER 22:15 Hoæeš li carovati kad se miješaš s kedrom? Otac tvoj nije li jeo i pio? kad èinjaše sud i pravdu, tada mu bijaše dobro. JER 22:16 Davaše pravicu siromahu i ubogome, i bijaše mu dobro; nije li to poznavati me? govori Gospod. JER 22:17 Ali oèi tvoje i srce tvoje idu samo za tvojim dobitkom i da proljevaš krv pravu i da èiniš nasilje i krivdu. JER 22:18 Zato ovako veli Gospod za Joakima sina Josije cara Judina: neæe naricati za njim: jaoh brate moj! ili: jaoh sestro! neæe naricati za njim: jaoh gospodaru! ili: jaoh slavo njegova! JER 22:19 Pogrebom magareæim pogrepšæe se, izvuæi æe se i baciæe se iza vrata Jerusalimskih. JER 22:20 Izidi na Livan i vièi, i na Vasanu pusti glas svoj, i vièi preko brodova, jer se satrše svi koji te ljube. JER 22:21 Govorih ti u sreæi tvojoj, a ti reèe: neæu da slušam; to je put tvoj od djetinjstva tvojega da ne slušaš glasa mojega. JER 22:22 Sve æe pastire tvoje odnijeti vjetar, i koji te ljubi otiæi æe u ropstvo; tada æeš se posramiti i postidjeti za svu zloæu svoju. JER 22:23 Ti sjediš na Livanu, gnijezdo viješ na kedrima, kako æeš biti ljupka, kad ti doðu muke i bolovi kao porodilji! JER 22:24 Kako sam ja živ, veli Gospod, da bi Honija sin Joakima cara Judina bio prsten peèatni na desnoj ruci mojoj, i odande æu te otrgnuti. JER 22:25 I daæu te u ruke onima koji traže dušu tvoju, i u ruke onima kojih se bojiš, u ruke Navuhodonosoru caru Vavilonskom i u ruke Haldejcima. JER 22:26 I baciæu tebe i mater tvoju koja te je rodila u zemlju tuðu, gdje se nijeste rodili, i ondje æete pomrijeti. JER 22:27 A u zemlju u koju æete željeti da se vratite, neæete se vratiti u nju. JER 22:28 Je li taj èovjek Honija ništav idol izlomljen? je li sud u kom nema miline? zašto biše istjerani, on i sjeme njegovo, i baèeni u zemlju, koje ne poznaju? JER 22:29 O zemljo, zemljo, zemljo! èuj rijeè Gospodnju. JER 22:30 Ovako veli Gospod: zapišite da æe taj èovjek biti bez djece i da neæe biti sreæan do svoga vijeka; i niko neæe biti sreæan od sjemena njegova, koji bi sjedio na prijestolu Davidovu i još vladao Judom. JER 23:1 Teško pastirima koji potiru i razmeæu stado paše moje! govori Gospod. JER 23:2 Zato ovako veli Gospod Bog Izrailjev za pastire koji pasu narod moj: vi razmetnuste ovce moje i razagnaste ih, i ne obilaziste ih; evo, ja æu vas obiæi za zloæu djela vaših, govori Gospod. JER 23:3 I ostatak ovaca svojih ja æu skupiti iz svijeh zemalja, u koje ih razagnah, i vratiæu ih u torove njihove, gdje æe se naploditi i umnožiti. JER 23:4 I postaviæu im pastire, koji æe ih pasti, da se ne boje više i ne plaše i da ne pogine nijedna, govori Gospod. JER 23:5 Gle, idu dani, govori Gospod, u koje æu podignuti Davidu klicu pravednu, koja æe carovati i biti sreæna i èiniti sud i pravdu na zemlji. JER 23:6 U njegove dane spašæe se Juda, i Izrailj æe stanovati u miru, i ovo mu je ime kojim æe se zvati: Gospod pravda naša. JER 23:7 Zato, evo, idu dani, govori Gospod, u koje se neæe više govoriti: tako da je živ Gospod, koji je izveo sinove Izrailjeve iz zemlje Misirske; JER 23:8 Nego: tako da je živ Gospod, koji je izveo i doveo sjeme doma Izrailjeva iz sjeverne zemlje i iz svijeh zemalja, u koje ih bijah razagnao. I oni æe sjedjeti u svojoj zemlji. JER 23:9 Radi proroka puca srce u meni, trepeæu sve kosti moje, kao pijan sam i kao èovjek kojega je osvojilo vino, Gospoda radi i njegovijeh radi svetijeh rijeèi. JER 23:10 Jer je zemlja puna preljuboèinaca, i s kletava tuži zemlja, posušiše se paše u pustinji; trk je njihov zao i moæ njihova neprava. JER 23:11 Jer i prorok i sveštenik skvrne je, nalazim i u domu svom zloæu njihovu, govori Gospod. JER 23:12 Zato æe put njihov biti kao klizavica po tami, gdje æe popuznuti i pasti; jer æu pustiti na njih zlo godine pohoðenja njihova, govori Gospod. JER 23:13 U proroka Samarijskih vidio sam bezumlje, prorokovahu Valom, prelašæivahu narod moj Izrailja; JER 23:14 Ali u proroka Jerusalimskih vidim strahotu: èine preljubu i hode u laži, ukrjepljuju ruke zlikovcima da se niko ne vrati od svoje zloæe; svi su mi kao Sodom, i stanovnici njegovi kao Gomor. JER 23:15 Zato ovako veli Gospod nad vojskama o tijem prorocima: evo, ja æu ih nahraniti pelenom i napojiæu ih žuèi; jer od proroka Jerusalimskih izide oskvrnjenje po svoj zemlji. JER 23:16 Ovako veli Gospod nad vojskama: ne slušajte što govore proroci koji vam prorokuju; varaju vas, govore utvare svojega srca, ne iz usta Gospodnjih. JER 23:17 Jednako govore onima koji ne mare za me: Gospod je rekao: imaæete mir; i svakome koji ide po misli srca svojega govore: neæe doæi na vas zlo. JER 23:18 Jer ko je stajao u vijeæu Gospodnjem, i vidio ili èuo rijeè njegovu? ko je pazio na rijeè njegovu i èuo? JER 23:19 Evo, vihor Gospodnji, gnjev, iziæi æe vihor, koji ne prestaje, pašæe na glavu bezbožnicima. JER 23:20 Neæe se odvratiti gnjev Gospodnji dokle ne uèini i izvrši što je u srcu naumio; najposlije æete razumjeti to sasvijem. JER 23:21 Ne slah tijeh proroka, a oni trèaše; ne govorih im, a oni prorokovaše. JER 23:22 Da su stajali u mom vijeæu, tada bi kazivali moje rijeèi narodu mojemu, i odvraæali bi ih s puta njihova zloga i od zloæe djela njihovijeh. JER 23:23 Jesam li ja Bog izbliza, govori Gospod, a nijesam Bog i izdaleka? JER 23:24 Može li se ko sakriti na tajno mjesto da ga ja ne vidim? govori Gospod; ne ispunjam li ja nebo i zemlju? govori Gospod. JER 23:25 Èujem što govore ti proroci koji u ime moje prorokuju laž govoreæi: snio sam, snio sam. JER 23:26 Dokle æe to biti u srcu prorocima koji prorokuju laž, i prijevaru srca svojega prorokuju? JER 23:27 Koji misle da æe uèiniti da narod moj zaboravi ime moje uza sne njihove, koje pripovijedaju jedan drugomu, kao što zaboraviše oci njihovi ime moje uz Vala. JER 23:28 Prorok koji sni, neka pripovijeda san; a u koga je rijeè moja, neka govori rijeè moju istinito; šta æe pljeva sa pšenicom? govori Gospod. JER 23:29 Nije li rijeè moja kao oganj, govori Gospod, i kao malj koji razbija kamen? JER 23:30 Zato, evo me na te proroke, govori Gospod, koji kradu moje rijeèi jedan od drugoga. JER 23:31 Evo me na te proroke, veli Gospod, koji dižu jezik svoj i govore: on veli. JER 23:32 Evo me na one koji prorokuju lažne sne, veli Gospod, i pripovijedajuæi ih zavode narod moj lažima svojim i hitrinom svojom; a ja ih nijesam poslao niti sam im zapovjedio; i neæe ništa pomoæi tome narodu, govori Gospod. JER 23:33 Ako te zapita ovaj narod ili koji prorok ili sveštenik govoreæi: kako je breme Gospodnje? tada im reci: kako breme? ostaviæu vas, govori Gospod. JER 23:34 A proroka i sveštenika i narod koji reèe: breme Gospodnje, ja æu pokarati toga èovjeka i dom njegov. JER 23:35 Nego ovako govorite svaki bližnjemu svojemu i svaki bratu svojemu: šta odgovori Gospod? i: šta reèe Gospod? JER 23:36 A bremena Gospodnjega ne pominjite više, jer æe svakome biti breme rijeè njegova, jer izvræete rijeèi Boga živoga, Gospoda nad vojskama, Boga našega. JER 23:37 Ovako reci proroku: šta ti odgovori Gospod? i: šta ti reèe Gospod? JER 23:38 Ali kad kažete: breme Gospodnje, zato ovako veli Gospod: šta govorite tu rijeè: breme Gospodnje, a ja slah k vama da vam kažu: ne govorite: breme Gospodnje, JER 23:39 Zato evo me, ja æu vas zaboraviti sasvijem i odbaciæu od sebe vas i grad koji sam dao vama i ocima vašim. JER 23:40 I navaliæu na vas porugu vjeènu i sramotu vjeènu koja se neæe zaboraviti. JER 24:1 Pokaza mi Gospod, i gle, dvije kotarice smokava namještene pred crkvom Gospodnjom, pošto Navuhodonosor car Vavilonski zarobi Jehoniju sina Joakimova cara Judina, i knezove Judine, i drvodjelje i kovaèe iz Jerusalima i odvede ih u Vavilon. JER 24:2 U jednoj kotarici bijahu smokve vrlo dobre, kake bijahu rane smokve, a u drugoj kotarici bijahu vrlo rðave smokve, koje se ne mogahu jesti, tako bijahu rðave. JER 24:3 I reèe mi Gospod: šta vidiš, Jeremija? A ja rekoh: smokve, jedne dobre smokve, vrlo dobre, a druge rðave, vrlo rðave, koje se ne mogu jesti, tako su rðave. JER 24:4 I doðe mi rijeè Gospodnja govoreæi: JER 24:5 Ovako veli Gospod Bog Izrailjev: kake su te smokve dobre, tako æe mi biti dobra radi roblje Judino, koje odaslah iz ovoga mjesta u zemlju Haldejsku. JER 24:6 I obratiæu oèi svoje na njih dobra radi, i dovešæu ih opet u ovu zemlju, i sazidaæu ih i neæu ih razoriti, i nasadiæu ih i neæu ih poèupati. JER 24:7 Jer æu im dati srce da me poznadu da sam ja Gospod, i biæe mi narod i ja æu im biti Bog, jer æe se obratiti k meni svijem srcem svojim. JER 24:8 A kake su te rðave smokve da se ne mogu jesti, kako su rðave, takim æu, veli Gospod, uèiniti Sedekiju cara Judina i knezove njegove i ostatak Jerusalimljana koji ostaše u ovoj zemlji i koji žive u zemlji Misirskoj. JER 24:9 Uèiniæu da se potucaju po svijem carstvima zemaljskim na zlo, da budu sramota i prièa i rug i uklin po svijem mjestima, kuda ih raždenem. JER 24:10 I poslaæu na njih maè, glad i pomor, dokle se ne istrijebe sa zemlje, koju sam dao njima i ocima njihovijem. JER 25:1 Rijeè koja doðe Jeremiji za sav narod Judin èetvrte godine Joakima sina Josijina cara Judina, a to je prva godina Navuhodonosora cara Vavilonskoga, JER 25:2 Koju reèe Jeremija prorok svemu narodu Judinu i svijem stanovnicima Jerusalimskim, govoreæi: JER 25:3 Od trinaeste godine Josije sina Amonova cara Judina do danas, za ove dvadeset i tri godine, dolazi mi rijeè Gospodnja i govorih vam zarana jednako, ali ne poslušaste. JER 25:4 I sla vam Gospod sve sluge svoje proroke zarana jednako, ali ne poslušaste, niti prignuste uha svojega da biste èuli. JER 25:5 I govorahu: vratite se svaki sa svojega puta zloga i od zloæe djela svojih, pa æete ostati u zemlji koju dade Gospod vama i ocima vašim od vijeka do vijeka. JER 25:6 I ne idite za drugim bogovima da im služite i da im se klanjate, i ne gnjevite me djelom ruku svojih, i neæu vam uèiniti zla. JER 25:7 Ali me ne poslušaste, govori Gospod, nego me gnjeviste djelom ruku svojih na svoje zlo. JER 25:8 Zato ovako veli Gospod nad vojskama: što ne poslušaste mojih rijeèi, JER 25:9 Evo, ja æu poslati po sve narode sjeverne, govori Gospod, i po Navuhodonosora cara Vavilonskoga slugu svojega, i dovešæu ih na tu zemlju i na stanovnike njezine, i na sve te narode okolne, koje æu zatrti, i uèiniæu da budu èudo i potsmijeh i pustoš vjeèna. JER 25:10 I uèiniæu da nestane meðu njima glasa radosna i glasa vesela, glasa ženikova i glasa nevjestina, lupe od žrvanja i svjetlosti od žiška. JER 25:11 I sva æe ta zemlja biti pustoš i èudo, i ti æe narodi služiti caru Vavilonskom sedamdeset godina. JER 25:12 A kad se navrši sedamdeset godina, onda æu pohoditi cara Vavilonskoga i onaj narod, govori Gospod, za bezakonje njihovo, i zemlju Haldejsku, i obratiæu je u pustoš vjeènu. JER 25:13 I pustiæu na tu zemlju sve što sam govorio o njoj, sve što je napisano u ovoj knjizi, što prorokova Jeremija za sve narode. JER 25:14 Jer æe veliki narodi i silni carevi i njih pokoriti; tada æu im platiti po djelima njihovijem i po onom što su èinili rukama svojim. JER 25:15 Jer ovako mi reèe Gospod Bog Izrailjev: uzmi iz moje ruke èašu vina, ovoga gnjeva, i napoj iz nje sve narode ka kojima te ja pošljem, JER 25:16 Neka piju i smetu se i polude od oštroga maèa koji æu ja poslati meðu njih. JER 25:17 I uzeh èašu iz ruke Gospodu, i napojih sve te narode, ka kojima me posla Gospod: JER 25:18 Jerusalim i gradove Judine i careve njegove i knezove njegove, da budu pustoš i èudo i potsmijeh i uklin, kao što je danas, JER 25:19 Faraona cara Misirskoga i sluge njegove i knezove njegove i sav narod njegov, JER 25:20 I svu mješavinu, i sve careve zemlje Uza, sve careve zemlje Filistejske, i Askalon i Gazu i Akaron i ostatak od Azota, JER 25:21 Edomce i Moavce i sinove Amonove, JER 25:22 I sve careve Tirske i sve careve Sidonske i careve na ostrvima preko mora, JER 25:23 Dedana i Temu i Vuza, i sve koji se s kraja strigu, JER 25:24 I sve careve Arapske i sve careve od mješavine koji žive u pustinji, JER 25:25 I sve careve Zimrijske, i sve careve Elamske, i sve careve Midske, JER 25:26 I sve careve sjeverne, koji su blizu i koji su daleko, kako jednoga tako drugoga, i sva carstva zemaljska što su po zemlji; a car Sisaški piæe poslije njih. JER 25:27 I reci im: ovako veli Gospod nad vojskama Bog Izrailjev: pijte i opijte se, i bljujte i padajte, da ne ustanete od maèa koji æu pustiti meðu vas. JER 25:28 Ako li ne bi htjeli uzeti èaše iz ruke tvoje da piju, tada im reci: ovako veli Gospod nad vojskama: zaista æete piti. JER 25:29 Jer evo poèinjem puštati zlo na grad koji se naziva mojim imenom, a vi li æete ostati bez kara? neæete ostati bez kara, jer æu dozvati maè na sve stanovnike zemaljske, govori Gospod nad vojskama. JER 25:30 Ti dakle prorokuj im sve ove rijeèi i reci im: Gospod æe s visine riknuti, i iz stana svetinje svoje pustiæe glas svoj, silno æe riknuti iz stana svojega, kao oni što gaze grožðe podignuæe viku na sve stanovnike zemaljske. JER 25:31 Proæi æe graja do kraja zemlje, jer raspru ima Gospod s narodima, sudi se sa svakim tijelom, bezbožnike æe dati pod maè, govori Gospod. JER 25:32 Ovako veli Gospod nad vojskama: evo, nevolja æe poæi od naroda do naroda, i velik æe se vihor podignuti od krajeva zemaljskih. JER 25:33 I u onaj æe dan biti od kraja do kraja zemlje pobijeni od Gospoda, neæe biti oplakani, niti æe se pokupiti i pogrepsti, biæe gnoj po zemlji. JER 25:34 Ridajte, pastiri, i vièite i valjajte se po prahu, glavari stadu, jer se navršiše vaši dani da budete poklani, i da se razaspete, i pašæete kao skupocjen sud. JER 25:35 I neæe biti utoèišta pastirima, ni izbavljenja glavarima od stada. JER 25:36 Vikaæe pastiri i ridaæe glavari od stada, jer æe potrti Gospod pašu njihovu. JER 25:37 I razvaliæe se mirni torovi od žestokoga gnjeva Gospodnjega. JER 25:38 Kao laviæ ostavio je šator svoj, jer æe zemlja njihova opustjeti od žestine nasilnikove i od ljutoga gnjeva njegova. JER 26:1 U poèetku carovanja Joakima sina Josijina cara Judina doðe ova rijeè od Gospoda govoreæi: JER 26:2 Ovako govori Gospod: stani u trijemu doma Gospodnjega, i govori svijem gradovima Judinijem, koji dolaze da se poklone u domu Gospodnjem, sve rijeèi koje ti zapovijedam da im kažeš, ne izostavi ni rijeèi, JER 26:3 Ne bi li poslušali i vratili se svaki sa svoga zloga puta, da mi se sažali sa zla koje im mislim uèiniti za zloæu djela njihovijeh. JER 26:4 Reci im dakle: ovako veli Gospod: ako me ne poslušate da hodite u mom zakonu koji sam stavio pred vas, JER 26:5 Da slušate rijeèi sluga mojih proroka, koje vam šaljem, koje slah zarana jednako, ali ih ne poslušaste, JER 26:6 Uèiniæu s domom ovijem kao sa Silomom, i grad ovaj daæu u prokletstvo svijem narodima na zemlji. JER 26:7 A sveštenici i proroci i sav narod èuše Jeremiju gdje govori te rijeèi u domu Gospodnjem. JER 26:8 I kad Jeremija izgovori sve što mu Gospod zapovjedi da kaže svemu narodu, uhvatiše ga sveštenici i proroci i sav narod govoreæi: poginuæeš. JER 26:9 Zašto prorokova u ime Gospodnje govoreæi: ovaj æe dom biti kao Silom, i ovaj æe grad opustjeti da neæe u njemu niko živjeti? I skupi se sav narod na Jeremiju u dom Gospodnji. JER 26:10 A knezovi Judini èuvši to doðoše iz doma carskoga u dom Gospodnji, i sjedoše pred nova vrata Gospodnja. JER 26:11 I rekoše sveštenici i proroci knezovima i svemu narodu govoreæi: ovaj je èovjek zaslužio smrt, jer prorokova protiv ovoga grada, kao što èuste svojim ušima. JER 26:12 Tada progovori Jeremija svijem knezovima i svemu narodu govoreæi: Gospod me posla da prorokujem protiv ovoga doma i protiv ovoga grada sve što èuste. JER 26:13 Zato popravite putove svoje i djela svoja, i poslušajte rijeè Gospoda Boga svojega, i sažaliæe se Gospodu sa zla koje je izrekao za vas. JER 26:14 A ja, evo sam u vašim rukama, èinite od mene što mislite da je dobro i pravo. JER 26:15 Ali znajte zacijelo, ako me ubijete, krv pravu svaliæete na se i na ovaj grad i na stanovnike njegove, jer doista Gospod me posla k vama da govorim sve ove rijeèi da èujete. JER 26:16 Tada rekoše knezovi i sav narod sveštenicima i prorocima: nije ovaj èovjek zaslužio smrti, jer nam je govorio u ime Gospoda Boga našega. JER 26:17 I ustaše neki od starješina zemaljskih, i progovoriše svemu zboru narodnom i rekoše: JER 26:18 Mihej Morašæanin prorokova u vrijeme Jezekije cara Judina i govori svemu narodu Judinu i reèe: ovako veli Gospod nad vojskama: Sion æe se preorati kao njiva i grad æe Jerusalim biti gomila kamenja, i gora ovoga doma visoka šuma. JER 26:19 Je li ga zato ubio Jezekija car Judin i sav Juda? nije li se pobojao Gospoda i molio se Gospodu? i Gospodu se sažali radi zla koje bješe izrekao na njih; mi dakle èinimo veliko zlo dušama svojim. JER 26:20 I još bješe jedan koji prorokova u ime Gospodnje, Urija sin Semajin iz Kirijat-Jarima; on prorokova protiv ovoga grada i protiv ove zemlje isto onako kao Jeremija. JER 26:21 I kad èu car Joakim i sve vojvode njegove i svi knezovi rijeèi njegove, traži ga car da ga ubije; a Urija èuvši poboja se i pobježe i doðe u Misir. JER 26:22 A car Joakim posla neke u Misir, Elnatana sina Ahovorova i druge s njim. JER 26:23 I oni izvedoše Uriju iz Misira i dovedoše k caru Joakimu, i ubi ga maèem, i baci tijelo njegovo u groblje prostoga naroda. JER 26:24 Ali ruka Ahikama sina Safanova bi uz Jeremiju, te ga ne predaše u ruke narodu da ga pogube. JER 27:1 U poèetku carovanja Joakima sina Josijina cara Judina doðe ova rijeè Jeremiji od Gospoda govoreæi: JER 27:2 Ovako mi reèe Gospod: naèini sebi sveze i jaram, i metni sebi oko vrata. JER 27:3 Potom pošlji ih caru Edomskom i caru Moavskom i caru sinova Amonovijeh i caru Tirskom i caru Sidonskom, po poslanicima koji æe doæi u Jerusalim k Sedekiji caru Judinu. JER 27:4 I naruèi im neka reku svojim gospodarima: ovako veli Gospod nad vojskama Bog Izrailjev: ovako recite svojim gospodarima: JER 27:5 Ja sam stvorio zemlju i ljude i stoku, što je po zemlji, silom svojom velikom i mišicom svojom podignutom; i dajem je kome mi je drago. JER 27:6 I sada ja dadoh sve te zemlje u ruke Navuhodonosoru caru Vavilonskom sluzi svojemu, dadoh mu i zvijerje poljsko da mu služi. JER 27:7 I svi æe narodi služiti njemu i sinu njegovu i unuku njegovu dokle doðe vrijeme i njegovoj zemlji, i veliki narodi i silni carevi pokore ga. JER 27:8 A koji narod ili carstvo ne bi htio služiti Navuhodonosoru caru Vavilonskom, i ne bi htio saviti vrata svojega u jaram cara Vavilonskoga, taki æu narod pohoditi maèem i glaðu i pomorom, govori Gospod, dokle ih ne istrijebim rukom njegovom. JER 27:9 Ne slušajte dakle proroka svojih ni vraèa svojih ni sanjaèa svojih ni gatara svojih ni bajaèa svojih, koji vam govore i vele: neæete služiti caru Vavilonskom. JER 27:10 Jer vam oni laž prorokuju, kako bih vas daleko odveo iz zemlje vaše i izagnao vas da izginete. JER 27:11 A narod koji bi savio vrat svoj pod jaram cara Vavilonskoga i služio mu, ostaviæu ga na zemlji njegovoj, govori Gospod, da je radi i stanuje u njoj. JER 27:12 I Sedekiji caru Judinu rekoh sve ovo govoreæi: savijte vrat svoj pod jaram cara Vavilonskoga i služite njemu i narodu njegovu, pa æete ostati živi. JER 27:13 Zašto da poginete ti i narod tvoj od maèa i od gladi i od pomora, kako reèe Gospod za narod koji ne bi služio caru Vavilonskom? JER 27:14 Ne slušajte dakle što govore proroci koji vam kažu i vele: neæete služiti caru Vavilonskom, jer vam oni prorokuju laž. JER 27:15 Jer ih ja nijesam poslao, govori Gospod, nego lažno prorokuju u moje ime, kako bih vas prognao da izginete i vi i proroci koji vam prorokuju. JER 27:16 I sveštenicima i svemu narodu govorih i rekoh: ovako veli Gospod: ne slušajte što govore vaši proroci koji vam prorokuju govoreæi: evo, posuðe doma Gospodnjega vratiæe se iz Vavilona skoro. Jer vam oni prorokuju laž. JER 27:17 Ne slušajte ih; služite caru Vavilonskom, i ostaæete živi; zašto taj grad da opusti? JER 27:18 Ako li su proroci i ako je rijeè Gospodnja u njih, neka mole Gospoda nad vojskama da sudovi što su ostali u domu Gospodnjem i u domu cara Judina i u Jerusalimu ne otidu u Vavilon. JER 27:19 Jer ovako veli Gospod nad vojskama za stupove i za more i za podnožja i za druge sudove što su ostali u tom gradu, JER 27:20 Kojih ne uze Navuhodonosor car Vavilonski kad odvede u ropstvo Jehoniju sina Joakimova cara Judina iz Jerusalima u Vavilon, i sve glavare Judine i Jerusalimske; JER 27:21 Jer ovako veli Gospod nad vojskama Bog Izrailjev za sudove što ostaše u domu Gospodnjem i u domu cara Judina u Jerusalimu: JER 27:22 U Vavilon æe se odnijeti i ondje æe biti do dana kad æu ih pohoditi, veli Gospod, kad æu ih donijeti i vratiti na ovo mjesto. JER 28:1 A iste godine, u poèetku carovanja Sedekije cara Judina, èetvrte godine, petoga mjeseca, reèe mi Ananija sin Azorov, prorok iz Gavaona, u domu Gospodnjem pred sveštenicima i svijem narodom govoreæi: JER 28:2 Ovako veli Gospod nad vojskama Bog Izrailjev: slomih jaram cara Vavilonskoga. JER 28:3 Do dvije godine ja æu vratiti na ovo mjesto sve sudove doma Gospodnjega, koje uze Navuhodonosor car Vavilonski odavde i odnese u Vavilon. JER 28:4 I Jehoniju sina Joakimova cara Judina i sve roblje Judino što otide u Vavilon, ja æu dovesti opet na ovo mjesto, govori Gospod, jer æu slomiti jaram cara Vavilonskoga. JER 28:5 Tada reèe Jeremija prorok Ananiji proroku pred sveštenicima i pred svijem narodom, koji stajaše u domu Gospodnjem, JER 28:6 Reèe Jeremija prorok: amin, da Gospod uèini tako, da Gospod ispuni tvoje rijeèi što si prorokovao da bi vratio sudove doma Gospodnjega i sve roblje iz Vavilona na ovo mjesto. JER 28:7 Ali èuj ovu rijeè koju æu ja kazati pred tobom i pred svijem narodom: JER 28:8 Proroci koji su bili prije mene i prije tebe od starine, oni prorokovaše mnogim zemljama i velikim carstvima rat i nevolju i pomor. JER 28:9 Prorok koji prorièe mir, kad se zbude rijeè toga proroka, onda se poznaje taj prorok da ga je zaista poslao Gospod. JER 28:10 Tada Ananija prorok skide jaram s vrata Jeremiji proroku i slomi ga. JER 28:11 I reèe Ananija pred svijem narodom govoreæi: ovako veli Gospod: ovako æu slomiti jaram Navuhodonosora cara Vavilonskoga do dvije godine s vrata svijeh naroda. I otide prorok Jeremija svojim putem. JER 28:12 Ali doðe rijeè Gospodnja Jeremiji, pošto slomi Ananija prorok jaram s vrata Jeremiji proroku, i reèe: JER 28:13 Idi i kaži Ananiji i reci: ovako veli Gospod: slomio si jaram drveni, ali naèini mjesto njega gvozden jaram. JER 28:14 Jer ovako veli Gospod nad vojskama Bog Izrailjev: gvozden æu jaram metnuti na vrat svijem tijem narodima da služe Navuhodonosoru caru Vavilonskom, i služiæe mu, dao sam mu i zvijerje poljsko. JER 28:15 Potom reèe Jeremija prorok Ananiji proroku: èuj, Ananija; nije te poslao Gospod, a ti si uèinio da se narod ovaj pouzda u laž. JER 28:16 Zato ovako veli Gospod: evo, ja æu te skinuti sa zemlje, ove godine ti æeš umrijeti; jer si kazivao odmet od Gospoda. JER 28:17 I umrije prorok Ananija te godine sedmoga mjeseca. JER 29:1 A ovo su rijeèi u poslanici koju posla prorok Jeremija iz Jerusalima k ostatku starješina zarobljenijeh i sveštenicima i prorocima i svemu narodu što ga preseli Navuhodonosor iz Jerusalima u Vavilon, JER 29:2 Pošto otide iz Jerusalima car Jehonija i carica i dvorani i knezovi Judini i Jerusalimski, i drvodjelje i kovaèi, JER 29:3 Po Elasi sinu Safanovu i Gemariji sinu Helkijinu, koje sla Sedekija car Judin u Vavilon k Navuhodonosoru caru Vavilonskom; i u knjizi govoraše: JER 29:4 Ovako veli Gospod nad vojskama, Bog Izrailjev, svemu roblju koje preselih iz Jerusalima u Vavilon: JER 29:5 Gradite kuæe i sjedite u njima; sadite vrtove i jedite rod njihov; JER 29:6 Ženite se i raðajte sinove i kæeri; i sinove svoje ženite, i kæeri svoje udajite, neka raðaju sinove i kæeri, i množite se tu i ne umaljujte se. JER 29:7 I tražite dobro gradu, u koji vas preselih, i molite se za nj Gospodu, jer u dobru njegovu biæe vama dobro. JER 29:8 Jer ovako veli Gospod nad vojskama Bog Izrailjev: nemojte da vas varaju vaši proroci što su meðu vama i vaši vraèi, i ne gledajte na sne svoje što sanjate. JER 29:9 Jer vam oni lažno prorokuju u moje ime, ja ih nijesam poslao, govori Gospod. JER 29:10 Jer ovako veli Gospod: kad se navrši u Vavilonu sedamdeset godina, pohodiæu vas, i izvršiæu vam dobru rijeè svoju da æu vas vratiti na ovo mjesto. JER 29:11 Jer ja znam misli koje mislim za vas, govori Gospod, misli dobre a ne zle, da vam dam pošljedak kakav èekate. JER 29:12 Tada æete me prizivati i iæi æete i moliæete mi se, i uslišiæu vas. JER 29:13 I tražiæete me, i naæi æete me, kad me potražite svijem srcem svojim. JER 29:14 I daæu vam se da me naðete, govori Gospod, i vratiæu roblje vaše, i sabraæu vas iz svijeh naroda i iz svijeh mjesta u koja sam vas razagnao, govori Gospod, i dovešæu vas opet na mjesto, odakle sam vas iselio. JER 29:15 Jer rekoste: Gospod nam podiže proroke u Vavilonu. JER 29:16 Jer ovako veli Gospod za cara koji sjedi na prijestolu Davidovu i za sav narod koji stoji u ovom gradu, za braæu vašu što ne otidoše s vama u ropstvo. JER 29:17 Ovako veli Gospod nad vojskama: evo, ja æu pustiti na njih maè, glad i pomor, i uèiniæu ih da budu kao smokve rðave, koje se ne mogu jesti, kako su rðave. JER 29:18 I goniæu ih maèem i glaðu i pomorom, i uèiniæu da se potucaju po svijem carstvima zemaljskim, da budu uklin i èudo i potsmijeh i rug u svijeh naroda, u koje ih proženem. JER 29:19 Jer ne poslušaše mojih rijeèi, govori Gospod, kad slah k njima sluge svoje proroke zarana jednako; ali ne poslušaste, govori Gospod. JER 29:20 Slušajte dakle rijeè Gospodnju vi svi zarobljeni, koje poslah iz Jerusalima u Vavilon. JER 29:21 Ovako veli Gospod nad vojskama Bog Izrailjev za Ahava sina Kolajina i za Sedekiju sina Masijina, koji vam prorokuju u moje ime laž: evo, ja æu ih predati u ruke Navuhodonosoru caru Vavilonskom, da ih pobije na vaše oèi. JER 29:22 I od njih æe se uzeti uklin meðu sve roblje Judino što je u Vavilonu, te æe govoriti: Gospod da uèini od tebe kao od Sedekije i kao od Ahava, koje ispeèe car Vavilonski na ognju. JER 29:23 Jer uèiniše grdilo u Izrailju èineæi preljubu sa ženama bližnjih svojih i govoreæi laž na moje ime, što im ne zapovjedih; ja znam to, i svjedok sam, govori Gospod. JER 29:24 I Semaji iz Nelama reci govoreæi: JER 29:25 Ovako veli Gospod nad vojskama Bog Izrailjev govoreæi: što si u svoje ime poslao knjige svemu narodu koji je u Jerusalimu, i Sofoniji sinu Masijinu svešteniku i svijem sveštenicima, govoreæi: JER 29:26 Gospod te postavi sveštenikom na mjesto Jodaja sveštenika da pazite u domu Gospodnjem na svakoga èovjeka bezumna i koji se gradi prorok, da ih meæeš u tamnicu i u klade. JER 29:27 Zašto dakle ne ukori Jeremije Anatoæanina, koji se gradi prorok meðu vama? JER 29:28 Jer posla k nama u Vavilon i poruèi: dugo æe trajati; gradite kuæe i sjedite u njima, i sadite vrtove i jedite rod njihov. JER 29:29 I Sofonija sveštenik proèita tu knjigu pred prorokom Jeremijom. JER 29:30 I doðe rijeè Gospodnja Jeremiji govoreæi: JER 29:31 Pošlji ka svemu roblju i poruèi: ovako veli Gospod za Semaju iz Nelama: što vam prorokuje Semaja, a ja ga ne poslah, i èini da se uzdate u laž, JER 29:32 Zato ovako veli Gospod: evo, ja æu pohoditi Semaju Nelamljanina i sjeme njegovo, neæe od njega niko ostati u ovom narodu niti æe vidjeti dobra što æu ja uèiniti narodu svojemu, govori Gospod, jer kaziva odmet od Gospoda. JER 30:1 Rijeè koja doðe Jeremiji od Gospoda govoreæi: JER 30:2 Ovako veli Gospod Bog Izrailjev govoreæi: napiši u knjigu sve rijeèi koje ti govorih. JER 30:3 Jer evo idu dani, govori Gospod, kad æu povratiti roblje naroda svojega Izrailja i Jude, govori Gospod, i dovešæu ih natrag u zemlju koju sam dao ocima njihovijem, i držaæe je. JER 30:4 I ovo su rijeèi koje reèe Gospod za Izrailja i Judu. JER 30:5 Jer ovako veli Gospod: èusmo viku od prepadanja, straha, a mira nema. JER 30:6 Pitajte, i vidite, eda li muško raða? zašto dakle vidim gdje se svaki èovjek drži rukama svojima za bedra svoja kao porodilja i u svijeh se promijenila lica i poblijedjela? JER 30:7 Jaoh! jer je velik ovaj dan, nije bilo takoga, i vrijeme je muke Jakovljeve, ipak æe se izbaviti iz nje. JER 30:8 Jer u taj dan, govori Gospod nad vojskama, slomiæu jaram njegov s vrata tvojega, i sveze tvoje pokidaæu; i neæe ga više tuðini nagoniti da im služi. JER 30:9 Nego æe služiti Gospodu Bogu svojemu i Davidu caru svojemu, kojega æu im podignuti. JER 30:10 Ti se dakle ne boj, Jakove slugo moj, govori Gospod, i ne plaši se, Izrailju; jer, evo, ja æu te izbaviti iz daljne zemlje, i sjeme tvoje iz zemlje ropstva tvojega, i Jakov æe se vratiti i poèivati, i biæe miran, i niko ga neæe plašiti. JER 30:11 Jer sam ja s tobom, govori Gospod, da te izbavim; i uèiniæu kraj svijem narodima, meðu koje sam te rasijao, ali tebi neæu uèiniti kraja, nego æu te pokarati s mjerom, a neæu te ostaviti sasvijem bez kara. JER 30:12 Jer ovako veli Gospod: smrtan je polom tvoj i rana tvoja ljuta. JER 30:13 Nema nikoga koji bi se primio tvoje stvari da te lijeèi, nema lijeka koji bi ti pomogao. JER 30:14 Svi koji te ljube zaboraviše te, ne traže te, jer te udarih udarcem neprijateljskim, karom žestokim, za mnoštvo bezakonja tvojega, za silne grijehe tvoje. JER 30:15 Zašto vièeš radi rane svoje, smrtnoga bola svojega? za mnoštvo bezakonja tvojega, za silne grijehe tvoje èinim ti to. JER 30:16 Ali svi koji te proždiru, proždrijeæe se, i neprijatelji tvoji svikoliki otiæi æe u ropstvo, i koji te gaze, biæe pogaženi, i sve koji te plijene, daæu ih da se oplijene. JER 30:17 Jer æu te iscijeliti, i rane æu ti izlijeèiti, govori Gospod, jer te zvaše otjeranom: Sionom, kojega niko ne traži. JER 30:18 Ovako veli Gospod: evo, ja æu povratiti iz ropstva šatore Jakovljeve i smilovaæu se na stanove njegove; i grad æe se sazidati na mjestu svom, i dvor æe stajati na svoj naèin. JER 30:19 I iz njih æe izlaziti hvale i glas ljudi veselijeh, jer æu ih umnožiti, i neæe se umaljivati, i uzvisiæu ih, i neæe se poniziti. JER 30:20 I sinovi æe njegovi biti kao prije, i zbor æe njegov biti utvrðen preda mnom, i pohodiæu sve koji mu èine silu. JER 30:21 I knez æe njihov biti od njih, i vladalac æe njihov izlaziti isred njih; i daæu mu da pristupa, i pristupaæe k meni; jer ko je taj koji se usuðuje pristupiti k meni? govori Gospod. JER 30:22 I biæete mi narod, i ja æu vam biti Bog. JER 30:23 Gle, vihor Gospodnji, gnjev, iziæi æe, vihor, koji ne prestaje, pašæe na glavu bezbožnicima. JER 30:24 Neæe se povratiti žestoki gnjev Gospodnji dokle ne uèini i izvrši što je naumio u srcu svom; napošljetku æete razumjeti to. JER 31:1 U to vrijeme, govori Gospod, ja æu biti Bog svijem porodicama Izrailjevijem, i oni æe mi biti narod. JER 31:2 Ovako veli Gospod: narod što osta od maèa naðe milost u pustinji, kad iðah da dam odmor Izrailju. JER 31:3 Odavna mi se javljaše Gospod. Ljubim te ljubavlju vjeènom, zato ti jednako èinim milost. JER 31:4 Opet æu te sazidati, i biæeš sazidana, djevojko Izrailjeva, opet æeš se veseliti bubnjima svojim, i izlaziæeš sa zborom igraèkim. JER 31:5 Opet æeš saditi vinograde na brdima Samarijskim, sadiæe vinogradari i ješæe rod. JER 31:6 Jer æe doæi dan kad æe vikati èuvari na gori Jefremovoj: ustanite, da idemo na Sion, ka Gospodu Bogu svojemu. JER 31:7 Jer ovako veli Gospod: pjevajte veselo radi Jakova, i podvikujte radi glave narodima; javljajte, hvalite i govorite: spasi, Gospode, narod svoj, ostatak Izrailjev. JER 31:8 Evo, ja æu ih dovesti iz zemlje sjeverne, i sabraæu ih s krajeva zemaljskih, i slijepa i hroma, i trudnu i porodilju, sve zajedno, zbor veliki vratiæe se ovamo. JER 31:9 Iæi æe plaèuæi, i s molitvama æu ih dovesti natrag; vodiæu ih pokraj potoka pravijem putem, na kom se neæe spoticati; jer sam otac Izrailju, i Jefrem je prvenac moj. JER 31:10 Èujte, narodi, rijeè Gospodnju, i javljajte po dalekim ostrvima i recite: koji rasije Izrailja, skupiæe ga, i èuvaæe ga kao pastir stado svoje. JER 31:11 Jer iskupi Gospod Jakova, i izbavi ga iz ruku jaèega od njega. JER 31:12 I doæi æe i pjevaæe na visini Sionskoj, i steæi æe se k dobru Gospodnjem, k žitu, k vinu i k ulju, k jaganjcima i teocima; i duša æe im biti kao vrt zaliven, i neæe više tužiti. JER 31:13 Tada æe se veseliti djevojka u kolu, i momci i starci zajedno, i promijeniæu žalost njihovu na radost, i utješiæu ih, i razveseliæu ih po žalosti njihovoj. JER 31:14 I napitaæu sveštenicima dušu pretilinom, i narod æe se moj nasititi dobra mojega, govori Gospod. JER 31:15 Ovako veli Gospod: glas u Rami èu se, naricanje i plaè veliki; Rahilja plaèe za djecom svojom, neæe da se utješi za djecom svojom, jer ih nema. JER 31:16 Ovako veli Gospod: ustavi glas svoj od plaèa i oèi svoje od suza, jer ima plata djelu tvojemu, govori Gospod, i oni æe se vratiti iz zemlje neprijateljske. JER 31:17 I imaš nada za pošljedak, govori Gospod, da æe se vratiti sinovi tvoji na meðe svoje. JER 31:18 Èujem doista Jefrema gdje tuži: pokarao si me, te sam pokaran kao june neuko; obrati me da se obratim, jer si ti Gospod Bog moj. JER 31:19 Jer pošto se obratih, pokajah se; i pošto se nauèih, udarih se po bedru; jer se posramih i stidim se što nosim sramotu mladosti svoje. JER 31:20 Nije li mi Jefrem mio sin? nije li dijete predrago? Otkad govorih protiv njega, jednako ga se opominjem; zato je srce moje ustreptalo njega radi, doista æu se smilovati na nj, govori Gospod. JER 31:21 Podigni znake, nanesi gomile kamenja, zapamti put kojim si išla; vrati se, djevojko Izrailjeva, vrati se u gradove svoje. JER 31:22 Dokle æeš lutati, kæeri odmetnice! jer je Gospod uèinio nešto novo na zemlji: žena æe opkoliti èovjeka. JER 31:23 Ovako veli Gospod nad vojskama, Bog Izrailjev: još æu ovu rijeè govoriti u zemlji Judinoj i u gradovima njegovijem kad natrag dovedem roblje njihovo: Gospod da te blagoslovi, stane pravde, sveta goro! JER 31:24 Jer æe se naseliti u njoj Juda, i svi gradovi njegovi, i ratari i koji idu za stadom. JER 31:25 Jer æu napojiti umornu dušu, i nasititi svaku klonulu dušu. JER 31:26 Utom se probudih i pogledah, i san mi bješe sladak. JER 31:27 Evo idu dani, govori Gospod, kad æu zasijati dom Izrailjev i dom Judin sjemenom èovjeèijim i sjemenom od stoke. JER 31:28 I kao što sam pazio na njih da ih istrijebljujem i razvaljujem, i kvarim i zatirem i muèim, tako æu paziti na njih da ih sazidam i posadim, govori Gospod. JER 31:29 U te dane neæe se više govoriti: oci jedoše kiselo grožðe, a sinovima trnu zubi. JER 31:30 Nego æe svaki za svoj grijeh poginuti; ko god jede kiselo grožðe, tome æe zubi trnuti. JER 31:31 Evo, idu dani, govori Gospod, kad æu uèiniti s domom Izrailjevijem i s domom Judinijem nov zavjet, JER 31:32 Ne kao onaj zavjet koji uèinih s ocima njihovijem, kad ih uzeh za ruku da ih izvedem iz zemlje Misirske, jer onaj zavjet moj oni pokvariše, a ja im bijah muž, govori Gospod; JER 31:33 Nego ovo je zavjet što æu uèiniti s domom Izrailjevijem poslije ovijeh dana, govori Gospod: metnuæu zavjet svoj u njih, i na srcu njihovu napisaæu ga, i biæu im Bog i oni æe mi biti narod. JER 31:34 I neæe više uèiti prijatelj prijatelja ni brat brata govoreæi: poznajte Gospoda; jer æe me znati svi od maloga do velikoga, govori Gospod; jer æu im oprostiti bezakonja njihova, i grijeha njihovijeh neæu više pominjati. JER 31:35 Ovako veli Gospod, koji daje sunce da svijetli danju, i uredbe mjesecu i zvijezdama da svijetle noæu, koji raskida more i buèe vali njegovi, kojemu je ime Gospod nad vojskama: JER 31:36 Ako tijeh uredaba nestane ispred mene, govori Gospod, i sjeme æe Izrailjevo prestati biti narod preda mnom navijek. JER 31:37 Ovako veli Gospod: ako se može izmjeriti nebo gore i izvidjeti temelji zemaljski dolje, tada æu i ja odbaciti sve sjeme Izrailjevo za sve što su uèinili, veli Gospod. JER 31:38 Evo idu dani, govori Gospod, u koje æe se sazidati Gospodu ovaj grad od kule Ananeilove do vrata na uglu. JER 31:39 I još æe dalje otiæi uže mjeraèko do huma Gariva i obrnuæe se na Goat. JER 31:40 I sva dolina od mrtvijeh tjelesa i pepela, i sva polja dori do potoka Kedrona, do ugla konjskih vrata k istoku, biæe svetinja Gospodu; neæe se razvaliti ni potrti dovijeka. JER 32:1 Rijeè koja doðe Jeremiji od Gospoda desete godine Sedekije cara Judina, koje je osamnaesta godina Navuhodonosorova; JER 32:2 A tada vojska cara Vavilonskoga bijaše opkolila Jerusalim, i prorok Jeremija bijaše zatvoren u trijemu od tamnice, koja bijaše u dvoru cara Judina. JER 32:3 Jer ga zatvori Sedekija car Judin govoreæi: zašto prorokuješ govoreæi: ovako veli Gospod: evo, ja æu predati taj grad u ruke caru Vavilonskom i uzeæe ga? JER 32:4 I Sedekija car Judin neæe uteæi iz ruku Haldejskih, nego æe zacijelo biti predan u ruke caru Vavilonskom, i usta æe ovoga govoriti s ustima onoga, oèi æe se ovoga vidjeti s oèima onoga. JER 32:5 I odvešæe Sedekiju u Vavilon, te æe ostati ondje dokle ga ne pohodim, govori Gospod; ako se bijete s Haldejcima, neæete biti sreæni. JER 32:6 Reèe dakle Jeremija: doðe mi rijeè Gospodnja govoreæi: JER 32:7 Evo, Anameilo sin Saluma strica tvojega ide k tebi da ti kaže: kupi njivu moju što je u Anatotu, jer ti imaš po srodstvu pravo da je kupiš. JER 32:8 I doðe k meni Anameilo sin strica mojega po rijeèi Gospodnjoj u trijem od tamnice, i reèe mi: hajde kupi moju njivu što je u Anatotu u zemlji Venijaminovoj, jer tebi pripada po našljedstvu i ti imaš pravo otkupiti je; kupi. I razumjeh da je rijeè Gospodnja. JER 32:9 I kupih od Anameila sina strica svojega tu njivu koja je u Anatotu, i izmjerih mu novce, sedamnaest sikala srebra. JER 32:10 I napisah knjigu, i zapeèatih, i uzeh svjedoke izmjeriv novce na mjeru. JER 32:11 I uzeh knjigu o kupovini zapeèaæenu po zakonu i uredbama, i otvorenu, JER 32:12 I dadoh knjigu o kupovini Varuhu sinu Nirije sina Masijina pred Anameilom bratuèedom svojim i pred svjedocima koji se potpisaše na knjizi o kupovini i pred svijem Judejcima koji sjeðahu u trijemu od tamnice. JER 32:13 I zapovjedih Varuhu pred njima govoreæi: JER 32:14 Ovako veli Gospod nad vojskama Bog Izrailjev: uzmi ovu knjigu, knjigu o kupovini, zapeèaæenu i ovu knjigu otvorenu, i metni ih u zemljan sud da ostanu dugo vremena. JER 32:15 Jer ovako veli Gospod nad vojskama Bog Izrailjev: još æe se kupovati kuæe i njive i vinogradi u ovoj zemlji. JER 32:16 I davši knjigu o kupovini Varuhu sinu Nirijinu, pomolih se Gospodu govoreæi: JER 32:17 Ah, Gospode Gospode! eto, ti si stvorio nebo i zemlju silom svojom velikom i mišicom svojom podignutom; ništa nije tebi teško. JER 32:18 Èiniš milost na tisuæama, i vraæaš za bezakonje otaèko u njedra sinovima njihovijem nakon njih; Bože veliki, silni, kojemu je ime Gospod nad vojskama; JER 32:19 Veliki u namjerama i silni u djelima; jer su oèi tvoje otvorene na sve putove ljudske da daš svakome prema putovima njegovijem i prema plodu djela njegovijeh; JER 32:20 Koji si èinio znake i èudesa do danas u zemlji Misirskoj i u Izrailju i meðu svijem ljudima, i stekao si sebi ime kako je danas; JER 32:21 Jer si izveo narod svoj Izrailja iz zemlje Misirske znacima i èudesima i rukom krjepkom i mišicom podignutom i strahotom velikom; JER 32:22 I dao si im ovu zemlju, za koju se zakle ocima njihovijem da æeš im je dati, zemlju gdje teèe mlijeko i med. JER 32:23 Ali ušavši u nju i naslijedivši je ne poslušaše glasa tvojega, i po tvom zakonu ne hodiše, i što si im god zapovjedio da èine, ne èiniše, zato si uèinio te ih snaðe sve ovo zlo. JER 32:24 Evo, opkopi doðoše do grada da ga uzmu; i od maèa i gladi i pomora grad æe se dati u ruke Haldejcima koji ga biju; i što si god rekao, zbiva se, eto vidiš. JER 32:25 A ti mi veliš, Gospode, Gospode: kupi tu njivu za novce i uzmi svjedoke, a grad se predaje u ruke Haldejcima. JER 32:26 Tada doðe rijeè Gospodnja Jeremiji govoreæi: JER 32:27 Gle, ja sam Gospod Bog svakoga tijela, eda li je meni što teško? JER 32:28 Zato ovako veli Gospod: evo ja dajem taj grad u ruke Haldejcima i u ruke Navuhodonosoru caru Vavilonskom da ga uzme. JER 32:29 I Haldejci koji biju taj grad uæi æe u nj, i upaliæe ognjem taj grad i spaliæe ga i kuæe gdje na krovovima kadiše Valu i ljevaše naljeve bogovima drugim da bi me razgnjevili. JER 32:30 Jer sinovi Izrailjevi i sinovi Judini èiniše od djetinjstva svojega samo što je zlo preda mnom, i sinovi Izrailjevi samo me gnjeviše djelima ruku svojih, govori Gospod. JER 32:31 Jer taj grad bješe mi na gnjev i na srdnju otkad ga sazidaše do danas da bih ga odbacio ispred sebe, JER 32:32 Za sve zlo sinova Izrailjevijeh i sinova Judinijeh što èiniše gnjeveæi me, oni, carevi njihovi, knezovi njihovi, sveštenici njihovi i proroci njihovi, Judejci i Jerusalimljani. JER 32:33 I okrenuše mi leða a ne lice; i kad ih uèah zarana jednako, ne poslušaše da bi primili nauku. JER 32:34 Nego metnuše svoje gadove u dom koji se zove mojim imenom i oskvrniše ga. JER 32:35 I sagradiše visine Valu što su u dolini sina Enomova da vode sinove svoje i kæeri svoje Molohu, što im ja ne zapovjedih niti mi doðe na um, da bi èinili taj gad, i tako Judu navodili na grijeh. JER 32:36 Ali zato opet ovako veli Gospod Bog Izrailjev za taj grad za koji velite da æe se dati u ruke caru Vavilonskom od maèa i gladi i pomora: JER 32:37 Evo, ja æu ih sabrati iz svijeh zemalja u koje ih razagnah u gnjevu svom i u jarosti svojoj i u velikoj ljutini, i dovešæu ih opet na ovo mjesto i uèiniti da nastavaju bez straha. JER 32:38 I biæe mi narod i ja æu im biti Bog. JER 32:39 I daæu im jedno srce i jedan put da bi me se bojali vazda na dobro svoje i sinova svojih nakon njih. JER 32:40 I uèiniæu s njima zavjet vjeèan da se neæu odvratiti od njih èineæi im dobro, i daæu im strah svoj u srce da ne otstupe od mene. JER 32:41 I radovaæu im se èineæi im dobro i zasadiæu ih u ovoj zemlji tvrdo svijem srcem svojim i svom dušom svojom. JER 32:42 Jer ovako veli Gospod: kao što sam doveo na taj narod sve ovo zlo veliko, tako æu dovesti na njih sve dobro koje im obrièem. JER 32:43 Tada æe se kupovati njive u ovoj zemlji, za koju vi kažete da je pusta i da nema u njoj ni živinèeta i da je dana u ruke Haldejcima. JER 32:44 Kupovaæe njive za novce, i pisaæe knjige i peèatiti i uzimati svjedoke u zemlji Venijaminovoj i po okolini Jerusalimskoj i u gradovima Judinijem i u gradovima po gorama i u gradovima po ravnici i u gradovima južnijem, jer æu povratiti roblje njihovo, govori Gospod. JER 33:1 I doðe rijeè Gospodnja Jeremiji drugi put dok još bijaše zatvoren u trijemu od tamnice, govoreæi: JER 33:2 Ovako veli Gospod koji èini to, Gospod koji udešava i potvrðuje to, kojemu je ime Gospod: JER 33:3 Zovi me, i odazvaæu ti se, i kazaæu ti velike i tajne stvari, za koje ne znaš. JER 33:4 Jer ovako veli Gospod Bog Izrailjev za domove ovoga grada i za domove careva Judinijeh koji æe se razvaliti opkopima i maèem, JER 33:5 I za one koji doðoše da se biju s Haldejcima, ali æe ih napuniti mrtvijem tjelesima ljudi koje æu pobiti u gnjevu svom i u jarosti svojoj odvrativ lice svoje od toga grada za svu zloæu njihovu: JER 33:6 Evo, ja æu ga iscijeliti i zdravlje mu dati, iscijeliæu ih i pokazaæu im obilje mira, postojanoga mira. JER 33:7 Jer æu povratiti roblje Judino i roblje Izrailjevo, i sazidaæu ih kao prije. JER 33:8 I oèistiæu ih od svakoga bezakonja njihova kojim mi sagriješiše, i oprostiæu im sva bezakonja njihova, kojima mi sagriješiše i kojima se odmetnuše od mene. JER 33:9 I biæe mi milo ime i hvala i slava u svijeh naroda na zemlji koji æe èuti za sve dobro što æu im uèiniti, i uplašiæe se i drktaæe radi svega dobra i radi svega mira što æu im ja dati. JER 33:10 Ovako veli Gospod: na ovom mjestu, za koje vi velite da je pusto i nema u njemu ni èovjeka ni živinèeta, u gradovima Judinijem i po ulicama Jerusalimskim opustjelim da nema èovjeka ni stanovnika ni živinèeta, opet æe se èuti JER 33:11 Glas radostan i glas veseo, glas ženikov i glas nevjestin, glas onijeh koji æe govoriti: slavite Gospoda nad vojskama, jer je dobar Gospod, jer je dovijeka milost njegova; koji æe prinositi prinose zahvalne u domu Gospodnjem; jer æu vratiti roblje ove zemlje kao što je bilo prije, govori Gospod. JER 33:12 Ovako veli Gospod nad vojskama: na ovom mjestu pustom, gdje nema èovjeka ni živinèeta, i u svijem gradovima njegovijem opet æe biti torovi pastirski da poèivaju stada. JER 33:13 U gradovima po gorama, u gradovima po ravnici i u gradovima južnijem i u zemlji Venijaminovoj i oko Jerusalima i po gradovima Judinijem opet æe prolaziti stada ispod ruku brojaèevijeh, veli Gospod. JER 33:14 Evo, idu dani, govori Gospod, kad æu izvršiti ovu dobru rijeè koju rekoh za dom Izrailjev i za dom Judin. JER 33:15 U te dane i u to vrijeme uèiniæu da proklija Davidu klica prava, koja æe èiniti sud i pravdu na zemlji. JER 33:16 U te dane spašæe se Juda, i Jerusalim æe stajati bez straha, i zvaæe se: Gospod pravda naša. JER 33:17 Jer ovako veli Gospod: neæe nestati Davidu èovjeka koji bi sjedio na prijestolu doma Izrailjeva. JER 33:18 Ni sveštenicima Levitima neæe nestati preda mnom èovjeka koji bi prinosio žrtvu paljenicu i palio dar i klao žrtvu dovijeka. JER 33:19 Potom doðe rijeè Gospodnja Jeremiji govoreæi: JER 33:20 Ovako veli Gospod: ako možete ukinuti zavjet moj za dan i zavjet moj za noæ da ne bude dana ni noæi na vrijeme, JER 33:21 Onda æe se ukinuti i moj zavjet s Davidom slugom mojim, da nema sina koji bi carovao na prijestolu njegovu, i s Levitima sveštenicima slugama mojim. JER 33:22 Kao što se ne može izbrojiti vojska nebeska ni izmjeriti pijesak morski, tako æu umnožiti sjeme Davida sluge svojega i Levita sluga svojih. JER 33:23 Opet doðe rijeè Gospodnja Jeremiji govoreæi: JER 33:24 Nijesi li vidio što reèe taj narod govoreæi: dvije porodice, koje bješe izabrao Gospod, odbaci ih? I ruže moj narod kao da veæ nije narod pred njima. JER 33:25 Ovako veli Gospod: ako nijesam postavio zavjeta svojega za dan i za noæ i uredbe nebesima i zemlji, JER 33:26 Onda æu i sjeme Jakovljevo i Davida sluge svojega odbaciti da ne uzimam od sjemena njegova onijeh koji æe vladati sjemenom Avramovijem, Isakovijem i Jakovljevijem; jer æu povratiti roblje njihovo i smilovaæu se na njih. JER 34:1 Rijeè koja doðe Jeremiji od Gospoda, kad Navuhodonosor car Vavilonski i sva vojska njegova, i sva carstva zemaljska koja bijahu pod njegovom vlašæu, i svi narodi vojevahu na Jerusalim i na sve gradove njegove, i reèe: JER 34:2 Ovako veli Gospod Bog Izrailjev: idi i kaži Sedekiji caru Judinu i reci mu: ovako veli Gospod: evo, ja æu predati taj grad u ruke caru Vavilonskom, i on æe ga spaliti ognjem. JER 34:3 A ti neæeš uteæi iz njegove ruke, nego æeš biti uhvaæen i predan u njegove ruke, i oèi æe se tvoje vidjeti s oèima cara Vavilonskoga i njegova æe usta govoriti s tvojim ustima, i otiæi æeš u Vavilon. JER 34:4 Ali èuj rijeè Gospodnju, Sedekija care Judin; ovako veli Gospod za te: neæeš poginuti od maèa. JER 34:5 Nego æeš umrijeti na miru, i kao što pališe ocima tvojima, preðašnjim carevima, koji su bili prije tebe, tako æe paliti i tebi, i naricaæe za tobom: jaoh gospodaru! jer ja rekoh ovo, govori Gospod. JER 34:6 I kaza Jeremija prorok Sedekiji caru Judinu sve ove rijeèi u Jerusalimu. JER 34:7 A vojska cara Vavilonskoga udaraše na Jerusalim i na sve ostale gradove Judine, na Lahis i Aziku, jer ti bjehu ostali tvrdi gradovi izmeðu gradova Judinijeh. JER 34:8 Rijeè koja doðe Jeremiji od Gospoda kad car Sedekija uèini zavjet sa svijem narodom koji bješe u Jerusalimu da im proglasi slobodu, JER 34:9 Da svaki otpusti slobodna roba svojega i robinju svoju, Jevrejina i Jevrejku, da ni u koga ne bude rob Judejac brat njegov. JER 34:10 I poslušaše svi knezovi i sav narod, koji prista na zavjet, da svaki otpusti slobodna roba svojega i robinju svoju, da im ne budu više robovi, poslušaše i otpustiše. JER 34:11 A poslije opet staše uzimati robove i robinje, koje bijahu otpustili na volju, i nagoniše ih da im budu robovi i robinje. JER 34:12 I doðe rijeè Gospodnja Jeremiji od Gospoda govoreæi: JER 34:13 Ovako veli Gospod Bog Izrailjev: ja uèinih zavjet s ocima vašim kad vas izvedoh iz zemlje Misirske, iz doma ropskoga, govoreæi: JER 34:14 Kad se svršuje sedma godina, otpuštajte svaki brata svojega Jevrejina koji ti se bude prodao i služio ti šest godina, otpusti ga slobodna od sebe. Ali ne poslušaše me oci vaši niti prignuše uha svojega. JER 34:15 I vi se bjeste sada obratili i uèinili što je pravo preda mnom proglasivši slobodu svaki bližnjemu svojemu, uèinivši zavjet preda mnom u domu koji se zove mojim imenom. JER 34:16 Ali udariste natrag i pogrdiste ime moje uzevši opet svaki roba svojega i robinju svoju, koje bijaste otpustili slobodne na njihovu volju, i natjeraste ih da vam budu robovi i robinje. JER 34:17 Zato ovako veli Gospod: vi ne poslušaste mene da proglasite slobodu svaki bratu svojemu i bližnjemu svojemu; evo, ja proglašujem slobodu suprot vama, govori Gospod, maèu, pomoru i gladi, i predaæu vas da se potucate po svijem carstvima zemaljskim. JER 34:18 I predaæu ljude koji prestupiše moj zavjet, koji ne izvršiše rijeèi zavjeta koji uèiniše preda mnom, rasjekavši tele na dvoje i prošavši izmeðu polovina, JER 34:19 Knezove Judine i knezove Jerusalimske, dvorane i sveštenike i sav narod ove zemlje, koji proðoše izmeðu polovina onoga teleta, JER 34:20 Predaæu ih u ruke neprijateljima njihovijem i u ruke onima koji traže dušu njihovu, i mrtva æe tijela njihova biti hrana pticama nebeskim i zvijerima zemaljskim. JER 34:21 I Sedekiju cara Judina i knezove njegove predaæu u ruke neprijateljima njihovijem i u ruke onima koji traže dušu njihovu, u ruke vojsci cara Vavilonskoga, koja se vratila od vas. JER 34:22 Evo, ja æu im zapovjediti, veli Gospod, i dovešæu ih opet na ovaj grad, i biæe ga i uzeæe ga i spaliæe ga ognjem; i gradove Judine obratiæu u pustoš da niko neæe stanovati u njima. JER 35:1 Rijeè koja doðe Jeremiji od Gospoda u vrijeme Joakima sina Josijina cara Judina, govoreæi: JER 35:2 Idi k domu sinova Rihavovijeh i govori s njima, te ih dovedi u dom Gospodnji, u koju klijet, i podaj im vina neka piju. JER 35:3 Tada uzeh Jazaniju sina Jeremije sina Hovasijina i braæu njegovu i sve sinove i sav dom sinova Rihavovijeh. JER 35:4 I dovedoh ih u dom Gospodnji, u klijet sinova Anana sina Igdalijina èovjeka Božijega, koja je do klijeti knezovske, nad klijeæu Masije sina Salumova, vratara. JER 35:5 I metnuh pred sinove doma Rihavova krèage pune vina, i èaše, pa im rekoh: pijte vino. JER 35:6 A oni rekoše: neæemo piti vina, jer Jonadav, sin Rihavov, otac naš zabranio nam je rekavši: ne pijte vina, ni vi ni sinovi vaši dovijeka; JER 35:7 I kuæe ne gradite, ni sjemena sijte, ni vinograda sadite niti ga držite, nego u šatorima živite svega vijeka svojega, da biste dugo živjeli na zemlji, gdje ste došljaci. JER 35:8 I poslušasmo glas Jonadava sina Rihavova oca svojega u svemu što nam zapovjedi da ne pijemo vina svega vijeka svojega, ni mi ni naše žene, ni sinovi naši ni kæeri naše, JER 35:9 Ni da gradimo kuæa da u njima živimo, ni da imamo vinograda ni njive ni usjeva. JER 35:10 Nego živimo u šatorima, i slušamo i èinimo sve kako nam je zapovjedio Jonadav otac naš. JER 35:11 A kad doðe Navuhodonosor car Vavilonski u ovu zemlju, rekosmo: hajde da otidemo u Jerusalim ispred vojske Haldejske i vojske Sirske; i tako ostasmo u Jerusalimu. JER 35:12 Tada doðe rijeè Gospodnja Jeremiji govoreæi: JER 35:13 Ovako veli Gospod nad vojskama Bog Izrailjev: idi reci Judejcima i Jerusalimljanima: zar neæete da primite nauke da slušate rijeèi moje? govori Gospod. JER 35:14 Izvršuju se rijeèi Jonadava sina Rihavova, koji zabrani sinovima svojim da ne piju vina, i ne piju vina do danas, nego slušaju zapovijest oca svojega; a ja vam govorih zarana jednako, a vi me ne poslušaste. JER 35:15 I slah k vama sve sluge svoje proroke zarana jednako govoreæi: vratite se svaki sa svoga puta zloga, i popravite djela svoja i ne idite za drugim bogovima služeæi im, pak æete ostati u zemlji koju sam dao vama i ocima vašim, ali ne prignuste uha svojega niti me poslušaste. JER 35:16 Da, sinovi Jonadava sina Rihavova izvršuju zapovijest oca svojega što im je zapovjedio, a taj narod ne sluša mene. JER 35:17 Zato ovako veli Gospod Bog nad vojskama, Bog Izrailjev: evo, ja æu pustiti na Judu i na sve stanovnike Jerusalimske sve zlo što izrekoh za njih; jer im govorih a oni ne poslušaše, i zvah ih a oni se ne odazvaše. JER 35:18 A porodici Rihavovoj reèe Jeremija: ovako veli Gospod nad vojskama Bog Izrailjev: što slušate zapovijest Jonadava oca svojega i držite sve zapovijesti njegove i èinite sve kako vam je zapovjedio, JER 35:19 Zato ovako veli Gospod nad vojskama Bog Izrailjev: neæe nestati Jonadavu sinu Rihavovu èovjeka koji bi stajao preda mnom dovijeka. JER 36:1 A èetvrte godine Joakima sina Josijina cara Judina doðe ova rijeè Jeremiji od Gospoda govoreæi: JER 36:2 Uzmi knjigu i napiši u nju sve rijeèi koje sam ti rekao za Izrailja i Judu i za sve narode, otkada ti poèeh govoriti, od vremena Josijina, do danas; JER 36:3 Eda bi èuo dom Judin sve zlo koje im mislim uèiniti i vratio se svak sa svoga zloga puta, da bih im oprostio bezakonje i grijeh njihov. JER 36:4 Tada Jeremija dozva Varuha sina Nirijina, i napisa Varuh u knjigu iz usta Jeremijinih sve rijeèi Gospodnje koje mu govori. JER 36:5 Potom zapovjedi Jeremija Varuhu govoreæi: meni nije slobodno, te ne mogu otiæi u dom Gospodnji. JER 36:6 Nego idi ti, i proèitaj iz knjige koju si napisao iz mojih usta, rijeèi Gospodnje, narodu u domu Gospodnjem u dan posni, i svijem Judejcima koji doðu iz gradova svojih proèitaj; JER 36:7 Ne bi li moleæi se pripali ka Gospodu i vratili se svaki sa svojega puta zloga, jer je velik gnjev i jarost što je Gospod izrekao za taj narod. JER 36:8 I uèini Varuh sin Nirijin sve kako mu zapovjedi prorok Jeremija, i proèita iz knjige rijeèi Gospodnje u domu Gospodnjem. JER 36:9 A pete godine Joakima sina Josijina cara Judina mjeseca devetoga oglasiše post pred Gospodom svemu narodu Jerusalimskom i svemu narodu koji doðe iz gradova Judinijeh u Jerusalim. JER 36:10 I proèita Varuh iz knjige rijeèi Jeremijine u domu Gospodnjem, u klijeti Gemarije sina Safanova pisara, u gornjem trijemu kod novijeh vrata doma Gospodnjega pred svijem narodom. JER 36:11 A kad èu Mihej sin Gemarije sina Safanova sve rijeèi Gospodnje iz knjige, JER 36:12 On siðe u dom carev u klijet pisarevu, i gle, ondje sjeðahu svi knezovi, Elisama pisar, i Delaja sin Semajin, i Elnatan sin Ahvorov, i Gemarija sin Safanov, i Sedekija sin Ananijin, i svi knezovi. JER 36:13 I kaza im Mihej sve rijeèi što èu kad Varuh èitaše knjigu narodu. JER 36:14 Tada svi knezovi poslaše k Varuhu Judija sina Natanije sina Selemije sina Husijeva, i poruèiše mu: knjigu koju si èitao narodu uzmi u ruku i doði ovamo. I uze knjigu u ruku Varuh sin Nirijin, i doðe k njima. JER 36:15 I oni mu rekoše: sjedi i èitaj da èujemo. I Varuh im je proèita. JER 36:16 A kad èuše sve one rijeèi, svi se uplašiše i rekoše Varuhu: kazaæemo caru sve te rijeèi. JER 36:17 I zapitaše Varuha govoreæi: kaži nam kako si napisao sve te rijeèi iz usta njegovijeh. JER 36:18 A Varuh im reèe: iz usta svojih kaziva mi sve te rijeèi, a ja pisah u knjigu mastilom. JER 36:19 Tada rekoše knezovi Varuhu: idi, sakrij se i ti i Jeremija, da niko ne zna gdje ste. JER 36:20 Potom otidoše k caru u trijem ostavivši knjigu u klijeti Elisame pisara, i kazaše caru sve te rijeèi. JER 36:21 A car posla Judija da donese knjigu; i donese je iz klijeti Elisame pisara, i stade èitati Judije pred carem i pred svijem knezovima koji stajahu oko cara. JER 36:22 A car sjeðaše u zimnoj kuæi devetoga mjeseca, i pred njim bijaše živo ugljevlje. JER 36:23 I kad Judije proèita tri èetiri lista, isijeèe je car nožem pisarskim, i baci u oganj na žeravicu, te izgorje sva knjiga ognjem na žeravici. JER 36:24 Ali se ne uplašiše, niti razdriješe haljina svojih car niti koji od sluga njegovijeh èuvši sve one rijeèi. JER 36:25 I premda Elnatan i Delaja i Gemarija moljahu cara da ne pali knjige, on ih ne posluša. JER 36:26 Nego zapovjedi car Jerameilu sinu carevu i Seraji sinu Azrilovu i Selemiji sinu Avdilovu da uhvate Varuha pisara i Jeremiju proroka; ali ih sakri Gospod. JER 36:27 I doðe rijeè Gospodnja Jeremiji, pošto car sažeže knjigu i rijeèi koje napisa Varuh iz usta Jeremijinih, govoreæi: JER 36:28 Uzmi opet drugu knjigu, i napiši u nju sve preðašnje rijeèi koje bijahu u prvoj knjizi, koju sažeže Joakim car Judin. JER 36:29 A za Joakima cara Judina reci: ovako veli Gospod: ti si sažegao onu knjigu govoreæi: zašto si napisao u njoj i rekao: doæi æe car Vavilonski i zatrti ovu zemlju i istrijebiti iz nje i ljude i stoku? JER 36:30 Zato ovako veli Gospod za Joakima cara Judina: neæe imati nikoga ko bi sjedio na prijestolu Davidovu, i mrtvo æe tijelo njegovo biti baèeno na pripeku obdan i na mraz obnoæ. JER 36:31 Jer æu pohoditi njega i sjeme njegovo i sluge njegove za bezakonje njihovo, i pustiæu na njih i na stanovnike Jerusalimske i na Judejce sve zlo, za koje im govorih ali ne poslušaše. JER 36:32 I uze Jeremija drugu knjigu, i dade je Varuhu sinu Nirijinu pisaru, a on napisa u nju iz usta Jeremijinih sve rijeèi što bijahu u onoj knjizi, koju sažeže Joakim car Judin ognjem; i još bi dodano k onijem mnogo onakih rijeèi. JER 37:1 Potom carova Sedekija sin Josijin mjesto Honije sina Joakimova, kojega postavi carem u zemlji Judinoj Navuhodonosor car Vavilonski. JER 37:2 Ali ni on ni sluge njegove ni narod zemaljski ne slušahu rijeèi Gospodnjih koje govoraše preko Jeremije proroka. JER 37:3 I posla car Sedekija Jeuhala sina Selemijina, i Sofoniju sina Masijina sveštenika k Jeremiji proroku, te mu rekoše: pomoli se za nas Gospodu Bogu našemu. JER 37:4 I Jeremija iðaše meðu narod i još ga ne bjehu metnuli u tamnicu. JER 37:5 I vojska Faraonova izide iz Misira, a Haldejci koji bijahu Jerusalim èuvši glas o njoj otidoše od Jerusalima. JER 37:6 A rijeè Gospodnja doðe Jeremiji proroku govoreæi: JER 37:7 Ovako veli Gospod Bog Izrailjev: ovako recite caru Judinu, koji vas je poslao k meni da me pitate: evo vojska Faraonova koja poðe vama u pomoæ, vratiæe se u svoju zemlju, u Misir. JER 37:8 A Haldejci æe opet doæi i opkoliæe taj grad i uzeæe ga i spaliæe ga ognjem. JER 37:9 Ovako veli Gospod: ne varajte se govoreæi: otiæi æe od nas Haldejci; jer neæe otiæi. JER 37:10 I da pobijete svu vojsku Haldejsku, koja æe se biti s vama, i da ih ostane nekoliko ranjenika, i oni æe ustati iz svojih šatora i spaliti taj grad ognjem. JER 37:11 A kad otide vojska Haldejska od Jerusalima radi vojske Faraonove, JER 37:12 Izide Jeremija iz Jerusalima da bi otišao u zemlju Venijaminovu i uklonio se odande meðu narod. JER 37:13 Ali kad bijaše na vratima Venijaminovijem, ondje bijaše starješina stražarski po imenu Jereja sin Selemije sina Ananijina, te uhvati Jeremiju proroka govoreæi: ti bježiš ka Haldejcima. JER 37:14 A Jeremija reèe: nije istina, ne bježim ka Haldejcima. Ali ga ne htje slušati, nego uhvati Jereja Jeremiju i odvede ka knezovima. JER 37:15 A knezovi se razgnjeviše na Jeremiju, i izbiše ga, i metnuše ga u tamnicu u kuæi Jonatana pisara, jer od nje bijahu naèinili tamnicu. JER 37:16 A kad Jeremija uljeze u jamu, u tamnicu, osta ondje dugo vremena. JER 37:17 Potom posla car Sedekija, te ga izvadi, i upita ga u svojoj kuæi nasamo, i reèe mu govoreæi: ima li rijeè od Gospoda? A Jeremija reèe: ima. Još reèe: biæeš predan u ruke caru Vavilonskomu. JER 37:18 Potom reèe Jeremija caru Sedekiji: šta sam ti skrivio ili slugama tvojim ili tomu narodu, te me metnuste u tamnicu? JER 37:19 I gdje su vaši proroci koji vam prorokuju govoreæi: neæe doæi car Vavilonski na vas ni na ovu zemlju? JER 37:20 Sada dakle poslušaj, care gospodaru moj, pusti preda se molbu moju, nemoj me vraæati u kuæu Jonatana pisara, da ne umrem ondje. JER 37:21 Tada zapovjedi car Sedekija da zatvore Jeremiju u trijem od tamnice i da mu daju svaki dan po hljeb s ulice hljebarske, dokle traje hljeba u gradu. Tako sjeðaše Jeremija u trijemu od tamnice. JER 38:1 A Sefatija sin Matanov i Godolija sin Pashorov i Juhal sin Selemijin i Pashor sin Malhijin èuše rijeèi koje govori Jeremija svemu narodu rekavši: JER 38:2 Ovako veli Gospod: ko ostane u tom gradu, poginuæe od maèa, od gladi ili od pomora; a ko otide ka Haldejcima, ostaæe živ, i duša æe mu njegova biti mjesto plijena, i biæe živ. JER 38:3 Ovako veli Gospod: doista æe taj grad biti predan u ruke vojsci cara Vavilonskoga, i uzeæe ga. JER 38:4 I rekoše knezovi caru: da se pogubi taj èovjek, jer on oslabljava ruke vojnicima koji ostaše u ovom gradu, i ruke svemu narodu govoreæi im take rijeèi, jer taj èovjek ne traži dobra ovom narodu nego zlo. JER 38:5 A car Sedekija reèe: eto, u vašim je rukama; jer car ne može ništa suprot vama. JER 38:6 Tada uzeše Jeremiju i baciše ga u jamu Malhije sina Amelehova, koja bijaše u trijemu od tamnice, i spustiše Jeremiju o užima; a u jami ne bješe vode, nego glib, i Jeremija se uvali u glib. JER 38:7 Ali kad èu Avdemeleh Etiopljanin, dvoranin, koji bijaše u dvoru carevu, da su metnuli Jeremiju u onu jamu, a car sjeðaše na vratima Venijaminovijem, JER 38:8 Izide Avdemeleh iz dvora careva i reèe caru govoreæi: JER 38:9 Care gospodaru moj, zlo uèiniše ti ljudi u svemu što uèiniše Jeremiji proroku bacivši ga u jamu, jer bi i ondje gdje je bio od gladi umro, jer nema više hljeba u gradu. JER 38:10 Zato car zapovjedi Avdemelehu Etiopljaninu govoreæi: uzmi odavde trideset ljudi i izvadi Jeremiju proroka iz jame dok nije umro. JER 38:11 Tada uze Avdemeleh ljude, i doðe u dom carev pod riznicu, i uze odande iznošenijeh haljina i starijeh rita, i spusti ih Jeremiji u jamu o užima. JER 38:12 I reèe Avdemeleh Etiopljanin Jeremiji: podmetni te stare haljine i rite pod pazuha ispod uža. I uèini Jeremija tako. JER 38:13 I izvukoše Jeremiju na užima i izvadiše ga iz jame; i osta Jeremija u trijemu od tamnice. JER 38:14 Potom car Sedekija posla po Jeremiju proroka, te ga dovedoše preda nj u treæi ulazak koji bijaše u domu Gospodnjem; i reèe car Jeremiji: zapitaæu te nešto, nemoj mi zatajiti. JER 38:15 A Jeremija reèe Sedekiji: da ti kažem, neæeš li me pogubiti? a da te svjetujem, neæeš me poslušati. JER 38:16 Tada se car Sedekija zakle Jeremiji nasamo govoreæi: tako da je živ Gospod, koji nam je stvorio ovu dušu, neæu te pogubiti niti æu te dati u ruke ljudima koji traže dušu tvoju. JER 38:17 Tada Jeremija reèe Sedekiji: ovako veli Gospod Bog nad vojskama, Bog Izrailjev: ako otideš ka knezovima cara Vavilonskoga, živa æe ostati duša tvoja, i grad ovaj neæe izgorjeti ognjem, i tako æeš ostati u životu ti i dom tvoj. JER 38:18 Ako li ne otideš ka knezovima cara Vavilonskoga, ovaj æe grad biti predan u ruke Haldejcima, koji æe ga spaliti ognjem, i ti neæeš uteæi iz ruku njihovijeh. JER 38:19 A car Sedekija reèe Jeremiji: ja se bojim Judejaca koji su prebjegli ka Haldejcima, da me ne predadu u njihove ruke, te æe mi se narugati. JER 38:20 A Jeremija reèe: neæe te predati; poslušaj glas Gospodnji, koji ti ja govorim, i dobro æe ti biti i živa æe biti tvoja duša. JER 38:21 Ako li neæeš da izideš, ovo je što mi pokaza Gospod: JER 38:22 Gle, sve žene koje su ostale u domu cara Judina, odvešæe se ka knezovima cara Vavilonskoga, i one æe reæi: nagovoriše te i prevariše te prijatelji tvoji; noge ti se uvališe u glib, a oni se povukoše natrag. JER 38:23 Sve žene tvoje i sinovi tvoji odvešæe se Haldejcima, i ti neæeš uteæi iz ruku njihovijeh; nego æeš dopasti u ruke caru Vavilonskom, i ovaj æe grad izgorjeti ognjem. JER 38:24 Tada reèe Sedekija Jeremiji: niko da ne dozna za te rijeèi, da ne pogineš. JER 38:25 Ako li knezovi èuvši da sam govorio s tobom doðu k tebi i reku ti: kaži nam šta si govorio caru, nemoj tajiti od nas, pa te neæemo pogubiti, i šta je car tebi govorio? JER 38:26 Reci im: ja pripadoh k caru moleæi se da me ne pošlje natrag u dom Jonatanov da umrem ondje. JER 38:27 I doðoše svi knezovi k Jeremiji i pitaše ga; a on im odgovori sasvijem kako mu zapovjedi car. I okaniše ga se, jer ne doznaše ništa od toga. JER 38:28 A Jeremija osta u trijemu od tamnice do dana kad uzeše Jerusalim; i on bijaše ondje kad uzeše Jerusalim. JER 39:1 Devete godine Sedekije cara Judina mjeseca desetoga doðe Navuhodonosor car Vavilonski sa svom vojskom svojom na Jerusalim i stade ga biti. JER 39:2 Jedanaeste godine Sedekijine mjeseca èetvrtoga, devetoga dana toga mjeseca provališe u grad. JER 39:3 I uðoše svi knezovi cara Vavilonskoga, i stadoše kod srednjih vrata Nergal-sareser, Samgar-nevon, Sarsehim, starješina nad dvoranima, Nergal-sareser, starješina nad vraèima, i svi drugi knezovi cara Vavilonskoga. JER 39:4 A kad ih vidje Sedekija car Judin i svi vojnici, pobjegoše i izidoše noæu iz grada pokraj vrta carskoga na vrata meðu dva zida; i iðahu preko polja. JER 39:5 A vojska Haldejska gonjaše ih, i stiže Sedekiju u polju Jerihonskom, i uhvativši ga dovedoše ga k Navuhodonosoru caru Vavilonskom u Rivlu u zemlji Ematskoj, te mu sudi. JER 39:6 I zakla car Vavilonski sinove Sedekijine u Rivli na njegove oèi, i sve znatne ljude od Jude pokla car Vavilonski. JER 39:7 Iza toga Sedekiji iskopa oèi, i sveza ga u dvoje verige mjedene, da ga odvede u Vavilon. JER 39:8 A dom carev i domove narodne popališe Haldejci ognjem, i zidove Jerusalimske raskopaše. JER 39:9 A ostatak naroda što osta u gradu i prebjege koji prebjegoše k njemu, ostatak naroda što bješe ostao, odvede Nevuzardan zapovjednik stražarski u Vavilon. JER 39:10 Samo najsiromašnije iz naroda, koji ništa nemahu, ostavi Nevuzardan zapovjednik stražarski u zemlji Judinoj, i dade im tada vinograde i njive. JER 39:11 A Navuhodonosor car Vavilonski zapovjedi za Jeremiju Nevuzardanu zapovjedniku stražarskom govoreæi: JER 39:12 Uzmi ga i gledaj ga dobro, i ne èini mu zla, nego mu èini što ti god kaže. JER 39:13 I poslaše Nevuzardan zapovjednik stražarski i Nevusazvan, starješina nad dvoranima, i Nergal-sareser, starješina nad vraèima, i svi knezovi cara Vavilonskoga, JER 39:14 Poslaše, te uzeše Jeremiju iz trijema od tamnice, i predaše ga Godoliji sinu Ahikama sina Safanova da ga odvede kuæi; tako osta meðu narodom. JER 39:15 A Jeremiji doðe rijeè Gospodnja kad bješe zatvoren u trijemu od tamnice govoreæi: JER 39:16 Idi i reci Avdemelehu Etiopljaninu govoreæi: ovako veli Gospod nad vojskama Bog Izrailjev: evo ja æu uèiniti da se zbudu rijeèi moje tome gradu na zlo a ne na dobro, i navršiæe se pred tobom u onaj dan. JER 39:17 Ali æu tebe izbaviti u onaj dan, govori Gospod, i neæeš biti predan u ruke ljudima kojih se bojiš. JER 39:18 Jer æu te doista saèuvati, te neæeš pasti od maèa, i biæe ti duša tvoja mjesto plijena zato što si se pouzdao u me, govori Gospod. JER 40:1 Rijeè koja doðe Jeremiji od Gospoda kad ga Nevuzardan zapovjednik stražarski pusti iz Rame uzevši ga pošto bješe okovan u verige meðu svijem robljem Jerusalimskim i Judinijem, koje se voðaše u Vavilon. JER 40:2 I uzevši zapovjednik stražarski Jeremiju reèe mu: Gospod Bog tvoj izreèe ovo zlo za ovo mjesto; JER 40:3 I nanese i uèini kako reèe, jer zgriješiste Gospodu i ne slušaste glasa njegova, zato vas snaðe ovo. JER 40:4 Ali sada, evo, ja te opraštam danas veriga što su ti na ruku; ako ti je volja poæi sa mnom u Vavilon, hodi, ja æu se brinuti za te; ako li ti nije volja poæi sa mnom u Vavilon, a ti nemoj; evo, sva ti je zemlja otvorena, idi kuda god hoæeš i kuda ti je drago. JER 40:5 Ili kad se on još ne vraæa, otidi k njemu, Godoliji sinu Ahikama sina Safanova, kojega je postavio car Vavilonski nad gradovima Judinijem, i ostani s njim meðu narodom, ili idi kuda ti je drago. I dade mu zapovjednik stražarski brašnjenice i dar, i otpusti ga. JER 40:6 I tako doðe Jeremija ka Godoliji sinu Ahikamovu u Mispu, i osta s njim u narodu, koji još osta u zemlji. JER 40:7 A sve vojvode što bjehu u polju i ljudi njihovi kad èuše da je car Vavilonski postavio Godoliju sina Ahikamova nad zemljom, i da je na njemu ostavio ljude i žene i djecu izmeðu siromašnoga naroda u zemlji, koji ne bi odveden u Vavilon, JER 40:8 Doðoše u Mispu ka Godoliji Ismailo sin Netanijin i Joanan i Jonatan sinovi Karijini, i Seraja sin Tanumetov, i sinovi Jofije Netofaæanina, i Jezanija sin nekoga Mahaæanina, oni i ljudi njihovi. JER 40:9 I zakle se Godolija sin Ahikama sina Safanova njima i ljudima njihovijem govoreæi: ne bojte se službe Haldejcima; ostanite u zemlji, i služite caru Vavilonskom, i dobro æe vam biti. JER 40:10 A ja evo æu stajati u Mispi da doèekujem Haldejce koji æe dolaziti k nama; a vi berite vinograde i voæe i ulje, i ostavljajte u sudove svoje, i stojte u gradovima svojim koje držite. JER 40:11 Tako i svi Judejci, koji bijahu meðu Moavcima i sinovima Amonovijem i Edomcima i po svijem zemljama, èuvši da je car Vavilonski ostavio ostatak u Judeji i postavio nad njima Godoliju sina Ahikama sina Safanova, JER 40:12 Vratiše se svi Judejci iz svijeh mjesta kuda bijahu razagnani, i doðoše u zemlju Judinu ka Godoliji u Mispu, i nabraše vina i voæa vrlo mnogo. JER 40:13 A Joanan sin Karijin i sve vojvode što bjehu u polju doðoše ka Godoliji u Mispu, JER 40:14 I rekoše mu: znaš li da je Valis car sinova Amonovijeh poslao Ismaila sina Netanijina da te ubije? Ali im ne povjerova Godolija sin Ahikamov. JER 40:15 Tada Joanan sin Karijin reèe Godoliji nasamo u Mispi govoreæi: idem da ubijem Ismaila sina Netanijina, niko neæe doznati. Zašto da te ubije i da se rasiju svi Judejci koji su se skupili oko tebe i da propadne ostatak Judin? JER 40:16 Ali Godolija sin Ahikamov reèe Joananu sinu Karijinu: nemoj to èiniti, jer nije istina što kažeš za Ismaila. JER 41:1 A sedmoga mjeseca doðe Ismailo sin Netanije sina Elisamina, carskoga roda, i knezovi carevi, deset ljudi s njim, ka Godoliji sinu Ahikamovu u Mispu, i jedoše ondje u Mispi s njim. JER 41:2 Potom usta Ismailo sin Netanijin i deset ljudi što bijahu s njim, i ubiše maèem Godoliju sina Ahikama sina Safanova; tako pogubiše onoga koga bješe postavio car Vavilonski nad zemljom. JER 41:3 I sve Judejce koji bijahu s njim, s Godolijom, u Mispi, i Haldejce koji se zatekoše ondje, vojnike, pobi Ismailo. JER 41:4 A sjutradan pošto ubi Godoliju, dok još niko ne dozna, JER 41:5 Doðoše ljudi iz Sihema, iz Siloma i iz Samarije, osamdeset ljudi, obrijane brade i razdrtijeh haljina i isparani po tijelu, i imahu u rukama dar i kad, da prinesu u dom Gospodnji. JER 41:6 Tada Ismailo sin Netanijin izide im na susret iz Mispe i iðaše plaèuæi, i sretavši se s njima reèe im: hodite ka Godoliji sinu Ahikamovu. JER 41:7 A kad doðoše usred grada, pokla ih Ismailo sin Netanijin s ljudima koji bijahu s njim i baci ih u jamu. JER 41:8 A meðu njima se naðe deset ljudi koji rekoše Ismailu: nemoj nas pogubiti, jer imamo sakriveno blago u polju, pšenice i jeèma i ulja i meda. I ostavi ih, i ne pobi ih s braæom njihovom. JER 41:9 A jama u koju pobaca Ismailo sva tjelesa ljudi koje pobi uz Godoliju bijaše ona koju naèini car Asa bojeæi se Vase cara Izrailjeva; i Ismailo sin Netanijin napuni je pobijenijeh ljudi. JER 41:10 I zarobi Ismailo sav ostatak naroda što bijaše u Mispi, kæeri careve i sav narod što bješe ostao u Mispi, nad kojim bješe postavio Nevuzardan zapovjednik stražarski Godoliju sina Ahikamova; i zarobivši ih Ismailo sin Netanijin poðe da prijeðe k sinovima Amonovijem. JER 41:11 Ali Joanan sin Karijin i sve vojvode što bijahu s njim èuše sve zlo što uèini Ismailo sin Netanijin. JER 41:12 Tada uzeše sve svoje ljude i poðoše da udare na Ismaila sina Netanijina, kojega naðoše kod velike vode u Gavaonu. JER 41:13 I sav narod što bješe s Ismailom kad vidje Joanana sina Karijina i sve vojvode što bjehu s njim, obradova se, JER 41:14 I sav narod što Ismailo zarobi iz Mispe obrnu se i otide k Joananu sinu Karijinu. JER 41:15 A Ismailo sin Netanijin pobježe s osam ljudi od Joanana, i otide k sinovima Amonovijem. JER 41:16 I tako Joanan sin Karijin i sve vojvode što bijahu s njim uzeše sav ostatak naroda što povratiše od Ismaila sina Netanijina, koji ubiv Godoliju sina Ahikamova bješe ih odveo iz Mispe, vojnike i žene i djecu i dvorane, i odvedoše ih iz Gavaona; JER 41:17 I otišavši stadoše u gostionici Himamovoj kod Vitlejema, da bi otišli i prešli u Misir, JER 41:18 Radi Haldejaca, jer ih se bojahu, što Ismailo sin Netanijin ubi Godoliju sina Ahikamova, kojega bješe postavio car Vavilonski nad zemljom. JER 42:1 Potom doðoše sve vojvode i Joanan sin Karijin i Jezanija sin Osajin, i sav narod, malo i veliko, JER 42:2 I rekoše Jeremiji proroku: pusti preda se našu molbu, i pomoli se za nas Gospodu Bogu svojemu, za sav ovaj ostatak, jer nas je ostalo malo od mnogih, kao što nas oèi tvoje vide, JER 42:3 Da bi nam pokazao Gospod Bog tvoj put kojim æemo iæi i šta æemo raditi. JER 42:4 A Jeremija prorok reèe im: poslušaæu; evo, pomoliæu se Gospodu Bogu vašemu po vašim rijeèima, i što vam odgovori Gospod kazaæu vam, neæu vam zatajiti ni rijeèi. JER 42:5 A oni rekoše Jeremiji: Gospod neka nam je svjedok istinit i vjeran da æemo èiniti sve što ti Gospod Bog tvoj zapovjedi za nas. JER 42:6 Bilo dobro ili zlo, poslušaæemo rijeè Gospoda Boga svojega ka kojemu te šaljemo, da bi nam dobro bilo kad poslušamo glas Gospoda Boga svojega. JER 42:7 A poslije deset dana doðe rijeè Gospodnja Jeremiji; JER 42:8 Te sazva Joanana sina Karijina i sve vojvode što bijahu s njim, i sav narod, malo i veliko, JER 42:9 I reèe im: ovako veli Gospod Bog Izrailjev, ka kojemu me poslaste da iznesem preda nj molbu vašu: JER 42:10 Ako ostanete u ovoj zemlji, sazidaæu vas, i neæu vas razoriti, i nasadiæu vas i neæu vas istrijebiti; jer mi je žao sa zla koje sam vam uèinio. JER 42:11 Ne bojte se cara Vavilonskoga, kojega se bojite; ne bojte ga se, govori Gospod, jer sam ja s vama da vas saèuvam i da vas izbavim iz njegove ruke. JER 42:12 I uèiniæu vam milost da se smiluje na vas, i vrati vas u zemlju vašu. JER 42:13 Ako li reèete: neæemo da ostanemo u toj zemlji, ne slušajuæi glasa Gospoda Boga svojega JER 42:14 Govoreæi: ne, nego idemo u zemlju Misirsku, da ne vidimo rata i glasa trubnoga ne èujemo i ne budemo gladni hljeba, i ondje æemo se naseliti, JER 42:15 Onda èujte rijeè Gospodnju, koji ste ostali od Jude; ovako veli Gospod nad vojskama Bog Izrailjev: ako vi okrenete lice svoje da idete u Misir i otidete da se naselite ondje, JER 42:16 Ondje æe vas u zemlji Misirskoj stignuti maè kojega se bojite, i glad, radi koje se brinete, goniæe vas ondje u Misiru i ondje æete pomrijeti. JER 42:17 I svi ljudi koji su okrenuli lice svoje da idu u Misir da se ondje nasele, izginuæe od maèa i od gladi i od pomora, i nijedan ih neæe ostati niti æe koji uteæi od zla koje æu pustiti na njih. JER 42:18 Jer ovako veli Gospod nad vojskama Bog Izrailjev: kao što se gnjev moj i jarost moja izli na stanovnike Jerusalimske, tako æe se izliti gnjev moj na vas, ako otidete u Misir, i biæete uklin i èudo i kletva i rug, i neæete više vidjeti ovoga mjesta. JER 42:19 Gospod vam govori, ostanci Judini! ne idite u Misir. Znajte da vam ja svjedoèim danas. JER 42:20 Jer varaste duše svoje kad me poslaste ka Gospodu Bogu svojemu rekavši: pomoli se za nas Gospodu Bogu našemu, i kako reèe Gospod Bog naš, javi nam i uèiniæemo. JER 42:21 A kad vam javih danas, neæete da poslušate glasa Gospoda Boga svojega niti išta što mi zapovjedi za vas. JER 42:22 Znajte dakle da æete izginuti od maèa i od gladi i od pomora na mjestu kuda ste radi otiæi da se stanite. JER 43:1 A kad izgovori Jeremija svemu narodu sve rijeèi Gospoda Boga njihova, koje mu Gospod Bog njihov zapovjedi za njih, sve te rijeèi, JER 43:2 Tada Azarija sin Osajin i Joanan sin Karijin i svi oni ljudi oholi rekoše Jeremiji govoreæi: nije istina što govoriš; nije te poslao Gospod Bog naš da nam kažeš: ne idite u Misir da se ondje stanite. JER 43:3 Nego Varuh sin Nirijin podgovara te na nas da nas preda u ruke Haldejcima da nas pogube ili da nas presele u Vavilon. JER 43:4 I tako Joanan sin Karijin i sve vojvode i sav narod ne poslušaše glasa Gospodnjega da ostanu u zemlji Judinoj. JER 43:5 Nego Joanan sin Karijin i sve vojvode uzeše sav ostatak Judin koji se bijaše vratio da živi u zemlji Judinoj iz svijeh naroda u koje bijahu razagnani, JER 43:6 Ljude i žene i djecu i kæeri careve, i sve duše što bijaše ostavio Nevuzardan zapovjednik stražarski s Godolijom sinom Ahikama sina Safanova, i Jeremiju proroka i Varuha sina Nirijina, JER 43:7 I otidoše u zemlju Misirsku, jer ne poslušaše glasa Gospodnjega; i doðoše do Tafnesa. JER 43:8 I doðe rijeè Gospodnja Jeremiji u Tafnesu govoreæi: JER 43:9 Uzmi u ruke velikoga kamenja, i pokrij ga kalom u peæi za opeke što je na vratima doma Faraonova u Tafnesu da vide Judejci; JER 43:10 I reci im: ovako veli Gospod nad vojskama Bog Izrailjev: evo, ja æu poslati i dovesti Navuhodonosora cara Vavilonskoga slugu svojega, i metnuæu prijesto njegov na ovo kamenje koje sakrih, i razapeæe carski šator svoj na njemu. JER 43:11 Jer æe doæi i zatrti zemlju Misirsku; ko bude za smrt otiæi æe na smrt, ko za ropstvo, u ropstvo, ko za maè, pod maè. JER 43:12 I raspaliæu oganj u kuæama bogova Misirskih; i popaliæe ih i odvešæe ih u ropstvo, i ogrnuæe se zemljom Misirskom kao što se pastir ogræe plaštem svojim, i otiæi æe odande s mirom. JER 43:13 I izlomiæe stupove u domu sunèanom što je u zemlji Misirskoj, i kuæe bogova Misirskih popaliæe ognjem. JER 44:1 Rijeè koja doðe Jeremiji za sve Judejce koji življahu u zemlji Misirskoj, koji življahu u Migdolu i u Tafnesu i u Nofu i u zemlji Patrosu, govoreæi: JER 44:2 Ovako veli Gospod nad vojskama Bog Izrailjev: vi vidjeste sve zlo što navedoh na Jerusalim i na sve gradove Judine, i evo su danas pusti i nema nikoga da živi u njima, JER 44:3 Za zloæu njihovu koju èiniše da bi me gnjevili hodeæi da kade i služe drugim bogovima, kojih ne znaše ni oni ni vi ni oci vaši. JER 44:4 I slah k vama sve sluge svoje proroke zarana jednako govoreæi: ne èinite toga gada, na koji mrzim. JER 44:5 Ali ne poslušaše niti prignuše uha svojega da se vrate od zloæe svoje, da ne kade drugim bogovima. JER 44:6 Zato se izli jarost moja i gnjev moj, i razgorje se u gradovima Judinijem i po ulicama Jerusalimskim, te postaše razvaline i pustoš, kao što se vidi danas. JER 44:7 A sada ovako veli Gospod Bog nad vojskama, Bog Izrailjev: zašto sami sebi èinite tako veliko zlo da istrijebite iz Jude ljude i žene, djecu i koja sisaju, da ne ostane u vas ostatka, JER 44:8 Gnjeveæi me djelima ruku svojih, kadeæi drugim bogovima u zemlji Misirskoj, u koju doðoste da se stanite da biste se istrijebili i postali kletva i rug u svijeh naroda na zemlji. JER 44:9 Jeste li zaboravili zla otaca svojih i zla careva Judinijeh i zla žena njihovijeh, i svoja zla i zla žena svojih, koja èiniše u zemlji Judinoj i po ulicama Jerusalimskim? JER 44:10 Ne pokoriše se do danas niti se pobojaše, niti hodiše po mom zakonu i uredbama mojim, koje stavih pred vas i pred oce vaše. JER 44:11 Zato ovako veli Gospod nad vojskama Bog Izrailjev: evo, ja æu vam obratiti lice svoje na zlo, da istrijebim sve Judejce. JER 44:12 I uzeæu ostatak Judin, koji okrenu lice svoje da ide u zemlju Misirsku da se ondje stani, i izginuæe svi; u zemlji æe Misirskoj pasti i izginuti od maèa i od gladi, malo i veliko, izginuæe od maèa i od gladi, i biæe uklin i èudo i prokletstvo i rug. JER 44:13 I pohodiæu one koji nastavaju u zemlji Misirskoj, kao što sam pohodio Jerusalim, maèem, glaðu i pomorom; JER 44:14 I nijedan od ostatka Judina, što otidoše u zemlju Misirsku da se ondje stane, neæe uteæi niti se izbaviti da se vrate u zemlju Judinu, u koju se žele vratiti da se nasele; jer se neæe vratiti, osim koji pobjegnu. JER 44:15 Tada odgovoriše Jeremiji svi ljudi koji znaðahu da žene njihove kade drugim bogovima, i sve žene, kojih stajaše ondje velik zbor, i sav narod što življaše u zemlji Misirskoj, u Patrosu, govoreæi: JER 44:16 Što nam kaza u ime Gospodnje, neæemo te poslušati; JER 44:17 Nego æemo èiniti sve što je izašlo iz naših usta kadeæi carici nebeskoj i ljevajuæi joj naljeve, kao što smo èinili mi i oci naši, carevi naši i knezovi naši po gradovima Judinijem i po ulicama Jerusalimskim, jer bijasmo siti hljeba i bijaše nam dobro i zla ne viðasmo. JER 44:18 A otkad prestasmo kaditi carici nebeskoj i ljevati joj naljeve, ništa nemamo i ginemo od maèa i od gladi. JER 44:19 I kad kadimo carici nebeskoj i ljevamo joj naljeve, eda li joj bez glavara svojih peèemo kolaèe služeæi joj i ljevamo joj naljeve? JER 44:20 Tada reèe Jeremija svemu narodu, ljudima i ženama, i svemu narodu, koji mu onako odgovoriše, govoreæi: JER 44:21 Eda li se ne opomenu Gospod kada, kojim kadiste u gradovima Judinijem i po ulicama Jerusalimskim vi i oci vaši, carevi vaši i knezovi vaši i narod zemaljski? i ne doðe li mu u srce? JER 44:22 I ne može Gospod više podnositi zloæe djela vaših i gadova koje èiniste, te zemlja vaša posta pustoš i èudo i prokletstvo, da niko ne živi u njoj, kako se vidi danas. JER 44:23 Zato što kadiste i što griješiste Gospodu i ne slušaste glasa Gospodnjega, i po zakonu njegovu i uredbama njegovijem i svjedoèanstvima njegovijem ne hodiste, zato vas zadesi ovo zlo, kako se vidi danas. JER 44:24 Još reèe Jeremija svemu narodu i svijem ženama: èujte rijeè Gospodnju, svi Judejci, koji ste u zemlji Misirskoj. JER 44:25 Ovako veli Gospod nad vojskama Bog Izrailjev govoreæi: vi i žene vaše rekoste ustima svojim i rukama svojim izvršiste govoreæi: izvršivaæemo zavjete svoje što zavjetovasmo kadeæi carici nebeskoj i ljevajuæi joj naljeve. Doista ispuniste zavjete svoje i izvršiste. JER 44:26 Zato èujte Judejci rijeè Gospodnju, svi Judejci koji stanujete u zemlji Misirskoj: evo, ja se zaklinjem velikim imenom svojim, veli Gospod, da se ime moje neæe više izricati ustima nijednoga Judejca u svoj zemlji Misirskoj da bi rekao: tako da je živ Gospod Gospod! JER 44:27 Evo, ja æu paziti na njih zla radi, ne dobra radi, i Judejci koji su u zemlji Misirskoj svi æe ginuti od maèa i od gladi, dokle ih ne bude nijednoga. JER 44:28 A koji uteku od maèa, vratiæe se iz zemlje Misirske u zemlju Judinu, malo njih, jer sav ostatak Judin, što otidoše u zemlju Misirsku da se ondje nastane, poznaæe èija æe se rijeè navršiti, moja ili njihova. JER 44:29 A ovo da vam je znak, govori Gospod, da æu vas pohoditi na tom mjestu da znate da æe se doista ispuniti rijeèi moje vama na zlo; JER 44:30 Ovako veli Gospod: evo, ja æu dati Faraona Vafrija cara Misirskoga u ruke neprijateljima njegovijem i u ruke onijem koji traže dušu njegovu, kao što sam dao Sedekiju cara Judina u ruke Navuhodonosoru caru Vavilonskom, neprijatelju njegovu i koji tražaše dušu njegovu. JER 45:1 Rijeè koju reèe Jeremija prorok Varuhu sinu Nirijinu, kad pisaše ove rijeèi u knjigu iz usta Jeremijinijeh, èetvrte godine Joakima sina Josijina, govoreæi: JER 45:2 Ovako veli Gospod Bog Izrailjev za tebe, Varuše: JER 45:3 Rekao si: teško meni! jer Gospod dodade mi žalost na tugu; iznemogoh uzdišuæi, i mira ne nalazim. JER 45:4 Reci mu ovo: ovako veli Gospod: evo, što sam sagradio ja razgraðujem, i što sam posadio iskorenjavam po svoj toj zemlji. JER 45:5 A ti li æeš tražiti sebi velike stvari? Ne traži; jer evo, ja æu pustiti zlo na svako tijelo, govori Gospod; ali æu tebi dati dušu tvoju mjesto plijena u svijem mjestima, kuda otideš. JER 46:1 Rijeè Gospodnja koja doðe Jeremiji proroku za narode: JER 46:2 Za Misirce, za vojsku Faraona Nehaona cara Misirskoga, koja bijaše na reci Efratu kod Harkemisa, i razbi je Navuhodonosor car Vavilonski èetvrte godine Joakima sina Josijina cara Judina. JER 46:3 Pripravite štite i štitiæe, i idite u boj; JER 46:4 Prežite konje, i pojašite, konjici; postavite se sa šljemovima; utrite koplja, oblaèite se u oklope. JER 46:5 Zašto ih vidim gdje se poplašiše, vraæaju se natrag, junaci njihovi polomiše se i bježe bez obzira? Strah je otsvuda, govori Gospod. JER 46:6 Da ne uteèe laki, niti se izbavi jaki; da se na sjeveru na brijegu rijeke Efrata spotaknu i padnu. JER 46:7 Ko je to što se diže kao potok, i vode mu se kolebaju kao rijeke? JER 46:8 Misir se diže kao potok i njegove se vode kolebaju kao rijeke; i veli: idem, pokriæu zemlju, zatræu grad i one koji žive u njemu. JER 46:9 Izlazite, konji, bjesnite, kola; i neka izaðu junaci, Husi i Fudi, koji nose štitove, i Ludeji, koji nose i natežu luk. JER 46:10 Jer je ovaj dan Gospodu Gospodu nad vojskama dan osvete, da se osveti neprijateljima svojim; maè æe ih proždrijeti i nasitiæe se i opiæe se krvlju njihovom; jer æe biti žrtva Gospoda Gospoda nad vojskama u zemlji sjevernoj na rijeci Efratu. JER 46:11 Izidi u Galad i uzmi balsama, djevojko kæeri Misirska; zaludu su ti mnogi lijekovi, neæeš se izlijeèiti. JER 46:12 Narodi èuše sramotu tvoju, i vike tvoje puna je zemlja, jer se spotièu junak o junaka, te obojica padaju. JER 46:13 Rijeè koju reèe Gospod Jeremiji proroku o dolasku Navuhodonosora cara Vavilonskoga da potre zemlju Misirsku: JER 46:14 Javite u Misiru, i oglasite u Migdolu, oglasite i u Nofu i u Tafnesu, i recite: stani i pripravi se, jer maè proždrije što je oko tebe. JER 46:15 Zašto se povaljaše junaci tvoji? Ne stoje, jer ih Gospod obara. JER 46:16 Èini, te se mnogi spotièu i padaju jedan na drugoga, i govore: ustani da se vratimo k narodu svojemu i na postojbinu svoju ispred maèa nasilnikova. JER 46:17 Vièu ondje: Faraon car Misirski propade, proðe mu rok. JER 46:18 Tako da sam ja živ, govori car, kojemu je ime Gospod nad vojskama; kao Tavor meðu gorama i kao Karmil na moru doæi æe. JER 46:19 Spremi što ti treba da se seliš, stanovnice, kæeri Misirska; jer æe Nof opustjeti i spaliæe se da neæe niko živjeti u njemu. JER 46:20 Misir je lijepa junica; ali pogibao ide, ide sa sjevera. JER 46:21 I najamnici su njegovi usred njega kao teoci ugojeni, ali se i oni obrnuše i pobjegoše, ne ostaše, jer doðe na njih dan nesreæe njihove, vrijeme pohoðenja njihova. JER 46:22 Glas æe njihov iæi kao zmijinji, jer oni idu s vojskom i doæi æe sa sjekirama na nj kao oni koji sijeku drva. JER 46:23 I oni æe posjeæi šumu njegovu, govori Gospod, ako joj i nema mjere, jer ih je više nego skakavaca i nema im broja. JER 46:24 Posrami se kæi Misirska, predana je u ruke narodu sjevernom. JER 46:25 Govori Gospod nad vojskama Bog Izrailjev: evo, ja æu pohoditi ljudstvo u Noji, i Faraona i Misir i bogove njegove i careve njegove, Faraona i sve koji se uzdaju u nj. JER 46:26 I daæu ih u ruke onima koji traže dušu njihovu, u ruke Navuhodonosoru caru Vavilonskom i u ruke slugama njegovijem; a poslije æe biti naseljen kao prije, govori Gospod. JER 46:27 A ti se ne boj, slugo moj Jakove, i ne plaši se, Izrailju, jer evo ja æu te izbaviti iz daljne zemlje i sjeme tvoje iz zemlje ropstva njegova; i Jakov æe se vratiti i poèivaæe, i biæe miran i niko ga neæe plašiti. JER 46:28 Ti se ne boj, slugo moj Jakove, govori Gospod, jer sam ja s tobom; jer æu uèiniti kraj svijem narodima, u koje te prognah, ali tebi neæu uèiniti kraja, nego æu te pokarati s mjerom, a neæu te ostaviti sasvijem bez kara. JER 47:1 Rijeè Gospodnja koja doðe Jeremiji proroku za Filisteje prije nego Faraon osvoji Gazu. JER 47:2 Ovako veli Gospod: evo, voda dolazi sa sjevera, i biæe kao potok koji se razljeva, i potopiæe zemlju i što je u njoj, grad i one koji žive u njemu; i ljudi æe vikati, i ridaæe svi stanovnici zemaljski. JER 47:3 Od topota kopita jakih konja njegovijeh, od tutnjave kola njegovijeh, i praske toèkova njegovijeh, neæe se obazreti ocevi na sinove, jer æe im ruke klonuti, JER 47:4 Od onoga dana koji æe doæi da istrijebi sve Filisteje i da zatre Tir i Sidon i sve ostale pomoænike, jer æe Gospod istrijebiti Filisteje, ostatak ostrva Kaftora. JER 47:5 Oæelaviæe Gaza, propašæe Askalon i ostatak doline njihove; dokle æeš se rezati? JER 47:6 Jaoh, maèu Gospodnji, kad æeš se smiriti? vrati se u korice svoje, stani i smiri se. JER 47:7 Ali kako bi se smirio? jer mu Gospod dade zapovijest na Askalon i na primorje; onamo ga odredi. JER 48:1 Za Moava ovako govori Gospod nad vojskama Bog Izrailjev: teško Nevonu! jer æe se opustošiti; Kirijatajim æe se posramiti i uzeti; Mizgav æe se posramiti i prepasti. JER 48:2 Neæe se više hvaliti Moav Esevonom; jer mu zlo misle: hodite da ga istrijebimo da nije više narod. I ti, Madmene, opustjeæeš; maè æe te goniti. JER 48:3 Èuje se vika iz Oronajima, pustošenje i satiranje veliko. JER 48:4 Moav se satr; stoji vika djece njegove. JER 48:5 Jer æe se putem Luitskim dizati plaè bez prestanka; i kako se slazi u Oronajim, neprijatelji æe èuti strašnu viku: JER 48:6 Bježite, izbavite duše svoje, i budite kao vrijes u pustinji. JER 48:7 Jer što se uzdaš u svoja djela i u blago svoje, zato æeš se i ti uzeti, i Hamos æe otiæi u ropstvo, sveštenici njegovi i knezovi njegovi skupa. JER 48:8 I doæi æe zatiraè u svaki grad, neæe se saèuvati ni jedan grad; dolina æe propasti i ravnica æe se opustošiti, jer Gospod reèe. JER 48:9 Podajte krila Moavu, neka brzo odleti; jer æe gradovi njegovi opustjeti da neæe niko živjeti u njima. JER 48:10 Proklet bio ko nemarno radi djelo Gospodnje, i proklet ko usteže maè svoj od krvi! JER 48:11 Moav je bio u miru od djetinjstva svojega i poèivao na droždini svojoj, niti se pretakao iz suda u sud, niti je u ropstvo išao; zato mu osta kus njegov, i miris se njegov nije promijenio. JER 48:12 Zato, evo, idu dani, govori Gospod, da mu pošljem premetaèe, koji æe ga premetnuti, i sudove njegove isprazniti i mjehove njegove pokidati. JER 48:13 I Moav æe se osramotiti s Hamosa, kao što se osramotio dom Izrailjev s Vetilja, gada svojega. JER 48:14 Kako govorite: jaki smo i junaci u boju? JER 48:15 Moav æe se opustošiti i gradovi æe njegovi propasti, i najbolji mladiæi njegovi siæi æe na zaklanje, govori car, kojemu je ime Gospod nad vojskama. JER 48:16 Blizu je pogibao Moavova, i zlo njegovo vrlo hiti. JER 48:17 Žalite ga svi koji ste oko njega, i koji god znate za ime njegovo, recite: kako se slomi jaki štap, slavna palica? JER 48:18 Siði sa slave svoje, i sjedi na mjesto zasušeno, kæeri, koja živiš u Devonu; jer æe zatiraè Moavov doæi na tebe i raskopaæe gradove tvoje. JER 48:19 Stani na putu, i pogledaj, koja živiš u Aroiru, upitaj onoga koji bježi i onu koja gleda da se izbavi, reci: što bi? JER 48:20 Posrami se Moav; jer se razbi; ridajte i vièite; javite u Arnon da se Moav opustoši. JER 48:21 Jer sud doðe na zemlju ravnu, na Olon i na Jasu i Mifat, JER 48:22 I na Devon i na Nevon i na Vet-Devlatajim, JER 48:23 I na Kirijatajim i na Vet-Gamul i na Vet-Meon, JER 48:24 I na Keriot i na Vosoru, i na sve gradove zemlje Moavske, koji su daleko i koji su blizu. JER 48:25 Odbijen je rog Moavu, i mišica se njegova slomi, govori Gospod. JER 48:26 Opojte ga, jer se podigao na Gospoda; neka se valja Moav u bljuvotini svojoj, i bude i on potsmijeh. JER 48:27 Jer nije li tebi Izrailj bio potsmijeh? je li se zatekao meðu lupežima, te kad god govoriš o njemu poskakuješ? JER 48:28 Ostavite gradove i naselite se u stijeni, stanovnici Moavski, i budite kao golubica koja se gnijezdi u kraju i rasjelini. JER 48:29 Èusmo ponos Moavov da je veoma ponosit, oholost njegovu i ponos, razmetanje njegovo i obijest njegovu. JER 48:30 Znam ja, govori Gospod, obijest njegovu; ali neæe biti tako; laži njegove neæe uèiniti ništa. JER 48:31 Zato æu ridati za Moavom, vikati za svijem Moavom, uzdisaæe se za onima u Kir-Eresu. JER 48:32 Više nego za Jazirom plakaæu za tobom, lozo Sivamska; odvode tvoje prijeðoše more, dopriješe do mora Jazirskoga; zatiraè napade na ljetinu tvoju i na berbu tvoju. JER 48:33 I radost i veselje otide s rodnoga polja, iz zemlje Moavske, i uèinih te nesta u kacama vina; niko neæe gaziti pjevajuæi; pjesma neæe se više pjevati. JER 48:34 Od vike Esevonske, koja doprije do Eleale, podigoše viku do Jase, od Sigora do Oronajima, kao junica od tri godine, jer æe i voda Nimrimskih nestati. JER 48:35 I uèiniæu, govori Gospod, da ne bude Moavu èovjeka koji bi prinosio žrtvu na visini i kadio bogovima svojim. JER 48:36 Zato æe srce moje pištati za Moavom kao svirala, i srce æe moje pištati kao svirala za ljudima u Kir-Eresu, jer æe mu sva teèevina propasti. JER 48:37 Jer æe sve glave biti æelave i sve brade obrijane, i sve ruke izrezane, i oko bedara kostrijet. JER 48:38 Na svijem krovovima Moavovijem i po ulicama njegovijem biæe sam plaè, jer æu razbiti Moava kao sud na kom nema miline, govori Gospod. JER 48:39 Ridajte: kako je satrven! kako Moav obrnu pleæi sramotan? i posta Moav potsmijeh i strahota svjema koji su oko njega. JER 48:40 Jer ovako govori Gospod: evo, kao orao doletjeæe i raširiæe krila svoja nad Moavom. JER 48:41 Kerijot je pokoren i tvrda se mjesta zauzeše, i srca æe u junaka Moavovijeh biti u onaj dan kao srce u žene koja se poraða. JER 48:42 I Moav æe se istrijebiti da ne bude narod, jer se podiže na Gospoda. JER 48:43 Strah i jama i zamka oko tebe je, stanovnièe Moavski, govori Gospod. JER 48:44 Ko uteèe od straha, pašæe u jamu, a ko izljeze iz jame, uhvatiæe se u zamku; jer æu pustiti na njega, na Moava, godinu pohoðenja njihova, govori Gospod. JER 48:45 U sjenu Esevonskom ustaviše se koji bježahu od sile; ali æe oganj izaæi iz Esevona i plamen isred Siona, i opaliæe kraj Moavu i tjeme nemirnicima. JER 48:46 Teško tebi, Moave, propade narod Hamosov, jer sinove tvoje zarobiše, i kæeri tvoje odvedoše u ropstvo. JER 48:47 Ali æu povratiti roblje Moavovo u pošljednje vrijeme, govori Gospod. Dovde je sud Moavu. JER 49:1 Za sinove Amonove: ovako veli Gospod: zar Izrailj nema sinova? zar nema našljednika? zašto Malhom naslijedi zemlju Gadovu? i zašto se narod njegov naseli u njegovijem gradovima? JER 49:2 Zato evo idu dani, govori Gospod, kad æu uèiniti da se èuje vika ubojna u Ravi sinova Amonovijeh, i ona da bude gomila razvalina, i sela njezina popaljena ognjem; i Izrailj æe obladati onima koji bjehu njim obladali, govori Gospod. JER 49:3 Ridaj Esevone, jer je Gaj opustošen; vièite sela Ravska; pripašite oko sebe kostrijet, narièite i trèite oko plotova; jer æe Malhom otiæi u ropstvo, sveštenici njegovi i knezovi njegovi skupa. JER 49:4 Što se hvališ dolinama? Rastopila se dolina tvoja, kæeri odmetnico! koja se uzdaš u blago svoje: ko bi udario na me? JER 49:5 Evo ja æu pustiti na te strah otsvuda unaokolo, govori Gospod Gospod nad vojskama, i raspršaæete se svi, i neæe biti nikoga da sakupi bježan. JER 49:6 Ali æu poslije povratiti roblje sinova Amonovijeh, govori Gospod. JER 49:7 Za Edoma, ovako veli Gospod nad vojskama: zar nema više mudrosti u Temanu? nesta li svjeta razumnima? išèilje li mudrost njihova? JER 49:8 Bježite, obratite pleæi, zavrite se duboko, stanovnici Dedanski, jer æu pustiti na Isava pogibao njegovu u vrijeme kad æu ga pohoditi. JER 49:9 Da ti doðu beraèi, ne bi li ti ostavili pabiraka? da doðu lupeži noæu, ne bi li odnijeli koliko im je dosta? JER 49:10 Ali ja ogoluznih Isava, otkrih potaje njegove da se ne može sakriti; propade sjeme njegovo, braæa njegova i susjedi njegovi, niko ne osta. JER 49:11 Ostavi sirote svoje, ja æu im život saèuvati, i udovice tvoje neka se uzdaju u me. JER 49:12 Jer ovako veli Gospod: evo, koji ne bi trebalo da piju iz èaše, doista æe piti; a ti li æeš ostati bez kara? neæeš ostati bez kara, nego æeš zacijelo piti. JER 49:13 Jer sobom se zaklinjem, govori Gospod, da æe Vosora biti pustoš, rug, èudo i prokletstvo, i svi æe gradovi njezini biti pustinja vjeèna. JER 49:14 Èuh glas od Gospoda, i glasnik bi poslan k narodima da reèe: skupite se i idite na nju, i dignite se u boj. JER 49:15 Jer gle, uèiniæu te da budeš mali meðu narodima i prezren meðu ljudima. JER 49:16 Obijest tvoja i ponositost srca tvojega prevari tebe, koji živiš u rasjelinama kamenijem i držiš se visokih humova; da naèiniš sebi gnijezdo visoko kao orao, i odande æu te svaliti, govori Gospod. JER 49:17 I zemlja æe Edomska biti pustinja, ko proðe mimo nju, svak æe se èuditi i zviždati radi svijeh rana njezinijeh. JER 49:18 Kao kad se zatr Sodom i Gomor i susjedstvo njihovo, veli Gospod, neæe se naseliti ondje niko niti æe se baviti ondje sin èovjeèji. JER 49:19 Gle, kao lav izaæi æe podižuæi se više nego Jordan na stan silnoga; ali æu ga brzo otjerati iz te zemlje, i postaviæu nad njom onoga ko je izabran; jer ko je kao ja? i ko æe se preti sa mnom? i koji æe mi pastir odoljeti? JER 49:20 Zato èujte namjeru Gospodnju što je naumio za Edomce i misli njegove što je smislio za stanovnike Temanske: zaista najmanji iz stada razvlaèiæe ih, zaista æe opustjeti stan s njima. JER 49:21 Od praske padanja njihova zemlja æe se tresti, i vika æe se njihova èuti na Crvenom Moru. JER 49:22 Gle, doæi æe i doletjeæe kao orao i raširiæe krila svoja nad Vosorom, i biæe srce u junaka Edomskih kao srce u žene koja se poraða. JER 49:23 Za Damasak. Posrami se Emat i Arfad, jer èu zle glase; rastopiše se, strah je na moru, ne može se umiriti. JER 49:24 Damasak klonu, obrati se da bježi, drhat ga poduze, tuga i bolovi osvojiše ga kao porodilju. JER 49:25 Kako se ne ostavi slavni grad? grad radosti moje? JER 49:26 Zato æe popadati mladiæi njegovi na ulicama njegovijem, i svi æe vojnici njegovi izginuti u onaj dan, govori Gospod nad vojskama. JER 49:27 I raspaliæu oganj u zidovima Damaštanskim, i proždrijeæe dvore Ven-Adadove. JER 49:28 Za Kidar i za carstva Asorska, koja razbi Navuhodonosor car Vavilonski, ovako veli Gospod: ustanite, idite na Kidar, i zatrite sinove istoène. JER 49:29 Uzeæe im šatore i stada, zavjese njihove i sudove njihove i kamile njihove oteæe, i vikaæe na njih strašno otsvuda. JER 49:30 Bježite, selite se daleko, zavrite se duboko, stanovnici Asorski, govori Gospod, jer je Navuhodonosor car Vavilonski namjerio namjeru protiv vas, i smislio misao protiv vas. JER 49:31 Ustanite, idite k narodu mirnome, koji živi bez straha, govori Gospod, koji nema vrata ni prijevornica, žive sami. JER 49:32 I kamile æe njihove biti plijen, i mnoštvo stoke njihove grabež, i rasijaæu ih u sve vjetrove, one što se s kraja strigu; i dovešæu pogibao na njih sa svijeh strana, govori Gospod. JER 49:33 I Asor æe biti stan zmajevski, pustinja dovijeka: niko se neæe ondje naseliti, niti æe se baviti u njemu sin èovjeèji. JER 49:34 Rijeè Gospodnja koja doðe Jeremiji proroku za Elam, u poèetku carovanja Sedekije cara Judina, govoreæi: JER 49:35 Ovako veli Gospod nad vojskama: evo, ja æu slomiti luk Elamu, glavnu silu njegovu; JER 49:36 I dovešæu na Elam èetiri vjetra s èetiri kraja nebesa, i u sve te vjetrove rasijaæu ih, tako da neæe biti naroda kuda neæe otiæi prognanici Elamski. JER 49:37 I uplašiæu Elamce pred neprijateljima njihovijem, i pred onima koji traže dušu njihovu; i pustiæu zlo na njih, žestinu gnjeva svojega, govori Gospod, i pustiæu za njima maè dokle ih ne zatrem. JER 49:38 I namjestiæu prijesto svoj u Elamu, i istrijebiæu odande cara i knezove, govori Gospod. JER 49:39 Ali u pošljednje vrijeme povratiæu roblje Elamsko, govori Gospod. JER 50:1 Rijeè koju reèe Gospod za Vavilon i za zemlju Haldejsku preko Jeremije proroka. JER 50:2 Javite narodima i razglasite, podignite zastavu, razglasite, ne tajite, recite: uze se Vavilon, posrami se Vil, razbi se Merodah; posramiše se idoli njegovi, razbiše se gadni bogovi njegovi. JER 50:3 Jer se narod podiže na nj sa sjevera, koji æe mu zemlju opustiti, da neæe biti nikoga da živi u njoj; i ljudi i stoka pobjeæi æe i otiæi. JER 50:4 U te dane i u to vrijeme, govori Gospod, doæi æe sinovi Izrailjevi i sinovi Judini zajedno, iæi æe plaèuæi i tražiæe Gospoda Boga svojega. JER 50:5 Pitaæe za put u Sion, i obrativši se onamo reæi æe: hodite, sjedinimo se s Gospodom zavjetom vjeènijem, koji se ne zaboravlja. JER 50:6 Narod je moj stado izgubljeno; pastiri njegovi zavedoše ga, te luta po gorama, ide s brda na humove, zaboravivši stan svoj. JER 50:7 Ko ih naðe, proždiraše ih, i neprijatelji njihovi govoriše: neæemo biti krivi, jer zgriješiše Gospodu, stanu pravde, Gospodu, nadu otaca njihovijeh. JER 50:8 Bježite iz Vavilona i izidite iz zemlje Haldejske i budite kao ovnovi pred stadom. JER 50:9 Jer, evo, ja æu podignuti i dovešæu na Vavilon zbor velikih naroda iz zemlje sjeverne, koji æe se uvrstati da se biju s njim, i uzeæe ga; strijele su im kao u dobra junaka, ne vraæaju se prazne. JER 50:10 I zemlja æe se Haldejska oplijeniti, svi koji æe je plijeniti nasitiæe se, govori Gospod. JER 50:11 Jer se veseliste, jer se radovaste plijeneæi moje našljedstvo; jer bješnjeste kao junica na travi i rzaste kao jaki konji. JER 50:12 Mati se vaša osramoti vrlo, roditeljka vaša postidje se; evo biæe pošljednja meðu narodima, pustinja, zemlja suha i pustoš. JER 50:13 Od gnjeva Gospodnjega neæe se u njoj živjeti, nego æe sva opustjeti; ko god proðe mimo Vavilon, èudiæe se i zviždaæe radi svijeh rana njegovijeh. JER 50:14 Postavite se oko Vavilona svi koji natežete luk, strijeljajte ga, ne žalite strijela; jer je sagriješio Gospodu. JER 50:15 Vièite na nj unaokolo; pruža ruku; temelji mu padoše, zidovi su mu razvaljeni; jer je osveta Gospodnja; osvetite mu se; kako je èinio, onako mu uèinite. JER 50:16 Istrijebite iz Vavilona sijaèa i onoga koji maše srpom o žetvi; od maèa nasilnikova neka se vrati svaki svome narodu, i svaki u svoju zemlju neka bježi. JER 50:17 Izrailj je stado razagnano, lavovi ga rasplašiše; najprije ga jede car Asirski, a poslije mu kosti izlomi Navuhodonosor car Vavilonski. JER 50:18 Zato ovako veli Gospod nad vojskama, Bog Izrailjev: evo, ja æu pohoditi cara Vavilonskoga i zemlju njegovu, kao što sam pohodio cara Asirskoga. JER 50:19 I povratiæu Izrailja u torove njegove, i pašæe po Karmilu i Vasanu; i po gori Jefremovoj i Galadu sitiæe se duša njegova. JER 50:20 U one dane i u ono vrijeme, govori Gospod, tražiæe se bezakonje Izrailjevo, ali ga neæe biti; i grijesi Judini, ali se neæe naæi, jer æu oprostiti onima koje ostavim. JER 50:21 Izidi na zemlju Meratajimsku i na stanovnike Fekodske; zatri i istrijebi iza njih, govori Gospod, i uèini sve kako ti zapovjedim. JER 50:22 Vika je ubojna u zemlji i polom velik. JER 50:23 Kako se slomi i skrši malj cijele zemlje? kako Vavilon posta èudo meðu narodima? JER 50:24 Ja ti metnuh zamku, Vavilone, i ti se uhvati ne doznavši, našao si se i uhvatio si se, jer si se zaratio s Gospodom. JER 50:25 Gospod otvori riznicu svoju i izvadi oružje gnjeva svojega; jer je to djelo Gospoda Gospoda nad vojskama u zemlji Haldejskoj. JER 50:26 Hodite na nju s kraja zemlje, otvorite žitnice njezine; gazite je kao stogove, i potrite je da ne ostane od nje ostatka. JER 50:27 Pokoljite maèem sve teoce njezine, neka siðu na zaklanje; teško njima! jer doðe dan njihov, vrijeme pohoðenja njihova. JER 50:28 Èuje se glas onijeh koji bježe i koji utekoše iz zemlje Vavilonske da jave u Sionu osvetu Gospoda Boga našega, osvetu dvora njegova. JER 50:29 Sazovite na Vavilon mnoštvo; svi koji natežete luk, stanite u oko prema njemu unaokolo da ne uteèe nijedan, platite mu po djelima njegovijem; kako je èinio, onako mu uèinite, jer se je suprot Gospodu uznosio, suprot svecu Izrailjevu. JER 50:30 Zato æe mladiæi njegovi pasti po ulicama njegovijem, i svi æe vojnici njegovi izginuti u onaj dan, govori Gospod. JER 50:31 Evo mene na tebe, ponositi, govori Gospod Gospod nad vojskama, jer doðe dan tvoj, vrijeme da te pohodim. JER 50:32 Ponositi æe se spotaæi i pasti, i neæe biti nikoga da ga podigne; i raspaliæu oganj u gradovima njegovijem, i spaliæe svu okolinu njegovu. JER 50:33 Ovako veli Gospod nad vojskama: sila se èini sinovima Izrailjevim i sinovima Judinijem; koji ih zarobiše, drže ih, neæe da ih puste. JER 50:34 Izbavitelj je njihov silan, ime mu je Gospod nad vojskama, on æe doista braniti stvar njihovu da umiri zemlju i smete stanovnike Vavilonske. JER 50:35 Maè na Haldejce, govori Gospod, i na stanovnike Vavilonske i na knezove njegove i na mudarce njegove. JER 50:36 Maè na laže njegove, i poludjeæe; maè na junake njegove, i prepašæe se. JER 50:37 Maè na konje njegove, i na kola njegova i na svu mješavinu što je usred njega, i postaæe kao žene; maè na blago njegovo, i razgrabiæe se. JER 50:38 Suša na vode njegove, i usahnuæe, jer je zemlja idolska, i oko lažnijeh bogova luduju. JER 50:39 Zato æe se ondje nastaniti divlje zvijeri i buljine, i sove æe ondje stanovati; i neæe se naseliti dovijeka i neæe se u njoj živjeti nigda. JER 50:40 Kao kad Gospod zatr Sodom i Gomor i susjedstvo njihovo, govori Gospod, neæe se niko ondje naseliti, niti æe se baviti u njoj sin èovjeèji. JER 50:41 Evo, narod æe doæi sa sjevera, velik narod, i carevi silni podignuæe se od krajeva zemaljskih. JER 50:42 Luk i koplje nosiæe, žestoki æe biti, niti æe žaliti; glas æe im kao more buèati i jahaæe na konjma, spremni kao junaci za boj, na tebe, kæeri Vavilonska. JER 50:43 Car Vavilonski kad èuje glas o njima, klonuæe mu ruke, tuga æe ga spopasti i bolovi kao porodilju. JER 50:44 Gle, kao lav izaæi æe podižuæi se više nego Jordan na stan silnoga; ali æu ga brzo otjerati iz te zemlje, i postaviæu nad njom onoga ko je izabran; jer ko je kao ja? i ko æe se preti sa mnom? i koji æe mi pastir odoljeti? JER 50:45 Zato èujte namjeru Gospodnju što je naumio za Vavilon, i misli njegove što je smislio za zemlju Haldejsku; zaista najmanji iz stada razvlaèiæe ih, zaista æe opustiti stan s njima. JER 50:46 Od praske kad se uzme Vavilon potrešæe se zemlja, i vika æe se èuti po narodima. JER 51:1 Ovako govori Gospod: evo, ja æu podignuti na Vavilon i na one koji žive usred onijeh koji ustaju na me vjetar koji mori. JER 51:2 Poslaæu na Vavilon vijaèe koji æe ga razvijati i zemlju njegovu isprazniti, jer æe ga opkoliti sa svijeh strana u dan nevolje njegove. JER 51:3 Strijelac neka nateže luk na strijelca i na onoga koji se ponosi svojim oklopom; i ne žalite mladiæa njegovijeh, potrite mu svu vojsku, JER 51:4 Neka padnu pobijeni u zemlji Haldejskoj i izbodeni na ulicama njegovijem. JER 51:5 Jer nije ostavio Izrailja i Jude Bog njihov, Gospod nad vojskama, ako i jest zemlja njihova puna krivice svecu Izrailjevu. JER 51:6 Bježite iz Vavilona i izbavite svaki dušu svoju da se ne istrijebite u bezakonju njegovu, jer je vrijeme osvete Gospodnje, plaæa mu što je zaslužio. JER 51:7 Vavilon bijaše zlatna èaša u ruci Gospodnjoj, kojom opoji svu zemlju; vina njegova piše narodi, zato poludješe narodi. JER 51:8 Ujedanput pade Vavilon i razbi se; ridajte za njim; donesite balsama za rane njegove, ne bi li se iscijelio. JER 51:9 Lijeèismo Vavilon, ali se ne iscijeli; ostavite ga, i da idemo svaki u svoju zemlju; jer do neba dopire sud njegov i diže se do oblaka. JER 51:10 Gospod je iznio pravdu našu; hodite, da pripovijedamo na Sionu djelo Gospoda Boga svojega. JER 51:11 Èistite strijele, uzmite štitove; Gospod podiže duh careva Midskih, jer je Vavilonu namislio da ga zatre; jer je osveta Gospodnja, osveta crkve njegove. JER 51:12 Na zidovima Vavilonskim podignite zastavu, utvrdite stražu, postavite stražare, namjestite zasjede; jer je Gospod namislio, i uèiniæe što je rekao za stanovnike Vavilonske. JER 51:13 O ti, što stanuješ kraj vode velike i imaš mnogo blaga! doðe kraj tvoj i svršetak lakomstvu tvojemu. JER 51:14 Gospod nad vojskama zakle se sobom: napuniæu te ljudima kao skakavcima, i oni æe ti pjevati pjesmu. JER 51:15 On je stvorio zemlju silom svojom, utvrdio vasiljenu mudrošæu svojom, i razumom svojim razapeo nebesa. JER 51:16 Kad pusti glas svoj, buèe vode na nebesima, podiže paru s krajeva zemaljskih, i pušta munje s daždem, i izvodi vjetar iz staja njegovijeh. JER 51:17 Svaki èovjek posta bezuman od znanja, svaki se zlatar osramoti likom rezanijem; jer su laž likovi njegovi liveni i nema duha u njima. JER 51:18 Taština su, djelo prijevarno; kad ih pohodim poginuæe. JER 51:19 Nije taki dio Jakovljev; jer je on tvorac svemu i on je dio našljedstva njegova; ime mu je Gospod nad vojskama. JER 51:20 Ti si mi bio malj, oružje ubojno, i tobom satrh narode i tobom rasuh carstva. JER 51:21 I tobom satrh konja i jahaèa njegova; i tobom satrh kola i koji sjeðahu na njima. JER 51:22 I tobom satrh èovjeka i ženu, i satrh tobom starca i dijete, i satrh tobom momka i djevojku. JER 51:23 I tobom satrh pastira i stado njegovo, i tobom satrh oraèa i volove njegove ujarmljene, i satrh tobom knezove i vlastelje. JER 51:24 I platiæu Vavilonu i svijem stanovnicima Haldejskim za sve zlo koje uèiniše Sionu, na vaše oèi, govori Gospod. JER 51:25 Evo mene na tebe, goro, koja zatireš, govori Gospod, koja zatireš svu zemlju, i zamahnuæu rukom svojom na te i svaliæu te sa stijena, i naèiniæu od tebe goru izgorjelu. JER 51:26 I neæe uzeti od tebe kamena za ugao ni kamena za temelj, jer æeš biti pustoš vjeèna, govori Gospod. JER 51:27 Podignite zastavu u zemlji, zatrubite u trube meðu narodima, pripravite narode na nj, sazovite na nj carstvo Araratsko, Minijsko i Ashanansko; postavite vojvodu suprot njemu, dovedite konje kao skakavce bodljikaste. JER 51:28 Pripravite narode suprot njemu, careve Midske i vojvode njihove i sve vlastele njihove i svu zemlju države njihove. JER 51:29 I zemlja æe se zatresti i uzmuèiti, jer æe se misao Gospodnja izvršiti na Vavilonu da obrati zemlju Vavilonsku u pustinju da niko ne živi u njoj. JER 51:30 Prestaše vojevati junaci Vavilonski, stoje u gradu, nesta sile njihove, postaše kao žene, izgorješe stanovi njihovi, prijevornice njihove polomiše se. JER 51:31 Glasnik æe sretati glasnika, i poslanik æe sretati poslanika da jave caru Vavilonskom da mu je uzet grad sa svijeh krajeva, JER 51:32 I da se brodovi uzeše i jezera izgorješe ognjem i vojnici se prepali. JER 51:33 Jer ovako veli Gospod nad vojskama Bog Izrailjev: kæi je Vavilonska kao gumno; vrijeme je da se nabije, još malo, pa æe doæi vrijeme da se požnje. JER 51:34 Izjede me i potr me Navuhodonosor car Vavilonski, naèini od mene nepotreban sud, proždrije me kao zmaj, napuni trbuh svoj milinama mojim, i otjera me. JER 51:35 Nepravda koja se èini meni i mojemu tijelu neka doðe na Vavilon, reæi æe stanovnica Sionska, i krv moja na stanovnike Haldejske, govoriæe Jerusalim. JER 51:36 Zato ovako veli Gospod: evo, ja æu raspraviti parbu tvoju i osvetiæu te; i osušiæu more njegovo, i izvore æu njegove osušiti. JER 51:37 I Vavilon æe postati gomila, stan zmajevski, èudo i potsmijeh, da niko neæe živjeti u njemu. JER 51:38 Rikaæe svi kao lavovi i viti kao laviæi. JER 51:39 Kad se ugriju, iznijeæu im da piju, i opojiæu ih da se razvesele i zaspe vjeènijem snom, da se ne probude, govori Gospod. JER 51:40 Svešæu ih na zaklanje kao jaganjce, kao ovnove s jarcima. JER 51:41 Kako se predobi Sisah i uze se hvala sve zemlje? kako Vavilon posta èudo meðu narodima? JER 51:42 More usta na Vavilon, pokri ga mnoštvo vala njegovijeh. JER 51:43 Gradovi njegovi postaše pustoš, zemlja sasušena i pusta, zemlja gdje niko ne živi, niti prolazi kroz nju sin èovjeèji. JER 51:44 I pohodiæu Vila u Vavilonu i izvuæi æu iz usta njegovijeh što je proždro, i neæe se više stjecati k njemu narodi, i zid æe Vavilonski pasti. JER 51:45 Izidi iz njega, narode moj, i izbavite svaki svoju dušu od žestokoga gnjeva Gospodnjega. JER 51:46 Nemojte da odmekne srce vaše i da se uplašite od glasa koji æe se èuti u zemlji; a doæi æe glas jedne godine, a poslije njega drugi glas druge godine, i nasilje æe biti u zemlji, i gospodar æe ustati na gospodara. JER 51:47 Zato evo idu dani kad æu pohoditi rezane likove Vavilonske, i sva æe se zemlja njegova posramiti, i svi æe pobijeni njegovi pasti usred njega. JER 51:48 Nebo i zemlja i sve što je u njima pjevaæe nad Vavilonom, jer æe doæi na nj sa sjevera zatiraè, govori Gospod. JER 51:49 I kao što je Vavilon uèinio da padnu pobijeni Izrailjevi, tako æe pasti u Vavilonu pobijeni sve zemlje. JER 51:50 Koji utekoste od maèa, idite, ne stojte; pominjite Gospoda izdaleka, i Jerusalim neka vam je u srcu. JER 51:51 Posramismo se, što èusmo rug, stid popade lice naše, što tuðini uðoše u svetinju doma Gospodnjega. JER 51:52 Zato, gle, idu dani, govori Gospod, kad æu pohoditi rezane likove njegove, i po svoj zemlji njegovoj jeèaæe ranjenici. JER 51:53 Da se Vavilon i na nebo popne, i na visini da utvrdi silu svoju, doæi æe od mene na nj zatiraèi, govori Gospod. JER 51:54 Èuje se velika vika iz Vavilona, i velik polom iz zemlje Haldejske. JER 51:55 Jer Gospod zatire Vavilon, i ukida u njemu veliku vrevu; i vali æe njihovi buèati kao velika voda, vika æe se njihova razlijegati. JER 51:56 Jer doðe na nj, na Vavilon, zatiraè, junaci se njegovi zarobiše, lukovi se njihovi potrše; jer je Gospod Bog koji plaæa, doista æe platiti. JER 51:57 Opojiæu knezove njegove i mudarce njegove, vojvode njegove i vlastelje njegove i junake njegove, da æe zaspati vjeènijem snom i neæe se probuditi, govori car kojemu je ime Gospod nad vojskama. JER 51:58 Ovako veli Gospod nad vojskama: široki zidovi Vavilonski sasvijem æe se raskopati, i visoka vrata njegova ognjem æe se spaliti, te æe ljudi biti uzalud radili, i narodi se trudili za oganj. JER 51:59 Rijeè što zapovjedi prorok Jeremija Seraji sinu Nirije sina Masijina, kad poðe od Sedekije cara Judina u Vavilon èetvrte godine carovanja njegova; a Seraja bješe glavni posteljnik. JER 51:60 A Jeremija napisa u jednu knjigu sve zlo koje šæaše doæi na Vavilon, sve ove rijeèi što su napisane za Vavilon. JER 51:61 I reèe Jeremija Seraji: kad doðeš u Vavilon, tada gledaj i proèitaj sve ove rijeèi; JER 51:62 I reci: Gospode, ti si govorio za ovo mjesto da æeš ga zatrti da niko ne živi u njemu, ni èovjek ni živinèe, nego da je pustoš dovijeka. JER 51:63 A kad proèitaš ovu knjigu, veži kamen za nju, i baci je u Efrat. JER 51:64 I reci: tako æe potonuti Vavilon i neæe se podignuti oda zla koje æu pustiti na nj, i oni æe iznemoæi. Dovde su rijeèi Jeremijine. JER 52:1 Dvadeset i jedna godina bijaše Sedekiji kad poèe carovati, i carova jedanaest godina u Jerusalimu. Materi mu bješe ime Amutala kæi Jeremijina, iz Livne. JER 52:2 On èinjaše što je zlo pred Gospodom sasvijem kako je èinio Joakim. JER 52:3 Jer od gnjeva Gospodnjega zbi se Jerusalimu i Judi, te ih odbaci ispred sebe. A Sedekija se odmetnu od cara Vavilonskoga. JER 52:4 I tako devete godine njegova carovanja, desetoga dana doðe Navuhodonosor car Vavilonski sa svom vojskom svojom na Jerusalim; i stadoše u oko pod njim, i naèiniše opkope oko njega. JER 52:5 I grad bi opkoljen do jedanaeste godine carovanja Sedekijina. JER 52:6 I devetoga dana èetvrtoga mjeseca nasta velika glad u gradu, te narod zemaljski nemaše hljeba. JER 52:7 Tada grad bi provaljen, i vojnici svi pobjegoše i izidoše iz grada noæu na vrata izmeðu dva zida uz vrt carev, a Haldejci bijahu svuda oko grada; i otidoše putem k pustinji. JER 52:8 Ali vojska Haldejska potjera cara, i stigoše Sedekiju u polju Jerihonskom, a sva vojska što bijaše s njim razbježe se od njega. JER 52:9 I uhvatiše cara i odvedoše ga k caru Vavilonskom u Rivlu u zemlji Ematskoj; i ondje mu sudi. JER 52:10 I pokla car Vavilonski sinove Sedekijine na njegove oèi, i sve knezove Judine pokla u Rivli. JER 52:11 I Sedekiji iskopa oèi, i svezav ga u dvoje verige mjedene odvede ga car Vavilonski u Vavilon i metnu ga u tamnicu, gdje osta do smrti svoje. JER 52:12 A desetoga dana petoga mjeseca godine devetnaeste carovanja Navuhodonosora cara Vavilonskoga doðe u Jerusalim Nevuzardan zapovjednik stražarski, koji služaše caru Vavilonskom. JER 52:13 I popali dom Gospodnji i dom carski i sve domove u Jerusalimu; sve velike kuæe popali ognjem. JER 52:14 I sve zidove Jerusalimske unaokolo razvali sva vojska Haldejska što bijaše sa zapovjednikom stražarskim. JER 52:15 A narod siromašni i ostatak naroda što osta u gradu, i prebjege što prebjegoše k caru Vavilonskom, i ostali prosti narod, odvede Nevuzardan zapovjednik stražarski. JER 52:16 Samo od siromašnoga naroda u zemlji ostavi Nevuzardan zapovjednik stražarski koji æe biti vinogradari i ratari. JER 52:17 I stupove mjedene što bijahu u domu Gospodnjem, i podnožja i more mjedeno koje bijaše u domu Gospodnjem, izlomiše Haldejci, i mjed od njih odnesoše u Vavilon. JER 52:18 I lonce i lopate i viljuške i kotliæe i kadionice i sve sudove mjedene kojima služahu, uzeše, JER 52:19 I umivaonice i kliješta s kotliæima i loncima i svijetnjacima i kadionicama i èašama, što god bijaše zlatno i što god bijaše srebrno, uze zapovjednik stražarski. JER 52:20 Dva stupa, jedno more, i dvanaest volova mjedenijeh što bijahu pod podnožjima, što naèini car Solomun za dom Gospodnji, ne bješe mjere mjedi od svijeh tijeh sudova. JER 52:21 A stupovi bijahu svaki od osamnaest lakata u visinu, a unaokolo od dvanaest lakata, a èetiri prsta bješe svaki debeo i šupalj; JER 52:22 I ozgo na njemu bijaše oglavlje mjedeno, i oglavlje bješe visoko pet lakata, i pletenica i šipci oko oglavlja, sve od mjedi; taki bijaše i drugi stup sa šipcima. JER 52:23 I bijaše devedeset i šest šipaka sa svake strane; svega šipaka na pletenici unaokolo bijaše sto. JER 52:24 Uze zapovjednik stražarski i Seraju prvoga sveštenika i Sofoniju drugoga sveštenika, i tri vratara. JER 52:25 A iz grada uze jednoga dvoranina, koji bijaše nad vojnicima, i sedam ljudi koji stajahu pred carem, koji se naðoše u gradu, i prvoga pisara vojnièkoga, koji popisivaše narod po zemlji u vojsku, i šezdeset ljudi iz naroda zemaljskoga, koji se naðoše u gradu. JER 52:26 Uze ih Nevuzardan zapovjednik stražarski i odvede k caru Vavilonskom u Rivlu. JER 52:27 A car ih Vavilonski pobi i pogubi u Rivli u zemlji Ematskoj. Tako bi preseljen Juda iz zemlje svoje. JER 52:28 Ovo je narod što ga preseli Navuhodonosor: sedme godine tri tisuæe i dvadeset i tri Judejca; JER 52:29 Godine osamnaeste Navuhodonosorove preseli iz Jerusalima osam stotina i trideset i dvije duše; JER 52:30 Godine dvadeset treæe Navuhodonosorove preseli Nevuzardan zapovjednik stražarski Judejaca sedam stotina i èetrdeset i pet duša; svega èetiri tisuæe i šest stotina duša. JER 52:31 A trideset sedme godine otkako se zarobi Joahin car Judin, dvanaestoga mjeseca, dvadeset petoga dana, Evil-Merodah car Vavilonski iste godine zacariv se izvadi iz tamnice Joahina cara Judina. JER 52:32 I lijepo govori s njim, i namjesti mu prijesto više prijestola drugih careva koji bijahu kod njega u Vavilonu. JER 52:33 I promijeni mu haljine tamnièke, i on jeðaše svagda s njim svega vijeka svojega. JER 52:34 I hrana mu se jednako davaše od cara Vavilonskoga svaki dan svega vijeka njegova do smrti njegove. LAM 1:1 Kako sjedi sam, posta kao udovica, grad koji bješe pun naroda! velik meðu narodima, glava meðu zemljama potpade pod danak! LAM 1:2 Jednako plaèe noæu, i suze su mu na obrazima, nema nikoga od svijeh koji ga ljubljahu da ga potješi; svi ga prijatelji njegovi iznevjeriše, postaše mu neprijatelji. LAM 1:3 Iseli se Juda od muke i ljutoga ropstva; sjedi meðu narodima, ne nalazi mira; svi koji ga goniše stigoše ga u tjesnacu. LAM 1:4 Putovi Sionski tuže, jer niko ne ide na praznik; sva su vrata njegova pusta, sveštenici njegovi uzdišu, djevojke su njegove žalosne, i sam je jadan. LAM 1:5 Protivnici njegovi postaše glava, neprijateljima je njegovijem dobro; jer ga Gospod ucvijeli za mnoštvo bezakonja njegova; djeca njegova idu u ropstvo pred neprijateljem. LAM 1:6 I otide od kæeri Sionske sva slava njezina; knezovi su njezini kao jeleni koji ne nalaze paše; idu nemoæni pred onijem koji ih goni. LAM 1:7 Opominje se Jerusalim u muci svojoj i u jadu svom svijeh milina što je imao od starine, kad pada narod njegov od ruke neprijateljeve a nikoga nema da mu pomože; neprijatelji gledaju ga i smiju se prestanku njegovu. LAM 1:8 Teško sagriješi Jerusalim, zato posta kao neèista žena; svi koji su ga poštovali preziru ga, jer vidješe golotinju njegovu; a on uzdiše, i okreæe se natrag. LAM 1:9 Neèistota mu bješe na skutovima; nije mislio na kraj svoj; pao je za èudo a nema nikoga da ga potješi. Pogledaj, Gospode, muku moju, jer se neprijatelj ponio. LAM 1:10 Neprijatelj poseže rukom na sve drage stvari njegove, i on gleda kako narodi ulaze u svetinju njegovu, za koje si zapovjedio: da ne dolaze na sabor tvoj. LAM 1:11 Sav narod njegov uzdiše tražeæi hljeba, daju dragocjene stvari svoje za jelo da okrijepe dušu. Pogledaj, Gospode, i vidi kako sam poništen. LAM 1:12 Zar vam nije stalo, svi koji prolazite ovuda? pogledajte i vidite, ima li bola kakav je moj, koji je meni dopao, kojim me ucvijeli Gospod u dan žestokoga gnjeva svojega. LAM 1:13 S visine pusti oganj u kosti moje, koji ih osvoji; razape mrežu nogama mojima, obori me nauznako, pustoši me, te po vas dan tužim. LAM 1:14 Svezan je rukom njegovom jaram od grijeha mojih, usukani su i doðoše mi na vrat; obori silu moju; predade me Gospod u ruke, iz kojih se ne mogu podignuti. LAM 1:15 Polazi Gospod sve junake moje usred mene, sazva na me sabor da potre mladiæe moje; kao grožðe u kaci izgazi Gospod djevojku kæer Judinu. LAM 1:16 Zato ja plaèem, oèi moje, oèi moje liju suze, jer je daleko od mene utješitelj, koji bi ukrijepio dušu moju; sinovi moji propadoše, jer nadvlada neprijatelj. LAM 1:17 Sion širi ruke svoje, nema nikoga da ga tješi; Gospod zapovjedi za Jakova, te ga opkoliše neprijatelji; Jerusalim posta meðu njima kao neèista žena. LAM 1:18 Pravedan je Gospod, jer se suprotih zapovijesti njegovoj; èujte, svi narodi, i vidite bol moj; djevojke moje i mladiæi moji otidoše u ropstvo. LAM 1:19 Zvah prijatelje svoje, oni me prevariše; sveštenici moji i starješine moje pomriješe u gradu tražeæi hrane da okrijepe dušu svoju. LAM 1:20 Pogledaj, Gospode, jer mi je tuga, utroba mi se uskolebala, srce se moje prevræe u meni, jer se mnogo suprotih; na polju uèini me sirotom maè, a kod kuæe sama smrt. LAM 1:21 Èuju gdje uzdišem, ali nema nikoga da me potješi; svi neprijatelji moji èuše za nesreæu moju i raduju se što si to uèinio; dovešæeš dan koji si oglasio, te æe oni biti kao ja. LAM 1:22 Neka izaðe preda te sva zloæa njihova, i uèini kao što si uèinio meni za sve grijehe moje; jer je mnogo uzdaha mojih i srce je moje žalosno. LAM 2:1 Kako obastrije Gospod oblakom u gnjevu svom kæer Sionsku! svrže s neba na zemlju slavu Izrailjevu, i ne opomenu se podnožja nogu svojih u dan gnjeva svojega! LAM 2:2 Gospod potr nemilice sve stanove Jakovljeve, razvali u gnjevu svom gradove kæeri Judine, i na zemlju obori, oskvrni carstvo i knezove njegove. LAM 2:3 Odbi u žestokom gnjevu sav rog Izrailju, obrati natrag desnicu svoju od neprijatelja, i raspali se na Jakova kao oganj plameni, koji proždire sve oko sebe. LAM 2:4 Nateže luk svoj kao neprijatelj, podiže desnicu svoju kao protivnik, i pobi sve što bješe drago oèima; na šator kæeri Sionske prosu kao oganj gnjev svoj. LAM 2:5 Gospod posta kao neprijatelj; potr Izrailja, potr sve dvore njegove, raskopa sve gradove njegove, i umnoži kæeri Judinoj žalost i jad. LAM 2:6 Razvali mu ogradu kao vrtu; potr mjesto sastancima njegovijem; Gospod vrže u zaborav na Sionu praznike i subotu, i u žestini gnjeva svojega odbaci cara i sveštenika. LAM 2:7 Odbaci Gospod oltar svoj, omrze na svetinju svoju, predade u ruke neprijateljima zidove dvora Sionskih; stade ih vika u domu Gospodnjem kao na praznik. LAM 2:8 Gospod naumi da raskopa zid kæeri Sionske, rasteže uže, i ne odvrati ruke svoje da ne zatre, i ojadi opkop i zid, iznemogoše skupa. LAM 2:9 Utonuše u zemlju vrata njezina, polomi i potr prijevornice njezine; car njezin i knezovi njezini meðu narodima su; zakona nema, i proroci njezini ne dobijaju utvare od Gospoda. LAM 2:10 Starješine kæeri Sionske sjede na zemlji i muèe, posule su prahom glavu i pripasale kostrijet; oborile su k zemlji glave svoje djevojke Jerusalimske. LAM 2:11 Išèilješe mi oèi od suza, utroba se moja uskolebala, prosipa se na zemlju jetra moja od pogibli kæeri naroda mojega, jer djeca i koja sisaju obamiru na ulicama gradskim. LAM 2:12 Govore materama svojim: gdje je žito i vino? obamiru kao ranjenici na ulicama gradskim, i ispuštaju dušu svoju u naruèju matera svojih. LAM 2:13 Koga æu ti uzeti za svjedoka? s èim æu te izjednaèiti, kæeri Jerusalimska? kaku æu ti priliku naæi, da te utješim, djevojko, kæeri Sionska? jer je nesreæa tvoja velika kao more, ko æe te iscijeliti? LAM 2:14 Proroci tvoji prorokovaše ti laž i bezumlje, i ne otkrivaše bezakonja tvojega da bi odvratili ropstvo tvoje; nego ti kazivaše utvare lažne i koje æe te prognati. LAM 2:15 Pljeskaju rukama nad tobom svi koji prolaze, zvižde i mašu glavom za kæerju Jerusalimskom: to li je grad, za koji govorahu da je prava ljepota, radost svoj zemlji? LAM 2:16 Razvaljuju usta na te svi neprijatelji tvoji, zvižde i škrguæu zubima govoreæi: proždrijesmo; ovo je doista dan koji èekasmo; doèekasmo, vidjesmo. LAM 2:17 Uèini Gospod što naumi, ispuni rijeè svoju, koju kaza odavna; razori nemilice, i razveseli tobom neprijatelja, podiže rog protivnicima tvojim. LAM 2:18 Vièe srce njihovo ka Gospodu: zide kæeri Sionske, proljevaj potokom suze dan i noæ, ne daj sebi mira, i zjenica oka tvojega da ne staje. LAM 2:19 Ustani, vièi obnoæ; u poèetku straže, proljevaj srce svoje kao vodu pred Gospodom, podiži k njemu ruke svoje za dušu djece svoje koja obamiru od gladi na uglovima svojih ulica. LAM 2:20 Pogledaj, Gospode, i vidi, kome si ovako uèinio. Eda li žene jedu porod svoj, djecu koju nose u naruèju? eda li se ubija u svetinji Gospodnjoj sveštenik i prorok? LAM 2:21 Leže na zemlji po ulicama djeca i starci, djevojke moje i mladiæi moji padoše od maèa, pobio si ih u dan gnjeva svojega i poklao ne žaleæi. LAM 2:22 Sazvao si kao na praznik strahote moje otsvuda, i u dan gnjeva Gospodnjega niko ne uteèe niti osta. Koje na ruku nosih i othranih, njih mi neprijatelj moj pobi. LAM 3:1 Ja sam èovjek koji vidjeh muku od pruta gnjeva njegova. LAM 3:2 Odvede me i opravi me u tamu a ne na vidjelo. LAM 3:3 Samo se na me obraæa, obraæa ruku svoju po vas dan. LAM 3:4 Uèini, te mi ostarje tijelo i koža, potr kosti moje. LAM 3:5 Zazida me, i optoèi me žuèju i mukom. LAM 3:6 Posadi me u tamu kao umrle odavna. LAM 3:7 Ogradi me da ne izaðem, i metnu na me teške okove. LAM 3:8 Kad vièem i vapijem, odbija molitvu moju. LAM 3:9 Zagradi putove moje tesanijem kamenom, i prevrati staze moje. LAM 3:10 Posta mi kao medvjed u zasjedi, kao lav u potaji. LAM 3:11 Pomete putove moje, i razdrije me, i uništi me. LAM 3:12 Nateže luk svoj, i metnu me strijeli za biljegu. LAM 3:13 Ustrijeli me u bubrege strijelama iz tula svojega. LAM 3:14 Postah potsmijeh svemu narodu svojemu i pjesma njihova po vas dan. LAM 3:15 Nasiti me gorèinom, opoji me pelenom. LAM 3:16 Polomi mi zube kamenjem, uvali me u pepeo. LAM 3:17 Udaljio si dušu moju od mira, zaboravih dobro. LAM 3:18 I rekoh: propade sila moja i nadanje moje od Gospoda. LAM 3:19 Opomeni se muke moje i jada mojega, pelena i žuèi. LAM 3:20 Duša se moja opominje bez prestanka, i poništila se u meni. LAM 3:21 Ali ovo napominjem srcu svojemu, te se nadam: LAM 3:22 Milost je Gospodnja što ne izgibosmo sasvijem, jer milosrða njegova nije nestalo. LAM 3:23 Ponavlja se svako jutro; velika je vjera tvoja. LAM 3:24 Gospod je dio moj, govori duša moja; zato æu se u njega uzdati. LAM 3:25 Dobar je Gospod onima koji ga èekaju, duši, koja ga traži. LAM 3:26 Dobro je mirno èekati spasenje Gospodnje. LAM 3:27 Dobro je èovjeku nositi jaram za mladosti svoje. LAM 3:28 Sam æe sjedjeti i muèati, jer Bog metnu breme na nj. LAM 3:29 Metnuæe usta svoja u prah, eda bi bilo nadanja. LAM 3:30 Podmetnuæe obraz svoj onome koji ga bije, biæe sit sramote. LAM 3:31 Jer Gospod ne odbacuje za svagda. LAM 3:32 Jer ako i ucvijeli, opet æe se i smilovati radi mnoštva milosti svoje. LAM 3:33 Jer ne muèi iz srca svojega ni cvijeli sinova èovjeèjih. LAM 3:34 Kad gaze nogama sve sužnje na zemlji, LAM 3:35 Kad izvræu pravicu èovjeku pred višnjim, LAM 3:36 Kad èine krivo èovjeku u parnici njegovoj, ne vidi li Gospod? LAM 3:37 Ko je rekao što i zbilo se, a Gospod da nije zapovjedio? LAM 3:38 Ne dolaze li i zla i dobra iz usta višnjega? LAM 3:39 Zašto se tuži èovjek živ, èovjek na kar za grijehe svoje? LAM 3:40 Pretražimo i razgledajmo pute svoje, i povratimo se ka Gospodu. LAM 3:41 Podignimo srce svoje i ruke k Bogu na nebesima. LAM 3:42 Zgriješismo i nepokorni bismo; ti ne praštaš. LAM 3:43 Obastro si se gnjevom, i goniš nas, ubijaš i ne žališ. LAM 3:44 Obastro si se oblakom da ne prodre molitva. LAM 3:45 Naèinio si od nas smetlište i odmet usred tijeh naroda. LAM 3:46 Razvaljuju usta svoja na nas svi neprijatelji naši. LAM 3:47 Strah i jama zadesi nas, pustošenje i zatiranje. LAM 3:48 Potoci teku iz oèiju mojih radi pogibli kæeri naroda mojega. LAM 3:49 Oèi moje liju suze bez prestanka, jer nema odmora, LAM 3:50 Dokle Gospod ne pogleda i ne vidi s neba. LAM 3:51 Oko moje muèi mi dušu radi svijeh kæeri grada mojega. LAM 3:52 Tjeraju me jednako kao pticu neprijatelji moji ni za što. LAM 3:53 Svališe u jamu život moj i nabacaše kamenje na me. LAM 3:54 Doðe mi voda svrh glave; rekoh: pogiboh! LAM 3:55 Prizivah ime tvoje, Gospode, iz jame najdublje. LAM 3:56 Ti èu glas moj; ne zatiskuj uha svojega od uzdisanja mojega, od vike moje. LAM 3:57 Pristupao si kad te prizivah, i govorio si: ne boj se. LAM 3:58 Raspravljao si, Gospode, parbu duše moje, i izbavljao si život moj. LAM 3:59 Vidiš, Gospode, nepravdu koja mi se èini; raspravi parbu moju. LAM 3:60 Vidiš svu osvetu njihovu, sve što mi misle. LAM 3:61 Èuješ rug njihov, Gospode, sve što mi misle, LAM 3:62 Što govore oni koji ustaju na me i što namišljaju protiv mene po vas dan. LAM 3:63 Vidi, kad sjedaju i kad ustaju, ja sam im pjesma. LAM 3:64 Plati im, Gospode, po djelima ruku njihovijeh. LAM 3:65 Podaj im uporno srce, prokletstvo svoje. LAM 3:66 Goni ih gnjevom, i istrijebi ih ispod nebesa Gospodnjih. LAM 4:1 Kako potamnje zlato, promijeni se èisto zlato? kamenje je od svetinje razmetnuto po uglovima svijeh ulica. LAM 4:2 Dragi sinovi Sionski, cijenjeni kao najèistije zlato, kako se cijene zemljani sudovi, kao djelo ruku lonèarevijeh! LAM 4:3 I zvijeri istièu sise svoje i doje mlad svoju, a kæi naroda mojega posta nemilostiva kao noj u pustinji. LAM 4:4 Jezik djetetu koje sisa prionu za grlo od žeði; djeca ištu hljeba, a nema nikoga da im lomi. LAM 4:5 Koji jeðahu poslastice, ginu na ulicama; koji odrastoše u skerletu, valjaju se po bunjištu. LAM 4:6 I kar koji dopade kæeri naroda mojega veæi je od propasti koja dopade Sodomu, koji se zatr u èasu i ruke se ne zabaviše oko njega. LAM 4:7 Nazireji njezini bjehu èistiji od snijega, bjelji od mlijeka; tijelo im bješe crvenije od dragoga kamenja, glatki kao safir. LAM 4:8 A sada im je lice crnje od uglja, ne poznaju se na ulicama; koža im se prilijepila za kosti, osušila se kao drvo. LAM 4:9 Bolje bi onima koji su pobijeni maèem nego onima koji mru od gladi, koji izdišu ubijeni od nestašice roda zemaljskoga. LAM 4:10 Svojim rukama žene žalostive kuhaše djecu svoju, ona im biše hrana u pogibli kæeri naroda mojega. LAM 4:11 Navrši Gospod gnjev svoj, izli žestoki gnjev svoj, i raspali oganj na Sionu, koji mu proždrije temelje. LAM 4:12 Ne bi vjerovali carevi zemaljski i svi stanovnici po vasiljenoj da æe neprijatelj i protivnik uæi na vrata Jerusalimska. LAM 4:13 Ali bi za grijehe proroka njegovijeh i za bezakonja sveštenika njegovijeh, koji proljevahu krv pravednièku usred njega. LAM 4:14 Lutahu kao slijepci po ulicama, kaljajuæi se krvlju, koje ne mogahu da se ne dotièu haljinama svojim. LAM 4:15 Otstupite, neèisti, vièu im, otstupite, otstupite, ne dodijevajte se nièega. I odlaze i skitaju se; i meðu narodima se govori: neæe se više staniti. LAM 4:16 Gnjev Gospodnji rasija ih, neæe više pogledati na njih; ne poštuju sveštenika, nijesu žalostivi na starce. LAM 4:17 Veæ nam oèi išèilješe izgledajuæi pomoæ zaludnu; èekasmo narod koji ne može izbaviti. LAM 4:18 Vrebaju nam korake, da ne možemo hoditi po ulicama svojim, približi se kraj naš, navršiše se dani naši, doðe kraj naš. LAM 4:19 Koji nas goniše, bijahu lakši od orlova nebeskih, po gorama nas goniše, u pustinji nam zasjedaše. LAM 4:20 Disanje nozdara naših, pomazanik Gospodnji, za kojega govorasmo: da æemo živjeti pod sjenom njegovijem meðu narodima, uhvati se u jame njihove. LAM 4:21 Raduj se i veseli se, kæeri Edomska, koja živiš u zemlji Uzu! doæi æe do tebe èaša, opiæeš se, i otkriæeš se. LAM 4:22 Svrši se kar za bezakonje tvoje, kæeri Sionska; neæe te više voditi u ropstvo; pohodiæe tvoje bezakonje, kæeri Edomska, otkriæe grijehe tvoje. LAM 5:1 Opomeni se, Gospode, što nas zadesi; pogledaj i vidi sramotu našu. LAM 5:2 Našljedstvo naše privali se tuðincima, domovi naši inostrancima. LAM 5:3 Postasmo sirote, bez oca, matere naše kao udovice. LAM 5:4 Svoju vodu pijemo za novce, svoja drva kupujemo. LAM 5:5 Na vratu nam je jaram, i gone nas; umoreni nemamo odmora. LAM 5:6 Pružamo ruku k Misircima i Asircima, da se nasitimo hljeba. LAM 5:7 Oci naši zgriješiše, i nema ih, a mi nosimo bezakonja njihova. LAM 5:8 Robovi nam gospodare, nema nikoga da izbavi iz ruku njihovijeh. LAM 5:9 Sa strahom za život svoj od maèa u pustinji donosimo sebi hljeb. LAM 5:10 Koža nam pocrnje kao peæ od ljute gladi. LAM 5:11 Sramote žene na Sionu i djevojke po gradovima Judinijem. LAM 5:12 Knezove vješaju svojim rukama, ne poštuju lica staraèkoga. LAM 5:13 Mladiæe uzimaju pod žrvnje, i djeca padaju pod drvima. LAM 5:14 Staraca nema više na vratima, ni mladiæa na pjevanju. LAM 5:15 Nesta radosti srcu našemu, igra naša pretvori se u žalost. LAM 5:16 Pade vijenac s glave naše; teško nama, što zgriješismo! LAM 5:17 Stoga je srce naše žalosno, stoga oèi naše potamnješe, LAM 5:18 Sa gore Siona, što opustje, i lisice idu po njoj. LAM 5:19 Ti, Gospode, ostaješ dovijeka, prijesto tvoj od koljena do koljena. LAM 5:20 Zašto hoæeš da nas zaboraviš dovijeka, da nas ostaviš zadugo? LAM 5:21 Obrati nas, Gospode, k sebi, i obratiæemo se; ponovi dane naše kako bijahu prije. LAM 5:22 Jer eda li æeš nas sasvijem odbaciti i gnjeviti se na nas veoma? EZE 1:1 Godine tridesete, mjeseca èetvrtoga, petoga dana, kad bijah meðu robljem na rijeci Hevaru, otvoriše se nebesa, i vidjeh utvare Božje. EZE 1:2 Petoga dana toga mjeseca, pete godine otkako se zarobi car Joahin, EZE 1:3 Doðe rijeè Gospodnja Jezekilju sinu Vuzijevu, svešteniku, u zemlji Haldejskoj na rijeci Hevaru, i ondje doðe ruka Gospodnja nada nj. EZE 1:4 I vidjeh, i gle, silan vjetar dolažaše od sjevera, i velik oblak i oganj koji se razgorijevaše, i oko njega svjetlost, a isred ognja kao jaka svjetlost; EZE 1:5 Isred njega još kao èetiri životinje, koje na oèi bijahu nalik na èovjeka; EZE 1:6 I u svake bijahu èetiri lica, i èetiri krila u svake; EZE 1:7 I noge im bijahu prave, a u stopalu bijahu im noge kao u teleta; i sijevahu kao uglaðena mjed. EZE 1:8 I ruke im bijahu èovjeèije pod krilima nad èetiri strane, i lica im i krila bijahu na èetiri strane. EZE 1:9 Sastavljena im bijahu krila jedno s drugim; i ne okretahu se iduæi, nego svaka iðaše naprema se. EZE 1:10 I lice bijaše u sve èetiri lice èovjeèije i lice lavovo s desne strane, a s lijeve strane lice volujsko i lice orlovo u sve èetiri. EZE 1:11 I lica im i krila bijahu razdijeljena ozgo; u svake se dva krila sastavljahu jedno s drugim, a dva pokrivahu im tijelo. EZE 1:12 I svaka iðaše pravo naprema se; iðahu kuda duh iðaše, i ne okretahu se iduæi. EZE 1:13 I na oèi bijahu te životinje kao živo ugljevlje, gorahu na oèi kao svijeæe; taj oganj prolažaše izmeðu životinja i svijetljaše se, i iz ognja izlažaše munja. EZE 1:14 I životinje trèahu i vraæahu se kao munja. EZE 1:15 I kad gledah životinje, gle, toèak jedan bijaše na zemlji uza svaku životinju prema èetiri lica njihova. EZE 1:16 Oblièjem i napravom bijahu toèkovi kao boje hrisolitove, i sva èetiri bijahu jednaka, i oblièjem i napravom bijahu kao da je jedan toèak u drugom. EZE 1:17 Kad iðahu, iðahu sva èetiri svaki na svoju stranu, i iduæi ne skretahu. EZE 1:18 I naplaci im bijahu visoki strahota; i bijahu naplaci puni oèiju unaokolo u sva èetiri. EZE 1:19 I kad iðahu životinje, iðahu i toèkovi uz njih; i kad se životinje podizahu od zemlje, podizahu se i toèkovi. EZE 1:20 Kuda duh iðaše, onamo iðahu, i podizahu se toèkovi prema njima, jer duh životinjski bješe u toèkovima. EZE 1:21 Kad one iðahu, iðahu i oni; i kad one stajahu, stajahu i oni; i kad se one podizahu od zemlje, podizahu se i toèkovi prema njima, jer duh životinjski bješe u toèkovima. EZE 1:22 A nad glavama životinjama bijaše kao nebo, po viðenju kao kristal, strašno, razastrto ozgo nad glavama njihovijem. EZE 1:23 A pod tijem nebom bijahu im krila pružena, jedno prema drugom, a dva krila svakoj pokrivahu tijelo. EZE 1:24 I èujah huku krila njihovijeh kad iðahu kao da bješe huka velike vode, kao glas svemoguæega i kao graja u okolu; i kad stajahu, spuštahu krila. EZE 1:25 I kad stavši spuštahu krila, èujaše se glas ozgo iz neba, koje bijaše nad glavama njihovijem. EZE 1:26 I ozgo na onom nebu što im bijaše nad glavama, bijaše kao prijesto, po viðenju kao kamen safir, i na prijestolu bijaše po oblièju kao èovjek. EZE 1:27 I vidjeh kao jaku svjetlost, i u njoj unutra kao oganj naokolo, od bedara gore, a od bedara dolje vidjeh kao oganj i svjetlost oko njega. EZE 1:28 Kao duga u oblaku kad je kiša, taka na oèi bijaše svjetlost unaokolo. To bijaše viðenje slave Božje na oèima; i kad vidjeh, padoh na lice svoje, i èuh glas nekoga koji govoraše. EZE 2:1 I reèe mi: sine èovjeèji, ustani na noge da govorim s tobom. EZE 2:2 I uðe u me duh kad mi progovori, i postavi me na noge, i slušah onoga koji mi govoraše. EZE 2:3 I reèe mi: sine èovjeèji, ja te šaljem k sinovima Izrailjevijem, k narodima odmetnièkim, koji se odmetnuše mene; oni i oci njihovi biše mi nevjerni do ovoga dana. EZE 2:4 K sinovima tvrda obraza i uporna srca šaljem te ja, pa im reci: tako veli Gospod; EZE 2:5 I poslušali ili ne poslušali, jer su dom odmetnièki, neka znaju da je prorok bio meðu njima. EZE 2:6 I ti, sine èovjeèji, ne boj ih se niti se boj njihovijeh rijeèi, što su ti uporni i kao trnje i živiš meðu skorpijama; ne boj se njihovijeh rijeèi i ne plaši se od njih, što su dom odmetnièki. EZE 2:7 Nego im kaži rijeèi moje, poslušali ili ne poslušali, jer su odmetnici. EZE 2:8 Ali ti, sine èovjeèji, slušaj što æu ti kazati, ne budi nepokoran kao taj dom nepokorni; otvori usta, i pojedi što æu ti dati. EZE 2:9 I pogledah, a to ruka pružena k meni, i gle, u njoj savijena knjiga. EZE 2:10 I razvi je preda mnom, i bješe ispisana iznutra i spolja, i bješe u njoj napisan plaè i naricanje i jaoh. EZE 3:1 I reèe mi: sine èovjeèji, pojedi što je pred tobom, pojedi ovu knjigu, pa idi, govori domu Izrailjevu. EZE 3:2 I otvorih usta, i založi me onom knjigom. EZE 3:3 I reèe mi: sine èovjeèji, nahrani trbuh svoj, i crijeva svoja napuni ovom knjigom koju ti dajem. I pojedoh je, i bješe mi u ustima slatka kao med. EZE 3:4 Zatijem reèe mi: sine èovjeèji, idi k domu Izrailjevu, i govori im moje rijeèi. EZE 3:5 Jer se ne šalješ k narodu nepoznata jezika i nerazumljiva govora, nego k domu Izrailjevu; EZE 3:6 Ne k mnogim narodima nepoznata jezika i nerazumljiva govora, kojima rijeèi ne bi razumio; k njima da te pošljem, poslušali bi te. EZE 3:7 Ali dom Izrailjev neæe te poslušati, jer neæe mene da poslušaju; jer je sav dom Izrailjev tvrda obraza i uporna srca. EZE 3:8 Evo dadoh tebi obraz tvrd prema njihovu obrazu, i èelo tvrdo prema njihovu èelu. EZE 3:9 Kao kamen dijamanat, tvrðe od stijene dadoh ti èelo; ne boj ih se, niti se plaši od njih, zato što su dom odmetnièki. EZE 3:10 Potom reèe mi: sine èovjeèji, sve rijeèi moje što æu ti govoriti primaj u srce svoje i slušaj ušima svojim. EZE 3:11 Idi k roblju, k sinovima naroda svojega, i govori im i reci im: tako veli Gospod Gospod; poslušali ili ne poslušali. EZE 3:12 Tada podiže me duh, i èuh za sobom glas gdje se silno razliježe: blagoslovena slava Gospodnja s mjesta njegova; EZE 3:13 I lupu krila onijeh životinja, koja udarahu jedno o drugo, i prasku toèkova prema njima, glas koji se silno razlijegaše. EZE 3:14 I duh me podiže i odnese, i iðah žalostan od srdnje u duhu svom; ali ruka Gospodnja silna bješe nada mnom. EZE 3:15 I doðoh k roblju u Telaviv, koje stanovaše na rijeci Hevaru, i sjedoh gdje oni sjeðahu, i sjedjeh ondje meðu njima sedam dana èudeæi se. EZE 3:16 A poslije sedam dana doðe mi rijeè Gospodnja govoreæi: EZE 3:17 Sine èovjeèji, postavih te stražarem domu Izrailjevu, da slušaš rijeèi iz mojih usta i opominješ ih od mene. EZE 3:18 Kad reèem bezbožniku: poginuæeš, a ti ga ne opomeneš i ne progovoriš mu da bi odvratio bezbožnika od bezbožnoga puta njegova, da bi ga saèuvao u životu, onaj æe bezbožnik poginuti sa svojega bezakonja; ali æu krv njegovu iskati iz tvojih ruku. EZE 3:19 A kad ti opomeneš bezbožnika, a on se i ne vrati od bezbožnosti svoje i sa zloga puta svojega, on æe poginuti s bezakonja svojega, a ti æeš saèuvati dušu svoju. EZE 3:20 Ako li se pravednik odvrati od pravde svoje, i stane èiniti bezakonje, i ja mu podmetnem na što æe se spotaæi, te pogine, a ti ga ne opomenu, on æe poginuti sa svoga grijeha, i neæe se pomenuti pravedna djela njegova što je èinio, ali æu krv njegovu iskati iz tvoje ruke. EZE 3:21 Ako li ti opomeneš pravednika da ne griješi pravednik, i on prestane griješiti, on æe živjeti, jer primi opomenu, i ti æeš saèuvati dušu svoju. EZE 3:22 I doðe ondje nada me ruka Gospodnja, i reèe mi: ustani, izidi u polje, i ondje æu govoriti s tobom. EZE 3:23 I ustavši otidoh u polje, a gle, slava Gospodnja stajaše ondje kao slava koju vidjeh na rijeci Hevaru, i padoh na lice svoje. EZE 3:24 I uðe u me duh, i postavi me na noge; i progovori sa mnom i reèe mi: idi, zatvori se u kuæu svoju. EZE 3:25 Jer, sine èovjeèji, evo, metnuæe na te uzice, i svezaæe te njima, i neæeš izlaziti meðu njih. EZE 3:26 I ja æu uèiniti da ti se jezik prilijepi za grlo, te æeš onijemjeti, i neæeš ih karati, jer su dom odmetnièki. EZE 3:27 Ali kad ti progovorim, otvoriæu ti usta, i kazaæeš im: ovako veli Gospod Gospod; ko æe slušati, neka sluša, a ko neæe slušati, neka ne sluša; jer su dom odmetnièki. EZE 4:1 A ti, sine èovjeèji, uzmi opeku i metni je preda se, i izreži na njoj grad Jerusalim. EZE 4:2 I postavi oko njega opsadu, i naèini kule prema njemu, i iskopaj oko njega opkop, i postavi vojsku oko njega, i namjesti ubojne sprave oko njega. EZE 4:3 Potom uzmi tavicu gvozdenu, i metni je kao gvozden zid izmeðu sebe i grada, i okreni lice svoje suprot njemu, i on æe se opsjesti, i ti æeš ga opsjesti. To æe biti znak domu Izrailjevu. EZE 4:4 Potom lezi na lijevu stranu svoju, i metni na nju bezakonje doma Izrailjeva; koliko dana uzležiš na njoj, toliko æeš nositi njihovo bezakonje. EZE 4:5 A ja ti dajem godine bezakonja njihova brojem dana, trista i devedeset dana, i toliko æeš nositi bezakonje doma Izrailjeva. EZE 4:6 A kad ih navršiš, onda lezi na desnu stranu svoju, i nosi bezakonje doma Judina èetrdeset dana; po jedan dan dajem ti za godinu. EZE 4:7 I okreni lice svoje prema opkoljenom Jerusalimu zagalivši mišicu svoju, i prorokuj protiv njega. EZE 4:8 I evo vezaæu te uzicama da se ne prevrneš s jedne strane na drugu dokle ne navršiš dane opsade svoje. EZE 4:9 I uzmi pšenice i jeèma i boba i leæa i prosa i krupnika, i saspi sve u jedan sud, i naèini od toga sebi hljeba prema broju dana u koje æeš ležati na svojoj strani, tri stotine i devedeset dana ješæeš ga. EZE 4:10 I jela tvojega što æeš jesti neka bude mjerom dvadeset sikala na dan; na rokove jedi ga. EZE 4:11 I vodu pij mjerom, po šestinu ina, pij na rokove. EZE 4:12 A hljeb prijesan jeèmen jedi, ispekav ga na kalu èovjeèijem na njihove oèi. EZE 4:13 I reèe Gospod: tako æe jesti sinovi Izrailjevi hljeb svoj neèist meðu narodima u koje æu ih razagnati. EZE 4:14 Tada rekoh: ah Gospode Gospode, gle, duša se moja nije oskvrnila, jer od djetinjstva svojega do sada nijesam jeo mrcinoga ni što bi zvjerka razdrla, niti je ušlo u usta moja meso neèisto. EZE 4:15 A on mi reèe: vidi, dajem ti goveðu balegu mjesto èovjeèijega kala, da na njoj ispeèeš sebi hljeb. EZE 4:16 Zatijem reèe mi: sine èovjeèji, evo ja æu slomiti potporu u hljebu u Jerusalimu, te æe jesti hljeb na mjeru i u brizi, i vodu æe piti na mjeru i u èudu. EZE 4:17 Jer æe im nestati hljeba i vode da æe se èuditi meðu sobom i sasušiæe se od bezakonja svojega. EZE 5:1 Potom, sine èovjeèji, uzmi nož oštar, britvu brijaèku uzmi, i pusti je po glavi svojoj i po bradi svojoj, pa uzmi mjerila i razdijeli. EZE 5:2 Treæinu sažezi ognjem usred grada, kad se navrše dani opsade, a drugu treæinu uzmi i isijeci maèem oko njega, a ostalu treæinu razmetni u vjetar, i ja æu izvuæi maè za njima. EZE 5:3 Ali uzmi malo, i zaveži u skut svoj. EZE 5:4 I od toga još uzmi i baci u oganj i sažezi ognjem; odatle æe izaæi oganj na sav dom Izrailjev. EZE 5:5 Ovako veli Gospod Gospod: ovo je Jerusalim koji postavih usred naroda i optoèih ga zemljama. EZE 5:6 Ali promijeni zakone moje na bezakonje veæma nego narodi, i uredbe moje veæma nego zemlje što su oko njega, jer odbaciše moje zakone, i ne hodiše po mojim uredbama. EZE 5:7 Zato ovako veli Gospod Gospod: što postaste gori od naroda koji su oko vas, ne hodiste po mojim uredbama i ne izvršivaste mojih zakona, pa ni po uredbama naroda koji su oko vas ne èiniste, EZE 5:8 Zato ovako veli Gospod Gospod: evo i mene na te, i izvršiæu usred tebe sudove na vidiku narodima; EZE 5:9 I uèiniæu ti što još nijesam uèinio niti æu više uèiniti za sve gadove tvoje. EZE 5:10 Zato oci æe jesti sinove usred tebe, i sinovi æe jesti oce svoje, i izvršiæu na tebi sudove i rasijaæu sav ostatak tvoj u sve vjetrove. EZE 5:11 Zato, tako ja živ bio, veli Gospod Gospod, što si oskvrnio moju svetinju svakojakim neèistotama svojim i svakojakim gadovima svojim, zato æu i ja tebe potrti, i neæe oko moje žaliti, niti æu se smilovati. EZE 5:12 Treæina æe tvoja pomrijeti od pomora, i od gladi æe izginuti usred tebe, a druga æe treæina pasti od maèa oko tebe, a treæinu æu rasijati u sve vjetrove, i izvuæi æu maè za njima. EZE 5:13 I tako æe se izvršiti gnjev moj i namiriæu jarost svoju na njima i zadovoljiæu se, i oni æe poznati da sam ja Gospod govorio u revnosti svojoj kad izvršim gnjev svoj na njima. EZE 5:14 I uèiniæu od tebe pustoš i rug meðu narodima koji su oko tebe pred svakim koji prolazi. EZE 5:15 I biæeš rug i sramota i nauk i èudo narodima što su oko tebe kad izvršim sudove na tebi gnjevom, jarošæu i ljutijem karanjem; ja Gospod rekoh; EZE 5:16 Kad pustim na vas ljute strijele gladi, koje æe biti smrtne, koje æu pustiti da vas zatrem, i kad glad navalim na vas i slomim vam potporu u hljebu, EZE 5:17 Kad pustim na vas glad i ljute zvijeri, koje æe ti djecu izjesti; i kad pomor i krv proðu kroza te, i kad pustim maè na te. Ja Gospod rekoh. EZE 6:1 Opet mi doðe rijeè Gospodnja govoreæi: EZE 6:2 Sine èovjeèji, okreni lice svoje prema gorama Izrailjevijem, i prorokuj protiv njih, EZE 6:3 I reci: gore Izrailjeve, èujte rijeè Gospoda Gospoda, ovako veli Gospod Gospod gorama i humovima, potocima i dolinama: evo me, ja æu pustiti na vas maè i oboriæu visine vaše. EZE 6:4 I vaši æe se oltari raskopati, i sunèani likovi vaši izlomiæe se, i povaljaæu pobijene vaše pred gadnijem bogovima vašim. EZE 6:5 I pobacaæu mrtva tjelesa sinova Izrailjevijeh pred gadne bogove njihove, i razmetnuæu kosti vaše oko oltara vaših. EZE 6:6 Svuda gdje nastavate gradovi æe se opustošiti i visine æe opustjeti, i oltari æe se vaši raskopati i opustjeti, i gadni bogovi vaši izlomiæe se i neæe ih više biti, i sunèani likovi vaši isjeæi æe se, i djela æe se vaša uništiti. EZE 6:7 I pobijeni æe padati usred vas, i poznaæete da sam ja Gospod. EZE 6:8 Ali æu vas ostaviti nekoliko koji bi utekli od maèa meðu narodima kad se rasijete po zemljama. EZE 6:9 I koji vas uteku, opomenuæe se mene meðu narodima, gdje budu u ropstvu, kako mi dotužaše srcem svojim kurvarskim koje otstupi od mene, i oèima svojim kurvarskim, kojima idoše za gadnijem bogovima svojim, i sami æe sebi biti mrski za zla koja èiniše u svijem gradovima svojim. EZE 6:10 I poznaæe da sam ja Gospod i da nijesam govorio uzalud da æu im uèiniti to zlo. EZE 6:11 Ovako veli Gospod Gospod: pljesni rukama i lupi nogom, i reci: jaoh! radi svijeh gadnijeh zala doma Izrailjeva, jer æe pasti od maèa, od gladi i od pomora. EZE 6:12 Ko bude daleko, umrijeæe od pomora; a ko bude blizu, pašæe od maèa; a ko ostane i bude opkoljen, umrijeæe od gladi; tako æu navršiti gnjev svoj na njima. EZE 6:13 I poznaæete da sam ja Gospod kad budu pobijeni njihovi meðu gadnijem bogovima njihovijem, oko oltara njihovijeh, na svakom visokom humu i na svijem vrhovima gorskim i pod svakim zelenijem drvetom i pod svakim granatijem hrastom, svuda gdje su kadili ugodnijem mirisima svijem gadnijem bogovima svojim. EZE 6:14 Jer æu zamahnuti rukom svojom na njih, i obratiæu zemlju njihovu u pustoš goru od pustinje Divlate po svijem stanovima njihovijem; i poznaæe da sam ja Gospod. EZE 7:1 Potom doðe mi rijeè Gospodnja govoreæi: EZE 7:2 Sine èovjeèji, ovako kaže Gospod Gospod za zemlju Izrailjevu: kraj, doðe kraj na èetiri strane zemlji. EZE 7:3 Doðe ti kraj, i pustiæu gnjev svoj na te, i sudiæu ti po putovima tvojim i obratiæu na te sve gadove tvoje. EZE 7:4 I oko moje neæe te požaliti, niti æu se smilovati, nego æu putove tvoje obratiti na te, i gadovi æe tvoji biti usred tebe, i poznaæete da sam ja Gospod. EZE 7:5 Ovako veli Gospod Gospod: zlo, jedno zlo, evo ide. EZE 7:6 Kraj doðe, kraj doðe, usta na te, evo doðe. EZE 7:7 Doðe jutro tebi, stanovnièe zemaljski, doðe vrijeme, približi se dan, kad æe biti polom a ne jeka gorska. EZE 7:8 Sada æu odmah izliti jarost svoju na te, i navršiæu gnjev svoj na tebi, i sudiæu ti po tvojim putovima, i obratiæu na te sve gadove tvoje. EZE 7:9 Neæe žaliti oko moje, niti æu se smilovati, daæu ti po putovima tvojim, i gadovi æe tvoji biti usred tebe, i poznaæete da sam ja Gospod, koji bije. EZE 7:10 Evo dana, evo doðe, jutro nasta, procvate prut, ponositost napupi. EZE 7:11 Nasilje naraste prut bezakonja, niko neæe ostati od njih ni od mnoštva njihova ni od buke njihove, niti æe biti naricanja za njima. EZE 7:12 Doðe vrijeme, prispje dan; ko kupuje neka se ne raduje, i ko prodaje neka ne žali, jer æe doæi gnjev na sve ljudstvo njihovo. EZE 7:13 Jer ko prodaje, neæe opet doæi do onoga što proda, ako i ostane živ; jer utvara za sve mnoštvo njihovo neæe se vratiti natrag, i niko se neæe okrijepiti bezakonjem svojim da saèuva život svoj. EZE 7:14 Zatrubiše u trube, i spremiše sve; ali nema nikoga da izaðe u boj, jer se gnjev moj raspalio na sve ljudstvo njihovo. EZE 7:15 Napolju maè, a unutra pomor i glad; ko bude u polju, poginuæe od maèa; a ko bude u gradu, njega æe glad i pomor proždrijeti. EZE 7:16 A koji ih uteku, izbaviæe se i biæe po gorama kao golubovi iz dolina, svi æe uzdisati, svaki za svoje bezakonje. EZE 7:17 Sve æe ruke klonuti i sva æe koljena postati kao voda. EZE 7:18 I pripasaæe oko sebe kostrijet, i drhat æe ih popasti, i na svakom æe licu biti stid, i sve æe im glave biti æelave. EZE 7:19 Srebro æe svoje pobacati po ulicama, i zlato æe njihovo biti kao neèistota; srebro njihovo i zlato njihovo neæe ih moæi izbaviti u dan gnjeva Gospodnjega; neæe nasititi duše svoje niti æe napuniti trbuha svojega, jer im je bezakonje njihovo spoticanje. EZE 7:20 Jer slavni nakit svoj obratiše na oholost, i naèiniše od njega likove gadova svojih, gnusobe svoje; zato uèinih da im je neèistota. EZE 7:21 I daæu ga u ruke inostrancima da ga razgrabe, i bezbožnicima na zemlji da je plijen, i oskvrniæe ga. EZE 7:22 I odvratiæu lice svoje od njih, i oskvrniæe svetinju moju, i uæi æe u nju lupeži i oskvrniæe je. EZE 7:23 Naèini verige, jer je zemlja puna krvnoga suda, i grad je pun nasilja. EZE 7:24 Zato æu dovesti najgore izmeðu naroda da naslijede kuæe njihove, i ukinuæu oholost silnijeh, i sveta mjesta njihova oskvrniæe se. EZE 7:25 Ide pogibao; oni æe tražiti mira, ali ga neæe biti. EZE 7:26 Nevolja za nevoljom dolaziæe, i glas za glasom stizaæe; i oni æe tražiti utvaru od proroka; zakona æe nestati u sveštenika i svjeta u staraca. EZE 7:27 Car æe tužiti, i knezovi æe se obuæi u žalost, i ruke narodu zemaljskom drktaæe; uèiniæu im po putovima njihovijem i sudiæu im prema sudovima njihovijem; i poznaæe da sam ja Gospod. EZE 8:1 A šeste godine, šestoga mjeseca, dana petoga, kad sjeðah u svojoj kuæi i starješine Judine sjeðahu preda mnom, pade ondje na me ruka Gospoda Gospoda. EZE 8:2 I vidjeh, a to oblik na oèi kao oganj, od bedara mu dolje bješe oganj, a od bedara gore bješe kao svjetlost, kao jaka svjetlost. EZE 8:3 I pruži kao ruku, i uhvati me za kosu na glavi, i podiže me duh meðu nebo i zemlju, i odnese me u Jerusalim u utvari Božjoj na vrata unutrašnja koja gledaju na sjever, gdje stajaše idol od revnosti, koji draži na revnost. EZE 8:4 I gle, ondje bješe slava Boga Izrailjeva na oèi kao ona što je vidjeh u polju. EZE 8:5 I reèe mi: sine èovjeèji, podigni oèi svoje k sjeveru. I podigoh oèi svoje k sjeveru, i gle, sa sjevera na vratima oltarskim bijaše onaj idol od revnosti na ulasku. EZE 8:6 Potom mi reèe: sine èovjeèji, vidiš li što ti rade? velike gadove koje tu èini dom Izrailjev da otidem daleko od svetinje svoje? Ali æeš još vidjeti veæih gadova. EZE 8:7 I odvede me na vrata od trijema, i pogledah, a to jedna rupa u zidu. EZE 8:8 A on mi reèe: sine èovjeèji, prokopaj ovaj zid. I prokopah zid, a to jedna vrata. EZE 8:9 Tada mi reèe: uði i vidi opake gadove koje èine tu. EZE 8:10 I ušav vidjeh, i gle, svakojake životinje što gamižu i svakojaki gadni skotovi, i svi gadni bogovi doma Izrailjeva bijahu napisani po zidu svuda unaokolo. EZE 8:11 I pred njima stajaše sedamdeset ljudi izmeðu starješina doma Izrailjeva s Jazanijom sinom Safanovijem, koji stajaše meðu njima, svaki s kadionicom svojom u ruci, i podizaše se gust oblak od kada. EZE 8:12 Tada mi reèe: vidiš li, sine èovjeèji, šta èine starješine doma Izrailjeva u mraku svak u svojoj pisanoj klijeti? jer govore: ne vidi nas Gospod, ostavio je Gospod ovu zemlju. EZE 8:13 Potom mi reèe: još æeš vidjeti veæih gadova koje oni èine. EZE 8:14 I odvede me na vrata doma Gospodnjega koja su sa sjevera; i gle, žene sjeðahu i plakahu za Tamuzom. EZE 8:15 I reèe mi: jesi li vidio, sine èovjeèji? još æeš vidjeti veæih gadova od tijeh. EZE 8:16 I odvede me u trijem unutrašnji doma Gospodnjega; i gle, na ulasku u crkvu Gospodnju izmeðu trijema i oltara bješe oko dvadeset i pet ljudi okrenutijeh leðima k crkvi Gospodnjoj a licem k istoku, i klanjahu se suncu prema istoku. EZE 8:17 Tada mi reèe: jesi li vidio, sine èovjeèji? malo li je domu Judinu što èine te gadove koje èine ovdje? nego još napuniše zemlju nasilja i okrenuše se da me draže; i eto drže granu pred nosom svojim. EZE 8:18 Zato æu i ja uèiniti u gnjevu, neæe žaliti oko moje, niti æu se smilovati, i kad stanu vikati iza glasa u moje uši, neæu ih uslišiti. EZE 9:1 Potom povika iza glasa, te èuh, i reèe: pristupite koji ste poslani na grad svaki s oružjem svojim smrtnijem u ruci. EZE 9:2 I gle, šest ljudi doðe do visokih vrata, koja gledaju na sjever, svaki sa svojim oružjem smrtnijem u ruci, i meðu njima bješe jedan èovjek obuèen u platno s opravom pisarskom uz bedricu; i došavši stadoše kod oltara mjedenoga. EZE 9:3 A slava Boga Izrailjeva podiže se s heruvima, na kojima bijaše, na prag od doma, i viknu èovjeka obuèenoga u platno koji imaše uz bedricu opravu pisarsku. EZE 9:4 I reèe mu Gospod: proði posred grada, posred Jerusalima, i zabilježi biljegom èela onijem ljudima koji uzdišu i koji ridaju radi svijeh gadova što se èine usred njega. EZE 9:5 A drugima reèe i èuh: proðite za njim po gradu, i pobijte, neka ne žali oko vaše niti se smilujte; EZE 9:6 Starce i mladiæe, i djevojke i djecu i žene pobijte da se istrijebe; ali na kome god bude znak, k njemu ne pristupajte; i poènite od moje svetinje. I poèeše od starješina što bjehu pred domom. EZE 9:7 I reèe im: oskvrnite dom, i napunite trijemove pobijenijeh; idite. I izašavši stadoše ubijati. EZE 9:8 A kad ubijahu i ja ostah, padoh na lice svoje i povikah i rekoh: jaoh Gospode Gospode, eda li æeš zatrti sav ostatak Izrailjev izlivši gnjev svoj na Jerusalim? EZE 9:9 A on mi reèe: bezakonje doma Izrailjeva i Judina preveliko je, i puna je zemlja krvi, i grad je pun opaèine; jer rekoše: Gospod je ostavio zemlju, i Gospod ne vidi. EZE 9:10 Zato ni moje oko neæe žaliti, niti æu se smilovati; put njihov obratiæu na glavu njihovu. EZE 9:11 I gle, èovjek, obuèen u platno, kojemu uz bedricu bijaše oprava pisarska, javi govoreæi: uèinio sam kako si mi zapovjedio. EZE 10:1 Potom vidjeh, i gle, na nebu koje bijaše nad glavama heruvimima pokaza se nad njima kao kamen safir na oèi kao prijesto. EZE 10:2 I progovori èovjeku obuèenom u platno, i reèe: uði meðu toèkove pod heruvimima, i uzmi pune pregršti žeravice izmeðu heruvima i razaspi na grad. I uðe na moje oèi. EZE 10:3 A heruvimi stajahu s desne strane doma kad uðe èovjek, i oblak napuni unutrašnji trijem. EZE 10:4 I slava Gospodnja podiže se s heruvima na prag od doma, i napuni se dom oblaka, a trijem se napuni svjetlosti slave Gospodnje. EZE 10:5 I lupa krila u heruvima èujaše se do spoljašnjega trijema kao glas Boga svemoguæega kad govori. EZE 10:6 I kad zapovjedi èovjeku obuèenome u platno govoreæi: uzmi ognja izmeðu toèkova izmeðu heruvima; on uðe i stade kod toèkova. EZE 10:7 I jedan heruvim pruži ruku svoju izmeðu heruvima k ognju koji bijaše meðu heruvimima, i uze i metnu u pregršti obuèenome u platno, i on primi i izide. EZE 10:8 A viðaše se u heruvima kao ruka èovjeèija pod krilima. EZE 10:9 I vidjeh, i gle, èetiri toèka kod heruvima, po jedan toèak kod jednoga heruvima, i toèkovi bijahu na oèi kao kamen hrisolit. EZE 10:10 I na oèi bijahu sva èetiri toèka jednaka, i kao da je toèak u toèku. EZE 10:11 Kad iðahu, iðahu sva èetiri, svaki na svoju stranu, i iduæi ne skretahu, nego kuda gledaše glava onamo iðahu i iduæi ne skretahu. EZE 10:12 A sve im tijelo i leða i ruke i krila i toèkovi, sva èetiri toèka njihova, bijahu puna oèiju svuda unaokolo. EZE 10:13 A toèkovi se zvahu kako èuh: kola. EZE 10:14 A èetiri lica imaše svaka životinja: jedno lice heruvimsko, drugo lice èovjeèije i treæe lice lavovo i èetvrto lice orlovo. EZE 10:15 I podigoše se heruvimi u vis; to bijahu iste životinje koje vidjeh na rijeci Hevaru. EZE 10:16 A kad iðahu heruvimi, iðahu i toèkovi uz njih, i kad heruvimi mahahu krilima svojim da se podignu od zemlje, toèkovi se ne odmicahu od njih. EZE 10:17 Kad se oni ustavljahu, ustavljahu se i toèkovi; a kad se oni podizahu, podizahu se i toèkovi; jer bijaše duh životinjski u njima. EZE 10:18 I slava Gospodnja otide iznad praga od doma, i stade nad heruvime. EZE 10:19 I heruvimi mahnuvši krilima podigoše se od zemlje preda mnom polazeæi, i toèkovi prema njima; i stadoše na istoènijem vratima doma Gospodnjega, i slava Boga Izrailjeva bijaše ozgo nad njima. EZE 10:20 To bijahu iste životinje koje vidjeh pod Bogom Izrailjevijem na rijeci Hevaru, i poznah da su heruvimi. EZE 10:21 Svaka imaše èetiri lica i èetiri krila, i kao ruka èovjeèija bješe im pod krilima. EZE 10:22 I lica im bijahu ista koja vidjeh na rijeci Hevaru; oblièja bijahu ista, isti bijahu; svaki iðaše pravo naprema se. EZE 11:1 Tada me podiže duh, i odnese me na istoèna vrata doma Gospodnjega koja gledaju na istok, i gle, na vratima bijaše dvadeset i pet ljudi, i meðu njima vidjeh Jazaniju sina Azurova i Felatiju sina Venajina, poglavare narodne. EZE 11:2 I reèe mi: sine èovjeèji, ovi ljudi smišljaju bezakonje, i zlo svjetuju u tom gradu, EZE 11:3 Govoreæi: nije blizu; da gradimo kuæe; ovaj je grad lonac a mi meso. EZE 11:4 Zato prorokuj protiv njih, prorokuj, sine èovjeèji. EZE 11:5 I pade na me duh Gospodnji i reèe mi: reci: ovako veli Gospod: dome Izrailjev, tako govoriste, i znam misli srca vašega. EZE 11:6 Mnoge pobiste u tom gradu, i napuniste ulice njihove pobijenijeh. EZE 11:7 Zato ovako veli Gospod Gospod: koje pobiste i pobacaste usred njega, oni su meso, a on je lonac, a vas æu izvesti iz njega. EZE 11:8 Bojite se maèa; maè æu pustiti na vas, govori Gospod Gospod. EZE 11:9 I izvešæu vas iz njega, i daæu vas u ruke tuðincima, i izvršiæu na vama sudove. EZE 11:10 Od maèa æete pasti, na meði Izrailjevoj sudiæu vam, i poznaæete da sam ja Gospod. EZE 11:11 Ovaj grad neæe vam biti lonac niti æete vi biti u njemu meso; na meði Izrailjevoj sudiæu vam. EZE 11:12 I poznaæete da sam ja Gospod, jer po uredbama mojim ne hodiste niti zakona mojih izvršivaste, nego èiniste po zakonima tijeh naroda što su oko vas. EZE 11:13 A kad prorokovah, umrije Felatija sin Venajin; tada padoh na lice svoje i povikah iza glasa i rekoh: jaoh Gospode Gospode! hoæeš li da istrijebiš ostatak Izrailjev? EZE 11:14 A glas Gospodnji doðe mi govoreæi: EZE 11:15 Sine èovjeèji, braæa su tvoja, braæa tvoja, rodbina tvoja i dom Izrailjev vaskoliki, kojima govoriše Jerusalimljani: idite daleko od Gospoda, nama je data zemlja u našljedstvo. EZE 11:16 Zato reci: ovako veli Gospod Gospod: ako ih i odagnah daleko meðu narode, ako ih i rasijah po zemljama, opet æu im biti svetinja za malo u zemljama u koje otidoše. EZE 11:17 Zato reci: ovako veli Gospod Gospod: sabraæu vas iz naroda i pokupiæu vas iz zemalja u koje se rasijaste, i daæu vam zemlju Izrailjevu. EZE 11:18 I kad doðu u nju, izbaciæe iz nje sve gadove njezine i sve gnusobe njezine. EZE 11:19 I daæu im jedno srce i nov duh metnuæu u njih, i izvadiæu iz tijela njihova kameno srce i daæu im srce mesno, EZE 11:20 Da bi hodili po mojim uredbama i držali moje zakone i izvršivali ih; i biæe mi narod, i ja æu im biti Bog. EZE 11:21 A kojima srce ide po želji gnusoba njihovijeh i gadova njihovijeh, njihov æu put obratiti na njihovu glavu, govori Gospod Gospod. EZE 11:22 Potom mahnuše heruvimi krilima svojim, i toèkovi otidoše prema njima, i slava Boga Izrailjeva bješe ozgo nad njima. EZE 11:23 I podiže se slava Gospodnja isred grada, i stade na gori koja je s istoka gradu. EZE 11:24 A mene duh podiže i odnese u utvari duhom Božjim u Haldejsku k roblju; i utvara koju vidjeh otide od mene. EZE 11:25 I kazah roblju sve rijeèi Gospodnje što mi pokaza. EZE 12:1 Opet mi doðe rijeè Gospodnja govoreæi: EZE 12:2 Sine èovjeèji, usred doma odmetnièkoga sjediš, koji ima oèi da vidi i ne vidi, ima uši da èuje i ne èuje; jer su dom odmetnièki. EZE 12:3 Zato ti, sine èovjeèji, spremi što treba za seobu, i seli se obdan na njihove oèi; i iseli se iz svojega mjesta na drugo mjesto na njihove oèi, ne bi li vidjeli, jer su dom odmetnièki. EZE 12:4 I iznesi stvari svoje kao kad se ko seli obdan na njihove oèi, a sam izidi uveèe na njihove oèi kao oni koji se sele. EZE 12:5 Na njihove oèi prokopaj zid, i iznesi svoje stvari. EZE 12:6 Na njihove oèi digni na ramena i iznesi po mraku, lice svoje pokrij da ne vidiš zemlje, jer te dadoh da budeš znak u domu Izrailjevu. EZE 12:7 I uèinih tako kako mi se zapovjedi; stvari svoje iznesoh obdan kao kad se seli; a uveèe prokopah zid rukom; i po mraku iznesoh na ramenima noseæi na njihove oèi. EZE 12:8 A ujutru doðe mi rijeè Gospodnja govoreæi: EZE 12:9 Sine èovjeèji, reèe li ti dom Izrailjev, dom odmetnièki: što radiš? EZE 12:10 Reci im: ovako veli Gospod Gospod: ovo je breme za kneza koji je u Jerusalimu i za sav dom Izrailjev što je ondje. EZE 12:11 Reci: ja sam vam znak, kako ja uèinih tako æe im biti; preseliæe se i otiæi u ropstvo. EZE 12:12 I knez koji je meðu njima noseæi na ramenima po mraku æe izaæi; oni æe prokopati zid da iznesu; on æe pokriti lice svoje da ne vidi zemlje oèima. EZE 12:13 Ali æu mu razapeti mrežu svoju i uhvatiæe se u zamku moju, i odvešæu ga u Vavilon, u zemlju Haldejsku, ali je neæe vidjeti, a ondje æe umrijeti. EZE 12:14 I sve koji su oko njega, pomoænike njegove, i svu vojsku njegovu rasijaæu u sve vjetrove, i izvuæi æu maè za njima. EZE 12:15 I poznaæe da sam ja Gospod kad ih rasijem po narodima i razaspem po zemljama. EZE 12:16 A ostaviæu ih nekoliko ljudi koji æe ostati od maèa i od gladi i od pomora da pripovijedaju sve gadove svoje meðu narodima u koje otidu; i poznaæe da sam ja Gospod. EZE 12:17 Opet mi doðe rijeè Gospodnja govoreæi: EZE 12:18 Sine èovjeèji, hljeb svoj jedi prezajuæi i vodu svoju pij drkæuæi i brinuæi se. EZE 12:19 I reci narodu zemaljskom: ovako veli Gospod Gospod za stanovnike Jerusalimske, za zemlju Izrailjevu: hljeb æe svoj jesti u brizi i vodu æe svoju piti prepadajuæi se, jer æe zemlja opustjeti i ostati bez svega što je u njoj za bezakonje svijeh koji žive u njoj. EZE 12:20 I gradovi u kojima žive opustjeæe, i zemlja æe biti pusta, i poznaæete da sam ja Gospod. EZE 12:21 Opet mi doðe rijeè Gospodnja govoreæi: EZE 12:22 Sine èovjeèji, kaka je to prièa u vas o zemlji Izrailjevoj što govorite: protežu se dani, i od utvare neæe biti ništa? EZE 12:23 Zato im reci: ovako veli Gospod Gospod: ukinuæu tu prièu i neæu je više govoriti u Izrailju; nego im reci: blizu su dani i rijeè svake utvare. EZE 12:24 Jer neæe više biti u domu Izrailjevu zaludne utvare ni gatanja kojim se laska. EZE 12:25 Jer æu ja Gospod govoriti, i što reèem zbiæe se; neæe se više odgaðati, nego za vašega vremena, dome odmetnièki, reæi æu rijeè i izvršiæu je, govori Gospod Gospod. EZE 12:26 Opet mi doðe rijeè Gospodnja govoreæi: EZE 12:27 Sine èovjeèji, gle, dom Izrailjev govori: utvara koju taj vidi, do nje ima mnogo vremena, i za daleko vrijeme taj prorokuje. EZE 12:28 Zato im reci: ovako veli Gospod Gospod: neæe se više odgaðati nijedna moja rijeè; rijeè koju reèem zbiæe se, govori Gospod Gospod. EZE 13:1 Opet mi doðe rijeè Gospodnja govoreæi: EZE 13:2 Sine èovjeèji, prorokuj protiv proroka Izrailjevijeh koji prorokuju, i reci tijem koji prorokuju iz svoga srca: èujte rijeè Gospodnju. EZE 13:3 Ovako govori Gospod Gospod: teško ludijem prorocima koji idu za svojim duhom a ništa nijesu vidjeli. EZE 13:4 Proroci su tvoji, Izrailju, kao lisice po pustinjama. EZE 13:5 Ne izlazite na prolome i ne ograðujete doma Izrailjeva da bi se održao u boju u dan Gospodnji. EZE 13:6 Vide taštinu i gatanje lažno, pa govore: Gospod kaže, a Gospod ih nije poslao, i daju nad da æe se rijeè ispuniti. EZE 13:7 Ne viðate li taštu utvaru i ne govorite li lažno gatanje? a opet kažete: Gospod reèe; a ja ne rekoh. EZE 13:8 Zato ovako veli Gospod Gospod: zato što govorite taštinu i vidite laž, zato evo mene na vas, govori Gospod Gospod. EZE 13:9 I ruka æe moja biti protiv proroka koji vide taštinu i gataju laž; neæe ih biti u zboru naroda moga, i u prijepisu doma Izrailjeva neæe biti zapisani, niti æe doæi u zemlju Izrailjevu; i poznaæete da sam ja Gospod Gospod. EZE 13:10 Zato, zato što prelastiše narod moj govoreæi: mir je, a mira ne bješe; i jedan ozida zid, a drugi ga namazaše kreèem nevaljalijem; EZE 13:11 Reci onijem što mažu nevaljalijem kreèem da æe pasti; doæi æe silan dažd, i vi, kamenje velikoga grada, pašæete i oluja æe razvaliti. EZE 13:12 I gle, kad padne zid, neæe li vam se reæi: gdje je kreè kojim mazaste? EZE 13:13 Zato ovako veli Gospod Gospod: razvaliæu olujom u gnjevu svom, i silan æe dažd doæi u gnjevu mom, i kamenje velikoga grada u jarosti mojoj da potre. EZE 13:14 I razvaliæu zid koji namazaste nevaljalijem kreèem, i oboriæu ga na zemlju da æe mu se otkriti temelj, i pašæe, i vi æete izginuti usred njega, i poznaæete da sam ja Gospod. EZE 13:15 I tako æu navršiti gnjev svoj na zidu i na onima koji ga mažu kreèem nevaljalijem, i reæi æu vam: nema zida, niti onijeh koji ga mazaše, EZE 13:16 Proroka Izrailjevijeh koji prorokuju Jerusalimu i vide mu utvare za mir, a mira nema, govori Gospod Gospod. EZE 13:17 A ti, sine èovjeèji, okreni lice svoje prema kæerima naroda svojega, koje prorokuju iz svoga srca, i prorokuj protiv njih. EZE 13:18 I reci: ovako veli Gospod Gospod: teško onima koje šiju uzglavlja pod sve laktove i grade pokrivala na glavu svakoga rasta da love duše. Lovite duše mojega naroda, a svoje li æete duše saèuvati? EZE 13:19 I skvrnite me kod naroda mojega za grst jeèma i za zalogaj hljeba ubijajuæi duše, koje ne bi trebalo da umru, i èuvajuæi u životu duše koje ne treba da žive, lažuæi narodu mojemu, koji sluša laž. EZE 13:20 Zato ovako veli Gospod Gospod: evo mene na vaša uzglavlja, na koja lovite duše da vam dolijeæu, i poderaæu ih ispod lakata vaših, i pustiæu duše koje lovite da vam dolijeæu. EZE 13:21 I poderaæu pokrivala vaša i izbaviæu svoj narod iz vaših ruku, i neæe više biti u vašim rukama da vam budu lov, i poznaæete da sam ja Gospod. EZE 13:22 Jer žalostiste lažju srce pravedniku, kojega ja ne ožalostih, i krijepiste ruke bezbožniku da se ne vrati sa svoga zloga puta da se saèuva u životu. EZE 13:23 Zato neæete viðati taštine i neæete više gatati, nego æu izbaviti narod svoj iz vaših ruku, i poznaæete da sam ja Gospod. EZE 14:1 Potom doðoše k meni neki od starješina Izrailjevijeh i sjedoše preda me. EZE 14:2 I doðe mi rijeè Gospodnja govoreæi: EZE 14:3 Sine èovjeèji, ovi su ljudi stavili u srca svoja gadne bogove svoje, i metnuli su preda se o što se spotièu na bezakonje svoje; traže li me doista? EZE 14:4 Zato govori im i reci im: ovako veli Gospod Gospod: ko je god od doma Izrailjeva stavio u srce svoje gadne bogove svoje i metnuo preda se o što se spotièe na bezakonje svoje, pa doðe k proroku, ja Gospod odgovoriæu mu kad doðe za mnoštvo gadnijeh bogova njegovijeh, EZE 14:5 Da uhvatim dom Izrailjev za srce njihovo što su se odvratili od mene svi za gadnijem bogovima svojim. EZE 14:6 Zato reci domu Izrailjevu: ovako veli Gospod Gospod: obratite se i otstupite od gadnijeh bogova svojih, odvratite lice svoje od svijeh gadova svojih. EZE 14:7 Jer ko bi god od doma Izrailjeva ili od inostranaca koji žive u Izrailju otstupio od mene, i stavio u srce svoje gadne bogove svoje, i metnuo preda se o što æe se spoticati na bezakonje svoje, pa bi došao k proroku da me upita preko njega, njemu æu odgovoriti ja sam Gospod sobom. EZE 14:8 I okrenuæu lice svoje prema tom èovjeku, i uèiniæu od njega znak i prièu, i istrijebiæu ga iz naroda svojega, te æete poznati da sam ja Gospod. EZE 14:9 I ako bi se prorok prevario, te rekao što, ja Gospod prevarih onoga proroka, i dignuæu ruku svoju na nj, i istrijebiæu ga iz naroda svojega Izrailja. EZE 14:10 I ponijeæe obojica svoje bezakonje: kako je bezakonje onoga koji pita tako æe biti i prorokovo bezakonje, EZE 14:11 Da više dom Izrailjev ne otstupa od mene i da se više ne skvrne svakojakim prijestupima svojim, nego da mi budu narod, i ja da im budem Bog, govori Gospod Gospod. EZE 14:12 Opet mi doðe rijeè Gospodnja govoreæi: EZE 14:13 Sine èovjeèji, ako mi koja zemlja zgriješi uèinivši nevjeru, i ja dignem ruku svoju na nju i slomim joj potporu u hljebu, i pustim na nju glad i istrijebim u njoj ljude i stoku, EZE 14:14 Ako bi u njoj bila ova tri èovjeka: Noje, Danilo i Jov, oni æe pravdom svojom izbaviti duše svoje, govori Gospod Gospod. EZE 14:15 Ako pustim ljute zvijeri u zemlju, te pomore ljude, i ona opusti da niko ne može prolaziti od zvijerja; EZE 14:16 Ako bi u njoj bila ta tri èovjeka, tako ja živ bio, govori Gospod Gospod, neæe izbaviti sinova ni kæeri, nego æe se sami izbaviti, a zemlja æe opustjeti. EZE 14:17 Ili ako maè pustim na tu zemlju, i reèem: maèu, proði tu zemlju, da istrijebim u njoj ljude i stoku; EZE 14:18 Ako bi ta tri èovjeka bila u njoj, tako ja bio živ, govori Gospod Gospod, neæe izbaviti sinova ni kæeri, nego æe se sami izbaviti. EZE 14:19 Ili ako pustim pomor na zemlju i izlijem gnjev svoj na nju da bi krv tekla da istrijebim u njoj ljude i stoku; EZE 14:20 Ako bi Noje, Danilo i Jov bili u njoj, tako ja živ bio, govori Gospod Gospod, neæe izbaviti sina ni kæeri, nego æe svoje duše izbaviti pravdom svojom. EZE 14:21 Jer ovako veli Gospod Gospod: akamoli kad pustim èetiri ljuta zla svoja, maè i glad i zle zvijeri i pomor na Jerusalim, da istrijebim u njemu ljude i stoku. EZE 14:22 I opet, gle, nekoliko æe ih ostati u njemu koji æe se izbaviti, sinovi ili kæeri, oni æe izaæi k vama, i vidjeæete put njihov i djela njihova, i utješiæete se za zlo koje æu pustiti na Jerusalim, za sve što æu pustiti na nj. EZE 14:23 I oni æe vas utješiti kad vidite put njihov i djela njihova; i poznaæete da nijesam bez uzroka uèinio što sam god uèinio u njemu, govori Gospod Gospod. EZE 15:1 Opet mi doðe rijeè Gospodnja govoreæi: EZE 15:2 Sine èovjeèji, šta je drvo od loze vinove prema svakom drugom drvetu, ili loza vinova prema drveæu u šumi? EZE 15:3 Uzima li se od nje drvo da se naèini što? uzima li se od nje klin da se objesi o njemu kakav sud? EZE 15:4 Gle, meæe se u oganj da izgori; kad joj oba kraja sažeže oganj, i sredina joj izgori, hoæe li još biti za što? EZE 15:5 Gle, dok bijaše cijela, ne mogaše se ništa od nje naèiniti, akamoli æe biti za što kad je oganj proždrije i izgorje. EZE 15:6 Zato ovako veli Gospod Gospod: kakvo je meðu drvetima šumskim drvo od vinove loze, koje dadoh ognju da ga jede, take æu uèiniti stanovnike Jerusalimske. EZE 15:7 Jer æu im nasuprot okrenuti lice svoje; kad izidu iz jednoga ognja, drugi æe ih oganj proždrijeti, i poznaæete da sam ja Gospod, kad okrenem lice svoje nasuprot njima. EZE 15:8 I obratiæu zemlju u pustinju, jer uèiniše nevjeru, govori Gospod Gospod. EZE 16:1 Opet mi doðe rijeè Gospodnja govoreæi: EZE 16:2 Sine èovjeèji, pokaži Jerusalimu gadove njegove, EZE 16:3 I reci: ovako veli Gospod Gospod Jerusalimu: postanjem i rodom ti si iz zemlje Hananske; otac ti bješe Amorejac a mati Hetejka. EZE 16:4 A o roðenju tvom, kad si se rodila, nije ti pupak odrezan i nijesi okupana vodom da bi bila èista, niti si solju natrvena ni pelenama povita. EZE 16:5 Oko te ne požali da ti uèini što od toga i da ti se smiluje; nego ti bi baèena u polje, jer bijaše mrska duša tvoja onoga dana kad si se rodila. EZE 16:6 I iduæi mimo tebe i vidjevši te gdje se valjaš u svojoj krvi, rekoh ti: da si živa u svojoj krvi! i opet ti rekoh: da si živa u svojoj krvi! EZE 16:7 I uèinih da rasteš na tisuæe kao trava u polju; i ti naraste i posta velika i doðe do najveæe ljepote; dojke ti napupiše, i dlake te probiše; ali ti bijaše gola naga. EZE 16:8 I iduæi mimo tebe pogledah te, i gle, godine ti bijahu godine za ljubljenje; i raširih skut svoj na te, i pokrih golotinju tvoju, i zakleh ti se i uèinih vjeru s tobom, govori Gospod Gospod, i ti posta moja. EZE 16:9 I okupah te vodom, i sprah s tebe krv tvoju, i pomazah te uljem. EZE 16:10 I obukoh ti vezenu haljinu, i obuh ti crevlje od jazavca, i opasah te tankim platnom i zastrijeh te svilom. EZE 16:11 I nakitih te nakitom, i metnuh ti narukvice na ruke i grivnu oko vrata. EZE 16:12 I grivnu oko èela metnuh ti, i oboce u uši, slavan vijenac na glavu. EZE 16:13 I ti bijaše okiæena zlatom i srebrom, i odijelo ti bijaše od tankoga platna i od svile i vezeno, jeðaše bijelo brašno i med i ulje, i bijaše vrlo lijepa, i prispje do carstva. EZE 16:14 I razide se glas o tebi po narodima radi ljepote tvoje, jer bješe savršena krasotom mojom, koju metnuh na te, govori Gospod Gospod. EZE 16:15 Ali se ti osloni na ljepotu svoju, i prokurva se s glasa svojega, te si prosipala kurvarstvo svoje svakome koji prolažaše, i bivala si njegova. EZE 16:16 I uzevši od haljina svojih naèinila si šarene visine, i kurvala si se na njima, kako nigda nije bilo niti æe biti. EZE 16:17 I uzevši krasni nakit svoj od moga zlata i od moga srebra što ti dadoh, naèinila si sebi muške likove, i kurvala si se s njima. EZE 16:18 I uzevši vezene haljine svoje zaodjela si ih, i ulje moje i kad moj stavila si pred njih. EZE 16:19 I hljeb moj, koji ti dadoh, bijelo brašno i ulje i med, èim te hranjah, postavila si pred njih za miris ugodni. Tako je bilo, govori Gospod Gospod. EZE 16:20 I uzimala si sinove svoje i kæeri svoje koje si rodila, i njih si im prinosila da se spale. Malo li bješe kurvarstva tvojega, EZE 16:21 Te si i sinove moje klala i davala si ih da im se provedu kroz oganj? EZE 16:22 I uza sve gadove svoje i kurvarstva svoja nijesi se opominjala dana mladosti svoje kad si bila gola i naga i valjala se u krvi svojoj. EZE 16:23 I poslije sve zloæe svoje, teško, teško tebi! govori Gospod Gospod,) EZE 16:24 Sagradila si sebi kuæu kurvarsku, i naèinila si sebi visine na svakoj ulici, EZE 16:25 Na svakoj rasputici naèinila si sebi visinu, i nagrdila si svoju ljepotu, i razmetala si noge svoje svakome koji prolažaše, i umnožila si kurvarstvo svoje. EZE 16:26 Kurvala si se sa sinovima Misirskim, susjedima svojim velika tijela, i umnožila si kurvarstvo svoje da bi me razgnjevila. EZE 16:27 Zato, gle, digoh ruku svoju na te i umalih obrok tvoj, i dadoh te na volju nenavidnicima tvojima, kæerima Filistejskim, koje bješe stid od sramotnoga puta tvojega. EZE 16:28 Kurvala si se sa sinovima Asirskim, jer se ne mogaše nasititi; kurvala si se s njima, i opet se nijesi nasitila. EZE 16:29 I umnožila si kurvarstvo svoje u zemlji Hananskoj dori do Haldejske, i ni tako se nijesi nasitila. EZE 16:30 Kako je iznemoglo srce tvoje, govori Gospod Gospod, kad èiniš sve što èini najgora kurva, EZE 16:31 Kad si gradila kurvarsku kuæu na svakoj rasputici i èinila visinu na svakoj ulici! A ni kao kurva nijesi, jer nijesi marila za platu; EZE 16:32 Nego kao žena preljuboèinica, koja mjesto muža svoga prima druge. EZE 16:33 Svijem kurvama daje se plata, a ti si davala platu svijem milosnicima svojim i darivala si ih da dolaze k tebi sa svijeh strana da se kurvaju s tobom. EZE 16:34 I tako je u tebe naopako prema ženama u tvom kurvarstvu: jer niko ne ide za tobom da se kurva, i ti daješ platu, a ne daje se tebi plata; to je naopako. EZE 16:35 Zato, kurvo, èuj rijeè Gospodnju. EZE 16:36 Ovako veli Gospod Gospod: što se otrov tvoj prosu, i što se u kurvanju tvom otkrivala golotinja tvoja tvojim milosnicima i svijem gadnijem idolima tvojim, i za krv sinova tvojih, koje si im dala, EZE 16:37 Zato, evo, ja æu skupiti sve milosnike tvoje, s kojima si se milovala, i sve koje si ljubila, i sve na koje si mrzila, skupiæu ih sve oko tebe, i otkriæu im golotinju tvoju da vide svu golotinju tvoju. EZE 16:38 I sudiæu ti kako se sudi onima koje èine preljubu i onima koje krv proljevaju, i daæu te na smrt gnjevu i revnosti. EZE 16:39 I predaæu te u njihove ruke, te æe razoriti tvoju kuæu kurvarsku i raskopati visine tvoje, i svuæi æe haljine s tebe, i uzeæe ti krasni nakit i ostaviæe te golu nagu. EZE 16:40 I dovešæe na te ljudstvo, te æe te zasuti kamenjem, i izbošæe te maèevima svojim. EZE 16:41 I popaliæe kuæe tvoje ognjem, i izvršiæe na tebi sud pred mnogim ženama, i uèiniæu te æeš se okaniti kurvanja i neæeš više davati plate. EZE 16:42 I namiriæu gnjev svoj nad tobom, i revnost æe se moja ukloniti od tebe, i umiriæu se, i neæu se više gnjeviti. EZE 16:43 Zato što se nijesi opominjala dana mladosti svoje, nego si me dražila svijem tijem, zato, evo, i ja æu obratiti put tvoj na tvoju glavu, govori Gospod Gospod, te neæeš èiniti grdila niti kakvih gadova svojih. EZE 16:44 Gle, ko god govori prièe, govoriæe o tebi prièu, i reæi æe: kaka mati, taka joj kæi. EZE 16:45 Ti si kæi matere svoje, koja se odmetnula muža svojega i djece svoje, i sestra si sestara svojih, koje se odmetnuše muževa svojih i djece svoje, mati vam je Hetejka a otac Amorejac. EZE 16:46 A starija ti je sestra Samarija s kæerima svojim, koja ti sjedi s lijeve strane, a mlaða ti je sestra koja ti sjedi s desne strane Sodom sa kæerima svojim. EZE 16:47 A ti ni njihovijem putem nijesi hodila, niti si èinila po njihovijem gadovima, kao da ti to bješe malo, nego si bila gora od njih na svijem putovima svojim. EZE 16:48 Tako ja živ bio, govori Gospod Gospod, sestra tvoja Sodom i kæeri njezine nijesu èinile kako si èinila ti i tvoje kæeri. EZE 16:49 Evo, ovo bješe bezakonje sestre tvoje Sodoma: u ponosu, u izobilju hljeba i bezbrižnom miru bješe ona i kæeri njezine, a ne pomagahu siromahu i ubogome; EZE 16:50 Nego se ponašahu i èinjahu gadove preda mnom, zato ih zatrh kad vidjeh. EZE 16:51 Samarija nije zgriješila ni pola koliko ti, jer si poèinila gadova svojih više nego one, te si opravdala sestre svoje svijem gadovima svojim koje si uèinila. EZE 16:52 I ti dakle, koja si sudila sestrama svojim, nosi sramotu svoju za grijehe svoje, kojima si postala grða od njih; one su pravednije od tebe; i ti se dakle stidi i nosi sramotu, kad si opravdala sestre svoje. EZE 16:53 Ako dovedeš natrag njihovo roblje, roblje Sodomsko i kæeri njezinijeh, i roblje Samarijsko i kæeri njezinijeh, dovešæu i tvoje roblje iz ropstva meðu njima, EZE 16:54 Da nosiš sramotu svoju i da se stidiš za sve što si èinila, i da im budeš utjeha. EZE 16:55 Ako se sestre tvoje, Sodom i kæeri njezine povrate kao što su bile, i ako se Samarija i kæeri njezine povrate kao što su bile, povratiæeš se i ti i kæeri tvoje kao što ste bile. EZE 16:56 Jer usta tvoja ne pominjaše Sodoma sestre tvoje u vrijeme oholosti tvoje, EZE 16:57 Prije nego se otkri zloæa tvoja kao u vrijeme sramote od kæeri Sirskih i od svijeh što su oko njih, kæeri Filistejskih, koje te sramoæahu sa svijeh strana. EZE 16:58 Nosi nevaljalstvo svoje i gadove svoje, govori Gospod. EZE 16:59 Jer ovako veli Gospod Gospod: uèiniæu ti kako si ti uèinila prezrevši zakletvu i prestupivši zavjet. EZE 16:60 Ali æu se ja opomenuti zavjeta svojega koji sam uèinio s tobom u vrijeme mladosti tvoje, i utvrdiæu ti vjeèan zavjet. EZE 16:61 Tada æeš se opomenuti putova svojih i postidjeæeš se kad primiš sestre svoje starije od sebe i mlaðe, koje æu ti dati za kæeri, ali ne po tvom zavjetu. EZE 16:62 I ja æu utvrditi svoj zavjet s tobom, i poznaæeš da sam ja Gospod. EZE 16:63 Da se opomeneš i postidiš i da ne otvoriš više usta od sramote, kad ti oprostim sve što si uèinila, govori Gospod Gospod. EZE 17:1 Opet mi doðe rijeè Gospodnja govoreæi: EZE 17:2 Sine èovjeèji, zagoneni zagonetku i kaži prièu o domu Izrailjevu, EZE 17:3 I reci: ovako veli Gospod Gospod: orao velik, velikih krila, dugih pera, pun perja, šaren, doðe na Livan i uze vrh od kedra, EZE 17:4 Odlomi vrh od mladijeh grana njegovijeh, i odnese ga u zemlju trgovaèku, u grad trgovaèki metnu ga. EZE 17:5 I uze sjeme iz one zemlje, i metnu ga na njivu, odnese ga gdje ima mnogo vode, i ostavi ga dobro. EZE 17:6 I iznièe, i posta busat èokot, nizak, kojemu se loze pružahu k njemu a žile bijahu pod njim; posta èokot, i pusti grane i izbi odvode. EZE 17:7 A bijaše drugi orao velik, velikih krila i pernat, i gle, taj èokot pusti k njemu žile svoje i grane svoje pruži k njemu da bi ga zaljevao iz brazda svoga sada. EZE 17:8 Posaðen bijaše u dobroj zemlji kod mnogo vode, da pusti grane i raða rod i bude krasna loza. EZE 17:9 Kaži: ovako veli Gospod Gospod: hoæe li napredovati? neæe li mu poèupati žile i rod mu oblomiti da se posuši? Sve æe mu se grane što je pustio posušiti, i bez velike sile i bez mnogoga naroda išèupaæe ga iz korijena. EZE 17:10 Eto, posaðen je, hoæe li napredovati? i neæe li se sasvijem posušiti èim ga se dohvati ustoka? Posušiæe se u brazdi gdje je posaðen. EZE 17:11 Potom doðe mi rijeè Gospodnja govoreæi: EZE 17:12 Kaži tome domu odmetnièkom: ne znate li šta je ovo? Reci: evo, doðe car Vavilonski u Jerusalim, i uze mu cara i knezove, i odvede ih sa sobom u Vavilon. EZE 17:13 I uze jednoga od carskoga sjemena, i uèini s njim vjeru, i zakle ga, i uze silne u zemlji, EZE 17:14 Da bi carstvo bilo sniženo da se ne bi podiglo, nego da bi držeæi vjeru s njim stajalo. EZE 17:15 Ali se odmetnu od njega poslav poslanike svoje u Misir da mu da konja i mnogo naroda. Hoæe li biti sreæan? hoæe li uteæi ko tako èini? ko prestupa vjeru hoæe li uteæi? EZE 17:16 Tako ja živ bio, govori Gospod Gospod, u mjestu onoga cara koji ga je zacario, kojemu je zakletvu prezreo i kojemu je vjeru prestupio, kod njega æe u Vavilonu umrijeti. EZE 17:17 Niti æe mu Faraon s velikom vojskom i mnogim narodom pomoæi u ratu, kad iskopa opkope i pogradi kule da pogubi mnoge duše. EZE 17:18 Jer prezre zakletvu prestupajuæi vjeru; i gle, davši ruku èini sve to; neæe uteæi. EZE 17:19 Zato ovako veli Gospod Gospod: tako ja živ bio, obratiæu mu na glavu zakletvu svoju koju prezre i vjeru svoju koju prestupi. EZE 17:20 Jer æu razapeti nad njim mrežu svoju i uhvatiæe se u zamku moju; i odvešæu ga u Vavilon, i ondje æu se suditi s njim za bezakonje koje mi uèini. EZE 17:21 I sva bježan njegova sa svom vojskom njegovom pašæe od maèa, a koji ostanu raspršaæe se u sve vjetrove, i poznaæete da sam ja Gospod govorio. EZE 17:22 Ovako veli Gospod Gospod: ali æu ja uzeti s vrha od toga visokoga kedra, i posadiæu; s vrha od mladijeh grana njegovijeh odlomiæu granèicu, i posadiæu na gori visokoj i uzdignutoj. EZE 17:23 Na visokoj gori Izrailjevoj posadiæu je, i pustiæe grane, i rodiæe, i postaæe krasan kedar, i pod njim æe nastavati svakojake ptice, u hladu grana njegovijeh nastavaæe. EZE 17:24 I sva æe drveta poljska poznati da ja Gospod snizih visoko drvo i uzvisih nisko drvo, posuših zeleno drvo i uèinih da ozeleni suho drvo. Ja Gospod rekoh, i uèiniæu. EZE 18:1 Opet mi doðe rijeè Gospodnja govoreæi: EZE 18:2 Šta hoæete vi koji govorite prièu o zemlji Izrailjevoj govoreæi: oci jedoše kiselo grožðe, a sinovima trnu zubi? EZE 18:3 Tako ja bio živ, govori Gospod Gospod, neæete više govoriti te prièe u Izrailju. EZE 18:4 Gle, sve su duše moje, kako duša oèina tako i duša sinovlja moja je, koja duša zgriješi ona æe poginuti. EZE 18:5 Jer ako je ko pravedan i èini sud i pravdu, EZE 18:6 Na gorama ne jede i oèiju svojih ne podiže ka gadnijem bogovima doma Izrailjeva, i ne skvrni žene bližnjega svojega i ne ide k ženi odvojenoj radi neèistote, EZE 18:7 I nikome ne èini nasilja, zalog dužniku svojemu vraæa, ništa ne otima, hljeb svoj daje gladnome i gologa odijeva, EZE 18:8 Ne daje na dobit i ne uzima pridavka, od nepravde usteže ruku svoju, i pravo sudi izmeðu jednoga èovjeka i drugoga, EZE 18:9 Po uredbama mojim hodi, i drži zakone moje tvoreæi istinu; taj je pravedan, doista æe živjeti, govori Gospod Gospod. EZE 18:10 Ako rodi sina lupeža, koji bi krv proljevao ili bi èinio tako što, EZE 18:11 A ne bi èinio svega onoga, nego bi jeo na gorama, i ženu bližnjega svojega skvrnio, EZE 18:12 Siromahu i ubogome nasilje èinio, otimao što, zaloga ne bi vraæao, i ka gadnijem bogovima podizao bi oèi svoje èineæi gad, EZE 18:13 Davao bi na dobit, i uzimao pridavak; hoæe li taj živjeti? Neæe živjeti; uèinio je sve te gadove, doista æe poginuti, krv æe njegova na njemu biti. EZE 18:14 Ali gle, ako rodi sina koji bi vidio sve grijehe oca svojega što èini, i uzeo bi na um, te ne bi èinio onako, EZE 18:15 Ne bi jeo na gorama, niti bi oèiju svojih podizao ka gadnijem bogovima doma Izrailjeva, žene bližnjega svojega ne bi skvrnio, EZE 18:16 I nikome ne bi èinio nasilja, zaloga ne bi uzimao i ne bi ništa otimao, davao bi hljeb svoj gladnome i gologa bi odijevao, EZE 18:17 Od siromaha bi ustezao ruku svoju, ne bi uzimao dobiti ni pridavka, zakone bi moje izvršivao i po uredbama mojim hodio; taj neæe poginuti za bezakonje oca svojega, doista æe živjeti. EZE 18:18 A otac njegov, što je èinio nasilje, otimao od brata svojega i èinio što nije dobro u narodu svom, gle, on æe poginuti za svoje bezakonje. EZE 18:19 Ali govorite: zašto da ne nosi sin bezakonja oèina? Jer sin èini sud i pravdu, sve uredbe moje drži i izvršuje; doista æe živjeti. EZE 18:20 Koja duša zgriješi ona æe umrijeti, sin neæe nositi bezakonja oèina niti æe otac nositi bezakonja sinovljega; na pravedniku æe biti pravda njegova, a na bezbožniku æe biti bezbožnost njegova. EZE 18:21 Ako li bi se bezbožnik obratio od svijeh grijeha svojih koje uèini, i držao bi sve uredbe moje i tvorio sud i pravdu, doista æe živjeti, neæe poginuti. EZE 18:22 Bezakonja njegova što ih je god uèinio neæe mu se više spominjati, u pravdi svojoj koju èini živjeæe. EZE 18:23 Eda li je meni milo da pogine bezbožnik? govori Gospod, a ne da se odvrati od putova svojih i bude živ? EZE 18:24 Ali kad bi se pravednik odvratio od pravde svoje i èinio nepravdu, i radio po svijem gadovima koje èini bezbožnik, hoæe li on živjeti? pravedna djela njegova, što je god èinio, neæe se spomenuti; za bezakonje svoje koje uèini i za grijeh svoj kojim zgriješi poginuæe. EZE 18:25 Još govorite: nije prav put Gospodnji. Èujte, dome Izrailjev, moj li put nije prav? nijesu li vaši putovi nepravi? EZE 18:26 Kad se pravednik odvrati od pravde svoje i èini zlo i umre zato, umrijeæe za zlo svoje koje uèini. EZE 18:27 A kad se bezbožnik odvrati od bezbožnosti svoje koju je èinio, i èini sud i pravdu, on æe saèuvati u životu dušu svoju. EZE 18:28 Jer uzevši na um vrati se od svijeh bezakonja svojih koja uèini; doista æe živjeti, i neæe poginuti. EZE 18:29 Ali dom Izrailjev veli: put Gospodnji nije prav. Moji li putovi nijesu pravi? dome Izrailjev, nijesu li vaši putovi nepravi? EZE 18:30 Zato, dome Izrailjev, sudiæu vam svakome po putovima njegovijem, govori Gospod; obratite se i proðite se svijeh grijeha svojih, i neæe vam bezakonje biti na spoticanje. EZE 18:31 Odbacite od sebe sva bezakonja koja èiniste, i naèinite sebi novo srce i nov duh; i zašto da mrete? dome Izrailjev. EZE 18:32 Jer mi nije mila smrt onoga koji mre, govori Gospod Gospod; obratite se dakle i budite živi. EZE 19:1 A ti narièi za knezovima Izrailjevijem; EZE 19:2 I reci: šta bješe mati tvoja? lavica; meðu lavovima ležaše, mlad svoju meðu lavovima hranjaše. EZE 19:3 I othrani jedno mlade svoje, i posta laviæ, i nauèiv se loviti žderaše ljude. EZE 19:4 I èuše narodi za nj; uhvati se u jamu njihovu, i odvedoše ga u verigama u zemlju Misirsku. EZE 19:5 A ona kad vidje gdje se nada ali joj nad propade, uze jedno mlade svoje, i uèini od njega laviæa. EZE 19:6 I on iduæi meðu lavovima posta laviæ, i nauèi se loviti i žderaše ljude. EZE 19:7 I pozna dvore njihove, i pustošaše gradove njihove tako da opustje zemlja i što je u njoj od rike njegove. EZE 19:8 I ustaše na nj narodi iz okolnijeh zemalja, i razapeše mu mrežu svoju, i uhvati se u jamu njihovu. EZE 19:9 I metnuše ga u krletku u verigama, i odvedoše ga caru Vavilonskom, i metnuše ga u grad da mu se više ne èuje glas po gorama Izrailjevijem. EZE 19:10 Dok bijaše miran, mati tvoja bijaše kao vinova loza, posaðena kraj vode, rodna i granata bijaše od mnoge vode. EZE 19:11 I bijahu na njoj jaki prutovi za palicu vladalaèku, i rastom svojim uzvisi se iznad gustijeh grana, i bi naoèita visinom svojom, mnoštvom grana svojih. EZE 19:12 Ali bi išèupana u gnjevu i na zemlju baèena, i ustoka osuši rod njezin; polomiše se i posušiše se jaki prutovi njezini; oganj ih proždrije. EZE 19:13 A sada je posaðena u pustinji, u zemlji suhoj i bezvodnoj. EZE 19:14 I izaðe oganj iz pruta grana njezinijeh i proždrije rod njezin da nema na njoj pruta jaka za palicu vladalaèku. To je naricanje, i biæe naricanje. EZE 20:1 A sedme godine, petoga mjeseca, dana desetoga, doðoše neki od starješina Izrailjevijeh da upitaju Gospoda, i sjedoše preda mnom. EZE 20:2 I doðe mi rijeè Gospodnja govoreæi: EZE 20:3 Sine èovjeèji, kaži starješinama Izrailjevijem i reci im: ovako veli Gospod Gospod: doðoste li da me pitate? Tako ja živ bio, neæete me pitati, govori Gospod Gospod. EZE 20:4 Hoæeš li da im sudiš? hoæeš li da im sudiš? sine èovjeèji. Pokaži im gadove otaca njihovijeh. EZE 20:5 I reci im: ovako veli Gospod Gospod: kojega dana izabrah Izrailja i podigoh ruku svoju sjemenu doma Jakovljeva, i pokazah im se u zemlji Misirskoj, i podigoh im ruku svoju govoreæi: ja sam Gospod Bog vaš; EZE 20:6 Onoga dana podigoh im ruku svoju da æu ih odvesti iz zemlje Misirske u zemlju koju sam pronašao za njih, gdje teèe mlijeko i med, koja je dika svijem zemljama. EZE 20:7 I rekoh im: odbacite svaki gadove ispred svojih oèiju, i nemojte se skvrniti o gadne bogove Misirske, ja sam Gospod Bog vaš. EZE 20:8 Ali se odvrgoše od mene, i ne htješe me poslušati, nijedan ih ne odbaci gadova ispred oèiju svojih, i gadnijeh bogova Misirskih ne ostaviše; zato rekoh da æu izliti jarost svoju na njih da izvršim gnjev svoj na njima usred zemlje Misirske. EZE 20:9 Ali imena svojega radi, da se ne oskvrni pred onijem narodima meðu kojima bijahu, pred kojima im se pokazah, uèinih da ih izvedem iz zemlje Misirske. EZE 20:10 I izvedoh ih iz zemlje Misirske, i dovedoh ih u pustinju. EZE 20:11 I dadoh im uredbe svoje, i objavih im zakone svoje, koje ko vrši živ æe biti kroz njih. EZE 20:12 I subote svoje dadoh im da su znak izmeðu mene i njih da bi znali da sam ja Gospod koji ih posveæujem. EZE 20:13 Ali se odvrže od mene dom Izrailjev u pustinji; ne hodiše po mojim uredbama, i zakone moje odbaciše, koje ko vrši živi kroz njih, i subote moje grdno oskvrniše; zato rekoh da æu izliti gnjev svoj na njih u pustinji da ih istrijebim. EZE 20:14 Ali uèinih imena svojega radi da se ne oskvrni pred narodima pred kojima ih izvedoh. EZE 20:15 I ja im još podigoh ruku svoju u pustinji da ih neæu odvesti u zemlju koju im dadoh, gdje teèe mlijeko i med, koja je dika svijem zemljama; EZE 20:16 Jer odbaciše moje zakone i po uredbama mojim ne hodiše, i subote moje oskvrniše, jer srce njihovo iðaše za gadnijem bogovima njihovijem. EZE 20:17 Ali ih požali oko moje, te ih ne istrijebih, i ne zatrh ih u pustinji. EZE 20:18 Nego rekoh sinovima njihovijem u pustinji: ne idite po uredbama otaca svojih i ne držite njihovijeh zakona, i ne skvrnite se gadnijem bogovima njihovijem. EZE 20:19 Ja sam Gospod Bog vaš, po mojim uredbama hodite, i moje zakone držite i izvršujte; EZE 20:20 I subote moje svetkujte da su znak izmeðu mene i vas, da znate da sam ja Gospod Bog vaš. EZE 20:21 Ali se odvrgoše od mene i sinovi, ne hodiše po mojim uredbama, i zakona mojih ne držaše da ih izvršuju, koje ko vrši živi kroz njih; subote moje oskvrniše; zato rekoh da æu izliti jarost svoju na njih i navršiti gnjev svoj na njima u pustinji. EZE 20:22 Ali povratih ruku svoju i uèinih imena svojega radi da se ne oskvrni pred narodima pred kojima ih izvedoh. EZE 20:23 I ja im još podigoh ruku svoju u pustinji da æu ih rasijati po narodima i razasuti po zemljama. EZE 20:24 Jer zakona mojih ne izvršivaše i uredbe moje odbaciše i subote moje oskvrniše, i oèi im gledahu za gadnijem bogovima otaca njihovijeh. EZE 20:25 Zato im i ja dadoh uredbe ne dobre i zakone kroz koje neæe živjeti. EZE 20:26 I oskvrnih ih darovima njihovijem što propuštahu kroz oganj sve što otvori matericu, da ih potrem, da poznadu da sam ja Gospod. EZE 20:27 Zato govori domu Izrailjevu, sine èovjeèji, i kaži im: ovako veli Gospod Gospod: još me i ovijem ružiše oci vaši èineæi mi bezakonje: EZE 20:28 Kad ih odvedoh u zemlju, za koju podigoh ruku svoju da æu im je dati, gdje god vidješe visok hum i drvo granato, ondje prinosiše svoje žrtve i stavljaše svoje dare, kojima dražahu, i metaše mirise svoje ugodne, i ondje ljevaše naljeve svoje. EZE 20:29 I rekoh im: šta je visina, na koju idete? I opet se zove visina do danas. EZE 20:30 Zato reci domu Izrailjevu: ovako veli Gospod Gospod: ne skvrnite li se na putu otaca svojih? i za gadovima njihovijem ne kurvate li se? EZE 20:31 I prinoseæi dare svoje, provodeæi sinove svoje kroz oganj ne skvrnite li se o sve gadne bogove svoje do danas, i mene li æete pitati, dome Izrailjev? Tako ja živ bio, govori Gospod Gospod, neæete me pitati. EZE 20:32 A šta mislite, neæe biti nikako, što govorite: biæemo kao narodi, kao plemena po zemljama, služeæi drvetu i kamenu. EZE 20:33 Tako ja bio živ, govori Gospod Gospod, rukom krjepkom i mišicom podignutom i izlivenijem gnjevom carovaæu nad vama. EZE 20:34 I izvešæu vas iz naroda, i sabraæu vas iz zemalja po kojima ste rasijani, rukom krjepkom i mišicom podignutom i izlivenijem gnjevom. EZE 20:35 I odvešæu vas u pustinju tijeh naroda, i ondje æu se suditi s vama licem k licu. EZE 20:36 Kako sam se sudio s ocima vašim u pustinji zemlje Misirske, tako æu se suditi s vama, govori Gospod Gospod. EZE 20:37 I propustiæu vas ispod štapa i dovesti vas u sveze zavjetne. EZE 20:38 I odluèiæu izmeðu vas odmetnike i koji odustaju mene; izvešæu ih iz zemlje gdje su došljaci, ali neæe uæi u zemlju Izrailjevu, i poznaæete da sam ja Gospod. EZE 20:39 Vi dakle, dome Izrailjev, ovako veli Gospod Gospod: idite, služite svaki gadnijem bogovima svojim i unapredak, kad neæete da me slušate; ali imena mojega svetoga ne skvrnite više darovima svojim i gadnijem bogovima svojim. EZE 20:40 Jer na mojoj gori svetoj, na visokoj gori Izrailjevoj, govori Gospod Gospod, ondje æe mi služiti sav dom Izrailjev, koliko ih god bude u zemlji, ondje æe mi biti mili i ondje æu iskati prinose vaše i prvine od darova vaših sa svijem svetijem stvarima vašim. EZE 20:41 Mili æete mi biti s ugodnijem mirisom, kad vas izvedem iz naroda i saberem vas iz zemalja u koje ste rasijani; i biæu posveæen u vama pred narodima. EZE 20:42 I poznaæete da sam ja Gospod kad vas dovedem u zemlju Izrailjevu, u zemlju za koju podigoh ruku svoju da æu je dati ocima vašim. EZE 20:43 I ondje æete se opomenuti putova svojih i svijeh djela svojih, kojima se oskvrniste, i sami æete sebi biti mrski za sva zla svoja koja èiniste. EZE 20:44 I poznaæete da sam ja Gospod kad vam uèinim radi imena svojega; ne po vašim zlijem putovima niti po opakim djelima vašim, dome Izrailjev, govori Gospod Gospod. EZE 21:1 Opet mi doðe rijeè Gospodnja govoreæi: EZE 21:2 Sine èovjeèji, okreni lice svoje na jug i pokaplji prema jugu, i prorokuj na šumu u južnom polju. EZE 21:3 I reci šumi južnoj: èuj rijeè Gospodnju, ovako veli Gospod Gospod: evo ja æu raspaliti u tebi oganj koji æe proždrijeti u tebi svako drvo zeleno i svako drvo suho; plamen razgorjeli neæe se ugasiti, i izgorjeæe od njega sve od juga do sjevera. EZE 21:4 I svako æe tijelo vidjeti da sam ja zapalio; neæe se ugasiti. EZE 21:5 A ja rekoh: jaoh Gospode Gospode, oni govore za me: ne govori li taj same prièe? EZE 21:6 I doðe mi rijeè Gospodnja govoreæi: EZE 21:7 Sine èovjeèji, okreni lice svoje prema Jerusalimu, i pokaplji prema svetijem mjestima, i prorokuj protiv zemlje Izrailjeve. EZE 21:8 I reci zemlji Izrailjevoj: ovako veli Gospod: evo me na te; izvuæi æu maè svoj iz korica, i istrijebiæu iz tebe pravednoga i bezbožnoga. EZE 21:9 Da istrijebim iz tebe pravednoga i bezbožnoga, zato æe izaæi maè moj iz korica svojih na svako tijelo od juga do sjevera. EZE 21:10 I poznaæe svako tijelo da sam ja Gospod izvukao maè svoj iz korica njegovijeh, neæe se više vratiti. EZE 21:11 A ti, sine èovjeèji, uzdiši kao da su ti bedra polomljena, i gorko uzdiši pred njima. EZE 21:12 A kada ti reku: zašto uzdišeš? ti reci: za glas što ide, od kojega æe se rastopiti svako srce i klonuti sve ruke i svakoga æe duha nestati, i svaka æe koljena postati kao voda; evo, ide, i navršiæe se, govori Gospod Gospod. EZE 21:13 Potom doðe mi rijeè Gospodnja govoreæi: EZE 21:14 Sine èovjeèji, prorokuj i reci: ovako veli Gospod Gospod: reci: maè, maè je naoštren, i uglaðen je. EZE 21:15 Naoštren je da kolje, uglaðen je da sijeva; hoæemo li se radovati kad prut sina mojega ne haje ni za kako drvo? EZE 21:16 Dao ga je da se ugladi da se uzme u ruku; maè je naoštren i uglaðen, da se da u ruku ubici. EZE 21:17 Vièi i ridaj, sine èovjeèji; jer on ide na narod moj, na sve knezove Izrailjeve; pod maè æe biti okrenuti s narodom mojim, zato udri se po bedru. EZE 21:18 Kad bješe karanje, šta bi? eda li ni od pruta koji ne haje neæe biti ništa? govori Gospod Gospod. EZE 21:19 Ti dakle, sine èovjeèji, prorokuj i pljeskaj rukama, jer æe maè doæi i drugom i treæom, maè koji ubija, maè koji velike ubija, koji prodire u klijeti. EZE 21:20 Da se rastope srca i umnoži pogibao, metnuo sam na sva vrata njihova strah od maèa; jaoh! pripravljen je da sijeva, naoštren da kolje. EZE 21:21 Stegni se, udri nadesno, nalijevo, kuda se god obrneš. EZE 21:22 Jer æu i ja pljeskati rukama, i namiriæu gnjev svoj. Ja Gospod rekoh. EZE 21:23 Još mi doðe rijeè Gospodnja govoreæi: EZE 21:24 A ti, sine èovjeèji, naèini dva puta, kuda æe doæi maè cara Vavilonskoga; iz jedne zemlje neka izlaze oba; i izberi stranu, gdje se poèinje put gradski, izberi. EZE 21:25 Naèini put, kojim æe doæi maè na Ravu sinova Amonovijeh, i u Judeju na tvrdi Jerusalim. EZE 21:26 Jer æe car Vavilonski stati na rasputici, gdje poèinju dva puta, te æe vraèati, gladiæe strijele, pitaæe likove, gledaæe u jetru. EZE 21:27 Nadesno æe mu vraèanje pokazati Jerusalim da namjesti ubojne sprave, da otvori usta na klanje, da podigne glas podvikujuæi, da namjesti ubojne sprave prema vratima, da naèini opkope, da pogradi kule. EZE 21:28 I uèiniæe se vraèanje zaludno zakletima, a to æe napomenuti bezakonje da se uhvate. EZE 21:29 Zato ovako veli Gospod Gospod: što napominjete svoje bezakonje, te se otkriva nevjera vaša i grijesi se vaši vide u svijem djelima vašim, zato što doðoste na pamet, biæete pohvatani rukom. EZE 21:30 A ti, neèisti bezbožnièe, kneže Izrailjev, kome doðe dan kad bi na kraju bezakonje, EZE 21:31 Ovako veli Gospod Gospod: skini tu kapu i svrzi taj vijenac, neæe ga biti; niskoga æu uzvisiti a visokoga æu poniziti. EZE 21:32 Uništiæu, uništiæu, uništiæu ga, i neæe ga biti, dokle ne doðe onaj kome pripada, i njemu æu ga dati. EZE 21:33 A ti, sine èovjeèji, prorokuj i reci: ovako veli Gospod Gospod za sinove Amonove i za njihovu sramotu; reci dakle: maè, maè je izvuèen, uglaðen da kolje, da zatire, da sijeva, EZE 21:34 Dokle ti viðaju taštinu, dokle ti gataju laž, da te metnu na vratove pobijenijem bezbožnicima, kojima doðe dan kad bi kraj bezakonju. EZE 21:35 Ostavi maè u korice; na mjestu gdje si se rodio, u zemlji gdje si postao, sudiæu ti; EZE 21:36 I izliæu na te gnjev svoj, ognjem gnjeva svojega dunuæu na te i predaæu te u ruke žestokim ljudma, vještim u zatiranju. EZE 21:37 Ognju æeš biti hrana, krv æe ti biti posred zemlje, neæeš se spominjati, jer ja Gospod rekoh. EZE 22:1 Opet mi doðe rijeè Gospodnja govoreæi: EZE 22:2 A ti, sine èovjeèji, hoæeš li suditi, hoæeš li suditi gradu krvnièkom? i hoæeš li mu pokazati sve gadove njegove? EZE 22:3 Reci: ovako veli Gospod Gospod: ide vrijeme gradu koji proljeva krv u sebi i gradi gadne bogove sebi da se skvrni. EZE 22:4 Skrivio si krvlju koju si prolio, i oskvrnio si se o gadne bogove svoje koje si naèinio; i uèinio si te se približiše dani tvoji, i došao si do godina svojih, zato æu uèiniti od tebe rug meðu narodima i potsmijeh po svijem zemljama; EZE 22:5 Koje su blizu tebe i koje su daleko potsmijevaæe ti se, gadni imenom, veliki smetnjom! EZE 22:6 Gle, knezovi Izrailjevi u tebi dadoše se da proljevaju krv svaki svom silom svojom. EZE 22:7 Oca i mater preziru u tebi, èine krivo inostrancu usred tebe, siroti i udovici èine nasilje u tebi; EZE 22:8 Svete stvari moje prezireš, i subote moje skvrniš. EZE 22:9 U tebi su opadaèi da proljevaju krv, i na gorama jedu u tebi, grdila èine usred tebe. EZE 22:10 Golotinju oèinu otkrivaju u tebi, liježu u tebi sa ženom za neèistote njezine. EZE 22:11 I jedan èini gad sa ženom bližnjega svojega; a drugi skvrni snahu svoju grdilom; a drugi siluje sestru svoju, kæer oca svojega, u tebi. EZE 22:12 Mito primaju u tebi da proljevaju krv; ujam i pridavak uzimaš, i tražiš dobitak od bližnjih svojih prijevarom, a mene si zaboravio, govori Gospod Gospod. EZE 22:13 Zato, evo, pljeskam rukama svojim radi tvojega nepravednoga dobitka, koji dobijaš, i radi krvi što je u tebi. EZE 22:14 Hoæe li se održati srce tvoje, ili ruke tvoje hoæe li biti jake u one dane kad stanem raditi s tobom? Ja Gospod rekoh, i uèiniæu. EZE 22:15 Jer æu te rasijati po narodima i razasuti po zemljama, i istrijebiæu neèistotu tvoju iz tebe. EZE 22:16 I biæeš skvrnavan sobom pred narodima, i poznaæeš da sam ja Gospod. EZE 22:17 Potom doðe mi rijeè Gospodnja govoreæi: EZE 22:18 Sine èovjeèji, dom Izrailjev posta mi droždina; svi su mjed i kositer i gvožðe i olovo u peæi; droždina od srebra postaše. EZE 22:19 Zato ovako veli Gospod Gospod: što svi vi postaste droždina, zato, evo, ja æu vas skupiti u Jerusalim. EZE 22:20 Kako se skuplja srebro i mjed i gvožðe i olovo i kositer usred peæi, te se raspali oganj oko njega da se istopi, tako æu vas skupiti gnjevom svojim i jarošæu, i složivši rastopiæu vas. EZE 22:21 Da, skupiæu vas, i raspaliæu oko vas oganj gnjeva svojega, i istopiæete se usred njega. EZE 22:22 Kako se topi srebro u peæi, tako æete se vi istopiti u njemu, i poznaæete da sam ja Gospod izlio gnjev svoj na vas. EZE 22:23 Opet mi doðe rijeè Gospodnja govoreæi: EZE 22:24 Sine èovjeèji, kaži joj: ti si zemlja koja se nijesi oèistila; neæe pasti na te dažd u dan gnjeva. EZE 22:25 Proroci njezini složiše se u njoj, kao lav su, koji rièe i grabi plijen, žderu duše, otimaju blago i dragocjene stvari, umnožavaju udovice usred nje. EZE 22:26 Sveštenici njezini prestupaju zakon moj i skvrne moje svete stvari, ne razlikuju sveto od oskvrnjenoga, i neèisto od èistoga ne raspoznaju, kriju oèi svoje od subota mojih, i bivam oskvrnjen meðu njima. EZE 22:27 Knezovi su njezini usred nje kao vuci, koji grabe plijen, proljevajuæi krv, gubeæi duše sramotnoga dobitka radi. EZE 22:28 I proroci njezini mažu je nevaljalijem kreèem, viðaju taštinu i gataju im laž govoreæi: tako reèe Gospod Gospod; a Gospod ne reèe. EZE 22:29 Narod zemaljski vara i otima, i siromahu i ubogome èini nasilje, i došljaku èini krivo. EZE 22:30 I tražih meðu njima koji bi opravio ogradu i stao na prolomu preda me za tu zemlju, da je ne zatrem; ali ne naðoh nikoga. EZE 22:31 Zato æu izliti na njih gnjev svoj, ognjem jarosti svoje istrijebiæu ih, put njihov obratiæu im na glavu, govori Gospod Gospod. EZE 23:1 Opet mi doðe rijeè Gospodnja govoreæi: EZE 23:2 Sine èovjeèji, bijahu dvije žene, kæeri jedne matere. EZE 23:3 One se kurvahu u Misiru, u mladosti svojoj kurvahu se, ondje im pipaše grudi, i ondje im zgnjeèiše dojke djevojaèke. EZE 23:4 A imena im bijahu, starijoj Ola a sestri joj Oliva; one postaše moje, i rodiše sinove i kæeri. Imena im bijahu Ola Samariji, a Oliva Jerusalimu. EZE 23:5 I Ola kad bijaše moja kurvaše se, i upaljivaše se za svojim milosnicima, Asircima susjedima, EZE 23:6 Koji nošahu porfiru, i bijahu knezovi i vlastelji, sve lijepi mladiæi, vitezovi, koji jahahu na konjma. EZE 23:7 I udari u kurvanje s njima, koji svi bijahu najljepši izmeðu sinova Asirskih, i za kojima se god upaljivaše, skvrnjaše se o sve gadne bogove njihove. EZE 23:8 A ni s Misircima ne okani se kurvanja svojega, jer spavahu s njom od mladosti njezine i oni joj gnjeèiše djevojaèke dojke i s njom se kurvaše. EZE 23:9 Zato je dadoh u ruke milosnicima njezinijem, u ruke Asircima, za kojima se upaljivaše. EZE 23:10 Oni otkriše golotinju njezinu, uzeše joj sinove i kæeri, a nju maèem ubiše; i ona izaðe na glas meðu ženama kad sudove izvršiše na njoj. EZE 23:11 A sestra njezina Oliva videæi to upaljivaše se još gore nego ona, i kurvarstvo njezino bijaše gore od kurvarstva sestre joj. EZE 23:12 Upaljivaše se za Asircima, knezovima i vlasteljima, susjedima, krasno odjevenijem, vitezima koji jahahu na konjma i svi bijahu lijepi mladiæi. EZE 23:13 I vidjeh gdje se oskvrni, i gdje obje idu jednijem putem. EZE 23:14 I ova se još više kurvaše; jer kad bi vidjela ljude napisane na zidu, likove Haldejske napisane crvenilom, EZE 23:15 Opasane pojasima po bedrima, sa šarenijem kapama na glavi, koji svi bijahu na oèi kao vojvode nalik na sinove Vavilonske iz zemlje Haldejske, svoje postojbine, EZE 23:16 Upaljivaše se za njima èim ih viðaše oèima svojima, i slaše poslanike k njima u Haldejsku. EZE 23:17 I Vavilonjani dolažahu k njoj na postelju ljubavnu, i skvrnjahu je kurvarstvom svojim, i pošto bi se oskvrnila s njima, odvraæaše se duša njezina od njih. EZE 23:18 I kad otkri kurvarstva svoja i otkri golotinju svoju, odvrati se duša moja od nje kao što se odvrati duša moja od sestre njezine. EZE 23:19 Jer umnoži kurvarstva svoja opominjuæi se dana mladosti svoje kad se kurvaše u zemlji Misirskoj, EZE 23:20 I upaljivaše se za svojim milosnicima, u kojih je tijelo kao u magarca, i teèenje kao u konja. EZE 23:21 I tako si se vratila na nevaljalstvo mladosti svoje kad ti pipahu grudi u Misiru radi djevojaèkih dojaka tvojih. EZE 23:22 Zato, Olivo, ovako veli Gospod Gospod: evo, ja æu podignuti milosnike tvoje na te, one od kojih se odvratila duša tvoja, i dovešæu ih na te otsvuda, EZE 23:23 Vavilonjane i sve Haldejce, Fekoðane i Sojane i Kojane, sve Asirce s njima, lijepe mladiæe, knezove i vlastelje sve, vitezove i ljude èuvene, koji svi jašu na konjma. EZE 23:24 I doæi æe na te s kolima i s kolicima i s toèkovima i s mnoštvom naroda, i opkoliæe te sa štitovima i štitiæima i šljemovima; i njima æu dati sud da ti sude svojim sudom. EZE 23:25 I staviæu revnost svoju tebi nasuprot, te æe raditi s tobom gnjevno, nos i uši otsjeæi æe ti, i što te ostane pašæe od maèa, i uzeæe sinove tvoje i kæeri tvoje, i što te ostane proždrijeæe oganj. EZE 23:26 I svuæi æe s tebe haljine, i uzeæe krasni nakit tvoj. EZE 23:27 Tako æu uèiniti kraj grdilu tvojemu i tvojemu kurvanju u zemlji Misirskoj, te neæeš podignuti oèiju svojih k njima i neæeš se više sjeæati Misiraca. EZE 23:28 Jer ovako veli Gospod Gospod: evo, ja æu te dati u ruke onima na koje mrziš, u ruke onima od kojih se odvratila duša tvoja. EZE 23:29 I oni æe raditi s tobom neprijateljski, i uzeæe svu muku tvoju, i ostaviæe te golu nagu, te æe se otkriti golotinja kurvarstva tvoga, i grdilo tvoje i kurvarstvo tvoje. EZE 23:30 To æu ti uèiniti što si se kurvala za narodima, što si se oskvrnila o njihove gadne bogove. EZE 23:31 Putem sestre svoje išla si, zato æu dati èašu njezinu tebi u ruku. EZE 23:32 Ovako veli Gospod Gospod: èašu sestre svoje ispiæeš duboku i široku, biæeš potsmijeh i rug, jer èaša mnogo bere. EZE 23:33 Napuniæeš se pijanstva i žalosti èašom pustošenja i zatiranja, èašom sestre svoje Samarije. EZE 23:34 I ispiæeš je i iscijediti, i razbiæeš je, i dojke æeš svoje pokidati, jer ja rekoh, govori Gospod Gospod. EZE 23:35 Zato ovako veli Gospod Gospod: što si me zaboravila i bacila me za leða svoja, zato i ti nosi grdilo svoje i kurvarstva svoja. EZE 23:36 Potom reèe mi Gospod: sine èovjeèji, hoæeš li suditi Oli i Olivi? Pokaži im gadove njihove, EZE 23:37 Da su èinile preljubu i da je krv na rukama njihovijem i da su èinile preljubu s gadnijem bogovima svojim i vodile kroz oganj sinove svoje koje su mi rodile, da ih jedu. EZE 23:38 Još i ovo mi èiniše: skvrniše svetinju moju u isti dan, i subote moje przniše. EZE 23:39 Jer zaklavši sinove svoje gadnijem bogovima svojim dolaziše u svetinju moju istoga dana da je oskvrne; i gle, tako èiniše usred doma mojega. EZE 23:40 I još slaše po ljude da bi došli izdaleka, i oni, èim poslanik bi poslan k njima, gle, odmah dolaziše, i njih radi si se kupala, mazala oèi svoje i kitila si se nakitom. EZE 23:41 I sjedala si na krasan odar, pred kojim bješe sto postavljen, i na nj si metala kad moj i ulje moje. EZE 23:42 I bijaše ondje vika veseloga mnoštva, i osim ljudi iz gomile dovoðahu Saveje iz pustinje, koji im metahu narukvice na ruke i krasne vijence na glave. EZE 23:43 I rekoh za ostarjelu u kurvarstvu: još æe se kurvati. EZE 23:44 I dolažahu k njoj kao što idu k ženi kurvi; tako dolažahu k Oli i Olivi, ženama nevaljalijem. EZE 23:45 Zato æe im pravedni ljudi suditi kao što se sudi ženama preljuboèinicama i kao što se sudi onima koje proljevaju krv; jer su preljuboèinice i krv je na rukama njihovijem. EZE 23:46 Zato ovako govori Gospod Gospod: dovešæu na njih ljudstvo, i daæu ih da se zlostave i oplijene. EZE 23:47 I ljudstvo æe ih zasuti kamenjem, i isjeæi æe ih maèevima svojim; sinove æe njihove i kæeri njihove pobiti, i kuæe æe njihove spaliti ognjem. EZE 23:48 I tako æu ukinuti nevaljalstvo u zemlji, i nauèiæe se sve žene da ne rade po vašem nevaljalstvu. EZE 23:49 I vræi æe vaše nevaljalstvo na vas, i nosiæete grijehe gadnijeh bogova svojih, i poznaæete da sam ja Gospod Gospod. EZE 24:1 Potom godine devete, desetoga mjeseca, desetoga dana, doðe mi rijeè Gospodnja govoreæi: EZE 24:2 Sine èovjeèji, zapiši ime ovoga dana, ovoga istoga dana; u taj dan doðe car Vavilonski na Jerusalim. EZE 24:3 I kaži prièu tome domu odmetnièkom, i reci im: ovako veli Gospod Gospod: pristavi lonac, pristavi, i nalij u nj vode. EZE 24:4 Složi u nj dijelove, sve dobre dijelove, stegno i pleæe, i napuni ga najboljih kostiju. EZE 24:5 Uzmi najbolje iz stada, i naloži kosti ispod njega, i uzvari dobro da se i kosti raskuhaju u njemu. EZE 24:6 Jer ovako veli Gospod Gospod: teško gradu krvnièkom, loncu, na kom stoji zagorijel, s kojega neæe da siðe zagorijel; povadi dio po dio; ždrijeb da se ne baci za nj. EZE 24:7 Jer je krv njegova usred njega; na go kamen metnu je, ne proli je na zemlju da se pokrije prahom. EZE 24:8 Raspalivši gnjev da uèinim osvetu, metnuæu krv njegovu na go kamen da se ne pokrije. EZE 24:9 Zato ovako veli Gospod Gospod: teško gradu krvnièkom! i ja æu naložiti velik oganj. EZE 24:10 Nanesi drva, i raspali oganj, neka se stroši meso, zaèini korijenjem, i kosti neka izgore. EZE 24:11 Metni ga prazna na živo ugljevlje da se ugrije i izgori mjed njegova i da se stopi u njemu neèistota njegova i da nestane zagorijeli njegove. EZE 24:12 Lažima dosadio mi je; zato neæe izaæi iz njega mnoga zagorijel njegova; u oganj æe zagorijel njegova. EZE 24:13 U neèistoti je tvojoj grdilo tvoje; jer sam te èistio, ali se ti ne oèisti; neæeš se više èistiti od neèistote svoje, dokle ne namirim gnjev svoj nad tobom. EZE 24:14 Ja Gospod govorih; doæi æe, i izvršiæu; neæu odustati niti æu žaliti niti æu se raskajati, po putovima tvojim i po djelima tvojim sudiæe ti, govori Gospod Gospod. EZE 24:15 Opet mi doðe rijeè Gospodnja govoreæi: EZE 24:16 Sine èovjeèji, evo ja æu ti uzeti želju oèiju tvojih zlom, ali ne tuži ni plaèi, niti suza roni. EZE 24:17 Nemoj uzdisati, ne žali kako biva za mrtvijem, metni kapu na glavu, i obuæu svoju obuj na noge, i usta svojih nemoj pokriti i hljeba nièijega ne jedi. EZE 24:18 I govorih ujutru narodu, a uveèe mi umrije žena; i sjutradan uèinih kako mi bješe zapovjeðeno. EZE 24:19 I reèe mi narod: hoæeš li nam kazati šta nam je to što radiš? EZE 24:20 I odgovorih im: doðe mi rijeè Gospodnja govoreæi: EZE 24:21 Reci domu Izrailjevu: ovako veli Gospod Gospod: evo, ja æu oskvrniti svetinju svoju, velièanstvo sile vaše, želju oèiju vaših i što je milo duši vašoj; i sinovi æe vaši i kæeri vaše koje ostaviste pasti od maèa. EZE 24:22 I èiniæete kako ja èinim: usta neæete pokriti i hljeba nièijega neæete jesti; EZE 24:23 I kape æe vam biti na glavama i obuæa na nogu; neæete tužiti ni plakati, nego æete sa bezakonja svojih èiljeti i uzdisaæete jedan s drugim. EZE 24:24 I Jezekilj æe vam biti znak: èiniæete sve što on èini; kad to doðe, poznaæete da sam ja Gospod Gospod. EZE 24:25 A ti, sine èovjeèji, u onaj dan kad im uzmem silu njihovu, radost slave njihove, želju oèiju njihovijeh i za èim teži duša njihova, sinove njihove i kæeri njihove, EZE 24:26 U taj dan ko uteèe, neæe li doæi k tebi da ti donese glas? EZE 24:27 U taj æe se dan otvoriti usta tvoja prema onom ko uteèe, i govoriæeš i neæeš više biti nijem; i biæeš im znak, i oni æe poznati da sam ja Gospod. EZE 25:1 Opet mi doðe rijeè Gospodnja govoreæi: EZE 25:2 Sine èovjeèji, okreni lice svoje prema sinovima Amonovijem i prorokuj na njih. EZE 25:3 I reci sinovima Amonovijem: èujte rijeè Gospoda Gospoda; ovako veli Gospod Gospod: što si govorio: aha! za svetinju moju, što se oskvrni, i za zemlju Izrailjevu, što opustje, i za dom Judin, što otide u ropstvo; EZE 25:4 Zato, evo, ja æu te dati u našljedstvo istoènijem narodima, i pogradiæe u tebi dvorove sebi, i naèiniæe sebi kolibe u tebi; oni æe jesti plodove tvoje i piti mlijeko tvoje. EZE 25:5 I od Rave æu naèiniti obor kamilama i od zemlje sinova Amonovijeh tor ovèji, i poznaæete da sam ja Gospod. EZE 25:6 Jer ovako veli Gospod Gospod: što si pljeskao rukama i lupao nogom i veselio se iz srca što si opustošio svu zemlju Izrailjevu, EZE 25:7 Zato, evo, ja æu dignuti ruku svoju na te, i daæu te narodima da te plijene, i istrijebiæu te izmeðu naroda i zatræu te izmeðu zemalja, i iskorijeniæu te, i poznaæeš da sam ja Gospod. EZE 25:8 Ovako veli Gospod Gospod: što govori Moav i Sir: eto, dom je Judin kao svi narodi; EZE 25:9 Zato, evo, ja æu otvoriti stranu Moavovu od gradova, od gradova na meði, krasnu zemlju Vet-jesimotsku, Valmeonsku i Kirijatajimsku, EZE 25:10 Narodima istoènijem iza zemlje sinova Amonovijeh, i daæu im je u našljedstvo da nema spomena sinovima Amonovijem meðu narodima. EZE 25:11 I na Moavcima æu izvršiti svoje sudove, i poznaæe da sam ja Gospod. EZE 25:12 Ovako veli Gospod Gospod: što se Edom osveti domu Judinu i teško skrivi osvetivši im se, EZE 25:13 Zato ovako veli Gospod Gospod: dignuæu ruku svoju na Edomsku i istrijebiæu iz nje i ljude i stoku, i obratiæu je u pustoš, od Temana do Dedana pašæe od maèa. EZE 25:14 I osvetiæu se Edomcima rukom naroda svojega Izrailja, i uèiniæe s Edomcima po gnjevu mojemu i po jarosti mojoj, i poznaæe moju osvetu, govori Gospod Gospod. EZE 25:15 Ovako veli Gospod Gospod: što Filisteji radiše iz osvete, i osvetiše se radujuæi se iz srca i potiruæi iz stare mržnje, EZE 25:16 Zato ovako veli Gospod Gospod: evo ja æu dignuti ruku svoju na Filisteje, i istrijebiæu Hereteje, i potræu ostatak od primorja. EZE 25:17 I uèiniæu na njima veliku osvetu karanjem gnjevnijem, i poznaæe da sam ja Gospod kad izvršim osvetu svoju na njima. EZE 26:1 A jedanaeste godine prvi dan mjeseca doðe mi rijeè Gospodnja govoreæi: EZE 26:2 Sine èovjeèji, što Tir govori za Jerusalim: ha, ha! razbiše se vrata narodima, obratiše se k meni, napuniæu se kad opustje; EZE 26:3 Zato ovako veli Gospod Gospod: evo mene na te, Tire, i dovešæu mnoge narode na te kao da bih doveo more s valima njegovijem. EZE 26:4 I oni æe obaliti zidove Tirske i kule u njemu raskopati, i omešæu prah njegov i pretvoriæu ga u go kamen. EZE 26:5 I postaæe mjesto da se razastiru mreže usred mora, jer ja govorih, veli Gospod Gospod, i biæe grabež narodima. EZE 26:6 I kæeri njegove po polju izginuæe od maèa, i poznaæe da sam ja Gospod. EZE 26:7 Jer ovako veli Gospod Gospod: evo, ja æu dovesti na Tir Navuhodonosora cara Vavilonskoga sa sjevera, cara nad carevima, s konjma i s kolima i s konjicima i s vojskama i mnogim narodom. EZE 26:8 Kæeri tvoje po polju pobiæe maèem, i naèiniæe prema tebi kule, i iskopaæe opkope prema tebi, i podignuæe prema tebi štitove. EZE 26:9 I namjestiæe ubojne sprave prema zidovima tvojim, i razvaliæe kule tvoje oružjem svojim. EZE 26:10 Od mnoštva konja njegovijeh pokriæe te prah, od praske konjika i toèkova i kola zatrešæe se zidovi tvoji, kad stane ulaziti na tvoja vrata kao što se ulazi u grad isprovaljivan. EZE 26:11 Kopitama konja svojih izgaziæe sve ulice tvoje, pobiæe narod tvoj maèem, i stupovi sile tvoje popadaæe na zemlju. EZE 26:12 I poplijeniæe blago tvoje i razgrabiti trg tvoj, i razvaliæe zidove tvoje i lijepe kuæe tvoje razoriti, i kamenje tvoje i drva tvoja i prah tvoj baciæe u vodu. EZE 26:13 I prekinuæu jeku pjesama tvojih, i glas kitara tvojih neæe se više èuti. EZE 26:14 I uèiniæu od tebe go kamen, biæeš mjesto gdje se razastiru mreže, neæeš se više sazidati; jer ja Gospod govorih, veli Gospod Gospod. EZE 26:15 Ovako veli Gospod Gospod Tiru: neæe li se zadrmati ostrva od praske padanja tvojega, kad zajaoèu ranjenici, kad pokolj bude u tebi? EZE 26:16 Svi æe knezovi morski siæi s prijestola svojih i skinuæe sa sebe plašte i svuæi sa sebe vezene haljine, i obuæi æe se u strah; sjedeæe na zemlji, i drktaæe svaki èas i èuditi se tebi. EZE 26:17 I naricaæe za tobom i govoriæe ti: kako propade, slavni grade! u kom življahu pomorci, koji bijaše jak na moru, ti i stanovnici tvoji, koji strah zadavahu svjema koji življahu u tebi. EZE 26:18 Sad æe se uzdrhtati ostrva kad padneš, i smešæe se ostrva po moru od propasti tvoje. EZE 26:19 Jer ovako veli Gospod Gospod: kad te uèinim pustijem gradom, kao što su gradovi u kojima se ne živi, kad pustim na te bezdanu, i velika te voda pokrije, EZE 26:20 I kad te svalim s onima koji slaze u jamu k starom narodu, i namjestim te na najdonjim krajevima zemlje, u pustinji staroj s onima koji slaze u jamu, da se ne živi u tebi, tada æu opet postaviti slavu u zemlji živijeh. EZE 26:21 Uèiniæu da budeš strahota kad te nestane, i tražiæe te i neæeš se naæi dovijeka, govori Gospod Gospod. EZE 27:1 Opet mi doðe rijeè Gospodnja govoreæi: EZE 27:2 I ti, sine èovjeèji, narièi za Tirom, EZE 27:3 I reci Tiru, koji stoji na ulasku morskom, koji trguje s narodima na mnogim ostrvima: ovako veli Gospod Gospod: Tire, ti govoraše: ja sam sasvijem lijep. EZE 27:4 Meðe su ti u srcu morskom; koji te zidaše, naèiniše te sasvijem lijep. EZE 27:5 Od jela Senirskih gradiše ti daske, kedre s Livana uzimaše da ti grade stupove. EZE 27:6 Od hrastova Vasanskih gradiše ti vesla, sjedišta ti gradiše od slonove kosti i od šimšira s ostrva Kitejskih. EZE 27:7 Tanko platno Misirsko izmetano razapinjao si da su ti jedra; porfirom i skerletom s ostrva Eliskih pokrivao si se. EZE 27:8 Stanovnici Sidonski i Arvadski bijahu ti veslari; mudarci tvoji, Tire, što bijahu u tebi, bijahu ti krmari. EZE 27:9 Starješine i mudarci Gevalski opravljahu u tebi što bi ti se pokvarilo; sve laðe morske i laðari bijahu u tebi trgujuæi s tobom. EZE 27:10 Persijanci i Ludeji i Puteji bijahu u vojsci tvojoj tvoji vojnici; štitove i šljemove vješahu u tebi; oni te ukrašavahu. EZE 27:11 Sinovi Arvadski s tvojom vojskom bijahu na zidovima tvojim unaokolo, i Gamadeji bijahu u kulama tvojim, štitove svoje vješahu na zidovima tvojim unaokolo, oni ti dovršivahu ljepotu. EZE 27:12 Tarsis trgovaše s tobom mnogim svakojakim blagom; sa srebrom, s gvožðem, s kositerom i s olovom dolažahu na sajme tvoje. EZE 27:13 Javan, Tuval i Meseh bijahu tvoji trgovci; s dušama ljudskim i sudima mjedenijem dolažahu na sajme tvoje. EZE 27:14 A koji su od doma Togarmina, s konjma i konjicima i mazgama dolažahu na sajme tvoje. EZE 27:15 Sinovi Dedanovi bijahu trgovci tvoji, mnogih ostrva trgovina bijaše u tvojim rukama; kosti slonove i drvo evenovo donošahu ti u promjenu. EZE 27:16 Sirija trgovaše s tobom mnoštvom djela tvojih, dolažaše na sajme tvoje sa smaragdom i porfirom i uzvodom i tankim platnom, i koralom i ahatom. EZE 27:17 Juda i zemlja Izrailjeva bijahu tvoji trgovci, dolažahu na sajme tvoje sa pšenicom Minitskom i Finièkom i medom i uljem i balsamom. EZE 27:18 Damasak trgovaše s tobom mnoštvom djela tvojih, mnoštvom svakoga blaga, vinom Helvonskim i bijelom vunom. EZE 27:19 I Dan i Javan i Mosel dolažahu na sajme tvoje; uraðeno gvožðe i kasiju i cimet mijenjahu s tobom. EZE 27:20 Dedan trgovaše s tobom skupocjenijem prostirkama za kola. EZE 27:21 Arapi i svi knezovi Kidarski trgovahu s tobom; s jaganjcima i ovnovima i jarcima dolažahu na sajme tvoje. EZE 27:22 Trgovci Savski i Ramski trgovahu s tobom; dolažahu na sajme tvoje sa svakojakim mirisima i svakojakim dragim kamenjem i zlatom. EZE 27:23 Haran i Kana i Eden, trgovci Savski, Asur i Hilmad trgovahu s tobom. EZE 27:24 Ti trgovahu s tobom svakojakim stvarima, porfirom i uzvodom i kovèezima bogatijeh nakita, koji se svezivahu užima i bijahu od kedra. EZE 27:25 Laðe Tarsiske bijahu prve u tvojoj trgovini, i ti bijaše veoma pun i veoma slavan u srcu morskom. EZE 27:26 Veslari tvoji odvezoše te na puèinu; vjetar istoèni razbi te usred mora. EZE 27:27 Blago tvoje i sajmi tvoji, trgovina tvoja, laðari tvoji i krmari tvoji i koji opravljahu kvarne laðe tvoje, i trgovci tvoji i svi vojnici tvoji i sav narod što bješe u tebi pašæe u srce moru kad ti propadneš. EZE 27:28 Od vike tvojih krmara uskolebaæe se vali morski. EZE 27:29 I izaæi æe iz laða svojih svi veslari, laðari, svi krmari morski, i staæe na zemlju. EZE 27:30 I povikaæe za tobom iza glasa i zaridati gorko, i posuæe prahom glave svoje i po pepelu æe se valjati. EZE 27:31 I za tobom æe se naèiniti æelavi, i pripasaæe kostrijet, i plakaæe za tobom gorko iz srca, i gorko æe ridati. EZE 27:32 I za tobom æe zapijevati u žalosti svojoj i naricaæe za tobom: ko je bio kao Tir, oboreni usred mora? EZE 27:33 Kad izlažahu trgovi tvoji iz mora, sitio si mnoge narode, mnoštvom svojega bogatstva i trgovine svoje obogaæavao si careve zemaljske. EZE 27:34 Kad te razbi more na dubokoj vodi, trgovina tvoja i sav narod tvoj u tebi pade. EZE 27:35 Svi ostrvljani prepadoše se od tebe, i carevi njihovi uzdrktaše se i preblijediše u licu. EZE 27:36 Trgovci po narodima zazviždaše nad tobom: postao si strahota, i neæe te biti dovijeka. EZE 28:1 Opet mi doðe rijeè Gospodnja govoreæi: EZE 28:2 Sine èovjeèji, reci knezu Tirskomu: ovako veli Gospod Gospod: što se ponese srce tvoje, te veliš: ja sam Bog, sjedim na prijestolu Božjem usred mora; a èovjek si a ne Bog, i izjednaèuješ srce svoje sa srcem Božjim; EZE 28:3 Eto mudriji si od Danila, nikaka tajna nije sakrivena od tebe; EZE 28:4 Stekao si blago mudrošæu svojom i razumom svojim, i nasuo si zlata i srebra u riznice svoje; EZE 28:5 Velièinom mudrosti svoje u trgovini svojoj umnožio si blago svoje, te se ponese srce tvoje blagom tvojim; EZE 28:6 Zato ovako veli Gospod Gospod: što izjednaèuješ srce svoje sa srcem Božjim, EZE 28:7 Zato, evo, ja æu dovesti na tebe inostrance najljuæe izmeðu naroda, i oni æe istrgnuti maèeve svoje na ljepotu mudrosti tvoje, i ubiæe svjetlost tvoju. EZE 28:8 Svaliæe te u jamu, i umrijeæeš usred mora smræu pobijenijeh. EZE 28:9 Hoæeš li pred krvnikom svojim kazati: ja sam Bog, kad si èovjek a ne Bog u ruci onoga koji æe te ubiti? EZE 28:10 Umrijeæeš smræu neobrezanijeh od ruke tuðinske; jer ja rekoh, govori Gospod Gospod. EZE 28:11 Opet mi doðe rijeè Gospodnja govoreæi: EZE 28:12 Sine èovjeèji, narièi za carem Tirskim, i reci mu: ovako veli Gospod Gospod: ti si peèat savršenstva, pun si mudrosti, i sasvijem si lijep. EZE 28:13 Bio si u Edemu vrtu Božjem; pokrivalo te je svako drago kamenje: sarad, topaz, dijamanat, hrisolit, onih, jaspid, safir, karbunkul, smaragad i zlato; onaj dan kad si se rodio naèinjeni ti biše bubnji tvoji i svirale. EZE 28:14 Ti si bio heruvim, pomazan da zaklanjaš; i ja te postavih; ti bješe na svetoj gori Božijoj, hoðaše posred kamenja ognjenoga. EZE 28:15 Savršen bješe na putovima svojim od dana kad se rodi dokle se ne naðe bezakonje na tebi. EZE 28:16 Od mnoštva trgovine svoje napunio si se iznutra nasilja, i griješio si; zato æu te baciti kao neèistotu s gore Božje, i zatræu te izmeðu kamenja ognjenoga, heruvime zaklanjaèu! EZE 28:17 Srce se tvoje ponese ljepotom tvojom, ti pokvari mudrost svoju svjetlošæu svojom; baciæu te na zemlju, pred careve æu te položiti da te gledaju. EZE 28:18 Od mnoštva bezakonja svojega, od nepravde u trgovini svojoj oskvrnio si svetinju svoju; zato æu izvesti oganj ispred tebe, koji æe te proždrijeti, i obratiæu te u pepeo na zemlji pred svjema koji te gledaju. EZE 28:19 Svi koji te poznaju meðu narodima prepašæe se od tebe; biæeš strahota, i neæe te biti dovijeka. EZE 28:20 Opet mi doðe rijeè Gospodnja govoreæi: EZE 28:21 Sine èovjeèji, okreni lice svoje prema Sidonu, i prorokuj protiv njega, EZE 28:22 I reci: ovako veli Gospod Gospod: evo me na tebe, Sidone, i proslaviæu se usred tebe, i poznaæe se da sam ja Gospod kad izvršim sudove na njemu i posvetim se u njemu. EZE 28:23 I poslaæu pomor u nj, i krv na ulice njegove, i pobijeni æe padati usred njega od maèa, koji æe navaliti na njih sa svijeh strana, i poznaæe da sam ja Gospod. EZE 28:24 I neæe više biti domu Izrailjevu trn koji bode ni žalac koji zadaje bol više od svijeh susjeda njihovijeh, koji ih plijene; i poznaæe da sam ja Gospod Gospod. EZE 28:25 Ovako veli Gospod Gospod: kad skupim dom Izrailjev iz naroda meðu koje su rasijani, i posvetim se u njima pred narodima i nasele se u svojoj zemlji koju dadoh sluzi svojemu Jakovu, EZE 28:26 Tada æe živjeti u njoj bez straha, i gradiæe kuæe, i sadiæe vinograde, i živjeæe bez straha kad izvršim sudove na svjema koji ih plijeniše sa svijeh strana, i poznaæe da sam ja Gospod Bog njihov. EZE 29:1 Godine desete, desetoga mjeseca, dvanaestoga dana, doðe mi rijeè Gospodnja govoreæi: EZE 29:2 Sine èovjeèji, okreni lice svoje prema Faraonu caru Misirskom, i prorokuj protiv njega i protiv svega Misira. EZE 29:3 Govori i reci: ovako veli Gospod Gospod: evo me na te, Faraone care Misirski, zmaju veliki što ležiš usred rijeka svojih, koji reèe: moja je rijeka; ja sam je naèinio sebi. EZE 29:4 Zato æu ti metnuti u èeljusti udicu, i uèiniæu da se ribe u rijekama tvojim nahvataju na krljušti tvoje; i izvuæi æu te iz rijeka tvojih i sve ribe iz rijeka tvojih nahvatane na krljušti tvoje. EZE 29:5 I ostaviæu u pustinji tebe i sve ribe iz tvojih rijeka, i pašæeš na zemlju i neæeš se pokupiti ni sabrati, zvijerima zemaljskim i pticama nebeskim daæu te da te jedu. EZE 29:6 I svi æe stanovnici Misirski poznati da sam ja Gospod; jer su štap od trske domu Izrailjevu. EZE 29:7 Kad te uhvatiše u ruku, ti se slomi i rasijeèe im sve rame; a kad se nasloniše na te, ti se prebi i probode im sva bedra. EZE 29:8 Zato ovako veli Gospod Gospod: evo, ja æu pustiti na te maè, i istrijebiæu iz tebe ljude i stoku. EZE 29:9 I zemlja æe se Misirska opustošiti i biti pusta, i poznaæe se da sam ja Gospod, jer reèe: moja je rijeka, i ja sam je naèinio. EZE 29:10 Zato evo me na tebe i na rijeke tvoje, i obratiæu zemlju Misirsku u pustoš i samu pustinju, od kule Sinske do meðe Etiopske. EZE 29:11 Neæe prelaziti preko nje nogom svojom èovjek, niti æe živinèe nogom svojom prelaziti preko nje, i neæe se živjeti u njoj èetrdeset godina. EZE 29:12 I uèiniæu od zemlje Misirske pustoš meðu zemljama opustošenim, i gradovi æe njezini meðu pustijem gradovima biti pustoš èetrdeset godina, i rasijaæu Misirce meðu narode i razasuæu ih po zemljama. EZE 29:13 Jer ovako veli Gospod Gospod: poslije èetrdeset godina skupiæu Misirce iz naroda u koje budu rasijani. EZE 29:14 I povratiæu roblje Misirsko, i dovešæu ih opet u zemlju Patros, na postojbinu njihovu, i ondje æe biti malo carstvo. EZE 29:15 Malo æe biti mimo ostala carstva, niti æe se više uzdignuti nad narode, jer æu ih smanjiti da ne vladaju narodima. EZE 29:16 I neæe više biti domu Izrailjevu uzdanica da napominje bezakonje kad bi gledali za njima; i poznaæe da sam ja Gospod Gospod. EZE 29:17 A dvadeset sedme godine, prvoga mjeseca, prvoga dana, doðe mi rijeè Gospodnja govoreæi: EZE 29:18 Sine èovjeèji, Navuhodonosor car Vavilonski zadade vojsci svojoj tešku službu protiv Tira; svaka glava oæelavi i svako se rame odrije, a plate ne bi ni njemu ni vojsci njegovoj od Tira za službu kojom služiše protiv njega. EZE 29:19 Zato ovako veli Gospod Gospod: evo ja dajem Navuhodonosoru caru Vavilonskom zemlju Misirsku, i on æe odvesti narod i odnijeti plijen i pograbiti grabež, i to æe biti plata njegovoj vojsci. EZE 29:20 Za trud kojim se trudio oko toga dadoh mu zemlju Misirsku, jer se za me trudiše, govori Gospod Gospod. EZE 29:21 U onaj æu dan uèiniti da naraste rog domu Izrailjevu, i tebi æu otvoriti usta meðu njima, i znaæe da sam ja Gospod. EZE 30:1 Opet mi doðe rijeè Gospodnja govoreæi: EZE 30:2 Sine èovjeèji, prorokuj i reci: ovako veli Gospod Gospod: ridajte: jaoh dana! EZE 30:3 Jer je blizu dan, blizu je dan Gospodnji, oblaèan dan, vrijeme narodima. EZE 30:4 I maè æe doæi na Misir, i strah æe biti u Etiopskoj, kad stanu padati pobijeni u Misiru, kad se zarobi mnoštvo njegovo i raskopaju se temelji njegovi. EZE 30:5 Etiopljani i Puteji i Ludeji i sva mješavina i Huveji i sinovi zemalja meðu kojima je vjera, pašæe s njima od maèa. EZE 30:6 Ovako veli Gospod: pašæe koji podupiru Misir, i ponos sile njegove oboriæe se, od kule Sinske pašæe u njemu, govori Gospod Gospod. EZE 30:7 I biæe pusti meðu pustijem zemljama, i gradovi æe njegovi biti meðu pustijem gradovima. EZE 30:8 I poznaæe da sam ja Gospod kad zapalim oganj u Misiru i svi se pomoænici njegovi satru. EZE 30:9 U onaj æe dan izaæi poslanici od mene na laðama da uplaše Etiopsku bezbrižnu, i biæe meðu njima strah velik kao dana Misirskoga; jer evo, ide. EZE 30:10 Ovako veli Gospod Gospod: pogubiæu mnoštvo Misirsko rukom Navuhodonosora cara Vavilonskoga. EZE 30:11 On i narod njegov s njim, najljuæi izmeðu naroda, biæe dovedeni da zatru zemlju, i izvuæi æe maèeve svoje na Misir i napuniæe zemlju pobijenijeh. EZE 30:12 I isušiæu rijeke, i predaæu zemlju u ruke zlijem ljudima; i opustiæu zemlju i što je u njoj rukom tuðinskom. Ja Gospod govorih. EZE 30:13 Ovako veli Gospod Gospod: i gadne æu bogove potrti, i istrijebiæu likove u Nofu i neæe više biti kneza iz zemlje Misirske, i pustiæu strah u zemlju Misirsku. EZE 30:14 I opustošiæu Patros, i upaliæu Soan, i izvršiæu sud na Novu. EZE 30:15 I izliæu gnjev svoj na Sin, grad Misirski, i istrijebiæu ljudstvo u Novu. EZE 30:16 Kad zapalim oganj u Misiru, ljuto æe se uzmuèiti Sin, i Nov æe se raspasti, i Nof æe biti u tjeskobi svaki dan. EZE 30:17 Mladiæi Avinski i Pi-vesetski pašæe od maèa, a djevojke æe otiæi u ropstvo. EZE 30:18 I u Tafnisu æe pomrknuti dan kad polomim ondje prijevornice Misirske i nestane u njemu ponosa sile njegove; oblak æe ga pokriti; a kæeri æe njegove otiæi u ropstvo. EZE 30:19 I izvršiæu sudove na Misiru, i oni æe poznati da sam ja Gospod. EZE 30:20 Opet jedanaeste godine, prvoga mjeseca, sedmoga dana, doðe mi rijeè Gospodnja govoreæi: EZE 30:21 Sine èovjeèji, slomih mišicu Faraonu caru Misirskom, i eto neæe se zaviti da se lijeèi, neæe se metnuti zavoj niti æe se zaviti da bi se okrijepila i mogla držati maè. EZE 30:22 Zato ovako veli Gospod Gospod: evo me na Faraona cara Misirskoga, i slomiæu mu mišice, i zdravu i slomljenu, i izbiæu mu maè iz ruke. EZE 30:23 I rasijaæu Misirce po narodima, i razasuæu ih po zemljama. EZE 30:24 I ukrijepiæu mišicu caru Vavilonskom, i daæu mu u ruku svoj maè, i polomiæu mišice Faraonu, i jeèaæe pred njim kao što jeèi èovjek ranjen na smrt. EZE 30:25 Da, ukrijepiæu mišice caru Vavilonskom, a Faraonu æe mišice klonuti, i poznaæe se da sam ja Gospod, kad dam maè svoj u ruku caru Vavilonskom da njim zamahne na zemlju Misirsku. EZE 30:26 I rasijaæu Misirce meðu narode i razasuæu ih po zemljama, i poznaæe da sam ja Gospod. EZE 31:1 A jedanaeste godine, treæega mjeseca, prvoga dana, doðe mi rijeè Gospodnja govoreæi: EZE 31:2 Sine èovjeèji, kaži Faraonu caru Misirskom i narodu njegovu: na što si nalik u velièini svojoj? EZE 31:3 Eto, Asirac bješe kedar na Livanu, lijepijeh grana i debela hlada i visoka rasta, kojemu vrhovi bijahu meðu gustijem granama. EZE 31:4 Voda ga odgoji, bezdana ga uzvisi; ona rijekama svojim tecijaše oko njegova stabla i puštaše potoke svoje k svijem drvetima poljskim. EZE 31:5 Zato rast njegov nadvisi sva drveta poljska, i umnožiše se grane njegove, i od mnoštva vode raširiše se odvode njegove kad ih puštaše. EZE 31:6 Na granama njegovijem vijahu gnijezda sve ptice nebeske, i pod granama njegovijem sve zvijeri poljske lezijahu se, i u hladu njegovu sjeðahu svi veliki narodi. EZE 31:7 I bijaše lijep velièinom svojom i dužinom grana svojih, jer mu korijen bijaše kod velike vode. EZE 31:8 Kedri u vrtu Božijem ne mogahu ga zakloniti, jele ne mogahu se izjednaèiti s njegovijem granama, i javori ne bijahu kao ogranci njegovi; nijedno drvo u vrtu Božijem ne bješe na ljepotu tako kao on. EZE 31:9 Uèinih ga lijepa mnoštvom grana da mu zaviðahu sva drveta Edemska što bijahu u vrtu Božijem. EZE 31:10 Zato ovako veli Gospod Gospod: što je visok narastao, i digao vrh svoj meðu guste grane, i srce se njegovo ponijelo visinom njegovom, EZE 31:11 Zato ga dadoh u ruku najsilnijemu meðu narodima da èini s njim što hoæe, odvrgoh ga za bezbožnost njegovu. EZE 31:12 I tuðinci, najljuæi izmeðu naroda, posjekoše ga i ostaviše ga; grane mu popadaše po gorama i po svijem dolinama, i ogranci mu se izlomiše po svijem potocima na zemlji; i svi narodi zemaljski otidoše iz hlada njegova i ostaviše ga. EZE 31:13 Na izvaljenom panju njegovu stanuju sve ptice nebeske, i na granama su njegovijem sve zvijeri poljske, EZE 31:14 Da se ne ponosi visinom svojom nijedno drvo kraj vode i ne diže vrha svojega meðu guste grane, i od svijeh što se natapaju da se nijedno ne uzda u se radi svoje velièine; jer su svi predani na smrt, baèeni u najdonji kraj zemlje meðu sinove ljudske s onima koji slaze u jamu. EZE 31:15 Ovako veli Gospod Gospod: u koji dan side u grob, uèinih žalost, pokrih bezdanu njega radi, i ustavih rijeke njezine, i velika voda stade, i rascvijelih za njim Livan, i sva drveta poljska povenuše za njim. EZE 31:16 Praskom padanja njegova ustresoh narode, kad ga svalih u grob s onima koji slaze u jamu; i utješiše se na najdonjoj strani zemlje sva drveta Edemska, što je najbolje i najljepše na Livanu, sva što se natapahu. EZE 31:17 I oni sidoše s njim u grob k onima što su pobijeni maèem, i mišica njegova, i koji sjeðahu u hladu njegovu meðu narodima. EZE 31:18 Na koje si meðu drvetima Edemskim nalik slavom i velièinom? Ali æeš biti oboren s drvetima Edemskim u najdonji kraj zemlje, meðu neobrezanima æeš ležati s onima koji su pobijeni maèem. To je Faraon i sav narod njegov, govori Gospod Gospod. EZE 32:1 Opet dvanaeste godine, dvanaestoga mjeseca, prvoga dana, doðe mi rijeè Gospodnja govoreæi: EZE 32:2 Sine èovjeèji, narièi za Faraonom carem Misirskim, i reci mu: ti si kao laviæ meðu narodima i kao zmaj u moru, i prolaziš rijeke svoje i mutiš vodu nogama svojim i gaziš po rijekama njezinijem. EZE 32:3 Ovako veli Gospod Gospod: razapeæu ti mrežu svoju sa zborom mnogih naroda, i izvuæi æe te u mojoj mreži. EZE 32:4 I ostaviæu te na zemlji, i baciæu te u polje, i pustiæu sve ptice nebeske da sjedaju na te, i nasitiæu tobom zvijeri sa sve zemlje. EZE 32:5 I razmetnuæu meso tvoje po gorama i napuniæu doline gomilama od tebe. EZE 32:6 I zemlju gdje plivaš napojiæu krvlju tvojom do vrh gora, i potoci æe biti puni tebe. EZE 32:7 I kad te ugasim, zastrijeæu nebo, i zvijezde na njemu pomraèiti, sunce æu zakloniti oblakom, i mjesec neæe svijetliti svjetlošæu svojom. EZE 32:8 Sva æu svijetla vidjela na nebu pomraèiti za tobom, i pustiæu tamu na tvoju zemlju, govori Gospod Gospod. EZE 32:9 I ustrašiæu srce mnogih naroda kad objavim propast tvoju meðu narodima, po zemljama kojih ne znaš. EZE 32:10 I udiviæu tobom mnoge narode, i carevi æe se njihovi zgroziti od tebe, kad mahnem maèem svojim pred njima, i drktaæe svaki èas svaki za dušu svoju u dan kad padneš. EZE 32:11 Jer ovako veli Gospod Gospod: maè cara Vavilonskoga doæi æe na te. EZE 32:12 Maèevima junaèkim povaljaæu mnoštvo tvoje, maèevima najljuæih izmeðu naroda; oni æe razoriti ponos Misiru, i sve æe se mnoštvo njegovo potrti. EZE 32:13 I potræu svu stoku njegovu pokraj velikih voda, te ih neæe više mutiti noga èovjeèija niti æe ih papak od kake životinje mutiti. EZE 32:14 Tada æu stišati vodu njihovu, i uèiniæu da potoci njihovi teku kao ulje, govori Gospod Gospod. EZE 32:15 Kad opustim zemlju Misirsku i ona bude bez svega što je u njoj, i pobijem sve koji žive u njoj, tada æe poznati da sam ja Gospod. EZE 32:16 Ovo je naricanje što æe se naricati; tako æe naricati kæeri narodne, za Misirom i za svijem mnoštvom njegovijem naricaæe, govori Gospod Gospod. EZE 32:17 Potom dvanaeste godine, petnaesti dan istoga mjeseca, doðe mi rijeè Gospodnja govoreæi: EZE 32:18 Sine èovjeèji, narièi za mnoštvom Misirskim, i svali njih i kæeri jakih naroda u najdonji kraj zemlje s onima koji slaze u jamu. EZE 32:19 Od koga si ljepši? siði i lezi s neobrezanima. EZE 32:20 Pašæe posred pobijenijeh maèem, maè je dat, vucite ga i sve mnoštvo njegovo. EZE 32:21 Govoriæe mu najhrabriji junaci isred groba s pomoænicima njegovijem, koji sidoše i leže neobrezani, pobijeni maèem. EZE 32:22 Ondje je Asirac i sav zbor njegov, grobovi su mu oko njega, svi su pobijeni, pali od maèa. EZE 32:23 Grobovi su mu u dnu jame, a zbor mu je oko njegova groba; svi su pobijeni, pali od maèa, koji zadavahu strah zemlji živijeh. EZE 32:24 Ondje je Elam i sve mnoštvo njegovo oko njegova groba; svi su pobijeni, pali od maèa, koji sidoše neobrezani na najdonji kraj zemlje, koji zadavahu strah zemlji živijeh; i nose sramotu svoju s onima koji slaze u jamu. EZE 32:25 Meðu pobijenima namjestiše postelju njemu i svemu mnoštvu njegovu, grobovi su mu oko njega, svi su neobrezani pobijeni maèem, koji zadavahu strah zemlji živijeh; i nose sramotu svoju s onima koji slaze u jamu, metnuti su meðu pobijene. EZE 32:26 Ondje je Meseh, Tuval i sve mnoštvo njegovo, grobovi su mu oko njega, svi su neobrezani pobijeni maèem, koji zadavahu strah zemlji živijeh. EZE 32:27 Ali ne leže meðu junacima koji padoše izmeðu neobrezanijeh, koji sidoše u grob s oružjem svojim, i metnuše maèeve pod glave svoje, i bezakonje njihovo leži na kostima njihovijem, ako i bijahu junaci strašni na zemlji živijeh. EZE 32:28 I ti æeš se satrti meðu neobrezanima, i ležaæeš kod pobijenijeh maèem. EZE 32:29 Ondje je Edom, carevi njegovi i svi knezovi njegovi, koji su sa silom svojom metnuti meðu pobijene maèem; leže meðu neobrezanima i s onima koji sidoše u jamu. EZE 32:30 Ondje su svi knezovi sjeverni i svi Sidonci, koji sidoše k pobijenima sa strahom svojim, stideæi se sile svoje; i leže neobrezani s onima koji su pobijeni maèem, i nose sramotu svoju s onima koji sidoše u jamu. EZE 32:31 Njih æe vidjeti Faraon, i utješiæe se za svijem mnoštvom svojim, Faraon i sva vojska njegova, pobijeni maèem, govori Gospod Gospod. EZE 32:32 Jer zadadoh svoj strah zemlji živijeh, i Faraon æe i sve mnoštvo njegovo ležati meðu neobrezanima s onima koji su pobijeni maèem, govori Gospod Gospod. EZE 33:1 Opet mi doðe rijeè Gospodnja govoreæi: EZE 33:2 Sine èovjeèji, govori sinovima naroda svojega, i kaži im: kad pustim na koju zemlju maè, ako narod one zemlje uzme koga izmeðu sebe, i postave ga sebi za stražara, EZE 33:3 I on vidjevši maè gdje ide na zemlju zatrubi u trubu, i opomene narod, EZE 33:4 Ako se ko èuvši trubu ne uzme na um, i maè došavši pogubi ga, krv æe njegova biti na njegovoj glavi. EZE 33:5 Jer èu glas trubni, i ne uze se na um, krv æe njegova biti na njemu; da se uze na um, saèuvao bi dušu svoju. EZE 33:6 Ako li stražar vidjevši maè gdje ide ne zatrubi u trubu i narod ne bude opomenut, a maè došav pogubi koga izmeðu njih, taj æe poginuti za svoje bezakonje, ali æu krv njegovu iskati iz ruke stražareve. EZE 33:7 I tebe, sine èovjeèji, tebe postavih stražarem domu Izrailjevu; slušaj dakle rijeè iz mojih usta i opominji ih od mene. EZE 33:8 Kad reèem bezbožniku: bezbožnièe, poginuæeš; a ti ne progovoriš i ne opomeneš bezbožnika da se proðe puta svojega; taj æe bezbožnik poginuti za svoje bezakonje; ali æu krv njegovu iskati iz tvoje ruke. EZE 33:9 Ako li ti opomeneš bezbožnika da se vrati sa svoga puta, a on se ne vrati sa svoga puta, on æe poginuti za svoje bezakonje, a ti æeš saèuvati dušu svoju. EZE 33:10 Zato ti, sine èovjeèji, reci domu Izrailjevu: vi govorite ovako i kažete: prijestupi naši i grijesi naši na nama su, i s njih propadamo; kako bismo živjeli? EZE 33:11 Reci im: tako bio ja živ, govori Gospod Gospod, nije mi milo da umre bezbožnik, nego da se vrati bezbožnik sa svoga puta i bude živ; vratite se, vratite se sa zlijeh putova svojih, jer zašto da mrete, dome Izrailjev? EZE 33:12 Zato ti, sine èovjeèji, reci sinovima naroda svojega: pravednoga neæe izbaviti pravda njegova kad zgriješi, i bezbožnik neæe propasti sa bezbožnosti svoje kad se vrati od bezbožnosti svoje, kao što pravednik ne može s nje živjeti kad zgriješi. EZE 33:13 Kad reèem pravedniku da æe doista živjeti, a on se pouzda u pravdu svoju pa uèini nepravdu, od sve pravde njegove ništa se neæe spomenuti, nego æe poginuti s nepravde svoje koju uèini. EZE 33:14 A kad reèem bezbožniku: doista æeš poginuti, a on se obrati od grijeha svojega i stane èiniti sud i pravdu, EZE 33:15 I vrati bezbožnik zalog, i vrati što je oteo, i stane hoditi po uredbama životnijem ne èineæi bezakonja, doista æe biti živ, neæe umrijeti. EZE 33:16 Od svijeh grijeha što je zgriješio ništa mu se neæe spomenuti; èinio je sud i pravdu, doista æe živ biti. EZE 33:17 A sinovi naroda tvojega govore: nije prav put Gospodnji; a njihov put nije prav. EZE 33:18 Kad se pravednik odvrati od pravde svoje i uèini nepravdu, poginuæe s toga. EZE 33:19 A kad se bezbožnik odvrati od svoje bezbožnosti i uèini sud i pravdu, on æe živ biti s toga. EZE 33:20 A vi govorite: nije prav put Gospodnji. Sudiæu vam, dome Izrailjev, svakome po putovima njegovijem. EZE 33:21 A dvanaeste godine robovanja našega, desetoga mjeseca, petoga dana doðe k meni jedan koji uteèe iz Jerusalima, i reèe: uze se grad. EZE 33:22 A ruka Gospodnja doðe nada me uveèe prije nego doðe onaj što uteèe, i otvori mi usta dokle onaj doðe k meni ujutru; otvoriše mi se usta, te više ne muèah. EZE 33:23 I doðe mi rijeè Gospodnja govoreæi: EZE 33:24 Sine èovjeèji, koji žive u onijem pustolinama u zemlji Izrailjevoj govore i kažu: Avram bijaše jedan, i naslijedi ovu zemlju; a nas je mnogo; nama je data ova zemlja u našljedstvo. EZE 33:25 Zato im reci: ovako veli Gospod Gospod: jedete s krvlju, i oèi svoje podižete ka gadnijem bogovima svojim, i krv proljevate, i hoæete da naslijedite zemlju? EZE 33:26 Opirete se na maè svoj, èinite gadove, i skvrnite svaki ženu bližnjega svojega, i hoæete da naslijedite zemlju? EZE 33:27 Ovako im reci: ovako veli Gospod Gospod: tako ja živ bio, koji su u pustolinama, pašæe od maèa; i koji je u polju, zvijerima æu ga dati da ga izjedu; a koji su po gradovima i po peæinama, od pomora æe pomrijeti. EZE 33:28 Tako æu sasvijem opustiti tu zemlju, i nestaæe ponosa sile njezine, i opustjeæe gore Izrailjeve da neæe niko prolaziti. EZE 33:29 I oni æe poznati da sam ja Gospod kad zemlju sasvijem opustim za sve gadove njihove što èiniše. EZE 33:30 A o tebi, sine èovjeèji, sinovi naroda tvojega kazuju o tebi uza zidove i na vratima kuænijem, i govore jedan drugomu, svaki bratu svojemu, i vele: hodite i èujte kaka rijeè doðe od Gospoda. EZE 33:31 I dolaze k tebi kao kad se narod skuplja, i narod moj sjeda pred tobom, i sluša rijeèi tvoje, ali ih ne izvršuje; u ustima su im ljupke a srce njihovo ide za svojim lakomstvom. EZE 33:32 I gle, ti si im kao ljupka pjesma, kao èovjek lijepa glasa i koji dobro svira; slušaju rijeèi tvoje, ali ih ne izvršuju. EZE 33:33 Ali kad to doðe, a evo ide, onda æe poznati da je bio prorok meðu njima. EZE 34:1 Opet mi doðe rijeè Gospodnja govoreæi: EZE 34:2 Sine èovjeèji, prorokuj protiv pastira Izrailjevijeh, prorokuj i reci tijem pastirima: ovako veli Gospod Gospod: teško pastirima Izrailjevijem koji pasu sami sebe! Ne treba li stado da pasu pastiri? EZE 34:3 Pretilinu jedete i vunom se odijevate, koljete tovno, stada ne pasete. EZE 34:4 Slabijeh ne krijepite, i bolesne ne lijeèite, ranjene ne zavijate, odagnane ne dovodite natrag, izgubljene ne tražite, nego silom i žestinom gospodarite nad njima. EZE 34:5 I raspršaše se nemajuæi pastira, i raspršavši se postaše hrana svijem zvijerima poljskim. EZE 34:6 Ovce moje lutaju po svijem gorama i po svijem visokim humovima; i po svoj zemlji raspršane su ovce moje, i nema nikoga da pita za njih, nikoga da ih traži. EZE 34:7 Zato, pastiri, èujte rijeè Gospodnju; EZE 34:8 Tako ja bio živ, govori Gospod Gospod, što stado moje posta grabež, i ovce moje postaše hrana svijem zvijerima poljskim nemajuæi pastira, i pastiri moji ne traže stada mojega, nego pastiri pasu sami sebe, a stada mojega ne pasu; EZE 34:9 Zato, pastiri, èujte rijeè Gospodnju; EZE 34:10 Ovako veli Gospod Gospod: evo me na te pastire, i iskaæu stado svoje iz njihovijeh ruku, i neæu im dati više da pasu stado, i neæe više pastiri pasti sami sebe, nego æu oteti ovce svoje iz usta njihovijeh i neæe im biti hrana. EZE 34:11 Jer ovako veli Gospod Gospod: evo me, ja æu tražiti ovce svoje i gledati ih. EZE 34:12 Kao što pastir traži stado svoje kad je kod ovaca svojih raspršanijeh, tako æu tražiti ovce svoje i oteæu ih iz svijeh mjesta kuda se raspršaše kad bijaše oblaèno i mraèno. EZE 34:13 I izvešæu ih iz naroda, i pokupiæu ih iz zemalja, i dovešæu ih u zemlju njihovu, i pašæu ih na gorama Izrailjevijem pokraj potoka i po svijem mjestima naseljenijem u zemlji. EZE 34:14 Na dobroj paši pašæu ih, i tor æe im biti na visokim gorama Izrailjevijem; ondje æe ležati u dobrom toru i po obilatoj æe paši pasti na gorama Izrailjevijem. EZE 34:15 Ja æu pasti stado svoje, i ja æu ih odmarati, govori Gospod Gospod. EZE 34:16 Tražiæu izgubljenu, i dovešæu natrag odagnanu, i ranjenu æu zaviti i bolesnu okrijepiti; a tovnu æu i jaku potrti, pašæu ih pravo. EZE 34:17 A vama, stado moje, ovako govori Gospod Gospod: evo ja æu suditi izmeðu ovce i ovce, izmeðu ovnova i jaraca. EZE 34:18 Malo li vam je što pasete na dobroj paši, nego ostatak paše svoje gazite nogama svojim? i što pijete bistru vodu, nego ostatak mutite nogama svojim? EZE 34:19 A moje ovce pasu što vi nogama svojim izgazite, i piju što vi zamutite nogama svojim. EZE 34:20 Zato ovako im veli Gospod Gospod: evo me, ja æu suditi izmeðu ovce debele i ovce mršave. EZE 34:21 Što bocima i ramenima otiskujete i rozima svojim bodete sve bolesne tako da ih razagnaste napolje, EZE 34:22 Zato æu izbaviti stado svoje da ne bude više grabež, i sudiæu izmeðu ovce i ovce. EZE 34:23 I podignuæu im jednoga pastira koji æe ih pasti, slugu svojega Davida; on æe ih pasti i biæe im pastir. EZE 34:24 A ja Gospod biæu im Bog, i sluga moj David knez meðu njima. Ja Gospod rekoh. EZE 34:25 I uèiniæu s njima zavjet mirni, istrijebiæu zle zvijeri iz zemlje, i oni æe živjeti u pustinji bez straha i spavaæe u šumama. EZE 34:26 I blagosloviæu njih i što je oko gore moje, i puštaæu dažd na vrijeme; daždi æe blagoslovni biti. EZE 34:27 I drveta æe poljska raðati svoj rod, i zemlja æe raðati svoj rod; i oni æe biti u svojoj zemlji bez straha, i poznaæe da sam ja Gospod kad polomim palice jarma njihova, i izbavim ih iz ruku onijeh koji ih zarobiše. EZE 34:28 I neæe više biti plijen narodima, i zvijeri zemaljske neæe ih jesti, nego æe živjeti bez straha i niko ih neæe plašiti. EZE 34:29 I podignuæu im biljku za slavu, i neæe više umirati od gladi u zemlji, niti æe podnositi sramote od naroda. EZE 34:30 I poznaæe da sam ja Gospod Bog njihov s njima, i oni, dom Izrailjev, da su moj narod, govori Gospod Gospod. EZE 34:31 A vi ste stado moje, ovce paše moje, vi ljudi, a ja sam Bog vaš, govori Gospod Gospod. EZE 35:1 Opet mi doðe rijeè Gospodnja govoreæi: EZE 35:2 Sine èovjeèji, okreni lice svoje prema gori Siru i prorokuj protiv nje. EZE 35:3 I reci: ovako veli Gospod Gospod: evo me na tebe, goro Sire! i dignuæu ruku svoju na te, i opustiæu te sasvijem. EZE 35:4 Gradove æu tvoje opustiti, i ti æeš biti pustoš, i poznaæeš da sam ja Gospod. EZE 35:5 Što je u tebe vjeèno neprijateljstvo, i rasipaš sinove Izrailjeve maèem u nevolji njihovoj, kad je kraj bezakonju njihovu, EZE 35:6 Zato, tako ja bio živ, govori Gospod Gospod, krvi æu te predati i krv æe te goniti, jer ne mrziš na krv, krv æe te goniti. EZE 35:7 I obratiæu goru Sir sasvijem u pustoš, da niko neæe dolaziti ni odlaziti. EZE 35:8 I napuniæu gore njezine pobijenijeh njezinijeh; na humovima tvojim i u dolinama tvojim i po svijem potocima tvojim padaæe pobijeni od maèa. EZE 35:9 Vjeènu pustinju naèiniæu od tebe i gradovi se tvoji neæe opraviti, i poznaæete da sam ja Gospod. EZE 35:10 Što govoriš: ova dva naroda i ove dvije zemlje moje æe biti, i naslijediæemo ih, ako i jest Gospod bio ondje, EZE 35:11 Zato, tako ja živ bio, govori Gospod Gospod, uèiniæu po gnjevu tvom i po zavisti tvojoj, s kojom si postupala iz mržnje prema njima, i biæu poznat meðu njima kad ti sudim. EZE 35:12 I poznaæeš da sam ja Gospod èuo sve tvoje hule koje si govorila na gore Izrailjeve rekavši: opustješe, nama su dane da ih jedemo. EZE 35:13 I velièaste se suprot meni ustima svojim, i množiste na me rijeèi svoje; èuo sam. EZE 35:14 Ovako veli Gospod Gospod: kad se sva zemlja stane veseliti, tebe æu opustiti. EZE 35:15 Kako si se ti veselila našljedstvu doma Izrailjeva što opustje, tako æu i tebi uèiniti: opustjeæeš, goro Sire, i sva zemljo Edomska; i poznaæe se da sam ja Gospod. EZE 36:1 Ti, sine èovjeèji, prorokuj gorama Izrailjevijem, i reci: gore Izrailjeve, èujte rijeè Gospodnju. EZE 36:2 Ovako veli Gospod Gospod: što neprijatelj govori za vas: ha ha! vjeène visine postaše naše našljedstvo; EZE 36:3 Zato prorokuj i reci: ovako veli Gospod Gospod: što vas pustoše i proždiru sa svijeh strana, da postanete našljedstvo ostalijem narodima, i postaste prièa i rug narodima, EZE 36:4 Zato, gore Izrailjeve, èujte rijeè Gospoda Gospoda; ovako veli Gospod gorama Izrailjevijem i humovima, potocima i dolinama, i pustijem razvalinama i gradovima ostavljenijem, koje postaše grabež i potsmijeh ostalijem narodima unaokolo, EZE 36:5 Zato ovako veli Gospod Gospod: u ognju revnosti svoje govorih protiv ostalijeh naroda i protiv sve Edomske, što osvojiše moju zemlju radujuæi se iz svega srca i rugajuæi se iz duše da bi je oplijenili. EZE 36:6 Zato prorokuj za zemlju Izrailjevu, i reci gorama i humovima, potocima i dolinama: ovako veli Gospod Gospod: evo, ja govorih u revnosti svojoj i u jarosti svojoj; što podnosite sramotu od naroda, EZE 36:7 Zato ovako veli Gospod Gospod: ja podigoh ruku svoju da æe narodi što su oko vas nositi sramotu svoju. EZE 36:8 A vi, gore Izrailjeve, puštaæete grane svoje, i rod svoj nosiæete narodu mojemu Izrailju, jer æe skoro doæi. EZE 36:9 Jer evo me kod vas, i gledaæu vas, i biæete raðene i zasijevane. EZE 36:10 I umnožiæu u vama ljude, dom Izrailjev savkoliki, i gradovi æe se naseliti i pustoline sagraditi. EZE 36:11 Umnožiæu u vama ljude i stoku, i namnožiæe se i naploditi, i naseliæu vas kako bijaste prije; i uèiniæu vam dobra više nego prije; i poznaæete da sam ja Gospod. EZE 36:12 I dovešæu k vama ljude, narod svoj Izrailja, i naslijediæe vas, i biæete im našljedstvo, i neæete ih više zatirati. EZE 36:13 Ovako veli Gospod Gospod: što vam govore da ste zemlja koja proždire ljude i zatire svoje narode, EZE 36:14 Zato neæeš više proždirati ljudi, i naroda svojih neæeš više zatirati, govori Gospod Gospod. EZE 36:15 I neæu dati da se više u tebi èuje sramota od naroda, i ruga od naroda neæeš više podnositi, i neæeš više zatirati svojih naroda, govori Gospod Gospod. EZE 36:16 Opet mi doðe rijeè Gospodnja govoreæi: EZE 36:17 Sine èovjeèji, dom Izrailjev živeæi u svojoj zemlji oskvrni je svojim putem i svojim djelima; put njihov bijaše preda mnom kao neèistota žene odvojene. EZE 36:18 Zato izlih gnjev svoj na njih radi krvi koju proliše na zemlju i radi gadnijeh bogova njihovijeh, kojima je oskvrniše. EZE 36:19 I rasijah ih po narodima, i razasuše se po zemljama; po putovima njihovijem i po djelima njihovijem sudih im. EZE 36:20 I kad doðoše meðu narode, gdje god doðoše oskvrniše sveto ime moje, a za njih se govoraše da su Gospodnji narod i da su iz zemlje njegove izašli. EZE 36:21 Ali mi se sažali radi svetoga imena mojega, koje oskvrni dom Izrailjev u narodima u koje doðe. EZE 36:22 Zato reci domu Izrailjevu: ovako veli Gospod Gospod: neæu vas radi uèiniti, dome Izrailjev, nego radi svetoga imena svojega, koje oskvrniste u narodima u koje doðoste; EZE 36:23 I posvetiæu ime svoje veliko oskvrnjeno u narodima, koje vi oskvrniste meðu njima; i narodi æe poznati da sam ja Gospod, govori Gospod Gospod, kad se posvetim u vama pred njima. EZE 36:24 Jer æu vas uzeti iz naroda, i pokupiæu vas iz svijeh zemalja, i dovešæu vas u vašu zemlju. EZE 36:25 I pokropiæu vas vodom èistom, i biæete èisti; ja æu vas oèistiti od svijeh neèistota vaših i od svijeh gadnijeh bogova vaših. EZE 36:26 I daæu vam novo srce, i nov æu duh metnuti u vas, i izvadiæu kameno srce iz tijela vašega, i daæu vam srce mesno. EZE 36:27 I duh svoj metnuæu u vas, i uèiniæu da hodite po mojim uredbama i zakone moje da držite i izvršujete. EZE 36:28 I nastavaæete u zemlji koju sam dao ocima vašim, i biæete mi narod i ja æu vam biti Bog. EZE 36:29 I oprostiæu vas svijeh neèistota vaših, i dozvaæu žito i umnožiæu ga, i neæu pustiti na vas gladi. EZE 36:30 I umnožiæu rod na drvetima i rod na njivi, te neæete više podnositi sramote meðu narodima sa gladi. EZE 36:31 I opomenuæete se zlijeh putova svojih i djela svojih koja ne bjehu dobra, i sami æete sebi biti mrski za bezakonja svoja i za gadove svoje. EZE 36:32 Neæu vas radi uèiniti, govori Gospod Gospod; znajte; posramite se i postidite se putova svojih, dome Izrailjev. EZE 36:33 Ovako veli Gospod Gospod: kad vas oèistim od svijeh bezakonja vaših, naseliæu gradove, i pustoline æe se opet sagraditi. EZE 36:34 I pusta æe se zemlja raditi, što je bila pusta pred svakim koji prolažaše. EZE 36:35 I reæi æe se: zemlja ova što bješe pusta posta kao vrt Edemski, i gradovi što bjehu pusti, razvaljeni i raskopani, utvrdiše se i naseliše se. EZE 36:36 I narodi koji ostanu oko vas poznaæe da ja Gospod sagraðujem razvaljeno i zasaðujem opustjelo. Ja Gospod rekoh, i uèiniæu. EZE 36:37 Ovako veli Gospod Gospod: još æe me tražiti dom Izrailjev da im uèinim, da ih umnožim ljudima kao stado. EZE 36:38 Kao sveto stado, kao stado u Jerusalimu o praznicima njihovijem, tako æe pusti gradovi biti puni stada ljudi, i poznaæe da sam ja Gospod. EZE 37:1 Ruka Gospodnja doðe nada me, i Gospod me izvede u duhu, i postavi me usred polja, koje bijaše puno kosti. EZE 37:2 I provede me pokraj njih unaokolo, i gle, bijaše ih vrlo mnogo u polju, i gle, bijahu vrlo suhe. EZE 37:3 I reèe mi: sine èovjeèji, hoæe li oživjeti ove kosti? A ja rekoh: Gospode Gospode, ti znaš. EZE 37:4 Tada mi reèe: prorokuj za te kosti, i kaži im: suhe kosti, èujte rijeè Gospodnju. EZE 37:5 Ovako govori Gospod Gospod ovijem kostima: gle, ja æu metnuti u vas duh, i oživjeæete. EZE 37:6 I metnuæu na vas žile, i obložiæu vas mesom, i navuæi æu na vas kožu, i metnuæu u vas duh, i oživjeæete, i poznaæete da sam ja Gospod. EZE 37:7 Tada stadoh prorokovati, kako mi se zapovjedi; a kad prorokovah nasta glas, i gle potres, i kosti se pribirahu svaka ka svojoj kosti. EZE 37:8 I pogledah, i gle, po njima izidoše žile i meso, i ozgo se koža navuèe; ali duha ne bješe u njima. EZE 37:9 Tada mi reèe: prorokuj duhu, prorokuj, sine èovjeèji, i reci duhu: ovako veli Gospod Gospod: od èetiri vjetra doði, duše, i duni na ove pobijene da ožive. EZE 37:10 I prorokovah, kako mi se zapovjedi, i uðe u njih duh, i oživješe, i stadoše na noge, bješe vojska vrlo velika. EZE 37:11 Tada mi reèe: sine èovjeèji, ove su kosti sav dom Izrailjev; gle, govore: posahnuše kosti naše i proðe nadanje naše, propadosmo. EZE 37:12 Zato prorokuj, i kaži im: ovako veli Gospod Gospod: evo, ja æu otvoriti grobove vaše, i izvešæu vas iz grobova vaših, narode moj, i dovešæu vas u zemlju Izrailjevu. EZE 37:13 I poznaæete da sam ja Gospod, kad otvorim grobove vaše, i izvedem vas iz grobova vaših, narode moj. EZE 37:14 I metnuæu duh svoj u vas da oživite, i naseliæu vas u vašoj zemlji, i poznaæete da ja govorim i èinim, govori Gospod. EZE 37:15 Opet mi doðe rijeè Gospodnja govoreæi: EZE 37:16 Ti, sine èovjeèji, uzmi jedno drvo, i napiši na njemu: Judi i sinovima Izrailjevijem, drugovima njegovijem. Pa onda uzmi drugo drvo, i na njemu napiši: Josifu drvo Jefremovo i svega doma Izrailjeva, drugova njegovijeh. EZE 37:17 I sastavi ih jedno s drugim da budu kao jedno u tvojoj ruci. EZE 37:18 I kad ti reku sinovi tvoga naroda govoreæi: hoæeš li nam kazati šta ti je to? EZE 37:19 Reci im: ovako veli Gospod Gospod: evo, ja æu uzeti drvo Josifovo, što je u Jefremovoj ruci, i plemena Izrailjevijeh, drugova njegovijeh, i sastaviæu ga s drvetom Judinijem, i naèiniæu od njih jedno drvo, i biæe jedno u mojoj ruci. EZE 37:20 I drveta, na kojima napišeš, neka ti budu u ruci pred njima. EZE 37:21 I reci im: ovako veli Gospod Gospod: evo, ja æu uzeti sinove Izrailjeve iz naroda u koje otidoše, i sabraæu ih otsvuda, i dovešæu ih u zemlju njihovu. EZE 37:22 I naèiniæu od njih jedan narod u zemlji, na gorama Izrailjevijem, i jedan æe car biti car svjema njima, niti æe više biti dva naroda, niti æe više biti razdijeljeni u dva carstva. EZE 37:23 I neæe se više skvrniti gadnijem bogovima svojim ni gnusobama svojim niti kakijem prijestupima svojim, i izbaviæu ih iz svijeh stanova njihovijeh u kojima griješiše, i oèistiæu ih, i oni æe mi biti narod i ja æu im biti Bog. EZE 37:24 I sluga moj David biæe im car, i svi æe imati jednoga pastira, i hodiæe po mojim zakonima, i uredbe æe moje držati i izvršivati. EZE 37:25 I sjedjeæe u zemlji koju dadoh sluzi svojemu Jakovu, u kojoj sjedješe oci vaši; u njoj æe sjedjeti oni i sinovi njihovi i sinovi sinova njihovijeh dovijeka, i David sluga moj biæe im knez dovijeka. EZE 37:26 I uèiniæu s njima zavjet mirni, biæe vjeèan zavjet s njima, i utvrdiæu ih i umnožiæu ih, i namjestiæu svetinju svoju usred njih navijek. EZE 37:27 I šator æe moj biti kod njih, i ja æu im biti Bog i oni æe mi biti narod. EZE 37:28 I narod æe poznati da sam ja Gospod koji posveæujem Izrailja, kad svetinja moja bude usred njih dovijeka. EZE 38:1 Opet mi doðe rijeè Gospodnja govoreæi: EZE 38:2 Sine èovjeèji, okreni lice svoje prema Gogu u zemlji Magogu, knezu i glavi u Mesehu i Tuvalu, i prorokuj na nj; EZE 38:3 I reci: ovako veli Gospod Gospod: evo me na tebe, Gože, kneže i glavo Mesehu i Tuvalu; EZE 38:4 I vratiæu te natrag, i metnuæu ti žvale u èeljusti, i izvešæu tebe i svu vojsku tvoju, konje i konjike, sve dobro odjevene, zbor veliki sa štitovima i štitiæima, sve koji maèem mašu, EZE 38:5 S njima Persijance, Etiopljane i Puteje, sve sa štitovima i pod šljemovima, EZE 38:6 Gomera i sve èete njegove, dom Togarmin sa sjevernoga kraja i sve èete njegove, mnoge narode s tobom. EZE 38:7 Pripravi se i spremi se ti i sve ljudstvo tvoje, što se sabralo kod tebe, i budi im stražar. EZE 38:8 Poslije mnogo vremena biæeš pohoðen, i pošljednjih godina doæi æeš u zemlju izbavljenu od maèa i sabranu iz mnogih naroda, u gore Izrailjeve, koje bjehu jednako puste, a oni æe izvedeni iz naroda svi živjeti bez straha. EZE 38:9 I podignuæeš se, i doæi æeš kao bura, biæeš kao oblak da pokriješ zemlju ti i sve èete tvoje i mnogi narodi s tobom. EZE 38:10 Ovako veli Gospod Gospod: i tada æe ti doæi u srce stvari, i smišljaæeš zle misli. EZE 38:11 I reæi æeš: idem na zemlju gdje su sela, i udariæu na mirni narod koji živi bez straha, koji svi žive u mjestima bez zidova i nemaju ni prijevornica ni vrata, EZE 38:12 Da naplijeniš plijena i nagrabiš grabeža, da posegneš rukom svojom na pustinje naseljene i na narod sabrani iz naroda, koji se bavi stokom i imanjem, i živi usred zemlje. EZE 38:13 Sava i Dedan i trgovci Tarsiski i svi laviæi njegovi kazaæe ti: jesi li došao da plijeniš plijen? jesi li skupio ljudstvo svoje da grabiš grabež? da odneseš srebro i zlato, da uzmeš stoku i trg, da naplijeniš mnogo plijena? EZE 38:14 Zato prorokuj, sine èovjeèji, i reci Gogu: ovako veli Gospod Gospod: u ono vrijeme, kad æe moj narod Izrailj živjeti bez straha, neæeš li znati? EZE 38:15 I doæi æeš iz svoga mjesta, sa sjevernoga kraja, ti i mnogi narodi s tobom, svi jašuæi na konjma, mnoštvo veliko i vojska velika. EZE 38:16 I podignuæeš se na moj narod Izrailja kao oblak da pokriješ zemlju; u pošljednje vrijeme dovešæu te na zemlju svoju da me poznadu narodi kad se posvetim u tebi pred njima, Gože! EZE 38:17 Ovako veli Gospod Gospod: nijesi li ti onaj o kom govorih u staro vrijeme preko sluga svojih, proroka Izrailjevijeh, koji prorokovaše u ono vrijeme godinama da æu te dovesti na njih. EZE 38:18 A kad doðe Gog na zemlju Izrailjevu, govori Gospod Gospod, onda æe se podignuti jarost moja u gnjevu mom. EZE 38:19 I u revnosti svojoj, u ognju gnjeva svojega govoriæu: doista, tada æe biti drhat veliki u zemlji Izrailjevoj. EZE 38:20 I ribe morske i ptice nebeske i zvijeri poljske i sve što gamiže po zemlji, i svi ljudi po zemlji zadrhtaæe od mene, i gore æe se razvaliti i vrleti popadati, i svi æe zidovi popadati na zemlju. EZE 38:21 I dozvaæu na nj maè po svijem gorama svojim, govori Gospod Gospod: maè æe se svakoga obratiti na brata njegova. EZE 38:22 I sudiæu mu pomorom i krvlju; i pustiæu na nj i na èete njegove i na mnoge narode, koji budu s njim, silan dažd, kamenje od grada, oganj i sumpor. EZE 38:23 I proslaviæu se i posvetiæu se i biæu poznat pred mnogim narodima, i poznaæe da sam ja Gospod. EZE 39:1 Ti dakle, sine èovjeèji, prorokuj protiv Goga, i reci: ovako veli Gospod Gospod: evo me na te, Gože, kneže i glavo Mesehu i Tuvalu. EZE 39:2 I vratiæu te natrag i vodiæu te, i izvešæu te iz sjevernijeh krajeva i dovešæu te na gore Izrailjeve. EZE 39:3 I izbiæu ti luk tvoj iz lijeve ruke, i prosuæu ti iz desne ruke strijele. EZE 39:4 Na gorama æeš Izrailjevijem pasti ti i sve èete tvoje i narodi koji budu s tobom; pticama, svakojakim pticama krilatijem i zvijerima poljskim daæu te da te izjedu. EZE 39:5 Na polju æeš pasti, jer ja rekoh, govori Gospod Gospod. EZE 39:6 I pustiæu oganj na Magoga i na one koji žive na ostrvima bez straha; i poznaæe da sam ja Gospod. EZE 39:7 I sveto ime svoje obznaniæu usred naroda svojega Izrailja, i neæu više dati da se skvrni sveto ime moje, nego æe poznati narodi da sam ja Gospod, svetac u Izrailju. EZE 39:8 Evo, doæi æe, i zbiæe se, govori Gospod Gospod; to je dan za koji govorih. EZE 39:9 Tada æe izaæi stanovnici gradova Izrailjevijeh, i naložiæe na oganj i spaliæe oružje i štitove i štitiæe, lukove i strijele, sulice i koplja, i ložiæe ih na oganj sedam godina. EZE 39:10 I neæe nositi drva iz polja, niti æe sjeæi u šumi, nego æe oružje ložiti na oganj, i oplijeniæe one koji ih plijeniše, i pootimaæe od onijeh koji od njih otimaše, govori Gospod Gospod. EZE 39:11 I u to æu vrijeme dati Gogu mjesto za grob ondje u Izrailju, dolinu kojom se ide na istok k moru, i ona æe stisnuti usta putnicima; ondje æe biti pogreben Gog i sve mnoštvo njegovo i prozvaæe se dolina mnoštva Gogova. EZE 39:12 I ukopavaæe ih dom Izrailjev sedam mjeseca, da bi oèistili zemlju. EZE 39:13 I ukopavaæe ih sav narod, i biæe im na slavu u onaj dan kad se proslavim, govori Gospod Gospod. EZE 39:14 I odvojiæe ljude koji æe jednako iæi po zemlji i s onima koji prolaze ukopavati one koji bi ostali po zemlji da je oèiste; poslije sedam mjeseca tražiæe. EZE 39:15 I prohodiæe zemlju i iæi po njoj, i ko vidi kosti ljudske, naèiniæe kod njih znak, dokle ih ne ukopaju grobari u dolini mnoštva Gogova. EZE 39:16 A i gradu æe biti ime Amona; i tako æe oèistiti zemlju. EZE 39:17 Ti, dakle, sine èovjeèji, ovako govori Gospod Gospod, reci pticama, svakojakim pticama i svijem zvijerima poljskim: skupite se i hodite, saberite se sa svijeh strana na žrtvu moju, koju koljem za vas, na veliku žrtvu na gorama Izrailjevijem, i ješæete mesa i piæete krvi; EZE 39:18 Ješæete mesa junaèkoga i piæete krvi knezova zemaljskih, ovnova, jaganjaca i jaraca i telaca, sve ugojene stoke Vasanske. EZE 39:19 I ješæete pretiline da æete se nasititi, i piæete krvi da æete se opiti od žrtava mojih što æu vam naklati. EZE 39:20 I nasitiæete se za mojim stolom konja i konjika, junaka i svakojakih vojnika, govori Gospod Gospod. EZE 39:21 I pustiæu slavu svoju meðu narode, i svi æe narodi vidjeti sud moj koji æu uèiniti i moju ruku koju æu dignuti na njih. EZE 39:22 I poznaæe dom Izrailjev da sam ja Gospod Bog njihov, od onoga dana i poslije. EZE 39:23 I narodi æe poznati da se za svoje bezakonje zarobi dom Izrailjev, što meni zgriješiše, te sakrih lice svoje od njih, i dadoh ih u ruke neprijateljima njihovijem, i svi padoše od maèa. EZE 39:24 Po neèistoti njihovoj i po prijestupu njihovu uèinih im i sakrih lice svoje od njih. EZE 39:25 Toga radi ovako govori Gospod Gospod: povratiæu roblje Jakovljevo i smilovaæu se svemu domu Izrailjevu i revnovaæu za sveto ime svoje, EZE 39:26 Pošto podnesu sramotu svoju i sve prijestupe svoje, kojima mi prestupiše dok sjeðahu u svojoj zemlji bez straha i nikoga ne bješe da ih plaši, EZE 39:27 Kad ih dovedem natrag iz naroda i saberem ih iz zemalja neprijatelja njihovijeh, i posvetim se u njima pred mnogim narodima. EZE 39:28 I poznaæe da sam ja Gospod Bog njihov kad odvedavši ih u ropstvo meðu narode opet ih saberem u zemlju njihovu ne ostavivši ih nijednoga ondje. EZE 39:29 I neæu više kriti lica svojega od njih kad izlijem duh svoj na dom Izrailjev, govori Gospod Gospod. EZE 40:1 Dvadeset pete godine robovanja našega, u poèetku godine, deseti dan mjeseca, èetrnaeste godine otkako se uze grad, isti dan doðe nada me ruka Gospodnja i odvede me onamo. EZE 40:2 Utvarama Božjim odvede me u zemlju Izrailjevu, i postavi me na goru vrlo visoku, na kojoj bijaše s juga kao sagraðen grad. EZE 40:3 I odvede me onamo, i gle, èovjek, koji na oèi bješe kao od mjedi, s užem lanenijem u ruci i s trskom mjeraèkom, i stajaše na vratima. EZE 40:4 I progovori mi taj èovjek: sine èovjeèji, gledaj oèima svojim i slušaj ušima svojim, i uzmi na um sve što æu ti pokazati, jer si doveden ovamo da ti pokažem; kaži domu Izrailjevu sve što vidiš. EZE 40:5 I gle, bješe zid spolja oko doma, a u ruci onom èovjeku trska mjeraèka od šest lakata, a lakat bješe s podlanice duži od obiènoga; i izmjeri graðevinu u širinu, i bješe jedna trska, i u visinu, i bješe jedna trska. EZE 40:6 Pa doðe na vrata koja bijahu prema istoku, i izide uz basamake, i izmjeri jedan prag vratima, i bješe u širinu jedna trska, i drugi prag, i bješe u širinu jedna trska; EZE 40:7 I klijeti, i svaka bješe jednu trsku duga i jednu trsku široka; a izmeðu klijeti bješe pet lakata; i prag na vratima kod trijema na unutrašnjim vratima, i bješe s jedne trske. EZE 40:8 I izmjeri trijem na vratima unutrašnjim, i bješe jedna trska. EZE 40:9 I izmjeri trijem na vratima, i bješe osam lakata; i dovratnike im, i bjehu dva lakta; a trijem na vratima bješe iznutra; EZE 40:10 I klijeti kod vrata prema istoku bjehu tri amo i tri tamo, jedne mjere sve tri, i jedne mjere bjehu dovratnici tamo i amo. EZE 40:11 I izmjeri širinu vratima, i bješe deset lakata, i trinaest lakata bješe u dužinu vratima. EZE 40:12 I pred klijetima bješe mjesta jedan lakat, i za jedan lakat bješe mjesta s druge strane, i u svakoj klijeti bješe šest lakata otuda i šest lakata odovuda. EZE 40:13 Poslije izmjeri vrata od krova jedne klijeti do krova druge, i bješe u širinu dvadeset i pet lakata, vrata prema vratima. EZE 40:14 I naèini dovratnike od šezdeset lakata, i pred dovratnicima trijem na vratima unaokolo. EZE 40:15 I od lica vrata na koja se ulazi do lica trijema na unutrašnjim vratima bijaše pedeset lakata. EZE 40:16 I bijahu prozori na klijetima i na dovratnicima njihovijem suženi unutra oko vrata, tako i na trijemovima, prozori bijahu iznutra svuda unaokolo, i po dovratnicima palme. EZE 40:17 Potom me uvede u spoljašnji trijem, i gle, bijahu klijeti i pod naèinjen svuda unaokolo u trijemu, trideset klijeti na podu. EZE 40:18 A taj pod pokraj vrata prema dužini vrata bijaše niži pod. EZE 40:19 Potom izmjeri širinu od lica donjih vrata do lica unutrašnjega trijema spolja, i bješe sto lakata k istoku i sjeveru. EZE 40:20 I vrata koja bjehu k sjeveru na trijemu spoljašnjem izmjeri u dužinu i u širinu; EZE 40:21 I bijahu tri klijeti tamo i tri amo, i dovratnici im i trijemovi bijahu iste mjere kao u prvijeh vrata; pedeset lakata bijaše u dužinu a u širinu dvadeset i pet lakata; EZE 40:22 I prozori im i trijemovi i palme bijahu na mjeru kao na vratima koja gledaju na istok, i iðaše se k njima uz sedam basamaka, i trijemovi bijahu pred njima. EZE 40:23 I vrata od unutrašnjega trijema bijahu prema vratima sjevernijem i istoènijem, i izmjeri od vrata do vrata, i bješe sto lakata. EZE 40:24 Poslije me odvede k jugu, i gle, bjehu vrata prema jugu; i izmjeri im dovratnike i trijemove, i bješe ista mjera. EZE 40:25 I bijahu prozori na njima i na trijemovima njihovijem unaokolo kao oni prozori; pedeset lakata bijaše u dužinu i dvadeset i pet lakata u širinu. EZE 40:26 I iðaše se k njima uza sedam basamaka, i trijemovi bijahu pred njima, i palme jedna otuda a jedna odovuda po dovratnicima. EZE 40:27 I vrata od unutrašnjega trijema bijahu prema jugu; i izmjeri od vrata do vrata k jugu, i bješe sto lakata. EZE 40:28 Tada me uvede u unutrašnji trijem južnijem vratima; i izmjeri južna vrata, i bješe ista mjera. EZE 40:29 I klijeti njihove i dovratnici i trijemovi bijahu iste mjere, i prozori na njima i na trijemovima unaokolo; pedeset lakata bijaše u dužinu i dvadeset i pet lakata u širinu. EZE 40:30 I trijemovi bijahu unaokolo, dvadeset i pet lakata u dužinu i pet lakata u širinu. EZE 40:31 I trijemovi im bijahu prema spoljašnjem trijemu, i palme po dovratnicima, i uz osam basamaka iðaše se k njima. EZE 40:32 Potom me odvede u unutrašnji trijem k istoku, i izmjeri vrata, i bješe ista mjera; EZE 40:33 I klijeti im i dovratnici i trijemovi bjehu iste mjere; i bjehu prozori na njima i na trijemovima njihovijem unaokolo; u dužinu bješe pedeset lakata a u širinu dvadeset i pet lakata; EZE 40:34 I trijemovi im bjehu prema spoljašnjem trijemu, i palme po dovratnicima i tamo i amo, i uz osam basamaka iðaše se k njima. EZE 40:35 Potom odvede me na sjeverna vrata i izmjeri ih, i bjehu iste mjere. EZE 40:36 Tako i klijeti im i dovratnici i trijemovi i prozori unaokolo; u dužinu pedeset lakata a u širinu dvadeset i pet lakata. EZE 40:37 I dovratnici im bijahu prema spoljašnjem trijemu, i palme po dovratnicima i tamo i amo, i uz osam basamaka iðaše se k njima. EZE 40:38 I klijeti s vratima bijahu kod dovratnika tijeh vrata, ondje se prahu žrtve paljenice. EZE 40:39 A u trijemu od vrata bijahu dva stola s jedne strane i dva stola s druge strane da se na njima kolju žrtve paljenice i žrtve za grijeh i za krivicu; EZE 40:40 I na strani spolja kako se ulazi na sjeverna vrata bijahu dva stola, i na drugoj strani u trijemu od istijeh vrata bijahu dva stola; EZE 40:41 Èetiri stola bjehu s jedne strane i èetiri s druge strane uz vrata, osam stolova, na kojima se koljaše. EZE 40:42 A èetiri stola za žrtvu paljenicu bjehu od tesanoga kamena, u dužinu podrug lakta, i podrug lakta u širinu a u visinu jedan lakat, i na njima se ostavljaše oruðe kojim se koljahu žrtve paljenice i druge žrtve. EZE 40:43 I unutra bijahu kuke s podlanice svuda unaokolo, a na stolove se metaše meso od žrtava. EZE 40:44 I spolja pred vratima unutrašnjim bjehu klijeti za pjevaèe u unutrašnjem trijemu; jedne bjehu uz vrata sjeverna i gledahu prema jugu a druge bjehu uz istoèna vrata i gledahu prema sjeveru. EZE 40:45 Tada mi reèe: ove klijeti što gledaju na jug jesu za sveštenike koji služe oko doma; EZE 40:46 A one klijeti što gledaju na sjever jesu za sveštenike koji služe kod oltara; to su sinovi Sadokovi, koji izmeðu sinova Levijevih pristupaju ka Gospodu da mu služe. EZE 40:47 Potom izmjeri trijem, i bješe u dužinu sto lakata i u širinu sto lakata, èetvrtast; i oltar bijaše pred domom. EZE 40:48 Poslije me odvede u trijem od doma, i izmjeri dovratnike trijemu, i bješe pet lakata otud i pet lakata odovud; a vrata bjehu široka tri lakta otud i tri lakta odovud; EZE 40:49 Dužina trijemu bješe dvadeset lakata a širina jedanaest lakata, i uz basamake se iðaše k njemu, i stupovi bijahu uz dovratnike, jedan otud i jedan odovud. EZE 41:1 Poslije me odvede u crkvu, i izmjeri dovratnike, i bješe šest lakata u širinu otuda i šest lakata u širinu odovuda, prema širini šatoru. EZE 41:2 A vratima širina bješe deset lakata, a strane vratima bjehu od pet lakata otuda i od pet lakata odovuda; potom izmjeri joj dužinu, i bješe èetrdeset lakata, i širinu, i bješe dvadeset lakata. EZE 41:3 Pa uðe unutra i izmjeri dovratnike, i bjehu od dva lakta; a vrata bjehu od šest lakata, a širina vratima sedam lakata. EZE 41:4 I izmjeri dužinu ondje, i bješe dvadeset lakata, a širina dvadeset lakata unutra u crkvi; i reèe mi: ovo je svetinja nad svetinjama. EZE 41:5 I izmjeri zid domu, i bješe šest lakata, i širina klijeti unaokolo u domu bješe èetiri lakta. EZE 41:6 A klijeti bijahu po tri jedna nad drugom, i bješe ih trideset, i dopirahu do zida koji bijaše u domu unaokolo za klijeti da ih drži, a ne držaše ih zid od doma. EZE 41:7 Jer se raširivaše graðevina ozgo unaokolo za klijeti koje bijahu oko doma ozgo svuda unaokolo, i zato graðevina bijaše ozgo šira, i najniže klijeti bijahu ozgo šire za srednje. EZE 41:8 I vidjeh uz dom visinu unaokolo; a pod u klijeti bijaše s cijele trske, šest lakata. EZE 41:9 Širina zidu uz klijeti spolja bješe pet lakata, a bješe prazno mjesto klijetima koje bjehu uz dom. EZE 41:10 I meðu klijetima bješe dvadeset lakata širine oko doma. EZE 41:11 A vrata od klijeti bjehu k praznom mjestu, jedna prema sjeveru a jedna prema jugu, a širina onom praznom mjestu pet lakata svuda unaokolo. EZE 41:12 A graðevina koja bješe pred odijeljenom stranom k zapadu imaše sedamdeset lakata u širinu, a zid te graðevine bješe pet lakata širok unaokolo, i devedeset lakata dug. EZE 41:13 Potom izmjeri dom, i bijaše u dužinu sto lakata; odijeljena strana i graðevina i zidovi joj, sve zajedno u dužinu sto lakata. EZE 41:14 I širina pred domom i odijeljenom stranom k istoku imaše sto lakata. EZE 41:15 I izmjeri dužinu graðevini pred odijeljenom stranom što bijaše iza nje, i klijeti njezine otuda i odovuda, i bješe sto lakata; i unutrašnji dom i hodnike od trijema; EZE 41:16 Pragove i prozore sužene, i klijeti unaokolo u tri reda, prema pragu, što bješe obloženo drvetom svuda unaokolo, od zemlje do prozora, i prozori bjehu obloženi; EZE 41:17 Do vrh vrata i do doma unutrašnjega, i spolja, i sav zid unaokolo iznutra i spolja na mjeru. EZE 41:18 I bjehu naèinjeni heruvimi i palme, jedna palma meðu dva heruvima, i u svakoga heruvima bjehu dva lica: EZE 41:19 Lice èovjeèije prema palmi otuda, i lice lavovo prema palmi odovuda; tako bješe naèinjeno po svemu domu unaokolo; EZE 41:20 Od zemlje do vrh vrata bjehu heruvimi i palme naèinjene, tako i po zidu u crkvi. EZE 41:21 U crkve dovratnici bjehu na èetiri ugla; i svetinji lice bješe onako. EZE 41:22 Oltar bješe drven, tri lakta visok, i dva lakta dug, s uglovima, i dužina i strane bjehu od drveta. I reèe mi: to je sto, koji stoji pred Gospodom. EZE 41:23 Dvoja vrata bjehu u crkvi i svetinji; EZE 41:24 A u vrata bjehu dva krila, koja se obrtahu, dva krila u jednijeh vrata i dva u drugih. EZE 41:25 I na vratima crkvenijem bjehu naèinjeni heruvimi i palme, kao po zidovima; i grede drvene bijahu pred trijemom spolja. EZE 41:26 I bijahu uski prozori i palme otuda i odovuda po stranama trijemu i po klijetima u domu i po gredama. EZE 42:1 I izvede me u spoljašnji trijem prema sjeveru, i dovede me ka klijetima, koje bijahu prema odijeljenoj strani i prema graðevini na sjeveru. EZE 42:2 S lica bješe u dužinu sto lakata kod sjevernijeh vrata, a u širinu pedeset lakata. EZE 42:3 Prema unutrašnjem trijemu od dvadeset lakata i prema podu spoljašnjega trijema bijahu klijeti prema klijetima u tri reda. EZE 42:4 I pred klijetima bijaše hodnik u širinu od deset lakata, unutra, put k njima od jednoga lakta, i vrata bjehu prema sjeveru. EZE 42:5 A najgornje klijeti bjehu tješnje, jer klijeti donje i srednje u zgradi izlažahu veæma nego one. EZE 42:6 Jer bijahu na tri poda, ali nemahu stupova kao u trijemu, i zato se suživaše iznad donjega i srednjega od zemlje. EZE 42:7 A ograda koja bijaše spolja prema klijetima k trijemu spoljašnjem pred klijetima imaše u dužinu pedeset lakata. EZE 42:8 Jer dužina klijetima, koje bijahu u trijemu spoljašnjem, bijaše pedeset lakata. I gle, pred crkvom bješe sto lakata. EZE 42:9 A pod tijem klijetima bijaše ulaz s istoka, kojim se ulažaše u njih iz spoljašnjega trijema. EZE 42:10 U širini ograde toga trijema k istoku pred odijeljenom stranom i pred graðevinom bijahu klijeti. EZE 42:11 A pred njima bijaše put kao kod sjevernijeh klijeti; jednake dužine i jednake širine bijahu, i izlazi im i vrata bijahu jednaka. EZE 42:12 I kaka bijahu vrata u klijeti koje bijahu prema jugu, taka bijahu vrata gdje se poèinjaše put pred ogradom pravo k istoku, kad se ide k njima. EZE 42:13 I reèe mi: sjeverne klijeti i južne klijeti pred odijeljenom stranom jesu svete klijeti, gdje sveštenici koji pristupaju ka Gospodu jedu presvete stvari, ondje æe ostavljati presvete stvari i dar i prinos za grijeh i prinos za krivicu, jer je sveto mjesto. EZE 42:14 Kad sveštenici uðu, neæe izlaziti iz svetinje u spoljašnji trijem, nego æe ondje ostavljati haljine svoje u kojima služe, jer su svete, i oblaèiæe druge haljine, pa onda izlaziti k narodu. EZE 42:15 I izmjerivši dom unutrašnji odvede me na vrata istoèna i izmjeri svuda unaokolo. EZE 42:16 Izmjeri istoènu stranu trskom mjeraèkom, i bješe pet stotina trsaka, trskom mjeraèkom unaokolo. EZE 42:17 Izmjeri sjevernu stranu, i bješe pet stotina trsaka, trskom mjeraèkom unaokolo. EZE 42:18 Izmjeri južnu stranu, i bješe pet stotina trsaka, trskom mjeraèkom. EZE 42:19 I okrenuvši se na zapadnu stranu, izmjeri, i bješe pet stotina trsaka, trskom mjeraèkom. EZE 42:20 Izmjeri sa èetiri strane, i bješe zid unaokolo pet stotina trsaka dug i pet stotina širok da razdvaja sveto mjesto od svjetskoga. EZE 43:1 Potom me odvede k vratima koja gledaju na istok. EZE 43:2 I gle, slava Boga Izrailjeva dohoðaše od istoka, i glas joj bijaše kao glas velike vode, i zemlja se sjaše od slave njegove. EZE 43:3 I utvara koju vidjeh bijaše kao utvara koju vidjeh kad doðoh da zatrem grad: bješe utvara kao ona koju vidjeh na rijeci Hevaru; i padoh na lice svoje. EZE 43:4 A slava Gospodnja uðe u dom na vrata koja gledaju na istok. EZE 43:5 I podiže me duh i odvede me u unutrašnji trijem; i gle, dom bijaše pun slave Gospodnje. EZE 43:6 I èuh gdje mi progovori iz doma, i èovjek stajaše kod mene. EZE 43:7 I reèe mi: sine èovjeèji, ovo je mjesto prijestola mojega i mjesto stopa nogu mojih, gdje æu nastavati usred sinova Izrailjevijeh dovijeka; i dom Izrailjev neæe više skvrniti svetoga imena mojega, ni oni ni carevi njihovi kurvarstvom svojim i mrtvijem tjelesima careva svojih na visinama svojim. EZE 43:8 Metaše prag svoj do moga praga, i dovratnike svoje do mojih dovratnika i pregradu izmeðu mene i sebe, te skvrniše sveto ime moje gadovima svojim koje èinjahu; zato ih satrh u gnjevu svom. EZE 43:9 Sada neka uklone daleko od mene kurvarstvo svoje i mrtva tjelesa careva svojih, i nastavaæu usred njih dovijeka. EZE 43:10 Ti, sine èovjeèji, pokaži domu Izrailjevu ovaj dom, neka se postide bezakonja svojega, i neka izmjere sve. EZE 43:11 I kad se postide svega što su èinili, pokaži im oblik od doma i red i izlaske i ulaske, i sve oblike i svu uredbu, i sve oblike i sve zakone, i opiši im ga da paze na sav oblik njegov i na sve uredbe, i tako èine. EZE 43:12 A ovo je zakon za dom: navrh gore koliko zauzima unaokolo da bude svetinja nad svetinjama. Eto, to je zakon za dom. EZE 43:13 A ovo je mjera za oltar na lakte, a u laktu je jedan obièan lakat i podlanica: podnožje mu lakat visoko i lakat široko, a oplata na njemu po kraju unaokolo s pedi; taka je gornja strana oltaru. EZE 43:14 A od podnožja na zemlji do nižega pojasa dva lakta, i u širinu jedan lakat; a od manjega pojasa do veæega pojasa èetiri lakta, i u širinu lakat. EZE 43:15 A sam oltar da bude èetiri lakta visok, od oltara gore da bude èetiri roga. EZE 43:16 A oltar da bude dvanaest lakata dug i dvanaest lakata širok, i èetvrtast na èetiri strane. EZE 43:17 I pojas da je èetrnaest lakata dug i èetrnaest lakata širok na èetiri strane, a oplata oko njega od po lakta, i podnožje mu od lakta unaokolo, i basamaci mu da budu okrenuti na istok. EZE 43:18 I reèe mi: sine èovjeèji, ovako veli Gospod Gospod, ovo su naredbe za oltar kad se naèini da se na njemu prinose žrtve paljenice i da se kropi krvlju. EZE 43:19 I sveštenicima Levitima koji su od sjemena Sadokova, koji pristupaju k meni, govori Gospod Gospod, da mi služe, daæeš junca za žrtvu za grijeh. EZE 43:20 I uzmi krvi njegove, i pomaži mu èetiri roga i èetiri ugla od pojasa i oplatu unaokolo, tako æeš ga oèistiti i uèiniti oèišæenje za nj. EZE 43:21 Potom uzmi junca za grijeh, i neka se spali na mjestu odreðenom u domu izvan svetinje. EZE 43:22 A drugi dan prinesi jarca zdrava za grijeh, i neka oèiste njim oltar kako su oèistili juncem. EZE 43:23 A kad oèistiš, prinesi junca zdrava i ovna od stada zdrava. EZE 43:24 I kad ih prineseš pred Gospodom, neka sveštenici bace na njih soli i prinesu ih na žrtvu paljenicu Gospodu. EZE 43:25 Sedam dana prinosi jarca za grijeh svaki dan; i junca i ovna iz stada zdrava neka prinose. EZE 43:26 Sedam dana neka èine oèišæenje za oltar, i oèiste ga i posvete. EZE 43:27 A kad se navrše ti dani, osmoga dana i poslije neka prinose sveštenici na oltaru žrtve vaše paljenice i žrtve vaše zahvalne, i primiæu vas, govori Gospod Gospod. EZE 44:1 I odvede me opet k vratima spoljašnjim od svetinje, koja gledaju na istok, a ona bjehu zatvorena. EZE 44:2 I reèe mi Gospod: ova vrata neka budu zatvorena i da se ne otvoraju, i niko da ne ulazi na njih, jer je Gospod Bog Izrailjev ušao na njih; zato neka budu zatvorena. EZE 44:3 Za kneza su; sam knez neka sjeda na njima da jede hljeb pred Gospodom; kroz trijem od ovijeh vrata neka ulazi i istijem putem neka izlazi. EZE 44:4 I odvede me k sjevernijem vratima pred dom; i vidjeh, i gle, dom Gospodnji bješe pun slave Gospodnje, i padoh na lice svoje. EZE 44:5 I reèe mi Gospod: sine èovjeèji, pazi srcem svojim i vidi oèima svojim i slušaj ušima svojim, što æu ti kazati za sve uredbe doma Gospodnjega i za sve zakone njegove; pazi srcem svojim na sve ulaze u dom i na sve izlaze iz svetinje. EZE 44:6 I reci odmetnièkom domu Izrailjevu: ovako veli Gospod Gospod: dosta je gadova vaših, dome Izrailjev, EZE 44:7 Što uvodiste tuðince neobrezana srca i neobrezana tijela da budu u mojoj svetinji da skvrne dom moj, i prinosiste moj hljeb, pretilinu i krv, i tako prestupaše moj zavjet osim svijeh gadova vaših; EZE 44:8 I ne izvršivaste što treba za moju svetinju, nego postaviste ljude po svojoj volji da izvršuju što treba u mojoj svetinji. EZE 44:9 Ovako veli Gospod Gospod: nijedan tuðin neobrezana srca i neobrezana tijela da ne dolazi u moju svetinju, nijedan od svijeh tuðinaca koji su meðu sinovima Izrailjevijem. EZE 44:10 A Leviti koji otstupiše od mene kad zaðe Izrailj, koji zaðoše od mene za gadnijem bogovima svojim, nosiæe bezakonje svoje. EZE 44:11 I biæe sluge u mojoj svetinji u službi na vratima od doma služeæi domu; oni æe klati žrtve paljenice i druge žrtve narodu, i stajaæe pred njima služeæi im. EZE 44:12 Što im služiše pred gadnijem bogovima njihovijem i biše domu Izrailjevu spoticanje na bezakonje, zato podigoh ruku svoju na njih, govori Gospod Gospod, da æe nositi bezakonje svoje, EZE 44:13 I neæe pristupati k meni da mi vrše sveštenièku službu, niti kojoj svetinji mojoj, ni svetinji nad svetinjama neæe pristupati, nego æe nositi sramotu svoju i gadove svoje, koje èiniše. EZE 44:14 Nego æu ih postaviti za èuvare domu na svaku službu njegovu i na sve što biva u njemu. EZE 44:15 A sveštenici Leviti sinovi Sadokovi, koji izvršivahu što treba u mojoj svetinji, kad sinovi Izrailjevi zaðoše od mene, oni æe pristupati k meni da mi služe, i stajaæe preda mnom prinoseæi mi pretilinu i krv, govori Gospod Gospod. EZE 44:16 Oni neka ulaze u moju svetinju i oni neka pristupaju k stolu mojemu da mi služe i neka izvršuju što sam zapovjedio da se izvršuje. EZE 44:17 I kad ulaze na vrata unutrašnjega trijema, neka obuku lanene haljine, i ništa da ne bude na njima vuneno kad služe na vratima unutrašnjega trijema i u njemu. EZE 44:18 Na glavama neka im budu kape lanene i gaæe lanene po bedrima, i da se ne pašu nièim oda šta bi se znojili. EZE 44:19 A kad izlaze u trijem spoljašnji, u spoljašnji trijem k narodu, neka svuku sa sebe haljine u kojima služe, i ostave ih u klijetima svetijem, pa neka obuku druge haljine, da ne osveæuju naroda haljinama svojim. EZE 44:20 I glave svoje da ne briju, a ni kose da ne ostavljaju, nego neka strigu glave svoje. EZE 44:21 I vina da ne pije nijedan sveštenik kad hoæe da uðe u unutrašnji trijem. EZE 44:22 I udovicom ni puštenicom da se ne žene, nego djevojkom od sjemena doma Izrailjeva ili udovicom sveštenièkom neka se žene. EZE 44:23 I narod moj neka uèe što je sveto što li nije sveto, i neka ih uèe raspoznavati neèisto od èistoga. EZE 44:24 A u raspri neka stanu da sude, po mojim zakonima neka sude, i zakone moje i uredbe moje neka drže o svijem praznicima mojim, i subote moje neka svetkuju. EZE 44:25 I k mrtvacu da ne idu da se ne oskvrne; samo za ocem i za materom i za sinom i za kæerju, za bratom i za sestrom neudatom mogu se oskvrniti. EZE 44:26 A kad se oèisti, neka mu se broji sedam dana. EZE 44:27 I u koji bi dan ušao u svetinju, u trijem unutrašnji, da služi u svetinji, neka prinese žrtvu za grijeh svoj, govori Gospod Gospod. EZE 44:28 A našljedstvo što æe imati, ja sam njihovo našljedstvo; i vi im ne dajte dostojanja u Izrailju, ja sam njihovo dostojanje. EZE 44:29 Dar i žrtvu za grijeh i žrtvu za krivicu oni æe jesti; i sve zavjetovano u Izrailju njihovo æe biti. EZE 44:30 I prvine od svakoga prvoga roda i svi prinosi podizani od svega izmeðu svijeh prinosa vaših biæe sveštenicima; i prvine od tijesta svojega davaæete svešteniku da bi poèivao blagoslov na domovima vašim. EZE 44:31 Sveštenici da ne jedu mrcinoga ni što zvjerka raskine, bilo ptica ili što od stoke. EZE 45:1 A kad stanete dijeliti zemlju u našljedstvo, prinesite prinos Gospodu, svet dio od zemlje, u dužinu dvadeset i pet tisuæa lakata, i u širinu deset tisuæa, to neka bude sveto po svijem meðama svojim unaokolo. EZE 45:2 Od toga neka bude za svetinju pet stotina lakata u dužinu i pet stotina u širinu, èetvrtasto otsvuda, i pedeset lakata unaokolo za podgraða. EZE 45:3 Po toj mjeri izmjeri u dužinu dvadeset i pet tisuæa i u širinu deset tisuæa, i tu neka bude svetinja i svetinja nad svetinjama. EZE 45:4 To neka bude svet dio od zemlje sveštenicima, koji služe u svetinji, koji pristupaju da služe Gospodu, i neka im bude mjesto za kuæe i sveto mjesto za svetinju. EZE 45:5 A dvadeset i pet tisuæa lakata u dužinu i deset tisuæa u širinu neka bude Levitima koji služe u domu u državu s dvadeset klijeti. EZE 45:6 I gradu podajte dostojanje pet tisuæa lakata u širinu i dvadeset i pet tisuæa u dužinu prema svetom dijelu; to neka je za sav dom Izrailjev. EZE 45:7 A knezu neka bude s obje strane svetoga dijela i dostojanja gradskoga pred svetijem dijelom i pred gradskim dostojanjem, sa zapadne strane na zapad i s istoène strane na istok, a dužina da bude prema svakom od tijeh dijelova od zapadne meðe do istoène meðe. EZE 45:8 Ta zemlja da mu je dostojanje u Izrailju, da više ne otimaju knezovi moji od naroda mojega, nego ostalu zemlju da dadu domu Izrailjevu po plemenima njihovijem. EZE 45:9 Ovako veli Gospod Gospod: dosta je, knezovi Izrailjevi; proðite se nasilja i otimanja, i tvorite sud i pravdu, i skinite teške poslove svoje s mojega naroda, govori Gospod Gospod. EZE 45:10 Mjerila da su vam prava, i efa prava, i vat prav. EZE 45:11 Efa i vat da su jedne mjere, da vat bere desetinu homora, i efa desetinu homora; mjera da im je prema homoru. EZE 45:12 I sikal da je dvadeset gera, a mina da vam je dvadeset sikala, dvadeset i pet sikala, i petnaest sikala. EZE 45:13 Ovo je prinos što æete prinositi: šestina efe od homora pšenice, tako i od jeèma dajite šestinu efe od homora. EZE 45:14 A za ulje je uredba ova: vat je mjera za ulje; desetina vata od jednoga kora, koji je homor od deset vata, jer je deset vata homor. EZE 45:15 A od sitne stoke jedno od dvije stotine s dobrijeh pasišta sinova Izrailjevijeh za dar i za žrtvu paljenicu i za žrtvu zahvalnu, da se èini oèišæenje za njih, govori Gospod Gospod. EZE 45:16 Sav narod zemaljski da daje ovaj prinos knezu Izrailjevu. EZE 45:17 A knez je dužan davati žrtve paljenice s darom i naljevom na praznike i na mladine i u subote, o svijem svetkovinama doma Izrailjeva; on neka prinosi žrtvu za grijeh s darom i žrtvu paljenicu i zahvalnu da èini oèišæenje za dom Izrailjev. EZE 45:18 Ovako veli Gospod Gospod: prvoga dana prvoga mjeseca uzmi junca zdrava, i oèisti svetinju njim. EZE 45:19 I neka sveštenik uzme krvi od te žrtve za grijeh, i pomaže njom dovratnike na domu i èetiri ugla od pojasa na oltaru i dovratnike od vrata na unutrašnjem trijemu. EZE 45:20 Tako uèini i sedmoga dana istoga mjeseca za svakoga koji zgriješi iz neznanja i za prostoga; tako æete oèistiti dom. EZE 45:21 Prvoga mjeseca èetrnaestoga dana da vam je pasha, praznik sedam dana, hljebovi prijesni da se jedu. EZE 45:22 I taj dan neka prinese knez za se i za sav narod zemaljski junca na žrtvu za grijeh. EZE 45:23 A za sedam dana praznika neka prinosi na žrtvu paljenicu Gospodu po sedam junaca i sedam ovnova zdravijeh na dan, za onijeh sedam dana, i na žrtvu za grijeh jarca na dan. EZE 45:24 I za dar po efu na junca i efu na ovna neka prinosi, i in ulja na svaku efu. EZE 45:25 Sedmoga mjeseca petnaestoga dana na praznik neka prinosi isto tako za sedam dana i žrtvu za grijeh i žrtvu paljenicu i dar i ulje. EZE 46:1 Ovako veli Gospod Gospod: vrata unutrašnjega trijema, koja gledaju na istok, neka su zatvorena u šest dana težatnijeh, a u subotu neka se otvoraju, i na dan mladine neka se otvoraju. EZE 46:2 I knez neka doðe kroz trijem od vrata spoljašnjih, i neka stane kod dovratnika, a sveštenici neka prinesu njegovu žrtvu paljenicu i žrtvu zahvalnu, i on pokloniv se na pragu neka otide, a vrata da se ne zatvoraju do veèera. EZE 46:3 I narod zemaljski neka se poklanja Gospodu na istijem vratima u subote i na mladine. EZE 46:4 A žrtva paljenica, što æe prinositi knez Gospodu subotom, biæe šest jaganjaca zdravijeh i ovan zdrav; EZE 46:5 A dar efa na ovna, a na jaganjce dar koliko mu ruka može, i in ulja na efu; EZE 46:6 A o mladini da bude junac zdrav, i šest jaganjaca i ovan, sve zdravo; EZE 46:7 I dar da prinese efu na junca i efu na ovna, a na jaganjce koliko mu može ruka, i ulja in na efu. EZE 46:8 A knez kad ide, neka ide kroz trijem od vrata, i istijem putem neka odlazi. EZE 46:9 A kad narod zemaljski dohodi pred Gospoda o praznicima, ko uðe na sjeverna vrata da se pokloni, neka izlazi na južna vrata; a ko uðe na južna vrata, neka izlazi na sjeverna vrata; neka se ne vraæa na vrata na koja uðe, nego neka izlazi na ona koja su nasuprot. EZE 46:10 A knez s njima neka ulazi kad oni ulaze, i neka izlazi kad oni izlaze. EZE 46:11 I o praznicima i o svetkovinama dar neka je efa na junca, i efa na ovna, a na jaganjce koliko mu ruka dade, a ulja in na efu. EZE 46:12 A kad knez prinosi dragovoljnu žrtvu, paljenicu ili zahvalnu, od svoje volje Gospodu, tada neka mu se otvore vrata koja gledaju na istok, i neka prinese žrtvu svoju paljenicu i zahvalnu, kako èini subotom; potom neka izide, i vrata neka se zatvore kad izide. EZE 46:13 I prinosi svaki dan Gospodu na žrtvu paljenicu jagnje od godine zdravo; svako jutro prinosi ga. EZE 46:14 I dodaj na nj dar svako jutro šestinu efe i ulja treæinu ina, da se pokropi bijelo brašno; to je vazdašnji dar Gospodu uredbom vjeènom. EZE 46:15 I tako neka prinose jagnje i dar i ulje svako jutro, žrtvu paljenicu svagdašnju. EZE 46:16 Ovako veli Gospod Gospod: ako knez da dar kome sinu svom od svojega našljedstva, neka bude sinovima njegovijem, njihovo je dostojanje. EZE 46:17 Ako li da dar od svojega našljedstva kome sluzi svojemu, neka mu bude do godine oprosne, a onda neka se vrati knezu, jer je njegovo našljedstvo, sinovima njegovijem neka bude. EZE 46:18 I knez da ne uzima narodu ništa od našljedstva tjerajuæi ih s njihova našljedstva; od svojega dostojanja neka daje sinovima svojim našljedstvo da se ne razgoni moj narod, niko sa svojega našljedstva. EZE 46:19 Potom me odvede kroz ulaz koji je pokraj vrata u svete klijeti sveštenièke koje gledaju na sjever, i gle, ondje bijaše neko mjesto u dnu prema zapadu. EZE 46:20 I reèe mi: ovo je mjesto gdje æe sveštenici variti prinos za krivicu i za grijeh, gdje æe peæi dar da ne iznose u spoljašnji trijem i narod posveæuju. EZE 46:21 Tada me izvede u spoljašnji trijem, i provede me u èetiri ugla od trijema, i gle, u svakom uglu od trijema bijaše trijem. EZE 46:22 U èetiri ugla od trijema bijahu trijemovi s dimnjacima, u dužinu od èetrdeset lakata, a u širinu od trideset lakata, sva èetiri na uglovima bijahu jedne mjere. EZE 46:23 U njima èetirma bješe zid unaokolo, a pod tijem zidom bijahu ognjišta svuda unaokolo. EZE 46:24 I reèe mi: ovo su kuhinje, gdje æe žrtve narodne kuhati koji služe domu. EZE 47:1 Potom odvede me opet k vratima od doma, i gle, voda izlažaše ispod praga od doma k istoku, jer lice domu bijaše prema istoku; i voda tecijaše dolje s desne strane doma, s južne strane oltara. EZE 47:2 Potom me izvede vratima sjevernijem, i provede me okolo spoljašnjim putem k spoljašnjim vratima, putem koji gleda na istok, i gle, voda tecijaše s desne strane. EZE 47:3 I kad èovjek izide na istok s mjerom u ruci, izmjeri tisuæu lakata, i prevede me preko vode, i voda bijaše do gležanja. EZE 47:4 Potom opet izmjeri tisuæu lakata, i prevede me preko vode, a voda bješe do koljena; opet izmjeri tisuæu lakata, i prevede me, a voda bješe do pojasa. EZE 47:5 I opet izmjeri tisuæu lakata, i posta rijeka, koje ne mogoh prijeæi, jer voda ustade da trebaše plivati, posta rijeka koja se ne može pregaziti. EZE 47:6 Tada mi reèe: vidje li, sine èovjeèji? I odvede me i povrati me na brijeg rijeci. EZE 47:7 A kad se vratih, gle, po brijegu rijeci vrlo mnogo drva otud i odovud. EZE 47:8 I reèe mi: ova voda teèe u Galileju prvu, i spušta se u polje, i utjeèe u more, i kad doðe u more, njegova æe voda postati zdrava. EZE 47:9 I sve životinje što se mièu kuda god doðu ove rijeke, biæe žive i biæe veliko mnoštvo riba, jer kad doðe ova voda onamo, druga æe postati zdrava, i sve æe biti živo gdje ova rijeka doðe. EZE 47:10 I ribari æe stajati kraj njega od Engada do En-Eglaima i razapinjati mreže; i biæe riba svakojakih vrlo mnogo kao u velikom moru. EZE 47:11 A bare njegove i glibovi neæe biti zdravi, nego æe ostati slani. EZE 47:12 A kraj rijeke po brijegu otud i odovud rašæe drveta svakojaka rodna, kojima lišæe neæe opadati niti æe roda na njima nestajati; svakoga æe mjeseca raðati nov rod, jer joj voda teèe iz svetinje; zato æe rod njihov biti za jelo i lišæe njihovo za lijek. EZE 47:13 Ovako veli Gospod Gospod: ovo su meðe u kojima æete naslijediti zemlju po dvanaest plemena Izrailjevijeh: Josifu dva dijela. EZE 47:14 Naslijediæete je kako jedan tako drugi, za koju podigoh ruku svoju da æu je dati ocima vašim; i pripašæe vam ta zemlja u našljedstvo. EZE 47:15 Ovo je dakle meða zemlji: na sjevernoj strani od velikoga mora na Etlon kako se ide u Sedad, EZE 47:16 Emat, Virota, Sivrajim, koji je izmeðu meðe Damaštanske i meðe Ematske, Asaratihon, koji je na meði Avranskoj. EZE 47:17 Tako æe biti meðe od mora Asarenan, meða Damaštanska i sjeverna strana na sjever, i meða Ematska; to je sjeverna strana. EZE 47:18 A istoènu stranu izmjerite od Avrana i od Damaska i od Galada i od zemlje Izrailjeve na Jordanu, od te meðe do mora istoènoga. I to je istoèna strana. EZE 47:19 A južna strana prema jugu od Tamara do vode Merive u Kadisu, duž potoka do velikoga mora. I to je južna strana prema jugu. EZE 47:20 A zapadna æe strana biti veliko more, od te meðe do prema ulasku u Emat; to je zapadna strana. EZE 47:21 I razdijelite tu zemlju meðu se po plemenima Izrailjevijem. EZE 47:22 A razdijelite je u našljedstvo meðu se i meðu inostrance koji se bave meðu vama, koji bi izrodili sinove meðu vama, i oni neka su vam kao domorodac meðu sinovima Izrailjevijem, s vama neka dobiju našljedstvo meðu plemenima Izrailjevijem. EZE 47:23 I u kom se plemenu inostranac bavi, u onom mu podajte našljedstvo, govori Gospod Gospod. EZE 48:1 A ovo su imena plemenima. Od kraja prema sjeveru, uz put Etlonski kako se ide u Emat i Asarenan, na meðu Damaštansku na sjever pokraj Emata, od istoène strane do zapadne, Danovo, jedno. EZE 48:2 A uz meðu Danovu, od istoène strane do zapadne, Asirovo, jedno. EZE 48:3 A uz meðu Asirovu, od istoène strane do zapadne, Neftalimovo, jedno. EZE 48:4 A uz meðu Neftalimovu, od istoène strane do zapadne, Manasijino, jedno. EZE 48:5 A uz meðu Manasijinu, od istoène strane do zapadne, Jefremovo, jedno. EZE 48:6 A uz meðu Jefremovu, od istoène strane do zapadne, Ruvimovo, jedno. EZE 48:7 A uz meðu Ruvimovu, od istoène strane do zapadne, Judino, jedno. EZE 48:8 A uz meðu Judinu, od istoène strane do zapadne, neka bude prinos što æete prinijeti, dvadeset i pet tisuæa lakata u širinu, a u dužinu kao koji drugi dio, od istoène strane do zapadne, i svetinja da bude usred njega. EZE 48:9 Prinos koji æete prinijeti Gospodu, neka bude od dvadeset i pet tisuæa lakata u dužinu i od deset tisuæa u širinu. EZE 48:10 I taj æe sveti prinos biti sveštenicima, sa sjevera dvadeset i pet tisuæa lakata u dužinu, a sa zapada deset tisuæa u širinu, i s istoka deset tisuæa u širinu, a s juga dvadeset i pet tisuæa u dužinu; i svetinja Gospodnja da bude usred njega. EZE 48:11 To æe biti sveštenicima posveæenijem izmeðu sinova Sadokovijeh koji držaše što sam naredio da se drži i ne zaðoše kao drugi Leviti, kad zaðoše sinovi Izrailjevi. EZE 48:12 Njihov æe biti sveti prinos od zemlje, svetinja nad svetinjama, uz meðe Levitske. EZE 48:13 A Leviti da imaju uz meðe sveštenièke dvadeset i pet tisuæa lakata u dužinu, i deset tisuæa u širinu; sva dužina da bude dvadeset i pet tisuæa, a širina deset tisuæa. EZE 48:14 A od toga ništa da ne prodaju ni promjenjuju, ni da prenose prvina zemaljskih, jer je svetinja Gospodu. EZE 48:15 A pet tisuæa lakata što ostaje u širinu prema dvadeset i pet tisuæa biæe mjesto posveæeno, za grad, za naselje, i za podgraða, i grad da bude usred njega. EZE 48:16 A ovo da mu je mjera: sa sjeverne strane èetiri tisuæe i pet stotina lakata, i s južne strane èetiri tisuæe i pet stotina, i s istoène strane èetiri tisuæe i pet stotina, i sa zapadne strane èetiri tisuæe i pet stotina. EZE 48:17 I podgraðe æe biti dvjesta i pedeset lakata sa sjevera, i dvjesta i pedeset s juga, i dvjesta i pedeset s istoka, i dvjesta i pedeset sa zapada. EZE 48:18 A što ostane u dužinu prema svetom prinosu, deset tisuæa lakata na istok i deset tisuæa na zapad prema svetom prinosu, od toga dohodak neka bude hrana slugama gradskim. EZE 48:19 A sluge koje æe služiti gradu biæe iz svijeh plemena Izrailjevijeh. EZE 48:20 Sav ovaj prinos, dvadeset i pet tisuæa lakata uz dvadeset i pet tisuæa, èetvrtast, prinijeæe u prinos sveti za dostojanje gradu. EZE 48:21 A što ostane s obje strane svetom prinosu i dostojanju gradskom, prema dvadeset i pet tisuæa lakata prinosa do meðe istoène, i sa zapada prema dvadeset i pet tisuæa lakata duž zapadne meðe prema dijelovima, to da je kneževo; tako æe sveti prinos i svetinja doma biti u srijedi. EZE 48:22 A od dostojanja Levitskoga i od dostojanja gradskoga, usred onoga što je kneževo, izmeðu meðe Judine i meðe Venijaminove, da je kneževo. EZE 48:23 A ostala plemena biæe: od istoène strane do zapadne strane, Venijaminovo, jedno; EZE 48:24 A uz meðu Venijaminovu, od istoène strane do zapadne, Simeunovo, jedno; EZE 48:25 A uz meðu Simeunovu, od istoène strane do zapadne, Isaharovo, jedno; EZE 48:26 A uz meðu Isaharovu, od istoène strane do zapadne, Zavulonovo, jedno; EZE 48:27 A uz meðu Zavulonovu, od istoène strane do zapadne, Gadovo, jedno; EZE 48:28 A uz meðu Gadovu s južne strane, na jug, meða je od Tamara do vode Merive u Kadisu, duž potoka do velikoga mora. EZE 48:29 To je zemlja koju æete ždrijebom razdijeliti plemenima Izrailjevijem u našljedstvo, i to su im dijelovi, govori Gospod Gospod. EZE 48:30 A ovo su krajevi gradu: sa sjeverne strane èetiri tisuæe i pet stotina lakata da bude mjera; EZE 48:31 A vrata gradska da se nazovu imenima plemena Izrailjevijeh, troja vrata sa sjevera; jedna vrata Ruvimova, jedna vrata Judina, jedna vrata Levijeva; EZE 48:32 I s istoène strane èetiri tisuæe i pet stotina lakata, i troja vrata: jedna vrata Josifova, jedna vrata Venijaminova, jedna vrata Danova; EZE 48:33 I s južne strane èetiri tisuæe i pet stotina lakata da bude mjera, i troja vrata: jedna vrata Simeunova, jedna vrata Isaharova, jedna vrata Zavulonova; EZE 48:34 Sa zapadne strane èetiri tisuæe i pet stotina lakata, i troja vrata: jedna vrata Gadova, jedna vrata Asirova, jedna vrata Neftalimova. EZE 48:35 Unaokolo æe biti osamnaest tisuæa lakata, a ime æe gradu od toga dana biti: Gospod je tu. DAN 1:1 Godine treæe carovanja Joakima cara Judina doðe Navuhodonosor car Vavilonski na Jerusalim, i opkoli ga. DAN 1:2 I Gospod mu dade u ruku Joakima cara Judina i dio sudova doma Božijega, i odnese ih u zemlju Senar u dom boga svojega, i metnu sudove u riznicu boga svojega. DAN 1:3 I reèe car Asfenazu starješini svojih dvorana da dovede izmeðu sinova Izrailjevijeh, i od carskoga sjemena i od knezova DAN 1:4 Mladiæa na kojima nema mane, i koji su lijepa lica i nauèeni svakoj mudrosti i vješti znanju i razumni i koji mogu stajati u carskom dvoru, pa da ih uèi knjigu i jezik Haldejski. DAN 1:5 I odredi im car obrok na dan od jela carskoga i od vina koje on pijaše, da se hrane tri godine a poslije da stoje pred carem. DAN 1:6 A meðu njima bjehu od sinova Judinijeh Danilo, Ananija, Misailo i Azarija. DAN 1:7 A starješina nad dvoranima predje im imena, i Danilu nadje ime Valtasar, a Ananiji Sedrah, a Misailu Misah, a Azariji Avdenago. DAN 1:8 Ali Danilo naumi da se ne skvrni obrokom jela careva i vinom koje on pijaše, i zamoli se starješini nad dvoranima da se ne skvrni. DAN 1:9 I dade Bog Danilu te naðe milost i ljubav u starješine nad dvoranima. DAN 1:10 I reèe starješina nad dvoranima Danilu: bojim se gospodara svojega cara, koji vam je odredio jelo i piæe; jer kad car vidi lica vaša lošija nego u ostalih mladiæa, vaših vrsnika, zašto da mi uèinite da budem glavom kriv caru? DAN 1:11 A Danilo reèe Amelsaru, kojega starješina nad dvoranima postavi nad Danilom, Ananijom, Misailom i Azarijom: DAN 1:12 Ogledaj sluge svoje za deset dana, neka nam se daje varivo da jedemo i vode da pijemo. DAN 1:13 Pa onda neka nam se vide lica pred tobom i lica mladiæima koji jedu carsko jelo, pa kako vidiš, onako èini sa slugama svojim. DAN 1:14 I posluša ih u tom, i ogleda ih za deset dana. DAN 1:15 A poslije deset dana lica im doðoše ljepša i mesnatija nego u svijeh mladiæa koji jeðahu carsko jelo. DAN 1:16 I Amelsar uzimaše jelo njihovo i vino koje njima trebaše piti, i davaše im variva. DAN 1:17 I dade Bog svoj èetvorici mladiæa znanje i razum u svakoj knjizi i mudrosti; a Danilu dade da razumije svaku utvaru i sne. DAN 1:18 I kad proðe vrijeme po kom car bješe rekao da ih izvedu, izvede ih starješina nad dvoranima pred Navuhodonosora. DAN 1:19 I govori car s njima, i ne naðe se meðu svjema njima nijedan kao Danilo, Ananija, Misailo i Azarija; i stajahu pred carem. DAN 1:20 I u svemu èemu treba mudrost i razum, za što ih car zapita, naðe da su deset puta bolji od svijeh vraèa i zvjezdara što ih bješe u svemu carstvu njegovu. DAN 1:21 I osta Danilo do prve godine cara Kira. DAN 2:1 A druge godine carovanja Navuhodonosorova usni Navuhodonosor san, i uznemiri mu se duh i san ga proðe. DAN 2:2 I reèe car da dozovu vraèe i zvjezdare i gatare i Haldeje da kažu caru san njegov. I doðoše i staše pred carem. DAN 2:3 I reèe im car: usnih san, i uznemiri mi se duh kako bih doznao što sam snio. DAN 2:4 A Haldeji rekoše caru Sirski: care, da si živ dovijeka! pripovjedi san slugama svojim, pa æemo ti kazati što znaèi. DAN 2:5 A car odgovori i reèe Haldejima: zaboravio sam; ako mi ne kažete što sam snio i što znaèi, biæete isjeèeni i kuæe æe vaše biti buništa. DAN 2:6 Ako li mi kažete što sam snio i što znaèi, dobiæete od mene dare i poklone i veliku èast; kažite mi dakle što sam snio i što znaèi. DAN 2:7 Odgovoriše opet i rekoše: neka car pripovjedi san slugama svojim, pa æemo kazati što znaèi. DAN 2:8 Car odgovori i reèe: doista vidim da hoæete vremena da dobijete; jer vidite da sam zaboravio. DAN 2:9 Ali ako mi ne kažete što sam snio i što znaèi, jedan vam je sud; jer ste se dogovorili da kažete preda mnom laž i prijevaru dok se promijeni vrijeme; zato kažite mi san, pa æu vidjeti da mi možete kazati što znaèi. DAN 2:10 Odgovoriše Haldeji caru i rekoše: nema èovjeka na zemlji koji bi mogao kazati caru to što ište; zato nijedan car ni knez ni vlastelin nije nigda iskao tako što od vraèa ili zvjezdara ili Haldejca. DAN 2:11 I što car ište vrlo je teško; niti ima drugoga koji bi mogao kazati caru osim bogova, koji ne žive meðu ljudima. DAN 2:12 Zato se car razljuti i razgnjevi vrlo, i zapovjedi da se pogube svi mudarci Vavilonski. DAN 2:13 I kad izide zapovijest, te ubijahu mudarce, tražahu i Danila i drugove njegove da ih ubiju. DAN 2:14 Tada Danilo odgovori mudro i razumno Ariohu zapovjedniku stražarskom, koji bijaše izašao da ubija mudarce Vavilonske; DAN 2:15 Odgovori i reèe Ariohu vlastelinu carevu: zašto je tako nagla zapovijest od cara? Tada Arioh kaza stvar Danilu. DAN 2:16 A Danilo otide i zamoli cara da mu ostavi vremena, pak æe kazati caru što san znaèi. DAN 2:17 Potom otide Danilo kuæi svojoj, i kaza stvar Ananiji, Misailu i Azariji, drugovima svojim, DAN 2:18 Da se mole za milost Bogu nebeskomu radi te tajne, da ne bi poginuli Danilo i drugovi mu s ostalijem mudarcima Vavilonskim. DAN 2:19 I objavi se tajna Danilu u noænoj utvari; tada Danilo blagoslovi Boga nebeskoga. DAN 2:20 Progovori Danilo i reèe: da je blagosloveno ime Gospodnje od vijeka do vijeka; jer je njegova mudrost i sila; DAN 2:21 I on mijenja vremena i èase; smeæe careve, i postavlja careve; daje mudrost mudrima i razum razumnima. DAN 2:22 On otkriva što je duboko i sakriveno, zna što je u mraku, i svjetlost kod njega stanuje. DAN 2:23 Tebe, Bože otaca mojih, hvalim i slavim, što si mi dao mudrost i silu, i što si mi objavio za što te molismo objaviv nam stvar carevu. DAN 2:24 Tada otide Danilo k Ariohu, kojega car bješe odredio da pogubi mudarce Vavilonske; i došav ovako mu reèe: ne gubi mudaraca Vavilonskih; izvedi me pred cara da kažem caru što san znaèi. DAN 2:25 Tada Arioh brže izvede Danila pred cara, i ovako mu reèe: naðoh èovjeka izmeðu roblja Judina, koji æe kazati caru što san znaèi. DAN 2:26 A car progovori i reèe Danilu, koji se zvaše Valtasar: možeš li mi kazati san koji sam snio i što znaèi? DAN 2:27 Odgovori Danilo caru i reèe: tajne koje car ište ne mogu kazati caru mudarci ni zvjezdari ni vraèi ni gatari. DAN 2:28 Nego ima Bog na nebu koji otkriva tajne i javlja caru Navuhodonosoru što æe biti do pošljetka. San tvoj i što ti je vidjela glava na postelji tvojoj ovo je: DAN 2:29 Tebi, care, doðoše misli na postelji što æe biti poslije, i onaj koji objavljuje tajne pokaza ti što æe biti. DAN 2:30 A meni se ova tajna nije objavila mudrošæu koja bi u mene bila mimo sve žive, nego zato da se javi caru što san znaèi i da doznaš misli srca svojega. DAN 2:31 Ti, care, vidje a to lik velik; velik bijaše lik i svjetlost mu silna, i stajaše prema tebi, i strašan bijaše na oèima. DAN 2:32 Glava tome liku bijaše od èistoga zlata, prsi i mišice od srebra, trbuh i bedra od mjedi, DAN 2:33 Golijeni mu od gvožða, a stopala koje od gvožða koje od zemlje. DAN 2:34 Ti gledaše dokle se odvali kamen bez ruku, i udari lik u stopala mjedena i zemljana, i satr ih. DAN 2:35 Tada se satr i gvožðe i zemlja i mjed i srebro i zlato, i posta kao pljeva na gumnu u ljeto, te odnese vjetar, i ne naðe mu se mjesto; a kamen, koji udari lik, posta gora velika i ispuni svu zemlju. DAN 2:36 To je san; a sada æemo kazati caru što znaèi. DAN 2:37 Ti si, care, car nad carevima, jer ti Bog nebeski dade carstvo, silu i krjepost i slavu; DAN 2:38 I gdje god žive sinovi ljudski, zvijeri poljske i ptice nebeske, dao ti je u ruke, i postavio te gospodarem nad svijem tijem. Ti si ona glava zlatna. DAN 2:39 A nakon tebe nastaæe drugo carstvo, manje od tvojega; a potom treæe carstvo, mjedeno, koje æe vladati po svoj zemlji. DAN 2:40 A èetvrto æe carstvo biti tvrdo kao gvožðe, jer gvožðe satire i troši sve, i kao gvožðe što sve lomi, tako æe satrti i polomiti. DAN 2:41 A što si vidio stopala i prste koje od kala lonèarskoga koje od gvožða, biæe carstvo razdijeljeno, ali æe biti u njemu tvrðe od gvožða, jer si vidio gvožðe pomiješano s kalom lonèarskim. DAN 2:42 I što prsti u nogu bijahu koje od gvožða koje od kala, carstvo æe biti nešto jako a nešto trošno. DAN 2:43 A što si vidio gvožðe pomiješano sa kalom lonèarskim, to æe se oni pomiješati sjemenom èovjeèijim, ali neæe prionuti jedan za drugoga kao što se gvožðe ne može smiješati s kalom. DAN 2:44 A u vrijeme tijeh careva Bog æe nebeski podignuti carstvo koje se dovijeka neæe rasuti, i to se carstvo neæe ostaviti drugom narodu; ono æe satrti i ukinuti sva ta carstva, a samo æe stajati dovijeka, DAN 2:45 Kako si vidio gdje se od gore odvali kamen bez ruku i satr gvožðe, mjed, kao, srebro i zlato. Bog veliki javi caru što æe biti poslije; san je istinit, i tumaèenje mu vjerno. DAN 2:46 Tada car Navuhodonosor pade na lice svoje, i pokloni se Danilu, i zapovjedi da mu prinesu prinos i kad. DAN 2:47 Car progovori Danilu i reèe: doista, vaš je Bog Bog nad bogovima i gospodar nad carevima, i koji objavljuje tajne, kad si mogao otkriti ovu tajnu. DAN 2:48 Tada car uzvisi Danila, i dade mu mnoge velike darove i uèini ga gospodarem svoj zemlji Vavilonskoj i poglavarem nad svijem mudarcima Vavilonskim. DAN 2:49 I Danilo izmoli u cara, te postavi nad poslovima zemlje Vavilonske Sedraha, Misaha i Avdenaga, a Danilo osta na dvoru carevu. DAN 3:1 Car Navuhodonosor naèini zlatan lik, kojemu visina bješe šezdeset lakata, a širina šest lakata; i namjesti ga u polju Duri u zemlji Vavilonskoj. DAN 3:2 I posla car Navuhodonosor da saberu knezove, upravitelje i vojvode, starješine, riznièare, sudije, nastojnike i sve vlastelje zemaljske, da doðu da se osveti lik što ga postavi car Navuhodonosor. DAN 3:3 Tada se skupiše knezovi, upravitelji i vojvode, starješine, riznièari, sudije, nastojnici, i svi vlastelji zemaljski, da se osveti lik što ga postavi car Navuhodonosor; i stadoše pred likom što ga postavi Navuhodonosor. DAN 3:4 A glasnik povika iza glasa: narodi, plemena i jezici, vama se govori. DAN 3:5 Kad èujete rog, svirale, kitare, gusle, psaltire, pjevanje i svakojake svirke, popadajte i poklonite se zlatnomu liku, koji postavi car Navuhodonosor. DAN 3:6 A ko ne bi pao i poklonio se, onaj èas biæe baèen u peæ ognjenu užarenu. DAN 3:7 Zato svi narodi kako èuše rog, svirale, kitare, gusle, psaltire i svakojake svirke, popadaše svi narodi, plemena i jezici, i pokloniše se zlatnome liku koji postavi car Navuhodonosor. DAN 3:8 A neki Haldeji taj èas doðoše i tužiše Jevreje, DAN 3:9 I progovoriše i rekoše caru Navuhodonosoru: care, da si živ dovijeka! DAN 3:10 Ti si, care, zapovjedio, svaki ko èuje rog, svirale, kitare, gusle, psaltire, i pjevanje i svakojake svirke, da padne i pokloni se zlatnome liku; DAN 3:11 A ko ne bi pao i poklonio se, da se baci u peæ ognjenu užarenu. DAN 3:12 A imaju ljudi Jevreji, koje si postavio nad poslovima zemlje Vavilonske, Sedrah, Misah i Avdenago; ti ljudi, care, ne haju za te, ne poštuju tvojih bogova, i ne klanjaju se zlatnom liku, koji si postavio. DAN 3:13 Tada Navuhodonosor u gnjevu i ljutini zapovjedi da dovedu Sedraha, Misaha i Avdenaga. I dovedoše te ljude pred cara. DAN 3:14 Navuhodonosor progovori i reèe im: je li istina, Sedraše, Misaše i Avdenago, da vi ne služite mojim bogovima i da se ne klanjate zlatnome liku koji postavih? DAN 3:15 Jeste li dakle gotovi, kad èujete rog, svirale, kitare, gusle, psaltire i pjevanje i svakojake svirke, da padnete i poklonite se liku koji naèinih? ako li se ne poklonite, onaj èas biæete baèeni u peæ ognjenu užarenu; a koji je bog što æe vas izbaviti iz mojih ruku? DAN 3:16 Odgovoriše Sedrah, Misah i Avdenago, i rekoše caru Navuhodonosoru: nije nam trijebe da ti odgovorimo na to. DAN 3:17 Evo, Bog naš, kojemu mi služimo, može nas izbaviti iz peæi ognjene užarene; i izbaviæe nas iz tvojih ruku, care. DAN 3:18 A i da ne bi, znaj, care, da bogovima tvojim neæemo služiti niti æemo se pokloniti zlatnom liku, koji si postavio. DAN 3:19 Tada se Navuhodonosor napuni gnjeva, i lice mu se promijeni na Sedraha, Misaha i Avdenaga, i odgovarajuæi zapovjedi da se užari peæ sedam puta veæma nego što bješe obièaj. DAN 3:20 I zapovjedi najjaèim ljudima što bijahu u vojsci njegovoj da svežu Sedraha, Misaha i Avdenaga, i da ih bace u peæ ognjenu užarenu. DAN 3:21 Tada svezaše one ljude u plaštima njihovijem i u obuæi i pod kapama i u svemu odijelu njihovu, i baciše ih u peæ ognjenu užarenu. DAN 3:22 Kako zapovijest careva bješe hitna i peæ vrlo užarena, plamen ognjeni ubi one ljude koji bacahu Sedraha, Misaha i Avdenaga. DAN 3:23 A ta tri èovjeka, Sedrah, Misah i Avdenago, padoše usred peæi ognjene užarene. DAN 3:24 Tada se prepade car Navuhodonosor, i brže ustav progovori i reèe svojim dvoranima: ne bacismo li tri èovjeka svezana u oganj? Odgovoriše i rekoše caru: da, care. DAN 3:25 Odgovori i reèe: eno, vidim èetiri èovjeka odriješena gdje hode posred ognja i nije im ništa, i èetvrti kao da je sin Božji. DAN 3:26 Tada pristupi Navuhodonosor na vrata ognjenoj peæi užarenoj, i progovori i reèe: Sedraše, Misaše i Avdenago, sluge Boga višnjega, izidite i hodite. Tada Sedrah, Misah i Avdenago izidoše isred ognja. DAN 3:27 I sabraše se knezovi i upravitelji i vojvode i vijeænici carevi, i vidješe te ljude gdje im tijelu oganj ništa ne može, niti im se kosa na glavi opali, niti im se plašti što promijeniše, niti zadah od ognja prionu za njih. DAN 3:28 Progovori Navuhodonosor i reèe: da je blagosloven Bog Sedrahov, Misahov i Avdenagov, koji posla anðela svojega i izbavi sluge svoje, koje se u nj pouzdaše i ne poslušaše zapovijesti careve i dadoše tjelesa svoja da ne bi služili niti se poklonili drugom bogu osim svojega Boga. DAN 3:29 Zato zapovijedam da se svaki kojega mu drago naroda i plemena i jezika, koji bi pohulio na Boga Sedrahova, Misahova i Avdenagova, da se isijeèe i kuæa da mu bude bunište, jer nema drugoga boga koji može tako izbaviti. DAN 3:30 Tada car uzvisi Sedraha, Misaha i Avdenaga u zemlji Vavilonskoj. DAN 4:1 Car Navuhodonosor svijem narodima, plemenima i jezicima što su po svoj zemlji, mir da vam se umnoži. DAN 4:2 Svidje mi se da objavim znake i èudesa što mi uèini Bog višnji. DAN 4:3 Znaci njegovi kako su veliki! i èudesa njegova kako su silna! carstvo je njegovo carstvo vjeèno, i vlast njegova od koljena do koljena. DAN 4:4 Ja Navuhodonosor bijah miran u kuæi svojoj i cvatijah u dvoru svom. DAN 4:5 Usnih san, koji me uplaši, i misli na postelji mojoj i utvare glave moje uznemiriše me. DAN 4:6 I zapovjedih da se dovedu preda me svi mudarci Vavilonski da mi kažu što znaèi san. DAN 4:7 Tada doðoše vraèari, zvjezdari, Haldeji i gatari, i pripovjedih im san, ali mi ne mogoše kazati što znaèi. DAN 4:8 Najposlije doðe preda me Danilo, koji se zove Valtasar po imenu boga mojega, i u kom je duh svetijeh bogova, i pripovjedih mu san: DAN 4:9 Valtasare, poglavare vraèarima, znam da je duh svetijeh bogova u tebi i nikaka tajna nije ti teška; kaži san moj što sam snio i što znaèi. DAN 4:10 A utvara glave moje na postelji mojoj bješe: vidjeh, gle, drvo usred zemlje, i visina mu velika. DAN 4:11 Drvo bješe veliko i jako, i visina mu dosezaše do neba, i viðaše se do kraja sve zemlje. DAN 4:12 Lišæe mu bješe lijepo i rod obilat, i na njemu bješe hrane svemu; zvijerje poljsko odmaraše se u hladu njegovu, i na granama njegovijem stanovahu ptice nebeske, i od njega se hranjaše svako tijelo. DAN 4:13 Vidjeh u utvarama glave svoje na postelji svojoj, i gle, stražar i svetac siðe s neba. DAN 4:14 Povika jako i reèe ovako: posijecite drvo, i okrešite mu grane, pokidajte mu lišæe i razmetnite mu rod; neka pobjegnu zvijeri ispod njega i ptice s grana njegovijeh. DAN 4:15 Ali panj sa žilama ostavite mu u zemlji, u okovima gvozdenijem i mjedenijem u travi poljskoj, neka ga kvasi rosa nebeska i dio da mu je sa zvijerjem od trave zemaljske. DAN 4:16 Srce èovjeèije neka mu se promijeni, i srce životinjsko neka mu se da, i sedam vremena neka proðe preko njega. DAN 4:17 To su odredili stražari i izrekli sveti da bi poznali živi da višnji vlada carstvom ljudskim, i daje ga kome hoæe, i postavlja nad njim najnižega izmeðu ljudi. DAN 4:18 Taj san snih ja car Navuhodonosor; a ti, Valtasare, kaži što znaèi, jer nijedan mudarac u carstvu mom ne može da mi kaže što znaèi; a ti možeš, jer je u tebi duh svetijeh bogova. DAN 4:19 Tada Danilo, koji se zvaše Valtasar, osta u èudu za jedan sahat, i misli ga uznemiravahu. A car progovori i reèe: Valtasare, san i znaèenje mu da te ne uznemiruje. A Valtasar odgovori i reèe: gospodaru moj, san da bude tvojim nenavidnicima, i znaèenje njegovo neprijateljima tvojim. DAN 4:20 Drvo što si vidio, veliko i jako, kojemu visina dosezaše do neba i koje se viðaše po svoj zemlji, DAN 4:21 Kojemu lišæe bješe lijepo i rod obilan, i na kom bješe hrane svemu, pod kojim stanovaše zvijerje poljsko i na granama mu sjeðahu ptice nebeske, DAN 4:22 To si ti, care, koji si velik i silan, i velièina je tvoja visoka i doseže do neba i vlast tvoja do krajeva zemaljskih. DAN 4:23 A što car vidje stražara i sveca gdje slažaše s neba i govoraše: posijecite drvo i potrite ga, ali mu panj sa žilama ostavite u zemlji u okovima gvozdenijem i mjedenijem u travi poljskoj, da ga kvasi rosa nebeska, i sa zvijerjem poljskim neka mu je dio dokle sedam vremena proðe preko njega, DAN 4:24 Ovo znaèi, care, i ovo je naredba višnjega koja æe se izvršiti na mom gospodaru caru: DAN 4:25 Biæeš prognan izmeðu ljudi, i sa zvijerima æeš poljskim živjeti, i hraniæe te travom kao goveda, i rosa æe te nebeska kvasiti, i sedam æe vremena proæi preko tebe dokle poznaš da višnji vlada carstvom ljudskim i daje ga kome hoæe. DAN 4:26 A što se reèe da se ostavi panj sa žilama od drveta, carstvo æe ti ostati, kad poznaš da nebesa vladaju. DAN 4:27 Zato, care, da ti je ugodan moj svjet, oprosti se grijeha svojih pravdom, i bezakonja svojih milošæu prema nevoljnima, eda bi ti se produljio mir. DAN 4:28 Sve ovo doðe na cara Navuhodonosora. DAN 4:29 Poslije dvanaest mjeseca hodaše po carskom dvoru u Vavilonu. DAN 4:30 I progovori car i reèe: nije li to Vavilon veliki što ga ja sazidah jakom silom svojom da je stolica carska i slava velièanstvu mojemu? DAN 4:31 Te rijeèi još bjehu u ustima caru, a glas doðe s neba: tebi se govori, care Navuhodonosore: carstvo se uze od tebe. DAN 4:32 I biæeš prognan izmeðu ljudi, i živjeæeš sa zvijerjem poljskim, hraniæe te travom kao goveda, i sedam æe vremena proæi preko tebe dokle poznaš da višnji vlada carstvom ljudskim i daje ga kome hoæe. DAN 4:33 U taj èas ispuni se ta rijeè na Navuhodonosoru; i bi prognan izmeðu ljudi i jede travu kao goveda, i rosa nebeska kvasi mu tijelo da mu narastoše dlake kao pera u orla i nokti kao u ptica. DAN 4:34 Ali poslije toga vremena ja Navuhodonosor podigoh oèi svoje k nebu, i um moj vrati mi se, i blagoslovih višnjega, i hvalih i slavih onoga koji živi dovijeka, èija je vlast vlast vjeèna i èije je carstvo od koljena do koljena; DAN 4:35 I svi stanovnici zemaljski ništa nijesu prema njemu, i radi što hoæe s vojskom nebeskom i sa stanovnicima zemaljskim, i nema nikoga da bi mu ruku ustavio i rekao mu: šta radiš? DAN 4:36 U to vrijeme um moj vrati mi se, i na slavu carstva mojega vrati mi se velièanstvo moje i svjetlost moja; i dvorani moji i knezovi moji potražiše me, i utvrdih se u carstvu svom, i doda mi se više velièanstva. DAN 4:37 Sada ja Navuhodonosor hvalim, uzvišujem i slavim cara nebeskoga, èija su sva djela istina i èiji su putovi pravedni i koji može oboriti one koji hode ponosito. DAN 5:1 Car Valtasar uèini veliku gozbu tisuæi knezova svojih, i pijaše vino pred tisuæom njih. DAN 5:2 Napiv se vina Valtasar zapovjedi da se donesu sudovi zlatni i srebrni, koje bješe odnio Navuhodonosor otac mu iz crkve Jerusalimske, da iz njih piju car i knezovi mu, i žene njegove i inoèe njegove. DAN 5:3 I donesoše zlatne sudove koje bjehu odnijeli iz crkve doma Gospodnjega u Jerusalimu, i pijahu iz njih car i knezovi njegovi, žene njegove i inoèe njegove; DAN 5:4 Pijahu vino, i hvaljahu bogove zlatne i srebrne i mjedene i drvene i kamene. DAN 5:5 U taj èas izidoše prsti ruke èovjeèije, i pisahu prema svijetnjaku po okreèenom zidu od carskoga dvora, i car vidje ruku koja pisaše. DAN 5:6 Tada se promijeni lice caru, i misli ga njegove uznemiriše, i pojas se oko njega raspasa i koljena mu udarahu jedno o drugo. DAN 5:7 Povika car iza glasa; te dovedoše zvjezdare, Haldeje i gatare; i progovori car i reèe mudarcima Vavilonskim: ko proèita ovo pismo i kaže mi što znaèi, onaj æe se obuæi u skerlet, i nosiæe zlatnu verižicu o vratu, i biæe treæi gospodar u carstvu. DAN 5:8 Tada pristupiše svi mudarci carevi; ali ne mogoše proèitati pisma niti kazati caru što znaèi. DAN 5:9 Tada se car Valtasar vrlo uznemiri i lice mu se sasvijem izmijeni; i knezovi se njegovi prepadoše. DAN 5:10 Doðe carica radi toga što se dogodi caru i knezovima njegovijem u kuæu gdje bješe gozba, i progovori carica i reèe: care, da si živ dovijeka! da te ne uznemiruju misli tvoje i da ti se lice ne mijenja. DAN 5:11 Ima èovjek u tvom carstvu, u kom je duh svetijeh bogova; i u vrijeme oca tvojega naðe se u njega vidjelo i razum i mudrost, kakova je u bogova, i car Navuhodonosor otac tvoj, care, postavi ga glavarem vraèarima, zvjezdarima, Haldejima i gatarima; DAN 5:12 Jer velik duh i znanje i razum za kazivanje sanova i pogaðanje zagonetaka i razmršivanje zamršenijeh stvari naðe se u Danila, kojemu car nadje ime Valtasar; neka sada dozovu Danila, i on æe kazati što znaèi. DAN 5:13 Tada Danilo bi doveden pred cara. Car progovori Danilu i reèe: jesi li ti Danilo izmeðu roblja Judina koje dovede iz Judejske car otac moj? DAN 5:14 Èuh za tebe da je duh svetijeh bogova u tebi, i vidjelo i razum i mudrost velika da se naðe u tebe. DAN 5:15 A sada su dovedeni preda me mudarci, zvjezdari, da proèitaju pismo i kažu mi što znaèi; ali ne mogu da kažu što to znaèi. DAN 5:16 A za tebe ja èuh da možeš protumaèiti, i zamršene stvari razmrsiti. Ako dakle možeš proèitati ovo pismo i kazati mi što znaèi, obuæi æeš se u skerlet, i zlatnu verižicu nosiæeš o vratu, i biæeš treæi gospodar u carstvu. DAN 5:17 Tada odgovori Danilo i reèe pred carem: darovi tvoji neka tebi, i podaj drugomu poklone svoje; a pismo æu ja proèitati caru i kazati što znaèi. DAN 5:18 Care, Bog višnji dade carstvo i velièinu i slavu i èast Navuhodonosoru ocu tvojemu. DAN 5:19 I od velièine koju mu dade svi narodi, plemena i jezici drktahu pred njim i bojahu ga se; ubijaše koga hoæaše, i ostavljaše u životu koga hoæaše, uzvišivaše koga hoæaše, i poniživaše koga hoæaše. DAN 5:20 Ali kada mu se podiže srce i duh mu se posili u oholosti, bi smetnut s carskoga prijestola svojega, i uzeše mu slavu. DAN 5:21 I bi prognan izmeðu ljudi i srce mu posta kao u zvijeri, i stan mu bijaše s divljim magarcima, hraniše ga travom kao goveda, i rosa nebeska kvasi mu tijelo, dokle pozna da Bog višnji vlada carstvom ljudskim, i koga hoæe postavlja nad njim. DAN 5:22 A ti, Valtasare, sine njegov, nijesi ponizio srca svojega premda si znao sve ovo. DAN 5:23 Nego si se podigao na Gospoda nebeskoga, i sudove doma njegova donesoše preda te, i piste iz njih vino ti i knezovi tvoji, žene tvoje i inoèe tvoje, i ti hvali bogove srebrne i zlatne, mjedene, gvozdene, drvene i kamene, koji ne vide niti èuju niti razumiju, a ne slavi Boga, u èijoj je ruci duša tvoja i svi putovi tvoji. DAN 5:24 Zato od njega bi poslana ruka i ovo pismo bi napisano. DAN 5:25 A ovo je pismo napisano: MENE, MENE, TEKEL, UFARSIN. DAN 5:26 A ovo znaèe te rijeèi: MENE, brojio je Bog tvoje carstvo, i do kraja izbrojio. DAN 5:27 TEKEL, izmjeren si na mjerila, i našao si se lak. DAN 5:28 FERES, razdijeljeno je carstvo tvoje, i dano Midijanima i Persijanima. DAN 5:29 Tada zapovjedi Valtasar, te obukoše Danila u skerlet, i metnuše mu zlatnu verižicu oko vrata, i proglasiše za nj da je treæi gospodar u carstvu. DAN 5:30 Istu noæ bi ubijen Valtasar car Haldejski. DAN 5:31 A Darije Midijanin preuze carstvo, i bješe mu oko šezdeset i dvije godine. DAN 6:1 Svidje se Dariju te postavi nad carstvom sto i pedeset upravitelja da budu nad svijem carstvom; DAN 6:2 A nad njima tri starješine, od kojih jedan bješe Danilo, kojima æe upravitelji davati raèune da ne bi caru bilo štete. DAN 6:3 A taj Danilo nadvišivaše starješine i upravitelje, jer u njemu bješe velik duh i car mišljaše da ga postavi nad svijem carstvom svojim. DAN 6:4 Tada starješine i upravitelji gledahu kako bi našli što da zabave Danilu radi carstva; ali ne mogahu naæi zabave ni pogrješke, jer bješe vjeran, i ne nalažaše se u njega pogrješke ni mane. DAN 6:5 Tada rekoše oni ljudi: neæemo naæi na toga Danila ništa, ako ne naðemo što na nj radi zakona Boga njegova. DAN 6:6 Tada doðoše starješine i upravitelji k caru, i rekoše mu ovako: Darije care, da si živ dovijeka. DAN 6:7 Sve starješine u carstvu, poglavari i upravitelji, vijeænici i vojvode dogovoriše se da se postavi carska naredba i oštra zabrana da ko bi se god zamolio za što kome god bogu ili èovjeku za trideset dana osim tebi, care, da se baci u jamu lavovsku. DAN 6:8 Zato, care, postavi tu zabranu i napiši da se ne može promijeniti, po zakonu Midskom i Persijskom, koji je nepromjenit. DAN 6:9 I car Darije napisa knjigu i zabranu. DAN 6:10 A Danilo kad dozna da je knjiga napisana, otide svojoj kuæi, gdje bijahu otvoreni prozori u njegovoj sobi prema Jerusalimu, i padaše na koljena svoja tri puta na dan i moljaše se i hvalu davaše Bogu svojemu kao što èinjaše prije. DAN 6:11 Tada se sabraše oni ljudi, i naðoše Danila gdje se moli i pripada Bogu svojemu. DAN 6:12 I otidoše te rekoše caru za carsku zabranu: nijesi li napisao zapovijest, da ko bi se god zamolio kome god bogu ili èovjeku za trideset dana, osim tebi, care, da se baci u jamu lavovsku? Car odgovori i reèe: tako je po zakonu Midskom i Persijskom, koji je nepromjenit. DAN 6:13 Tada odgovoriše i rekoše caru: Danilo, koji je izmeðu roblja Judina, ne haje za te, care, ni za zabranu koju si napisao, nego se moli tri puta na dan svojom molitvom. DAN 6:14 Tada car èuvši to ožalosti se vrlo, i naumi da izbavi Danila, i truðaše se do zahoda sunèanoga da ga izbavi. DAN 6:15 Tada oni ljudi sabraše se kod cara i rekoše caru: znaj, care, da je zakon u Midijana i Persijana da se nikakva zabrana i naredba, koju postavi car, ne mijenja. DAN 6:16 Tada car reèe te dovedoše Danila i baciše ga u jamu lavovsku; i car progovori i reèe Danilu: Bog tvoj, kojemu bez prestanka služiš, neka te izbavi. DAN 6:17 I donesoše kamen i metnuše jami na vrata, i car ga zapeèati svojim prstenom i prstenom svojih knezova da se ništa ne promijeni za Danila. DAN 6:18 Tada otide car u svoj dvor, i prenoæi ne jedavši niti dopustivši da mu se donese što èim bi se razveselio, i ne može zaspati. DAN 6:19 Potom car usta ujutru rano i otide brže k jami lavovskoj. DAN 6:20 I kad doðe k jami, viknu Danila žalosnijem glasom; i progovori car i reèe Danilu: Danilo, slugo Boga živoga, Bog tvoj, kojemu služiš bez prestanka, može li te izbaviti od lavova? DAN 6:21 Tada Danilo reèe caru: care, da si živ dovijeka! DAN 6:22 Bog moj posla anðela svojega i zatvori usta lavovima, te mi ne naudiše; jer se naðoh èist pred njim, a ni tebi, care, ne uèinih zla. DAN 6:23 Tada se car veoma obradova tomu, i zapovjedi da izvade Danila iz jame. I izvadiše Danila iz jame, i ne naðe se rane na njemu, jer vjerova Bogu svojemu. DAN 6:24 Potom zapovjedi car, te dovedoše ljude koji bijahu optužili Danila, i baciše u jamu lavovsku njih, djecu njihovu i žene njihove; i još ne doðoše na dno jami, a lavovi ih zgrabiše i sve im kosti potrše. DAN 6:25 Tada car Darije pisa svijem narodima i plemenima i jezicima što življahu u svoj zemlji: mir da vam se umnoži. DAN 6:26 Od mene je zapovijest da se u svoj državi carstva mojega svak boji i straši Boga Danilova, jer je on Bog živi, koji ostaje dovijeka, i carstvo se njegovo neæe rasuti, i vlast æe njegova biti do kraja; DAN 6:27 On izbavlja i spasava, i èini znake i èudesa na nebu i na zemlji, on je izbavio Danila od sile lavovske. DAN 6:28 I taj Danilo bijaše sreæan za carovanja Darijeva i za carovanja Kira Persijanca. DAN 7:1 Prve godine Valtasara cara Vavilonskoga usni Danilo san i vidje utvaru glave svoje na postelji; tada napisa san i pripovjedi ukratko. DAN 7:2 Danilo progovori i reèe: vidjeh u utvari svojoj noæu, a to èetiri vjetra nebeska udariše se na velikom moru. DAN 7:3 I èetiri velike zvijeri izidoše iz mora, svaka drugaèija. DAN 7:4 Prva bijaše kao lav, i imaše krila orlova; gledah dokle joj se krila poskuboše i podiže se sa zemlje i stade na noge kao èovjek, i srce ljudsko dade joj se. DAN 7:5 Potom, gle, druga zvijer bijaše kao medvjed, i stade s jedne strane, i imaše tri rebra u ustima meðu zubima svojim, i govoraše joj se: ustani, jedi mnogo mesa. DAN 7:6 Potom vidjeh, i gle, druga, kao ris, imaše na leðima èetiri krila kao ptica, i èetiri glave imaše zvijer, i dade joj se vlast. DAN 7:7 Potom vidjeh u utvarama noænijem, i gle, èetvrta zvijer, koje se trebaše bojati, strašna i vrlo jaka, i imaše velike zube gvozdene, jeðaše i satiraše, i gažaše nogama ostatak, i razlikovaše se od svijeh zvijeri preðašnjih, i imaše deset rogova. DAN 7:8 Gledah rogove, i gle, drugi mali rog izraste meðu onijema, i tri prva roga išèupaše se pred njim; i gle, oèi kao oèi èovjeèije bjehu na tom rogu, i usta koja govorahu velike stvari. DAN 7:9 Gledah dokle se postaviše prijestoli, i starac sjede, na kom bješe odijelo bijelo kao snijeg, i kosa na glavi kao èista vuna, prijesto mu bijaše kao plamen ognjeni, toèkovi mu kao oganj razgorio. DAN 7:10 Rijeka ognjena izlažaše i tecijaše ispred njega, tisuæa tisuæa služaše mu, i deset tisuæa po deset tisuæa stajahu pred njim; sud sjede, i knjige se otvoriše. DAN 7:11 Tada gledah radi glasa velikih rijeèi koje govoraše onaj rog; i gledah dokle ne bi ubijena zvijer i tijelo joj se rašèini i dade se da izgori ognjem. DAN 7:12 I ostalijem zvijerima uze se vlast, jer duljina životu bješe im odreðena do vremena i do roka. DAN 7:13 Vidjeh u utvarama noænijem, i gle, kao sin èovjeèji iðaše s oblacima nebeskim, i doðe do starca i stade pred njim. DAN 7:14 I dade mu se vlast i slava i carstvo da mu služe svi narodi i plemena i jezici; vlast je njegova vlast vjeèna, koja neæe proæi, i carstvo se njegovo neæe rasuti. DAN 7:15 Meni Danilu prenemože duh moj u tijelu mom, i utvare glave moje uznemiriše me. DAN 7:16 Pristupih k jednome od onijeh koji stajahu ondje, i zamolih ga za istinu od svega toga. I progovori mi i kaza mi šta to znaèi: DAN 7:17 Ove èetiri velike zvijeri jesu èetiri cara, koji æe nastati na zemlji. DAN 7:18 Ali æe sveci višnjega preuzeti carstvo, i držaæe carstvo navijek i dovijeka. DAN 7:19 Tada zaželjeh znati istinu o èetvrtoj zvijeri, koja se razlikovaše od svijeh i bijaše vrlo strašna, i imaše zube gvozdene i nokte mjedene, i jeðaše i satiraše, a ostatak nogama gažaše, DAN 7:20 I o deset rogova što joj bjehu na glavi, i o drugom koji izraste i tri otpadoše pred njim, o rogu koji imaše oèi i usta koja govorahu velike stvari i bijaše po viðenju veæi od drugih. DAN 7:21 Gledah, i taj rog vojevaše sa svecima i nadvlaðivaše ih, DAN 7:22 Dokle doðe starac, i dade se sud svecima višnjega, i prispje vrijeme da sveci preuzmu carstvo. DAN 7:23 Ovako reèe: èetvrta zvijer biæe èetvrto carstvo na zemlji, koje æe se razlikovati od svijeh carstava, i izješæe svu zemlju i pogaziti i satrti. DAN 7:24 I deset rogova jesu deset careva, koji æe nastati iz toga carstva, a poslije njih nastaæe drugi, i on æe se razlikovati od preðašnjih, i pokoriæe tri cara. DAN 7:25 I govoriæe rijeèi na višnjega, i potiraæe svece višnjega, i pomišljaæe da promijeni vremena i zakone; i daæe mu se u ruke za vrijeme i za vremena i za po vremena. DAN 7:26 Potom æe sjesti sud, i uzeæe mu se vlast, te æe se istrijebiti i zatrti sasvijem. DAN 7:27 A carstvo i vlast i velièanstvo carsko pod svijem nebom daæe se narodu svetaca višnjega; njegovo æe carstvo biti vjeèno carstvo, i sve æe vlasti njemu služiti i slušati ga. DAN 7:28 Ovdje je kraj ovoj rijeèi. A mene Danila vrlo uznemiriše misli moje, i lice mi se sve promijeni; ali rijeè saèuvah u srcu svom. DAN 8:1 Treæe godine carovanja Valtasarova pokaza se meni Danilu utvara poslije one koja mi se pokazala prije. DAN 8:2 I vidjeh u utvari; a bjeh u Susanu u gradu koji je u zemlji Elamu, kad vidjeh, i vidjeh u utvari i bjeh na vodi Ulaju. DAN 8:3 I podigoh oèi svoje i vidjeh, i gle, stajaše kraj vode ovan, koji imaše dva roga, a rogovi bjehu visoki, ali jedan viši od drugoga, i viši naraste poslije. DAN 8:4 Vidjeh ovna gdje bode na zapad i na sjever i na jug, i nijedna zvijer ne mogaše mu odoljeti, i ne bijaše nikoga ko bi izbavio od njega, nego èinjaše što hoæaše, i osili. DAN 8:5 A kad ja motrah, gle, iðaše jarac od zapada povrh sve zemlje a ne doticaše se zemlje; i taj jarac imaše rog znamenit meðu oèima svojim. DAN 8:6 I doðe do ovna koji imaše dva roga, kojega vidjeh gdje stoji kraj vode, i potrèa na nj gnjevno silom svojom. DAN 8:7 I vidjeh ga gdje doðe do ovna, i razgnjeviv se na nj udari ovna, te mu slomi oba roga i ne bješe sile u ovnu da mu odoli, nego ga obori na zemlju i pogazi ga, i ne bješe nikoga da izbavi ovna od njega. DAN 8:8 I jarac posta vrlo velik; a kad osili, slomi se veliki rog, i mjesto njega narastoše znamenita èetiri roga prema èetiri vjetra nebeska. DAN 8:9 I iz jednoga njih izide jedan rog malen i naraste vrlo velik prema jugu i istoku i prema krasnoj zemlji. DAN 8:10 I naraste dori do vojske nebeske, i obori na zemlju neke od vojske i od zvijezda, i pogazi ih. DAN 8:11 I naraste dori do poglavara toj vojsci, i uze mu svagdašnju žrtvu, i sveti stan njegov obori. DAN 8:12 I vojska bi dana u otpad od žrtve svagdašnje, i obori istinu na zemlju, i što èinjaše napredovaše mu. DAN 8:13 Tada èuh jednoga sveca gdje govoraše, i jedan svetac reèe nekome koji govoraše: dokle æe trajati ta utvara za svagdašnju žrtvu i za otpad pustošni da se gazi svetinja i vojska? DAN 8:14 I reèe mi: do dvije tisuæe i tri stotine dana i noæi; onda æe se svetinja oèistiti. DAN 8:15 A kad vidjeh ja Danilo ovu utvaru, i zaiskah da razumijem, gle, stade preda me kao èovjek. DAN 8:16 I èuh glas èovjeèji nasred Ulaja, koji povika i reèe: Gavrilo, kaži ovome utvaru. DAN 8:17 I doðe gdje ja stajah; i kad doðe uplaših se, i padoh na lice svoje; a on mi reèe: pazi, sine èovjeèji, jer je ova utvara za pošljednje vrijeme. DAN 8:18 A dok mi on govoraše, ja bijah izvan sebe ležeæi nièice na zemlji; a on me se dotaèe, i ispravi me, te stadoh. DAN 8:19 I reèe: evo, ja æu ti kazati šta æe biti na kraju gnjeva; jer æe u odreðeno vrijeme biti kraj. DAN 8:20 Ovan što si ga vidio, koji ima dva roga, to su carevi Midski i Persijski. DAN 8:21 A runjavi je jarac car Grèki; i veliki rog što mu bješe meðu oèima, to je prvi car. DAN 8:22 A što se on slomi, i mjesto njega narastoše èetiri, to su èetiri carstva, koja æe nastati iza toga naroda, ali ne s njegovom silom. DAN 8:23 A na pošljedak carovanja njihova, kad bezakonici navrše mjeru, nastaæe car bestidan i lukav. DAN 8:24 Sila æe mu biti jaka, ali ne od njegove jaèine, i èudesno æe pustošiti, i biæe sreæan i svršivaæe, i gubiæe silne i narod sveti. DAN 8:25 I lukavstvom njegovijem napredovaæe prijevara u njegovoj ruci, i podignuæe se u srcu svom, i u miru æe pogubiti mnoge, i ustaæe na kneza nad knezovima, ali æe se potrti bez ruke. DAN 8:26 A reèena utvara o danu i noæi istina je; zato ti zapeèati utvaru, jer je za mnogo vremena. DAN 8:27 Tada ja Danilo zanemogoh, i bolovah neko vrijeme; poslije ustah i vrših poslove careve; i èudih se utvari, ali niko ne dozna. DAN 9:1 Prve godine Darija sina Asvirova od plemena Midskoga, koji se zacari nad carstvom Haldejskim, DAN 9:2 Prve godine njegova carovanja ja Danilo razumjeh iz knjiga broj godina, koje bješe rekao Gospod Jeremiji proroku da æe se navršiti razvalinama Jerusalimskim, sedamdeset godina. DAN 9:3 I okretoh lice svoje ka Gospodu Bogu tražeæi ga molitvom i molbama s postom i s kostrijeti i pepelom. DAN 9:4 I pomolih se Gospodu Bogu svojemu i ispovijedajuæi se rekoh: o Gospode, Bože veliki i strašni, koji držiš zavjet i milost onima koji te ljube i drže zapovijesti tvoje; DAN 9:5 Zgriješismo i zlo èinismo i bismo bezbožni, i odmetnusmo se i otstupismo od zapovijesti tvojih i od zakona tvojih. DAN 9:6 I ne slušasmo sluga tvojih proroka, koji govorahu u tvoje ime carevima našim, knezovima našim i ocima našim i svemu narodu zemaljskom. DAN 9:7 U tebe je, Gospode, pravda a u nas sram na licu, kako je danas, u Judejaca i u Jerusalimljana i u svijeh Izrailjaca, koji su blizu i koji su daleko po svijem zemljama kuda si ih razagnao za grijehe njihove, kojima ti griješiše. DAN 9:8 Gospode, u nas je sram na licu, u careva naših, u knezova naših i u otaca naših, jer ti zgriješismo. DAN 9:9 U Gospoda je Boga našega milost i praštanje, jer se odmetnusmo od njega, DAN 9:10 I ne slušasmo glasa Gospoda Boga svojega da hodimo po zakonima njegovijem, koje nam je dao preko sluga svojih proroka. DAN 9:11 I sav Izrailj prestupi zakon tvoj, i otstupi da ne sluša glasa tvojega; zato se izli na nas prokletstvo i zakletva napisana u zakonu Mojsija sluge Božijega, jer mu zgriješismo. DAN 9:12 I on potvrdi rijeèi svoje koje je govorio za nas i za sudije naše, koje su nam sudile, pustivši na nas zlo veliko, da tako ne bi pod svijem nebom kako bi u Jerusalimu. DAN 9:13 Kako je pisano u zakonu Mojsijevu, sve to zlo doðe na nas, i opet se ne molismo Gospodu Bogu svojemu da bismo se vratili od bezakonja svojega i pazili na istinu tvoju. DAN 9:14 I Gospod nasta oko zla i navede ga na nas; jer je pravedan Gospod Bog naš u svijem djelima svojim koja èini, jer ne slušasmo glasa njegova. DAN 9:15 Ali sada, Gospode Bože naš, koji si izveo narod svoj iz zemlje Misirske rukom krjepkom, i stekao si sebi ime, kako je danas, zgriješismo, bezbožni bismo. DAN 9:16 Gospode, po svoj pravdi tvojoj neka se odvrati gnjev tvoj i jarost tvoja od grada tvojega Jerusalima, svete gore tvoje; jer sa grijeha naših i s bezakonja otaca naših Jerusalim i tvoj narod posta rug u svijeh koji su oko nas. DAN 9:17 Sada dakle poslušaj, Bože naš, molitvu sluge svojega i molbe njegove, i obasjaj licem svojim opustjelu svetinju svoju, Gospoda radi. DAN 9:18 Bože moj, prigni uho svoje, i èuj; otvori oèi svoje, i vidi pustoš našu i grad, na koji je prizvano ime tvoje, jer ne pravde svoje radi nego radi velike milosti tvoje padamo pred tobom moleæi se. DAN 9:19 Gospode, usliši, Gospode, oprosti, Gospode, pazi i uèini, ne èasi, sebe radi, Bože moj, jer je tvoje ime prizvano na ovaj grad i na tvoj narod. DAN 9:20 A dok ja još govorah i moljah se i ispovijedah grijeh svoj i grijeh naroda svojega Izrailja, i padah moleæi se pred Gospodom Bogom svojim za svetu goru Boga svojega, DAN 9:21 Dok još govorah moleæi se, onaj èovjek Gavrilo, kojega vidjeh prije u utvari, doletje brzo i dotaèe me se o veèernjoj žrtvi. DAN 9:22 I nauèi me i govori sa mnom i reèe: Danilo, sada izidoh da te urazumim. DAN 9:23 U poèetku molitve tvoje izide rijeè, i ja doðoh da ti kažem, jer si mio; zato slušaj rijeè, i razumij utvaru. DAN 9:24 Sedamdeset je nedjelja odreðeno tvome narodu i tvome gradu svetom da se svrši prijestup i da nestane grijeha i da se oèisti bezakonje i da se dovede vjeèna pravda, i da se zapeèati utvara i proroštvo, i da se pomaže sveti nad svetima. DAN 9:25 Zato znaj i razumij: otkad izide rijeè da se Jerusalim opet sazida do pomazanika vojvode biæe sedam nedjelja, i šezdeset i dvije nedjelje da se opet pograde ulice i zidovi, i to u teško vrijeme. DAN 9:26 A poslije te šezdeset i dvije nedjelje pogubljen æe biti pomazanik i ništa mu neæe ostati; narod æe vojvodin doæi i razoriti grad i svetinju; i kraj æe mu biti s potopom, i odreðeno æe pustošenje biti do svršetka rata. DAN 9:27 I utvrdiæe zavjet s mnogima za nedjelju dana, a u polovinu nedjelje ukinuæe žrtvu i prinos; i krilima mrskim, koja pustoše, do svršetka odreðenoga izliæe se na pustoš. DAN 10:1 Treæe godine Kira cara Persijskoga objavi se rijeè Danilu, koji se zvaše Valtasar; i rijeè bješe istinita i o velikim stvarima; i razabra rijeè i razumje utvaru. DAN 10:2 U to vrijeme ja Danilo bjeh u žalosti tri nedjelje dana. DAN 10:3 Jela ugodna ne jedoh, ni meso ni vino ne uðe u moja usta, niti se namazah uljem dok se ne navršiše tri nedjelje dana. DAN 10:4 A dvadeset èetvrtoga dana prvoga mjeseca bijah na brijegu velike rijeke Hidekela. DAN 10:5 I podigoh oèi svoje i vidjeh, a to jedan èovjek obuèen u platno, i pojas bješe oko njega od èistoga zlata iz Ufaza; DAN 10:6 A tijelo mu bješe kao hrisolit, i lice mu kao munja a oèi mu kao luèevi zapaljeni, a ruke i noge kao mjed uglaðena, a glas od rijeèi njegovijeh kao glas mnogoga ljudstva. DAN 10:7 I ja Danilo sam vidjeh utvaru, a ljudi što bijahu sa mnom ne vidješe je, ali ih popade strah velik, te pobjegoše i sakriše se. DAN 10:8 I ostah sam, i vidjeh tu veliku utvaru, i ne osta snage u meni, i ljepota mi se nagrdi, i ne imah snage. DAN 10:9 I èuh glas od rijeèi njegovijeh, i kad èuh glas od rijeèi njegovijeh, izvan sebe padoh nièice licem na zemlju. DAN 10:10 I gle, ruka me se dotaèe i podiže me na koljena moja i na dlanove moje. DAN 10:11 I reèe mi: Danilo, mili èovjeèe! slušaj rijeèi koje æu ti kazati, i stani pravo, jer sam sada poslan k tebi. I kad mi reèe tu rijeè, ustah drkæuæi. DAN 10:12 I reèe mi: ne boj se, Danilo, jer prvoga dana kad si upravio srce svoje da razumijevaš i da muèiš sebe pred Bogom svojim, uslišene biše rijeèi tvoje, i ja doðoh tvojih rijeèi radi. DAN 10:13 Ali knez carstva Persijskoga staja mi nasuprot dvadeset i jedan dan; ali, gle, Mihailo jedan od prvijeh knezova doðe mi u pomoæ; tako ja ostah ondje kod careva Persijskih. DAN 10:14 I doðoh da ti kažem šta æe biti tvome narodu poslije; jer æe još biti utvara za te dane. DAN 10:15 I kad mi govoraše tako, oborih oèi svoje na zemlju i zanijemjeh. DAN 10:16 I gle, kao èovjek dotaèe se usana mojih, i otvorih usta svoja, i progovorih i rekoh onomu koji stajaše prema meni: gospodaru moj, od ove utvare navališe moji bolovi na mene i nema snage u meni. DAN 10:17 A kako može sluga mojega gospodara govoriti s gospodarem mojim? Jer od ovoga èasa u meni nesta snage i ni dihanje ne osta u meni. DAN 10:18 Tada onaj što bijaše kao èovjek opet me se dotaèe i ohrabri me. DAN 10:19 I reèe: ne boj se, mili èovjeèe; mir da ti je! ohrabri se, ohrabri se. I dokle mi govoraše, ohrabrih se i rekoh: neka govori gospodar moj, jer si me ohrabrio. DAN 10:20 A on reèe: znaš li zašto sam došao k tebi? a sada æu se vratiti da vojujem na kneza Persijskoga; potom æu otiæi, i gle, doæi æe knez Grèki. DAN 10:21 Ali æu ti kazati što je napisano u knjizi istinitoj. Nema nikoga da junaèki radi sa mnom u tom osim Mihaila kneza vašega. DAN 11:1 I ja prve godine Darija Midijanina stadoh da mu pomožem, i da ga potkrijepim. DAN 11:2 A sada æu ti kazati istinu. Evo, još æe tri cara nastati u Persiji; i èetvrti æe biti bogatiji od svijeh, i kad se ukrijepi bogatstvom svojim, sve æe podignuti na Grèko carstvo. DAN 11:3 Potom æe nastati silan car, i vladaæe velikom državom i radiæe što hoæe. DAN 11:4 A kako nestane, rasuæe se carstvo njegovo i razdijeliæe se u èetiri vjetra nebeska, ne meðu natražje njegovo niti s vlašæu s kojom je on vladao, jer æe se carstvo njegovo ukinuti i dopasti drugima a ne njima. DAN 11:5 I car južni osiliæe, i jedan od knezova njegovijeh, i biæe silniji od njega, i vladaæe, i država æe njegova biti velika. DAN 11:6 I poslije nekoliko godina oni æe se oprijateljiti, i kæi južnoga cara doæi æe k caru sjevernom da uèini pogodbu; ali ona neæe saèuvati sile mišici, niti æe se on održati s mišicom svojom, nego æe biti predana i ona i oni koji je dovedu i sin njezin i onaj koji joj bude pomagao u to vrijeme. DAN 11:7 Potom æe od izdanka iz korijena njezina nastati jedan na mjesto njegovo, koji æe doæi s vojskom svojom i udariti na gradove cara sjevernoga, i biæe ih i osvojiæe ih. DAN 11:8 I bogove æe njihove i knezove njihove sa zakladima njihovijem dragocjenijem zlatnijem i srebrnijem odnijeti u ropstvo u Misir, i ostaæe nekoliko godina jaèi od cara sjevernoga. DAN 11:9 I tako æe car južni doæi u svoje carstvo, i vratiæe se u svoju zemlju. DAN 11:10 Ali æe sinovi njegovi zaratiti, i skupiæe veliku vojsku; i jedan æe doæi iznenada, i poplaviti i proæi; i vrativši se ratovaæe do grada njegova. DAN 11:11 Tada æe se razljutiti car južni, i izaæi æe i ratovaæe s njim, s carem sjevernijem, i podignuæe veliku vojsku, te æe mu biti data u ruke vojska. DAN 11:12 I kad razbije vojsku, ponijeæe se srce njegovo, i pobiæe tisuæe, ali se neæe ukrijepiti. DAN 11:13 Jer æe car sjeverni opet dignuti vojsku veæu od prve; i poslije nekoliko godina doæi æe s velikom vojskom i s velikim blagom. DAN 11:14 I u to æe vrijeme mnogi ustati na cara južnoga; i zlikovci od tvojega naroda podignuæe se da se potvrdi utvara, i popadaæe. DAN 11:15 I doæi æe car sjeverni, i naèiniæe opkope, i uzeæe tvrde gradove, i mišice južnoga cara neæe odoljeti ni izabrani narod njegov, niti æe biti sile da se opre. DAN 11:16 I onaj došav na nj èiniæe što hoæe, i neæe biti nikoga da mu se opre; i ustaviæe se u krasnoj zemlji, koju æe potrti svojom rukom. DAN 11:17 Potom æe okrenuti da doðe sa silom svega carstva svojega, ali æe se pogoditi s njim, i daæe mu kæer za ženu da bi ga upropastio, ali se ona neæe držati, niti æe biti s njim. DAN 11:18 Potom æe se okrenuti na ostrva, i osvojiæe mnoga; ali æe jedan vojvoda prekinuti sramotu koju èini, i oboriæe na nj sramotu njegovu. DAN 11:19 Potom æe se okrenuti ka gradovima svoje zemlje, i spotaknuæe se i pašæe, i neæe se više naæi. DAN 11:20 I na njegovo æe mjesto nastati koji æe poslati nastojnika u slavi carskoj; ali æe za malo dana poginuti bez gnjeva i bez boja. DAN 11:21 A na njegovo æe mjesto doæi neznatan èovjek, kome nije namijenjena èast carska; ali æe doæi mirno i osvojiæe carstvo laskanjem. DAN 11:22 I mišice koje plave on æe poplaviti i polomiti, pa i kneza s kojim je uèinio vjeru. DAN 11:23 Jer udruživši se s njim uèiniæe prijevaru, i došavši nadvladaæe s malo naroda. DAN 11:24 I doæi æe mirno u rodna mjesta u zemlji, i uèiniæe što ni ocevi njegovi ni ocevi otaca njegovijeh ne uèiniše, razdijeliæe im plijen i grabež i blago, i smišljaæe misli na gradove, za neko vrijeme. DAN 11:25 Potom æe podignuti silu svoju i srce svoje na cara južnoga s velikom vojskom; i car æe južni doæi u boj s velikom i vrlo silnom vojskom; ali neæe odoljeti, jer æe mu se èiniti nevjera. DAN 11:26 I koji jedu hljeb njegov satræe ga; vojska æe njegova poplaviti, i mnogi æe pasti pobijeni. DAN 11:27 I srce æe obojice careva raditi o zlu, i za jednijem æe stolom lagati; ali se neæe izvršiti; jer æe kraj još biti u odreðeno vrijeme. DAN 11:28 I tako æe se vratiti u svoju zemlju s velikim blagom; i srce æe se njegovo obratiti na sveti zavjet, i kad izvrši, vratiæe se u svoju zemlju. DAN 11:29 U odreðeno æe vrijeme opet doæi na jug; ali drugi put neæe biti kao prvi put. DAN 11:30 Jer æe doæi na nj laðe Kitejske, i on æe se ojaditi, te æe se vratiti; i razljutiæe se na sveti zavjet, i izvršiæe; i vrativši se složiæe se s onima koji ostavljaju sveti zavjet. DAN 11:31 I vojska æe stajati uza nj, i oskvrniæe svetinju u gradu, i ukinuti žrtvu svagdašnju i postaviæe gnusobu pustošnu. DAN 11:32 I koji su bezbožni prema zavjetu, on æe ih laskanjem otpaditi; ali narod koji poznaje Boga svojega ohrabriæe se i izvršiæe. DAN 11:33 I razumni u narodu nauèiæe mnoge, i padaæe od maèa i ognja, ropstva i grabeža mnogo vremena. DAN 11:34 Ali padajuæi dobiæe malu pomoæ; i mnogi æe pristati s njima dvolièeæi. DAN 11:35 I od razumnijeh æe pasti neki da bi se okušali i oèistili i ubijelili do roka, jer æe još biti rok. DAN 11:36 I taj æe car èiniti što hoæe, i podignuæe se i uzvisiæe se iznad svakoga boga, i èudno æe govoriti na Boga nad bogovima, i biæe sreæan dokle se ne svrši gnjev, jer æe se izvršiti što je odreðeno. DAN 11:37 Neæe mariti ni za bogove svojih otaca ni za ljubav žensku, niti æe za koga boga mariti, nego æe se uzvišivati nada sve. DAN 11:38 I na mjesto Boga najsilnijega slaviæe boga kojega oci njegovi ne znaše, slaviæe zlatom i srebrom i dragim kamenjem i zakladima. DAN 11:39 I uèiniæe da gradovi Boga najsilnijega budu boga tuðega; koje pozna umnožiæe im slavu i uèiniæe ih gospodarima nad mnogima i razdijeliæe zemlju mjesto plate. DAN 11:40 A u pošljednje vrijeme južni æe se car pobiti s njim; i car æe sjeverni udariti na nj kao vihor s kolima i konjicima i s mnogim laðama, i ušavši u zemlje poplaviæe i proæi. DAN 11:41 I doæi æe u krasnu zemlju, i mnogi æe propasti, a ove æe se izbaviti od njegovijeh ruku: Edomska, Moavska i glavni dio sinova Amonovijeh. DAN 11:42 I posegnuæe rukom svojom na zemlje, i zemlja Misirska neæe umaknuti. DAN 11:43 I osvojiæe blago u zlatu i u srebru i sve zaklade Misirske; i Livijani i Etiopljani iæi æe za njim. DAN 11:44 Ali æe ga glasovi s istoka i sa sjevera smesti, te æe izaæi s velikim gnjevom da pogubi i zatre mnoge. DAN 11:45 I razapeæe šatore dvora svojega meðu morima na krasnoj svetoj gori; i kad doðe k svome kraju, niko mu neæe pomoæi. DAN 12:1 A u to æe se vrijeme podignuti Mihailo veliki knez, koji brani tvoj narod; i biæe žalosno vrijeme, kakoga nije bilo otkako je naroda do tada; i u to æe se vrijeme izbaviti tvoj narod, svaki koji se naðe zapisan u knjizi. DAN 12:2 I mnogo onijeh koji spavaju u prahu zemaljskom probudiæe se, jedni na život vjeèni a drugi na sramotu i prijekor vjeèni. DAN 12:3 I razumni æe se sjati kao svjetlost nebeska, i koji mnoge privedoše k pravdi, kao zvijezde vazda i dovijeka. DAN 12:4 A ti Danilo zatvori ove rijeèi i zapeèati ovu knjigu do pošljednjega vremena; mnogi æe pretraživati, i znanje æe se umnožiti. DAN 12:5 Tada pogledah ja Danilo, i gle, stajahu druga dvojica, jedan s ove strane na brijegu rijeke, a drugi s one strane na brijegu rijeke. DAN 12:6 I jedan reèe èovjeku obuèenome u platno, koji stajaše nad vodom u rijeci: kad æe biti kraj tijem èudesima? DAN 12:7 I èuh èovjeka obuèenoga u platno, koji stajaše nad vodom u rijeci, i podiže desnicu svoju i ljevicu svoju k nebu, i zakle se onijem koji živi uvijek da æe se sve ovo ispuniti po vremenu, po vremenima i po po vremena, i kad se svrši rasap sile svetoga naroda. DAN 12:8 I ja èuh ali ne razumjeh; i rekoh: gospodaru moj, kakav æe biti kraj tome? DAN 12:9 A on reèe: idi Danilo, jer su zatvorene i zapeèaæene ove rijeèi do pošljednjega vremena. DAN 12:10 Mnogi æe se oèistiti, ubijeliti i okušati; a bezbožnici æe raditi bezbožno, niti æe koji bezbožnik razumjeti; ali æe razumni razumjeti. DAN 12:11 A od vremena kad se ukine žrtva vazdašnja i postavi gnusoba pustošna, biæe tisuæa i dvjesta i devedeset dana. DAN 12:12 Blago onome koji pretrpi i doèeka tisuæu i tri stotine i trideset i pet dana. DAN 12:13 A ti idi ka kraju; i poèivaæeš i ostaæeš na dijelu svom do svršetka svojih dana. HOS 1:1 Rijeè Gospodnja koja doðe Osiji sinu Veirijevu za vremena Ozije, Joatama, Ahaza i Jezekije careva Judinijeh i za vremena Jerovoama sina Joasova cara Izrailjeva. HOS 1:2 Kad Gospod poèe govoriti Osiji, reèe Gospod Osiji: idi, oženi se kurvom, i rodi kopilad, jer se zemlja prokurva otstupivši od Gospoda. HOS 1:3 I otide, i uze Gomeru kæer Divlaimsku, koja zatrudnje i rodi mu sina. HOS 1:4 Tada mu reèe Gospod: nadjeni mu ime Jezrael; jer još malo, pa æu pohoditi krv Jezraelsku na domu Jujevu i ukinuæu carstvo doma Izrailjeva. HOS 1:5 I u to æu vrijeme slomiti luk Izrailjev u dolini Jezraelskoj. HOS 1:6 I ona opet zatrudnje i rodi kæer; i Gospod mu reèe: nadjeni joj ime Loruhama; jer se više neæu smilovati na dom Izrailjev, nego æu ih ukinuti sasvijem. HOS 1:7 A na dom Judin smilovaæu se, i izbaviæu ih Gospodom Bogom njihovijem, a neæu ih izbaviti lukom ni maèem ni ratom ni konjma ni konjicima. HOS 1:8 Potom odbivši od sise Loruhamu opet zatrudnje i rodi sina. HOS 1:9 I reèe Gospod: nadjeni mu ime Loamija; jer vi nijeste moj narod, niti æu ja biti vaš. HOS 1:10 Ali æe ipak broj sinova Izrailjevijeh biti kao pijesak morski, koji se ne može izmjeriti ni izbrojiti; i mjesto da im se reèe: nijeste moj narod, reæi æe im se: sinovi Boga živoga. HOS 1:11 I sabraæe se sinovi Judini i sinovi Izrailjevi ujedno, i postaviæe sebi jednoga poglavara i otiæi æe iz zemlje, jer æe biti velik dan Jezraelski. HOS 2:1 Recite braæi svojoj: narode moj; i sestrama svojim: pomilovana. HOS 2:2 Prite se s materom svojom, prite se, jer mi nije žena, niti sam joj ja muž; neka odbaci kurvarstva svoja od lica svojega, i preljube svoje od dojaka svojih, HOS 2:3 Da je ne bih svukao golu i uèinio je kaka je bila onaj dan kad se rodila, i da je ne bih postavio da bude kao pustinja i obratio je da bude kao zemlja zasušena, i umorio je žeðu. HOS 2:4 I neæu se smilovati na djecu njezinu, jer su kopilad. HOS 2:5 Jer se mati njihova kurva, sramoti se roditeljka njihova; jer govori: iæi æu za milosnicima svojim koji mi daju hljeb moj i vodu moju, vunu moju i lan moj, ulje moje i piæe moje. HOS 2:6 Zato evo ja æu joj zagraditi put trnjem i zazidaæu zidom da ne naðe staza svojih. HOS 2:7 I trèaæe za svojim milosnicima, ali ih neæe stignuti; i tražiæe ih, ali ih neæe naæi; pa æe reæi: idem da se vratim k prvomu mužu svojemu, jer mi bješe bolje onda nego sada. HOS 2:8 Jer ona ne zna da sam joj ja davao žito i vino i ulje, i umnožavao joj srebro i zlato, od kojega naèiniše Vala. HOS 2:9 Zato æu uzeti natrag žito svoje, kad bude vrijeme, i vino svoje, kad bude vrijeme, i uzeæu vunu svoju i lan svoj, kojim bi pokrivala golotinju svoju. HOS 2:10 I otkriæu rugobu njezinu pred milosnicima njezinijem, i niko je neæe izbaviti iz moje ruke. HOS 2:11 I ukinuæu svaku radost njezinu, svetkovine njezine, mladine njezine i subote njezine i sve praznike njezine. HOS 2:12 I potræu èokote njezine i smokve, za koje govori: plata su mi, što mi dadoše milosnici moji; i obratiæu ih u šumu da ih jede zvijerje poljsko. HOS 2:13 I pohodiæu na njoj dane Valimske, u koje im je kadila i kitila se obocima i grivnama, i išla za svojim milosnicima, i mene zaboravila, govori Gospod. HOS 2:14 Ali evo, ja æu je primamiti i odvešæu je u pustinju, i govoriæu s njom lijepo. HOS 2:15 I daæu joj vinograde njezine od toga mjesta, i dolinu Ahor za vrata nadanju, i ondje æe pjevati kao za mladosti svoje i kao kad je išla iz Misira. HOS 2:16 I tada æeš me, govori Gospod, zvati: mužu moj; a neæeš me više zvati: Vale moj. HOS 2:17 Jer æu ukloniti iz usta njezinijeh imena Vala; i neæe im se više pominjati imena. HOS 2:18 I tada æu im uèiniti zavjet sa zvijerjem poljskim i sa pticama nebeskim i s bubinama zemaljskim; i polomiæu luk i maè i rat da ih nestane u zemlji, i uèiniæu da leže bez straha. HOS 2:19 I zaruèiæu te sebi dovijeka, zaruèiæu te sebi pravdom i sudom i milošæu i milosrðem. HOS 2:20 I zaruèiæu te sebi vjerom, i poznaæeš Gospoda. HOS 2:21 I tada æu se odazvati, govori Gospod, odazvaæu se nebesima, a ona æe se odazvati zemlji. HOS 2:22 A zemlja æe se odazvati žitu i vinu i ulju, a to æe se odazvati Jezraelu. HOS 2:23 I posijaæu je sebi na zemlji, i smilovaæu se na Loruhamu, i reæi æu Loamiji: ti si moj narod, i on æe reæi: Bože moj! HOS 3:1 Potom reèe mi Gospod: idi opet, ljubi ženu koju ljubi ljubavnik a ona èini preljubu, kao što Gospod ljubi sinove Izrailjeve a oni gledaju za tuðim bogovima i ljube žbanove vinske. HOS 3:2 I kupih je za petnaest sikala srebra i gomor i po jeèma. HOS 3:3 I rekoh joj: sjedi kod mene dugo vremena, i ne kurvaj se, i ne budi drugoga; tako æu i ja biti tvoj. HOS 3:4 Jer æe dugo vremena sinovi Izrailjevi sjedjeti bez cara i bez kneza i bez žrtve i bez stupa i bez opleæka i likova. HOS 3:5 Poslije æe se obratiti i tražiæe Gospoda Boga svojega i Davida cara svojega, i u strahu æe pristupiti ka Gospodu i blagosti njegovoj u pošljednja vremena. HOS 4:1 Èujte rijeè Gospodnju, sinovi Izrailjevi, jer Gospod ima parbu sa stanovnicima zemaljskim; jer nema istine ni milosti ni znanja za Boga u zemlji; HOS 4:2 Zaklinju se krivo i lažu i ubijaju i kradu i èine preljubu, zastraniše, i jedna krv stiže drugu. HOS 4:3 Zato æe tužiti zemlja, i što god živi na njoj prenemoæi æe, i zvijeri poljske i ptice nebeske; i ribe æe morske pomrijeti. HOS 4:4 Ali niko da se ne prepire ni da koga kori, jer je narod tvoj kao oni koji se prepiru sa sveštenikom. HOS 4:5 Zato æeš pasti danju, i s tobom æe prorok pasti noæu, i pogubiæu mater tvoju. HOS 4:6 Izgibe moj narod, jer je bez znanja; kad si ti odbacio znanje, i ja æu tebe odbaciti da mi ne vršiš službe sveštenièke; kad si zaboravio Boga svojega, i ja æu zaboraviti sinove tvoje. HOS 4:7 Što se više množiše, to mi više griješiše; slavu njihovu pretvoriæu u sramotu. HOS 4:8 Od grijeha naroda mojega hrane se, i lakome se na bezakonje njihovo. HOS 4:9 Zato æe biti svešteniku kao narodu; pohodiæu ga za putove njegove i platiæu mu za djela njegova. HOS 4:10 I oni æe jesti, a neæe se nasititi; kurvaæe se, a neæe se množiti; jer prestaše služiti Gospodu. HOS 4:11 Kurvarstvo i vino i mast oduzima srce. HOS 4:12 Narod moj pita drvo svoje, i palica mu njegova odgovara; jer duh kurvarski zavodi ih da se kurvaju otstupivši od Boga svojega. HOS 4:13 Navrh gora prinose žrtve, i na humovima kade pod hrastovima, topolama i brijestovima, jer im je sjen dobar; zato se kurvaju kæeri vaše i snahe vaše èine preljubu. HOS 4:14 Neæu karati kæeri vaših kad se kurvaju, ni snaha vaših kad èine preljubu; jer se oni odvajaju s kurvama i prinose žrtve s nevaljalijem ženama; i narod nerazumni propašæe. HOS 4:15 Ako se ti kurvaš, Izrailju, neka ne griješi Juda; i ne idite u Galgal niti idite u Vetaven, i ne kunite se: tako da je živ Gospod. HOS 4:16 Jer je Izrailj uporan kao uporna junica; sada æe ih pasti Gospod kao jagnje na prostranu mjestu. HOS 4:17 Jefrem se udružio s lažnijem bogovima; ostavi ga. HOS 4:18 Piæe se njihovo prevrnu, jednako se kurvaju; milo im je: dajte. Branièi su njegovi sramota. HOS 4:19 Vjetar æe ih stegnuti krilima svojim, i oni æe se posramiti od žrtava svojih. HOS 5:1 Èujte, sveštenici, i pazi, dome Izrailjev, i slušaj, dome carev, jer je vama sud, jer ste zamka u Mispi i mreža razapeta na Tavoru. HOS 5:2 Iz potaje klaše one koji zalaze; ali æu ih ja pokarati sve. HOS 5:3 Ja poznajem Jefrema i Izrailj nije sakriven od mene; jer se sada kurvaš, Jefreme, Izrailj se oskvrni. HOS 5:4 Ne upravljaju djela svojih da se vrate k Bogu svojemu; jer je duh kurvarski u njima i ne znaju Gospoda. HOS 5:5 I ponositost Izrailjeva svjedoèi mu u oèi; zato æe Izrailj i Jefrem pasti za bezakonje svoje, pašæe i Juda s njima. HOS 5:6 Iæi æe s ovcama svojim i s govedima svojim da traže Gospoda, ali ga neæe naæi; uklonio se je od njih. HOS 5:7 Iznevjeriše Gospoda, jer izrodiše tuðe sinove; zato æe ih proždrijeti mjesec dana s dostojanjem njihovijem. HOS 5:8 Trubite u rog u Gavaji, u trubu u Rami; vièite u Vetavenu: za tobom, Venijamine! HOS 5:9 Jefrem æe opustjeti u dan kara; objavih meðu plemenima Izrailjevijem što æe zacijelo biti. HOS 5:10 Knezovi su Judini kao oni koji premještaju meðu; izliæu na njih kao vodu jarost svoju. HOS 5:11 Jefremu se èini nasilje, satrven je sudom, jer od svoje volje otide za zapoviješæu. HOS 5:12 Zato æu ja biti Jefremu kao moljac i kao crv domu Judinu. HOS 5:13 I Jefrem vidje bolest svoju i Juda svoju ranu, i otide Jefrem k Asircu, i Juda posla k caru koji bi ga branio; ali vas on ne može iscijeliti niti æe vas oprostiti rane vaše. HOS 5:14 Jer æu ja biti kao lav Jefremu, kao laviæ domu Judinu; ja, ja æu zgrabiti, i otiæi æu, odnijeæu i niko neæe izbaviti. HOS 5:15 Otiæi æu i vratiæu se na svoje mjesto dokle ne priznadu svoju krivicu i potraže lice moje; kad budu u nevolji tražiæe me. HOS 6:1 Hodite da se vratimo ka Gospodu; jer on razdrije, i iscijeliæe nas, rani, i zaviæe nas. HOS 6:2 Povratiæe nam život do dva dana, treæi dan podignuæe nas, i živjeæemo pred njim. HOS 6:3 Tada æemo poznati Gospoda i sve æemo ga više poznavati; jer mu je izlazak ureðen kao zora i doæi æe nam kao dažd, kao pozni dažd koji natapa zemlju. HOS 6:4 Što da ti uèinim, Jefreme? što da ti uèinim, Juda? jer je dobrota vaša kao oblak jutarnji i kao rosa koja u zoru padne, pa je nestane. HOS 6:5 Zato ih sjekoh preko proroka i ubijah rijeèima usta svojih, i svjetlost sudova tvojih izide. HOS 6:6 Jer je meni milost mila a ne žrtva, i poznavanje Boga veæma nego žrtva paljenica. HOS 6:7 Ali oni prestupiše zavjet kao Adam; tu me iznevjeriše. HOS 6:8 Galad je grad onijeh koji èine bezakonje, po njemu su krvavi tragovi. HOS 6:9 A družina je sveštenièka kao èeta koja doèekuje ljude, ubijaju na putu u Sihem, èine grdilo. HOS 6:10 U domu Izrailjevu vidim strahotu; ondje je kurvanje Jefremovo, Izrailj se oskvrni. HOS 6:11 I tebi je, Juda, pripravljena žetva, kad vratim roblje naroda svojega. HOS 7:1 Kad lijeèim Izrailja, tada se pokazuje bezakonje Jefremovo i zloæa Samarijska; jer èine laž, i lupež ulazi, i napolju udara èeta. HOS 7:2 I ne govore u srcu svom da ja pamtim svako bezakonje njihovo; sada stoje oko njih djela njihova, preda mnom su. HOS 7:3 Nevaljalstvom svojim vesele cara i lažima svojim knezove. HOS 7:4 Svi èine preljubu; kao peæ su koju užari hljebar, koji prestane stražiti kad zamijesi tijesto pa dokle uskisne. HOS 7:5 Na dan cara našega razbolješe se knezovi od mijeha vina, i on pruži ruku svoju potsmjevaèima. HOS 7:6 Jer na zasjede svoje upravljaju srce svoje, koje je kao peæ; hljebar njihov spava cijelu noæ, ujutru gori kao plamen ognjeni. HOS 7:7 Svi su kao peæ ugrijani i proždiru svoje sudije; svi carevi njihovi padaju, nijedan izmeðu njih ne vièe k meni. HOS 7:8 Jefrem se pomiješao s narodima; Jefrem je pogaèa neprevrnuta. HOS 7:9 Inostranci jedu mu silu, a on ne zna; sijede kose popadaju ga, a on ne zna. HOS 7:10 I ponositost Izrailjeva svjedoèi mu u oèi, ali se ne vraæaju ka Gospodu Bogu svojemu niti ga traže uza sve to. HOS 7:11 I Jefrem je kao golub, lud, bezuman; zovu Misir, idu u Asirsku. HOS 7:12 Kad otidu, razapeæu na njih mrežu svoju, kao ptice nebeske svuæi æu ih, karaæu ih kako je kazivano u zboru njihovu. HOS 7:13 Teško njima, jer zaðoše od mene; pogibao æe im biti, jer me iznevjeriše; ja ih iskupih, a oni govoriše na me laž. HOS 7:14 Niti me prizivaše iz srca svojega, nego ridaše na odrima svojim; žita i vina radi skupljajuæi se otstupaju od mene. HOS 7:15 Kad ih karah, ukrijepih im mišice; ali oni misliše zlo na me. HOS 7:16 Vraæaju se, ali ne k višnjemu, postaše kao luk lažljiv; knezovi æe njihovi popadati od maèa s obijesti jezika svojega; to æe im biti potsmijeh u zemlji Misirskoj. HOS 8:1 Trubu na usta, i reci: kao orao ide na dom Gospodnji; jer prestupiše zavjet moj i otpadiše se od zakona mojega. HOS 8:2 Izrailj æe vikati k meni: Bože moj; poznajemo te. HOS 8:3 Izrailj je ostavio dobro; neprijatelj æe ga goniti. HOS 8:4 Postavljaju careve, ali ne od mene; podižu knezove, za koje ja ne znam; od srebra svojega i od zlata svojega grade sebi likove, da se istrijebe. HOS 8:5 Ostavilo te je tele tvoje, Samarijo; jarost se moja raspalila na njih; dokle se neæe moæi oèistiti? HOS 8:6 Jer je i ono od Izrailja; naèinio ga je umjetnik, i nije Bog; tele æe Samarijsko otiæi u komade. HOS 8:7 Jer siju vjetar, pa æe žeti oluju; stabljike neæe imati, klica neæe dati brašna; da bi i dala, proždrijeæe ga tuðinci. HOS 8:8 Proždrijeæe se Izrailj, biæe meðu narodima kao sud na kom nema miline. HOS 8:9 Jer otidoše k Asircu, divljemu magarcu, koji je sam za se; Jefrem naima ljubavnike. HOS 8:10 A što naimaše meðu narodima, ja æu ih sabrati; a veæ i okusiše malo radi bremena cara nad knezovima. HOS 8:11 Što umnoži Jefrem oltare da griješi, biæe mu oltari na grijeh. HOS 8:12 Napisah mu velike stvari u zakonu svom; ali mu se èine kao nešto tuðe. HOS 8:13 Za žrtve, koje mi prinose, prinose meso, i jedu ga; Gospod ih ne prima; sada æe se opomenuti bezakonja njihova i pohodiæe grijehe njihove; oni æe se vratiti u Misir. HOS 8:14 Izrailj zaboravi tvorca svojega, i sagradi dvorove, i Juda umnoži tvrde gradove; ali æu pustiti oganj u gradove ovomu, i spaliæe dvorove onomu. HOS 9:1 Ne raduj se, Izrailju, veseleæi se kao narodi, što se kurvaš otstupivši od Boga svojega, miluješ platu kurvarsku po svijem gumnima žitnijem. HOS 9:2 Gumno i kaca neæe ih hraniti, i mast æe ih prevariti. HOS 9:3 Oni neæe nastavati u zemlji Gospodnjoj; nego æe se vratiti Jefrem u Misir, i oni æe jesti neèistotu u Asirskoj. HOS 9:4 Neæe prinositi Gospodu vina, niti æe mu biti ugodne žrtve njihove, nego æe im biti kao hljeb onijeh koji tuže, ko ga god jede oskvrniæe se, jer im je hljeb za žrtve njihove, neæe uæi u dom Gospodnji. HOS 9:5 Šta æete èiniti na dan svetkovine i na dan praznika Gospodnjega? HOS 9:6 Jer gle, otiæi æe pustošenja radi; Misir æe ih pribrati, Memfis æe ih pogrepsti; zaklade njihove od srebra naslijediæe kopriva, trnje æe im biti u šatorima. HOS 9:7 Doðoše dani pohoðenju, doðoše dani plaæanju; poznaæe Izrailj; proroci su ludi, bezumni su u kojima je duh, za mnoštvo bezakonja tvojega i veliku mržnju. HOS 9:8 Stražar je Jefremov s Bogom mojim, prorok je zamka ptièarska po svijem putovima njegovijem, mržnja je u domu Boga njegova. HOS 9:9 Duboko su se pokvarili kao u vrijeme Gavajsko; opomenuæe se bezakonja njihova, i pohodiæe grijehe njihove. HOS 9:10 Naðoh Izrailja kao grožðe u pustinji; vidjeh oce vaše kao prve smokve na drvetu u poèetku njegovu; oni otidoše k Velfegoru, i odvojiše se za sramotom, i postaše gadni kako im bješe milo. HOS 9:11 Jefremova æe slava odletjeti kao ptica od roðenja i od utrobe i od zaèetka. HOS 9:12 Ako li i othrani sinove svoje, ja æu ih uèiniti da budu bez djece, da ne ostane nijedan; i teško njima kad otstupim od njih. HOS 9:13 Jefrem, kad ga gledah, bješe kao Tir, posaðen na ljupku mjestu; ali æe Jefrem izvesti krvniku sinove svoje. HOS 9:14 Podaj im, Gospode; šta æeš im dati? podaj im utrobu pometljivu i dojke usahle. HOS 9:15 Sva je zloæa njihova u Galgalu; zato ondje mrzim na njih; za zloæu djela njihovijeh izagnaæu ih iz doma svojega; neæu ih više ljubiti: svi su knezovi njihovi odmetnici. HOS 9:16 Udaren bi Jefrem; korijen im posahnu, neæe roditi roda; ako i rode, ubiæu mili porod utrobe njihove. HOS 9:17 Odbaciæe ih Bog moj, jer ga ne slušaju, i skitaæe se po narodima. HOS 10:1 Izrailj je prazna loza vinova, ostavlja rod za se; što više roda ima, to više umnožava oltare; što mu je bolja zemlja, to više kiti likove. HOS 10:2 Srce im je razdijeljeno, zato su krivi; on æe oboriti oltare njihove, polomiæe likove njihove. HOS 10:3 Jer sada govore: nemamo cara; ne bojimo se Gospoda; i šta bi nam uèinio car? HOS 10:4 Govore rijeèi kunuæi se lažno kad ugovaraju vjeru, i sud kao otrov raste u brazdama na njivi mojoj. HOS 10:5 Za junice Vetavenske uplašiæe se stanovnici Samarijski; jer æe za njima žaliti narod njihov, i sveštenici njihovi, koji im se radovahu, jer æe slava njihova otiæi od njih. HOS 10:6 I on æe sam biti odveden u Asirsku na dar caru branièu; Jefrema æe popasti stid, i Izrailj æe se osramotiti namjerom svojom. HOS 10:7 Cara æe Samarijskoga nestati kao pjene povrh vode. HOS 10:8 I oboriæe se visine Avenske, grijeh Izrailjev; trnje æe i èkalj rasti po oltarima njihovijem, i govoriæe gorama: pokrijte nas, i humovima: padnite na nas. HOS 10:9 Od vremena Gavajskoga griješio si, Izrailju; ondje ostaše, ne stiže ih u Gavaji rat na bezakonike. HOS 10:10 Po svojoj æu ih volji pokarati, i narodi æe se skupiti na njih da ih zarobe za dvojako bezakonje njihovo. HOS 10:11 Jefrem je junica nauèena, koja rado vrše; ali æu joj doæi na lijepi vrat; upregnuæu Jefrema, Juda æe orati, Jakov æe povlaèiti. HOS 10:12 Sijte pravdu, žeæete milost; orite krèevinu, jer je vrijeme da tražite Gospoda, da bi došao i podaždio vam pravdom. HOS 10:13 Oraste bezbožnost, žeste bezakonje, jedoste plod od laži; jer si se pouzdao u svoj put, u mnoštvo svojih junaka. HOS 10:14 Zato æe se podignuti vreva meðu tvojim narodom, i svi æe se gradovi tvoji raskopati kao što Salman raskopa Vet-Arvel kad bijaše rat, majka bi razmrskana sa sinovima. HOS 10:15 Tako æe vam uèiniti Vetilj za veliku zloæu vašu; zorom æe poginuti car Izrailjev. HOS 11:1 Kad Izrailj bješe dijete, ljubljah ga, i iz Misira dozvah sina svojega. HOS 11:2 Koliko ih zvaše, toliko oni odlaziše od njih; prinosiše žrtve Valima, kadiše likovima. HOS 11:3 Ja uèih Jefrema hoditi držeæi ga za ruke, ali ne poznaše da sam ih ja lijeèio. HOS 11:4 Vukoh ih uzicama èovjeèjim, užima ljubavnijem; i bijah im kao oni koji im skidaju jaram s èeljusti, i davah im hranu. HOS 11:5 Neæe se vratiti u zemlju Misirsku, nego æe mu Asirac biti car, jer se ne htješe obratiti. HOS 11:6 I maè æe stajati u gradovima njegovijem, i potræe prijevornice njegove i proždrijeti za namjere njihove. HOS 11:7 Narod je moj prionuo za otpad od mene; zovu ga k višnjemu, ali se nijedan ne podiže. HOS 11:8 Kako da te dam, Jefreme? da te predam, Izrailju? kako da uèinim od tebe kao od Adame? da te obratim da budeš kao Sevojim? Ustreptalo je srce moje u meni, uskolebala se utroba moja od žalosti. HOS 11:9 Neæu izvršiti ljutoga gnjeva svojega, neæu opet zatrti Jefrema; jer sam ja Bog a ne èovjek, svetac usred tebe; neæu doæi na grad. HOS 11:10 Iæi æe oni za Gospodom; on æe rikati kao lav; kad rikne, sa strahom æe dotrèati sinovi s mora; HOS 11:11 Sa strahom æe dotrèati iz Misira kao ptica, i kao golub iz zemlje Asirske; i naseliæu ih u kuæama njihovijem, govori Gospod. HOS 12:1 Opkolio me je Jefrem lažju i dom Izrailjev prijevarom; ali Juda još vlada s Bogom i vjeran je sa svetima. HOS 12:2 Jefrem se hrani vjetrom, i ide za ustokom; svaki dan množi laž i pogibao; i hvataju vjeru s Asircem i nose ulje u Misir. HOS 12:3 I s Judom ima Gospod parbu i pohodiæe Jakova prema putovima njegovijem, platiæe mu po djelima njegovijem. HOS 12:4 U utrobi uhvati za petu brata svojega, i u sili svojoj bori se s Bogom; HOS 12:5 Bori se s anðelom, i nadjaèa; plaka, i moli mu se; naðe ga u Vetilju, i ondje govori s nama. HOS 12:6 Ali je Gospod Bog nad vojskama, Gospod mu je spomen. HOS 12:7 Ti dakle obrati se k Bogu svojemu, èuvaj milost i pravdu, i uzdaj se vazda u Boga svojega. HOS 12:8 Trgovac je Jefrem, u ruci su mu mjerila lažna, milo mu je da èini krivo. HOS 12:9 I govori Jefrem: baš se obogatih, stekoh blago, ni u kom trudu mom neæe mi naæi nepravde koja bi bila grijeh. HOS 12:10 A ja sam Gospod Bog tvoj od zemlje Misirske, još æu ti dati da sjediš u šatorima kao o praznicima. HOS 12:11 I govoriæu preko proroka, i umnožiæu utvare, i davaæu prièu preko proroka. HOS 12:12 Doista je Galad bezakonje, postaše sama taština; u Galgalu prinose junce na žrtvu, i oltari su im kao gomile kamenja po brazdama na njivi mojoj. HOS 12:13 I Jakov pobježe u zemlju Sirsku, i Izrailj služi za ženu, i za ženu èuva ovce. HOS 12:14 I prorokom izvede Gospod Izrailja iz Misira, i prorokom èuva ga. HOS 12:15 Jefrem ga ljuto razgnjevi; zato æe ostaviti na njemu krv njegovu, i vratiæe mu sramotu njegovu Gospod njegov. HOS 13:1 Kad Jefrem govoraše, bješe strah; bješe se uzvisio u Izrailju; ali se ogriješi o Vala, te umrije. HOS 13:2 I sada jednako griješe i grade sebi lijuæi od srebra svojega po razumu svojemu likove, koji su svi djelo umjetnièko, a oni govore za njih: ljudi koji prinose žrtve neka cjeluju teoce. HOS 13:3 Zato æe biti kao oblak jutarnji i kao rosa koja u zoru padne, pa je nestane, kao pljeva, koju odnosi vjetar s gumna, i kao dim iz dimnjaka. HOS 13:4 A ja sam Gospod Bog tvoj od zemlje Misirske, i Boga osim mene nijesi poznao, i osim mene nema ko bi spasao. HOS 13:5 Ja te poznah u pustinji, u zemlji zasušenoj. HOS 13:6 Imajuæi dobru pašu bijahu siti; ali èim se nasitiše, ponese se srce njihovo, zato me zaboraviše. HOS 13:7 Zato æu im biti kao lav, kao ris vrebaæu ih na putu. HOS 13:8 Srešæu ih kao medvjedica kojoj uzmu medvjediæe, i rastrgaæu im sve srce njihovo i izješæu ih ondje kao lav; zvijerje poljsko raskinuæe ih. HOS 13:9 Propao si, Izrailju; ali ti je pomoæ u meni. HOS 13:10 Gdje ti je car? gdje je? neka te saèuva u svijem gradovima tvojim; gdje li su sudije tvoje, za koje si govorio: daj mi cara i knezove? HOS 13:11 Dadoh ti cara u gnjevu svom, i uzeh ga u jarosti svojoj. HOS 13:12 Svezano je bezakonje Jefremovo, ostavljen je grijeh njegov. HOS 13:13 Bolovi kao u porodilje spopašæe ga, sin je nerazuman, jer ne bi toliko vremena ostao u utrobi. HOS 13:14 Od groba æu ih izbaviti, od smrti æu ih saèuvati; gdje je, smrti, pomor tvoj? gdje je, grobe, pogibao tvoja? kajanje æe biti sakriveno od oèiju mojih. HOS 13:15 Rodan æe biti meðu braæom svojom; ali æe doæi istoèni vjetar, vjetar Gospodnji, koji ide od pustinje, i usahnuæe mu izvor, i studenac æe mu zasušiti; on æe odnijeti blago od svijeh dragih zaklada. HOS 13:16 Samarija æe opustjeti, jer se odmetnu od Boga svojega; oni æe pasti od maèa, djeca æe se njihova razmrskati i trudne žene njihove rasporiti. HOS 14:1 Obrati se, Izrailju, ka Gospodu Bogu svojemu, jer si pao svojega radi bezakonja. HOS 14:2 Uzmite sa sobom rijeèi, i obratite se ka Gospodu; recite mu: oprosti sve bezakonje, i primi dobro; i daæemo žrtve usana svojih. HOS 14:3 Asirac nas ne može izbaviti, neæemo jahati na konjma, niti æemo više govoriti djelu ruku svojih: Bože naš; jer u tebe nalazi milost sirota. HOS 14:4 Iscijeliæu otpad njihov, ljubiæu ih drage volje; jer æe se gnjev moj odvratiti od njega. HOS 14:5 Biæu kao rosa Izrailju, procvjetaæe kao ljiljan i pustiæe žile svoje kao drveta Livanska. HOS 14:6 Raširiæe se grane njegove, i ljepota æe mu biti kao u masline i miris kao Livanski. HOS 14:7 Oni æe se vratiti i sjedjeti pod sjenom njegovijem, raðaæe kao žito i cvjetaæe kao vinova loza; spomen æe mu biti kao vino Livansko. HOS 14:8 Jefreme, šta æe mi više idoli? Ja æu ga uslišiti i gledati; ja æu mu biti kao jela zelena; od mene je tvoj plod. HOS 14:9 Ko je mudar, neka razumije ovo; i razuman neka pozna ovo; jer su pravi putovi Gospodnji, i pravednici æe hoditi po njima, a prestupnici æe pasti na njima. JOE 1:1 Rijeè Gospodnja koja doðe Joilu sinu Fatuilovu. JOE 1:2 Èujte, starci; slušajte, svi stanovnici zemaljski; je li ovako što bilo za vašega vremena ili za vremena vaših otaca? JOE 1:3 Pripovijedajte to sinovima svojim, i sinovi vaši svojim sinovima, i njihovi sinovi potonjemu koljenu. JOE 1:4 Što osta iza gusjenice izjede skakavac, i što osta iza skakavca izjede hrušt, i što osta iza hrušta izjede crv. JOE 1:5 Otrijeznite se, pijanice, i plaèite; i ridajte svi koji pijete vino, za novijem vinom, jer se ote iz usta vaših. JOE 1:6 Jer doðe na zemlju moju silan narod i nebrojen; zubi su mu kao u lava i kutnjaci kao u lavice. JOE 1:7 Potr vinovu lozu moju, i smokve moje pokida, sasvijem ih oguli i pobaca, te im se grane bijele. JOE 1:8 Ridaj kao mladica opasana kostrijeæu za mužem mladosti svoje. JOE 1:9 Nesta dara i naljeva iz doma Gospodnjega; tuže sveštenici, sluge Gospodnje. JOE 1:10 Opustje polje, tuži zemlja; jer je potrveno žito, usahlo vino, nestalo ulja. JOE 1:11 Stidite se ratari, ridajte vinogradari, pšenice radi i jeèma radi, jer propade žetva na njivi; JOE 1:12 Loza posahnu i smokva uvenu; šipak i palma i jabuka i sva drveta poljska posahnuše, jer nesta radosti izmeðu sinova ljudskih. JOE 1:13 Opašite se i plaèite sveštenici; ridajte koji služite oltaru, doðite, noæujte u kostrijeti, sluge Boga mojega; jer se unosi u dom Boga vašega dar i naljev. JOE 1:14 Naredite post, oglasite praznik, skupite starješine, sve stanovnike zemaljske, u dom Gospoda Boga svojega, i vapijte ka Gospodu: JOE 1:15 Jaoh dana! jer je blizu dan Gospodnji, i doæi æe kao pogibao od svemoguæega. JOE 1:16 Nije li nestalo hrane ispred oèiju naših, radosti i veselja iz doma Boga našega? JOE 1:17 Sjeme istruhnu pod grudama svojim, puste su žitnice, razvaljene spreme, jer posahnu žito. JOE 1:18 Kako uzdiše stoka! kako su se smela goveda! jer nemaju paše; i ovce ginu. JOE 1:19 K tebi, Gospode, vièem, jer oganj sažeže paše u pustinji, i plamen popali sva drveta u polju. JOE 1:20 I zvijerje poljsko pogleda za tobom, jer usahnuše potoci vodeni i oganj sažeže paše u pustinji. JOE 2:1 Trubite u trubu na Sionu, i vièite na svetoj gori mojoj, neka drkæu svi stanovnici zemaljski, jer ide dan Gospodnji, jer je blizu, JOE 2:2 Dan, kada je mrak i tama, dan, kada je oblak i magla; kako se zora razastire povrh gora, tako ide narod velik i silan, kakoga nije bilo otkad je vijeka niti æe ga poslije kad biti od koljena do koljena. JOE 2:3 Pred njim proždire oganj, a za njim pali plamen; zemlja je pred njim kao vrt Edemski, a za njim pustinja pusta, ništa neæe uteæi od njega. JOE 2:4 Na oèima su kao konji i trèaæe kao konjici. JOE 2:5 Skakaæe povrh gora topoæuæi kao kola, praskajuæi kao plamen ognjeni koji sažiže strnjiku, kao silan narod spreman za boj. JOE 2:6 Pred njim æe se prepadati narodi, svako æe lice pocrnjeti. JOE 2:7 Oni æe trèati kao junaci, kao vojnici skakaæe na zid, i svaki æe iæi svojim putem, niti æe otstupati sa svoje staze. JOE 2:8 I jedan drugoga neæe tiskati, svaki æe iæi svojim putem, i na maèeve naviruæi neæe se raniti. JOE 2:9 Po gradu æe hoditi, po zidovima æe trèati, u kuæe æe se peti, ulaziæe kroz prozore kao lupež. JOE 2:10 Pred njima æe se zemlja tresti, nebesa æe se pokolebati, sunce æe i mjesec pomrknuti i zvijezde æe ustegnuti svjetlost svoju. JOE 2:11 A Gospod æe pustiti glas svoj pred vojskom svojom, jer æe oko njegov biti vrlo velik, jer æe biti silan onaj koji æe izvršiti volju njegovu; jer æe dan Gospodnji biti velik i vrlo strašan, i ko æe ga podnijeti? JOE 2:12 Zato još govori Gospod: obratite se k meni svijem srcem svojim i posteæi i plaèuæi i tužeæi. JOE 2:13 I razderite srca svoja a ne haljine svoje, i obratite se ka Gospodu Bogu svojemu, jer je milostiv i žalostiv, spor na gnjev i obilan milosrðem i kaje se oda zla. JOE 2:14 Ko zna, neæe li se povratiti i raskajati se, i ostaviti iza toga blagoslov, dar i naljev za Gospoda Boga vašega. JOE 2:15 Trubite u trubu na Sionu, naredite post, proglasite svetkovinu. JOE 2:16 Saberite narod, osveštajte sabor, skupite starce, saberite djecu i koja sisaju; ženik neka izide iz svoje klijeti i nevjesta iz ložnice svoje. JOE 2:17 Izmeðu trijema i oltara neka plaèu sveštenici, sluge Gospodnje, i neka reku: prosti, Gospode, narodu svojemu, i ne daj našljedstva svojega pod sramotu, da njim obladaju narodi; zašto da reku u narodima: gdje im je Bog? JOE 2:18 I Gospod æe revnovati za zemlju svoju i požaliæe narod svoj. JOE 2:19 I Gospod æe odgovoriti i reæi æe svome narodu: evo, ja æu vam poslati žita i vina i ulja, i biæete ga siti, i neæu vas više dati pod sramotu meðu narodima. JOE 2:20 Jer æu udaljiti od vas sjeverca, i odagnati ga u zemlju suhu i pustu, prednju èetu njegovu u istoèno more a zadnju u more zapadno, i podignuæe se smrad njegov, i trulež æe se njegov podignuti, pošto uèini velike stvari. JOE 2:21 Ne boj se, zemljo, raduj se i veseli se, jer æe Gospod uèiniti velike stvari. JOE 2:22 Ne bojte se, zvijeri poljske; jer æe se zelenjeti pasišta u pustinji i drveta æe nositi rod svoj, smokva æe i loza vinova davati silu svoju. JOE 2:23 I vi, sinovi Sionski, radujte se i veselite se u Gospodu Bogu svojem, jer æe vam dati dažd na vrijeme, i spustiæe vam dažd rani i pozni na vrijeme. JOE 2:24 I gumna æe se napuniti žita, a kace æe se preljevati vinom i uljem. JOE 2:25 I naknadiæu vam godine koje izjede skakavac, hrušt i crv i gusjenica, velika vojska moja, koju slah na vas. JOE 2:26 I ješæete izobila, i biæete siti i hvaliæete ime Gospoda Boga svojega, koji uèini s vama èudesa, i narod moj neæe se posramiti dovijeka. JOE 2:27 I poznaæete da sam ja usred Izrailja, i da sam ja Gospod Bog vaš, i da nema drugoga, i narod moj neæe se posramiti dovijeka. JOE 2:28 I poslije æu izliti duh svoj na svako tijelo, i proricaæe sinovi vaši i kæeri vaše, starci æe vaši sanjati sne, mladiæi æe vaši viðati utvare. JOE 2:29 I na sluge æu i na sluškinje u one dane izliti duh svoj; JOE 2:30 I uèiniæu èudesa na nebu i na zemlji, krv i oganj i pušenje dima. JOE 2:31 Sunce æe se pretvoriti u tamu i mjesec u krv prije nego doðe veliki i strašni dan Gospodnji. JOE 2:32 I svaki koji prizove ime Gospodnje spašæe se; jer æe na gori Sionu i u Jerusalimu biti spasenje, kao što je rekao Gospod, i u ostatku koji pozove Gospod. JOE 3:1 Jer, gle, u one dane i u ono vrijeme, kad vratim roblje Judino i Jerusalimsko, JOE 3:2 Sabraæu sve narode, i svešæu ih u dolinu Josafatovu, i ondje æu se suditi s njima za svoj narod i za našljedstvo svoje Izrailja, kojega rasijaše meðu narode i razdijeliše zemlju moju; JOE 3:3 I za moj narod bacaše ždrijeb, i davaše dijete za kurvu, i prodavaše djevojku za vino, te piše. JOE 3:4 I šta hoæete vi sa mnom, Tire i Sidone, i svi krajevi Palestinski? hoæete li da mi platite? i hoæete li da mi vratite? Odmah æu vam bez oklijevanja platiti platu vašu na vašu glavu. JOE 3:5 Jer uzeste srebro moje i zlato moje, i najljepše zaklade moje unesoste u svoje crkve. JOE 3:6 I sinove Judine i sinove Jerusalimske prodadoste sinovima Grèkim da biste ih otjerali daleko od meðe njihove. JOE 3:7 Evo, ja æu ih dignuti s mjesta kuda ih prodadoste, i platiæu vam platu vašu na vašu glavu. JOE 3:8 I prodaæu vaše sinove i vaše kæeri u ruke sinovima Judinijem, i oni æe ih prodati Savejcima u narod daljni, jer Gospod reèe. JOE 3:9 Objavite ovo po narodima, oglasite rat, podignite junake neka doðu i idu svi vojnici. JOE 3:10 Raskujte raonike svoje na maèeve, i srpove svoje na koplja; ko je slab, neka reèe: junak sam. JOE 3:11 Skupite se i hodite, svi narodi unaokolo, i saberite se; tamo svedi, Gospode, junake svoje. JOE 3:12 Neka se podignu i doðu narodi u dolinu Josafatovu; jer æu ondje sjesti da sudim svijem narodima unaokolo. JOE 3:13 Zamahnite srpom, jer je žetva uzrela; hodite, siðite, jer je tijesak pun, kace se preljevaju; jer je zloæa njihova velika. JOE 3:14 Gomile, gomile u dolini sudskoj; jer je dan Gospodnji blizu u dolini sudskoj. JOE 3:15 Sunce æe i mjesec pomrknuti, i zvijezde æe ustegnuti svoju svjetlost. JOE 3:16 I Gospod æe riknuti sa Siona, i iz Jerusalima æe pustiti glas svoj, i zatrešæe se nebo i zemlja; ali æe Gospod biti utoèište svome narodu i krjepost sinovima Izrailjevijem. JOE 3:17 I poznaæete da sam ja Gospod Bog vaš, koji nastavam u Sionu, u svetoj gori svojoj; i Jerusalim æe biti svet, i tuðinci neæe više iæi po njemu. JOE 3:18 I tada æe gore kapati slatkim vinom, i humovi æe se topiti od mlijeka, i svijem potocima Judinijem teæi æe voda, i izaæi æe izvor iz doma Gospodnjega i natopiæe dolinu Sitim. JOE 3:19 Misir æe opustjeti, i Edomska æe biti pusta pustinja za nasilje uèinjeno sinovima Judinijem, jer proliše krv pravu u zemlji njihovoj. JOE 3:20 A Juda æe stajati dovijeka i Jerusalim od koljena do koljena. JOE 3:21 I oèistiæu krv njihovu, koje ne oèistih; i Gospod æe nastavati u Sionu. AMO 1:1 Rijeèi Amosa koji bijaše izmeðu pastira iz Tekuje, što vidje za Izrailja za vremena Ozije cara Judina i za vremena Jerovoama sina Joasova cara Izrailjeva, dvije godine prije trusa. AMO 1:2 Reèe dakle: Gospod æe riknuti sa Siona, i iz Jerusalima æe pustiti glas svoj, i tužiæe stanovi pastirski i posušiæe se vrh Karmilu. AMO 1:3 Ovako veli Gospod: za tri zla i za èetiri što uèini Damasak, neæu mu oprostiti, jer vrhoše Galad gvozdenom branom. AMO 1:4 Nego æu pustiti oganj u dom Azailov, te æe proždrijeti dvorove Venadadove. AMO 1:5 I polomiæu prijevornice Damasku, i istrijebiæu stanovnike iz polja Avena, i onoga koji drži palicu iz doma Edenova, i otiæi æe u ropstvo narod Sirski u Kir, veli Gospod. AMO 1:6 Ovako veli Gospod: za tri zla i za èetiri što uèini Gaza, neæu joj oprostiti, jer ih zarobiše sasvijem i predadoše Edomcima. AMO 1:7 Nego æu pustiti oganj u zidove Gazi, te æe joj proždrijeti dvorove. AMO 1:8 I istrijebiæu stanovnike iz Azota i onoga koji drži palicu iz Askalona, i okrenuæu ruku svoju na Akaron, i izginuæe ostatak Filistejski, veli Gospod Gospod. AMO 1:9 Ovako veli Gospod: za tri zla i za èetiri što uèini Tir, neæu mu oprostiti, jer sasvijem dadoše u ropstvo Edomcima i ne sjeæaše se bratske vjere. AMO 1:10 Nego æu pustiti oganj u zidove Tiru, te æe proždrijeti dvorove njegove. AMO 1:11 Ovako veli Gospod: za tri zla i za èetiri što uèini Edom, neæu mu oprostiti, jer goni brata svojega maèem potrvši u sebi sve žaljenje, i gnjev njegov razdire jednako, i srdnju svoju drži uvijek. AMO 1:12 Nego æu pustiti oganj u Teman, i proždrijeæe dvore u Vosori. AMO 1:13 Ovako veli Gospod: za tri zla i za èetiri što uèiniše sinovi Amonovi, neæu im oprostiti, jer paraše trudne žene u Galadu da rašire meðu svoju. AMO 1:14 Nego æu zapaliti oganj u zidovima Ravi, te æe joj proždrijeti dvorove s vikom u dan boja i s burom u dan vihora. AMO 1:15 I car æe njihov otiæi u ropstvo, on i knezovi njegovi s njim, veli Gospod. AMO 2:1 Ovako veli Gospod: za tri zla i za èetiri što uèini Moav, neæu mu oprostiti, jer sažeže kosti cara Edomskoga u kreè. AMO 2:2 Nego æu pustiti oganj na Moava, te æe proždrijeti dvorove u Kariotu, i Moav æe poginuti s vrevom, s vikom i s glasom trubnijem. AMO 2:3 I istrijebiæu sudiju iz njega i sve knezove njegove pobiæu s njim, veli Gospod. AMO 2:4 Ovako veli Gospod: za tri zla i za èetiri što uèini Juda, neæu mu oprostiti, jer prezreše zakon Gospodnji i uredaba njegovijeh ne držaše, i prevariše se lažima svojim, za kojima hodiše oci njihovi. AMO 2:5 Nego æu pustiti oganj u Judu, te æe proždrijeti dvore Jerusalimske. AMO 2:6 Ovako veli Gospod: za tri zla i za èetiri što uèini Izrailj, neæu mu oprostiti, jer prodavaše pravednika za novce i ubogoga za jedne opanke. AMO 2:7 Èeznu za prahom zemaljskim na glavi siromasima, i prevraæaju put smjernima; i sin i otac odlaze k jednoj djevojci da skvrne sveto ime moje. AMO 2:8 I na haljinama u zalogu uzetijem leže kod svakoga oltara, i vino oglobljenijeh piju u kuæi bogova svojih. AMO 2:9 A ja istrijebih ispred njih Amoreje, koji bijahu visoki kao kedri i jaki kao hrastovi, i potrh rod njihov ozgo i žile njihove ozdo. AMO 2:10 I ja vas izvedoh iz zemlje Misirske, i vodih vas po pustinji èetrdeset godina da biste naslijedili zemlju Amorejsku. AMO 2:11 I podizah izmeðu sinova vaših proroke i izmeðu mladiæa vaših nazireje. Nije li tako? sinovi Izrailjevi, govori Gospod. AMO 2:12 A vi pojiste nazireje vinom, i prorocima zabranjivaste govoreæi: ne prorokujte. AMO 2:13 Evo, ja æu vas pritisnuti na mjestu vašem kao što se pritiskuju kola puna snoplja. AMO 2:14 I neæe biti bijega brzomu, i jaki neæe utvrditi krjeposti svoje, i hrabri neæe spasti duše svoje. AMO 2:15 I strijelac neæe se održati, i laki na nogu neæe se izbaviti, niti æe konjik spasti duše svoje. AMO 2:16 Nego æe najhrabriji meðu junacima go pobjeæi u onaj dan, govori Gospod. AMO 3:1 Èujte rijeè koju govori Gospod za vas, sinovi Izrailjevi, za sve pleme koje sam izveo iz zemlje Misirske, govoreæi: AMO 3:2 Samo vas poznah izmeðu svijeh plemena zemaljskih, zato æu vas pohoditi za sva bezakonja vaša. AMO 3:3 Hoæe li dvojica iæi zajedno, ako se ne sastanu? AMO 3:4 Hoæe li riknuti lav u šumi, ako nema lova? hoæe li laviæ pustiti glas svoj iz peæine svoje, ako ne uhvati što? AMO 3:5 Hoæe li ptica pasti u mrežu na zemlju, ako nema zamke? hoæe li se dignuti mreža sa zemlje, ako se ništa ne uhvati? AMO 3:6 Hoæe li truba trubiti po gradu, a narod da ne dotrèi uplašen? hoæe li biti nesreæa u gradu, a Gospod da je ne uèini? AMO 3:7 Jer Gospod Gospod ne èini ništa ne otkrivši tajne svoje slugama svojim prorocima. AMO 3:8 Kad lav rikne, ko se neæe bojati? kad Gospod reèe, ko neæe prorokovati? AMO 3:9 Oglasite po dvorovima Azotskim i po dvorovima u zemlji Misirskoj, i recite: skupite se na gore Samarijske i vidite velike nerede u njoj i nasilje u njoj. AMO 3:10 Ne znaju èiniti pravo, govori Gospod, sabiraju blago nasiljem i grabežem u dvorima svojim. AMO 3:11 Zato ovako veli Gospod Gospod: neprijatelj je oko zemlje i oboriæe ti silu tvoju, i oplijeniæe se dvorovi tvoji. AMO 3:12 Ovako veli Gospod: kao kad pastir istrgne iz usta lavu dvije golijeni ili kraj od uha, tako æe se istrgnuti sinovi Izrailjevi koji sjede u Samariji na uglu od odra i nakraj postelje. AMO 3:13 Èujte i zasvjedoèite u domu Jakovljevu, govori Gospod Gospod Bog nad vojskama. AMO 3:14 Kad pohodim Izrailja za grijehe njegove, tada æu pohoditi i oltare Vetiljske, i odbiæe se rogovi oltaru i pašæe na zemlju. AMO 3:15 I udariæu kuæu zimnu i ljetnu kuæu, i propašæe kuæe od slonove kosti, i nestaæe velikih kuæa, govori Gospod. AMO 4:1 Èujte ovu rijeè, krave Vasanske, koje ste u gori Samarijskoj, koje krivo èinite ubogima i satirete siromahe, koje govorite gospodarima svojim: donesite da pijemo. AMO 4:2 Zakle se Gospod Gospod svetošæu svojom da æe vam evo doæi dani, te æe vas izvlaèiti kukama, i ostatak vaš udicama ribarskim. AMO 4:3 I kroz prolome æete ižljesti, svaka na prema se, i pobacaæete što bude u dvorovima, govori Gospod. AMO 4:4 Idite u Vetilj, i èinite bezakonje, u Galgalu množite bezakonje svoje, i prinosite svako jutro žrtve svoje, treæe godine desetke svoje; AMO 4:5 I palite žrtvu zahvalnu od hljeba kiseloga, i oglasite žrtve dragovoljne i razglasite, jer vam je tako milo, sinovi Izrailjevi, govori Gospod Gospod. AMO 4:6 I zato vam ja dadoh da su vam èisti zubi po svijem gradovima vašim i da nema hljeba nigdje po svijem mjestima vašim; ali se ne obratiste k meni, govori Gospod. AMO 4:7 A ja vam ustegoh dažd, kad još tri mjeseca bijahu do žetve, i pustih dažd na jedan grad, a na drugi grad ne pustih dažda, jedan se kraj nakvasi, a drugi kraj, na koji ne daždje, posuši se. AMO 4:8 Tako dva i tri grada iðahu u jedan grad da piju vode, i ne mogahu se napiti; ipak se ne obratiste k meni, govori Gospod. AMO 4:9 Bih vas sušom i medljikom; gusjenice izjedoše obilje u vrtovima vašim i u vinogradima vašim i na smokvama vašim i na maslinama vašim; ipak se ne obratiste k meni, govori Gospod. AMO 4:10 Poslah u vas pomor kao u Misir, pobih maèem mladiæe vaše i odvedoh konje vaše, i uèinih te se podizaše smrad iz okola vašega i u nozdrve vaše; ipak se ne obratiste k meni, govori Gospod. AMO 4:11 Zatirah vas kao što Gospod zatr Sodom i Gomor, i bijaste kao glavnja istrgnuta iz ognja; ipak se ne obratiste k meni, govori Gospod. AMO 4:12 Zato æu ti tako uèiniti, Izrailju; i što æu ti tako uèiniti, pripravi se, Izrailju, da sreteš Boga svojega. AMO 4:13 Jer eto onoga koji je sazdao gore i koji je stvorio vjetar i javlja èovjeku što misli, èini od zore tamu, i hodi po visinama zemaljskim; ime mu je Gospod Bog nad vojskama. AMO 5:1 Èujte ovu rijeè, naricanje koje podižem za vama, dome Izrailjev. AMO 5:2 Pade, neæe više ustati djevojka Izrailjeva; baèena je na zemlju svoju, nema nikoga da je podigne. AMO 5:3 Jer ovako veli Gospod Gospod: u gradu iz kojega je izlazila tisuæa ostaæe stotina, a iz kojega je izlazila stotina u njemu æe ostati deset domu Izrailjevu. AMO 5:4 Jer ovako veli Gospod domu Izrailjevu: tražite me, i biæete živi. AMO 5:5 A ne tražite Vetilja, i ne idite u Galgal, i ne prolazite u Virsaveju, jer æe Galgal otiæi u ropstvo, a Vetilj æe se obratiti u ništa. AMO 5:6 Tražite Gospoda i biæete živi, da ne obuzme doma Josifova kao oganj i spali i ne bude nikoga da gasi Vetilj. AMO 5:7 Koji obraæate sud u pelen, i pravdu na zemlju obarate, AMO 5:8 Onoga tražite koji je stvorio zvijezde kola i štape, i koji pretvara sjen smrtni u jutro a dan u tamnu noæ, koji doziva vode morske i proljeva ih po zemlji; ime mu je Gospod. AMO 5:9 Koji podiže pogibao na jakoga, te pogibao doðe na grad. AMO 5:10 Mrze na onoga koji kara na vratima, i gade se na onoga koji govori pravo. AMO 5:11 Zato što gazite siromaha i uzimate od njega žito u danak, sagradiste kuæe od tesana kamena, ali neæete sjedjeti u njima; nasadiste lijepe vinograde, ali neæete piti vina iz njih. AMO 5:12 Jer znam bezakonja vaša, kojih je mnogo, i grijehe vaše, koji su veliki, koji muèite pravednika, primate poklone i izvræete pravdu ubogima na vratima. AMO 5:13 Zato æe pravedni muèati u ovo vrijeme, jer je zlo vrijeme. AMO 5:14 Tražite dobro a ne zlo, da biste bili živi; i tako æe Gospod Bog nad vojskama biti s vama, kako rekoste. AMO 5:15 Mrzite na zlo i ljubite dobro, i postavite na vratima sud, ne bi li se Gospod Bog nad vojskama smilovao na ostatak Josifov. AMO 5:16 Zato ovako veli Gospod Bog nad vojskama, Gospod: biæe tužnjava po svijem ulicama, i po svijem putovima govoriæe: jaoh! jaoh! i zvaæe ratare na žalost i na tužnjavu one koji umiju naricati. AMO 5:17 I po svijem æe vinogradima biti tužnjava, jer æu proæi posred tebe, govori Gospod. AMO 5:18 Teško onima koji žele dan Gospodnji! što æe vam dan Gospodnji? tada je mrak a ne vidjelo. AMO 5:19 Kao da bi ko bježao od lava pa bi ga sreo medvjed; ili kao da bi ko došao u kuæu i naslonio se rukom na zid, pa bi ga zmija ujela. AMO 5:20 Nije li dan Gospodnji mrak a ne vidjelo? i tama, bez svjetlosti? AMO 5:21 Mrzim na vaše praznike, odbacio sam ih, i neæu da mirišem svetkovina vaših. AMO 5:22 Ako mi prinesete žrtve paljenice i prinose svoje, neæu ih primiti, i neæu pogledati na zahvalne žrtve od ugojene stoke vaše. AMO 5:23 Ukloni od mene buku pjesama svojih, i sviranja psaltira tvojih neæu da èujem. AMO 5:24 Nego sud neka teèe kao voda i pravda kao silan potok. AMO 5:25 Jeste li meni prinosili žrtve i dare u pustinji èetrdeset godina, dome Izrailjev? AMO 5:26 Nego ste nosili šator Moloha svojega, i Hijuna, likove svoje, zvijezdu boga svojega, koje sami sebi naèiniste. AMO 5:27 Zato æu vas preseliti iza Damaska, govori Gospod, kojemu je ime Bog nad vojskama. AMO 6:1 Teško bezbrižnima u Sionu i onima koji su bez straha u gori Samarijskoj, koji su na glasu izmeðu poglavica narodima, ka kojima dolazi dom Izrailjev. AMO 6:2 Proðite u Halnu i vidite, i odande idite u veliki Emat, poslije siðite u Gat Filistejski; je li koje carstvo bolje od ovijeh? jesu li im meðe prostranije od vaših meða? AMO 6:3 Teško vama koji mislite da je daleko zli dan, a primièete stolicu na kojoj je nasilje; AMO 6:4 Koji liježete na odrima od slonove kosti i pružate se na posteljama svojim, i jedete jaganjce iz stada i teoce ugojene; AMO 6:5 Koji pjevate uza psaltire, i izmišljate sprave muzièke kao David; AMO 6:6 Koji pijete vino velikim èašama, i mažete se skupocjenijem mirisima, a ne marite za polom Josifov. AMO 6:7 Zato æe sada otiæi u ropstvo meðu prvima koji æe otiæi u ropstvo, i prestaæe radost onijeh koji se goste. AMO 6:8 Zakle se Gospod Gospod sobom, govori Gospod Bog nad vojskama: ja se gadim na ponos Jakovljev i mrzim na dvorove njegove; zato æu predati grad i sve što je u njemu. AMO 6:9 I ako deset ljudi ostane u jednoj kuæi, umrijeæe. AMO 6:10 I kad uzme koga stric mu ili koji æe ga spaliti da iznese kosti njegove iz kuæe, reæi æe onome koji bude u kutu u kuæi: ima li jošte ko kod tebe? A on æe reæi: nema nikoga. A on æe reæi: muèi; jer ne pominjaše imena Gospodnjega. AMO 6:11 Jer evo, Gospod zapovijeda i udariæe dom veliki da se razvali i mali dom da popuca. AMO 6:12 Trèe li konji po stijeni i ore li se volovima? jer vi pretvoriste sud u žuè, i plod od pravde u pelen. AMO 6:13 Vi se radujete onome što nije ništa, i govorite: nijesmo li svojom snagom dobili rogove? AMO 6:14 Jer, gle, ja æu podignuti na vas, dome Izrailjev, govori Gospod Bog nad vojskama, narod, koji æe vas pritijesniti od ulaska u Emat do potoka u pustinji. AMO 7:1 Ovo mi pokaza Gospod Gospod: gle, sazdavaše skakavce kad poèinjaše nicati otava, i gle, bijaše otava po carevoj kosidbi. AMO 7:2 A kad pojedoše travu zemaljsku, tada rekoh: Gospode, Gospode, smiluj se; kako æe se podignuti Jakov? jer je mali. AMO 7:3 Gospod se raskaja za to: neæe biti, reèe Gospod. AMO 7:4 Tada mi pokaza Gospod Gospod, i gle, Gospod Gospod povika da æe suditi ognjem; i oganj proždrije veliku bezdanu i proždrije dio zemlje. AMO 7:5 A ja rekoh: Gospode, Gospode, prestani; kako æe se podignuti Jakov? jer je mali. AMO 7:6 Gospod se raskaja za to: ni to neæe biti, reèe Gospod Gospod. AMO 7:7 Tada mi pokaza, i gle, Gospod stajaše na zidu sazidanu po mjerilima, i u ruci mu bjehu mjerila. AMO 7:8 I reèe mi Gospod: što vidiš, Amose? I rekoh: mjerila. A Gospod mi reèe: evo, ja æu metnuti mjerila posred naroda svojega Izrailja, neæu ga više prolaziti. AMO 7:9 Jer æe se razoriti visine Isakove, i svetinje æe Izrailjeve opustjeti, i ustaæu na dom Jerovoamov s maèem. AMO 7:10 Tada Amasija sveštenik Vetiljski posla k Jerovoamu caru Izrailjevu i poruèi mu: Amos diže bunu na te usred doma Izrailjeva, zemlja ne može podnijeti svijeh rijeèi njegovijeh. AMO 7:11 Jer ovako govori Amos: Jerovoam æe poginuti od maèa, a Izrailj æe se odvesti iz zemlje svoje u ropstvo. AMO 7:12 Potom reèe Amasija Amosu: vidioèe, idi, bježi u zemlju Judinu, i ondje jedi hljeb i ondje prorokuj; AMO 7:13 A u Vetilju više ne prorokuj, jer je svetinja careva i dom je carski. AMO 7:14 A Amos odgovori i reèe Amasiji: ne bjeh prorok ni proroèki sin, nego bjeh govedar i brah dudove; AMO 7:15 A Gospod me uze od stada i reèe mi Gospod: idi, prorokuj narodu mojemu Izrailju. AMO 7:16 Sada dakle èuj rijeè Gospodnju. Ti kažeš: ne prorokuj u Izrailju, i ne kropi po domu Isakovu. AMO 7:17 Zato ovako veli Gospod: žena æe ti se kurvati u gradu, i sinovi æe tvoji i kæeri tvoje pasti od maèa, i zemlja æe se tvoja razdijeliti užem, i ti æeš umrijeti u neèistoj zemlji, a Izrailj æe se odvesti iz svoje zemlje u ropstvo. AMO 8:1 Ovo mi pokaza Gospod: gle, kotarica ljetnoga voæa. AMO 8:2 I reèe: što vidiš, Amose? A ja rekoh: kotaricu ljetnoga voæa. A Gospod mi reèe: doðe kraj narodu mojemu Izrailju, neæu ga više prolaziti. AMO 8:3 I pjesme æe crkvene biti ridanje u onaj dan, govori Gospod; biæe mnoštvo mrtvijeh tjelesa, koja æe se svuda pobacati muèeæi. AMO 8:4 Èujte ovo, koji proždirete uboge i satirete siromahe u zemlji, AMO 8:5 Govoreæi: kad æe proæi mladina da prodajemo žito? i subota da otvorimo pšenicu? umaljujuæi efu i poveæavajuæi sikal i varajuæi lažnijem mjerilima; AMO 8:6 Da kupujemo siromahe za novce i ubogoga za jedne opanke, i da prodajemo oèinke od pšenice. AMO 8:7 Zakle se Gospod slavom Jakovljevom: neæu nigda zaboraviti nijednoga djela njihova. AMO 8:8 Neæe li se zemlja potresti od toga, i protužiti svaki koji živi na njoj? i neæe li se sva razliti kao rijeka? i neæe li se odnijeti i potopiti kao od rijeke Misirske? AMO 8:9 I u onaj dan, govori Gospod Gospod, uèiniæu da sunce zaðe u podne, i pomraèiæu zemlju za bijela dana. AMO 8:10 I pretvoriæu praznike vaše u žalost i sve pjesme vaše u plaè, i metnuæu kostrijet oko svijeh bedara, i uèiniæu da svaka glava oæelavi i da bude žalost kao za jedincem, i kraj æe joj biti kao gorak dan. AMO 8:11 Gle, idu dani, govori Gospod Gospod, kad æu pustiti glad na zemlju, ne glad hljeba ni žeð vode, nego slušanja rijeèi Gospodnjih. AMO 8:12 I potucaæe se od mora do mora, i od sjevera do istoka trèaæe tražeæi rijeè Gospodnju, i neæe je naæi. AMO 8:13 U to æe vrijeme obamirati lijepe djevojke i mladiæi od žeði, AMO 8:14 Koji se kunu krivicom Samarijskom i govore: tako da je živ Bog tvoj, Dane, i tako da je živ put u Virsaveju. I pašæe, i neæe više ustati. AMO 9:1 Vidjeh Gospoda, a on stajaše na oltaru, i reèe: udari u gornji prag od vrata da se zatresu dovratnici, i rascijepi ih sve od vrha njihova; a što ostane iza njih pobiæu maèem; neæe uteæi izmeðu njih nijedan, niti æe se koji spasti. AMO 9:2 Da se zakopaju u najdonji kraj zemlje, odande æe ih uzeti ruka moja; i da izaðu na nebo, odande æu ih skinuti; AMO 9:3 I da se sakriju na vrh Karmila, naæi æu ih i uzeæu ih odande; i da se sakriju ispred mojih oèiju na dno morsko, ondje æu zapovjediti zmiji da ih ujede; AMO 9:4 Da otidu u ropstvo pred neprijateljima svojim, i ondje æu zapovjediti maèu da ih pobije, i obratiæu oèi svoje njima na zlo a ne na dobro. AMO 9:5 Jer Gospod Gospod nad vojskama kad se dotakne zemlje, ona se rastapa i tuže svi koji žive na njoj, i razljeva se sva kao rijeka i potapa se kao od rijeke Misirske. AMO 9:6 On je sagradio sebi klijeti na nebu i svod svoj osnovao na zemlji; zove vode morske i izljeva ih po zemlji; ime mu je Gospod. AMO 9:7 Nijeste li mi, sinovi Izrailjevi, kao sinovi Etiopski? govori Gospod; ne izvedoh li Izrailja iz zemlje Misirske, a Filisteje iz Kaftora i Sirce iz Kira? AMO 9:8 Gle, oèi su Gospodnje upravljene na ovo grješno carstvo da ga zatrem sa zemlje; ali neæu sasvijem zatrti doma Jakovljeva, govori Gospod. AMO 9:9 Jer, evo, ja æu zapovjediti i razmetaæu meðu svijem narodima dom Izrailjev kao što se razmeæe žito u rešetu da ni zrno ne padne na zemlju. AMO 9:10 Od maèa æe poginuti svi grješnici izmeðu mojega naroda, koji govore: neæe doæi, niti æe nas zadesiti zlo. AMO 9:11 U to æu vrijeme podignuti opali šator Davidov, i zatvoriæu mu pukotine, i opraviæu mu što je razvaljeno, i opet æu ga sagraditi kao što je bio prije, AMO 9:12 Da bi naslijedili ostatak Edomski i sve narode na koje se priziva ime moje, govori Gospod, koji èini ovo. AMO 9:13 Evo, idu dani, govori Gospod, kad æe oraè stizati žeteoca, i koji gazi grožðe sijaèa, i gore æe kapati slatkim vinom, a svi æe se humovi rastapati. AMO 9:14 I povratiæu roblje naroda svojega Izrailja, i opet æe sagraditi puste gradove i naseliæe se, i nasadiæe vinograde i piti vino iz njih, i naèiniæe vrtove i jesti rod iz njih. AMO 9:15 I posadiæu ih u zemlji njihovoj, i neæe se više išèupati iz zemlje svoje, koju im dadoh, govori Gospod Bog tvoj. OBA 1:1 Utvara Avdijeva. Ovako veli Gospod Gospod za Edomsku: èusmo glas od Gospoda, i glasnik bi poslan k narodima: ustajte, da ustanemo na nju u boj. OBA 1:2 Gle, uèiniæu te malijem meðu narodima, biæeš vrlo prezren. OBA 1:3 Ponos srca tvojega prevari te, tebe, koji živiš u rasjelinama kamenijem, u visokom stanu svom, i govoriš u srcu svom: ko æe me oboriti na zemlju? OBA 1:4 Da podigneš visoko kao orao i meðu zvijezde da metneš gnijezdo svoje, odande æu te oboriti, govori Gospod. OBA 1:5 Kako si oplijenjen? da su došli k tebi kradljivci ili lupeži noæu, ne bi li pokrali koliko im je dosta? da su došli k tebi beraèi vinogradski, ne bi li ostavili pabiraka? OBA 1:6 Kako se pretraži Isav, kako se naðoše potaje njegove! OBA 1:7 Do granice te odvedoše svi koji bijahu s tobom u vjeri, prevariše te i nadvladaše te koji bijahu u miru s tobom; koji jedu hljeb tvoj podmetnuše ti zamku, da se ne opazi. OBA 1:8 U onaj dan, govori Gospod, neæu li pogubiti mudre u zemlji Edomskoj i razumne u gori Isavovoj? OBA 1:9 I tvoji æe se junaci uplašiti, Temane, da se istrijebe pokoljem svi iz gore Isavove. OBA 1:10 Za nasilje uèinjeno bratu tvojemu Jakovu pokriæe te stid i istrijebiæeš se zasvagda. OBA 1:11 Onaj dan, kad ti stajaše nasuprot; onaj dan, kad inostranci odvoðahu u ropstvo vojsku njegovu, i tuðinci ulažahu na vrata njegova i bacahu ždrijeb za Jerusalim, bješe i ti kao koji od njih. OBA 1:12 Ali ti ne trebaše gledati dana brata svojega, dana, kad se odvoðaše u tuðu zemlju, niti se radovati sinovima Judinijem u dan kad propadahu, niti razvaljivati usta u dan nevolje njihove. OBA 1:13 Ne trebaše ti uæi na vrata naroda mojega u dan pogibli njihove, ne trebaše da i ti gledaš zlo njihovo u dan pogibli njihove ni da se mašaš dobra njihova u dan pogibli njihove. OBA 1:14 Niti trebaše da staneš na rasputicu da ubijaš bježan njihovu, niti da izdaješ onijeh koji ostaše u dan nevolje. OBA 1:15 Jer je dan Gospodnji blizu svijem narodima; kako si èinio, tako æe ti biti, plata æe ti se vratiti na glavu tvoju. OBA 1:16 Jer kao što ste vi pili na svetoj gori mojoj, tako æe piti svi narodi vazda, piæe, i ždrijeæe, i biæe kao da ih nije bilo. OBA 1:17 A na gori æe Sionu biti spasenje, i biæe sveta, i dom æe Jakovljev naslijediti našljedstvo svoje. OBA 1:18 I dom æe Jakovljev biti oganj i dom Josifov plamen, a dom Isavov strnjika; i razgorjeæe se na njih, i spaliæe ih; i neæe biti ostatka domu Isavovu, jer Gospod reèe. OBA 1:19 I naslijediæe jug, goru Isavovu, i ravnicu, Filisteje; i naslijediæe polje Jefremovo i polje Samarijsko i Venijaminovo i Galad; OBA 1:20 I zarobljena vojska sinova Izrailjevijeh naslijediæe što je bilo Hananejsko do Sarepte; a roblje Jerusalimsko, što je u Sefaradu, naslijediæe južne gradove. OBA 1:21 I izbavitelji æe izaæi na goru Sion da sude gori Isavovoj, i carstvo æe biti Gospodnje. JON 1:1 Doðe rijeè Gospodnja Joni sinu Amatijevu govoreæi: JON 1:2 Ustani, idi u Nineviju grad veliki, i propovijedaj protiv njega, jer izaðe zloæa njihova preda me. JON 1:3 A Jona usta da bježi u Tarsis od Gospoda, i sišav u Jopu naðe laðu koja iðaše u Tarsis, i plativ vozarinu uðe u nju da otide s njima u Tarsis od Gospoda. JON 1:4 Ali Gospod podiže velik vjetar na moru, i posta velika bura na moru da mišljahu da æe se razbiti laða. JON 1:5 I laðari uplašivši se prizivahu svaki svojega boga, i bacahu što bješe u laði u more da bi bila lakša; a Jona bješe sišao na dno laði, i legav spavaše tvrdo. JON 1:6 A upravitelj od laðe pristupi k njemu i reèe mu: šta ti spavaš! ustani, prizivaj Boga svojega, ne bi li nas se opomenuo Bog da ne poginemo. JON 1:7 Potom rekoše jedan drugome: hodite, da bacimo ždrijeb da vidimo sa koga doðe na nas ovo zlo. I baciše ždrijeb, i pade ždrijeb na Jonu. JON 1:8 Tada mu rekoše: kaži nam zašto doðe ovo zlo na nas; koje si radnje? i odakle ideš? iz koje si zemlje? i od koga si naroda? JON 1:9 A on im reèe: Jevrejin sam, i bojim se Gospoda Boga nebeskoga, koji je stvorio more i suhu zemlju. JON 1:10 Tada se vrlo uplašiše ljudi, i rekoše mu: što si uèinio? Jer doznaše ljudi da bježi od Gospoda, jer im on kaza. JON 1:11 I rekoše mu: što æemo èiniti s tobom, da bi nam more utolilo? Jer bura na moru bivaše sve veæa. JON 1:12 A on im reèe: uzmite me i bacite me u more, i more æe vam utoliti, jer vidim da je s mene došla na vas ova velika bura. JON 1:13 A ljudi stadoše veslati da bi došli ka kraju; ali ne mogahu, jer im bura na moru bivaše sve veæa. JON 1:14 Tada prizvaše Gospoda i rekoše: molimo ti se, Gospode, da ne poginemo radi duše ovoga èovjeka, i nemoj metnuti na nas krvi prave, jer ti, Gospode, èiniš kako hoæeš. JON 1:15 Potom uzeše Jonu i baciše ga u more, i presta bura na moru. JON 1:16 Tada se pobojaše oni ljudi Gospoda vrlo, i prinesoše žrtvu Gospodu i uèiniše zavjete. JON 2:1 A Gospod zapovjedi, te velika riba proguta Jonu; i Jona bi u trbuhu ribljem tri dana i tri noæi. JON 2:2 I zamoli se Jona Gospodu Bogu svojemu iz trbuha ribljega, JON 2:3 I reèe: zavapih u nevolji svojoj ka Gospodu, i usliši me; iz utrobe grobne povikah, i ti èu glas moj. JON 2:4 Jer si me bacio u dubine, u srce moru, i voda me opteèe; sve poplave tvoje i vali tvoji prelaziše preko mene. JON 2:5 I rekoh: odbaèen sam ispred oèiju tvojih; ali æu još gledati svetu crkvu tvoju. JON 2:6 Optekoše me vode do duše, bezdana me opkoli, sita omota mi se oko glave. JON 2:7 Sidoh do krajeva gorskih, prijevornice zemaljske nada mnom su dovijeka; ali ti izvadi život moj iz jame, Gospode Bože moj. JON 2:8 Kad nestajaše duše moje u meni, pomenuh Gospoda, i molitva moja doðe k tebi, u svetu crkvu tvoju. JON 2:9 Koji drže lažne taštine, ostavljaju svoju milost. JON 2:10 A ja æu ti glasom zahvalnijem prinijeti žrtvu, ispuniti što sam zavjetovao; spasenje je u Gospoda. JON 2:11 I Gospod zapovjedi ribi, te izbljuva Jonu na zemlju. JON 3:1 I doðe rijeè Gospodnja Joni drugi put govoreæi: JON 3:2 Ustani, i idi u Nineviju grad veliki, i propovijedaj mu ono što ti ja kažem. JON 3:3 I ustav Jona otide u Nineviju po rijeèi Gospodnjoj; a Ninevija bješe grad vrlo velik, tri dana hoda. JON 3:4 I Jona poèe iæi po gradu jedan dan hoda, i propovijeda i reèe: jošte èetrdeset dana, pa æe Ninevija propasti. JON 3:5 I Ninevljani povjerovaše Bogu, i oglasiše post, i obukoše se u kostrijet od najveæega do najmanjega. JON 3:6 Jer kad doðe ta rijeè do cara Ninevijskoga, on usta sa svojega prijestola, i skide sa sebe svoje odijelo, i obuèe se u kostrijet i sjede u pepeo. JON 3:7 I proglasi se i kaza se po Nineviji po zapovijesti carevoj i knezova njegovijeh govoreæi: ljudi i stoka, goveda i ovce da ne okuse ništa, ni da pasu ni da piju vode. JON 3:8 Nego i ljudi i stoka da se pokriju kostrijeæu, i da prizivaju Boga jako, i da se vrati svaki sa svoga zloga puta i od nepravde koja mu je u ruku. JON 3:9 Ko zna, eda se povrati i raskaje Bog i povrati se od ljutoga gnjeva svojega, te ne izginemo. JON 3:10 I Bog vidje djela njihova, gdje se vratiše sa zloga puta svojega; i raskaja se Bog oda zla koje reèe da im uèini, i ne uèini. JON 4:1 A Joni bi vrlo nedrago, i rasrdi se. JON 4:2 I pomoli se Gospodu i reèe: Gospode! ne rekoh li to kad još bijah u svojoj zemlji? zato šæah prije pobjeæi u Tarsis; jer znah da si ti Bog milostiv i žalostiv, spor na gnjev i obilan milosrðem, i kaješ se oda zla. JON 4:3 Sada Gospode, uzmi dušu moju od mene, jer mi je bolje umrijeti nego živjeti. JON 4:4 A Gospod reèe: je li dobro što se srdiš? JON 4:5 I Jona izide iz grada, i sjede s istoka gradu, i naèini ondje kolibu, i sjeðaše pod njom u hladu da vidi što æe biti od grada. JON 4:6 A Gospod Bog zapovjedi, te uzraste tikva nad Jonom da mu bude sjen nad glavom da mu pomože u muci njegovoj; i Jona se obradova tikvi veoma. JON 4:7 Potom zapovjedi Bog, te doðe crv u zoru sjutradan, i podgrize tikvu, te usahnu. JON 4:8 I kad ogranu sunce, posla Bog suh istoèni vjetar; i sunce stade žeæi Jonu po glavi tako da obamiraše i poželje da umre govoreæi: bolje mi je umrijeti nego živjeti. JON 4:9 A Bog reèe Joni: je li dobro što se srdiš tikve radi? A on reèe: dobro je što se srdim do smrti. JON 4:10 A Gospod mu reèe: tebi je žao tikve, oko koje se nijesi trudio, i koje nijesi odgajio, nego jednu noæ uzraste a drugu noæ propade. JON 4:11 A meni da ne bude žao Ninevije, velikoga grada, u kom ima više od sto i dvadeset tisuæa ljudi koji još ne znaju šta je desno šta li lijevo, i mnogo stoke? MIC 1:1 Rijeè Gospodnja koja doðe Miheju Moreseæaninu za vremena Joatama, Ahaza i Jezekije, careva Judinijeh, što vidje za Samariju i za Jerusalim. MIC 1:2 Èujte, svi narodi, slušaj, zemljo i što je na njoj, i Gospod Bog da vam je svjedok, Gospod iz svete crkve svoje. MIC 1:3 Jer, gle, Gospod izlazi iz mjesta svojega, i siæi æe, i hodiæe po visinama zemaljskim. MIC 1:4 I gore æe se rastopiti pred njim, i doline æe se rasjesti, kao vosak od ognja i kao voda što teèe niz strmen. MIC 1:5 Sve je to za zloèinstvo Jakovljevo i za grijehe doma Izrailjeva. Koje je zloèinstvo Jakovljevo? nije li Samarija? koje su visine Judine? nije li Jerusalim? MIC 1:6 Zato æu uèiniti od Samarije gomilu u polju da se sade vinogradi, i pobacaæu kamenje njezino u dolinu i otkriæu joj temelje. MIC 1:7 I svi rezani likovi njezini razbiæe se, i svi æe se darovi njezini sažeæi ognjem, i sve æu idole njezine potrti, jer od plate kurvarske nakupi, i opet æe biti plata kurvarska. MIC 1:8 Zato æu plakati i ridati; hodiæu svuèen i go; plakaæu kao zmajevi i tužiæu kao sove. MIC 1:9 Jer joj se rane ne mogu iscijeliti, doðoše do Jude, dopriješe do vrata mojega naroda, do Jerusalima. MIC 1:10 Ne javljajte u Gatu, ne plaèite; u Vit-Afri valjaj se po prahu. MIC 1:11 Izidi, stanovnice Safirska, s golom sramotom; stanovnica Sananska neæe izaæi; žalost Vet-ezilska neæe vam dati stanka. MIC 1:12 Jer stanovnica Marotska tuži za svojim dobrom. Jer siðe zlo od Gospoda do vrata Jerusalimskih. MIC 1:13 Upregni brze konje u kola, stanovnice Lahiska, koja si poèetak grijehu kæeri Sionskoj, jer se u tebi naðoše zloèinstva Izrailjeva. MIC 1:14 Zato pošlji dare Moresetu Gatskom; domovi Ahsivski prevariæe careve Izrailjeve. MIC 1:15 Još æu ti dovesti našljednika, stanovnice Mariska; doæi æe do Odolama, slave Izrailjeve. MIC 1:16 Naèini se æelava i ostrizi se za milom djecom svojom; raširi æelu svoju kao orao, jer se vode od tebe u ropstvo. MIC 2:1 Teško onima koji smišljaju bezakonje i o zlu se trude na posteljama svojim, i kad svane izvršuju, jer im je sila u ruci. MIC 2:2 Žele njive, i otimaju ih; žele kuæe, i uzimaju; èine silu èovjeku i kuæi njegovoj, èovjeku i našljedstvu njegovu. MIC 2:3 Zato ovako veli Gospod: evo, ja mislim zlo tome rodu, iz kojega neæete izvuæi vratova svojih, niti æete hoditi ponosito, jer æe biti zlo vrijeme. MIC 2:4 U ono vrijeme govoriæe se prièa o vama, i naricaæe se žalosno govoreæi: propadosmo; promijeni dio naroda mojega; kako mi uze! uzevši njive naše razdijeli. MIC 2:5 Zato neæeš imati nikoga ko bi ti povukao uže za ždrijeb u zboru Gospodnjem. MIC 2:6 Nemojte prorokovati, neka oni prorokuju; ako im ne prorokuju, neæe otstupiti sramota. MIC 2:7 O ti, koji se zoveš dom Jakovljev, je li se umalio duh Gospodnji? jesu li to djela njegova? eda li moje rijeèi nijesu dobre onome koji hodi pravo? MIC 2:8 A narod se moj prije podiže kao neprijatelj; preko haljine skidate plašt s onijeh koji prolaze ne bojeæi se, koji se vraæaju iz boja. MIC 2:9 Žene naroda mojega izgonite iz milijeh kuæa njihovijeh, od djece njihove otimate slavu moju navijek. MIC 2:10 Ustanite i idite, jer ovo nije poèivalište; što se oskvrni, pogubiæe vas pogiblju velikom. MIC 2:11 Ako ko hodi za vjetrom i kazuje laži govoreæi: prorokovaæu ti za vino i za silovito piæe; taj æe biti prorok ovome narodu. MIC 2:12 Doista æu te sabrati svega, Jakove, doista æu skupiti ostatak Izrailjev; postaviæu ih zajedno kao ovce Vosorske, kao stado usred tora njihova, biæe vreva od ljudstva. MIC 2:13 Pred njima æe iæi koji razbija; oni æe razbiti i proæi kroz vrata, i izaæi æe; i car æe njihov iæi pred njima, i Gospod æe biti pred njima. MIC 3:1 Zato rekoh: èujte, poglavice Jakovljeve i knezovi doma Izrailjeva, ne treba li vam znati šta je pravo? MIC 3:2 Koji mrzite na dobro a ljubite zlo, sadirete kožu s njih i meso s kosti njihovijeh; MIC 3:3 I jedete meso naroda mojega i sadirete kožu s njih i kosti im prebijate, i sasijecate kao u lonac i kao meso u kotao. MIC 3:4 Tada æe vikati ka Gospodu, ali ih neæe uslišiti, nego æe sakriti lice svoje od njih u ono vrijeme, kako oni zlo radiše. MIC 3:5 Ovako veli Gospod za proroke koji zavode moj narod, koji grizu zubima svojim i vièu: mir; i ako im ko ne da ništa u usta, dižu rat na nj. MIC 3:6 Zato æe vam utvara biti noæ i proricanje vaše tama; i sunce æe zaæi tijem prorocima i dan æe im se smraèiti. MIC 3:7 Tada æe se postidjeti vidioci, i vraèari æe se posramiti, i svi æe zastrijeti usne svoje, jer neæe biti odgovora Božijega. MIC 3:8 Ali ja sam pun sile od duha Gospodnjega, i suda i hrabrosti da kažem Jakovu zloèinstvo njegovo i Izrailju grijeh njegov. MIC 3:9 Èujte ovo, poglavice doma Jakovljeva i knezovi doma Izrailjeva, koji se gadite na pravdu, i sve što je pravo izvræete; MIC 3:10 Koji gradite Sion krvlju i Jerusalim bezakonjem. MIC 3:11 Poglavari njegovi sude po mitu, i sveštenici njegovi uèe za platu, i proroci njegovi gataju za novce, a na Gospoda se oslanjaju govoreæi: nije li Gospod usred nas? neæe doæi zlo na nas. MIC 3:12 Zato æe se s vas Sion preorati kao njiva, i Jerusalim æe postati gomila, i gora od doma visoka šuma. MIC 4:1 Ali æe u pošljednja vremena biti utvrðena gora doma Gospodnjega navrh gora i uzvišena iznad humova, i narodi æe se stjecati k njoj. MIC 4:2 I iæi æe mnogi narodi govoreæi: hodite, da idemo na goru Gospodnju i u dom Boga Jakovljeva, i uèiæe nas svojim putovima, i hodiæemo njegovijem stazama; jer æe iz Siona izaæi zakon i rijeè Gospodnja iz Jerusalima. MIC 4:3 I sudiæe meðu mnogim narodima, i pokaraæe jake narode nadaleko, i oni æe raskovati maèeve svoje na raonike, i koplja svoja na srpove; neæe dizati maèa narod na narod, niti æe se više uèiti ratu. MIC 4:4 Nego æe sjedjeti svaki pod svojom vinovom lozom i pod smokvom, i neæe biti nikoga da ih plaši; jer usta Gospoda nad vojskama rekoše. MIC 4:5 Jer æe svi narodi hoditi svaki u ime boga svojega; a mi æemo hoditi u ime Gospoda Boga svojega uvijek i dovijeka. MIC 4:6 U to vrijeme, govori Gospod, sabraæu hrome, i skupiæu odagnane i kojima zlo uèinih. MIC 4:7 I uèiniæu od hromijeh ostatak i od odagnanih silan narod; i Gospod æe carovati nad njima na gori Sionu otsada i dovijeka. MIC 4:8 I ti, kulo stadu, stijeno kæeri Sionskoj, tebi æe doæi, doæi æe prva vlast, carstvo kæeri Jerusalimske. MIC 4:9 Zašto vièeš tako jako? nema li cara u tebi? eda li izgiboše tvoji savjetnici, te te obuzeše bolovi kao porodilju? MIC 4:10 Muèi se i vièi, kæeri Sionska, kao porodilja, jer æeš izaæi iz grada i stanovaæeš u polju, i otiæi æeš u Vavilon; ondje æeš se osloboditi, ondje æe te iskupiti Gospod iz ruku neprijatelja tvojih. MIC 4:11 A sada se sabraše na te mnogi narodi govoreæi: da se oskvrni, i da se oèi naše nagledaju Siona. MIC 4:12 Ali ne znaju misli Gospodnjih, niti razumiju namjere njegove, jer ih je skupio kao snoplje na gumno. MIC 4:13 Ustani i vrsi, kæeri Sionska, jer æu ti naèiniti rog gvozden, i kopita æu ti naèiniti mjedena, te æeš satrti mnoge narode, i posvetiæu Gospodu blago njihovo i imanje njihovo Gospodu sve zemlje. MIC 5:1 Saberi se sada u èete, èetnice, opsjedi nas, neka biju prutom po obrazu sudiju Izrailjeva. MIC 5:2 A ti, Vitlejeme Efrato, ako i jesi najmanji meðu tisuæama Judinijem, iz tebe æe mi izaæi koji æe biti gospodar u Izrailju, kojemu su izlasci od poèetka, od vjeènijeh vremena. MIC 5:3 Zato æe ih ostaviti dokle ne rodi ona koja æe roditi; tada æe se ostatak braæe njegove vratiti sa sinovima Izrailjevijem. MIC 5:4 I stajaæe i pašæe ih silom Gospodnjom, velièanstvom imena Gospoda Boga svojega; i oni æe nastavati, jer æe on tada biti velik do krajeva zemaljskih. MIC 5:5 I on æe biti mir; kad doðe Asirac u našu zemlju, i kad stupi u dvore naše, tada æemo podignuti na nj sedam pastira i osam knezova iz naroda. MIC 5:6 I oni æe opasti zemlju Asirsku maèem i zemlju Nevrodovu na vratima njegovijem; i on æe nas izbaviti od Asirca kad doðe u našu zemlju i kad stupi na meðu našu. MIC 5:7 I ostatak æe Jakovljev biti usred mnogih naroda kao rosa od Gospoda i kao sitan dažd po travi, koja ne èeka èovjeka niti se uzda u sinove èovjeèije. MIC 5:8 I ostatak æe Jakovljev biti meðu narodima, usred mnogih naroda, kao lav meðu zvijerima šumskim, kao laviæ meðu stadima ovaca, koji kad ide tlaèi i rastrže i nema nikoga da izbavi. MIC 5:9 Ruka æe ti se uzvisiti nad protivnicima tvojim, i svi æe se neprijatelji tvoji istrijebiti. MIC 5:10 I u ono æu vrijeme, govori Gospod, istrijebiti konje isred tebe i potræu kola tvoja. MIC 5:11 I zatræu gradove u tvojoj zemlji, i razvaliæu sva tvrda mjesta tvoja; MIC 5:12 I istrijebiæu vraèanje iz ruku tvojih, i neæeš imati gatara; MIC 5:13 I istrijebiæu likove tvoje rezane i stupove tvoje isred tebe, i neæeš se više klanjati djelu ruku svojih; MIC 5:14 I iskorijeniæu gajeve tvoje isred tebe, i raskopaæu gradove tvoje, MIC 5:15 I izvršiæu osvetu s gnjevom i ljutinom na narodima koji ne slušaše. MIC 6:1 Slušajte šta govori Gospod: ustani, sudi se s gorama, i neka èuju humovi glas tvoj. MIC 6:2 Slušajte, gore i tvrdi temelji zemaljski, parbu Gospodnju, jer Gospod ima parbu s narodom svojim, i s Izrailjem se sudi. MIC 6:3 Narode moj, šta sam ti uèinio? i èim sam ti dosadio? Odgovori mi. MIC 6:4 Jer te izvedoh iz zemlje Misirske i iskupih iz kuæe ropske i poslah pred tobom Mojsija, Arona i Mariju. MIC 6:5 Narode moj, opomeni se što naumi Valak car Moavski i što mu odgovori Valam sin Veorov, od Sitima do Galgala šta bi, da poznaš pravdu Gospodnju. MIC 6:6 Su èim æu doæi pred Gospoda da se poklonim Bogu višnjemu? hoæu li doæi preda nj sa žrtvama paljenicama? s teocima od godine? MIC 6:7 Hoæe li Gospodu biti mile tisuæe ovnova? desetine tisuæa potoka ulja? hoæu li dati prvenca svojega za prijestup svoj? plod utrobe svoje za grijeh duše svoje? MIC 6:8 Pokazao ti je, èovjeèe, što je dobro; i šta Gospod ište od tebe osim da èiniš što je pravo i da ljubiš milost i da hodiš smjerno s Bogom svojim? MIC 6:9 Glas Gospodnji vièe gradu, i ko je mudar vidi ime tvoje; slušajte prut i onoga koji ga je odredio. MIC 6:10 Nije li jošte u kuæi bezbožnikovoj blago nepravo? i efa krnja, gadna? MIC 6:11 Hoæe li mi biti èist u koga su mjerila lažna i u tobocu prijevarno kamenje? MIC 6:12 Jer su bogatuni njegovi puni nepravde, i stanovnici govore laž, i u ustima im je jezik prijevaran. MIC 6:13 Zato æu te i ja biti da oboliš, pustošiæu te za grijehe tvoje. MIC 6:14 Ti æeš jesti, ali se neæeš nasititi, i padanje tvoje biæe usred tebe; i sklanjaæeš, ali neæeš izbaviti, i što izbaviš predaæu maèu. MIC 6:15 Ti æeš sijati, ali neæeš žeti; ti æeš cijediti masline, ali se neæeš namazati uljem, i mast, ali neæeš piti vina. MIC 6:16 Jer se drže uredbe Amrijeve i sva djela doma Ahavova, i hodite po savjetima njihovijem, da te predam u pogibao, i stanovnike njegove u potsmijeh, i nosiæete sramotu naroda mojega. MIC 7:1 Teško meni! jer sam kao kad se obere ljetina, kao kad se pabirèi poslije branja vinogradskoga; nema grozda za jelo, ranoga voæa želi duša moja. MIC 7:2 Nesta pobožnoga sa zemlje i nema pravoga meðu ljudima, svi vrebaju krv, svaki lovi brata svojega mrežom. MIC 7:3 Da èine zlo objema rukama što više mogu, ište knez; i sudija sudi za platu, i ko je velik govori opaèinu duše svoje, i spleæu je. MIC 7:4 Najbolji je izmeðu njih kao trn, najpraviji je gori od trnjaka; dan stražara tvojih, pohoðenje tvoje, doðe, sada æe se smesti. MIC 7:5 Ne vjerujte prijatelju, ne oslanjajte se na voða; od one koja ti na krilu leži, èuvaj vrata usta svojih. MIC 7:6 Jer sin grdi oca, kæi ustaje na mater svoju, snaha na svekrvu svoju, neprijatelji su èovjeku domašnji njegovi. MIC 7:7 Ali ja æu Gospoda pogledati, èekaæu Boga spasenja svojega; uslišiæe me Bog moj. MIC 7:8 Nemoj mi se radovati, neprijateljice moja; ako padoh, ustaæu; ako sjedim u mraku, Gospod æe mi biti vidjelo. MIC 7:9 Podnosiæu gnjev Gospodnji, jer mu zgriješih, dok ne raspravi parbu moju i da mi pravicu; izvešæe me na vidjelo, vidjeæu pravdu njegovu. MIC 7:10 Neprijateljica æe moja vidjeti, i sram æe je pokriti, koja mi govori: gdje je Gospod Bog tvoj? oèi æe je moje vidjeti; sada æe se ona pogaziti kao blato na ulicama. MIC 7:11 U koje se vrijeme sazidaju zidovi tvoji, u to æe vrijeme otiæi zapovijest nadaleko; MIC 7:12 U to æe vrijeme dolaziti k tebi od Asirske do tvrdijeh gradova, i od tvrdijeh gradova do rijeke, i od mora do mora, i od gore do gore. MIC 7:13 A zemlja æe biti pusta sa stanovnika svojih, za plod djela njihovijeh. MIC 7:14 Pasi narod svoj s palicom svojom, stado našljedstva svojega, koje živi osamljeno u šumi, usred Karmila; neka pasu po Vasanu i po Galadu, kao u staro vrijeme. MIC 7:15 Kao u vrijeme kad si izašao iz zemlje Misirske pokazaæu mu èudesa. MIC 7:16 Narodi æe vidjeti, i postidjeæe se od sve sile svoje; metnuæe ruku na usta, uši æe im zagluhnuti. MIC 7:17 Lizaæe prah kao zmija; kao bubine zemaljske drkæuæi ižlješæe iz rupa svojih; pritrèaæe uplašeni ka Gospodu Bogu našemu, i tebe æe se bojati. MIC 7:18 Ko je Bog kao ti? koji prašta bezakonje i prolazi prijestupe ostatku od našljedstva svojega, ne drži dovijeka gnjeva svojega, jer mu je mila milost. MIC 7:19 Opet æe se smilovati na nas; pogaziæe naša bezakonja; baciæeš u dubine morske sve grijehe njihove. MIC 7:20 Pokazaæeš istinu Jakovu, milost Avramu, kako si se zakleo ocima našim u staro vrijeme. NAH 1:1 Breme Nineviji; knjiga od utvare Nauma Elkošanina. NAH 1:2 Bog je revnitelj i Gospod je osvetnik; osvetnik je Gospod i gnjevi se; Gospod se sveti protivnicima svojim, i drži gnjev prema neprijateljima svojim. NAH 1:3 Gospod je spor na gnjev i velike je moæi; ali nikako ne pravda krivca; put je Gospodnji u vihoru i buri, i oblaci su prah od nogu njegovijeh. NAH 1:4 Zapreæuje moru i isušuje ga, i sve rijeke isušuje, vene Vasan i Karmil, i cvijet Vasanski vene. NAH 1:5 Gore se tresu od njega, i humovi se rastapaju, a zemlja gori pred njim i vasiljena i sve što živi u njoj. NAH 1:6 Pred gnjevom njegovijem ko æe se održati? i ko æe se oprijeti jarosti gnjeva njegova? jarost se njegova izlijeva kao oganj, i stijene se raspadaju pred njim. NAH 1:7 Dobar je Gospod, grad je u nevolji, i poznaje one koji se uzdaju u nj. NAH 1:8 Ali æe silnom poplavom uèiniti kraj mjestu njezinu, i tama æe goniti neprijatelje njegove. NAH 1:9 Šta smišljate Gospodu? on æe uèiniti kraj; neæe se dva puta podignuti pogibao. NAH 1:10 Jer kao trnje spleteni i kao od vina pijani proždrijeæe se kao suha slama. NAH 1:11 Iz tebe je izašao koji smišlja zlo Gospodu, savjetnik nevaljao. NAH 1:12 Ovako veli Gospod: ako i jesu u sili i mnogo ih ima, opet æe se isjeæi i proæi. Muèio sam te, neæu te više muèiti. NAH 1:13 Nego æu sada slomiti jaram njegov s tebe, i pokidaæu tvoje okove. NAH 1:14 Ali za tebe zapovjedi Gospod da se ne sije više ime tvoje; iz doma bogova tvojih istrijebiæu likove rezane i livene; naèiniæu ti od njega grob kad budeš prezren. NAH 1:15 Eto, na gorama noge onoga koji nosi dobre glase, koji oglašuje mir. Praznuj, Juda, svoje praznike, ispunjaj zavjete svoje, jer zlikovac neæe više prolaziti po tebi; sasvijem se zatro. NAH 2:1 Izaðe zatiraè na te, èuvaj grad, pazi na put, utvrdi bedra, ukrijepi se dobro. NAH 2:2 Jer Gospod povrati slavu Jakovljevu kao slavu Izrailjevu, jer ih pustošnici opustošiše i loze im potrše. NAH 2:3 Štit je junaka njegovijeh crven, vojnici su u skerletu; kola æe mu biti kao zapaljeni luèevi na dan kad se uvrsta, i jele æe se ljuljati strašno. NAH 2:4 Kola æe praskati po ulicama i udarati jedna o druga po putovima, biæe kao luèevi, i trèaæe kao munje. NAH 2:5 Pominjaæe junake svoje, a oni æe padati iduæi, pohitjeæe k zidovima njegovijem, i zaklon æe biti gotov. NAH 2:6 Vrata æe se rijekama otvoriti, i dvor æe se razvaliti. NAH 2:7 I koja stoji, zarobiæe se i odvešæe se, djevojke njezine pratiæe je uzdišuæi kao golubice, bijuæi se u prsi. NAH 2:8 Ninevija bijaše kao jezero vodeno otkako je; ali bježe. Stanite, stanite. Ali se niko ne obzire. NAH 2:9 Grabite srebro, grabite zlato; blagu nema kraja, mnoštvo je svakojakih dragih zaklada. NAH 2:10 Isprazni se, i ogolje, i opustje; i srce se rastopi, koljena udaraju jedno o drugo, i bol je u svijem bedrima, i lica su svjema pocrnjela. NAH 2:11 Gdje je loža lavovima i pasište laviæima, kuda iðaše lav i lavica i laviæ, i nikoga ne bješe da plaši? NAH 2:12 Lav lovljaše svojim laviæima dosta, i davljaše lavicama svojim, i punjaše peæine svoje lova i lože svoje grabeža. NAH 2:13 Evo me na te, govori Gospod nad vojskama, i popaliæu kola tvoja u dim, i maè æe proždrijeti laviæe tvoje, i istrijebiæu sa zemlje grabež tvoj, i neæe se èuti glas poslanika tvojih. NAH 3:1 Teško gradu krvnièkom, vas je pun laži i otimanja, grabež ne izbiva iz njega. NAH 3:2 Pucaju bièevi, i toèkovi prašte, i konji topoæu, i kola skaèu, NAH 3:3 Konjanici poskakuju, i maèevi se sjaju, i koplja sijevaju, i mnoštvo je pobijenijeh i sila mrtvijeh tjelesa, nema broja mrtvacima; i pada se preko mrtvaca, NAH 3:4 Za mnoštvo kurvarstva ljupke kurve, vješte bajaèice, koja prodaje narode svojim kurvanjem i plemena vraèanjem svojim. NAH 3:5 Evo me na te, govori Gospod nad vojskama, i uzgrnuæu ti skute tvoje na lice, i pokazaæu narodima golotinju tvoju i carstvima sramotu tvoju. NAH 3:6 I baciæu na tebe gadove i naružiæu te, i naèiniæu od tebe ugled. NAH 3:7 I ko te god vidi, bježaæe od tebe, i govoriæe: opustje Ninevija; ko æe je žaliti? gdje æu tražiti one koji bi te tješili? NAH 3:8 Jesi li bolja od No-Amona, koji ležaše meðu rijekama, optoèen vodom, kojemu prednja kula bješe more i zidovi mu bjehu more? NAH 3:9 Jaèina mu bješe Huska zemlja i Misir i narodi bez broja; Futeji i Liveji bjehu ti pomoænici. NAH 3:10 I on bi preseljen, otide u ropstvo, i djeca njegova biše razmrskana po uglovima svijeh ulica; i za glavare njegove bacaše ždrijeb, i svi vlastelji njegovi biše okovani u puta. NAH 3:11 I ti æeš se opiti i kriæeš se, i ti æeš tražiti zaklon od neprijatelja. NAH 3:12 Svi æe gradovi tvoji biti kao smokve s ranijem rodom; kad se tresnu, padaju u usta onome ko hoæe da jede. NAH 3:13 Eto, narod su ti žene usred tebe; neprijateljima æe tvojim biti širom otvorena vrata od zemlje tvoje, oganj æe proždrijeti prijevornice tvoje. NAH 3:14 Nahvataj sebi vode za opsadu, utvrdi ograde svoje; uði u kao i ugazi blato, opravi peæ za opeke. NAH 3:15 Ondje æe te proždrijeti oganj, maè æe te isjeæi, izješæe te kao hrušt; neka vas je mnogo kao hrušteva, neka vas je mnogo kao skakavaca. NAH 3:16 Imaš trgovaca više nego što je zvijezda na nebu; hruštevi padoše, pa odletješe. NAH 3:17 Glavari su tvoji kao skakavci i vojvode tvoje kao veliki skakavci, koji padaju po plotovima kad je studeno, a kad sunce grane, odlijeæu, i mjesto im se ne poznaje gdje bjehu. NAH 3:18 Zadrijemaše tvoji pastiri, care Asirski, polijegaše junaci tvoji, narod se tvoj rasprša po gorama, i nema nikoga da ih zbere. NAH 3:19 Nema lijeka polomu tvom, ljuta je rana tvoja; ko god èuje glas o tebi, pljeskaæe rukama nad tobom, jer koga nije stizala zloæa tvoja jednako? HAB 1:1 Breme koje vidje prorok Avakum. HAB 1:2 Dokle æu, Gospode, vapiti a ti neæeš da èuješ? dokle æu ti vikati: nasilje! a ti neæeš da izbaviš? HAB 1:3 Zašto puštaš da vidim bezakonje, i da gledam muku i grabež i nasilje pred sobom, i kako podižu svaðu i raspru? HAB 1:4 Zato se ostavlja zakon, i sud ne izlazi nigda, jer bezbožnik optjeèe pravednika, zato sud izlazi izopaèen. HAB 1:5 Pogledajte po narodima i vidite, i èudite se i divite se, jer æu uèiniti djelo u vaše dane kojega neæete vjerovati kad se stane pripovijedati. HAB 1:6 Jer, evo, ja æu podignuti Haldejce, narod ljut i nagao, koji æe iæi po zemlji širom da osvoji naselja koja nijesu njegova. HAB 1:7 Žestok je i strašan, sud njegov i vlast njegova od njega izlazi. HAB 1:8 Konji æe mu biti brži od risova i ljuæi od vukova uveèe, veliko æe mnoštvo biti konjika njegovijeh, i iduæi izdaleka konjici njegovi doletjeæe kao orao kad hiti na lov. HAB 1:9 Svi æe doæi na grabež, s lica æe biti kao istoèni vjetar, pokupiæe roblje kao pijesak. HAB 1:10 I carevima æe se rugati i knezovi æe im biti potsmijeh, smijaæe se svakom gradu, nasuæe zemlje, i uzeæe ga. HAB 1:11 Tada æe mu se promijeniti duh, proæi æe i skriviæe; ta æe mu sila njegova biti od boga njegova. HAB 1:12 Nijesi li ti od vijeka, Gospode Bože moj, sveèe moj? neæemo umrijeti; ti si ga, Gospode, odredio za sud; i utvrdio si ga, stijeno, za karanje. HAB 1:13 Èiste su oèi tvoje da ne možeš gledati zla, i bezakonja ne možeš gledati; zašto gledaš bezakonike? muèiš, kad bezbožnik proždire pravijega od sebe? HAB 1:14 I hoæeš li ostaviti ljude kao ribe morske, kao bubine, koje nemaju gospodara? HAB 1:15 Izvlaèi ih sve udicom, hvata ih u mrežu svoju, i zgræe ih preðom svojom, zato se veseli i raduje. HAB 1:16 Zato prinosi žrtvu svojoj mreži, i kadi svojoj preði; jer je tijem dio njegov pretio i hrana mu izabrana. HAB 1:17 Hoæe li zato izvlaèiti mrežu svoju i jednako ubijati narode nemilice? HAB 2:1 Na straži svojoj stadoh, i stajah na kuli, i motrah da vidim šta æe mi reæi i šta bih odgovorio onome koji me koraše. HAB 2:2 I odgovori mi Gospod i reèe: piši utvaru, i da bude razgovijetno na ploèama da se lako èita. HAB 2:3 Jer æe još biti utvara do odreðenoga vremena, i govoriæe šta æe biti do pošljetka i neæe slagati; ako oklijeva, èekaj je, jer æe zacijelo doæi, i neæe odocniti. HAB 2:4 Gle, ko se ponosi, njegova duša nije prava u njemu; a pravednik æe od vjere svoje živ biti. HAB 2:5 A kako vino vara, taki je èovjek ohol, niti ostaje u stanu; jer raširuje duh svoj kao grob, i kao smrt je, koja se ne može nasititi i zbira k sebi sve narode i skuplja k sebi sva plemena. HAB 2:6 Neæe li ga svi oni uzeti u prièu i u zagonetke, i reæi: teško onom koji umnožava što nije njegovo! dokle æe? i koji trpa na se gusto blato. HAB 2:7 Neæe li najedanput ustati oni koji æe te gristi? i neæe li se probuditi oni koji æe te rastrzati, i kojima æeš biti grabež? HAB 2:8 Što si ti oplijenio mnoge narode, tebe æe oplijeniti sav ostatak od naroda, za krv ljudsku i za nasilje uèinjeno zemlji, gradu i svjema koji žive u njemu. HAB 2:9 Teško onome koji se lakomi na gadan dobitak kuæi svojoj, da postavi gnijezdo svoje na visokom mjestu i saèuva se oda zla. HAB 2:10 Smislio si sramotu kuæi svojoj da zatreš mnoge narode, i ogriješio si se o svoju dušu. HAB 2:11 Jer æe kamen iz zida vikati, i èvor iz drveta svjedoèiæe. HAB 2:12 Teško onome koji gradi grad krvlju i osniva grad nepravdom! HAB 2:13 Gle, nije li od Gospoda nad vojskama da ljudi rade za oganj i narodi se trude ni za što? HAB 2:14 Jer æe se zemlja napuniti poznanja slave Gospodnje kao što je more puno vode. HAB 2:15 Teško onome koji poji bližnjega svojega, dodaje mijeh svoj da bi ga opojio i gledao mu golotinju. HAB 2:16 Nasitiæeš se sramote mjesto slave, pij i ti, i otkrij golotinju svoju; doæi æe k tebi èaša u desnici Gospodnjoj, i bljuvotina æe sramna biti na slavi tvojoj. HAB 2:17 Jer nasilje uèinjeno Livanu pokriæe te i pustoš meðu zvijerjem koja ga je plašila, za krv ljudsku i nasilje uèinjeno zemlji, gradu i svjema koji žive u njemu. HAB 2:18 Šta pomaže rezan lik što ga izreza umjetnik njegov? šta liven lik i uèitelj laži, te se umjetnik uzda u djelo svoje gradeæi nijeme idole? HAB 2:19 Teško onome koji govori drvetu: preni se! i nijemu kamenu: probudi se! Hoæe li on uèiti? Eto, obložen je zlatom i srebrom, a nema duha u njemu. HAB 2:20 A Gospod je u svetoj crkvi svojoj; muèi pred njim, sva zemljo! HAB 3:1 Molitva proroka Avakuma; za pjevanje. HAB 3:2 Gospode, èuh rijeè tvoju, i uplaših se; Gospode, djelo svoje usred godina saèuvaj u životu, usred godina objavi ga, u gnjevu sjeti se milosti. HAB 3:3 Bog doðe od Temana i svetac s gore Farana; slava njegova pokri nebesa i zemlja se napuni hvale njegove. HAB 3:4 Svjetlost mu bijaše kao sunce, zraci izlažahu mu iz ruku, i ondje bješe sakrivena sila njegova. HAB 3:5 Pred njim iðaše pomor, i živo ugljevlje iðaše ispod nogu njegovijeh. HAB 3:6 Stade, i izmjeri zemlju, pogleda i razmetnu narode, raspadoše se vjeène gore, slegoše se humovi vjeèni; putovi su mu vjeèni. HAB 3:7 Vidjeh šatore Etiopske u muci, ustreptaše zavjesi zemlji Madijanskoj. HAB 3:8 Eda li se na rijeke razgnjevi Gospod? eda li se na rijeke raspali gnjev tvoj? na more jarost tvoja, kad si pojezdio na konjma svojim i na kolima svojim za spasenje? HAB 3:9 Pomoli se luk tvoj kao što si se zakleo plemenima; razdro si zemlju za rijeke. HAB 3:10 Vidješe te gore i uzdrktaše, povodanj navali; bezdana pusti glas svoj, uvis podiže ruke svoje. HAB 3:11 Sunce i mjesec stadoše u stanu svom, idoše prema svjetlosti tvoje strijele, prema sijevanju sjajnoga koplja tvojega. HAB 3:12 Srdito si išao po zemlji, gnjevno si gazio narode. HAB 3:13 Izašao si na spasenje narodu svojemu, na spasenje s pomazanikom svojim; razmrskao si glavu kuæi bezbožnièkoj do vrata otkrivši temelj. HAB 3:14 Njegovijem kopljima probio si glavu selima njegovijem kad navaljivahu kao vihor da me razaspu, radovahu se kao da æe proždrijeti siromaha u potaji. HAB 3:15 Išao si po moru na konjma svojim, po gomili mnoge vode. HAB 3:16 Èuh, i utroba se moja uskoleba, usne mi uzdrktaše na glas, u kosti mi uðe truhlež, i ustresoh se na mjestu svom; kako æu poèivati u dan nevolje, kad doðe na narod koji æe ga opustošiti. HAB 3:17 Jer smokva neæe cvasti, niti æe biti roda na lozi vinovoj; rod æe maslinov prevariti, i njive neæe dati hrane, ovaca æe nestati iz tora, i goveda neæe biti u oboru. HAB 3:18 Ali æu se ja radovati u Gospodu, veseliæu se u Bogu spasenja svojega. HAB 3:19 Gospod je Gospod sila moja, i daæe mi noge kao u košute, i vodiæe me po visinama mojim. Naèelniku pjevaèkom uz žice moje. ZEP 1:1 Rijeè Gospodnja koja doðe Sofoniji sinu Husija sina Godolije sina Amarije sina Jezekijina, za vremena Josije sina Amonova, cara Judina. ZEP 1:2 Sve æu uzeti sa zemlje, govori Gospod; ZEP 1:3 Uzeæu ljude i stoku, uzeæu ptice nebeske i ribe morske i sablazni s bezbožnicima, i istrijebiæu ljude sa zemlje, govori Gospod. ZEP 1:4 Jer æu mahnuti rukom svojom na Judu i na sve stanovnike Jerusalimske, i istrijebiæu iz mjesta ovoga ostatak Valov i ime sveštenika idolskih s drugim sveštenicima, ZEP 1:5 I one koji se klanjaju na krovovima vojsci nebeskoj i koji se klanjaju i kunu se Gospodom i koji se kunu Melhomom. ZEP 1:6 I one koji se odvraæaju od Gospoda i koji ne traže Gospoda niti pitaju za nj. ZEP 1:7 Muèi pred Gospodom Gospodom, jer je blizu dan Gospodnji, jer je Gospod prigotovio žrtvu i pozvao svoje zvanice. ZEP 1:8 I u dan žrtve Gospodnje pohodiæu knezove i carske sinove i sve koji nose tuðinsko odijelo. ZEP 1:9 I pohodiæu u taj dan sve koji skaèu preko praga, koji pune kuæu gospodara svojih grabežem i prijevarom. ZEP 1:10 I u taj æe dan, veli Gospod, biti vika od ribljih vrata, i jauk s druge strane, i polom velik s humova. ZEP 1:11 Ridajte koji živite u Maktesu, jer izgibe sav narod trgovaèki, istrijebiše se svi koji nose srebro. ZEP 1:12 I u to æu vrijeme razgledati Jerusalim sa žišcima, i pohodiæu ljude koji leže na svojoj droždini, koji govore u srcu svom: Gospod ne èini ni dobro ni zlo. ZEP 1:13 I blago æe se njihovo razgrabiti i kuæe njihove opustošiti; grade kuæe, ali neæe sjedjeti u njima; i sade vinograde, ali neæe piti vina iz njih. ZEP 1:14 Blizu je veliki dan Gospodnji, blizu je i ide vrlo brzo; glas æe biti dana Gospodnjega, gorko æe tada vikati junak. ZEP 1:15 Taj je dan dan, kada æe biti gnjev, dan, kada æe biti tuga i muka, dan, kada æe biti pustošenje i zatiranje, dan, kada æe biti mrak i tama, dan, kada æe biti oblak i magla, ZEP 1:16 Dan, kada æe biti trubljenje i pokliè na tvrde gradove i na visoke uglove. ZEP 1:17 I pritijesniæu ljude, te æe iæi kao slijepi, jer zgriješiše Gospodu; i krv æe se njihova prosuti kao prah i tjelesa njihova kao gnoj. ZEP 1:18 Ni srebro njihovo ni zlato njihovo neæe ih moæi izbaviti u dan gnjeva Gospodnjega; i svu æe zemlju proždrijeti oganj revnosti njegove; jer æe brzo uèiniti kraj svjema stanovnicima zemaljskim. ZEP 2:1 Saberite se, saberite se, narode nemili, ZEP 2:2 Dok nije izašao sud, i dan prošao kao pljeva, dok nije došao na vas ljuti gnjev Gospodnji, dok nije došao na vas dan gnjeva Gospodnjega. ZEP 2:3 Tražite Gospoda svi koji ste krotki u zemlji, koji èinite što je naredio; tražite pravdu, tražite krotost, eda biste se sakrili na dan gnjeva Gospodnjega. ZEP 2:4 Jer æe se Gaza ostaviti i Askalon æe opustjeti; Azot æe se odagnati u podne i Akaron æe se iskorijeniti. ZEP 2:5 Teško onima koji žive po bregovima morskim, narodu Heretejskom: rijeè je Gospodnja na vas, Hanane, zemljo Filistejska, ja æu te zatrti da ne bude stanovnika u tebi. ZEP 2:6 I bregovi æe morski biti stanovi i jame pastirske i torovi za stada. ZEP 2:7 I taj æe kraj biti ostatku doma Judina; ondje æe pasti; u domovima æe Askalonskim lijegati uveèe; jer æe ih pohoditi Gospod Bog njihov i povratiti roblje njihovo. ZEP 2:8 Èuo sam rug Moavov i ukore sinova Amonovijeh kojima ružiše moj narod, i raširiše se preko meða njihovijeh. ZEP 2:9 Zato, tako ja bio živ, govori Gospod nad vojskama, Bog Izrailjev, Moav æe biti kao Sodom i sinovi Amonovi kao Gomor, mjesto koprivama, i slanica i vjeèna pustoš: ostatak naroda mojega oplijeniæe ih, i koji ostanu od naroda mojega naslijediæe ih. ZEP 2:10 To æe im biti za ponositost njihovu; jer ružiše narod Gospoda nad vojskama i podizaše se na nj. ZEP 2:11 Strašan æe im biti Gospod, jer æe istrijebiti sve bogove zemaljske, i njemu æe se klanjati svaki iz svojega mjesta, sva ostrva narodna. ZEP 2:12 I vi, Etiopljani, biæete pobijeni maèem mojim. ZEP 2:13 I dignuæe ruku svoju na sjever, i zatræe Asirsku, i Nineviju æe opustiti da bude suha kao pustinja. ZEP 2:14 I u njoj æe ležati stada, svakojako zvijerje izmeðu naroda, i gem i æuk noæivaæe na dovratnicima njezinijem; glasom æe pjevati na prozorima; pustoš æe biti na pragovima, jer æe se poskidati kedrovina. ZEP 2:15 Taki æe biti veseli grad, koji sjedi bez brige, koji govori u srcu svom: ja sam, i osim mene nema drugoga. Kako opustje! posta loža zvijerju! Ko god proðe mimo nj zviždaæe i mahati rukom. ZEP 3:1 Teško gradu odmetnièkom i oskvrnjenom, nasilnièkom! ZEP 3:2 Ne sluša glasa, ne prima nauka, ne uzda se u Gospoda, ne pristupa k Bogu svojemu. ZEP 3:3 Knezovi su mu u njemu lavovi koji rièu; sudije su mu vuci veèernji, koji ne gloðu kosti do jutra. ZEP 3:4 Proroci su mu hvališe, varalice; sveštenici njegovi skvrne svetinju, izvræu zakon. ZEP 3:5 Gospod je pravedan usred njega, ne èini nepravde, svako jutro iznosi sud svoj na vidjelo, ne izostaje, ali bezbožnik ne zna za stid. ZEP 3:6 Istrijebih narode, kule im se razoriše, ulice im opustih, te niko ne prolazi; gradovi im se raskopaše, da nema nikoga, nema stanovnika. ZEP 3:7 Rekoh: pobojaæeš me se, primiæeš nauk; neæe mu se zatrti stan nièim su èim bih ga pohodio; ali oni uraniše te pokvariše sva djela svoja. ZEP 3:8 Zato èekajte me, govori Gospod, do dana kad æu se podignuti na plijen; jer je sud moj da saberem narode i pokupim carstva, da izlijem na njih gnjev svoj, svu žestinu jarosti svoje, jer æe oganj revnosti moje proždrijeti svu zemlju. ZEP 3:9 Jer æu tada promijeniti narodima usne, te æe biti èiste, da bi svi prizivali ime Gospodnje i služili mu složnijem ramenima. ZEP 3:10 Ispreko rijeka Huskih koji se meni mole, rasijani moji, donijeæe mi dare. ZEP 3:11 Tada se neæeš više stidjeti nijednoga svojih djela, kojima si mi zgriješio; jer æu onda uzeti iz tebe one koji se hvale slavom tvojom, i neæeš se više velièati na svetoj gori mojoj. ZEP 3:12 I ostaviæu u tebi narod nevoljan i siromašan, i oni æe se uzdati u ime Gospodnje. ZEP 3:13 Ostatak Izrailjev neæe èiniti bezakonja niti æe govoriti laži, niti æe se naæi u ustima njihovijem jezik prijevaran; nego æe pasti i ležati i neæe biti nikoga da ih plaši. ZEP 3:14 Pjevaj, kæeri Sionska; klikuj, Izrailju; raduj se i veseli se iz svega srca, kæeri Jerusalimska! ZEP 3:15 Ukloni Gospod sudove tvoje, odvrati neprijatelje tvoje; car Izrailjev Gospod usred tebe je, neæeš se više bojati zla. ZEP 3:16 U onaj dan reæi æe se gradu Jerusalimu: ne boj se; Sionu: nemoj da ti klonu ruke. ZEP 3:17 Gospod Bog tvoj, koji je usred tebe, silni, spašæe te; radovaæe ti se veoma, umiriæe se u ljubavi svojoj, veseliæe se tebe radi pjevajuæi. ZEP 3:18 Koji tuže za praznicima, sabraæu ih, koji su iz tebe, radi teške sramote koja je na tebi. ZEP 3:19 Gle, uništiæu u ono vrijeme sve koji te muèe, i izbaviæu hrome i sabrati odagnane, i dobaviæu im hvalu i slavu po svoj zemlji, gdje su bili pod sramotom. ZEP 3:20 U ono vrijeme dovešæu vas, u ono vrijeme sabraæu vas; jer æu vam dobaviti slavu i hvalu po svijem narodima na zemlji, kad povratim roblje vaše pred vašim oèima, govori Gospod. HAG 1:1 Druge godine cara Darija šestoga mjeseca prvoga dana doðe rijeè Gospodnja preko Ageja proroka Zorovavelju sinu Salatilovu, upravitelju Judejskom, i Isusu sinu Josedekovu, poglavaru sveštenièkom, govoreæi: HAG 1:2 Ovako veli Gospod nad vojskama govoreæi: taj narod govori: još nije došlo vrijeme, vrijeme da se sazida dom Gospodnji. HAG 1:3 Zato doðe rijeè Gospodnja preko Ageja proroka govoreæi: HAG 1:4 Je li vama vrijeme da sjedite u kuæama svojim obloženijem daskama, a ovaj je dom pust? HAG 1:5 Zato sada ovako veli Gospod nad vojskama: uzmite na um putove svoje. HAG 1:6 Sijete mnogo, a uvozite malo; jedete, a ne bivate siti; pijete, a ne napijate se; odijevate se, a nijedan ne može da se zgrije; i koji zaslužuje novce, meæe ih u prodrt tobolac. HAG 1:7 Ovako veli Gospod nad vojskama: uzmite na um putove svoje. HAG 1:8 Idite na goru, i donesite drva, te zidajte dom; i biæe mi milo, i proslaviæu se, veli Gospod. HAG 1:9 Izgledate mnogo, a eto malo; i što unesete u kuæu, ja razduham; zašto? veli Gospod nad vojskama; zato što je dom moj pust, a vi svaki trèite za svoj dom. HAG 1:10 Zato se zatvori nebo nad vama da nema rose, i zemlja se zatvori da nema roda njezina. HAG 1:11 I dozvah sušu na zemlju, i na gore, i na žito i na vino i na ulje i na sve što zemlja raða, i na ljude i na stoku i na svaki rad ruèni. HAG 1:12 I posluša Zorovavelj sin Salatilov i Isus sin Josedekov, poglavar sveštenièki, i sav ostatak narodni glas Gospoda Boga svojega i rijeèi proroka Ageja, kako ga posla Gospod Bog njihov, i poboja se narod Gospoda. HAG 1:13 I govori Agej, poslanik Gospodnji, narodu kao što ga posla Gospod, i reèe: ja sam s vama, govori Gospod. HAG 1:14 I Gospod podiže duh Zorovavelju sinu Salatilovu, upravitelju Judejskom, i duh Isusu sinu Josedekovu, poglavaru sveštenièkom, i duh svemu ostatku narodnom, te doðoše i radiše u domu Gospoda nad vojskama, Boga svojega, HAG 1:15 Dvadeset èetvrtoga dana šestoga mjeseca, druge godine cara Darija. HAG 2:1 Sedmoga mjeseca dvadeset prvoga dana doðe rijeè Gospodnja preko Ageja proroka govoreæi: HAG 2:2 Kaži sada Zorovavelju sinu Salatilovu, upravitelju Judejskom, i Isusu sinu Josedekovu, poglavaru sveštenièkom, i ostatku narodnom govoreæi: HAG 2:3 Ko je meðu vama ostao koji je vidio ovaj dom u prvoj slavi njegovoj? a kakav vi sada vidite? nije li prema onom kao ništa u vašim oèima? HAG 2:4 Nego sada budi hrabar, Zorovavelju, govori Gospod, i budi hrabar Isuse sine Josedekov, poglavaru sveštenièki, i budi hrabar sav narode zemaljski, govori Gospod, i radite; jer sam ja s vama, govori Gospod nad vojskama. HAG 2:5 Po rijeèi kojom sam uèinio zavjet s vama kad izidoste iz Misira, duh æe moj stajati meðu vama, ne bojte se. HAG 2:6 Jer ovako veli Gospod nad vojskama: još jednom, domalo, i ja æu potresti nebesa i zemlju i more i suhu zemlju; HAG 2:7 I potrešæu sve narode, i doæi æe izabrani iz svijeh naroda, i napuniæu ovaj dom slave, veli Gospod nad vojskama. HAG 2:8 Moje je srebro i moje je zlato, govori Gospod nad vojskama. HAG 2:9 Slava æe ovoga doma pošljednjega biti veæa nego onoga prvoga, veli Gospod nad vojskama; i postaviæu mir na ovom mjestu, govori Gospod nad vojskama. HAG 2:10 Dvadeset èetvrtoga dana devetoga mjeseca druge godine Darijeve doðe rijeè Gospodnja preko Ageja proroka govoreæi: HAG 2:11 Ovako veli Gospod nad vojskama: upitaj sveštenike za zakon, i reci: HAG 2:12 Gle, ako bi ko nosio sveto meso u skutu od haljine svoje, ili bi se skutom svojim dotakao hljeba ili variva ili vina ili ulja ili kakoga god jela, bi li se osvetio? A sveštenici odgovoriše i rekoše: ne. HAG 2:13 Potom reèe Agej: ako bi se ko neèist od mrtvaca dotakao èega toga, hoæe li biti neèisto? A sveštenici odgovoriše i rekoše: biæe neèisto. HAG 2:14 Tada Agej odgovori i reèe: taki je taj narod i taki su ti ljudi preda mnom, govori Gospod, i tako je sve djelo ruku njihovijeh, i što god prinose tamo, neèisto je. HAG 2:15 A sada uzmite na um, od ovoga dana nazad, prije nego se položi kamen na kamen u crkvi Gospodnjoj, HAG 2:16 Prije toga kad ko doðe ka gomili od dvadeset mjera, bješe deset; kad doðe ka kaci da dobije pedeset vjedara iz kace, bješe dvadeset; HAG 2:17 Bih vas sušom i medljikom i gradom, svako djelo ruku vaših; ali se vi ne obratiste k meni, govori Gospod. HAG 2:18 Uzmite na um, od toga dana nazad, od dana dvadeset èetvrtoga mjeseca devetoga, od dana kad se osnova crkva Gospodnja, uzmite na um. HAG 2:19 Ima li jošte sjemena u žitnici? ni vinova loza ni smokva ni šipak ni maslina još ne rodi; od ovoga æu dana blagosloviti. HAG 2:20 Potom doðe rijeè Gospodnja drugi put Ageju dvadeset èetvrtoga dana mjeseca govoreæi: HAG 2:21 Kaži Zorovavelju upravitelju Judejskom, i reci: ja æu potresti nebo i zemlju; HAG 2:22 I prevaliæu prijesto carstvima, i satræu silu carstvima narodnijem, prevaliæu kola i one koji sjede na njima, i popadaæe konji i konjici, svaki od maèa brata svojega. HAG 2:23 U to vrijeme, govori Gospod nad vojskama, uzeæu tebe, Zorovavelju, sine Salatilov, slugo moj, govori Gospod, i postaviæu te kao peèat; jer sam te izabrao, govori Gospod nad vojskama. ZEC 1:1 Osmoga mjeseca druge godine Darijeve, doðe rijeè Gospodnja proroku Zahariji sinu Varahije sina Idova govoreæi: ZEC 1:2 Gospod se vrlo razgnjevi na oce vaše. ZEC 1:3 Zato im reci: ovako veli Gospod nad vojskama: vratite se k meni, govori Gospod nad vojskama, i ja æu se vratiti k vama, veli Gospod nad vojskama. ZEC 1:4 Ne budite kao oci vaši, kojima vikahu preðašnji proroci govoreæi: ovako veli Gospod nad vojskama: vratite se sa zlijeh putova svojih i od zlijeh djela svojih; ali ne poslušaše niti paziše na me, govori Gospod. ZEC 1:5 Oci vaši gdje su? i ti proroci žive li dovijeka? ZEC 1:6 Ali rijeèi moje i uredbe moje koje zapovijedah slugama svojim prorocima ne stigoše li oce vaše? te se oni obratiše i rekoše: kako Gospod nad vojskama bješe namislio uèiniti nam prema putovima našim i po djelima našim, tako nam uèini. ZEC 1:7 Dvadeset èetvrtoga dana jedanaestoga mjeseca, a to je mjesec Savat, druge godine Darijeve, doðe rijeè Gospodnja proroku Zahariji sinu Varahije sina Idova govoreæi: ZEC 1:8 Vidjeh noæu, a to èovjek jahaše na konju riðu, i stajaše meðu mirtama koje bijahu u dolu, a za njim bijahu konji riði, šareni i bijeli. ZEC 1:9 I rekoh: što je ovo, gospodaru moj? A anðeo koji govoraše sa mnom reèe mi: ja æu ti pokazati što je ovo. ZEC 1:10 Tada èovjek koji stajaše meðu mirtama progovori i reèe: ovo su koje posla Gospod da oblaze zemlju. ZEC 1:11 I oni progovoriše anðelu Gospodnjemu koji stajaše meðu mirtama, i rekoše: mi obidosmo zemlju, i gle, sva zemlja poèiva i mirna je. ZEC 1:12 Tada anðeo Gospodnji odgovori i reèe: Gospode nad vojskama, kad æeš se veæ smilovati Jerusalimu i gradovima Judinijem, na koje se gnjeviš veæ sedamdeset godina? ZEC 1:13 A Gospod odgovori anðelu koji govoraše sa mnom, dobrijem rijeèima, milijem rijeèima. ZEC 1:14 I reèe mi anðeo koji govoraše sa mnom: vièi i reci: ovako veli Gospod nad vojskama: revnujem za Jerusalim i za Sion veoma. ZEC 1:15 I gnjevim se silno na narode bezbrižne, jer se malo razgnjevih a oni pomogoše na zlo. ZEC 1:16 Zato ovako veli Gospod: obratih se k Jerusalimu milošæu, dom æe se moj opet sazidati u njemu, govori Gospod nad vojskama, i uže æe se zategnuti preko Jerusalima. ZEC 1:17 Još vièi i reci: ovako veli Gospod nad vojskama: opet æe gradovi moji obilovati dobrom, i Gospod æe opet utješiti Sion i opet æe izabrati Jerusalim. ZEC 1:18 Tada podigoh oèi svoje i vidjeh, i gle, èetiri roga. ZEC 1:19 I rekoh anðelu koji govoraše sa mnom: što je to? A on mi reèe: to su rogovi koji razmetnuše Judu, Izrailja i Jerusalim. ZEC 1:20 Potom pokaza mi Gospod èetiri kovaèa. ZEC 1:21 I rekoh: šta su ti došli da rade? A on odgovori i reèe: ono su rogovi koji razmetnuše Judu da niko ne podiže glave; a ovi doðoše da ih uplaše, da odbiju rogove narodima, koji podigoše rog na zemlju Judinu da je razmetnu. ZEC 2:1 Opet podigoh oèi svoje i vidjeh, i gle, èovjek, i u ruci mu uže mjeraèko. ZEC 2:2 I rekoh: kuda ideš? A on mi reèe: da izmjerim Jerusalim da vidim kolika mu je širina i kolika mu je dužina. ZEC 2:3 I gle, anðeo koji govoraše sa mnom izide, i drugi anðeo izide mu na susret. ZEC 2:4 I reèe mu: trèi, govori onom mladiæu i reci: Jerusalimljani æe se naseliti po selima radi mnoštva ljudi i stoke što æe biti u njemu. ZEC 2:5 I ja æu mu, govori Gospod, biti zid ognjen unaokolo i biæu za slavu usred njega. ZEC 2:6 Ej, ej, bježite iz zemlje sjeverne, govori Gospod, jer vas razasuh u èetiri vjetra nebeska, govori Gospod. ZEC 2:7 Ej Sione, koji sjediš kod kæeri Vavilonske, izbavi se. ZEC 2:8 Jer ovako veli Gospod nad vojskama: za slavom posla me k narodima, koji vas oplijeniše; jer ko tièe u vas, tièe u zjenicu oka njegova. ZEC 2:9 Jer evo ja æu mahnuti rukom svojom na njih, i biæe plijen slugama svojim, i poznaæete da me je poslao Gospod nad vojskama. ZEC 2:10 Pjevaj i veseli se, kæeri Sionska, jer evo ja idem i nastavaæu usred tebe, govori Gospod. ZEC 2:11 I mnogi æe se narodi prilijepiti ka Gospodu u taj dan, i biæe mi narod, i ja æu nastavati usred tebe, i poznaæeš da me je poslao k tebi Gospod nad vojskama. ZEC 2:12 I Gospod æe naslijediti Judu, svoj dio, u zemlji svetoj, i opet æe izabrati Jerusalim. ZEC 2:13 Neka muèi svako tijelo pred Gospodom, jer usta iz svetoga stana svojega. ZEC 3:1 Poslije mi pokaza Isusa poglavara sveštenièkoga, koji stajaše pred anðelom Gospodnjim, i Sotonu, koji mu stajaše s desne strane da ga pre. ZEC 3:2 A Gospod reèe Sotoni: Gospod da te ukori, Sotono, Gospod da te ukori, koji izabra Jerusalim. Nije li on glavnja istrgnuta iz ognja? ZEC 3:3 A Isus bijaše obuèen u haljine prljave, i stajaše pred anðelom. ZEC 3:4 A on progovori i reèe onima koji stajahu pred njim: skinite s njega te prljave haljine. I reèe mu: vidi, uzeh s tebe bezakonje tvoje, i obukoh ti nove haljine. ZEC 3:5 I rekoh: neka mu metnu èistu kapu na glavu. I metnuše mu èistu kapu na glavu, i obukoše mu haljine; a anðeo Gospodnji stajaše. ZEC 3:6 I anðeo Gospodnji zasvjedoèi Isusu govoreæi: ZEC 3:7 Ovako veli Gospod nad vojskama: ako uzideš mojim putovima, i ako uzdržiš što sam naredio da se drži, tada æeš ti suditi domu mojemu i èuvaæeš trijemove moje, i daæu ti da hodiš meðu ovima što stoje. ZEC 3:8 Èuj, Isuse poglavaru sveštenièki, ti i drugovi tvoji što sjede pred tobom, jer su ti ljudi èudo; evo, ja æu dovesti slugu svojega, klicu. ZEC 3:9 Jer gle, kamen koji metnuh pred Isusa, na tom je jednom kamenu sedam oèiju; gle, ja æu ga otesati, govori Gospod nad vojskama, i uzeæu bezakonje te zemlje u jedan dan. ZEC 3:10 U taj dan, govori Gospod nad vojskama, zvaæete svaki bližnjega svojega pod vinovu lozu i pod smokvu. ZEC 4:1 Potom vrati se anðeo koji mi govoraše, i probudi me kao èovjeka koji se budi oda sna. ZEC 4:2 I reèe mi: šta vidiš? A ja rekoh: vidim, eto svijeænjak sav od zlata, i gore na njemu èaša, i sedam žižaka njegovijeh na njemu, i sedam lijevaka za sedam žižaka što su gore na njemu, ZEC 4:3 I dvije masline uza nj, jedna s desne strane èaši a jedna s lijeve. ZEC 4:4 I progovorih anðelu koji govoraše sa mnom, i rekoh: što je to, gospodaru moj? ZEC 4:5 A anðeo koji govoraše sa mnom odgovori i reèe mi: zar ne znaš što je to? I rekoh: ne, gospodaru moj. ZEC 4:6 A on odgovori i reèe mi govoreæi: to je rijeè Gospodnja Zorovavelju: ne silom ni krjepošæu nego duhom mojim, veli Gospod nad vojskama. ZEC 4:7 Što si ti, goro velika, pred Zorovaveljem? ravnica; i on æe iznijeti najviši kamen, s usklicima: milost, milost njemu. ZEC 4:8 I doðe mi rijeè Gospodnja govoreæi: ZEC 4:9 Ruke Zorovaveljeve osnovaše ovaj dom, ruke æe njegove i dovršiti, i poznaæeš da me je Gospod nad vojskama poslao k vama. ZEC 4:10 Jer ko je prezreo dan malijeh stvari? jer æe se radovati kad vide kamen mjeraèki u ruci Zorovavelju onijeh sedam oèiju Gospodnjih koje prelaze svu zemlju. ZEC 4:11 Tada odgovarajuæi rekoh mu: što su one dvije masline s desne strane svijeænjaku i s lijeve? ZEC 4:12 I opet progovorih i rekoh mu: što su one dvije granèice maslinove, što su meðu dva lijevka zlatna, koji toèe zlato? ZEC 4:13 I reèe mi govoreæi: zar ne znaš što je to? A ja rekoh: ne, gospodaru moj. ZEC 4:14 Tada reèe: to su dvije masline koje stoje kod Gospoda sve zemlje. ZEC 5:1 Potom opet podigoh oèi svoje i vidjeh, a to knjiga leæaše. ZEC 5:2 I on mi reèe: šta vidiš? A ja rekoh: vidim knjigu gdje leti, dužina joj dvadeset lakata a širina deset lakata. ZEC 5:3 Tada mi reèe: to je prokletstvo koje izaðe na svu zemlju, jer svaki koji krade istrijebiæe se po njoj s jedne strane, i koji se god kune krivo istrijebiæe se po njoj s druge strane. ZEC 5:4 Ja æu je pustiti, govori Gospod nad vojskama, te æe doæi na kuæu lupežu i na kuæu onome koji se kune mojim imenom krivo, i stajaæe mu usred kuæe i satræe je, i drvlje joj i kamenje. ZEC 5:5 Potom izide anðeo koji govoraše sa mnom, i reèe mi: podigni oèi svoje i vidi šta je ovo što izlazi. ZEC 5:6 A ja rekoh: šta je? A on reèe: to je efa što izlazi. I reèe: to im je oko po svoj zemlji. ZEC 5:7 I gle, podizaše se talanat olova, i jedna žena sjeðaše usred efe. ZEC 5:8 I on reèe: to je bezbožnost. I vrže je usred efe, i vrže onaj komad olova ozgo na ždrijelo joj. ZEC 5:9 I podigoh oèi svoje i vidjeh, a to dvije žene izlažahu, i vjetar im bijaše pod krilima, a krila im bijahu kao u rode, i digoše efu meðu zemlju i nebo. ZEC 5:10 I rekoh anðelu koji govoraše sa mnom: kuda one nose efu? ZEC 5:11 A on mi reèe: da joj naèine kuæu u zemlji Senaru; i ondje æe se namjestiti i postaviti na svoje podnožje. ZEC 6:1 Potom opet podigoh oèi svoje, i vidjeh, a to èetvora kola izlažahu izmeðu dvije gore, a te gore bijahu od mjedi. ZEC 6:2 U prvijem kolima bjehu konji riði, a u drugim kolima konji vrani, ZEC 6:3 A u treæim kolima konji bijeli, a u èetvrtijem kolima konji šareni, jaki. ZEC 6:4 I progovoriv rekoh anðelu koji govoraše sa mnom: šta je to, gospodaru moj? ZEC 6:5 A anðeo odgovori i reèe mi: to su èetiri vjetra nebeska, koji izlaze ispred Gospoda sve zemlje, gdje stajaše. ZEC 6:6 Konji vrani što su u jednijem, oni idu u sjevernu zemlju; a bijeli idu za njima; a šareni idu u zemlju južnu. ZEC 6:7 I jaki izašavši šæahu da idu i prolaze zemlju; i reèe: idite, prolazite zemlju. I stadoše prolaziti zemlju. ZEC 6:8 Tada me zovnu, i reèe mi: vidi, koji otidoše u zemlju sjevernu, umiriše duh moj u zemlji sjevernoj. ZEC 6:9 Potom mi doðe rijeè Gospodnja govoreæi: ZEC 6:10 Uzmi od roblja, od Heldaja i od Tovije i od Jedaje, koji doðoše iz Vavilonske, pa doði istoga dana i uði u dom Josije sina Sofonijina. ZEC 6:11 Uzmi srebra i zlata, i naèini vijence, i metni na glavu Isusu sinu Josedekovu, poglavaru sveštenièkom, ZEC 6:12 I reci mu govoreæi: ovako veli Gospod nad vojskama: evo èovjeka, kojemu je ime klica, koja æe klijati s mjesta svoga i sagradiæe crkvu Gospodnju. ZEC 6:13 Jer æe on sagraditi crkvu Gospodnju, i nosiæe slavu, i sjedjeæe i vladati na svom prijestolu, i biæe sveštenik na prijestolu svom, i svjet mirni biæe meðu objema. ZEC 6:14 I vijenci neka budu Elemu i Toviji i Jedaji i Henu sinu Sofonijinu za spomen u crkvi Gospodnjoj. ZEC 6:15 I koji su daleko, doæi æe i gradiæe crkvu Gospodnju, i poznaæete da me je Gospod nad vojskama poslao k vama. I to æe biti ako uzaslušate glas Gospoda Boga svojega. ZEC 7:1 Potom èetvrte godine cara Darija doðe rijeè Gospodnja Zahariji èetvrtoga dana devetoga mjeseca, Hasleva, ZEC 7:2 Kad poslaše u dom Božji Sarasara i Regemeleha i ljude svoje da mole Gospoda, ZEC 7:3 I da govore sveštenicima, koji bijahu u domu Gospoda nad vojskama, i prorocima, i reku: hoæemo li plakati petoga mjeseca odvajajuæi se, kako èinismo veæ toliko godina? ZEC 7:4 I doðe mi rijeè Gospodnja govoreæi: ZEC 7:5 Kaži svemu narodu zemaljskom i sveštenicima, i reci: kad postiste i tužiste petoga i sedmoga mjeseca za sedamdeset godina, eda li meni postiste? ZEC 7:6 A kad jedete i pijete, ne jedete li i ne pijete li sami? ZEC 7:7 Nijesu li to rijeèi koje je Gospod proglasio preko preðašnjih proroka, kad Jerusalim bijaše naseljen i miran i gradovi njegovi oko njega, i kad bijaše naseljen južni kraj i ravnica? ZEC 7:8 Doðe rijeè Gospodnja Zahariji govoreæi: ZEC 7:9 Ovako govori Gospod nad vojskama: sudite pravo i budite milostivi i žalostivi jedan drugom. ZEC 7:10 I ne èinite krivo udovici ni siroti, inostrancu ni siromahu, i ne mislite zlo jedan drugom u srcu svom. ZEC 7:11 Ali ne htješe slušati, i uzmakoše ramenom natrag, i zatiskoše uši svoje da ne èuju. ZEC 7:12 I srcem svojim otvrdnuše kao dijamanat da ne èuju zakona i rijeèi koje sla Gospod nad vojskama duhom svojim preko proroka preðašnjih; zato doðe velik gnjev od Gospoda nad vojskama. ZEC 7:13 Zato kao što on vika a oni ne slušaše, tako i oni vikaše a ja ih ne slušah, govori Gospod nad vojskama. ZEC 7:14 Nego ih razmetnuh vihorom po svijem narodima, kojih ne poznavaše, i zemlja opustje iza njih da niko u nju ne dohoðaše niti se iz nje vraæaše, i obratiše milu zemlju u pustoš. ZEC 8:1 Opet doðe rijeè Gospoda nad vojskama govoreæi: ZEC 8:2 Ovako veli Gospod nad vojskama: revnujem za Sion velikom revnošæu, i velikim gnjevom revnujem za nj. ZEC 8:3 Ovako veli Gospod: vratih se u Sion i naselih se usred Jerusalima, i Jerusalim æe se zvati grad istiniti, i gora Gospoda nad vojskama sveta gora. ZEC 8:4 Ovako veli Gospod nad vojskama: opet æe sjedjeti starci i starice po ulicama Jerusalimskim, svatko sa štakom u ruci od velike starosti. ZEC 8:5 I ulice æe gradske biti pune djetiæa i djevojaka, koje æe se igrati po ulicama. ZEC 8:6 Ovako veli Gospod nad vojskama: ako je èudno u oèima ostatku toga naroda u ovo vrijeme, eda li æe biti èudno i u mojim oèima? govori Gospod nad vojskama. ZEC 8:7 Ovako veli Gospod nad vojskama: evo, ja æu izbaviti svoj narod iz zemlje istoène i iz zemlje zapadne. ZEC 8:8 I dovešæu ih, i oni æe nastavati usred Jerusalima, i biæe mi narod i ja æu im biti Bog, istinom i pravdom. ZEC 8:9 Ovako veli Gospod nad vojskama: neka vam se ukrijepe ruke koji slušate u ovo vrijeme ove rijeèi iz usta proroèkih od dana kad se osnova dom Gospoda nad vojskama da se sazida crkva. ZEC 8:10 Jer prije tijeh dana ne bješe plate ni za èovjeka ni za živinèe, niti bješe mira od neprijatelja ni onome koji odlažaše ni onome koji dolažaše, i pustih sve ljude jednoga na drugoga. ZEC 8:11 A sada neæu biti kao prije ostatku toga naroda, govori Gospod nad vojskama. ZEC 8:12 Nego æe usjev biti miran, vinova æe loza nositi plod svoj, i zemlja æe raðati rod svoj, i nebo æe davati rosu svoju; i sve æu to dati u našljedstvo ostatku toga naroda. ZEC 8:13 I kao što bijaste uklin meðu narodima, dome Judin i dome Izrailjev, tako æu vas izbaviti te æete biti blagoslov; ne bojte se, neka vam se okrijepe ruke. ZEC 8:14 Jer ovako veli Gospod nad vojskama: kao što vam namislih zlo uèiniti, kad me razgnjeviše oci vaši, veli Gospod nad vojskama, i ne raskajah se, ZEC 8:15 Tako opet u ove dane namislih da dobro èinim Jerusalimu i domu Judinu; ne bojte se. ZEC 8:16 Ovo je što treba da èinite: govorite istinu jedan drugom, sudite pravo i mirno na vratima svojim; ZEC 8:17 I ne mislite jedan drugome zlo u srcu svom, i ne ljubite krive zakletve, jer na sve to mrzim, govori Gospod. ZEC 8:18 Potom doðe mi rijeè Gospoda nad vojskama govoreæi: ZEC 8:19 Ovako veli Gospod nad vojskama: post èetvrtoga mjeseca, i post petoga i post sedmoga i post desetoga obratiæe se domu Judinu u radost i veselje i u praznike vesele; ali ljubite istinu i mir. ZEC 8:20 Ovako veli Gospod nad vojskama: još æe dolaziti narodi i stanovnici mnogih gradova; ZEC 8:21 Dolaziæe stanovnici jednoga u drugi govoreæi: hajdemo da se molimo Gospodu i da tražimo Gospoda nad vojskama; idem i ja. ZEC 8:22 Tako æe doæi mnogi narodi i silni narodi da traže Gospoda nad vojskama u Jerusalimu i da se mole Gospodu. ZEC 8:23 Ovako veli Gospod nad vojskama: u to æe vrijeme deset ljudi od svijeh jezika narodnijeh uhvatiti jednoga Judejca za skut govoreæi: idemo s vama, jer èujemo da je Bog s vama. ZEC 9:1 Breme rijeèi Gospodnje zemlji Adrahu i Damasku, gdje æe poèinuti, jer je Gospodnje oko na ljudima i na svijem plemenima Izrailjevijem. ZEC 9:2 I Emat æe zahvatiti, i Tir i Sidon, ako i jesu veoma mudri, ZEC 9:3 I Tir sagradi sebi grad, i sabra srebra kao praha, i zlata kao kala po putu. ZEC 9:4 Gle, Gospod æe ga otjerati, i vræi æe u more silu njegovu, i on æe ognjem izgorjeti. ZEC 9:5 Askalon æe vidjeti i uplašiæe se, i Gaza æe se vrlo uzmuèiti, i Akaron, što ga osramoti nadanje njegovo, i poginuæe car u Gazi; i Askalon se neæe naseliti. ZEC 9:6 I u Azotu æe sjedjeti tuðin, i ponos æu Filistejski zatrti. ZEC 9:7 I ukloniæu krv njihovu od usta njihovijeh, i gadove njihove iz zuba njihovijeh, i ko ostane biæe i on Boga našega, i biæe kao poglavar u Judi, a Akaron kao Jevusejac. ZEC 9:8 I postaviæu oko kod doma svojega suprot vojsci, suprot onima koji odlaze i dolaze, i nastojnik neæe više prolaziti kroz njih, jer sada pogledah svojim oèima. ZEC 9:9 Raduj se mnogo, kæeri Sionska, podvikuj, kæeri Jerusalimska; evo, car tvoj ide k tebi, pravedan je i spasava, krotak i jaše na magarcu, i na magaretu, mladetu magarièinu. ZEC 9:10 Jer æu istrijebiti iz Jefrema kola i iz Jerusalima konje; i istrijebiæe se luk ubojiti; i on æe kazivati mir narodima, i vlast æe mu biti od mora do mora i od rijeke do krajeva zemaljskih. ZEC 9:11 A ti, za krv zavjeta tvojega pustih sužnje tvoje iz jame, gdje nema vode. ZEC 9:12 Vratite se ka gradu, sužnji, koji se nadate, još ti i danas javljam da æu ti platiti dvojinom. ZEC 9:13 Jer zapeh sebi Judu kao luk, i napunih Jefrema, i podigoh sinove tvoje, Sione, na sinove tvoje, Javane, i uèinih te da si kao maè junaèki. ZEC 9:14 I Gospod æe se pokazati nad njima, i strijela æe njegova izaæi kao munja, i Gospod æe Gospod zatrubiti u trubu i poæi æe s vihorima južnijem. ZEC 9:15 Gospod nad vojskama zaklanjaæe ih, i oni æe jesti pogazivši kamenje iz praæe, i piæe podvikujuæi kao od vina, i biæe puni kao èaša, kao uglovi od oltara. ZEC 9:16 I Gospod Bog njihov izbaviæe ih u taj dan kao stado svojega naroda, jer æe se kamenje u vijencu podignuti u zemlji njegovoj. ZEC 9:17 Jer koliko æe biti dobro njegovo i kolika ljepota njegova! od žita æe rasti momci a od slatkoga vina djevojke. ZEC 10:1 Ištite od Gospoda dažda u vrijeme poznoga dažda, Gospod æe pustiti munje, i daæe vam izobila dažda i svakome trave u polju. ZEC 10:2 Jer likovi govore ništavilo i vraèi vide laž i govore zaludne sne, tješe taštinom; zato otidoše kao stado, i ojadiše se, jer ne bješe pastira. ZEC 10:3 Gnjev se moj raspali na pastire, i pokarah jarce; jer Gospod nad vojskama obide stado svoje, dom Judin, i uèini da su mu kao konj okiæen za boj. ZEC 10:4 Od njega je ugao, od njega kolje, od njega luk ubojiti, od njega izlazi i svaki nastojnik. ZEC 10:5 I oni æe biti kao junaci, gaziæe u boju kao blato po ulicama, i biæe se, jer je Gospod s njima, i koji jašu na konjma osramotiæe se. ZEC 10:6 I ukrijepiæu dom Judin, i dom æu Josifov spasti, i dovešæu ih natrag, jer mi ih je žao, i biæe kao da ih nijesam odbacio, jer sam ja Gospod Bog njihov i uslišiæu ih. ZEC 10:7 I oni od Jefrema biæe kao junak, i srce æe im biti veselo kao od vina, i sinovi njihovi vidjeæe i veseliæe se, i srce æe im se radovati o Gospodu. ZEC 10:8 Zazviždaæu im i sabraæu ih, jer æu ih izbaviti, i oni æe se umnožiti kao što su se bili umnožili. ZEC 10:9 I rasijaæu ih meðu narode da se u daljnijem mjestima opominju mene, i živeæi sa sinovima svojima da se vrate. ZEC 10:10 I dovešæu ih natrag iz zemlje Misirske, i sabraæu ih iz Asirske, i dovešæu ih u zemlju Galadsku i na Livan; i neæe im biti dosta mjesta. ZEC 10:11 I od tjeskobe æe prijeæi preko mora, i razbiæe vale u moru, i sve æe dubine rijeci presahnuti, i oboriæe se ponos Asirski i palica æe se Misirska uzeti. ZEC 10:12 I ukrijepiæu ih Gospodom, i oni æe hoditi u ime njegovo, govori Gospod. ZEC 11:1 Otvori, Livane, vrata svoja, i oganj neka proždre kedre tvoje. ZEC 11:2 Ridaj, jelo, jer pade kedar, jer krasnici propadoše; ridajte, hrastovi Vasanski, jer se posijeèe šuma ograðena. ZEC 11:3 Stoji jauk pastira, jer se zatr slava njihova; stoji rika lavova, jer se opustoši ponos Jordanski. ZEC 11:4 Ovako veli Gospod Bog moj: pasi ovce klanice, ZEC 11:5 Koje ubijaju oni koji ih drže, niti ih ko krivi, i koji ih prodaju govore: blagosloven da je Gospod, obogatih se; i koji ih pasu, nijedan ih ne žali. ZEC 11:6 Zato neæu više žaliti stanovnika zemaljskih, govori Gospod, nego æu evo predati jednoga drugome u ruke i u ruke caru njihovu, i oni æe potrti zemlju a ja je neæu izbaviti iz ruku njihovijeh. ZEC 11:7 I pasoh ovce klanice, nevoljne od stada, i uzev dva štapa nazvah jedan blagost, a drugi nazvah sveza, i pasoh stado. ZEC 11:8 I pogubih tri pastira za mjesec dana, jer se duša moja ljuæaše na njih, i duša njihova mržaše na me. ZEC 11:9 I rekoh: neæu vas više pasti; koja pogine neka pogine, i koja propadne neka propadne, i koje ostanu neka jedu meso jedna drugoj. ZEC 11:10 I uzeh svoj štap, blagost, i slomih ga da ukinem zavjet svoj koji uèinih sa svijem narodima. ZEC 11:11 I ukide se onoga dana, i nevoljni od stada, koji gledahu na me, poznaše doista da bješe rijeè Gospodnja. ZEC 11:12 I rekoh im: ako vam je drago, dajte mi moju platu; ako li nije, nemojte; i izmjeriše mi platu, trideset srebrnika. ZEC 11:13 I reèe mi Gospod: baci lonèaru tu èasnu cijenu kojom me precijeniše. I uzev trideset srebrnika bacih ih u dom Gospodnji lonèaru. ZEC 11:14 Potom slomih drugi štap svoj, svezu, da ukinem bratstvo izmeðu Jude i Izrailja. ZEC 11:15 I Gospod mi reèe: uzmi jošte opravu bezumna pastira. ZEC 11:16 Jer evo ja æu podignuti pastira u zemlji, koji neæe obilaziti one koja gine, neæe tražiti nejake, niti æe lijeèiti ranjene, niti æe nositi sustale, nego æe jesti meso od pretilijeh, i papke æe im kidati. ZEC 11:17 Teško pastiru nikakom, koji ostavlja stado! Maè mu je nad mišicom i nad desnijem okom; mišica æe mu usahnuti i desno æe mu oko potamnjeti. ZEC 12:1 Breme rijeèi Gospodnje za Izrailja. Govori Gospod, koji je razapeo nebesa i osnovao zemlju, i stvorio èovjeku duh koji je u njemu: ZEC 12:2 Evo, ja æu uèiniti Jerusalim èašom za opijanje svijem narodima unaokolo, koji æe opsjesti Jerusalim ratujuæi na Judu. ZEC 12:3 I u taj æu dan uèiniti Jerusalim teškim kamenom svijem narodima; koji ga god htjedbudu dignuti, satræe se, ako bi se i svi narodi zemaljski sabrali na nj. ZEC 12:4 U taj æu dan, govori Gospod, uèiniti da svi konji budu plašljivi i svi konjanici bezumni; i otvoriæu oèi svoje na dom Judin, i oslijepiæu sve konje narodima. ZEC 12:5 Te æe govoriti glavari Judini u srcu svom: jaki su mi stanovnici Jerusalimski Gospodom nad vojskama, Bogom svojim. ZEC 12:6 U onaj æu dan uèiniti da glavari Judini budu kao ognjište u drvima i kao luè zapaljen u snopovima, te æe proždrijeti i nadesno i nalijevo sve narode unaokolo, a Jerusalim æe još ostati na svom mjestu, u Jerusalimu. ZEC 12:7 I Gospod æe saèuvati šatore Judine najprije, da se ne diže nad Judom slava doma Davidova i slava stanovnika Jerusalimskih. ZEC 12:8 U onaj æe dan Gospod zaklanjati stanovnike Jerusalimske, i najslabiji meðu njima biæe u taj dan kao David, i dom æe Davidov biti kao Bog, kao anðeo Gospodnji pred njima. ZEC 12:9 I u taj dan tražiæu da istrijebim sve narode koji doðu na Jerusalim; ZEC 12:10 I izliæu na dom Davidov i na stanovnike Jerusalimske duh milosti i molitava, i pogledaæe na mene kojega probodoše; i plakaæe za njim kao za jedincem, i tužiæe za njim kao za prvencem. ZEC 12:11 U ono æe vrijeme biti tužnjava velika u Jerusalimu kao tužnjava u Adadrimonu u polju Megidonskom. ZEC 12:12 I tužiæe zemlja, svaka porodica napose; porodica doma Davidova napose, i žene njihove napose; porodica doma Natanova napose, i žene njihove napose; ZEC 12:13 Porodica doma Levijeva napose, i žene njihove napose; porodica Semejeva napose, i žene njihove napose; ZEC 12:14 Sve ostale porodice, svaka napose, i žene njihove napose. ZEC 13:1 U taj æe dan biti otvoren izvor domu Davidovu i stanovnicima Jerusalimskim za grijeh i za neèistotu. ZEC 13:2 I u taj æu dan, govori Gospod nad vojskama, istrijebiti iz zemlje imena idolima da se više ne spominju, i proroke i neèisti duh ukloniæu iz zemlje. ZEC 13:3 I ako ko još usprorokuje, reæi æe mu otac njegov i mati njegova, koji ga rodiše: neæeš biti živ, jer si govorio laž u ime Gospodnje. I otac æe ga njegov i mati njegova, koji ga rodiše, probosti, što prorokova. ZEC 13:4 I u taj æe se dan stidjeti proroci svaki svoje utvare, kad bi prorokovao, i neæe se ogrtati plaštem od kostrijeti da bi lagali. ZEC 13:5 Nego æe svaki reæi: nijesam prorok, ratar sam, jer me èovjek najmi od mladosti moje. ZEC 13:6 I ako mu ko reèe: kake su ti to rane na ruku? on æe odgovoriti: dopadoh ih u kuæi prijatelja svojih. ZEC 13:7 Maèu, ustani na pastira mojega i na èovjeka druga mojega, govori Gospod nad vojskama, udari pastira, i ovce æe se razbjeæi, ali æu okrenuti ruku svoju k malima. ZEC 13:8 I u svoj zemlji, govori Gospod, dva æe se dijela istrijebiti u njoj i poginuti, a treæi æe ostati u njoj; ZEC 13:9 I tu æu treæinu metnuti u oganj, i pretopiæu ih kako se pretapa srebro, i okušaæu ih kako se kuša zlato; oni æe prizvati ime moje, i ja æu im se odazvati i reæi æu: to je moj narod; a oni æe reæi: Gospod je Bog naš. ZEC 14:1 Evo ide dan Gospodnji, i plijen æe se tvoj razdijeliti usred tebe. ZEC 14:2 Jer æu skupiti sve narode na Jerusalim u boj, i grad æe se uzeti, i kuæe oplijeniti i žene osramotiti, i polovina æe grada otiæi u ropstvo, a ostali narod neæe se istrijebiti iz grada. ZEC 14:3 Jer æe Gospod izaæi, i vojevaæe na narode kao što vojuje na dan kad je boj. ZEC 14:4 I noge æe njegove stati u taj dan na gori Maslinskoj koja je prema Jerusalimu s istoka, i gora æe se Maslinska raspasti po srijedi na istok i na zapad da æe biti prodol vrlo velika, i polovina æe gore ustupiti na sjever a polovina na jug. ZEC 14:5 I bježaæete u prodol gorsku, jer æe prodol gorska dopirati do Asala, i bježaæete kao što bježaste od trusa u vrijeme Ozije cara Judina; i doæi æe Gospod Bog moj, i svi æe sveti biti s tobom. ZEC 14:6 I u taj dan neæe biti vidjelo svijetlo i mraèno; ZEC 14:7 Nego æe biti jedan dan, koji je poznat Gospodu, neæe biti dan i noæ, jer æe i uveèe biti svjetlost. ZEC 14:8 I u taj æe dan proteæi iz Jerusalima voda živa, pola k istoènom moru a pola k zapadnom moru, i biæe i ljeti i zimi. ZEC 14:9 I Gospod æe biti car nad svom zemljom, u onaj dan biæe Gospod jedan i ime njegovo jedno. ZEC 14:10 I sva æe se zemlja pretvoriti u ravnicu od Gavaje do Rimona s juga Jerusalimu, koji æe se podignuti i naseliti na svom mjestu od vrata Venijaminovijeh do mjesta gdje su prva vrata, do vrata na uglu, i od kule Ananeilove do tijeska careva. ZEC 14:11 I oni æe nastavati u njemu, i neæe više biti prokletstva, i Jerusalim æe stajati bez straha. ZEC 14:12 A ovo æe biti zlo kojim æe Gospod udariti sve narode koji bi vojevali na Jerusalim: tijelo æe svakom posahnuti dok još stoji na nogu, i oèi æe svakom posahnuti u rupama svojim, i jezik æe svakom posahnuti u ustima. ZEC 14:13 I u to æe vrijeme biti velika smetnja meðu njima od Gospoda, i hvataæe jedan drugoga za ruku, i ruka æe se jednoga podignuti na ruku drugoga. ZEC 14:14 A i Juda æe vojevati na Jerusalim, i blago svijeh naroda unaokolo sabraæe se, zlato i srebro i odijelo vrlo mnogo. ZEC 14:15 I zlo kao to zlo snaæi æe konje, mazge, kamile i magarce i svu stoku koja bude u tom okolu. ZEC 14:16 I ko god ostane od svijeh naroda koji doðu na Jerusalim, svak æe dolaziti od godine do godine da se pokloni caru Gospodu nad vojskama i da praznuje praznik sjenica. ZEC 14:17 I ako koji od plemena zemaljskih ne bi došli u Jerusalim da se poklone caru Gospodu nad vojskama, na njih neæe biti dažda; ZEC 14:18 I ako se pleme Misirsko ne bi podiglo i došlo, na koje ne daždi, biæe isto zlo kojim æe Gospod udariti narode koji ne bi dolazili da praznuju praznik sjenica. ZEC 14:19 Taki æe biti grijeh Misircima i grijeh svijem narodima koji ne bi dolazili da praznuju praznik sjenica. ZEC 14:20 U taj æe dan biti na zvoncima konjskim: svetinja Gospodu; i lonci æe u domu Gospodnjem biti kao zdjele pred oltarom; ZEC 14:21 I svi æe lonci u Jerusalimu i u Judi biti svetinja Gospodu nad vojskama, i svi koji hoæe da prinesu žrtvu dolazeæi uzimaæe ih i kuhati u njima; i u taj dan neæe više biti Hananejca u domu Gospoda nad vojskama. MAL 1:1 Breme rijeèi Gospodnje Izrailju preko Malahije. MAL 1:2 Ljubim vas, veli Gospod; a vi govorite: u èem nas ljubiš? Ne bješe li Isav brat Jakovu? govori Gospod; ali Jakova ljubih. MAL 1:3 A na Isava mrzih; zato gore njegove opustih i našljedstvo njegovo dadoh zmajevima iz pustinje. MAL 1:4 Što Edom govori: osiromašismo, ali æemo se povratiti i sagraditi pusta mjesta, ovako veli Gospod nad vojskama: neka oni grade, ali æu ja razgraditi, i oni æe se zvati: krajina bezakonièka i narod na koji se gnjevi Gospod dovijeka. MAL 1:5 I oèi æe vaše vidjeti i vi æete reæi: velik je Gospod na meðama Izrailjevijem. MAL 1:6 Sin poštuje oca i sluga gospodara svojega; ako sam ja otac, gdje je èast moja? i ako sam gospodar, gdje je strah moj? veli Gospod nad vojskama vama, sveštenici, koji prezirete ime moje, i govorite: u èem preziremo ime tvoje? MAL 1:7 Donosite na moj oltar hljeb oskvrnjen, i govorite: èim te oskvrnismo? Tijem što govorite: sto je Gospodnji za preziranje. MAL 1:8 I kad donosite slijepo na žrtvu, nije li zlo? i kad donosite hromo ili bolesno, nije li zlo? odnesi ga starješini svojemu, hoæeš li mu ugoditi i hoæe li pogledati na te? veli Gospod nad vojskama. MAL 1:9 Zato, molite se Bogu da se smiluje na nas; kad je to iz vaših ruku, hoæe li na koga od vas gledati? govori Gospod nad vojskama. MAL 1:10 Ko je meðu vama koji bi zatvorio vrata ili zapalio oganj na mom oltaru ni za što? Nijeste mi mili, veli Gospod nad vojskama, i neæu primiti dara iz vaše ruke. MAL 1:11 Jer od istoka sunèanoga do zapada veliko æe biti ime moje meðu narodima, i na svakom æe se mjestu prinositi kad imenu mojemu i èist dar; jer æe ime moje biti veliko meðu narodima, veli Gospod nad vojskama. MAL 1:12 A vi ga skvrnite govoreæi: sto je Gospodnji neèist, i što se postavlja na nj, jelo je za preziranje. MAL 1:13 I govorite: gle, kolika muka! a moglo bi se oduhnuti, govori Gospod nad vojskama; i donosite oteto, i hromo i bolesno donosite na dar; eda li æu primiti iz ruke vaše? govori Gospod. MAL 1:14 Proklet da je varalica, koji ima u svom stadu muško i zavjetuje, pa prinosi Gospodu kvarno; jer sam velik car, veli Gospod nad vojskama, i ime je moje strašno meðu narodima. MAL 2:1 I tako sada vama je ova zapovijest, sveštenici. MAL 2:2 Ako ne poslušate i ne stavite u srce da date slavu imenu mojemu, veli Gospod nad vojskama, tada æu pustiti na vas prokletstvo i prokleæu blagoslove vaše; i prokleh ih, jer ne stavljate u srce. MAL 2:3 Evo ja æu vam pokvariti usjev, i baciæu vam balegu u lice, balegu praznika vaših, da vas odnese sa sobom. MAL 2:4 I poznaæete da sam vam ja poslao ovu zapovijest da bi bio moj zavjet s Levijem, veli Gospod nad vojskama. MAL 2:5 Zavjet moj za život i mir bješe s njim, i dadoh mu to za strah, jer me se bojaše i imena se mojega strašaše. MAL 2:6 Zakon istiniti bješe u ustima njegovijem, i bezakonje se ne naðe na usnama njegovijem; u miru i pravo ide sa mnom i mnoge odvrati od bezakonja. MAL 2:7 Jer usne sveštenikove treba da èuvaju znanje i zakon da se traži iz njegovijeh usta, jer je anðeo Gospoda nad vojskama. MAL 2:8 Ali vi zaðoste s puta, i uèiniste te se mnogi spotakoše o zakon, pokvariste zavjet Levijev, veli Gospod nad vojskama. MAL 2:9 Zato i ja vas uèinih prezrenim i poništenim u svega naroda, kao što se vi ne držite mojih putova i u zakonu gledate ko je ko. MAL 2:10 Nije li nam svjema jedan otac? nije li nas jedan Bog stvorio? zašto nevjeru èinimo jedan drugome skvrneæi zavjet otaca svojih? MAL 2:11 Juda èini nevjeru, i gad se èini u Izrailju i u Jerusalimu; jer skvrni Juda svetinju Gospodnju, koju bi mu valjalo ljubiti, ženeæi se kæerju tuðega boga. MAL 2:12 Gospod æe istrijebiti iz šatora Jakovljevijeh èovjeka koji èini tako, koji straži i koji odgovara, i koji prinosi prinos Gospodu nad vojskama. MAL 2:13 Još i ovo èinite: pokrivate suzama oltar Gospodnji, plaèem i uzdasima; zato ne gleda više na prinos, niti mu je drago primiti što iz vaših ruku. MAL 2:14 A vi govorite: zašto? Zato što je Gospod svjedok izmeðu tebe i žene mladosti tvoje, kojoj ti èiniš nevjeru, a ona ti je drugarica i žena, s kojom si u vjeri. MAL 2:15 Jer nije li uèinio jedno, ako i imaše još više duha? a zašto jedno? da traži sjeme Božije; zato èuvajte duh svoj, i ženi mladosti svoje ne èinite nevjere. MAL 2:16 Jer Gospod Bog Izrailjev veli da mrzi na puštanje, jer taki pokriva nasilje plaštem svojim, govori Gospod nad vojskama; zato èuvajte duh svoj da ne èinite nevjere. MAL 2:17 Dosaðujete Gospodu rijeèima svojim, i govorite: u èem mu dosaðujemo? U tom što govorite: ko god èini zlo, po volji je Gospodu, i taki su mu mili; ili: gdje je Bog koji sudi? MAL 3:1 Evo, ja æu poslati anðela svojega, koji æe pripraviti put preda mnom, i iznenada æe doæi u crkvu svoju Gospod, kojega vi tražite, i anðeo zavjetni, kojega vi želite, evo doæi æe, veli Gospod nad vojskama. MAL 3:2 Ali ko æe podnijeti dan dolaska njegova? i ko æe se održati kad se pokaže? jer je on kao oganj livèev i kao milo bjeljarsko. MAL 3:3 I sješæe kao onaj koji lije i èisti srebro, i oèistiæe sinove Levijeve, i pretopiæe ih kao zlato i srebro, i oni æe prinositi Gospodu prinose u pravdi. MAL 3:4 I ugodan æe biti Gospodu prinos Judin i Jerusalimski kao u staro vrijeme i kao preðašnjih godina. MAL 3:5 I doæi æu k vama na sud, i biæu brz svjedok protiv vraèara i protiv preljuboèinaca, i protiv onijeh koji se kunu krivo i protiv onijeh koji zakidaju najam najamniku, i udovici i siroti i došljaku krivo èine i ne boje se mene, veli Gospod nad vojskama. MAL 3:6 Jer ja Gospod ne mijenjam se; zato vi, sinovi Jakovljevi, ne izgiboste. MAL 3:7 Od vremena otaca svojih otstupiste od uredaba mojih i ne držaste ih. Vratite se k meni, i ja æu se vratiti k vama, veli Gospod nad vojskama. Ali velite: u èem bismo se vratili? MAL 3:8 Eda li æe èovjek zakidati Boga? a vi mene zakidate; i govorite: u èem te zakidamo? u desetku i u prinosu. MAL 3:9 Prokleti ste, jer me zakidate, vi, sav narod. MAL 3:10 Donesite sve desetke u spreme da bude hrane u mojoj kuæi, i okušajte me u tom, veli Gospod nad vojskama, hoæu li vam otvoriti ustave nebeske i izliti blagoslov na vas da vam bude dosta. MAL 3:11 I zaprijetiæu vas radi proždrljivcu, te vam neæe kvariti roda zemaljskoga, i vinova loza u polju neæe vam biti nerodna, veli Gospod nad vojskama. MAL 3:12 I zvaæe vas blaženim svi narodi, jer æete biti zemlja mila, veli Gospod nad vojskama. MAL 3:13 Žestoke bjehu vaše rijeèi na me, veli Gospod; a vi velite: šta govorismo na tebe? MAL 3:14 Rekoste: zaludu je služiti Bogu, i kaka æe biti korist da držimo što je naredio da se drži, i da hodimo žalosni pred Gospodom nad vojskama? MAL 3:15 Zato hvalimo ponosite da su sreæni; napreduju koji èine bezakonje, i koji iskušavaju Boga, izbavljaju se. MAL 3:16 Tada koji se boje Gospoda govoriše jedan drugome, i pogleda Gospod, i èu, i napisa se knjiga za spomen pred njim za one koji se boje Gospoda i misle o imenu njegovu. MAL 3:17 Ti æe mi biti blago, veli Gospod nad vojskama, u onaj dan kad ja uèinim, i biæu im milostiv kao što je otac milostiv svome sinu koji mu služi. MAL 3:18 Tada æete se obratiti i vidjeæete razliku izmeðu pravednika i bezbožnika, izmeðu onoga koji služi Bogu i onoga koji mu ne služi. MAL 4:1 Jer, gle, ide dan, koji gori kao peæ, i svi æe ponositi i svi koji rade bezbožno biti strnjika, i upaliæe ih dan koji ide, veli Gospod nad vojskama, i neæe im ostaviti ni korijena ni grane. MAL 4:2 A vama, koji se bojite imena mojega, granuæe sunce pravde, i zdravlje æe biti na zracima njegovijem, i izlaziæete i skakaæete kao teoci od jasala. MAL 4:3 I izgaziæete bezbožnike, jer æe oni biti pepeo pod vašim nogama u dan kad ja uèinim, veli Gospod nad vojskama. MAL 4:4 Pamtite zakon Mojsija sluge mojega, kojemu zapovjedih na Horivu za svega Izrailja uredbe i zakone. MAL 4:5 Evo, ja æu vam poslati Iliju proroka prije nego doðe veliki i strašni dan Gospodnji; MAL 4:6 I on æe obratiti srce otaca k sinovima, i srce sinova k ocima njihovijem, da ne doðem i zatrem zemlju. MAT 1:1 Pleme Isusa Hrista, sina Davida Avraamova sina. MAT 1:2 Avraam rodi Isaka. A Isak rodi Jakova. A Jakov rodi Judu i braæu njegovu. MAT 1:3 A Juda rodi Faresa i Zaru s Tamarom. A Fares rodi Esroma. A Esrom rodi Arama. MAT 1:4 A Aram rodi Aminadava. A Aminadav rodi Naasona. A Naason rodi Salmona. MAT 1:5 A Salmon rodi Vooza s Rahavom. A Vooz rodi Ovida s Rutom. A Ovid rodi Jeseja. MAT 1:6 A Jesej rodi Davida cara. A David car rodi Solomuna s Urijnicom. MAT 1:7 A Solomun rodi Rovoama. A Rovoam rodi Aviju. A Avija rodi Asu. MAT 1:8 A Asa rodi Josafata. A Josafat rodi Jorama. A Joram rodi Oziju. MAT 1:9 A Ozija rodi Joatama. A Joatam rodi Ahaza. A Ahaz rodi Ezekiju. MAT 1:10 A Ezekija rodi Manasiju. A Manasija rodi Amona. A Amon rodi Josiju. MAT 1:11 A Josija rodi Jehoniju i braæu njegovu, u seobi Vavilonskoj. MAT 1:12 A po seobi Vavilonskoj, Jehonija rodi Salatiila. A Salatiilo rodi Zorovavela. MAT 1:13 A Zorovavel rodi Aviuda. A Aviud rodi Eliakima. A Eliakim rodi Azora. MAT 1:14 A Azor rodi Sadoka. A Sadok rodi Ahima. A Ahim rodi Eliuda. MAT 1:15 A Eliud rodi Eleazara. A Eleazar rodi Matana. A Matan rodi Jakova. MAT 1:16 A Jakov rodi Josifa, muža Marije, koja rodi Isusa prozvanoga Hrista. MAT 1:17 Svega dakle koljena od Avraama do Davida, koljena èetrnaest, a od Davida do seobe Vavilonske, koljena èetrnaest, a od seobe Vavilonske do Hrista, koljena èetrnaest. MAT 1:18 A roðenje Isusa Hrista bilo je ovako: kad je Marija, mati njegova, bila isprošena za Josifa, a još dok se nijesu bili sastali, naðe se da je ona trudna od Duha svetoga. MAT 1:19 A Josif muž njezin, buduæi pobožan, i ne hoteæi je javno sramotiti, namisli je tajno pustiti. MAT 1:20 No kad on tako pomisli, a to mu se javi u snu anðeo Gospodnji govoreæi: Josife, sine Davidov! ne boj se uzeti Marije žene svoje; jer ono što se u njoj zaèelo od Duha je svetoga. MAT 1:21 Pa æe roditi sina, i nadjeni mu ime Isus; jer æe on izbaviti svoj narod od grijeha njihovijeh. MAT 1:22 A ovo je sve bilo da se izvrši što je Gospod kazao preko proroka koji govori: MAT 1:23 Eto, djevojka æe zatrudnjeti, i rodiæe sina, i nadjenuæe mu ime Emanuilo, koje æe reæi: s nama Bog. MAT 1:24 Kad se Josif probudi od sna, uèini kao što mu je zapovjedio anðeo Gospodnji, i uzme ženu svoju. MAT 1:25 I ne znadijaše za nju dok ne rodi sina svojega prvenca, i nadjede mu ime Isus. MAT 2:1 A kad se rodi Isus u Vitlejemu Judejskome, za vremena cara Iroda, a to doðu mudarci od istoka u Jerusalim, i kažu: MAT 2:2 Gdje je car Judejski što se rodio? Jer smo vidjeli njegovu zvijezdu na istoku i došli smo da mu se poklonimo. MAT 2:3 Kad to èuje car Irod, uplaši se, i sav Jerusalim s njim. MAT 2:4 I sabravši sve glavare sveštenièke i književnike narodne, pitaše ih: gdje æe se roditi Hristos? MAT 2:5 A oni mu rekoše: u Vitlejemu Judejskome; jer je tako prorok napisao: MAT 2:6 I ti Vitlejeme, zemljo Judina! ni po èem nisi najmanji u državi Judinoj; jer æe iz tebe iziæi èelovoða koji æe pasti narod moj Izrailja. MAT 2:7 Onda Irod tajno dozva mudarce, i ispitivaše ih kad se pojavila zvijezda. MAT 2:8 I poslavši ih u Vitlejem, reèe: idite i raspitajte dobro za dijete, pa kad ga naðete, javite mi, da i ja idem da mu se poklonim. MAT 2:9 I oni saslušavši cara, poðoše: a to i zvijezda koju su vidjeli na istoku, iðaše pred njima dok ne doðe i stade odozgo gdje bješe dijete. MAT 2:10 A kad vidješe zvijezdu gdje je stala, obradovaše se veoma velikom radosti. MAT 2:11 I ušavši u kuæu, vidješe dijete s Marijom materom njegovom, i padoše i pokloniše mu se; pa otvoriše dare svoje i darivaše ga: zlatom, i tamjanom, i smirnom. MAT 2:12 I primivši u snu zapovijest da se ne vraæaju k Irodu, drugijem putem otidoše u svoju zemlju. MAT 2:13 A pošto oni otidu, a to anðeo Gospodnji javi se Josifu u snu i kaza mu: ustani, uzmi dijete i mater njegovu pa bježi u Misir, i budi onamo dok ti ne kažem; jer æe Irod tražiti dijete da ga pogubi. MAT 2:14 I on ustavši uze dijete i mater njegovu noæu i otide u Misir. MAT 2:15 I bi tamo do smrti Irodove: da se izvrši što je Gospod rekao preko proroka koji govori: iz Misira dozvah sina svojega. MAT 2:16 Tada Irod kad vidje da su ga mudarci prevarili, razgnjevi se vrlo i posla te pobiše svu djecu po Vitlejemu i po svoj okolini njegovoj od dvije godine i niže, po vremenu koje je dobro doznao od mudaraca. MAT 2:17 Tada se zbi što je kazao prorok Jeremija govoreæi: MAT 2:18 Glas u Rami èu se, plaè, i ridanje, i jaukanje mnogo: Rahila plaèe za svojom djecom, i neæe da se utješi, jer ih nema. MAT 2:19 A po smrti Irodovoj, gle, anðeo Gospodnji u snu javi se Josifu u Misiru. MAT 2:20 I reèe: ustani, i uzmi dijete i mater njegovu i idi u zemlju Izrailjevu; jer su izumrli koji su tražili dušu djetinju. MAT 2:21 I on ustavši, uze dijete i mater njegovu, i doðe u zemlju Izrailjevu. MAT 2:22 Ali èuvši da Arhelaj caruje u Judeji mjesto Iroda oca svojega, poboja se onamo iæi; nego primivši u snu zapovijest, otide u krajeve Galilejske. MAT 2:23 I došavši onamo, namjesti se u gradu koji se zove Nazaret, da se zbude kao što su kazali proroci da æe se Nazareæanin nazvati. MAT 3:1 U ono pak doba doðe Jovan krstitelj, i uèaše u pustinji Judejskoj. MAT 3:2 I govoraše: pokajte se, jer se približi carstvo nebesko. MAT 3:3 Jer je to onaj za koga je govorio prorok Isaija gdje kaže: glas onoga što vièe u pustinji: pripravite put Gospodu, i poravnite staze njegove. MAT 3:4 A Jovan imaše haljinu od dlake kamilje i pojas kožan oko sebe; a hrana njegova bijaše skakavci i med divlji. MAT 3:5 Tada izlažaše k njemu Jerusalim i sva Judeja, i sva okolina Jordanska. MAT 3:6 I on ih kršæavaše u Jordanu, i ispovijedahu grijehe svoje. MAT 3:7 A kad vidje Jovan) mnoge fariseje i sadukeje gdje idu da ih krsti, reèe im: porodi aspidini! ko kaza vama da bježite od gnjeva koji ide? MAT 3:8 Rodite dakle rod dostojan pokajanja. MAT 3:9 I ne mislite i ne govorite u sebi: imamo oca Avraama; jer vam kažem da može Bog i od kamenja ovoga podignuti djecu Avraamu. MAT 3:10 Veæ i sjekira kod korijena drvetu stoji; svako dakle drvo koje ne raða dobra roda, sijeèe se i u oganj se baca. MAT 3:11 Ja dakle kršæavam vas vodom za pokajanje; a onaj što ide za mnom, jaèi je od mene; ja nijesam dostojan njemu obuæe ponijeti; on æe vas krstiti Duhom svetijem i ognjem. MAT 3:12 Njemu je lopata u ruci njegovoj, pa æe otrijebiti gumno svoje, i skupiæe pšenicu svoju u žitnicu, a pljevu æe sažeæi ognjem vjeènijem. MAT 3:13 Tada doðe Isus iz Galileje na Jordan k Jovanu da se krsti. MAT 3:14 A Jovan branjaše mu govoreæi: ti treba mene da krstiš, a ti li dolaziš k meni? MAT 3:15 A Isus odgovori i reèe mu: ostavi sad, jer tako nam treba ispuniti svaku pravdu. Tada Jovan ostavi ga. MAT 3:16 I krstivši se Isus iziðe odmah iz vode; i gle, otvoriše mu se nebesa, i vidje Duha Božijega gdje silazi kao golub i doðe na njega. MAT 3:17 I gle, glas s neba koji govori: ovo je sin moj ljubazni koji je po mojoj volji. MAT 4:1 Tada Isusa odvede Duh u pustinju da ga ðavo kuša. MAT 4:2 I postivši se dana èetrdeset i noæi èetrdeset, napošljetku ogladnje. MAT 4:3 I pristupi k njemu kušaè i reèe: ako si sin Božij, reci da kamenje ovo hljebovi postanu. MAT 4:4 A on odgovori i reèe: pisano je: ne živi èovjek o samom hljebu, no o svakoj rijeèi koja izlazi iz usta Božijih. MAT 4:5 Tada odvede ga ðavo u sveti grad i postavi ga navrh crkve; MAT 4:6 Pa mu reèe: ako si sin Božij, skoèi dolje, jer u pismu stoji da æe anðelima svojijem zapovjediti za tebe, i uzeæe te na ruke, da gdje ne zapneš za kamen nogom svojom. MAT 4:7 A Isus reèe njemu: ali i to stoji napisano: nemoj kušati Gospoda Boga svojega. MAT 4:8 Opet uze ga ðavo i odvede na goru vrlo visoku, i pokaza mu sva carstva ovoga svijeta i slavu njihovu; MAT 4:9 I reèe mu: sve ovo daæu tebi ako padneš i pokloniš mi se. MAT 4:10 Tada reèe njemu Isus: idi od mene, sotono; jer stoji napisano: Gospodu Bogu svojemu poklanjaj se i njemu jedinome služi. MAT 4:11 Tada ostavi ga ðavo, i gle, anðeli pristupiše i služahu mu. MAT 4:12 A kad èu Isus da je Jovan predan, otide u Galileju. MAT 4:13 I ostavivši Nazaret doðe i namjesti se u Kapernaumu primorskome na meði Zavulonovoj i Neftalimovoj, MAT 4:14 Da se zbude što je rekao Isaija prorok govoreæi: MAT 4:15 Zemlja Zavulonova i zemlja Neftalimova, na putu k moru s one strane Jordana, Galileja neznabožaèka. MAT 4:16 Ljudi koji sjede u tami, vidješe vidjelo veliko, i onima što sjede na strani i u sjenu smrtnome, zasvijetli vidjelo. MAT 4:17 Od tada poèe Isus uèiti i govoriti: pokajte se, jer se približi carstvo nebesko. MAT 4:18 I iduæi pokraj mora Galilejskog vidje dva brata, Simona, koji se zove Petar, i Andriju brata njegova, gdje meæu mreže u more, jer bijahu ribari. MAT 4:19 I reèe im: hajdete za mnom, i uèiniæu vas lovcima ljudskijem. MAT 4:20 A oni taj èas ostaviše mreže i za njim otidoše. MAT 4:21 I otišavši odatle vidje druga dva brata, Jakova Zevedejeva, i Jovana brata njegova, u laði sa Zevedejem ocem njihovijem gdje krpe mreže svoje, i pozva ih. MAT 4:22 A oni taj èas ostaviše laðu i oca svojega i za njim otidoše. MAT 4:23 I prohoðaše po svoj Galileji Isus uèeæi po zbornicama njihovijem, i propovijedajuæi jevanðelje o carstvu, i iscjeljujuæi svaku bolest i svaku nemoæ po ljudima. MAT 4:24 I otide glas o njemu po svoj Siriji i privedoše mu sve bolesne od razliènijeh bolesti i s razliènijem mukama, i bijesne, i mjeseènjake, i uzete, i iscijeli ih. MAT 4:25 I za njim iðaše naroda mnogo iz Galileje, i iz Deset Gradova, i iz Jerusalima, i Judeje, i ispreko Jordana. MAT 5:1 A kad on vidje narod, pope se na goru, i sjede, i pristupiše mu uèenici njegovi. MAT 5:2 I otvorivši usta svoja uèaše ih govoreæi: MAT 5:3 Blago siromašnima duhom, jer je njihovo carstvo nebesko; MAT 5:4 Blago onima koji plaèu, jer æe se utješiti; MAT 5:5 Blago krotkima, jer æe naslijediti zemlju; MAT 5:6 Blago gladnima i žednima pravde, jer æe se nasititi; MAT 5:7 Blago milostivima, jer æe biti pomilovani; MAT 5:8 Blago onima koji su èistoga srca, jer æe Boga vidjeti; MAT 5:9 Blago onima koji mir grade, jer æe se sinovi Božiji nazvati; MAT 5:10 Blago prognanima pravde radi, jer je njihovo carstvo nebesko. MAT 5:11 Blago vama ako vas uzasramote i usprogone i reku na vas svakojake rðave rijeèi lažuæi, mene radi. MAT 5:12 Radujte se i veselite se, jer je velika plata vaša na nebesima, jer su tako progonili proroke prije vas. MAT 5:13 Vi ste so zemlji; ako so obljutavi, èim æe se osoliti? Ona veæ neæe biti ni za što, osim da se prospe napolje i da je ljudi pogaze. MAT 5:14 Vi ste vidjelo svijetu; ne može se grad sakriti kad na gori stoji. MAT 5:15 Niti se užiže svijeæa i meæe pod sud nego na svijeænjak, te svijetli svima koji su u kuæi. MAT 5:16 Tako da se svijetli vaše vidjelo pred ljudima, da vide vaša dobra djela, i slave oca vašega koji je na nebesima. MAT 5:17 Ne mislite da sam ja došao da pokvarim zakon ili proroke: nijesam došao da pokvarim, nego da ispunim. MAT 5:18 Jer vam zaista kažem: dokle nebo i zemlja stoji, neæe nestati ni najmanjega slovca ili jedne title iz zakona dok se sve ne izvrši. MAT 5:19 Ako ko pokvari jednu od ovijeh najmanjijeh zapovijesti i nauèi tako ljude, najmanji nazvaæe se u carstvu nebeskome; a ko izvrši i nauèi, taj æe se veliki nazvati u carstvu nebeskome. MAT 5:20 Jer vam kažem da ako ne bude veæa pravda vaša nego književnika i fariseja, neæete uæi u carstvo nebesko. MAT 5:21 Èuli ste kako je kazano starima: ne ubij; jer ko ubije, biæe kriv sudu. MAT 5:22 A ja vam kažem da æe svaki koji se gnjevi na brata svojega ni za što, biti kriv sudu; a ako li ko reèe bratu svojemu: raka! biæe kriv skupštini; a ko reèe: budalo! biæe kriv paklu ognjenom. MAT 5:23 Zato dakle ako prineseš dar svoj k oltaru, i ondje se opomeneš da brat tvoj ima nešto na te, MAT 5:24 Ostavi ondje dar svoj pred oltarom, i idi prije te se pomiri s bratom svojijem, pa onda doði i prinesi dar svoj. MAT 5:25 Miri se sa suparnikom svojijem brzo, dok si na putu s njim, da te suparnik ne preda sudiji, a sudija da te ne preda sluzi i u tamnicu da te ne vrgnu. MAT 5:26 Zaista ti kažem: neæeš iziæi odande dok ne daš do pošljednjega dinara. MAT 5:27 Èuli ste kako je kazano starima: ne èini preljube. MAT 5:28 A ja vam kažem da svaki koji pogleda na ženu sa željom, veæ je uèinio preljubu u srcu svojemu. MAT 5:29 A ako te oko tvoje desno sablažnjava, iskopaj ga i baci od sebe: jer ti je bolje da pogine jedan od udova tvojijeh negoli sve tijelo tvoje da bude baèeno u pakao. MAT 5:30 I ako te desna ruka tvoja sablažnjava, otsijeci je i baci od sebe: jer ti je bolje da pogine jedan od udova tvojijeh negoli sve tijelo tvoje da bude baèeno u pakao. MAT 5:31 Tako je kazano: ako ko pusti ženu svoju, da joj da knjigu raspusnu. MAT 5:32 A ja vam kažem da svaki koji pusti ženu svoju, osim za preljubu, navodi je te èini preljubu; i koji puštenicu uzme preljubu èini. MAT 5:33 Još ste èuli kako je kazano starima: ne kuni se krivo, a ispuni što si se Gospodu zakleo. MAT 5:34 A ja vam kažem: ne kunite se nikako: ni nebom, jer je prijestol Božij; MAT 5:35 Ni zemljom, jer je podnožje nogama njegovijem; ni Jerusalimom, jer je grad velikoga cara. MAT 5:36 Ni glavom svojom ne kuni se, jer ne možeš ni dlake jedne bijele ili crne uèiniti. MAT 5:37 Dakle neka bude vaša rijeè: da, da; ne, ne; a što je više od ovoga, oda zla je. MAT 5:38 Èuli ste da je kazano: oko za oko, i zub za zub. MAT 5:39 A ja vam kažem da se ne branite oda zla, nego ako te ko udari po desnome tvom obrazu, obrni mu i drugi; MAT 5:40 I koji hoæe da se sudi s tobom i košulju tvoju da uzme, podaj mu i haljinu. MAT 5:41 I ako te potjera ko jedan sahat, idi s njime dva. MAT 5:42 Koji ište u tebe, podaj mu; i koji hoæe da mu uzajmiš, ne odreci mu. MAT 5:43 Èuli ste da je kazano: ljubi bližnjega svojega, i mrzi na neprijatelja svojega. MAT 5:44 A ja vam kažem: ljubite neprijatelje svoje, blagosiljajte one koji vas kunu, èinite dobro onima koji na vas mrze i molite se Bogu za one koji vas gone; MAT 5:45 Da budete sinovi oca svojega koji je na nebesima; jer on zapovijeda svome suncu, te obasjava i zle i dobre, i daje dažd pravednima i nepravednima. MAT 5:46 Jer ako ljubite one koji vas ljube, kakovu platu imate? Ne èine li to i carinici? MAT 5:47 I ako Boga nazivate samo svojoj braæi, šta odviše èinite? Ne èine li tako i neznabošci? MAT 5:48 Budite vi dakle savršeni, kao što je savršen otac vaš nebeski. MAT 6:1 Pazite da pravdu svoju ne èinite pred ljudima da vas oni vide; inaèe plate nemate od oca svojega koji je na nebesima. MAT 6:2 Kad dakle daješ milostinju, ne trubi pred sobom, kao što èine licemjeri po zbornicama i po ulicama da ih hvale ljudi. Zaisto vam kažem: primili su platu svoju. MAT 6:3 A ti kad èiniš milostinju, da ne zna ljevaka tvoja što èini desnica tvoja. MAT 6:4 Tako da bude milostinja tvoja tajna; i otac tvoj koji vidi tajno, platiæe tebi javno. MAT 6:5 I kad se moliš Bogu, ne budi kao licemjeri, koji rado po zbornicama i na raskršæu po ulicama stoje i mole se da ih vide ljudi. Zaisto vam kažem da su primili platu svoju. MAT 6:6 A ti kad se moliš, uði u klijet svoju, i zatvorivši vrata svoja, pomoli se ocu svojemu koji je u tajnosti; i otac tvoj koji vidi tajno, platiæe tebi javno. MAT 6:7 A kad se molite, ne govorite mnogo, kao neznabošci; jer oni misle da æe za mnoge rijeèi svoje biti uslišeni. MAT 6:8 Vi dakle ne budite kao oni; jer zna otac vaš šta vam treba prije molitve vaše; MAT 6:9 Ovako dakle molite se vi: Oèe naš koji si na nebesima, da se sveti ime tvoje; MAT 6:10 Da doðe carstvo tvoje; da bude volja tvoja i na zemlji kao na nebu; MAT 6:11 Hljeb naš potrebni daj nam danas; MAT 6:12 I oprosti nam dugove naše kao i mi što opraštamo dužnicima svojijem; MAT 6:13 I ne navedi nas u napast; no izbavi nas oda zla. Jer je tvoje carstvo, i sila, i slava vavijek. Amin. MAT 6:14 Jer ako opraštate ljudima grijehe njihove, oprostiæe i vama otac vaš nebeski. MAT 6:15 Ako li ne opraštate ljudima grijeha njihovijeh, ni otac vaš neæe oprostiti vama grijeha vašijeh. MAT 6:16 A kad postite, ne budite žalosni kao licemjeri; jer oni naèine blijeda lica svoja da ih vide ljudi gdje poste. Zaisto vam kažem da su primili platu svoju. MAT 6:17 A ti kad postiš, namaži glavu svoju, i lice svoje umij, MAT 6:18 Da te ne vide ljudi gdje postiš, nego otac tvoj koji je u tajnosti; i otac tvoj koji vidi tajno, platiæe tebi javno. MAT 6:19 Ne sabirajte sebi blaga na zemlji, gdje moljac i rða kvari, i gdje lupeži potkopavaju i kradu; MAT 6:20 Nego sabirajte sebi blago na nebu, gdje ni moljac ni rða ne kvari, i gdje lupeži ne potkopavaju i ne kradu. MAT 6:21 Jer gdje je vaše blago, ondje æe biti i srce vaše. MAT 6:22 Svijeæa je tijelu oko. Ako dakle bude oko tvoje zdravo, sve æe tijelo tvoje svijetlo biti. MAT 6:23 Ako li oko tvoje kvarno bude, sve æe tijelo tvoje tamno biti. Ako je dakle vidjelo što je u tebi tama, akamoli tama? MAT 6:24 Niko ne može dva gospodara služiti: jer ili æe na jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili jednome voljeti, a za drugog ne mariti. Ne možete Bogu služiti i mamoni. MAT 6:25 Zato vam kažem: ne brinite se za život svoj, šta æete jesti, ili šta æete piti; ni za tijelo svoje, u što æete se obuæi. Nije li život pretežniji od hrane, i tijelo od odijela? MAT 6:26 Pogledajte na ptice nebeske kako ne siju, niti žnju, ni sabiraju u žitnice; pa otac vaš nebeski hrani ih. Nijeste li vi mnogo pretežniji od njih? MAT 6:27 A ko od vas brinuæi se može primaknuti rastu svojemu lakat jedan? MAT 6:28 I za odijelo što se brinete? Pogledajte na ljiljane u polju kako rastu; ne trude se niti predu. MAT 6:29 Ali ja vam kažem da ni Solomun u svoj svojoj slavi ne obuèe se kao jedan od njih. MAT 6:30 A kad travu po polju, koja danas jest a sjutra se u peæ baca, Bog tako odijeva; akamoli vas, malovjerni? MAT 6:31 Ne brinite se dakle govoreæi: šta æemo jesti, ili, šta æemo piti, ili, èim æemo se odjenuti? MAT 6:32 Jer sve ovo neznabošci ištu; a zna i otac vaš nebeski da vama treba sve ovo. MAT 6:33 Nego ištite najprije carstva Božijega, i pravde njegove, i ovo æe vam se sve dodati. MAT 6:34 Ne brinite se dakle za sjutra; jer sjutra brinuæe se za se. Dosta je svakom danu zla svoga. MAT 7:1 Ne sudite da vam se ne sudi; MAT 7:2 Jer kakovijem sudom sudite, onakovijem æe vam suditi; i kakovom mjerom mjerite, onakom æe vam se mjeriti. MAT 7:3 A zašto vidiš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svojemu ne osjeæaš? MAT 7:4 Ili, kako možeš reæi bratu svojemu: stani da ti izvadim trun iz oka tvojega; a eto brvno u oku tvojemu? MAT 7:5 Licemjere! izvadi najprije brvno iz oka svojega, pa æeš onda vidjeti izvaditi trun iz oka brata svojega. MAT 7:6 Ne dajte svetinje psima; niti meæite bisera svojega pred svinje, da ga ne pogaze nogama svojima, i vrativši se ne rastrgnu vas. MAT 7:7 Ištite, i daæe vam se; tražite, i naæi æete; kucajte, i otvoriæe vam se. MAT 7:8 Jer svaki koji ište, prima; i koji traži, nalazi; i koji kuca, otvoriæe mu se. MAT 7:9 Ili koji je meðu vama èovjek u koga ako zaište sin njegov hljeba kamen da mu da? MAT 7:10 Ili ako ribe zaište da mu da zmiju? MAT 7:11 Kad dakle vi, zli buduæi, umijete dare dobre davati djeci svojoj, koliko æe više otac vaš nebeski dati dobra onima koji ga mole? MAT 7:12 Sve dakle što hoæete da èine vama ljudi, èinite i vi njima: jer je to zakon i proroci. MAT 7:13 Uðite na uska vrata; jer su široka vrata i širok put što vode u propast, i mnogo ih ima koji njim idu. MAT 7:14 Kao što su uska vrata i tijesan put što vode u život, i malo ih je koji ga nalaze. MAT 7:15 Èuvajte se od lažnijeh proroka, koji dolaze k vama u odijelu ovèijemu, a unutra su vuci grabljivi. MAT 7:16 Po rodovima njihovijem poznaæete ih. Eda li se bere s trnja grožðe, ili s èièka smokve? MAT 7:17 Tako svako drvo dobro rodove dobre raða, a zlo drvo rodove zle raða. MAT 7:18 Ne može drvo dobro rodova zlijeh raðati, ni drvo zlo rodova dobrijeh raðati. MAT 7:19 Svako dakle drvo koje ne raða roda dobra, sijeku i u oganj bacaju. MAT 7:20 I tako dakle po rodovima njihovijem poznaæete ih. MAT 7:21 Neæe svaki koji mi govori: Gospode! Gospode! uæi u carstvo nebesko; no koji èini po volji oca mojega koji je na nebesima. MAT 7:22 Mnogi æe reæi meni u onaj dan: Gospode! Gospode! nijesmo li u ime tvoje prorokovali, i tvojijem imenom ðavole izgonili, i tvojijem imenom èudesa mnoga tvorili? MAT 7:23 I tada æu im ja kazati: nikad vas nijesam znao; idite od mene koji èinite bezakonje. MAT 7:24 Svaki dakle koji sluša ove moje rijeèi i izvršuje ih, kazaæu da je kao mudar èovjek koji sazida kuæu svoju na kamenu: MAT 7:25 I udari dažd, i doðoše vode, i dunuše vjetrovi, i napadoše na kuæu onu, i ne pade; jer bješe utvrðena na kamenu. MAT 7:26 A svaki koji sluša ove moje rijeèi a ne izvršuje ih, on æe biti kao èovjek lud koji sazida kuæu svoju na pijesku: MAT 7:27 I udari dažd, i doðoše vode, i dunuše vjetrovi, i udariše u kuæu onu, i pade, i raspade se strašno. MAT 7:28 I kad svrši Isus rijeèi ove, divljaše se narod nauci njegovoj. MAT 7:29 Jer ih uèaše kao onaj koji vlast ima, a ne kao književnici. MAT 8:1 A kad siðe s gore, za njim iðaše naroda mnogo. MAT 8:2 I gle, èovjek gubav doðe i klanjaše mu se govoreæi: Gospode! ako hoæeš, možeš me oèistiti. MAT 8:3 I pruživši ruku Isus, dohvati ga se govoreæi: hoæu, oèisti se. I odmah oèisti se od gube. MAT 8:4 I reèe mu Isus: gledaj, nikomu ne kazuj, nego idi i pokaži se svešteniku, i prinesi dar koji je zapovjedio Mojsije radi svjedoèanstva njima. MAT 8:5 A kad uðe u Kapernaum, pristupi k njemu kapetan moleæi ga MAT 8:6 I govoreæi: Gospode! sluga moj leži doma uzet, i muèi se vrlo. MAT 8:7 A Isus reèe mu: ja æu doæi i iscijeliæu ga. MAT 8:8 I kapetan odgovori i reèe: Gospode! nijesam dostojan da pod krov moj uðeš; nego samo reci rijeè, i ozdraviæe sluga moj. MAT 8:9 Jer i ja sam èovjek pod vlasti, i imam pod sobom vojnike, pa reèem jednome: idi, i ide; i drugome: doði, i doðe; i sluzi svojemu: uèini to, i uèini. MAT 8:10 A kad èu Isus, udivi se i reèe onima što idu za njim: zaista vam kažem: ni u Izrailju tolike vjere ne naðoh. MAT 8:11 I to vam kažem da æe mnogi od istoka i zapada doæi i sješæe za trpezu s Avraamom i Isakom i Jakovom u carstvu nebeskome: MAT 8:12 A sinovi carstva izgnaæe se u tamu najkrajnju; ondje æe biti plaè i škrgut zuba. MAT 8:13 A kapetanu reèe Isus: idi, i kako si vjerovao neka ti bude. I ozdravi sluga njegov u taj èas. MAT 8:14 I došavši Isus u dom Petrov vidje taštu njegovu gdje leži i groznica je trese. MAT 8:15 I prihvati je za ruku, i pusti je groznica, i usta, i služaše mu. MAT 8:16 A uveèe dovedoše k njemu bijesnijeh mnogo, i izgna duhove rijeèju, i sve bolesnike iscijeli: MAT 8:17 Da se zbude što je kazao Isaija prorok govoreæi: on nemoæi naše uze i bolesti ponese. MAT 8:18 A kad vidje Isus mnogo naroda oko sebe, zapovjedi uèenicima svojijem da idu na onu stranu. MAT 8:19 I pristupivši jedan književnik reèe mu: uèitelju! ja idem za tobom kud god ti poðeš. MAT 8:20 Reèe njemu Isus: lisice imaju jame i ptice nebeske gnijezda; a sin èovjeèij nema gdje glave zakloniti. MAT 8:21 A drugi od uèenika njegovijeh reèe mu: Gospode! dopusti mi najprije da idem da ukopam oca svojega. MAT 8:22 A Isus reèe njemu: hajde za mnom, a ostavi neka mrtvi ukopavaju svoje mrtvace. MAT 8:23 I kad uðe u laðu, za njim uðoše uèenici njegovi. MAT 8:24 I gle, oluja velika postade na moru da se laða pokri valovima; a on spavaše. MAT 8:25 I prikuèivši se uèenici njegovi probudiše ga govoreæi: Gospode! izbavi nas, izgibosmo. MAT 8:26 I reèe im: zašto ste strašljivi, malovjerni? Tada ustavši zaprijeti vjetrovima i moru, i postade tišina velika. MAT 8:27 A ljudi èudiše se govoreæi: ko je ovaj da ga slušaju i vjetrovi i more? MAT 8:28 A kad doðe na onu stranu u zemlju Gergesinsku, sretoše ga dva bijesna, koji izlaze iz grobova, tako zla da ne mogaše niko proæi putem onijem. MAT 8:29 I gle, povikaše: što je tebi do nas, Isuse, sine Božij? zar si došao amo prije vremena da muèiš nas? MAT 8:30 A daleko od njih pasijaše veliki krd svinja. MAT 8:31 I ðavoli moljahu ga govoreæi: ako nas izgoniš, pošlji nas da idemo u krd svinja. MAT 8:32 I reèe im: idite. I oni izišavši otidoše u svinje. I gle, navali sav krd s brijega u more, i potopiše se u vodi. MAT 8:33 A svinjari pobjegoše; i došavši u grad kazaše sve, i za bijesne. MAT 8:34 I gle, sav grad iziðe na susret Isusu; i vidjevši ga moliše da bi otišao iz njihovoga kraja. MAT 9:1 I ušavši u laðu prijeðe i doðe u svoj grad. MAT 9:2 I gle, donesoše mu uzeta koji ležaše na odru. I vidjevši Isus vjeru njihovu reèe uzetome: ne boj se, sinko, opraštaju ti se grijesi tvoji. MAT 9:3 I gle, neki od književnika rekoše u sebi: ovaj huli na Boga. MAT 9:4 I videæi Isus pomisli njihove reèe: zašto zlo mislite u srcima svojijem? MAT 9:5 Jer šta je lakše reæi: opraštaju ti se grijesi; ili reæi: ustani i hodi? MAT 9:6 Ali da znate da vlast ima sin èovjeèij na zemlji opraštati grijehe tada reèe uzetome): ustani, uzmi odar svoj i idi doma. MAT 9:7 I ustavši otide doma. MAT 9:8 A ljudi videæi èudiše se, i hvališe Boga, koji je dao vlast takovu ljudima. MAT 9:9 I odlazeæi Isus odande vidje èovjeka gdje sjedi na carini, po imenu Mateja, i reèe mu: hajde za mnom. I ustavši otide za njim. MAT 9:10 I kad jeðaše u kuæi, gle, mnogi carinici i grješnici doðoše i jeðahu s Isusom i s uèenicima njegovijem. MAT 9:11 I vidjevši to fariseji govorahu uèenicima njegovijem: zašto s carinicima i grješnicima uèitelj vaš jede i pije? MAT 9:12 A Isus èuvši to reèe im: ne trebaju zdravi ljekara nego bolesni. MAT 9:13 Nego idite i nauèite se šta znaèi: milosti hoæu, a ne priloga. Jer ja nijesam došao da zovem pravednike no grješnike na pokajanje. MAT 9:14 Tada pristupiše k njemu uèenici Jovanovi govoreæi: zašto mi i fariseji postimo mnogo, a uèenici tvoji ne poste? MAT 9:15 A Isus reèe im: eda li mogu svatovi plakati dok je s njima ženik? Nego æe doæi vrijeme kad æe se oteti od njih ženik, i onda æe postiti. MAT 9:16 Jer niko ne meæe nove zakrpe na staru haljinu; jer æe zakrpa odadrijeti od haljine, i gora æe rupa biti. MAT 9:17 Niti se ljeva vino novo u mjehove stare; inaèe mjehovi prodru se i vino se prolije, i mjehovi propadnu. Nego se ljeva vino novo u mjehove nove, i oboje se saèuva. MAT 9:18 Dok on tako govoraše njima, gle, knez nekakav doðe i klanjaše mu se govoreæi: kæi moja sad umrije; nego doði i metni na nju ruku svoju, i oživljeæe. MAT 9:19 I ustavši Isus za njim poðe i uèenici njegovi. MAT 9:20 I gle, žena koja je dvanaest godina bolovala od teèenja krvi pristupi sastrag i dohvati mu se skuta od haljine njegove. MAT 9:21 Jer govoraše u sebi: samo ako se dotaknem haljine njegove, ozdraviæu. MAT 9:22 A Isus obazrevši se i vidjevši je reèe: ne boj se, kæeri; vjera tvoja pomogla ti je. I ozdravi žena od toga èasa. MAT 9:23 I došavši Isus u dom knežev i vidjevši sviraèe i ljude zabunjene MAT 9:24 Reèe im: otstupite, jer djevojka nije umrla, nego spava. I potsmijevahu mu se. MAT 9:25 A kad istjera ljude, uðe, i uhvati je za ruku, i usta djevojka. MAT 9:26 I otide glas ovaj po svoj zemlji onoj. MAT 9:27 A kad je Isus odlazio odande, za njim iðahu dva slijepca vièuæi i govoreæi: pomiluj nas, sine Davidov! MAT 9:28 A kad doðe u kuæu, pristupiše k njemu slijepci, i reèe im Isus: vjerujete li da mogu to uèiniti? A oni mu rekoše: da, Gospode. MAT 9:29 Tada dohvati se oèiju njihovijeh govoreæi: po vjeri vašoj neka vam bude. MAT 9:30 I otvoriše im se oèi. I zaprijeti im Isus govoreæi: gledajte da niko ne dozna. MAT 9:31 A oni izišavši razglasiše ga po svoj zemlji onoj. MAT 9:32 Kad oni pak iziðu, gle, dovedoše k njemu èovjeka nijema i bijesna. MAT 9:33 I pošto izgna ðavola, progovori nijemi. I divljaše se narod govoreæi: nigda se toga nije vidjelo u Izrailju. MAT 9:34 A fariseji govorahu: pomoæu kneza ðavolskog izgoni ðavole. MAT 9:35 I prohoðaše Isus po svijem gradovima i selima uèeæi po zbornicama njihovijem i propovijedajuæi jevanðelje o carstvu, i iscjeljujuæi svaku bolest i svaku nemoæ po ljudima. MAT 9:36 A gledajuæi ljude sažali mu se, jer bijahu smeteni i rasijani kao ovce bez pastira. MAT 9:37 Tada reèe uèenicima svojijem: žetve je mnogo, a poslenika malo. MAT 9:38 Molite se dakle gospodaru od žetve da izvede poslenike na žetvu svoju. MAT 10:1 I dozvavši svojijeh dvanaest uèenika dade im vlast nad duhovima neèistijem da ih izgone, i da iscjeljuju od svake bolesti i svake nemoæi. MAT 10:2 A dvanaest apostola imena su ova: prvi Simon, koji se zove Petar, i Andrija brat njegov; Jakov Zevedejev, i Jovan brat njegov; MAT 10:3 Filip i Vartolomije; Toma i Matej carinik; Jakov Alfejev, i Levej prozvani Tadija; MAT 10:4 Simon Kananit, i Juda Iskariotski, koji ga i predade. MAT 10:5 Ovijeh dvanaest posla Isus i zapovjedi im govoreæi: na put neznabožaca ne idite, i u grad Samarjanski ne ulazite. MAT 10:6 Nego idite k izgubljenijem ovcama doma Izrailjeva. MAT 10:7 A hodeæi propovijedajte i kazujte da se približilo carstvo nebesko. MAT 10:8 Bolesne iscjeljujte, gubave èistite, mrtve dižite, ðavole izgonite; zabadava ste dobili, zabadava i dajite. MAT 10:9 Ne nosite zlata ni srebra ni mjedi u pojasima svojijem, MAT 10:10 Ni torbe na put, ni dvije haljine ni obuæe ni štapa; jer je poslenik dostojan svoga jela. MAT 10:11 A kad u koji grad ili selo uðete, ispitajte ko je u njemu dostojan, i ondje ostanite dok ne iziðete. MAT 10:12 A ulazeæi u kuæu nazovite joj: mir kuæi ovoj. MAT 10:13 I ako bude kuæa dostojna, doæi æe mir vaš na nju; a ako li ne bude dostojna, mir æe se vaš k vama vratiti. MAT 10:14 A ako vas ko ne primi niti posluša rijeèi vašijeh, izlazeæi iz kuæe ili iz grada onoga otresite prah s nogu svojijeh. MAT 10:15 Zaisto vam kažem: lakše æe biti zemlji Sodomskoj i Gomorskoj u dan strašnoga suda negoli gradu onome. MAT 10:16 Eto, ja vas šaljem kao ovce meðu vukove: budite dakle mudri kao zmije i bezazleni kao golubovi. MAT 10:17 A èuvajte se od ljudi; jer æe vas oni predati sudovima, i po zbornicama svojijem biæe vas. MAT 10:18 I pred vlastelje i careve vodiæe vas mene radi za svjedoèanstvo njima i neznabošcima. MAT 10:19 A kad vas predadu, ne brinite se kako æete ili šta æete govoriti; jer æe vam se u onaj èas dati šta æete kazati. MAT 10:20 Jer vi neæete govoriti, nego Duh oca vašega govoriæe iz vas. MAT 10:21 A predaæe brat brata na smrt i otac sina; i ustaæe djeca na roditelje i pobiæe ih. MAT 10:22 I svi æe mrziti na vas imena mojega radi; ali koji pretrpi do kraja blago njemu. MAT 10:23 A kad vas potjeraju u jednom gradu, bježite u drugi. Jer vam kažem zaista: neæete obiæi gradova Izrailjevijeh dok doðe sin èovjeèij. MAT 10:24 Nema uèenika nad uèitelja svojega ni sluge nad gospodara svojega. MAT 10:25 Dosta je uèeniku da bude kao uèitelj njegov i sluzi kao gospodar njegov. Kad su domaæina nazvali Veelzevulom, akamoli domaæe njegove? MAT 10:26 Ne bojte ih se dakle; jer nema ništa sakriveno što se neæe otkriti, ni tajno što se neæe doznati. MAT 10:27 Što vam govorim u tami, kazujte na vidiku; i što vam se šapæe na uši, propovijedajte s krovova. MAT 10:28 I ne bojte se onijeh koji ubijaju tijelo a duše ne mogu ubiti; nego se bojte onoga koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu. MAT 10:29 Ne prodaju li se dva vrapca za jedan dinar? pa ni jedan od njih ne može pasti na zemlju bez oca vašega. MAT 10:30 A vama je i kosa na glavi sva izbrojena. MAT 10:31 Ne bojte se dakle; vi ste bolji od mnogo vrabaca. MAT 10:32 A koji god prizna mene pred ljudima, priznaæu i ja njega pred ocem svojijem koji je na nebesima. MAT 10:33 A ko se odreèe mene pred ljudima, odreæi æu se i ja njega pred ocem svojijem koji je na nebesima. MAT 10:34 Ne mislite da sam ja došao da donesem mir na zemlju; nijesam došao da donesem mir nego maè. MAT 10:35 Jer sam došao da rastavim èovjeka od oca njegova i kæer od matere njezine i snahu od svekrve njezine: MAT 10:36 I neprijatelji èovjeku postaæe domašnji njegovi. MAT 10:37 Koji ljubi oca ili mater veæma nego mene, nije mene dostojan; i koji ljubi sina ili kæer veæma nego mene, nije mene dostojan. MAT 10:38 I koji ne uzme krsta svojega i ne poðe za mnom, nije mene dostojan. MAT 10:39 Koji èuva dušu svoju, izgubiæe je; a koji izgubi dušu svoju mene radi, naæi æe je. MAT 10:40 Koji vas prima, mene prima; a koji prima mene, prima onoga koji me je poslao. MAT 10:41 Koji prima proroka u ime proroèko, platu proroèku primiæe; a koji prima pravednika u ime pravednièko, platu pravednièku primiæe. MAT 10:42 I ako ko napoji jednoga od ovijeh malijeh samo èašom studene vode u ime uèenièko, zaista vam kažem, neæe mu plata propasti. MAT 11:1 I kad svrši Isus zapovijesti dvanaestorici uèenika svojijeh, otide odande dalje da uèi i da propovijeda po gradovima njihovijem. MAT 11:2 A Jovan èuvši u tamnici djela Hristova posla dvojicu uèenika svojijeh, MAT 11:3 I reèe mu: jesi li ti onaj što æe doæi, ili drugoga da èekamo? MAT 11:4 A Isus odgovarajuæi reèe im: idite i kažite Jovanu što èujete i vidite: MAT 11:5 Slijepi progledaju i hromi hode, gubavi èiste se i gluhi èuju, mrtvi ustaju i siromašnima propovijeda se jevanðelje. MAT 11:6 I blago onome koji se ne sablazni o mene. MAT 11:7 A kad ovi otidoše, poèe Isus ljudima govoriti o Jovanu: šta ste izišli u pustinji da vidite? Trsku, koju ljulja vjetar? MAT 11:8 Ili šta ste izišli da vidite? Èovjeka u meke haljine obuèena? Eto, koji meke haljine nose po carskijem su dvorovima. MAT 11:9 Ili šta ste izišli da vidite? Proroka? Da, ja vam kažem, i više od proroka. MAT 11:10 Jer je ovo onaj za koga je pisano: eto, ja šaljem anðela svojega pred licem tvojijem, koji æe pripraviti put tvoj pred tobom. MAT 11:11 Zaista vam kažem: nijedan izmeðu roðenijeh od žena nije izišao veæi od Jovana krstitelja; a najmanji u carstvu nebeskome veæi je od njega. MAT 11:12 A od vremena Jovana krstitelja dosad carstvo nebesko na silu se uzima, i siledžije dobijaju ga. MAT 11:13 Jer su svi proroci i zakon proricali do Jovana. MAT 11:14 I ako hoæete vjerovati, on je Ilija što æe doæi. MAT 11:15 Koji ima uši da èuje neka èuje. MAT 11:16 Ali kakav æu kazati da je ovaj rod? On je kao djeca koja sjede po ulicama i vièu svojijem drugovima, MAT 11:17 I govore: svirasmo vam, i ne igraste; žalismo vam se, i ne jaukaste. MAT 11:18 Jer Jovan doðe, koji ni jede ni pije, a oni kažu: ðavo je u njemu. MAT 11:19 Doðe sin èovjeèij, koji i jede i pije, a oni kažu: gle èovjeka izjelice i pijanice, druga carinicima i grješnicima. I opravdaše premudrost djeca njezina. MAT 11:20 Tada poèe Isus vikati na gradove u kojima su se dogodila najveæa èudesa njegova, pa se nijesu pokajali: MAT 11:21 Teško tebi, Horazine! Teško tebi, Vitsaido! Jer da su u Tiru i Sidonu bila èudesa koja su bila u vama, davno bi se u vreæi i pepelu pokajali. MAT 11:22 Ali vam kažem: Tiru i Sidonu lakše æe biti u dan strašnoga suda nego vama. MAT 11:23 I ti, Kapernaume! koji si se do nebesa podigao do pakla æeš propasti: jer da su u Sodomu bila èudesa što su u tebi bila, ostao bi do današnjeg dana. MAT 11:24 Ali vam kažem da æe zemlji Sodomskoj lakše biti u dan strašnoga suda nego tebi. MAT 11:25 U to vrijeme odgovori Isus, i reèe: hvalim te, oèe, Gospode neba i zemlje, što si ovo sakrio od premudrijeh i razumnijeh a kazao si prostima. MAT 11:26 Da, oèe, jer je tako bila volja tvoja. MAT 11:27 Sve je meni predao otac moj, i niko ne zna sina do otac; niti oca ko zna do sin i ako kome sin hoæe kazati. MAT 11:28 Hodite k meni svi koji ste umorni i natovareni, i ja æu vas odmoriti. MAT 11:29 Uzmite jaram moj na sebe, i nauèite se od mene; jer sam ja krotak i smjeran u srcu, i naæi æete pokoj dušama svojijem. MAT 11:30 Jer je jaram moj blag, i breme je moje lako. MAT 12:1 U to vrijeme iðaše Isus u subotu kroz usjeve: a uèenici njegovi ogladnješe, i poèeše trgati klasje, i jesti. MAT 12:2 A fariseji vidjevši to rekoše mu: gle, uèenici tvoji èine što ne valja èiniti u subotu. MAT 12:3 A on reèe im: nijeste li èitali što uèini David kad ogladnje, on i koji bijahu s njim? MAT 12:4 Kako uðe u kuæu Božiju, i hljebove postavljene pojede, kojijeh nije valjalo jesti njemu ni onima što su bili s njim, nego samijem sveštenicima. MAT 12:5 Ili nijeste èitali u zakonu kako u subotu sveštenici u crkvi subotu pogane, pa nijesu krivi? MAT 12:6 A ja vam kažem da je ovdje onaj koji je veæi od crkve. MAT 12:7 Kad biste pak znali šta je to: milosti hoæu a ne priloga, nikad ne biste osuðivali pravijeh; MAT 12:8 Jer je gospodar i od subote sin èovjeèij. MAT 12:9 I otišavši odande doðe u zbornicu njihovu. MAT 12:10 I gle, èovjek bijaše tu s rukom suhom; i zapitaše ga govoreæi: valja li u subotu lijeèiti? da bi ga okrivili. MAT 12:11 A on reèe im: koji je meðu vama èovjek koji ima ovcu jednu pa ako ona u subotu upadne u jamu neæe je uzeti i izvaditi? MAT 12:12 A koliko li je èovjek pretežniji od ovce? Daklem valja u subotu dobro èiniti. MAT 12:13 Tada reèe èovjeku: pruži ruku svoju. I pruži. I postade zdrava kao i druga. MAT 12:14 A fariseji izišavši naèiniše vijeæu o njemu kako bi ga pogubili. No Isus doznavši to ukloni se odande. MAT 12:15 I za njim idoše ljudi mnogi, i iscijeli ih sve. MAT 12:16 I zaprijeti im da ga ne razglašuju: MAT 12:17 Da se zbude što je kazao Isaija prorok govoreæi: MAT 12:18 Gle, sluga moj, koga sam izabrao, ljubazni moj, koji je po volji duše moje: metnuæu duh svoj na njega, i sud neznabošcima javiæe. MAT 12:19 Neæe se svaðati ni vikati, niti æe èuti ko po rasputicama glasa njegova. MAT 12:20 Trske stuèene neæe prelomiti i svještila zapaljena neæe ugasiti dok pravda ne održi pobjede. MAT 12:21 I u ime njegovo uzdaæe se narodi. MAT 12:22 Tada dovedoše k njemu bijesna koji bješe nijem i slijep; i iscijeli ga da nijemi i slijepi stade govoriti i gledati. MAT 12:23 I divljahu se svi ljudi govoreæi: nije li ovo Hristos, sin Davidov? MAT 12:24 A fariseji èuvši to rekoše: ovaj drukèije ne izgoni ðavola do pomoæu Veelzevula kneza ðavolskoga. MAT 12:25 A Isus znajuæi misli njihove reèe im: svako carstvo koje se razdijeli samo po sebi, opustjeæe; i svaki grad ili dom koji se razdijeli sam po sebi, propašæe. MAT 12:26 I ako sotona sotonu izgoni, sam po sebi razdijelio se; kako æe dakle ostati carstvo njegovo? MAT 12:27 I ako ja pomoæu Veelzevula izgonim ðavole, sinovi vaši èijom pomoæu izgone? Zato æe vam oni biti sudije. MAT 12:28 A ako li ja Duhom Božijim izgonim ðavole, dakle je došlo k vama carstvo nebesko. MAT 12:29 Ili kako može ko uæi u kuæu jakoga i pokuæstvo njegovo oteti, ako najprije ne sveže jakoga? i onda æe kuæu njegovu oplijeniti. MAT 12:30 Koji nije sa mnom, protiv mene je; i koji ne sabira sa mnom, prosipa. MAT 12:31 Zato vam kažem: svaki grijeh i hula oprostiæe se ljudima; a na Duha svetoga hula neæe se oprostiti ljudima. MAT 12:32 I ako ko reèe rijeè na sina èovjeèijega, oprostiæe mu se; a koji reèe na Duha svetoga, neæe mu se oprostiti ni na ovome svijetu ni na onome. MAT 12:33 Ili usadite drvo dobro, i rod njegov biæe dobar; ili usadite drvo zlo, i rod njegov zao biæe; jer se po rodu drvo poznaje. MAT 12:34 Porodi aspidini! kako možete dobro govoriti, kad ste zli? jer usta govore od suviška srca. MAT 12:35 Dobar èovjek iz dobre klijeti iznosi dobro; a zao èovjek iz zle klijeti iznosi zlo. MAT 12:36 A ja vam kažem da æe za svaku praznu rijeè koju reku ljudi dati odgovor u dan strašnoga suda. MAT 12:37 Jer æeš se svojijem rijeèima opravdati, i svojijem æeš se rijeèima osuditi. MAT 12:38 Tada odgovoriše neki od književnika i fariseja govoreæi: uèitelju! mi bi radi od tebe znak vidjeti. MAT 12:39 A on odgovarajuæi reèe im: rod zli i preljubotvorni traži znak; i neæe mu se dati znak osim znaka Jone proroka. MAT 12:40 Jer kao što je Jona bio u trbuhu kitovom tri dana i tri noæi: tako æe biti i sin èovjeèij u srcu zemlje tri dana i tri noæi. MAT 12:41 Ninevljani iziæi æe na sud s rodom ovijem, i osudiæe ga; jer se pokajaše Joninijem pouèenjem: a gle, ovdje je veæi od Jone. MAT 12:42 Carica južna iziæi æe na sud s rodom ovijem, i osudiæe ga; jer ona doðe s kraja zemlje da sluša premudrost Solomunovu: a gle, ovdje je veæi od Solomuna. MAT 12:43 A kad neèisti duh iziðe iz èovjeka, ide kroz bezvodna mjesta tražeæi pokoja, i ne naðe ga. MAT 12:44 Onda reèe: da se vratim u dom svoj otkuda sam izišao; i došavši naðe prazan, pometen i ukrašen. MAT 12:45 Tada otide i uzme sa sobom sedam drugijeh duhova gorijeh od sebe, i ušavši žive ondje; i bude potonje gore èovjeku onome od prvoga. Tako æe biti i ovome rodu zlome. MAT 12:46 Dok on još govoraše k ljudima, gle, mati njegova i braæa njegova stajahu napolju i èekahu da govore s njime. MAT 12:47 I neko mu reèe: evo mati tvoja i braæa tvoja stoje napolju, radi su da govore s tobom. MAT 12:48 A on odgovori i reèe onome što mu kaza: ko je mati moja, i ko su braæa moja? MAT 12:49 I pruživši ruku svoju na uèenike svoje reèe: eto mati moja i braæa moja. Jer ko izvršuje volju oca mojega koji je na nebesima, onaj je brat moj i sestra i mati. MAT 13:1 I onaj dan izišavši Isus iz kuæe sjeðaše kod mora. MAT 13:2 I sabraše se oko njega ljudi mnogi, tako da mora uæi u laðu i sjesti; a narod sav stajaše po brijegu. MAT 13:3 I on im kaziva mnogo u prièama govoreæi: gle, iziðe sijaè da sije. MAT 13:4 I kad sijaše, jedna zrna padoše kraj puta, i doðoše ptice i pozobaše ih; MAT 13:5 A druga padoše na kamenita mjesta, gdje ne bijaše mnogo zemlje, i odmah iznikoše; jer ne bijaše u dubinu zemlje. MAT 13:6 I kad obasja sunce, povenuše, i buduæi da nemahu žila, posahnuše. MAT 13:7 A druga padoše u trnje, i naraste trnje, i podavi ih. MAT 13:8 A druga padoše na zemlju dobru, i donošahu rod, jedno po sto, a jedno po šeset, a jedno po trideset. MAT 13:9 Ko ima uši da èuje neka èuje. MAT 13:10 I pristupivši uèenici rekoše mu: zašto im govoriš u prièama? MAT 13:11 A on odgovarajuæi reèe im: vama je dano da znate tajne carstva nebeskoga, a njima nije dano. MAT 13:12 Jer ko ima, daæe mu se, i preteæi æe mu; a koji nema, uzeæe mu se i ono što ima. MAT 13:13 Zato im govorim u prièama, jer gledajuæi ne vide, i èujuæi ne èuju niti razumiju. MAT 13:14 I zbiva se na njima proroštvo Isaijno, koje govori: ušima æete èuti, i neæete razumjeti; i oèima æete gledati, i neæete vidjeti. MAT 13:15 Jer je odrvenilo srce ovijeh ljudi, i ušima teško èuju, i oèi su svoje zatvorili da kako ne vide oèima, i ušima ne èuju, i srcem ne razumiju, i ne obrate se da ih iscijelim. MAT 13:16 A blago vašijem oèima što vide, i ušima vašijem što èuju. MAT 13:17 Jer vam kažem zaista da su mnogi proroci i pravednici željeli vidjeti što vi vidite, i ne vidješe; i èuti što vi èujete, i ne èuše. MAT 13:18 Vi pak èujte prièu o sijaèu: MAT 13:19 Svakome koji sluša rijeè o carstvu i ne razumije, dolazi neèastivi i krade posijano u srcu njegovom: to je oko puta posijano. MAT 13:20 A na kamenu posijano to je koji sluša rijeè i odmah s radosti primi je, MAT 13:21 Ali nema korijena u sebi, nego je nepostojan, pa kad bude do nevolje ili ga potjeraju rijeèi radi, odmah udari natrag. MAT 13:22 A posijano u trnju to je koji sluša rijeè, no briga ovoga svijeta i prijevara bogatstva zaguše rijeè, i bez roda ostane. MAT 13:23 A posijano na dobroj zemlji to je koji sluša rijeè i razumije, koji dakle i rod raða, i donosi jedan po sto, a jedan po šeset, a jedan po trideset. MAT 13:24 Drugu prièu kaza im govoreæi: carstvo je nebesko kao èovjek koji posija dobro sjeme u polju svojemu, MAT 13:25 A kad ljudi pospaše, doðe njegov neprijatelj i posija kukolj po pšenici, pa otide. MAT 13:26 A kad nièe usjev i rod donese, onda se pokaza kukolj. MAT 13:27 Tada doðoše sluge domaæinove i rekoše mu: gospodaru! nijesi li ti dobro sjeme sijao na svojoj njivi? Otkuda dakle kukolj? MAT 13:28 A on reèe im: neprijatelj èovjek to uèini. A sluge rekoše mu: hoæeš li dakle da idemo da ga poèupamo? MAT 13:29 A on reèe: ne; da ne bi èupajuæi kukolj poèupali zajedno s njime pšenicu. MAT 13:30 Ostavite neka raste oboje zajedno do žetve; i u vrijeme žetve reæi æu žeteocima: saberite najprije kukolj, i svežite ga u snoplje da ga sažežem; a pšenicu svezite u žitnicu moju. MAT 13:31 Drugu prièu kaza im govoreæi: carstvo je nebesko kao zrno gorušièno koje uzme èovjek i posije na njivi svojoj, MAT 13:32 Koje je istina najmanje od sviju sjemena, ali kad uzraste, veæe je od svega povræa, i bude drvo da ptice nebeske dolaze, i sjedaju na njegovijem granama. MAT 13:33 Drugu prièu kaza im: carstvo je nebesko kao kvasac koji uzme žena i metne u tri kopanje brašna dok sve ne uskisne. MAT 13:34 Sve ovo u prièama govori Isus ljudima, i bez prièe ništa ne govoraše im: MAT 13:35 Da se zbude što je rekao prorok govoreæi: otvoriæu u prièama usta svoja, kazaæu sakriveno od postanja svijeta. MAT 13:36 Tada ostavi Isus ljude, i doðe u kuæu. I pristupiše k njemu uèenici njegovi govoreæi: kaži nam prièu o kukolju na njivi. MAT 13:37 A on odgovarajuæi reèe im: koji sije dobro sjeme ono je sin èovjeèij; MAT 13:38 A njiva je svijet; a dobro sjeme sinovi su carstva, a kukolj sinovi su zla; MAT 13:39 A neprijatelj koji ga je posijao jest ðavo; a žetva je pošljedak ovoga vijeka; a žeteoci su anðeli. MAT 13:40 Kako što se dakle kukolj sabira, i ognjem sažiže, tako æe biti na pošljetku ovoga vijeka. MAT 13:41 Poslaæe sin èovjeèij anðele svoje, i sabraæe iz carstva njegova sve sablazni i koji èine bezakonje. MAT 13:42 I baciæe ih u peæ ognjenu: ondje æe biti plaè i škrgut zuba. MAT 13:43 Tada æe se pravednici zasjati kao sunce u carstvu oca svojega. Ko ima uši da èuje neka èuje. MAT 13:44 Još je carstvo nebesko kao blago sakriveno u polju, koje našavši èovjek sakri i od radosti zato otide i sve što ima prodade i kupi polje ono. MAT 13:45 Još je carstvo nebesko kao èovjek trgovac koji traži dobra bisera, MAT 13:46 Pa kad naðe jedno mnogocjeno zrno bisera, otide i prodade sve što imaše i kupi ga. MAT 13:47 Još je carstvo nebesko kao mreža koja se baci u more i zagrabi od svake ruke ribe; MAT 13:48 Koja kad se napuni, izvukoše je na kraj, i sjedavši, izbraše dobre u sudove, a zle baciše napolje. MAT 13:49 Tako æe biti na pošljetku vijeka: iziæi æe anðeli i odluèiæe zle od pravednijeh. MAT 13:50 I baciæe ih u peæ ognjenu: ondje æe biti plaè i škrgut zuba. MAT 13:51 Reèe im Isus: razumjeste li ovo? Rekoše mu: da, Gospode. MAT 13:52 A on im reèe: zato je svaki književnik koji se nauèio carstvu nebeskome kao domaæin koji iznosi iz klijeti svoje novo i staro. MAT 13:53 I kad svrši Isus prièe ove, otide odande. MAT 13:54 I došavši na postojbinu svoju, uèaše ih po zbornicama njihovijem tako da mu se divljahu, i govorahu: otkud ovome premudrost ova i moæi? MAT 13:55 Nije li ovo drvodjeljin sin? ne zove li se mati njegova Marija, i braæa njegova Jakov, i Josija, i Simon, i Juda? MAT 13:56 I sestre njegove nijesu li sve kod nas? Otkud njemu ovo sve? MAT 13:57 I sablažnjavahu se o njega. A Isus reèe im: nema proroka bez èasti osim na postojbini svojoj i u domu svojemu. MAT 13:58 I ne stvori ondje èudesa mnogijeh za nevjerstvo njihovo. MAT 14:1 U to vrijeme doðe glas do Iroda èetverovlasnika o Isusu; MAT 14:2 I reèe slugama svojijem: to je Jovan krstitelj; on ustade iz mrtvijeh, i zato èini èudesa. MAT 14:3 Jer Irod uhvati Jovana, sveza ga i baci u tamnicu Irodijade radi žene Filipa brata svojega. MAT 14:4 Jer mu govoraše Jovan: ne možeš ti nje imati. MAT 14:5 I šæaše da ga ubije, ali se poboja naroda; jer ga držahu za proroka. MAT 14:6 A kad bijaše dan roðenja Irodova, igra kæi Irodijadina pred njima i ugodi Irodu. MAT 14:7 Zato i s kletvom obreèe joj dati šta god zaište. MAT 14:8 A ona nauèena od matere svoje: daj mi, reèe, ovdje na krugu glavu Jovana krstitelja. MAT 14:9 I zabrinu se car; ali kletve radi i onijeh koji se gošæahu s njim, zapovjedi joj dati. MAT 14:10 I posla te posjekoše Jovana u tamnici. MAT 14:11 I donesoše glavu njegovu na krugu, i dadoše djevojci, i odnese je materi svojoj. MAT 14:12 I došavši uèenici njegovi, uzeše tijelo njegovo i ukopaše ga; i doðoše Isusu te javiše. MAT 14:13 I èuvši Isus, otide odande u laði u pusto mjesto nasamo. A kad to èuše ljudi, idoše za njim pješice iz gradova. MAT 14:14 I izišavši Isus vidje mnogi narod, i sažali mu se za njih, i iscijeli bolesnike njihove. MAT 14:15 A pred veèe pristupiše k njemu uèenici njegovi govoreæi: ovdje je pusto mjesto, a dockan je veæ; otpusti narod neka ide u sela da kupi sebi hrane. MAT 14:16 A Isus reèe im: ne treba da idu; podajte im vi neka jedu. MAT 14:17 A oni rekoše mu: nemamo ovdje do samo pet hljebova i dvije ribe. MAT 14:18 A on reèe: donesite mi ih ovamo. MAT 14:19 I zapovjedi narodu da posjedaju po travi; pa uze onijeh pet hljebova i dvije ribe, i pogledavši na nebo blagoslovi, i prelomivši dade uèenicima svojijem, a uèenici narodu. MAT 14:20 I jedoše svi, i nasitiše se, i nakupiše komada što preteèe dvanaest kotarica punijeh. MAT 14:21 A onijeh što su jeli bješe ljudi oko pet hiljada, osim žena i djece. MAT 14:22 I odmah natjera Isus uèenike svoje da uðu u laðu i naprijed da idu na onu stranu dok on otpusti narod. MAT 14:23 I otpustivši narod pope se na goru sam da se moli Bogu. I uveèe bijaše ondje sam. MAT 14:24 A laða bješe nasred mora u nevolji od valova, jer bijaše protivan vjetar. MAT 14:25 A u èetvrtu stražu noæi otide k njima Isus iduæi po moru. MAT 14:26 I vidjevši ga uèenici po moru gdje ide, poplašiše se govoreæi: to je utvara; i od straha povikaše. MAT 14:27 A Isus odmah reèe im govoreæi: ne bojte se; ja sam, ne plašite se. MAT 14:28 A Petar odgovarajuæi reèe: Gospode! ako si ti, reci mi da doðem k tebi po vodi. MAT 14:29 A on reèe: hodi. I izišavši iz laðe Petar iðaše po vodi da doðe k Isusu. MAT 14:30 No videæi vjetar veliki uplaši se, i poèevši se topiti, povika govoreæi: Gospode, pomagaj! MAT 14:31 I odmah Isus pruživši ruku uhvati Petra, i reèe mu: malovjerni! zašto se posumnja? MAT 14:32 I kad uðoše u laðu, presta vjetar. MAT 14:33 A koji bijahu u laði pristupiše i pokloniše mu se govoreæi: vaistinu ti si sin Božij. MAT 14:34 I prešavši doðoše u zemlju Genisaretsku. MAT 14:35 I poznavši ga ljudi iz onoga mjesta, poslaše po svoj onoj okolini, i donesoše k njemu sve bolesnike. MAT 14:36 I moljahu ga da se samo dotaknu skuta od njegove haljine; i koji se dotakoše ozdraviše. MAT 15:1 Tada pristupiše k Isusu književnici i fariseji od Jerusalima govoreæi: MAT 15:2 Zašto uèenici tvoji prestupaju obièaje starijeh? Jer ne umivaju ruku svojijeh kad hljeb jedu. MAT 15:3 A on odgovarajuæi reèe im: zašto i vi prestupate zapovijest Božiju za obièaje svoje? MAT 15:4 Jer Bog zapovijeda govoreæi: poštuj oca i mater; i koji opsuje oca ili mater smræu da umre. MAT 15:5 A vi kažete: ako koji reèe ocu ili materi: prilog je èim bih ti ja mogao pomoæi; MAT 15:6 Može i da ne poštuje oca svojega ili matere. I ukidoste zapovijest Božiju za obièaje svoje. MAT 15:7 Licemjeri! dobro je za vas prorokovao Isaija govoreæi: MAT 15:8 Ovi ljudi približavaju se k meni ustima svojijem, i usnama poštuju me; a srce njihovo daleko stoji od mene. MAT 15:9 No zaludu me poštuju uèeæi naukama i zapovijestima ljudskima. MAT 15:10 I dozvavši ljude, reèe im: slušajte i razumijte. MAT 15:11 Ne pogani èovjeka što ulazi u usta; nego što izlazi iz usta ono pogani èovjeka. MAT 15:12 Tada pristupiše uèenici njegovi i rekoše mu: znaš li da fariseji èuvši tu rijeè sablazniše se? MAT 15:13 A on odgovarajuæi reèe: svako drvo koje nije usadio otac moj nebeski, iskorijeniæe se. MAT 15:14 Ostavite ih: oni su slijepi voði slijepcima; a slijepac slijepca ako vodi, oba æe u jamu pasti. MAT 15:15 A Petar odgovarajuæi reèe mu: kaži nam prièu ovu. MAT 15:16 A Isus reèe: eda li ste i vi još nerazumni? MAT 15:17 Zar još ne znate da sve što ulazi u usta u trbuh ide, i izbacuje se napolje? MAT 15:18 A što izlazi iz usta od srca izlazi, i ono pogani èovjeka. MAT 15:19 Jer od srca izlaze zle misli, ubistva, preljube, kurvarstva, kraðe, lažna svjedoèanstva, hule na Boga. MAT 15:20 I ovo je što pogani èovjeka, a neumivenijem rukama jesti ne pogani èovjeka. MAT 15:21 I izišavši odande Isus otide u krajeve Tirske i Sidonske. MAT 15:22 I gle, žena Hananejka iziðe iz onijeh krajeva, i povika k njemu govoreæi: pomiluj me Gospode sine Davidov! moju kæer vrlo muèi ðavo. MAT 15:23 A on joj ne odgovori ni rijeèi. I pristupivši uèenici njegovi moljahu ga govoreæi: otpusti je, kako vièe za nama. MAT 15:24 A on odgovarajuæi reèe: ja sam poslan samo k izgubljenijem ovcama doma Izrailjeva. MAT 15:25 A ona pristupivši pokloni mu se govoreæi: Gospode pomozi mi! MAT 15:26 A on odgovarajuæi reèe: nije dobro uzeti od djece hljeb i baciti psima. MAT 15:27 A ona reèe: da, Gospode, ali i psi jedu od mrva što padaju s trpeze njihovijeh gospodara. MAT 15:28 Tada odgovori Isus, i reèe joj: o ženo! velika je vjera tvoja; neka ti bude kako hoæeš. I ozdravi kæi njezina od onoga èasa. MAT 15:29 I otišavši Isus odande, doðe k moru Galilejskom, i popevši se na goru, sjede ondje. MAT 15:30 I pristupiše k njemu ljudi mnogi koji imahu sa sobom hromijeh, slijepijeh, nijemijeh, uzetijeh i drugijeh mnogijeh, i položiše ih k nogama Isusovijem, i iscijeli ih, MAT 15:31 Tako da se narod divljaše, videæi nijeme gdje govore, uzete zdrave, hrome gdje idu, i slijepe gdje gledaju; i hvališe Boga Izrailjeva. MAT 15:32 A Isus dozvavši uèenike svoje reèe: žao mi je ovoga naroda, jer veæ tri dana stoje kod mene i nemaju šta jesti; a nijesam ih rad otpustiti gladne da ne oslabe na putu. MAT 15:33 I rekoše mu uèenici njegovi: otkuda nam u pustinji toliki hljeb da se nasiti toliki narod? MAT 15:34 I reèe im Isus: koliko hljebova imate? A oni rekoše: sedam, i malo ribice. MAT 15:35 I zapovjedi narodu da posjedaju po zemlji. MAT 15:36 I uzevši onijeh sedam hljebova i ribe, i davši hvalu, prelomi, i dade uèenicima svojijem, a uèenici narodu. MAT 15:37 I jedoše svi, i nasitiše se; i nakupiše komada što preteèe sedam kotarica punijeh. MAT 15:38 A onijeh što su jeli bijaše èetiri hiljade ljudi, osim žena i djece. MAT 15:39 I otpustivši narod uðe u laðu, i doðe u okoline Magdalske. MAT 16:1 I pristupiše k njemu fariseji i sadukeji, i kušajuæi ga iskahu da im pokaže znak s neba. MAT 16:2 A on odgovarajuæi reèe im: uveèe govorite: biæe vedro; jer je nebo crveno. MAT 16:3 I ujutru: danas æe biti vjetar, jer je nebo crveno i mutno. Licemjeri! lice nebesko umijete poznavati, a znake vremena ne možete poznati? MAT 16:4 Rod zli i kurvarski traži znak, i znak neæe mu se dati osim znaka Jone proroka. I ostavivši ih otide. MAT 16:5 I polazeæi uèenici njegovi na onu stranu zaboraviše uzeti hljeba. MAT 16:6 A Isus reèe im: èuvajte se kvasca farisejskoga i sadukejskog. MAT 16:7 A oni mišljahu u sebi govoreæi: to je što nijesmo hljeba uzeli. MAT 16:8 A Isus razumjevši reèe im: šta mislite u sebi, malovjerni, što hljeba nijeste uzeli? MAT 16:9 Zar još ne razumijete niti pamtite pet hljebova na pet hiljada, i koliko kotarica nakupiste? MAT 16:10 Ni sedam hljebova na èetiri hiljade, i koliko kotarica nakupiste? MAT 16:11 Kako ne razumijete da vam ne rekoh za hljebove da se èuvate kvasca farisejskoga i sadukejskog? MAT 16:12 Tada razumješe da ne reèe kvasca hljebnoga da se èuvaju, nego nauke farisejske i sadukejske. MAT 16:13 A kad doðe Isus u okoline Æesarije Filipove, pitaše uèenike svoje govoreæi: ko govore ljudi da je sin èovjeèij? MAT 16:14 A oni rekoše: jedni govore da si Jovan krstitelj, drugi da si Ilija, a drugi Jeremija, ili koji od proroka. MAT 16:15 Reèe im Isus: a vi šta mislite ko sam ja? MAT 16:16 A Simon Petar odgovori i reèe: ti si Hristos, sin Boga živoga. MAT 16:17 I odgovarajuæi Isus reèe mu: blago tebi, Simone sine Jonin! Jer tijelo i krv nijesu tebi to javili, nego otac moj koji je na nebesima. MAT 16:18 A i ja tebi kažem: ti si Petar, i na ovome kamenu sazidaæu crkvu svoju, i vrata paklena neæe je nadvladati. MAT 16:19 I daæu ti kljuèeve od carstva nebeskoga: i što svežeš na zemlji biæe svezano na nebesima; i što razdriješiš na zemlji biæe razdriješeno na nebesima. MAT 16:20 Tada zaprijeti Isus uèenicima svojijem da nikom ne kazuju da je on Hristos. MAT 16:21 Od tada poèe Isus kazivati uèenicima svojijem da njemu valja iæi u Jerusalim, i mnogo postradati od starješina i od glavara sveštenièkijeh i književnika, i da æe ga ubiti, i treæi dan da æe ustati. MAT 16:22 I uzevši ga Petar poèe ga odvraæati govoreæi: Bože saèuvaj! to neæe biti od tebe. MAT 16:23 A on se obrnuvši reèe Petru: idi od mene sotono; ti si mi sablazan; jer ne misliš što je Božije nego ljudsko. MAT 16:24 Tada Isus reèe uèenicima svojijem: ako ko hoæe za mnom iæi, neka se odreèe sebe, i uzme krst svoj i ide za mnom. MAT 16:25 Jer ko hoæe svoju dušu da saèuva, izgubiæe je; a ako ko izgubi dušu svoju mene radi, naæi æe je. MAT 16:26 Jer kakva je korist èovjeku ako sav svijet dobije a duši svojoj naudi? ili kakav æe otkup dati èovjek za svoju dušu? MAT 16:27 Jer æe doæi sin èovjeèij u slavi oca svojega s anðelima svojijem, i tada æe se vratiti svakome po djelima njegovijem. MAT 16:28 Zaisto vam kažem: imaju neki meðu ovima što stoje ovdje koji neæe okusiti smrti dok ne vide sina èovjeèijega gdje ide u carstvu svojemu. MAT 17:1 I poslije šest dana uze Isus Petra i Jakova i Jovana brata njegova, i izvede ih na goru visoku same. MAT 17:2 I preobrazi se pred njima, i zasja se lice njegovo kao sunce a haljine njegove postadoše bijele kao svijet. MAT 17:3 I gle, ukazaše im se Mojsije i Ilija, koji s njim govorahu. MAT 17:4 A Petar odgovarajuæi reèe Isusu: Gospode! dobro nam je ovdje biti; ako hoæeš da naèinimo ovdje tri sjenice: tebi jednu, a Mojsiju jednu, a jednu Iliji. MAT 17:5 Dok on još govoraše, gle, oblak sjajan zakloni ih; i gle, glas iz oblaka govoreæi: ovo je sin moj ljubazni, koji je po mojoj volji; njega poslušajte. MAT 17:6 I èuvši uèenici padoše nièice, i uplašiše se vrlo. MAT 17:7 I pristupivši Isus dohvati ih se, i reèe: ustanite, i ne bojte se. MAT 17:8 A oni podignuvši oèi svoje nikoga ne vidješe do Isusa sama. MAT 17:9 I silazeæi s gore zapovjedi im Isus govoreæi: nikom ne kazujte što ste vidjeli dok sin èovjeèij iz mrtvijeh ne ustane. MAT 17:10 I zapitaše ih uèenici njegovi govoreæi: zašto dakle književnici kažu da Ilija najprije treba da doðe? MAT 17:11 A Isus odgovarajuæi reèe im: Ilija æe doæi najprije i urediti sve. MAT 17:12 Ali vam kažem da je Ilija veæ došao, i ne poznaše ga; nego uèiniše s njime šta htješe: tako i sin èovjeèij treba da postrada od njih. MAT 17:13 Tada razumješe uèenici da im govori za Jovana krstitelja. MAT 17:14 I kad doðoše k narodu, pristupi k njemu èovjek klanjajuæi mu se MAT 17:15 I govoreæi: Gospode! pomiluj sina mojega; jer o mijeni bjesni i muèi se vrlo; jer mnogo puta pada u vatru, i mnogo puta u vodu. MAT 17:16 I dovedoh ga uèenicima tvojijem, i ne mogoše ga iscijeliti. MAT 17:17 A Isus odgovarajuæi reèe: o rode nevjerni i pokvareni! dokle æu biti s vama? dokle æu vas trpljeti? Dovedite mi ga amo. MAT 17:18 I zaprijeti mu Isus; i ðavo iziðe iz njega; i ozdravi momèe od onoga èasa. MAT 17:19 Tada pristupiše uèenici k Isusu i nasamo rekoše mu: zašto ga mi ne mogosmo izgnati? MAT 17:20 A Isus reèe im: za nevjerstvo vaše. Jer vam kažem zaista: ako imate vjere koliko zrno gorušièno, reæi æete gori ovoj: prijeði odavde tamo, i prijeæi æe, i ništa neæe vam biti nemoguæe. MAT 17:21 A ovaj se rod izgoni samo molitvom i postom. MAT 17:22 A kad su hodili po Galileji, reèe im Isus: predaæe se sin èovjeèij u ruke ljudske; MAT 17:23 I ubiæe ga, i treæi dan ustaæe. I neveseli bijahu vrlo. MAT 17:24 A kad doðoše u Kapernaum, pristupiše k Petru oni što kupe didrahme, i rekoše: zar vaš uèitelj neæe dati didrahme? MAT 17:25 Petar reèe: hoæe. I kad uðe u kuæu, preteèe ga Isus govoreæi: šta misliš Simone? Carevi zemaljski od koga uzimaju poreze i haraèe, ili od svojijeh sinova ili od tuðijeh? MAT 17:26 Reèe njemu Petar: od tuðijeh. Reèe mu Isus: dakle ne plaæaju sinovi. MAT 17:27 Ali da ih ne sablaznimo, idi na more, i baci udicu, i koju prvu uhvatiš ribu, uzmi je; i kad joj otvoriš usta naæi æeš statir; uzmi ga te im podaj za me i za se. MAT 18:1 U taj èas pristupiše uèenici k Isusu govoreæi: ko je dakle najveæi u carstvu nebeskome? MAT 18:2 I dozva Isus dijete, i postavi ga meðu njih, MAT 18:3 I reèe im: zaista vam kažem, ako se ne povratite i ne budete kao djeca, neæete uæi u carstvo nebesko. MAT 18:4 Koji se dakle ponizi kao dijete ovo, onaj je najveæi u carstvu nebeskome. MAT 18:5 I koji primi takovo dijete u ime moje, mene prima. MAT 18:6 A koji sablazni jednoga od ovijeh malijeh koji vjeruju mene, bolje bi mu bilo da se objesi kamen vodenièni o vratu njegovu, i da potone u dubinu morsku. MAT 18:7 Teško svijetu od sablazni! jer je potrebno da doðu sablazni; ali teško onom èovjeku kroz koga dolazi sablazan. MAT 18:8 Ako li te ruka tvoja ili noga tvoja sablažnjava, otsijeci je i baci od sebe: bolje ti je uæi u život hromu ili kljastu, negoli s dvije ruke i dvije noge da te bace u oganj vjeèni. MAT 18:9 I ako te oko tvoje sablažnjava, izvadi ga i baci od sebe: bolje ti je s jednijem okom u život uæi, nego s dva oka da te bace u pakao ognjeni. MAT 18:10 Gledajte da ne prezrete jednoga od malijeh ovijeh; jer vam kažem da anðeli njihovi na nebesima jednako gledaju lice oca mojega nebeskoga. MAT 18:11 Jer sin èovjeèij doðe da iznaðe i spase izgubljeno. MAT 18:12 Što vam se èini? Kad ima jedan èovjek sto ovaca pa zaðe jedna od njih, ne ostavi li on devedeset i devet u planini, i ide da traži onu što je zašla? MAT 18:13 I ako se dogodi da je naðe, zaista vam kažem da se njoj više raduje nego onima devedeset i devet što nijesu zašle. MAT 18:14 Tako nije volja oca vašega nebeskoga da pogine jedan od ovijeh malijeh. MAT 18:15 Ako li ti sagriješi brat tvoj, idi i pokaraj ga meðu sobom i njim samijem; ako te posluša, dobio si brata svojega. MAT 18:16 Ako li te ne posluša, uzmi sa sobom još jednoga ili dvojicu da sve rijeèi ostanu na ustima dva ili tri svjedoka. MAT 18:17 Ako li njih ne posluša, kaži crkvi; a ako li ne posluša ni crkve, da ti bude kao neznabožac i carinik. MAT 18:18 Jer vam kažem zaista: što god svežete na zemlji biæe svezano na nebu, i što god razdriješite na zemlji biæe razdriješeno na nebu. MAT 18:19 Još vam kažem zaista: ako se dva od vas slože na zemlji u èemu mu drago, za što se uzmole, daæe im otac moj koji je na nebesima. MAT 18:20 Jer gdje su dva ili tri sabrani u ime moje ondje sam ja meðu njima. MAT 18:21 Tada pristupi k njemu Petar i reèe: Gospode! koliko puta ako mi sagriješi brat moj da mu oprostim? do sedam puta? MAT 18:22 Reèe njemu Isus: ne velim ti do sedam puta, nego do sedam puta sedamdeset. MAT 18:23 Zato je carstvo nebesko kao èovjek car koji namisli da se proraèuni sa svojijem slugama. MAT 18:24 I kad se poèe raèuniti, dovedoše mu jednoga dužnika od deset hiljada talanata. MAT 18:25 I buduæi da nemaše èim platiti, zapovjedi gospodar njegov da ga prodadu, i ženu njegovu i djecu, i sve što ima; i da mu se plati. MAT 18:26 No sluga taj pade i klanjaše mu se govoreæi: gospodaru! prièekaj me, i sve æu ti platiti. MAT 18:27 A gospodaru se sažali za tijem slugom, pusti ga i dug oprosti mu. MAT 18:28 A kad iziðe sluga taj, naðe jednoga od svojijeh drugara koji mu je dužan sto groša, i uhvativši ga davljaše govoreæi: daj mi što si dužan. MAT 18:29 Pade drugar njegov pred noge njegove i moljaše ga govoreæi: prièekaj me, i sve æu ti platiti. MAT 18:30 A on ne htje, nego ga odvede i baci u tamnicu dok ne plati duga. MAT 18:31 Vidjevši pak drugari njegovi taj dogaðaj žao im bi vrlo, i otišavši kazaše gospodaru svojemu sav dogaðaj. MAT 18:32 Tada ga dozva gospodar njegov, i reèe mu: zli slugo! sav dug onaj oprostih tebi, jer si me molio. MAT 18:33 Nije li trebalo da se i ti smiluješ na svog drugara, kao i ja na te što se smilovah? MAT 18:34 I razgnjevi se gospodar njegov, i predade ga muèiteljima dok ne plati sav dug svoj. MAT 18:35 Tako æe i otac moj nebeski uèiniti vama, ako ne oprostite svaki bratu svojemu od srca svojijeh. MAT 19:1 I kad svrši Isus rijeèi ove, otide iz Galileje, i doðe u okoline Judejske preko Jordana. MAT 19:2 I za njim idoše ljudi mnogi i iscijeli ih ondje. MAT 19:3 I pristupiše k njemu fariseji da ga kušaju, i rekoše mu: može li èovjek pustiti ženu svoju za svaku krivicu? MAT 19:4 A on odgovarajuæi reèe im: nijeste li èitali da je onaj koji je u poèetku stvorio èovjeka muža i ženu stvorio ih? MAT 19:5 I reèe: zato ostaviæe èovjek oca svojega i mater, i prilijepiæe se k ženi svojoj, i biæe dvoje jedno tijelo. MAT 19:6 Tako nijesu više dvoje, nego jedno tijelo; a što je Bog sastavio èovjek da ne rastavlja. MAT 19:7 Rekoše mu: zašto dakle Mojsije zapovijeda da se da knjiga raspusna, i da se pusti? MAT 19:8 Reèe im: Mojsije je vama dopustio po tvrði vašega srca puštati svoje žene; a ispoèetka nije bilo tako. MAT 19:9 Nego ja vam kažem: ako ko pusti svoju ženu, osim za kurvarstvo, i oženi se drugom, èini preljubu; i koji uzme puštenicu èini preljubu. MAT 19:10 Rekoše mu uèenici njegovi: ako je tako èovjeku sa ženom, nije se dobro ženiti. MAT 19:11 A on reèe im: ne mogu svi primiti tijeh rijeèi do oni kojima je dano. MAT 19:12 Jer ima uškopljenika koji su se tako rodili iz utrobe materine; a ima uškopljenika koje su ljudi uškopili; a ima uškopljenika koji su sami sebe uškopili carstva radi nebeskoga. Ko može primiti neka primi. MAT 19:13 Tada privedoše k njemu djecu da metne ruke na njih, i da se pomoli Bogu; a uèenici zabranjivahu im. MAT 19:14 A Isus reèe: ostavite djecu i ne zabranjujte im dolaziti k meni; jer je takovijeh carstvo nebesko. MAT 19:15 I metnuvši na njih ruke otide odande. MAT 19:16 I gle, neko pristupivši reèe mu: uèitelju blagi! kakovo æu dobro da uèinim da imam život vjeèni? MAT 19:17 A on reèe mu: što me zoveš blagijem? niko nije blag osim jednoga Boga. A ako želiš uæi u život, drži zapovijesti. MAT 19:18 Reèe mu: koje? A Isus reèe: da ne ubiješ; ne èiniš preljube; ne ukradeš; ne svjedoèiš lažno; MAT 19:19 Poštuj oca i mater; i ljubi bližnjega svoga kao samog sebe. MAT 19:20 Reèe mu mladiæ: sve sam ovo saèuvao od mladosti svoje; šta mi još treba? MAT 19:21 Reèe mu Isus: ako hoæeš savršen da budeš, idi prodaj sve što imaš i podaj siromasima; i imaæeš blago na nebu; pa hajde za mnom. MAT 19:22 A kad èu mladiæ rijeè, otide žalostan; jer bijaše vrlo bogat. MAT 19:23 A Isus reèe uèenicima svojijem: zaista vam kažem da je teško bogatome uæi u carstvo nebesko. MAT 19:24 I još vam kažem: lakše je kamili proæi kroz iglene uši negoli bogatome uæi u carstvo Božije. MAT 19:25 A kad to èuše uèenici, divljahu se vrlo govoreæi: ko se dakle može spasti? MAT 19:26 A Isus pogledavši na njih reèe im: ljudima je ovo nemoguæe, a Bogu je sve moguæe. MAT 19:27 Tada odgovori Petar i reèe mu: eto mi smo ostavili sve i za tobom idemo: šta æe dakle biti nama? MAT 19:28 A Isus reèe im: zaista vam kažem da æete vi koji idete za mnom, u drugom roðenju, kad sjede sin èovjeèij na prijestolu slave svoje, sješæete i vi na dvanaest prijestola i suditi nad dvanaest koljena Izrailjevijeh. MAT 19:29 I svaki, koji ostavi kuæe, ili braæu, ili sestre, ili oca, ili mater, ili ženu, ili djecu, ili zemlju, imena mojega radi, primiæe sto puta onoliko, i dobiæe život vjeèni. MAT 19:30 Ali æe mnogi prvi biti pošljednji i pošljednji prvi. MAT 20:1 Jer je carstvo nebesko kao èovjek domaæin koji ujutru rano iziðe da najima poslenike u vinograd svoj. MAT 20:2 I pogodivši se s poslenicima po groš na dan posla ih u vinograd svoj. MAT 20:3 I izišavši u treæi sahat, vidje druge gdje stoje na èaršiji besposleni, MAT 20:4 I njima reèe: idite i vi u moj vinograd, i što bude pravo daæu vam. MAT 20:5 I oni otidoše. I opet izišavši u šesti i deveti sahat, uèini tako. MAT 20:6 I u jedanaesti sahat izišavši naðe druge gdje stoje besposleni, i reèe im: što stojite ovdje vas dan besposleni? MAT 20:7 Rekoše mu: niko nas ne najmi. Reèe im: idite i vi u moj vinograd, i što bude pravo primiæete. MAT 20:8 A kad bi uveèe, reèe gospodar od vinograda k pristavu svojemu: dozovi poslenike i podaj im platu poèevši od pošljednjijeh do prvijeh. MAT 20:9 I došavši koji su u jedanaesti sahat najmljeni primiše po groš. MAT 20:10 A kad doðoše prvi, mišljahu da æe više primiti: i primiše i oni po groš. MAT 20:11 I primivši vikahu na gospodara MAT 20:12 Govoreæi: ovi pošljednji jedan sahat radiše, i izjednaèi ih s nama koji smo se èitav dan muèili i gorjeli. MAT 20:13 A on odgovarajuæi reèe jednome od njih: prijatelju! ja tebi ne èinim krivo; nijesi li pogodio sa mnom po groš? MAT 20:14 Uzmi svoje pa idi; a ja hoæu i ovome pošljednjemu da dam kao i tebi. MAT 20:15 Ili zar ja nijesam vlastan u svojemu èiniti šta hoæu? Zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar? MAT 20:16 Tako æe biti pošljednji prvi i prvi pošljednji; jer je mnogo zvanijeh a malo izbranijeh. MAT 20:17 I pošavši Isus u Jerusalim uze nasamo dvanaest uèenika na putu, i reèe im: MAT 20:18 Evo idemo u Jerusalim, i sin èovjeèij biæe predan glavarima sveštenièkijem i književnicima; i osudiæe ga na smrt; MAT 20:19 I predaæe ga neznabošcima da mu se rugaju i da ga biju i razapnu; i treæi dan ustaæe. MAT 20:20 Tada pristupi k njemu mati sinova Zevedejevijeh sa svojijem sinovima klanjajuæi mu se i moleæi ga za nešto. MAT 20:21 A on joj reèe: šta hoæeš? Reèe mu: zapovjedi da sjedu ova moja dva sina, jedan s desne strane tebi, a jedan s lijeve strane tebi, u carstvu tvojemu. MAT 20:22 A Isus odgovarajuæi reèe: ne znate šta ištete; možete li piti èašu koju æu ja piti, i krstiti se krštenjem kojijem se ja krstim? Rekoše mu: možemo. MAT 20:23 I reèe im: èašu dakle moju ispiæete, i krstiæete se krštenjem kojijem se ja krstim; ali da sjedete s desne strane meni i s lijeve, ne mogu ja dati, nego kome je ugotovio otac moj. MAT 20:24 I kad èuše ostalijeh deset uèenika, rasrdiše se na ta dva brata. MAT 20:25 A Isus dozvavši ih reèe: znajte da knezovi narodni zapovijedaju narodu, i poglavari upravljaju njim. MAT 20:26 Ali meðu vama da ne bude tako; nego koji hoæe da bude veæi meðu vama, da vam služi. MAT 20:27 I koji hoæe meðu vama da bude prvi, da vam bude sluga. MAT 20:28 Kao što ni sin èovjeèij nije došao da mu služe, nego da služi i da dušu svoju u otkup da za mnoge. MAT 20:29 I kad je izlazio iz Jerihona za njim ide narod mnogi. MAT 20:30 I gle, dva slijepca sjeðahu kraj puta, i èuvši da Isus prolazi povikaše govoreæi: pomiluj nas Gospode, sine Davidov! MAT 20:31 A narod prijeæaše im da uæute; a oni još veæma povikaše govoreæi: pomiluj nas Gospode, sine Davidov! MAT 20:32 I ustavivši se Isus dozva ih, i reèe: šta hoæete da vam uèinim? MAT 20:33 Rekoše mu: Gospode, da se otvore oèi naše. MAT 20:34 I smilova se Isus, i dohvati se oèiju njihovijeh, i odmah progledaše oèi njihove, i otidoše za njim. MAT 21:1 I kad se približiše k Jerusalimu i doðoše u Vitfagu k Maslinskoj gori, onda Isus posla dva uèenika MAT 21:2 Govoreæi im: idite u selo što je prema vama, i odmah æete naæi magaricu privezanu i magare s njom: odriješite je i dovedite mi. MAT 21:3 I ako vam ko reèe što, kažite da oni trebaju Gospodu; i odmah æe ih poslati. MAT 21:4 A ovo je sve bilo da se zbude što je kazao prorok govoreæi: MAT 21:5 Kažite kæeri Sionovoj: evo car tvoj ide tebi krotak, i jaše na magarcu, i magaretu sinu magarièinu. MAT 21:6 I uèenici otidoše, i uèinivši kako im zapovjedi Isus MAT 21:7 Dovedoše magaricu i magare, i metnuše na njih haljine svoje, i posadiše ga na njih. MAT 21:8 A ljudi mnogi prostriješe haljine svoje po putu; a drugi rezahu granje od drveta i prostirahu po putu. MAT 21:9 A narod koji iðaše pred njim i za njim, vikaše govoreæi: Osana sinu Davidovu! Blagosloven koji ide u ime Gospodnje! Osana na visini! MAT 21:10 I kad on uðe u Jerusalim, uzbuni se sav grad govoreæi: ko je to? MAT 21:11 A narod govoraše: ovo je Isus prorok iz Nazareta Galilejskoga. MAT 21:12 I uðe Isus u crkvu Božiju, i izgna sve koji prodavahu i kupovahu po crkvi, i ispremeta trpeze onijeh što mijenjahu novce, i klupe onijeh što prodavahu golubove. MAT 21:13 I reèe im: u pismu stoji: dom moj dom molitve neka se zove; a vi naèiniste od njega peæinu hajduèku. MAT 21:14 I pristupiše k njemu hromi i slijepi u crkvi, i iscijeli ih. MAT 21:15 A kad vidješe glavari sveštenièki i književnici èudesa što uèini, i djecu gdje vièu u crkvi i govore: Osana sinu Davidovu, rasrdiše se. MAT 21:16 I rekoše mu: èuješ li što ovi govore? A Isus reèe im: da! zar nijeste nikad èitali: iz usta male djece i koja sisaju naèinio si sebi hvalu? MAT 21:17 I ostavivši ih iziðe napolje iz grada u Vitaniju, i zanoæi ondje. MAT 21:18 A ujutru vraæajuæi se u grad ogladnje. MAT 21:19 I ugledavši smokvu jednu kraj puta doðe k njoj, i ne naðe ništa na njoj do lišæa sama, i reèe joj: da nikad na tebi ne bude roda dovijeka. I odmah usahnu smokva. MAT 21:20 I vidjevši to uèenici diviše se govoreæi: kako odmah usahnu smokva! MAT 21:21 A Isus odgovarajuæi reèe im: zaista vam kažem: ako imate vjeru i ne posumnjate, ne samo smokveno uèiniæete, nego i gori ovoj ako reèete: digni se i baci se u more, biæe. MAT 21:22 I sve što uzištete u molitvi vjerujuæi, dobiæete. MAT 21:23 I kad doðe u crkvu i stade uèiti, pristupiše k njemu glavari sveštenièki i starješine narodne govoreæi: kakvom vlasti to èiniš? i ko ti dade vlast tu? MAT 21:24 A Isus odgovarajuæi reèe im: i ja æu vas upitati jednu rijeè, koju ako mi kažete, i ja æu vama kazati kakvom vlasti ovo èinim. MAT 21:25 Krštenje Jovanovo otkuda bi? ili s neba, ili od ljudi? A oni pomišljavahu u sebi govoreæi: ako reèemo: s neba, reæi æe nam: zašto mu dakle ne vjerovaste? MAT 21:26 Ako li reèemo: od ljudi, bojimo se naroda; jer svi Jovana držahu za proroka. MAT 21:27 I odgovarajuæi Isusu rekoše: ne znamo. Reèe i on njima: ni ja vama neæu kazati kakvom vlasti ovo èinim. MAT 21:28 Šta vam se èini? Èovjek neki imaše dva sina; i došavši k prvome reèe: sine! idi danas radi u vinogradu mome. MAT 21:29 A on odgovarajuæi reèe: neæu; a poslije se raskaja i otide. MAT 21:30 I pristupivši k drugome reèe tako. A on odgovarajuæi reèe: hoæu, gospodaru; i ne otide. MAT 21:31 Koji je od ove dvojice ispunio volju oèinu? Rekoše mu: prvi. Reèe im Isus: zaista vam kažem da æe carinici i kurve prije vas uæi u carstvo Božije. MAT 21:32 Jer doðe k vama Jovan putem pravednijem, i ne vjerovaste mu; a carinici i kurve vjerovaše mu; i vi pošto vidjeste to, ne raskajaste se da mu vjerujete. MAT 21:33 Drugu prièu èujte: bijaše èovjek domaæin koji posadi vinograd, i ogradi ga plotom, i iskopa u njemu pivnicu, i naèini kulu, i dade ga vinogradarima, i otide. MAT 21:34 A kad se približi vrijeme rodovima, posla sluge svoje k vinogradarima da prime rodove njegove. MAT 21:35 I vinogradari pohvatavši sluge njegove jednoga izbiše, a jednoga ubiše, a jednoga zasuše kamenjem. MAT 21:36 Opet posla druge sluge, više nego prije, i uèiniše im tako isto. MAT 21:37 A potom posla k njima sina svojega govoreæi: postidjeæe se sina mojega. MAT 21:38 A vinogradari vidjevši sina rekoše meðu sobom: ovo je našljednik; hodite da ga ubijemo, i da nama ostane dostojanje njegovo. MAT 21:39 I uhvatiše ga, pa izvedoše napolje iz vinograda, i ubiše. MAT 21:40 Kad doðe dakle gospodar od vinograda šta æe uèiniti vinogradarima onijem? MAT 21:41 Rekoše mu: zloèince æe zlom smrti pomoriti; a vinograd daæe drugijem vinogradarima, koji æe mu davati rodove u svoje vrijeme. MAT 21:42 Reèe im Isus: zar nijeste nikad èitali u pismu: kamen koji odbaciše zidari, onaj posta glava od ugla; to bi od Gospoda i divno je u vašijem oèima. MAT 21:43 Zato vam kažem da æe se od vas uzeti carstvo Božije, i daæe se narodu koji njegove rodove donosi. MAT 21:44 I ko padne na ovaj kamen razbiæe se; a na koga on padne satræe ga. MAT 21:45 I èuvši glavari sveštenièki i fariseji prièe njegove razumješe da za njih govori. MAT 21:46 I gledahu da ga uhvate, ali se pobojaše naroda, jer ga držahu za proroka. MAT 22:1 I odgovarajuæi Isus opet reèe im u prièama govoreæi: MAT 22:2 Carstvo je nebesko kao èovjek car koji naèini svadbu sinu svojemu. MAT 22:3 I posla sluge svoje da zovu zvanice na svadbu; i ne htješe doæi. MAT 22:4 Opet posla druge sluge govoreæi: kažite zvanicama: evo sam objed svoj ugotovio, junci moji i hranjenici poklani su, i sve je gotovo; doðite na svadbu. MAT 22:5 A oni ne marivši otidoše ovaj u polje svoje, a ovaj k trgovini svojoj. MAT 22:6 A ostali uhvatiše sluge njegove, izružiše ih, i pobiše ih. MAT 22:7 A kad to èu car onaj, razgnjevi se i poslavši vojsku svoju pogubi krvnike one, i grad njihov zapali. MAT 22:8 Tada reèe slugama svojima: svadba je dakle gotova, a zvanice ne biše dostojne. MAT 22:9 Idite dakle na raskršæa i koga god naðete, dozovite na svadbu. MAT 22:10 I izišavši sluge one na raskršæa sabraše sve koje naðoše, zle i dobre; i stolovi napuniše se gostiju. MAT 22:11 Izišavši pak car da vidi goste ugleda ondje èovjeka neobuèena u svadbeno ruho. MAT 22:12 I reèe mu: prijatelju! kako si došao amo bez svadbenoga ruha? a on oæutje. MAT 22:13 Tada reèe car slugama: svežite mu ruke i noge, pa ga uzmite te bacite u tamu najkrajnju; ondje æe biti plaè i škrgut zuba. MAT 22:14 Jer su mnogi zvani, ali je malo izbranijeh. MAT 22:15 Tada otidoše fariseji i naèiniše vijeæu kako bi ga uhvatili u rijeèi. MAT 22:16 I poslaše k njemu uèenike svoje s Irodovcima, te rekoše: uèitelju! znamo da si istinit, i putu Božijemu zaista uèiš, i ne mariš ni za koga, jer ne gledaš ko je ko. MAT 22:17 Kaži nam dakle šta misliš ti? treba li dati haraè æesaru ili ne? MAT 22:18 Razumjevši Isus lukavstvo njihovo reèe: što me kušate, licemjeri? MAT 22:19 Pokažite mi novac haraèki. A oni donesoše mu novac. MAT 22:20 I reèe im: èij je obraz ovaj i natpis? MAT 22:21 I rekoše mu: æesarev. Tada reèe im: podajte dakle æesarevo æesaru, i Božije Bogu. MAT 22:22 I èuvši diviše se, i ostavivši ga otidoše. MAT 22:23 Taj dan pristupiše k njemu sadukeji koji govore da nema vaskrsenija, i upitaše ga MAT 22:24 Govoreæi: uèitelju! Mojsije reèe: ako ko umre bez djece, da uzme brat njegov ženu njegovu i da podigne sjeme bratu svojemu. MAT 22:25 U nas bješe sedam braæe; i prvi oženivši se umrije, i ne imavši poroda ostavi ženu svoju bratu svojemu. MAT 22:26 A tako i drugi, i treæi, tja do sedmoga. MAT 22:27 A poslije sviju umrije i žena. MAT 22:28 O vaskrseniju dakle koga æe od sedmorice biti žena? jer je za svima bila. MAT 22:29 A Isus odgovarajuæi reèe im: varate se, ne znajuæi pisma ni sile Božije. MAT 22:30 Jer o vaskrseniju niti æe se ženiti ni udavati; nego su kao anðeli Božiji na nebu. MAT 22:31 A za vaskrsenije mrtvijeh nijeste li èitali što vam je rekao Bog govoreæi: MAT 22:32 Ja sam Bog Avraamov, i Bog Isakov, i Bog Jakovljev? Nije Bog Bog mrtvijeh, nego živijeh. MAT 22:33 I èuvši narod divljaše se nauci njegovoj. MAT 22:34 A fariseji èuvši da posrami sadukeje sabraše se zajedno. MAT 22:35 I upita jedan od njih zakonik kušajuæi ga i govoreæi: MAT 22:36 Uèitelju! koja je zapovijest najveæa u zakonu? MAT 22:37 A Isus reèe mu: ljubi Gospoda Boga svojega svijem srcem svojijem, i svom dušom svojom, i svom misli svojom. MAT 22:38 Ovo je prva i najveæa zapovijest. MAT 22:39 A druga je kao i ova: ljubi bližnjega svojega kao samoga sebe. MAT 22:40 O ovima dvjema zapovijestima visi sav zakon i proroci. MAT 22:41 A kad se sabraše fariseji, upita ih Isus MAT 22:42 Govoreæi: šta mislite za Hrista, èij je sin? Rekoše mu: Davidov. MAT 22:43 Reèe im: kako dakle David njega duhom naziva Gospodom govoreæi: MAT 22:44 Reèe Gospod Gospodu mojemu: sjedi meni s desne strane, dok položim neprijatelje tvoje podnožje nogama tvojima? MAT 22:45 Kad dakle David naziva njega Gospodom, kako mu je sin? MAT 22:46 I niko mu ne mogaše odgovoriti rijeèi; niti smijaše ko od toga dana da ga zapita više. MAT 23:1 Tada Isus reèe k narodu i uèenicima svojima MAT 23:2 Govoreæi: na Mojsijevu stolicu sjedoše književnici i fariseji. MAT 23:3 Sve dakle što vam reku da držite, držite i tvorite; ali što oni èine ne èinite; jer govore a ne èine. MAT 23:4 Nego vežu bremena teška i nezgodna za nošenje, i tovare na pleæa ljudska; a prstom svojijem neæe da ih prihvate. MAT 23:5 A sva djela svoja èine da ih vide ljudi: raširuju svoje amajlije, i grade velike skute na haljinama svojima. MAT 23:6 I traže zaèelje na gozbama i prva mjesta po zbornicama, MAT 23:7 I da im se klanja po ulicama, i da ih ljudi zovu: ravi! ravi! MAT 23:8 A vi se ne zovite ravi; jer je u vas jedan ravi Hristos, a vi ste svi braæa. MAT 23:9 I ocem ne zovite nikoga na zemlji; jer je u vas jedan otac koji je na nebesima. MAT 23:10 Niti se zovite uèitelji; jer je u vas jedan uèitelj Hristos. MAT 23:11 A najveæi izmeðu vas da vam bude sluga. MAT 23:12 Jer koji se podiže, poniziæe se, a koji se ponižuje, podignuæe se. MAT 23:13 Teško vama književnici i fariseji, licemjeri, što zatvorate carstvo nebesko od ljudi; jer vi ne ulazite niti date da ulaze koji bi htjeli. MAT 23:14 Teško vama književnici i fariseji, licemjeri, što jedete kuæe udovièke, i lažno se Bogu molite dugo; zato æete veæma biti osuðeni. MAT 23:15 Teško vama književnici i fariseji, licemjeri, što prehodite more i zemlju da bi prisvojili jednoga, i kad ga prisvojite, èinite ga sinom paklenijem udvoje veæijem od sebe. MAT 23:16 Teško vama voði slijepi koji govorite: ako se ko kune crkvom ništa je; a ko se kune zlatom crkvenijem kriv je. MAT 23:17 Budale slijepe! šta je veæe, ili zlato, ili crkva koja zlato osveti? MAT 23:18 I ako se ko kune oltarom ništa je to, a koji se kune darom koji je na njemu kriv je. MAT 23:19 Budale slijepe! šta je veæe, ili dar, ili oltar koji dar osveti? MAT 23:20 Koji se dakle kune oltarom, kune se njim i svijem što je na njemu. MAT 23:21 I koji se kune crkvom, kune se njom i onijem koji živi u njoj. MAT 23:22 I koji se kune nebom, kune se prijestolom Božijem i onijem koji sjedi na njemu. MAT 23:23 Teško vama književnici i fariseji, licemjeri, što dajete desetak od metvice i od kopra i od kima, a ostaviste što je najpretežnije u zakonu: pravdu i milost i vjeru; a ovo je trebalo èiniti i ono ne ostavljati. MAT 23:24 Voði slijepi koji ocjeðujete komarca a kamilu proždirete. MAT 23:25 Teško vama književnici i fariseji, licemjeri, što èistite spolja èašu i zdjelu a iznutra su pune grabeža i nepravde. MAT 23:26 Fariseju slijepi! Oèisti najprije iznutra èašu i zdjelu da budu i spolja èiste. MAT 23:27 Teško vama književnici i fariseji, licemjeri, što ste kao okreèeni grobovi, koji se spolja vide lijepi a unutra su puni kostiju mrtvaèkijeh i svake neèistote. MAT 23:28 Tako i vi spolja se pokazujete ljudima pravedni, a iznutra ste puni licemjerja i bezakonja. MAT 23:29 Teško vama književnici i fariseji, licemjeri, što zidate grobove prorocima i krasite rake pravednika, MAT 23:30 I govorite: da smo mi bili u vrijeme svojijeh otaca, ne bismo s njima pristali u krv proroka. MAT 23:31 Tijem samo svjedoèite za sebe da ste sinovi onijeh koji su pobili proroke. MAT 23:32 I vi dopunite mjeru otaca svojijeh. MAT 23:33 Zmije, porodi aspidini! kako æete pobjeæi od presude u oganj pakleni? MAT 23:34 Zato evo ja æu k vama poslati proroke i premudre i književnike; i vi æete jedne pobiti i raspeti, a jedne biti po zbornicama svojima i goniti od grada do grada, MAT 23:35 Da doðe na vas sva krv pravedna što je prolivena na zemlji od krvi Avelja pravednoga do krvi Zarije sina Varahijna, kojega ubiste meðu crkvom i oltarom. MAT 23:36 Zaista vam kažem da æe ovo sve doæi na rod ovaj. MAT 23:37 Jerusalime, Jerusalime, koji ubijaš proroke i zasipaš kamenjem poslane k sebi! koliko puta htjeh da skupim èeda tvoja, kao što kokoš skuplja piliæe svoje pod krila, i ne htjeste! MAT 23:38 Eto æe vam se ostaviti vaša kuæa pusta. MAT 23:39 Jer vam kažem: neæete mene vidjeti otsele dok ne reèete: blagosloven koji ide u ime Gospodnje. MAT 24:1 I izišavši Isus iðaše od crkve, i pristupiše k njemu uèenici njegovi da mu pokažu graðevinu crkvenu. MAT 24:2 A Isus reèe im: ne vidite li sve ovo? Zaista vam kažem: neæe ostati ovdje ni kamen na kamenu koji se neæe razmetnuti. MAT 24:3 A kad sjeðaše na gori Maslinskoj pristupiše k njemu uèenici nasamo govoreæi: kaži nam kad æe to biti? i kakav je znak tvojega dolaska i pošljetka vijeka? MAT 24:4 I odgovarajuæi Isus reèe im: èuvajte se da vas ko ne prevari. MAT 24:5 Jer æe mnogi doæi u ime moje govoreæi: ja sam Hristos. I mnoge æe prevariti. MAT 24:6 Èuæete ratove i glasove o ratovima. Gledajte da se ne uplašite; jer treba da to sve bude. Ali nije još tada pošljedak. MAT 24:7 Jer æe ustati narod na narod i carstvo na carstvo; i biæe gladi i pomori, i zemlja æe se tresti po svijetu. MAT 24:8 A to je sve poèetak stradanja. MAT 24:9 Tada æe vas predati na muke, i pobiæe vas, i svi æe narodi omrznuti na vas imena mojega radi. MAT 24:10 I tada æe se mnogi sablazniti, i drug druga izdaæe, i omrznuæe drug na druga. MAT 24:11 I iziæi æe mnogi lažni proroci i prevariæe mnoge. MAT 24:12 I što æe se bezakonje umnožiti, ohladnjeæe ljubav mnogijeh. MAT 24:13 Ali koji pretrpi do kraja blago njemu. MAT 24:14 I propovjediæe se ovo jevanðelje o carstvu po svemu svijetu za svjedoèanstvo svijem narodima. I tada æe doæi pošljedak. MAT 24:15 Kad dakle ugledate mrzost opušæenja, o kojoj govori prorok Danilo, gdje stoji na mjestu svetome koji èita da razumije): MAT 24:16 Tada koji budu u Judeji neka bježe u gore; MAT 24:17 I koji bude na krovu da ne silazi uzeti što mu je u kuæi; MAT 24:18 I koji bude u polju da se ne vrati natrag da uzme haljine svoje. MAT 24:19 A teško trudnima i dojilicama u te dane. MAT 24:20 Nego se molite Bogu da ne bude bježan vaša u zimu ni u subotu; MAT 24:21 Jer æe biti nevolja velika kakova nije bila od postanja svijeta dosad niti æe biti; MAT 24:22 I da se oni dani ne skrate, niko ne bi ostao; ali izbranijeh radi skratiæe se dani oni. MAT 24:23 Tada ako vam ko reèe: evo ovdje je Hristos ili ondje, ne vjerujte. MAT 24:24 Jer æe iziæi lažni hristosi i lažni proroci, i pokazaæe znake velike i èudesa da bi prevarili, ako bude moguæe, i izbrane. MAT 24:25 Eto vam kazah naprijed. MAT 24:26 Ako vam dakle reku: evo ga u pustinji, ne izlazite; evo ga u sobama, ne vjerujte. MAT 24:27 Jer kako što munja izlazi od istoka i pokazuje se do zapada, taki æe biti dolazak sina èovjeèijega. MAT 24:28 Jer gdje je strvina onamo æe se i orlovi kupiti. MAT 24:29 I odmah æe po nevolji dana tijeh sunce pomrèati, i mjesec svoju svjetlost izgubiti, i zvijezde s neba spasti, i sile nebeske pokrenuti se. MAT 24:30 I tada æe se pokazati znak sina èovjeèijega na nebu; i tada æe proplakati sva plemena na zemlji; i ugledaæe sina èovjeèijega gdje ide na oblacima nebeskima sa silom i slavom velikom. MAT 24:31 I poslaæe anðele svoje s velikijem glasom trubnijem; i sabraæe izbrane njegove od èetiri vjetra, od kraja do kraja nebesa. MAT 24:32 Od smokve nauèite se prièi: kad se veæ njezine grane pomlade i ulistaju, znate da je blizu ljeto. MAT 24:33 Tako i vi kad vidite sve ovo, znajte da je blizu kod vrata. MAT 24:34 Zaista vam kažem: ovaj naraštaj neæe proæi dok se ovo sve ne zbude. MAT 24:35 Nebo i zemlja proæi æe, ali rijeèi moje neæe proæi. MAT 24:36 A o danu tome i o èasu niko ne zna, ni anðeli nebeski, do otac moj sam. MAT 24:37 Jer kako što je bilo u vrijeme Nojevo tako æe biti i dolazak sina èovjeèijega. MAT 24:38 Jer kako što pred potopom jeðahu i pijahu, ženjahu se i udavahu do onoga dana kad Noje uðe u kovèeg, MAT 24:39 I ne osjetiše dok ne doðe potop i odnese sve; tako æe biti i dolazak sina èovjeèijega. MAT 24:40 Tada æe biti dva na njivi; jedan æe se uzeti, a drugi æe se ostaviti. MAT 24:41 Dvije æe mljeti na žrvnjevima; jedna æe se uzeti, a druga æe se ostaviti. MAT 24:42 Stražite dakle, jer ne znate u koji æe èas doæi Gospod vaš. MAT 24:43 Ali ovo znajte: kad bi znao domaæin u koje æe vrijeme doæi lupež, èuvao bi i ne bi dao potkopati kuæe svoje. MAT 24:44 Zato i vi budite gotovi; jer u koji èas ne mislite doæi æe sin èovjeèij. MAT 24:45 Ko je dakle taj vjerni i mudri sluga kojega je postavio gospodar njegov nad svojima domašnjima da im daje hranu na obrok? MAT 24:46 Blago tome sluzi kojega došavši gospodar njegov naðe da izvršuje tako. MAT 24:47 Zaista vam kažem: postaviæe ga nad svijem imanjem svojim. MAT 24:48 Ako li taj rðavi sluga reèe u srcu svome: neæe moj gospodar još zadugo doæi; MAT 24:49 I poène biti svoje drugare, i jesti i piti s pijanicama; MAT 24:50 Doæi æe gospodar toga sluge u dan kad se ne nada, i u èas kad ne misli. MAT 24:51 I rasjeæi æe ga napola, i daæe mu platu kao i licemjerima; ondje æe biti plaè i škrgut zuba. MAT 25:1 Tada æe biti carstvo nebesko kao deset djevojaka koje uzeše žiške svoje i iziðoše na susret ženiku. MAT 25:2 Pet od njih bijahu mudre a pet lude. MAT 25:3 I lude uzevši žiške svoje ne uzeše sa sobom ulja. MAT 25:4 A mudre uzeše ulje u sudovima sa žišcima svojima. MAT 25:5 A buduæi da ženik odocni, zadrijemaše sve, i pospaše. MAT 25:6 A u ponoæi stade vika: eto ženika gdje ide, izlazite mu na susret. MAT 25:7 Tada ustaše sve djevojke one i ukrasiše žiške svoje. MAT 25:8 A lude rekoše mudrima: dajte nam od ulja svojega, jer naši žišci hoæe da se ugase. MAT 25:9 A mudre odgovoriše govoreæi: da ne bi nedostalo i nama i vama, bolje je idite k trgovcima i kupite sebi. MAT 25:10 A kad one otidoše da kupe, doðe ženik, i gotove uðoše s njim na svadbu, i zatvoriše se vrata. MAT 25:11 A poslije doðoše i one druge djevojke govoreæi: gospodaru! gospodaru! otvori nam. MAT 25:12 A on odgovarajuæi reèe im: zaista vam kažem: ne poznajem vas. MAT 25:13 Stražite dakle, jer ne znate dana ni èasa u koji æe sin èovjeèij doæi. MAT 25:14 Jer kako što èovjek polazeæi dozva sluge svoje i predade im blago svoje; MAT 25:15 I jednome dakle dade pet talanta, a drugome dva, a treæemu jedan, svakome prema njegovoj moæi; i otide odmah. MAT 25:16 A onaj što primi pet talanta otide te radi s njima, i dobi još pet talanta. MAT 25:17 Tako i onaj što primi dva dobi i on još dva. MAT 25:18 A koji primi jedan otide te ga zakopa u zemlju i sakri srebro gospodara svojega. MAT 25:19 A po dugom vremenu doðe gospodar tijeh sluga, i stade se raèuniti s njima. MAT 25:20 I pristupivši onaj što je primio pet talanta, donese još pet talanta govoreæi: gospodaru! predao si mi pet talanta; evo još pet talanta ja sam dobio s njima. MAT 25:21 A gospodar njegov reèe mu: dobro, slugo dobri i vjerni! u malom bio si mi vjeran, nad mnogijem æu te postaviti; uði u radost gospodara svojega. MAT 25:22 A pristupivši i onaj što je primio dva talanta reèe: gospodaru! predao si mi dva talanta; evo još dva talanta ja sam dobio s njima. MAT 25:23 A gospodar njegov reèe mu: dobro, slugo dobri i vjerni! u malom bio si mi vjeran, nad mnogijem æu te postaviti; uði u radost gospodara svojega. MAT 25:24 A pristupivši i onaj što je primio jedan talant reèe: gospodaru! znao sam da si ti tvrd èovjek: žnješ gdje nijesi sijao, i kupiš gdje nijesi vijao; MAT 25:25 Pa se pobojah i otidoh te sakrih talant tvoj u zemlju; i evo ti tvoje. MAT 25:26 A gospodar njegov odgovarajuæi reèe mu: zli i ljenivi slugo! znao si da ja žnjem gdje nijesam sijao, i kupim gdje nijesam vijao: MAT 25:27 Trebalo je dakle moje srebro da daš trgovcima; i ja došavši uzeo bih svoje s dobitkom. MAT 25:28 Uzmite dakle od njega talant, i podajte onome što ima deset talanta. MAT 25:29 Jer svakome koji ima, daæe se, i preteæi æe mu; a od onoga koji nema, i što ima uzeæe se od njega. MAT 25:30 I nevaljaloga slugu bacite u tamu najkrajnju; ondje æe biti plaè i škrgut zuba. MAT 25:31 A kad doðe sin èovjeèij u slavi svojoj i svi sveti anðeli s njime, onda æe sjesti na prijestolu slave svoje. MAT 25:32 I sabraæe se pred njim svi narodi, i razluèiæe ih izmeðu sebe kao pastir što razluèuje ovce od jaraca. MAT 25:33 I postaviæe ovce s desne strane sebi, a jarce s lijeve. MAT 25:34 Tada æe reæi car onima što mu stoje s desne strane: hodite blagosloveni oca mojega; primite carstvo koje vam je pripravljeno od postanja svijeta. MAT 25:35 Jer ogladnjeh, i daste mi da jedem; ožednjeh, i napojiste me; gost bijah, i primiste me; MAT 25:36 Go bijah, i odjenuste me; bolestan bijah, i obiðoste me; u tamnici bijah, i doðoste k meni. MAT 25:37 Tada æe mu odgovoriti pravednici govoreæi: Gospode! kad te vidjesmo gladna, i nahranismo? ili žedna, i napojismo? MAT 25:38 Kad li te vidjesmo gosta, i primismo? ili gola, i odjenusmo? MAT 25:39 Kad li te vidjesmo bolesna ili u tamnici, i doðosmo k tebi? MAT 25:40 I odgovarajuæi car reæi æe im: zaista vam kažem: kad uèiniste jednome od ove moje najmanje braæe, meni uèiniste. MAT 25:41 Tada æe reæi i onima što mu stoje s lijeve strane: idite od mene prokleti u oganj vjeèni pripravljeni ðavolu i anðelima njegovijem. MAT 25:42 Jer ogladnjeh, i ne dadoste mi da jedem; ožednjeh, i ne napojiste me; MAT 25:43 Gost bijah, i ne primiste me; go bijah, i ne odjenuste me; bolestan i u tamnici bijah, i ne obiðoste me. MAT 25:44 Tada æe mu odgovoriti i oni govoreæi: Gospode! kad te vidjesmo gladna ili žedna, ili gosta ili gola, ili bolesna ili u tamnici, i ne poslužismo te? MAT 25:45 Tada æe im odgovoriti govoreæi: zaista vam kažem: kad ne uèiniste jednome od ove moje male braæe, ni meni ne uèiniste. MAT 25:46 I ovi æe otiæi u muku vjeènu, a pravednici u život vjeèni. MAT 26:1 I kad svrši Isus rijeèi ove, reèe uèenicima svojima: MAT 26:2 Znate da æe do dva dana biti pasha, i sina èovjeèijega predaæe da se razapne. MAT 26:3 Tada skupiše se glavari sveštenièki i književnici i starješine narodne u dvor poglavara sveštenièkoga po imenu Kajafe; MAT 26:4 I svjetovaše se kako bi Isusa iz prijevare uhvatili i ubili. MAT 26:5 I govorahu: ali ne o prazniku, da se ne bi narod pobunio. MAT 26:6 A kad Isus bješe u Vitaniji u kuæi Simona gubavoga, MAT 26:7 Pristupi k njemu žena sa sklenicom mira mnogocjenoga, i izli na glavu njegovu kad sjeðaše za trpezom. MAT 26:8 A kad vidješe to uèenici njegovi, rasrdiše se govoreæi: zašto se èini taka šteta? MAT 26:9 Jer se mogaše ovo prodati skupo i novci dati se siromasima. MAT 26:10 A kad razumje Isus, reèe im: šta smetate ženu? Ona uèini dobro djelo na meni. MAT 26:11 Jer siromahe imate svagda sa sobom, a mene nemate svagda. MAT 26:12 A ona izlivši miro ovo na tijelo moje za ukop me prigotovi. MAT 26:13 Zaista vam kažem: gdje se god uspropovijeda ovo jevanðelje po svemu svijetu, kazaæe se i to za spomen njezin što uèini ona. MAT 26:14 Tada jedan od dvanaestorice, po imenu Juda Iskariotski, otide ka glavarima sveštenièkijem, MAT 26:15 I reèe: šta æete mi dati da vam ga izdam? A oni mu obrekoše trideset srebrnika. MAT 26:16 I od tada tražaše zgodu da ga izda. MAT 26:17 A u prvi dan prijesnijeh hljebova pristupiše uèenici k Isusu govoreæi: gdje æeš da ti zgotovimo pashu da jedeš? MAT 26:18 A on reèe: idite u grad k tome i tome, i kažite mu: uèitelj kaže: vrijeme je moje blizu, u tebe æu da uèinim pashu s uèenicima svojijem. MAT 26:19 I uèiniše uèenici kako im zapovjedi Isus, i ugotoviše pashu. MAT 26:20 A kad bi uveèe, sjede za trpezu sa dvanaestoricom. MAT 26:21 I kad jeðahu reèe im: zaista vam kažem: jedan izmeðu vas izdaæe me. MAT 26:22 I zabrinuvši se vrlo poèeše svaki govoriti mu: da nijesam ja, Gospode? MAT 26:23 A on odgovarajuæi reèe: koji umoèi sa mnom ruku u zdjelu onaj æe me izdati. MAT 26:24 Sin èovjeèij dakle ide kao što je pisano za njega; ali teško onome èovjeku koji izda sina èovjeèijega; bolje bi mu bilo da se nije rodio onaj èovjek. MAT 26:25 A Juda, izdajnik njegov, odgovarajuæi reèe: da nijesam ja, ravi? Reèe mu: ti kaza. MAT 26:26 I kad jeðahu, uze Isus hljeb i blagoslovivši prelomi ga, i davaše uèenicima, i reèe: uzmite, jedite; ovo je tijelo moje. MAT 26:27 I uze èašu i davši hvalu dade im govoreæi: pijte iz nje svi; MAT 26:28 Jer je ovo krv moja novoga zavjeta koja æe se proliti za mnoge radi otpuštenja grijeha. MAT 26:29 Kažem vam pak da neæu otsad piti od ovoga roda vinogradskoga do onoga dana kad æu piti s vama novoga u carstvu oca svojega. MAT 26:30 I otpojavši hvalu iziðoše na goru Maslinsku. MAT 26:31 Tada reèe im Isus: svi æete se vi sablazniti o mene ovu noæ; jer u pismu stoji: udariæu pastira i ovce od stada razbjeæi æe se. MAT 26:32 A po vaskrseniju svojemu ja idem pred vama u Galileju. MAT 26:33 A Petar reèe mu: ako se i svi sablazne o tebe ja se neæu nikad sablazniti. MAT 26:34 Reèe mu Isus: zaista ti kažem: noæas dok pijetao ne zapjeva tri puta æeš me se odreæi. MAT 26:35 Reèe njemu Petar: da bih znao i umrijeti s tobom neæu te se odreæi. Tako i svi uèenici rekoše. MAT 26:36 Tada doðe Isus s njima u selo koje se zove Getsimanija, i reèe uèenicima: sjedite tu dok ja idem tamo da se pomolim Bogu. MAT 26:37 I uzevši Petra i oba sina Zevedejeva zabrinu se i poèe tužiti. MAT 26:38 Tada reèe im Isus: žalosna je duša moja do smrti; poèekajte ovdje, i stražite sa mnom. MAT 26:39 I otišavši malo pade na lice svoje moleæi se i govoreæi: oèe moj! ako je moguæe da me mimoiðe èaša ova; ali opet ne kako ja hoæu nego kako ti. MAT 26:40 I došavši k uèenicima naðe ih gdje spavaju, i reèe Petru: zar ne mogoste jedan èas postražiti sa mnom? MAT 26:41 Stražite i molite se Bogu da ne padnete u napast; jer je duh srèan, ali je tijelo slabo. MAT 26:42 Opet po drugi put otide i pomoli se govoreæi: oèe moj! ako me ne može ova èaša mimoiæi da je ne pijem, neka bude volja tvoja. MAT 26:43 I došavši naðe ih opet gdje spavaju; jer im bijahu oèi otežale. MAT 26:44 I ostavivši ih otide opet i treæi put te se pomoli govoreæi one iste rijeèi. MAT 26:45 Tada doðe k uèenicima svojijem i reèe im: jednako spavate i poèivate; evo se približi èas, i sin èovjeèij predaje se u ruke grješnika. MAT 26:46 Ustanite da idemo; evo se približi izdajnik moj. MAT 26:47 I dok on još tako govoraše, gle, Juda, jedan od dvanaestorice, doðe, i s njim ljudi mnogi s noževima i s koljem od glavara sveštenièkijeh i starješina narodnijeh. MAT 26:48 A izdajnik njegov dade im znak govoreæi: koga ja cjelivam onaj je; držite ga. MAT 26:49 I odmah pristupivši k Isusu reèe: zdravo, ravi! i cjeliva ga. MAT 26:50 A Isus reèe mu: prijatelju! šta æeš ti ovdje? Tada pristupivši digoše ruke na Isusa i uhvatiše ga. MAT 26:51 I gle, jedan od onijeh što bijahu sa Isusom mašivši se rukom izvadi nož svoj te udari slugu poglavara sveštenièkoga, i otsijeèe mu uho. MAT 26:52 Tada reèe mu Isus: vrati nož svoj na mjesto njegovo; jer svi koji se maše za nož od noža æe izginuti. MAT 26:53 Ili misliš ti da ja ne mogu sad umoliti oca svojega da mi pošlje više od dvanaest legeona anðela? MAT 26:54 Ali kako bi se ispunilo što stoji u pismu da ovo treba da bude? MAT 26:55 U taj èas reèe Isus ljudima: kao na hajduka izišli ste s noževima i s koljem da me uhvatite, a svaki dan sam kod vas sjedio uèeæi u crkvi, i ne uhvatiste me. MAT 26:56 A ovo sve bi da se zbudu pisma proroèka. Tada uèenici svi ostaviše ga, i pobjegoše. MAT 26:57 I oni što uhvatiše Isusa odvedoše ga poglavaru sveštenièkome Kajafi, gdje se književnici i starješine sabraše. MAT 26:58 A Petar iðaše za njim izdaleka do dvora poglavara sveštenièkoga i ušavši unutra sjede sa slugama da vidi svršetak. MAT 26:59 A glavari sveštenièki i starješine i sav sabor tražahu lažna svjedoèanstva na Isusa da bi ga ubili; MAT 26:60 I ne naðoše; i premda mnogi lažni svjedoci dolaziše, ne naðoše. Najposlije doðoše dva lažna svjedoka, MAT 26:61 I rekoše: on je kazao: ja mogu razvaliti crkvu Božiju i za tri dana naèiniti je. MAT 26:62 I ustavši poglavar sveštenièki reèe mu: zar ništa ne odgovaraš što ovi na tebe svjedoèe? MAT 26:63 A Isus muèaše. I poglavar sveštenièki odgovarajuæi reèe mu: zaklinjem te živijem Bogom da nam kažeš jesi li ti Hristos sin Božij? MAT 26:64 Reèe mu Isus: ti kaza. Ali ja vam kažem: otsele æete vidjeti sina èovjeèijega gdje sjedi s desne strane sile i ide na oblacima nebeskijem. MAT 26:65 Tada poglavar sveštenièki razdrije haljine svoje govoreæi: huli na Boga; šta nam trebaju više svjedoci? evo sad èuste hulu njegovu. MAT 26:66 Šta mislite? A oni odgovarajuæi rekoše: zaslužio je smrt. MAT 26:67 Tada pljunuše mu u lice, i udariše ga po licu, a jedni mu daše i priuške MAT 26:68 Govoreæi: proreci nam, Hriste, ko te udari? MAT 26:69 A Petar sjeðaše napolju na dvoru, i pristupi k njemu jedna sluškinja govoreæi: i ti si bio s Isusom Galilejcem. MAT 26:70 A on se odreèe pred svima govoreæi: ne znam šta govoriš. MAT 26:71 A kad iziðe k vratima ugleda ga druga, i reèe onima što bijahu ondje: i ovaj bješe s Isusom Nazareæaninom. MAT 26:72 I opet odreèe se s kletvom: ne znam tog èovjeka. MAT 26:73 A malo potom pristupiše oni što stajahu i rekoše Petru: vaistinu i ti si od njih; jer te i govor tvoj izdaje. MAT 26:74 Tada se poèe kleti i preklinjati da ne zna tog èovjeka. I odmah zapjeva pijetao. MAT 26:75 I opomenu se Petar rijeèi Isusove što mu je rekao: dok pijetao ne zapjeva tri puta æeš me se odreæi. I izišavši napolje plaka gorko. MAT 27:1 A kad bi ujutru, uèiniše vijeæu svi glavari sveštenièki i starješine narodne za Isusa da ga pogube. MAT 27:2 I svezavši ga odvedoše, i predaše ga Pontiju Pilatu sudiji. MAT 27:3 Tada vidjevši Juda izdajnik njegov da ga osudiše raskaja se, i povrati trideset srebrnika glavarima sveštenièkijem i starješinama MAT 27:4 Govoreæi: ja sagriješih što izdadoh krv pravu. A oni rekoše: šta mi marimo za to? ti æeš vidjeti. MAT 27:5 I bacivši srebrnike u crkvi iziðe, i otide te se objesi. MAT 27:6 A glavari sveštenièki uzevši srebrnike rekoše: ne valja ih metnuti u crkvenu haznu, jer je uzeto za krv. MAT 27:7 Nego se dogovoriše te kupiše za njih lonèarevu njivu za groblje gostima. MAT 27:8 Od toga se i prozva ona njiva krvna njiva i do danas. MAT 27:9 Tada se izvrši što je kazao prorok Jeremija govoreæi: i uzeše trideset srebrnika, cijenu cijenjenoga koga su cijenili sinovi Izrailjevi; MAT 27:10 I dadoše ih za njivu lonèarevu, kao što mi kaza Gospod. MAT 27:11 A Isus stade pred sudijom, i zapita ga sudija govoreæi: ti li si car Judejski? A Isus reèe mu: ti kažeš. MAT 27:12 I kad ga tužahu glavari sveštenièki i starješine, ništa ne odgovori. MAT 27:13 Tada reèe mu Pilat: èuješ li šta na tebe svjedoèe? MAT 27:14 I ne odgovori mu ni na jednu rijeè tako da se sudija divljaše vrlo. MAT 27:15 A o svakom prazniku pashe bijaše obièaj u sudije da pusti narodu po jednoga sužnja koga oni hoæe. MAT 27:16 A tada imahu znatnoga sužnja po imenu Varavu. MAT 27:17 I kad se sabraše, reèe im Pilat: koga hoæete da vam pustim? Varavu ili Isusa prozvanoga Hrista? MAT 27:18 Jer znadijaše da su ga iz zavisti predali. MAT 27:19 A kad sjeðaše u sudu, poruèi mu žena njegova govoreæi: nemoj se ti ništa miješati u sud toga pravednika, jer sam danas u snu mnogo postradala njega radi. MAT 27:20 A glavari sveštenièki i starješine nagovoriše narod da ištu Varavu, a Isusa da pogube. MAT 27:21 A sudija odgovarajuæi reèe im: koga hoæete od ove dvojice da vam pustim? A oni rekoše: Varavu. MAT 27:22 Reèe im Pilat: a šta æu èiniti s Isusom prozvanijem Hristom? Rekoše mu svi: da se razapne. MAT 27:23 Sudija pak reèe: a kakvo je zlo uèinio? A oni iz glasa povikaše govoreæi: da se razapne. MAT 27:24 A kad vidje Pilat da ništa ne pomaže nego još veæa buna biva, uze vodu te umi ruke pred narodom govoreæi: ja nijesam kriv u krvi ovoga pravednika: vi æete vidjeti. MAT 27:25 I odgovarajuæi sav narod reèe: krv njegova na nas i na djecu našu. MAT 27:26 Tada pusti im Varavu, a Isusa šibavši predade da se razapne. MAT 27:27 Tada vojnici sudijni uzeše Isusa u sudnicu i skupiše na nj svu èetu vojnika. MAT 27:28 I svukavši ga obukoše mu skerletnu kabanicu. MAT 27:29 I opletavši vijenac od trnja metnuše mu na glavu, i dadoše mu trsku u desnicu; i kleknuvši na koljena pred njim rugahu mu se govoreæi: zdravo, care Judejski! MAT 27:30 I pljunuvši na nj uzeše trsku i biše ga po glavi. MAT 27:31 I kad mu se narugaše, svukoše s njega kabanicu, i obukoše ga u haljine njegove, i povedoše ga da ga razapnu. MAT 27:32 I izlazeæi naðoše èovjeka iz Kirine po imenu Simona i natjeraše ga da mu ponese krst. MAT 27:33 I došavši na mjesto koje se zove Golgota, to jest košturnica, MAT 27:34 Dadoše mu da pije ocat pomiješan sa žuèi, i okusivši ne htje da pije. MAT 27:35 A kad ga razapeše, razdijeliše haljine njegove bacivši kocke; MAT 27:36 I sjeðahu ondje te ga èuvahu. MAT 27:37 I metnuše mu više glave krivicu njegovu napisanu: ovo je Isus car Judejski. MAT 27:38 Tada raspeše s njim dva hajduka, jednoga s desne a jednoga s lijeve strane. MAT 27:39 A koji prolažahu huljahu na nj mašuæi glavama svojima, MAT 27:40 I govoreæi: ti koji crkvu razvaljuješ i za tri dana naèinjaš pomozi sam sebi; ako si sin Božij, siði s krsta. MAT 27:41 A tako i glavari sveštenièki s književnicima i starješinama potsmijevajuæi se govorahu: MAT 27:42 Drugima pomože, a sebi ne može pomoæi. Ako je car Izrailjev, neka siðe sad s krsta pa æemo ga vjerovati. MAT 27:43 On se uzdao u Boga: neka mu pomože sad, ako mu je po volji, jer govoraše: ja sam sin Božij. MAT 27:44 Tako isto i hajduci razapeti s njim rugahu mu se. MAT 27:45 A od šestoga sahata bi tama po svoj zemlji do sahata devetoga. MAT 27:46 A oko devetoga sahata povika Isus iza glasa govoreæi: Ili! Ili! lama savahtani? to jest: Bože moj! Bože moj! zašto si me ostavio? MAT 27:47 A neki od onijeh što stajahu ondje èuvši to govorahu: ovaj zove Iliju. MAT 27:48 I odmah otrèa jedan od njih te uze sunðer, i napuni octa, pa nataèe na trsku, te ga pojaše. MAT 27:49 A ostali govorahu: stani da vidimo hoæe li doæi Ilija da mu pomože. MAT 27:50 A Isus opet povika iza glasa, i ispusti dušu. MAT 27:51 I gle, zavjes crkveni razdrije se nadvoje od gornjega kraja do donjega; i zemlja se potrese, i kamenje se raspade; MAT 27:52 I grobovi se otvoriše, i ustaše mnoga tijela svetijeh koji su pomrli; MAT 27:53 I izišavši iz grobova po vaskrseniju njegovom uðoše u sveti grad i pokazaše se mnogima. MAT 27:54 A kapetan i koji s njim èuvahu Isusa vidjevši da se zemlja trese i šta bi, poplašiše se vrlo govoreæi: zaista ovaj bijaše sin Božij. MAT 27:55 I ondje bijahu i gledahu izdaleka mnoge žene koje su išle za Isusom iz Galileje i služile mu. MAT 27:56 Meðu kojima bijaše Marija Magdalina i Marija mati Jakovljeva i Josijna i mati sinova Zevedejevijeh. MAT 27:57 A kad bi uveèe, doðe èovjek bogat iz Arimateje, po imenu Josif, koji je takoðer bio uèenik Isusov. MAT 27:58 Ovaj pristupivši k Pilatu zamoli ga za tijelo Isusovo. Tada Pilat zapovjedi da mu dadu tijelo. MAT 27:59 I uzevši Josif tijelo zavi ga u platno èisto; MAT 27:60 I metnu ga u novi svoj grob što je bio isjekao u kamenu; i navalivši veliki kamen na vrata od groba otide. MAT 27:61 A ondje bijaše Marija Magdalina i druga Marija, i sjeðahu prema grobu. MAT 27:62 Sjutradan pak po petku sabraše se glavari sveštenièki i fariseji kod Pilata, MAT 27:63 I rekoše: gospodaru! mi se opomenusmo da ovaj laža kaza još za života: poslije tri dana ustaæu. MAT 27:64 Zato zapovjedi da se utvrdi grob do treæega dana da ne doðu kako uèenici njegovi noæu i da ga ne ukradu i ne kažu narodu: usta iz mrtvijeh; i biæe pošljednja prijevara gora od prve. MAT 27:65 Reèe im Pilat: evo vam straže, pa idite te utvrdite kako znate. MAT 27:66 A oni otišavši sa stražom utvrdiše grob, i zapeèatiše kamen. MAT 28:1 A po veèeru subotnom na osvitak prvoga dana nedjelje doðe Marija Magdalina i druga Marija da ogledaju grob. MAT 28:2 I gle, zemlja se zatrese vrlo; jer anðeo Gospodnji siðe s neba, i pristupivši odvali kamen od vrata grobnijeh i sjeðaše na njemu. MAT 28:3 A lice njegovo bijaše kao munja, i odijelo njegovo kao snijeg. MAT 28:4 I od straha njegova uzdrktaše se stražari, i postadoše kao mrtvi. MAT 28:5 A anðeo odgovarajuæi reèe ženama: ne bojte se vi; jer znam da Isusa raspetoga tražite. MAT 28:6 Nije ovdje: jer ustade kao što je kazao. Hodite da vidite mjesto gdje je ležao Gospod. MAT 28:7 Pa idite brže te kažite uèenicima njegovijem da je ustao iz mrtvijeh. I gle, on æe pred vama otiæi u Galileju; tamo æete ga vidjeti. Eto ja vam kazah. MAT 28:8 I izišavši brzo iz groba sa strahom i radosti velikom potekoše da jave uèenicima njegovijem. MAT 28:9 A kad iðahu da jave uèenicima njegovijem, i gle, srete ih Isus govoreæi: zdravo! A one pristupivši uhvatiše se za noge njegove i pokloniše mu se. MAT 28:10 Tada reèe im Isus: ne bojte se; idite te javite braæi mojoj neka idu u Galileju; i tamo æe me vidjeti. MAT 28:11 A kad iðahu, gle, neki od stražara doðoše u grad i javiše glavarima sveštenièkijem sve što se dogodilo. MAT 28:12 I oni sastavši se sa starješinama uèiniše vijeæu, i dadoše vojnicima dovoljno novaca MAT 28:13 Govoreæi: kažite: uèenici njegovi doðoše noæu i ukradoše ga kad smo mi spavali. MAT 28:14 I ako to èuje sudija, mi æemo njega umiriti, i naèiniti da vama ništa ne bude. MAT 28:15 A oni uzevši novce uèiniše kao što su nauèeni bili. I razglasi se ova rijeè po Jevrejima i do danas. MAT 28:16 A jedanaest uèenika otidoše u Galileju u goru kuda im je kazao Isus. MAT 28:17 I kad ga vidješe, pokloniše mu se; a jedni posumnjaše. MAT 28:18 I pristupivši Isus reèe im govoreæi: dade mi se svaka vlast na nebu i na zemlji. MAT 28:19 Idite dakle i nauèite sve narode krsteæi ih va ime oca i sina i svetoga Duha, MAT 28:20 Uèeæi ih da sve drže što sam vam zapovijedao; i evo ja sam s vama u sve dane do svršetka vijeka. Amin. MAR 1:1 Poèetak jevanðelja Isusa Hrista sina Božijega. MAR 1:2 Kao što stoji u proroka: evo ja šaljem anðela svojega pred licem tvojijem, koji æe pripraviti put tvoj pred tobom. MAR 1:3 Glas onoga što vièe u pustinji: pripravite put Gospodnji, poravnite staze njegove. MAR 1:4 Pojavi se Jovan krsteæi u pustinji, i propovijedajuæi krštenje pokajanja za oproštenje grijeha. MAR 1:5 I izlažaše k njemu sva Judejska zemlja i Jerusalimljani; i kršæavaše ih sve u Jordanu rijeci, i ispovijedahu grijehe svoje. MAR 1:6 A Jovan bijaše obuèen u kamilju dlaku, i imaše pojas kožan oko sebe; i jeðaše skakavce i med divlji. MAR 1:7 I propovijedaše govoreæi: ide za mnom jaèi od mene, pred kim ja nijesam dostojan sagnuti se i odriješiti remena na obuæi njegovoj. MAR 1:8 Ja vas kršæavam vodom, a on æe vas krstiti Duhom svetijem. MAR 1:9 I u to vrijeme doðe Isus iz Nazareta Galilejskoga, i krsti ga Jovan u Jordanu, MAR 1:10 I odmah izlazeæi iz vode vidje nebo gdje se otvori, i Duh kao golub siðe na nj. MAR 1:11 I glas doðe s neba: ti si sin moj ljubazni koji je po mojoj volji. MAR 1:12 I odmah Duh izvede ga u pustinju. MAR 1:13 I bi ondje u pustinji dana èetrdeset, i kuša ga sotona, i bi sa zvjerinjem, i anðeli služahu mu. MAR 1:14 A pošto predadoše Jovana, doðe Isus u Galileju propovijedajuæi jevanðelje o carstvu Božijemu MAR 1:15 I govoreæi: iziðe vrijeme i približi se carstvo Božije; pokajte se i vjerujte jevanðelje. MAR 1:16 I hodeæi pokraj mora vidje Simona, i Andriju brata njegova gdje bacaju mreže u more; jer bijahu ribari. MAR 1:17 I reèe im Isus: hajdete za mnom, i uèiniæu vas lovcima ljudskijem. MAR 1:18 I odmah ostavivši mreže svoje poðoše za njim. MAR 1:19 I otišavši malo odande ugleda Jakova Zevedejeva, i Jovana brata njegova, i oni u laði krpljahu mreže; MAR 1:20 I odmah pozva ih; i ostavivši oca svojega Zevedeja u laði s najamnicima poðoše za njim. MAR 1:21 I doðoše u Kapernaum; i odmah u subotu ušavši u zbornicu uèaše. MAR 1:22 I divljahu se nauci njegovoj; jer ih uèaše kao onaj koji vlast ima a ne kao književnici. MAR 1:23 I bijaše u zbornici njihovoj èovjek s duhom neèistijem, i povika MAR 1:24 Govoreæi: proði se, što je tebi do nas, Isuse Nazareæanine? Došao si da nas pogubiš? Znam te ko si, svetac Božij. MAR 1:25 I zaprijeti mu Isus govoreæi: umukni, i iziði iz njega. MAR 1:26 I strese ga duh neèisti, i povika iza glasa, i iziðe iz njega. MAR 1:27 I uplašiše se svi tako da pitahu jedan drugoga govoreæi: šta je ovo? i kakva je ovo nauka nova, da s vlasti i duhovima neèistijem zapovijeda, i slušaju ga? MAR 1:28 I otide glas o njemu odmah po svoj okolini Galilejskoj, MAR 1:29 I odmah izišavši iz zbornice doðoše u dom Simonov i Andrijin s Jakovom i Jovanom. MAR 1:30 A tašta Simonova ležaše od groznice; i odmah kazaše mu za nju. MAR 1:31 I pristupivši podiže je uzevši je za ruku i pusti je groznica odmah, i služaše im. MAR 1:32 A kad bi pred veèe, pošto sunce zaðe, donošahu k njemu sve bolesnike i bijesne. MAR 1:33 I sav grad bijaše se sabrao k vratima. MAR 1:34 I iscijeli mnoge bolesnike od razliènijeh bolesti, i ðavole mnoge istjera, i ne dadijaše ðavolima da kazuju da ga poznavahu. MAR 1:35 A ujutru vrlo rano ustavši iziðe, i otide nasamo, i ondje se moljaše Bogu. MAR 1:36 I za njim potrèaše Simon i koji bijahu s njim. MAR 1:37 I našavši ga rekoše mu: traže te svi. MAR 1:38 I reèe im: hajdemo u obližnja sela i gradove da i tamo propovjedim: jer sam ja na to došao. MAR 1:39 I propovijeda po zbornicama njihovijem po svoj Galileji, i ðavole izgoni. MAR 1:40 I doðe k njemu gubavac moleæi ga i na koljenima kleèeæi pred njim i reèe mu: ako hoæeš, možeš me oèistiti. MAR 1:41 A Isus smilovavši se pruži ruku, i dohvativši ga se reèe mu: hoæu, oèisti se. MAR 1:42 I tek što mu to reèe, a guba otide s njega, i osta èist. MAR 1:43 I zaprijetivši mu odmah istjera ga, MAR 1:44 I reèe mu: gledaj da nikome ništa ne kažeš, nego idi te se pokaži svešteniku, i prinesi za oèišæenje svoje što je zapovjedio Mojsije za svjedoèanstvo njima. MAR 1:45 A on izišavši poèe mnogo propovijedati i kazivati šta je bilo tako da Isus ne može javno u grad uæi, nego bijaše napolju u pustijem mjestima, i dolažahu k njemu sa sviju strana. MAR 2:1 I uðe opet u Kapernaum poslije nekoliko dana; i èu se da je u kuæi. MAR 2:2 I odmah skupiše se mnogi tako da ne mogahu ni pred vratima da se sprate; i kazivaše im rijeè. MAR 2:3 I doðoše k njemu s uzetijem koga nošaše èetvoro. MAR 2:4 I ne moguæi približiti se k njemu od naroda otkriše kuæu gdje on bijaše, i prokopavši spustiše odar na kome uzeti ležaše. MAR 2:5 A Isus vidjevši vjeru njihovu reèe uzetome: sinko! opraštaju ti se grijesi tvoji. MAR 2:6 A ondje sjeðahu neki od književnika i pomišljahu u srcima svojima: MAR 2:7 Šta ovaj tako huli na Boga? Ko može opraštati grijehe osim jednoga Boga? MAR 2:8 I odmah razumjevši Isus duhom svojijem da oni tako pomišljaju u sebi, reèe im: što tako pomišljate u srcima svojijem? MAR 2:9 Što je lakše? reæi uzetome: opraštaju ti se grijesi? ili reæi: ustani i uzmi odar svoj, i hodi? MAR 2:10 No da znate da vlast ima sin èovjeèij na zemlji opraštati grijehe, reèe uzetome:) MAR 2:11 Tebi govorim: ustani i uzmi odar svoj, i idi doma. MAR 2:12 I usta odmah, i uzevši odar iziðe pred svima tako da se svi divljahu i hvaljahu Boga govoreæi: nigda toga vidjeli nijesmo. MAR 2:13 I iziðe opet k moru; i sav narod iðaše k njemu, i uèaše ih. MAR 2:14 I prolazeæi vidje Leviju Alfejeva gdje sjedi na carini, i reèe mu: hajde za mnom. I ustavši otide za njim. MAR 2:15 I kad sjeðaše Isus za trpezom u kuæi njegovoj, i carinici i grješnici mnogi sjeðahu s njim i s uèenicima njegovijem: jer ih bijaše mnogo koji iðahu za njim. MAR 2:16 A književnici i fariseji vidjevši ga gdje jede s carinicima i s grješnicima govorahu uèenicima njegovijem: zašto s carinicima i grješnicima jede i pije? MAR 2:17 I èuvši Isus reèe im: ne trebaju zdravi ljekara nego bolesni. Ja nijesam došao da dozovem pravednike no grješnike na pokajanje. MAR 2:18 I bijahu uèenici Jovanovi i farisejski koji pošæahu; i doðoše i rekoše mu: zašto uèenici Jovanovi i farisejski poste a tvoji uèenici ne poste? MAR 2:19 I reèe im Isus: eda li mogu svatovi postiti dok je ženik s njima? Dokle god imaju sa sobom ženika ne mogu postiti. MAR 2:20 Nego æe doæi dni kad æe se oteti od njih ženik, i tada æe postiti u one dne. MAR 2:21 I niko ne prišiva nove zakrpe na staru haljinu; inaèe æe odadrijeti nova zakrpa od staroga, i gora æe rupa biti. MAR 2:22 I niko ne ljeva nova vina u mjehove stare; inaèe novo vino prodre mjehove, i vino se prolije, i mjehovi propadnu; nego novo vino u nove mjehove ljevati treba. MAR 2:23 I dogodi mu se da iðaše u subotu kroz usjeve, i uèenici njegovi trgahu putem klasje. MAR 2:24 I fariseji govorahu mu: gledaj, zašto èine u subotu što ne valja? MAR 2:25 A on reèe im: nijeste li nikad èitali šta uèini David kad mu bi do nevolje i ogladnje s onima što bijahu s njim? MAR 2:26 Kako uðe u Božiju kuæu pred Avijatarom poglavarom sveštenièkijem i hljebove postavljene pojede kojijeh ne bijaše slobodno nikome jesti osim sveštenika, i dade ih onima koji bijahu s njim? MAR 2:27 I govoraše im: subota je naèinjena èovjeka radi, a nije èovjek subote radi. MAR 2:28 Dakle je gospodar sin èovjeèij i od subote. MAR 3:1 I uðe opet u zbornicu, i ondje bješe èovjek sa suhom rukom. MAR 3:2 I motrahu za njim neæe li ga u subotu iscijeliti da ga okrive. MAR 3:3 I reèe èovjeku sa suhom rukom: stani na srijedu. MAR 3:4 I reèe im: valja li u subotu dobro èiniti ili zlo èiniti? dušu održati, ili pogubiti? A oni muèahu. MAR 3:5 I pogledavši na njih s gnjevom od žalosti što su im onako srca odrvenila reèe èovjeku: pruži ruku svoju. I pruži; i posta ruka zdrava kao i druga. MAR 3:6 I izišavši fariseji odmah uèiniše za njega vijeæu s Irodovcima kako bi ga pogubili. MAR 3:7 A Isus otide s uèenicima svojijem k moru; i mnogi narod iz Galileje ide za njim i iz Judeje; MAR 3:8 I iz Jerusalima i iz Idumeje i ispreko Jordana i od Tira i Sidona mnoštvo veliko èuvši šta on èini doðe k njemu. MAR 3:9 I reèe uèenicima svojijem da bude laða u njega gotova zbog naroda, da mu ne dosaðuje. MAR 3:10 Jer mnoge iscijeli tako da navaljivahu na njega koji bijahu nakaženi bolestima da ga se dotaknu. MAR 3:11 I dusi neèisti kad ga viðahu, pripadahu k njemu i vikahu govoreæi: ti si sin Božij. MAR 3:12 I mnogo im prijeæaše da ga ne prokažu. MAR 3:13 I iziðoše na goru, i dozva koje on šæaše; i doðoše mu. MAR 3:14 I postavi dvanaestoricu da budu s njim, i da ih pošilje da propovijedaju, MAR 3:15 I da imaju vlast da iscjeljuju od bolesti, i da izgone ðavole: MAR 3:16 Prvoga Simona, i nadjede mu ime Petar; MAR 3:17 I Jakova Zevedejeva i Jovana brata Jakovljeva, i nadjede im imena Voanerges, koje znaèi sinovi gromovi; MAR 3:18 I Andriju i Filipa i Vartolomija i Mateja i Tomu i Jakova Alfejeva i Tadiju i Simona Kananita, MAR 3:19 I Judu Iskariotskoga, koji ga i izdade. MAR 3:20 I doðoše u kuæu, i sabra se opet narod da ne mogahu ni hljeba jesti. MAR 3:21 I èuvši to rod njegov iziðoše da ga uhvate; jer govorahu da je izvan sebe. MAR 3:22 A književnici koji bijahu sišli iz Jerusalima govorahu: u njemu je Veelzevul; i: on pomoæu kneza ðavolskoga izgoni ðavole. MAR 3:23 I dozvavši ih govoraše im u prièama: kako može sotona sotonu izgoniti? MAR 3:24 I ako se carstvo samo po sebi razdijeli, ne može ostati carstvo ono; MAR 3:25 I ako se dom sam po sebi razdijeli, ne može ostati dom onaj; MAR 3:26 I ako sotona ustane sam na se i razdijeli se, ne može ostati, nego æe propasti. MAR 3:27 Niko ne može pokuæstvo jakoga, ušavši u kuæu njegovu, oteti ako najprije jakoga ne sveže: i onda æe kuæu njegovu oplijeniti. MAR 3:28 Zaista vam kažem: svi grijesi oprostiæe se sinovima èovjeèijim, i huljenja na Boga, makar kakova bila: MAR 3:29 A koji pohuli na Duha svetoga nema oproštenja vavijek, nego je kriv vjeènome sudu. MAR 3:30 Jer govorahu: u njemu je neèisti duh. MAR 3:31 I doðe mati njegova i braæa njegova, i stojeæi napolju poslaše k njemu da ga zovu. MAR 3:32 I sjeðaše narod oko njega. I rekoše mu: eto mati tvoja i braæa tvoja i sestre tvoje napolju pitaju za te. MAR 3:33 I odgovori im govoreæi: ko je mati moja ili braæa moja? MAR 3:34 I pogledavši oko sebe na narod koji sjeðaše reèe: evo mati moja i braæa moja. MAR 3:35 Jer ko izvrši volju Božiju onaj je brat moj i sestra moja i mati moja. MAR 4:1 I opet poèe uèiti kod mora, i skupiše se oko njega ljudi mnogi tako da mora uæi u laðu, i sjediti na moru; a narod sav bijaše na zemlji kraj mora. MAR 4:2 I uèaše ih u prièama mnogo, i govoraše im u nauci svojoj: MAR 4:3 Slušajte: evo iziðe sijaè da sije. MAR 4:4 I kad sijaše dogodi se da jedno pade ukraj puta, i doðoše ptice i pozobaše ga. MAR 4:5 A drugo pade na kamenito mjesto gdje ne bijaše mnogo zemlje; i odmah iznièe; jer ne bijaše u dubinu zemlje: MAR 4:6 A kad obasja sunce, uvenu, i buduæi da nemaše korijena, usahnu. MAR 4:7 I drugo pade u trnje; i naraste trnje i udavi ga, i ne donese roda. MAR 4:8 I drugo pade na zemlju dobru; i davaše rod koji napredovaše i rastijaše i donošaše po trideset i po šeset i po sto. MAR 4:9 I reèe: ko ima uši da èuje neka èuje. MAR 4:10 A kad osta sam, zapitaše ga koji bijahu s njim i sa dvanaestoricom za ovu prièu. MAR 4:11 I reèe im: vama je dano da znate tajne carstva Božijega, a onima napolju sve u prièama biva; MAR 4:12 Da oèima gledaju i da ne vide, i da ušima slušaju i da ne razumiju; da se kako ne obrate i da im se ne oproste grijesi. MAR 4:13 I reèe im: zar ne razumijete ove prièe? A kako æete sve prièe razumjeti? MAR 4:14 Sijaè rijeè sije. MAR 4:15 A ono su kraj puta, gdje se sije rijeè i kad je èuju odmah doðe sotona i otme rijeè posijanu u srcima njihovijem. MAR 4:16 Tako su i ono što se sije na kamenitijem mjestima koji kad èuju rijeè odmah je prime s radošæu; MAR 4:17 Ali nemaju korijena u sebi, nego su nepostojani, pa kad bude do nevolje ili ih potjeraju rijeèi radi, odmah se sablazne. MAR 4:18 A ono su što se u trnju sije koji slušaju rijeè, MAR 4:19 Ali brige ovoga svijeta i prijevara bogatstva i ostale slasti uðu i zaguše rijeè, i bez roda ostane. MAR 4:20 A ono su što se na dobroj zemlji sije koji slušaju rijeè i primaju, i donose rod po trideset i po šeset i po sto. MAR 4:21 I govoraše im: eda li se svijeæa užiže da se metne pod sud ili pod odar? a ne da se na svijetnjak metne? MAR 4:22 Jer nema ništa tajno što neæe biti javno; niti ima što sakriveno što neæe iziæi na vidjelo. MAR 4:23 Ako ima ko uši da èuje neka èuje. MAR 4:24 I govoraše im: pamtite što èujete: kakom mjerom mjerite onakom æe vam se mjeriti i dometnuæe se vama koji slušate. MAR 4:25 Jer ko ima, daæe mu se; a koji nema, uzeæe mu se i ono što ima. MAR 4:26 I govoraše im: tako je carstvo Božije kao èovjek kad baci sjeme u zemlju; MAR 4:27 I spava i ustaje noæu i danju; i sjeme nièe i raste, da ne zna on. MAR 4:28 Jer zemlja sama od sebe najprije donese travu, potom klas, pa onda ispuni pšenicu u klasu. MAR 4:29 A kad sazri rod, odmah pošlje srp; jer nasta žetva. MAR 4:30 I govoraše: kakvo æemo kazati da je carstvo Božije? ili u kakvoj æemo ga prièi iskazati? MAR 4:31 Ono je kao zrno gorušièno koje kad se posije u zemlju manje je od sviju sjemena na zemlji; MAR 4:32 A kad se posije, uzraste i bude veæe od svega povræa, i pusti grane velike da mogu u njegovu hladu ptice nebeske življeti. MAR 4:33 I takovijem mnogijem prièama kazivaše im rijeè koliko mogahu slušati. MAR 4:34 A bez prièa ne govoraše im ni rijeèi. A uèenicima osobito kazivaše sve. MAR 4:35 I reèe im onaj dan uveèe: hajdemo na onu stranu. MAR 4:36 I otpustivši narod uzeše ga kako bješe u laði; a i druge laðe bijahu s njim. MAR 4:37 I postade velika oluja; i valovi tako zaljevahu u laðu da se veæ napuni. MAR 4:38 A on na krmi spavaše na uzglavlju; i probudiše ga, i rekoše mu: uèitelju! zar ti ne mariš što ginemo? MAR 4:39 I ustavši zaprijeti vjetru, i reèe moru: æuti, prestani. I utoli vjetar, i postade tišina velika. MAR 4:40 I reèe im: zašto ste tako strašljivi? Kako nemate vjere. MAR 4:41 I uplašiše se vrlo, i govorahu jedan drugome: ko je ovaj dakle da ga i vjetar i more slušaju? MAR 5:1 I doðoše preko mora u okolinu Gadarinsku. MAR 5:2 I kad iziðe iz laðe, odmah ga srete èovjek s duhom neèistijem, MAR 5:3 Koji življaše u grobovima i niko ga ne mogaše svezati ni verigama; MAR 5:4 Jer je mnogo puta bio metnut u puta i u verige, pa je iskidao verige i puta izlomio; i niko ga ne mogaše ukrotiti. MAR 5:5 I jednako dan i noæ bavljaše se u grobovima i u gorama vièuæi i bijuæi se kamenjem. MAR 5:6 A kad vidje Isusa izdaleka, poteèe i pokloni mu se. MAR 5:7 I povikavši iza glasa reèe: šta je tebi do mene, Isuse sine Boga višnjega? Zaklinjem te Bogom, ne muèi me. MAR 5:8 Jer mu govoraše: iziði, duše neèisti, iz èovjeka. MAR 5:9 I pitaše ga: kako ti je ime? I odgovori mu: legeon mi je ime; jer nas je mnogo. MAR 5:10 I moliše ga mnogo da ih ne šalje iz one okoline. MAR 5:11 A ondje po brijegu pasijaše veliki krd svinja. MAR 5:12 I moliše ga svi ðavoli govoreæi: pošlji nas u svinje da u njih uðemo. MAR 5:13 I dopusti im Isus odmah. I izišavši duhovi neèisti uðoše u svinje; i navali krd s brijega u more; a bijaše ih oko dvije hiljade: i potopiše se u moru. MAR 5:14 A svinjari pobjegoše, i javiše u gradu i po selima. I iziðoše ljudi da vide šta je bilo. MAR 5:15 I doðoše k Isusu, i vidješe bijesnoga u kome je bio legeon gdje sjedi obuèen i pametan; i uplašiše se. MAR 5:16 A oni što su vidjeli kazaše im šta bi od bijesnoga i od svinja. MAR 5:17 I poèeše ga moliti da ide iz njihovijeh krajeva. MAR 5:18 I kad uðe u laðu, moljaše ga onaj što je bio bijesan da bude s njim. MAR 5:19 A Isus ne dade mu, veæ mu reèe: idi kuæi svojoj k svojima i kaži im šta ti Gospod uèini, i kako te pomilova. MAR 5:20 I otide i poèe pripovijedati u Deset Gradova šta mu uèini Isus; i svi se divljahu. MAR 5:21 I kad prijeðe Isus u laði opet na onu stranu, skupi se narod mnogi oko njega; i bješe kraj mora. MAR 5:22 I gle, doðe jedan od starješina zbornièkijeh po imenu Jair; i vidjevši ga pade pred noge njegove. MAR 5:23 I moljaše ga vrlo govoreæi: kæi je moja na smrti; da doðeš i da metneš na nju ruke da ozdravi i živi. MAR 5:24 I poðe s njim; i za njim iðaše naroda mnogo i turkahu ga. MAR 5:25 I žena nekakva koja je dvanaest godina bolovala od teèenja krvi MAR 5:26 I veliku muku podnijela od mnogijeh ljekara, i potrošila sve što je imala, i ništa joj nijesu pomogli, nego još gore naèinili, MAR 5:27 Kad je èula za Isusa, doðe u narodu sastrag, i dotaèe se haljine njegove. MAR 5:28 Jer govoraše: ako se samo dotaknem haljina njegovijeh ozdraviæu. MAR 5:29 I odmah presahnu izvor krvi njezine, i osjeti u tijelu da ozdravi od bolesti. MAR 5:30 I odmah Isus osjeti u sebi silu što iziðe iz njega, i obazrevši se na narod reèe: ko se to dotaèe mojijeh haljina? MAR 5:31 I rekoše mu uèenici njegovi: vidiš narod gdje te turka, pa pitaš: ko se dotaèe mene? MAR 5:32 I on se obziraše da vidi onu koja to uèini. MAR 5:33 A žena uplašivši se drktaše, i znajuæi što joj se dogodi, doðe i kleèe pred njim, i kaza mu svu istinu. MAR 5:34 A on reèe joj: kæeri! vjera tvoja pomože ti; idi s mirom, i budi zdrava od bolesti svoje. MAR 5:35 Još on govoraše, a doðoše od starješine zbornièkoga govoreæi: kæi tvoja umrije; šta veæ trudiš uèitelja? MAR 5:36 A Isus odmah èuvši rijeè što rekoše reèe starješini: ne boj se, samo vjeruj. MAR 5:37 I ne dade za sobom iæi nikome osim Petra i Jakova i Jovana brata Jakovljeva. MAR 5:38 I doðe u kuæu starješine zbornièkoga, i vidje vrevu i plaè i jauk veliki. MAR 5:39 I ušavši reèe im: šta ste uzavreli te plaèete? Djevojka nije umrla, nego spava. MAR 5:40 I potsmijevahu mu se. A on istjeravši sve uze oca djevojèina i mater i koji bijahu s njim, i uðe gdje ležaše djevojka. MAR 5:41 I uzevši djevojku za ruku reèe joj: Talita kumi, koje znaèi: djevojko, tebi govorim, ustani. MAR 5:42 I odmah usta djevojka i hoðaše; a bješe od dvanaest godina. I zaèudiše se èudom velikijem. MAR 5:43 I zaprijeti im vrlo da niko ne dozna za to, i reèe: podajte joj nek jede. MAR 6:1 I iziðe odande, i doðe na svoju postojbinu; i za njim idoše uèenici njegovi. MAR 6:2 I kad doðe subota, poèe uèiti u zbornici. I mnogi koji slušahu, divljahu se govoreæi: otkud ovome to? I kakva mu je premudrost dana? I èudesa takova rukama njegovijem èine se? MAR 6:3 Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, a brat Jakovljev i Josijin i Judin i Simonov? I nijesu li sestre njegove ovdje meðu nama? I sablažnjavahu se o njega. MAR 6:4 A Isus reèe im: nigdje nije prorok bez èasti do na postojbini svojoj i u rodu i u domu svome. MAR 6:5 I ne mogaše ondje nijednoga èuda da uèini, osim što malo bolesnika iscijeli metnuvši na njih ruke. MAR 6:6 I divljaše se nevjerstvu njihovome. I iðaše po okolnijem selima i uèaše. MAR 6:7 I dozva dvanaestoricu, i poèe ih slati dva i dva, i davaše im vlast nad duhovima neèistijem. MAR 6:8 I zapovjedi im da ništa ne uzimaju na put osim jednoga štapa: ni torbe ni hljeba ni novaca u pojasu; MAR 6:9 Nego obuveni u opanke, i ne oblaèiti dviju haljina. MAR 6:10 I reèe im: gdje uðete u dom ondje ostanite dok ne iziðete odande. MAR 6:11 I ako vas ko ne primi i ne posluša vas, izlazeæi odande otresite prah s nogu svojijeh za svjedoèanstvo njima. Zaista vam kažem: lakše æe biti Sodomu i Gomoru u dan strašnoga suda nego gradu onome. MAR 6:12 I otišavši propovijedahu da se treba kajati; MAR 6:13 I ðavole mnoge izgonjahu; i mazahu uljem mnoge bolesnike; i iscjeljivahu. MAR 6:14 I zaèu car Irod za Isusa jer njegovo ime bijaše se razglasilo i reèe: Jovan krstitelj iz mrtvijeh usta, zato èini èudesa. MAR 6:15 Drugi govorahu: to je Ilija. A drugi govorahu: to je prorok ili kao koji od proroka. MAR 6:16 A kad èu Irod, reèe: to je Jovan koga sam ja posjekao, on usta iz mrtvijeh. MAR 6:17 Jer ovaj Irod posla te uhvatiše Jovana, i svezavši baci ga u tamnicu Irodijade radi žene Filipa brata svojega, jer se oženi njom. MAR 6:18 Jer Jovan govoraše Irodu: ne možeš ti imati žene brata svojega. MAR 6:19 A Irodijada rasrdi se na njega, i šæaše da ga ubije, ali ne mogaše. MAR 6:20 Jer se Irod bojaše Jovana znajuæi ga da je èovjek pravedan i svet, i èuvaše ga, i mnogo koješta èinjaše kako mu on reèe, i rado ga slušaše. MAR 6:21 I dogodi se dan zgodan, kad Irod na dan svoga roðenja davaše veèeru knezovima svojijem i vojvodama i starješinama Galilejskijem. MAR 6:22 I ušavši kæi Irodijadina i igravši i ugodivši Irodu i gostima njegovijem reèe car djevojci: išti u mene šta god hoæeš, i daæu ti. MAR 6:23 I zakle joj se: što god zaišteš u mene daæu ti, da bi bilo i do po carstva moga. MAR 6:24 A ona izišavši reèe materi svojoj: šta æu iskati? A ona reèe: glavu Jovana krstitelja. MAR 6:25 I odmah ušavši brzo k caru zaiska govoreæi: hoæu da mi daš sad na krugu glavu Jovana krstitelja. MAR 6:26 I zabrinu se car, ali kletve radi i gostiju svojijeh ne htje joj odreæi. MAR 6:27 I odmah posla car dželata, i zapovjedi da donese glavu njegovu. MAR 6:28 A on otišavši posijeèe ga u tamnici, i donese glavu njegovu na krugu, i dade djevojci, a djevojka dade je materi svojoj. MAR 6:29 I èuvši uèenici njegovi doðoše i uzeše tijelo njegovo, i metnuše ga u grob. MAR 6:30 I skupiše se apostoli k Isusu, i javiše mu sve i što uèiniše i šta ljude nauèiše. MAR 6:31 I reèe im: doðite vi sami nasamo, i poèinite malo. Jer ih bijaše mnogo koji dolaze i odlaze, i ne imahu kad ni jesti. MAR 6:32 I otidoše na laði u pusto mjesto sami. MAR 6:33 I vidješe ih ljudi kad iðahu, i poznaše ih mnogi, i pješice iz sviju gradova stjecahu se onamo, i prestigoše ih, i skupiše se oko njega. MAR 6:34 I izišavši Isus vidje narod mnogi, i sažali mu se, jer bijahu kao ovce bez pastira; i poèe ih uèiti mnogo. MAR 6:35 I kad bi veæ pred noæ, pristupiše k njemu uèenici njegovi govoreæi: pusto je mjesto, a veæ je dockan; MAR 6:36 Otpusti ih neka idu u okolna sela i palanke da kupe sebi hljeba; jer nemaju šta jesti. MAR 6:37 A on odgovarajuæi reèe im: podajte im vi neka jedu. I rekoše mu: veæ ako da idemo da kupimo za dvjesta groša hljeba, i da im damo da jedu? MAR 6:38 A on im reèe: koliko hljebova imate? Idite vidite. I vidjevši rekoše: pet hljebova i dvije ribe. MAR 6:39 I zapovjedi im da ih posade sve na gomile po zelenoj travi. MAR 6:40 I posadiše se na gomile po sto i po pedeset. MAR 6:41 I uzevši onijeh pet hljebova i dvije ribe pogleda na nebo, i blagoslovi, pa prelomi hljebove, i dade uèenicima svojijem da metnu ispred njih; i one dvije ribe razdijeli svima. MAR 6:42 I jedoše svi, i nasitiše se. MAR 6:43 I nakupiše komada dvanaest kotarica punijeh i od riba. MAR 6:44 A bijaše onijeh što su jeli hljebove oko pet hiljada ljudi. MAR 6:45 I odmah natjera uèenike svoje da uðu u laðu i da idu naprijed na onu stranu u Vitsaidu dok on otpusti narod. MAR 6:46 I otpustivši ih otide na goru da se pomoli Bogu. MAR 6:47 I uveèe bijaše laða nasred mora, a on sam na zemlji. MAR 6:48 I vidje ih gdje se muèahu veslajuæi: jer im bijaše protivan vjetar. I oko èetvrte straže noæne doðe k njima iduæi po moru; i šæadijaše da ih mimoiðe. MAR 6:49 A oni vidjevši ga gdje ide po moru mišljahu da je utvara, i povikaše; MAR 6:50 Jer ga svi vidješe i poplašiše se. I odmah progovori s njima, i reèe im: ne bojte se, ja sam, ne plašite se. MAR 6:51 I uðe k njima u laðu, i utoli vjetar; i vrlo se uplašiše, i divljahu se. MAR 6:52 Jer ih ne nauèiše hljebovi; jer se bijaše srce njihovo okamenilo. MAR 6:53 I prešavši doðoše u zemlju Genisaretsku; i stadoše u kraj. MAR 6:54 I kad iziðoše iz laðe, odmah ga poznaše ljudi. MAR 6:55 I optrèavši sav onaj kraj poèeše na odrima donositi bolesnike gdje èujahu da je on. MAR 6:56 I kud god iðaše u sela ili u gradove ili u palanke, na raskršæima metahu bolesnike i moljahu ga da se barem skuta od haljine njegove dotaknu: i ozdravljahu svi koji ga se doticahu. MAR 7:1 I skupiše se oko njega fariseji i neki od književnika koji bijahu došli iz Jerusalima. MAR 7:2 I vidjevši neke od uèenika njegovijeh da neèistijem, to jest neumivenijem, rukama jedu hljeb, ukoriše ih. MAR 7:3 Jer fariseji i svi Jevreji ne jedu dok ne umiju ruku do lakata, držeæi se onoga što im je ostalo od starijeh; MAR 7:4 I kad doðu s pazara, ne jedu dok se ne umiju; i još mnogo ima što su primili te drže: peru èaše i žbanove i kotlove i klupe. MAR 7:5 A potom pitahu ga fariseji i književnici: zašto uèenici tvoji ne žive kao što nam je ostalo od starijeh, nego jedu hljeb neumivenijem rukama? MAR 7:6 A on odgovarajuæi reèe im: dobro je prorokovao Isaija za vas licemjere, kao što je pisano: ovi ljudi usnama me poštuju, a srce njihovo daleko stoji od mene. MAR 7:7 No zaludu me poštuju uèeæi naukama, zapovijestima ljudskijem. MAR 7:8 Jer ostaviste zapovijesti Božije, a držite obièaje ljudske, pranje žbanova i èaša; i druga mnoga takova èinite. MAR 7:9 I reèe im: dobro ukidate zapovijest Božiju da svoj obièaj saèuvate. MAR 7:10 Jer Mojsije reèe: poštuj oca svojega i mater svoju; i: koji opsuje oca ili mater smræu da umre. MAR 7:11 A vi kažete: ako reèe èovjek ocu ili materi: korvan, to jest: prilog je èim bih ti ja mogao pomoæi. MAR 7:12 I tako ne date mu ništa uèiniti ocu svojemu ili materi svojoj, MAR 7:13 Ukidajuæi rijeè Božiju svojijem obièajem koji ste postavili; i ovako mnogo koješta èinite. MAR 7:14 I dozvavši sav narod reèe im: poslušajte mene svi, i razumijte. MAR 7:15 Ništa nema što bi èovjeka moglo opoganiti da uðe spolja u njega, nego što izlazi iz njega ono je što pogani èovjeka. MAR 7:16 Ako ko ima uši da èuje neka èuje. MAR 7:17 I kad doðe od naroda u kuæu pitahu ga uèenici njegovi za prièu. MAR 7:18 I reèe im: zar ste i vi tako nerazumni? Ne razumijete li da što god u èovjeka spolja ulazi ne može ga opoganiti? MAR 7:19 Jer mu ne ulazi u srce nego u trbuh; i izlazi napolje èisteæi sva jela. MAR 7:20 Još reèe: što izlazi iz èovjeka ono pogani èovjeka; MAR 7:21 Jer iznutra iz srca ljudskoga izlaze misli zle, preljube, kurvarstva, ubistva, MAR 7:22 Kraðe, lakomstva, pakosti, zloæe, lukavstvo, sramote, zlo oko, huljenje na Boga, ponos, bezumlje. MAR 7:23 Sva ova zla iznutra izlaze, i pogane èovjeka. MAR 7:24 I ustavši odande otide na krajeve Tirske i Sidonske, i ušavši u kuæu šæadijaše da niko ne èuje za nj; i ne može se sakriti. MAR 7:25 Jer èuvši za nj žena što u njezinoj kæeri bijaše duh neèisti, doðe i pade k nogama njegovima. MAR 7:26 A žena ta bijaše Grkinja rodom Sirofinièanka, i moljaše ga da istjera ðavola iz kæeri njezine. MAR 7:27 A Isus reèe joj: stani da se najprije djeca nahrane; jer nije pravo uzeti hljeb od djece i baciti psima. MAR 7:28 A ona odgovarajuæi reèe mu: da, Gospode; ali i psi pod trpezom jedu od mrva djetinjijeh. MAR 7:29 I reèe joj: za tu rijeè idi; iziðe ðavo iz kæeri tvoje. MAR 7:30 I došavši kuæi naðe da je ðavo izišao, i kæi ležaše na odru. MAR 7:31 I opet iziðe Isus iz krajeva Tirskijeh i Sidonskijeh i doðe na more Galilejsko u krajeve Desetogradske. MAR 7:32 I dovedoše k njemu gluha i mutava, i moljahu ga da metne na nj ruku. MAR 7:33 I uzevši ga iz naroda nasamo metnu prste svoje u uši njegove, i pljunuvši dohvati se jezika njegova; MAR 7:34 I pogledavši na nebo uzdahnu, i reèe mu: Efata, to jest: otvori se. MAR 7:35 I odmah mu se otvoriše uši, i razdriješi se sveza jezika njegova, i govoraše lijepo. MAR 7:36 I zaprijeti im da nikome ne kazuju; ali što im on zabranjivaše oni još veæma razglašivahu. MAR 7:37 I vrlo se divljahu govoreæi: sve dobro èini; i gluhe èini da èuju i nijeme da govore. MAR 8:1 U to vrijeme, kad bijaše vrlo mnogo naroda i ne imadijahu šta jesti, dozva Isus uèenike svoje i reèe im: MAR 8:2 Žao mi je naroda, jer veæ tri dana stoje kod mene i nemaju ništa jesti. MAR 8:3 I ako ih otpustim gladne kuæama njihovijem, oslabiæe na putu; jer su mnogi od njih došli izdaleka. MAR 8:4 I odgovoriše mu uèenici njegovi: otkuda æemo uzeti hljeba ovdje u pustinji da ih nahranimo? MAR 8:5 I zapita ih: koliko imate hljebova? A oni kazaše: sedam. MAR 8:6 I zapovjedi narodu da posjedaju po zemlji; i uzevši onijeh sedam hljebova i hvalu davši, prelomi, i dade uèenicima svojijem da razdadu; i razdadoše narodu. MAR 8:7 I imahu malo ribica; i njih blagoslovivši reèe da i njih razdadu. MAR 8:8 I jedoše, i nasitiše se, i nakupiše komada što preteèe sedam kotarica. MAR 8:9 A onijeh što su jeli bijaše oko èetiri hiljade. I otpusti ih. MAR 8:10 I odmah uðe u laðu s uèenicima svojijem, i doðe u okoline Dalmanutske. MAR 8:11 I iziðoše fariseji, i poèeše se prepirati s njim, i kušajuæi ga iskahu od njega znak s neba. MAR 8:12 I uzdahnuvši duhom svojijem reèe: zašto rod ovaj znak traži? Zaista vam kažem: neæe se dati rodu ovome znak. MAR 8:13 I ostavivši ih uljeze opet u laðu, i otide na onu stranu. MAR 8:14 I zaboraviše uèenici njegovi uzeti hljeba, i nemahu sa sobom u laði do jedan hljeb. MAR 8:15 I zapovijedaše im govoreæi: gledajte, èuvajte se kvasca farisejskoga i kvasca Irodova. MAR 8:16 I mišljahu jedan drugome govoreæi: to je što hljeba nemamo. MAR 8:17 I razumjevši Isus reèe im: šta mislite što hljeba nemate? Zar još ne osjeæate, niti razumijete? Zar je još okamenjeno srce vaše? MAR 8:18 Oèi imate i ne vidite? uši imate i ne èujete? I ne pamtite li MAR 8:19 Kad ja pet hljebova prelomih na pet hiljada, koliko kotarica punijeh komada nakupiste? Rekoše mu: dvanaest. MAR 8:20 A kad sedam na èetiri hiljade, koliko punijeh kotarica nakupiste komada? A oni rekoše: sedam. MAR 8:21 I reèe im: kako ne razumijete? MAR 8:22 I doðe u Vitsaidu; i dovedoše k njemu slijepa, i moljahu ga da ga se dotakne. MAR 8:23 I uzevši za ruku slijepoga izvede ga napolje iz sela, i pljunuvši mu u oèi metnu ruke na nj, i zapita ga vidi li što. MAR 8:24 I pogledavši reèe: vidim ljude gdje idu kao drva. MAR 8:25 I potom opet metnu mu ruke na oèi, i reèe mu da pogleda: i iscijeli se, i vidje sve lijepo. MAR 8:26 I posla ga kuæi njegovoj govoreæi: ne ulazi u selo, niti kazuj kome u selu. MAR 8:27 I iziðe Isus i uèenici njegovi u sela Æesarije Filipove; i putem pitaše uèenike svoje govoreæi im: ko govore ljudi da sam ja? MAR 8:28 A oni odgovoriše: Jovan krstitelj; drugi: Ilija; a drugi: koji od proroka. MAR 8:29 A on im reèe: a vi šta mislite ko sam ja? A Petar odgovarajuæi reèe mu: ti si Hristos. MAR 8:30 I zaprijeti im da nikom ne kazuju za njega. MAR 8:31 I poèe ih uèiti da sinu èovjeèijemu valja mnogo postradati, i da æe ga okriviti starješine i glavari sveštenièki i književnici, i da æe ga ubiti, i treæi dan da æe ustati. MAR 8:32 I govoraše o tom ne ustruèavajuæi se. I Petar uze ga i poèe ga odvraæati. MAR 8:33 A on obrnuvši se i pogledavši na uèenike svoje zaprijeti Petru govoreæi: idi od mene sotono; jer ti ne misliš što je Božije nego što je ljudsko. MAR 8:34 I dozvavši narod s uèenicima svojima reèe im: ko hoæe za mnom da ide neka se odreèe sebe i uzme krst svoj, i za mnom ide. MAR 8:35 Jer ko hoæe dušu svoju da saèuva, izgubiæe je; a ko izgubi dušu svoju mene radi i jevanðelja onaj æe je saèuvati. MAR 8:36 Jer kakva je korist èovjeku ako zadobije sav svijet a duši svojoj naudi? MAR 8:37 Ili kakav æe otkup dati èovjek za dušu svoju? MAR 8:38 Jer ko se postidi mene i mojijeh rijeèi u rodu ovome preljubotvornome i grješnom, i sin æe se èovjeèij postidjeti njega kad doðe u slavi oca svojega s anðelima svetima. MAR 9:1 I reèe im: zaista vam kažem: imaju neki meðu ovima što stoje ovdje koji neæe okusiti smrti dok ne vide carstvo Božije da doðe u sili. MAR 9:2 I poslije šest dana uze Isus Petra i Jakova i Jovana i izvede ih na goru visoku same; i preobrazi se pred njima. MAR 9:3 I haljine njegove postadoše sjajne i vrlo bijele kao snijeg, kao što ne može bjelilja ubijeliti na zemlji. MAR 9:4 I ukaza im se Ilija s Mojsijem gdje se razgovarahu s Isusom. MAR 9:5 I Petar odgovarajuæi reèe Isusu: Ravi! dobro nam je ovdje biti; i da naèinimo tri sjenice: tebi jednu i Mojsiju jednu i Iliji jednu. MAR 9:6 Jer ne znadijaše šta govori; jer bijahu vrlo uplašeni. MAR 9:7 I postade oblak te ih zakloni; i doðe glas iz oblaka govoreæi: ovo je sin moj ljubazni; njega poslušajte. MAR 9:8 I ujedanput pogledavši nikoga ne vidješe osim Isusa sama sa sobom. MAR 9:9 A kad silažahu s gore zaprijeti im da nikom ne kazuju šta su vidjeli, dok sin èovjeèij ne ustane iz mrtvijeh. MAR 9:10 I rijeè zadržaše u sebi pitajuæi jedan drugoga: šta to znaèi ustati iz mrtvijeh? MAR 9:11 I pitahu ga govoreæi: kako govore književnici da Ilija treba najprije da doðe? MAR 9:12 A on odgovarajuæi reèe im: Ilija æe doæi najprije, i urediti sve; ali i sin èovjeèij treba da mnogo postrada i da se ponizi, kao što je pisano. MAR 9:13 Ali vam kažem da je i Ilija došao i uèiniše s njim šta htjedoše kao što je pisano za njega. MAR 9:14 I došavši k uèenicima svojijem vidje narod mnogi oko njih i književnike gdje se prepiru s njima. MAR 9:15 I odmah vidjevši ga sav narod uplaši se i pritrèavši pozdravljahu ga. MAR 9:16 I upita književnike: šta se prepirete s njima? MAR 9:17 I odgovarajuæi jedan od naroda reèe: uèitelju! dovedoh k tebi sina svojega u kome je duh nijem. MAR 9:18 I svaki put kad ga uhvati lomi ga, i pjenu baca i škrguæe zubima; i suši se. I rekoh uèenicima tvojijem da ga istjeraju; i ne mogoše. MAR 9:19 A on odgovarajuæi mu reèe: o rode nevjerni! dokle æu s vama biti? dokle æu vas trpljeti? Dovedite ga k meni. MAR 9:20 I dovedoše ga k njemu; i kad ga vidje odmah ga duh stade lomiti; i panuvši na zemlju valjaše se bacajuæi pjenu. MAR 9:21 I upita oca njegova: koliko ima vremena kako mu se to dogodilo? A on reèe: iz djetinjstva. MAR 9:22 I mnogo puta baca ga u vatru i u vodu da ga pogubi; nego ako što možeš pomozi nam, smiluj se na nas. MAR 9:23 A Isus reèe mu: ako možeš vjerovati: sve je moguæe onome koji vjeruje. MAR 9:24 I odmah povikavši otac djetinji sa suzama govoraše: vjerujem, Gospode! pomozi mojemu nevjerju. MAR 9:25 A Isus videæi da se stjeèe narod zaprijeti duhu neèistome govoreæi mu: duše nijemi i gluhi! ja ti zapovijedam, iziði iz njega i više ne ulazi u njega. MAR 9:26 I povikavši i izlomivši ga vrlo iziðe; i uèini se kao mrtav tako da mnogi govorahu: umrije. MAR 9:27 A Isus uzevši ga za ruku podiže ga; i usta. MAR 9:28 I kad uðe u kuæu pitahu ga uèenici njegovi nasamo: zašto ga mi ne mogosmo istjerati? MAR 9:29 I reèe im: ovaj se rod nièim ne može istjerati do molitvom i postom. MAR 9:30 I izišavši odande iðahu kroz Galileju; i ne šæadijaše da ko dozna. MAR 9:31 Jer uèaše uèenike svoje, i govoraše im da æe se sin èovjeèij predati u ruke ljudske, i ubiæe ga, i pošto ga ubiju ustaæe treæi dan. MAR 9:32 A oni ne razumijevahu rijeèi, i ne smedijahu da ga zapitaju. MAR 9:33 I doðe u Kapernaum, i kad bješe u kuæi zapita ih: šta se prepiraste putem meðu sobom? MAR 9:34 A oni muèahu; jer se putem prepiraše meðu sobom ko je najveæi. MAR 9:35 I sjedavši dozva dvanaestoricu i reèe im: koji hoæe da bude prvi neka bude od sviju najzadnji i svima sluga. MAR 9:36 I uzevši dijete metnu ga meðu njih i zagrlivši ga reèe im: MAR 9:37 Ko jedno ovakovo dijete primi u ime moje, mene prima; a ko mene primi, ne prima mene nego onoga koji je mene poslao. MAR 9:38 Odgovori mu Jovan govoreæi: uèitelju! vidjesmo jednoga gdje imenom tvojijem izgoni ðavole koji ne ide za nama: i zabranismo mu, jer ne ide za nama. MAR 9:39 A Isus reèe: ne branite mu; jer nema nikoga koji bi imenom mojijem èudo èinio da može brzo zlo govoriti za mnom. MAR 9:40 Jer ko nije protiv vas s vama je. MAR 9:41 Jer ko vas napoji èašom vode u ime moje, zato što ste Hristovi, zaista vam kažem: neæe mu propasti plata. MAR 9:42 A koji sablazni jednoga od ovijeh malijeh koji vjeruju mene, bolje bi mu bilo da se objesi kamen vodenièni o vratu njegovu i da se baci u more. MAR 9:43 I ako te ruka tvoja sablažnjava, otsijeci je: bolje ti je bez ruke u život uæi, negoli s obje ruke uæi u pakao, u oganj vjeèni, MAR 9:44 Gdje crv njihov ne umire, i oganj se ne gasi. MAR 9:45 I ako te noga tvoja sablažnjava, otsijeci je: bolje ti je uæi u život hromu, negoli s dvije noge da te bace u pakao, u oganj vjeèni, MAR 9:46 Gdje crv njihov ne umire, i oganj se ne gasi. MAR 9:47 Ako te i oko tvoje sablažnjava, iskopaj ga: bolje ti je s jednijem okom uæi u carstvo Božije, negoli s dva oka da te bace u pakao ognjeni, MAR 9:48 Gdje crv njihov ne umire, i oganj se ne gasi. MAR 9:49 Jer æe se svaki ognjem posoliti, i svaka æe se žrtva solju posoliti. MAR 9:50 Dobra je so; ali ako so bude neslana, èim æe se osoliti? Imajte so u sebi, i mir imajte meðu sobom. MAR 10:1 I ustavši odande doðe u okoline Judejske preko Jordana, i steèe se opet narod k njemu; i kao što obièaj imaše, opet ih uèaše. MAR 10:2 I pristupivši fariseji upitaše ga kušajuæi: može li èovjek pustiti ženu? MAR 10:3 A on odgovarajuæi reèe im: šta vam zapovijeda Mojsije? MAR 10:4 A oni rekoše: Mojsije dopusti da joj se da raspusna knjiga i da se pusti. MAR 10:5 I odgovarajuæi Isus reèe im: po tvrði vašega srca napisa vam on zapovijest ovu. MAR 10:6 A u poèetku stvorenja muža i ženu stvorio ih je Bog. MAR 10:7 Zato ostavi èovjek oca svojega i mater i prilijepi se k ženi svojoj, MAR 10:8 I budu dvoje jedno tijelo. Tako nijesu više dvoje nego jedno tijelo. MAR 10:9 A što je Bog sastavio èovjek da ne rastavlja. MAR 10:10 I u kuæi opet zapitaše ga za to uèenici njegovi. MAR 10:11 I reèe im: koji pusti ženu i oženi se drugom, èini preljubu na njoj. MAR 10:12 I ako žena ostavi muža svojega i poðe za drugoga, èini preljubu. MAR 10:13 I donošahu k njemu djecu da ih se dotakne; a uèenici branjahu onima što ih donošahu. MAR 10:14 A Isus vidjevši rasrdi se i reèe im: pustite djecu neka dolaze k meni, i ne branite im; jer je takovijeh carstvo Božije. MAR 10:15 Zaista vam kažem: koji ne primi carstva Božijega kao dijete, neæe uæi u njega. MAR 10:16 I zagrlivši ih metnu na njih ruke te ih blagoslovi. MAR 10:17 I kad iziðe na put, pritrèa neko, i kleknuvši na koljena pred njim pitaše ga: uèitelju blagi! šta mi treba èiniti da dobijem život vjeèni? MAR 10:18 A Isus reèe mu: što me zoveš blagijem? niko nije blag osim jednoga Boga. MAR 10:19 Zapovijesti znaš: ne èini preljube; ne ubij; ne ukradi; ne svjedoèi lažno; ne èini nepravde nikome; poštuj oca svojega i mater. MAR 10:20 A on odgovarajuæi reèe mu: uèitelju! sve sam ovo saèuvao od mladosti svoje. MAR 10:21 A Isus pogledavši na nj, omilje mu, i reèe mu: još ti jedno nedostaje: idi prodaj sve što imaš i podaj siromasima; i imaæeš blago na nebu; i doði te hajde za mnom uzevši krst. MAR 10:22 A on posta zlovoljan od ove rijeèi, i otide žalostan; jer bijaše vrlo bogat. MAR 10:23 I pogledavši Isus reèe uèenicima svojima: kako je teško bogatima uæi u carstvo nebesko! MAR 10:24 A uèenici se uplašiše od rijeèi njegovijeh. A Isus opet odgovarajuæi reèe im: djeco! kako je teško onima koji se uzdaju u svoje bogatstvo uæi u carstvo Božije! MAR 10:25 Lakše je kamili proæi kroz iglene uši negoli bogatome uæi u carstvo Božije. MAR 10:26 A oni se vrlo divljahu govoreæi u sebi: ko se dakle može spasti? MAR 10:27 A Isus pogledavši na njih reèe: ljudima je nemoguæe, ali nije Bogu: jer je sve moguæe Bogu. MAR 10:28 A Petar mu poèe govoriti: eto mi smo ostavili sve, i za tobom idemo. MAR 10:29 A Isus odgovarajuæi reèe: zaista vam kažem: nema nikoga koji je ostavio kuæu, ili braæu, ili sestre, ili oca, ili mater, ili ženu, ili djecu, ili zemlju, mene radi i jevanðelja radi, MAR 10:30 A da neæe primiti sad u ovo vrijeme sto puta onoliko kuæa, i braæe, i sestara, i otaca, i matera, i djece, i zemlje, u progonjenju, a na onome svijetu život vjeèni. MAR 10:31 Ali æe mnogi prvi biti pošljednji, i pošljednji prvi. MAR 10:32 A kad iðahu putem u Jerusalim, Isus iðaše pred njima, a oni se èuðahu, i za njim iðahu sa strahom. I uzevši opet dvanaestoricu poèe im kazivati šta æe biti od njega: MAR 10:33 Evo idemo u Jerusalim, i sin èovjeèij predaæe se glavarima sveštenièkijem i književnicima i osudiæe ga na smrt, i predaæe ga neznabošcima; MAR 10:34 I narugaæe mu se, i biæe ga, i popljuvaæe ga, i ubiæe ga, i treæi dan ustaæe. MAR 10:35 I pred njega doðoše Jakov i Jovan, sinovi Zevedejevi, govoreæi: uèitelju! hoæemo da nam uèiniš za što æemo te moliti. MAR 10:36 A on reèe: što hoæete da vam uèinim? MAR 10:37 A oni mu rekoše: daj nam da sjedemo jedan s desne strane tebi a drugi s lijeve, u slavi tvojoj. MAR 10:38 A Isus im reèe: ne znate šta ištete: možete li piti èašu koju ja pijem, i krstiti se krštenjem kojijem se ja krstim? MAR 10:39 A oni mu rekoše: možemo. A Isus reèe im: èašu dakle koju ja pijem ispiæete; i krštenjem kojijem se ja krstim krstiæete se; MAR 10:40 Ali da sjedete s desne strane meni i s lijeve, ne mogu ja dati nego kojima je ugotovljeno. MAR 10:41 I èuvši to desetorica poèeše se srditi na Jakova i na Jovana. MAR 10:42 A Isus dozvavši ih reèe im: znate da knezovi narodni vladaju narodom i poglavari njegovi upravljaju njim. MAR 10:43 Ali meðu vama da ne bude tako; nego koji hoæe da bude veæi meðu vama, da vam služi. MAR 10:44 I koji hoæe prvi meðu vama da bude, da bude svima sluga. MAR 10:45 Jer sin èovjeèij nije došao da mu služe nego da služi, i da da dušu svoju u otkup za mnoge. MAR 10:46 I doðoše u Jerihon. I kad izlažaše iz Jerihona, on i uèenici njegovi i narod mnogi, sin Timejev Vartimej slijepi sjeðaše kraj puta i prošaše. MAR 10:47 I èuvši da je to Isus Nazareæanin stade vikati i govoriti: sine Davidov Isuse! pomiluj me! MAR 10:48 I prijeæahu mu mnogi da uæuti, a on još veæma vikaše: sine Davidov! pomiluj me! MAR 10:49 I stavši Isus reèe da ga zovnu. I zovnuše slijepca govoreæi mu: ne boj se; ustani, zove te. MAR 10:50 A on zbacivši sa sebe haljine svoje ustade, i doðe k Isusu. MAR 10:51 I odgovarajuæi reèe mu Isus: šta æeš da ti uèinim? A slijepi reèe mu: Ravuni! da progledam. MAR 10:52 A Isus reèe mu: idi, vjera tvoja pomože ti. I odmah progleda, i otide putem za Isusom. MAR 11:1 I kad se približi k Jerusalimu, k Vitfazi i Vitaniji, kod gore Maslinske, posla dvojicu od uèenika svojijeh MAR 11:2 I reèe im: idite u selo što je prema vama, i odmah kako uðete u njega naæi æete magare privezano, na koje niko od ljudi nije usjedao; odriješite ga i dovedite. MAR 11:3 I ako vam ko reèe: šta to èinite? kažite: treba Gospodu; i odmah æe ga poslati amo. MAR 11:4 A oni otidoše, i naðoše magare privezano kod vrata napolju na raskršæu, i odriješiše ga. MAR 11:5 I neki od onijeh što stajahu ondje rekoše im: zašto driješite magare? MAR 11:6 A oni rekoše im kao što im zapovjedi Isus; i ostaviše ih. MAR 11:7 I dovedoše magare k Isusu, i metnuše na nj haljine svoje; i usjede na nj. MAR 11:8 A mnogi prostriješe haljine svoje po putu; a jedni rezahu granje od drveta, i prostirahu po putu. MAR 11:9 A koji iðahu pred njim i za njim, vikahu govoreæi: Osana! blagosloven koji ide u ime Gospodnje! MAR 11:10 Blagosloveno carstvo oca našega Davida koje ide u ime Gospodnje! Osana na visini! MAR 11:11 I uðe Isus u Jerusalim, i u crkvu; i promotrivši sve, kad bi uveèe, iziðe u Vitaniju s dvanaestoricom. MAR 11:12 I sjutradan kad iziðoše iz Vitanije, ogladnje. MAR 11:13 I vidjevši izdaleka smokvu s lišæem doðe ne bi li što našao na njoj; i došavši k njoj ništa ne naðe osim lišæa; jer još ne bješe vrijeme smokvama. MAR 11:14 I odgovarajuæi Isus reèe joj: da otsad od tebe niko ne jede roda dovijeka. I slušahu uèenici njegovi. MAR 11:15 I doðoše opet u Jerusalim; i ušavši Isus u crkvu stade izgoniti one koji prodavahu i kupovahu po crkvi; i ispremeta trpeze onijeh što mijenjahu novce, i klupe onijeh što prodavahu golubove. MAR 11:16 I ne dadijaše da ko pronese suda kroz crkvu. MAR 11:17 I uèaše govoreæi im: nije li pisano: dom moj neka se zove dom molitve svima narodima? A vi naèiniste od njega hajduèku peæinu. MAR 11:18 I èuše književnici i glavari sveštenièki, i tražahu kako bi ga pogubili; jer ga se bojahu; jer se sav narod èuðaše nauci njegovoj. MAR 11:19 I kad bi uveèe iziðe napolje iz grada. MAR 11:20 I ujutru prolazeæi vidješe smokvu gdje se posušila iz korijena. MAR 11:21 I opomenuvši se Petar reèe mu: Ravi! gle, smokva što si je prokleo posušila se. MAR 11:22 I odgovarajuæi Isus reèe im: MAR 11:23 Imajte vjeru Božiju; jer vam zaista kažem: ako ko reèe gori ovoj: digni se i baci se u more, i ne posumnja u srcu svojemu, nego uzvjeruje da æe biti kao što govori: biæe mu što god reèe. MAR 11:24 Zato vam kažem: sve što ištete u svojoj molitvi vjerujte da æete primiti; i biæe vam. MAR 11:25 I kad stojite na molitvi, praštajte ako što imate na koga: da i otac vaš koji je na nebesima oprosti vama pogrješke vaše. MAR 11:26 Ako li pak vi ne opraštate, ni otac vaš koji je na nebesima neæe oprostiti vama pogrješaka vašijeh. MAR 11:27 I doðoše opet u Jerusalim; i kad hoðaše po crkvi doðoše k njemu glavari sveštenièki i književnici i starješine, MAR 11:28 I rekoše mu: kakvom vlasti to èiniš? i ko ti dade vlast tu, da to èiniš? MAR 11:29 A Isus odgovarajuæi reèe im: i ja æu vas da upitam jednu rijeè, i odgovorite mi; pa æu vam kazati kakvom vlasti ovo èinim. MAR 11:30 Krštenje Jovanovo ili bi s neba ili od ljudi? odgovorite mi. MAR 11:31 I mišljahu u sebi govoreæi: ako reèemo: s neba; reæi æe: zašto mu dakle ne vjerovaste? MAR 11:32 Ako li reèemo: od ljudi; bojimo se naroda; jer svi mišljahu za Jovana da zaista prorok bješe. MAR 11:33 I odgovarajuæi rekoše Isusu: ne znamo. I Isus odgovarajuæi reèe njima: ni ja vama neæu kazati kakvom vlasti ovo èinim. MAR 12:1 I poèe im govoriti u prièama: posadi èovjek vinograd, i ogradi plotom, i iskopa pivnicu, i naèini kulu, i dade ga vinogradarima, pa otide. MAR 12:2 I kad doðe vrijeme, posla k vinogradarima slugu da primi od vinogradara od roda vinogradskoga. MAR 12:3 A oni uhvativši slugu izbiše ga, i poslaše prazna. MAR 12:4 I opet posla k njima drugoga slugu; i onoga biše kamenjem i razbiše mu glavu, i poslaše ga sramotna. MAR 12:5 I opet posla drugoga; i onoga ubiše; i mnoge druge, jedne izbiše a jedne pobiše. MAR 12:6 Još dakle imaše jedinoga svojega milog sina, posla i njega najposlije k njima govoreæi: postidjeæe se sina mojega. MAR 12:7 A vinogradari rekoše u sebi: ovo je našljednik, hodite da ga ubijemo, i nama æe ostati oèevina njegova. MAR 12:8 I uhvatiše ga, i ubiše, i izbaciše ga napolje iz vinograda. MAR 12:9 Šta æe dakle uèiniti gospodar od vinograda? Doæi æe i pogubiæe vinogradare, i daæe vinograd drugima. MAR 12:10 Zar nijeste èitali u pismu ovo: kamen koji odbaciše zidari, onaj posta glava od ugla; MAR 12:11 To bi od Gospoda i divno je u našijem oèima? MAR 12:12 I gledahu da ga uhvate, ali se pobojaše naroda; jer razumješe da za njih govori prièu; i ostavivši ga otidoše. MAR 12:13 I poslaše k njemu neke od fariseja i Irodovaca da bi ga uhvatili u rijeèi. MAR 12:14 A oni došavši rekoše mu: uèitelju! znamo da si istinit, i da ne mariš ni za koga; jer ne gledaš ko je ko, nego zaista putu Božijemu uèiš; treba li æesaru davati haraè ili ne? Hoæemo li dati ili da ne damo? MAR 12:15 A on znajuæi njihovo licemjerje reèe im: što me kušate? Donesite mi novac da vidim. MAR 12:16 A oni donesoše. I reèe im: èij je obraz ovaj i natpis? A oni mu rekoše: æesarev. MAR 12:17 I odgovarajuæi Isus reèe im: podajte æesarevo æesaru, i Božije Bogu. I èudiše mu se. MAR 12:18 I doðoše k njemu sadukeji koji kažu da nema vaskrsenija, i zapitaše ga govoreæi: MAR 12:19 Uèitelju! Mojsije nam napisa: ako kome brat umre i ostavi ženu a djece ne ostavi, da brat njegov uzme ženu njegovu i da podigne sjeme bratu svojemu. MAR 12:20 Sedam braæe bješe: i prvi uze ženu, i umrije bez poroda. MAR 12:21 I drugi uze je, i umrije, i ni on ne ostavi poroda; tako i treæi. MAR 12:22 I uzeše je sedmorica, i ne ostaviše poroda. A poslije sviju umrije i žena. MAR 12:23 O vaskrseniju dakle kad ustanu koga æe od njih biti žena? jer je za sedmoricom bila. MAR 12:24 I odgovarajuæi Isus reèe im: zato li se vi varate što ne znate pisma ni sile Božije? MAR 12:25 Jer kad iz mrtvijeh ustanu, niti æe se ženiti ni udavati, nego su kao anðeli na nebesima. MAR 12:26 A za mrtve da ustaju nijeste li èitali u knjigama Mojsijevijem kako mu reèe Bog kod kupine govoreæi: ja sam Bog Avraamov, i Bog Isakov, i Bog Jakovljev? MAR 12:27 Nije Bog Bog mrtvijeh, nego Bog živijeh. Vi se dakle vrlo varate. MAR 12:28 I pristupi jedan od književnika koji ih slušaše kako se prepiru, i vidje da im dobro odgovara, i zapita ga: koja je prva zapovijest od sviju? MAR 12:29 A Isus odgovori mu: prva je zapovijest od sviju: èuj Izrailju, Gospod je Bog naš Gospod jedini; MAR 12:30 I ljubi Gospoda Boga svojega svijem srcem svojijem i svom dušom svojom i svijem umom svojijem i svom snagom svojom. Ovo je prva zapovijest. MAR 12:31 I druga je kao i ova: ljubi bližnjega svojega kao samoga sebe. Druge zapovijesti veæe od ovijeh nema. MAR 12:32 I reèe mu književnik: dobro, uèitelju! pravo si kazao da je jedan Bog, i nema drugoga osim njega; MAR 12:33 I ljubiti ga svijem srcem i svijem razumom i svom dušom i svom snagom, i ljubiti bližnjega kao samoga sebe, veæe je od sviju žrtava i priloga. MAR 12:34 A Isus vidjevši kako pametno odgovori reèe mu: nijesi daleko od carstva Božijega. I niko više ne smijaše da ga zapita. MAR 12:35 I odgovori Isus i reèe uèeæi u crkvi: kako govore književnici da je Hristos sin Davidov? MAR 12:36 Jer sam David kaza Duhom svetijem: reèe Gospod Gospodu mojemu: sjedi meni s desne strane, dok položim neprijatelje tvoje podnožje nogama tvojima. MAR 12:37 Sam dakle David naziva ga Gospodom, i otkuda mu je sin? I mnogi narod slušaše ga s radošæu. MAR 12:38 I govoraše im u nauci svojoj: èuvajte se književnika koji idu u dugaèkijem haljinama, i traže da im se klanja po ulicama, MAR 12:39 I prvijeh mjesta po zbornicama, i zaèelja na gozbama. MAR 12:40 Ovi što jedu kuæe udovièke, i lažno se mole Bogu dugo, biæe još veæma osuðeni. MAR 12:41 I sjedavši Isus prema Božijoj hazni gledaše kako narod meæe novce u Božiju haznu. I mnogi bogati metahu mnogo. MAR 12:42 I došavši jedna siromašna udovica metnu dvije lepte, koje èini jedan kodrant. MAR 12:43 I dozvavši uèenike svoje reèe im: zaista vam kažem: ova siromašna udovica metnu više od sviju koji meæu u Božiju haznu. MAR 12:44 Jer svi metnuše od suviška svojega; a ona od sirotinje svoje metnu sve što imaše, svu hranu svoju. MAR 13:1 I kad izlažaše iz crkve reèe mu jedan od uèenika njegovijeh: uèitelju! gle kakvo je kamenje, i kakva graðevina! MAR 13:2 I odgovarajuæi Isus reèe mu: vidiš li ove velike graðevine? ni kamen na kamenu neæe ovdje ostati koji se neæe razmetnuti. MAR 13:3 I kad sjeðaše na gori Maslinskoj prema crkvi, pitahu ga sama Petar i Jakov i Jovan i Andrija: MAR 13:4 Kaži nam kad æe to biti? i kakav æe znak biti kad æe se to sve svršiti? MAR 13:5 A Isus odgovarajuæi im poèe govoriti: èuvajte se da vas ko ne prevari. MAR 13:6 Jer æe mnogi doæi na moje ime govoreæi: ja sam; i mnoge æe prevariti. MAR 13:7 A kad èujete ratove i glasove o ratovima, ne plašite se; jer treba da to bude; ali to još nije pošljedak. MAR 13:8 Ustaæe narod na narod i carstvo na carstvo; i zemlja æe se tresti po svijetu; i biæe gladi i bune. To je poèetak stradanju. MAR 13:9 A vi se èuvajte; jer æe vas predavati u sudove i po zbornicama biæe vas, i pred kraljeve i careve izvodiæe vas mene radi za svjedoèanstvo njima. MAR 13:10 I u svima narodima treba da se najprije propovjedi jevanðelje. MAR 13:11 A kad vas povedu da predaju, ne brinite se naprijed šta æete govoriti, niti mislite; nego što vam se da u onaj èas ono govorite; jer vi neæete govoriti nego Duh sveti. MAR 13:12 I predaæe brat brata na smrt i otac sina, i ustaæe djeca na roditelje i pobiæe ih. MAR 13:13 I svi æe omrznuti na vas imena mojega radi. Ali koji pretrpi do kraja blago njemu. MAR 13:14 A kad vidite mrzost opušæenja, za koju govori prorok Danilo, da stoji gdje ne treba koji èita da razumije): tada koji budu u Judeji neka bježe u gore; MAR 13:15 I koji bude na krovu da ne silazi u kuæu, niti da ulazi da uzme što iz kuæe svoje; MAR 13:16 I koji bude u polju da se ne vraæa natrag da uzme haljinu svoju. MAR 13:17 Ali teško trudnima i dojilicama u te dane! MAR 13:18 Nego se molite Bogu da ne bude bježan vaša u zimu. MAR 13:19 Jer æe u dane te biti nevolja kakova nije bila od poèetka stvorenja koje je Bog stvorio dosad, i neæe ni biti. MAR 13:20 I da Gospod ne skrati dane niko ne bi ostao; ali izbranijeh radi, koje izbra, skratio je dane. MAR 13:21 Tada ako vam ko reèe: evo ovdje je Hristos; ili: eno ondje; ne vjerujte. MAR 13:22 Jer æe iziæi lažni hristosi i lažni proroci, i pokazaæe znake i èudesa da bi prevarili, ako bude moguæe, i izbrane. MAR 13:23 Ali vi se èuvajte: eto vam sve kazah naprijed. MAR 13:24 Ali u te dane, poslije te nevolje, sunce æe pomrèati, i mjesec svoju svjetlost izgubiti. MAR 13:25 I zvijezde æe spadati s neba i sile nebeske pokrenuti se. MAR 13:26 I tada æe ugledati sina èovjeèijega gdje ide na oblacima sa silom i slavom velikom. MAR 13:27 I tada æe poslati anðele svoje i sabraæe izbrane svoje od èetiri vjetra, od kraja zemlje do kraja neba. MAR 13:28 A od smokve nauèite se prièi: kad se veæ njezina grana pomladi i stane listati, znate da je blizu ljeto. MAR 13:29 Tako i vi kad vidite ovo da se zbiva, znajte da je blizu kod vrata. MAR 13:30 Zaista vam kažem da ovaj naraštaj neæe proæi dok se ovo sve ne zbude. MAR 13:31 Nebo i zemlja proæi æe, ali rijeèi moje neæe proæi. MAR 13:32 A o danu tome ili o èasu niko ne zna, ni anðeli koji su na nebesima, ni sin, do otac. MAR 13:33 Pazite, stražite i molite se Bogu; jer ne znate kad æe vrijeme nastati. MAR 13:34 Kao što èovjek odlazeæi ostavi kuæu svoju, i da slugama svojima vlast, i svakome svoj posao; i vrataru zapovjedi da straži. MAR 13:35 Stražite dakle; jer ne znate kad æe doæi gospodar od kuæe, ili uveèe ili u ponoæi ili u pijetle ili ujutru; MAR 13:36 Da ne doðe iznenada i da vas ne naðe a vi spavate. MAR 13:37 A što vam kažem, svima kažem: stražite. MAR 14:1 Bijahu pak još dva dana do pashe i do dana prijesnijeh hljebova; i tražahu glavari sveštenièki i književnici kako bi ga iz prijevare uhvatili i ubili. MAR 14:2 Ali govorahu: ne o prazniku, da se ne bi narod pobunio. MAR 14:3 I kad bijaše on u Vitaniji u kuæi Simona gubavoga i sjeðaše za trpezom, doðe žena sa sklenicom mnogocjenoga mira èistoga nardova, i razbivši sklenicu ljevaše mu na glavu. MAR 14:4 A neki se srðahu govoreæi: zašto se to miro prosipa tako? MAR 14:5 Jer se mogaše za nj uzeti više od trista groša i dati siromasima. I vikahu na nju. MAR 14:6 A Isus reèe: ostavite je; šta joj smetate? ona uèini dobro djelo na meni. MAR 14:7 Jer siromahe imate svagda sa sobom, i kad god hoæete možete im dobro èiniti; a mene nemate svagda. MAR 14:8 Ona što može, uèini: ona pomaza naprijed tijelo moje za ukop. MAR 14:9 Zaista vam kažem: gdje se god uspropovijeda jevanðelje ovo po svemu svijetu, kazaæe se i to za spomen njezin. MAR 14:10 I Juda Iskariotski, jedan od dvanaestorice, otide ka glavarima sveštenièkijem da im ga izda. MAR 14:11 A oni èuvši obradovaše se, i obrekoše mu novce dati: i tražaše zgodu da ga izda. MAR 14:12 I u prvi dan prijesnijeh hljebova, kad klahu pashu, rekoše mu uèenici njegovi: gdje æeš da idemo da ti zgotovimo pashu da jedeš? MAR 14:13 I posla dvojicu od uèenika svojijeh i reèe im: idite u grad, i srešæe vas èovjek koji nosi vodu u krèagu; idite za njim, MAR 14:14 I gdje uðe kažite gospodaru od one kuæe: uèitelj veli: gdje je gostionica gdje æu jesti pashu s uèenicima svojijem? MAR 14:15 I on æe vam pokazati veliku sobu prostrtu gotovu: ondje nam zgotovite. MAR 14:16 I iziðoše uèenici njegovi, i doðoše u grad, i naðoše kao što im kaza, i ugotoviše pashu. MAR 14:17 I kad bi uveèe, doðe sa dvanaestoricom. MAR 14:18 I kad sjeðahu za trpezom i jeðahu reèe Isus: zaista vam kažem: jedan od vas, koji jede sa mnom, izdaæe me. MAR 14:19 A oni se zabrinuše, i stadoše govoriti jedan za drugijem: da ne ja? i drugi: da ne ja? MAR 14:20 A on odgovarajuæi reèe im: jedan od dvanaestorice koji umoèi sa mnom u zdjelu. MAR 14:21 Sin èovjeèij dakle ide kao što je pisano za njega; ali teško onome èovjeku koji izda sina èovjeèijega; bolje bi mu bilo da se nije rodio onaj èovjek. MAR 14:22 I kad jeðahu uze Isus hljeb i blagoslovivši prelomi ga, i dade im, i reèe: uzmite, jedite; ovo je tijelo moje. MAR 14:23 I uze èašu i davši hvalu dade im; i piše iz nje svi. MAR 14:24 I reèe im: ovo je krv moja novoga zavjeta koja æe se proliti za mnoge. MAR 14:25 Zaista vam kažem: više neæu piti od roda vinogradskoga do onoga dana kad æu ga piti novoga u carstvu Božijemu. MAR 14:26 I otpojavši hvalu iziðoše na goru Maslinsku. MAR 14:27 I reèe im Isus: svi æete se vi sablazniti o mene ovu noæ; jer je pisano: udariæu pastira i ovce æe se razbjeæi. MAR 14:28 Ali po vaskrseniju svojemu ja idem pred vama u Galileju. MAR 14:29 A Petar mu reèe: ako se i svi sablazne, ali ja neæu. MAR 14:30 I reèe mu Isus: zaista ti kažem: noæas dok dvaput pijetao ne zapjeva tri puta æeš me se odreæi. MAR 14:31 A on još veæma govoraše: da bih znao s tobom i umrijeti neæu te se odreæi. Tako i svi govorahu. MAR 14:32 I doðoše u selo koje se zove Getsimanija, i reèe uèenicima svojijem: sjedite ovdje dok ja idem da se pomolim Bogu. MAR 14:33 I uze sa sobom Petra i Jakova i Jovana, i zabrinu se i poèe tužiti. MAR 14:34 I reèe im: žalosna je duša moja do smrti; poèekajte ovdje, i stražite. MAR 14:35 I otišavši malo pade na zemlju, i moljaše se da bi ga mimoišao èas ako je moguæe. MAR 14:36 I govoraše: Ava oèe! sve je moguæe tebi; pronesi èašu ovu mimo mene; ali opet ne kako ja hoæu nego kako ti. MAR 14:37 I doðe i naðe ih gdje spavaju, i reèe Petru: Simone! Zar spavaš? Ne može li jednoga èasa postražiti? MAR 14:38 Stražite i molite se Bogu da ne padnete u napast; jer je duh srèan ali je tijelo slabo. MAR 14:39 I opet otišavši pomoli se Bogu one iste rijeèi govoreæi. MAR 14:40 I vrativši se naðe ih opet gdje spavaju; jer im bijahu oèi otežale; i ne znadijahu šta bi mu odgovorili. MAR 14:41 I doðe treæi put, i reèe im: jednako spavate i poèivate; dosta je; doðe èas; evo se predaje sin èovjeèij u ruke grješnicima. MAR 14:42 Ustanite da idemo; evo izdajnik se moj približi. MAR 14:43 I odmah dok on još govoraše, doðe Juda, jedan od dvanaestorice, i s njim ljudi mnogi s noževima i s koljem od glavara sveštenièkijeh i od književnika i starješina. MAR 14:44 I izdajnik njegov dade im znak govoreæi: koga ja cjelivam onaj je: držite ga, i vodite ga èuvajuæi. MAR 14:45 I došavši odmah pristupi k njemu, i reèe: Ravi! ravi! i cjeliva ga. MAR 14:46 A oni metnuše ruke svoje na nj i uhvatiše ga. MAR 14:47 A jedan od onijeh što stajahu ondje izvadi nož te udari slugu poglavara sveštenièkoga, i otsijeèe mu uho. MAR 14:48 I odgovarajuæi Isus reèe im: kao na hajduka izišli ste s noževima i s koljem da me uhvatite, MAR 14:49 A svaki dan sam bio kod vas u crkvi i uèio, i ne uhvatiste me. Ali da se zbude pismo. MAR 14:50 I ostavivši ga uèenici svi pobjegoše. MAR 14:51 I za njim iðaše nekakav mladiæ ogrnut platnom po golu tijelu; i uhvatiše onoga mladiæa. MAR 14:52 A on ostavivši platno go pobježe od njih. MAR 14:53 I dovedoše Isusa k poglavaru sveštenièkome, i stekoše se k njemu svi glavari sveštenièki i književnici i starješine. MAR 14:54 I Petar ide za njim izdaleka do u dvor poglavara sveštenièkoga, i sjeðaše sa slugama, i grijaše se kod ognja. MAR 14:55 A glavari sveštenièki i sva skupština tražahu na Isusa svjedoèanstva da ga ubiju; i ne naðoše; MAR 14:56 Jer mnogi svjedoèahu lažno na njega i svjedoèanstva ne bijahu jednaka. MAR 14:57 I jedni ustavši svjedoèahu na njega lažno govoreæi: MAR 14:58 Mi smo èuli gdje on govori: ja æu razvaliti ovu crkvu koja je rukama naèinjena, i za tri dana naèiniæu drugu koja neæe biti rukama naèinjena. MAR 14:59 I ni ovo svjedoèanstvo njihovo ne bijaše jednako. MAR 14:60 I ustavši poglavar sveštenièki na srijedu zapita Isusa govoreæi: zar ništa ne odgovaraš što ovi na tebe svjedoèe? MAR 14:61 A on muèaše i ništa ne odgovaraše. Opet poglavar sveštenièki zapita i reèe: jesi li ti Hristos, sin blagoslovenoga? MAR 14:62 A Isus reèe: jesam; i vidjeæete sina èovjeèijega gdje sjedi s desne strane sile i ide na oblacima nebeskijem. MAR 14:63 A poglavar sveštenièki razdrije svoje haljine, i reèe: šta nam trebaju više svjedoci? MAR 14:64 Èuste hulu na Boga; šta mislite? A oni svi kazaše da je zaslužio smrt. MAR 14:65 I poèeše jedni pljuvati na nj, i pokrivati mu lice, i æušati ga, i govoriti mu: proreci; i sluge ga bijahu po obrazima. MAR 14:66 I kad bijaše Petar dolje na dvoru, doðe jedna od sluškinja poglavara sveštenièkoga, MAR 14:67 I vidjevši Petra gdje se grije pogleda na nj i reèe: i ti si bio s Isusom Nazareæaninom. MAR 14:68 A on se odreèe govoreæi: ne znam niti razumijem šta ti govoriš. I iziðe napolje pred dvor: i pijetao zapjeva. MAR 14:69 I opet kad ga vidje sluškinja, poèe govoriti onima što stajahu ondje: ovaj je od njih. MAR 14:70 A on se opet odricaše. I malo zatijem opet oni što stajahu ondje rekoše Petru: vaistinu si od njih: jer si Galilejac, i govor ti je onakovi. MAR 14:71 A on se poèe kleti i preklinjati: ne znam toga èovjeka za koga vi govorite. MAR 14:72 I drugi put zapjeva pijetao. I opomenu se Petar rijeèi što mu reèe Isus: dok pijetao dvaput ne zapjeva odreæi æeš me se triput. I stade plakati. MAR 15:1 I odmah ujutru uèiniše vijeæu glavari sveštenièki sa starješinama i književnicima, i sav sabor, i svezavši Isusa odvedoše ga i predadoše Pilatu. MAR 15:2 I upita ga Pilat: jesi li ti car Judejski? A on odgovarajuæi reèe mu: ti kažeš. MAR 15:3 I tužahu ga glavari sveštenièki vrlo. MAR 15:4 A Pilat opet upita ga govoreæi: zar ništa ne odgovaraš? Gledaj šta svjedoèe na tebe. MAR 15:5 Ali Isus više ne odgovori ništa tako da se divljaše Pilat. MAR 15:6 A o svakom prazniku puštaše im po jednoga sužnja koga iskahu. MAR 15:7 A bijaše jedan zatvoren, po imenu Varava, sa svojijem drugarima koji su u buni uèinili krv. MAR 15:8 I povikavši narod stade iskati što im svagda èinjaše. MAR 15:9 A Pilat im odgovori govoreæi: hoæete li da vam pustim cara Judejskoga? MAR 15:10 Jer znadijaše da su ga iz zavisti predali glavari sveštenièki. MAR 15:11 Ali glavari sveštenièki podgovoriše narod bolje Varavu da ištu da im pusti. MAR 15:12 A Pilat opet odgovarajuæi reèe im: a šta hoæete da èinim s tijem što ga zovete carem Judejskijem? MAR 15:13 A oni opet povikaše: raspni ga. MAR 15:14 A Pilat im reèe: a kakvo je zlo uèinio? A oni iza glasa vikahu: raspni ga. MAR 15:15 A Pilat želeæi ugoditi narodu pusti im Varavu, a Isusa šibavši predade da ga razapnu. MAR 15:16 A vojnici ga odvedoše u sudnicu, i sazvaše svu èetu vojnika, MAR 15:17 I obukoše mu skerletnu kabanicu, i opletavši vijenac od trnja metnuše na nj. MAR 15:18 I stadoše ga pozdravljati govoreæi: zdravo, care Judejski! MAR 15:19 I bijahu ga po glavi trskom, i pljuvahu na nj, i padajuæi na koljena poklanjahu mu se. MAR 15:20 I kad mu se narugaše, svukoše s njega skerletnu kabanicu, i obukoše ga u njegove haljine i izvedoše ga da ga razapnu. MAR 15:21 I natjeraše nekoga Simona iz Kirine, oca Aleksandrova i Rufova, koji iðaše iz polja, da mu ponese krst. MAR 15:22 I dovedoše ga na mjesto Golgotu, koje æe reæi: košturnica. MAR 15:23 I davahu mu da pije vino sa smirnom, a on ne uze. MAR 15:24 I kad ga razapeše, razdijeliše haljine njegove bacajuæi kocke za njih ko æe šta uzeti. MAR 15:25 A bijaše sahat treæi kad ga razapeše. MAR 15:26 I bijaše natpis njegove krivice natpisan: car Judejski. MAR 15:27 I s njim raspeše dva hajduka, jednoga s desne a jednoga s lijeve strane njemu. MAR 15:28 I izvrši se pismo koje govori: i metnuše ga meðu zloèince. MAR 15:29 I koji prolažahu huljahu na nj mašuæi glavama svojima i govoreæi: aha! ti što crkvu razvaljuješ i za tri dana naèinjaš, MAR 15:30 Pomozi sam sebi i siði s krsta. MAR 15:31 Tako i glavari sveštenièki s književnicima rugahu se govoreæi jedan drugome: drugima pomože, a sebi ne može pomoæi. MAR 15:32 Hristos car Izrailjev neka siðe sad s krsta da vidimo, pa æemo mu vjerovati. I oni što bijahu s njim razapeti rugahu mu se. MAR 15:33 A u šestome sahatu bi tama po svoj zemlji do sahata devetoga. MAR 15:34 I u devetome sahatu povika Isus iza glasa govoreæi: Eloi! Eloi! lama savahtani? koje znaèi: Bože moj! Bože moj! zašto si me ostavio? MAR 15:35 I neki od onijeh što stajahu ondje èuvši to govorahu: eno zove Iliju. MAR 15:36 A jedan otrèa te napuni sunðer octa, pa nataknuvši na trsku pojaše ga govoreæi: stanite da vidimo hoæe li doæi Ilija da ga skine. MAR 15:37 A Isus povika iza glasa, i izdahnu. MAR 15:38 I zavjes crkveni razdrije se nadvoje s vrha do na dno. MAR 15:39 A kad vidje kapetan koji stajaše prema njemu da s takom vikom izdahnu, reèe: zaista èovjek ovaj sin Božij bješe. MAR 15:40 A bijahu i žene koje gledahu izdaleka, meðu kojima bješe i Marija Magdalina i Marija Jakova maloga i Josije mati, i Solomija, MAR 15:41 Koje iðahu za njim i kad bješe u Galileji, i služahu mu; i druge mnoge koje bijahu došle s njim u Jerusalim. MAR 15:42 I kad bi uveèe jer bijaše petak, to jest uoèi subote MAR 15:43 Doðe Josif iz Arimateje, pošten savjetnik, koji i sam carstva Božijega èekaše, i usudi se te uðe k Pilatu i zaiska tijelo Isusovo. MAR 15:44 A Pilat se zaèudi da je veæ umro; i dozvavši kapetana zapita ga: je li davno umro? MAR 15:45 I doznavši od kapetana, dade tijelo Josifu. MAR 15:46 I kupivši platno, i skinuvši ga, obavi platnom, i metnu ga u grob koji bješe isjeèen u kamenu, i navali kamen na vrata od groba. MAR 15:47 A Marija Magdalina i Marija Josijna gledahu gdje ga metahu. MAR 16:1 I pošto proðe subota, Marija Magdalina i Marija Jakovljeva i Solomija kupiše mirisa da doðu i da pomažu Isusa. MAR 16:2 I vrlo rano u prvi dan nedjelje doðoše na grob oko sunèanoga roðaja. MAR 16:3 I govorahu meðu sobom: ko æe nam odvaliti kamen od vrata grobnijeh? MAR 16:4 I pogledavši vidješe da kamen bješe odvaljen: jer bješe vrlo veliki. MAR 16:5 I ušavši u grob vidješe mladiæa obuèena u bijelu haljinu gdje sjedi s desne strane; i uplašiše se. MAR 16:6 A on im reèe: ne plašite se, Isusa tražite Nazareæanina raspetoga; usta, nije ovdje, evo mjesto gdje ga metnuše. MAR 16:7 Nego idite kažite uèenicima njegovijem i Petru da pred vama otide u Galileju: tamo æete ga vidjeti, kao što vam reèe. MAR 16:8 I izišavši pobjegoše od groba; jer ih uhvati drhat i strah; i nikom ništa ne kazaše, jer se bojahu. MAR 16:9 A Isus ustavši rano u prvi dan nedjelje javi se najprije Mariji Magdalini, iz koje je istjerao sedam ðavola. MAR 16:10 A ona otide te javi onima što su bili s njim, koji plakahu i ridahu. MAR 16:11 I oni èuvši da je živ i da ga je ona vidjela ne vjerovaše. MAR 16:12 A potom javi se na putu dvojici od njih u drugome oblièju, kad su išli u selo. MAR 16:13 I oni otišavši javiše ostalima; i ni njima ne vjerovaše. MAR 16:14 A najposlije javi se kad njih jedanaestorica bijahu za trpezom, i prekori ih za njihovo nevjerje i tvrðu srca što ne vjerovaše onima koji su ga vidjeli da je ustao; MAR 16:15 I reèe im: idite po svemu svijetu i propovjedite jevanðelje svakome stvorenju. MAR 16:16 Koji uzvjeruje i pokrsti se, spašæe se; a ko ne vjeruje osudiæe se. MAR 16:17 A znaci onima koji vjeruju biæe ovi: imenom mojijem izgoniæe ðavole; govoriæe novijem jezicima; MAR 16:18 Uzimaæe zmije u ruke, ako i smrtno što popiju, neæe im nauditi; na bolesnike metaæe ruke, i ozdravljaæe. MAR 16:19 A Gospod pošto im izgovori uze se na nebo, i sjede Bogu s desne strane. MAR 16:20 A oni iziðoše i propovijedaše svuda, i Gospod ih potpomaga, i rijeè potvrðiva znacima koji su se potom pokazivali. Amin. LUK 1:1 Buduæi da mnogi poèeše opisivati dogaðaje koji se ispuniše meðu nama, LUK 1:2 Kao što nam predaše koji isprva sami vidješe i sluge rijeèi biše: LUK 1:3 Namislih i ja, ispitavši sve od poèetka, po redu pisati tebi, èestiti Teofile, LUK 1:4 Da poznaš temelj onijeh rijeèi kojima si se nauèio. LUK 1:5 U vrijeme Iroda cara Judejskoga bijaše neki sveštenik od reda Avijna, po imenu Zarija, i žena njegova od plemena Aronova, po imenu Jelisaveta. LUK 1:6 A bijahu oboje pravedni pred Bogom, i življahu u svemu po zapovijestima i uredbama Gospodnjijem bez mane. LUK 1:7 I ne imadijahu djece; jer Jelisaveta bješe nerotkinja, i bijahu oboje veæ stari. LUK 1:8 I dogodi se, kad on služaše po svome redu pred Bogom, LUK 1:9 Da po obièaju sveštenstva doðe na njega da iziðe u crkvu Gospodnju da kadi. LUK 1:10 I sve mnoštvo naroda bijaše napolju i moljaše se Bogu u vrijeme kaðenja. LUK 1:11 A njemu se pokaza anðeo Gospodnji koji stajaše s desne strane oltara kadionoga. LUK 1:12 I kad ga vidje Zarija uplaši se i strah napade na nj. LUK 1:13 A anðeo reèe mu: ne boj se, Zarija; jer je uslišena tvoja molitva: i žena tvoja Jelisaveta rodiæe ti sina, i nadjeni mu ime Jovan. LUK 1:14 I biæe tebi radost i veselje, i mnogi æe se obradovati njegovu roðenju. LUK 1:15 Jer æe biti veliki pred Bogom, i neæe piti vina i sikera; i napuniæe se Duha svetoga još u utrobi matere svoje; LUK 1:16 I mnoge æe sinove Izrailjeve obratiti ka Gospodu Bogu njihovome; LUK 1:17 I on æe naprijed doæi pred njim u duhu i sili Ilijnoj da obrati srca otaca k djeci, i nevjernike k mudrosti pravednika, i da pripravi Gospodu narod gotov. LUK 1:18 I reèe Zarija anðelu: po èemu æu ja to poznati? jer sam ja star i žena je moja vremenita. LUK 1:19 I odgovarajuæi anðeo reèe mu: ja sam Gavrilo što stojim pred Bogom, i poslan sam da govorim s tobom i da ti javim ovu radost. LUK 1:20 I evo, onijemiæeš i neæeš moæi govoriti do onoga dana dok se to ne zbude; jer nijesi vjerovao mojim rijeèima koje æe se zbiti u svoje vrijeme. LUK 1:21 I narod èekaše Zariju, i èuðahu se što se zabavi u crkvi. LUK 1:22 A izišavši ne mogaše da im govori; i razumješe da mu se nešto utvorilo u crkvi; i on namigivaše im; i osta nijem. LUK 1:23 I kad se navršiše dani njegove službe otide kuæi svojoj. LUK 1:24 A poslije ovijeh dana zatrudnje Jelisaveta žena njegova, i krijaše se pet mjeseci govoreæi: LUK 1:25 Tako mi uèini Gospod u dane ove u koje pogleda na me da me izbavi od ukora meðu ljudima. LUK 1:26 A u šesti mjesec posla Bog anðela Gavrila u grad Galilejski po imenu Nazaret LUK 1:27 K djevojci isprošenoj za muža, po imenu Josifa iz doma Davidova; i djevojci bješe ime Marija. LUK 1:28 I ušavši k njoj anðeo reèe: raduj se, blagodatna! Gospod je s tobom, blagoslovena si ti meðu ženama. LUK 1:29 A ona vidjevši ga poplaši se od rijeèi njegove i pomisli: kakav bi ovo bio pozdrav? LUK 1:30 I reèe joj anðeo: ne boj se, Marija! Jer si našla milost u Boga. LUK 1:31 I evo zatrudnjeæeš, i rodiæeš sina, i nadjeni mu ime Isus. LUK 1:32 On æe biti veliki, i nazvaæe se sin najvišega, i daæe mu Gospod Bog prijesto Davida oca njegova; LUK 1:33 I carovaæe u domu Jakovljevu vavijek, i carstvu njegovom neæe biti kraja. LUK 1:34 A Marija reèe anðelu: kako æe to biti kad ja ne znam za muža? LUK 1:35 I odgovarajuæi anðeo reèe joj: duh sveti doæi æe na tebe, i sila najvišega osjeniæe te; zato i ono što æe se roditi biæe sveto, i nazvaæe se sin Božij. LUK 1:36 I evo Jelisaveta tvoja tetka, i ona zatrudnje sinom u starosti svojoj, i ovo je šesti mjesec njojzi, koju zovu nerotkinjom. LUK 1:37 Jer u Boga sve je moguæe što reèe. LUK 1:38 A Marija reèe: evo sluškinje Gospodnje; neka mi bude po rijeèi tvojoj. I anðeo otide od nje. LUK 1:39 A Marija ustavši onijeh dana otide brzo u gornju zemlju u grad Judin. LUK 1:40 I uðe u kuæu Zarijinu, i pozdravi se s Jelisavetom. LUK 1:41 I kad Jelisaveta èu èestitanje Marijino, zaigra dijete u utrobi njezinoj, i Jelisaveta se napuni Duha svetoga, LUK 1:42 I povika zdravo i reèe: blagoslovena si ti meðu ženama, i blagosloven je plod utrobe tvoje. LUK 1:43 I otkud meni ovo da doðe mati Gospoda mojega k meni? LUK 1:44 Jer gle, kad doðe glas èestitanja tvojega u uši moje, zaigra dijete radosno u utrobi mojoj. LUK 1:45 I blago onoj koja vjerova; jer æe se izvršiti što joj kaza Gospod. LUK 1:46 I reèe Marija: velièa duša moja Gospoda; LUK 1:47 I obradova se duh moj Bogu spasu mojemu, LUK 1:48 Što pogleda na poniženje sluškinje svoje; jer gle, otsad æe me zvati blaženom svi naraštaji; LUK 1:49 Što mi uèini velièinu silni, i sveto ime njegovo; LUK 1:50 I milost je njegova od koljena na koljeno onima koji ga se boje. LUK 1:51 Pokaza silu rukom svojom; razasu ponosite u mislima srca njihova. LUK 1:52 Zbaci silne s prijestola, i podiže ponižene. LUK 1:53 Gladne napuni blaga, i bogate otpusti prazne. LUK 1:54 Primi Izrailja slugu svojega da se opomene milosti; LUK 1:55 Kao što govori ocima našijem, Avraamu i sjemenu njegovu dovijeka. LUK 1:56 Marija pak sjedi s njom oko tri mjeseca, i vrati se kuæi svojoj. LUK 1:57 A Jelisaveti doðe vrijeme da rodi, i rodi sina. LUK 1:58 I èuše njezini susjedi i rodbina da je Gospod pokazao veliku milost svoju na njoj, i radovahu se s njom. LUK 1:59 I u osmi dan doðoše da obrežu dijete, i šæadijahu da mu nadjenu ime oca njegova, Zarija. LUK 1:60 I odgovarajuæi mati njegova reèe: ne, nego da bude Jovan. LUK 1:61 I rekoše joj: nikoga nema u rodbini tvojoj da mu je tako ime. LUK 1:62 I namigivahu ocu njegovu kako bi on htio da mu nadjenu ime. LUK 1:63 I zaiskavši dašèicu, napisa govoreæi: Jovan mu je ime. I zaèudiše se svi. LUK 1:64 I odmah mu se otvoriše usta i jezik njegov, i govoraše hvaleæi Boga. LUK 1:65 I uðe strah u sve susjede njihove; i po svoj gornjoj Judeji razglasi se ovaj sav dogaðaj. LUK 1:66 I svi koji èuše metnuše u srce svoje govoreæi: šta æe biti iz ovoga djeteta? I ruka Gospodnja bješe s njim. LUK 1:67 I Zarija otac njegov napuni se Duha svetoga, i prorokova govoreæi: LUK 1:68 Blagosloven Gospod Bog Jakovljev što pohodi i izbavi narod svoj, LUK 1:69 I podiže nam rog spasenija u domu Davida sluge svojega, LUK 1:70 Kao što govori ustima svetijeh proroka svojijeh od vijeka LUK 1:71 Da æe nas izbaviti od našijeh neprijatelja i iz ruku sviju koji mrze na nas; LUK 1:72 Uèiniti milost ocima našijem, i opomenuti se svetoga zavjeta svojega, LUK 1:73 Kletve kojom se kleo Avraamu ocu našemu da æe nam dati LUK 1:74 Da se izbavimo iz ruku neprijatelja svojijeh, i da mu služimo bez straha, LUK 1:75 I u svetosti i u pravdi pred njim dok smo god živi. LUK 1:76 I ti, dijete, nazvaæeš se prorok najvišega; jer æeš iæi naprijed pred licem Gospodnjijem da mu pripraviš put; LUK 1:77 Da daš razum spasenija narodu njegovu za oproštenje grijeha njihovijeh, LUK 1:78 Po dubokoj milosti Boga našega, po kojoj nas je pohodio istok s visine; LUK 1:79 Da obasjaš one koji sjede u tami i u sjenu smrtnome; da uputiš noge naše na put mira. LUK 1:80 A dijete rastijaše i jaèaše duhom, i bijaše u pustinji dotle dok se ne pokaza Izrailju. LUK 2:1 U to vrijeme pak iziðe zapovijest od æesara Avgusta da se prepiše sav svijet. LUK 2:2 Ovo je bio prvi prijepis za vladanja Kirinova Sirijom. LUK 2:3 I poðoše svi da se prepišu svaki u svoj grad. LUK 2:4 Tada poðe i Josif iz Galileje iz grada Nazareta u Judeju u grad Davidov koji se zvaše Vitlejem, jer on bijaše iz doma i plemena Davidova, LUK 2:5 Da se prepiše s Marijom, isprošenom za njega ženom, koja bješe trudna. LUK 2:6 I kad onamo bijahu, doðe vrijeme da ona rodi. LUK 2:7 I rodi sina svojega prvenca, i povi ga, i metnu ga u jasli; jer im ne bijaše mjesta u gostionici. LUK 2:8 I bijahu pastiri u onome kraju koji èuvahu noænu stražu kod stada svojega. LUK 2:9 I gle, anðeo Gospodnji stade meðu njima, i slava Gospodnja obasja ih; i uplašiše se vrlo. LUK 2:10 I reèe im anðeo: ne bojte se; jer gle, javljam vam veliku radost koja æe biti svemu narodu. LUK 2:11 Jer vam se danas rodi spas, koji je Hristos Gospod, u gradu Davidovu. LUK 2:12 I eto vam znaka: naæi æete dijete povito gdje leži u jaslima. LUK 2:13 I ujedanput postade s anðelom mnoštvo vojnika nebeskijeh, koji hvaljahu Boga govoreæi: LUK 2:14 Slava na visini Bogu, i na zemlji mir, meðu ljudima dobra volja. LUK 2:15 I kad anðeli otidoše od njih na nebo, pastiri govorahu jedan drugome: hajdemo do Vitlejema, da vidimo to što se tamo dogodilo što nam kaza Gospod. LUK 2:16 I doðoše brzo, i naðoše Mariju i Josifa i dijete gdje leži u jaslima. LUK 2:17 A kad vidješe, kazaše sve što im je kazano za to dijete. LUK 2:18 I svi koji èuše diviše se tome što im kazaše pastiri. LUK 2:19 A Marija èuvaše sve rijeèi ove i slagaše ih u srcu svojemu. LUK 2:20 I vratiše se pastiri slaveæi i hvaleæi Boga za sve što èuše i vidješe kao što im bi kazano. LUK 2:21 I kad se navrši osam dana da ga obrežu, nadjenuše mu ime Isus, kao što je anðeo rekao dok se još nije bio ni zametnuo u utrobi. LUK 2:22 I kad doðe vrijeme da idu na molitvu po zakonu Mojsijevu, doniješe ga u Jerusalim da ga metnu pred Gospoda, LUK 2:23 Kao što je napisano u zakonu Gospodnjemu: da se svako dijete muško koje najprije otvori matericu posveti Gospodu;) LUK 2:24 I da prinesu prilog, kao što je reèeno u zakonu Gospodnjemu, dvije grlice, ili dva golubiæa. LUK 2:25 I gle, bijaše u Jerusalimu èovjek po imenu Simeun, i taj èovjek bješe pravedan i pobožan, koji èekaše utjehe Izrailjeve, i Duh sveti bijaše u njemu. LUK 2:26 I njemu bješe sveti Duh kazao da neæe vidjeti smrti dok ne vidi Hrista Gospodnjega. LUK 2:27 I kaza mu Duh te doðe u crkvu; i kad donesoše roditelji dijete Isusa da svrše za njega zakon po obièaju, LUK 2:28 I on ga uze na ruke svoje, i hvali Boga i reèe: LUK 2:29 Sad otpuštaš s mirom slugu svojega, Gospode, po rijeèi svojoj; LUK 2:30 Jer vidješe oèi moje spasenije tvoje, LUK 2:31 Koje si ugotovio pred licem sviju naroda, LUK 2:32 Vidjelo, da obasja neznabošce, i slavu naroda tvojega Izrailja. LUK 2:33 I Josif i mati njegova èuðahu se tome što se govoraše za njega. LUK 2:34 I blagoslovi ih Simeun, i reèe Mariji materi njegovoj: gle, ovaj leži da mnoge obori i podigne u Izrailju, i da bude znak protiv koga æe se govoriti LUK 2:35 A i tebi samoj probošæe nož dušu da se otkriju misli mnogijeh srca. LUK 2:36 I bješe Ana proroèica, kæi Fanuilova, od koljena Asirova; ona je ostarjela, a sedam je godina življela s mužem od djevojaštva svojega, LUK 2:37 I udova oko osamdeset i èetiri godine, koja ne odlažaše od crkve, i služaše Bogu dan i noæ postom i molitvama. LUK 2:38 I ona u taj èas doðe, i hvaljaše Gospoda i govoraše za njega svima koji èekahu spasenija u Jerusalimu. LUK 2:39 I kad svršiše sve po zakonu Gospodnjemu, vratiše se u Galileju u grad svoj Nazaret. LUK 2:40 A dijete rastijaše i jaèaše u duhu, i punjaše se premudrosti, i blagodat Božija bješe na njemu. LUK 2:41 I roditelji njegovi iðahu svake godine u Jerusalim o prazniku pashe. LUK 2:42 I kad mu bi dvanaest godina, doðoše oni u Jerusalim po obièaju praznika; LUK 2:43 I kad dane provedoše i oni se vratiše, osta dijete Isus u Jerusalimu; i ne znade Josif i mati njegova; LUK 2:44 Nego misleæi da je s društvom, otidoše dan hoda, i stadoše ga tražiti po rodbini i po znancima. LUK 2:45 I ne našavši ga vratiše se u Jerusalim da ga traže. LUK 2:46 I poslije tri dana naðoše ga u crkvi gdje sjedi meðu uèiteljima, i sluša ih, i pita ih, LUK 2:47 I svi koji ga slušahu divljahu se njegovu razumu i odgovorima. LUK 2:48 I vidjevši ga zaèudiše se, i mati njegova reèe mu: sine! šta uèini nama tako? Evo otac tvoj i ja sa strahom tražismo te. LUK 2:49 I reèe im: zašto ste me tražili? Zar ne znate da meni treba u onom biti što je oca mojega? LUK 2:50 I oni ne razumješe rijeèi što im reèe. LUK 2:51 I siðe s njima i doðe u Nazaret; i bijaše im poslušan. I mati njegova èuvaše sve rijeèi ove u srcu svojemu. LUK 2:52 I Isus napredovaše u premudrosti i u rastu i u milosti kod Boga i kod ljudi. LUK 3:1 U petnaestoj godini vladanja æesara Tiverija, kad bješe Pontije Pilat sudija u Judeji, i Irod èetverovlasnik u Galileji, a Filip brat njegov èetverovlasnik u Itureji i u Trahonitskoj, i Lisanija èetverovlasnik u Avilini, LUK 3:2 Za poglavara sveštenièkijeh Ane i Kajafe, reèe Bog Jovanu sinu Zarijnu u pustinji, LUK 3:3 I doðe u svu okolinu Jordansku propovijedajuæi krštenje pokajanja za oproštenje grijeha; LUK 3:4 Kao što je napisano u knjizi rijeèi proroka Isaije koji govori: glas onoga što vièe u pustinji: pripravite put Gospodnji; poravnite staze njegove; LUK 3:5 Sve doline neka se ispune, i sve gore i bregovi neka se slegnu; i što je krivo neka bude pravo, i hrapavi putovi neka budu glatki; LUK 3:6 I svako æe tijelo vidjeti spasenije Božije. LUK 3:7 Jovan pak govoraše ljudima koji izlažahu da ih krsti: porodi aspidini! ko vam kaza da bježite od gnjeva koji ide? LUK 3:8 Rodite dakle rodove dostojne pokajanja, i ne govorite u sebi: oca imamo Avraama; jer vam kažem da Bog može i od ovoga kamenja podignuti djecu Avraamu. LUK 3:9 Jer veæ i sjekira stoji drvetu kod korijena; i svako drvo koje dobra roda ne raða sijeèe se i u oganj se baca. LUK 3:10 I pitahu ga ljudi govoreæi: šta æemo dakle èiniti? LUK 3:11 On pak odgovarajuæi reèe im: koji ima dvije haljine neka da jednu onome koji nema; i ko ima hrane neka èini tako. LUK 3:12 Doðoše pak i carinici da ih krsti, i rekoše mu: uèitelju! šta æemo èiniti? LUK 3:13 A on im reèe: ne ištite više nego što vam je reèeno. LUK 3:14 Pitahu ga pak i vojnici govoreæi: a mi šta æemo èiniti? I reèe im: nikome da ne èinite sile niti koga da opadate, i budite zadovoljni svojom platom. LUK 3:15 A kad narod bješe u sumnji i pomišljahu svi u srcima svojijem za Jovana: da nije on Hristos? LUK 3:16 Odgovaraše Jovan svima govoreæi: ja vas krstim vodom; ali ide za mnom jaèi od mene, kome ja nijesam dostojan odriješiti remena na obuæi njegovoj; on æe vas krstiti Duhom svetijem i ognjem. LUK 3:17 On ima lopatu u ruci svojoj, i oèistiæe gumno svoje, i skupiæe pšenicu svoju, a pljevu æe sažeæi ognjem vjeènijem. LUK 3:18 I drugo mnogo koješta javlja narodu i napominja. LUK 3:19 Iroda pak èetverovlasnika koraše Jovan za Irodijadu, ženu brata njegova, i za sva zla što uèini Irod; LUK 3:20 I svrh svega uèini i to te zatvori Jovana u tamnicu. LUK 3:21 A kad se krsti sav narod, i Isus pošto se krsti i moljaše se Bogu, otvori se nebo, LUK 3:22 I siðe na nj Duh sveti u tjelesnome obliku kao golub, i èu se glas s neba govoreæi: ti si sin moj ljubazni, ti si po mojoj volji. LUK 3:23 I taj Isus imaše oko trideset godina kad poèe; i bješe, kao što se mišljaše, sin Josifa sina Ilijna, LUK 3:24 Sina Matatova, sina Levijna, sina Melhijna, sina Janejeva, sina Josifova, LUK 3:25 Sina Matatijna, sina Amosova, sina Naumova, sina Eslijna, sina Nangejeva, LUK 3:26 Sina Maatova, sina Matatijna, sina Semejina, sina Josifova, sina Judina, LUK 3:27 Sina Joanina, sina Risina, sina Zorovavelova, sina Salatiilova, sina Nirijna, LUK 3:28 Sina Melhijna, sina Adijna, sina Kosamova, sina Irova, LUK 3:29 Sina Josijna, sina Eliezerova, sina Jorimova, sina Matatova, sina Levijna, LUK 3:30 Sina Simeunova, sina Judina, sina Josifova, sina Jonanova, sina Eliakimova, LUK 3:31 Sina Melejina, sina Mainanova, sina Matatina, sina Natanova, sina Davidova, LUK 3:32 Sina Jesejeva, sina Ovidova, sina Voozova, sina Salmonova, sina Naasonova, LUK 3:33 Sina Aminadavova, sina Aramova, sina Esromova, sina Faresova, sina Judina, LUK 3:34 Sina Jakovljeva, sina Isakova, sina Avraamova, sina Tarina, sina Nahorova, LUK 3:35 Sina Seruhova, sina Ragavova, sina Falekova, sina Everova, sina Salina, LUK 3:36 Sina Kainanova, sina Arfaksadova, sina Simova, sina Nojeva, sina Lamehova, LUK 3:37 Sina Matusalina, sina Enohova, sina Jaredova, sina Maleleilova, sina Kainanova, LUK 3:38 Sina Enosova, sina Sitova, sina Adamova, sina Božijega. LUK 4:1 Isus pak pun Duha svetoga vrati se od Jordana, i odvede ga Duh u pustinju, LUK 4:2 I èetrdeset dana kuša ga ðavo, i ne jede ništa za to dana; i kad se oni navršiše, onda ogladnje, LUK 4:3 I reèe mu ðavo: ako si sin Božij, reci ovome kamenu da postane hljeb. LUK 4:4 I odgovori mu Isus govoreæi: u pismu stoji: neæe življeti èovjek o samom hljebu, nego o svakoj rijeèi Božijoj. LUK 4:5 I izvedavši ga ðavo na goru visoku pokaza mu sva carstva ovoga svijeta u trenuæu oka, LUK 4:6 I reèe mu ðavo: tebi æu dati svu vlast ovu i slavu njihovu, jer je meni predana, i kome ja hoæu daæu je; LUK 4:7 Ti dakle ako se pokloniš preda mnom biæe sve tvoje. LUK 4:8 I odgovarajuæi Isus reèe mu: idi od mene, sotono; u pismu stoji: poklanjaj se Gospodu Bogu svojemu, i njemu jedinome služi. LUK 4:9 I odvede ga u Jerusalim, i postavi ga navrh crkve, i reèe mu: ako si sin Božij, skoèi odavde dolje; LUK 4:10 Jer u pismu stoji da æe anðelima svojijem zapovjediti za tebe da te saèuvaju, LUK 4:11 I uzeæe te na ruke da gdje ne zapneš za kamen nogom svojom. LUK 4:12 I odgovarajuæi Isus reèe mu: kazano je: ne kušaj Gospoda Boga svojega. LUK 4:13 I kad svrši ðavo sve kušanje, otide od njega za neko vrijeme. LUK 4:14 I vrati se Isus u sili duhovnoj u Galileju; i otide glas o njemu po svemu onom kraju. LUK 4:15 I on uèaše po zbornicama njihovijem, i svi ga hvaljahu. LUK 4:16 I doðe u Nazaret gdje bješe odrastao, i uðe po obièaju svome u dan subotni u zbornicu, i ustade da èita. LUK 4:17 I daše mu knjigu proroka Isaije, i otvorivši knjigu naðe mjesto gdje bješe napisano: LUK 4:18 Duh je Gospodnji na meni; zato me pomaza da javim jevanðelje siromasima; posla me da iscijelim skrušene u srcu; da propovjedim zarobljenima da æe se otpustiti, i slijepima da æe progledati; da otpustim sužnje; LUK 4:19 I da propovijedam prijatnu godinu Gospodnju. LUK 4:20 I zatvorivši knjigu dade sluzi, pa sjede: i svi u zbornici gledahu na nj. LUK 4:21 I poèe im govoriti: danas se izvrši ovo pismo u ušima vašima. LUK 4:22 I svi mu svjedoèahu, i divljahu se rijeèima blagodati koje izlažahu iz usta njegovijeh, i govorahu: nije li ovo sin Josifov? LUK 4:23 I reèe im: vi æete meni bez sumnje kazati ovu prièu: ljekaru! izlijeèi se sam; što smo èuli da si èinio u Kapernaumu uèini i ovdje na svojoj postojbini. LUK 4:24 Reèe pak: zaista vam kažem: nikakav prorok nije mio na svojoj postojbini. LUK 4:25 A zaista vam kažem: mnoge udovice bijahu u Izrailju u vrijeme Ilijno kad se nebo zatvori tri godine i šest mjeseci i bi velika glad po svoj zemlji; LUK 4:26 I ni k jednoj od njih ne bi poslan Ilija do u Sareptu Sidonsku k ženi udovici. LUK 4:27 I mnogi bijahu gubavi u Izrailju za proroka Jelisija; i nijedan se od njih ne oèisti do Neemana Sirijanina. LUK 4:28 I svi se u zbornici napuniše gnjeva kad èuše ovo. LUK 4:29 I ustavši istjeraše ga napolje iz grada, i odvedoše ga navrh gore gdje bijaše njihov grad sazidan da bi ga bacili odozgo. LUK 4:30 Ali on proðe izmeðu njih, i otide. LUK 4:31 I doðe u Kapernaum grad Galilejski, i uèaše ih u subote. LUK 4:32 I èuðahu se nauci njegovoj; jer njegova besjeda bješe silna. LUK 4:33 I u zbornici bješe èovjek u kome bješe neèisti duh ðavolski, i povika iza glasa LUK 4:34 Govoreæi: proði se, šta je tebi do nas, Isuse Nazareæanine? Došao si da nas pogubiš? Znam te ko si, svetac Božij. LUK 4:35 I zaprijeti mu Isus govoreæi: umukni, i iziði iz njega. I oborivši ga ðavo na srijedu, iziðe iz njega, i nimalo mu ne naudi. LUK 4:36 I u sve uðe strah, i govorahu jedan drugome govoreæi: kakva je to rijeè, da vlašæu i silom zapovijeda neèistijem duhovima, i izlaze? LUK 4:37 I otide glas o njemu po svima okolnijem mjestima. LUK 4:38 Ustavši pak iz zbornice doðe u kuæu Simonovu; a taštu Simonovu bješe uhvatila velika groznica, i moliše ga za nju. LUK 4:39 I stavši više nje zaprijeti groznici, i pusti je. I odmah ustade i služaše im. LUK 4:40 A kad zahoðaše sunce, svi koji imadijahu bolesnike od razliènijeh bolesti dovoðahu ih k njemu; a on na svakoga od njih metaše ruke, i iscjeljivaše ih. LUK 4:41 A i ðavoli izlažahu iz mnogijeh vièuæi i govoreæi: ti si Hristos sin Božij. I zapreæivaše im da ne govore da znadu da je on Hristos. LUK 4:42 A kad nasta dan, iziðe i otide u pusto mjesto; i narod ga tražaše, i doðe k njemu, i zadržavahu ga da ne ide od njih. LUK 4:43 A on im reèe: i drugijem gradovima treba mi propovjediti jevanðelje o carstvu Božijemu; jer sam na to poslan. LUK 4:44 I propovijedaše po zbornicama Galilejskijem. LUK 5:1 Jedanput pak kad narod naleže k njemu da slušaju rijeè Božiju on stajaše kod jezera Genisaretskoga, LUK 5:2 I vidje dvije laðe gdje stoje u kraju, a ribari bijahu izišli iz njih i ispirahu mreže: LUK 5:3 I uljeze u jednu od laði koja bješe Simonova, i zamoli ga da malo odmakne od kraja; i sjedavši uèaše narod iz laðe. LUK 5:4 A kad presta govoriti, reèe Simonu: hajde na dubinu, i bacite mreže svoje te lovite. LUK 5:5 I odgovarajuæi Simon reèe mu: uèitelju! svu noæ smo se trudili, i ništa ne uhvatismo: ali po tvojoj rijeèi baciæu mrežu. LUK 5:6 I uèinivši to uhvatiše veliko mnoštvo riba, i mreže im se prodriješe. LUK 5:7 I namagoše na društvo koje bješe na drugoj laði da doðu da im pomognu; i doðoše, i napuniše obje laðe tako da se gotovo potope. LUK 5:8 A kad vidje Simon Petar, pripade ka koljenima Isusovijem govoreæi: iziði od mene, Gospode! ja sam èovjek griješan. LUK 5:9 Jer bijaše ušao strah u njega i u sve koji bijahu s njim od mnoštva riba koje uhvatiše; LUK 5:10 A tako i u Jakova i Jovana, sinove Zevedejeve, koji bijahu drugovi Simonovi. I reèe Isus Simonu: ne boj se; otsele æeš ljude loviti. LUK 5:11 I izvukavši obje laðe na zemlju ostaviše sve, i otidoše za njim. LUK 5:12 I kad bješe Isus u jednom gradu, i gle, èovjek sav u gubi: i vidjevši Isusa pade nièice moleæi mu se i govoreæi: Gospode! ako hoæeš možeš me oèistiti. LUK 5:13 I pruživši ruku dohvati ga se, i reèe: hoæu, oèisti se. I odmah guba spade s njega. LUK 5:14 I on mu zapovjedi da nikom ne kazuje: nego idi i pokaži se svešteniku, i prinesi dar za oèišæenje svoje, kako je zapovjedio Mojsije za svjedoèanstvo njima. LUK 5:15 Ali se glas o njemu još veæma razlažaše, i mnoštvo naroda stjecaše se da ga slušaju i da ih iscjeljuje od njihovijeh bolesti. LUK 5:16 A on odlažaše u pustinju i moljaše se Bogu. LUK 5:17 I jedan dan uèaše on, i ondje sjeðahu fariseji i zakonici koji bijahu došli iz sviju sela Galilejskijeh i Judejskijeh i iz Jerusalima; i sila Gospodnja iscjeljivaše ih. LUK 5:18 I gle, ljudi donesoše na odru èovjeka koji bješe uzet, i tražahu da ga unesu i metnu preda nj; LUK 5:19 I ne našavši kuda æe ga unijeti od naroda, popeše se na kuæu i kroz krov spustiše ga s odrom na srijedu pred Isusa. LUK 5:20 I vidjevši vjeru njihovu reèe mu: èovjeèe! opraštaju ti se grijesi tvoji. LUK 5:21 I poèeše pomišljati književnici i fariseji govoreæi: ko je ovaj što huli na Boga? Ko može opraštati grijehe osim jednoga Boga? LUK 5:22 A kad razumje Isus pomisli njihove, odgovarajuæi reèe im: šta mislite u srcima svojijem? LUK 5:23 Šta je lakše reæi: opraštaju ti se grijesi tvoji? ili reæi: ustani i hodi? LUK 5:24 Nego da znate da vlast ima sin èovjeèij na zemlji opraštati grijehe, reèe uzetome:) tebi govorim: ustani i uzmi odar svoj i idi kuæi svojoj. LUK 5:25 I odmah ustade pred njima, i uze na èemu ležaše, i otide kuæi svojoj hvaleæi Boga. LUK 5:26 I svi se upropastiše, i hvaljahu Boga, i napunivši se straha govorahu: èuda se nagledasmo danas! LUK 5:27 I potom iziðe, i vidje carinika po imenu Levija gdje sjedi na carini, i reèe mu: hajde za mnom. LUK 5:28 I ostavivši sve, ustade i poðe za njim. LUK 5:29 I zgotovi mu Levije kod kuæe svoje veliku èast; i bješe mnogo carinika i drugijeh koji sjeðahu s njim za trpezom. LUK 5:30 I vikahu na njega književnici i fariseji govoreæi uèenicima njegovijem: zašto s carinicima i grješnicima jedete i pijete? LUK 5:31 I odgovarajuæi Isus reèe im: ne trebaju zdravi ljekara nego bolesni. LUK 5:32 Ja nijesam došao da dozovem pravednike nego grješnike na pokajanje. LUK 5:33 A oni mu rekoše: zašto uèenici Jovanovi poste èesto i mole se Bogu, tako i farisejski; a tvoji jedu i piju? LUK 5:34 A on im reèe: možete li svatove natjerati da poste dok je ženik s njima? LUK 5:35 Nego æe doæi dani kad æe se oteti od njih ženik, i onda æe postiti u one dane. LUK 5:36 Kaza im pak i prièu: niko ne meæe zakrpe od nove haljine na staru haljinu, inaèe æe i novu razdrijeti, i staroj ne lièi što je od novoga. LUK 5:37 I niko ne ljeva vina novoga u mjehove stare; inaèe prodre novo vino mjehove i ono se prolije, i mjehovi propadnu; LUK 5:38 Nego vino novo u mjehove nove treba ljevati, i oboje æe se saèuvati. LUK 5:39 I niko pivši staro neæe odmah novoga; jer veli: staro je bolje. LUK 6:1 Dogodi mu se pak u prvu subotu po drugome danu pashe da iðaše kroz usjeve, i uèenici njegovi trgahu klasje, i satirahu rukama te jeðahu. LUK 6:2 A neki od fariseja rekoše im: zašto èinite što ne valja èiniti u subotu? LUK 6:3 I odgovarajuæi Isus reèe im: zar nijeste èitali ono što uèini David kad ogladnje, on i koji bijahu s njim? LUK 6:4 Kako uðe u kuæu Božiju, i uze hljebove postavljene i izjede, i dade ih onima što bijahu s njim, kojijeh nikome ne valjaše jesti osim jedinijeh sveštenika. LUK 6:5 I reèe im: sin je èovjeèij gospodar i od subote. LUK 6:6 A dogodi se u drugu subotu da on uðe u zbornicu i uèaše, i bješe ondje èovjek kome desna ruka bješe suha. LUK 6:7 Književnici pak i fariseji gledahu za njim neæe li u subotu iscijeliti, da ga okrive. LUK 6:8 A on znadijaše pomisli njihove, i reèe èovjeku koji imaše suhu ruku: ustani i stani na srijedu. A on ustade i stade. LUK 6:9 A Isus reèe im: da vas zapitam: šta valja u subotu èiniti, dobro ili zlo? održati dušu ili pogubiti? A oni muèahu. LUK 6:10 I pogledavši na sve njih reèe mu: pruži ruku svoju. A on uèini tako; i ruka posta zdrava kao i druga. LUK 6:11 A oni se svi napuniše bezumlja, i govorahu jedan drugome šta bi uèinili Isusu. LUK 6:12 Tijeh pak dana iziðe na goru da se pomoli Bogu; i provede svu noæ na molitvi Božijoj. LUK 6:13 I kad bi dan, dozva uèenike svoje, i izbra iz njih dvanaestoricu, koje i apostolima nazva: LUK 6:14 Simona, koga nazva Petrom, i Andriju brata njegova, Jakova i Jovana, Filipa i Vartolomija, LUK 6:15 Mateja i Tomu, Jakova Alfejeva i Simona prozvanoga Zilota, LUK 6:16 Judu Jakovljeva, i Judu Iskariotskoga, koji ga i izdade. LUK 6:17 I izišavši s njima stade na mjestu ravnom, i gomila uèenika njegovijeh; i mnoštvo naroda iz sve Judeje i iz Jerusalima, i iz primorja Tirskoga i Sidonskoga, LUK 6:18 Koji doðoše da ga slušaju i da se iscjeljuju od svojijeh bolesti, i koje muèahu duhovi neèisti; i iscjeljivahu se. LUK 6:19 I sav narod tražaše da ga se dotaknu; jer iz njega izlažaše sila i iscjeljivaše ih sve. LUK 6:20 I on podignuvši oèi na uèenike svoje govoraše: blago vama koji ste siromašni duhom; jer je vaše carstvo Božije. LUK 6:21 Blago vama koji ste gladni sad; jer æete se nasititi. Blago vama koji plaèete sad; jer æete se nasmijati. LUK 6:22 Blago vama kad na vas ljudi omrznu i kad vas rastave i osramote, i razglase ime vaše kao zlo sina radi èovjeèijega. LUK 6:23 Radujte se u onaj dan i igrajte, jer gle, vaša je velika plata na nebu. Jer su tako èinili prorocima ocevi njihovi. LUK 6:24 Ali teško vama bogati; jer ste veæ primili utjehu svoju. LUK 6:25 Teško vama siti sad; jer æete ogladnjeti. Teško vama koji se smijete sad; jer æete zaplakati i zaridati. LUK 6:26 Teško vama kad stanu svi dobro govoriti za vama; jer su tako èinili i lažnijem prorocima ocevi njihovi. LUK 6:27 Ali vama kažem koji slušate: ljubite neprijatelje svoje, dobro èinite onima koji na vas mrze; LUK 6:28 Blagosiljajte one koji vas kunu, i molite se Bogu za one koji vas vrijeðaju. LUK 6:29 Koji te udari po obrazu, okreni mu i drugi; i koji hoæe da ti uzme kabanicu, podaj mu i košulju. LUK 6:30 A svakome koji ište u tebe, podaj; i koji tvoje uzme, ne išti. LUK 6:31 I kako hoæete da èine vama ljudi èinite i vi njima onako. LUK 6:32 I ako ljubite one koji vas ljube, kakva vam je hvala? Jer i grješnici ljube one koji njih ljube. LUK 6:33 I ako èinite dobro onima koji vama dobro èine, kakva vam je hvala? Jer i grješnici èine tako. LUK 6:34 I ako dajete u zajam onima od kojijeh se nadate da æete uzeti, kakva vam je hvala? Jer i grješnici grješnicima daju u zajam da uzmu opet onoliko. LUK 6:35 Ali ljubite neprijatelje svoje, i èinite dobro, i dajite u zajam ne nadajuæi se nièemu; i biæe vam velika plata, i biæete sinovi najvišega, jer je on blag i neblagodarnima i zlima. LUK 6:36 Budite dakle milostivi kao i otac vaš što je milostiv. LUK 6:37 I ne sudite, i neæe vam suditi; i ne osuðujte, i neæete biti osuðeni; opraštajte, i oprostiæe vam se. LUK 6:38 Dajite, i daæe vam se: mjeru dobru i nabijenu i stresenu i preopunu daæe vam u naruèje vaše. Jer kakvom mjerom dajete onakom æe vam se vratiti. LUK 6:39 I kaza im prièu: može li slijepac slijepca voditi? Neæe li obadva pasti u jamu? LUK 6:40 Nema uèenika nad uèitelja svojega, nego i sasvijem kad se izuèi, biæe kao i uèitelj njegov. LUK 6:41 A zašto vidiš trun u oku brata svojega, a brvna u svojemu oku ne osjeæaš? LUK 6:42 Ili kako možeš reæi bratu svojemu: brate! stani da izvadim trun koji je u oku tvojemu, kad sam ne vidiš brvna u svojemu oku? Licemjere! izvadi najprije brvno iz oka svojega, pa æeš onda vidjeti izvaditi trun iz oka brata svojega. LUK 6:43 Jer nema drveta dobra da raða zao rod; niti drveta zla da raða dobar rod. LUK 6:44 Jer se svako drvo po rodu svome poznaje: jer se smokve ne beru s trnja, niti se grožðe bere s kupine. LUK 6:45 Dobar èovjek iz dobre klijeti srca svojega iznosi dobro, a zao èovjek iz zle klijeti srca svojega iznosi zlo, jer usta njegova govore od suviška srca. LUK 6:46 A što me zovete: Gospode! Gospode! a ne izvršujete što vam govorim? LUK 6:47 Svaki koji ide za mnom i sluša rijeèi moje i izvršuje ih, kazaæu vam kakav je: LUK 6:48 On je kao èovjek koji gradi kuæu, pa iskopa i udubi i udari temelj na kamenu; a kad doðoše vode, navali rijeka na onu kuæu i ne može je pokrenuti, jer joj je temelj na kamenu. LUK 6:49 A koji sluša i ne izvršuje on je kao èovjek koji naèini kuæu na zemlji bez temelja, na koju navali rijeka i odmah je obori, i raspade se kuæa ona strašno. LUK 7:1 A kad svrši sve rijeèi svoje pred narodom, doðe u Kapernaum. LUK 7:2 U kapetana pak jednoga bijaše sluga bolestan na umoru koji mu bješe mio. LUK 7:3 A kad èu za Isusa, posla k njemu starješine Judejske moleæi ga da bi došao da mu iscijeli slugu. LUK 7:4 A oni došavši k Isusu moljahu ga lijepo govoreæi: dostojan je da mu to uèiniš; LUK 7:5 Jer ljubi narod naš, i naèini nam zbornicu. LUK 7:6 A Isus iðaše s njima. I kad veæ bijahu blizu kuæe, posla kapetan k njemu prijatelje govoreæi mu: Gospode! ne trudi se, jer nijesam dostojan da uðeš pod moju strehu; LUK 7:7 Zato i ne držah sebe dostojna da ti doðem, nego samo reci rijeè, i ozdraviæe sluga moj. LUK 7:8 Jer i ja sam èovjek pod vlasti, i imam pod sobom vojnike, pa reèem jednome: idi, i ide; i drugome: doði, i doðe; i sluzi svojemu: uèini to, i uèini. LUK 7:9 A kad to èu Isus, zaèudi mu se, i okrenuvši se narodu koji iðaše za njim reèe: kažem vam: ni u Izrailju tolike vjere ne naðoh. LUK 7:10 I vrativši se poslani naðoše bolesnoga slugu zdrava. LUK 7:11 I potom iðaše u grad koji se zove Nain, i s njim iðahu mnogi uèenici njegovi i mnoštvo naroda. LUK 7:12 Kad se približiše k vratima gradskijem, i gle, iznošahu mrtvaca, jedinca sina matere njegove, i ona bješe udovica i naroda iz grada mnogo iðaše s njom. LUK 7:13 I vidjevši je Gospod sažali mu se za njom, i reèe joj: ne plaèi. LUK 7:14 I pristupivši prihvati za sanduk; a nosioci stadoše, i reèe: momèe! tebi govorim, ustani. LUK 7:15 I sjede mrtvac i stade govoriti; i dade ga materi njegovoj. LUK 7:16 A strah obuze sve, i hvaljahu Boga govoreæi: veliki prorok iziðe meðu nama, i Bog pohodi narod svoj. LUK 7:17 I otide glas ovaj o njemu po svoj Judeji i po svoj okolini. LUK 7:18 I javiše Jovanu uèenici njegovi za sve ovo. LUK 7:19 I dozvavši Jovan dva od uèenika svojijeh posla ih k Isusu govoreæi: jesi li ti onaj što æe doæi, ili drugoga da èekamo? LUK 7:20 Došavši pak ljudi k njemu rekoše: Jovan krstitelj posla nas k tebi govoreæi: jesi li ti onaj što æe doæi, ili drugoga da èekamo? LUK 7:21 A u taj èas iscijeli mnoge od bolesti i od muka i od zlijeh duhova, i mnogima slijepijem darova vid. LUK 7:22 I odgovarajuæi Isus reèe im: idite i kažite Jovanu što vidjeste i èuste: slijepi progledaju, hromi hode, gubavi èiste se, gluhi èuju, mrtvi ustaju, siromašnima propovijeda se jevanðelje. LUK 7:23 I blago onome koji se ne sablazni o mene. LUK 7:24 A kad otidoše uèenici Jovanovi, poèe narodu govoriti za Jovana: šta ste izišli u pustinji da vidite? Trsku, koju ljulja vjetar? LUK 7:25 Šta ste dakle izišli da vidite? Èovjeka u meke haljine obuèena? Eto, koji gospodske haljine nose i u slastima žive po carskijem su dvorovima. LUK 7:26 Šta ste dakle izišli da vidite? Proroka? Da, ja vam kažem, i više od proroka; LUK 7:27 Jer je ovo onaj za koga je pisano: eto ja šaljem anðela svojega pred licem tvojijem koji æe pripraviti put tvoj pred tobom. LUK 7:28 Jer vam kažem: nijedan izmeðu roðenijeh od žena nije veæi prorok od Jovana krstitelja; a najmanji u carstvu Božijemu veæi je od njega. LUK 7:29 I svi ljudi koji slušahu i carinici opravdaše Boga, i krstiše se krštenjem Jovanovijem; LUK 7:30 A fariseji i književnici odbaciše svjet Božij za njih, i ne htješe da ih on krsti. LUK 7:31 A Gospod reèe: kakvi æu kazati da su ljudi ovoga roda? I kakvi su? LUK 7:32 Oni su kao djeca koja sjede po ulicama i dozivaju jedno drugo i govore: svirasmo vam, i ne igraste, žalismo vam se, i ne plakaste. LUK 7:33 Jer doðe Jovan krstitelj koji ni jede hljeba ni pije vina, a vi kažete: ðavo je u njemu; LUK 7:34 Doðe sin èovjeèij koji i jede i pije, a vi kažete: gle èovjeka izjelice i pijanice, druga carinicima i grješnicima. LUK 7:35 I opravdaše premudrost sva djeca njezina. LUK 7:36 Moljaše ga pak jedan od fariseja da bi objedovao u njega; i ušavši u kuæu farisejevu sjede za trpezu. LUK 7:37 I gle, žena u gradu koja bješe grješnica doznavši da je Isus za trpezom u kuæi farisejevoj, donese sklenicu mira; LUK 7:38 I stavši sastrag kod nogu njegovijeh plakaše, i stade prati noge njegove suzama, i kosom od svoje glave otiraše, i cjelivaše noge njegove, i mazaše mirom. LUK 7:39 A kad vidje farisej koji ga je dozvao, reèe u sebi govoreæi: da je on prorok, znao bi ko i kakva ga se žena dotièe: jer je grješnica. LUK 7:40 I odgovarajuæi Isus reèe mu: Simone! imam ti nešto kazati. A on reèe: uèitelju! kaži. LUK 7:41 A Isus reèe: dvojica bijahu dužni jednome dužniku, jedan bješe dužan pet stotina dinara a drugi pedeset. LUK 7:42 A kad oni ne imadoše da mu vrate, pokloni obojici. Kaži koji æe ga od njih dvojice veæma ljubiti. LUK 7:43 A Simon odgovarajuæi reèe: mislim onaj kome najviše pokloni. A on mu reèe: pravo si sudio. LUK 7:44 I okrenuvši se k ženi reèe Simonu: vidiš li ovu ženu? Ja uðoh u tvoju kuæu, ni vode mi na noge nijesi dao; a ona suzama obli mi noge, i kosom od glave svoje otr. LUK 7:45 Cjeliva mi nijesi dao; a ona otkako uðoh ne presta cjelivati mi nogu. LUK 7:46 Uljem nijesi pomazao glave moje; a ona mirom pomaza mi noge. LUK 7:47 Zato kažem ti: opraštaju joj se grijesi mnogi, jer je veliku ljubav imala; a kome se malo oprašta ima malu ljubav. LUK 7:48 A njoj reèe: opraštaju ti se grijesi. LUK 7:49 I stadoše u sebi govoriti oni što sjeðahu s njim za trpezom: ko je ovaj što i grijehe oprašta? LUK 7:50 A ženi reèe: vjera tvoja pomože ti; idi s mirom. LUK 8:1 Poslije toga iðaše on po gradovima i po selima uèeæi i propovijedajuæi jevanðelje o carstvu Božijemu, i dvanaestorica s njim. LUK 8:2 I neke žene koje bijahu iscijeljene od zlijeh duhova i bolesti: Marija, koja se zvaše Magdalina, iz koje sedam ðavola iziðe, LUK 8:3 I Jovana, žena Huze pristava Irodova, i Susana, i druge mnoge koje služahu njemu imanjem svojijem. LUK 8:4 A kad se sabra naroda mnogo, i iz sviju gradova dolažahu k njemu, kaza u prièi: LUK 8:5 Iziðe sijaè da sije sjeme svoje; i kad sijaše, jedno pade kraj puta, i pogazi se, i ptice nebeske pozobaše ga. LUK 8:6 A drugo pade na kamen, i iznikavši osuši se, jer nemaše vlage. LUK 8:7 I drugo pade u trnje, i uzraste trnje, i udavi ga. LUK 8:8 A drugo pade na zemlju dobru, i iznikavši donese rod sto puta onoliko. Govoreæi ovo povika: ko ima uši da èuje neka èuje. LUK 8:9 A uèenici njegovi pitahu ga govoreæi: šta znaèi prièa ova? LUK 8:10 A on reèe: vama je dano da znate tajne carstva Božijega; a ostalima u prièama, da gledajuæi ne vide, i èujuæi ne razumiju. LUK 8:11 A prièa ova znaèi: sjeme je rijeè Božija. LUK 8:12 A koje je kraj puta to su oni koji slušaju, ali potom dolazi ðavo, i uzima rijeè iz srca njihovoga, da ne vjeruju i da se ne spasu. LUK 8:13 A koje je na kamenu to su oni koji kad èuju s radosti primaju rijeè; i ovi korijena nemaju koji za neko vrijeme vjeruju, a kad doðe vrijeme kušanja otpadnu. LUK 8:14 A koje u trnje pade to su oni koji slušaju, i otišavši od brige i bogatstva i slasti ovoga života zaguše se, i rod ne sazri. LUK 8:15 A koje je na dobroj zemlji to su oni koji rijeè slušaju, i u dobrome i èistom srcu drže, i rod donose u trpljenju. Ovo govoreæi povika: ko ima uši da èuje neka èuje. LUK 8:16 Niko pak svijeæe ne poklapa sudom kad je zapali, niti meæe pod odar, nego je metne na svijeænjak da vide svjetlost koji ulaze. LUK 8:17 Jer nema ništa tajno što neæe biti javno, ni sakriveno što se neæe doznati i na vidjelo iziæi. LUK 8:18 Gledajte dakle kako slušate; jer ko ima, daæe mu se, a ko nema, uzeæe se od njega i ono što misli da ima. LUK 8:19 Doðoše pak k njemu mati i braæa njegova, i ne mogahu od naroda da govore s njim. LUK 8:20 I javiše mu govoreæi: mati tvoja i braæa tvoja stoje napolju, hoæe da te vide. LUK 8:21 A on odgovarajuæi reèe im: mati moja i braæa moja oni su koji slušaju rijeè Božiju i izvršuju je. LUK 8:22 I dogodi se u jedan dan on uljeze s uèenicima svojijem u laðu, i reèe im: da prijeðemo na onu stranu jezera. I poðoše. LUK 8:23 A kad iðahu oni on zaspa. I podiže se oluja na jezeru, i topljahu se, i bijahu u velikoj nevolji. LUK 8:24 I pristupivši probudiše ga govoreæi: uèitelju! uèitelju! izgibosmo. A on ustade, i zaprijeti vjetru i valovima; i prestadoše i posta tišina. LUK 8:25 A njima reèe: gdje je vjera vaša? A oni se poplašiše, i èuðahu se govoreæi jedan drugome: ko je ovaj što i vjetrovima i vodi zapovijeda, i slušaju ga? LUK 8:26 I doðoše u okolinu Gadarinsku koja je prema Galileji. LUK 8:27 A kad iziðe on na zemlju, srete ga jedan èovjek iz grada u kome bijahu ðavoli od mnogo godina, i u haljine ne oblaèaše se, i ne življaše u kuæi, nego u grobovima. LUK 8:28 A kad vidje Isusa, povika i pripade k njemu i reèe zdravo: što je tebi do mene, Isuse, sine Boga najvišega? Molim te, ne muèi me. LUK 8:29 Jer Isus zapovjedi duhu neèistome da iziðe iz èovjeka; jer ga muèaše odavno, i metahu ga u verige i u puta da ga èuvaju, i iskida sveze, i tjeraše ga ðavo po pustinji. LUK 8:30 A Isus ga zapita govoreæi: kako ti je ime? A on reèe: legeon; jer mnogi ðavoli bijahu ušli u nj. LUK 8:31 I moljahu ga da im ne zapovjedi da idu u bezdan. LUK 8:32 A ondje pasijaše po gori veliki krd svinja, i moljahu ga da im dopusti da u njih uðu. I dopusti im. LUK 8:33 Tada iziðoše ðavoli iz èovjeka i uðoše u svinje; i navali krd s brijega u jezero, i utopi se. LUK 8:34 A kad vidješe svinjari što bi, pobjegoše i javiše u gradu i po selima. LUK 8:35 I iziðoše ljudi da vide šta je bilo, i doðoše k Isusu, i naðoše èovjeka iz koga ðavoli bijahu izišli a on sjedi obuèen i pametan kod nogu Isusovijeh; i uplašiše se. LUK 8:36 A oni što su vidjeli kazaše im kako se iscijeli bijesni. LUK 8:37 I moli ga sav narod iz okoline Gadarinske da ide od njih; jer se bijahu vrlo uplašili. A on uljeze u laðu i otide natrag. LUK 8:38 Èovjek pak iz koga iziðoše ðavoli moljaše da bi s njim bio; ali ga Isus otpusti govoreæi: LUK 8:39 Vrati se kuæi svojoj, i kazuj šta ti uèini Bog. I otide propovijedajuæi po svemu gradu šta mu Isus uèini. LUK 8:40 A kad se vrati Isus, srete ga narod, jer ga svi oèekivahu. LUK 8:41 I gle, doðe èovjek po imenu Jair, koji bješe starješina u zbornici, i pade pred noge Isusove, i moljaše ga da uðe u kuæu njegovu; LUK 8:42 Jer u njega bješe jedinica kæi od dvanaest godina, i ona umiraše. A kad iðaše Isus, turkaše ga narod. LUK 8:43 I bješe jedna bolesna žena od teèenja krvi dvanaest godina, koja je sve svoje imanje potrošila na ljekare i nijedan je nije mogao izlijeèiti, LUK 8:44 I pristupivši sastrag dotaèe se skuta od haljine njegove, i odmah stade teèenje krvi njezine. LUK 8:45 I reèe Isus: ko je to što se dotaèe mene? A kad se svi odgovarahu, reèe Petar i koji bijahu s njim: uèitelju! narod te opkolio i turka te, a ti kažeš: ko je to što se dotaèe mene? LUK 8:46 A Isus reèe: neko se dotaèe mene; jer ja osjetih silu koja iziðe iz mene. LUK 8:47 A kad vidje žena da se nije sakrila, pristupi drkæuæi, i pade pred njim, i kaza mu pred svijem narodom zašto ga se dotaèe i kako odmah ozdravi. LUK 8:48 A on joj reèe: ne boj se, kæeri! vjera tvoja pomože ti; idi s mirom. LUK 8:49 Dok on još govoraše doðe neko od kuæe starješine zbornièkoga govoreæi mu: umrije kæi tvoja, ne trudi uèitelja. LUK 8:50 A kad èu Isus, odgovori mu govoreæi: ne boj se, samo vjeruj, i oživljeæe. LUK 8:51 A kad doðe u kuæu, ne dade nijednome uæi osim Petra i Jovana i Jakova, i djevojèina oca i matere. LUK 8:52 A svi plakahu i jaukahu za njom; a on reèe: ne plaèite, nije umrla nego spava. LUK 8:53 I potsmijevahu mu se znajuæi da je umrla. LUK 8:54 A on izagnavši sve uze je za ruku, i zovnu govoreæi: djevojko! ustani! LUK 8:55 I povrati se duh njezin, i ustade odmah; i zapovjedi da joj dadu neka jede. LUK 8:56 I diviše se roditelji njezini. A on im zapovjedi da nikome ne kazuju šta je bilo. LUK 9:1 Sazvavši pak dvanaestoricu dade im silu i vlast nad svijem ðavolima, i da iscjeljuju od bolesti. LUK 9:2 I posla ih da propovijedaju carstvo Božije, i da iscjeljuju bolesnike. LUK 9:3 I reèe im: ništa ne uzimajte na put, ni štapa ni torbe ni hljeba ni novaca, niti po dvije haljine da imate. LUK 9:4 U koju kuæu uðete ondje budite i odande polazite. LUK 9:5 I gdje vas ne prime izlazeæi iz grada onoga otresite i prah s nogu svojijeh, za svjedoèanstvo na njih. LUK 9:6 A kad iziðoše, iðahu po selima propovijedajuæi jevanðelje i iscjeljujuæi svuda. LUK 9:7 A kad èu Irod èetverovlasnik šta on èini, ne mogaše se naèuditi, jer neki govorahu da je Jovan ustao iz mrtvijeh, LUK 9:8 A jedni da se Ilija pojavio, a jedni da je ustao koji od starijeh proroka. LUK 9:9 I reèe Irod: Jovana ja posjekoh; ali ko je to o kome ja takova èudesa slušam? I željaše ga vidjeti. LUK 9:10 I vrativši se apostoli kazaše mu šta su poèinili. I uzevši ih otide nasamo u pustinju kod grada koji se zvaše Vitsaida. LUK 9:11 A narod razumjevši poðe za njim, i primivši ih govoraše im o carstvu Božijemu i iscjeljivaše koji trebahu iscjeljivanja. LUK 9:12 A dan stade naginjati. Tada pristupiše dvanaestorica i rekoše mu: otpusti narod, neka idu na konak u okolna sela i palanke, i nek naðu jela, jer smo ovdje u pustinji. LUK 9:13 A on im reèe: podajte im vi neka jedu. A oni rekoše: u nas nema više od pet hljebova i dvije ribe; veæ ako da idemo mi da kupimo na sve ove ljude jela? LUK 9:14 Jer bijaše ljudi oko pet hiljada. Ali on reèe uèenicima svojijem: posadite ih na gomile po pedeset. LUK 9:15 I uèiniše tako, i posadiše ih sve. LUK 9:16 A on uze onijeh pet hljebova i obje ribe, i pogledavši na nebo blagoslovi ih i prelomi, i davaše uèenicima da razdadu narodu. LUK 9:17 I jedoše i nasitiše se svi, i nakupiše komada dvanaest kotarica što im preteèe. LUK 9:18 I kad se jedanput moljaše Bogu nasamo, s njim bijahu uèenici, i zapita ih govoreæi: ko govore ljudi da sam ja? LUK 9:19 A oni odgovarajuæi rekoše: jedni vele da si Jovan krstitelj, a drugi da si Ilija; a drugi da je koji ustao od starijeh proroka. LUK 9:20 A on im reèe: a vi šta mislite ko sam ja? A Petar odgovarajuæi reèe: Hristos Božij. LUK 9:21 A on im zaprijeti i zapovjedi da nikome ne kazuju toga LUK 9:22 Govoreæi da sinu èovjeèijemu treba mnogo postradati, i da æe ga starješine i glavari sveštenièki i književnici okriviti, i da æe ga ubiti, i treæi dan da æe ustati. LUK 9:23 A svima govoraše: ko hoæe da ide za mnom neka se odreèe sebe i uzme krst svoj i ide za mnom. LUK 9:24 Jer ko hoæe dušu svoju da saèuva, izgubiæe je; a ko izgubi dušu svoju mene radi onaj æe je saèuvati. LUK 9:25 Jer kaku æe korist imati èovjek ako sav svijet pridobije a sebe izgubi ili sebi naudi? LUK 9:26 Jer ko se postidi mene i mojijeh rijeèi njega æe se sin èovjeèij postidjeti kad doðe u slavi svojoj i oèinoj i svetijeh anðela. LUK 9:27 A zaista vam kažem: imaju neki meðu ovima što stoje ovdje koji neæe okusiti smrti dok ne vide carstva Božijega. LUK 9:28 A kad proðe osam dana poslije onijeh rijeèi, uze Petra i Jovana i Jakova i iziðe na goru da se pomoli Bogu. LUK 9:29 I kad se moljaše postade lice njegovo drukèije, i odijelo njegovo bijelo i sjajno. LUK 9:30 I gle, dva èovjeka govorahu s njim, koji bijahu Mojsije i Ilija. LUK 9:31 Pokazaše se u slavi, i govorahu o izlasku njegovu koji mu je trebalo svršiti u Jerusalimu. LUK 9:32 A Petar i koji bijahu s njim bijahu zaspali; ali probudivši se vidješe slavu njegovu i dva èovjeka koji s njim stajahu. LUK 9:33 I kad se odvojiše od njega reèe Petar Isusu: uèitelju! dobro nam je ovdje biti; i da naèinimo tri sjenice: jednu tebi, i jednu Mojsiju, i jednu Iliji: ne znajuæi šta govoraše. LUK 9:34 A dok on to govoraše doðe oblak i zakloni ih; i uplašiše se kad zaðoše u oblak. LUK 9:35 I èu se glas iz oblaka govoreæi: ovo je sin moj ljubazni, njega poslušajte. LUK 9:36 I kad se èujaše glas naðe se Isus sam. I oni umuèaše, i nikom ne javiše ništa u one dane od onoga šta vidješe. LUK 9:37 A dogodi se drugi dan kad siðoše s gore srete ga mnoštvo naroda. LUK 9:38 I gle, èovjek iz naroda povika govoreæi: uèitelju! molim ti se, pogledaj na sina mojega, jer mi je jedinac: LUK 9:39 I gle, hvata ga duh, i ujedanput vièe, i lomi ga s pjenom, i jedva otide od njega kad ga izlomi; LUK 9:40 I molih uèenike tvoje da ga istjeraju, pa ne mogoše. LUK 9:41 I odgovarajuæi Isus reèe: o rode nevjerni i pokvareni! dokle æu biti s vama i trpljeti vas? Dovedi mi sina svojega amo. LUK 9:42 A dok još iðaše k njemu obori ga ðavo, i stade ga lomiti. A Isus zaprijeti duhu neèistome, i iscijeli momèe, i dade ga ocu njegovu. LUK 9:43 I svi se divljahu velièini Božijoj. A kad se svi èuðahu svemu što èinjaše Isus, reèe uèenicima svojijem: LUK 9:44 Metnite vi u uši svoje ove rijeèi: jer sin èovjeèij treba da se preda u ruke èovjeèije. LUK 9:45 A oni ne razumješe rijeèi ove; jer bješe sakrivena od njih da je ne mogoše razumjeti; i bojahu se da ga zapitaju za ovu rijeè. LUK 9:46 A uðe misao u njih ko bi najveæi bio meðu njima. LUK 9:47 A Isus znajuæi pomisli srca njihovijeh uze dijete i metnu ga preda se, LUK 9:48 I reèe im: koji primi ovo dijete u ime moje, mene prima; i koji mene prima, prima onoga koji me je poslao; jer koji je najmanji meðu vama on je veliki. LUK 9:49 A Jovan odgovarajuæi reèe: uèitelju! vidjesmo jednoga gdje imenom tvojijem izgoni ðavole, i zabranismo mu, jer ne ide s nama za tobom. LUK 9:50 I reèe mu Isus: ne branite; jer ko nije protiv vas s vama je. LUK 9:51 A kad se navršiše dani uzeæa njegova, on namjeri da ide pravo u Jerusalim. LUK 9:52 I posla glasnike pred licem svojijem; i oni otidoše i doðoše u selo Samarjansko da mu ugotove gdje æe noæiti. LUK 9:53 I ne primiše ga; jer vidješe da ide u Jerusalim. LUK 9:54 A kad vidješe uèenici njegovi Jakov i Jovan, rekoše: Gospode! hoæeš li da reèemo da oganj siðe s neba i da ih istrijebi kao i Ilija što uèini? LUK 9:55 A on okrenuvši se zaprijeti im i reèe: ne znate kakvoga ste vi duha; LUK 9:56 Jer sin èovjeèij nije došao da pogubi duše èovjeèije nego da saèuva. I otidoše u drugo selo. LUK 9:57 A kad iðahu putem reèe mu neko: Gospode! ja idem za tobom kud god ti poðeš. LUK 9:58 I reèe mu Isus: lisice imaju jame i ptice nebeske gnijezda: a sin èovjeèij nema gdje zakloniti glave. LUK 9:59 A drugome reèe: hajde za mnom. A on reèe: Gospode! dopusti mi da idem najprije da ukopam oca svojega. LUK 9:60 A Isus reèe mu: ostavi neka mrtvi ukopavaju svoje mrtvace; a ti hajde te javljaj carstvo Božije. LUK 9:61 A drugi reèe: Gospode! ja idem za tobom; ali dopusti mi najprije da idem da se oprostim s domašnjima svojijem. LUK 9:62 A Isus reèe mu: nijedan nije pripravan za carstvo Božije koji metne ruku svoju na plug pa se obzire natrag. LUK 10:1 A potom izabra Gospod i drugijeh sedamdesetoricu, i posla ih po dva i dva pred licem svojijem u svaki grad i u mjesto kuda šæaše sam doæi. LUK 10:2 A reèe im: žetva je dakle velika a poslenika malo; nego se molite gospodaru od žetve da izvede poslenike na žetvu svoju. LUK 10:3 Idite; eto ja vas šaljem kao jaganjce meðu vukove. LUK 10:4 Ne nosite kese ni torbe ni obuæe, i nikoga ne pozdravljajte na putu. LUK 10:5 U koju god kuæu uðete najprije govorite: mir kuæi ovoj. LUK 10:6 I ako dakle bude ondje sin mira, ostaæe na njemu mir vaš; ako li ne bude, vratiæe se k vama. LUK 10:7 A u onoj kuæi budite, i jedite i pijte što u njih ima; jer je poslenik dostojan svoje plate; ne prelazite iz kuæe u kuæu. LUK 10:8 I u koji god grad doðete i prime vas, jedite što se donese pred vas. LUK 10:9 I iscjeljujte bolesnike koji su u njemu, i govorite im: približi se k vama carstvo Božije. LUK 10:10 I u koji god grad doðete i ne prime vas, izišavši na ulice njegove recite: LUK 10:11 I prah od grada vašega koji je prionuo za nas otresamo vam; ali ovo znajte da se približi k vama carstvo Božije. LUK 10:12 Kažem vam da æe Sodomu biti lakše u onaj dan negoli gradu onome. LUK 10:13 Teško tebi, Horazine! teško tebi, Vitsaido! Jer da su u Tiru i u Sidonu bila èudesa što su bila u vama, davno bi se u vreæi i u pepelu sjedeæi pokajali. LUK 10:14 Ali Tiru i Sidonu biæe lakše na sudu nego vama. LUK 10:15 I ti, Kapernaume! koji si se do nebesa podigao do pakla æeš propasti. LUK 10:16 Ko vas sluša mene sluša; i ko se vas odrièe mene se odrièe; a ko se mene odrièe, odrièe se onoga koji je mene poslao. LUK 10:17 Vratiše se pak sedamdesetorica s radosti govoreæi: Gospode! i ðavoli nam se pokoravaju u ime tvoje. LUK 10:18 A on im reèe: ja vidjeh sotonu gdje spade s neba kao munja. LUK 10:19 Evo vam dajem vlast da stajete na zmije i na skorpije i na svaku silu neprijateljsku, i ništa vam neæe nauditi. LUK 10:20 Ali se tome ne radujte što vam se duhovi pokoravaju, nego se radujte što su vaša imena napisana na nebesima. LUK 10:21 U taj èas obradova se Isus u duhu i reèe: hvalim te, oèe, Gospode neba i zemlje, što si ovo sakrio od premudrijeh i razumnijeh a kazao si prostima. Da, oèe, jer je tako bila volja tvoja. LUK 10:22 I okrenuvši se k uèenicima reèe: sve je meni predao otac moj, i niko ne zna ko je sin osim oca, ni ko je otac osim sina, i ako sin hoæe kome kazati. LUK 10:23 I okrenuvši se k uèenicima nasamo reèe: blago oèima koje vide što vi vidite. LUK 10:24 Jer vam kažem da su mnogi proroci i carevi željeli vidjeti što vi vidite, i ne vidješe; i èuti što vi èujete, i ne èuše. LUK 10:25 I gle, ustade jedan zakonik i kušajuæi ga reèe: uèitelju! šta æu èiniti da dobijem život vjeèni? LUK 10:26 A on mu reèe: šta je napisano u zakonu? kako èitaš? LUK 10:27 A on odgovarajuæi reèe: ljubi Gospoda Boga svojega svijem srcem svojijem, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svom misli svojom; i bližnjega svojega kao samoga sebe. LUK 10:28 Reèe mu pak: pravo si odgovorio; to èini i biæeš živ. LUK 10:29 A on šæadijaše da se opravda, pa reèe Isusu: a ko je bližnji moj? LUK 10:30 A Isus odgovarajuæi reèe: jedan èovjek silažaše iz Jerusalima u Jerihon, pa ga uhvatiše hajduci, koji ga svukoše i izraniše, pa otidoše, ostavivši ga pola mrtva. LUK 10:31 A iznenada silažaše onijem putem nekakav sveštenik, i vidjevši ga proðe. LUK 10:32 A tako i Levit kad je bio na onome mjestu, pristupi, i vidjevši ga proðe. LUK 10:33 A Samarjanin nekakav prolazeæi doðe nad njega, i vidjevši ga sažali mu se; LUK 10:34 I pristupivši zavi mu rane i zali uljem i vinom; i posadivši ga na svoje kljuse dovede u gostionicu, i ustade oko njega. LUK 10:35 I sjutradan polazeæi izvadi dva groša te dade krèmaru, i reèe mu: gledaj ga, i što više potrošiš ja æu ti platiti kad se vratim. LUK 10:36 Šta misliš dakle, koji je od one trojice bio bližnji onome što su ga bili uhvatili hajduci? LUK 10:37 A on reèe: onaj koji se smilovao na njega. A Isus mu reèe: idi, i ti èini tako. LUK 10:38 A kad iðahu putem i on uðe u jedno selo, a žena neka, po imenu Marta, primi ga u svoju kuæu. LUK 10:39 I u nje bješe sestra, po imenu Marija, koja i sjede kod nogu Isusovijeh i slušaše besjedu njegovu. LUK 10:40 A Marta se bješe zabunila kako æe ga doèekati, i prikuèivši se reèe: Gospode! zar ti ne mariš što me sestra moja ostavi samu da služim? reci joj dakle da mi pomože. LUK 10:41 A Isus odgovarajuæi reèe joj: Marta! Marta! brineš se i trudiš za mnogo, LUK 10:42 A samo je jedno potrebno. Ali je Marija dobri dijel izabrala, koji se neæe uzeti od nje. LUK 11:1 I kad se moljaše Bogu na jednom mjestu pa presta, reèe mu neki od uèenika njegovijeh: Gospode! nauèi nas moliti se Bogu, kao što i Jovan nauèi svoje uèenike. LUK 11:2 A on im reèe: kad se molite Bogu govorite: oèe naš koji si na nebesima, da se sveti ime tvoje; da doðe carstvo tvoje; da bude volja tvoja i na zemlji kao na nebu; LUK 11:3 Hljeb naš potrebni daji nam svaki dan; LUK 11:4 I oprosti nam grijehe naše, jer i mi opraštamo svakome dužniku svojemu; i ne navedi nas u napast; nego nas izbavi oda zla. LUK 11:5 I reèe im: koji od vas ima prijatelja, i otide mu u ponoæi i reèe mu: prijatelju! daj mi tri hljeba u zajam; LUK 11:6 Jer mi doðe prijatelj s puta, i nemam mu šta postaviti; LUK 11:7 A on iznutra odgovarajuæi da reèe: ne uznemiruj me; veæ su vrata zatvorena i djeca su moja sa mnom u postelji, i ne mogu ustati da ti dam. LUK 11:8 I kažem vam: ako i ne ustane da mu da zato što mu je prijatelj, ali za njegovo bezobrazno iskanje ustaæe i daæe mu koliko treba. LUK 11:9 I ja vama kažem: ištite i daæe vam se: tražite i naæi æete; kucajte i otvoriæe vam se. LUK 11:10 Jer svaki koji ište, prima; i koji traži, nalazi; i koji kuca, otvora mu se. LUK 11:11 Koji je meðu vama otac u koga ako sin zaište hljeba da mu da kamen? Ili ako zaište ribe da mu da mjesto ribe zmiju? LUK 11:12 Ili ako zaište jaje da mu da skorpiju? LUK 11:13 Kad dakle vi, zli buduæi, umijete dobre dare davati djeci svojoj, koliko æe više otac nebeski dati Duha svetoga onima koji ištu u njega? LUK 11:14 I jednom izgna ðavola koji bješe nijem; kad ðavo iziðe progovori nijemi; i diviše se ljudi. LUK 11:15 A neki od njih rekoše: pomoæu Veelzevula kneza ðavolskoga izgoni ðavole. LUK 11:16 A drugi kušajuæi ga iskahu od njega znak s neba. LUK 11:17 A on znajuæi pomisli njihove reèe im: svako carstvo koje se razdijeli samo po sebi, opustjeæe, i dom koji se razdijeli sam po sebi, propašæe. LUK 11:18 Tako i sotona ako se razdijeli sam po sebi, kako æe ostati njegovo carstvo? kao što kažete da pomoæu Veelzevula izgonim ðavole. LUK 11:19 Ako li ja pomoæu Veelzevula izgonim ðavole, sinovi vaši èijom pomoæu izgone? Zato æe vam oni biti sudije. LUK 11:20 A ako li ja prstom Božijim izgonim ðavole, dakle je došlo k vama carstvo Božije. LUK 11:21 Kad se jaki naoruža i èuva svoj dvor, imanje je njegovo na miru; LUK 11:22 A kad doðe jaèi od njega i nadvlada ga, uzme sve oružje njegovo u koje se uzdao, i razdijeli što otme od njega. LUK 11:23 Koji nije sa mnom, protiv mene je; i koji sa mnom ne sabira, prosipa. LUK 11:24 Kad neèisti duh iziðe iz èovjeka, ide kroz bezvodna mjesta tražeæi pokoja, i ne našavši reèe: da se vratim u dom svoj otkuda sam izišao; LUK 11:25 I došavši naðe pometen i ukrašen. LUK 11:26 Tada otide i uzme sedam drugijeh duhova gorijeh od sebe, i ušavši žive ondje; i bude potonje èovjeku onome gore od prvoga. LUK 11:27 A kad to govoraše, podiže glas jedna žena iz naroda i reèe mu: blago utrobi koja te je nosila, i sisama koje si sao! LUK 11:28 A on reèe: blago i onima koji slušaju rijeè Božiju, i drže je. LUK 11:29 A narodu koji se skupljaše stade govoriti: rod je ovaj zao; ište znak, i neæe mu se dati znak osim znaka Jone proroka; LUK 11:30 Jer kako što Jona bi znak Ninevljanima, tako æe i sin èovjeèij biti rodu ovome. LUK 11:31 Carica južna iziæi æe na sud s ljudima roda ovoga, i osudiæe ih; jer ona doðe s kraja zemlje da sluša premudrost Solomunovu: a gle, ovdje je veæi od Solomuna. LUK 11:32 Ninevljani iziæi æe na sud s rodom ovijem, i osudiæe ga; jer se pokajaše pouèenjem Joninijem: a gle, ovdje je veæi od Jone. LUK 11:33 Niko ne meæe zapaljene svijeæe na sakriveno mjesto, niti pod sud, nego na svijeænjak da vide svjetlost koji ulaze. LUK 11:34 Svijeæa je tijelu oko. Ako dakle oko tvoje bude zdravo, sve æe tijelo tvoje biti svijetlo; ako li oko tvoje bude kvarno, i tijelo je tvoje tamno. LUK 11:35 Gledaj dakle da vidjelo koje je u tebi ne bude tama. LUK 11:36 Jer ako je sve tijelo tvoje svijetlo da nema nikakvoga uda tamna, biæe svijetlo kao kad te svijeæa obasjava svjetlošæu. LUK 11:37 A kad govoraše, moljaše ga nekakav farisej da objeduje u njega. A on ušavši sjede za trpezu. LUK 11:38 A farisej se zaèudi kad vidje da se najprije ne umi prije objeda. LUK 11:39 A Gospod reèe mu: sad vi fariseji spolja èistite èašu i zdjelu, a iznutra vam je puno grabeža i zlobe. LUK 11:40 Bezumni! nije li onaj naèinio i iznutra koji je spolja naèinio? LUK 11:41 Ali dajite milostinju od onoga što je unutra; i gle, sve æe vam biti èisto. LUK 11:42 Ali teško vama farisejima što dajete desetak od metvice i od rute i od svakoga povræa, a prolazite pravdu i ljubav Božiju: ovo je trebalo èiniti, i ono ne ostavljati. LUK 11:43 Teško vama farisejima što tražite zaèelja po zbornicama i da vam se klanja po ulicama. LUK 11:44 Teško vama književnici i fariseji, licemjeri, što ste kao sakriveni grobovi po kojima ljudi idu i ne znadu ih. LUK 11:45 A neki od zakonika odgovarajuæi reèe: uèitelju! govoreæi to i nas sramotiš. LUK 11:46 A on reèe: teško i vama zakonicima što tovarite na ljude bremena preteška za nošenje, a vi jednijem prstom svojijem neæete da ih prihvatite. LUK 11:47 Teško vama što zidate grobove prorocima, a vaši su ih ocevi pobili. LUK 11:48 Vi dakle svjedoèite i odobravate djela otaca svojijeh; jer ih oni pobiše, a vi im grobove zidate. LUK 11:49 Zato i premudrost Božija reèe: poslaæu im proroke i apostole, i od njih æe jedne pobiti, a druge protjerati; LUK 11:50 Da se ište od roda ovoga krv sviju proroka koja je prolivena od postanja svijeta, LUK 11:51 Od krvi Aveljeve tja do krvi Zarijne, koji pogibe meðu oltarom i crkvom. Da, kažem vam, iskaæe se od roda ovoga. LUK 11:52 Teško vama zakonici što uzeste kljuè od znanja: sami ne uðoste, a koji šæadijahu da uðu, zabraniste im. LUK 11:53 A kad im on ovo govoraše, poèeše književnici i fariseji vrlo navaljivati k njemu i mnogijem pitanjem zabunjivati ga, LUK 11:54 Vrebajuæi i pazeæi na njega ne bi li što ulovili iz usta njegovijeh da ga okrive. LUK 12:1 Kad se na njih skupiše hiljade naroda da stadoše gaziti jedan drugoga, onda poèe najprije govoriti uèenicima svojijem: èuvajte se kvasca farisejskoga, koji je licemjerje. LUK 12:2 Jer ništa nije sakriveno što se neæe otkriti, ni tajno što se neæe doznati; LUK 12:3 Jer što u mraku rekoste, èuæe se na vidjelu; i što na uho šaptaste u klijetima, propovijedaæe se na krovovima. LUK 12:4 Ali vam kažem, prijateljima svojijem: ne bojte se od onijeh koji ubijaju tijelo i potom ne mogu ništa više uèiniti. LUK 12:5 Nego æu vam kazati koga da se bojite: bojte se onoga koji ima vlast pošto ubije baciti u pakao; da, kažem vam, onoga se bojte. LUK 12:6 Ne prodaje li se pet vrabaca za dva dinara? i nijedan od njih nije zaboravljen pred Bogom. LUK 12:7 A u vas je i kosa na glavi izbrojena. Ne bojte se dakle; vi ste bolji od mnogo vrabaca. LUK 12:8 Nego vam kažem: koji god prizna mene pred ljudima priznaæe i sin èovjeèij njega pred anðelima Božijim; LUK 12:9 A koji se odreèe mene pred ljudima njega æe se odreæi pred anðelima Božijim. LUK 12:10 I svaki koji reèe rijeè na sina èovjeèijega oprostiæe mu se, a koji huli na svetoga Duha neæe mu se oprostiti. LUK 12:11 A kad vas dovedu u zbornice i na sudove i pred poglavare, ne brinite se kako æete ili šta odgovoriti, ili šta æete kazati; LUK 12:12 Jer æe vas sveti Duh nauèiti u onaj èas šta treba reæi. LUK 12:13 Reèe mu pak neki iz naroda: uèitelju! reci bratu mojemu da podijeli sa mnom dostojanje. LUK 12:14 A on mu reèe: èovjeèe! ko je mene postavio sudijom ili kmetom nad vama? LUK 12:15 A njima reèe: gledajte i èuvajte se od lakomstva; jer niko ne živi onijem što je suviše bogat. LUK 12:16 Kaza im pak prièu govoreæi: u jednoga bogatog èovjeka rodi njiva. LUK 12:17 I mišljaše u sebi govoreæi: šta æu èiniti? nemam u što sabrati svoje ljetine. LUK 12:18 I reèe: evo ovo æu èiniti: pokvariæu žitnice svoje i naèiniæu veæe; i ondje æu sabrati sva svoja žita i dobro svoje; LUK 12:19 I kazaæu duši svojoj: dušo! imaš mnogo imanje na mnogo godina; poèivaj, jedi, pij, veseli se. LUK 12:20 A Bog njemu reèe: bezumnièe! ovu noæ uzeæe dušu tvoju od tebe; a što si pripravio èije æe biti? LUK 12:21 Tako biva onome koji sebi teèe blago a ne bogati se u Boga. LUK 12:22 A uèenicima svojijem reèe: zato vam kažem: ne brinite se dušom svojom šta æete jesti; ni tijelom u što æete se obuæi: LUK 12:23 Duša je pretežnija od jela i tijelo od odijela. LUK 12:24 Pogledajte gavrane kako ne siju, ni žanju, koji nemaju podruma ni žitnica, i Bog ih hrani: a koliko ste vi pretežniji od ptica? LUK 12:25 A ko od vas brinuæi se može primaknuti rastu svojemu lakat jedan? LUK 12:26 A kad ni najmanje što ne možete, zašto se brinete za ostalo? LUK 12:27 Pogledajte ljiljane kako rastu: ne trude se, niti predu; ali ja vam kažem da ni Solomun u svoj slavi svojoj ne obuèe se kao jedan od njih. LUK 12:28 A kad travu po polju, koja danas jest a sjutra se u peæ baca, Bog tako odijeva, akamoli vas, malovjerni! LUK 12:29 I vi ne ištite šta æete jesti ili šta æete piti, i ne brinite se; LUK 12:30 Jer ovo sve ištu i neznabošci ovoga svijeta; a otac vaš zna da vama treba ovo. LUK 12:31 Nego ištite carstva Božijega, i ovo æe vam se sve dodati. LUK 12:32 Ne boj se, malo stado! jer bi volja vašega oca da vam da carstvo. LUK 12:33 Prodajite što imate i dajite milostinju; naèinite sebi torbe koje neæe ovetšati, haznu koja se nikad neæe isprazniti, na nebesima, gdje se lupež ne prikuèuje niti moljac jede. LUK 12:34 Jer gdje je vaše blago ondje æe biti i srce vaše. LUK 12:35 Neka budu vaša bedra zapregnuta i svijeæe zapaljene; LUK 12:36 I vi kao ljudi koji èekaju gospodara svojega kad se vrati sa svadbe da mu odmah otvore kako doðe i kucne. LUK 12:37 Blago onijem slugama koje naðe gospodar kad doðe a oni straže. Zaista vam kažem da æe se zapregnuti, i posadiæe ih, i pristupiæe te æe im služiti. LUK 12:38 I ako doðe u drugu stražu, i u treæu stražu doðe, i naðe ih tako, blago onijem slugama. LUK 12:39 Ali ovo znajte: kad bi znao domaæin u koji æe èas doæi lupež, èuvao bi i ne bi dao potkopati kuæe svoje. LUK 12:40 I vi dakle budite gotovi; jer u koji èas ne mislite doæi æe sin èovjeèij. LUK 12:41 A Petar mu reèe: Gospode! govoriš li nama ovu prièu ili svima? LUK 12:42 A Gospod reèe: ko je dakle taj vjerni i mudri pristav kojega postavi gospodar nad èeljadi svojom da im daje hranu na obrok? LUK 12:43 Blago tome sluzi kojega došavši gospodar njegov naðe da izvršuje tako. LUK 12:44 Zaista vam kažem: nad svijem svojijem imanjem postaviæe ga. LUK 12:45 Ako li reèe sluga u srcu svojemu: neæe moj gospodar još zadugo doæi; i stane biti sluge i sluškinje, i jesti i piti, i opijati se; LUK 12:46 Doæi æe gospodar toga sluge u dan kad se ne nada, i u èas kad ne misli, i rasjeæi æe ga, i dijel njegov metnuæe s nevjernima. LUK 12:47 A onaj sluga koji zna volju gospodara svojega, i nije se pripravio, niti uèinio po volji njegovoj, biæe vrlo bijen; LUK 12:48 A koji ne zna pa zasluži boj, biæe malo bijen. Kome je god mnogo dano mnogo æe se iskati od njega; a kome predaše najviše najviše æe iskati od njega. LUK 12:49 Ja sam došao da bacim oganj na zemlju; i kako bi mi se htjelo da se veæ zapalio! LUK 12:50 Ali se meni valja krstiti krštenjem, i kako mi je teško dok se ne svrši! LUK 12:51 Mislite li da sam ja došao da dam mir na zemlju? Ne, kažem vam, nego razdor. LUK 12:52 Jer æe otsele pet u jednoj kuæi biti razdijeljeni, ustaæe tri na dva, i dva na tri. LUK 12:53 Ustaæe otac na sina i sin na oca; mati na kæer i kæi na mater; svekrva na snahu svoju i snaha na svekrvu svoju. LUK 12:54 A narodu govoraše: kad vidite oblak gdje se diže od zapada odmah kažete: biæe dažd; i biva tako. LUK 12:55 I kad vidite jug gdje duva kažete: biæe vruæina; i biva. LUK 12:56 Licemjeri! lice neba i zemlje umijete poznavati, a vremena ovoga kako ne poznajete? LUK 12:57 Zašto pak i sami od sebe ne sudite pravedno? LUK 12:58 Jer kad ideš sa svojijem suparnikom knezu, gledaj ne bi li se na putu s njim poravnao da te ne pritegne sudiji, i sudija da te ne preda sluzi, i sluga da te ne baci u tamnicu. LUK 12:59 Kažem ti: neæeš odande iziæi dok ne daš i pošljednjega dinara. LUK 13:1 U to vrijeme pak doðoše neki i kazaše za Galilejce kojijeh krv pomiješa Pilat sa žrtvama njihovijem. LUK 13:2 I odgovarajuæi Isus reèe im: mislite li da su ti Galilejci bili najgrješniji od sviju Galilejaca, jer tako postradaše? LUK 13:3 Ne, kažem vam, nego ako se ne pokajete, svi æete tako izginuti. LUK 13:4 Ili oni osamnaest što na njih pade kula Siloamska i pobi ih, mislite li da su oni najkrivlji bili od sviju Jerusalimljana? LUK 13:5 Ne, kažem vam, nego ako se ne pokajete, svi æete tako izginuti. LUK 13:6 Kaza im pak ovu prièu: jedan èovjek imadijaše smokvu usaðenu u svome vinogradu, i doðe da traži roda na njoj, i ne naðe. LUK 13:7 Onda reèe vinogradaru: evo treæa godina kako dolazim i tražim roda na ovoj smokvi, i ne nalazim; posijeci je dakle, zašto zemlji da smeta? LUK 13:8 A on odgovarajuæi reèe mu: gospodaru! ostavi je i za ovu godinu dok okopam oko nje i obaspem gnojem; LUK 13:9 Pa da ako rodi: ako li ne, posjeæi æeš je na godinu. LUK 13:10 A kad uèaše u jednoj zbornici u subotu, LUK 13:11 I gle, bješe ondje žena bolesna od duha osamnaest godina, i bješe zgrèena, i ne mogaše se ispraviti. LUK 13:12 A kad je vidje, dozva je Isus i reèe joj: ženo! oproštena si od bolesti svoje. LUK 13:13 I metnu na nju ruke, i odmah se ispravi i hvaljaše Boga. LUK 13:14 A starješina od zbornice srðaše se što je Isus iscijeli u subotu, i odgovarajuæi reèe narodu: šest je dana u koje treba raditi, u one dakle dolazite te se lijeèite, a ne u dan subotni. LUK 13:15 A Gospod mu odgovori i reèe: licemjere! svaki od vas u subotu ne odrješuje li svojega vola ili magarca od jasala, i ne vodi da napoji? LUK 13:16 A ovu kæer Avraamovu koju sveza sotona evo osamnaesta godina, ne trebaše li je odriješiti iz ove sveze u dan subotni? LUK 13:17 I kad on ovo govoraše stiðahu se svi koji mu se protivljahu; i sav narod radovaše se za sva njegova slavna djela. LUK 13:18 A on im reèe: kakvo je carstvo Božije? i kakvo æu kazati da je? LUK 13:19 Ono je kao zrno gorušièno, koje uzevši èovjek baci u vrt svoj, i uzraste i posta drvo veliko, i ptice nebeske useliše se u grane njegove. LUK 13:20 Opet reèe: kakvo æu kazati da je carstvo Božije? LUK 13:21 Ono je kao kvasac koji uzevši žena metnu u tri kopanje brašna, dok ne uskise sve. LUK 13:22 I prolažaše po gradovima i selima uèeæi i putujuæi u Jerusalim. LUK 13:23 Reèe mu pak neko: Gospode! je li malo onijeh koji æe biti spaseni? A on im reèe: LUK 13:24 Navalite da uðete na tijesna vrata; jer vam kažem: mnogi æe tražiti da uðu i neæe moæi: LUK 13:25 Kad ustane domaæin i zatvori vrata, i stanete napolju stajati i kucati u vrata govoreæi: Gospode! Gospode! otvori nam; i odgovarajuæi reæi æe vam: ne poznajem vas otkuda ste. LUK 13:26 Tada æete stati govoriti: mi jedosmo pred tobom i pismo, i po ulicama našijem uèio si. LUK 13:27 A on æe reæi: kažem vam: ne poznajem vas otkuda ste; otstupite od mene svi koji nepravdu èinite. LUK 13:28 Ondje æe biti plaè i škrgut zuba, kad vidite Avraama i Isaka i Jakova i sve proroke u carstvu Božijemu, a sebe napolje istjerane. LUK 13:29 I doæi æe od istoka i zapada i sjevera i juga i sješæe za trpezu u carstvu Božijemu. LUK 13:30 I gle, ima pošljednjijeh koji æe biti prvi, i ima prvijeh koji æe biti pošljednji. LUK 13:31 U taj dan pristupiše neki od fariseja govoreæi mu: iziði i idi odavde, jer Irod hoæe da te ubije. LUK 13:32 I reèe im: idite te kažite onoj lisici: evo izgonim ðavole i iscjeljujem danas i sjutra, a treæi dan svršiæu. LUK 13:33 Ali danas i sjutra i prekosjutra treba mi iæi; jer prorok ne može poginuti izvan Jerusalima. LUK 13:34 Jerusalime, Jerusalime, koji ubijaš proroke i zasipaš kamenjem poslane k sebi! koliko puta htjeh da skupim èeda tvoja kao kokoš gnijezdo svoje pod krila, i ne htjeste! LUK 13:35 Eto æe vam se ostaviti kuæa vaša pusta; a ja vam kažem: neæete mene vidjeti dok ne doðe da reèete: blagosloven koji ide u ime Gospodnje. LUK 14:1 I dogodi mu se da doðe u subotu u kuæu jednoga kneza farisejskoga da jede hljeb; i oni motrahu na njega. LUK 14:2 I gle, bješe pred njim nekakav èovjek na kome bješe debela bolest. LUK 14:3 I odgovarajuæi Isus reèe zakonicima i farisejima govoreæi: je li slobodno u subotu iscjeljivati? LUK 14:4 A oni oæutješe. I dohvativši ga se iscijeli ga i otpusti. LUK 14:5 I odgovarajuæi reèe im: koji od vas ne bi svojega magarca ili vola da mu padne u bunar odmah izvadio u dan subotni? LUK 14:6 I ne mogoše mu odgovoriti na to. LUK 14:7 A gostima kaza prièu, kad opazi kako izbirahu zaèelja, i reèe im: LUK 14:8 Kad te ko pozove na svadbu, ne sjedaj u zaèelje, da ne bude meðu gostima ko stariji od tebe; LUK 14:9 I da ne bi došao onaj koji je pozvao tebe i njega, i rekao ti: podaj mjesto ovome: i onda æeš sa stidom sjesti na niže mjesto. LUK 14:10 Nego kad te ko pozove, došavši sjedi na pošljednje mjesto, da ti reèe kad doðe onaj koji te pozva: prijatelju! pomakni se više; tada æe tebi biti èast pred onima koji sjede s tobom za trpezom. LUK 14:11 Jer svaki koji se podiže, poniziæe se; a koji se ponižuje, podignuæe se. LUK 14:12 A i onome što ih je pozvao reèe: kad daješ objed ili veèeru, ne zovi prijatelja svojijeh, ni braæe svoje, ni roðaka svojijeh, ni susjeda bogatijeh, da ne bi i oni tebe kad pozvali i vratili ti; LUK 14:13 Nego kad èiniš gozbu, zovi siromahe, kljaste, hrome, slijepe; LUK 14:14 I blago æe ti biti što ti oni ne mogu vratiti; nego æe ti se vratiti o vaskrseniju pravednijeh. LUK 14:15 A kad èu to neki od onijeh što sjeðahu s njim za trpezom reèe mu: blago onome koji jede hljeba u carstvu Božijemu! LUK 14:16 A on mu reèe: jedan èovjek zgotovi veliku veèeru, i pozva mnoge; LUK 14:17 I kad bi vrijeme veèeri, posla slugu svojega da kaže zvanima: hajdete, jer je veæ sve gotovo. LUK 14:18 I poèeše se izgovarati svi redom; prvi mu reèe: kupih njivu, i valja mi iæi da je vidim; molim te izgovori me. LUK 14:19 I drugi reèe: kupih pet jarmova volova, i idem da ih ogledam; molim te, izgovori me. LUK 14:20 I treæi reèe: oženih se, i zato ne mogu doæi. LUK 14:21 I došavši sluga taj kaza ovo gospodaru svome. Tada se rasrdi domaæin i reèe sluzi svome: idi brzo na raskršæa i ulice gradske, i dovedi amo siromahe, i kljaste, i bogaljaste, i slijepe. LUK 14:22 I reèe sluga: gospodaru, uèinio sam kako si zapovjedio, i još mjesta ima. LUK 14:23 I reèe gospodar sluzi: iziði na putove i meðu ograde, te natjeraj da doðu da mi se napuni kuæa. LUK 14:24 Jer vam kažem da nijedan od onijeh zvanijeh ljudi neæe okusiti moje veèere. Jer je mnogo zvanijeh, ali je malo izbranijeh. LUK 14:25 Iðaše pak s njim mnoštvo naroda, i obazrevši se reèe im: LUK 14:26 Ako ko doðe k meni a ne mrzi na svojega oca, i na mater, i na ženu, i na djecu, i na braæu, i na sestre i na samu dušu svoju, ne može biti moj uèenik. LUK 14:27 I ko ne nosi krsta svojega i za mnom ne ide, ne može biti moj uèenik. LUK 14:28 I koji od vas kad hoæe da zida kulu ne sjede najprije i ne proraèuni šta æe ga stati, da vidi ima li da može dovršiti? LUK 14:29 Da ne bi, kad postavi temelj i ne uzmože dovršiti, svi koji gledaju stali mu se rugati LUK 14:30 Govoreæi: ovaj èovjek poèe zidati, i ne može da dovrši. LUK 14:31 Ili koji car kad poðe s vojskom da se pobije s drugijem carem ne sjede najprije i ne drži vijeæu može li s deset hiljada sresti onoga što ide na njega sa dvadeset hiljada? LUK 14:32 Ako li ne može, a on pošlje poslanike dok je onaj još daleko i moli da se pomire. LUK 14:33 Tako dakle svaki od vas koji se ne odreèe svega što ima ne može biti moj uèenik. LUK 14:34 So je dobra, ali ako so obljutavi, èim æe se osoliti? LUK 14:35 Niti je potrebna u zemlju ni u gnoj; nego je prospu napolje. Ko ima uši da èuje neka èuje. LUK 15:1 I približavahu se k njemu svi carinici i grješnici da ga èuju. LUK 15:2 I vikahu na njega fariseji i književnici govoreæi: ovaj prima grješnike i jede s njima. LUK 15:3 A on im kaza prièu ovu govoreæi: LUK 15:4 Koji èovjek od vas imajuæi sto ovaca i izgubivši jednu od njih ne ostavi devedeset i devet u pustinji i ne ide za izgubljenom dok je ne naðe? LUK 15:5 I našavši digne je na ramo svoje radujuæi se, LUK 15:6 I došavši kuæi sazove prijatelje i susjede govoreæi im: radujte se sa mnom: ja naðoh svoju ovcu izgubljenu. LUK 15:7 Kažem vam da æe tako biti veæa radost na nebu za jednoga grješnika koji se kaje, negoli za devedeset i devet pravednika kojima ne treba pokajanje. LUK 15:8 Ili koja žena imajuæi deset dinara, ako izgubi jedan dinar, ne zapali svijeæe, i ne pomete kuæe, i ne traži dobro dok ne naðe? LUK 15:9 I našavši sazove drugarice i susjede govoreæi: radujte se sa mnom: ja naðoh dinar izgubljeni. LUK 15:10 Tako, kažem vam, biva radost pred anðelima Božijima za jednoga grješnika koji se kaje. LUK 15:11 I reèe: jedan èovjek imaše dva sina, LUK 15:12 I reèe mlaði od njih ocu: oèe! daj mi dio od imanja što pripada meni. I otac im podijeli imanje. LUK 15:13 I potom do nekoliko dana pokupi mlaði sin sve svoje, i otide u daljnu zemlju; i onamo prosu imanje svoje živeæi besputno. LUK 15:14 A kad potroši sve, postade velika glad u onoj zemlji, i on se naðe u nevolji. LUK 15:15 I otišavši pribi se kod jednoga èovjeka u onoj zemlji; i on ga posla u polje svoje da èuva svinje. LUK 15:16 I željaše napuniti trbuh svoj rošèiæima koje svinje jeðahu, i niko mu ih ne davaše. LUK 15:17 A kad doðe k sebi, reèe: koliko najamnika u oca mojega imaju hljeba i suviše, a ja umirem od gladi! LUK 15:18 Ustaæu i idem ocu svojemu, pa æu mu reæi: oèe! sagriješih nebu i tebi, LUK 15:19 I veæ nijesam dostojan nazvati se sin tvoj: primi me kao jednoga od svojijeh najamnika. LUK 15:20 I ustavši otide ocu svojemu. A kad je još podaleko bio, ugleda ga otac njegov, i sažali mu se, i potrèavši zagrli ga i cjeliva ga. LUK 15:21 A sin mu reèe: oèe, sagriješih nebu i tebi, i veæ nijesam dostojan nazvati se sin tvoj. LUK 15:22 A otac reèe slugama svojijem: iznesite najljepšu haljinu i obucite ga, i podajte mu prsten na ruku i obuæu na noge. LUK 15:23 I dovedite tele ugojeno te zakoljite, da jedemo i da se veselimo. LUK 15:24 Jer ovaj moj sin bješe mrtav, i oživlje; i izgubljen bješe, i naðe se. I stadoše se veseliti. LUK 15:25 A sin njegov stariji bijaše u polju, i dolazeæi kad se približi kuæi èu pjevanje i podvikivanje. LUK 15:26 I dozvavši jednoga od slugu zapita: šta je to? LUK 15:27 A on mu reèe: brat tvoj doðe; i otac tvoj zakla tele ugojeno, što ga je zdrava vidio. LUK 15:28 A on se rasrdi i ne šæadijaše da uðe. Tada iziðe otac njegov i moljaše ga. LUK 15:29 A on odgovarajuæi reèe ocu: eto te služim toliko godina, i nikad ne prestupih tvoje zapovijesti, pa meni nikad nijesi dao jareta da bih se proveselio sa svojijem društvom; LUK 15:30 A kad doðe taj tvoj sin koji ti je imanje prosuo s kurvama, zaklao si mu tele ugojeno. LUK 15:31 A on mu reèe: sine! ti si svagda sa mnom, i sve je moje tvoje. LUK 15:32 Trebalo se razveseliti i obradovati, jer ovaj brat tvoj mrtav bješe, i oživlje; i izgubljen bješe i naðe se. LUK 16:1 A uèenicima svojijem govoraše: bijaše jedan èovjek bogat koji imaše pristava, i toga oblagaše kod njega da mu prosipa imanje. LUK 16:2 I dozvavši ga reèe mu: šta ovo ja èujem za tebe? Daj raèun kako si kuæio kuæu: jer više ne možeš kuæom upravljati. LUK 16:3 A pristav od kuæe reèe u sebi: šta æu èiniti? gospodar moj uzima od mene upravljanje kuæe: kopati ne mogu, prositi stidim se. LUK 16:4 Znam šta æu èiniti da bi me primili u kuæe svoje kad mi se oduzme upravljanje kuæe. LUK 16:5 I dozvavši redom dužnike gospodara svojega reèe prvome: koliko si dužan gospodaru mojemu? LUK 16:6 A on reèe: sto oka ulja. I reèe mu: uzmi pismo svoje i sjedi brzo te napiši pedeset. LUK 16:7 A potom reèe drugome: a ti koliko si dužan? A on reèe: sto oka pšenice. I reèe mu: uzmi pismo svoje i napiši osamdeset. LUK 16:8 I pohvali gospodar nevjernoga pristava što mudro uèini; jer su sinovi ovoga vijeka mudriji od sinova vidjela u svojemu naraštaju. LUK 16:9 I ja vama kažem: naèinite sebi prijatelje nepravednijem bogatstvom, da bi vas kad osiromašite primili u vjeène kuæe. LUK 16:10 Koji je vjeran u malom i u mnogom je vjeran; a ko je nevjeran u malom i u mnogom je nevjeran. LUK 16:11 Ako dakle u nepravednom bogatstvu vjerni ne biste, ko æe vam u istinom vjerovati? LUK 16:12 I ako u tuðem ne biste vjerni, ko æe vam dati vaše? LUK 16:13 Nikakav pak sluga ne može dva gospodara služiti; jer ili æe na jednoga mrziti a drugoga ljubiti, ili æe jednome voljeti a za drugoga ne mariti. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu. LUK 16:14 A ovo sve slušahu i fariseji, koji bijahu srebroljupci, i rugahu mu se. LUK 16:15 I reèe im: vi ste oni koji se gradite pravedni pred ljudima; ali Bog zna srca vaša; jer što je u ljudi visoko ono je mrzost pred Bogom. LUK 16:16 Zakon i proroci su do Jovana; otsele se carstvo Božije propovijeda jevanðeljem, i svaki navaljuje da uðe u njega. LUK 16:17 Lašnje je pak nebu i zemlji proæi negoli jednoj titli iz zakona propasti. LUK 16:18 Svaki koji pušta ženu svoju i uzima drugu, preljubu èini; i koji se ženi puštenicom, preljubu èini. LUK 16:19 Èovjek neki pak bješe bogat, koji se oblaèaše u skerlet i u svilu, i življaše svaki dan gospodski i veseljaše se. LUK 16:20 A bijaše jedan siromah, po imenu Lazar, koji ležaše pred njegovijem vratima gnojav, LUK 16:21 I željaše da se nasiti mrvama koje padahu s trpeze bogatoga; još i psi dolažahu i lizahu gnoj njegov. LUK 16:22 A kad umrije siromah, odnesoše ga anðeli u naruèje Avraamovo; a umrije i bogati, i zakopaše ga. LUK 16:23 I u paklu kad bješe u mukama podiže oèi svoje i ugleda izdaleka Avraama i Lazara u naruèju njegovu, LUK 16:24 I povikavši reèe: oèe Avraame! smiluj se na me i pošlji mi Lazara neka umoèi u vodu vrh od prsta svojega, i da mi rashladi jezik; jer se muèim u ovome plamenu. LUK 16:25 A Avraam reèe: sinko! opomeni se da si ti primio dobra svoja u životu svome, i Lazar opet zla; a sad se on tješi, a ti se muèiš. LUK 16:26 I preko svega toga postavljena je meðu nama i vama velika propast, da oni koji bi htjeli odovud k vama prijeæi, ne mogu, niti oni otuda k nama da prelaze. LUK 16:27 Tada reèe: molim te dakle, oèe, da ga pošalješ kuæi oca mojega, LUK 16:28 Jer imam pet braæe: neka im posvjedoèi da ne bi i oni došli na ovo mjesto muèenja. LUK 16:29 Reèe mu Avraam: oni imaju Mojsija i proroke, neka njih slušaju. LUK 16:30 A on reèe: ne, oèe Avraame! nego ako im doðe ko iz mrtvijeh pokajaæe se. LUK 16:31 A Avraam mu reèe: ako ne slušaju Mojsija i proroka, da ko i iz mrtvijeh ustane neæe vjerovati. LUK 17:1 A uèenicima reèe: nije moguæe da ne doðu sablazni; ali teško onome s koga dolaze; LUK 17:2 Bolje bi mu bilo da mu se vodenièni kamen objesi o vratu, i da ga bace u more, nego da sablazni jednoga od ovijeh malijeh. LUK 17:3 Èuvajte se. Ako ti sagriješi brat tvoj, nakaraj ga; pa ako se pokaje, oprosti mu. LUK 17:4 I ako ti sedam puta na dan sagriješi, i sedam puta na dan doðe k tebi i reèe: kajem se, oprosti mu. LUK 17:5 I rekoše apostoli Gospodu: dometni nam vjere. LUK 17:6 A Gospod reèe: kad biste imali vjere koliko zrno gorušièno, i rekli biste ovome dubu: išèupaj se i usadi se u more, i poslušao bi vas. LUK 17:7 Koji pak od vas kad ima slugu koji ore ili èuva stoku pa kad doðe iz polja, reèe mu: hodi brzo i sjedi za trpezu? LUK 17:8 Nego ne kaže li mu: ugotovi mi da veèeram, i zapregni se te mi služi dok jedem i pijem, pa onda i ti jedi i pij? LUK 17:9 Eda li æe on zahvaliti sluzi tome kad svrši što mu se zapovjedi? Ne vjerujem. LUK 17:10 Tako i vi kad svršite sve što vam je zapovjeðeno, govorite: mi smo zaludne sluge, jer uèinismo što smo bili dužni èiniti. LUK 17:11 I kad iðaše u Jerusalim, on prolažaše izmeðu Samarije i Galileje. LUK 17:12 I kad ulažaše u jedno selo sretoše ga deset gubavijeh ljudi, koji staše izdaleka, LUK 17:13 I podigoše glas govoreæi: Isuse uèitelju! pomiluj nas. LUK 17:14 I vidjevši ih reèe im: idite i pokažite se sveštenicima. I oni iduæi oèistiše se. LUK 17:15 A jedan od njih vidjevši da se iscijeli povrati se hvaleæi Boga iza glasa, LUK 17:16 I pade nièice pred noge njegove, i zahvali mu. I to bješe Samarjanin. LUK 17:17 A Isus odgovarajuæi reèe: ne iscijeliše li se desetorica? Gdje su dakle devetorica? LUK 17:18 Kako se meðu njima koji ne naðe da se vrati da zahvali Bogu, nego sam ovaj tuðin? LUK 17:19 I reèe mu: ustani, idi; vjera tvoja pomože ti. LUK 17:20 A kad ga upitaše fariseji: kad æe doæi carstvo Božije? odgovarajuæi reèe im: carstvo Božije neæe doæi da se vidi; LUK 17:21 Niti æe se kazati: evo ga ovdje ili ondje; jer gle, carstvo je Božije unutra u vama. LUK 17:22 A uèenicima reèe: doæi æe vrijeme kad æete zaželjeti da vidite jedan dan sina èovjeèijega, i neæete vidjeti. LUK 17:23 I reæi æe vam: evo ovdje je, ili: eno ondje; ali ne izlazite, niti tražite. LUK 17:24 Jer kako što munja sine s neba, i zasvijetli se preko svega što je pod nebom, tako æe biti i sin èovjeèij u svoj dan. LUK 17:25 Ali mu najprije treba mnogo postradati, i okrivljenu biti od roda ovoga. LUK 17:26 I kako je bilo u vrijeme Nojevo onako æe biti u dane sina èovjeèijega: LUK 17:27 Jeðahu, pijahu, ženjahu se, udavahu se do onoga dana kad Noje uðe u kovèeg, i doðe potop i pogubi sve. LUK 17:28 Tako kao što bi u dane Lotove: jeðahu, pijahu, kupovahu, prodavahu, saðahu, zidahu; LUK 17:29 A u dan kad iziðe Lot iz Sodoma, udari oganj i sumpor iz neba i pogubi sve. LUK 17:30 Tako æe biti i u onaj dan kad æe se javiti sin èovjeèij. LUK 17:31 U onaj dan koji se desi na krovu a pokuæstvo njegovo u kuæi, neka ne silazi da ga uzme; i koji se desi u polju, tako neka se ne vraæa natrag. LUK 17:32 Opominjite se žene Lotove. LUK 17:33 Koji poðe da saèuva dušu svoju, izgubiæe je; a koji je izgubi, oživljeæe je. LUK 17:34 Kažem vam: u onu noæ biæe dva na jednome odru, jedan æe se uzeti a drugi æe se ostaviti; LUK 17:35 Dvije æe mljeti zajedno, jedna æe se uzeti a druga æe se ostaviti; LUK 17:36 Dva æe biti na njivi, jedan æe se uzeti a drugi æe se ostaviti. LUK 17:37 I odgovarajuæi rekoše mu: gdje, Gospode? A on im reèe: gdje je strvina onamo æe se i orlovi skupiti. LUK 18:1 Kaza im pak i prièu kako se treba svagda moliti Bogu, i ne dati da dotuži, LUK 18:2 Govoreæi: u jednome gradu bijaše jedan sudija koji se Boga ne bojaše i ljudi ne stiðaše. LUK 18:3 A u onome gradu bijaše jedna udovica i dolažaše k njemu govoreæi: ne daj me mojemu suparniku. LUK 18:4 I ne šæadijaše zadugo. A najposlije reèe u sebi: ako se i ne bojim Boga i ljudi ne sramim, LUK 18:5 No buduæi da mi dosaðuje ova udovica, odbraniæu je, da mi jednako ne dolazi i ne dosaðuje. LUK 18:6 Tada reèe Gospod: èujte šta govori nepravedni sudija. LUK 18:7 Akamoli Bog neæe odbraniti izbranijeh svojijeh koji ga mole dan i noæ? LUK 18:8 Kažem vam da æe ih odbraniti brzo. Ali sin èovjeèij kad doðe hoæe li naæi vjeru na zemlji? LUK 18:9 A i drugima koji mišljahu za sebe da su pravednici i druge uništavahu kaza prièu ovu: LUK 18:10 Dva èovjeka uðoše u crkvu da se mole Bogu, jedan farisej a drugi carinik. LUK 18:11 Farisej stade i moljaše se u sebi ovako: Bože! hvalim te što ja nijesam kao ostali ljudi: hajduci, nepravednici, preljuboèinci, ili kao ovaj carinik. LUK 18:12 Postim dvaput u nedjelji; dajem desetak od svega što imam. LUK 18:13 A carinik izdaleka stajaše, i ne šæaše ni oèiju podignuti na nebo, nego bijaše prsi svoje govoreæi: Bože! milostiv budi meni grješnome. LUK 18:14 Kažem vam da ovaj otide opravdan kuæi svojoj, a ne onaj. Jer svaki koji se sam podiže poniziæe se; a koji se sam ponižuje podignuæe se. LUK 18:15 Donošahu k njemu i djecu da ih se dotakne; a kad vidješe uèenici, zaprijetiše im. LUK 18:16 A Isus dozvavši ih reèe: pustite djecu neka dolaze k meni, i ne branite im; jer je takovijeh carstvo Božije. LUK 18:17 I kažem vam zaista: koji ne primi carstva Božijega kao dijete, neæe uæi u njega. LUK 18:18 I zapita ga jedan knez govoreæi: uèitelju blagi! šta da uèinim da naslijedim život vjeèni? LUK 18:19 A Isus reèe mu: što me zoveš blagijem? niko nije blag osim jednoga Boga. LUK 18:20 Zapovijesti znaš: ne èini preljube; ne ubij; ne ukradi; ne svjedoèi lažno; poštuj oca svojega i mater svoju. LUK 18:21 A on reèe: sve sam ovo saèuvao od mladosti svoje. LUK 18:22 A kad to èu Isus reèe mu: još ti jedno nedostaje: prodaj sve što imaš i razdaj siromasima; i imaæeš blago na nebu; i hajde za mnom. LUK 18:23 A kad on èu to postade žalostan, jer bješe vrlo bogat. LUK 18:24 A kad ga vidje Isus gdje postade žalostan, reèe: kako je teško uæi u carstvo Božije onima koji imaju bogatstvo! LUK 18:25 Lakše je kamili proæi kroz iglene uši negoli bogatome uæi u carstvo Božije. LUK 18:26 A oni koji slušahu rekoše: ko se dakle može spasti? LUK 18:27 A on reèe: što je u ljudi nemoguæe u Boga je moguæe. LUK 18:28 A Petar reèe: eto mi smo ostavili sve i za tobom idemo. LUK 18:29 A on im reèe: zaista vam kažem: nema nijednoga koji bi ostavio kuæu, ili roditelje, ili braæu, ili sestre, ili ženu, ili djecu carstva radi Božijega, LUK 18:30 Koji neæe primiti više u ovo vrijeme, i na onome svijetu život vjeèni. LUK 18:31 Uze pak dvanaestoricu i reèe im: evo idemo gore u Jerusalim, i sve æe se svršiti što su proroci pisali za sina èovjeèijega. LUK 18:32 Jer æe ga predati neznabošcima, i narugaæe mu se, i ružiæe ga, i popljuvaæe ga, LUK 18:33 I biæe ga, i ubiæe ga; i treæi dan ustaæe. LUK 18:34 I oni ništa od toga ne razumješe, i besjeda ova bješe od njih sakrivena, i ne razumješe što im se kaza. LUK 18:35 A kad se približi k Jerihonu, jedan slijepac sjeðaše kraj puta proseæi. LUK 18:36 A kad èu narod gdje prolazi zapita: šta je to? LUK 18:37 I kazaše mu da Isus Nazareæanin prolazi. LUK 18:38 I povika govoreæi: Isuse, sine Davidov! pomiluj me. LUK 18:39 I prijeæahu mu oni što iðahu naprijed da uæuti; a on još više vikaše: sine Davidov! pomiluj me. LUK 18:40 I Isus stade i zapovjedi da mu ga dovedu; a kad mu se približi, zapita ga LUK 18:41 Govoreæi: šta hoæeš da ti uèinim? A on reèe: Gospode! da progledam. LUK 18:42 A Isus reèe: progledaj; vjera tvoja pomože ti. LUK 18:43 I odmah progleda, i poðe za njim hvaleæi Boga. I svi ljudi koji vidješe hvaljahu Boga. LUK 19:1 I kad uðe u Jerihon i prolažaše kroza nj, LUK 19:2 I gle, èovjek po imenu Zakhej, koji bješe starješina carinièki, i bješe bogat, LUK 19:3 I iskaše da vidi Isusa da ga pozna; i ne mogaše od naroda, jer bješe maloga rasta; LUK 19:4 I potrèavši naprijed, pope se na dud da ga vidi; jer mu je onuda trebalo proæi. LUK 19:5 I kad doðe Isus na ono mjesto, pogledavši gore vidje ga, i reèe mu: Zakheju! siði brzo; jer mi danas valja biti u tvojoj kuæi. LUK 19:6 I siðe brzo; i primi ga radujuæi se. LUK 19:7 I svi, kad vidješe, vikahu na njega govoreæi da grješnome èovjeku doðe u kuæu. LUK 19:8 A Zakhej stade i reèe Gospodu: Gospode! evo pola imanja svojega daæu siromasima, i ako sam koga zanio vratiæu onoliko èetvoro. LUK 19:9 A Isus mu reèe: danas doðe spasenije kuæi ovoj; jer je i ovo sin Avraamov. LUK 19:10 Jer je sin èovjeèij došao da naðe i spase što je izgubljeno. LUK 19:11 A kad oni to slušahu nastavi kazivati prièu; jer bješe blizu Jerusalima, i mišljahu da æe se odmah javiti carstvo Božije. LUK 19:12 Reèe dakle: jedan èovjek od dobra roda otide u daljnu zemlju da primi sebi carstvo, i da se vrati. LUK 19:13 Dozvavši pak deset svojijeh sluga dade im deset kesa, i reèe im: trgujte dok se ja vratim. LUK 19:14 I graðani njegovi mržahu na njega, i poslaše za njim poslanike govoreæi: neæemo da on caruje nad nama. LUK 19:15 I kad se on vrati, pošto primi carstvo, reèe da dozovu one sluge kojima dade srebro, da vidi šta je koji dobio. LUK 19:16 Tada doðe prvi govoreæi: gospodaru! kesa tvoja donese deset kesa. LUK 19:17 I reèe mu: dobro, dobri slugo; kad si mi u malom bio vjeran evo ti vlast nad deset gradova. LUK 19:18 I doðe drugi govoreæi: gospodaru! kesa tvoja donese pet kesa. LUK 19:19 A on reèe i onome: i ti budi nad pet gradova. LUK 19:20 I treæi doðe govoreæi: gospodaru! evo tvoja kesa koju sam zavezao u ubrus i èuvao. LUK 19:21 Jer sam se bojao tebe: jer si èovjek tvrd: uzimaš što nijesi ostavio, i žnješ što nijesi sijao. LUK 19:22 A gospodar mu reèe: po tvojijem æu ti rijeèima suditi, zli slugo! znao si da sam ja tvrd èovjek, uzimam što nijesam ostavio, i žnjem što nijesam sijao: LUK 19:23 Pa zašto nijesi dao mojega srebra trgovcima, i ja došavši primio bih ga s dobitkom? LUK 19:24 I reèe onima što stajahu pred njim: uzmite od njega kesu i podajte onome što ima deset kesa. LUK 19:25 I rekoše mu: gospodaru! on ima deset kesa. LUK 19:26 A on im odgovori: jer vam kažem da æe se svakome koji ima dati; a od onoga koji nema uzeæe se od njega i ono što ima. LUK 19:27 A one moje neprijatelje koji nijesu htjeli da ja budem car nad njima, dovedite amo, i isijecite preda mnom. LUK 19:28 I kazavši ovo poðe naprijed, i iðaše gore u Jerusalim. LUK 19:29 I kad se približi Vitfazi i Vitaniji kod gore koja se zvaše Maslinska, posla dva od uèenika svojijeh LUK 19:30 Govoreæi: idite u to selo prema vama, i kad uðete u njega naæi æete magare privezano na koje nikakav èovjek nikad nije usjedao; odriješite ga i dovedite. LUK 19:31 I ako vas ko upita: zašto driješite? ovako mu kažite: ono Gospodu treba. LUK 19:32 A kad otidoše poslani, naðoše kao što im kaza. LUK 19:33 A kad oni driješahu magare rekoše im gospodari od njega: zašto driješite magare? LUK 19:34 A oni rekoše: ono Gospodu treba. LUK 19:35 I dovedoše ga k Isusu, i baciše haljine svoje na magare, i posadiše Isusa. LUK 19:36 A kad iðaše, prostirahu haljine svoje po putu. LUK 19:37 A kad se približi veæ da siðe s gore Maslinske, poèe sve mnoštvo uèenika u radosti hvaliti Boga iza glasa za sva èudesa što su vidjeli, LUK 19:38 Govoreæi: blagosloven car koji ide u ime Gospodnje! mir na nebu i slava na visini! LUK 19:39 I neki fariseji iz naroda rekoše mu: uèitelju! zaprijeti uèenicima svojijem. LUK 19:40 I odgovarajuæi reèe im: kažem vam: ako oni uæute, kamenje æe povikati. LUK 19:41 I kad se približi, ugleda grad i zaplaka za njim LUK 19:42 Govoreæi: kad bi i ti znao u ovaj tvoj dan što je za mir tvoj! ali je sad sakriveno od oèiju tvojijeh. LUK 19:43 Jer æe doæi dani na tebe, i okružiæe te neprijatelji tvoji opkopima, i opkoliæe te, i obuzeæe te sa sviju strana; LUK 19:44 I razbiæe tebe i djecu tvoju u tebi, i neæe ostaviti u tebi kamena na kamenu, zato što nijesi poznao vremena u kojemu si pohoðen. LUK 19:45 I ušavši u crkvu stade izgoniti one što prodavahu u njoj i kupovahu, LUK 19:46 Govoreæi im: u pismu stoji: dom moj dom je molitve, a vi naèiniste od njega peæinu hajduèku. LUK 19:47 I uèaše svaki dan u crkvi. A glavari sveštenièki i književnici i starješine narodne gledahu da ga pogube. LUK 19:48 I ne nalažahu šta bi mu uèinili; jer sav narod iðaše za njim, i slušahu ga. LUK 20:1 I kad on u jedan od onijeh dana uèaše narod u crkvi i propovijedaše jevanðelje, doðoše glavari sveštenièki i književnici sa starješinama, LUK 20:2 I rekoše mu govoreæi: kaži nam kakvom vlasti to èiniš? Ili ko ti je dao vlast tu? LUK 20:3 A on odgovarajuæi reèe im: i ja æu vas upitati jednu rijeè, i kažite mi: LUK 20:4 Krštenje Jovanovo ili bi s neba ili od ljudi? LUK 20:5 A oni pomišljahu u sebi govoreæi: ako reèemo s neba, reæi æe: zašto mu dakle ne vjerovaste? LUK 20:6 Ako li reèemo: od ljudi, sav æe nas narod pobiti kamenjem; jer svi vjerovahu da Jovan bješe prorok. LUK 20:7 I odgovoriše: ne znamo otkuda. LUK 20:8 A Isus im reèe: ni ja vama neæu kazati kakvom vlasti ovo èinim. LUK 20:9 A narodu poèe kazivati prièu ovu: jedan èovjek posadi vinograd, i dade ga vinogradarima pa otide na podugo vremena. LUK 20:10 I u vrijeme posla k vinogradarima slugu da mu dadu od roda vinogradskoga; ali vinogradari izbiše ga, i poslaše prazna. LUK 20:11 I posla opet drugoga slugu; a oni i onoga izbiše i osramotivši poslaše prazna. LUK 20:12 I posla opet treæega; a oni i onoga raniše, i istjeraše. LUK 20:13 Onda reèe gospodar od vinograda: šta æu èiniti? Da pošljem sina svojega ljubaznoga: eda se kako zastide kad vide njega. LUK 20:14 A vinogradari vidjevši njega mišljahu u sebi govoreæi: ovo je našljednik; hodite da ga ubijemo da naše bude dostojanje. LUK 20:15 I izvedoše ga napolje iz vinograda i ubiše. Šta æe dakle uèiniti njima gospodar od vinograda? LUK 20:16 Doæi æe i pogubiæe ove vinogradare, i daæe vinograd drugima. A oni što slušahu rekoše: ne dao Bog! LUK 20:17 A on pogledavši na njih reèe: šta znaèi dakle ono u pismu: kamen koji odbaciše zidari onaj posta glava od ugla? LUK 20:18 Svaki koji padne na taj kamen razbiæe se; a na koga on padne satræe ga. LUK 20:19 I gledahu glavari sveštenièki i književnici u onaj èas da dignu ruke na nj; ali se pobojaše naroda, jer razumješe da njima ovu prièu kaza. LUK 20:20 I pažahu na njega, i poslaše vrebaèe, koji se graðahu kao da su pobožni: ne bi li ga uhvatili u rijeèi da ga predadu poglavarima i vlasti sudijnoj. LUK 20:21 I upitaše ga govoreæi: uèitelju! znamo da pravo govoriš i uèiš, i ne gledaš ko je ko, nego zaista uèiš putu Božijemu: LUK 20:22 Treba li nam æesaru davati haraè, ili ne? LUK 20:23 A on razumjevši njihovo lukavstvo reèe im: šta me kušate? LUK 20:24 Pokažite mi dinar; èij je na njemu obraz i natpis? A oni odgovarajuæi rekoše: æesarev. LUK 20:25 A on im reèe: podajte dakle što je æesarevo æesaru, a što je Božije Bogu. LUK 20:26 I ne mogoše rijeèi njegove pokuditi pred narodom; i diviše se odgovoru njegovu, i umukoše. LUK 20:27 A pristupiše neki od sadukeja koji kažu da nema vaskrsenija, i pitahu ga LUK 20:28 Govoreæi: uèitelju! Mojsije nam napisa: ako kome umre brat koji ima ženu, i umre bez djece, da brat njegov uzme ženu, i da podigne sjeme bratu svojemu. LUK 20:29 Bijaše sedam braæe, i prvi uze ženu, i umrije bez djece; LUK 20:30 I uze drugi ženu, i on umrije bez djece; LUK 20:31 I treæi je uze; a tako i svi sedam; i ne ostaviše djece, i pomriješe; LUK 20:32 A poslije sviju umrije i žena. LUK 20:33 O vaskrseniju dakle koga æe od njih biti žena? jer je ona sedmorici bila žena. LUK 20:34 I odgovarajuæi Isus reèe im: djeca ovoga svijeta žene se i udaju; LUK 20:35 A koji se udostoje dobiti onaj svijet i vaskrsenije iz mrtvijeh niti æe se ženiti ni udavati; LUK 20:36 Jer više ne mogu umrijeti; jer su kao anðeli; i sinovi su Božiji kad su sinovi vaskrsenija. LUK 20:37 A da mrtvi ustaju, i Mojsije pokaza kod kupine gdje naziva Gospoda Boga Avraamova i Boga Isakova i Boga Jakovljeva. LUK 20:38 A Bog nije Bog mrtvijeh nego živijeh; jer su njemu svi živi. LUK 20:39 A neki od književnika odgovarajuæi rekoše: uèitelju! dobro si kazao. LUK 20:40 I veæ ne smijahu ništa da ga zapitaju. A on im reèe: LUK 20:41 Kako govore da je Hristos sin Davidov? LUK 20:42 Kad sam David govori u psaltiru: reèe Gospod Gospodu mojemu: sjedi meni s desne strane, LUK 20:43 Dok položim neprijatelje tvoje podnožje nogama tvojima. LUK 20:44 David dakle njega naziva Gospodom; pa kako mu je sin? LUK 20:45 A kad sav narod slušaše, reèe uèenicima svojijem: LUK 20:46 Èuvajte se od književnika, koji hoæe da idu u dugaèkijem haljinama, i traže da im se klanja po ulicama, i prvijeh mjesta po zbornicama, i zaèelja na gozbama; LUK 20:47 Koji jedu kuæe udovièke, i lažno se mole Bogu dugo. Oni æe još veæma biti osuðeni. LUK 21:1 Pogledavši pak gore vidje bogate gdje meæu priloge svoje u haznu Božiju; LUK 21:2 A vidje i jednu siromašnu udovicu koja metaše ondje dvije lepte; LUK 21:3 I reèe: zaista vam kažem: ova siromašna udovica metnu više od sviju: LUK 21:4 Jer svi ovi metnuše u prilog Bogu od suviška svojega, a ona od sirotinje svoje metnu svu hranu svoju što imaše. LUK 21:5 I kad neki govorahu za crkvu da je ukrašena lijepijem kamenjem i zakladima, reèe: LUK 21:6 Doæi æe dani u koje od svega što vidite neæe ostati ni kamen na kamenu koji se neæe razmetnuti. LUK 21:7 Zapitaše ga pak govoreæi: uèitelju! a kad æe to biti? i kakav je znak kad æe se to dogoditi? LUK 21:8 A on reèe: èuvajte se da vas ne prevare, jer æe mnogi doæi na ime moje govoreæi: ja sam, i vrijeme se približi. Ne idite dakle za njima. LUK 21:9 A kad èujete ratove i bune, ne plašite se; jer to sve treba najprije da bude; ali još nije tada pošljedak. LUK 21:10 Tada im reèe: ustaæe narod na narod i carstvo na carstvo; LUK 21:11 I zemlja æe se tresti vrlo po svijetu, i biæe gladi i pomori i strahote i veliki znaci biæe na nebu. LUK 21:12 A prije svega ovoga metnuæe na vas ruke svoje i goniæe vas i predavati u zbornice i u tamnice; vodiæe vas pred careve i kraljeve imena mojega radi. LUK 21:13 A to æe vam se dogoditi za svjedoèanstvo. LUK 21:14 Metnite dakle u srca svoja, da se prije ne pripravljate kako æete odgovarati: LUK 21:15 Jer æu vam ja dati usta i premudrost kojoj se neæe moæi protiviti ni odgovoriti svi vaši protivnici. LUK 21:16 A predavaæe vas i roditelji i braæa i roðaci i prijatelji; i pobiæe neke od vas. LUK 21:17 I svi æe omrznuti na vas imena mojega radi. LUK 21:18 I dlaka s glave vaše neæe poginuti. LUK 21:19 Trpljenjem svojijem spasavajte duše svoje. LUK 21:20 A kad vidite da Jerusalim opkoli vojska onda znajte da se približilo vrijeme da opusti. LUK 21:21 Tada koji budu u Judeji neka bježe u gore, i koji budu u gradu neka izlaze napolje; i koji su napolju neka ne ulaze u njega: LUK 21:22 Jer su ovo dani osvete, da se izvrši sve što je napisano. LUK 21:23 Ali teško trudnima i dojilicama u te dane! Jer æe biti velika nevolja na zemlji, i gnjev na ovom narodu. LUK 21:24 I pašæe od oštrica maèa, i odvešæe se u ropstvo po svijem narodima; i Jerusalim æe gaziti neznabošci dok se ne izvrše vremena neznabožaca. LUK 21:25 I biæe znaci u suncu i u mjesecu i u zvijezdama; i ljudima na zemlji tuga od smetnje i od huke morske i valova. LUK 21:26 Ljudi æe umirati od straha i od èekanja onoga što ide na zemlju; jer æe se i sile nebeske pokrenuti. LUK 21:27 I tada æe ugledati sina èovjeèijega gdje ide na oblacima sa silom i slavom velikom. LUK 21:28 A kad se poène ovo zbivati, gledajte i podignite glave svoje; jer se približuje izbavljenje vaše. LUK 21:29 I kaza im prièu: gledajte na smokvu i na sva drveta; LUK 21:30 Kad vidite da veæ potjeraju, sami znate da je blizu ljeto. LUK 21:31 Tako i vi kad vidite ovo da se zbiva, znajte da je blizu carstvo Božije. LUK 21:32 Zaista vam kažem da ovaj naraštaj neæe proæi dok se ovo sve ne zbude. LUK 21:33 Nebo i zemlja proæi æe, a rijeèi moje neæe proæi. LUK 21:34 Ali se èuvajte da kako vaša srca ne otežaju žderanjem i pijanstvom i brigama ovoga svijeta, i da vam ovaj dan ne doðe iznenada. LUK 21:35 Jer æe doæi kao zamka na sve koji žive po svoj zemlji. LUK 21:36 Stražite dakle jednako i molite se Bogu da biste se udostojili uteæi od svega ovoga što æe se zbiti, i stati pred sinom èovjeèijim. LUK 21:37 I danju uèaše u crkvi, a noæu izlažaše i noæivaše na gori koja se zove Maslinska. LUK 21:38 I sav narod dolažaše izjutra k njemu u crkvu da ga slušaju. LUK 22:1 Približavaše se pak praznik prijesnijeh hljebova koji se zove pasha. LUK 22:2 I gledahu glavari sveštenièki i književnici kako bi ga ubili; ali se bojahu naroda. LUK 22:3 A sotona uðe u Judu, koji se zvaše Iskariot, i koji bješe jedan od dvanaestorice. LUK 22:4 I otišavši govori s glavarima sveštenièkijem i sa starješinama kako æe im ga izdati. LUK 22:5 I oni se obradovaše, i ugovoriše da mu dadu novce. LUK 22:6 I on se obreèe, i tražaše zgodna vremena da im ga preda tajno od naroda. LUK 22:7 A doðe dan prijesnijeh hljebova u koji trebaše klati pashu; LUK 22:8 I posla Petra i Jovana rekavši: idite ugotovite nam pashu da jedemo. LUK 22:9 A oni mu rekoše: gdje hoæeš da ugotovimo? LUK 22:10 A on im reèe: eto kad uðete u grad, srešæe vas èovjek koji nosi vodu u krèagu; idite za njim u kuæu u koju on uðe, LUK 22:11 I kažite domaæinu: uèitelj veli: gdje je gostionica gdje æu jesti pashu s uèenicima svojijem? LUK 22:12 I on æe vam pokazati veliku sobu prostrtu; ondje ugotovite. LUK 22:13 A oni otidoše i naðoše kao što im kaza; i ugotoviše pashu. LUK 22:14 I kad doðe èas, sjede za trpezu, i dvanaest apostola s njim. LUK 22:15 I reèe im: vrlo sam željeo da ovu pashu jedem s vama prije nego postradam; LUK 22:16 Jer vam kažem da je otsele neæu jesti dok se ne svrši u carstvu Božijemu. LUK 22:17 I uzevši èašu dade hvalu, i reèe: uzmite je i razdijelite meðu sobom; LUK 22:18 Jer vam kažem da neæu piti od roda vinogradskoga dok ne doðe carstvo Božije. LUK 22:19 I uzevši hljeb dade hvalu, i prelomivši ga dade im govoreæi: ovo je tijelo moje koje se daje za vas; ovo èinite za moj spomen. LUK 22:20 A tako i èašu po veèeri, govoreæi: ova je èaša novi zavjet mojom krvi koja se za vas proljeva. LUK 22:21 Ali evo ruka izdajnika mojega sa mnom je na trpezi. LUK 22:22 I sin èovjeèij dakle ide kao što je ureðeno; ali teško èovjeku onome koji ga izdaje! LUK 22:23 I oni staše tražiti meðu sobom koji bi dakle od njih bio koji æe to uèiniti. LUK 22:24 A posta i prepiranje meðu njima koji bi se držao meðu njima da je najveæi. LUK 22:25 A on im reèe: carevi narodni vladaju narodom, a koji njim upravljaju, zovu se dobrotvori. LUK 22:26 Ali vi nemojte tako; nego koji je najveæi meðu vama neka bude kao najmanji, i koji je starješina neka bude kao sluga. LUK 22:27 Jer koji je veæi, koji sjedi za trpezom ili koji služi? Nije li onaj koji sjedi za trpezom? A ja sam meðu vama kao sluga. LUK 22:28 A vi ste oni koji ste se održali sa mnom u mojijem napastima. LUK 22:29 I ja ostavljam vama carstvo kao što je otac moj meni ostavio: LUK 22:30 Da jedete i pijete za trpezom mojom u carstvu mojemu, i da sjedite na prijestolima i sudite nad dvanaest koljena Izrailjevijeh. LUK 22:31 Reèe pak Gospod: Simone! Simone! evo vas ište sotona da bi vas èinio kao pšenicu. LUK 22:32 A ja se molih za tebe da tvoja vjera ne prestane; i ti kadgod obrativši se utvrdi braæu svoju. LUK 22:33 A on mu reèe: Gospode! s tobom gotov sam i u tamnicu i na smrt iæi. LUK 22:34 A on reèe: kažem ti, Petre! danas neæe zapjevati pijetao dok se triput ne odreèeš da me poznaješ. LUK 22:35 I reèe im: kad vas poslah bez kese i bez torbe i bez obuæe, eda vam što nedostade? A oni rekoše: ništa. LUK 22:36 A on im reèe: ali sad koji ima kesu neka je uzme, tako i torbu; a koji nema neka proda haljinu svoju i kupi nož. LUK 22:37 Jer vam kažem da još i ovo treba na meni da se izvrši što stoji u pismu: i meðu zloèince metnuše ga. Jer što je pisano za mene, svršuje se. LUK 22:38 A oni rekoše: Gospode! evo ovdje dva noža. A on im reèe: dosta je. LUK 22:39 I izišavši otide po obièaju na goru Maslinsku; a za njim otidoše uèenici njegovi. LUK 22:40 A kad doðe na mjesto reèe im: molite se Bogu da ne padnete u napast. LUK 22:41 I sam otstupi od njih kako se može kamenom dobaciti, i kleknuvši na koljena moljaše se Bogu LUK 22:42 Govoreæi: oèe! kad bi htio da proneseš ovu èašu mimo mene! ali ne moja volja nego tvoja da bude. LUK 22:43 A anðeo mu se javi s neba, i krijepi ga. LUK 22:44 I buduæi u borenju, moljaše se bolje; znoj pak njegov bijaše kao kaplje krvi koje kapahu na zemlju. LUK 22:45 I ustavši od molitve doðe k uèenicima svojijem, i naðe ih a oni spavaju od žalosti, LUK 22:46 I reèe im: što spavate? ustanite, molite se Bogu da ne padnete u napast. LUK 22:47 Dok on pak još govoraše, gle, narod i jedan od dvanaestorice, koji se zvaše Juda, iðaše pred njima, i pristupi k Isusu da ga cjeliva. Jer im ovo bijaše dao znak: koga cjelivam onaj je. LUK 22:48 A Isus mu reèe: Juda! zar cjelivom izdaješ sina èovjeèijega? LUK 22:49 A kad oni što bijahu s njim vidješe šta æe biti, rekoše mu: Gospode! da bijemo nožem? LUK 22:50 I udari jedan od njih slugu poglavara sveštenièkoga, i otsijeèe mu desno uho. LUK 22:51 A Isus odgovarajuæi reèe: ostavite to. I dohvativši se do uha njegova iscijeli ga. LUK 22:52 A glavarima sveštenièkijem i vojvodama crkvenijem i starješinama koji bijahu došli na nj reèe Isus: zar kao na hajduka iziðoste s noževima i koljem da me uhvatite? LUK 22:53 Svaki dan bio sam s vama u crkvi i ne digoste ruku na mene; ali je sad vaš èas i oblast tame. LUK 22:54 A kad ga uhvatiše, odvedoše ga i uvedoše u dvor poglavara sveštenièkoga. A Petar iðaše za njim izdaleka. LUK 22:55 A kad oni naložiše oganj nasred dvora i sjeðahu zajedno, i Petar sjeðaše meðu njima. LUK 22:56 Vidjevši ga pak jedna sluškinja gdje sjedi kod ognja, i pogledavši na nj reèe: i ovaj bješe s njim. LUK 22:57 A on ga se odreèe govoreæi: ženo! ne poznajem ga. LUK 22:58 I malo zatijem vidje ga drugi i reèe: i ti si od njih. A Petar reèe: èovjeèe! nijesam. LUK 22:59 I pošto proðe oko jednoga sahata drugi neko potvrðivaše govoreæi: zaista i ovaj bješe s njim; jer je Galilejac. LUK 22:60 A Petar reèe: èovjeèe! ne znam šta govoriš. I odmah dok on još govoraše zapjeva pijetao. LUK 22:61 I obazrevši se Gospod pogleda na Petra, i Petar se opomenu rijeèi Gospodnje kako mu reèe: prije nego pijetao zapjeva odreæi æeš me se triput. LUK 22:62 I izišavši napolje plaka gorko. LUK 22:63 A ljudi koji držahu Isusa rugahu mu se, i bijahu ga. LUK 22:64 I pokrivši ga bijahu ga po obrazu i pitahu ga govoreæi: proreci ko te udari? LUK 22:65 I druge mnoge hule govorahu na nj. LUK 22:66 I kad svanu, sabraše se starješine narodne i glavari sveštenièki i književnici, i odvedoše ga u svoj sud LUK 22:67 Govoreæi: jesi li ti Hristos? kaži nam. A on im reèe: ako vam i kažem, neæete vjerovati. LUK 22:68 A ako vas i zapitam, neæete mi odgovoriti, niti æete me pustiti. LUK 22:69 Otsele æe sin èovjeèij sjediti s desne strane sile Božije. LUK 22:70 Svi pak rekoše: ti li si dakle sin Božij? A on im reèe: vi kažete da sam ja. LUK 22:71 A oni rekoše: šta nam trebaju više svjedoèanstva? jer sami èusmo iz usta njegovijeh. LUK 23:1 I ustavši njih sve mnoštvo odvedoše ga k Pilatu. LUK 23:2 I poèeše ga tužiti govoreæi: ovoga naðosmo da otpaðuje narod naš, i zabranjuje davati æesaru danak, i govori da je on Hristos car. LUK 23:3 A Pilat ga zapita: ti li si car Judejski? A on odgovarajuæi reèe mu: ti kažeš. LUK 23:4 A Pilat reèe glavarima sveštenièkijem i narodu: ja ne nalazim nikakve krivice na ovom èovjeku. LUK 23:5 A oni navaljivahu govoreæi: on buni ljude uèeæi po svoj Judeji poèevši od Galileje dovde. LUK 23:6 A Pilat èuvši za Galileju zapita: zar je on Galilejac? LUK 23:7 I razumjevši da je iz podruèja Irodova posla ga Irodu, koji takoðer bijaše u Jerusalimu onijeh dana. LUK 23:8 A Irod vidjevši Isusa bi mu vrlo milo; jer je odavno željeo da ga vidi, jer je mnogo slušao za njega, i nadaše se da æe vidjeti od njega kako èudo. LUK 23:9 I pita ga mnogo koje za što; ali mu on ništa ne odgovori. LUK 23:10 A glavari sveštenièki i književnici stajahu, i jednako tužahu ga. LUK 23:11 A Irod osramotivši ga sa svojijem vojnicima, i narugavši mu se, obuèe mu bijelu haljinu, i posla ga natrag Pilatu. LUK 23:12 I u taj se dan pomiriše Pilat i Irod meðu sobom; jer prije bijahu u zavadi. LUK 23:13 A Pilat sazvavši glavare sveštenièke i knezove i narod LUK 23:14 Reèe im: dovedoste mi ovoga èovjeka kao koji narod otpaðuje, i eto ja ga pred vama ispitah, i ne nalazim na ovom èovjeku nijedne krivice što vi na njega govorite; LUK 23:15 A ni Irod, jer sam ga slao k njemu; i eto se ne nalazi ništa da je uèinio što bi zasluživalo smrt. LUK 23:16 Daklem da ga izbijem pa da pustim. LUK 23:17 A trebaše o svakom prazniku pashe da im pusti po jednoga sužnja. LUK 23:18 Ali narod sav povika govoreæi: uzmi ovoga, a pusti nam Varavu; LUK 23:19 Koji bijaše baèen u tamnicu za nekakvu bunu uèinjenu u gradu i za krv. LUK 23:20 A Pilat opet reèe da bi on htio pustiti Isusa. LUK 23:21 A oni vikahu govoreæi: raspni ga, raspni. LUK 23:22 A on im treæi put reèe: kakvo je dakle on zlo uèinio? ja ništa na njemu ne naðoh što bi zasluživalo smrt; daklem da ga izbijem pa da pustim. LUK 23:23 A oni jednako navaljivahu s velikom vikom, i iskahu da se on razapne; i nadvlada vika njihova i glavara sveštenièkijeh. LUK 23:24 I Pilat presudi da bude kao što oni ištu. LUK 23:25 I pusti onoga što iskahu, koji bješe baèen u tamnicu za bunu i za krv; a Isusa ostavi na njihovu volju. LUK 23:26 I kad ga povedoše, uhvatiše nekoga Simona Kirinca koji iðaše iz polja, i metnuše na njega krst da nosi za Isusom. LUK 23:27 A za njim iðaše mnoštvo naroda i žena, koje plakahu i naricahu za njim. LUK 23:28 A Isus obazrevši se na njih reèe: kæeri Jerusalimske! ne plaèite za mnom, nego plaèite za sobom i za djecom svojom. LUK 23:29 Jer gle, idu dani u koje æe se reæi: blago nerotkinjama, i utrobama koje ne rodiše, i sisama koje ne dojiše. LUK 23:30 Tada æe poèeti govoriti gorama: padnite na nas; i bregovima: pokrijte nas. LUK 23:31 Jer kad se ovako radi od sirova drveta, šta æe biti od suha? LUK 23:32 Voðahu pak i druga dva zloèinca da pogube s njim. LUK 23:33 I kad doðoše na mjesto koje se zvaše košturnica, ondje razapeše njega i zloèince, jednoga s desne strane a drugoga s lijeve. LUK 23:34 A Isus govoraše: oèe! oprosti im; jer ne znadu šta èine. A dijeleæi njegove haljine bacahu kocke. LUK 23:35 I narod stajaše te gledaše, a i knezovi s njima rugahu mu se govoreæi: drugima pomože, neka pomože i sebi, ako je on Hristos, izbranik Božij. LUK 23:36 A i vojnici mu se rugahu, i pristupahu k njemu i davahu mu ocat, LUK 23:37 I govorahu: ako si ti car Judejski pomozi sam sebi. LUK 23:38 A bijaše nad njim i natpis napisan slovima Grèkijem i Latinskijem i Jevrejskijem: ovo je car Judejski. LUK 23:39 A jedan od obješenijeh zloèinaca huljaše na njega govoreæi: ako si ti Hristos pomozi sebi i nama. LUK 23:40 A drugi odgovarajuæi šutkaše ga i govoraše: zar se ti ne bojiš Boga, kad si i sam osuðen tako? LUK 23:41 I mi smo još pravedno osuðeni; jer primamo po svojijem djelima kao što smo zaslužili; ali on nikakva zla nije uèinio. LUK 23:42 I reèe Isusu: opomeni me se, Gospode! kad doðeš u carstvo svoje. LUK 23:43 I reèe mu Isus: zaista ti kažem: danas æeš biti sa mnom u raju. LUK 23:44 A bijaše oko šestoga sahata, i tama bi po svoj zemlji do sahata devetoga. LUK 23:45 I pomrèa sunce, i zavjes crkveni razdrije se napola. LUK 23:46 I povikavši Isus iza glasa reèe: oèe! u ruke tvoje predajem duh svoj. I rekavši ovo izdahnu. LUK 23:47 A kad vidje kapetan šta bi, stade hvaliti Boga govoreæi: zaista ovaj èovjek bješe pravednik. LUK 23:48 I sav narod koji se bijaše skupio da gleda ovo, kad vidje šta biva, vrati se bijuæi se u prsi svoje. LUK 23:49 A svi njegovi znanci stajahu izdaleka, i žene koje bijahu išle za njim iz Galileje, i gledahu ovo. LUK 23:50 I gle, èovjek, po imenu Josif, savjetnik, èovjek dobar i pravedan, LUK 23:51 On ne bijaše pristao na njihov savjet i na posao) iz Arimateje grada Judejskoga, koji i sam èekaše carstva Božijega, LUK 23:52 On pristupivši k Pilatu zaiska tijelo Isusovo. LUK 23:53 I skide ga, i obavi platnom, i metnu ga u grob isjeèen, u kome niko ne bijaše nikad metnut. LUK 23:54 I dan bijaše petak, i subota osvitaše. LUK 23:55 A žene koje bijahu došle s Isusom iz Galileje, idoše za Josifom, i vidješe grob i kako se tijelo metnu. LUK 23:56 Vrativši se pak pripraviše mirise i miro; i u subotu dakle ostaše na miru po zakonu. LUK 24:1 A u prvi dan nedjeljni doðoše vrlo rano na grob, i donesoše mirise što pripraviše, i neke druge žene s njima; LUK 24:2 Ali naðoše kamen odvaljen od groba. LUK 24:3 I ušavši ne naðoše tijela Gospoda Isusa. LUK 24:4 I kad se one èuðahu tome, gle, dva èovjeka staše pred njima u sjajnijem haljinama; LUK 24:5 A kad se one uplašiše i oboriše lica k zemlji, rekoše im: što tražite živoga meðu mrtvima? LUK 24:6 Nije ovdje; nego ustade; opomenite se kako vam kaza kad bješe još u Galileji, LUK 24:7 Govoreæi da sin èovjeèij treba da se preda u ruke ljudi grješnika i da se razapne i treæi dan da ustane. LUK 24:8 I opomenuše se rijeèi njegovijeh. LUK 24:9 I vrativši se od groba javiše sve ovo jedanaestorici i svima ostalijem. LUK 24:10 A to bijaše Magdalina Marija i Jovana i Marija Jakovljeva i ostale s njima koje kazaše ovo apostolima. LUK 24:11 I njima se uèiniše njihove rijeèi kao laž, i ne vjerovaše im. LUK 24:12 A Petar ustavši otrèa ka grobu, i natkuèivši se vidje same haljine gdje leže, i otide èudeæi se u sebi šta bi. LUK 24:13 I gle, dvojica od njih iðahu u onaj dan u selo koje bijaše daleko od Jerusalima šeset potrkališta i zvaše se Emaus. LUK 24:14 A oni govorahu meðu sobom o svima ovijem dogaðajima. LUK 24:15 I kad se oni razgovarahu i zapitivahu jedan drugoga, i Isus približi se, i iðaše s njima. LUK 24:16 A oèi im se držahu da ga ne poznaše. LUK 24:17 A on im reèe: kakav je to razgovor koji imate meðu sobom iduæi, i što ste neveseli? LUK 24:18 A jedan po imenu Kleopa, odgovarajuæi reèe mu: zar si ti jedan od crkvara u Jerusalimu koji nijesi èuo šta je u njemu bilo ovijeh dana? LUK 24:19 I reèe im: šta? A oni mu rekoše: za Isusa Nazareæanina, koji bješe prorok, silan u djelu i u rijeèi pred Bogom i pred svijem narodom; LUK 24:20 Kako ga predadoše glavari sveštenièki i knezovi naši te se osudi na smrt, i razapeše ga? LUK 24:21 A mi se nadasmo da je on onaj koji æe izbaviti Izrailja; ali svrh svega toga ovo je danas treæi dan kako to bi. LUK 24:22 A uplašiše nas i žene neke od našijeh koje su bile rano na grobu, LUK 24:23 I ne našavši tijela njegova doðoše govoreæi da su im se anðeli javili koji su kazali da je on živ. LUK 24:24 I idoše jedni od našijeh na grob, i naðoše tako kao što i žene kazaše, ali njega ne vidješe. LUK 24:25 I on im reèe: o bezumni i sporoga srca za vjerovanje svega što govoriše proroci! LUK 24:26 Nije li to trebalo da Hristos pretrpi i da uðe u slavu svoju? LUK 24:27 I poèevši od Mojsija i od sviju proroka kazivaše im što je za njega u svemu pismu. LUK 24:28 I približiše se k selu u koje iðahu, i on èinjaše se da hoæe dalje da ide. LUK 24:29 I oni ga ustavljahu govoreæi: ostani s nama, jer je dan nagao, i blizu je noæ. I uðe s njima da noæi. LUK 24:30 I kad sjeðaše s njima za trpezom, uze hljeb i blagoslovivši prelomi ga i dade im. LUK 24:31 Tada se njima otvoriše oèi i poznaše ga. I njega nestade. LUK 24:32 I oni govorahu jedan drugome: ne goraše li naše srce u nama kad nam govoraše putem i kad nam kazivaše pismo? LUK 24:33 I ustavši onaj èas, vratiše se u Jerusalim, i naðoše u skupu jedanaestoricu i koji bijahu s njima, LUK 24:34 Koji govorahu: zaista ustade Gospod, i javi se Simonu. LUK 24:35 I oni kazaše što bi na putu, i kako ga poznaše kad prelomi hljeb. LUK 24:36 A kad oni ovo govorahu, i sam Isus stade meðu njima, i reèe im: mir vam. LUK 24:37 A oni se uplašiše, i poplašeni buduæi, mišljahu da vide duha. LUK 24:38 I reèe im: šta se plašite? I zašto takove misli ulaze u srca vaša? LUK 24:39 Vidite ruke moje i noge moje: ja sam glavom; opipajte me i vidite; jer duh tijela i kostiju nema kao što vidite da ja imam. LUK 24:40 I ovo rekavši pokaza im ruke i noge. LUK 24:41 A dok oni još ne vjerovahu od radosti i èuðahu se reèe im: imate li ovdje što za jelo? LUK 24:42 A oni mu daše komad ribe peèene, i meda u satu. LUK 24:43 I uzevši izjede pred njima. LUK 24:44 I reèe im: ovo su rijeèi koje sam vam govorio još dok sam bio s vama, da sve treba da se svrši što je za mene napisano u zakonu Mojsijevu i u prorocima i u psalmima. LUK 24:45 Tada im otvori um da razumiju pismo. LUK 24:46 I reèe im: tako je pisano, i tako je trebalo da Hristos postrada i da ustane iz mrtvijeh treæi dan; LUK 24:47 I da se propovijeda pokajanje u ime njegovo i oproštenje grijeha po svijem narodima poèevši od Jerusalima. LUK 24:48 A vi ste svjedoci ovome. LUK 24:49 I gle, ja æu poslati obeæanje oca svojega na vas; a vi sjedite u gradu Jerusalimskome dok se ne obuèete u silu s visine. LUK 24:50 I izvede ih napolje do Vitanije, i podignuvši ruke svoje blagoslovi ih. LUK 24:51 I kad ih blagosiljaše, otstupi od njih, i uznošaše se na nebo. LUK 24:52 I oni mu se pokloniše, i vratiše se u Jerusalim s velikom radošæu. LUK 24:53 I bijahu jednako u crkvi hvaleæi i blagosiljajuæi Boga. Amin. JOH 1:1 U poèetku bješe rijeè, i rijeè bješe u Boga, i Bog bješe rijeè. JOH 1:2 Ona bješe u poèetku u Boga. JOH 1:3 Sve je kroz nju postalo, i bez nje ništa nije postalo što je postalo. JOH 1:4 U njoj bješe život, i život bješe vidjelo ljudima. JOH 1:5 I vidjelo se svijetli u tami, i tama ga ne obuze. JOH 1:6 Posla Bog èovjeka po imenu Jovana. JOH 1:7 Ovaj doðe za svjedoèanstvo da svjedoèi za vidjelo da svi vjeruju kroza nj. JOH 1:8 On ne bješe vidjelo, nego da svjedoèi za vidjelo. JOH 1:9 Bješe vidjelo istinito koje obasjava svakoga èovjeka koji dolazi na svijet. JOH 1:10 Na svijetu bješe, i svijet kroza nj posta, i svijet ga ne pozna. JOH 1:11 K svojima doðe, i svoji ga ne primiše. JOH 1:12 A koji ga primiše dade im vlast da budu sinovi Božiji, koji vjeruju u ime njegovo, JOH 1:13 Koji se ne rodiše od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego od Boga. JOH 1:14 I rijeè postade tijelo i useli se u nas puno blagodati i istine; i vidjesmo slavu njegovu, slavu, kao jedinorodnoga od oca. JOH 1:15 Jovan svjedoèi za njega i vièe govoreæi: ovaj bješe za koga rekoh: koji za mnom ide preda mnom postade, jer prije mene bješe. JOH 1:16 I od punosti njegove mi svi uzesmo blagodat za blagodaæu. JOH 1:17 Jer se zakon dade preko Mojsija, a blagodat i istina postade od Isusa Hrista. JOH 1:18 Boga niko nije vidio nikad: jedinorodni sin koji je u naruèju oèinom, on ga javi. JOH 1:19 I ovo je svjedoèanstvo Jovanovo kad poslaše Jevreji iz Jerusalima sveštenike i Levite da ga zapitaju: ko si ti? JOH 1:20 I on prizna, i ne zataja, i prizna: ja nijesam Hristos. JOH 1:21 I zapitaše ga: ko si dakle? Jesi li Ilija? I reèe: nijesam. Jesi li prorok? I odgovori: nijesam. JOH 1:22 A oni mu rekoše: ko si? da možemo kazati onima što su nas poslali: šta kažeš za sebe? JOH 1:23 Reèe: ja sam glas onoga što vièe u pustinji: poravnite put Gospodnji; kao što kaza Isaija prorok. JOH 1:24 I bijahu poslanici od fariseja, JOH 1:25 I zapitaše ga govoreæi mu: zašto dakle kršæavaš kad ti nijesi Hristos ni Ilija ni prorok? JOH 1:26 Odgovori im Jovan govoreæi: ja kršæavam vodom, a meðu vama stoji koga vi ne znate. JOH 1:27 On je onaj što æe doæi za mnom, koji bješe preda mnom; kome ja nijesam dostojan odriješiti remena na obuæi njegovoj. JOH 1:28 Ovo bi u Vitavari preko Jordana gdje Jovan kršæavaše. JOH 1:29 A sjutradan vidje Jovan Isusa gdje ide k njemu, i reèe: gle, jagnje Božije koje uze na se grijehe svijeta. JOH 1:30 Ovo je onaj za koga ja rekoh: za mnom ide èovjek koji preda mnom postade, jer prije mene bješe. JOH 1:31 I ja ga ne znadoh: nego da se javi Izrailju zato ja doðoh da krstim vodom. JOH 1:32 I svjedoèi Jovan govoreæi: vidjeh Duha gdje silazi s neba kao golub i stade na njemu. JOH 1:33 I ja ga ne znadoh; nego onaj koji me posla da krstim vodom on mi reèe: na koga vidiš da silazi Duh i stoji na njemu to je onaj koji æe krstiti Duhom svetijem. JOH 1:34 I ja vidjeh i zasvjedoèih da je ovaj sin Božij. JOH 1:35 A sjutradan opet stajaše Jovan i dvojica od uèenika njegovijeh, JOH 1:36 I vidjevši Isusa gdje ide, reèe: gle, jagnje Božije. JOH 1:37 I èuše ga oba uèenika kad govoraše, i otidoše za Isusom. JOH 1:38 A Isus obazrevši se i vidjevši ih gdje idu za njim, reèe im: šta æete? A oni mu rekoše: Ravi! koje znaèi: uèitelju) gdje stojiš? JOH 1:39 I reèe im: doðite i vidite. I otidoše, i vidješe gdje stajaše; i ostaše u njega onaj dan. A bijaše oko devetoga sahata. JOH 1:40 A jedan od dvojice koji èuše od Jovana i iðahu za njim bijaše Andrija brat Simona Petra; JOH 1:41 On naðe najprije brata svojega Simona, i reèe mu: mi naðosmo Mesiju, koje znaèi Hristos. JOH 1:42 I dovede ga k Isusu. A Isus pogledavši na nj reèe: ti si Simon, sin Jonin; ti æeš se zvati Kifa, koje znaèi Petar. JOH 1:43 A sjutradan namisli iziæi u Galileju, i naðe Filipa, i reèe mu: hajde za mnom. JOH 1:44 A Filip bješe iz Vitsaide iz grada Andrijna i Petrova. JOH 1:45 Filip naðe Natanaila, i reèe mu: za koga Mojsije u zakonu pisa i proroci, naðosmo ga, Isusa sina Josifova iz Nazareta. JOH 1:46 I reèe mu Natanailo: iz Nazareta može li biti što dobro? Reèe mu Filip: doði i vidi. JOH 1:47 A Isus vidjevši Natanaila gdje ide k njemu reèe za njega: evo pravoga Izrailjca u kome nema lukavstva. JOH 1:48 Reèe mu Natanailo: kako me poznaješ? Odgovori Isus i reèe mu: prije nego te pozva Filip vidjeh te kad bijaše pod smokvom. JOH 1:49 Odgovori Natanailo i reèe mu: Ravi! ti si sin Božij, ti si car Izrailjev. JOH 1:50 Odgovori Isus i reèe mu: što ti kazah da te vidjeh pod smokvom zato vjeruješ; vidjeæeš više od ovoga. JOH 1:51 I reèe mu: zaista, zaista vam kažem: otsele æete vidjeti nebo otvoreno i anðele Božije gdje se penju i silaze k sinu èovjeèijemu. JOH 2:1 I u treæi dan bi svadba u Kani Galilejskoj, i ondje bješe mati Isusova. JOH 2:2 A pozvan bješe i Isus i uèenici njegovi na svadbu. JOH 2:3 I kad nesta vina, reèe mati Isusova njemu: nemaju vina. JOH 2:4 Isus joj reèe: što je meni do tebe ženo? Još nije došao moj èas. JOH 2:5 Reèe mati njegova slugama: što god vam reèe uèinite. JOH 2:6 A ondje bijaše šest vodenijeh sudova od kamena, postavljenijeh po obièaju Jevrejskoga èišæenja, koji uzimahu po dva ili po tri vedra. JOH 2:7 Reèe im Isus: napunite sudove vode. I napuniše ih do vrha. JOH 2:8 I reèe im: zahvatite sad i nosite kumu. I odnesoše. JOH 2:9 A kad okusi kum od vina koje je postalo od vode, i ne znadijaše otkuda je a sluge znadijahu koje su zahvatile vodu zovnu kum ženika, JOH 2:10 I reèe mu: svaki èovjek najprije dobro vino iznosi, a kad se opiju onda rðavije; a ti si èuvao dobro vino doslije. JOH 2:11 Ovo uèini Isus poèetak èudesima u Kani Galilejskoj, i pokaza slavu svoju; i uèenici njegovi vjerovaše ga. JOH 2:12 Potom siðe u Kapernaum, on i mati njegova, i braæa njegova, i uèenici njegovi, i ondje stajaše ne mnogo dana. JOH 2:13 I blizu bješe pasha Jevrejska, i iziðe Isus u Jerusalim. JOH 2:14 I naðe u crkvi gdje sjede oni što prodavahu volove i ovce i golubove, i koji novce mijenjahu. JOH 2:15 I naèinivši biè od uzica, izgna sve iz crkve, i ovce i volove; i mjenjaèima prosu novce i stolove ispremeta; JOH 2:16 I reèe onima što prodavahu golubove: nosite to odavde, i ne èinite od doma oca mojega doma trgovaèkoga. JOH 2:17 A uèenici se njegovi opomenuše da u pismu stoji: revnost za kuæu tvoju izjede me. JOH 2:18 A Jevreji odgovarajuæi rekoše mu: kakav nam znak pokazuješ, da to možeš èiniti? JOH 2:19 Isus odgovori i reèe im: razvalite ovu crkvu, i za tri dana æu je podignuti. JOH 2:20 A Jevreji rekoše: èetrdeset i šest godina graðena je ova crkva, i ti za tri dana da je podigneš? JOH 2:21 A on govoraše za crkvu tijela svojega. JOH 2:22 A kad usta iz mrtvijeh, opomenuše se uèenici njegovi da ovo govoraše, i vjerovaše pismu i rijeèi koju reèe Isus. JOH 2:23 A kad bješe u Jerusalimu na praznik pashe, mnogi vjerovaše u ime njegovo, videæi èudesa njegova koja èinjaše. JOH 2:24 Ali Isus ne povjeravaše im sebe; jer ih sve znadijaše, JOH 2:25 I ne trebaše mu da ko svjedoèi za èovjeka; jer sam znadijaše šta bješe u èovjeku. JOH 3:1 Bijaše pak èovjek meðu farisejima, po imenu Nikodim, knez Jevrejski. JOH 3:2 Ovaj doðe k Isusu noæu i reèe mu: Ravi! znamo da si ti uèitelj od Boga došao; jer niko ne može èudesa ovijeh èiniti koja ti èiniš ako nije Bog s njim. JOH 3:3 Odgovori Isus i reèe mu: zaista, zaista ti kažem: ako se ko nanovo ne rodi, ne može vidjeti carstva Božijega. JOH 3:4 Reèe Nikodim njemu: kako se može èovjek roditi kad je star? eda li može po drugi put uæi u utrobu matere svoje i roditi se? JOH 3:5 Odgovori Isus: zaista, zaista ti kažem: ako se ko ne rodi vodom i Duhom, ne može uæi u carstvo Božije. JOH 3:6 Što je roðeno od tijela, tijelo je; a što je roðeno od Duha, duh je. JOH 3:7 Ne èudi se što ti rekoh: valja vam se nanovo roditi. JOH 3:8 Duh diše gdje hoæe, i glas njegov èuješ, a ne znaš otkuda dolazi i kuda ide; tako je svaki èovjek koji je roðen od Duha. JOH 3:9 Odgovori Nikodim i reèe mu: kako može to biti? JOH 3:10 Isus odgovori i reèe mu: ti si uèitelj Izrailjev, i to li ne znaš? JOH 3:11 Zaista, zaista ti kažem da mi govorimo što znamo, i svjedoèimo što vidjesmo, i svjedoèanstva našega ne primate. JOH 3:12 Kad vam kazah zemaljsko pa ne vjerujete, kako æete vjerovati ako vam kažem nebesko? JOH 3:13 I niko se ne pope na nebo osim koji siðe s neba, sin èovjeèij koji je na nebu. JOH 3:14 I kao što Mojsije podiže zmiju u pustinji, tako treba sin èovjeèij da se podigne, JOH 3:15 Da nijedan koji ga vjeruje ne pogine, nego da ima život vjeèni: JOH 3:16 Jer Bogu tako omilje svijet da je i sina svojega jedinorodnoga dao, da nijedan koji ga vjeruje ne pogine, nego da ima život vjeèni. JOH 3:17 Jer Bog ne posla sina svojega na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spase kroza nj. JOH 3:18 Koji njega vjeruje ne sudi mu se, a koji ne vjeruje veæ je osuðen, jer ne vjerova u ime jedinorodnoga sina Božijega. JOH 3:19 A sud je ovaj što vidjelo doðe na svijet, i ljudima omilje veæma tama negoli vidjelo; jer njihova djela bijahu zla. JOH 3:20 Jer svaki koji zlo èini mrzi na vidjelo i ne ide k vidjelu da ne pokaraju djela njegovijeh, jer su zla. JOH 3:21 A ko istinu èini ide k vidjelu, da se vide djela njegova, jer su u Bogu uèinjena. JOH 3:22 A potom doðe Isus i uèenici njegovi u Judejsku zemlju, i ondje življaše s njima i kršæavaše. JOH 3:23 A Jovan kršæavaše u Enonu blizu Salima, jer ondje bješe mnogo vode; i dolažahu te ih kršæavaše. JOH 3:24 Jer još ne bijaše Jovan baèen u tamnicu. JOH 3:25 Tada postade raspra meðu uèenicima Jovanovijem i Jevrejima oko èišæenja. JOH 3:26 I doðoše k Jovanu i rekoše mu: Ravi! onaj što bješe s tobom preko Jordana, za koga si ti svjedoèio, evo on kršæava, i svi idu k njemu. JOH 3:27 Jovan odgovori i reèe: ne može èovjek ništa primati ako mu ne bude dano s neba. JOH 3:28 Vi sami meni svjedoèite da rekoh: ja nijesam Hristos, nego sam poslan pred njim. JOH 3:29 Ko ima nevjestu ženik je, a prijatelj ženikov stoji i sluša ga, i radošæu raduje se glasu ženikovu. Ova dakle radost moja ispuni se. JOH 3:30 Onaj treba da raste, a ja da se umaljujem. JOH 3:31 Koji odozgo dolazi nad svima je; koji je sa zemlje od zemlje je, i govori od zemlje; koji dolazi s neba nad svima je. JOH 3:32 I što vidje i èu ono svjedoèi; i svjedoèanstva njegova niko ne prima. JOH 3:33 Koji primi njegovo svjedoèanstvo, potvrdi da je Bog istinit. JOH 3:34 Jer koga Bog posla, onaj rijeèi Božije govori: jer Bog Duha ne daje na mjeru. JOH 3:35 Jer otac ljubi sina, i sve dade u ruke njegove. JOH 3:36 Ko vjeruje sina, ima život vjeèni; a ko ne vjeruje sina, neæe vidjeti života, nego gnjev Božij ostaje na njemu. JOH 4:1 Kad razumje dakle Gospod da su èuli fariseji da Isus više uèenika dobija i kršæava nego Jovan JOH 4:2 Isus pak sam ne kršæavaše nego uèenici njegovi JOH 4:3 Ostavi Judeju, i otide opet u Galileju. JOH 4:4 A valjalo mu je proæi kroz Samariju. JOH 4:5 Tako doðe u grad Samarijski koji se zove Sihar, blizu sela koje dade Jakov Josifu sinu svojemu. JOH 4:6 A ondje bijaše izvor Jakovljev; i Isus umoran od puta sjeðaše na izvoru; a bješe oko šestoga sahata. JOH 4:7 Doðe žena Samarjanka da zahvati vode; reèe joj Isus: daj mi da pijem. JOH 4:8 Jer uèenici njegovi bijahu otišli u grad da kupe jela.) JOH 4:9 Reèe mu žena Samarjanka: kako ti, Jevrejin buduæi, možeš iskati od mene žene Samarjanke da piješ? Jer se Jevreji ne miješaju sa Samarjanima. JOH 4:10 Odgovori Isus i reèe joj: da ti znaš dar Božij, i ko je taj koji ti govori: daj mi da pijem, ti bi iskala u njega i dao bi ti vodu živu. JOH 4:11 Reèe mu žena: Gospode! ni zahvatiti nemaš èim, a studenac je dubok; odakle æeš dakle uzeti vodu živu? JOH 4:12 Eda li si ti veæi od našega oca Jakova, koji nam dade ovaj studenac, i on iz njega pijaše i sinovi njegovi i stoka njegova? JOH 4:13 Odgovori Isus i reèe joj: svaki koji pije od ove vode opet æe ožednjeti; JOH 4:14 A koji pije od vode koju æu mu ja dati neæe ožednjeti dovijeka; nego voda što æu mu ja dati biæe u njemu izvor vode koja teèe u život vjeèni. JOH 4:15 Reèe mu žena: Gospode! daj mi te vode da ne žednim niti da dolazim ovamo na vodu. JOH 4:16 Reèe joj Isus: idi zovni muža svojega, i doði ovamo. JOH 4:17 Odgovori žena i reèe mu: nemam muža. Reèe joj Isus: dobro si kazala: nemam muža; JOH 4:18 Jer si pet muževa imala, i sad koga imaš nije ti muž; to si pravo kazala. JOH 4:19 Reèe mu žena: Gospode! vidim da si ti prorok. JOH 4:20 Oci naši moliše se Bogu na ovoj gori, a vi kažete da je u Jerusalimu mjesto gdje se treba moliti. JOH 4:21 Reèe joj Isus: ženo! vjeruj mi da ide vrijeme kad se neæete moliti ocu ni na ovoj gori ni u Jerusalimu. JOH 4:22 Vi ne znate èemu se molite; a mi znamo èemu se molimo: jer je spasenije od Jevreja. JOH 4:23 Ali ide vrijeme, i veæ je nastalo, kad æe se pravi bogomoljci moliti ocu duhom i istinom, jer otac hoæe takovijeh bogomoljaca. JOH 4:24 Bog je duh; i koji mu se mole, duhom i istinom treba da se mole. JOH 4:25 Reèe mu žena: znam da æe doæi Mesija koji se zove Hristos, kad on doðe kazaæe nam sve. JOH 4:26 Reèe joj Isus: ja sam koji s tobom govorim. JOH 4:27 I tada doðoše uèenici njegovi, i èuðahu se gdje govoraše sa ženom; ali nijedan ne reèe: šta hoæeš? ili šta govoriš s njom? JOH 4:28 A žena ostavi sudove svoje i otide u grad i reèe ljudima: JOH 4:29 Hodite da vidite èovjeka koji mi kaza sve što sam uèinila: da nije to Hristos? JOH 4:30 Iziðoše dakle iz grada i poðoše k njemu. JOH 4:31 A uèenici njegovi moljahu ga meðu tijem govoreæi: Ravi! jedi. JOH 4:32 A on im reèe: ja imam jelo da jedem za koje vi ne znate. JOH 4:33 Tada uèenici govorahu meðu sobom: veæ ako mu ko donese da jede? JOH 4:34 A on im reèe: jelo je moje da izvršim volju onoga koji me je poslao, i da svršim njegov posao. JOH 4:35 Ne kažete li vi da su još èetiri mjeseca pa æe žetva prispjeti? Eto, velim vam: podignite oèi svoje i vidite njive kako su veæ žute za žetvu. JOH 4:36 I koji žnje prima platu, i sabira rod za život vjeèni, da se raduju zajedno i koji sije i koji žnje; JOH 4:37 Jer je u tom istinita besjeda da je drugi koji sije a drugi koji žnje. JOH 4:38 Ja vas poslah da žnjete gdje se vi ne trudiste; drugi se trudiše, a vi u posao njihov uðoste. JOH 4:39 I iz grada onoga mnogi od Samarjana vjerovaše ga za besjedu žene koja svjedoèaše: kaza mi sve što sam uèinila. JOH 4:40 Kad doðoše dakle Samarjani k njemu, moljahu ga da bi ostao kod njih; i ondje osta dva dana. JOH 4:41 I mnogo ih više vjerova za njegovu besjedu. JOH 4:42 A ženi govorahu: sad ne vjerujemo više za tvoju besjedu, jer sami èusmo i poznasmo da je ovaj zaista spas svijetu, Hristos. JOH 4:43 A poslije dva dana iziðe odande, i otide u Galileju: JOH 4:44 Jer sam Isus svjedoèaše da prorok na svojoj postojbini nema èasti. JOH 4:45 A kad doðe u Galileju, primiše ga Galilejci koji bijahu vidjeli sve što uèini u Jerusalimu na praznik; jer i oni idoše na praznik. JOH 4:46 Doðe pak Isus opet u Kanu Galilejsku, gdje pretvori vodu u vino. I bješe neki carev èovjek kojega sin bolovaše u Kapernaumu. JOH 4:47 Ovaj èuvši da Isus doðe iz Judeje u Galileju, doðe k njemu i moljaše ga da siðe i da mu iscijeli sina; jer bijaše na smrti. JOH 4:48 I reèe mu Isus: ako ne vidite znaka i èudesa, ne vjerujete. JOH 4:49 Reèe mu carev èovjek: Gospode! siði dok nije umrlo dijete moje. JOH 4:50 Reèe mu Isus: idi, sin je tvoj zdrav. I vjerova èovjek rijeèi koju mu reèe Isus, i poðe. JOH 4:51 I odmah kad on silažaše, gle, sretoše ga sluge njegove i javiše mu govoreæi: sin je tvoj zdrav. JOH 4:52 Tada pitaše za sahat u koji mu lakše bi; i kazaše mu: juèe u sedmom sahatu pusti ga groznica. JOH 4:53 Tada razumje otac da bješe onaj sahat u koji mu reèe Isus: sin je tvoj zdrav. I vjerova on i sva kuæa njegova. JOH 4:54 Ovo opet drugo èudo uèini Isus kad doðe iz Judeje u Galileju. JOH 5:1 A potom bješe praznik Jevrejski, i iziðe Isus u Jerusalim. JOH 5:2 U Jerusalimu pak kod Ovèijeh vrata ima banja, koja se zove Jevrejski Vitezda, i oko nje pet pokrivenijeh trijemova, JOH 5:3 U kojima ležaše mnoštvo bolesnika, slijepijeh, hromijeh, suhijeh, koji èekahu da se zaljulja voda; JOH 5:4 Jer anðeo Gospodnji silažaše u odreðeno vrijeme u banju i muæaše vodu; i koji najprije ulažaše pošto se zamuti voda, ozdravljaše, makar kakva bolest da je na njemu. JOH 5:5 A ondje bijaše jedan èovjek koji trideset i osam godina bješe bolestan. JOH 5:6 Kad vidje Isus ovoga gdje leži, i razumje da je veæ odavno bolestan, reèe mu: hoæeš li da budeš zdrav? JOH 5:7 Odgovori mu bolesni: da, Gospode; ali nemam èovjeka da me spusti u banju kad se zamuti voda; a dok ja doðem drugi siðe prije mene. JOH 5:8 Reèe mu Isus: ustani, uzmi odar svoj i hodi. JOH 5:9 I odmah ozdravi èovjek, i uzevši odar svoj hoðaše. A taj dan bješe subota. JOH 5:10 Tada govorahu Jevreji onome što ozdravi: danas je subota i ne valja ti odra nositi. JOH 5:11 A on im odgovori: koji me iscijeli on mi reèe: uzmi odar svoj i hodi. JOH 5:12 A oni ga zapitaše: ko je taj èovjek koji ti reèe: uzmi odar svoj i hodi? JOH 5:13 A iscijeljeni ne znadijaše ko je; jer se Isus ukloni, jer ljudstva mnogo bješe na mjestu. JOH 5:14 A potom ga naðe Isus u crkvi i reèe mu: eto si zdrav, više ne griješi, da ti ne bude gore. JOH 5:15 A èovjek otide i kaza Jevrejima da je ono Isus koji ga iscijeli. JOH 5:16 I zato gonjahu Jevreji Isusa, i gledahu da ga ubiju, jer èinjaše to u subotu. JOH 5:17 A Isus im odgovaraše: otac moj doslije èini, i ja èinim. JOH 5:18 I zato još više gledahu Jevreji da ga ubiju što ne samo kvaraše subotu nego i ocem svojijem nazivaše Boga i graðaše se jednak Bogu. JOH 5:19 A Isus odgovarajuæi reèe im: zaista, zaista vam kažem: sin ne može ništa èiniti sam od sebe nego što vidi da otac èini; jer što on èini ono i sin èini onako; JOH 5:20 Jer otac sina ljubi, i sve mu pokazuje što sam èini; i pokazaæe mu veæa djela od ovijeh da se vi èudite. JOH 5:21 Jer kako što otac podiže mrtve i oživljuje, tako i sin koje hoæe oživljuje. JOH 5:22 Jer otac ne sudi nikome, nego sav sud dade sinu, JOH 5:23 Da svi poštuju sina kao što oca poštuju. Ko ne poštuje sina ne poštuje oca koji ga je poslao. JOH 5:24 Zaista, zaista vam kažem: ko moju rijeè sluša i vjeruje onome koji je mene poslao, ima život vjeèni, i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život. JOH 5:25 Zaista, zaista vam kažem: ide èas, i veæ je nastao, kad æe mrtvi èuti glas sina Božijega, i èuvši oživljeti. JOH 5:26 Jer kako što otac ima život u sebi, tako dade i sinu da ima život u sebi; JOH 5:27 I dade mu vlast da i sud èini, jer je sin èovjeèij. JOH 5:28 Ne divite se ovome, jer ide èas u koji æe svi koji su u grobovima èuti glas sina Božijega, JOH 5:29 I iziæi æe koji su èinili dobro u vaskrsenije života, a koji su èinili zlo u vaskrsenije suda. JOH 5:30 Ja ne mogu ništa èiniti sam od sebe; kako èujem onako sudim, i sud je moj pravedan; jer ne tražim volje svoje nego volju oca koji me je poslao. JOH 5:31 Ako ja svjedoèim za sebe, svjedoèanstvo moje nije istinito. JOH 5:32 Ima drugi koji svjedoèi za mene; i znam da je istinito svjedoèanstvo što svjedoèi za mene. JOH 5:33 Vi poslaste k Jovanu, i posvjedoèi vam za istinu; JOH 5:34 A ja ne primam svjedoèanstva od èovjeka, nego ovo govorim da se vi spasete. JOH 5:35 On bješe vidjelo koje goraše i svijetljaše, a vi se htjeste malo vremena radovati njegovu svijetljenju. JOH 5:36 Ali ja imam svjedoèanstvo veæe od Jovanova; jer poslovi koje mi dade otac da ih svršim, ovi poslovi koje ja radim svjedoèe za mene da me otac posla. JOH 5:37 I otac koji me posla sam svjedoèi za mene. Ni glasa njegova kad èuste ni lica njegova vidjeste. JOH 5:38 I rijeèi njegove nemate u sebi da stoji; jer vi ne vjerujete onome koga on posla. JOH 5:39 Pregledajte pisma, jer vi mislite da imate u njima život vjeèni; i ona svjedoèe za mene. JOH 5:40 I neæete da doðete k meni da imate život. JOH 5:41 Ja ne primam slave od ljudi. JOH 5:42 Nego vas poznajem da ljubavi Božije nemate u sebi. JOH 5:43 Ja doðoh u ime oca svojega i ne primate me; ako drugi doðe u ime svoje, njega æete primiti. JOH 5:44 Kako vi možete vjerovati kad primate slavu jedan od drugoga, a slave koja je od jedinoga Boga ne tražite? JOH 5:45 Ne mislite da æu vas tužiti ocu; ima koji vas tuži, Mojsije, u koga se vi uzdate. JOH 5:46 Jer da ste vjerovali Mojsiju tako biste vjerovali i meni; jer on pisa za mene. JOH 5:47 A kad njegovijem pismima ne vjerujete kako æete vjerovati mojijem rijeèima? JOH 6:1 Potom otide Isus preko mora Galilejskoga kod Tiverijade. JOH 6:2 I za njim iðaše mnoštvo naroda, jer viðahu èudesa njegova koja èinjaše na bolesnicima. JOH 6:3 A Isus iziðe na goru, i ondje sjeðaše s uèenicima svojijem. JOH 6:4 A bijaše blizu pasha praznik Jevrejski. JOH 6:5 Podignuvši dakle Isus oèi, i vidjevši da mnoštvo naroda ide k njemu, reèe Filipu: gdje æemo kupiti hljeba da ovi jedu? JOH 6:6 A ovo govoraše kušajuæi ga, jer sam znadijaše šta æe èiniti. JOH 6:7 Odgovori mu Filip: dvjesta groša hljeba nije dosta da svakome od njih po malo dopadne. JOH 6:8 Reèe mu jedan od uèenika njegovijeh, Andrija, brat Simona Petra: JOH 6:9 Ovdje ima jedno momèe koje ima pet hljebova jeèmenijeh i dvije ribe; ali šta je to na toliki svijet! JOH 6:10 A Isus reèe: posadite ljude. A bješe trave mnogo na onome mjestu. Posadi se dakle ljudi na broj oko pet hiljada. JOH 6:11 A Isus uzevši one hljebove, i davši hvalu, dade uèenicima, a uèenici onima koji bijahu posaðeni; tako i od riba koliko htješe. JOH 6:12 I kad se nasitiše, reèe uèenicima svojijem: skupite komade što pretekoše da ništa ne propadne. JOH 6:13 I skupiše, i napuniše dvanaest kotarica komada od pet hljebova jeèmenijeh što preteèe iza onijeh što su jeli. JOH 6:14 A ljudi vidjevši èudo koje uèini Isus govorahu: ovo je zaista onaj prorok koji treba da doðe na svijet. JOH 6:15 A kad razumje Isus da hoæe da doðu da ga uhvate i da ga uèine carem, otide opet u goru sam. JOH 6:16 A kad bi uveèe siðoše uèenici njegovi na more, JOH 6:17 I uðoše u laðu, i poðoše preko mora u Kapernaum. I veæ se bijaše smrklo, a Isus ne bješe došao k njima. JOH 6:18 A more se podizaše od velikoga vjetra. JOH 6:19 Vozivši pak oko dvadeset i pet ili trideset potrkališta ugledaše Isusa gdje ide po moru i došao blizu do laðe, i uplašiše se. JOH 6:20 A on im reèe: ja sam; ne bojte se. JOH 6:21 Onda ga s radošæu uzeše u laðu; i odmah laða bi na zemlji u koju iðahu. JOH 6:22 Sjutradan pak narod koji stajaše preko mora kad vidje da laðe druge ne bješe ondje osim one jedne što u nju uðoše uèenici njegovi, i da ne uðe Isus s uèenicima svojijem u laðu nego sami uèenici njegovi otidoše, JOH 6:23 A druge laðe iz Tiverijade doðoše blizu onog mjesta gdje jedoše hljeb kad Gospod dade hvalu, JOH 6:24 Kad vidje narod da Isusa ne bješe ondje ni uèenika njegovijeh, uðoše i oni u laðe, i doðoše u Kapernaum da traže Isusa. JOH 6:25 I našavši ga preko mora rekoše mu: Ravi! kad si došao ovamo? JOH 6:26 Isus im odgovori i reèe: zaista, zaista vam kažem: ne tražite me što èudesa vidjeste, nego što jedoste hljeba i nasitiste se. JOH 6:27 Starajte se ne za jelo koje prolazi, nego za jelo koje ostaje za vjeèni život, koje æe vam dati sin èovjeèij, jer ovoga potvrdi otac Bog. JOH 6:28 A oni mu rekoše: šta æemo èiniti da radimo djela Božija? JOH 6:29 Odgovori Isus i reèe im: ovo je djelo Božije da vjerujete onoga koga on posla. JOH 6:30 A oni mu rekoše: kakav dakle ti pokazuješ znak da vidimo i da vjerujemo? šta radiš ti? JOH 6:31 Ocevi naši jedoše manu u pustinji, kao što je napisano: hljeb s neba dade im da jedu. JOH 6:32 Tada im reèe Isus: zaista, zaista vam kažem: Mojsije ne dade vama hljeba s neba, nego vam otac moj daje hljeb istiniti s neba; JOH 6:33 Jer je hljeb Božij onaj koji silazi s neba i daje život svijetu. JOH 6:34 Tada mu rekoše: Gospode! daj nam svagda taj hljeb. JOH 6:35 A Isus im reèe: ja sam hljeb života: koji meni dolazi neæe ogladnjeti, i koji mene vjeruje neæe nikad ožednjeti. JOH 6:36 Nego vam kazah da me i vidjeste i ne vjerujete. JOH 6:37 Sve što meni daje otac k meni æe doæi; i koji dolazi k meni neæu ga istjerati napolje. JOH 6:38 Jer siðoh s neba ne da èinim volju svoju, nego volju oca koji me posla. JOH 6:39 A ovo je volja oca koji me posla da od onoga što mi dade ništa ne izgubim, nego da ga vaskrsnem u pošljednji dan. JOH 6:40 A ovo je volja onoga koji me posla da svaki koji vidi sina i vjeruje ga ima život vjeèni; i ja æu ga vaskrsnuti u pošljednji dan. JOH 6:41 Tada vikahu Jevreji na njega što reèe: ja sam hljeb koji siðe s neba. JOH 6:42 I govorahu: nije li ovo Isus sin Josifov kojemu mi znamo oca i mater? kako dakle on govori: ja siðoh s neba? JOH 6:43 Onda Isus odgovori i reèe im: ne vièite meðu sobom. JOH 6:44 Niko ne može doæi k meni ako ga ne dovuèe otac koji me posla; i ja æu ga vaskrsnuti u pošljednji dan. JOH 6:45 U prorocima stoji napisano: i biæe svi nauèeni od Boga. Svaki koji èuje od oca i nauèi, doæi æe k meni. JOH 6:46 Ne da je ko vidio oca osim onoga koji je od Boga: on vidje oca. JOH 6:47 Zaista, zaista vam kažem: koji vjeruje mene ima život vjeèni. JOH 6:48 Ja sam hljeb života. JOH 6:49 Ocevi vaši jedoše manu u pustinji, i pomriješe. JOH 6:50 Ovo je hljeb koji silazi s neba: da koji od njega jede ne umre. JOH 6:51 Ja sam hljeb živi koji siðe s neba; koji jede od ovoga hljeba življeæe vavijek; i hljeb koji æu ja dati tijelo je moje, koje æu dati za život svijeta. JOH 6:52 A Jevreji se prepirahu meðu sobom govoreæi: kako može ovaj dati nama tijelo svoje da jedemo? JOH 6:53 A Isus im reèe: zaista, zaista vam kažem: ako ne jedete tijela sina èovjeèijega i ne pijete krvi njegove, neæete imati života u sebi. JOH 6:54 Koji jede moje tijelo i pije moju krv ima život vjeèni, i ja æu ga vaskrsnuti u pošljednji dan: JOH 6:55 Jer je tijelo moje pravo jelo i krv moja pravo piæe. JOH 6:56 Koji jede moje tijelo i pije moju krv stoji u meni i ja u njemu. JOH 6:57 Kao što me posla živi otac, i ja živim oca radi; i koji jede mene i on æe življeti mene radi. JOH 6:58 Ovo je hljeb koji siðe s neba: ne kao što vaši ocevi jedoše manu, i pomriješe; koji jede hljeb ovaj življeæe vavijek. JOH 6:59 Ovo reèe u zbornici kad uèaše u Kapernaumu. JOH 6:60 Tada mnogi od uèenika njegovijeh koji slušahu rekoše: ovo je tvrda besjeda! ko je može slušati? JOH 6:61 A Isus znajuæi u sebi da uèenici njegovi vièu na to, reèe im: zar vas ovo sablažnjava? JOH 6:62 A kad vidite sina èovjeèijega da odlazi gore gdje je prije bio? JOH 6:63 Duh je ono što oživljava; tijelo ne pomaže ništa. Rijeèi koje vam ja rekoh duh su i život su. JOH 6:64 Ali imaju neki meðu vama koji ne vjeruju. Jer znadijaše Isus od poèetka koji su što ne vjeruju, i ko æe ga izdati. JOH 6:65 I reèe: zato vam rekoh da niko ne može doæi k meni ako mu ne bude dano od oca mojega. JOH 6:66 Od tada mnogi od uèenika njegovijeh otidoše natrag, i više ne iðahu s njim. JOH 6:67 A Isus reèe dvanaestorici: da neæete i vi otiæi? JOH 6:68 Tada mu odgovori Simon Petar: Gospode! kome æemo iæi? Ti imaš rijeèi vjeènoga života. JOH 6:69 I mi vjerovasmo i poznasmo da si ti Hristos, sin Boga živoga. JOH 6:70 Isus im odgovori: ne izbrah li ja vas dvanaestoricu, i jedan je od vas ðavo? JOH 6:71 A govoraše za Judu Simonova Iskariota, jer ga on šæaše izdati, i bijaše jedan od dvanaestorice. JOH 7:1 I potom hoðaše Isus po Galileji; jer po Judeji ne šæadijaše da hodi, jer gledahu Jevreji da ga ubiju. JOH 7:2 Bijaše pak blizu praznik Jevrejski graðenje sjenica. JOH 7:3 Tada mu rekoše braæa njegova: iziði odavde i idi u Judeju, da i uèenici tvoji vide djela tvoja koja èiniš; JOH 7:4 Jer niko ne èini što tajno a sam traži da je poznat. Ako to èiniš javi sebe svijetu. JOH 7:5 Jer ni braæa njegova ne vjerovahu ga. JOH 7:6 Tada im reèe Isus: vrijeme moje još nije došlo, a vrijeme je vaše svagda gotovo. JOH 7:7 Ne može svijet mrziti na vas: a na mene mrzi, jer ja svjedoèim za nj da su djela njegova zla. JOH 7:8 Vi iziðite na praznik ovaj: ja još neæu iziæi na praznik ovaj, jer se moje vrijeme još nije navršilo. JOH 7:9 Rekavši im ovo osta u Galileji. JOH 7:10 A kad iziðoše braæa njegova na praznik, tada i sam iziðe, ne javno nego kao tajno. JOH 7:11 A Jevreji ga tražahu na praznik i govorahu: gdje je on? JOH 7:12 I bijahu za nj mnoge raspre u narodu: jedni govorahu da je dobar, a drugi: nije, nego vara narod. JOH 7:13 Ali niko ne govoraše javno za nj od straha Jevrejskoga. JOH 7:14 Ali odmah u polovini praznika iziðe Isus u crkvu i uèaše. JOH 7:15 I divljahu se Jevreji govoreæi: kako ovaj zna knjige a nije se uèio? JOH 7:16 Tada im odgovori Isus i reèe: moja nauka nije moja, nego onoga koji me je poslao. JOH 7:17 Ko hoæe njegovu volju tvoriti, razumjeæe je li ova nauka od Boga ili ja sam od sebe govorim. JOH 7:18 Koji govori sam od sebe, slavu svoju traži; a ko traži slavu onoga koji ga je poslao, on je istinit i nema u njemu nepravde. JOH 7:19 Ne dade li Mojsije vama zakon i niko od vas ne živi po zakonu? Zašto tražite da me ubijete? JOH 7:20 Odgovori narod i reèe: je li ðavo u tebi? ko traži da te ubije? JOH 7:21 Odgovori Isus i reèe im: jedno djelo uèinih i svi se divite tome. JOH 7:22 Mojsije vam dade da se obrezujete ne kao da je od Mojsija nego od otaca i u subotu obrezujete èovjeka. JOH 7:23 Ako se èovjek u subotu obrezuje da se ne pokvari zakon Mojsijev, srdite li se na mene što svega èovjeka iscijelih u subotu? JOH 7:24 Ne gledajte ko je ko kad sudite, nego pravedan sud sudite. JOH 7:25 Tada govorahu neki od Jerusalimljana: nije li to onaj kojega traže da ubiju? JOH 7:26 I gle, kako govori slobodno i ništa mu ne vele: da ne doznaše naši knezovi da je on zaista Hristos? JOH 7:27 Ali ovoga znamo otkuda je; a Hristos kad doðe, niko neæe znati otkuda je. JOH 7:28 Tada Isus povika u crkvi uèeæi i reèe: i mene poznajete i znate otkuda sam; i sam od sebe ne doðoh, nego ima istiniti koji me posla, kojega vi ne znate. JOH 7:29 Ja ga znam, jer sam od njega i on me posla. JOH 7:30 Tada gledahu da ga uhvate; i niko ne metnu na nj ruke, jer još ne bješe došao èas njegov. JOH 7:31 A od naroda mnogi ga vjerovaše, i govorahu: kad doðe Hristos eda li æe više èudesa èiniti nego ovaj što èini? JOH 7:32 Èuše fariseji od naroda takovi govor za njega, i poslaše fariseji i glavari sveštenièki sluge da ga uhvate. JOH 7:33 Tada reèe Isus: još sam malo vremena s vama, pa idem k onome koji me posla. JOH 7:34 Tražiæete me i neæete me naæi; i gdje sam ja vi ne možete doæi. JOH 7:35 A Jevreji rekoše meðu sobom: kuda æe ovaj iæi da ga mi ne naðemo? Neæe li iæi meðu rastrkane Grke, i Grke uèiti? JOH 7:36 Šta znaèi ova rijeè što reèe: tražiæete me i neæete me naæi; i gdje sam ja vi ne možete doæi? JOH 7:37 A u pošljednji veliki dan praznika stajaše Isus i vikaše govoreæi: ko je žedan neka doðe k meni i pije. JOH 7:38 Koji me vjeruje, kao što pismo reèe, iz njegova tijela poteæi æe rijeke žive vode. JOH 7:39 A ovo reèe za Duha kojega poslije primiše oni koji vjeruju u ime njegovo: jer Duh sveti još ne bješe na njima, jer Isus još ne bješe proslavljen. JOH 7:40 A mnogi od naroda èuvši ove rijeèi govorahu: ovo je zaista prorok. JOH 7:41 Drugi govorahu: ovo je Hristos. A jedni govorahu: zar æe Hristos iz Galileje doæi? JOH 7:42 Ne kaza li pismo da æe Hristos doæi od sjemena Davidova, i iz sela Vitlejema odakle bješe David? JOH 7:43 Tako raspra postade u narodu njega radi. JOH 7:44 A neki od njih šæadijahu da ga uhvate; ali niko ne metnu ruku na nj. JOH 7:45 Doðoše pak sluge ka glavarima sveštenièkijem i farisejima; i oni im rekoše: zašto ga ne dovedoste? JOH 7:46 A sluge odgovoriše: nikad èovjek nije tako govorio kao ovaj èovjek. JOH 7:47 Tada im odgovoriše fariseji: zar se i vi prevariste? JOH 7:48 Vjerova li ga ko od knezova ili od fariseja? JOH 7:49 Nego narod ovaj, koji ne zna zakona, proklet je. JOH 7:50 Reèe im Nikodim što dolazi k njemu noæu, koji bješe jedan od njih: JOH 7:51 Eda li zakon naš sudi èovjeku dokle ga najprije ne sasluša i dozna šta èini? JOH 7:52 Odgovoriše mu i rekoše: nijesi li i ti iz Galileje? Razgledaj i viði da prorok iz Galileje ne dolazi. JOH 7:53 I otidoše svaki svojoj kuæi. JOH 8:1 A Isus otide na goru Maslinsku. JOH 8:2 A ujutru opet doðe u crkvu, i sav narod iðaše k njemu; i sjedavši uèaše ih. JOH 8:3 A književnici i fariseji dovedoše k njemu ženu uhvaæenu u preljubi, i postavivši je na srijedu JOH 8:4 Rekoše mu: uèitelju! ova je žena uhvaæena sad u preljubi; JOH 8:5 A Mojsije nam u zakonu zapovjedi da takove kamenjem ubijamo; a ti šta veliš? JOH 8:6 Ovo pak rekoše kušajuæi ga da bi ga imali za što okriviti. A Isus saže se dolje i pisaše prstom po zemlji ne gledajuæi na njih). JOH 8:7 A kad ga jednako pitahu, ispravi se i reèe im: koji je meðu vama bez grijeha neka najprije baci kamen na nju. JOH 8:8 Pa se opet saže dolje i pisaše po zemlji. JOH 8:9 A kad oni to èuše, i pokarani buduæi od svoje savjesti izlažahu jedan za drugijem poèevši od starješina do pošljednjijeh; i osta Isus sam i žena stojeæi na srijedi. JOH 8:10 A kad se Isus ispravi, i ne vidjevši nijednoga do samu ženu, reèe joj: ženo! gdje su oni što te tužahu? Nijedan te ne osudi? JOH 8:11 A ona reèe: nijedan, Gospode! A Isus joj reèe: ni ja te ne osuðujem, idi, i otsele više ne griješi. JOH 8:12 Isus im pak opet reèe: ja sam vidjelo svijetu: ko ide za mnom neæe hoditi po tami, nego æe imati vidjelo života. JOH 8:13 Tada mu rekoše fariseji: ti sam za sebe svjedoèiš: svjedoèanstvo tvoje nije istinito. JOH 8:14 Isus odgovori i reèe im: ako ja svjedoèim sam za sebe istinito je svjedoèanstvo moje: jer znam otkuda doðoh i kuda idem; a vi ne znate otkuda dolazim i kuda idem. JOH 8:15 Vi sudite po tijelu, ja ne sudim nikome. JOH 8:16 I ako sudim ja, sud je moj prav: jer nijesam sam, nego ja i otac koji me posla. JOH 8:17 A i u zakonu vašemu stoji napisano da je svjedoèanstvo dvojice ljudi istinito. JOH 8:18 Ja sam koji svjedoèim sam za sebe, i svjedoèi za mene otac koji me posla. JOH 8:19 Tada mu govorahu: gdje je otac tvoj? Isus odgovori: ni mene znate ni oca mojega; kad biste znali mene, znali biste i oca mojega. JOH 8:20 Ove rijeèi reèe Isus kod hazne Božije kad uèaše u crkvi; i niko ga ne uhvati, jer još ne bješe došao èas njegov. JOH 8:21 A Isus im opet reèe: ja idem, i tražiæete me; i pomrijeæete u svojemu grijehu; kud ja idem vi ne možete doæi. JOH 8:22 Tada rekoše Jevreji: da se neæe sam ubiti, što govori: kud ja idem vi ne možete doæi? JOH 8:23 I reèe im: vi ste od nižijeh, ja sam od višijeh; vi ste od ovoga svijeta, ja nijesam od ovoga svijeta. JOH 8:24 Tako vam kazah da æete pomrijeti u grijesima svojima; jer ako ne uzvjerujete da sam ja, pomrijeæete u grijesima svojima. JOH 8:25 Tada mu govorahu: ko si ti? I reèe im Isus: poèetak, kako vam i kažem. JOH 8:26 Mnogo imam za vas govoriti i suditi; ali onaj koji me posla istinit je, i ja ono govorim svijetu što èuh od njega. JOH 8:27 Ne razumješe dakle da im govoraše za oca. JOH 8:28 A Isus im reèe: kad podignete sina èovjeèijega, onda æete doznati da sam ja, i da ništa sam od sebe ne èinim; nego kako me nauèi otac moj onako govorim. JOH 8:29 I onaj koji me posla sa mnom je. Ne ostavi otac mene sama; jer ja svagda èinim što je njemu ugodno. JOH 8:30 Kad ovo govoraše, mnogi ga vjerovaše. JOH 8:31 Tada Isus govoraše onijem Jevrejima koji mu vjerovaše: ako vi ostanete na mojoj besjedi, zaista æete biti uèenici moji, JOH 8:32 I poznaæete istinu, i istina æe vas izbaviti. JOH 8:33 Odgovoriše i rekoše mu: mi smo sjeme Avraamovo, i nikome nijesmo robovali nikad; kako ti govoriš da æemo se izbaviti? JOH 8:34 Isus im odgovori: zaista, zaista vam kažem da je svaki koji èini grijeh rob grijehu. JOH 8:35 A rob ne ostaje u kuæi vavijek, sin ostaje vavijek. JOH 8:36 Ako vas dakle sin izbavi, zaista æete biti izbavljeni. JOH 8:37 Znam da ste sjeme Avraamovo; ali gledate da me ubijete, jer moja besjeda ne može u vas da stane. JOH 8:38 Ja govorim što vidjeh od oca svojega; i vi tako èinite što vidjeste od oca svojega. JOH 8:39 Odgovoriše i rekoše mu: otac je naš Avraam. Isus im reèe: kad biste vi bili djeca Avraamova, èinili biste djela Avraamova. JOH 8:40 A sad gledate mene da ubijete, èovjeka koji vam istinu kazah koju èuh od Boga: tako Avraam nije èinio. JOH 8:41 Vi èinite djela oca svojega. Tada mu rekoše: mi nijesmo roðeni od kurvarstva: jednoga oca imamo Boga. JOH 8:42 A Isus im reèe: kad bi Bog bio vaš otac, ljubili biste mene; jer ja od Boga iziðoh i doðoh; jer ne doðoh sam od sebe, nego me on posla. JOH 8:43 Zašto ne razumijete govora mojega? Jer ne možete rijeèi mojijeh da slušate. JOH 8:44 Vaš je otac ðavo; i slasti oca svojega hoæete da èinite: on je krvnik ljudski od poèetka, i ne stoji na istini; jer nema istine u njemu; kad govori laž, svoje govori: jer je laža i otac laži. JOH 8:45 A meni ne vjerujete, jer ja istinu govorim. JOH 8:46 Koji me od vas kori za grijeh? Ako li istinu govorim, zašto mi vi ne vjerujete? JOH 8:47 Ko je od Boga rijeèi Božije sluša; zato vi ne slušate, jer nijeste od Boga. JOH 8:48 Tada odgovoriše Jevreji i rekoše mu: ne govorimo li mi pravo da si ti Samarjanin, i da je ðavo u tebi. JOH 8:49 Isus odgovori: u meni ðavola nema, nego poštujem oca svojega; a vi mene sramotite. JOH 8:50 A ja ne tražim slave svoje; ima koji traži i sudi. JOH 8:51 Zaista, zaista vam kažem: ko održi rijeè moju neæe vidjeti smrti dovijeka. JOH 8:52 Tada mu rekoše Jevreji: sad vidjesmo da je ðavo u tebi: Avraam umrije i proroci, a ti govoriš: ko održi rijeè moju neæe okusiti smrti dovijeka. JOH 8:53 Eda li si ti veæi od oca našega Avraama, koji umrije? I proroci pomriješe: ko se ti sam gradiš? JOH 8:54 Isus odgovori: ako se ja sam slavim, slava je moja ništa: otac je moj koji me slavi, za kojega vi govorite da je vaš Bog. JOH 8:55 I ne poznajete ga, a ja ga znam; i ako reèem da ga ne znam biæu laža kao vi. Nego ga znam, i rijeè njegovu držim. JOH 8:56 Avraam, otac vaš, bio je rad da vidi dan moj; i vidje, i obradova se. JOH 8:57 Tada mu rekoše Jevreji: još ti nema pedeset godina, i Avraama li si vidio? JOH 8:58 A Isus im reèe: zaista, zaista vam kažem: ja sam prije nego se Avraam rodio. JOH 8:59 Tada uzeše kamenje da bace na nj; a Isus se sakri, i iziðe iz crkve prošavši izmeðu njih i otide tako. JOH 9:1 I prolazeæi vidje èovjeka slijepa od roðenja. JOH 9:2 I zapitaše ga uèenici njegovi govoreæi: Ravi! ko sagriješi, ili ovaj ili roditelji njegovi, te se rodi slijep? JOH 9:3 Isus odgovori: ni on sagriješi ni roditelji njegovi, nego da se jave djela Božija na njemu. JOH 9:4 Meni valja raditi djela onoga koji me posla dok je dan: doæi æe noæ kad niko ne može raditi. JOH 9:5 Dok sam na svijetu vidjelo sam svijetu. JOH 9:6 Rekavši ovo pljunu na zemlju i naèini kao od pljuvanke, i pomaza kalom oèi slijepome, JOH 9:7 I reèe: idi umij se u banji Siloamskoj koje znaèi poslan). Otide dakle i umi se, i doðe gledajuæi. JOH 9:8 A susjedi i koji ga bijahu vidjeli prije da bješe slijep govorahu: nije li ovo onaj što sjeðaše i prošaše? JOH 9:9 Jedni govorahu: on je; a drugi: nalik je na nj. A on govoraše: ja sam. JOH 9:10 Tada mu govorahu: kako ti se otvoriše oèi? JOH 9:11 On odgovori i reèe: èovjek koji se zove Isus naèini kao, i pomaza oèi moje, i reèe mi: idi u banju Siloamsku i umij se. A kad otidoh i umih se, progledah. JOH 9:12 Tada mu rekoše: gdje je on? Reèe: ne znam. JOH 9:13 Tada ga povedoše k farisejima, onoga što bješe nekad slijep. JOH 9:14 A bješe subota kad naèini Isus kao i otvori mu oèi. JOH 9:15 Tada ga opet pitahu i fariseji kako progleda. A on im reèe: kao metnu mi na oèi, i umih se, i vidim. JOH 9:16 Tada govorahu neki od fariseja: nije ovaj èovjek od Boga, jer ne svetkuje subote. Drugi govorahu: kako može èovjek grješan takova èudesa èiniti? I posta raspra meðu njima. JOH 9:17 Rekoše dakle opet slijepcu: šta veliš ti za njega što ti otvori oèi tvoje? A on reèe: prorok je. JOH 9:18 Tada Jevreji ne vjerovaše za njega da bješe slijep i progleda, dok ne dozvaše roditelje onoga što je progledao, JOH 9:19 I zapitaše ih govoreæi: je li ovo vaš sin za koga vi govorite da se rodi slijep? kako dakle sad vidi? JOH 9:20 A roditelji njegovi odgovoriše im i rekoše: znamo da je ovo sin naš i da se rodi slijep; JOH 9:21 A kako sad vidi ne znamo; ili ko mu otvori oèi mi ne znamo; on je veliki, pitajte njega neka sam kaže za sebe. JOH 9:22 Ovo rekoše roditelji njegovi, jer se bojahu Jevreja; jer se Jevreji bijahu dogovorili da bude odluèen od zbornice ko ga prizna za Hrista. JOH 9:23 Zato rekoše roditelji njegovi: on je veliki, pitajte njega. JOH 9:24 Tada po drugi put dozvaše èovjeka koji je bio slijep, i rekoše mu: podaj Bogu slavu; mi znamo da je èovjek ovaj grješan. JOH 9:25 A on odgovori i reèe: je li grješan ne znam; samo znam da ja bijah slijep, a sad vidim. JOH 9:26 Tada mu opet rekoše: šta ti uèini? kako otvori oèi tvoje? JOH 9:27 Odgovori im: ja vam veæ kazah, i ne slušaste; šta æete opet slušati? Veæ ako i vi hoæete uèenici njegovi da budete? JOH 9:28 A oni ga ukoriše, i rekoše mu: ti si uèenik njegov, a mi smo uèenici Mojsijevi. JOH 9:29 Mi znamo da s Mojsijem govori Bog; a ovoga ne znamo otkuda je. JOH 9:30 Èovjek odgovori i reèe im: to i jest za èudo, što vi ne znate otkuda je a on otvori oèi moje. JOH 9:31 A znamo da Bog ne sluša grješnika; nego ako ko poštuje Boga i volju njegovu tvori onoga sluša. JOH 9:32 Otkako je svijeta nije èuveno da ko otvori oèi roðenom slijepcu. JOH 9:33 Kad on ne bi bio od Boga ne bi mogao ništa èiniti. JOH 9:34 Odgovoriše i rekoše mu: ti si se rodio sav u grijesima, pa zar ti nas da uèiš? I istjeraše ga napolje. JOH 9:35 Èu Isus da ga istjeraše napolje; i našavši ga reèe mu: vjeruješ li ti sina Božijega? JOH 9:36 On odgovori i reèe: a koje je, Gospode, da ga vjerujem? JOH 9:37 A Isus mu reèe: i vidio si ga, i koji govori s tobom on je. JOH 9:38 A on reèe: vjerujem, Gospode! I pokloni mu se. JOH 9:39 I reèe Isus: ja doðoh na sud na ovaj svijet, da vide koji ne vide, i koji vide da postanu slijepi. JOH 9:40 I èuše ovo neki od fariseja koji bijahu s njim, i rekoše mu: eda li smo i mi slijepi? JOH 9:41 Reèe im Isus: kad biste bili slijepi, ne biste imali grijeha, a sad govorite da vidite, tako vaš grijeh ostaje. JOH 10:1 Zaista, zaista vam kažem: ko ne ulazi na vrata u tor ovèij nego prelazi na drugom mjestu on je lupež i hajduk; JOH 10:2 A koji ulazi na vrata jest pastir ovcama: JOH 10:3 Njemu vratar otvora, i ovce glas njegov slušaju, i svoje ovce zove po imenu, i izgoni ih; JOH 10:4 I kad svoje ovce istjera, ide pred njima, i ovce idu za njim, jer poznaju glas njegov. JOH 10:5 A za tuðinom neæe da idu, nego bježe od njega, jer ne poznaju glasa tuðega. JOH 10:6 Ovu prièu kaza im Isus, ali oni ne razumješe šta to bijaše što im kaza. JOH 10:7 Tada im reèe Isus opet: zaista, zaista vam kažem: ja sam vrata k ovcama. JOH 10:8 Svi koliko ih god doðe prije mene lupeži su i hajduci; ali ih ovce ne poslušaše. JOH 10:9 Ja sam vrata; ko uðe kroza me spašæe se, i uæi æe i iziæi æe, i pašu æe naæi. JOH 10:10 Lupež ne dolazi ni za što drugo nego da ukrade i ubije i pogubi; ja doðoh da imaju život i izobilje. JOH 10:11 Ja sam pastir dobri; pastir dobri dušu svoju polaže za ovce, JOH 10:12 A najamnik, koji nije pastir, kome nijesu ovce svoje, vidi vuka gdje ide, i ostavlja ovce, i bježi: i vuk razgrabi ovce i raspudi ih; JOH 10:13 A najamnik bježi, jer je najamnik i ne mari za ovce. JOH 10:14 Ja sam pastir dobri i znam svoje, i moje mene znaju. JOH 10:15 Kao što mene zna otac i ja znam oca; i dušu svoju polažem za ovce. JOH 10:16 I druge ovce imam koje nijesu iz ovoga tora, i one mi valja dovesti; i èuæe glas moj, i biæe jedno stado i jedan pastir. JOH 10:17 Zato me otac ljubi, jer ja dušu svoju polažem da je opet uzmem. JOH 10:18 Niko je ne otima od mene, nego je ja sam od sebe polažem. Vlast imam položiti je i vlast imam uzeti je opet. Ovu sam zapovijest primio od oca svojega. JOH 10:19 Tada opet postade raspra meðu Jevrejima za ove rijeèi. JOH 10:20 Mnogi od njih govorahu: u njemu je ðavo, i poludio je; šta ga slušate? JOH 10:21 Drugi govorahu: ove rijeèi nijesu ludoga; zar može ðavo slijepima oèi otvorati? JOH 10:22 A bijaše tada praznik obnovljenja u Jerusalimu, i bješe zima. JOH 10:23 I hodaše Isus u crkvi po trijemu Solomunovu. JOH 10:24 A Jevreji ga opkoliše, i govorahu mu: dokle æeš muèiti duše naše? Ako si ti Hristos kaži nam slobodno. JOH 10:25 Isus im odgovori: ja vam kazah, pa ne vjerujete. Djela koja tvorim ja u ime oca svojega ona svjedoèe za me. JOH 10:26 Ali vi ne vjerujete; jer nijeste od mojijeh ovaca, kao što vam kazah. JOH 10:27 Ovce moje slušaju glas moj, i ja poznajem njih, i za mnom idu. JOH 10:28 I ja æu im dati život vjeèni, i nikad neæe izginuti, i niko ih neæe oteti iz ruke moje. JOH 10:29 Otac moj koji mi ih dade veæi je od sviju; i niko ih ne može oteti iz ruke oca mojega. JOH 10:30 Ja i otac jedno smo. JOH 10:31 A Jevreji opet uzeše kamenje da ga ubiju. JOH 10:32 Isus im odgovori: mnoga vam dobra djela javih od oca svojega; za koje od onijeh djela bacate kamenje na me? JOH 10:33 Odgovoriše mu Jevreji govoreæi: za dobro djelo ne bacamo kamenja na te, nego za hulu na Boga, što ti, èovjek buduæi, gradiš se Bog. JOH 10:34 Isus im odgovori: ne stoji li napisano u zakonu vašemu: ja rekoh: bogovi ste? JOH 10:35 Ako one nazva bogovima kojima rijeè Božija bi, i pismo se ne može pokvariti; JOH 10:36 Kako vi govorite onome kojega otac posveti i posla na svijet: hulu na Boga govoriš, što rekoh: ja sam sin Božij? JOH 10:37 Ako ne tvorim djela oca svojega ne vjerujte mi. JOH 10:38 Ako li tvorim, ako meni i ne vjerujete, djelima mojima vjerujte, da poznate i vjerujete da je otac u meni i ja u njemu. JOH 10:39 Tada opet gledahu da ga uhvate; ali im se izmaèe iz ruku. JOH 10:40 I otide opet preko Jordana na ono mjesto gdje Jovan prije kršæavaše; i osta ondje. JOH 10:41 I mnogi doðoše k njemu i govorahu: Jovan ne uèini nijednoga èuda, ali sve što kaza Jovan za ovoga istina bješe. JOH 10:42 I mnogi vjerovaše ga ondje. JOH 11:1 Bijaše pak jedan bolesnik, Lazar iz Vitanije iz sela Marije i Marte sestre njezine. JOH 11:2 A Marija, koje brat Lazar bolovaše, bješe ona što pomaza Gospoda mirom i otr noge njegove svojom kosom.) JOH 11:3 Onda poslaše sestre k njemu govoreæi: Gospode! gle, onaj koji ti je mio bolestan je. JOH 11:4 A kad èu Isus, reèe: ova bolest nije na smrt, nego na slavu Božiju, da se proslavi sin Božij s nje. JOH 11:5 A Isus ljubljaše Martu i sestru njezinu i Lazara. JOH 11:6 A kad èu da je bolestan, tada osta dva dana na onom mjestu gdje bješe. JOH 11:7 A potom reèe uèenicima: hajdemo opet u Judeju. JOH 11:8 Uèenici mu rekoše: Ravi! sad Judejci šæadijahu da te ubiju kamenjem, pa opet hoæeš da ideš onamo? JOH 11:9 Isus odgovori: nije li dvanaest sahata u danu? ko danju ide ne spotièe se, jer vidi vidjelo ovoga svijeta; JOH 11:10 A ko ide noæu spotièe se, jer nema vidjela u njemu. JOH 11:11 Ovo kaza, i potom reèe im: Lazar, naš prijatelj, zaspa; nego idem da ga probudim. JOH 11:12 Onda mu rekoše uèenici njegovi: Gospode! ako je zaspao, ustaæe. JOH 11:13 A Isus im reèe za smrt njegovu, a oni mišljahu da govori za spavanje sna. JOH 11:14 Tada im Isus kaza upravo: Lazar umrije. JOH 11:15 I milo mi je vas radi što nijesam bio onamo da vjerujete; nego hajdemo k njemu. JOH 11:16 Onda Toma, koji se zvaše Blizanac, reèe uèenicima: hajdemo i mi da pomremo s njim. JOH 11:17 A kad doðe Isus, naðe ga a on veæ èetiri dana u grobu. JOH 11:18 A Vitanija bješe blizu Jerusalima oko petnaest potrkališta.) JOH 11:19 I mnogi od Judejaca bijahu došli k Marti i Mariji da ih tješe za bratom njihovijem. JOH 11:20 Kad Marta dakle èu da Isus ide, iziðe preda nj, a Marija sjeðaše doma. JOH 11:21 Onda reèe Marta Isusu: Gospode! da si ti bio ovdje ne bi moj brat umro. JOH 11:22 A i sad znam da što zaišteš u Boga daæe ti Bog. JOH 11:23 Isus joj reèe: brat æe tvoj ustati. JOH 11:24 Marta mu reèe: znam da æe ustati o vaskrseniju, u pošljednji dan. JOH 11:25 A Isus joj reèe: ja sam vaskrsenije i život; koji vjeruje mene ako i umre življeæe. JOH 11:26 I nijedan koji živi i vjeruje mene neæe umrijeti vavijek. Vjeruješ li ovo? JOH 11:27 Reèe mu: da, Gospode! ja vjerovah da si ti Hristos sin Božij koji je trebalo da doðe na svijet. JOH 11:28 I ovo rekavši otide te zovnu tajno Mariju sestru svoju govoreæi: uèitelj je došao, i zove te. JOH 11:29 A ona kako èu, usta brzo i otide k njemu. JOH 11:30 Jer Isus još ne bješe došao u selo, nego bijaše na onom mjestu gdje ga srete Marta. JOH 11:31 A Judejci onda koji bijahu s njom u kuæi i tješahu je, kad vidješe Mariju da brzo usta i iziðe, poðoše za njom govoreæi da ide na grob da plaèe onamo. JOH 11:32 A Marija kako doðe gdje bješe Isus, i vidje ga, pade na noge njegove govoreæi mu: Gospode! da si ti bio ovdje, ne bi umro moj brat. JOH 11:33 Onda Isus kad je vidje gdje plaèe, i gdje plaèu Judejci koji doðoše s njom, zgrozi se u duhu, i sam postade žalostan. JOH 11:34 I reèe: gdje ste ga metnuli? Rekoše mu: Gospode! hajde da vidiš. JOH 11:35 Udariše suze Isusu. JOH 11:36 Onda Judejci govorahu: gledaj kako ga ljubljaše. JOH 11:37 A neki od njih rekoše: ne mogaše li ovaj koji otvori oèi slijepcu uèiniti da i ovaj ne umre? JOH 11:38 A Isus opet se zgrozi u sebi, i doðe na grob; a bijaše peæina, i kamen ležaše na njoj. JOH 11:39 Isus reèe: uzmite kamen. Reèe mu Marta, sestra onoga što je umro: Gospode! veæ smrdi; jer su èetiri dana kako je umro. JOH 11:40 Isus joj reèe: ne rekoh li ti da ako vjeruješ vidjeæeš slavu Božiju? JOH 11:41 Uzeše dakle kamen gdje ležaše mrtvac; a Isus podiže oèi gore, i reèe: oèe! hvala ti što si me uslišio. JOH 11:42 A ja znadoh da me svagda slušaš; nego rekoh naroda radi koji ovdje stoji, da vjeruju da si me ti poslao. JOH 11:43 I ovo rekavši zovnu iza glasa: Lazare! iziði napolje. JOH 11:44 I iziðe mrtvac obavit platnom po rukama i po nogama, i lice njegovo ubrusom povezano. Isus im reèe: razdriješite ga i pustite nek ide. JOH 11:45 Onda mnogi od Judejaca koji bijahu došli k Mariji i vidješe šta uèini Isus, vjerovaše ga. JOH 11:46 A neki od njih otidoše k farisejima i kazaše im šta uèini Isus. JOH 11:47 Onda glavari sveštenièki i fariseji sabraše skupštinu, i govorahu: šta æemo èiniti? Èovjek ovaj èini mnoga èudesa. JOH 11:48 Ako ga ostavimo tako, svi æe ga vjerovati; pa æe doæi Rimljani i uzeti nam zemlju i narod. JOH 11:49 A jedan od njih, po imenu Kajafa, koji one godine bješe poglavar sveštenièki, reèe im: vi ne znate ništa; JOH 11:50 I ne mislite da je nama bolje da jedan èovjek umre za narod, negoli da narod sav propadne. JOH 11:51 A ovo ne reèe sam od sebe, nego, buduæi poglavar sveštenièki one godine, proreèe da Isusu valja umrijeti za narod; JOH 11:52 I ne samo za narod, nego da i rasijanu djecu Božiju skupi ujedno. JOH 11:53 Od toga dakle dana dogovoriše se da ga ubiju. JOH 11:54 A Isus više ne hoðaše javno po Judejcima, nego odande otide u kraj blizu pustinje u grad po imenu Jefrem, i ondje hoðaše s uèenicima svojima. JOH 11:55 A bješe blizu pasha Jevrejska, i mnogi iz onoga kraja doðoše u Jerusalim prije pashe da se oèiste. JOH 11:56 Tada tražahu Isusa, i stojeæi u crkvi govorahu meðu sobom: šta mislite vi zašto ne dolazi na praznik? JOH 11:57 A glavari sveštenièki i fariseji izdaše zapovijest ako ga ko opazi gdje je, da javi da ga uhvate. JOH 12:1 A Isus prije pashe na šest dana doðe u Vitaniju gdje bješe Lazar što umrije, koga podiže iz mrtvijeh. JOH 12:2 Ondje mu pak zgotoviše veèeru, i Marta služaše, a i Lazar sjeðaše s njim za trpezom; JOH 12:3 A Marija uzevši litru pravoga nardova mnogocjenoga mira pomaza noge Isusove, i otr kosom svojom noge njegove; a kuæa se napuni mirisa od mira. JOH 12:4 Onda reèe jedan od uèenika njegovijeh, Juda Simonov Iskariotski, koji ga poslije izdade: JOH 12:5 Zašto se ovo miro ne prodade za trista groša i ne dade siromasima? JOH 12:6 A ovo ne reèe što se staraše za siromahe, nego što bješe lupež, i imaše kovèežiæ, i nošaše što se metaše u nj. JOH 12:7 A Isus reèe: ne dirajte u nju; ona je to dohranila za dan mojega pogreba; JOH 12:8 Jer siromahe svagda imate sa sobom, a mene nemate svagda. JOH 12:9 Razumje pak mnogi narod iz Judeje da je ondje i doðoše ne samo Isusa radi nego i da vide Lazara kojega podiže iz mrtvijeh. JOH 12:10 A glavari sveštenièki dogovoriše se da i Lazara ubiju; JOH 12:11 Jer mnogi njega radi iðahu iz Judeje i vjerovahu Isusa. JOH 12:12 A sjutradan mnogi od naroda koji bješe došao na praznik, èuvši da Isus ide u Jerusalim JOH 12:13 Uzeše grane od finika i iziðoše mu na susret, i vikahu govoreæi: osana! blagosloven koji ide u ime Gospodnje, car Izrailjev. JOH 12:14 A Isus našavši magare usjede na nj, kao što je pisano: JOH 12:15 Ne boj se kæeri Sionova, evo car tvoj ide sjedeæi na magaretu. JOH 12:16 Ali ovo uèenici njegovi ne razumješe prije: nego kad se proslavi Isus onda se opomenuše da ovo bješe za njega pisano, i ovo mu uèiniše. JOH 12:17 A narod svjedoèaše koji bješe prije s njim kad Lazara izazva iz groba i podiže ga iz mrtvijeh. JOH 12:18 Zato ga i srete narod, jer èuše da on uèini ovo èudo. JOH 12:19 A fariseji govorahu meðu sobom: vidite da ništa ne pomaže? gle, svijet ide za njim. JOH 12:20 A bijahu neki Grci meðu onima koji bijahu došli na praznik da se mole Bogu. JOH 12:21 Oni dakle pristupiše k Filipu, koji bješe iz Vitsaide Galilejske, i moljahu ga govoreæi: gospodine! mi bismo htjeli da vidimo Isusa. JOH 12:22 Doðe Filip i kaza Andriji, a Andrija i Filip opet kazaše Isusu. JOH 12:23 A Isus odgovori im govoreæi: doðe èas da se proslavi sin èovjeèij. JOH 12:24 Zaista, zaista vam kažem: ako zrno pšenièno padnuvši na zemlju ne umre, onda jedno ostane; ako li umre mnogo roda rodi: JOH 12:25 Koji ljubi dušu svoju izgubiæe je, a ko mrzi na dušu svoju na ovom svijetu, saèuvaæe je za život vjeèni. JOH 12:26 Ko meni služi, za mnom nek ide, i gdje sam ja ondje i sluga moj neka bude; i ko meni služi onoga æe poštovati otac moj. JOH 12:27 Sad je duša moja žalosna; i šta da kažem? Oèe! saèuvaj me od ovoga èasa; ali zato doðoh na èas ovaj. JOH 12:28 Oèe! proslavi ime svoje! Tada glas doðe s neba: i proslavio sam, i opet æu proslaviti. JOH 12:29 A kad èu narod koji stajaše, govorahu: grom zagrmi; a drugi govorahu: anðeo mu govori. JOH 12:30 Isus odgovori i reèe: ovaj glas ne bi mene radi nego naroda radi. JOH 12:31 Sad je sud ovome svijetu; sad æe biti istjeran knez ovoga svijeta napolje. JOH 12:32 I kad ja budem podignut od zemlje, sve æu privuæi k sebi. JOH 12:33 A ovo govoraše da pokaže kakvom æe smrti umrijeti. JOH 12:34 Narod mu odgovori: mi èusmo iz zakona da æe Hristos ostati vavijek; kako ti govoriš da se sinu èovjeèijemu valja podignuti? Ko je taj sin èovjeèij? JOH 12:35 A Isus im reèe: još je malo vremena vidjelo s vama; hodite dok vidjelo imate da vas tama ne obuzme; jer ko hodi po tami ne zna kuda ide. JOH 12:36 Dok vidjelo imate vjerujte vidjelo, da budete sinovi vidjela. Rekavši ovo Isus otide i sakri se od njih. JOH 12:37 Ako je i èinio tolika èudesa pred njima, opet ga ne vjerovahu; JOH 12:38 Da se zbude rijeè Isaije proroka koji reèe: Gospode! ko vjerova govorenju našemu? i ruka Gospodnja kome se otkri? JOH 12:39 Zato ne mogahu vjerovati, jer opet reèe Isaija: JOH 12:40 Zaslijepio je oèi njihove i okamenio srca njihova, da ne vide oèima ni srcem razumiju, i ne obrate se da ih iscijelim. JOH 12:41 Ovo reèe Isaija kad vidje slavu njegovu i govori za njega. JOH 12:42 Ali opet i od knezova mnogi ga vjerovaše; nego radi fariseja ne priznavahu, da ne bi bili izgnani iz zbornice; JOH 12:43 Jer im veæma omilje slava ljudska nego slava Božija. JOH 12:44 A Isus povika i reèe: ko mene vjeruje ne vjeruje mene, nego onoga koji me posla; JOH 12:45 I ko vidi mene vidi onoga koji me posla. JOH 12:46 Ja doðoh vidjelo na svijet, da nijedan koji me vjeruje ne ostane u tami. JOH 12:47 I ko èuje moje rijeèi i ne vjeruje, ja mu neæu suditi; jer ja ne doðoh da sudim svijetu, nego da spasem svijet. JOH 12:48 Koji se odrièe mene, i ne prima rijeèi mojijeh, ima sebi sudiju: rijeè koju ja govorih ona æe mu suditi u pošljednji dan; JOH 12:49 Jer ja od sebe ne govorih, nego otac koji me posla on mi dade zapovijest šta æu kazati i šta æu govoriti. JOH 12:50 I znam da je zapovijest njegova život vjeèni. Što ja dakle govorim onako govorim kao što mi reèe otac. JOH 13:1 A pred praznik pashe, znajuæi Isus da mu doðe èas da prijeðe iz ovoga svijeta k ocu, kako je ljubio svoje koji bijahu na svijetu, do kraja ih ljubi. JOH 13:2 I po veèeri kad veæ ðavo bješe metnuo u srce Judi Simonovu Iskariotskome da ga izda, JOH 13:3 Znajuæi Isus da mu sve otac dade u ruke, i da od Boga iziðe, i k Bogu ide, JOH 13:4 Ustade od veèere, i skide svoje haljine, i uze ubrus te se zapreže; JOH 13:5 Potom usu vodu u umivaonicu, i poèe prati noge uèenicima i otirati ubrusom kojijem bješe zapregnut. JOH 13:6 Onda doðe k Simonu Petru, i on mu reèe: Gospode! zar ti moje noge da opereš? JOH 13:7 Isus odgovori i reèe mu: što ja èinim ti sad ne znaš, ali æeš poslije doznati. JOH 13:8 Reèe mu Petar: nikad ti neæeš oprati mojijeh nogu. Isus mu odgovori: ako te ne operem nemaš dijela sa mnom. JOH 13:9 Reèe mu Simon Petar: Gospode! ne samo noge moje, nego i ruke i glavu. JOH 13:10 Isus mu reèe: opranome ne treba do samo noge oprati, jer je sav èist; i vi ste èisti, ali ne svi. JOH 13:11 Jer znadijaše izdajnika svojega, zato reèe: nijeste svi èisti. JOH 13:12 A kad im opra noge, uze haljine svoje, i sjedavši opet za trpezu reèe im: znate li što ja uèinih vama? JOH 13:13 Vi zovete mene uèiteljem i Gospodom; i pravo velite: jer jesam. JOH 13:14 Kad dakle ja oprah vama noge Gospod i uèitelj, i vi ste dužni jedan drugome prati noge. JOH 13:15 Jer ja vam dadoh ugled da i vi tako èinite kao što ja vama uèinih. JOH 13:16 Zaista, zaista vam kažem: nije sluga veæi od gospodara svojega, niti je poslanik veæi od onoga koji ga je poslao. JOH 13:17 Kad ovo znate, blago vama ako ga izvršujete. JOH 13:18 Ne govorim za sve vas, jer ja znam koje izbrah; nego da se zbude pismo: koji sa mnom hljeb jede podiže petu svoju na me. JOH 13:19 Sad vam kažem prije nego se zbude, da, kad se zbude, vjerujete da sam ja. JOH 13:20 Zaista, zaista vam kažem: koji prima onoga koga pošljem mene prima; a ko prima mene prima onoga koji me posla. JOH 13:21 Rekavši ovo Isus posta žalostan u duhu, i posvjedoèi i reèe: zaista, zaista vam kažem: jedan izmeðu vas izdaæe me. JOH 13:22 Onda se uèenici zgledahu meðu sobom, i èuðahu se za koga govori. JOH 13:23 A jedan od uèenika njegovijeh, kojega Isus ljubljaše, sjeðaše za trpezom na krilu Isusovu. JOH 13:24 Onda namaže na njega Simon Petar da zapita ko bi to bio za koga govori. JOH 13:25 A on leže na prsi Isusove i reèe mu: Gospode! ko je to? JOH 13:26 Isus odgovori: onaj je kome ja umoèivši zalogaj dam. I umoèivši zalogaj dade Judi Simonovu Iskariotskome. JOH 13:27 I po zalogaju tada uðe u njega sotona. Onda mu reèe Isus: šta èiniš èini brže. JOH 13:28 A ovo ne razumje niko od onijeh što sjeðahu za trpezom zašto mu reèe. JOH 13:29 A neki mišljahu, buduæi da u Jude bješe kesa, da mu Isus reèe: kupi što treba za praznik; ili da da što siromašnima. JOH 13:30 A on uzevši zalogaj odmah iziðe; a bješe noæ. JOH 13:31 Kad on iziðe, onda Isus reèe: sad se proslavi sin èovjeèij, i Bog se proslavi u njemu. JOH 13:32 Ako se Bog proslavi u njemu, i Bog æe njega proslaviti u sebi, i odmah æe ga proslaviti. JOH 13:33 Djeèice! još sam malo s vama; tražiæete me, i kao što rekoh Judejcima: kuda ja idem vi ne možete doæi, i vama govorim sad. JOH 13:34 Novu vam zapovijest dajem da ljubite jedan drugoga, kao što ja vas ljubih, da se i vi ljubite meðu sobom. JOH 13:35 Po tom æe svi poznati da ste moji uèenici ako uzimate ljubav meðu sobom. JOH 13:36 Reèe mu Simon Petar: Gospode! kuda ideš? Isus mu odgovori: kuda ja idem ne možeš sad iæi za mnom, ali æeš poslije poæi za mnom. JOH 13:37 Petar mu reèe: Gospode! zašto sad ne mogu iæi za tobom? dušu æu svoju položiti za te. JOH 13:38 Odgovori mu Isus: dušu li æeš svoju položiti za me? Zaista, zaista ti kažem: neæe pijetao zapjevati dok me se triput ne odreèeš. JOH 14:1 Da se ne plaši srce vaše, vjerujte Boga, i mene vjerujte. JOH 14:2 Mnogi su stanovi u kuæi oca mojega. A da nije tako, kazao bih vam: idem da vam pripravim mjesto. JOH 14:3 I kad otidem i pripravim vam mjesto, opet æu doæi, i uzeæu vas k sebi da i vi budete gdje sam ja. JOH 14:4 I kuda ja idem znate, i put znate. JOH 14:5 Reèe mu Toma: Gospode! ne znamo kuda ideš; i kako možemo put znati? JOH 14:6 Isus mu reèe: ja sam put i istina i život; niko neæe doæi k ocu do kroza me. JOH 14:7 Kad biste mene znali onda biste znali i oca mojega; i otsele poznajete ga, i vidjeste ga. JOH 14:8 Reèe mu Filip: Gospode! pokaži nam oca, i biæe nam dosta. JOH 14:9 Isus mu reèe: toliko sam vrijeme s vama i nijesi me poznao, Filipe? koji vidje mene, vidje oca; pa kako ti govoriš: pokaži nam oca? JOH 14:10 Zar ne vjeruješ da sam ja u ocu i otac u meni? Rijeèi koje vam ja govorim ne govorim od sebe; nego otac koji stoji u meni on tvori djela. JOH 14:11 Vjerujte meni da sam ja u ocu i otac u meni; ako li meni ne vjerujete, vjerujte mi po tijem djelima. JOH 14:12 Zaista, zaista vam kažem: koji vjeruje mene, djela koja ja tvorim i on æe tvoriti, i veæa æe od ovijeh tvoriti: jer ja idem k ocu svojemu; JOH 14:13 I šta god zaištete u oca u ime moje, ono æu vam uèiniti, da se proslavi otac u sinu. JOH 14:14 I ako što zaištete u ime moje, ja æu uèiniti. JOH 14:15 Ako imate ljubav k meni, zapovijesti moje držite. JOH 14:16 I ja æu umoliti oca, i daæe vam drugoga utješitelja da bude s vama vavijek: JOH 14:17 Duha istine, kojega svijet ne može primiti, jer ga ne vidi niti ga poznaje; a vi ga poznajete, jer u vama stoji, i u vama æe biti. JOH 14:18 Neæu vas ostaviti sirotne; doæi æu k vama. JOH 14:19 Još malo i svijet mene više neæe vidjeti; a vi æete me vidjeti; jer ja živim, i vi æete življeti. JOH 14:20 U onaj æete vi dan doznati da sam ja u ocu svojemu, i vi u meni, i ja u vama. JOH 14:21 Ko ima zapovijesti moje i drži ih on je onaj što ima ljubav k meni; a koji ima ljubav k meni imaæe k njemu ljubav otac moj; i ja æu imati ljubav k njemu, i javiæu mu se sam. JOH 14:22 Reèe mu Juda, ne Iskariotski: Gospode! šta je to da æeš se nama javiti a ne svijetu? JOH 14:23 Isus odgovori i reèe mu: ko ima ljubav k meni, držaæe rijeè moju; i otac moj imaæe ljubav k njemu: i k njemu æemo doæi, i u njega æemo se staniti. JOH 14:24 Koji nema ljubavi k meni ne drži mojijeh rijeèi; a rijeè što èujete nije moja nego oca koji me posla. JOH 14:25 Ovo vam kazah dok sam s vama. JOH 14:26 A utješitelj Duh sveti, kojega æe otac poslati u ime moje, on æe vas nauèiti svemu i napomenuæe vam sve što vam rekoh. JOH 14:27 Mir vam ostavljam, mir svoj dajem vam: ne dajem vam ga kao što svijet daje, da se ne plaši srce vaše, i da se ne boji. JOH 14:28 Èuste da vam ja kazah: idem, i doæi æu k vama. Kad biste imali ljubav k meni, onda biste se obradovali što rekoh: idem k ocu; jer je otac moj veæi od mene. JOH 14:29 I sad vam kazah, prije dok se nije zbilo, da vjerujete kad se zbude. JOH 14:30 Veæ neæu mnogo govoriti s vama; jer ide knez ovoga svijeta, i u meni nema ništa. JOH 14:31 Nego da vidi svijet da imam ljubav k ocu, i kao što mi zapovjedi otac onako tvorim. Ustanite, hajdemo odavde. JOH 15:1 Ja sam pravi èokot, i otac je moj vinogradar; JOH 15:2 Svaku lozu na meni koja ne raða roda otsjeæi æe je; i svaku koja raða rod oèistiæe je da više roda rodi. JOH 15:3 Vi ste veæ oèišæeni rijeèju koju vam govorih. JOH 15:4 Budite u meni i ja æu u vama. Kao što loza ne može roda roditi sama od sebe ako ne bude na èokotu, tako i vi ako u meni ne budete. JOH 15:5 Ja sam èokot a vi loze: i koji bude u meni i ja u njemu on æe roditi mnogi rod: jer bez mene ne možete èiniti ništa. JOH 15:6 Ko u meni ne ostane izbaciæe se napolje kao loza, i osušiæe se, i skupiæe je, i u oganj baciti, i spaliti. JOH 15:7 Ako ostanete u meni i rijeèi moje u vama ostanu, šta god hoæete ištite, i biæe vam. JOH 15:8 Tijem æe se otac moj proslaviti, da rod mnogi rodite; i biæete moji uèenici. JOH 15:9 Kao što otac ima ljubav k meni, i ja imam ljubav k vama; budite u ljubavi mojoj. JOH 15:10 Ako zapovijesti moje uzdržite ostaæete u ljubavi mojoj, kao što ja održah zapovijesti oca svojega i ostajem u ljubavi njegovoj. JOH 15:11 Ovo vam kazah, da radost moja u vama ostane i radost vaša se ispuni. JOH 15:12 Ovo je zapovijest moja da imate ljubav meðu sobom, kao što ja imadoh ljubav k vama. JOH 15:13 Od ove ljubavi niko veæe nema, da ko dušu svoju položi za prijatelje svoje. JOH 15:14 Vi ste prijatelji moji ako tvorite što vam ja zapovijedam. JOH 15:15 Više vas ne nazivam slugama; jer sluga ne zna šta radi gospodar njegov: nego vas nazvah prijateljima; jer vam sve kazah što èuh od oca svojega. JOH 15:16 Vi mene ne izbraste, nego ja vas izbrah, i postavih vas da vi idete i rod rodite; i da vaš rod ostane, da što god zaištete u oca u ime moje da vam da. JOH 15:17 Ovo vam zapovijedam da imate ljubav meðu sobom. JOH 15:18 Ako svijet na vas uzmrzi, znajte da na mene omrznu prije vas. JOH 15:19 Kad biste bili od svijeta, onda bi svijet svoje ljubio: a kako nijeste od svijeta, nego vas ja od svijeta izbrah, zato mrzi na vas svijet. JOH 15:20 Opominjite se rijeèi koju vam ja rekoh: nije sluga veæi od gospodara svojega. Ako mene izgnaše, i vas æe izgnati; ako moju rijeè održaše, i vašu æe održati. JOH 15:21 Ali sve æe vam ovo èiniti za ime moje, jer ne poznaju onoga koji me posla. JOH 15:22 Da nijesam bio došao i govorio im ne bi grijeha imali; a sad izgovora neæe imati za grijeh svoj. JOH 15:23 Koji mrzi na mene i na oca mojega mrzi. JOH 15:24 Da nijesam bio djela tvorio meðu njima kojijeh niko drugi ne tvori, ne bi grijeha imali: a sad i vidješe, i omrznuše na mene i na oca mojega. JOH 15:25 Ali da se zbude rijeè napisana u zakonu njihovom: omrznuše na mene ni za što. JOH 15:26 A kad doðe utješitelj, koga æu vam poslati od oca, Duh istine, koji od oca izlazi, on æe svjedoèiti za mene. JOH 15:27 A i vi æete svjedoèiti, jer ste od poèetka sa mnom. JOH 16:1 Ovo vam kazah da se ne sablaznite. JOH 16:2 Izgoniæe vas iz zbornica; a doæi æe vrijeme kad æe svaki koji vas ubije misliti da Bogu službu èini. JOH 16:3 I ovo æe èiniti, jer ne poznaše oca ni mene. JOH 16:4 Nego vam ovo kazah kad doðe vrijeme da se opomenete ovoga da vam ja kazah; a isprva ne kazah vam ovo, jer bijah s vama. JOH 16:5 A sad idem k onome koji me posla, i niko me od vas ne pita: kuda ideš? JOH 16:6 Nego što vam ovo kazah žalosti napuni se srce vaše. JOH 16:7 Nego vam ja istinu govorim: bolje je za vas da ja idem: jer ako ja ne idem, utješitelj neæe doæi k vama; ako li idem, poslaæu ga k vama. JOH 16:8 I kad on doðe pokaraæe svijet za grijeh, i za pravdu, i za sud: JOH 16:9 Za grijeh dakle što ne vjeruju mene; JOH 16:10 A za pravdu što idem k ocu svojemu; i više me neæete vidjeti; JOH 16:11 A za sud što je knez ovoga svijeta osuðen. JOH 16:12 Još vam mnogo imam kazati; ali sad ne možete nositi. JOH 16:13 A kad doðe on, Duh istine, uputiæe vas na svaku istinu; jer neæe od sebe govoriti, nego æe govoriti što èuje, i javiæe vam što æe biti unapredak. JOH 16:14 On æe me proslaviti, jer æe od mojega uzeti, i javiæe vam: JOH 16:15 Sve što ima otac moje je: zato rekoh da æe od mojega uzeti, i javiti vam. JOH 16:16 Još malo, i neæete me vidjeti, i opet malo, pa æete me vidjeti: jer idem k ocu. JOH 16:17 A neki od uèenika njegovijeh rekoše meðu sobom: šta je to što nam kaže: još malo, i neæete me vidjeti; i opet malo pa æete me vidjeti; i: ja idem k ocu? JOH 16:18 Govorahu dakle: šta je to što govori: malo? ne znamo šta govori. JOH 16:19 A Isus razumje da šæadijahu da ga zapitaju, pa im reèe: zato li se zapitujete meðu sobom što rekoh: još malo i neæete me vidjeti, i opet malo pa æete me vidjeti? JOH 16:20 Zaista, zaista vam kažem da æete vi zaplakati i zaridati, a svijet æe se radovati; i vi æete žalosni biti, ali æe se vaša žalost okrenuti na radost. JOH 16:21 Žena kad raða trpi muku; jer doðe èas njezin: ali kad rodi dijete, više se ne opominje žalosti od radosti, jer se rodi èovjek na svijet. JOH 16:22 Tako i vi dakle imate sad žalost; ali æu vas opet vidjeti, i radovaæe se srce vaše, i vaše radosti niko neæe uzeti od vas; JOH 16:23 I u onaj dan neæete me pitati ni za što. Zaista, zaista vam kažem da što god uzištete u oca u ime moje, daæe vam. JOH 16:24 Doslije ne iskaste ništa u ime moje; ištite i primiæete, da radost vaša bude ispunjena. JOH 16:25 Ovo vam govorih u prièama; ali æe doæi vrijeme kad vam više neæu govoriti u prièama, nego æu vam upravo javiti za oca. JOH 16:26 U onaj æete dan u ime moje zaiskati, i ne velim vam da æu ja umoliti oca za vas; JOH 16:27 Jer sam otac ima ljubav k vama kao što vi imaste ljubav k meni, i vjerovaste da ja od Boga iziðoh. JOH 16:28 Iziðoh od oca, i doðoh na svijet; i opet ostavljam svijet, i idem k ocu. JOH 16:29 Rekoše mu uèenici njegovi: eto sad upravo govoriš, a prièe nikakve ne govoriš. JOH 16:30 Sad znamo da sve znaš, i ne treba ti da te ko pita. Po tome vjerujemo da si od Boga izišao. JOH 16:31 Isus im odgovori: zar sad vjerujete? JOH 16:32 Evo ide èas, i veæ je nastao, da se razbjegnete svaki na svoju stranu i mene sama ostavite; ali nijesam sam, jer je otac sa mnom. JOH 16:33 Ovo vam kazah, da u meni mir imate. U svijetu æete imati nevolju; ali ne bojte se, jer ja nadvladah svijet. JOH 17:1 Ovo govori Isus, pa podiže oèi svoje na nebo i reèe: oèe! doðe èas, proslavi sina svojega, da i sin tvoj proslavi tebe; JOH 17:2 Kao što si mu dao vlast nad svakijem tijelom da svemu što si mu dao da život vjeèni. JOH 17:3 A ovo je život vjeèni da poznaju tebe jedinoga istinoga Boga, i koga si poslao Isusa Hrista. JOH 17:4 Ja tebe proslavih na zemlji: posao svrših koji si mi dao da radim. JOH 17:5 I sad proslavi ti mene, oèe, u tebe samoga slavom koju imadoh u tebe prije nego svijet postade. JOH 17:6 Ja javih ime tvoje ljudima koje si mi dao od svijeta; tvoji bijahu pa si ih meni dao, i tvoju rijeè održaše. JOH 17:7 Sad razumješe da je sve što si mi dao od tebe. JOH 17:8 Jer rijeèi koje si dao meni dadoh im; i oni primiše, i poznadoše istinito da od tebe iziðoh, i vjerovaše da si me ti poslao. JOH 17:9 Ja se za njih molim: ne molim se za sav) svijet, nego za one koje si mi dao, jer su tvoji. JOH 17:10 I moje sve je tvoje, i tvoje moje; i ja se proslavih u njima. JOH 17:11 I više nijesam na svijetu, a oni su na svijetu, a ja idem k tebi. Oèe sveti! saèuvaj ih u ime svoje, one koje si mi dao, da budu jedno kao i mi. JOH 17:12 Dok bijah s njima na svijetu, ja ih èuvah u ime tvoje; one koje si mi dao saèuvah, i niko od njih ne pogibe osim sina pogibli, da se zbude pismo. JOH 17:13 A sad k tebi idem, i ovo govorim na svijetu, da imaju radost moju ispunjenu u sebi. JOH 17:14 Ja im dadoh rijeè tvoju; i svijet omrznu na njih, jer nijesu od svijeta, kao ni ja što nijesam od svijeta. JOH 17:15 Ne molim te da ih uzmeš sa svijeta, nego da ih saèuvaš oda zla. JOH 17:16 Od svijeta nijesu, kao ni ja što nijesam od svijeta. JOH 17:17 Osveti ih istinom svojom: rijeè je tvoja istina. JOH 17:18 Kao što si ti mene poslao u svijet, i ja njih poslah u svijet. JOH 17:19 Ja posveæujem sebe za njih, da i oni budu osveæeni istinom. JOH 17:20 Ne molim pak samo za njih, nego i za one koji me uzvjeruju njihove rijeèi radi; JOH 17:21 Da svi jedno budu, kao ti, oèe, što si u meni i ja u tebi; da i oni u nama jedno budu, da i svijet vjeruje da si me ti poslao. JOH 17:22 I slavu koju si mi dao ja dadoh njima, da budu jedno kao mi što smo jedno. JOH 17:23 Ja u njima i ti u meni: da budu sasvijem ujedno, i da pozna svijet da si me ti poslao i da si imao ljubav k njima kao i k meni što si ljubav imao. JOH 17:24 Oèe! hoæu da i oni koje si mi dao budu sa mnom gdje sam ja; da vide slavu moju koju si mi dao, jer si imao ljubav k meni prije postanja svijeta. JOH 17:25 Oèe pravedni! svijet tebe ne pozna, a ja te poznah, i ovi poznaše da si me ti poslao. JOH 17:26 I pokazah im ime tvoje, i pokazaæu: da ljubav kojom si mene ljubio u njima bude, i ja u njima. JOH 18:1 I rekavši ovo Isus iziðe s uèenicima svojijem preko potoka Kedrona gdje bješe vrt, u koji uðe on i uèenici njegovi. JOH 18:2 A Juda izdajnik njegov znadijaše ono mjesto; jer se Isus èesto skupljaše ondje s uèenicima svojijem. JOH 18:3 Onda Juda uze èetu i od glavara sveštenièkijeh i fariseja momke, i doðe onamo s fenjerima i sa svijeæama i s oružjem. JOH 18:4 A Isus znajuæi sve što æe biti od njega iziðe i reèe im: koga tražite? JOH 18:5 Odgovoriše mu: Isusa Nazareæanina. Isus im reèe: ja sam. A s njima stajaše i Juda koji ga izdavaše. JOH 18:6 A kad im reèe: ja sam; izmakoše se natrag i popadaše na zemlju. JOH 18:7 Onda ih opet zapita Isus: koga tražite? A oni rekoše: Isusa Nazareæanina. JOH 18:8 Isus im odgovori: kazah vam da sam ja. Ako dakle mene tražite, ostavite ove nek idu. JOH 18:9 Da se izvrši rijeè što reèe: ne izgubih nijednoga od onijeh koje si mi dao. JOH 18:10 A Simon Petar imaše nož, pa ga izvadi i udari slugu poglavara sveštenièkoga, i otsijeèe mu desno uho. A sluzi bješe ime Malho. JOH 18:11 Onda reèe Isus Petru: zadjeni nož u nožnice. Èašu koju mi dade otac zar da je ne pijem? JOH 18:12 A èeta i vojvoda i momci Jevrejski uhvatiše Isusa i svezaše ga, JOH 18:13 I odvedoše ga najpre Ani, jer bješe tast Kajafi, koji bješe poglavar sveštenièki one godine. JOH 18:14 A Kajafa bješe onaj što dade svjet Judejcima da je bolje da umre jedan èovjek nego narod da propadne. JOH 18:15 Za Isusom pak iðaše Simon Petar i drugi uèenik; a uèenik onaj bješe poznat kod poglavara sveštenièkoga, i uðe s Isusom u dvor poglavara sveštenièkoga; JOH 18:16 A Petar stajaše napolju kod vrata. Onda iziðe onaj uèenik što bješe poznat kod poglavara sveštenièkoga i reèe vratarici te uvede Petra. JOH 18:17 Onda reèe sluškinja vratarica Petru: da nijesi i ti uèenik ovoga èovjeka? On reèe: nijesam. JOH 18:18 A sluge i momci bijahu naložili oganj i stajahu te se grijahu, jer bješe zima; a i Petar stajaše s njima i grijaše se. JOH 18:19 Poglavar pak sveštenièki zapita Isusa za uèenike njegove i za njegovu nauku. JOH 18:20 Isus mu odgovori: ja govorih javno svijetu, ja svagda uèih u zbornici i u crkvi, gdje se svagda skupljaju Judejci, i ništa tajno ne govorih. JOH 18:21 Što pitaš mene? Pitaj one koji su slušali šta sam im govorio; evo ovi znadu šta sam ja govorio. JOH 18:22 A kad on ovo reèe, jedan od momaka koji stajahu ondje udari Isusa po obrazu, i reèe: zar tako odgovaraš poglavaru sveštenièkome? JOH 18:23 Isus mu odgovori: ako zlo rekoh, dokaži da je zlo; ako li dobro, zašto me biješ? JOH 18:24 I Ana posla ga svezana Kajafi poglavaru sveštenièkome. JOH 18:25 A Simon Petar stajaše i grijaše se. Onda mu rekoše: da nijesi i ti od uèenika njegovijeh? A on se odreèe i reèe: nijesam. JOH 18:26 Reèe jedan od slugu poglavara sveštenièkoga koji bješe roðak onome što mu Petar otsijeèe uho: ne vidjeh li ja tebe u vrtu s njim? JOH 18:27 Onda se Petar opet odreèe; i odmah pijetao zapjeva. JOH 18:28 A Isusa povedoše od Kajafe u sudnicu. Ali bješe jutro, i oni ne uðoše u sudnicu da se ne bi opoganili, nego da bi mogli jesti pashu. JOH 18:29 Onda Pilat iziðe k njima napolje i reèe: kakovu krivicu iznosite na ovoga èovjeka? JOH 18:30 Odgovoriše mu i rekoše: kad on ne bi bio zloèinac ne bismo ga predali tebi. JOH 18:31 A Pilat im reèe: uzmite ga vi i po zakonu svojemu sudite mu. A Jevreji mu rekoše: mi ne smijemo nikoga pogubiti. JOH 18:32 Da se zbude rijeè Isusova koju reèe kazujuæi kakvom æe smrti umrijeti. JOH 18:33 Onda uðe Pilat opet u sudnicu, i dozva Isusa, i reèe mu: ti si car Judejski? JOH 18:34 Isus mu odgovori: govoriš li ti to sam od sebe, ili ti drugi kazaše za mene? JOH 18:35 Pilat odgovori: zar sam ja Jevrejin? Rod tvoj i glavari sveštenièki predaše te meni; šta si uèinio? JOH 18:36 Isus odgovori: carstvo moje nije od ovoga svijeta; kad bi bilo od ovoga svijeta carstvo moje, onda bi sluge moje branile da ne bih bio predan Jevrejima; ali carstvo moje nije odavde. JOH 18:37 Onda mu reèe Pilat: daklem si ti car? Isus odgovori: ti govoriš da sam ja car. Ja sam za to roðen, i zato doðoh na svijet da svjedoèim istinu. I svaki koji je od istine sluša glas moj. JOH 18:38 Reèe mu Pilat: šta je istina? I ovo rekavši iziðe opet k Jevrejima, i reèe im: ja nikakve krivice ne nalazim na njemu. JOH 18:39 A u vas je obièaj da vam jednoga pustim na pashu, hoæete li dakle da vam pustim cara Judejskoga? JOH 18:40 Onda svi povikaše opet govoreæi: ne ovoga, nego Varavu. A Varava bješe hajduk. JOH 19:1 Tada dakle Pilat uze Isusa i šiba ga. JOH 19:2 I vojnici spletavši vijenac od trnja metnuše mu na glavu, i obukoše mu skerletnu haljinu, JOH 19:3 I govorahu: zdravo, care Judejski! i bijahu ga po obrazima. JOH 19:4 Onda Pilat iziðe opet napolje, i reèe im: evo ga izvodim k vama napolje, da vidite da na njemu ne nalazim nikakve krivice. JOH 19:5 A Isus iziðe napolje pod vijencem od trnja i u skerletnoj haljini. I reèe im Pilat: evo èovjeka! JOH 19:6 A kad ga vidješe glavari sveštenièki i momci, povikaše govoreæi: raspni ga, raspni. Pilat im reèe: uzmite ga vi i raspnite, jer ja ne nalazim na njemu krivice. JOH 19:7 Odgovoriše mu Jevreji: mi imamo zakon i po zakonu našemu valja da umre, jer naèini sebe sinom Božijim. JOH 19:8 Kad dakle Pilat èu ovu rijeè, poboja se veæma. JOH 19:9 I opet uðe u sudnicu, i reèe Isusu: odakle si ti? A Isus mu ne dade odgovora. JOH 19:10 A Pilat mu reèe: zar meni ne govoriš? ne znaš li da imam vlast raspeti te, i vlast imam pustiti te? JOH 19:11 Isus odgovori: ne bi imao vlasti nikakve nada mnom kad ti ne bi bilo dano odozgo; zato onaj ima veæi grijeh koji me predade tebi. JOH 19:12 Od tada gledaše Pilat da ga pusti. Ali Jevreji vikahu govoreæi: ako ovoga pustiš nijesi prijatelj æesaru. Svaki koji sebe carem gradi protivi se æesaru. JOH 19:13 Pilat dakle èuvši ovu rijeè izvede Isusa napolje, i sjede na sudijnsku stolicu na mjestu koje se zove kaldrma a Jevrejski Gavata. JOH 19:14 A bješe petak uoèi pashe oko šestoga sahata; i Pilat reèe Jevrejima: evo car vaš. JOH 19:15 A oni vikahu: uzmi, uzmi, raspni ga. Pilat im reèe: zar cara vašega da razapnem? Odgovoriše glavari sveštenièki: mi nemamo cara osim æesara. JOH 19:16 Tada im ga dakle predade da se razapne. A oni uzeše Isusa i odvedoše. JOH 19:17 I noseæi krst svoj iziðe na mjesto koje se zove košturnica a Jevrejski Golgota. JOH 19:18 Ondje ga razapeše, i s njim drugu dvojicu s jedne i s druge strane, a Isusa u srijedi. JOH 19:19 Pilat pak napisa i natpis i metnu na krst; i bješe napisano: Isus Nazareæanin car Judejski. JOH 19:20 I onaj natpis èitaše mnogi od Jevreja; jer mjesto bješe blizu grada gdje razapeše Isusa; i bješe napisano Jevrejski, Grèki, Latinski. JOH 19:21 A Jevrejski glavari sveštenièki govorahu Pilatu: ne piši: car Judejski, nego da sam reèe: ja sam car Judejski. JOH 19:22 Pilat odgovori: što pisah pisah. JOH 19:23 A vojnici kad razapeše Isusa uzeše njegove haljine i naèiniše èetiri dijela, svakome vojniku po dijel, i dolamu; a dolama ne bješe šivena nego izatkana sva s vrha do dna. JOH 19:24 Onda rekoše meðu sobom: da je ne deremo, nego da bacimo kocke za nju kome æe dopasti. Da se zbude pismo koje govori: razdijeliše haljine moje meðu sobom, i za dolamu moju baciše kocke. Vojnici dakle tako uèiniše. JOH 19:25 A stajahu kod krsta Isusova mati njegova, i sestra matere njegove Marija Kleopova, i Marija Magdalina. JOH 19:26 A Isus vidjevši mater i uèenika koga ljubljaše gdje stoji reèe materi svojoj: ženo! eto ti sina! JOH 19:27 Potom reèe uèeniku: eto ti matere! I od onoga èasa uze je uèenik k sebi. JOH 19:28 Potom znajuæi Isus da se veæ sve svrši, da se zbude pismo reèe: žedan sam. JOH 19:29 Ondje stajaše sud pun octa; a oni napuniše sunðer octa, i nataknuvši na trsku, prinesoše k ustima njegovijem. JOH 19:30 A kad primi Isus ocat reèe: svrši se. I preklonivši glavu predade duh. JOH 19:31 A buduæi da bješe petak, pa da ne bi tijela ostala na krstu u subotu jer bijaše veliki dan ona subota Jevreji moliše Pilata da im prebiju golijeni pa da ih skinu. JOH 19:32 Onda doðoše vojnici, i prvome dakle prebiše golijeni i drugome raspetome s njim. JOH 19:33 A došavši na Isusa, kad ga vidješe da je veæ umro, ne prebiše mu golijeni; JOH 19:34 Nego jedan od vojnika probode mu rebra kopljem; i odmah iziðe krv i voda. JOH 19:35 I onaj što vidje posvjedoèi, i svjedoèanstvo je njegovo istinito; i on zna da istinu govori da vi vjerujete. JOH 19:36 Jer se ovo dogodi da se zbude pismo: kost njegova da se ne prelomi. JOH 19:37 I opet drugo pismo govori: pogledaæe onoga koga probodoše. JOH 19:38 A potom Josif iz Arimateje, koji bješe uèenik Isusov ali kradom od straha Jevrejskoga, moli Pilata da uzme tijelo Isusovo, i dopusti Pilat. Onda doðe i uze tijelo Isusovo. JOH 19:39 A doðe i Nikodim, koji prije dolazi k Isusu noæu, i donese pomiješane smirne i aloja oko sto litara. JOH 19:40 I uzeše tijelo Isusovo, i obaviše ga platnom s mirisima, kao što je obièaj u Jevreja da ukopavaju. JOH 19:41 A bijaše blizu onoga mjesta gdje bješe razapet, vrt, i u vrtu grob nov, u koji niko nikad ne bješe metnut. JOH 19:42 Ondje dakle petka radi Jevrejskoga, jer bješe blizu grob, metnuše Isusa. JOH 20:1 A u prvi dan nedjelje doðe Marija Magdalina na grob rano, još dok se ne bješe rasvanulo, i vidje da je kamen odvaljen od groba. JOH 20:2 Onda otrèa, i doðe k Simonu Petru i k drugom uèeniku koga ljubljaše Isus, i reèe im: uzeše Gospoda iz groba; i ne znamo gdje ga metnuše. JOH 20:3 A Petar iziðe i drugi uèenik, i poðoše ka grobu. JOH 20:4 Trèahu pak oba zajedno, i drugi uèenik trèaše brže od Petra, i doðe prije ka grobu. JOH 20:5 I nadvirivši se vidje haljine gdje leže; ali ne uðe. JOH 20:6 Doðe pak Simon Petar za njim, i uðe u grob, i vidje haljine same gdje leže, JOH 20:7 I ubrus koji bješe na glavi njegovoj ne s haljinama da leži nego osobito savit na jednom mjestu. JOH 20:8 Tada dakle uðe i drugi uèenik koji najprije doðe ka grobu, i vidje i vjerova. JOH 20:9 Jer još ne znadijahu pisma da njemu valja ustati iz mrtvijeh. JOH 20:10 Onda otidoše opet uèenici doma. JOH 20:11 A Marija stajaše napolju kod groba i plakaše. I kad plakaše nadviri se nad grob, JOH 20:12 I vidje dva anðela u bijelijem haljinama gdje sjede jedan èelo glave a jedan èelo nogu gdje bješe ležalo tijelo Isusovo. JOH 20:13 I rekoše joj oni: ženo! što plaèeš? Reèe im: uzeše Gospoda mojega, i ne znam gdje ga metnuše. JOH 20:14 I ovo rekavši obazre se natrag, i vidje Isusa gdje stoji, i ne znadijaše da je Isus. JOH 20:15 Isus joj reèe: ženo! što plaèeš? koga tražiš? A ona misleæi da je vrtar reèe mu: gospodine! ako si ga ti uzeo kaži mi gdje si ga metnuo, i ja æu ga uzeti. JOH 20:16 Isus joj reèe: Marija! A ona obazrevši se reèe mu: Ravuni! koje znaèi uèitelju. JOH 20:17 Reèe joj Isus: ne dohvataj se do mene, jer se još ne vratih k ocu svojemu; nego idi k braæi mojoj, i kaži im: vraæam se k ocu svojemu i ocu vašemu, i Bogu svojemu i Bogu vašemu. JOH 20:18 A Marija Magdalina otide, i javi uèenicima da vidje Gospoda i kaza joj ovo. JOH 20:19 A kad bi uveèe onaj prvi dan nedjelje, i vrata bijahu zatvorena gdje se bijahu uèenici njegovi skupili od straha Jevrejskoga, doðe Isus i stade na srijedu i reèe im: mir vam. JOH 20:20 I ovo rekavši pokaza im ruke i rebra svoja. Onda se uèenici obradovaše vidjevši Gospoda. JOH 20:21 A Isus im reèe opet: mir vam; kao što otac posla mene, i ja šaljem vas. JOH 20:22 I ovo rekavši dunu, i reèe im: primite Duh sveti. JOH 20:23 Kojima oprostite grijehe, oprostiæe im se; i kojima zadržite, zadržaæe se. JOH 20:24 A Toma koji se zove Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bješe ondje s njima kad doðe Isus. JOH 20:25 A drugi mu uèenici govorahu: vidjesmo Gospoda. A on im reèe: dok ne vidim na rukama njegovijem rana od klina, i ne metnem prsta svojega u rane od klina, i ne metnem ruke svoje u rebra njegova; neæu vjerovati. JOH 20:26 I poslije osam dana opet bijahu uèenici njegovi unutra, i Toma s njima. Doðe Isus kad bijahu vrata zatvorena, i stade meðu njima i reèe: mir vam. JOH 20:27 Potom reèe Tomi: pruži prst svoj amo i viði ruke moje; i pruži ruku svoju i metni u rebra moja, i ne budi nevjeran nego vjeran. JOH 20:28 I odgovori Toma i reèe mu: Gospod moj i Bog moj. JOH 20:29 Isus mu reèe: pošto me vidje vjerovao si; blago onima koji ne vidješe i vjerovaše. JOH 20:30 A i mnoga druga èudesa uèini Isus pred uèenicima svojijem koja nijesu pisana u knjizi ovoj. JOH 20:31 A ova se napisaše, da vjerujete da Isus jest Hristos sin Božij, i da vjerujuæi imate život u ime njegovo. JOH 21:1 Poslije toga opet se javi Isus uèenicima svojijem na moru Tiverijadskom. A javi se ovako: JOH 21:2 Bijahu zajedno Simon Petar i Toma koji se zvaše Blizanac, i Natanailo iz Kane Galilejske, i sinovi Zevedejevi, i druga dvojica od uèenika njegovijeh. JOH 21:3 Reèe im Simon Petar: idem da lovim ribu. Rekoše mu: idemo i mi s tobom. Onda iziðoše i odmah sjedoše u laðu, i onu noæ ne uhvatiše ništa. JOH 21:4 A kad bi jutro, stade Isus na brijegu; ali uèenici ne poznaše da je Isus. JOH 21:5 A Isus im reèe: djeco! eda što imate za jelo? Odgovoriše mu: nemamo. JOH 21:6 A on im reèe: bacite mrežu s desne strane laðe, i naæi æete. Onda baciše, i veæ ne mogahu izvuæi je od mnoštva ribe. JOH 21:7 Onda uèenik onaj koga ljubljaše Isus reèe Petru: to je Gospod. A Simon Petar kad èu da je Gospod, zapreže se košuljom, jer bješe go, i skoèi u more. JOH 21:8 A drugi uèenici doðoše na laði, jer ne bješe daleko od zemlje nego oko dvjesta lakata, vukuæi mrežu s ribom. JOH 21:9 Kad dakle izljezoše na zemlju, vidješe oganj naložen, i na njemu metnutu ribu i hljeb. JOH 21:10 Isus im reèe: prinesite od ribe što sad uhvatiste. JOH 21:11 A Simon Petar uðe i izvuèe mrežu na zemlju punu velikijeh riba sto i pedeset i tri; i od tolikoga mnoštva ne prodrije se mreža. JOH 21:12 Isus im reèe: hodite objedujte. A nijedan od uèenika ne smedijaše da ga pita: ko si ti? videæi da je Gospod. JOH 21:13 A doðe i Isus, i uze hljeb, i dade im, tako i ribu. JOH 21:14 Ovo se veæ treæi put javi Isus uèenicima svojijem pošto ustade iz mrtvijeh. JOH 21:15 A kad objedovaše, reèe Isus Simonu Petru: Simone Jonin! ljubiš li me veæma nego ovi? Reèe mu: da, Gospode! ti znaš da te ljubim. Reèe mu Isus: pasi jaganjce moje. JOH 21:16 Reèe mu opet drugom: Simone Jonin! ljubiš li me? Reèe mu: da, Gospode! ti znaš da te ljubim. Reèe mu Isus: pasi ovce moje. JOH 21:17 Reèe mu treæom: Simone Jonin! ljubiš li me? A Petar posta žalostan što mu reèe treæom: ljubiš li me? i reèe mu: Gospode! ti sve znaš, ti znaš da te ljubim. Reèe mu Isus: pasi ovce moje. JOH 21:18 Zaista, zaista ti kažem: kad si bio mlad, opasivao si se sam i hodio si kuda si htio; a kad ostariš, širiæeš ruke svoje i drugi æe te opasati i odvesti kuda neæeš. JOH 21:19 A ovo reèe pokazujuæi kakom æe smrti proslaviti Boga. I rekavši ovo reèe mu: hajde za mnom. JOH 21:20 A Petar obazrevši se vidje gdje za njim ide onaj uèenik koga Isus ljubljaše, koji i na veèeri leže na prsi njegove i reèe: Gospode! ko je taj koji æe te izdati? JOH 21:21 Vidjevši Petar ovoga reèe Isusu: Gospode! a šta æe ovaj? JOH 21:22 Isus mu reèe: ako hoæu da on ostane dok ja ne doðem, šta je tebi do toga? Ti hajde za mnom. JOH 21:23 Onda iziðe ova rijeè meðu braæom da onaj uèenik neæe umrijeti; ali Isus ne reèe njemu da neæe umrijeti, nego: ako hoæu da ostane dok ja ne doðem, što je tebi do toga? JOH 21:24 Ovo je onaj uèenik koji svjedoèi za ovo, koji i napisa ovo: i znamo da je svjedoèanstvo njegovo istinito. JOH 21:25 A ima i drugo mnogo što uèini Isus, koje kad bi se redom popisalo, ni u sami svijet, mislim, ne bi mogle stati napisane knjige. Amin. ACT 1:1 Prvu sam ti knjigu napisao o svemu, o Teofile, što poèe Isus i tvoriti i uèiti ACT 1:2 Do dana kad se uznese, pošto Duhom svetijem zapovjedi apostolima koje izabra, ACT 1:3 Pred kojima i po stradanju svome pokaza sebe živa mnogijem i istinitijem znacima, i javlja im se èetrdeset dana, i govori o carstvu Božijemu. ACT 1:4 I sabravši ih zapovjedi im da ne idu iz Jerusalima, nego da èekaju obeæanje oèino, koje èuste, reèe, od mene; ACT 1:5 Jer je Jovan krstio vodom, a vi æete se krstiti Duhom svetijem ne dugo posle ovijeh dana. ACT 1:6 A oni onda koji zajedno bijahu, pitahu ga govoreæi: Gospode! hoæeš li sad naèiniti carstvo Izrailjevo? ACT 1:7 A on im reèe: nije vaše znati vremena i ljeta koje otac zadrža u svojoj vlasti; ACT 1:8 Nego æete primiti silu kad siðe Duh sveti na vas; i biæete mi svjedoci i u Jerusalimu i po svoj Judeji i Samariji i tja do kraja zemlje. ACT 1:9 I ovo rekavši vidješe oni gdje se podiže i odnese ga oblak iz oèiju njihovijeh. ACT 1:10 I kad gledahu za njim gdje ide na nebo, gle, dva èovjeka stadoše pred njima u bijelijem haljinama, ACT 1:11 Koji i rekoše: ljudi Galilejci! šta stojite i gledate na nebo? Ovaj Isus koji se od vas uze na nebo tako æe doæi kao što vidjeste da ide na nebo. ACT 1:12 Tada se vratiše u Jerusalim s gore koja se zove Maslinska, koja je blizu Jerusalima jedan subotni dan hoda. ACT 1:13 I kad uðoše, popeše se u sobu gdje stajahu Petar i Jakov i Jovan i Andrija, Filip i Toma, Vartolomije i Matej, Jakov Alfejev i Simon Zilot, i Juda Jakovljev. ACT 1:14 Ovi svi jednodušno bijahu jednako na molitvi i u moljenju sa ženama, i s Marijom materom Isusovom i braæom njegovom. ACT 1:15 I u dane one ustavši Petar izmeðu uèenika reèe a bijaše naroda zajedno oko sto i dvadeset imena): ACT 1:16 Ljudi braæo! trebalo je da se izvrši ono pismo što proreèe Duh sveti ustima Davidovijem za Judu koji bješe pred onima što uhvatiše Isusa; ACT 1:17 Jer se brojaše s nama, i bijaše primio dijel ove službe. ACT 1:18 On dakle steèe njivu od plate nepravedne, i objesivši se puèe po srijedi, i izasu se sva utroba njegova. ACT 1:19 I postade znano svima koji žive u Jerusalimu da æe se ta njiva prozvati njihovijem jezikom Akeldama, koje znaèi njiva krvna. ACT 1:20 Jer se piše u knjizi psaltiru: da bude dvor njegov pust, i da ne bude nikoga ko bi življeo u njemu, i: vladièanstvo njegovo da primi drugi. ACT 1:21 Treba dakle od ovijeh ljudi koji su bili s nama za sve vrijeme kako meðu nas uðe i iziðe Gospod Isus, ACT 1:22 Poèevši od krštenja Jovanova do dana kad se uze od nas, da bude s nama svjedok njegova vaskrsenija jedan od ovijeh. ACT 1:23 I postaviše dvojicu, Josifa koji se zvaše Varsava prezimenom Just, i Matija. ACT 1:24 I pomolivši se Bogu rekoše: ti, Gospode! koji poznaješ srca sviju, pokaži jednoga od ove dvojice koga si izabrao, ACT 1:25 Da primi dijel ove službe i apostolstva, iz koga ispade Juda da ide na mjesto svoje. ACT 1:26 I baciše kocke za njih, i pade kocka na Matija i primiše ga meðu jedanaest apostola. ACT 2:1 I kad se navrši pedeset dana bijahu zajedno svi apostoli jednodušno. ACT 2:2 I ujedanput postade huka s neba kao duhanje silnoga vjetra, i napuni svu kuæu gdje sjeðahu; ACT 2:3 I pokazaše im se razdijeljeni jezici kao ognjeni; i sjede po jedan na svakoga od njih. ACT 2:4 I napuniše se svi Duha svetoga, i stadoše govoriti drugijem jezicima, kao što im Duh davaše te govorahu. ACT 2:5 A u Jerusalimu stajahu Jevreji ljudi pobožni iz svakoga naroda koji je pod nebom. ACT 2:6 A kad postade ovaj glas, skupi se narod, i smete se: jer svaki od njih slušaše gdje oni govore njegovijem jezikom. ACT 2:7 I divljahu se i èuðahu se govoreæi jedan drugome: nijesu li ovo sve Galilejci što govore? ACT 2:8 Pa kako mi èujemo svaki svoj jezik u kome smo se rodili? ACT 2:9 Paræani, i Miðani, i Elamljani, i koji smo iz Mesopotamije, i iz Judeje i Kapadokije, i iz Ponta i Azije, ACT 2:10 I iz Frigije i Pamfilije, iz Misira i krajeva Livijskijeh kod Kirine, i putnici iz Rima, i Judejci i došljaci, ACT 2:11 Kriæani i Arapi, èujemo gdje oni govore našijem jezicima velièine Božije. ACT 2:12 I divljahu se svi i ne mogahu se naèuditi govoreæi jedan drugome: šta æe dakle ovo biti? ACT 2:13 A drugi potsmijevajuæi se govorahu: nakitili su se vina. ACT 2:14 A Petar stade sa jedanaestoricom i podiže glas svoj i reèe im: ljudi Judejci i vi svi koji živite u Jerusalimu! ovo da vam je na znanje, i èujte rijeèi moje. ACT 2:15 Jer ovi nijesu pijani kao što vi mislite, jer je tek treæi sahat dana; ACT 2:16 Nego je ovo ono što kaza prorok Joilo: ACT 2:17 I biæe u pošljednje dane, govori Gospod, izliæu od Duha svojega na svako tijelo, i proreæi æe sinovi vaši i kæeri vaše, i mladiæi vaši vidjeæe utvare i starci vaši sniæe snove; ACT 2:18 Jer æu na sluge svoje i na sluškinje svoje u te dane izliti od Duha svojega, i proreæi æe. ACT 2:19 I daæu èudesa gore na nebu i znake dolje na zemlji: krv i oganj i pušenje dima. ACT 2:20 Sunce æe se pretvoriti u tamu i mjesec u krv prije nego doðe veliki i slavni dan Gospodnji. ACT 2:21 I biæe da æe se svaki spasti koji prizove ime Gospodnje. ACT 2:22 Ljudi Izrailjci! poslušajte rijeèi ove: Isusa Nazareæanina, èovjeka od Boga potvrðena meðu vama silama i èudesima i znacima koje uèini Bog preko njega meðu vama, kao što i sami znate, ACT 2:23 Ovoga odreðenijem savjetom i promislom Božijim predana primivši, preko ruku bezakonika prikovaste i ubiste; ACT 2:24 Kojega Bog podiže, razdriješivši sveze smrtne, kao što ne bijaše moguæe da ga one drže. ACT 2:25 Jer David govori za njega: Gospoda jednako gledah pred sobom: jer je s desne strane mene, da se ne pomaknem; ACT 2:26 Zato se razveseli srce moje, i obradova se jezik moj, pa još i tijelo moje poèivaæe u nadu; ACT 2:27 Jer neæeš ostaviti duše moje u paklu, niti æeš dati da svetac tvoj vidi truhljenja. ACT 2:28 Pokazao si mi putove života: napuniæeš me veselja s licem svojijem. ACT 2:29 Ljudi braæo! neka je slobodno kazati vam upravo za starješinu Davida da i umrije, i ukopan bi, i grob je njegov meðu nama do ovoga dana. ACT 2:30 Prorok dakle buduæi, i znajuæi da mu se Bog kletvom kle od roda bedara njegovijeh po tijelu podignuti Hrista, i posaditi ga na prijestolu njegovu, ACT 2:31 Predvidjevši govori za vaskrsenije Hristovo da se ne ostavi duša njegova u paklu, ni tijelo njegovo vidje truhljenja. ACT 2:32 Ovoga Isusa vaskrse Bog, èemu smo mi svi svjedoci. ACT 2:33 Desnicom dakle Božijom podiže se, i obeæanje svetoga Duha primivši od oca, izli ovo što vi sad vidite i èujete. ACT 2:34 Jer David ne iziðe na nebesa, nego sam govori: reèe Gospod Gospodu mojemu: sjedi meni s desne strane, ACT 2:35 Dok položim neprijatelje tvoje podnožje nogama tvojima. ACT 2:36 Tvrdo dakle neka zna sav dom Izrailjev da je i Gospodom i Hristom Bog uèinio ovoga Isusa koga vi raspeste. ACT 2:37 A kad èuše, ražali im se u srcu, i rekoše Petru i ostalijem apostolima: šta æemo èiniti, ljudi braæo? ACT 2:38 A Petar im reèe: pokajte se, i da se krstite svaki od vas u ime Isusa Hrista za oproštenje grijeha; i primiæete dar svetoga Duha; ACT 2:39 Jer je za vas obeæanje i za djecu vašu, i za sve daljne koje æe god dozvati Gospod Bog naš. ACT 2:40 I drugijem mnogijem rijeèima svjedoèaše, i moljaše ih govoreæi: spasite se od ovoga pokvarenoga roda. ACT 2:41 Koji dakle rado primiše rijeè njegovu krstiše se; i pristade u taj dan oko tri hiljade duša. ACT 2:42 I ostaše jednako u nauci apostolskoj, i u zajednici, i u lomljenju hljeba, i u molitvama. ACT 2:43 I uðe strah u svaku dušu; jer apostoli èiniše mnoga èudesa i znake u Jerusalimu. ACT 2:44 A svi koji vjerovaše bijahu zajedno, i imahu sve zajedno. ACT 2:45 I teèevinu i imanje prodavahu i razdavahu svima kao što ko trebaše. ACT 2:46 I svaki dan bijahu jednako jednodušno u crkvi, i lomljahu hljeb po kuæama, i primahu hranu s radosti i u prostoti srca, ACT 2:47 Hvaleæi Boga, i imajuæi milost u sviju ljudi. A Gospod svaki dan umnožavaše društvo onijeh koji se spasavahu. ACT 3:1 A Petar i Jovan iðahu zajedno gore u crkvu na molitvu u deveti sahat. ACT 3:2 I bijaše jedan èovjek hrom od utrobe matere svoje, kojega nošahu i svaki dan metahu pred vrata crkvena koja se zovu Krasna da prosi milostinju od ljudi koji ulaze u crkvu; ACT 3:3 Koji vidjevši Petra i Jovana da hoæe da uðu u crkvu prošaše milostinju. ACT 3:4 A Petar pogledavši na nj s Jovanom, reèe: pogledaj na nas. ACT 3:5 A on gledaše u njih misleæi da æe mu oni što dati. ACT 3:6 A Petar reèe: srebra i zlata nema u mene, nego što imam ovo ti dajem: u ime Isusa Hrista Nazareæanina ustani i hodi. ACT 3:7 I uze ga za desnicu i podiže. I odmah se utvrdiše njegova stopala i gležnji. ACT 3:8 I skoèivši ustade, i hoðaše, i uðe s njima u crkvu iduæi i skaèuæi i hvaleæi Boga. ACT 3:9 I vidješe ga svi ljudi gdje ide i hvali Boga. ACT 3:10 A znadijahu ga da onaj bješe što milostinje radi sjeðaše kod Krasnijeh vrata crkvenijeh, i napuniše se èuda i straha za to što bi od njega. ACT 3:11 A kad se iscijeljeni hromi držaše Petra i Jovana, navališe k njima svi ljudi u trijem, koji se zvaše Solomunov, i èuðahu se. ACT 3:12 A kad vidje Petar, odgovaraše ljudima: ljudi Izrailjci! što se èudite ovome? Ili šta gledate na nas, kao da smo svojom silom ili pobožnošæu uèinili da on ide? ACT 3:13 Bog Avraamov i Isakov i Jakovljev, Bog otaca našijeh, proslavi sina svojega Isusa, kojega vi predadoste i odrekoste ga se pred licem Pilatovijem kad on sudi da ga pusti. ACT 3:14 A vi sveca i pravednika odrekoste se, i isprosiste èovjeka krvnika da vam pokloni; ACT 3:15 A naèelnika života ubiste, kojega Bog vaskrse iz mrtvijeh, èemu smo mi svjedoci. ACT 3:16 I za vjeru imena njegova ovoga, koga vidite i poznajete, utvrdi ime njegovo; i vjera koja je kroza nj dade mu cijelo zdravlje ovo pred svima vama. ACT 3:17 I sad, braæo, znam da iz neznanja ono uèiniste, kao i knezovi vaši. ACT 3:18 A Bog kako naprijed javi ustima sviju proroka svojijeh da æe Hristos postradati, izvrši tako. ACT 3:19 Pokajte se dakle, i obratite se da se oèistite od grijeha svojijeh, da doðu vremena odmaranja od lica Gospodnjega, ACT 3:20 I da pošlje naprijed nareèenoga vam Hrista Isusa, ACT 3:21 Kojega valja dakle nebo da primi do onoga vremena kad se sve popravi, što Bog govori ustima sviju svetijeh proroka svojijeh od postanja svijeta. ACT 3:22 Mojsije dakle ocevima našijem reèe: Gospod Bog vaš podignuæe vam proroka iz vaše braæe, kao mene; njega poslušajte u svemu što vam kaže. ACT 3:23 I biæe da æe se svaka duša koja ne posluša toga proroka istrijebiti iz naroda. ACT 3:24 A i svi proroci od Samuila i potom koliko ih god govori, i za ove dane javljaše. ACT 3:25 Vi ste sinovi proroka i zavjeta koji uèini Bog s ocevima vašijem govoreæi Avraamu: i u sjemenu tvojemu blagosloviæe se svi narodi na zemlji. ACT 3:26 Vama najprije Bog podiže sina svojega Isusa, i posla ga da vas blagosilja da se svaki od vas obrati od pakosti svojijeh. ACT 4:1 A kad oni govorahu narodu, naiðoše na njih sveštenici i vojvoda crkveni i sadukeji; ACT 4:2 I rasrdiše se, što oni uèe ljude i javljaju u Isusu vaskrsenije iz mrtvijeh. ACT 4:3 I digoše na njih ruke, i metnuše ih u zatvor do ujutru: jer veæ bješe veèe. ACT 4:4 A od onijeh koji slušahu rijeè mnogi vjerovaše, i postade broj ljudi oko pet hiljada. ACT 4:5 A kad bi ujutru, skupiše se knezovi njihovi i starješine i književnici u Jerusalim, ACT 4:6 I Ana poglavar sveštenièki i Kajafa i Jovan i Aleksandar i koliko ih god bješe od roda sveštenièkoga; ACT 4:7 I metnuvši ih na srijedu pitahu: kakom silom ili u èije ime uèiniste vi ovo? ACT 4:8 Tada Petar napunivši se Duha svetoga reèe im: knezovi narodni i starješine Izrailjeve! ACT 4:9 Ako nas danas pitate za dobro djelo koje uèinismo bolesnu èovjeku te on ozdravi: ACT 4:10 Da je na znanje svima vama i svemu narodu Izrailjevu da u ime Isusa Hrista Nazareæanina, kojega vi raspeste, kojega Bog podiže iz mrtvijeh, stoji ovaj pred vama zdrav. ACT 4:11 Ovo je kamen koji vi zidari odbaciste, a postade glava od ugla: i nema ni u jednome drugom spasenija; ACT 4:12 Jer nema drugoga imena pod nebom danoga ljudima kojijem bi se mi mogli spasti. ACT 4:13 A kad vidješe slobodu Petrovu i Jovanovu, i znajuæi da su ljudi neknjiževni i prosti, divljahu se, a znadijahu ih da bijahu s Isusom. ACT 4:14 A videæi iscijeljenoga èovjeka gdje s njima stoji ne mogahu ništa protivu reæi. ACT 4:15 Onda im zapovjediše da iziðu napolje iz savjeta, pa pitahu jedan drugoga ACT 4:16 Govoreæi: šta æete èiniti ovijem ljudima? Jer veliki znak što uèiniše oni poznat je svima koji žive u Jerusalimu, i ne možemo odreæi; ACT 4:17 Ali da se dalje ne razilazi po narodu, da im oštro zaprijetimo da više ne govore za ime ovo nikome. ACT 4:18 I dozvavši ih zapovjediše im da ništa ne spominju niti uèe u ime Isusovo. ACT 4:19 Petar i Jovan odgovarajuæi rekoše im: sudite je li pravo pred Bogom da vas veæma slušamo negoli Boga? ACT 4:20 Jer mi ne možemo ne govoriti što vidjesmo i èusmo. ACT 4:21 A oni zaprijetivši im pustiše ih, ne našavši ništa kako bi ih muèili, naroda radi; jer svi hvaljahu Boga za ono što se bješe dogodilo. ACT 4:22 Jer onome èovjeku bješe više od èetrdeset godina na kom se dogodi ovo èudo zdravlja. ACT 4:23 A kad ih otpustiše, doðoše k svojima, i javiše šta im rekoše glavari sveštenièki i starješine. ACT 4:24 A oni kad èuše, jednodušno podigoše glas k Bogu i rekoše: Gospode Bože, ti koji si stvorio nebo i zemlju i more i sve što je u njima; ACT 4:25 Koji ustima Davida sluge svojega reèe: zašto se bune neznabošci, i narodi izmišljavaju prazne rijeèi? ACT 4:26 Sastaše se carevi zemaljski, i knezovi se sabraše ujedno na Gospoda i na Hrista njegova. ACT 4:27 Zaista se sabraše u ovome gradu na svetoga sina tvojega Isusa, kojega si pomazao, Irod i Pontijski Pilat s neznabošcima i s narodom Izrailjevijem, ACT 4:28 Da uèine što ruka tvoja i savjet tvoj naprijed odredi da bude. ACT 4:29 I sad Gospode! pogledaj na njihove prijetnje, i daj slugama svojima da govore sa svakom slobodom rijeè tvoju; ACT 4:30 I pružaj ruku svoju na iscjeljivanje i da znaci i èudesa bivaju imenom svetoga sina tvojega Isusa. ACT 4:31 I pošto se oni pomoliše Bogu zatrese se mjesto gdje bijahu sabrani, i napuniše se svi Duha svetoga, i govorahu rijeè Božiju sa slobodom. ACT 4:32 A u naroda koji vjerova bješe jedno srce i jedna duša; i nijedan ne govoraše za imanje svoje da je njegovo, nego im sve bješe zajednièko. ACT 4:33 I apostoli s velikom silom svjedoèahu za vaskrsenije Gospoda Isusa Hrista; i blagodat velika bješe na svima njima: ACT 4:34 Jer nijedan meðu njima ne bješe siromašan, jer koliko ih god bijaše koji imadijahu njive ili kuæe, prodavahu i donošahu novce što uzimahu za to, ACT 4:35 I metahu pred noge apostolima; i davaše se svakome kao što ko trebaše. ACT 4:36 A Josija, prozvani od apostola Varnava, koje znaèi sin utjehe, Levit rodom iz Kipra, ACT 4:37 On imadijaše njivu, i prodavši je donese novce i metnu apostolima pred noge. ACT 5:1 A jedan èovjek, po imenu Ananija, sa ženom svojom Sapfirom prodade njivu, ACT 5:2 I sakri od novaca sa znanjem i žene svoje, i donesavši jedan dijel metnu apostolima pred noge. ACT 5:3 A Petar reèe: Ananija! zašto napuni sotona srce tvoje da slažeš Duhu svetome i sakriješ od novaca što uze za njivu? ACT 5:4 Kad je bila u tebe ne bješe li tvoja? I kad je prodade ne bješe li u tvojoj vlasti? Zašto si dakle takovu stvar metnuo u srce svoje? Ljudima nijesi slagao nego Bogu. ACT 5:5 A kad èu Ananija rijeèi ove, pade i izdahnu; i uðe veliki strah u sve koji slušahu ovo. ACT 5:6 A momci ušavši uzeše ga i iznesoše te zakopaše. ACT 5:7 A kad proðe oko tri sahata, uðe i žena njegova ne znajuæi šta je bilo. ACT 5:8 A Petar joj odgovori: kaži mi jeste li za toliko dali njivu? A ona reèe: da, za toliko. ACT 5:9 A Petar joj reèe: zašto se dogovoriste da iskušate Duha Gospodnjega? Gle, noge onijeh koji tvoga muža zakopaše pred vratima su, i iznijeæe te. ACT 5:10 I odmah padnu pred nogama njegovijem i izdahnu. A momci ušavši naðoše je mrtvu i iznesoše je i zakopaše kod muža njezina. ACT 5:11 I uðe veliki strah u svu crkvu i u sve koji èuše ovo. ACT 5:12 A rukama apostolskima uèiniše se mnogi znaci i èudesa meðu ljudima; i bijahu svi jednodušno u trijemu Solomunovu. ACT 5:13 A od ostalijeh niko ne smijaše pristupiti k njima; nego ih hvaljaše narod. ACT 5:14 A sve više pristajahu oni koji vjerovahu Gospoda, mnoštvo ljudi i žena, ACT 5:15 Tako da i po ulicama iznošahu bolesnike i metahu na posteljama i na nosilima, da bi kad proðe Petar barem sjenka njegova osjenila koga od njih. ACT 5:16 A dolažahu mnogi i iz okolnijeh gradova u Jerusalim, i donošahu bolesnike i koje muèahu neèisti duhovi; i svi ozdravljahu. ACT 5:17 Ali ustade poglavar sveštenièki i svi koji bijahu s njim, od jeresi sadukejske, i napuniše se zavisti, ACT 5:18 I digoše ruke svoje na apostole, i metnuše ih u opšti zatvor. ACT 5:19 A anðeo Gospodnji otvori noæu vrata tamnièka, i izvedavši ih reèe: ACT 5:20 Idite i stanite u crkvi te govorite narodu sve rijeèi ovoga života. ACT 5:21 A kad oni èuše, uðoše ujutru u crkvu, i uèahu. A kad doðe poglavar sveštenièki i koji bijahu s njim, sazvaše sabor i sve starješine od sinova Izrailjevijeh, i poslaše u tamnicu da ih dovedu. ACT 5:22 A kad sluge otidoše, ne naðoše ih u tamnici; onda se vratiše i javiše im ACT 5:23 Govoreæi: tamnicu naðosmo zakljuèanu sa svakom tvrðom i èuvare gdje stoje pred vratima; ali kad otvorismo, unutra nijednoga ne naðosmo. ACT 5:24 A kad èuše ove rijeèi poglavar sveštenièki i vojvoda crkveni i ostali glavari sveštenièki, ne mogahu im se naèuditi šta bi to sad bilo. ACT 5:25 A neko doðe i javi im govoreæi: eno oni ljudi što ih baciste u tamnicu, stoje u crkvi i uèe narod. ACT 5:26 Tada otide vojvoda s momcima i dovede ih ne na silu: jer se bojahu naroda da ih ne pobije kamenjem. ACT 5:27 A kad ih dovedoše, postaviše ih pred sabor, i zapita ih poglavar sveštenièki govoreæi: ACT 5:28 Ne zaprijetismo li vam oštro da ne uèite u ovo ime? i gle, napuniste Jerusalim svojom naukom, i hoæete da bacite na nas krv ovoga èovjeka. ACT 5:29 A Petar i apostoli odgovarajuæi rekoše: veæma se treba Bogu pokoravati negoli ljudima. ACT 5:30 Bog otaca našijeh podiže Isusa, kojega vi ubiste objesivši na drvo. ACT 5:31 Ovoga Bog desnicom svojom uzvisi za poglavara i spasa, da da Izrailju pokajanje i oproštenje grijeha. ACT 5:32 I mi smo njegovi svjedoci ovijeh rijeèi i Duh sveti kojega Bog dade onima koji se njemu pokoravaju. ACT 5:33 A kad oni èuše vrlo se rasrdiše, i mišljahu da ih pobiju. ACT 5:34 Ali onda ustade u skupštini jedan farisej, po imenu Gamaliilo, zakonik, poštovan od svega naroda, i zapovjedi da apostoli malo iziðu napolje, ACT 5:35 Pa reèe njima: ljudi Izrailjci! gledajte dobro za ove ljude šta æete èiniti; ACT 5:36 Jer prije ovijeh dana usta Tevda, govoreæi da je on nešto, za kojijem pristade ljudi na broj oko èetiri stotine; on bi ubijen, i svi koji ga slušahu raziðoše se i propadoše. ACT 5:37 Potom usta Juda Galilejac, u dane prijepisa, i odvuèe dosta ljudi za sobom; i on pogibe, i svi koji ga slušahu razasuše se. ACT 5:38 I sad vam kažem: proðite se ovijeh ljudi i ostavite ih; jer ako bude od ljudi ovaj savjet ili ovo djelo, pokvariæe se. ACT 5:39 Ako li je od Boga, ne možete ga pokvariti, da se kako ne naðete kao bogoborci. ACT 5:40 Onda ga poslušaše, i dozvavši apostole izbiše ih, i zaprijetiše im da ne govore u ime Isusovo, i otpustiše ih. ACT 5:41 A oni onda otidoše od sabora radujuæi se što se udostojiše primiti sramotu za ime Gospoda Isusa. ACT 5:42 A svaki dan u crkvi i po kuæama ne prestajahu uèiti i propovijedati jevanðelje o Isusu Hristu. ACT 6:1 A u ove dane, kad se umnožiše uèenici, podigoše Grci viku na Jevreje što se njihove udovice zaboravljahu kad se dijeljaše hrana svaki dan. ACT 6:2 Onda dvanaestorica dozvavši mnoštvo uèenika, rekoše: nije prilièno nama da ostavimo rijeè Božiju pa da služimo oko trpeza. ACT 6:3 Naðite dakle, braæo, meðu sobom sedam poštenijeh ljudi, punijeh Duha svetoga i premudrosti, koje æemo postaviti nad ovijem poslom. ACT 6:4 A mi æemo u molitvi i u službi rijeèi ostati. ACT 6:5 I ova rijeè bi ugodna svemu narodu. I izbraše Stefana, èovjeka napunjena vjere i Duha svetoga, i Filipa, i Prohora, i Nikanora, i Timona, i Parmena, i Nikolu pokrštenjaka iz Antiohije. ACT 6:6 Ove postaviše pred apostole, i oni pomolivši se Bogu metnuše ruke na njih. ACT 6:7 I rijeè Božija rastijaše, i množaše se vrlo broj uèenika u Jerusalimu. I sveštenici mnogi pokoravahu se vjeri. ACT 6:8 A Stefan pun vjere i sile èinjaše znake i èudesa velika meðu ljudima. ACT 6:9 Tada ustaše neki iz zbornice koja se zove Liveræanska i Kirinaèka i Aleksandrijnaèka i onijeh koji bijahu iz Kilikije i Azije, i prepirahu se sa Stefanom. ACT 6:10 I ne mogahu protivu stati premudrosti i Duhu kojijem govoraše. ACT 6:11 Tada podgovoriše ljude te kazaše: èusmo ga gdje huli na Mojsija i na Boga. ACT 6:12 I pobuniše narod i starješine i književnike, i napadoše i uhvatiše ga, i dovedoše ga na sabor. ACT 6:13 I izvedoše lažne svjedoke koji govorahu: ovaj èovjek ne prestaje huliti na ovo sveto mjesto i na zakon. ACT 6:14 Jer ga èusmo gdje govori: ovaj Isus Nazareæanin razvaliæe ovo mjesto, i izmijeniæe obièaje koje nam ostavi Mojsije. ACT 6:15 I pogledavši na nj svi koji sjeðahu na saboru vidješe lice njegovo kao lice anðela. ACT 7:1 A poglavar sveštenièki reèe: je li dakle tako? ACT 7:2 A on reèe: ljudi braæo i oci! poslušajte. Bog slave javi se ocu našemu Avraamu kad bješe u Mesopotamiji, prije nego se doseli u Haran, ACT 7:3 I reèe mu: iziði iz zemlje svoje i od roda svojega i iz doma oca svojega, i doði u zemlju koju æu ti ja pokazati. ACT 7:4 Tada iziðe iz zemlje Haldejske, i doseli se u Haran; i odande, po smrti oca njegova, preseli ga u ovu zemlju u kojoj vi sad živite. ACT 7:5 I ne dade mu našljedstva u njoj ni stope; i obreèe mu je dati u držanje i sjemenu njegovu poslije njega, dok on još nemaše djeteta. ACT 7:6 Ali Bog reèe ovako: sjeme tvoje biæe došljaci u zemlji tuðoj, i natjeraæe ga da služi, i muèiæe ga èetiri stotine godina. ACT 7:7 I narodu kome æe služiti ja æu suditi, reèe Bog; i potom æe iziæi, i služiæe meni na ovome mjestu. ACT 7:8 I dade mu zavjet obrezanja, i tako rodi Isaka, i obreza ga u osmi dan; i Isak Jakova, i Jakov dvanaest starješina. ACT 7:9 I starješine zaviðahu Josifu, i prodadoše ga u Misir; i Bog bješe s njim. ACT 7:10 I izbavi ga od sviju njegovijeh nevolja, i dade mu milost i premudrost pred Faraonom carem Misirskijem, i postavi ga poglavarom nad Misirom i nad svijem domom svojijem. ACT 7:11 A doðe glad na svu zemlju Misirsku i Hanaansku i nevolja velika, i ne nalažahu hrane oci naši. ACT 7:12 A Jakov èuvši da ima pšenice u Misiru posla najprije oce naše. ACT 7:13 I kad doðoše drugi put, poznaše Josifa braæa njegova, i rod Josifov posta poznat Faraonu. ACT 7:14 A Josif posla i dozva oca svojega Jakova i svu rodbinu svoju, sedamdeset i pet duša. ACT 7:15 I Jakov siðe u Misir, i umrije, on i ocevi naši. ACT 7:16 I prenesoše ih u Sihem, i metnuše u grob koji kupi Avraam za novce od sinova Emorovijeh u Sihemu. ACT 7:17 I kad se približi vrijeme obeæanja za koje se Bog zakle Avraamu, narod se narodi i umnoži u Misiru, ACT 7:18 Dok nasta drugi car u Misiru, koji ne znaše Josifa. ACT 7:19 Ovaj namisli zlo za naš rod, izmuèi oce naše da svoju djecu bacahu da ne žive. ACT 7:20 U to se vrijeme rodi Mojsije, i bješe Bogu ugodan, i bi tri mjeseca hranjen u kuæi oca svojega. ACT 7:21 A kad ga izbaciše, uze ga kæi Faraonova, i odgaji ga sebi za sina. ACT 7:22 I nauèi se Mojsije svoj premudrosti Misirskoj, i bješe silan u rijeèima i u djelima. ACT 7:23 A kad mu se navršivaše èetrdeset godina, doðe mu na um da obiðe braæu svoju, sinove Izrailjeve. ACT 7:24 I vidjevši jednome gdje se èini nepravda, pomože, i pokaja onoga što mu se èinjaše nepravda, i ubi Misirca. ACT 7:25 Mišljaše pak da braæa njegova razumiju da Bog njegovom rukom njima spasenije dade: ali oni ne razumješe. ACT 7:26 A sjutradan doðe meðu takove koji se bijahu svadili, i miraše ih govoreæi: ljudi, vi ste braæa, zašto èinite nepravdu jedan drugome? ACT 7:27 A onaj što èinjaše nepravdu bližnjemu oturi ga govoreæi: ko je tebe postavio knezom i sudijom nad nama? ACT 7:28 Ili i mene hoæeš da ubiješ kao što si juèe ubio Misirca? ACT 7:29 A Mojsije pobježe od ove rijeèi, i posta došljak u zemlji Madijamskoj, gdje rodi dva sina. ACT 7:30 I kad se navrši èetrdeset godina, javi mu se u pustinji gore Sinajske anðeo Gospodnji u plamenu ognjenom u kupini. ACT 7:31 A kad Mojsije vidje, divljaše se utvari. A kad on pristupi da vidi, bi glas Gospodnji k njemu: ACT 7:32 Ja sam Bog otaca tvojijeh, Bog Avraamov i Bog Isakov i Bog Jakovljev. A Mojsije se bješe uzdrktao i ne smijaše da pogleda. ACT 7:33 A Gospod mu reèe: izuj obuæu sa svojijeh nogu: jer je mjesto na kome stojiš sveta zemlja. ACT 7:34 Ja dobro vidjeh muku svojega naroda koji je u Misiru, i èuh njihovo uzdisanje, i siðoh da ih izbavim: i sad hodi da te pošljem u Misir. ACT 7:35 Ovoga Mojsija, kojega oturiše rekavši: ko te postavi knezom i sudijom? ovoga Bog za kneza i izbavitelja posla rukom anðela koji mu se javi u kupini. ACT 7:36 Ovaj ih izvede uèinivši èudesa i znake u zemlji Misirskoj i u Crvenom Moru i u pustinji èetrdeset godina. ACT 7:37 Ovo je Mojsije koji kaza sinovima Izrailjevijem: Gospod Bog vaš podignuæe vam proroka iz vaše braæe, kao mene: njega poslušajte. ACT 7:38 Ovo je onaj što bješe u crkvi u pustinji s anðelom, koji mu govori na gori Sinajskoj, i s ocima našijem; koji primi rijeèi žive da ih nama da; ACT 7:39 Kojega ne htješe poslušati oci naši, nego ga odbaciše, i okrenuše se srcem svojijem u Misir, ACT 7:40 Rekavši Aronu: naèini nam bogove koji æe iæi pred nama, jer ovome Mojsiju, koji nas izvede iz zemlje Misirske, ne znamo šta bi. ACT 7:41 I tada naèiniše tele, i prinesoše žrtvu idolu, i radovahu se rukotvorini svojoj. ACT 7:42 A Bog se okrenu od njih, i predade ih da služe vojnicima nebeskijem, kao što je pisano u knjizi proroka: eda zaklanja i žrtve prinesoste mi za èetrdeset godina u pustinji, dome Izrailjev? ACT 7:43 I primiste èador Molohov, i zvijezdu boga svojega Remfana, kipove koje naèiniste da im se molite; i preseliæu vas dalje od Vavilona. ACT 7:44 Ocevi naši imahu èador svjedoèanstva u pustinji, kao što zapovjedi onaj koji govori Mojsiju da ga naèini po onoj prilici kao što ga vidje; ACT 7:45 Koji i primiše ocevi naši i donesoše s Isusom Navinom u zemlju neznabožaca, koje oturi Bog ispred lica našijeh otaca, tja do Davida, ACT 7:46 Koji naðe milost u Boga, i izmoli da naðe mjesto Bogu Jakovljevu. ACT 7:47 A Solomun mu naèini kuæu. ACT 7:48 Ali najviši ne živi u rukotvorenijem crkvama, kao što govori prorok: ACT 7:49 Nebo je meni prijestol a zemlja podnožje nogama mojima: kako æete mi kuæu sazidati? govori Gospod; ili koje je mjesto za moje poèivanje? ACT 7:50 Ne stvori li ruka moja sve ovo? ACT 7:51 Tvrdovrati i neobrezanijeh srca i ušiju! vi se jednako protivite Duhu svetome; kako vaši oci, tako i vi. ACT 7:52 Kojega od proroka ne protjeraše oci vaši? I pobiše one koji naprijed javiše za dolazak pravednika, kojega vi sad izdajnici i krvnici postadoste; ACT 7:53 Koji primiste zakon naredbom anðelskom, i ne održaste. ACT 7:54 Kad ovo èuše, rasrdiše se vrlo u srcima svojima, i škrgutahu zubima na nj. ACT 7:55 A Stefan buduæi pun Duha svetoga pogleda na nebo i vidje slavu Božiju i Isusa gdje stoji s desne strane Bogu; ACT 7:56 I reèe: evo vidim nebesa otvorena i sina èovjeèijega gdje stoji s desne strane Bogu. ACT 7:57 A oni povikavši iza glasa zatiskivahu uši svoje, i navališe jednodušno na nj. ACT 7:58 I izvedavši ga iz grada stadoše ga zasipati kamenjem, i svjedoci haljine svoje metnuše kod nogu mladiæa po imenu Savla. ACT 7:59 I zasipahu kamenjem Stefana, koji se moljaše Bogu i govoraše: Gospode Isuse! primi duh moj. ACT 7:60 Onda kleèe na koljena i povika iza glasa: Gospode! ne primi im ovo za grijeh. I ovo rekavši umrije. ACT 8:1 Savle pak bješe pristao na njegovu smrt. A u taj dan postade veliko gonjenje na crkvu Jerusalimsku, i svi se rasijaše po krajevima Judejskijem i Samarijskijem osim apostola. ACT 8:2 A ljudi pobožni ukopaše Stefana i veliki plaè uèiniše nad njim. ACT 8:3 A Savle dosaðivaše crkvi, jer iðaše po kuæama, i vucijaše ljude i žene te predavaše u tamnicu. ACT 8:4 A oni što se bijahu rasijali prolažahu propovijedajuæi rijeè. ACT 8:5 A Filip sišavši u grad Samarijski propovijedaše im Hrista. ACT 8:6 A narod pažaše jednodušno na ono što govoraše Filip, slušajuæi i gledajuæi znake koje èinjaše; ACT 8:7 Jer duhovi neèisti s velikom vikom izlažahu iz mnogijeh u kojima bijahu, i mnogi uzeti i hromi ozdraviše. ACT 8:8 I bi velika radost u gradu onome. ACT 8:9 A bješe jedan èovjek, po imenu Simon, koji prije èaraše u gradu i dovoðaše u èudo narod Samarijski, govoreæi da je on nešto veliko; ACT 8:10 Na kojega gledahu svi, i malo i veliko, govoreæi: ovo je velika sila Božija. ACT 8:11 A zato gledahu na njega što ih mnogo vremena èinima udivljavaše. ACT 8:12 Kad pak vjerovaše Filipu koji propovijedaše jevanðelje o carstvu Božijemu i o imenu Isusa Hrista, kršæavahu se i ljudi i žene. ACT 8:13 Tada i Simon vjerova, i krstivši se osta kod Filipa; i videæi djela i znake velike koji se èinjahu divljaše se vrlo. ACT 8:14 A kad èuše apostoli koji bijahu u Jerusalimu da Samarija primi rijeè Božiju, poslaše k njima Petra i Jovana. ACT 8:15 Koji sišavši pomoliše se Bogu za njih da prime Duha svetoga; ACT 8:16 Jer još ni na jednoga ne bješe došao, nego bijahu samo kršteni u ime Gospoda Isusa. ACT 8:17 Tada apostoli metnuše ruke na njih, i oni primiše Duha svetoga. ACT 8:18 A kad vidje Simon da se daje Duh sveti kad apostoli metnu ruke, donese im novce ACT 8:19 Govoreæi: dajte i meni ovu vlast da kad metnem ruke na koga primi Duha svetoga. ACT 8:20 A Petar mu reèe: novci tvoji s tobom da budu u pogibao, što si pomislio da se dar Božij može dobiti za novce. ACT 8:21 Nema tebi dijela ni iseta u ovoj rijeèi; jer srce tvoje nije pravo pred Bogom. ACT 8:22 Pokaj se dakle od ove svoje pakosti, i moli se Bogu da bi ti se oprostila pomisao srca tvoga. ACT 8:23 Jer te vidim da si u grkoj žuèi i u svezi nepravde. ACT 8:24 A Simon odgovarajuæi reèe: pomolite se vi Gospodu za mene da ne naiðe na mene ništa od ovoga što rekoste. ACT 8:25 Tako oni posvjedoèivši i govorivši rijeè Gospodnju vratiše se u Jerusalim, i mnogijem selima Samarijskijem propovjediše jevanðelje. ACT 8:26 A anðeo Gospodnji reèe Filipu govoreæi: ustani i idi na podne na put koji silazi od Jerusalima u Gazu i pust je. ACT 8:27 I ustavši poðe. I gle, èovjek Arapin, uškopljenik, vlastelin Kandakije carice Arapske, što bješe nad svima njezinijem riznicama, koji bješe došao u Jerusalim da se moli Bogu, ACT 8:28 Pa se vraæaše, i sjedeæi na kolima svojijem èitaše proroka Isaiju. ACT 8:29 A Duh reèe Filipu: pristupi i prilijepi se tijem kolima. ACT 8:30 A Filip pritrèavši èu ga gdje èita proroka Isaiju, i reèe: a razumiješ li što èitaš? ACT 8:31 A on reèe: kako bih mogao ako me ko ne uputi? I umoli Filipa te se pope i sjede s njim. ACT 8:32 A mjesto iz pisma koje èitaše bješe ovo: kao ovca na zaklanje odvede se, i nijem kao jagnje pred onijem koji ga striže, tako ne otvori usta svojijeh. ACT 8:33 U njegovom poniženju ukide se sud njegov. A rod njegov ko æe iskazati? Jer se njegov život uzima od zemlje. ACT 8:34 Onda uškopljenik odgovori Filipu i reèe: molim te, za koga ovo govori prorok? ili za sebe ili za koga drugoga? ACT 8:35 A Filip otvorivši usta svoja, i poèevši od pisma ovoga, propovjedi mu jevanðelje Isusovo. ACT 8:36 Kako iðahu putem doðoše na nekaku vodu; i reèe uškopljenik: evo vode, šta brani meni da se krstim? ACT 8:37 A Filip mu reèe: ako vjeruješ od svega srca svojega, možeš. A on odgovarajuæi reèe: vjerujem da je Isus Hristos sin Božij. ACT 8:38 I zapovjedi da stanu kola, i siðoše oba na vodu, i Filip i uškopljenik, i krsti ga. ACT 8:39 A kad iziðoše iz vode, Duh sveti pade na uškopljenika, a anðeo Gospodnji uze Filipa, i više ga ne vidje uškopljenik; nego otide putem svojijem radujuæi se. ACT 8:40 A Filip se obrete u Azotu; i prolazeæi propovijedaše jevanðelje svima gradovima, dok ne doðe u Æesariju. ACT 9:1 A Savle još dišuæi prijetnjom i smræu na uèenike Gospodnje pristupi k poglavaru sveštenièkome, ACT 9:2 I izmoli u njega poslanice u Damask na zbornice, ako koga naðe od ovoga puta, i ljude i žene svezane da dovede u Jerusalim. ACT 9:3 A kad bješe na putu i doðe blizu Damaska, ujedanput obasja ga svjetlost s neba, ACT 9:4 I padnuvši na zemlju èu glas gdje mu govori: Savle! Savle! zašto me goniš? ACT 9:5 A on reèe: ko si ti, Gospode? A Gospod reèe: ja sam Isus, kojega ti goniš: teško ti je protivu bodila praæati se. ACT 9:6 A on drkæuæi od straha reèe: Gospode! šta hoæeš da èinim? I Gospod mu reèe: ustani i uði u grad, pa æe ti se kazati šta ti treba èiniti. ACT 9:7 A ljudi koji iðahu s njim stajahu i èuðahu se, jer èujahu glas a ne viðahu nikoga. ACT 9:8 A Savle usta od zemlje, i otvorenijem oèima svojijem nikoga ne viðaše. A oni ga uzeše za ruku i uvedoše u Damask. ACT 9:9 I bješe tri dana slijep, i ne jede, niti pi. ACT 9:10 A u Damasku bješe jedan uèenik, po imenu Ananija, i reèe mu Gospod u utvari: Ananija! A on reèe: evo me, Gospode! ACT 9:11 A Gospod mu reèe: ustani i idi u ulicu koja se zove Prava, i traži u domu Judinom po imenu Savla Taršanina; jer gle, on se moli Bogu, ACT 9:12 I vidje u utvari èovjeka, po imenu Ananiju, gdje uðe i metnu ruku na nj da progleda. ACT 9:13 A Ananija odgovori: Gospode! ja èuh od mnogijeh za toga èovjeka kolika zla poèini svetima tvojima u Jerusalimu; ACT 9:14 I ovdje ima vlast od glavara sveštenièkijeh da veže sve koji prizivaju ime tvoje. ACT 9:15 A Gospod mu reèe: idi, jer mi je on sud izbrani da iznese ime moje pred neznabošce i careve i sinove Izrailjeve. ACT 9:16 A ja æu mu pokazati koliko mu valja postradati za ime moje. ACT 9:17 I poðe Ananija, i uðe u kuæu, i metnuvši ruke na nj reèe: Savle, brate! Gospod Isus, koji ti se javi na putu kojijem si išao, posla me da progledaš i da se napuniš Duha svetoga. ACT 9:18 I odmah otpade od oèiju njegovijeh kao krljušt, i odmah progleda, i ustavši krsti se. ACT 9:19 I pošto pojede okrijepi se; i bi Savle nekoliko dana s uèenicima koji bijahu u Damasku. ACT 9:20 I odmah po zbornicama propovijedaše Isusa da je on sin Božij. ACT 9:21 A svi koji slušahu divljahu se i govorahu: nije li ovo onaj što gonjaše u Jerusalimu one koji spominjahu ime ovo, i ovdje zato doðe da ih povezane vodi glavarima sveštenièkijem. ACT 9:22 A Savle se veæma siljaše i zabunjivaše Jevreje koji žive u Damasku, dokazujuæi da je ovo Hristos. ACT 9:23 A kad se navrši podosta dana, dogovoriše se Jevreji da ga ubiju. ACT 9:24 Ali Savle doznade njihov dogovor; a oni èuvahu vrata dan i noæ da bi ga ubili; ACT 9:25 A uèenici ga uzeše noæu i spustiše preko zida u kotarici. ACT 9:26 A kad doðe Savle u Jerusalim, ogledaše da se pribije uz uèenike; i svi ga se bojahu, jer ne vjerovahu da je uèenik. ACT 9:27 A Varnava ga uze i dovede k apostolima, i kaza im kako na putu vidje Gospoda, i kako mu govori, i kako u Damasku slobodno propovijeda ime Isusovo. ACT 9:28 I bijaše s njima i ulazi u Jerusalim i izlazi i slobodno propovijedaše ime Gospoda Isusa. ACT 9:29 I govoraše i prepiraše se s Grcima; a oni gledahu da ga ubiju. ACT 9:30 A kad razumješe braæa, svedoše ga u Æesariju, i otpustiše ga u Tars. ACT 9:31 A crkve po svoj Judeji i Galileji i Samariji bijahu na miru, i napredovahu, i hoðahu u strahu Gospodnjem, i umnožavahu se utjehom svetoga Duha. ACT 9:32 I dogodi se kad Petar obilažaše sve, da doðe i k svetima koji življahu u Lidi. ACT 9:33 I naðe tamo jednoga èovjeka po imenu Eneju, koji veæ osam godina ležaše na odru, jer bješe uzet. ACT 9:34 I reèe mu Petar: Eneja! iscjeljuje te Isus Hristos, ustani i prostri sam sebi. I odmah usta. ACT 9:35 I vidješe ga svi koji življahu u Lidi i u Asaronu, i obratiše se ka Gospodu. ACT 9:36 A u Jopi bješe jedna uèenica, po imenu Tavita, koje znaèi srna, i ona bješe puna dobrijeh djela i milostinje što èinjaše. ACT 9:37 I dogodi se u te dane da se ona razbolje i umrije; onda je okupaše i metnuše u gornju sobu. ACT 9:38 A buduæi da je Lida blizu Jope, onda uèenici èuvši da je Petar u njoj poslaše dva èovjeka moleæi ga da ne požali truda doæi do njih. ACT 9:39 A Petar ustavši otide s njima, i kad doðe, izvedoše ga u gornju sobu i skupiše se oko njega sve udovice plaèuæi i pokazujuæi suknje i haljine što je radila Srna dok je bila s njima. ACT 9:40 A Petar izgnavši sve napolje kleèe na koljena i pomoli se Bogu, i okrenuvši se k tijelu reèe: Tavito! ustani. A ona otvori oèi svoje, i vidjevši Petra sjede. ACT 9:41 Petar pak pruživši joj ruku podiže je; i dozvavši svete i udovice pokaza je živu. ACT 9:42 I ovo se razglasi po svoj Jopi, i mnogi vjerovaše Gospoda. ACT 9:43 I dogodi se da on osta mnogo dana u Jopi u nekoga Simona kožara. ACT 10:1 A u Æesariji bješe jedan èovjek po imenu Kornilije, kapetan od èete koja se zvaše Talijanska. ACT 10:2 Pobožan i bogobojazan sa cijelijem domom svojijem, koji davaše milostinju mnogijem ljudima i moljaše se Bogu bez prestanka; ACT 10:3 On vidje na javi u utvari oko devetoga sahata dnevi anðela Božijega gdje siðe k njemu i reèe mu: Kornilije! ACT 10:4 A on pogledavši na nj i uplašivši se reèe: što je Gospode? A on mu reèe: molitve tvoje i milostinje iziðoše na pamet Bogu; ACT 10:5 I sad pošlji u Jopu ljude i dozovi Simona prozvanoga Petra: ACT 10:6 On stoji u nekoga Simona kožara, kojega je kuæa kod mora: on æe ti kazati rijeèi kojima æeš se spasti ti i sav dom tvoj. ACT 10:7 I kad otide anðeo koji govori Korniliju, dozvavši dvojicu od svojijeh slugu i jednoga pobožna vojnika od onijeh koji mu služahu, ACT 10:8 I kazavši im sve posla ih u Jopu. ACT 10:9 A sjutradan kad oni iðahu putem i približiše se ka gradu, iziðe Petar u gornju sobu da se pomoli Bogu u šesti sahat. ACT 10:10 I ogladnje, i šæaše da jede; a kad mu oni gotovljahu, doðe izvan sebe, ACT 10:11 I vidje nebo otvoreno i sud nekakav gdje silazi na njega, kao veliko platno, zavezan na èetiri roglja i spušta se na zemlju; ACT 10:12 U kome bijahu sva èetvoronožna na zemlji, i zvjerinje i bubine i ptice nebeske. ACT 10:13 I postade glas k njemu: ustani, Petre! pokolji i pojedi. ACT 10:14 A Petar reèe: nipošto, Gospode! jer nikad ne jedoh što pogano ili neèisto. ACT 10:15 I gle, glas opet k njemu drugom: što je Bog oèistio ti ne pogani. ACT 10:16 I ovo bi triput, i sud se opet uze na nebo. ACT 10:17 A kad se Petar u sebi divljaše šta bi bila utvara koju vidje, i gle, ljudi poslani od Kornilija, napitavši i našavši dom Simonov stadoše pred vratima, ACT 10:18 I zovnuvši pitahu: stoji li ovdje Simon prozvani Petar? ACT 10:19 A dok Petar razmišljavaše o utvari, reèe mu Duh: evo tri èovjeka traže te; ACT 10:20 Nego ustani i siði i idi s njima ne premišljajuæi ništa, jer ih ja poslah. ACT 10:21 A Petar sišavši k ljudima poslanijem k sebi od Kornilija reèe: evo ja sam koga tražite; što ste došli? ACT 10:22 A oni rekoše: Kornilije kapetan, èovjek pravedan i bogobojazan, poznat kod svega naroda Jevrejskoga, primio je zapovijest od anðela svetoga da dozove tebe u svoj dom i da èuje rijeèi od tebe. ACT 10:23 Onda ih dozva unutra i ugosti. A sjutradan ustavši Petar poðe s njima, i neki od braæe koja bješe u Jopi poðoše s njim. ACT 10:24 I sjutradan uðoše u Æesariju. A Kornilije èekaše ih sazvavši rodbinu svoju i ljubazne prijatelje. ACT 10:25 A kad Petar šæaše da uðe, srete ga Kornilije, i padnuvši na noge njegove pokloni se. ACT 10:26 I Petar ga podiže govoreæi: ustani, i ja sam èovjek. ACT 10:27 I s njim govoreæi uðe, i naðe mnoge koji se bijahu sabrali. ACT 10:28 I reèe im: vi znate kako je neprilièno èovjeku Jevrejinu družiti se ili dolaziti k tuðinu; ali Bog meni pokaza da nijednoga èovjeka ne zovem pogana ili neèista; ACT 10:29 Zato i bez sumnje doðoh pozvan. Pitam vas dakle zašto poslaste po mene? ACT 10:30 I Kornilije reèe: od èetvrtoga dana do ovoga èasa ja postih, i u deveti sahat moljah se Bogu u svojoj kuæi; i gle, èovjek stade preda mnom u haljini sjajnoj, ACT 10:31 I reèe: Kornilije! uslišena bi molitva tvoja i milostinje tvoje pomenuše se pred Bogom. ACT 10:32 Pošlji dakle u Jopu i dozovi Simona koji se zove Petar: on stoji u kuæi Simona kožara kod mora, koji kad doðe kazaæe ti. ACT 10:33 Onda ja odmah poslah k tebi; i ti si dobro uèinio što si došao. Sad dakle mi svi stojimo pred Bogom da èujemo sve što je tebi od Boga zapovjeðeno. ACT 10:34 A Petar otvorivši usta reèe: zaista vidim da Bog ne gleda ko je ko; ACT 10:35 Nego u svakom narodu koji se boji njega i tvori pravdu mio je njemu. ACT 10:36 Rijeè što posla sinovima Izrailjevijem, javljajuæi mir po Isusu Hristu, ona je Gospod svima. ACT 10:37 Vi znate govor koji je bio po svoj Judeji poèevši od Galileje po krštenju koje propovijeda Jovan: ACT 10:38 Isusa iz Nazareta kako ga pomaza Bog Duhom svetijem i silom, koji proðe èineæi dobro i iscjeljujuæi sve koje ðavo bješe nadvladao; jer Bog bijaše s njim. ACT 10:39 I mi smo svjedoci svemu što uèini u zemlji Judejskoj i Jerusalimu; kojega i ubiše objesivši na drvo. ACT 10:40 Ovoga Bog vaskrse treæi dan, i dade mu da se pokaže, ACT 10:41 Ne svemu narodu nego nama svjedocima naprijed izbranima od Boga, koji s njim jedosmo i pismo po vaskrseniju njegovom iz mrtvijeh. ACT 10:42 I zapovjedi nam da propovijedamo narodu i da svjedoèimo da je on nareèeni od Boga sudija živijem i mrtvijem. ACT 10:43 Za ovo svjedoèe svi proroci da æe imenom njegovijem primiti oproštenje grijeha svi koji ga vjeruju. ACT 10:44 A dok još Petar govoraše ove rijeèi, siðe Duh sveti na sve koji slušahu rijeè. ACT 10:45 I udiviše se vjerni iz obrezanja koji bijahu došli s Petrom, videæi da se i na neznabošce izli dar Duha svetoga. ACT 10:46 Jer ih slušahu gdje govorahu jezike, i velièahu Boga. Tada odgovori Petar: ACT 10:47 Eda može ko vodu zabraniti da se ne krste oni koji primiše Duha svetoga kao i mi? ACT 10:48 I zapovjedi im da se krste u ime Isusa Hrista. Tada ga moliše da ostane kod njih nekoliko dana. ACT 11:1 A èuše i apostoli i braæa koji bijahu u Judeji da i neznabošci primiše rijeè Božiju. ACT 11:2 I kad iziðe Petar u Jerusalim, prepirahu se s njim koji bijahu iz obrezanja, ACT 11:3 Govoreæi: ušao si k ljudima koji nijesu obrezani, i jeo si s njima. ACT 11:4 A Petar poèevši kazivaše im redom govoreæi: ACT 11:5 Ja bijah u gradu Jopi na molitvi, i došavši izvan sebe vidjeh utvaru, gdje silazi sud nekakav kao veliko platno na èetiri roglja i spušta se s neba, i doðe do preda me. ACT 11:6 Pogledavši u nj opazih i vidjeh èetvoronožna zemaljska, i zvjerinje i bubine i ptice nebeske. ACT 11:7 A èuh glas koji mi govori: ustani, Petre! pokolji i pojedi. ACT 11:8 A ja rekoh: nipošto, Gospode! jer ništa pogano i neèisto nikad ne uðe u usta moja. ACT 11:9 A glas mi odgovori drugom s neba govoreæi: što je Bog oèistio ti ne pogani. ACT 11:10 A ovo bi triput; i uze se opet sve na nebo. ACT 11:11 I gle, odmah tri èovjeka staše pred kuæom u kojoj bijah, poslani iz Æesarije k meni. ACT 11:12 A Duh mi reèe da idem s njima ne premišljajuæi ništa. A doðoše sa mnom i ovo šest braæe, i uðosmo u kuæu èovjekovu. ACT 11:13 I kaza nam kako vidje anðela u kuæi svojoj koji je stao i kazao mu: pošlji ljude u Jopu i dozovi Simona prozvanoga Petra, ACT 11:14 Koji æe ti kazati rijeèi kojima æeš se spasti ti i sav dom tvoj. ACT 11:15 A kad ja poèeh govoriti, siðe Duh sveti na njih, kao i na nas u poèetku. ACT 11:16 Onda se opomenuh rijeèi Gospodnje kako govoraše: Jovan je krstio vodom, a vi æete se krstiti Duhom svetijem. ACT 11:17 Kad im dakle Bog dade jednak dar kao i nama koji vjerujemo Gospoda svojega Isusa Hrista: ja ko bijah da bih mogao zabraniti Bogu? ACT 11:18 A kad èuše ovo, umukoše, i hvaljahu Boga govoreæi: dakle i neznabošcima Bog dade pokajanje za život. ACT 11:19 A oni što se rasijaše od nevolje koja posta za Stefana, proðoše tja do Finikije i Kipra i Antiohije, nikomu ne govoreæi rijeèi do samijem Jevrejima. ACT 11:20 A neki od njih bijahu Kiprani i Kirinci, koji ušavši u Antiohiju govorahu Grcima propovijedajuæi jevanðelje o Gospodu Isusu. ACT 11:21 I bješe ruka Božija s njima; i mnogo ih vjerovaše i obratiše se ka Gospodu. ACT 11:22 A doðe rijeè o njima do ušiju crkve koja bješe u Jerusalimu; i poslaše Varnavu da ide tja do Antiohije; ACT 11:23 Koji došavši i vidjevši blagodat Božiju, obradova se, i moljaše sve da tvrdijem srcem ostanu u Gospodu; ACT 11:24 Jer bješe èovjek blag i pun Duha svetoga i vjere. I obrati se mnogi narod ka Gospodu. ACT 11:25 Varnava pak iziðe u Tars da traži Savla; i kad ga naðe, dovede ga u Antiohiju. ACT 11:26 I oni se cijelu godinu sastajaše ondje s crkvom, i uèiše mnogi narod; i najprije u Antiohiji nazvaše uèenike hrišæanima. ACT 11:27 A u te dane siðoše iz Jerusalima proroci u Antiohiju. ACT 11:28 I ustavši jedan od njih, po imenu Agav, objavi glad veliki koji šæaše biti po vasionom svijetu; koji i bi za Klaudija æesara. ACT 11:29 A od uèenika odredi svaki koliko koji mogaše da pošlju u pomoæ braæi koja življahu u Judeji. ACT 11:30 Koje i uèiniše poslavši starješinama preko ruke Varnavine i Savlove. ACT 12:1 U ono pak vrijeme podiže Irod car ruke da muèi neke od crkve. ACT 12:2 I pogubi Jakova brata Jovanova maèem. ACT 12:3 I vidjevši da je to po volji Jevrejima nastavi da uhvati i Petra a bijahu dani prijesnijeh hljebova ACT 12:4 Kojega i uhvati i baci u tamnicu, i predade ga èetvorici èetvrtnika vojnièkijeh da ga èuvaju, i mišljaše ga po pashi izvesti pred narod. ACT 12:5 I tako Petra èuvahu u tamnici; a crkva moljaše se za njega Bogu bez prestanka. ACT 12:6 A kad šæaše Irod da ga izvede, onu noæ spavaše Petar meðu dvojicom vojnika, okovan u dvoje verige, a stražari pred vratima èuvahu tamnicu. ACT 12:7 I gle, anðeo Gospodnji pristupi, i svjetlost obasja po sobi, i kucnuvši Petra u rebra probudi ga govoreæi: ustani brže. I spadoše mu verige s ruku. ACT 12:8 A anðeo mu reèe: opaši se, i obuj opanke svoje. I uèini tako. I reèe mu anðeo: obuci haljinu svoju, pa hajde za mnom. ACT 12:9 I izišavši iðaše za njim, i ne znadijaše da je to istina što anðeo èinjaše, nego mišljaše da vidi utvaru. ACT 12:10 A kad proðoše prvu stražu i drugu i doðoše k vratima gvozdenijem koja voðahu u grad, ona im se sama otvoriše; i izišavši proðoše jednu ulicu, i anðeo odmah otstupi od njega. ACT 12:11 I kad doðe Petar k sebi reèe: sad zaista vidim da Bog posla anðela svojega te me izbavi iz ruku Irodovijeh i od svega èekanja naroda Jevrejskoga. ACT 12:12 I razmislivši doðe kuæi Marije matere Jovana koji se zvaše Marko, gdje bijahu mnogi sabrani i moljahu se Bogu. ACT 12:13 A kad kucnu Petar u vrata od dvora, pristupi djevojka po imenu Roda, da èuje. ACT 12:14 I poznavši glas Petrov od radosti ne otvori vrata, nego utrèa i kaza da Petar stoji pred vratima. ACT 12:15 A oni joj rekoše: jesi li ti luda? A ona potvrðivaše da je tako. A oni govorahu: anðeo je njegov. ACT 12:16 A Petar jednako kucaše. A kad otvoriše, vidješe ga, i udiviše se. ACT 12:17 A on mahnuvši na njih rukom da æute, kaza im kako ga Gospod izvede iz tamnice; i reèe: javite ovo Jakovu i braæi. I izišavši otide na drugo mjesto. ACT 12:18 A kad bi dan, bješe ne mala buna meðu vojnicima, šta to bi od Petra. ACT 12:19 A kad ga Irod zaiska i ne naðe, onda ispita stražare, i zapovjedi da ih odvedu; i izišavši iz Judeje u Æesariju onamo življaše. ACT 12:20 Jer se Irod srðaše na Tirce i Sidonce. Ali oni jednodušno doðoše k njemu, i uzevši na svoju ruku Vlasta, posteljnika careva, iskahu mira, jer se njihove zemlje hranjahu od njegova carstva. ACT 12:21 A u odreðeni dan obuèe se Irod u carsku haljinu, i sjedavši na prijesto govoraše im; ACT 12:22 A narod vikaše: ovo je glas Božij, a ne èovjeèij. ACT 12:23 Ali ujedanput udari ga anðeo Gospodnji; jer ne dade slave Bogu; i buduæi izjeden od crvi izdahnu. ACT 12:24 A rijeè Božija rastijaše i množaše se. ACT 12:25 A Varnava i Savle predavši pomoæ vratiše se iz Jerusalima u Antiohiju, uzevši sa sobom i Jovana koji se zvaše Marko. ACT 13:1 A u crkvi koja bješe u Antiohiji bijahu neki proroci i uèitelji, to jest: Varnava i Simeun koji se zvaše Nigar, i Lukije Kirinac, i Manail odgajeni s Irodom èetverovlasnikom, i Savle. ACT 13:2 A kad oni služahu Gospodu i pošæahu, reèe Duh sveti: odvojte mi Varnavu i Savla na djelo na koje ih pozvah. ACT 13:3 Tada postivši i pomolivši se Bogu metnuše ruke na njih, i otpustiše ih. ACT 13:4 Ovi dakle poslani od Duha svetoga siðoše u Seleukiju, i odande otploviše u Kipar. ACT 13:5 I došavši u Salamin javiše rijeè Božiju u zbornicama Jevrejskima; a imahu i Jovana slugu. ACT 13:6 A kad proðoše ostrvo tja do Pafa, naðoše nekakvoga èovjeka vraèara i lažna proroka, Jevrejina, kome bješe ime Varisus, ACT 13:7 Koji bješe s namjesnikom Srðem Pavlom, èovjekom razumnijem. Ovaj dozvavši Varnavu i Savla zaiska da èuje rijeè Božiju. ACT 13:8 A Elima vraèar jer to znaèi ime njegovo) stade im se suprotiti, gledajuæi da odvrati namjesnika od vjere. ACT 13:9 A Savle koji se zvaše i Pavle, pun Duha svetoga pogledavši na nj ACT 13:10 Reèe: o napunjeni svakoga lukavstva i svake pakosti, sine ðavolji! neprijatelju svake pravde! zar ne prestaješ kvariti pravijeh putova Gospodnjijeh? ACT 13:11 I sad eto ruke Gospodnje na te, i da budeš slijep da ne vidiš sunca za neko vrijeme. I ujedanput napade na nj mrak i tama, i pipajuæi tražaše voða. ACT 13:12 Tada namjesnik, kad vidje šta bi, vjerova, diveæi se nauci Gospodnjoj. ACT 13:13 A kad se Pavle sa svojijem društvom odveze iz Pafa, doðoše u Pergu Pamfilijsku; a Jovan se odvoji od njih, i vrati se u Jerusalim. ACT 13:14 A oni otišavši iz Perge doðoše u Antiohiju Pisidijsku, i ušavši u zbornicu u dan subotni sjedoše. ACT 13:15 A po èitanju zakona i proroka poslaše starješine zbornièke k njima govoreæi: ljudi braæo! ako je u vama rijeè utjehe za narod, govorite. ACT 13:16 A Pavle ustavši i mahnuvši rukom reèe: ljudi Izrailjci i koji se Boga bojite! èujte. ACT 13:17 Bog naroda ovoga izabra oce naše, i podiže narod kad bijahu došljaci u zemlji Misirskoj, i rukom visokom izvede ih iz nje. ACT 13:18 I do èetrdeset godina prehrani ih u pustinji. ACT 13:19 I zatrvši sedam naroda u zemlji Hanaanskoj na kocke razdijeli im zemlju njihovu. ACT 13:20 I potom na èetiri stotine i pedeset godina dade im sudije do Samuila proroka. ACT 13:21 I od tada iskaše cara, i dade im Bog Saula, sina Kisova, èovjeka od koljena Venijaminova, za èetrdeset godina. ACT 13:22 I uklonivši njega podiže im Davida za cara, kome i reèe svjedoèeæi: naðoh Davida sina Jesejeva, èovjeka po srcu mojemu, koji æe ispuniti sve volje moje. ACT 13:23 Od njegova sjemena podiže Bog po obeæanju Izrailju spasa Isusa; ACT 13:24 Kad Jovan pred njegovijem dolaskom propovijeda krštenje pokajanja svemu narodu Izrailjevu. ACT 13:25 I kad svršivaše Jovan teèenje svoje, govoraše: ko mislite da sam ja nijesam ja; nego evo ide za mnom, kome ja nijesam dostojan razdriješiti remena na obuæi njegovoj. ACT 13:26 Ljudi braæo! sinovi roda Avraamova, i koji se meðu vama Boga boje! vama se posla rijeè ovoga spasenija. ACT 13:27 Jer oni što žive u Jerusalimu, i knezovi njihovi, ne poznaše ovoga i glasove proroèke koji se èitaju svake subote osudivši ga izvršiše. ACT 13:28 I ne našavši ni jedne krivice smrtne moliše Pilata da ga pogubi. ACT 13:29 I kad svršiše sve što je pisano za njega, skinuše ga s drveta i metnuše u grob. ACT 13:30 A Bog vaskrse ga iz mrtvijeh. ACT 13:31 I pokaziva se mnogo dana onima što izlaziše s njim iz Galileje u Jerusalim, koji su sad svjedoci njegovi pred narodom. ACT 13:32 I mi vam javljamo obeæanje koje bi ocevima našima da je ovo Bog ispunio nama, djeci njihovoj, podignuvši Isusa; ACT 13:33 Kao što je napisano i u drugom psalmu: ti si moj sin, ja te danas rodih. ACT 13:34 A da ga iz mrtvijeh vaskrse da se više ne vrati u truhljenje ovako reèe: daæu vam svetinju Davidovu vjernu. ACT 13:35 Zato i na drugom mjestu govori: neæeš dati da tvoj svetac vidi truhljenja. ACT 13:36 Jer David posluživši rodu svojemu po volji Božijoj umrije, i metnuše ga kod otaca njegovijeh, i vidje truhljenje. ACT 13:37 A kojega Bog podiže ne vidje truhljenja. ACT 13:38 Tako da vam je na znanje, ljudi braæo! da se kroza nj vama propovijeda oproštenje grijeha. ACT 13:39 I od svega, oda šta se ne mogoste opravdati u zakonu Mojsijevu, opravdaæe se u njemu svaki koji vjeruje. ACT 13:40 Gledajte dakle da ne doðe na vas ono što je kazano u prorocima: ACT 13:41 Vidite, nemarljivi! i èudite se, i nek vas nestane; jer ja èinim djelo u dane vaše, djelo koje neæete vjerovati ako vam ko uskazuje. ACT 13:42 A kad izlažahu iz zbornice Jevrejske, moljahu neznabošci da im se ove rijeèi u drugu subotu govore. ACT 13:43 A kad se sabor raziðe, poðoše za Pavlom i za Varnavom mnogi od Jevreja i pobožnijeh došljaka; a oni govoreæi im svjetovahu ih da ostanu u blagodati Božijoj. ACT 13:44 A u drugu subotu sabra se gotovo sav grad da èuju rijeèi Božije. ACT 13:45 A kad vidješe Jevreji narod, napuniše se zavisti, i govorahu protivno rijeèima Pavlovijem nasuprot govoreæi i huleæi. ACT 13:46 A Pavle i Varnava oslobodivši se rekoše: vama je najprije trebalo da se govori rijeè Božija; ali kad je odbacujete, i sami se pokazujete da nijeste dostojni vjeènoga života, evo se obræemo k neznabošcima. ACT 13:47 Jer nam tako zapovjedi Gospod: postavih te za vidjelo neznabošcima, da budeš spasenije do samoga kraja zemlje. ACT 13:48 A kad èuše neznabošci, radovahu se i slavljahu rijeè Božiju, i vjerovaše koliko ih bješe pripravljeno za život vjeèni. ACT 13:49 I rijeè se Božija raznošaše po svoj okolini. ACT 13:50 Ali Jevreji podgovoriše pobožne i poštene žene i starješine gradske te podigoše gonjenje na Pavla i Varnavu, i istjeraše ih iz svoje zemlje. ACT 13:51 A oni otresavši na njih prah sa svojijeh nogu doðoše u Ikoniju. ACT 13:52 A uèenici punjahu se radosti i Duha svetoga. ACT 14:1 U Ikoniji pak dogodi se da oni zajedno uðoše u zbornicu Jevrejsku, i govorahu tako da vjerova veliko mnoštvo Jevreja i Grka. ACT 14:2 A Jevreji koji ne vjerovahu podbuniše i razdražiše duše neznabožaca na braæu. ACT 14:3 Ali oni ostaše dosta vremena govoreæi slobodno u Gospodu koji svjedoèaše rijeè blagodati svoje i davaše te se tvorahu znaci i èudesa rukama njihovijem. ACT 14:4 A mnoštvo gradsko razdijeli se, i jedni bijahu s Jevrejima, a jedni s apostolima. ACT 14:5 A kad navališe i neznabošci i Jevreji sa svojijem poglavarima da im dosade i kamenjem da ih pobiju, ACT 14:6 Oni doznavši pobjegoše u gradove Likaonske, u Listru i u Dervu i u okolinu njihovu. ACT 14:7 I onamo propovijedahu jevanðelje. ACT 14:8 I jedan èovjek u Listri sjeðaše nemoæan u nogama, i bješe hrom od utrobe matere svoje, i ne bješe nikad hodio. ACT 14:9 Ovaj slušaše Pavla gdje govori. Pavle pogledavši na nj i vidjevši da vjeruje da æe ozdraviti, ACT 14:10 Reèe velikijem glasom: tebi govorim u ime Gospoda Isusa Hrista, ustani na svoje noge upravo. I skoèi, i hoðaše. ACT 14:11 A kad vidje narod šta uèini Pavle, podigoše glas svoj govoreæi Likaonski: bogovi naèiniše se kao ljudi, i siðoše k nama. ACT 14:12 I nazivahu Varnavu Jupiterom, a Pavla Merkurijem, jer on upravljaše rijeèju. ACT 14:13 A sveštenik Jupitera koji bješe pred gradom njihovijem dovede junce, i donese vijence pred vrata, i s narodom šæadijaše da prinosi žrtvu. ACT 14:14 A kad èuše apostoli, Varnava i Pavle, razdriješe haljine svoje, i skoèiše meðu narod vièuæi i govoreæi: ACT 14:15 Ljudi! šta to èinite? I mi smo kao i vi smrtni ljudi, koji vam propovijedamo jevanðelje da se od ovijeh lažnijeh stvari obratite k Bogu živome, koji stvori nebo i zemlju i more i sve što je u njima; ACT 14:16 Koji u prošavšijem naraštajima bješe pustio sve narode da idu svojijem putovima: ACT 14:17 I opet ne ostavi sebe neposvjedoèena, èineæi dobro, dajuæi nam s neba dažd i godine rodne, puneæi srca naša jelom i veseljem. ACT 14:18 I ovo govoreæi jedva ustaviše narod da im ne prinose žrtve, nego da ide svaki svojoj kuæi. A dok oni življahu ondje i uèahu, ACT 14:19 Doðoše iz Antiohije i iz Ikonije nekaki Jevreji, i kad se oni prepirahu slobodno, podgovoriše narod da ih odustanu, govoreæi da ništa pravo ne govore, nego sve lažu. I podgovorivši narod zasuše Pavla kamenjem i izvukoše ga iz grada misleæi da je mrtav. ACT 14:20 A kad ga opkoliše uèenici njegovi, ustade i uðe u grad, i sjutradan iziðe s Varnavom u Dervu. ACT 14:21 I propovjedivši jevanðelje gradu onome i nauèivši mnoge vratiše se u Listru i Ikoniju i Antiohiju ACT 14:22 Utvrðujuæi duše uèenika i svjetujuæi ih da ostanu u vjeri, i da nam kroz mnoge nevolje valja uæi u carstvo Božije. ACT 14:23 I postavivši im starješine po svijem crkvama, i pomolivši se Bogu s postom, predadoše ih Gospodu koga vjerovaše. ACT 14:24 I prošavši Pisidiju doðoše u Pamfiliju. ACT 14:25 I govorivši rijeè Gospodnju u Perzi siðoše u Ataliju. ACT 14:26 I odande otploviše u Antiohiju, odakle bijahu predani blagodati Božijoj na djelo koje svršiše. ACT 14:27 A kad doðoše i sabraše crkvu, kazaše sve šta uèini Bog s njima, i kako otvori neznabošcima vrata vjere. ACT 14:28 I ostaše ondje ne malo vremena s uèenicima. ACT 15:1 I neki sišavši iz Judeje uèahu braæu: ako se ne obrežete po obièaju Mojsijevu, ne možete se spasti. ACT 15:2 A kad posta raspra, i Pavle i Varnava ne malo se prepiraše s njima, odrediše da Pavle i Varnava i drugi neki od njih idu gore k apostolima i starješinama u Jerusalim za ovo pitanje. ACT 15:3 A oni onda spremljeni od crkve, prolažahu kroz Finikiju i Samariju kazujuæi obraæanje neznabožaca, i èinjahu veliku radost svoj braæi. ACT 15:4 A kad doðoše u Jerusalim, primi ih crkva i apostoli i starješine, i kazaše sve što uèini Bog s njima, i kako otvori neznabošcima vrata vjere. ACT 15:5 Onda ustaše neki od jeresi farisejske koji bijahu vjerovali, i govorahu da ih valja obrezati, i zapovjediti da drže zakon Mojsijev. ACT 15:6 A apostoli i starješine sabraše se da izvide ovu rijeè. ACT 15:7 I po mnogom vijeæanju usta Petar i reèe: ljudi braæo! vi znate da Bog od prvijeh dana izabra izmeðu nas da iz mojijeh usta èuju neznabošci rijeè jevanðelja i da vjeruju. ACT 15:8 I Bog, koji poznaje srca, posvjedoèi im i dade im Duha svetoga kao i nama, ACT 15:9 I ne postavi nikakve razlike meðu nama i njima, oèistivši vjerom srca njihova. ACT 15:10 Sad dakle šta kušate Boga, i hoæete da metnete uèenicima jaram na vrat, kojega ni ocevi naši ni mi mogosmo ponijeti? ACT 15:11 Nego vjerujemo da æemo se spasti blagodaæu Gospoda Isusa Hrista kao i oni. ACT 15:12 Onda umuèe sve mnoštvo, i slušahu Varnavu i Pavla koji pripovijedahu kolike znake i èudesa uèini Bog u neznabošcima preko njih. ACT 15:13 A kad oni umukoše, odgovori Jakov govoreæi: ljudi braæo! poslušajte mene. ACT 15:14 Simon kaza kako Bog najprije pohodi i primi iz neznabožaca narod k imenu svojemu. ACT 15:15 I s ovijem se udaraju rijeèi proroka, kao što je napisano: ACT 15:16 Potom æu se vratiti, i sazidaæu dom Davidov, koji je pao, i njegove razvaline popraviæu, i podignuæu ga, ACT 15:17 Da potraže Gospoda ostali ljudi i svi narodi u kojima se ime moje spomenu, govori Gospod koji tvori sve ovo. ACT 15:18 Bogu su poznata od postanja svijeta sva djela njegova; ACT 15:19 Zato ja velim da se ne dira u neznabošce koji se obraæaju k Bogu; ACT 15:20 Nego da im se zapovjedi da se èuvaju od priloga idolskijeh i od kurvarstva i od udavljenoga i od krvi, i što njima nije milo drugima da ne èine. ACT 15:21 Jer Mojsije ima od starijeh vremena u svijem gradovima koji ga propovijedaju, i po zbornicama èita se svake subote. ACT 15:22 Tada naðoše za dobro apostoli i starješine sa svom crkvom da izberu izmeðu sebe dvojicu i da pošlju u Antiohiju s Pavlom i Varnavom, Judu koji se zvaše Varsava, i Silu, ljude znamenite meðu braæom. ACT 15:23 I napisaše rukama svojima ovo: Apostoli i starješine i braæa pozdravljaju braæu koja su po Antiohiji i Siriji i Kilikiji što su od neznabožaca. ACT 15:24 Buduæi da mi èusmo da neki od nas izišavši smetoše vas rijeèima, i raslabiše duše vaše govoreæi vam da se obrezujete i da držite zakon, kojima mi ne zapovjedismo; ACT 15:25 Zato naðosmo za dobro mi jednodušno sabrani izbrane ljude poslati vama s ljubaznijem našijem Varnavom i Pavlom, ACT 15:26 S ljudima koji su predali duše svoje za ime Gospoda našega Isusa Hrista. ACT 15:27 Poslasmo dakle Judu i Silu, koji æe to i rijeèima kazati. ACT 15:28 Jer naðe za dobro sveti Duh i mi da nikakvijeh tegoba više ne meæemo na vas osim ovijeh potrebnijeh: ACT 15:29 Da se èuvate od priloga idolskijeh i od krvi i od udavljenoga i od kurvarstva, i što neæete da se èini vama ne èinite drugima; od èega ako se èuvate, dobro æete èiniti. Budite zdravi. ACT 15:30 A kad ih opremiše, doðoše u Antiohiju, i sabravši narod predaše poslanicu. ACT 15:31 A kad proèitaše, obradovaše se utjesi. ACT 15:32 A Juda i Sila, koji i proroci bijahu, mnogijem rijeèima utješiše braæu i utvrdiše. ACT 15:33 I pošto biše onamo neko vrijeme, otpustiše ih braæa s mirom k apostolima. ACT 15:34 No Sila naðe za dobro da ostane onamo, a Juda se vrati u Jerusalim. ACT 15:35 A Pavle i Varnava življahu u Antiohiji i uèahu i propovijedahu rijeè Gospodnju s mnogima drugijem. ACT 15:36 A poslije nekoliko dana reèe Pavle Varnavi: hajde da se vratimo i da obiðemo braæu po svijem gradovima po kojima propovijedasmo rijeè Gospodnju kako žive. ACT 15:37 A Varnava šæaše da uzmu sa sobom Jovana prozvanoga Marka. ACT 15:38 Pavle pak govoraše: onoga koji nas je odustao u Pamfiliji i nije išao s nama na djelo na koje smo bili odreðeni, da ne uzimamo sa sobom. ACT 15:39 Tako postade raspra da se oni razdvojiše, i Varnava uzevši Marka otplovi u Kipar. ACT 15:40 A Pavle izbravši Silu iziðe predan blagodati Božijoj od braæe. ACT 15:41 I prolažaše kroz Siriju i Kilikiju utvrðujuæi crkve. ACT 16:1 Doðe pak u Dervu i u Listru, i gle, ondje bješe neki uèenik, po imenu Timotije, sin neke žene Jevrejke koja vjerovaše, a oca Grka; ACT 16:2 Za njega dobro svjedoèahu braæa koja bijahu u Listri i u Ikoniji. ACT 16:3 Ovoga namisli Pavle da uzme sa sobom; i uze ga, i obreza Jevreja radi koji bijahu u onijem mjestima: jer svi znadijahu oca njegova da bješe Grk. ACT 16:4 I kad prolažahu po gradovima, predavaše im da drže uredbe koje urediše apostoli i starješine u Jerusalimu. ACT 16:5 A crkve se utvrðivahu u vjeri, i svaki dan bivaše ih više. ACT 16:6 A kad proðoše Frigiju i Galatijsku zemlju, zabrani im Duh sveti govoriti rijeè u Aziji. ACT 16:7 A kad doðoše u Misiju šæadijahu da idu u Vitiniju, i Duh ne dade. ACT 16:8 A kad proðoše Misiju, siðoše u Troadu. ACT 16:9 I Pavlu se javi utvara noæu: bješe jedan èovjek iz Maæedonije, i stajaše moleæi ga i govoreæi: doði u Maæedoniju i pomozi nam. ACT 16:10 A kad vidje utvaru, odmah gledasmo da iziðemo u Maæedoniju, doznavši da nas Gospod pozva da im propovijedamo jevanðelje. ACT 16:11 A kad se odvezosmo iz Troade, doðosmo u Samotrak, i sjutradan u Neapolj, ACT 16:12 A odande u Filibu, koje je prvi grad zemlje Maæedonije, naselje Rimsko; i u onom gradu ostasmo nekoliko dana. ACT 16:13 A u dan subotni iziðosmo iz grada k vodi gdje bješe bogomolja; i sjedavši govorismo k ženama koje se bijahu sabrale. ACT 16:14 I jedna bogobojazna žena, po imenu Lidija, iz grada Tijatirskoga, koja prodavaše skerlet, slušaše: i Gospod otvori srce njezino da pazi na rijeèi Pavlove. ACT 16:15 A kad se krsti ona i kuæa njezina, moljaše nas govoreæi: ako mislite da ja vjerujem Gospoda, uðite u moju kuæu i živite. I natjera nas. ACT 16:16 A dogodi se kad iðasmo na molitvu da nas srete jedna robinja koja imaše duh pogaðaèki i vraèajuæi donošaše veliki dobitak svojijem gospodarima. ACT 16:17 Ova poðe za Pavlom i za nama, i vikaše govoreæi: ovi su ljudi sluge Boga najvišega, koji javljaju nama put spasenija. ACT 16:18 I ovako èinjaše mnogo dana. A kad se Pavlu dosadi, okrenu se i reèe duhu: zapovijedam ti imenom Isusa Hrista, iziði iz nje. I iziðe u taj èas. ACT 16:19 A kad vidješe njezini gospodari da iziðe nad njihova dobitka, uzeše Pavla i Silu i odvukoše ih na pazar ka knezovima. ACT 16:20 I dovedavši ih k vojvodama, rekoše: ovi su ljudi Jevreji, i mute po našemu gradu, ACT 16:21 I propovijedaju obièaje kojijeh nama ne valja primati ni tvoriti, jer smo Rimljani. ACT 16:22 I sleže se narod na njih, i vojvode izdriješe im haljine, i zapovjediše da ih šibaju. ACT 16:23 I pošto ih zdravo izbiše baciše ih u tamnicu, i zapovjediše tamnièaru da ih dobro èuva. ACT 16:24 Primivši takovu zapovijest on ih baci u najdonju tamnicu i noge im metnu u klade. ACT 16:25 A u ponoæi bijahu Pavle i Sila na molitvi i hvaljahu Boga; a sužnji ih slušahu. ACT 16:26 A ujedanput tako se vrlo zatrese zemlja da se pomjesti temelj tamnièki; i odmah se otvoriše sva vrata i svima spadoše okovi. ACT 16:27 A kad se probudi tamnièar i vidje otvorena vrata tamnièka, izvadi nož i šæaše da se ubije, misleæi da su pobjegli sužnji. ACT 16:28 A Pavle povika zdravo govoreæi: ne èini sebi zla nikakva, jer smo mi svi ovdje. ACT 16:29 A on zaiskavši svijeæu uletje i drkæuæi pripade k Pavlu i Sili; ACT 16:30 I izvedavši ih napolje reèe: gospodo! šta mi treba èiniti da se spasem? ACT 16:31 A oni rekoše: vjeruj Gospoda Isusa Hrista i spašæeš se ti i sav dom tvoj. ACT 16:32 I kazaše mu rijeè Gospodnju, i svima koji su u domu njegovu. ACT 16:33 I uze ih u onaj sahat noæi i opra im rane; i krsti se on i svi njegovi odmah. ACT 16:34 I uvedavši ih u svoj dom postavi trpezu, i radovaše se sa svijem domom svojijem što vjerova Boga. ACT 16:35 A kad bi dan, poslaše vojvode pandure govoreæi: pustite ova dva èovjeka. ACT 16:36 A tamnièar kaza rijeèi ove Pavlu: poslaše vojvode da se pustite; sad dakle iziðite i idite s mirom. ACT 16:37 A Pavle reèe njima: izbivši nas pred narodom bez suda, ljude Rimljane, baciše u tamnicu; i sad hoæe tajno da nas puste? Nije tako, nego sami neka doðu i izvedu nas. ACT 16:38 A panduri kazaše vojvodama ove rijeèi; i uplašiše se kad èuše da su Rimljani; ACT 16:39 I došavši umoliše ih, i izvedoše moleæi da iziðu iz grada. ACT 16:40 A kad iziðoše iz tamnice, doðoše k Lidiji, i vidjevši braæu utješiše ih, i otidoše. ACT 17:1 Prošavši pak Amfipolj i Apoloniju doðoše u Solun, gdje bješe zbornica Jevrejska. ACT 17:2 I Pavle po obièaju svome uðe k njima, i tri subote razgovara se s njima iz pisma, ACT 17:3 Pokazujuæi i dokazujuæi im da je trebalo Hristos da postrada i vaskrsne iz mrtvijeh, i da ovaj Isus kojega ja, reèe, propovijedam vama, jest Hristos. ACT 17:4 I neki od njih vjerovaše, i pristaše s Pavlom i sa Silom, i od pobožnijeh Grka mnoštvo veliko, i od žena gospodskijeh ne malo. ACT 17:5 Ali tvrdovrati Jevreji zaviðahu, i uzevši neke zle ljude od prostoga naroda, i sabravši èetu, uzbuniše po gradu, i napadoše na kuæu Jasonovu, i tražahu ih da izvedu pred narod. ACT 17:6 A kad njih ne naðoše, povukoše Jasona i neke od braæe pred starješine gradske vièuæi: ovi što zamutiše vasioni svijet doðoše i ovdje, ACT 17:7 Koje Jason primi; i ovi svi rade protiv æesarevijeh zapovijesti, govoreæi da ima drugi car, Isus. ACT 17:8 I smutiše narod i starješine gradske koji ovo èuše. ACT 17:9 Ali kad ih Jason i ostali zadovoljiše odgovorom, pustiše ih. ACT 17:10 A braæa odmah noæu opraviše Pavla i Silu u Veriju. Došavši onamo uðoše u zbornicu Jevrejsku. ACT 17:11 Ovi pak bijahu plemenitiji od onijeh što žive u Solunu; oni primiše rijeè sa svijem srcem, i svaki dan istraživahu po pismu je li to tako. ACT 17:12 Tako vjerovaše mnogi od njih, i od poštenijeh Grèkijeh žena i od ljudi ne malo. ACT 17:13 A kad razabraše Jevreji Solunski da Pavle u Veriji propovjedi rijeè Božiju, doðoše i onamo te uzdigoše i pobuniše narod. ACT 17:14 A braæa onda odmah opraviše Pavla da ide u primorje; a Sila i Timotije ostaše ondje. ACT 17:15 A pratioci dovedoše Pavla do Atine; i primivši zapovijest na Silu i Timotija da doðu k njemu što brže, vratiše se. ACT 17:16 A kad ih Pavle èekaše u Atini, razdraži se duh njegov u njemu gledajuæi grad pun idola; ACT 17:17 I prepiraše se s Jevrejima i bogobojaznima u zbornici, i na pazaru svaki dan s onima s kojima se udešavaše. ACT 17:18 A neki od Epikurovaca i od Stojièkijeh mudaraca prepirahu se s njim; i jedni govorahu: šta hoæe ovaj besposlica? A drugi: vidi se kao da hoæe nove bogove da propovijeda. Jer im propovijedaše jevanðelje o Isusu i o vaskrseniju. ACT 17:19 Pa ga uzeše i odvedoše na Areopag govoreæi: možemo li razumjeti kakva je ta nova nauka što ti kazuješ? ACT 17:20 Jer nešto novo meæeš u naše uši; hoæemo dakle da vidimo šta æe to biti. ACT 17:21 A Atinjani svi i putnici iz drugijeh zemalja ne bijahu ni za što drugo nego da što novo kazuju ili slušaju. ACT 17:22 A Pavle stavši nasred Areopaga reèe: ljudi Atinjani! po svemu vas vidim da ste vrlo pobožni; ACT 17:23 Jer prolazeæi i motreæi vaše svetinje naðoh i oltar na kome bješe napisano: Bogu nepoznatome. Kojega dakle ne znajuæi poštujete onoga vam ja propovijedam. ACT 17:24 Bog koji je stvorio svijet i sve što je u njemu, on buduæi gospodar neba i zemlje, ne živi u rukotvorenijem crkvama, ACT 17:25 Niti prima ugaðanja od ruku èovjeèijih, kao da bi onome trebalo što koji sam daje svima život i dihanje i sve. ACT 17:26 I uèinio je da od jedne krvi sav rod èovjeèij živi po svemu licu zemaljskome, i postavio je naprijed odreðena vremena i meðe njihovoga življenja: ACT 17:27 Da traže Gospoda, ne bi li ga barem opipali i našli, premda nije daleko ni od jednoga nas; ACT 17:28 Jer kroz njega živimo, i mièemo se, i jesmo; kao što i neki od vašijeh pjevaèa rekoše: jer smo i rod njegov. ACT 17:29 Kad smo dakle rod Božij, ne treba da mislimo da je Božanstvo kao ikone zlatne ili srebrne ili kamene, koje su ljudi majstorski naèinili po smišljanju svome. ACT 17:30 Ne gledajuæi dakle Bog na vremena neznanja, sad zapovijeda svima ljudima svuda da se pokaju; ACT 17:31 Jer je postavio dan u koji æe suditi vasionome svijetu po pravdi preko èovjeka koga odredi, i dade svima vjeru vaskrsnuvši ga iz mrtvijeh. ACT 17:32 A kad èuše vaskrsenije iz mrtvijeh, onda se jedni rugahu; a jedni rekoše: da te èujemo opet o tom. ACT 17:33 Tako Pavle otide izmeðu njih. ACT 17:34 A neki ljudi pristaše uza nj i vjerovaše; meðu kojima bješe i Ðonisije Areopagitski, i žena po imenu Damara, i drugi s njima. ACT 18:1 A potom se odluèi Pavle od Atine i doðe u Korint, ACT 18:2 I naðe jednoga Jevrejina, po imenu Akilu, rodom iz Ponta, koji bješe skoro došao iz Talijanske sa ženom svojom Priskilom jer bješe zapovjedio Klaudije da svi Jevreji idu iz Rima i doðe k njima. ACT 18:3 I buduæi da bješe onoga istog zanata, osta kod njih i raðaše, jer bijahu æilimarskog zanata. ACT 18:4 A prepiraše se u zbornicama svake subote, i nadgovaraše Jevreje i Grke. ACT 18:5 I kad siðoše iz Maæedonije Sila i Timotije, navali Duh na Pavla da svjedoèi Jevrejima da je Isus Hristos. ACT 18:6 A kad se oni protivljahu i huljahu, otrese haljine svoje i reèe im: krv vaša na vaše glave; ja sam èist, otsad idem u neznabošce. ACT 18:7 I otišavši odande doðe u kuæu nekoga po imenu Justa, koji poštovaše Boga, i kojega kuæa bješe kraj zbornice. ACT 18:8 A Krisp, starješina zbornièki, vjerova Gospoda sa svijem domom svojijem; i od Korinæana mnogi koji slušahu vjerovaše i krstiše se. ACT 18:9 A Gospod reèe Pavlu noæu u utvari: ne boj se, nego govori, i da ne uæutiš; ACT 18:10 Jer sam ja s tobom, i niko se neæe usuditi da ti što uèini; jer ja imam veliki narod u ovome gradu. ACT 18:11 I on sjedi ondje godinu i šest mjeseci uèeæi ih rijeèi Božijoj. ACT 18:12 A kad bješe Galion namjesnik u Ahaji, napadoše Jevreji jednodušno na Pavla i dovedoše ga na sud ACT 18:13 Govoreæi: ovaj nagovara ljude da poštuju Boga protiv zakona. ACT 18:14 A kad Pavle šæaše da otvori usta, reèe Galion Jevrejima: da je kakva nepravda bila ili zlo djelo, po dužnosti poslušao bih vas, o Jevreji! ACT 18:15 Ali kad su prepiranja za rijeèi i za imena i za zakon vaš, gledajte sami; jer ja sudija tome neæu da budem. ACT 18:16 I izagna ih iz sudnice. ACT 18:17 Onda svi Grci uhvatiše Sostena, starješinu zbornièkoga, i biše ga pred sudnicom; i Galion nije za to ništa mario. ACT 18:18 A Pavle osta još pozadugo, i oprostivši se s braæom otplovi u Siriju i s njime Priskila i Akila, i ostriže glavu u Kenhreji, jer se bješe zavjetovao. ACT 18:19 I doðe u Efes; i njih ostavi ondje, a on uðe u zbornicu, i prepiraše se s Jevrejima. ACT 18:20 A kad ga oni moliše da ostane kod njih više vremena, ne htjede, ACT 18:21 Nego se oprosti s njima govoreæi: valja mi, makar kako bilo, ovaj praznik što ide provesti u Jerusalimu; nego, ako Bog htjedbude, vratiæu se opet k vama. I odveze se iz Efesa; a Akila i Priskila ostaše u Efesu. ACT 18:22 I došavši u Æesariju, iziðe i pozdravi se s crkvom, i siðe u Antiohiju. ACT 18:23 I provedavši nekoliko vremena iziðe i proðe redom Galatijsku zemlju i Frigiju utvrðujuæi sve uèenike. ACT 18:24 A doðe u Efes jedan Jevrejin, po imenu Apolos, rodom iz Aleksandrije, èovjek rjeèit i silan u knjigama. ACT 18:25 Ovaj bješe upuæen na put Gospodnji, i goreæi duhom, govoraše i uèaše pravo o Gospodu, a znadijaše samo krštenje Jovanovo. ACT 18:26 I ovaj poèe slobodno propovijedati po zbornicama. A kad ga èuše Akila i Priskila, primiše ga i još mu bolje pokazaše put Gospodnji. ACT 18:27 A kad on šæaše da prijeðe u Ahaju, poslaše braæa naprijed i pisaše uèenicima da ga prime. I on došavši onamo pomože mnogo onima koji vjerovahu blagodaæu; ACT 18:28 Jer zdravo nadvlaðivaše Jevreje jednako pred narodom dokazujuæi iz pisma da je Isus Hristos. ACT 19:1 Dogodi se pak, kad bješe Apolos u Korintu, da Pavle prolažaše gornje zemlje, i doðe u Efes, i našavši neke uèenike ACT 19:2 Reèe im: jeste li primili Duha svetoga kad ste vjerovali? A oni mu rekoše: nijesmo ni èuli da ima Duh sveti. ACT 19:3 A on im reèe: na što se dakle krstiste? A oni rekoše: na krštenje Jovanovo. ACT 19:4 A Pavle reèe: Jovan krsti krštenjem pokajanja, govoreæi narodu da vjeruju onoga koji æe za njim doæi, to jest, Hrista Isusa. ACT 19:5 A kad to èuše, krstiše se u ime Gospoda Isusa. ACT 19:6 A kad Pavle metnu ruke na njih, siðe Duh sveti na njih, i govorahu jezike i proricahu. ACT 19:7 A bijaše ljudi svega oko dvanaest. ACT 19:8 I ušavši u zbornicu govoraše slobodno tri mjeseca uèeæi i uvjeravajuæi za carstvo Božije. ACT 19:9 I kad neki bijahu otvrdnuli i svaðahu se huleæi na put Gospodnji pred narodom, otstupi od njih i odluèi uèenike, pa se prepiraše svaki dan u školi nekoga Tirana. ACT 19:10 I ovo je bivalo dvije godine, tako da svi koji življahu u Aziji, i Jevreji i Grci, èuše rijeè Gospoda Isusa. ACT 19:11 I Bog èinjaše ne mala èudesa rukama Pavlovijem, ACT 19:12 Tako da su i èalme i ubrušèiæe znojave od tijela njegova nosili na bolesnike, i oni se iscjeljivahu od bolesti, i duhovi zli izlažahu iz njih. ACT 19:13 I poèeše neki od Jevreja, koji se skitahu i zaklinjahu ðavole, spominjati nad onima u kojima bijahu zli duhovi ime Gospoda Isusa govoreæi: zaklinjemo vas Isusom koga Pavle propovijeda. ACT 19:14 A bijahu nekijeh sedam sinova Skeve Jevrejina, poglavara sveštenièkoga, koji ovo èinjahu. ACT 19:15 A duh zli odgovarajuæi reèe: Isusa poznajem, i Pavla znam; ali vi ko ste? ACT 19:16 I skoèivši na njih èovjek u kome bješe zli duh nadvlada ih, i pritište ih poda se tako da goli i izranjeni utekoše iz one kuæe. ACT 19:17 I ovo doznadoše svi koji življahu u Efesu, i Jevreji i Grci; i uðe strah u sve njih, i velièaše se ime Gospoda Isusa. ACT 19:18 I mnogi od onijeh što vjerovahu, dolažahu te se ispovijedahu i kazivahu šta su uèinili. ACT 19:19 A mnogi od onijeh koji èarahu, sabravši knjige svoje spaljivahu ih pred svima; i proraèuniše i naðoše da su vrijedele pedeset hiljada groša. ACT 19:20 Tako zdravo rastijaše i nadvlaðivaše rijeè Gospodnja. ACT 19:21 I kad se ovo svrši, namisli Pavle da proðe preko Maæedonije i Ahaje, i da ide u Jerusalim, i reèe: pošto budem tamo, valja mi i Rim vidjeti. ACT 19:22 I posla u Maæedoniju dvojicu od onijeh koji ga služahu, Timotija i Erasta; a on osta neko vrijeme u Aziji. ACT 19:23 A u ono vrijeme podiže se ne mala buna puta radi Gospodnjega, ACT 19:24 Jer nekakav zlatar, po imenu Dimitrije, koji graðaše Dijani srebrne crkvice i davaše majstorima ne mali posao, ACT 19:25 On skupi ove i drugijeh ovakovijeh stvari majstore, i reèe: ljudi! vi znate da od ovoga posla mi imamo dobitak za svoje življenje; ACT 19:26 I vidite i èujete da ne samo u Efesu nego gotovo po svoj Aziji ovaj Pavle odvrati narod mnogi, govoreæi: to nijesu bogovi što se rukama èovjeèijim grade. ACT 19:27 I ne samo što æe ova nesreæa doæi na naš zanat da ne prolazi, nego se neæe mariti ni za crkvu velike boginje Dijane, i propašæe velièanstvo one koju sva Azija i vasioni svijet poštuje. ACT 19:28 A kad oni ovo èuše, napuniše se gnjeva, i vikahu govoreæi: velika je Dijana Efeska! ACT 19:29 I sav se grad napuni bune: i navalivši jednodušno na zborište uhvatiše Gaja i Aristarha iz Maæedonije, drugove Pavlove. ACT 19:30 A kad Pavle šæaše da ide meðu narod, ne dadoše mu uèenici. ACT 19:31 A neki i od Azijskijeh poglavara koji mu bijahu prijatelji, poslaše k njemu svjetujuæi ga da ne izlazi na zborište. ACT 19:32 Jedni pak vikahu jedno a drugi drugo; jer bijaše sabor smuæen, i najviše ih ne znadijahu zašto su se skupili. ACT 19:33 A jedni od naroda izvukoše Aleksandra, kad ga Jevreji izvedoše. A Aleksandar mahnuvši rukom šæaše da odgovori narodu. ACT 19:34 A kad ga poznaše da je Jevrejin, povikaše svi u glas, i vikahu oko dva sahata: velika je Dijana Efeska. ACT 19:35 A pisar utišavši narod reèe: ljudi Efesci! Ko je taj èovjek koji ne zna da grad Efes slavi veliku boginju Dijanu i njezin kip nebeski? ACT 19:36 Kad dakle to ne može niko odreæi, valja vi da budete mirni, i ništa naglo da ne èinite; ACT 19:37 Jer dovedoste ove ljude koji niti su crkvu Dijaninu pokrali, niti hule na vašu boginju. ACT 19:38 A Dimitrije i majstori koji su s njim ako imaju kakvu tužbu, imaju sudovi, i imaju namjesnici, neka tuže jedan drugoga. ACT 19:39 Ako li što drugo ištete, neka se izvidi na pravoj skupštini. ACT 19:40 Jer se bojimo da ne budemo tuženi za današnju bunu; a nijednoga uzroka nema kojijem bismo se mogli opravdati za ovu bunu. I ovo rekavši raspusti narod koji se bješe sabrao. ACT 20:1 A pošto se utiša buna, dozva Pavle uèenike, i utješivši ih oprosti se s njima, i iziðe da ide u Maæedoniju. ACT 20:2 I prošavši one zemlje, i svjetovavši ih mnogijem rijeèima, doðe u Grèku. ACT 20:3 Poživljevši pak onamo tri mjeseca stadoše mu Jevreji raditi o glavi kad šæaše da se odveze u Siriju, i namisli da se vrati preko Maæedonije. ACT 20:4 I poðe s njim do Azije Sosipatar Pirov iz Verije, i Aristarh i Sekund iz Soluna, i Gaj iz Derve i Timotije, i Tihik i Trofim iz Azije. ACT 20:5 Ovi otišavši naprijed èekahu nas u Troadi. ACT 20:6 A mi se odvezosmo poslije dana prijesnijeh hljebova iz Filibe, i doðosmo k njima u Troadu za pet dana, i ondje ostasmo sedam dana. ACT 20:7 A u prvi dan nedjelje, kad se sabraše uèenici da lome hljeb, govoraše im Pavle, jer šæaše sjutradan da poðe, i proteže besjedu do ponoæi. ACT 20:8 I bijahu mnoge svijeæe gore u sobi gdje se bijasmo sabrali. ACT 20:9 A sjeðaše na prozoru jedno momèe, po imenu Evtih, nadvladano od tvrdoga sna, i kad Pavle govoraše mnogo, naže se u snu i pade dolje s treæega poda, i digoše ga mrtva. ACT 20:10 A Pavle sišavši pade na nj, i zagrlivši ga reèe: ne bunite se, jer je duša njegova u njemu. ACT 20:11 Onda iziðe gore, i prelomivši hljeb okusi, i dovoljno govori do same zore, i tako otide. ACT 20:12 A momèe dovedoše živo, i utješiše se ne malo. ACT 20:13 A mi došavši u laðu odvezosmo se u As, i odande šæasmo da uzmemo Pavla; jer tako bješe zapovjedio, hoteæi sam da ide pješice. ACT 20:14 A kad se sasta s nama u Asu, uzesmo ga, i doðosmo u Mitilinu. ACT 20:15 I odande odvezavši se doðosmo sjutradan prema Hiju; a drugi dan odvezosmo se u Sam, i noæismo u Trigiliju; i sjutradan doðosmo u Milit. ACT 20:16 Jer Pavle namisli da proðemo mimo Efes da se ne bi zadržao u Aziji; jer hiæaše, ako bude moguæe, da bude o Trojièinu dne u Jerusalimu. ACT 20:17 Ali iz Milita posla u Efes i dozva starješine crkvene. ACT 20:18 I kad doðoše k njemu, reèe im: vi znate od prvoga dana kad doðoh u Aziju kako s vama jednako bih ACT 20:19 Služeæi Gospodu sa svakom poniznosti i mnogijem suzama i napastima koje mi se dogodiše od Jevreja koji mi raðahu o glavi; ACT 20:20 Kako ništa korisno ne izostavih da vam ne kažem i da vas nauèim pred narodom i po kuæama, ACT 20:21 Svjedoèeæi i Jevrejima i Grcima pokajanje k Bogu i vjeru u Gospoda našega Isusa Hrista. ACT 20:22 I sad evo ja svezan Duhom idem u Jerusalim ne znajuæi šta æe mi se u njemu dogoditi; ACT 20:23 Osim da Duh sveti po svijem gradovima svjedoèi, govoreæi da me okovi i nevolje èekaju. ACT 20:24 Ali se ni za što ne brinem, niti marim za svoj život, nego da svršim teèenje svoje s radošæu i službu koju primih od Gospoda Isusa: da posvjedoèim jevanðelje blagodati Božije. ACT 20:25 I evo sad znam da više neæete vidjeti mojega lica, vi svi po kojima prolazih propovijedajuæi carstvo Božije. ACT 20:26 Zato vam svjedoèim u današnji dan da sam ja èist od krvi sviju; ACT 20:27 Jer ne izostavih da pokažem volju Božiju. ACT 20:28 Pazite dakle na sebe i na sve stado u kome vas Duh sveti postavi vladikama da pasete crkvu Gospoda i Boga koju steèe krvlju svojom; ACT 20:29 Jer ja ovo znam da æe po odlasku mome uæi meðu vas teški vuci koji neæe štedjeti stada; ACT 20:30 I izmeðu vas samijeh postaæe ljudi koji æe govoriti izvrnutu nauku da odvraæaju uèenike za sobom. ACT 20:31 Zato gledajte i opominjite se da tri godine dan i noæ ne prestajah uèeæi sa suzama svakoga od vas. ACT 20:32 I sad vas, braæo, predajem Bogu i rijeèi blagodati njegove, koji može nazidati i dati vam našljedstvo meðu svima osveæenima. ACT 20:33 Srebra, ili zlata, ili ruha ni u jednoga ne zaiskah. ACT 20:34 Sami znate da potrebi mojoj i onijeh koji su sa mnom bili poslužiše ove ruke moje. ACT 20:35 Sve vam pokazah da se tako valja truditi i pomagati nemoænima, i opominjati se rijeèi Gospoda Isusa koju on reèe: mnogo je blaženije davati negoli uzimati. ACT 20:36 I ovo rekavši kleèe na koljena svoja sa svima njima i pomoli se Bogu. ACT 20:37 A sviju stade veliki plaè i zagrlivši Pavla cjelivahu ga, ACT 20:38 Žalosni najviše za rijeè koju reèe da više neæe vidjeti lica njegova; i otpratiše ga u laðu. ACT 21:1 I kad bi te se odvezosmo otrgnuvši se od njih, iduæi pravo doðosmo u Ko, i drugi dan u Rod i odande u Pataru. ACT 21:2 I našavši laðu koja polazi u Finikiju, uðosmo i odvezosmo se. ACT 21:3 A kad nam se ukaza Kipar, ostavismo ga nalijevo, i plovljasmo u Siriju, i stadosmo u Tiru; jer ondje valjaše da se istovari laða. ACT 21:4 I našavši uèenike ostasmo ondje sedam dana: oni Pavlu govorahu Duhom da ne ide gore u Jerusalim. ACT 21:5 A kad bi te mi dane navršismo, izišavši iðasmo, i praæahu nas svi sa ženama i djecom do iza grada, i kleknuvši na brijegu pomolismo se Bogu. ACT 21:6 I oprostivši se jedan s drugijem uðosmo u laðu; a oni se vratiše svojijem kuæama. ACT 21:7 A mi poèevši plovljenje od Tira, doðosmo u Ptolemaidu; i pozdravivši se s braæom ostasmo kod njih jedan dan. ACT 21:8 A sjutradan pošavši Pavle i koji bijasmo s njim doðosmo u Æesariju; i ušavši u kuæu Filipa jevanðelista, koji bješe jedan od sedam ðakona, ostasmo u njega. ACT 21:9 I ovaj imaše èetiri kæeri djevojke koje proricahu. ACT 21:10 Stojeæi mi pak ondje mnogo dana, doðe odozgo iz Judeje jedan prorok, po imenu Agav; ACT 21:11 I došavši k nama uze pojas Pavlov i svezavši svoje ruke i noge reèe: tako veli Duh sveti: èovjeka kojega je ovaj pojas, ovako æe ga svezati u Jerusalimu Jevreji, i predaæe ga u ruke neznabožaca. ACT 21:12 I kad èusmo ovo, molismo i mi i ondašnji da ne ide gore u Jerusalim. ACT 21:13 A Pavle odgovori i reèe: šta èinite te plaèete i cijepate mi srce? Jer ja ne samo svezan biti hoæu, nego i umrijeti u Jerusalimu gotov sam za ime Gospoda Isusa. ACT 21:14 A kad ga ne mogasmo odvratiti, umukosmo rekavši: volja Božija neka bude. ACT 21:15 A poslije ovijeh dana spremivši se iziðosmo u Jerusalim. ACT 21:16 A doðoše s nama i neki uèenici iz Æesarije vodeæi sa sobom nekoga Mnasona iz Kipra, staroga uèenika, u kojega bismo mi stajali. ACT 21:17 I kad doðosmo u Jerusalim, primiše nas braæa ljubazno. ACT 21:18 A sjutradan otide Pavle s nama k Jakovu, i doðoše sve starješine. ACT 21:19 I pozdravivši se s njima kazivaše sve redom šta uèini Bog u neznabošcima njegovom službom. ACT 21:20 A oni èuvši hvaljahu Boga i rekoše mu: vidiš li, brate! koliko je hiljada Jevreja koji vjerovaše, i svi teže na stari zakon. ACT 21:21 A doznali su za tebe da uèiš otpadanju od zakona Mojsijeva sve Jevreje koji žive meðu neznabošcima, kazujuæi da im ne treba obrezivati djece svoje, niti držati obièaja otaèkijeh. ACT 21:22 Šta æemo dakle sad? narod æe se sabrati jamaèno; jer æe èuti da si došao. ACT 21:23 Ovo dakle uèini što ti reèemo: u nas imaju èetiri èovjeka koji su se zavjetovali Bogu; ACT 21:24 Ove uzmi i oèisti se s njima, i potroši na njih neka ostrigu glave svoje, i svi æe doznati da ono što su èuli za tebe ništa nije, nego da i sam držiš zakon i živiš po njemu. ACT 21:25 A za neznabošce koji vjerovaše mi poslasmo presudivši da oni takovo ništa ne drže osim da se èuvaju od priloga idolskijeh, i od krvi, i od udavljenoga, i od kurvarstva. ACT 21:26 Tada Pavle uze one ljude, i sjutradan oèistivši se s njima, uðe u crkvu, i pokaza kako izvršuje dane oèišæenja dokle se ne prinese žrtva za svakoga njih. ACT 21:27 A kad šæaše da se navrši sedam dana, vidjevši ga u crkvi oni Jevreji što bijahu iz Azije, pobuniše sav narod, i metnuše ruke na nj ACT 21:28 Vièuæi: pomagajte, ljudi Izrailjci! ovo je èovjek koji protiv naroda i zakona i protiv ovoga mjesta uèi sve svuda; pa još i Grke uvede u crkvu i opogani sveto mjesto ovo. ACT 21:29 Jer bijahu vidjeli s njim u gradu Trofima iz Efesa, kojega mišljahu da je uveo Pavle u crkvu. ACT 21:30 I sav se grad podiže, i navali narod sa sviju strana, i uhvativši Pavla vucijahu ga napolje iz crkve; i odmah se zatvoriše vrata. ACT 21:31 A kad šæahu da ga ubiju, doðe glas gore k vojvodi od èete da se pobuni sav Jerusalim. ACT 21:32 A on odmah uzevši vojnike i kapetane dotrèa na njih. A oni vidjevši vojvodu i vojnike prestaše biti Pavla. ACT 21:33 A vojvoda pristupivši uze ga, i zapovjedi da ga metnu u dvoje verige, i pitaše ko je i šta je uèinio. ACT 21:34 A jedan vikaše jedno, a drugi drugo po narodu. A kad ne može od bune ništa da razumije upravo, zapovjedi da ga odvedu u oko. ACT 21:35 A kad bi na basamacima, moraše ga vojnici nositi sile radi naroda. ACT 21:36 Jer za njim prista mnoštvo naroda koji vikahu: pogubi ga. ACT 21:37 A kad šæaše Pavle da uðe u oko, reèe vojvodi: je li mi slobodno govoriti što tebi? A on reèe: zar umiješ Grèki? ACT 21:38 Nijesi li ti Misirac koji prije ovijeh dana podbuni i izvede u pustinju èetiri hiljade hajduka? ACT 21:39 A Pavle reèe: ja sam èovjek Jevrejin iz Tarsa, graðanin poznatoga grada u Kilikiji: nego te molim dopusti mi da govorim k narodu. ACT 21:40 A kad mu dopusti, stade Pavle na basamacima i mahnu rukom na narod; i kad posta velika tišina progovori Jevrejskim jezikom govoreæi: ACT 22:1 Ljudi, braæo i ocevi! èujte sad moj odgovor k vama. ACT 22:2 A kad èuše da im Jevrejskijem jezikom progovori, još veæa tišina posta. I reèe: ACT 22:3 Ja sam èovjek Jevrejin, koji sam roðen u Tarsu Kilikijskome, i odgajen u ovome gradu kod nogu Gamaliilovijeh, nauèen upravo otaèkom zakonu, i bijah revnitelj Božij kao što ste vi svi danas. ACT 22:4 Ja ovaj put gonih do same smrti, vežuæi i predajuæi u tamnicu i ljude i žene, ACT 22:5 Kao što mi svjedoèi i poglavar sveštenièki i sve starješine; od kojijeh i poslanice primih na braæu koja žive u Damasku; i iðah da dovedem one što bijahu onamo svezane u Jerusalim da se muèe. ACT 22:6 A kad iðah i približih se k Damasku, dogodi mi se oko podne da me ujedanput obasja velika svjetlost s neba. ACT 22:7 I padoh na zemlju, i èuh glas, koji mi govori: Savle! Savle! zašto me goniš? ACT 22:8 A ja odgovorih: ko si ti, Gospode? A on mi reèe: ja sam Isus Nazareæanin, kojega ti goniš. ACT 22:9 A koji bijahu sa mnom vidješe svjetlost i uplašiše se; ali ne èuše glasa koji mi govoraše. ACT 22:10 A ja rekoh: šta æu èiniti, Gospode? A Gospod mi reèe: ustani i idi u Damask, i tamo æe ti se kazati za sve šta ti je odreðeno da èiniš. ACT 22:11 I kad obnevidjeh od silne svjetlosti one, voðahu me za ruku oni koji bijahu sa mnom, i doðoh u Damask. ACT 22:12 A neki Ananija èovjek pobožan po zakonu, posvjedoèen od sviju Jevreja koji žive u Damasku, ACT 22:13 Došavši k meni stade i reèe mi: Savle brate! progledaj. I ja u taj èas pogledah na nj. ACT 22:14 A on mi reèe: Bog otaca našijeh izabra te da poznaš volju njegovu, i da vidiš pravednika, i da èuješ glas iz usta njegovijeh: ACT 22:15 Da mu budeš svjedok pred svijem ljudima za ovo što si vidio i èuo. ACT 22:16 I sad šta oklijevaš? Ustani i krsti se, i operi se od grijeha svojijeh, prizvavši ime Gospoda Isusa. ACT 22:17 A dogodi se, kad se vratih u Jerusalim i moljah se u crkvi Bogu, da postadoh izvan sebe, ACT 22:18 I vidjeh ga gdje mi govori: pohiti te iziði iz Jerusalima, jer neæe primiti svjedoèanstva tvojega za mene. ACT 22:19 I ja rekoh: Gospode! sami znadu da sam ja metao u tamnice i bio po zbornicama one koji te vjeruju. ACT 22:20 I kad se proljevaše krv Stefana svjedoka tvojega, i ja stajah i pristajah na smrt njegovu, i èuvah haljine onijeh koji ga ubijahu. ACT 22:21 I reèe mi: idi; jer æu ja daleko da te pošljem u neznabošce. ACT 22:22 A oni ga slušahu do ove rijeèi, pa podigoše glas svoj govoreæi: uzmi sa zemlje takovoga; jer ne treba da živi. ACT 22:23 A kad oni vikahu i zbacivahu haljine i bacahu prah u nebo, ACT 22:24 Zapovjedi vojvoda da ga odvedu u oko, i reèe da ga bojem ispitaju da dozna za kakvu krivicu tako vikahu na nj. ACT 22:25 I kad ga pritegoše uzicama, reèe Pavle kapetanu, koji stajaše ondje: zar vi možete biti èovjeka Rimljanina, i još bez suda? ACT 22:26 A kad èu kapetan, pristupi k vojvodi, i kaza govoreæi: gledaj šta æeš èiniti; jer je ovaj èovjek Rimljanin. ACT 22:27 A vojvoda pristupivši reèe mu: kaži mi jesi li ti Rimljanin? A on reèe: da. ACT 22:28 A vojvoda odgovori: ja sam za veliku cijenu ime ovoga graðanstva dobio. A Pavle reèe: a ja sam se i rodio s njime. ACT 22:29 Onda otstupiše odmah od njega oni što šæadijahu da ga ispituju; a vojvoda se uplaši kad razumje da je Rimljanin i što ga bješe svezao. ACT 22:30 A sjutradan, želeæi doznati istinu zašto ga tuže Jevreji, pusti ga iz okova, i zapovjedi da doðu glavari sveštenièki i sav sabor njihov; i svedavši Pavla postavi ga pred njima. ACT 23:1 A Pavle pogledavši na skupštinu reèe: ljudi braæo! ja sa svom dobrom savjesti življeh pred Bogom do samoga ovog dana. ACT 23:2 A poglavar sveštenièki Ananija zapovjedi onima što stajahu kod njega da ga biju po ustima. ACT 23:3 Tada mu reèe Pavle: tebe æe Bog biti, zide okreèeni! I ti sjediš te mi sudiš po zakonu, a prestupajuæi zakon zapovijedaš da me biju. ACT 23:4 A oni što stajahu naokolo rekoše: zar psuješ Božijeg poglavara sveštenièkoga? ACT 23:5 A Pavle reèe: ne znadoh, braæo, da je poglavar sveštenièki, jer stoji napisano: starješini naroda svojega da ne govoriš ružno. ACT 23:6 A znajuæi Pavle da je jedan dio sadukeja a drugi fariseja, povika na skupštini: ljudi braæo! ja sam farisej i sin farisejev: za nad i za vaskrsenije iz mrtvijeh doveden sam na sud. ACT 23:7 A kad on ovo reèe, postade raspra meðu sadukejima i farisejima, i razdijeli se narod. ACT 23:8 Jer sadukeji govore da nema vaskrsenija, ni anðela ni duha; a fariseji priznaju oboje. ACT 23:9 I postade velika vika, i ustavši književnici od strane farisejske prepirahu se meðu sobom govoreæi: nikakvo zlo ne nalazimo na ovome èovjeku; ako li mu govori duh ili anðeo, da se ne suprotimo Bogu. ACT 23:10 A kad posta raspra velika, pobojavši se vojvoda da Pavla ne raskinu, zapovjedi da siðu vojnici i da ga otmu izmeðu njih, i da ga odvedu u oko. ACT 23:11 A onu noæ stade Gospod predanjga i reèe: ne boj se, Pavle, jer kao što si svjedoèio za mene u Jerusalimu, tako ti valja i u Rimu svjedoèiti. ACT 23:12 A kad bi dan, uèiniše neki od Jevreja vijeæu i zakleše se govoreæi da neæe ni jesti ni piti dokle ne ubiju Pavla. ACT 23:13 A bješe ih više od èetrdeset koji ovu kletvu uèiniše. ACT 23:14 Ovi pristupivši ka glavarima sveštenièkijem i starješinama, rekoše: kletvom zaklesmo se da neæemo ništa okusiti dok ne ubijemo Pavla; ACT 23:15 Sad dakle vi sa saborom kažite vojvodi da ga sjutra svede k vama, kao da biste htjeli doznati bolje za njega; a mi smo gotovi da ga ubijemo prije nego se on približi. ACT 23:16 A sin sestre Pavlove èuvši ovu zasjedu doðe i uðe u oko i kaza Pavlu. ACT 23:17 A Pavle dozvavši jednoga od kapetana reèe: ovo momèe odvedi k vojvodi, jer ima nešto da mu kaže. ACT 23:18 A on ga uze i dovede k vojvodi, i reèe: sužanj Pavle dozva me i zamoli da ovo momèe dovedem k tebi koje ima nešto da ti govori. ACT 23:19 A vojvoda uzevši ga za ruku, i otišavši nasamo, pitaše ga: šta je što imaš da mi kažeš? ACT 23:20 A ono reèe: Jevreji dogovoriše se da te zamole da sjutra svedeš Pavla k njima na skupštinu, kao da bi htjeli bolje ispitati za njega; ACT 23:21 Ali ti ih nemoj poslušati, jer ga èekaju od njih više od èetrdeset ljudi koji su se zakleli da neæe ni jesti ni piti dokle ga ne ubiju; i sad su gotovi, i èekaju tvoje obeæanje. ACT 23:22 A vojvoda onda otpusti momèe zapovjedivši mu: nikom ne kazuj da si mi ovo javio. ACT 23:23 I dozvavši dvojicu od kapetana reèe: pripravite mi dvjesta vojnika da idu do Æesarije, i sedamdeset konjika i dvjesta strijelaca, po treæemu sahatu noæi. ACT 23:24 I neka dovedu konje da posade Pavla, i da ga prate do Filiksa sudije. ACT 23:25 I napisa poslanicu u kojoj ovako govoraše: ACT 23:26 Od Klaudija Lisije èestitome Filiksu pozdravlje. ACT 23:27 Èovjeka ovoga uhvatiše Jevreji i šæahu da ga ubiju; ja pak doðoh s vojnicima i oteh ga doznavši da je Rimljanin. ACT 23:28 I želeæi doznati uzrok za koji ga krive svedoh ga na njihovu skupštinu. ACT 23:29 Tada naðoh da ga krive za pitanja zakona njihova, a da nema nikakve krivice koja zaslužuje smrt ili okove. ACT 23:30 I doznavši ja ugovor Jevrejski o glavi ovoga èovjeka odmah ga poslah k tebi zapovjedivši i suparnicima njegovijem da pred tobom kažu što imaju na nj. Zdrav budi! ACT 23:31 A vojnici onda, kao što im se zapovjedi, uzeše Pavla i odvedoše ga noæu u Antipatridu. ACT 23:32 A sjutradan ostavivši konjike da idu s njim, vratiše se u oko. ACT 23:33 A oni došavši u Æesariju, predaše poslanicu sudiji i izvedoše Pavla preda nj. ACT 23:34 A sudija proèitavši poslanicu zapita odakle je; i doznavši da je iz Kilikije ACT 23:35 Reèe: ispitaæu te kad suparnici tvoji doðu. I zapovjedi da ga èuvaju u dvoru Irodovom. ACT 24:1 A poslije pet dana siðe poglavar sveštenièki Ananija sa starješinama i s ritorom nekijem Tertulom, koji iziðoše pred sudiju protiv Pavla. ACT 24:2 A kad njega dozvaše, poèe Tertul tužiti ga govoreæi: što živimo pod tobom u velikom miru, i pravice koje se ovome narodu èine tvojijem promišljanjem, ACT 24:3 U svakom dogaðaju i svuda, èestiti Filikse! primamo sa svakom zahvalnošæu. ACT 24:4 Ali da ti mnogo ne dosaðujem, molim te da nas ukratko poslušaš sa svojom krotošæu. ACT 24:5 Jer naðosmo ovoga èovjeka da je kuga, i podiže bunu protiv sviju Jevreja po vasionom svijetu, i da je kolovoða jeresi Nazaretskoj; ACT 24:6 Koji se usudi i crkvu poganiti; koga mi i uhvatismo, i šæasmo da mu sudimo po zakonu svojemu. ACT 24:7 Ali doðe Lisija vojvoda, i ote ga iz našijeh ruku na veliku silu, i posla k tebi, ACT 24:8 Zapovjedivši i nama, koji ga tužimo, da idemo k tebi; a od njega možeš sam ispitavši doznati za sve ovo za što ga mi tužimo. ACT 24:9 A i Jevreji se složiše govoreæi da je ovo tako. ACT 24:10 A Pavle odgovori kad mu namaže sudija da govori: znajuæi od mnogo godina da si ti pravedni sudija ovome narodu, slobodno odgovaram za sebe: ACT 24:11 Ti možeš doznati da nema više od dvanaest dana kako ja iziðoh u Jerusalim da se pomolim Bogu, ACT 24:12 I niti me u crkvi naðoše da kome govorim, ili bunu da èinim u narodu, ni po zbornicama, ni u gradu, ACT 24:13 Niti oni mogu posvjedoèiti šta tebi sad na mene govore. ACT 24:14 Ovo ti pak priznajem da u putu, koji ovi nazivaju jeres, tako služim Bogu otaèkome, vjerujuæi sve što je napisano u zakonu i u prorocima, ACT 24:15 I imajuæi nadanje na Boga da æe biti vaskrsenije mrtvima, i pravednicima i grješnicima, koje i sami ovi èekaju. ACT 24:16 A za ovo se i ja trudim da imam èistu savjest svagda i pred Bogom i pred ljudima. ACT 24:17 I poslije mnogo godina doðoh i donesoh milostinju narodu svome i prinose. ACT 24:18 U tome me naðoše oèišæena u crkvi, ni s narodom, ni s vikom. ACT 24:19 A imaju i Jevreji neki iz Azije kojima je trebalo da doðu preda te, i da se tuže ako imaju što na me. ACT 24:20 Ili ovi sami neka kažu, ako su našli na meni kakvu krivicu, kad sam stajao na skupštini, ACT 24:21 Osim jednoga ovoga glasa kojijem povikah stojeæi meðu njima: za vaskrsenije mrtvijeh dovedoste me danas na sud. ACT 24:22 A kad Filiks èu ovo, odgodi im znajuæi vrlo dobro za ovaj put i reèe: kad doðe Lisija vojvoda, izvidjeæu vašu stvar. ACT 24:23 A kapetanu zapovjedi da se èuva Pavle, i da mu se oblakša, i nijednome od njegovijeh da se ne zabranjuje posluživati ga ili dolaziti k njemu. ACT 24:24 A poslije nekoliko dana doðe Filiks sa Drusilom ženom svojom, koja bješe Jevrejka, i dozva Pavla da èuje od njega vjeru u Hrista Isusa. ACT 24:25 A kad Pavle govoraše o pravdi i o èistoti i o sudu koji æe biti, uplaši se Filiks i odgovori: idi zasad; a kad uzimam kad, dozvaæu te. ACT 24:26 A uz to se i nadaše da æe mu Pavle dati novaca da bi ga pustio; zato ga i èesto dozivaše i razgovaraše se s njim. ACT 24:27 A kad se navršiše dvije godine, izmijeni Filiksa Porkije Fist. A Filiks, hoteæi Jevrejima uèiniti na volju, ostavi Pavla u sužanjstvu. ACT 25:1 A Fist onda primivši vlast poslije tri dana iziðe iz Æesarije u Jerusalim. ACT 25:2 Onda glavari sveštenièki i starješine Jevrejske tužiše mu se na Pavla, i moljahu ga, ACT 25:3 Ištuæi milosti protiv njega, da ga pošlje u Jerusalim; i nareðivahu zasjedu da ga ubiju na putu. ACT 25:4 A Fist odgovori da se Pavle èuva u Æesariji, a i on æe sam skoro onamo da ide: ACT 25:5 Koji dakle mogu od vas, reèe, neka idu sa mnom, i ako ima kakva krivica na tom èovjeku neka ga tuže. ACT 25:6 A pošto bi u njih ne više od deset dana, siðe u Æesariju, i sjutradan sjedavši na sudijnsku stolicu zapovjedi da dovedu Pavla. ACT 25:7 A kad ga dovedoše, stadoše unaokolo Jevreji koji bijahu došli iz Jerusalima, i mnoge i teške krivice iznošahu na Pavla, kojijeh ne mogahu posvjedoèiti, ACT 25:8 Kad se on odgovaraše: niti zakonu Jevrejskome, ni crkvi, ni æesaru što sagriješih. ACT 25:9 Ali Fist, hoteæi Jevrejima uèiniti na volju, odgovori Pavlu i reèe: hoæeš da ideš gore u Jerusalim i ondje da ti sudim za to? ACT 25:10 A Pavle reèe: ja stojim na sudu æesarevu, ovdje treba da mi se sudi: Jevrejima ništa nijesam skrivio, kao što i ti najbolje znaš. ACT 25:11 Ako li sam skrivio, ili uèinio što što zaslužuje smrt, ne marim umrijeti; ako li pak ništa nema na meni šta ovi na mene potvoraju, niko me ne može njima predati. Æesaru idem. ACT 25:12 Tada Fist, pogovorivši sa savjetnicima, odgovori: æesaru reèe da hoæeš: æesaru æeš poæi. ACT 25:13 A pošto proðe nekoliko dana, Agripa car i Vernikija siðoše u Æesariju da pohode Fista. ACT 25:14 I buduæi da ondje mnogo dana ostaše, kaza Fist caru za Pavla govoreæi: èovjeka jednoga ostavio je Filiks u tamnici, ACT 25:15 Za kojega, kad ja bijah u Jerusalimu, iziðoše preda me glavari sveštenièki i starješine Jevrejske moleæi da ga osudim. ACT 25:16 Ja im odgovorih da nije obièaj u Rimljana da se prije pokloni kakav èovjek na smrt dok se optuženi ne suoèi s onima koji ga tuže, i ne primi mjesto da odgovara za svoju krivicu. ACT 25:17 A kad se oni ovdje sastaše, nikakvoga odlaganja ne uèinih, i sjutradan sjedavši na sudijnsku stolicu zapovjedih da dovedu èovjeka. ACT 25:18 A oko njega stavši suparnici ni jedne krivice koje ja mišljah ne iznesoše. ACT 25:19 Nego imahu protiv njega nekakva pitanja o svojemu sujevjerju, i o nekakvom Isusu, koji je umro pa Pavle govoraše da je živ. ACT 25:20 A ja ne znajuæi u ovome poslu šta æu èiniti, rekoh bi li htio iæi u Jerusalim i onamo da mu se sudi za ovo. ACT 25:21 A kad Pavle reèe da ga èuvamo do suda Avgustova, zapovjedih da ga èuvaju dokle ga pošljem k æesaru. ACT 25:22 A Agripa reèe Fistu: i ja bih rad èuti toga èovjeka. A on reèe: sjutra æeš ga èuti. ACT 25:23 Sjutradan pak, kad Agripa i Vernikija doðoše s velikijem ponosom, i uðoše u sudnicu s vojvodama i sa starješinama onoga grada, i kad zapovjedi Fist, dovedoše Pavla. ACT 25:24 I reèe Fist: Agripa care! i svi koji ste s nama! Vidite ovoga za kojega mi sve mnoštvo Jevreja dosaðivaše i u Jerusalimu i ovdje, vièuæi da ne valja da on više živi. ACT 25:25 A ja doznavši da on ništa nije uèinio što zaslužuje smrt, a i on sam reèe da æe da ide k svijetlome æesaru, namislih da ga pošljem. ACT 25:26 Za kojega nemam šta upravo pisati gospodaru. Zato ga i dovedoh pred vas, a osobito preda te, Agripa care, da bih, pošto bude ispitivanje, imao šta pisati. ACT 25:27 Jer mi se èini ludo sužnja poslati, a krivice njegove ne javiti. ACT 26:1 A Agripa reèe Pavlu: dopušta ti se da govoriš sam za se. Onda Pavle pruživši ruku odgovaraše: ACT 26:2 Za sreæu svoju držim, care Agripa! što se danas pred tobom odgovaram za sve što me potvoraju Jevreji, ACT 26:3 A najviše što znam da ti poznaješ sve Jevrejske obièaje i prepiranja. Zato te molim da me poslušaš milostivo. ACT 26:4 Moje dakle življenje od mladosti, koje je isprva bilo meðu narodom mojijem u Jerusalimu, znadu svi Jevreji. ACT 26:5 Kako me znadu isprva, ako hoæe posvjedoèiti, da po poznatoj jeresi naše vjere življeh farisejski. ACT 26:6 I sad stojim pred sudom za nadanje obeæanja koje Bog obreèe ocevima našijem, ACT 26:7 Kome se svi dvanaest koljena našijeh jednako dan i noæ služeæi nadaju da æe doæi. Za ovo nadanje optužen sam, care Agripa, od Jevreja. ACT 26:8 Šta? zar vi mislite da se ne može vjerovati da Bog mrtve podiže? ACT 26:9 Tako i ja mišljah da mi valja mnoga zla èiniti protiv imena Isusa Nazareæanina, ACT 26:10 Kao što i uèinih u Jerusalimu; i mnoge od svetijeh ja zatvorah u tamnice, primivši vlast od glavara sveštenièkijeh; i kad ih ubijahu, pristajah na sud. ACT 26:11 I po svijem zbornicama muèeæi ih èesto, nagonjah da hule na Isusa; i odviše mrzeæi na njih gonjah ih tja i do tuðijeh gradova. ACT 26:12 Za koje iduæi u Damask s vlašæu i zapoviješæu od glavara sveštenièkijeh, ACT 26:13 U podne, care, vidjeh na putu s neba svjetlost veæu od sijanja sunèanoga, koja obasja mene i one što iðahu sa mnom. ACT 26:14 A kad mi svi padosmo na zemlju, èuh glas gdje govori meni i kazuje Jevrejskijem jezikom: Savle! Savle! zašto me goniš? Teško ti je protivu bodila praæati se. ACT 26:15 A ja rekoh: ko si ti, Gospode? A on reèe: ja sam Isus, kojega ti goniš; ACT 26:16 Nego ustani i stani na noge svoje; jer ti se za to javih da te uèinim slugom i svjedokom ovome što si vidio i što æu ti pokazati, ACT 26:17 Izbavljajuæi te od naroda Jevrejskoga i od neznabožaca, kojima æu te poslati, ACT 26:18 Da im otvoriš oèi da se obrate od tame k vidjelu i od oblasti sotonine k Bogu, da prime oproštenje grijeha i dostojanje meðu osveæenima vjerom mojom. ACT 26:19 Zato, care Agripa! ne bih nepokoran nebeskoj utvari; ACT 26:20 Nego najprije onima koji su u Damasku i u Jerusalimu, potom i po svoj zemlji Jevrejskoj, i neznabošcima propovijedah da se pokaju, i da se obrate k Bogu èineæi djela dostojna pokajanja. ACT 26:21 Zato me Jevreji uhvatiše u crkvi i šæahu da me raskinu. ACT 26:22 Ali dobivši pomoæ Božiju stojim do samoga ovog dana, i svjedoèim i malom i velikom, ne kazujuæi ništa osim što proroci kazaše da æe biti, i Mojsije: ACT 26:23 Da æe Hristos postradati, i da æe biti prvi iz vaskrsenija mrtvijeh i propovijedati vidjelo narodu Jevrejskome i neznabošcima. ACT 26:24 A kad on ovo odgovaraše, reèe Fist velikijem glasom: zar luduješ, Pavle? Mnoge te knjige izvode iz pameti. ACT 26:25 A on reèe: ne ludujem, èestiti Fiste, nego rijeèi istine i razuma kazujem. ACT 26:26 Jer za ovo zna car, kojemu i govorim slobodno; jer ne vjerujem da mu je što od ovoga nepoznato; jer ovo nije bilo u uglu. ACT 26:27 Vjeruješ li, care Agripa, prorocima? Znam da vjeruješ. ACT 26:28 A Agripa reèe Pavlu: još malo pa æeš me nagovoriti da budem hrišæanin. ACT 26:29 A Pavle reèe: molio bih Boga i za malo i za mnogo da bi ne samo ti nego i svi koji me slušaju danas bili takovi kao i ja što sam, osim okova ovijeh. ACT 26:30 I kad on ovo reèe, usta car i sudija i Vernikija, i koji sjeðahu s njima, ACT 26:31 I otišavši razgovarahu se meðu sobom govoreæi: ovaj èovjek nije uèinio ništa što zaslužuje smrt ili okove. ACT 26:32 A Agripa reèe Fistu: ovaj èovjek mogaše biti pušten da ne reèe da hoæe k æesaru. I tako sudija namisli da ga pošlje k æesaru. ACT 27:1 I kao što bi odreðeno da idemo u Talijansku, predaše i Pavla i druge neke sužnje kapetanu, po imenu Juliju, od æesareve èete. ACT 27:2 A kad uðosmo u laðu Adramitsku da plovimo u Azijska mjesta, otiskosmo se; i s nama bješe Aristarh Maæedonac iz Soluna. ACT 27:3 I drugi dan doðosmo u Sidon. I Julije držaše Pavla lijepo, i dopusti mu da odlazi k svojijem prijateljima i da ga poslužuju. ACT 27:4 I odande odvezavši se doplovismo u Kipar, jer vjetrovi bijahu protivni. ACT 27:5 I preplovivši puèinu Kilikijsku i Pamfilijsku doðosmo u Miru Likijsku. ACT 27:6 I ondje našavši kapetan laðu Aleksandrijsku koja plovi u Talijansku, metnu nas u nju. ACT 27:7 I plovivši mnogo dana sporo, i jedva došavši prema Knidu, jer nam vjetar ne dadijaše, doplovismo pod Krit kod Salmone. ACT 27:8 I jedva se vozeæi pored kraja, doðosmo na jedno mjesto koje se zove Dobra Pristaništa, kod kojega blizu bješe grad Laseja. ACT 27:9 A pošto proðe mnogo vremena, i veæ plovljenje ne bijaše bez straha, jer i post veæ bješe prošao, svjetovaše Pavle ACT 27:10 Govoreæi im: ljudi! vidim da æe plovljenje biti s mukom i velikom štetom ne samo tovara i laðe nego i duša našijeh. ACT 27:11 Ali kapetan posluša veæma kormanoša i gospodara od laðe negoli Pavlove rijeèi. ACT 27:12 A ne buduæi pristanište zgodno za zimovnik, svjetovahu mnogi da se odvezu odande, ne bi li kako mogli doæi do Finika, i ondje da zimuju u pristaništu Kritskom, koje gleda k jugu i k zapadu. ACT 27:13 I kad dunu jug, mišljahu da im se volja ispuni, i podignuvši jedra plovljahu pokraj Krita. ACT 27:14 Ali ne zadugo potom dunu nasuprot njemu buran vjetar koji se zove Evroklidon. ACT 27:15 A kad se laða ote, i ne mogaše se vjetru protiviti, predadosmo je valovima i nošahu nas. ACT 27:16 A kad proðosmo mimo jedno ostrvo koje se zove Klauda, jedva mogosmo udržati èamac, ACT 27:17 Koji izvukavši, svakojako pomagahu, te ga privezasmo odozdo za laðu; a bojeæi se da ne udari na prud, spustismo jedra, i tako se plavljasmo. ACT 27:18 A kad nam veoma dosaðivaše bura sjutradan izbacivahu tovare. ACT 27:19 I u treæi dan svojima rukama izbacismo alat laðarski. ACT 27:20 A kad se ni sunce ni zvijezde za mnogo dana ne pokazaše, i bura ne mala navalila, bijaše propao sav nad da æemo se izbaviti. ACT 27:21 I kad se zadugo nije jelo, onda Pavle stavši preda njih reèe: trebaše dakle, o ljudi! poslušati mene, i ne otiskivati se od Krita, i ne imati ove muke i štete. ACT 27:22 I evo sad vas molim da budete dobre volje: jer nijedna duša od vas neæe propasti osim laðe; ACT 27:23 Jer u ovu noæ stade preda me anðeo Boga kojega sam ja i kome služim, ACT 27:24 Govoreæi: ne boj se, Pavle! valja ti doæi pred æesara; i evo ti darova Bog sve koji se voze s tobom. ACT 27:25 Zato ne bojte se, ljudi; jer vjerujem Bogu da æe tako biti kao što mi bi reèeno. ACT 27:26 Ali valja nam doæi na jedno ostrvo. ACT 27:27 A kad bi èetrnaesta noæ, i mi se u ponoæi plavljasmo po Adrijanskoj puèini, pomisliše laðari da se približuju k nekakvoj zemlji. ACT 27:28 I izmjerivši dubinu naðoše dvadeset hvati; i prošavši malo opet izmjeriše, i naðoše petnaest hvati. ACT 27:29 Onda bojeæi se da kako ne udare na prudovita mjesta baciše sa stražnjega kraja laðe èetiri lengera, pa se moljasmo Bogu da svane. ACT 27:30 A kad laðari gledahu da pobjegnu iz laðe, i spustiše èamac u more izgovarajuæi se kao da hoæe s prednjega kraja da spuste lengere, ACT 27:31 Reèe Pavle kapetanu i vojnicima: ako ovi ne ostanu u laði, vi ne možete živi ostati. ACT 27:32 Tada vojnici odrezaše uža na èamcu i pustiše ga te pade. ACT 27:33 A kad šæaše da svane, moljaše Pavle sve da jedu, govoreæi: èetrnaesti je dan danas kako èekate i ne jeduæi živite ništa ne okusivši. ACT 27:34 Zato vas molim da jedete: jer je to za vaše zdravlje. A ni jednome od vas dlaka s glave neæe otpasti. ACT 27:35 I rekavši ovo uze hljeb, i dade hvalu Bogu pred svima, i prelomivši stade jesti. ACT 27:36 Onda se svi razveselivši i oni jedoše. ACT 27:37 A u laði bijaše nas duša svega dvjesta i sedamdeset i šest. ACT 27:38 I nasitivši se jela, oblakšaše laðu izbacivši pšenicu u more. ACT 27:39 A kad bi dan ne poznavahu zemlje; nego ugledaše nekakav zaliv s pijeskom, na koji se dogovoriše, ako bude moguæe, da izvuku laðu. ACT 27:40 I podignuvši lengere vožahu se po moru, i odriješivši uža na krmama, i raširivši malo jedro prema vjetriæu koji duhaše, vožasmo se kraju. ACT 27:41 A kad doðosmo kao na jedan jezik, gdje se more kao razdjeljuje, nasadi se laða; i prednji kraj, koji se nasadi, osta tvrd da se ne može pomaknuti, a krma se razbijaše od sile valova. ACT 27:42 A vojnici se dogovoriše da pobiju sužnje, da koji ne ispliva i ne uteèe. ACT 27:43 Ali kapetan želeæi saèuvati Pavla zabrani njihov dogovor, i zapovjedi onima koji znadu plivati da iskoèe najprije, i da iziðu na zemlju; ACT 27:44 A ostali jedni na daskama a jedni na èemu od laðe. I tako iziðoše svi živi na zemlju. ACT 28:1 I kad iziðoše sreæno iz laðe, tada razumješe da se ostrvo zove Melit. ACT 28:2 A divljaci èinjahu nam ne malu ljubav, jer naložiše oganj i primiše nas sve zbog dažda koji iðaše, i zbog zime. ACT 28:3 A Pavle zgrabivši gomilu granja naloži na oganj, i izišavši zmija od vruæine skoèi mu na ruku. ACT 28:4 I kad vidješe divljaci zmiju gdje visi o ruci njegovoj, govorahu jedan drugome: jamaèno je ovaj èovjek krvnik, kojega izbavljena od mora sud Božij ne ostavi da živi. ACT 28:5 A on otresavši zmiju u oganj ne bi mu ništa zlo. ACT 28:6 A oni èekahu da on oteèe ili ujedanput da padne mrtav. A kad zadugo èekaše, i vidješe da mu ništa zlo ne bi, promijeniše se, i govorahu da je on Bog. ACT 28:7 A naokolo oko onoga mjesta bijahu sela poglavara od ostrva po imenu Poplija, koji nas primi i ugosti ljubazno tri dana. ACT 28:8 A dogodi se da otac Poplijev ležaše od groznice i od srdobolje, kojemu ušavši Pavle pomoli se Bogu i metnu ruke svoje na nj i iscijeli ga. ACT 28:9 A kad to bi, dolažahu i drugi koji bijahu bolesni na ostrvu onome, i iscjeljivahu se. ACT 28:10 I poštovahu nas velikijem èastima; i kad poðosmo, spremiše nam što je od potrebe. ACT 28:11 A poslije tri mjeseca odvezosmo se na laði Aleksandrijskoj, koja je bila prezimila na ostrvu, i bijahu na njoj napisani Dioskuri. ACT 28:12 I doplovivši u Sirakuzu ostasmo ondje tri dana. ACT 28:13 A odande otplovivši doðosmo u Rigiju; i poslije jednoga dana kad dunu jug, doðosmo drugi dan u Potiole. ACT 28:14 Ondje naðemo braæu, i oni nas zamole te ostanemo kod njih sedam dana; i tako poðosmo u Rim. ACT 28:15 I odande èuvši braæa za nas iziðoše nam na susret tja do Apijeva pazara i tri krème. I kad ih vidje Pavle, dade hvalu Bogu, i oslobodi se. ACT 28:16 A kad doðosmo u Rim, kapetan predade sužnje vojvodi. Ali se Pavlu dopusti da živi gdje hoæe s vojnikom koji ga èuvaše. ACT 28:17 A poslije tri dana Pavle sazva starješine Jevrejske. I kad se oni skupiše, govoraše im: ljudi braæo! ja ništa ne uèinih protivno narodu ili obièajima otaèkijem; i Jerusalimljani predaše me kao sužnja u ruke Rimljanima, ACT 28:18 Koji izvidjevši za mene šæahu da me puste, jer se ne naðe na meni nijedna smrtna krivica. ACT 28:19 Ali kad Judejci govorahu nasuprot, natjera me nevolja da se ištem pred æesara, ne kao da bih svoj narod imao što tužiti. ACT 28:20 Toga radi uzroka zamolih vas da se vidimo i da se razgovorimo; jer nada radi Izrailjeva okovan sam u ovo gvožðe. ACT 28:21 A oni mu rekoše: mi niti primismo pisma za te iz Judeje; niti doðe ko od braæe da javi ili da govori što zlo za tebe. ACT 28:22 Nego molimo da èujemo od tebe šta misliš; jer nam je poznato za ovu jeres da joj se svuda nasuprot govori. ACT 28:23 I odredivši mu dan doðoše k njemu u gostionicu mnogi; kojima kazivaše svjedoèeæi carstvo Božije i uvjeravajuæi ih za Isusa iz zakona Mojsijeva i iz proroka od jutra do samoga mraka. ACT 28:24 I jedni vjerovahu onome što govoraše a jedni ne vjerovahu. ACT 28:25 A buduæi nesložni meðu sobom, odlažahu kad reèe Pavle jednu rijeè: dobro kaza Duh sveti preko proroka Isaije ocevima našijem ACT 28:26 Govoreæi: idi k narodu ovome i kaži: ušima æete èuti i neæete razumjeti; i oèima æete gledati i neæete vidjeti. ACT 28:27 Jer odrveni srce ovoga naroda, i ušima teško èuju, i oèima svojijem zažmuriše da kako ne vide oèima, i ušima ne èuju, i srcem ne razumiju, i da se ne obrate da ih iscijelim. ACT 28:28 Da vam je dakle na znanje da se neznabošcima posla spasenije Božije, oni æe i èuti. ACT 28:29 I kad on ovo reèe, otidoše Jevreji prepiruæi se meðu sobom. ACT 28:30 A Pavle ostade pune dvije godine o svome trošku, i doèekivaše sve koji mu dolažahu, ACT 28:31 Propovijedajuæi carstvo Božije, i uèeæi o Gospodu našemu Isusu Hristu slobodno, i niko mu ne branjaše. ROM 1:1 Od Pavla, sluge Isusa Hrista, pozvanoga apostola izabranoga za jevanðelje Božije, ROM 1:2 Koje Bog naprijed obeæa preko proroka svojijeh u svetijem pismima ROM 1:3 O sinu svojemu, koji je po tijelu roðen od sjemena Davidova, ROM 1:4 A posvjedoèen silno za sina Božijega Duhom svetinje po vaskrseniju iz mrtvijeh, Isusu Hristu Gospodu našemu, ROM 1:5 Preko kojega primismo blagodat i apostolstvo, da pokorimo sve neznabošce vjeri imena njegovoga; ROM 1:6 Meðu kojima ste i vi pozvani Isusu Hristu, ROM 1:7 Svima koji su u Rimu, ljubaznima Bogu, i pozvanima svetima: blagodat vam i mir od Boga oca našega i Gospoda Isusa Hrista. ROM 1:8 Prvo dakle zahvaljujem Bogu svojemu kroz Isusa Hrista za sve vas što se vjera vaša glasi po svemu svijetu. ROM 1:9 Jer mi je svjedok Bog, kojemu služim duhom svojijem u jevanðelju sina njegova, da vas se opominjem bez prestanka, ROM 1:10 Moleæi se svagda Bogu u molitvama svojijem da bi mi kad Božija volja pomogla da doðem k vama; ROM 1:11 Jer želim vidjeti vas, da vam dam kakav duhovni dar za vaše utvrðenje, ROM 1:12 To jest, da se s vama utješim vjerom opštom, i vašom i mojom. ROM 1:13 Ali vam neæu zatajiti, braæo, da sam mnogo puta htio da vam doðem, pa bih zadržan doslije, da i meðu vama imam kakav plod, kao i meðu ostalijem neznabošcima. ROM 1:14 Dužan sam i Grcima i divljacima, i mudrima i nerazumnima. ROM 1:15 Zato, od moje strane, gotov sam i vama u Rimu propovjediti jevanðelje. ROM 1:16 Jer se ne stidim jevanðelja Hristova; jer je sila Božija na spasenije svakome koji vjeruje, a najprije Jevrejinu i Grku. ROM 1:17 Jer se u njemu javlja pravda Božija iz vjere u vjeru, kao što je napisano: pravednik æe od vjere živ biti. ROM 1:18 Jer se otkriva gnjev Božij s neba na svaku bezbožnost i nepravdu ljudi koji drže istinu u nepravdi. ROM 1:19 Jer što se može doznati za Boga poznato je njima: jer im je Bog javio; ROM 1:20 Jer što se na njemu ne može vidjeti, od postanja svijeta moglo se poznati i vidjeti na stvorenjima, i njegova vjeèna sila i božanstvo, da nemaju izgovora. ROM 1:21 Jer kad poznaše Boga, ne proslaviše ga kao Boga niti mu zahvališe, nego zaludješe u svojijem mislima, i potamnje nerazumno srce njihovo. ROM 1:22 Kad se graðahu mudri, poludješe, ROM 1:23 I pretvoriše slavu vjeènoga Boga u oblièje smrtnoga èovjeka i ptica i èetvoronožnijeh životinja i gadova. ROM 1:24 Zato ih predade Bog u željama njihovijeh srca u neèistotu, da se pogane tjelesa njihova meðu njima samima; ROM 1:25 Koji pretvoriše istinu Božiju u laž, i veæma poštovaše i poslužiše tvar nego tvorca, koji je blagosloven vavijek. Amin. ROM 1:26 Zato ih predade Bog u sramne slasti; jer žene njihove pretvoriše putno upotrebljavanje u besputno. ROM 1:27 Tako i ljudi ostavivši putno upotrebljavanje ženskoga roda, raspališe se željom svojom jedan na drugoga, i ljudi s ljudima èinjahu sram, i platu koja trebaše za prijevaru njihovu primahu na sebi. ROM 1:28 I kao što ne marahu da poznadu Boga, zato ih Bog predade u pokvaren um da èine što ne valja, ROM 1:29 Da budu napunjeni svake nepravde, kurvarstva, zloæe, lakomstva, pakosti; puni zavisti, ubistva, svaðe, lukavstva, zloæudnosti; ROM 1:30 Šaptaèi, opadaèi, bogomrsci, siledžije, hvališe, ponositi, izmišljaèi zala, nepokorni roditeljima, ROM 1:31 Nerazumni, nevjere, neljubavni, neprimirljivi, nemilostivi. ROM 1:32 A neki i pravdu Božiju poznavši da koji to èine zaslužuju smrt, ne samo to èine, nego pristaju na to i onima koji èine. ROM 2:1 Zato se ne možeš izgovoriti, o èovjeèe koji god sudiš! jer kojijem sudom sudiš drugome, sebe osuðuješ; jer to èiniš sudeæi. ROM 2:2 A znamo da je sud Božij prav na one koji to èine. ROM 2:3 Nego pomišljaš li, o èovjeèe koji sudiš onima koji to èine, i sam èiniš to! da æeš ti pobjeæi od suda Božijega? ROM 2:4 Ili ne mariš za bogatstvo njegove dobrote i krotosti i trpljenja, ne znajuæi da te dobrota Božija na pokajanje vodi? ROM 2:5 Nego svojom drvenosti i nepokajanijem srcem sabiraš sebi gnjev za dan gnjeva u koji æe se pokazati pravedni sud Boga, ROM 2:6 Koji æe dati svakome po djelima njegovijem: ROM 2:7 Onima dakle koji su trpljenjem djela dobroga tražili slavu i èast i neraspadljivost, život vjeèni; ROM 2:8 A onima koji se uz prkos suprote istini a pokoravaju se nepravdi, nemilost i gnjev. ROM 2:9 Nevolja i tuga na svaku dušu èovjeka koji èini zlo, a najprije Jevrejina i Grka; ROM 2:10 A slava i èast i mir svakome koji èini dobro, a najprije Jevrejinu i Grku; ROM 2:11 Jer Bog ne gleda ko je ko. ROM 2:12 Jer koji bez zakona sagriješiše, bez zakona æe i izginuti; i koji u zakonu sagriješiše, po zakonu æe se osuditi ROM 2:13 Jer pred Bogom nijesu pravedni oni koji slušaju zakon, nego æe se oni opravdati koji ga tvore; ROM 2:14 Jer kad neznabošci ne imajuæi zakona sami od sebe èine što je po zakonu, oni zakona ne imajuæi sami su sebi zakon: ROM 2:15 Oni dokazuju da je ono napisano u srcima njihovijem što se èini po zakonu, buduæi da im savjest svjedoèi, i misli meðu sobom tuže se ili pravdaju) ROM 2:16 Na dan kad Bog uzasudi tajne ljudske po jevanðelju mojemu preko Isusa Hrista. ROM 2:17 Gle, ti se zoveš Jevrejin, a oslanjaš se na zakon i hvališ se Bogom, ROM 2:18 I poznaješ volju, i izbiraš što je bolje, jer si nauèen od zakona; ROM 2:19 I misliš da si voð slijepima, vidjelo onima koji su u mraku, ROM 2:20 Nakazatelj bezumnima, uèitelj djeci, koji imaš ugled razuma i istine u zakonu. ROM 2:21 Uèeæi dakle drugoga sebe ne uèiš; ROM 2:22 Propovijedajuæi da se ne krade, kradeš; govoreæi: ne èini preljube, èiniš preljubu; gadeæi se na idole, kradeš svetinju; ROM 2:23 Koji se hvališ zakonom, a prijestupom zakona sramotiš Boga. ROM 2:24 Jer se ime Božije zbog vas huli u neznabošcima, kao što stoji napisano. ROM 2:25 Obrezanje pomaže ako zakon držiš; ako li si prestupnik zakona, obrezanje je tvoje neobrezanje postalo. ROM 2:26 Ako dakle neobrezanje pravdu zakona drži, zašto se ne bi njegovo neobrezanje za obrezanje uzelo? ROM 2:27 I onaj koji je od roda neobrezan i izvršuje zakon, osudiæe tebe koji si sa slovima i obrezanjem prestupnik zakona. ROM 2:28 Jer ono nije Jevrejin koji je spolja Jevrejin, niti je ono obrezanje koje je spolja na tijelu; ROM 2:29 Nego je ono Jevrejin koji je iznutra, i obrezanje srca duhom a ne slovima, to je obrezanje; kome je hvala ne od ljudi nego od Boga. ROM 3:1 Šta je dakle bolji Jevrejin od drugijeh ljudi? Ili šta pomaže obrezanje? ROM 3:2 Mnogo svakojako; prvo što su im povjerene rijeèi Božije. ROM 3:3 A što neki ne vjerovaše, šta je za to? Eda æe njihovo nevjerstvo vjeru Božiju ukinuti? ROM 3:4 Bože saèuvaj! nego Bog neka bude istinit, a èovjek svaki laža, kao što stoji napisano: da se opravdaš u svojijem rijeèima, i da pobijediš kad ti stanu suditi. ROM 3:5 Ako li nepravda naša Božiju pravdu podiže, šta æemo reæi? Eda li je Bog nepravedan kad se srdi? Po èovjeku govorim: ROM 3:6 Bože saèuvaj! Jer kako bi mogao Bog suditi svijetu? ROM 3:7 Jer ako istina Božija u mojoj laži veæa postane na slavu njegovu, zašto još i ja kao grješnik da budem osuðen? ROM 3:8 Zašto dakle kao što vièu na nas, i kao što kažu neki da mi govorimo) da ne èinimo zla da doðe dobro? Njima æe sud biti pravedan. ROM 3:9 Šta dakle? Jesmo li bolji od njih? Nipošto! Jer gore dokazasmo da su i Jevreji i Grci svi pod grijehom, ROM 3:10 Kao što stoji napisano: ni jednoga nema pravedna; ROM 3:11 Ni jednoga nema razumna, i ni jednoga koji traži Boga; ROM 3:12 Svi se ukloniše i zajedno nevaljali postaše: nema ga koji èini dobro, nema ni jednoga ciglog. ROM 3:13 Njihovo je grlo grob otvoren, jezicima svojima varaju, i jed je aspidin pod usnama njihovima. ROM 3:14 Njihova su usta puna kletve i grèine. ROM 3:15 Njihove su noge brze da proljevaju krv. ROM 3:16 Na putovima je njihovima raskopavanje i nevolja; ROM 3:17 I puta mirnoga ne poznaše. ROM 3:18 Nema straha Božijega pred oèima njihovima. ROM 3:19 A znamo da ono što zakon govori, govori onima koji su u zakonu, da se svaka usta zatisnu, i sav svijet da bude kriv Bogu; ROM 3:20 Jer se djelima zakona nijedno tijelo neæe opravdati pred njim; jer kroz zakon dolazi poznanje grijeha. ROM 3:21 A sad se bez zakona javi pravda Božija, posvjedoèena od zakona i od proroka; ROM 3:22 A pravda Božija vjerom Isusa Hrista u sve i na sve koji vjeruju; jer nema razlike. ROM 3:23 Jer svi sagriješiše i izgubili su slavu Božiju, ROM 3:24 I opravdaæe se zabadava blagodaæu njegovom, otkupom Isusa Hrista. ROM 3:25 Kojega postavi Bog oèišæenje vjerom u krvi njegovoj da pokaže svoju pravdu oproštenjem preðašnjijeh grijeha; ROM 3:26 U podnošenju Božijemu, da pokaže pravdu svoju u sadašnje vrijeme da je on pravedan i da pravda onoga koji je od vjere Isusove. ROM 3:27 Gdje je dakle hvala? Proðe. Kakijem zakonom? je li zakonom djela? Ne, nego zakonom vjere. ROM 3:28 Mislimo dakle da æe se èovjek opravdati vjerom bez djela zakona. ROM 3:29 Ili je samo Jevrejski Bog, a ne i neznabožaèki? Da, i neznabožaèki. ROM 3:30 Jer je jedan Bog koji æe opravdati obrezanje iz vjere i neobrezanje vjerom. ROM 3:31 Kvarimo li dakle zakon vjerom? Bože saèuvaj! nego ga još utvrðujemo. ROM 4:1 Šta æemo dakle reæi za Avraama, oca svojega, da je po tijelu našao? ROM 4:2 Jer ako se Avraam djelima opravda, ima hvalu, ali ne u Boga. ROM 4:3 Jer šta govori pismo? Vjerova Avraam Bogu, i primi mu se u pravdu. ROM 4:4 A onome koji radi ne broji se plata po milosti nego po dugu. ROM 4:5 A onome koji ne radi a vjeruje onoga koji pravda bezbožnika, prima se vjera njegova u pravdu. ROM 4:6 Kao što i David govori da je blago èovjeku kome Bog prima pravdu bez djela zakona: ROM 4:7 Blago onima kojima se oprostiše bezakonja, i kojima se grijesi prikriše. ROM 4:8 Blago èovjeku kome Gospod ne prima grijeha. ROM 4:9 Ovo dakle blaženstvo ili je u obrezanju ili u neobrezanju? Jer govorimo da se Avraamu primi vjera u pravdu. ROM 4:10 Kako mu se dakle primi? ili kad je bio u obrezanju ili neobrezanju? Ne u obrezanju nego u neobrezanju. ROM 4:11 I primi znak obrezanja kao peèat pravde vjere koju imaše u neobrezanju, da bi bio otac sviju koji vjeruju u neobrezanju; da se i njima primi u pravdu; ROM 4:12 I da bi bio otac obrezanja ne samo onima koji su od obrezanja, nego i onima koji hode po stopama vjere koja bješe u neobrezanju oca našega Avraama. ROM 4:13 Jer obeæanje Avraamu ili sjemenu njegovu da bude našljednik svijetu ne bi zakonom nego pravdom vjere. ROM 4:14 Jer ako su našljednici oni koji su od zakona, propade vjera, i pokvari se obeæanje. ROM 4:15 Jer zakon gradi gnjev; jer gdje nema zakona nema ni prijestupa. ROM 4:16 Zato od vjere da bude po milosti da obeæanje tvrdo ostane svemu sjemenu, ne samo koje je od zakona nego i koje je od vjere Avraama, koji je otac svima nama, ROM 4:17 Kao što stoji napisano: postavih te oca mnogijem narodima) pred Bogom kome vjerova, koji oživljuje mrtve, i zove ono što nije kao ono što jest: ROM 4:18 On vjerova na nad kad se nije bilo nièemu nadati da æe on biti otac mnogijem narodima, kao što mu bješe reèeno: tako æe biti sjeme tvoje. ROM 4:19 I ne oslabivši vjerom ne pogleda ni na svoje veæ umoreno tijelo, jer mu bješe negdje oko sto godina, ni na mrtvost Sarine materice. ROM 4:20 I za obeæanje Božije ne posumnja se nevjerovanjem, nego ojaèa u vjeri, i dade slavu Bogu. ROM 4:21 I znadijaše jamaèno da što obeæa kadar je i uèiniti. ROM 4:22 Zato se i primi njemu u pravdu. ROM 4:23 Ali nije pisano za njega jednoga samo da mu se primi, ROM 4:24 Nego i za nas, kojima æe se primiti ako vjerujemo onoga koji vaskrse Isusa Hrista Gospoda našega iz mrtvijeh, ROM 4:25 Koji se predade za grijehe naše, i ustade za opravdanje naše. ROM 5:1 Opravdavši se dakle vjerom, imamo mir s Bogom kroz Gospoda svojega Isusa Hrista, ROM 5:2 Kroz kojega i pristup naðosmo vjerom u ovu blagodat u kojoj stojimo, i hvalimo se nadanjem slave Božije. ROM 5:3 Ne samo pak to, nego se hvalimo i nevoljama, znajuæi da nevolja trpljenje gradi; ROM 5:4 A trpljenje iskustvo, a iskustvo nadanje; ROM 5:5 A nadanje neæe se osramotiti, jer se ljubav Božija izli u srca naša Duhom svetijem koji je dat nama. ROM 5:6 Jer Hristos još kad slabi bjesmo umrije u vrijeme svoje za bezbožnike. ROM 5:7 Jer jedva ko umre za pravednika; za dobroga može biti da bi se ko usudio umrijeti. ROM 5:8 Ali Bog pokazuje svoju ljubav k nama što Hristos još kad bijasmo grješnici umrije za nas. ROM 5:9 Mnogo æemo dakle veæma biti kroza nj spaseni od gnjeva kad smo se sad opravdali krvlju njegovom. ROM 5:10 Jer kad smo se pomirili s Bogom smræu sina njegova dok smo još bili neprijatelji, mnogo æemo se veæma spasti u životu njegovu kad smo se pomirili. ROM 5:11 Ne samo pak to, nego se hvalimo i Bogom kroz Gospoda svojega Isusa Hrista, kroz kojega sad primismo pomirenje. ROM 5:12 Zato kao što kroz jednoga èovjeka doðe na svijet grijeh, i kroz grijeh smrt, i tako smrt uðe u sve ljude, jer svi sagriješiše. ROM 5:13 Jer grijeh bješe na svijetu do zakona; ali se grijeh ne primaše kad ne bješe zakona; ROM 5:14 Nego carova smrt od Adama tja do Mojsija i nad onima koji nijesu sagriješili prestupivši kao Adam, koji je prilika onoga koji šæadijaše doæi. ROM 5:15 Ali dar nije tako kao grijeh; jer kad kroz grijeh jednoga pomriješe mnogi, mnogo se veæa blagodat Božija i dar izli izobilno na mnoge blagodaæu jednoga èovjeka Isusa Hrista. ROM 5:16 I dar nije kao grijeh jednoga: jer za grijeh jednoga bi osuðenje, a dar od mnogijeh grijehova opravdanje. ROM 5:17 Jer kad za grijeh jednoga carova smrt kroz jednoga, koliko æe veæma oni koji primaju izobilje blagodati i dar pravde u životu carovati kroz jednoga Isusa Hrista! ROM 5:18 Zato dakle kao što za grijeh jednoga doðe osuðenje na sve ljude, tako i pravdom jednoga doðe na sve ljude opravdanje života. ROM 5:19 Jer kao što neposlušanjem jednoga èovjeka postaše mnogi grješni, tako æe i poslušanjem jednoga biti mnogi pravedni. ROM 5:20 A zakon doðe uz to da se umnoži grijeh; jer gdje se umnoži grijeh ondje se još veæma umnoži blagodat, ROM 5:21 Da kao što carova grijeh za smrt, tako i blagodat da caruje pravdom za život vjeèni, kroz Isusa Hrista Gospoda našega. ROM 6:1 Šta æemo dakle reæi? Hoæemo li ostati u grijehu da se blagodat umnoži? Bože saèuvaj! ROM 6:2 Jer koji umrijesmo grijehu kako æemo još življeti u njemu? ROM 6:3 Ili ne znate da svi koji se krstismo u Isusa Hrista, u smrt njegovu krstismo se? ROM 6:4 Tako se s njim pogrebosmo krštenjem u smrt da kao što usta Hristos iz mrtvijeh slavom oèinom, tako i mi u novom životu da hodimo. ROM 6:5 Jer kad smo jednaki s njim jednakom smræu, biæemo i vaskrsenijem; ROM 6:6 Znajuæi ovo da se stari naš èovjek razape s njime, da bi se tijelo grješno pokvarilo, da više ne bismo služili grijehu. ROM 6:7 Jer koji umrije oprosti se od grijeha. ROM 6:8 A ako umrijesmo s Hristom, vjerujemo da æemo i življeti s njim, ROM 6:9 Znajuæi da Hristos usta iz mrtvijeh, veæ više ne umire; smrt više neæe obladati njime. ROM 6:10 Jer što umrije, grijehu umrije jedanput; a što živi, Bogu živi. ROM 6:11 Tako i vi dakle držite sebe da ste mrtvi grijehu a živi Bogu u Hristu Isusu Gospodu našemu. ROM 6:12 Da ne caruje dakle grijeh u vašemu smrtnom tijelu, da ga slušate u slastima njegovijem; ROM 6:13 Niti dajite udova svojijeh grijehu za oružje nepravde; nego dajite sebe Bogu, kao koji ste živi iz mrtvijeh, i ude svoje Bogu za oružje pravde. ROM 6:14 Jer grijeh neæe vama obladati, jer nijeste pod zakonom nego pod blagodaæu. ROM 6:15 Šta dakle? Hoæemo li griješiti kad nijesmo pod zakonom nego pod blagodaæu? Bože saèuvaj! ROM 6:16 Ne znate li da kome dajete sebe za sluge u poslušanje, sluge ste onoga koga slušate, ili grijeha za smrt, ili poslušanja za pravdu? ROM 6:17 Hvala dakle Bogu što bivši robovi grijehu poslušaste od srca tu nauku kojoj se i predadoste. ROM 6:18 Oprostivši se pak od grijeha postaste sluge pravdi. ROM 6:19 Kao èovjek govorim, za slabost vašega tijela. Jer kao što dadoste ude svoje za robove neèistoti i bezakonju na bezakonje, tako sad dajite ude svoje za sluge pravdi na posveæenje. ROM 6:20 Jer kad bijaste robovi grijehu, prosti bijaste od pravde. ROM 6:21 Kakav dakle onda imadoste plod za koji se sad stidite? Jer je onoga kraj smrt. ROM 6:22 A sad oprostivši se od grijeha, i postavši sluge Božije, imate plod svoj na posveæenje, a kraj život vjeèni. ROM 6:23 Jer je plata za grijeh smrt, a dar Božij je život vjeèni u Hristu Isusu Gospodu našemu. ROM 7:1 Ili ne znate, braæo jer govorim onima koji znadu zakon da zakon vlada nad èovjekom dokle je živ? ROM 7:2 Jer je udata žena privezana zakonom za muža dokle god on živi; a ako li muž njezin umre, razdriješi se od zakona muževljega. ROM 7:3 Zato dakle dok joj je muž živ biva preljuboèinica ako poðe za drugog muža; a ako joj umre muž prosta je od zakona da ne bude preljuboèinica ako poðe za drugoga. ROM 7:4 Zato, braæo moja, i vi umrijeste zakonu tijelom Hristovijem, da budete drugoga, onoga što usta iz mrtvijeh, da plod donesemo Bogu. ROM 7:5 Jer kad bijasmo u tijelu, bijahu slasti grjehovne, koje zakon raðahu u udima našima da se smrti plod donosi. ROM 7:6 A sad umrvši izbavismo se od zakona koji nas držaše, da služimo Bogu) u obnovljenju Duha a ne u starini slova. ROM 7:7 Šta æemo dakle reæi? Je li zakon grijeh? Bože saèuvaj! nego ja grijeha ne poznah osim kroz zakon; jer ne znadoh za želju da zakon ne kaza: ne zaželi. ROM 7:8 A grijeh uze poèetak kroz zapovijest, i naèini u meni svaku želju; jer je grijeh bez zakona mrtav. ROM 7:9 A ja življah nekad bez zakona; a kad doðe zapovijest, onda grijeh oživlje, ROM 7:10 A ja umrijeh, i naðe se da mi zapovijest bi za smrt koja bješe data za život. ROM 7:11 Jer grijeh uzevši poèetak kroz zapovijest prevari me, i ubi me njome. ROM 7:12 Tako je dakle zakon svet i zapovijest sveta i pravedna i dobra. ROM 7:13 Dobro li dakle bi meni smrt? Bože saèuvaj! nego grijeh, da se pokaže grijeh dobrom èineæi mi smrt, da bude grijeh odviše grješan zapoviješæu. ROM 7:14 Jer znamo da je zakon duhovan; a ja sam tjelesan, prodan pod grijeh: ROM 7:15 Jer ne znam šta èinim, jer ne èinim ono šta hoæu, nego na što mrzim ono èinim. ROM 7:16 Ako li ono èinim šta neæu, hvalim zakon da je dobar. ROM 7:17 A ovo više ja ne èinim nego grijeh koji živi u meni. ROM 7:18 Jer znam da dobro ne živi u meni, to jest u tijelu mojemu. Jer htjeti imam u sebi, ali uèiniti dobro ne nalazim. ROM 7:19 Jer dobro šta hoæu ne èinim, nego zlo što neæu ono èinim. ROM 7:20 A kad èinim ono što neæu, veæ ja to ne èinim nego grijeh koji živi u meni. ROM 7:21 Nalazim dakle zakon, kad hoæu dobro da èinim, da me na zlo nagoni. ROM 7:22 Jer imam radost u zakonu Božijemu po unutrašnjemu èovjeku; ROM 7:23 Ali vidim drugi zakon u udima svojima, koji se suproti zakonu uma mojega, i zarobljava me zakonom grjehovnijem koji je u udima mojima. ROM 7:24 Ja nesreæni èovjek! Ko æe me izbaviti od tijela smrti ove? ROM 7:25 Zahvaljujem Bogu svojemu kroz Isusa Hrista Gospoda našega. Tako dakle ja sam umom svojijem služim zakonu Božijemu a tijelom zakonu grjehovnome. ROM 8:1 Nikakva dakle sad nema osuðenja onima koji su u Hristu Isusu i ne hode po tijelu nego po Duhu. ROM 8:2 Jer zakon duha koji oživljava u Hristu Isusu, oprostio me je od zakona grjehovnoga i smrti. ROM 8:3 Jer što zakonu bješe nemoguæe, jer bješe oslabljen tijelom, posla Bog sina svojega u oblièju tijela grjehovnoga, i za grijeh osudi grijeh u tijelu, ROM 8:4 Da se pravda zakona ispuni u nama koji ne živimo po tijelu nego po duhu; ROM 8:5 Jer koji su po tijelu tjelesno misle, a koji su po duhu duhovno misle. ROM 8:6 Jer tjelesno mudrovanje smrt je, a duhovno mudrovanje život je i mir. ROM 8:7 Jer tjelesno mudrovanje neprijateljstvo je Bogu, jer se ne pokorava zakonu Božijemu niti može. ROM 8:8 A koji su u tijelu ne mogu Bogu ugoditi. ROM 8:9 A vi nijeste u tijelu nego u duhu; jer Duh Božij u vama živi. A ako ko nema Duha Hristova, on nije njegov. ROM 8:10 A ako je Hristos u vama, onda je tijelo mrtvo grijeha radi a Duh živ pravde radi. ROM 8:11 A ako li živi u vama Duh onoga koji je vaskrsao Isusa iz mrtvijeh, onaj koji je podigao Hrista iz mrtvijeh oživljeæe i vaša smrtna tjelesa Duhom svojijem koji živi u vama. ROM 8:12 Tako dakle, braæo, nijesmo dužni tijelu da po tijelu živimo. ROM 8:13 Jer ako živite po tijelu, pomrijeæete; ako li duhom poslove tjelesne morite, življeæete. ROM 8:14 Jer koji se vladaju po duhu Božijemu oni su sinovi Božiji. ROM 8:15 Jer ne primiste duha ropstva, opet da se bojite; nego primiste Duha posinaèkoga, kojijem vièemo: Ava, oèe! ROM 8:16 Ovaj Duh svjedoèi našemu duhu da smo djeca Božija. ROM 8:17 A kad smo djeca i našljednici smo: našljednici dakle Božiji, a sunašljednici Hristovi: jer s njim stradamo da se s njim i proslavimo. ROM 8:18 Jer mislim da stradanja sadašnjega vremena nijesu ništa prema slavi koja æe nam se javiti. ROM 8:19 Jer èekanje tvari èeka da se jave sinovi Božiji. ROM 8:20 Jer se tvar pokori propadljivosti ne od svoje volje nego za volju onoga koji je pokori) na nad, ROM 8:21 Da æe se i sama tvar oprostiti od ropstva raspadljivosti na slobodu slave djece Božije. ROM 8:22 Jer znamo da sva tvar uzdiše i tuži s nama dosad. ROM 8:23 A ne samo ona, nego i mi koji novinu duha imamo, i mi sami u sebi uzdišemo èekajuæi posinjenja i izbavljenja tijelu svojemu. ROM 8:24 Jer se nadom spasosmo. A nad koji se vidi nije nad; jer kad ko vidi što, kako æe mu se nadati? ROM 8:25 Ako li se nadamo onome što ne vidimo, èekamo s trpljenjem. ROM 8:26 A tako i Duh pomaže nam u našijem slabostima: jer ne znamo za što æemo se moliti kao što treba, nego sam Duh moli se za nas uzdisanjem neiskazanijem. ROM 8:27 A onaj što ispituje srca zna što je misao Duha, jer po volji Božijoj moli se za svete. ROM 8:28 A znamo da onima koji ljube Boga sve ide na dobro, koji su pozvani po namjerenju. ROM 8:29 Jer koje naprijed pozna one i odredi da budu jednaki oblièju sina njegova, da bi on bio prvoroðeni meðu mnogom braæom. ROM 8:30 A koje odredi one i dozva; a koje dozva one i opravda; a koje opravda one i proslavi. ROM 8:31 Šta æemo dakle reæi na ovo? Ako je Bog s nama, ko æe na nas? ROM 8:32 Koji dakle svoga sina ne poštedje, nego ga predade za sve nas, kako dakle da nam s njim sve ne daruje? ROM 8:33 Ko æe optužiti izbrane Božije? Bog koji pravda? ROM 8:34 Ko æe osuditi? Hristos Isus, koji umrije, pa još i vaskrse, koji je s desne strane Bogu, i moli za nas? ROM 8:35 Ko æe nas rastaviti od ljubavi Božije? Nevolja li ili tuga? ili gonjenje? ili glad? ili golotinja? ili strah? ili maè? kao što stoji napisano: ROM 8:36 Za tebe nas ubijaju vas dan, drže nas kao ovce koje su za klanje. ROM 8:37 Ali u svemu ovome pobjeðujemo onoga radi koji nas je ljubio. ROM 8:38 Jer znam jamaèno da ni smrt, ni život, ni anðeli, ni poglavarstva, ni sile, ni sadašnje, ni buduæe, ROM 8:39 Ni visina, ni dubina, ni druga kakva tvar može nas razdvojiti od ljubavi Božije, koja je u Hristu Isusu Gospodu našemu. ROM 9:1 Istinu govorim tako mi Hrista, ne lažem, to mi svjedoèi savjest moja Duhom svetijem: ROM 9:2 Da mi je vrlo žao i srce me moje boli bez prestanka; ROM 9:3 Jer bih željeo da ja sam budem odluèen od Hrista za braæu svoju koja su mi rod po tijelu, ROM 9:4 Koja su Izrailjci, kojijeh je posinaštvo i slava, i zavjet i zakon, i bogomoljstvo, i obeæanja; ROM 9:5 Kojijeh su i oci, i od kojijeh je Hristos po tijelu, koji je nad svima Bog blagosloven vavijek. Amin. ROM 9:6 A nije moguæe da rijeè Božija proðe: jer nijesu svi Izrailjci koji su od Izrailja; ROM 9:7 Niti su svi djeca koji su sjeme Avraamovo, nego u Isaku, reèe, nazvaæe ti se sjeme. ROM 9:8 To jest, nijesu ono djeca Božija što su po tijelu djeca, nego djeca obeæanja primaju se za sjeme. ROM 9:9 Jer je ovo rijeè obeæanja: u ovo vrijeme doæi æu i u Sare æe biti sin. ROM 9:10 Ne samo pak ona nego i Reveka, kad zatrudnje od samoga Isaka oca našega. ROM 9:11 Jer još dok se djeca ne bijahu rodila, ni uèinila dobra ni zla, da ostane Božija naredba po izboru, ROM 9:12 Ne za djela, nego onoga radi koji poziva reèe joj se: veæi æe služiti manjemu, ROM 9:13 Kao što stoji napisano: Jakov mi omilje, a na Isava omrzoh. ROM 9:14 Šta æemo dakle na to reæi? Eda li je nepravda u Boga? Bože saèuvaj! ROM 9:15 Jer Mojsiju govori: koga æu pomilovati, pomilovaæu, i na koga æu se smilovati, smilovaæu se. ROM 9:16 Tako dakle niti stoji do onoga koji hoæe, ni do onoga koji trèi, nego do Boga koji pomiluje. ROM 9:17 Jer pismo govori Faraonu: za to te isto podigoh da na tebi pokažem silu svoju, i da se razglasi ime moje po svoj zemlji. ROM 9:18 Tako dakle koga hoæe miluje, a koga hoæe otvrdoglavi. ROM 9:19 Reæi æeš mi: zašto nas još krivi? jer ko se može suprotiti volji njegovoj? ROM 9:20 A ko si ti, o èovjeèe! da protivno odgovaraš Bogu? Eda li rukotvorina govori majstoru svome: zašto si me tako naèinio? ROM 9:21 Ili zar lonèar nema vlasti nad kalom da od jedne guke naèini jedan sud za èast a drugi za sramotu? ROM 9:22 A kad šæaše Bog da pokaže gnjev svoj i da objavi silu svoju, podnese s velikijem trpljenjem sudove gnjeva koji su pripravljeni za pogibao. ROM 9:23 I da pokaže bogatstvo slave svoje na sudima milosti koje pripravi za slavu; ROM 9:24 Koje nas i dozva ne samo od Jevreja nego i od neznabožaca, ROM 9:25 Kao što i u Josiji govori: nazvaæu narod svojijem koji nije moj narod, i neljubaznicu ljubaznicom. ROM 9:26 I biæe na mjestu, gdje im se reèe: vi nijeste moj narod; tamo æe se nazvati sinovi Boga živoga. ROM 9:27 A Isaija vièe za Izrailja: ako bude broj sinova Izrailjevijeh kao pijesak morski, ostatak æe se spasti. ROM 9:28 Jer æe on izvršiti rijeè svoju, i naskoro æe izvršiti po pravdi, da, ispuniæe Gospod naskoro rijeè svoju na zemlji. ROM 9:29 I kao što proreèe Isaija: da nam nije Gospod Savaot ostavio sjemena, onda bismo bili kao Sodom i Gomor. ROM 9:30 Šta æemo dakle reæi? Da neznabošci koji ne tražiše pravde dokuèiše pravdu, ali pravdu od vjere. ROM 9:31 A Izrailj tražeæi zakon pravde ne dokuèi zakona pravde. ROM 9:32 Zašto? Jer ne traži iz vjere nego iz djela zakona; jer se spotakoše na kamen spoticanja, ROM 9:33 Kao što stoji napisano: evo meæem u Sionu kamen spoticanja i stijenu sablazni; i koji ga god vjeruje neæe se postidjeti. ROM 10:1 Braæo! želja je mojega srca i molitva k Bogu za spasenije Izrailja. ROM 10:2 Jer im svjedoèim da imaju revnost za Boga, ali ne po razumu. ROM 10:3 Jer ne poznajuæi pravde Božije i gledajuæi da svoju pravdu utvrde ne pokoravaju se pravdi Božijoj. ROM 10:4 Jer je Hristos svršetak zakona: koji ga god vjeruje opravdan je. ROM 10:5 Jer Mojsije piše za pravdu koja je od zakona: koji èovjek to èini življeæe u tom. ROM 10:6 A pravda koja je od vjere ovako govori: da ne reèeš u srcu svojemu: ko æe iziæi na nebo? to jest da svede Hrista; ROM 10:7 Ili: ko æe siæi u bezdan? to jest da izvede Hrista iz mrtvijeh. ROM 10:8 Ali šta govori pismo? Blizu ti je rijeè u ustima tvojima i u srcu tvojemu, to jest rijeè vjere koju propovijedamo. ROM 10:9 Jer ako priznaješ ustima svojima da je Isus Gospod, i vjeruješ u srcu svojemu da ga Bog podiže iz mrtvijeh, biæeš spasen. ROM 10:10 Jer se srcem vjeruje za pravdu a ustima se priznaje za spasenije. ROM 10:11 Jer pismo govori: koji ga god vjeruje neæe se postidjeti. ROM 10:12 Jer nema razlike meðu Jevrejinom i Grkom: jer je on Bog sviju, i bogat za sve koji ga prizivlju. ROM 10:13 Jer koji god prizove ime Gospodnje spašæe se. ROM 10:14 Kako æe dakle prizvati koga ne vjerovaše? A kako æe vjerovati koga ne èuše? A kako æe èuti bez propovjednika? ROM 10:15 A kako æe propovijedati ako ne budu poslani? Kao što stoji napisano: kako su krasne noge onijeh koji donose glas za mir, koji donose glas za dobro! ROM 10:16 Ali svi ne poslušaše jevanðelja: jer Isaija govori: Gospode! ko vjerova našemu propovijedanju? ROM 10:17 Tako dakle vjera biva od propovijedanja, a propovijedanje rijeèju Božijom. ROM 10:18 Nego velim: zar ne èuše? Još otide po svoj zemlji glas njihov, i po krajevima vasionoga svijeta rijeèi njihove. ROM 10:19 Nego velim: zar ne razumje Izrailj? Prvi Mojsije govori: ja æu vas razdražiti, ne svojijem narodom, nerazumnijem narodom rasrdiæu vas. ROM 10:20 A Isaija govori slobodno: naðoše me koji me ne traže; i javih se onima koji za me ne pitaju. ROM 10:21 A k Izrailju govori: vas dan pružah ruke svoje k narodu koji ne da da mu se kaže i odgovara nasuprot. ROM 11:1 Govorim dakle: eda li Bog odbaci narod svoj? Bože saèuvaj! Jer sam i ja Izrailjac od sjemena Avraamova od koljena Venijaminova. ROM 11:2 Ne odbaci Bog naroda svojega, koji naprijed pozna. Ili ne znate šta govori pismo za Iliju kako se tuži Bogu na Izrailja govoreæi: ROM 11:3 Gospode! proroke tvoje pobiše i oltare tvoje raskopaše, a ja ostah jedan i traže dušu moju da je izvade. ROM 11:4 A šta mu govori Božij odgovor? Ostavih sebi sedam hiljada ljudi koji ne prekloniše koljena pred Vaalom. ROM 11:5 Tako dakle i u sadašnje vrijeme ostatak bi po izboru blagodati. ROM 11:6 Ako li je po blagodati, onda nije od djela, jer blagodat veæ ne bi bila blagodat; ako li je od djela nije više blagodat, jer djelo veæ ne bi bilo djelo. ROM 11:7 Šta dakle? Šta iskaše Izrailj ono ne dobi; a izbor dobi; ostali pak zaslijepiše. ROM 11:8 Kao što je napisano: dade im Bog duha neosjetljivoga, oèi da ne vide, i uši da ne èuju do samoga današnjega dana. ROM 11:9 I David govori: da bude trpeza njihova zamka i gvožða, i sablazan i plata njima; ROM 11:10 Da se njihove oèi zaslijepe da ne vide, i leða njihova jednako da su pognuta. ROM 11:11 Govorim dakle: eda li se spotakoše da padnu? Bože saèuvaj! Nego je njihova pogrješka spasenje neznabošcima, da bi se i oni razdražili. ROM 11:12 A kad je pogrješka njihova bogatstvo svijetu i šteta njihova bogatstvo neznabošcima, akamoli da se ispune? ROM 11:13 Jer vama govorim neznabošcima; jer, buduæi da sam ja apostol neznabožaca, hoæu da hvalim svoju službu; ROM 11:14 Ne bih li kako razdražio svoj rod, i spasao koga od njih. ROM 11:15 Jer kad je odmet njihov primirenje svijetu, šta bi bilo primljenje, osim život iz mrtvijeh? ROM 11:16 Ako je kvasac svet, to je i tijesto; i ako je korijen svet, to su i grane. ROM 11:17 Ako li se neke od grana odlomiše, i ti, koji si divlja maslina, pricijepio si se na njih, i postao si zajednièar u korijenu i u masti od masline; ROM 11:18 Ne hvali se granama; ako li se pak hvališ, ne nosiš ti korijena nego korijen tebe. ROM 11:19 A reæi æeš: odlomiše se grane da se ja pricijepim. ROM 11:20 Dobro! nevjerstvom odlomiše se, a ti vjerom stojiš; ne ponosi se, nego se boj. ROM 11:21 Jer kad Bog roðenijeh grana ne poštedje, da i tebe kako ne nepoštedi. ROM 11:22 Gledaj dakle dobrotu i nepošteðenje Božije: nepošteðenje na onima što otpadoše, a na sebi dobrotu Božiju, ako ostaneš u dobroti; ako li pak ne, i ti æeš biti otsjeèen. ROM 11:23 A i oni, ako ne ostanu u nevjerstvu, pricijepiæe se; jer ih je Bog kadar opet pricijepiti. ROM 11:24 Jer kad si ti otsjeèen od roðene divlje masline, i pricijepio se na neroðenu pitomu maslinu; akamoli ovi koji æe se pricijepiti na roðenu svoju maslinu! ROM 11:25 Jer vam, braæo, neæu zatajiti tajne ove da ne budete ponositi da šljepota Izrailju pade u dijel dokle ne uðe neznabožaca koliko treba. ROM 11:26 I tako æe se spasti sav Izrailj, kao što je napisano: doæi æe od Siona izbavitelj i odvratiæe bezbožnost od Jakova. ROM 11:27 I ovo im je moj zavjet kad otmem njihove grijehe. ROM 11:28 Po jevanðelju dakle neprijatelji su vas radi; a po izboru ljubazni su otaca radi. ROM 11:29 Jer se Bog neæe raskajati za svoje darove i zvanje. ROM 11:30 Jer kao i vi što se nekad suproæaste Bogu a sad biste pomilovani njihovoga radi suproæenja, ROM 11:31 Tako i oni sad ne htješe da vjeruju vašega radi pomilovanja da bi i oni bili pomilovani. ROM 11:32 Jer Bog zatvori sve u nevjerstvo, da sve pomiluje. ROM 11:33 O dubino bogatstva i premudrosti i razuma Božijega! kako su neispitljivi njegovi sudovi i neistražljivi njegovi putovi! ROM 11:34 Jer ko pozna misao Gospodnju? ROM 11:35 Ili ko mu bi savjetnik? Ili ko mu naprijed dade što, da mu se vrati? ROM 11:36 Jer je od njega i kroz njega i u njemu sve. Njemu slava vavijek. Amin. ROM 12:1 Molim vas dakle, braæo, milosti Božije radi, da date tjelesa svoja u žrtvu živu, svetu, ugodnu Bogu; to da bude vaše duhovno bogomoljstvo. ROM 12:2 I ne vladajte se prema ovome vijeku, nego se promijenite obnovljenjem uma svojega, da biste mogli kušati koje je dobra i ugodna i savršena volja Božija. ROM 12:3 Jer kroz blagodat koja je meni data kažem svakome koji je meðu vama da ne mislite za sebe više nego što valja misliti; nego da mislite u smjernosti kao što je kome Bog udijelio mjeru vjere. ROM 12:4 Jer kao u jednom tijelu što imamo mnoge ude a udi svi nemaju jedan posao, ROM 12:5 Tako smo mnogi jedno tijelo u Hristu, a po sebi smo udi jedan drugome. ROM 12:6 A imamo razlièite darove po blagodati koja nam je dana: ako proroštvo, neka bude po mjeri vjere; ROM 12:7 Ako li službu, neka služi; ako je uèitelj, neka uèi; ROM 12:8 Ako je tješitelj, neka tješi; koji daje neka daje prosto; koji upravlja neka se brine; koji èini milost neka èini s dobrom voljom. ROM 12:9 Ljubav da ne bude lažna. Mrzeæi na zlo držite se dobra. ROM 12:10 Bratskom ljubavi budite jedan k drugome ljubazni. Èašæu jedan drugoga veæeg èinite. ROM 12:11 Ne budite u poslu lijeni; budite ognjeni u duhu, služite Gospodu. ROM 12:12 Nadanjem veselite se, u nevolji trpite, u molitvi budite jednako. ROM 12:13 Dijelite potrebe sa svetima; primajte rado putnike. ROM 12:14 Blagosiljajte one koji vas gone: blagosiljajte, a ne kunite. ROM 12:15 Radujte se s radosnima, i plaèite s plaènima. ROM 12:16 Budite jedne misli meðu sobom. Ne mislite o visokijem stvarima, nego se držite niskijeh. Ne mislite za sebe da ste mudri. ROM 12:17 A nikome ne vraæajte zla za zlo; promišljajte o tom što je dobro pred svijem ljudima. ROM 12:18 Ako je moguæe, koliko do vas stoji, imajte mir sa svijem ljudima. ROM 12:19 Ne osveæujte se za sebe, ljubazni, nego podajte mjesto gnjevu, jer stoji napisano: moja je osveta, ja æu vratiti, govori Gospod. ROM 12:20 Ako je dakle gladan neprijatelj tvoj, nahrani ga; ako je žedan, napoj ga; jer èineæi to ugljevlje ognjeno skupljaš na glavu njegovu. ROM 12:21 Ne daj se zlu nadvladati, nego nadvladaj zlo dobrom. ROM 13:1 Svaka duša da se pokorava vlastima koje vladaju; jer nema vlasti da nije od Boga, a što su vlasti, od Boga su postavljene. ROM 13:2 Tako koji se suproti vlasti suproti se naredbi Božijoj; a koji se suprote primiæe grijeh na sebe. ROM 13:3 Jer knezovi nijesu strah dobrijem djelima nego zlijem. Hoæeš li pak da se ne bojiš vlasti, èini dobro, i imaæeš hvalu od nje; ROM 13:4 Jer je sluga Božij tebi za dobro. Ako li zlo èiniš, boj se; jer uzalud ne nosi maèa, jer je Božij sluga, osvetnik na gnjev onome koji zlo èini. ROM 13:5 Tako se valja pokoravati ne samo od straha nego i po savjesti. ROM 13:6 Jer zato i poreze dajete; jer su sluge Božije koje su za to isto postavljene. ROM 13:7 Podajte dakle svakome šta ste dužni: kome dakle porezu, porezu; a kome carinu, carinu; a kome strah, strah; a kome èast, èast. ROM 13:8 I ne budite nikome ništa dužni osim da ljubite jedan drugoga; jer koji ljubi drugoga zakon ispuni. ROM 13:9 Jer ovo: ne èini preljube, ne ubij, ne ukradi, ne svjedoèi lažno, ne zaželi, i ako ima još kakva druga zapovijest, u ovoj se rijeèi izvršuje, to jest: ljubi bližnjega svojega kao samoga sebe. ROM 13:10 Ljubav ne èini zla bližnjemu; daklem je ljubav izvršenje zakona. ROM 13:11 I znajuæi ovo vrijeme da je veæ èas došao da ustanemo od sna; jer nam je sad bliže spasenije negoli kad vjerovasmo. ROM 13:12 Noæ proðe a dan se približi: da odbacimo dakle sva djela tamna, i da se obuèemo u oružje vidjela. ROM 13:13 Da hodimo pošteno kao po danu: ne u žderanju i pijanstvu, ne u kurvarstvu i neèistoti, ne u svaðanju i zavisti; ROM 13:14 Nego se obucite u Gospoda našega Isusa Hrista; i tijelu ne ugaðajte po željama. ROM 14:1 A slaboga u vjeri primajte lijepo, da se ne smeta savjest. ROM 14:2 Jer jedan vjeruje da smije svašta jesti, a koji je slab jede zelje. ROM 14:3 Koji jede neka ne ukorava onoga koji ne jede; i koji ne jede neka ne osuðuje onoga koji jede; jer ga Bog primi. ROM 14:4 Ko si ti koji sudiš tuðemu sluzi? On svojemu gospodaru stoji ili pada. Ali æe ustati; jer je Bog kadar podignuti ga. ROM 14:5 Tako jedan razlikuje dan od dana, a drugi drži sve dane da su jednaki: svaki da bude uvjeren za svoju misao. ROM 14:6 Koji razlikuje dane, Gospodu razlikuje; i koji ne razlikuje dana, Gospodu ne razlikuje. Koji jede, Gospodu jede: jer hvali Boga; i koji ne jede, Gospodu ne jede, i hvali Boga. ROM 14:7 Jer nijedan od nas ne živi sebi, i nijedan ne umire sebi. ROM 14:8 Jer ako živimo, Gospodu živimo; a ako umiremo, Gospodu umiremo. Ako dakle živimo, ako umiremo, Gospodnji smo. ROM 14:9 Jer zato Hristos i umrije i vaskrse i oživlje da oblada i mrtvima i živima. ROM 14:10 A ti zašto osuðuješ brata svojega? Ili ti zašto ukoravaš brata svojega? Jer æemo svi iziæi na sud pred Hrista. ROM 14:11 Jer je pisano: tako mi života, govori Gospod, pokloniæe mi se svako koljeno, i svaki jezik slaviæe Boga. ROM 14:12 Tako æe dakle svaki od nas dati Bogu odgovor za sebe. ROM 14:13 Zato da ne osuðujemo više jedan drugoga, nego mjesto toga ovo gledajte da ne postavljate bratu spoticanja ili sablazni. ROM 14:14 Znam i uvjeren sam u Hristu Isusu da ništa nije pogano po sebi, osim kad ko misli da je što pogano, onome je pogano. ROM 14:15 A ako je brat tvoj jela radi žalostan, veæ se ne vladaš po ljubavi: ne gubi jelom svojijem onoga za kojega Hristos umrije. ROM 14:16 Gledajte dakle da se ne huli na vaše dobro. ROM 14:17 Jer carstvo Božije nije jelo i piæe, nego pravda i mir i radost u Duhu svetome. ROM 14:18 Jer koji ovijem služi Hristu ugodan je Bogu i mio ljudima. ROM 14:19 Tako dakle da se staramo za mir i za ono èim vodimo na bolje jedan drugoga. ROM 14:20 Ne raskopavaj djela Božijega jela radi; jer je sve èisto; nego je pogano za èovjeka koji jede sa spoticanjem. ROM 14:21 Dobro je ne jesti mesa, i vina ne piti, i ono ne èiniti na što se tvoj brat spotièe, ili oda šta gori postaje ili slabi. ROM 14:22 Ti imaš vjeru? Imaj je sam u sebi pred Bogom. Blago onome koji ne osuðuje sebe za ono šta naðe za dobro. ROM 14:23 A koji se sumnja osuðen je ako jede, jer ne èini po vjeri: a šta god nije po vjeri grijeh je. ROM 15:1 Dužni smo dakle mi jaki slabosti slabijeh nositi, i ne sebi ugaðati. ROM 15:2 I svaki od vas da ugaða bližnjemu na dobro za dobar ugled. ROM 15:3 Jer i Hristos ne ugodi sebi, nego kao što je pisano: ruženja onijeh koji tebe ruže padoše na me. ROM 15:4 Jer što se naprijed napisa za našu se nauku napisa, da trpljenjem i utjehom pisma nad imamo. ROM 15:5 A Bog trpljenja i utjehe da vam da da složno mislite meðu sobom po Hristu Isusu, ROM 15:6 Da jednodušno jednijem ustima slavite Boga i oca Gospoda našega Isusa Hrista. ROM 15:7 Zato primajte jedan drugoga kao što i Hristos primi vas na slavu Božiju. ROM 15:8 Ali kažem da je Isus Hristos bio sluga obrezanja istine radi Božije, da utvrdi obeæanje ocevima, ROM 15:9 A neznabošci po milosti da proslave Boga, kao što stoji napisano: zato æu te hvaliti meðu neznabošcima, Gospode, i pjevaæu ime tvoje. ROM 15:10 I opet govori: veselite se neznabošci s narodom njegovijem. ROM 15:11 I opet: hvalite Gospoda svi neznabošci, i slavite ga svi narodi. ROM 15:12 I opet Isaija govori: biæe korijen Jesejev, i koji ustane da vlada nad neznabošcima u onoga æe se uzdati neznabošci. ROM 15:13 A Bog nada da ispuni vas svake radosti i mira u vjeri, da imate izobilje u nadu silom Duha svetoga. ROM 15:14 A ja sam i sam uvjeren za vas, braæo, da ste i vi sami puni blagodati, napunjeni svakoga razuma, da možete druge nauèiti. ROM 15:15 Ali vam opet, braæo, slobodno pisah nekoliko da vam napomenem radi blagodati koja mi je dana od Boga, ROM 15:16 Da budem sluga Isusa Hrista u neznabošcima, da služim jevanðelju Božijemu, da budu neznabošci prinos povoljan i osveæen Duhom svetijem. ROM 15:17 Imam dakle hvalu u Hristu Isusu kod Boga. ROM 15:18 Jer ne smijem govoriti što koje Hristos ne uèini kroza me za poslušanje neznabožaca rijeèju i djelom, ROM 15:19 U sili znaka i èudesa silom Duha Božijega; tako da od Jerusalima i naokolo tja do Ilirika napunih jevanðeljem Hristovijem. ROM 15:20 I tako se potrudih da propovjedim jevanðelje ne gdje se spominjaše Hristos, da na tuðoj zakopini ne zidam; ROM 15:21 Nego kao što je pisano: kojima se ne javi za njega, vidjeæe; i koji ne èuše razumjeæe. ROM 15:22 To me i zadrža mnogo puta da ne doðem k vama. ROM 15:23 A sad više ne imajuæi mjesta u ovijem zemljama, a imajuæi želju od mnogo godina da doðem k vama, ROM 15:24 Ako poðem u Španjolsku, doæi æu vam; jer se nadam da æu tuda proæi i vas vidjeti, i vi æete me otpratiti onamo kad se najprije nekoliko nasitim vas. ROM 15:25 A sad idem u Jerusalim služeæi svetima. ROM 15:26 Jer Maæedonija i Ahaja uèiniše dragovoljno neku porezu za siromahe svete koji žive u Jerusalimu. ROM 15:27 Oni uèiniše dragovoljno, a i dužni su im; jer kad neznabošci dobiše dijel u njihovijem duhovnijem imanjima, dužni su i oni njima u tjelesnima poslužiti. ROM 15:28 Kad ovo dakle svršim, i ovaj im plod zapeèatim, poæi æu preko vas u Španjolsku. ROM 15:29 A znam da kad doðem k vama, doæi æu s obilnijem blagoslovom jevanðelja Hristova. ROM 15:30 Ali vas molim, braæo, zaradi Gospoda našega Isusa Hrista, i zaradi ljubavi Duha, pomozite mi u molitvama za me k Bogu; ROM 15:31 Da se izbavim od onijeh koji se protive u Judeji, i da služba moja za Jerusalim bude po volji svetima; ROM 15:32 Da s radošæu doðem k vama, s voljom Božijom, i da se razveselim s vama. ROM 15:33 A Bog mira sa svima vama. Amin. ROM 16:1 Preporuèujem vam pak Fivu sestru našu, koja je sluškinja kod crkve u Kenhreji, ROM 16:2 Da je primite u Gospodu kao što prilikuje svetima, i da joj budete u pomoæi u svakoj stvari koju od vas zatreba; jer je ona mnogima pomogla, i samome meni. ROM 16:3 Pozdravite Priskilu i Akilu, pomoænike moje u Hristu Isusu, ROM 16:4 Koji za dušu moju svoje vratove položiše, kojima ne ja jedan zahvaljujem, nego i sve crkve neznabožaèke, i domašnju crkvu njihovu. ROM 16:5 Pozdravite Epeneta, meni ljubaznoga, koji je novina iz Ahaje u Hrista. ROM 16:6 Pozdravite Mariju, koja se mnogo trudila za nas. ROM 16:7 Pozdravite Andronika i Juniju, rodbinu moju, i moje drugare u sužanjstvu, koji su znameniti meðu apostolima, koji i prije mene vjerovaše Hrista. ROM 16:8 Pozdravite Amplija, meni ljubaznoga u Gospodu. ROM 16:9 Pozdravite Urbana, pomoænika našega u Hristu, i Stahija, meni ljubaznoga. ROM 16:10 Pozdravite Apelija, okušanoga u Hristu. Pozdravite domaæe Aristovulove. ROM 16:11 Pozdravite Irodijona, roðaka mojega. Pozdravite domaæe Narkisove, koji su u Gospodu. ROM 16:12 Pozdravite Trifenu i Trifosu, koje se trude u Gospodu. Pozdravite Persidu ljubaznu, koja se mnogo trudila u Gospodu. ROM 16:13 Pozdravite Rufa izbranoga u Gospodu, i mater njegovu i moju. ROM 16:14 Pozdravite Asinkrita, Flegonta, Erma, Patrova, Ermija, i braæu koja su s njima. ROM 16:15 Pozdravite Filologa i Juliju, Nireja i sestru njegovu, i Olimpana, i sve svete koji su s njima. ROM 16:16 Pozdravite jedan drugoga cjelivom svetijem. Pozdravljaju vas sve crkve Hristove. ROM 16:17 Molim vas pak, braæo, èuvajte se od onijeh koji èine raspre i razdore na štetu nauke koju vi nauèiste, i uklonite se od njih; ROM 16:18 Jer takovi ne služe Gospodu našemu Isusu Hristu nego svojemu trbuhu, i blagijem rijeèima i blagoslovima prelašæuju srca bezazlenijeh. ROM 16:19 Jer vaše slušanje razglasi se svuda. I radujem se za vas; ali hoæu da ste vi mudri na dobro a prosti na zlo. ROM 16:20 A Bog mira da satre sotonu pod noge vaše skoro. Blagodat Gospoda našega Isusa Hrista s vama. Amin. ROM 16:21 Pozdravlja vas Timotije, pomoænik moj, i Lukije i Jason i Sosipatar, roðaci moji. ROM 16:22 Pozdravljam vas i ja Tertije, koji napisah ovu poslanicu u Gospodu. ROM 16:23 Pozdravlja vas Gaj, domaæin moj i cijele crkve. Pozdravlja vas Erast, haznadar gradski, i brat Kvart. ROM 16:24 Blagodat Gospoda našega Isusa Hrista sa svima vama. Amin. ROM 16:25 A onome koji vas može utvrditi po jevanðelju mojemu i propovijedanju Isusa Hrista, po otkrivenju tajne koja je bila sakrivena od postanja svijeta, ROM 16:26 A sad se javila i obznanila kroz pisma proroèka, po zapovijesti vjeènoga Boga, za poslušanje vjere meðu svima neznabošcima, ROM 16:27 Jedinome premudrome Bogu, kroz Isusa Hrista, slava vavijek. Amin. 1CO 1:1 Od Pavla, voljom Božijom pozvanoga apostola Isusa Hrista, i od Sostena brata, 1CO 1:2 Crkvi Božijoj koja je u Korintu, osveæenima u Hristu Isusu, pozvanima svetima, sa svima koji prizivlju ime Gospoda našega Isusa Hrista na svakome mjestu i njihovome i našemu: 1CO 1:3 Blagodat vam i mir od Boga oca našega i Gospoda Isusa Hrista. 1CO 1:4 Zahvaljujem svagda Bogu svojemu za vas što vam je dana blagodat Božija u Hristu Isusu, 1CO 1:5 Te se u svemu obogatiste kroza nj, u svakoj rijeèi i svakom razumu, 1CO 1:6 Kao što se svjedoèanstvo Hristovo utvrdi meðu vama; 1CO 1:7 Tako da nemate nedostatka ni u jednome daru, vi koji èekate otkrivenja Gospoda našega Isusa Hrista, 1CO 1:8 Koji æe vas i utvrditi do samoga kraja da budete pravi na dan Gospoda našega Isusa Hrista. 1CO 1:9 Vjeran je Bog koji vas pozva u zajednicu sina svojega Isusa Hrista Gospoda našega. 1CO 1:10 Molim vas pak, braæo, imenom Gospoda našega Isusa Hrista da svi jedno govorite, i da ne budu meðu vama raspre, nego da budete utvrðeni u jednom razumu i u jednoj misli. 1CO 1:11 Jer sam èuo za vas, braæo moja, od Hlojinijeh domašnjijeh da su svaðe meðu vama, 1CO 1:12 A to kažem da jedan od vas govori: ja sam Pavlov; a drugi: ja sam Apolov; a treæi: ja sam Kifin; a èetvrti: ja sam Hristov. 1CO 1:13 Eda li se Hristos razdijeli? Eda li se Pavle razape za vas? ili se u ime Pavlovo krstiste? 1CO 1:14 Hvala Bogu što ja nijednoga od vas ne krstih osim Krispa i Gaja; 1CO 1:15 Da ne reèe ko da u svoje ime krstih. 1CO 1:16 A krstih i Stefanin dom: dalje ne znam jesam li koga drugog krstio. 1CO 1:17 Jer Hristos ne posla mene da krstim, nego da propovijedam jevanðelje, ne premudrijem rijeèima, da ne izgubi silu krst Hristov. 1CO 1:18 Jer je rijeè krstova ludost onima koji ginu; a nama je koji se spasavamo sila Božija. 1CO 1:19 Jer je pisano: pogubiæu premudrost premudrijeh, i razum razumnijeh odbaciæu. 1CO 1:20 Gdje je premudri? Gdje je književnik? Gdje je prepiraè ovoga vijeka? Ne pretvori li Bog mudrost ovoga svijeta u ludost? 1CO 1:21 Jer buduæi da u premudrosti Božijoj ne pozna svijet premudrošæu Boga, bila je Božija volja da ludošæu pouèenja spase one koji vjeruju. 1CO 1:22 Jer i Jevreji znake ištu, i Grci premudrosti traže. 1CO 1:23 A mi propovijedamo Hrista razapeta, Jevrejima dakle sablazan a Grcima bezumlje; 1CO 1:24 Onima pak koji su pozvani, i Jevrejima i Grcima, Hrista, Božiju silu i Božiju premudrost. 1CO 1:25 Jer je ludost Božija mudrija od ljudi, i slabost je Božija jaèa od ljudi. 1CO 1:26 Jer pogledajte znanje svoje, braæo, da nema ni mnogo premudrijeh po tijelu, ni mnogo silnijeh ni mnogo plemenitijeh; 1CO 1:27 Nego što je ludo pred svijetom ono izabra Bog da posrami premudre; i što je slabo pred svijetom ono izabra Bog da posrami jako; 1CO 1:28 I što je neplemenito pred svijetom i uništeno izabra Bog, i što nije, da uništi ono što jest, 1CO 1:29 Da se ne pohvali nijedno tijelo pred Bogom. 1CO 1:30 Iz kojega ste vi u Hristu Isusu, koji nam posta premudrost od Boga i pravda i osveæenje i izbavljenje. 1CO 1:31 Da kao što se piše) ko se hvali, Gospodom da se hvali. 1CO 2:1 I ja došavši k vama, braæo, ne doðoh s visokom rijeèi ili premudrosti da vam javljam svjedoèanstvo Božije. 1CO 2:2 Jer nijesam mislio da znam što meðu vama osim Isusa Hrista, i toga raspeta. 1CO 2:3 I ja bijah meðu vama u slabosti, i u strahu i u velikom drktanju. 1CO 2:4 I rijeè moja, i pouèenje moje ne bijaše u nadgovorljivijem rijeèima ljudske premudrosti, nego u dokazivanju Duha i sile. 1CO 2:5 Da vjera vaša ne bude u mudrosti ljudskoj nego u sili Božijoj. 1CO 2:6 Ali premudrost govorimo koja je u savršenima, a ne premudrost vijeka ovoga ni knezova vijeka ovoga koji prolaze. 1CO 2:7 Nego govorimo premudrost Božiju u tajnosti sakrivenu, koju odredi Bog prije svijeta za slavu našu; 1CO 2:8 Koje nijedan od knezova vijeka ovoga ne pozna; jer da su je poznali, ne bi Gospoda slave razapeli. 1CO 2:9 Nego kao što je pisano: što oko ne vidje, i uho ne èu, i u srce èovjeku ne doðe, ono ugotovi Bog onima, koji ga ljube. 1CO 2:10 A nama je Bog otkrio Duhom svojijem; jer Duh sve ispituje, i dubine Božije. 1CO 2:11 Jer ko od ljudi zna šta je u èovjeku osim duha èovjeèijega koji živi u njemu? Tako i u Bogu što je niko ne zna osim Duha Božijega. 1CO 2:12 A mi ne primismo duha ovoga svijeta, nego Duha koji je iz Boga, da znamo što nam je darovano od Boga; 1CO 2:13 Koje i govorimo ne rijeèima što je nauèila èovjeèija premudrost, nego što uèi Duh sveti; i duhovne stvari duhovno radimo. 1CO 2:14 A tjelesni èovjek ne razumije što je od Duha Božijega; jer mu se èini ludost i ne može da razumije, jer treba duhovno da se razgleda. 1CO 2:15 Duhovni pak sve razgleda, a njega sama niko ne razgleda. 1CO 2:16 Jer ko pozna um Gospodnji da ga pouèi? A mi um Hristov imamo. 1CO 3:1 I ja, braæo, ne mogoh s vama govoriti kao s duhovnima nego kao s tjelesnima, kao s malom djecom u Hristu. 1CO 3:2 Mlijekom vas napojih a ne jelom, jer još ne mogaste, i ni sad još ne možete, 1CO 3:3 Jer ste još tjelesni. Jer gdje su meðu vama zavisti i svaðe i nesloge, nijeste li tjelesni, i ne živite li po èovjeku? 1CO 3:4 Jer kad govori ko: ja sam Pavlov; a drugi: ja sam Apolov; nijeste li tjelesni? 1CO 3:5 Ko je dakle Pavle a ko li Apolo do samo sluge kroz koje vjerovaste, kao što i svakome Gospod dade? 1CO 3:6 Ja posadih, Apolo zali, a Bog dade te uzraste. 1CO 3:7 Tako niti je onaj što koji sadi, ni onaj koji zaljeva, nego Bog koji daje te raste. 1CO 3:8 A onaj koji sadi i koji zaljeva jednaki su; i svaki æe primiti svoju platu po svojemu trudu. 1CO 3:9 Jer mi smo Bogu pomagaèi, a vi ste Božija njiva, Božija graðevina. 1CO 3:10 Po blagodati Božijoj koja mi je dana ja kao premudri neimar postavih temelj, a drugi zida u visinu; ali svaki neka gleda kako zida. 1CO 3:11 Jer temelja drugoga niko ne može postaviti osim onoga koji je postavljen, koji je Isus Hristos. 1CO 3:12 Ako li ko zida na ovome temelju zlato, srebro, drago kamenje, drva, sijeno, slamu, 1CO 3:13 Svakoga æe djelo iziæi na vidjelo; jer æe dan pokazati, jer æe se ognjem otkriti, i svako djelo pokazaæe oganj kao što jest. 1CO 3:14 I ako ostane èije djelo što je nazidao, primiæe platu. 1CO 3:15 A èije djelo izgori, otiæi æe u štetu: a sam æe se spasti tako kao kroz oganj. 1CO 3:16 Ne znate li da ste vi crkva Božija, i Duh Božij živi u vama? 1CO 3:17 Ako pokvari ko crkvu Božiju, pokvariæe njega Bog: jer je crkva Božija sveta, a to ste vi. 1CO 3:18 Niko neka se ne vara: ako ko meðu vama misli da je mudar na ovome svijetu, neka bude lud da bude mudar. 1CO 3:19 Jer je premudrost ovoga svijeta ludost pred Bogom, jer je pisano: hvata premudre u njihovu lukavstvu. 1CO 3:20 I opet: Gospod zna pomisli mudrijeh da su ništa. 1CO 3:21 Zato niko da se ne hvali èovjekom, jer je sve vaše. 1CO 3:22 Bio Pavle, ili Apolo, ili Kifa, ili svijet, ili život ili smrt, ili sadašnje, ili buduæe: sve je vaše; 1CO 3:23 A vi ste Hristovi a Hristos Božij. 1CO 4:1 Tako da nas drže ljudi kao sluge Hristove i pristave tajna Božijeh. 1CO 4:2 A od pristava se ne traži više ništa, nego da se ko vjeran naðe. 1CO 4:3 A ja malo marim što me sudite vi ili èovjeèij dan; a ni sam sebe ne sudim. 1CO 4:4 Jer ne znam ništa na sebi; no za to nijesam opravdan, ali onaj koji mene sudi Gospod je. 1CO 4:5 Zato ne sudite ništa prije vremena, dokle Gospod ne doðe, koji æe iznijeti na vidjelo što je sakriveno u tami i objaviæe savjete srdaène, i tada æe pohvala biti svakome od Boga. 1CO 4:6 A ovo, braæo moja, prigovorih sebi i Apolu vas radi, da se od nas nauèite da ne mislite za sebe više nego što je napisano, i da se koga radi ne nadimate jedan na drugoga. 1CO 4:7 Jer ko tebe povišuje? Šta li imaš što nijesi primio? A ako si primio, što se hvališ kao da nijesi primio? 1CO 4:8 Eto ste siti, eto se obogatiste, bez nas carujete. O da biste carovali, da bismo i mi s vama carovali! 1CO 4:9 Jer mislim da Bog nas apostole najstražnje postavi, kao one koji su na smrt osuðeni; jer bismo gledanje i svijetu i anðelima i ljudima. 1CO 4:10 Mi smo budale Hrista radi, a vi ste mudri u Hristu; mi slabi, a vi jaki; vi slavni, a mi sramotni. 1CO 4:11 Do ovoga èasa i gladujemo, i trpimo žeðu, i golotinju, i muke, i potucamo se, 1CO 4:12 I trudimo se radeæi svojijem rukama. Kad nas psuju, blagosiljamo; kad nas gone, trpimo; 1CO 4:13 Kad hule na nas, molimo; postasmo kao smetlište svijeta, po kojemu svi gaze dosad. 1CO 4:14 Ne pišem ja ovo da posramim vas, nego vas uèim kao svoju ljubaznu djecu. 1CO 4:15 Jer ako imate i trista uèitelja u Hristu, ali nemate mnogo otaca. Jer vas ja u Hristu Isusu rodih jevanðeljem. 1CO 4:16 Nego vas molim, ugledajte se na mene kao i ja na Hrista. 1CO 4:17 Zato poslah k vama Timotija, koji mi je sin ljubazni i vjerni u Gospodu; on æe vam opomenuti putove moje koji su u Hristu Isusu, kao što svuda i u svakoj crkvi uèim. 1CO 4:18 Neki se naduše kao da ja neæu doæi k vama. 1CO 4:19 Ali æu vam doæi skoro, ako Bog da, i neæu gledati na rijeèi onijeh što su se naduli, nego na silu. 1CO 4:20 Jer carstvo Božije nije u rijeèi nego u sili. 1CO 4:21 Šta hoæete? da doðem k vama s prutom ili s ljubavi i duhom krotosti? 1CO 5:1 Vrlo se glasi da je kurvarstvo meðu vama, i takovo kurvarstvo kakovo se ni meðu neznabošcima ne èuje, da nekakav ima ženu oèinu. 1CO 5:2 I vi se još nadimate, mjesto da plaèete, da se izvadi izmeðu vas onaj koji je uèinio to djelo. 1CO 5:3 Jer ja, koji ako nijesam kod vas tijelom ali duhom tu živim, veæ otsudih kao da sam tamo, da se onaj koji je to tako uèinio, 1CO 5:4 U ime Gospoda našega Isusa Hrista kad se saberete vi i moj duh, sa silom Gospoda našega Isusa Hrista, 1CO 5:5 Da se on preda sotoni na muèenje tijela, da bi se duh spasao u dan Gospoda našega Isusa Hrista. 1CO 5:6 Nije dobra hvala vaša. Ne znate li da malo kvasca sve tijesto ukiseli? 1CO 5:7 Oèistite dakle stari kvasac, da budete novo tijesto, kao što ste prijesni; jer i pasha naša zakla se za nas, Hristos. 1CO 5:8 Zato da praznujemo ne u starome kvascu, ni u kvascu pakosti i lukavstva, nego u prijesnome hljebu èistote i istine. 1CO 5:9 Pisah vam u poslanici da se ne miješate s kurvarima; 1CO 5:10 I to ja ne rekoh za kurvare ovoga svijeta, ili tvrdice, ili hajduke, ili idolopoklonike; jer biste morali iziæi iz svijeta. 1CO 5:11 A sad vam pisah da se ne miješate ako koji koji se brat zove, postane kurvar, ili tvrdica, ili idolopoklonik, ili kavgadžija, ili pijanica, ili hajduk; s takovima da i ne jedete. 1CO 5:12 Jer šta je meni stalo da sudim i one koji su napolju? Ne sudite li vi one koji su unutra? 1CO 5:13 A one koji su napolju sudiæe Bog. Izvadite zloga izmeðu sebe. 1CO 6:1 Smije li koji od vas, kad ima tužbu na drugoga, iæi na sud nepravednima, a ne svetima? 1CO 6:2 Ne znate li da æe sveti suditi svijetu? Kad æete dakle vi svijetu suditi nijeste li vrijedni suditi manjijem stvarima? 1CO 6:3 Ne znate li da æemo anðelima suditi, akamoli stvarima ovoga svijeta? 1CO 6:4 A vi kad imate tužbe za stvari ovoga svijeta, uzmete za sudije one koje u crkvi ne broji niko ni u što! 1CO 6:5 Na sramotu vašu govorim: zar nema meðu vama nijednoga mudra koji može rasuditi meðu braæom svojom? 1CO 6:6 Nego se brat s bratom sudi, i to pred nevjernima! 1CO 6:7 I to je veæ vrlo sramno za vas da imate tužbe meðu sobom. Zašto radije ne trpite nepravdu? Zašto radije ne pregorite štetu? 1CO 6:8 Nego vi sami èinite nepravdu i štetu, pa još braæi! 1CO 6:9 Ili ne znate da nepravednici neæe naslijediti carstva Božijega? Ne varajte se: ni kurvari, ni idolopoklonici, ni preljuboèinci, ni adžuvani, ni muželožnici, 1CO 6:10 Ni lupeži, ni lakomci, ni pijanice, ni kavgadžije, ni hajduci, carstva Božijega neæe naslijediti. 1CO 6:11 I ovakovi bijaste neki; nego se opraste i posvetiste i opravdaste imenom Gospoda našega Isusa Hrista i Duhom Boga našega. 1CO 6:12 Sve mi je slobodno, ali nije sve na korist; sve mi je slobodno, ali neæu da što oblada mnome. 1CO 6:13 Jela su za trbuh, i trbuh je za jela; ali æe Bog i ova i onoga pokvariti. A tijelo nije za kurvarstvo, nego za Gospoda, i Gospod za tijelo. 1CO 6:14 A Bog i Gospoda podiže, i nas æe podiæi silom svojom. 1CO 6:15 Ne znate li da su tjelesa vaša udi Hristovi? Hoæu li dakle uzeti ude Hristove i od njih naèiniti ude kurvine? Bože saèuvaj! 1CO 6:16 Ili ne znate da ko se s kurvom sveže jedno tijelo s njom postane? Jer, reèe, biæe dvoje jedno tijelo. 1CO 6:17 A ko se Gospoda drži jedan je duh s Gospodom. 1CO 6:18 Bježite od kurvarstva; jer svaki grijeh koji èovjek èini osim tijela je; a koji se kurva on griješi svome tijelu. 1CO 6:19 Ili ne znate da su tjelesa vaša crkva svetoga Duha koji živi u vama, kojega imate od Boga, i nijeste svoji? 1CO 6:20 Jer ste kupljeni skupo. Proslavite dakle Boga u tjelesima svojijem i u dušama svojijem, što je Božije. 1CO 7:1 A za ono što mi pisaste: dobro je èovjeku da se ne dohvata do žene: 1CO 7:2 Ali zbog kurvarstva svaki da ima svoju ženu, i svaka žena da ima svojega muža; 1CO 7:3 Muž da èini ženi dužnu ljubav, tako i žena mužu. 1CO 7:4 Žena nije gospodar od svojega tijela, nego muž; tako i muž nije gospodar od svojega tijela, nego žena. 1CO 7:5 Ne zabranjujte se jedno od drugoga, veæ ako u dogovoru za vrijeme, da se postite i molite Bogu; i opet da se sastanete, da vas sotona ne iskuša vašijem neuzdržanjem. 1CO 7:6 Ali ovo govorim po svjetu a ne po zapovijesti; 1CO 7:7 Jer hoæu da svi ljudi budu kao i ja; ali svaki ima svoj dar od Boga: ovaj dakle ovako a onaj onako. 1CO 7:8 A neoženjenijem i udovicama velim: dobro im je ako ostanu kao i ja što sam. 1CO 7:9 Ako li se ne uzdrže, neka se žene i udaju; jer je bolje ženiti se negoli upaljivati se. 1CO 7:10 A oženjenijem zapovijedam, ne ja nego Gospod, da se žena od muža ne razdvaja 1CO 7:11 Ako li se pak i razdvoji, da se više ne udaje, ili da se pomiri sa svojijem mužem i muž da ne pušæa žene. 1CO 7:12 A ostalima govorim ja a ne Gospod: ako koji brat ima ženu nekrštenu i ona se privoli življeti s njim, da je ne ostavlja. 1CO 7:13 I žena ako ima muža nekrštena i on se privoli življeti s njom, da ga ne ostavlja. 1CO 7:14 Jer se posveti muž nekršten ženom krštenom, i posveti se žena nekrštena od muža krštenoga; jer inaèe djeca vaša bila bi neèista, a sad su sveta. 1CO 7:15 Ako li se nekršteni razdvaja, neka se razdvoji; jer se brat ili sestra u takovom dogaðaju ne zarobi; jer nas na mir dozva Gospod Bog. 1CO 7:16 Jer šta znaš, ženo, da ako muža spaseš? ili šta znaš, mužu, da ako ženu spaseš? 1CO 7:17 Samo kao što je Bog razdijelio svakome, i kao što je svakoga pozvao Gospod onako neka živi. I tako zapovijedam po svijem crkvama. 1CO 7:18 Je li ko pozvat obrezan, neka se ne gradi neobrezan; ako li je ko pozvat neobrezan, neka se ne obrezuje. 1CO 7:19 Obrezanje je ništa, i neobrezanje je ništa; nego držanje zapovijesti Božijeh. 1CO 7:20 Svaki neka ostane u onome zvanju u kome je pozvan. 1CO 7:21 Jesi li pozvan rob, ne brini se; nego ako i možeš svoj biti, još radije budi. 1CO 7:22 Jer koji je pozvan u Gospodu rob, slobodnjak je Gospodnji, tako i koji je pozvan slobodnjak, rob je Hristov. 1CO 7:23 Kupljeni ste skupo, ne budite robovi ljudima. 1CO 7:24 Svaki, braæo, u èemu je ko pozvan u onome neka ostane pred Gospodom. 1CO 7:25 A za djevojke nemam zapovijesti Gospodnje, nego dajem svjet, kao koji sam pomilovan od Gospoda, da budem vjeran. 1CO 7:26 Mislim dakle ovo da æe biti dobro za sadašnju nevolju da je èovjeku dobro tako biti. 1CO 7:27 Jesi li se privezao za ženu, ne traži da se razdriješiš; jesi li se odriješio od žene, ne traži žene. 1CO 7:28 A ako li se i oženiš, nijesi sagriješio; i djevojka ako se uda, nije sagriješila: ali æe imati takovi nevolje tjelesne; a ja vas žalim. 1CO 7:29 A ovo govorim, braæo, jer je ostalo vrijeme prekraæeno, da æe i oni koji imaju žene biti kao oni koji nemaju; 1CO 7:30 I koji plaèu kao koji ne plaèu; i koji se raduju kao koji se ne raduju; i koji kupuju kao koji nemaju; 1CO 7:31 I koji ovaj svijet upotrebljavaju kao da ga ne upotrebljavaju: jer prolazi oblièje ovoga svijeta. 1CO 7:32 A ja hoæu da ste vi bezbrižni. Ko je neoženjen brine se za Gospodnje, kako æe ugoditi Gospodu; 1CO 7:33 A koji je oženjen brine se za svjetsko, kako æe ugoditi ženi. Drugo je žena, a drugo je djevojka. 1CO 7:34 Koja je neudata brine se za Gospodnje, kako æe ugoditi Gospodu, da bude sveta i tijelom i duhom; a koja je udata brine se za svjetsko, kako æe ugoditi mužu. 1CO 7:35 A ovo govorim na korist vama samijem, ne da vam nametnem zamku na vrat, nego za lijepu i pristojnu službu Gospodu bez smetnje. 1CO 7:36 Ako li pak ko misli da je sramota za njegovu djevojku kad ostane usidjelica, i ne može drukèije biti, neka èini šta hoæe, ne griješi ako se uda. 1CO 7:37 A koji stoji tvrdo u srcu, i nema nevolje, a ima vlast nad svojom voljom, i ovo je rasudio u srcu svojemu da zadrži djevojku, dobro èini. 1CO 7:38 Tako i onaj koji udaje svoju djevojku dobro èini; ali koji ne udaje bolje èini. 1CO 7:39 Žena je privezana zakonom dokle joj god živi muž; a ako joj umre muž, slobodna je za koga hoæe da se uda, samo u Gospodu. 1CO 7:40 Ali je blaženija ako ostane tako po mojemu svjetu; jer mislim da i ja imam Duha Božijega. 1CO 8:1 A za meso što je klato idolima znamo, jer svi razum imamo. Razum dakle nadima, a ljubav popravlja. 1CO 8:2 Ako li ko misli da što zna, ne zna još ništa kao što treba znati. 1CO 8:3 A ako ko ljubi Boga, Bog ga je nauèio. 1CO 8:4 A za jelo idolskijeh žrtava, znamo da idol nije ništa na svijetu, i da nema drugoga Boga osim jedinoga. 1CO 8:5 Jer ako i ima koji se bogovi zovu, ili na nebu ili na zemlji, kao što ima mnogo bogova i mnogo gospoda: 1CO 8:6 Ali mi imamo samo jednoga Boga oca, od kojega je sve, i mi u njemu, i jednoga Gospoda Isusa Hrista, kroz kojega je sve, i mi kroza nj. 1CO 8:7 Ali nema svatko razuma; jer neki koji još i sad misle da su idoli nešto, kao idolske žrtve jedu, i savjest njihova, slaba buduæi, pogani se. 1CO 8:8 Ali jelo nas ne postavlja pred Bogom: jer niti æemo biti veæi ako jedemo, ni manji ako ne jedemo. 1CO 8:9 Ali se èuvajte da kako ova sloboda vaša ne postane spoticanje slabima. 1CO 8:10 Jer ako tebe, koji imaš razum, vidi ko u idolskoj crkvi gdje sjediš za trpezom, neæe li njegova savjest, slaba buduæi, osloboditi se da jede idolske žrtve? 1CO 8:11 I s tvoga razuma poginuæe slabi brat, za kojega Hristos umrije. 1CO 8:12 Tako kad se griješite o braæu, i bijete njihovu slabu savjest, o Hrista se griješite. 1CO 8:13 Zato ako jelo sablažnjava brata mojega, neæu jesti mesa dovijeka, da ne sablaznim brata svojega. 1CO 9:1 Nijesam li ja apostol? Nijesam li sam svoj? Ne vidjeh li ja Isusa Hrista, Gospoda našega? Nijeste li vi djelo moje u Gospodu? 1CO 9:2 Ako drugima i nijesam apostol, ali vama jesam, jer ste vi peèat mojega apostolstva u Gospodu. 1CO 9:3 Moj odgovor onima koji me uspitaju ovo je: 1CO 9:4 Eda li nemamo vlasti jesti i piti? 1CO 9:5 Eda li nemamo vlasti sestru ženu voditi, kao i ostali apostoli, i braæa Gospodnja, i Kifa? 1CO 9:6 Ili jedan ja i Varnava nemamo vlasti ovo èiniti? 1CO 9:7 Ko vojuje kad o svome trošku? Ili ko sadi vinograd i od rodova njegovijeh da ne jede? Ili ko pase stado i od mlijeka stada da ne jede? 1CO 9:8 Eda li ovo govorim po èovjeku? Ne govori li ovo i zakon? 1CO 9:9 Jer je u Mojsijevu zakonu napisano: da ne zavežeš usta volu koji vrše. Eda li se Bog brine za volove? 1CO 9:10 Ili govori jamaèno za nas? Jer se za nas napisa: koji ore treba u nadanju da ore; i koji vrše u nadanju da æe dobiti od onoga što vrše. 1CO 9:11 Kada mi vama duhovna sijasmo, je li to što veliko ako mi vama tjelesna požnjemo? 1CO 9:12 Kad se drugi miješaju u vašu vlast, akamoli da ne bi mi? Ali ne uèinismo po vlasti ovoj nego sve trpimo da ne uèinimo kake smetnje jevanðelju Hristovu. 1CO 9:13 Ne znate li da oni koji èine svetu službu od svetinje se hrane? i koji oltaru služe s oltarom dijele? 1CO 9:14 Tako i Gospod zapovjedi da oni koji jevanðelje propovijedaju od jevanðelja žive. 1CO 9:15 A ja to nijedno ne uèinih. I ne pišem ovo da tako bude za mene; jer bih voljeo umrijeti nego da ko slavu moju uništi. 1CO 9:16 Jer ako propovijedam jevanðelje, nema mi hvale: jer mi je za nevolju; i teško meni ako jevanðelja ne propovijedam. 1CO 9:17 Ako dakle ovo èinim od svoje volje, platu imam; a ako li èinim za nevolju, služba mi je predata. 1CO 9:18 Kakva mi je dakle plata? Da propovijedajuæi jevanðelje uèinim bez plate jevanðelje Hristovo, da ne èinim po svojoj vlasti u propovijedanju jevanðelja. 1CO 9:19 Jer premda sam slobodan od sviju, svima sebe uèinih robom, da ih više pridobijem. 1CO 9:20 Jevrejima sam bio kao Jevrejin da Jevreje pridobijem; onima koji su pod zakonom bio sam kao pod zakonom, da pridobijem one koji su pod zakonom; 1CO 9:21 Onima koji su bez zakona bio sam kao bez zakona, premda nijesam Bogu bez zakona nego sam u zakonu Hristovu, da pridobijem one koji su bez zakona. 1CO 9:22 Slabima bio sam kao slab, da slabe pridobijem; svima sam bio sve, da kakogod spasem koga. 1CO 9:23 A ovo èinim za jevanðelje, da bih imao dijel u njemu. 1CO 9:24 Ne znate li da oni što trèe na trku, svi trèe, a jedan dobije dar? Tako trèite da dobijete. 1CO 9:25 Svaki pak koji se bori od svega se uzdržava: oni dakle da dobiju raspadljiv vijenac, a mi neraspadljiv. 1CO 9:26 Ja dakle tako trèim, ne kao na nepouzdano; tako se borim, ne kao onaj koji bije vjetar; 1CO 9:27 Nego morim tijelo svoje i trudim da kako sam drugima propovijedajuæi izbaèen ne budem. 1CO 10:1 Ali neæu vam zatajiti, braæo, da ocevi naši svi pod oblakom biše, i svi kroz more proðoše; 1CO 10:2 I svi se u Mojsija krstiše u oblaku i moru; 1CO 10:3 I svi jedno jelo duhovno jedoše; 1CO 10:4 I svi jedno piæe duhovno piše; jer pijahu od duhovne stijene koja iðaše za njima: a stijena bješe Hristos. 1CO 10:5 Ali mnogi od njih ne bijahu po Božijoj volji, jer biše pobijeni u pustinji. 1CO 10:6 A ovo biše ugledi nama, da mi ne želimo zala, kao i oni što želješe. 1CO 10:7 Niti bivajte idolopoklonici, kao neki od njih, kao što stoji napisano: sjedoše ljudi da jedu i da piju, i ustaše da igraju. 1CO 10:8 Niti da se kurvamo, kao neki od njih što se kurvaše, i pade ih u jedan dan dvadeset i tri hiljade. 1CO 10:9 Niti da kušamo Hrista, kao što neki od njih kušaše, i od zmija izgiboše. 1CO 10:10 Niti da vièemo na Boga, kao neki od njih što vikaše, i izgiboše od krvnika. 1CO 10:11 Ovo se pak sve dogaðaše ugledi njima, a napisa se za nauku nama, na koje pošljedak svijeta doðe. 1CO 10:12 Jer koji misli da stoji neka se èuva da ne padne. 1CO 10:13 Drugo iskušenje ne doðe na vas osim èovjeèijega; ali je vjeran Bog koji vas neæe pustiti da se iskušate veæma nego što možete, nego æe uèiniti s iskušanjem i kraj, da možete podnijeti. 1CO 10:14 Zato, ljubazna braæo moja, bjegajte od idolopoklonstva. 1CO 10:15 Kao mudrima govorim; sudite vi šta govorim. 1CO 10:16 Èaša blagoslova koju blagosiljamo nije li zajednica krvi Hristove? Hljeb koji lomimo nije li zajednica tijela Hristova? 1CO 10:17 Jer smo jedan hljeb, jedno tijelo mnogi; jer svi u jednome hljebu imamo zajednicu. 1CO 10:18 Gledajte Izrailja po tijelu: koji jedu žrtve nijesu li zajednièari oltara? 1CO 10:19 Šta dakle govorim? da je idol što? ili idolska žrtva da je što? 1CO 10:20 Nije; nego što žrtvuju neznabošci, da ðavolima žrtvuju, a ne Bogu; a ja neæu da ste vi zajednièari s ðavolima. 1CO 10:21 Ne možete piti èaše Gospodnje i èaše ðavolske; ne možete imati zajednice u trpezi Gospodnjoj i u trpezi ðavolskoj. 1CO 10:22 Ili da prkosimo Gospodu? Eda li smo mi jaèi od njega? 1CO 10:23 Sve mi je slobodno, ali nije sve na korist; sve mi je slobodno, ali sve ne ide na dobro. 1CO 10:24 Niko da ne gleda što je njegovo, nego svaki da gleda što je drugoga. 1CO 10:25 Sve što se prodaje na mesarnici, jedite, i ništa ne ispitujte savjesti radi; 1CO 10:26 Jer je Gospodnja zemlja i što je na njoj. 1CO 10:27 Ako li vas ko od nevjernika pozove, i hoæete iæi, jedite sve što se pred vas donese, i ne premišljajte ništa savjesti radi. 1CO 10:28 Ako li vam pak ko reèe: ovo je idolska žrtva, ne jedite radi onoga koji vam kaže, i radi savjesti; jer je Gospodnja zemlja i što je na njoj. 1CO 10:29 Ali ne govorim za savjest tvoju, nego drugoga; jer zašto da moju slobodu sudi savjest drugoga? 1CO 10:30 Ako ja s blagodaæu uživam, zašto da se huli na mene za ono za što ja zahvaljujem? 1CO 10:31 Ako dakle jedete, ako li pijete, ako li što drugo èinite, sve na slavu Božiju èinite. 1CO 10:32 Ne budite na sablazan ni Jevrejima, ni Grcima, ni crkvi Božijoj, 1CO 10:33 Kao što i ja u svaèemu svima ugaðam, ne tražeæi svoje koristi nego mnogijeh, da se spasu. 1CO 11:1 Ugledajte se na mene, kao i ja na Hrista. 1CO 11:2 Hvalim vas pak, braæo, što sve moje pamtite i držite zapovijesti kao što vam predadoh. 1CO 11:3 Ali hoæu da znate da je svakome mužu glava Hristos; a muž je glava ženi; a Bog je glava Hristu. 1CO 11:4 Svaki muž koji se s pokrivenom glavom moli Bogu ili prorokuje, sramoti glavu svoju. 1CO 11:5 I svaka žena koja se gologlava moli Bogu ili prorokuje, sramoti glavu svoju; jer je sve jedno kao da je obrijana. 1CO 11:6 Ako se dakle ne pokriva žena, neka se striže; ako li je ružno ženi striæi se ili brijati se, neka se pokriva. 1CO 11:7 Ali muž da ne pokriva glave, jer je oblièje i slava Božija; a žena je slava muževlja. 1CO 11:8 Jer nije muž od žene nego žena od muža. 1CO 11:9 Jer muž nije sazdan žene radi nego žena muža radi. 1CO 11:10 Zato žena treba da ima vlast na glavi, anðela radi. 1CO 11:11 Ali niti je muž bez žene ni žena bez muža u Gospodu. 1CO 11:12 Jer kako je žena od muža, tako je i muž iz žene; a sve je od Boga. 1CO 11:13 Sami meðu sobom sudite je li lijepo da se žena gologlava moli Bogu? 1CO 11:14 Ili ne uèi li vas i sama priroda da je mužu sramota ako gaji dugaèku kosu; 1CO 11:15 A ženi je slava ako gaji dugaèku kosu? Jer joj je kosa dana mjesto pokrivala. 1CO 11:16 Ako li je ko svadljiv, mi takovoga obièaja nemamo, niti crkve Božije. 1CO 11:17 Ali ovo zapovijedajuæi ne hvalim da se ne na bolje nego na gore sabirate. 1CO 11:18 Prvo dakle kad se sabirate u crkvu, èujem da imaju raspre meðu vama; i nešto vjerujem od ovoga. 1CO 11:19 Jer treba i jeresi da budu meðu vama, da se pokažu pošteni koji su meðu vama. 1CO 11:20 A kad se skupite na jedno mjesto, ne jede se veèera Gospodnja. 1CO 11:21 Jer svaki svoju veèeru uzme najprije i jede, i tako jedan gladuje a drugi se opija. 1CO 11:22 Eda li dakle nemate kuæa da jedete i pijete? Ili ne marite za crkvu Božiju, i sramotite one koji nemaju? Šta æu vam reæi? Hoæu li vas pohvaliti za to? Neæu. 1CO 11:23 Jer ja primih od Gospoda što vam i predadoh, da Gospod Isus onu noæ u koju bivaše predan uze hljeb, 1CO 11:24 I zahvalivši prelomi i reèe: uzmite, jedite, ovo je tijelo moje, koje se za vas lomi; ovo èinite meni za spomen. 1CO 11:25 Tako i èašu, po veèeri, govoreæi: ova je èaša novi zavjet u mojoj krvi; ovo èinite, kad god pijete, meni za spomen. 1CO 11:26 Jer kad god jedete ovaj hljeb i èašu ovu pijete, smrt Gospodnju obznanjujete, dokle ne doðe. 1CO 11:27 Tako koji nedostojno jede ovaj hljeb ili pije èašu Gospodnju, kriv je tijelu i krvi Gospodnjoj. 1CO 11:28 Ali èovjek da ispituje sebe, pa onda od hljeba da jede i od èaše da pije; 1CO 11:29 Jer koji nedostojno jede i pije, sud sebi jede i pije, ne razlikujuæi tijela Gospodnjega. 1CO 11:30 Zato su meðu vama mnogi slabi i bolesni, i dovoljno ih spavaju. 1CO 11:31 Jer kad bismo sebe rasuðivali, ne bismo osuðeni bili. 1CO 11:32 Ali kad smo suðeni, nakazuje nas Gospod, da se ne osudimo sa svijetom. 1CO 11:33 Zato, braæo moja, kad se sastajete da jedete, išèekujte jedan drugoga. 1CO 11:34 Ako li je ko gladan, neka jede kod kuæe, da se na grijeh ne sastajete. A za ostalo urediæu kad doðem. 1CO 12:1 A za duhovne darove neæu vam, braæo, zatajiti. 1CO 12:2 Znate da kad bijaste neznabošci idoste k idolima bezglasnima, kako vas voðahu. 1CO 12:3 Zato vam dajem na znanje da niko ko duhom Božijim govori neæe reæi: anatemate Isusa; i niko ne može Isusa Gospodom nazvati osim Duhom svetijem. 1CO 12:4 Darovi su razlièni, ali je Duh jedan. 1CO 12:5 I razliène su službe, ali je jedan Gospod. 1CO 12:6 I razliène su sile, ali je jedan Bog koji èini sve u svemu. 1CO 12:7 A u svakome se pojavljuje Duh na korist; 1CO 12:8 Jer jednome se daje Duhom rijeè premudrosti; a drugome rijeè razuma po istome Duhu; 1CO 12:9 A drugome vjera, tijem istijem Duhom; a drugome dar iscjeljivanja, po tome istom Duhu; 1CO 12:10 A drugome da èini èudesa, a drugome proroštvo, a drugome da razlikuje duhove, a drugome razlièni jezici, a drugome da kazuje jezike. 1CO 12:11 A ovo sve èini jedan i taj isti Duh razdjeljujuæi po svojoj vlasti svakome kako hoæe. 1CO 12:12 Jer kao što je tijelo jedno i ude ima mnoge, a svi udi jednoga tijela, premda su mnogi, jedno su tijelo: tako i Hristos. 1CO 12:13 Jer jednijem Duhom mi se svi krstismo u jedno tijelo, bili Jevreji, ili Grci, ili robovi, ili sami svoji; i svi se jednijem Duhom napojismo. 1CO 12:14 Jer tijelo nije jedan ud, nego mnogi. 1CO 12:15 Ako reèe noga: ja nijesam ruka, nijesam od tijela; eda li zato nije od tijela? 1CO 12:16 I ako reèe uho: ja nijesam oko, nijesam od tijela; eda li zato nije od tijela? Kad bi sve tijelo bilo oko, gdje je èuvenje? 1CO 12:17 A kad bi sve bilo èuvenje, gdje je mirisanje? 1CO 12:18 Ali Bog postavi sve ude u tijelu kako je koga htio. 1CO 12:19 A kad bi svi bili jedan ud, gdje je tijelo? 1CO 12:20 Sad su pak mnogi udi a jedno tijelo. 1CO 12:21 Ali oko ne može reæi ruci: ne trebaš mi; ili opet glava nogama: ne trebate mi. 1CO 12:22 Nego još koji se udi tijela èine da su najslabiji najpotrebniji su. 1CO 12:23 I koji nam se èine da su najsramotniji na tijelu, na one udaramo najveæu èast; 1CO 12:24 I nepošteni naši udi najveæe poštenje imaju; a pošteni udi ne trebaju. Ali Bog složi tijelo i najhuðemu udu dade najveæu èast, 1CO 12:25 Da ne bude raspre u tijelu, nego da se udi jednako brinu jedan za drugoga. 1CO 12:26 I ako strada jedan ud, s njim stradaju svi udi; a ako li se jedan ud slavi, s njim se raduju svi udi. 1CO 12:27 A vi ste tijelo Hristovo, i udi meðu sobom. 1CO 12:28 I jedne dakle postavi Bog u crkvi prvo apostole, drugo proroke, treæe uèitelje, a potom èudotvorce, onda darove iscjeljivanja, pomaganja, upravljanja, razliène jezike. 1CO 12:29 Eda li su svi apostoli? Eda li su svi proroci? Eda li su svi uèitelji? Eda li su svi èudotvorci? 1CO 12:30 Eda li svi imaju darove iscjeljivanja? Eda li svi govore jezike? Eda li svi kazuju? 1CO 12:31 Starajte se pak za veæe darove; pa æu vam još bolji put pokazati. 1CO 13:1 Ako jezike èovjeèije i anðelske govorim a ljubavi nemam, onda sam kao zvono koje zvoni, ili praporac koji zveèi. 1CO 13:2 I ako imam proroštvo i znam sve tajne i sva znanja, i ako imam svu vjeru da i gore premještam, a ljubavi nemam, ništa sam. 1CO 13:3 I ako razdam sve imanje svoje, i ako predam tijelo svoje da se sažeže, a ljubavi nemam, ništa mi ne pomaže. 1CO 13:4 Ljubav dugo trpi, milokrvna je; ljubav ne zavidi; ljubav se ne velièa, ne nadima se, 1CO 13:5 Ne èini što ne valja, ne traži svoje, ne srdi se, ne misli o zlu, 1CO 13:6 Ne raduje se nepravdi, a raduje se istini, 1CO 13:7 Sve snosi, sve vjeruje, svemu se nada, sve trpi. 1CO 13:8 Ljubav nikad ne prestaje, a proroštvo ako æe i prestati, jezici ako æe umuknuti, razuma ako æe nestati. 1CO 13:9 Jer nešto znamo i nešto prorokujemo; 1CO 13:10 A kad doðe savršeno, onda æe prestati što je nešto. 1CO 13:11 Kad ja bijah malo dijete kao dijete govorah, kao dijete mišljah, kao dijete razmišljavah; a kad postadoh èovjek, odbacih djetinjstvo. 1CO 13:12 Tako sad vidimo kao kroz staklo u zagonetki, a onda æemo licem k licu; sad poznajem nešto, a onda æu poznati kao što sam poznat. 1CO 13:13 A sad ostaje vjera, nad, ljubav, ovo troje; ali je ljubav najveæa meðu njima. 1CO 14:1 Držite se ljubavi, a starajte se za duhovne dare, a osobito da prorokujete. 1CO 14:2 Jer koji govori jezike, ne govori ljudima nego Bogu: jer niko ne sluša, a on duhom govori tajne. 1CO 14:3 A koji prorokuje govori ljudima za popravljanje i utjehu i utvrðenje. 1CO 14:4 Jer koji govori jezike sebe popravlja, a koji prorokuje crkvu popravlja. 1CO 14:5 Ali ja bih htio da vi svi govorite jezike, a još više da prorokujete: jer je veæi onaj koji prorokuje negoli koji govori jezike, veæ ako ko kazuje, da se crkva popravlja. 1CO 14:6 A sad, braæo, ako doðem k vama jezike govoreæi, kaku æu korist uèiniti ako vam ne govorim ili u otkrivenju, ili u razumu, ili u proroštvu, ili u nauci? 1CO 14:7 Kao neke stvari bezdušne koje daju glas, bila svirala ili gusle, ako razlièna glasa ne daju, kako æe se razumjeti šta se svira ili gudi? 1CO 14:8 Jer ako truba da nerazgovijetan glas, ko æe se pripraviti na boj? 1CO 14:9 Tako i vi ako nerazumljivu rijeè reèete jezikom, kako æe se razumjeti šta govorite? Jer æete govoriti u vjetar. 1CO 14:10 Ima na svijetu Bog zna koliko razliènijeh glasova, ali nijedan nije bez znaèenja. 1CO 14:11 Ako dakle ne znam sile glasa, biæu nijemac onome kome govorim, i onaj koji govori biæe meni nijemac. 1CO 14:12 Tako i vi, buduæi da se starate za duhovne darove, gledajte da budete onima bogati koji su na popravljanje crkve. 1CO 14:13 Zato koji govori jezikom neka se moli Bogu da kazuje. 1CO 14:14 Jer ako se jezikom molim Bogu, moj se duh moli, a um je moj bez ploda. 1CO 14:15 Šta æe se dakle èiniti? Moliæu se Bogu duhom, a moliæu se i umom; hvaliæu Boga duhom, a hvaliæu i umom. 1CO 14:16 Jer kad blagosloviš duhom kako æe onaj koji stoji mjesto prostaka reæi amin po tvome blagoslovu, kad ne zna šta govoriš? 1CO 14:17 Ti dobro zahvaljuješ, ali se drugi ne popravlja. 1CO 14:18 Hvala Bogu mojemu što govorim jezike veæma od sviju vas. 1CO 14:19 Ali u crkvi volim pet rijeèi umom svojijem reæi, da se i drugi pomognu, negoli hiljadu rijeèi jezikom. 1CO 14:20 Braæo! ne budite djeca umom, nego pakošæu djetinjite, a umom budite savršeni. 1CO 14:21 U zakonu piše: drugijem jezicima i drugijem usnama govoriæu narodu ovome, i ni tako me neæe poslušati, govori Gospod. 1CO 14:22 Zato su jezici za znak ne onima koji vjeruju, nego koji ne vjeruju; a proroštvo ne onima koji ne vjeruju, nego koji vjeruju. 1CO 14:23 Ako se dakle skupi crkva sva na jedno mjesto, i svi uzgovorite jezicima, a doðu i prostaci, ili nevjernici, neæe li reæi da ste poludjeli? 1CO 14:24 A ako svi prorokuju, i doðe kakav nevjernik ili prostak, bude pokaran od sviju i suðen od sviju. 1CO 14:25 I tako tajne srca njegova bivaju javljene, i tako padnuvši nièice pokloniæe se Bogu, i kazaæe da je zaista Bog s vama. 1CO 14:26 Šta æe se dakle èiniti, braæo? Kad se sabirate svaki od vas ima psalam, ima nauku, ima jezik, ima otkrivenje, ima kazivanje; a sve da biva na popravljanje. 1CO 14:27 Ako govori ko jezikom, ili po dvojica, ili najviše po trojica, i to poredom; a jedan da kazuje. 1CO 14:28 Ako li ne bude nikoga da kazuje, neka æuti u crkvi, a sebi neka govori i Bogu. 1CO 14:29 A proroci dva ili tri neka govore, i drugi neka rasuðuju. 1CO 14:30 Ako li se otkrije što drugome koji sjedi, neka èeka dok prvi uæuti. 1CO 14:31 Jer možete prorokovati svi, jedan po jedan, da se svi uèe, i svi da se tješe. 1CO 14:32 I duhovi proroèki pokoravaju se prorocima; 1CO 14:33 Jer Bog nije Bog bune, nego mira, kao po svima crkvama svetijeh. 1CO 14:34 Žene vaše da æute u crkvama; jer se njima ne dopusti da govore, nego da slušaju, kao što i zakon govori. 1CO 14:35 Ako li hoæe èemu da se nauèe, kod kuæe muževe svoje neka pitaju; jer je ružno ženi da govori u crkvi. 1CO 14:36 Eda li od vas rijeè Božija iziðe? ili samijem vama doðe? 1CO 14:37 Ako ko misli da je prorok ili duhovan, neka razumije što vam pišem, jer su Gospodnje zapovijesti. 1CO 14:38 Ako li ko ne razumije, neka ne razumije. 1CO 14:39 Zato, braæo moja, starajte se da prorokujete, i ne zabranjujte govoriti jezicima. 1CO 14:40 A sve neka biva pošteno i uredno. 1CO 15:1 Ali vam napominjem, braæo, jevanðelje, koje vam objavih, koje i primiste, u kome i stojite, 1CO 15:2 Kojijem se i spasavate, ako držite kako vam objavih; veæ ako da uzalud vjerovaste. 1CO 15:3 Jer vam najprije predadoh što i primih da Hristos umrije za grijehe naše, po pismu, 1CO 15:4 I da bi ukopan, i da usta treæi dan, po pismu, 1CO 15:5 I da se javi Kifi, potom jedanaestorici apostola; 1CO 15:6 A potom ga vidješe jednom više od pet stotina braæe, od kojijeh mnogi žive i sad, a neki i pomriješe; 1CO 15:7 A potom se javi Jakovu, pa onda svima apostolima; 1CO 15:8 A poslije sviju javi se i meni, kao kakvom nedonošèetu. 1CO 15:9 Jer sam ja najmlaði meðu apostolima, koji nijesam dostojan nazvati se apostol, jer gonih crkvu Božiju. 1CO 15:10 Ali po blagodati Božijoj jesam što jesam, i blagodat njegova što je u meni ne osta prazna, nego se potrudih više od sviju njih, ali ne ja nego blagodat Božija koja je sa mnom. 1CO 15:11 Bio dakle ja ili oni, tako propovijedamo, i tako vjerovaste. 1CO 15:12 A ako se Hristos propovijeda da ustade iz mrtvijeh, kako govore neki meðu vama da nema vaskrsenija mrtvijeh? 1CO 15:13 I ako nema vaskrsenija mrtvijeh, to ni Hristos ne usta. 1CO 15:14 A ako Hristos ne usta, uzalud dakle propovijedanje naše, a uzalud i vjera vaša. 1CO 15:15 A nalazimo se i lažni svjedoci Božiji što svjedoèimo na Boga da vaskrse Hrista, kojega ne vaskrse kad mrtvi ne ustaju. 1CO 15:16 Jer ako mrtvi ne ustaju, ni Hristos ne usta. 1CO 15:17 A ako Hristos ne usta, uzalud vjera vaša: još ste u grijesima svojijem. 1CO 15:18 Dakle i oni koji pomriješe u Hristu, izgiboše. 1CO 15:19 I ako se samo u ovom životu uzdamo u Hrista, najnesreæniji smo od sviju ljudi. 1CO 15:20 Ali Hristos usta iz mrtvijeh, i bi novina onima koji umriješe. 1CO 15:21 Jer buduæi da kroz èovjeka bi smrt, kroz èovjeka i vaskrsenije mrtvijeh. 1CO 15:22 Jer kako po Adamu svi umiru, tako æe i po Hristu svi oživljeti. 1CO 15:23 Ali svaki u svom redu: novina Hristos; a potom oni koji vjerovaše Hristu o njegovu dolasku; 1CO 15:24 Onda kraj, kad preda carstvo Bogu i ocu, i kad ukine svako poglavarstvo i svaku vlast i silu. 1CO 15:25 Jer njemu valja carovati dokle ne položi sve neprijatelje svoje pod noge svoje. 1CO 15:26 A pošljednji æe se neprijatelj ukinuti smrt. 1CO 15:27 Jer sve pokori pod noge njegove. Ali kad veli da je sve njemu pokoreno, pokazuje se da je osim onoga koji mu pokori sve. 1CO 15:28 A kad mu sve pokori, onda æe se i sam sin pokoriti onome koji mu sve pokori, da bude Bog sve u svemu. 1CO 15:29 Šta dakle èine oni koji se krste mrtvijeh radi? Kad mrtvi jamaèno ne ustaju, što se i kršæavaju mrtvijeh radi? 1CO 15:30 I mi zašto podnosimo muke i nevolje svaki èas? 1CO 15:31 Svaki dan umirem, tako mi, braæo, vaše slave, koju imam u Hristu Isusu Gospodu našemu. 1CO 15:32 Jer ako sam se po èovjeku borio sa zvjerovima u Efesu, kaka mi je korist ako mrtvi ne ustaju? Da jedemo i pijemo, jer æemo sutra umrijeti. 1CO 15:33 Ne varajte se: zli razgovori kvare dobre obièaje. 1CO 15:34 Otrijeznite se jedanput kao što treba, i ne griješite; jer neki ne znadu za Boga, na sramotu vama kažem. 1CO 15:35 Ali æe reæi ko: kako æe ustati mrtvi? i u kakom æe tijelu doæi? 1CO 15:36 Bezumnièe! ti što siješ neæe oživljeti ako ne umre. 1CO 15:37 I što siješ ne siješ tijelo koje æe biti, nego golo zrno, bilo pšenièno ili drugo kako. 1CO 15:38 A Bog mu daje tijelo kako hoæe, i svakom sjemenu svoje tijelo. 1CO 15:39 Nije svako tijelo jedno tijelo, nego je drugo tijelo èovjeèije, a drugo skotsko, a drugo riblje, a drugo ptièije. 1CO 15:40 I imaju tjelesa nebeska i tjelesa zemaljska: ali je druga slava nebeskima, a druga zemaljskima. 1CO 15:41 Druga je slava suncu, a druga slava mjesecu, i druga slava zvijezdama; jer se zvijezda od zvijezde razlikuje u slavi. 1CO 15:42 Tako i vaskrsenije mrtvijeh: sije se za raspadljivost, a ustaje za neraspadljivost; 1CO 15:43 Sije se u sramoti, a ustaje u slavi; sije se u slabosti, a ustaje u sili; 1CO 15:44 Sije se tijelo tjelesno, a ustaje tijelo duhovno. Ima tijelo tjelesno, i ima tijelo duhovno. 1CO 15:45 Tako je i pisano: prvi èovjek Adam postade u tjelesnom životu, a pošljednji Adam u duhu koji oživljuje. 1CO 15:46 Ali duhovno tijelo nije prvo, nego tjelesno, pa onda duhovno. 1CO 15:47 Prvi je èovjek od zemlje, zemljan; drugi je èovjek Gospod s neba. 1CO 15:48 Kakav je zemljani taki su i zemljani; i kakav je nebeski taki su i nebeski. 1CO 15:49 I kako nosimo oblièje zemljanoga tako æemo nositi i oblièje nebeskoga. 1CO 15:50 A ovo govorim, braæo, da tijelo i krv ne mogu naslijediti carstva Božijega, niti raspadljivost neraspadljivosti našljeðuje. 1CO 15:51 Evo vam kazujem tajnu: jer svi neæemo pomrijeti, a svi æemo se pretvoriti, 1CO 15:52 Ujedanput, u trenuæu oka u pošljednjoj trubi; jer æe zatrubiti i mrtvi æe ustati neraspadljivi, i mi æemo se pretvoriti. 1CO 15:53 Jer ovo raspadljivo treba da se obuèe u neraspadljivost, i ovo smrtno da se obuèe u besmrtnost. 1CO 15:54 A kad se ovo raspadljivo obuèe u neraspadljivost i ovo se smrtno obuèe u besmrtnost, onda æe se zbiti ona rijeè što je napisana: pobjeda proždrije smrt. 1CO 15:55 Gdje ti je, smrti, žalac? Gdje ti je, pakle, pobjeda? 1CO 15:56 A žalac je smrti grijeh, a sila je grijeha zakon. 1CO 15:57 A Bogu hvala koji nam dade pobjedu kroz Gospoda našega Isusa Hrista. 1CO 15:58 Zato, braæo moja ljubazna, budite tvrdi, ne dajte se pomaknuti, i napredujte jednako u djelu Gospodnjemu znajuæi da trud vaš nije uzalud pred Gospodom. 1CO 16:1 A za milostinju svetima, kao što uredih po crkvama Galatijskijem onako i vi èinite. 1CO 16:2 Svaki prvi dan nedjelje neka svaki od vas ostavlja kod sebe i skuplja koliko može, da ne bivaju zbiranja kad doðem. 1CO 16:3 A kad doðem, koje naðete za vrijedne one æu s poslanicama poslati u Jerusalim neka odnesu vašu pomoæ. 1CO 16:4 A ako bude vrijedno da i ja idem, poæi æe sa mnom. 1CO 16:5 A k vama æu doæi kad proðem Maæedoniju, jer æu proæi kroz Maæedoniju. 1CO 16:6 A u vas može biti da æu se zabaviti, ili i zimovati, da me vi pratite kud poðem. 1CO 16:7 Sad vas u prolaženju neæu vidjeti, a nadam se neko vrijeme ostati kod vas, ako Gospod dopusti. 1CO 16:8 A u Efesu æu ostati do Trojièina dne; 1CO 16:9 Jer mi se otvoriše velika i bogata vrata, i protivnika ima mnogo. 1CO 16:10 A ako doðe Timotije, gledajte da bude kod vas bez straha; jer on radi djelo Gospodnje kao i ja. 1CO 16:11 Da ga niko dakle ne prezre, nego ga ispratite s mirom da doðe k meni; jer ga èekam s braæom. 1CO 16:12 A za brata Apola, mnogo ga molih da doðe k vama s braæom: i nikako ne bješe mu volja da sad doðe; ali æe doæi kad imadbude kad. 1CO 16:13 Pazite, stojte u vjeri, muški se držite, utvrðujte se. 1CO 16:14 Sve da vam biva u ljubavi. 1CO 16:15 Molim vas pak, braæo, znate dom Stefanin da je novina od Ahaje, i na služenje svetima odredi se; 1CO 16:16 Da ste i vi pokorni takovima, i svakome koji pomaže i trudi se. 1CO 16:17 Ali se obradovah dolasku Stefaninu i Fortunatovu i Ahajikovu, jer mi oni naknadiše što sam bio bez vas; 1CO 16:18 Jer umiriše duh moj i vaš. Pripoznajte dakle takove. 1CO 16:19 Pozdravljaju vas crkve Azijske. Pozdravljaju vas u Gospodu mnogo Akila i Priskila s domašnjom svojom crkvom. 1CO 16:20 Pozdravljaju vas braæa sva. Pozdravite jedan drugoga cjelivom svetijem. 1CO 16:21 Pozdravljam vas ja Pavle svojom rukom. 1CO 16:22 Ako ko ne ljubi Gospoda Isusa Hrista da bude proklet, maran ata. 1CO 16:23 Blagodat Gospoda našega Isusa Hrista s vama; 1CO 16:24 I ljubav moja sa svima vama u Hristu Isusu. Amin. 2CO 1:1 Od Pavla, apostola Isusa Hrista po volji Božijoj i brata Timotija crkvi Božijoj u Korintu, sa svima svetima koji su u svoj Ahaji: 2CO 1:2 Blagodat vam i mir od Boga oca našega, i Gospoda Isusa Hrista. 2CO 1:3 Blagosloven Bog i otac Gospoda našega Isusa Hrista, otac milosti i Bog svake utjehe, 2CO 1:4 Koji nas utješava u svakoj nevolji našoj, da bismo mogli utješiti one koji su u svakoj nevolji utjehom kojom nas same Bog utješava. 2CO 1:5 Jer kako se stradanja Hristova umnožavaju na nama tako se i utjeha naša umnožava kroz Hrista. 2CO 1:6 Ako li smo pak u nevolji, za vašu je utjehu i spasenije, koje postaje u trpljenju tijeh istijeh stradanja koja i mi podnosimo. 2CO 1:7 I nadanje naše tvrdo je za vas. Ako li se utješavamo, za vašu je utjehu i spasenije, znajuæi da kao što ste zajednièari u našemu stradanju tako i u utjesi. 2CO 1:8 Jer vam neæemo, braæo, zatajiti nevolje naše koja nam se dogodi u Aziji kad nam je bilo preteško i preko sile tako da se nijesmo nadali ni življeti; 2CO 1:9 Nego sami u sebi osudismo da nam valja pomrijeti da se veæ ne uzdasmo u sebe nego u Boga koji podiže mrtve. 2CO 1:10 Koji nas je od tolike smrti izbavio, i izbavlja; i u njega se uzdamo da æe nas i još izbaviti, 2CO 1:11 S pomoæu i vaše molitve za nas; da mnogi ljudi mnogu hvalu daju Bogu za dare koji su nama dati vas radi. 2CO 1:12 Jer je naša slava ovo: svjedoèanstvo savjesti naše da smo u prostoti i èistoti Božijoj a ne u mudrosti tjelesnoj nego po blagodati Božijoj življeli na svijetu, a osobito meðu vama. 2CO 1:13 Jer vam drugo ne pišemo nego što èitate i razumijevate. A nadam se da æete i do kraja razumjeti. 2CO 1:14 Kao što neki i razumjeste da smo vam slava kao i vi nama za dan Gospoda našega Isusa Hrista. 2CO 1:15 I u ovom pouzdanju šæadijah da vam doðem prije, da drugu blagodat imate; 2CO 1:16 I kroz vas da doðem u Maæedoniju, i opet iz Maæedonije da doðem k vama, i vi da me pratite u Judeju. 2CO 1:17 Ali kad sam ovo htio, eda li sam dakle što nepostojano èinio? Ili što se nakanjujem, da se po tijelu nakanjujem, da bude u mene da da, a ne ne? 2CO 1:18 Ali je Bog vjeran, te rijeè naša k vama ne bi da i ne. 2CO 1:19 Jer sin Božij Isus Hristos, kojega mi vama propovijedasmo ja i Silvan i Timotije, ne bi da i ne, nego u njemu bi da. 2CO 1:20 Jer koliko je obeæanja Božijeh, u njemu su da, i u njemu amin, Bogu na slavu kroz nas. 2CO 1:21 A Bog je koji nas utvrdi s vama u Hristu, i pomaza nas, 2CO 1:22 Koji nas i zapeèati, i dade zalog Duha u srca naša. 2CO 1:23 A ja za svjedoka Boga prizivam na svoju dušu da štedeæi vas ne doðoh više u Korint. 2CO 1:24 Ne kao da mi vladamo vjerom vašom, nego smo pomagaèi vaše radosti; jer u vjeri stojite. 2CO 2:1 Ovo pak sudih u sebi da opet ne doðem k vama u žalosti. 2CO 2:2 Jer ako ja èinim žalost vama, ko je koji æe mene veseliti osim onoga koji prima žalost od mene? 2CO 2:3 I pisah vam ovo isto, da kad doðem ne primim žalost na žalost, a za koje bi valjalo da se veselim nadajuæi se na sve vas da je moja radost sviju vas. 2CO 2:4 Jer od brige mnoge i tuge srca napisah vam s mnogijem suzama, ne da biste se ožalostili nego da biste poznali ljubav koju imam izobilno k vama. 2CO 2:5 Ako li je ko mene ražalio, ne ražali mene, do nekoliko, da ne otežam svima vama. 2CO 2:6 Jer je dovoljno takovome kar ovaj od mnogijeh. 2CO 2:7 Zato vi nasuprot veæma da opraštate i tješite, da takovi kako ne padne u preveliku žalost. 2CO 2:8 Zato vas molim, utvrdite k njemu ljubav. 2CO 2:9 Jer vam zato i pisah, da poznam poštenje vaše jeste li u svaèemu poslušni. 2CO 2:10 A kome vi što oprostite onome opraštam i ja; jer ja ako što kome oprostih, oprostih mu vas radi mjesto Isusa Hrista, 2CO 2:11 Da nas ne prevari sotona; jer znamo šta on misli. 2CO 2:12 A kad doðoh u Troadu da propovijedam jevanðelje Hristovo, i otvoriše mi se vrata u Gospodu, 2CO 2:13 Ne imadoh mira u duhu svojemu, ne našavši Tita, brata svojega; nego oprostivši se s njima iziðoh u Maæedoniju. 2CO 2:14 Ali hvala Bogu koji svagda nama daje pobjedu u Hristu Isusu, i kroz nas javlja miris poznanja svojega na svakom mjestu. 2CO 2:15 Jer smo mi Hristov miris Bogu i meðu onima koji se spasavaju i koji ginu: 2CO 2:16 Jednima dakle miris smrtni za smrt, a drugima miris životni za život. I za ovo ko je vrijedan? 2CO 2:17 Jer mi nijesmo kao mnogi koji neèisto propovijedaju rijeè Božiju, nego iz èistote, i kao iz Boga, pred Bogom, u Hristu govorimo. 2CO 3:1 Poèinjemo li se opet sami hvaliti vama? Ili trebamo kao neki preporuènijeh poslanica na vas ili od vas? 2CO 3:2 Jer ste vi naša poslanica napisana u srcima našima, koju poznaju i èitaju svi ljudi; 2CO 3:3 Koji ste se pokazali da ste poslanica Hristova, koju smo mi služeæi napisali ne mastilom nego Duhom Boga živoga, ne na kamenijem daskama nego na mesanijem daskama srca. 2CO 3:4 A takovo pouzdanje imamo kroz Hrista u Boga, 2CO 3:5 Ne da smo vrsni od sebe pomisliti što, kao od sebe, nego je naša vrsnoæa od Boga; 2CO 3:6 Koji i uèini nas vrsne da budemo sluge novom zavjetu, ne po slovu nego po duhu; jer slovo ubija, a duh oživljuje. 2CO 3:7 Ako li služba smrti koja je u kamenju izrezana slovima, bi u slavi da sinovi Izrailjevi ne mogoše pogledati na lice Mojsijevo od slave lica njegova koja prestaje: 2CO 3:8 Akamoli neæe mnogo veæma služba duha biti u slavi? 2CO 3:9 Jer kad je služba osuðenja slava, mnogo veæma izobiluje služba pravde u slavi. 2CO 3:10 Jer i nije slavno što se proslavi s ove strane prema prevelikoj slavi. 2CO 3:11 Jer kad je slavno ono što prestaje, mnogo æe veæma biti u slavi ono što ostaje. 2CO 3:12 Imajuæi dakle takovi nad s velikom slobodom radimo; 2CO 3:13 I ne kao što Mojsije metaše pokrivalo na lice svoje, da ne bi mogli sinovi Izrailjevi gledati svršetka onome što prestaje. 2CO 3:14 No zaslijepiše pomisli njihove; jer do samoga ovog dana stoji ono pokrivalo neotkriveno u èitanju starog zavjeta, jer u Hristu prestaje. 2CO 3:15 Nego do danas kad se èita Mojsije, pokrivalo na srcu njihovom stoji. 2CO 3:16 A kad se obrate ka Gospodu, uzeæe se pokrivalo. 2CO 3:17 A Gospod je Duh: a gdje je Duh ondje je sloboda. 2CO 3:18 Mi pak svi koji otkrivenijem licem gledamo slavu Gospodnju, preobražavamo se u to isto oblièje iz slave u slavu, kao od Gospodnjega Duha. 2CO 4:1 Zato imajuæi ovu službu kao što bismo pomilovani, ne dosaðuje nam se; 2CO 4:2 Nego se odrekosmo tajnoga srama da ne živimo u lukavstvu, niti da izvræemo rijeè Božiju, nego javljanjem istine da se pokažemo svakoj savjesti èovjeèijoj pred Bogom. 2CO 4:3 Ako li je pak pokriveno jevanðelje naše, u onima je pokriveno koji ginu, 2CO 4:4 U kojima Bog svijeta ovoga oslijepi razume nevjernika, da im ne zasvijetli vidjelo jevanðelja slave Hristove, koji je oblièje Boga, koji se ne vidi. 2CO 4:5 Jer sebe ne propovijedamo nego Hrista Isusa Gospoda, a sebe same vaše sluge Isusa Gospoda radi. 2CO 4:6 Jer Bog koji reèe da iz tame zasvijetli vidjelo, zasvijetli u srcima našima na svjetlost poznanja slave Božije u licu Isusa Hrista. 2CO 4:7 Ali ovo blago imamo u zemljanijem sudovima, da premnoštvo sile bude od Boga a ne od nas. 2CO 4:8 U svemu imamo nevolje, ali nam se ne dosaðuje; zbunjeni smo, ali ne gubimo nada; 2CO 4:9 Progone nas, ali nijesmo ostavljeni; obaljuju nas, ali ne ginemo. 2CO 4:10 I jednako nosimo na tijelu smrt Gospoda Isusa, da se i život Isusov na tijelu našemu pokaže. 2CO 4:11 Jer mi živi jednako se predajemo na smrt za Isusa, da se i život Isusov javi na smrtnome tijelu našemu. 2CO 4:12 Zato dakle smrt vlada u nama, a život u vama. 2CO 4:13 Imajuæi pak onaj isti duh vjere kao što je napisano: vjerovah, zato govorih; mi vjerujemo, zato i govorimo. 2CO 4:14 Znajuæi da æe onaj koji podiže Isusa, i nas podignuti s Isusom, i postaviti s vama. 2CO 4:15 Jer je sve vas radi, da blagodat umnožena izobiluje hvalama na slavu Božiju. 2CO 4:16 Zato nam se ne dosaðuje; no ako se naš spoljašnji èovjek i raspada, ali se unutrašnji obnavlja svaki dan. 2CO 4:17 Jer naša laka sadašnja briga donosi nam vjeènu i od svega pretežniju slavu, 2CO 4:18 Nama koji ne gledamo na ovo što se vidi, nego na ono što se ne vidi; jer je ovo što se vidi, za vrijeme, a ono što se ne vidi, vjeèno. 2CO 5:1 Jer znamo da kad se zemaljska naša kuæa tijela raskopa, imamo zgradu od Boga, kuæu nerukotvorenu, vjeènu na nebesima. 2CO 5:2 Jer za tijem uzdišemo, želeæi obuæi se u svoj nebeski stan. 2CO 5:3 I da se obuèeni, ne goli naðemo! 2CO 5:4 Jer buduæi u ovome tijelu, uzdišemo otežali; jer neæemo da se svuèemo, nego da se preobuèemo, da život proždere smrtno. 2CO 5:5 A onaj koji nas za ovo isto stvori, Bog je, koji nam i dade zalog Duha. 2CO 5:6 Dobre smo dakle volje jednako, jer znamo da putujemo u tijelu, daleko od Gospoda. 2CO 5:7 Jer po vjeri živimo a ne po gledanju. 2CO 5:8 Ali se ne bojimo, i mnogo volimo otiæi od tijela, i iæi ka Gospodu. 2CO 5:9 Zato se i staramo, ili ulazili ili odlazili, da budemo njemu ugodni. 2CO 5:10 Jer nam se svima valja javiti na sudu Hristovu, da primimo svaki što je koji u tijelu èinio, ili dobro ili zlo; 2CO 5:11 Znajuæi dakle strah Gospodnji ljude svjetujemo; a Bogu smo poznati, a nadamo se da smo i u vašijem savjestima poznati. 2CO 5:12 Jer se ne hvalimo opet pred vama, nego vama dajemo uzrok da se hvalite nama, da imate što odgovoriti onima koji se hvale onijem što je spolja a ne što je u srcu. 2CO 5:13 Jer ako se odviše hvalimo, Bogu se hvalimo; ako li smo smjerni, vama smo. 2CO 5:14 Jer ljubav Božija nagoni nas, kad mislimo ovo: ako jedan za sve umrije, to dakle svi umriješe. 2CO 5:15 Hristos za sve umrije, da oni koji žive ne žive više sebi, nego onome koji za njih umrije i vaskrse. 2CO 5:16 Zato i mi otsad nikoga ne poznajemo po tijelu; i ako Hrista poznasmo po tijelu, ali ga sad više ne poznajemo. 2CO 5:17 Zato ako je ko u Hristu, nova je tvar: staro proðe, gle, sve novo postade. 2CO 5:18 Ali je sve od Boga, koji pomiri nas sa sobom kroz Isusa Hrista, i dade nam službu pomirenja. 2CO 5:19 Jer Bog bješe u Hristu, i svijet pomiri sa sobom ne primivši im grijeha njihovijeh, i metnuvši u nas rijeè pomirenja. 2CO 5:20 Tako smo mi poslani mjesto Hrista, kao da Bog govori kroz nas; molimo vas u ime Hristovo, pomirite se s Bogom. 2CO 5:21 Jer onoga koji ne znadijaše grijeha nas radi uèini grijehom, da mi budemo pravda Božija u njemu. 2CO 6:1 Molimo vas pak kao pomagaèi da ne primite uzalud blagodat Božiju. 2CO 6:2 Jer on govori: u vrijeme najbolje poslušah te, i u dan spasenija pomogoh ti. Evo sad je vrijeme najbolje, evo sad je dan spasenija! 2CO 6:3 Nikakvo ni u èemu ne dajte spoticanje, da se služba ne kudi; 2CO 6:4 Nego u svemu pokažite se kao sluge Božije, u trpljenju mnogom, u nevoljama, u bijedama, u tjesnotama, 2CO 6:5 U ranama, u tamnicama, u bunama, u trudovima, u nespavanju, u postu, 2CO 6:6 U èistoti, u razumu, u podnošenju, u dobroti, u Duhu svetom, u ljubavi istinitoj, 2CO 6:7 U rijeèi istine, u sili Božijoj, s oružjem pravde i nadesno i nalijevo, 2CO 6:8 Slavom i sramotom, kuðenjem i pohvalom, kao varalice i istiniti, 2CO 6:9 Kao neznani i poznati, kao oni koji umiru i evo smo živi, kao nakaženi a ne umoreni, 2CO 6:10 Kao žalosni a koji se jednako vesele, kao siromašni, a koji mnoge obogaæavaju, kao oni koji ništa nemaju a sve imaju. 2CO 6:11 Usta naša otvoriše se k vama, Korinæani, i srce naše rasprostrani se. 2CO 6:12 Vama nije tijesno mjesto u nama, ali vam je tijesno u srcima vašijem. 2CO 6:13 A da mi vratite kao djeci govorim rasprostranite se i vi. 2CO 6:14 Ne vucite u tuðemu jarmu nevjernika; jer šta ima pravda s bezakonjem? ili kakvu zajednicu ima vidjelo s tamom? 2CO 6:15 Kako li se slaže Hristos s Velijarom? ili kakav dijel ima vjerni s nevjernikom? 2CO 6:16 Ili kako se udara crkva Božija s idolima? Jer ste vi crkve Boga živoga, kao što reèe Bog: useliæu se u njih, i življeæu u njima, i biæu im Bog, i oni æe biti moj narod. 2CO 6:17 Zato iziðite izmeðu njih i odvojte se, govori Gospod, i ne dohvatajte se do neèistote, i ja æu vas primiti, 2CO 6:18 I biæu vam otac, i vi æete biti moji sinovi i kæeri, govori Gospod svedržitelj. 2CO 7:1 Imajuæi dakle ovaka obeæanja, o ljubazni! da oèistimo sebe od svake poganštine tijela i duha, i da tvorimo svetinju u strahu Božijemu. 2CO 7:2 Primite nas, nikome ne uèinismo nažao, nikoga ne pokvarismo, nikoga ne zanesosmo. 2CO 7:3 Ne govorim na osuðenje, jer prije rekoh da ste u srcima našijem, da bih s vama i umro i življeo. 2CO 7:4 Vrlo slobodno govorim k vama, mnogo se hvalim vama, napunio sam se utjehe, izobilan sam radošæu pored sviju briga našijeh. 2CO 7:5 Jer kad doðosmo u Maæedoniju, nikaka mira nemaše tijelo naše, nego u svemu bijaše u nevolji: spolja borbe, iznutra strah. 2CO 7:6 Ali Bog, koji tješi ponižene, utješi nas dolaskom Titovijem. 2CO 7:7 A ne samo dolaskom njegovijem, nego i utjehom kojom se on utješi za vas kazujuæi vašu želju, vaše plakanje, vaše staranje za mene, tako da se još veæma obradovah. 2CO 7:8 Jer ako sam vas i ražalio poslanicom, ne kajem se, ako se i bijah raskajao: jer vidim da ona poslanica, ako i za malo, ražali vas. 2CO 7:9 Ali se sad radujem, ne što biste žalosni, nego što se ožalostiste na pokajanje: jer se ožalostiste po Bogu, da od nas ni u èemu ne štetujete. 2CO 7:10 Jer žalost koja je po Bogu donosi za spasenije pokajanje, za koje se nigda ne kaje; a žalost ovoga svijeta smrt donosi. 2CO 7:11 Jer, gle, ovo samo što se po Bogu ožalostiste, koliko uèini staranje meðu vama? kakovo pravdanje, kaku nepovoljnost, kakav strah, kaku želju, kaku revnost, kaku osvetu? U svemu pokazaste se da ste èisti u djelu. 2CO 7:12 Jer ako vam i pisah, ne onoga radi koji je skrivio, niti onoga radi kome je krivo uèinjeno, nego da se pokaže meðu vama staranje naše za vas pred Bogom. 2CO 7:13 Zato se utješismo utjehom vašom; a još se veæma obradovasmo radosti Titovoj, jer vi svi umiriste duh njegov. 2CO 7:14 Jer što sam mu se za vas pohvalio, nijesam se posramio; nego kako je sve istina što govorismo vama, tako i pohvala naša k Titu istinita bi. 2CO 7:15 I srce je njegovo puno ljubavi k vama kad se opominje poslušanja sviju vas, kako ste ga sa strahom i drktanjem primili. 2CO 7:16 Radujem se dakle što se u svemu smijem osloniti na vas. 2CO 8:1 Dajemo vam pak na znanje, braæo, blagodat Božiju koja je dana u crkvama Maæedonskima, 2CO 8:2 Da u mnogome kušanju nevolja suvišak radosti njihove i puko siromaštvo njihovo izobilova u bogatstvu prostote njihove. 2CO 8:3 Jer po moguæstvu njihovu ja sam svjedok) i preko moguæstva dobrovoljni bijahu, 2CO 8:4 I s mnogijem moljenjem moliše nas da primimo blagodat i zajednicu službe k svetima. 2CO 8:5 I ne kao što se nadasmo nego najprije sebe predaše Gospodu i nama, po volji Božijoj, 2CO 8:6 Da mi umolismo Tita da kao što je poèeo onako i svrši i meðu vama blagodat ovu. 2CO 8:7 A vi kako ste u svemu izobilni, u vjeri, i u rijeèi, i u razumu, i u svakom staranju, i u ljubavi svojoj k nama, da i u ovoj blagodati izobilujete. 2CO 8:8 Ne govorim po zapovijesti, nego kad se drugi staraju, i vašu ljubav kušam je li istinita. 2CO 8:9 Jer znate blagodat Gospoda našega Isusa Hrista da, bogat buduæi, vas radi osiromaši, da se vi njegovijem siromaštvom obogatite. 2CO 8:10 I svjet dajem u tom; jer je ovo na korist vama, koji ne samo èiniti nego i htjeti poèeste još od lanjske godine. 2CO 8:11 A sad dovršite to i èiniti, da kao što bi dobra volja htjeti tako da bude i uèiniti, od toga što imate. 2CO 8:12 Jer ako ima ko dobru volju, mio je po onome što ima, a ne po onome što nema. 2CO 8:13 Jer se ne želi da drugima bude radost a vama žalost, nego jednako. 2CO 8:14 Da u sadašnje vrijeme vaš suvišak bude za njihov nedostatak, da i njihov suvišak bude za vaš nedostatak; da bude jednakost, 2CO 8:15 Kao što je pisano: ko je mnogo skupio, nije mu preteklo; i ko je malo skupio, nije mu nedostalo. 2CO 8:16 A hvala Bogu, koji je dao takovo staranje za vas u srce Titovo. 2CO 8:17 Jer primi moljenje; a buduæi da se tako vrlo stara, svojevoljno otide k vama. 2CO 8:18 Poslasmo pak s njim i brata, kojega je pohvala u jevanðelju po svijem crkvama. 2CO 8:19 A ne samo to, nego je i izabran od crkava da ide s nama u ovu blagodat u kojoj mi služimo za samoga Gospoda slavu i vašu dobru volju: 2CO 8:20 Èuvajuæi se toga da nas ko ne pokudi za ovo obilje u kome mi služimo, 2CO 8:21 I promišljajuæi za dobro ne samo pred Bogom nego i pred ljudima. 2CO 8:22 A poslasmo s njima i brata svojega, kojega mnogo puta poznasmo u mnogijem stvarima da je ustalac, a sad mnogo veæi zbog velikoga nadanja na vas. 2CO 8:23 A za Tita, on je moj drug i pomagaè meðu vama; a za braæu našu, oni su poslanici crkveni i slava Hristova. 2CO 8:24 Pokažite dakle na njima svjedoèanstvo svoje ljubavi i naše hvale vama i pred crkvama. 2CO 9:1 Jer za takovu porezu koja se kupi svetima nije mi trijebe pisati vam; 2CO 9:2 Jer poznajem vašu dobru volju, za koju se o vama hvalim Maæedoncima da se Ahaja prigotovi od lanjske godine, i vaša revnost razdraži mnoge. 2CO 9:3 A braæu poslah da se hvala naša vama ne isprazni u ovoj stvari, nego da budete prigotovljeni, kao što sam govorio; 2CO 9:4 Da se, ako doðu sa mnom Maæedonci i naðu vas neprigotovljene, ne osramotimo mi da ne reèem vi) u toj hvali. 2CO 9:5 Tako naðoh da je potrebno umoliti braæu da naprijed idu k vama, i da priprave ovaj naprijed obreèeni vaš blagoslov da bude gotov tako kakono ti blagoslov, a ne kao lakomstvo. 2CO 9:6 Ovo pak velim: koji s tvrðom sije, s tvrðom æe i požnjeti; a koji blagoslov sije, blagoslov æe i požnjeti. 2CO 9:7 Svaki po volji svojega srca, a ne sa žalošæu ili od nevolje; jer Bog ljubi onoga koji dragovoljno daje. 2CO 9:8 A Bog je kadar uèiniti da je meðu vama izobilna svaka blagodat, da u svemu svagda svako dovoljstvo imajuæi izobilujete za svako dobro djelo; 2CO 9:9 Kao što je pisano: prosu, dade siromasima; pravda njegova ostaje vavijek. 2CO 9:10 A koji daje sjeme sijaèu, daæe i hljeb za jelo: i umnožiæe sjeme vaše, i daæe da uzrastu žita pravde vaše; 2CO 9:11 Da se u svemu obogatite za svaku prostotu koja kroz nas èini hvalu Bogu. 2CO 9:12 Jer služba ove poreze ne ispunjuje samo nedostatak svetijeh, nego èini te se i mnoge hvale daju Bogu, 2CO 9:13 Ogledom poreze ove hvaleæi Boga za vaše pokorno priznanje jevanðelja Hristova, i za prostotu podjele k njima i k svima, 2CO 9:14 I da se mole Bogu za vas i da èeznu za vama za premnogu blagodat Božiju na vama. 2CO 9:15 A hvala Bogu na njegovu neiskazanome daru. 2CO 10:1 A sam ja Pavle molim vas krotosti radi i tišine Hristove, koji sam pred vama ponižen prema vama, a kad nijesam kod vas, slobodan sam prema vama. 2CO 10:2 Molim pak da mi ne bude trijebe kad budem kod vas, onako slobodan biti kao što mislim da smijem protiv nekijeh koji misle za nas da po tijelu živimo; 2CO 10:3 Jer ako i živimo u tijelu, ne borimo se po tijelu. 2CO 10:4 Jer oružje našega vojevanja nije tjelesno, nego silno od Boga na raskopavanje gradova, da kvarimo pomisli 2CO 10:5 I svaku visinu koja se podiže na poznanje Božije, i robimo svaki razum za pokornost Hristu, 2CO 10:6 I u pripravnosti imamo osvetu za svaku nepokornost, kad se izvrši vaša pokornost. 2CO 10:7 Gledate li na ono što vam je pred oèima? Ako se ko uzda da je Hristov neka misli opet u sebi da kako je on Hristov tako smo i mi Hristovi. 2CO 10:8 Jer ako se što i više pohvalim vlašæu našom koju nam dade Gospod na popravljanje, a ne na kvarenje vaše, neæu se postidjeti. 2CO 10:9 Ali da se ne pokažem kao da vas plašim poslanicama; 2CO 10:10 Jer su poslanice, veli, teške i jake, a kad je tijelom pred nama, slab je, i rijeè njegova ne valja ništa. 2CO 10:11 Ovo neka pomisli takovi da kaki smo u rijeèi po poslanicama kad nijesmo kod vas, taki smo i u djelu kad smo tu. 2CO 10:12 Jer ne smijemo sebe miješati ili se porediti s drugima koji hvale sami sebe; ali kad sami po sebi sebe mjere i porede sami sebe sa sobom, ne razumijevaju. 2CO 10:13 A mi se neæemo hvaliti preko mjere, nego po mjeri pravila kojega nam Bog mjeru razdijeli da dopremo i do vas. 2CO 10:14 Jer se mi daleko ne prostiremo, kao da ne dosežemo do vas; jer doprijesmo i do vas s jevanðeljem Hristovijem, 2CO 10:15 Ne hvaleæi se preko mjere u tuðijem poslovima, imajuæi pak nad kad uzraste vjera vaša da æemo se u vama velièati po pravilu svojemu izobilno, 2CO 10:16 Da i u daljnijem stranama od vas propovjedimo jevanðelje, i da se ne pohvalimo onijem što je po tuðemu pravilu ureðeno. 2CO 10:17 A koji se hvali, Gospodom neka se hvali. 2CO 10:18 Jer onaj nije valjan koji se sam hvali, nego kojega Gospod hvali. 2CO 11:1 O da biste malo potrpljeli moje bezumlje! no i potrpite me. 2CO 11:2 Jer revnujem za vas Božijom revnosti, jer vas obrekoh mužu jednome, da djevojku èistu izvedem pred Hrista. 2CO 11:3 Ali se bojim da kako kao što zmija Evu prevari lukavstvom svojijem tako i razumi vaši da se ne odvrate od prostote koja je u Hristu. 2CO 11:4 Jer ako onaj koji dolazi drugoga Isusa propovijeda kojega mi ne propovijedasmo, ili drugoga Duha primite kojega ne primiste, ili drugo jevanðelje koje ne primiste, dobro biste potrpljeli. 2CO 11:5 Jer mislim da ni u èemu nijesam manji od prevelikijeh apostola. 2CO 11:6 Jer ako sam i prostak u rijeèi, ali u razumu nijesam. No u svemu smo poznati meðu vama. 2CO 11:7 Ili grijeh uèinih ponižujuæi sebe da se vi povisite? Jer vam zabadava Božije jevanðelje propovjedih. 2CO 11:8 Od drugijeh crkava oteh uzevši platu za služenje vama; i došavši k vama, i bivši u sirotinji, ne dosadih nikome. 2CO 11:9 Jer moju sirotinju potpuniše braæa koja doðoše iz Maæedonije, i u svemu bez dosade vama sebe držah i držaæu. 2CO 11:10 Kao što je istina Hristova u meni tako se hvala ova neæe uzeti od mene u Ahajskijem krajevima. 2CO 11:11 Zašto? Što vas ne ljubim? Bog zna. A što èinim i èiniæu, 2CO 11:12 Da otsijeèem uzrok onima koji traže uzrok, da bi u onome èim se hvale našli se kao i mi. 2CO 11:13 Jer takovi lažni apostoli i prevarljivi poslenici pretvaraju se u apostole Hristove. 2CO 11:14 I nije èudo, jer se sam sotona pretvara u anðela svijetla. 2CO 11:15 Nije dakle ništa veliko ako se i sluge njegove pretvaraju kao sluge pravde, kojima æe svršetak biti po djelima njihovijem. 2CO 11:16 Opet velim da niko ne pomisli da sam ja bezuman; ako li ne, a ono barem kao bezumna primite me, da se i ja što pohvalim. 2CO 11:17 A što govorim ne govorim po Gospodu, nego kao u bezumlju, u ovoj struci hvale. 2CO 11:18 Buduæi da se mnogi hvale po tijelu, i ja æu da se hvalim. 2CO 11:19 Jer ljubazno primate bezumne kad ste sami mudri. 2CO 11:20 Jer primate ako vas ko natjera da budete sluge, ako vas ko jede, ako ko uzme, ako vas ko po obrazu bije, ako se ko velièa. 2CO 11:21 Na sramotu govorim, jer kao da mi oslabismo. Na što je ko slobodan po bezumlju govorim i ja sam slobodan. 2CO 11:22 Jesu li Jevreji? i ja sam; jesu li Izrailjci? i ja sam; jesu li sjeme Avraamovo? i ja sam; 2CO 11:23 Jesu li sluge Hristove? ne govorim po mudrosti) ja sam još više. Više sam se trudio, više sam boja podnio, više puta sam bio u tamnici, mnogo puta sam dolazio do straha smrtnoga; 2CO 11:24 Od Jevreja primio sam pet puta èetrdeset manje jedan udarac; 2CO 11:25 Triput sam bio šiban, jednom su kamenje bacali na me, tri puta se laða sa mnom razbijala, noæ i dan proveo sam u dubini morskoj. 2CO 11:26 Mnogo puta sam putovao, bio sam u strahu na vodama, u strahu od hajduka, u strahu od rodbine, u strahu od neznabožaca, u strahu u gradovima, u strahu u pustinji, u strahu na moru, u strahu meðu lažnom braæom; 2CO 11:27 U trudu i poslu, u mnogom nespavanju, u gladovanju i žeði, u mnogom pošæenju, u zimi i golotinji; 2CO 11:28 Osim što je spolja, navaljivanje ljudi svaki dan, i briga za sve crkve. 2CO 11:29 Ko oslabi, i ja da ne oslabim? Ko se sablazni, i ja da se ne raspalim? 2CO 11:30 Ako mi se valja hvaliti, svojom æu se slabošæu hvaliti. 2CO 11:31 Bog i otac Gospoda našega Isusa Hrista, koji je blagosloven vavijek, zna da ne lažem. 2CO 11:32 U Damasku neznabožaèki knez cara Arete èuvaše grad Damask i šæaše da me uhvati; i kroz prozor spustiše me u kotarici preko zida, i izbjegoh iz njegovijeh ruku. 2CO 12:1 Ali mi se ne pomaže hvaliti, jer æu doæi na viðenja i otkrivenja Gospodnja. 2CO 12:2 Znam èovjeka u Hristu koji prije èetrnaest godina ili u tijelu, ne znam; ili osim tijela, ne znam: Bog zna) bi odnesen do treæega neba. 2CO 12:3 I znam za takovog èovjeka ili u tijelu, ili osim tijela, ne znam: Bog zna) 2CO 12:4 Da bi odnesen u raj, i èu neiskazane rijeèi kojijeh èovjeku nije slobodno govoriti. 2CO 12:5 Tijem æu se hvaliti, a sobom se neæu hvaliti, veæ ako slabostima svojima. 2CO 12:6 Jer kad bih se i htio hvaliti, ne bih bio bezuman, jer bih istinu kazao; ali štedim da ne bi ko više pomislio za mene nego što me vidi ili èuje što od mene. 2CO 12:7 I da se ne bih ponio za premnoga otkrivenja, dade mi se žalac u meso, anðeo sotonin, da me æuša da se ne ponosim. 2CO 12:8 Zato triput Gospoda molih da otstupi od mene. 2CO 12:9 I reèe mi: dosta ti je moja blagodat; jer se moja sila u slabosti pokazuje sasvijem. Daklem æe se najslaðe hvaliti svojijem slabostima, da se useli u mene sila Hristova. 2CO 12:10 Zato sam dobre volje u slabostima, u ruženju, u nevoljama, u progonjenjima, u tugama za Hrista: jer kad sam slab onda sam silan. 2CO 12:11 Postadoh bezuman hvaleæi se: vi me natjeraste: jer je trebalo da me vi hvalite; jer ni u èemu nijesam manji od prevelikijeh apostola, ako i jesam ništa. 2CO 12:12 Jer znaci apostolovi uèiniše se meðu vama u svakom trpljenju, u znacima i èudesima i silama. 2CO 12:13 Jer šta je u èemu ste manji od ostalijeh crkava, osim samo što vam ja sam ne dosadih? Bacite na mene ovu krivicu. 2CO 12:14 Evo sam gotov treæi put da vam doðem, i ne dosaðujem vam; jer ne tražim što je vaše nego vas. Jer djeca nijesu dužna roditeljima imanja teæi nego roditelji djeci. 2CO 12:15 A ja dragovoljno potrošiæu i biæu potrošen za duše vaše, ako i ljubim ja vas odviše, a vi mene manje ljubite. 2CO 12:16 Ali neka bude, ja ne dosadih vama, nego lukav buduæi dobih vas prijevarom. 2CO 12:17 Eda li vas što zakidoh preko koga od onijeh koje slah k vama? 2CO 12:18 Umolih Tita, i s njim poslah brata: eda li vas Tit što zakide? Ne hodismo li jednijem duhom? ne jednijem li stopama? 2CO 12:19 Mislite li opet da vam se odgovaramo? Pred Bogom u Hristu govorimo, a sve je, ljubazni, za vaše popravljanje. 2CO 12:20 Jer se bojim da kad po èem doðem neæu vas naæi kakove hoæu, i ja æu se naæi vama kakova me neæete: da kako ne budu svaðe, zavisti, srdnje, prkosi, opadanja, šaptanja, nadimanja, bune: 2CO 12:21 Da me opet kad doðem ne ponizi Bog moj u vas, i ne usplaèem za mnogima koji su prije sagriješili i nijesu se pokajali za neèistotu i kurvarstvo i sramotu, što poèiniše. 2CO 13:1 Ovo treæi put idem k vama; u ustima dva ili tri svjedoka ostaæe svaka rijeè. 2CO 13:2 Naprijed kazah i naprijed govorim kako u vas bivši drugi put, i sad ne buduæi kod vas pišem onima koji su prije sagriješili i svima ostalima da ako doðem opet neæu poštedjeti. 2CO 13:3 Jer tražite da iskušate Hrista što u meni govori, koji meðu vama nije slab, nego je silan meðu vama. 2CO 13:4 Jer ako i raspet bi po slabosti, ali je živ po sili Božijoj; jer smo i mi slabi u njemu, ali æemo biti živi s njim silom Božijom meðu vama. 2CO 13:5 Sami sebe okušajte jeste li u vjeri, sami sebe ogledajte. Ili ne poznajete sebe da je Isus Hristos u vama? veæ ako da u èemu nijeste valjani. 2CO 13:6 A nadam se da æete poznati da mi nijesmo nevaljani. 2CO 13:7 A molimo se Bogu da vi ne èinite nikakva zla, ne da se mi valjani pokažemo, nego da vi dobro èinite, a mi kao nevaljani da budemo. 2CO 13:8 Jer ništa ne možemo na istinu nego za istinu. 2CO 13:9 Jer se radujemo kad mi slabimo a vi jaèate. A zato se i molimo Bogu, za vaše savršenstvo. 2CO 13:10 Zato, ne buduæi kod vas, pišem ovo da kad doðem ne uèinim bez šteðenja po vlasti koju mi je Gospod dao na popravljanje a ne na raskopavanje. 2CO 13:11 A dalje, braæo, radujte se, savršujte se, utješavajte se, jednako mislite, mir imajte: i Bog ljubavi i mira biæe s vama. 2CO 13:12 Pozdravite jedan drugoga cjelivom svetijem. Pozdravljaju vas svi sveti. 2CO 13:13 Blagodat Gospoda našega Isusa Hrista i ljubav Boga i oca i zajednica svetoga Duha sa svima vama. Amin. GAL 1:1 Pavle apostol, ni od ljudi, ni kroz èovjeka, nego kroz Isusa Hrista i Boga oca, koji ga vaskrse iz mrtvijeh, GAL 1:2 I sva braæa koja su sa mnom, crkvama Galatijskijem: GAL 1:3 Blagodat vam i mir od Boga oca i Gospoda našega Isusa Hrista, GAL 1:4 Koji dade sebe za grijehe naše da izbavi nas od sadašnjega svijeta zloga, po volji Boga i oca našega, GAL 1:5 Kojemu slava vavijek vijeka. Amin. GAL 1:6 Èudim se da se tako odmah odvraæate na drugo jevanðelje od onoga koji vas pozva blagodaæu Hristovom, GAL 1:7 Koje nije drugo, samo što neki smetaju vas, i hoæe da izvrnu jevanðelje Hristovo. GAL 1:8 Ali ako i mi, ili anðeo s neba javi vam jevanðelje drukèije nego što vam javismo, proklet da bude! GAL 1:9 Kao što prije rekosmo i sad opet velim: ako vam ko javi jevanðelje drukèije nego što primiste, proklet da bude! GAL 1:10 Zar ja sad ljude nagovaram ili Boga? Ili tražim ljudima da ugaðam? Jer kad bih ja još ljudima ugaðao, onda ne bih bio sluga Hristov. GAL 1:11 Ali vam dajem na znanje, braæo, da ono jevanðelje koje sam ja javio, nije po èovjeku. GAL 1:12 Jer ga ja ne primih od èovjeka, niti nauèih, nego otkrivenjem Isusa Hrista. GAL 1:13 Jer ste èuli moje življenje nekad u Jevrejstvu, da sam odviše gonio crkvu Božiju i raskopavao je. GAL 1:14 I napredovah u Jevrejstvu veæma od mnogijeh vrsnika svojijeh u rodu svome, i odviše revnovah za otaèke svoje obièaje. GAL 1:15 A kad bi ugodno Bogu, koji me izabra od utrobe matere moje i prizva blagodaæu svojom, GAL 1:16 Da javi sina svojega u meni, da ga jevanðeljem objavim meðu neznabošcima; odmah ne pitah tijela i krvi, GAL 1:17 Niti iziðoh u Jerusalim k starijim apostolima od sebe, nego otidoh u Arapsku, i opet se vratih u Damask. GAL 1:18 A poslije toga na tri godine iziðoh u Jerusalim da vidim Petra, i ostadoh u njega petnaest dana. GAL 1:19 Ali drugoga od apostola ne vidjeh, osim Jakova brata Gospodnjega. GAL 1:20 A što vam pišem evo Bog vidi da ne lažem. GAL 1:21 A potom doðoh u zemlje Sirske i Kilikijske. GAL 1:22 A bijah licem nepoznat Hristovijem crkvama Judejskima; GAL 1:23 Nego samo bijahu èuli da onaj koji nas nekad goni sad propovijeda vjeru koju nekad raskopavaše. GAL 1:24 I slavljahu Boga za mene. GAL 2:1 A potom na èetrnaest godina opet iziðoh u Jerusalim s Varnavom, uzevši sa sobom i Tita. GAL 2:2 Ali iziðoh po otkrivenju, i razgovorih se s njima za jevanðelje koje propovijedam u neznabošcima, ali nasamo s onima koji se brojahu kao najstariji, da uzalud ne trèim ili ne bih trèao. GAL 2:3 Ali ni Tit, koji bješe sa mnom, i bješe Grk, ne bi natjeran da se obreže. GAL 2:4 I za lažnu braæu koja doðoše i privukoše se da uhode slobodu našu koju imamo u Hristu Isusu, da nas zarobe; GAL 2:5 Kojima se ni sahat ne podasmo u pokornost, da istina jevanðelja ostane meðu nama. GAL 2:6 A za one koji se brojahu da su nešto, kakovi bili da bili, ja ne marim ništa; jer Bog ne gleda ko je ko; jer oni koji se brojahu kao najstariji, meni ništa ne dodaše; GAL 2:7 Nego nasuprot doznavši da je meni povjereno jevanðelje u neobrezanima, kao Petru u obrezanima GAL 2:8 Jer onaj koji pomaže Petru u apostolstvu meðu obrezanima onaj pomaže i meni meðu neznabošcima GAL 2:9 I poznavši blagodat koja je meni dana, Jakov i Kifa i Jovan, koji se brojahu da su stubovi, dadoše desnice meni i Varnavi, i pristadoše da mi propovijedamo u neznabošcima, a oni u obrezanima; GAL 2:10 Samo da se opominjemo siromašnijeh, za koje sam se i starao tako èiniti. GAL 2:11 A kad doðe Petar u Antiohiju, u oèi njemu protiv stadoh; jer bješe zazoran. GAL 2:12 Jer prije dok ne doðoše neki od Jakova, jeðaše s neznabošcima, a kad doðoše, ustruèavaše se i odvajaše bojeæi se onijeh koji su iz obrezanja. GAL 2:13 I dvolièahu s njim i ostali Judejci, tako da i Varnava prista u njihovo dvolièenje. GAL 2:14 A kad ja vidjeh da ne idu pravo k istini jevanðelja, rekoh Petru pred svima: kad ti koji si Jevrejin, neznabožaèki a ne Jevrejski živiš, zašto neznabošce nagoniš da žive Jevrejski? GAL 2:15 Mi koji smo roðeni Jevreji, a ne grješnici iz neznabožaca, GAL 2:16 Pa doznavši da se èovjek neæe opravdati djelima zakona, nego samo vjerom Isusa Hrista, i mi vjerovasmo Hrista Isusa da se opravdamo vjerom Hristovom, a ne djelima zakona: jer se djelima zakona nikakvo tijelo neæe opravdati. GAL 2:17 Ako li se mi koji tražimo da se opravdamo Hristom, naðosmo i sami grješnici, dakle je Hristos grijehu sluga? Bože saèuvaj! GAL 2:18 Jer ako opet zidam ono što razvalih, pokazujem se da sam prestupnik. GAL 2:19 Jer ja zakonom zakonu umrijeh da Bogu živim; s Hristom se razapeh. GAL 2:20 A ja više ne živim, nego živi u meni Hristos. A što sad živim u tijelu, živim vjerom sina Božijega, kojemu omiljeh, i predade sebe za mene. GAL 2:21 Ne odbacujem blagodati Božije; jer ako pravda kroz zakon dolazi, to Hristos uzalud umrije. GAL 3:1 O nerazumni Galati! ko vas je opèinio da se ne pokoravate istini? Vi, kojima pred oèima bješe napisan Isus Hristos, a sad se meðu vama razape. GAL 3:2 Ovo jedno hoæu od vas da doznam, ili Duha primiste kroz djela zakona ili kroz èuvenje vjere? GAL 3:3 Tako li ste nerazumni? Poèevši Duhom, sad tijelom svršujete? GAL 3:4 Tako li uzalud postradaste? Kad bi bilo samo uzalud! GAL 3:5 Koji vam dakle daje Duha i èini èudesa meðu vama, èini li djelima zakona ili èuvenjem vjere? GAL 3:6 Kao što Avraam vjerova Bogu, i primi mu se u pravdu. GAL 3:7 Poznajte dakle da su oni sinovi Avraamovi koji su od vjere. GAL 3:8 A pismo vidjevši unapredak da Bog vjerom neznabošce pravda, naprijed objavi Avraamu: u tebi æe se blagosloviti svi neznabošci. GAL 3:9 Tako koji su od vjere, blagosloviæe se s vjernijem Avraamom. GAL 3:10 Jer koji su god od djela zakona pod kletvom su, jer je pisano: proklet svaki koji ne ostane u svemu što je napisano u knjizi zakonskoj da èini. GAL 3:11 A da se zakonom niko ne opravdava pred Bogom, poznato je: jer pravednik od vjere življeæe. GAL 3:12 A zakon nije od vjere; nego èovjek koji to tvori življeæe u tome. GAL 3:13 Hristos je nas iskupio od kletve zakonske postavši za nas kletva, jer je pisano: proklet svaki koji visi na drvetu: GAL 3:14 Da meðu neznabošcima bude blagoslov Avraamov u Hristu Isusu, da obeæanje Duha primimo kroz vjeru. GAL 3:15 Braæo, po èovjeku govorim, niko èovjeèijega potvrðena zavjeta ne odbacuje niti mu što domeæe. GAL 3:16 A Avraamu i sjemenu njegovu reèena biše obeæanja. A ne veli: i sjemenima, kao za mnoga, nego kao za jedno: i sjemenu tvojemu, koje je Hristos. GAL 3:17 Ovo pak velim: zavjeta, koji je od Boga potvrðen za Hrista, ne odbacuje zakon, koji je postao poslije èetiri stotine i trideset godina, da ukine obeæanje. GAL 3:18 Jer ako je našljedstvo od zakona, onda veæ nije od obeæanja, a Avraamu obeæanjem darova Bog. GAL 3:19 Šta æe dakle zakon? Radi grijeha dodade se dokle doðe sjeme kojemu se obeæa, i postavili su ga anðeli rukom posrednika. GAL 3:20 Ali posrednik nije jednoga; a Bog je jedan. GAL 3:21 Eda li je dakle zakon protivan obeæanjima Božijim? Bože saèuvaj! Jer da je dan zakon koji može oživljeti, zaista bi od zakona bila pravda. GAL 3:22 Ali pismo zatvori sve pod grijeh, da se obeæanje dade kroz vjeru Isusa Hrista onima koji vjeruju. GAL 3:23 A prije dolaska vjere bismo pod zakonom èuvani i zatvoreni za vjeru koja se htjela pokazati. GAL 3:24 Tako nam zakon bi èuvar do Hrista, da se vjerom opravdamo. GAL 3:25 A kad doðe vjera, veæ nijesmo pod èuvarom. GAL 3:26 Jer ste vi svi sinovi Božiji vjerom Hrista Isusa; GAL 3:27 Jer koji se god u Hrista krstiste, u Hrista se obukoste. GAL 3:28 Nema tu Jevrejina ni Grka, nema roba ni gospodara, nema muškoga roda ni ženskoga; jer ste vi svi jedno u Hristu Isusu. GAL 3:29 A kad ste vi Hristovi, onda ste sjeme Avraamovo, i po obeæanju našljednici. GAL 4:1 Ali velim: dok je našljednik mlad ništa nije bolji od roba, ako i jest gospodar od svega; GAL 4:2 Nego je pod zapovjednicima i èuvarima tja do roka oèina. GAL 4:3 Tako i mi kad bijasmo mladi, bijasmo pod stihijama svijeta zarobljeni; GAL 4:4 A kad se navrši vrijeme, posla Bog sina svojega jedinorodnoga, koji je roðen od žene i pokoren zakonu, GAL 4:5 Da iskupi one koji su pod zakonom, da primimo posinaštvo. GAL 4:6 I buduæi da ste sinovi, posla Bog Duha sina svojega u srca vaša, koji vièe: Ava oèe! GAL 4:7 Tako veæ nijesi rob, nego sin; a ako si sin, i našljednik si Božij kroz Isusa Hrista. GAL 4:8 Ali tada ne znajuæi Boga služiste onima koji po sebi nijesu bogovi. GAL 4:9 A sad poznavši Boga, i još poznati bivši od Boga, kako se vraæate opet na slabe i rðave stihije, kojima opet iznova hoæete da služite? GAL 4:10 Gledate na dane i mjesece, i vremena i godine. GAL 4:11 Bojim se za vas da se ne budem uzalud trudio oko vas. GAL 4:12 Budite kao ja što sam; jer sam ja kao vi što ste. Braæo! molim vas, ništa mi ne uèiniste nažao. GAL 4:13 A znate da vam u slabosti tijela najprije propovjedih jevanðelje; GAL 4:14 I napasti moje, koja bijaše tijelu mome, ne prezreste, ni popljuvaste, nego me primiste kao anðela Božijega, kao Hrista Isusa. GAL 4:15 Kakovo bijaše onda vaše blaženstvo? Jer vam svjedoèim da biste, kad bi moguæe bilo, izvadili oèi svoje i dali meni. GAL 4:16 Tijem li vam postadoh neprijatelj istinu vam govoreæi? GAL 4:17 Oni ne revnuju dobro za vas, nego hoæe da vas odvoje, da im revnujete. GAL 4:18 A dobro je revnovati svagda u dobru, i ne samo kad sam ja kod vas. GAL 4:19 Djeèice moja, koju opet s mukom raðam, dokle Hristovo oblièje ne postane u vama; GAL 4:20 Ali bih htio sad da sam kod vas, i da izmijenim glas svoj, jer ne mogu da se naèudim za vas. GAL 4:21 Kažite mi, vi koji hoæete pod zakonom da budete, ne slušate li zakona? GAL 4:22 Jer je pisano da Avraam dva sina imade, jednoga od robinje, a drugoga od slobodne. GAL 4:23 Ali koji bješe od robinje, po tijelu se rodi; a koji od slobodne, po obeæanju. GAL 4:24 Koje znaèi drugo: jer su ovo dva zavjeta: jedan dakle od gore Sinajske, koja raða za robovanje, i to je Agar. GAL 4:25 Jer Agar znaèi Sinaj gora u Arapskoj, i poredi se sa sadašnjijem Jerusalimom, i služi sa djecom svojom. GAL 4:26 A gornji Jerusalim slobodna je, koji je mati svima nama. GAL 4:27 Jer je pisano: razveseli se, nerotkinjo koja ne raðaš; prokini i povièi, ti koja ne trpiš muke poroðaja; jer pusta ima mnogo više djece negoli ona koja ima muža. GAL 4:28 A mi smo, braæo, po Isaku djeca obeæanja. GAL 4:29 No kako onda onaj što se rodi po tijelu gonjaše duhovnoga, tako i sad. GAL 4:30 Ali šta govori pismo? Istjeraj robinju i sina njezina; jer sin robinjin neæe naslijediti sa sinom slobodne. GAL 4:31 Tako, braæo, nijesmo djeca robinjina nego slobodne. GAL 5:1 Stojte dakle u slobodi kojom nas Hristos oslobodi, i ne dajte se opet u jaram ropstva uhvatiti. GAL 5:2 Evo ja Pavle kažem vam da ako se obrežete Hristos vam ništa neæe pomoæi. GAL 5:3 A opet svjedoèim svakome èovjeku koji se obrezuje da je dužan sav zakon tvoriti. GAL 5:4 Izgubiste Hrista, vi koji hoæete zakonom da se opravdate, i otpadoste od blagodati. GAL 5:5 Jer mi duhom èekamo od vjere nad pravde. GAL 5:6 Jer u Hristu Isusu niti što pomaže obrezanje ni neobrezanje, nego vjera, koja kroz ljubav radi. GAL 5:7 Dobro trèaste; ko vam zabrani da se ne pokoravate istini? GAL 5:8 To odvraæanje nije od onoga koji vas pozva. GAL 5:9 Malo kvasca ukiseli sve tijesto. GAL 5:10 Ja se za vas nadam u Gospodu da ništa drugo neæete misliti. A koji vas smeta ponijeæe grijeh, makar ko bio. GAL 5:11 A ja, braæo, ako još obrezanje propovijedam, zašto me gone? Tako se ukide sablazan krstova. GAL 5:12 O da bi otsjeèeni bili oni koji vas kvare! GAL 5:13 Jer ste vi, braæo, na slobodu pozvani: samo da vaša sloboda ne bude na želju tjelesnu, nego iz ljubavi služite jedan drugome. GAL 5:14 Jer se sav zakon izvršuje u jednoj rijeèi, to jest: ljubi bližnjega svojega kao sebe. GAL 5:15 Ali ako se meðu sobom koljete i jedete, gledajte da jedan drugoga ne istrijebite. GAL 5:16 Velim pak: po duhu hodite, i želja tjelesnijeh ne izvršujte. GAL 5:17 Jer tijelo želi protiv duha, a duh protiv tijela; a ovo se protivi jedno drugome, da ne èinite ono šta hoæete. GAL 5:18 Ako li vas duh vodi, nijeste pod zakonom. GAL 5:19 A poznata su djela tjelesna, koja su preljuboèinstvo, kurvarstvo, neèistota, besramnost, GAL 5:20 Idolopoklonstvo, èaranja, neprijateljstva, svaðe, pakosti, srdnje, prkosi, raspre, sablazni, jeresi, GAL 5:21 Zavisti, ubistva, pijanstva, žderanja, i ostala ovakova, za koja vam naprijed kazujem, kao što i kazah naprijed, da oni koji takova èine neæe naslijediti carstva Božijega. GAL 5:22 A rod je duhovni ljubav, radost, mir, trpljenje, dobrota, milost, vjera, GAL 5:23 Krotost, uzdržanje; na to nema zakona. GAL 5:24 A koji su Hristovi, raspeše tijelo sa slastima i željama. GAL 5:25 Ako u duhu živimo, po duhu i da hodimo, GAL 5:26 Da ne tražimo lažne slave razdražujuæi jedan drugoga, i zavideæi jedan drugome. GAL 6:1 Braæo! ako i upadne èovjek u kakav grijeh, vi duhovni ispravljajte takovoga duhom krotosti, èuvajuæi sebe da i ti ne budeš iskušan. GAL 6:2 Nosite bremena jedan drugoga, i tako æete ispuniti zakon Hristov. GAL 6:3 Jer ako ko misli da je što a nije ništa, umom vara sebe. GAL 6:4 A svaki da ispita svoje djelo, i tada æe sam u sebi imati slavu, a ne u drugome. GAL 6:5 Jer æe svaki svoje breme nositi. GAL 6:6 A koji se uèi rijeèi neka daje dijel od svakoga dobra onome koji ga uèi. GAL 6:7 Ne varajte se: Bog se ne da ružiti; jer šta èovjek posije ono æe i požnjeti. GAL 6:8 Jer koji sije u tijelo svoje, od tijela æe požnjeti pogibao; a koji sije u duh, od duha æe požnjeti život vjeèni. GAL 6:9 A dobro èiniti da nam se ne dosadi; jer æemo u svoje vrijeme požnjeti ako se ne umorimo. GAL 6:10 Zato dakle dok imamo vremena da èinimo dobro svakome, a osobito onima koji su s nama u vjeri. GAL 6:11 Vidite koliko vam napisah rukom svojom! GAL 6:12 Koji hoæe da se hvale po tijelu oni vas nagone da se obrezujete, samo da ne budu gonjeni za krst Hristov. GAL 6:13 Jer ni oni sami koji se obrezuju ne drže zakona, nego hoæe da se vi obrezujete da se vašijem tijelom hvale. GAL 6:14 A ja Bože saèuvaj da se èim drugijem hvalim osim krstom Gospoda našega Isusa Hrista, kojega radi razape se meni svijet, i ja svijetu. GAL 6:15 Jer u Hristu Isusu niti što pomaže obrezanje ni neobrezanje, nego nova tvar. GAL 6:16 I koliko ih god po ovome pravilu žive, na njima biæe mir i milost, i na Izrailju Božijemu. GAL 6:17 Više da mi niko ne dosaðuje, jer ja rane Gospoda Isusa na tijelu svojemu nosim. GAL 6:18 Blagodat Gospoda našega Isusa Hrista sa duhom vašijem, braæo. Amin. EPH 1:1 Od Pavla, po volji Božijoj apostola Isusa Hrista, svetima koji su u Efesu, i vjernima u Hristu Isusu: EPH 1:2 Blagodat vam i mir od Boga oca našega i Gospoda Isusa Hrista. EPH 1:3 Blagosloven Bog i otac Gospoda našega Isusa Hrista, koji nas je blagoslovio svakijem blagoslovom duhovnijem na nebesima kroz Hrista; EPH 1:4 Kao što nas izabra kroz njega prije postanja svijeta, da budemo sveti i pravedni pred njim u ljubavi, EPH 1:5 Odredivši nas naprijed kroz Isusa Hrista sebi na posinaštvo, po ugodnosti volje svoje, EPH 1:6 Na pohvalu slavne blagodati svoje kojom nas oblagodati u ljubaznome, EPH 1:7 U kome imamo izbavljenje krvlju njegovom, i oproštenje grijeha, po bogatstvu blagodati njegove, EPH 1:8 Koju je preumnožio u nama u svakoj premudrosti i razumu, EPH 1:9 Pokazavši nam tajnu volje svoje, po ugodnosti svojoj koju naprijed pokaza u njemu, EPH 1:10 Za uredbu izvršetka vremena, da se sve sastavi u Hristu što je na nebesima i na zemlji; u njemu, EPH 1:11 Kroz kojega i našljednici postasmo, naprijed odreðeni bivši po naredbi Boga koji sve èini po savjetu volje svoje, EPH 1:12 Da bismo bili na hvalu slave njegove, mi koji smo se naprijed uzdali u Hrista, EPH 1:13 Kroz kojega i vi, èuvši rijeè istine, jevanðelje spasenija svojega, u kojemu i vjerovavši zapeèatiste se svetijem duhom obeæanja, EPH 1:14 Koji je zalog našljedstva našega za izbavljenje teèevine na hvalu slave njegove. EPH 1:15 Zato i ja èuvši vašu vjeru u Hrista Isusa, i ljubav k svima svetima, EPH 1:16 Ne prestajem zahvaljivati za vas, i spominjati vas u svojijem molitvama, EPH 1:17 Da Bog Gospoda našega Isusa Hrista, otac slave, dade vam Duha premudrosti i otkrivenja da ga poznate, EPH 1:18 I bistre oèi srca vašega da biste mogli vidjeti koje je nad njegova zvanja, i koje je bogatstvo slave našljedstva njegova u svetima, EPH 1:19 I kakva je izobilna velièina sile njegove na nama koji vjerujemo po èinjenju prevelike sile njegove, EPH 1:20 Koju uèini u Hristu, kad ga podiže iz mrtvijeh i posadi sebi s desne strane na nebesima, EPH 1:21 Nad svijem poglavarstvima, i vlastima, i silama, i gospodstvima, i nad svakijem imenom što se može nazvati, ne samo na ovome svijetu nego i na onome koji ide. EPH 1:22 I sve pokori pod noge njegove, i njega dade za glavu crkvi, nad svima, EPH 1:23 Koja je tijelo njegovo, punina onoga koji sve ispunjava u svemu. EPH 2:1 I vas koji bijaste mrtvi za prestupljenja i grijehe svoje, EPH 2:2 U kojima nekad hodiste po vijeku ovoga svijeta, po knezu koji vlada u vjetru, po duhu koji sad radi u sinovima protivljenja; EPH 2:3 U kojima i mi svi življesmo negda po željama tijela svojega, èineæi volju tijela i pomisli, i bijasmo roðena djeca gnjeva, kao i ostali; EPH 2:4 Ali Bog, koji je bogat u milosti, za premnogu ljubav svoju, koju ima k nama, EPH 2:5 I nas koji bijasmo mrtvi od grijehova oživlje s Hristom blagodaæu ste spaseni EPH 2:6 I s njim vaskrse i posadi na nebesima u Hristu Isusu. EPH 2:7 Da pokaže u vijekovima koji idu preveliko bogatstvo blagodati svoje dobrotom na nama u Hristu Isusu. EPH 2:8 Jer ste blagodaæu spaseni kroz vjeru; i to nije od vas, dar je Božij. EPH 2:9 Ne od djela, da se niko ne pohvali. EPH 2:10 Jer smo njegov posao, sazdani u Hristu Isusu za djela dobra, koja Bog naprijed pripravi da u njima hodimo. EPH 2:11 Zato se opominjite da vi koji ste negda po tijelu neznabošci bili i nazivani neobrezanje od onijeh koji su se zvali po tijelu obrezanje, koje se rukom radilo, EPH 2:12 Da bijaste u ono vrijeme bez Hrista, odvojeni od društva Izrailjeva, i bez dijela u zavjetima obeæanja, nada ne imajuæi, i bezbožni na svijetu: EPH 2:13 A sad u Hristu Isusu, vi koji ste negda bili daleko, blizu postadoste krvlju Hristovom. EPH 2:14 Jer je on mir naš, koji oboje sastavi u jedno, i razvali plot koji je rastavljao, neprijateljstvo, tijelom svojijem. EPH 2:15 Zakon zapovijesti naukama ukinuvši; da iz oboga naèini sobom jednoga novog èovjeka, èineæi mir; EPH 2:16 I da pomiri s Bogom oboje u jednom tijelu krstom, ubivši neprijateljstvo na njemu. EPH 2:17 I došavši propovjedi u jevanðelju mir vama daljnima i onima koji su blizu. EPH 2:18 Jer on dovede k ocu oboje u jednom duhu. EPH 2:19 Tako dakle više nijeste tuði i došljaci, nego živite sa svetima i domaæi ste Bogu, EPH 2:20 Nazidani na temelju apostola i proroka, gdje je kamen od ugla sam Isus Hristos, EPH 2:21 Na kome sva graðevina sastavljena raste za crkvu svetu u Gospodu; EPH 2:22 Na kome æete se i vi sazidati za stan Božij u duhu. EPH 3:1 Toga sam radi ja Pavle sužanj Isusa Hrista za vas neznabošce, EPH 3:2 Buduæi da èuste službu blagodati Božije koja je meni dana meðu vama, EPH 3:3 Da se meni po otkrivenju kaza tajna; kao što gore napisah ukratko, EPH 3:4 Odakle možete èitajuæi poznati moj razum u tajni Hristovoj, EPH 3:5 Koja se u drugijem naraštajima ne kaza sinovima èovjeèijim, kako se sad otkri svetijem njegovijem apostolima i prorocima Duhom svetijem; EPH 3:6 Da neznabošci kroz jevanðelje postanu sunašljednici i sutjelesnici i zajednièari u obeæanju njegovom u Hristu Isusu, EPH 3:7 Kojemu postadoh sluga po daru blagodati Božije, koja mi je dana po èinjenju sile njegove. EPH 3:8 Meni najmanjemu od sviju svetijeh dade se ova blagodat da objavim meðu neznabošcima neiskazano bogatstvo Hristovo, EPH 3:9 I da otkrijem svima što je služba tajne od postanja svijeta sakrivene u Bogu, koji je sazdao sve kroz Isusa Hrista; EPH 3:10 Da se kroz crkvu sad obznani poglavarstvima i vlastima na nebu mnogorazlièna premudrost Božija, EPH 3:11 Po naredbi vijekova, koju uèini u Hristu Isusu Gospodu našemu, EPH 3:12 U kome imamo slobodu i pristup u nadu vjerom njegovom. EPH 3:13 Zato vas molim da se ne oslabite zbog nevolja mojijeh za vas, koje su slava vaša. EPH 3:14 Toga radi preklanjam koljena svoja pred ocem Gospoda našega Isusa Hrista, EPH 3:15 Po kome se sva èeljad i na nebesima i na zemlji zovu, EPH 3:16 Da vam da silu po bogatstvu slave svoje, da se utvrdite Duhom njegovijem za unutrašnjeg èovjeka, EPH 3:17 Da se Hristos useli vjerom u srca vaša, da budete u ljubavi ukorijenjeni i utemeljeni; EPH 3:18 Da biste mogli razumjeti sa svima svetima što je širina i dužina i dubina i visina, EPH 3:19 I poznati pretežniju od razuma ljubav Hristovu, da se ispunite svakom puninom Božijom. EPH 3:20 A onome koji može još izobilnije sve èiniti što ištemo ili mislimo, po sili koja èini u nama, EPH 3:21 Onome slava u crkvi po Hristu Isusu u sve naraštaje va vijek vijeka. Amin. EPH 4:1 Molim vas dakle ja sužanj u Gospodu, da se vladate kao što prilikuje vašemu zvanju u koje ste pozvani, EPH 4:2 Sa svakom poniznošæu i krotošæu, s trpljenjem, trpeæi jedan drugoga u ljubavi, EPH 4:3 Starajuæi se držati jedinstvo Duha u svezi mira; EPH 4:4 Jedno tijelo, jedan duh, kao što ste i pozvani u jednom nadu zvanja svojega. EPH 4:5 Jedan Gospod, jedna vjera, jedno krštenje, EPH 4:6 Jedan Bog i otac sviju, koji je nad svima, i kroza sve, i u svima nama. EPH 4:7 A svakome se od nas dade blagodat po mjeri dara Hristova. EPH 4:8 Zato govori: izišavši na visinu zaplijenio si plijen, i dade dare ljudima. EPH 4:9 A što iziðe, šta je, osim da i siðe u najdonja mjesta zemlje? EPH 4:10 Koji siðe to je onaj koji i iziðe više sviju nebesa da ispuni sve. EPH 4:11 I on je dao jedne apostole, a jedne proroke, a jedne jevanðeliste, a jedne pastire i uèitelje, EPH 4:12 Da se sveti priprave za djelo službe, na sazidanje tijela Hristova; EPH 4:13 Dokle dostignemo svi u jedinstvo vjere i poznanje sina Božijega, u èovjeka savršena, u mjeru rasta visine Hristove; EPH 4:14 Da ne budemo više mala djeca, koju ljulja i zanosi svaki vjetar nauke, u laži èovjeèijoj, putem prijevare; EPH 4:15 Nego vladajuæi se po istini u ljubavi da u svemu uzrastemo u onome koji je glava, Hristos. EPH 4:16 Iz kojega je sve tijelo sastavljeno i sklopljeno svakijem zglavkom, da jedno drugome pomaže dobro po mjeri svakoga uda, i èini da raste tijelo na popravljanje samoga sebe u ljubavi. EPH 4:17 Ovo dakle govorim i svjedoèim u Gospodu da više ne hodite kao što hode i ostali neznabošci u praznosti uma svojega, EPH 4:18 Koji imaju smisao tamom pokriven, i udaljeni su od života Božijega za neznanje koje je u njima, za okamenjenje srca svojijeh; EPH 4:19 Koji ostavivši poštenje predadoše se besramnosti, na èinjenje svake neèistote i lakomstva. EPH 4:20 Ali vi tako ne poznaste Hrista; EPH 4:21 Jer ga èuste i u njemu se nauèiste, kao što je istina u Isusu, EPH 4:22 Da odbacite, po prvome življenju, staroga èovjeka, koji se raspada u željama prevarljivijem; EPH 4:23 I da se obnovite duhom uma svojega, EPH 4:24 I obuèete u novoga èovjeka, koji je sazdan po Bogu u pravdi i u svetinji istine. EPH 4:25 Zato odbacite laž, i govorite istinu svaki sa svojijem bližnjijem; jer smo udi jedan drugome. EPH 4:26 Gnjevite se i ne griješite; sunce da ne zaðe u gnjevu vašemu. EPH 4:27 Niti dajite mjesta ðavolu. EPH 4:28 Koji je krao više da ne krade, nego još da se trudi, èineæi dobro rukama svojima da ima šta davati potrebnome. EPH 4:29 Nikakva rðava rijeè da ne izlazi iz usta vašijeh, nego samo što je dobro za napredovanje vjere, da da blagodat onima koji slušaju. EPH 4:30 I ne ožalošæavajte svetoga Duha Božijega, kojijem ste zapeèaæeni za dan izbavljenja. EPH 4:31 Svaka gorèina, i gnjev, i ljutina, i vika i hula, da se uzme od vas, sa svakom pakošæu. EPH 4:32 A budite jedan drugome blagi, milostivi, praštajuæi jedan drugome, kao što je i Bog u Hristu oprostio vama. EPH 5:1 Ugledajte se dakle na Boga, kao ljubazna djeca, EPH 5:2 I živite u ljubavi, kao što je i Hristos ljubio nas, i predade sebe za nas u prilog i žrtvu Bogu na slatki miris. EPH 5:3 A kurvarstvo i svaka neèistota i lakomstvo da se i ne spominje meðu vama, kao što se pristoji svetima; EPH 5:4 Tako i sramotne i lude rijeèi, ili šale, što se ne pristoji; nego još zahvaljivanje. EPH 5:5 Jer ovo da znate da nijedan kurvar, ili neèist, ili tvrdica koji je idolopoklonik neæe imati dijela u carstvu Hrista i Boga. EPH 5:6 Niko da vas ne vara praznijem rijeèima; jer ovijeh radi ide gnjev Božij na sinove nepokornosti. EPH 5:7 Ne bivajte dakle zajednièari njihovi. EPH 5:8 Jer bijaste negda tama, a sad ste vidjelo u Gospodu: kao djeca vidjela živite; EPH 5:9 Jer je rod duhovni u svakoj dobroti i pravdi i istini. EPH 5:10 Istražujte što je Bogu ugodno. EPH 5:11 I ne pristajte na bezrodna djela tame, nego još karajte. EPH 5:12 Jer je sramno i govoriti šta oni tajno èine. EPH 5:13 A sve za što se kara, vidjelo objavljuje; jer sve što se objavljuje, vidjelo je; EPH 5:14 Zato govori: ustani ti koji spavaš i vaskrsni iz mrtvijeh, i obasjaæe te Hristos. EPH 5:15 Gledajte dakle da uredno živite, ne kao nemudri, nego kao mudri; EPH 5:16 Pazite na vrijeme, jer su dani zli. EPH 5:17 Toga radi ne budite nerazumni, nego poznajte što je volja Božija. EPH 5:18 I ne opijajte se vinom, u kome je kurvarstvo, nego se još ispunjavajte duhom, EPH 5:19 Govoreæi meðu sobom u psalmima i pojanju i pjesmama duhovnijem, pjevajuæi i pripijevajuæi u srcima svojijem Gospodu; EPH 5:20 Zahvaljujuæi za svašto u ime Gospoda našega Isusa Hrista Bogu i ocu; EPH 5:21 Slušajuæi se meðu sobom u strahu Božijemu. EPH 5:22 Žene! slušajte svoje muževe kao Gospoda. EPH 5:23 Jer je muž glava ženi kao što je i Hristos glava crkvi, i on je spasitelj tijela. EPH 5:24 No kao što crkva sluša Hrista tako i žene svoje muževe u svemu. EPH 5:25 Muževi! ljubite svoje žene kao što i Hristos ljubi crkvu, i sebe predade za nju, EPH 5:26 Da je osveti oèistivši je kupanjem vodenijem u rijeèi; EPH 5:27 Da je metne preda se slavnu crkvu, koja nema mane ni mrštine, ili takoga èega, nego da bude sveta i bez mane. EPH 5:28 Tako su dužni muževi ljubiti svoje žene kao svoja tjelesa; jer koji ljubi svoju ženu, sebe samoga ljubi. EPH 5:29 Jer niko ne omrznu kad na svoje tijelo, nego ga hrani i grije, kao i Gospod crkvu. EPH 5:30 Jer smo udi tijela njegova, od mesa njegova, i od kostiju njegovijeh. EPH 5:31 Toga radi ostaviæe èovjek oca svojega i mater, i prilijepiæe se k ženi svojoj, i biæe dvoje jedno tijelo. EPH 5:32 Tajna je ovo velika; a ja govorim za Hrista i za crkvu. EPH 5:33 Ali i vi svaki da ljubi onako svoju ženu kao i sebe samoga; a žena da se boji svojega muža. EPH 6:1 Djeco! slušajte svoje roditelje u Gospodu: jer je ovo pravo. EPH 6:2 Poštuj oca svojega i mater; ovo je prva zapovijest s obeæanjem: EPH 6:3 Da ti blago bude, i da živiš dugo na zemlji. EPH 6:4 I vi ocevi! ne razdražujte djece svoje, nego ih gajite u nauci i u strahu Gospodnjemu. EPH 6:5 Sluge! slušajte gospodare svoje po tijelu, sa strahom i drktanjem, u prostoti srca svojega, kao i Hrista; EPH 6:6 Ne samo pred oèima radeæi kao ljudima da ugaðate, nego kao sluge Hristove, tvoreæi volju Božiju od srca. EPH 6:7 Dragovoljno služite, kao Gospodu a ne kao ljudima, EPH 6:8 Znajuæi da svaki što uèini dobro ono æe i primiti od Gospoda, bio rob ili slobodnjak. EPH 6:9 I vi gospodari, tako èinite njima ostavljajuæi prijetnje, znajuæi da je i vama samijem i njima gospodar na nebesima, i on ne gleda ko je ko. EPH 6:10 A dalje, braæo moja, jaèajte u Gospodu i u sili jaèine njegove. EPH 6:11 Obucite se u sve oružje Božije, da biste se mogli održati protiv lukavstva ðavolskoga: EPH 6:12 Jer naš rat nije s krvlju i s tijelom, nego s poglavarima i vlastima, i s upraviteljima tame ovoga svijeta, s duhovima pakosti ispod neba. EPH 6:13 Toga radi uzmite sve oružje Božije, da biste se mogli braniti u zli dan, i svršivši sve održati se. EPH 6:14 Stanite dakle opasavši bedra svoja istinom i obukavši se u oklop pravde, EPH 6:15 I obuvši noge u pripravu jevanðelja mira; EPH 6:16 A svrh svega uzmite štit vjere o koji æete moæi pogasiti sve raspaljene strijele neèastivoga; EPH 6:17 I kacigu spasenija uzmite, i maè duhovni koji je rijeè Božija. EPH 6:18 I svakom molitvom i moljenjem molite se Bogu duhom bez prestanka, i uz to stražite sa svakijem trpljenjem i molitvom za sve svete, EPH 6:19 I za mene, da mi se da rijeè kad otvorim usta svoja, da obznanim sa slobodom tajnu jevanðelja, EPH 6:20 Za koje sam poslanik u okovima, da u njemu govorim slobodno, kao što mi se pristoji. EPH 6:21 A da i vi znate kako sam ja i šta radim, sve æe vam kazati Tihik, ljubazni brat i vjerni sluga u Gospodu, EPH 6:22 Kojega poslah k vama za to isto da znate kako smo mi, i da utješi srca vaša. EPH 6:23 Mir braæi i ljubav s vjerom od Boga oca i Gospoda Isusa Hrista. EPH 6:24 Blagodat sa svima koji ljube Gospoda našega Isusa Hrista jednako. Amin. PHI 1:1 Od Pavla i Timotija, slugu Isusa Hrista, svima svetima u Hristu Isusu koji su u Filibi, s vladikama i ðakonima: PHI 1:2 Blagodat vam i mir od Boga oca našega i Gospoda Isusa Hrista. PHI 1:3 Zahvaljujem Bogu svojemu kad se god opomenem vas, PHI 1:4 Svagda u svakoj molitvi svojoj za sve vas s radošæu moleæi se, PHI 1:5 Što vi postadoste zajednièari u jevanðelju, od prvoga dana i do danas; PHI 1:6 Uzdajuæi se u ovo isto da æe onaj koji je poèeo dobro djelo u vama dovršiti ga tja do dana Isusa Hrista. PHI 1:7 Kao što je pravo da ja ovo mislim za sve vas, jer vas imam u srcu u okovima svojima i u odgovoru i potvrðivanju jevanðelja, kao sve zajednièare sa mnom u blagodati. PHI 1:8 Jer Bog mi je svjedok da vas ljubim ljubavlju Isusa Hrista, PHI 1:9 I zato se molim Bogu da ljubav vaša još više i više izobiluje u razumu i svakoj volji, PHI 1:10 Da kušate šta je bolje, da budete èisti i bez spoticanja na dan Hristov, PHI 1:11 Napunjeni plodova pravde kroz Isusa Hrista, na slavu i hvalu Božiju. PHI 1:12 Hoæu pak da znate, braæo, da ovo što se radi sa mnom iziðe za napredak jevanðelja, PHI 1:13 Tako da se razglasi u svoj sudnici i kod sviju ostalijeh da su moji okovi za Hrista. PHI 1:14 I mnoga braæa u Gospodu oslobodivši se okovima mojima veæma smiju govoriti rijeè Božiju bez straha. PHI 1:15 Istina, jedni iz zavisti i svaðe, a jedni od dobre volje Hrista propovijedaju. PHI 1:16 Tako ovi uz prkos Hrista objavljuju neèisto, misleæi da æe nanijeti žalost mojijem okovima; PHI 1:17 A ovi iz ljubavi, znajuæi da za obranu jevanðelja ležim u tamnici. PHI 1:18 Šta dakle? Bilo kako mu drago, dvolièenjem ili istinom, Hristos se propovijeda; i zato se radujem, a i radovaæu se; PHI 1:19 Jer znam da æe mi se ovo zbiti na spasenije vašom molitvom i pomoæu Duha Isusa Hrista. PHI 1:20 Kao što èekam i nadam se da se ni u èemu neæu postidjeti, nego da æe se i sad kao svagda sa svakom slobodom Hristos velièati u tijelu mojemu, bilo životom ili smræu. PHI 1:21 Jer je meni život Hristos a smrt dobitak. PHI 1:22 A kad mi življenje u tijelu plod donosi, to ne znam šta æu izabrati. PHI 1:23 A oboje mi je milo, imajuæi želju otiæi i s Hristom biti, koje bi mnogo bolje bilo; PHI 1:24 Ali ostati u tijelu potrebnije je vas radi. PHI 1:25 I ovo znam jamaèno da æu biti i ostati kod sviju vas na vaš napredak i radost vjere, PHI 1:26 Da hvala vaša mnome izobiluje u Hristu Isusu kad vam opet doðem. PHI 1:27 Samo živite kao što se pristoji jevanðelju Hristovu, da vas vidim kad doðem ili ako vam ne doðem da èujem za vas da stojite u jednome duhu i jednodušno borite se za vjeru jevanðelja, PHI 1:28 I ni u èem da se ne plašite od protivnika; koje je njima znak pogibli a vama spasenija, i to od Boga; PHI 1:29 Jer se vama darova Hrista radi ne samo da ga vjerujete nego i da stradate za nj, PHI 1:30 Imajuæi onu istu borbu kakovu u meni vidjeste i sad èujete za mene. PHI 2:1 Ako ima dakle koje pouèenje u Hristu, ili ako ima koja utjeha ljubavi, ako ima koja zajednica duha, ako ima koje srce žalostivo i milost, PHI 2:2 Ispunite moju radost, da jedno mislite, jednu ljubav imate, jedinodušni i jedinomisleni: PHI 2:3 Ništa ne èinite uz prkos ili za praznu slavu; nego poniznošæu èinite jedan drugoga veæeg od sebe. PHI 2:4 Ne gledajte svaki za svoje, nego i za drugijeh. PHI 2:5 Jer ovo da se misli meðu vama što je i u Hristu Isusu, PHI 2:6 Koji, ako je i bio u oblièju Božijemu, nije se otimao da se isporedi s Bogom; PHI 2:7 Nego je ponizio sam sebe uzevši oblièje sluge, postavši kao i drugi ljudi i na oèi naðe se kao èovjek, PHI 2:8 Ponizio sam sebe postavši poslušan do same smrti, a smrti krstove. PHI 2:9 Zato i Bog njega povisi, i darova mu ime koje je veæe od svakoga imena. PHI 2:10 Da se u ime Isusovo pokloni svako koljeno onijeh koji su na nebu i na zemlji i pod zemljom; PHI 2:11 I svaki jezik da prizna da je Gospod Isus Hristos na slavu Boga oca. PHI 2:12 Tako, ljubazni moji, kao što me svagda slušaste, ne samo kad sam kod vas, nego i sad mnogo veæma kad nijesam kod vas, gradite spasenije svoje sa strahom i drktanjem. PHI 2:13 Jer je Bog što èini u vama da hoæete i uèinite kao što mu je ugodno. PHI 2:14 Sve èinite bez vike i premišljanja, PHI 2:15 Da budete pravi i cijeli, djeca Božija bez mane usred roda nevaljaloga i pokvarenoga, u kojemu svijetlite kao vidjela na svijetu, PHI 2:16 Pridržavajuæi rijeè života, na moju hvalu za dan Hristov, da mi ne bude uzalud trèanje i trud. PHI 2:17 No ako i žrtvovan budem na žrtvu i službu vjere vaše, radujem se, i radujem se s vama svima. PHI 2:18 Tako i vi radujte se i budite sa mnom radosni. PHI 2:19 A nadam se u Gospoda Isusa da æu skoro poslati k vama Timotija, da se i ja razveselim razabravši kako ste vi. PHI 2:20 Jer nijednoga nemam jednake misli sa sobom koji se upravo brine za vas. PHI 2:21 Jer svi traže što je njihovo, a ne što je Hrista Isusa. PHI 2:22 A njegovo poštenje poznajete, jer kao dijete ocu sa mnom je poslužio u jevanðelju. PHI 2:23 Njega dakle nadam se da æu poslati odmah kako razberem šta je za mene. PHI 2:24 A nadam se u Gospoda da æu i sam skoro doæi k vama. PHI 2:25 Ali naðoh za potrebno da pošljem k vama brata Epafrodita, svojega pomagaèa i drugara u vojevanju, a vašega poslanika i slugu moje potrebe; PHI 2:26 Jer željaše od srca vas sve da vidi, i žaljaše što ste èuli da je bolovao. PHI 2:27 Jer bješe bolestan do smrti; no Bog pomilova ga, ne samo njega, nego i mene, da mi ne doðe žalost na žalost. PHI 2:28 Zato ga poslah skorije, da se obradujete kad ga opet vidite, i meni da olakša malo. PHI 2:29 Primite ga dakle u Gospodu sa svakom radosti, i takove poštujte; PHI 2:30 Jer za djelo Hristovo doðe do same smrti, ne marivši za svoj život da naknadi u službi mojoj što vas nemam. PHI 3:1 A dalje, braæo moja, radujte se u Gospodu. Jer sve jedno da vam pišem meni nije dosadno, a vama je potrebno. PHI 3:2 Èuvajte se od pasa, èuvajte se od zlijeh poslenika, èuvajte se od sijeèenja. PHI 3:3 Jer mi smo obrezanje koji duhom Bogu služimo i hvalimo se Hristom Isusom, a ne uzdamo se u tijelo. PHI 3:4 Premda bih se i ja mogao uzdati u tijelo. Ako ko drugi misli da se može uzdati u tijelo, ja još veæma, PHI 3:5 Koji sam obrezan osmi dan, od roda Izrailjeva, koljena Venijaminova, Jevrejin od Jevreja, po zakonu farisej. PHI 3:6 Po revnosti gonih crkvu Božiju, po pravdi zakonskoj bih bez mane. PHI 3:7 No što mi bješe dobitak ono primih za štetu Hrista radi. PHI 3:8 Jer sve držim za štetu prema prevažnome poznanju Hrista Isusa Gospoda svojega, kojega radi sve ostavih, i držim sve da su trice, samo da Hrista dobijem, PHI 3:9 I da se naðem u njemu, ne imajuæi svoje pravde koja je od zakona, nego koja je od vjere Isusa Hrista, pravdu koja je od Boga u vjeri; PHI 3:10 Da poznam njega i silu vaskrsenija njegova i zajednicu njegovijeh muka, da budem nalik na smrt njegovu, PHI 3:11 Da bih kako dostigao u vaskrsenije mrtvijeh; PHI 3:12 Ne kao da veæ dostigoh ili se veæ savrših, nego tjeram ne bih li dostigao kao što me dostiže Hristos Isus. PHI 3:13 Braæo! ja još ne mislim da sam dostigao; jedno pak velim: što je ostrag zaboravljam, a za onijem što je naprijed sežem se, PHI 3:14 I trèim k biljezi, k daru gornjega zvanja Božijega u Hristu Isusu. PHI 3:15 Koji smo god dakle savršeni ovako da mislimo; ako li što drugo mislite, i ovo æe vam Bog otkriti. PHI 3:16 Ali šta dostigosmo u onome jednako da mislimo, i po onome pravilu da živimo. PHI 3:17 Ugledajte se na mene, braæo, i gledajte na one koji tako žive kao što nas imate za ugled. PHI 3:18 Jer mnogi hode, za koje vam mnogo puta govorih, a sad i plaèuæi govorim, neprijatelji krsta Hristova; PHI 3:19 Kojima je svršetak pogibao, kojima je Bog trbuh, i slava u sramu njihovu, koji zemaljski misle. PHI 3:20 Jer je naše življenje na nebesima, otkuda i spasitelja oèekujemo Gospoda svojega Isusa Hrista, PHI 3:21 Koji æe preobraziti naše poniženo tijelo da bude jednako tijelu slave njegove, po sili da može sve sebi pokoriti. PHI 4:1 Zato, braæo moja ljubazna i poželjena, radosti i vijenèe moj! tako stojte u Gospodu, ljubazni. PHI 4:2 Evodiju molim, i Sintihiju molim da jedno misle u Gospodu. PHI 4:3 Da, molim i tebe, druže pravi, pomaži njima koje se u jevanðelju trudiše sa mnom, i Klimentom, i s ostalima pomagaèima mojima, kojijeh su imena u knjizi života. PHI 4:4 Radujte se svagda u Gospodu, i opet velim: radujte se. PHI 4:5 Krotost vaša da bude poznata svijem ljudima. PHI 4:6 Gospod je blizu. Ne brinite se ni za što nego u svemu molitvom i moljenjem sa zahvaljivanjem da se javljaju Bogu iskanja vaša. PHI 4:7 I mir Božij, koji prevazilazi svaki um, da saèuva srca vaša i misli vaše u Gospodu Isusu. PHI 4:8 A dalje, braæo moja, što je god istinito, što je god pošteno, što je god pravedno, što je god preèisto, što je god preljubazno, što je god slavno, i još ako ima koja dobrodjetelj, i ako ima koja pohvala, to mislite. PHI 4:9 Što i nauèiste, i primiste, i èuste, i vidjeste u meni, ono èinite, i Bog mira biæe s vama. PHI 4:10 Obradovah se pak vrlo u Gospodu što se opet opomenuste starati se za mene; kao što se i staraste, ali se nezgodnijem vremenom zadržaste. PHI 4:11 Ne govorim zbog nedostatka, jer se ja navikoh biti dovoljan onijem u èemu sam. PHI 4:12 Znam se i poniziti, znam i izobilovati; u svemu i svakojako navikoh, i sit biti, i gladovati, i izobilovati, i nemati. PHI 4:13 Sve mogu u Isusu Hristu, koji mi moæ daje. PHI 4:14 Ali dobro uèiniste što se primiste moje nevolje. PHI 4:15 A znate i vi, Filibljani, da od poèetka jevanðelja, kad iziðoh iz Maæedonije, nijedna mi crkva ne prista u stvar davanja i uzimanja osim vas jednijeh; PHI 4:16 Jer i u Solun i jednom i drugom poslaste mi u potrebu moju. PHI 4:17 Ne kao da tražim dara, nego tražim ploda koji se množi na korist vašu. PHI 4:18 A ja sam primio sve i imam izobila. Ispunio sam se primivši od Epafrodita što ste mi poslali, slatki miris, prilog prijatan, ugodan Bogu. PHI 4:19 A Bog moj da ispuni svaku potrebu vašu po bogatstvu svojemu u slavi, u Hristu Isusu. PHI 4:20 A Bogu i ocu našemu slava va vijek vijeka. Amin. PHI 4:21 Pozdravite svakoga svetog u Hristu Isusu. Pozdravljaju vas braæa što su sa mnom. PHI 4:22 Pozdravljaju vas svi sveti, a osobito koji su iz doma Æesareva. PHI 4:23 Blagodat Gospoda našega Isusa Hrista sa svima vama. Amin. COL 1:1 Od Pavla, po volji Božijoj apostola Isusa Hrista i brata Timotija, COL 1:2 Svetima koji su u Kolosima i vjernoj braæi u Hristu Isusu: blagodat vam i mir od Boga oca našega i Gospoda Isusa Hrista. COL 1:3 Zahvaljujemo Bogu i ocu Gospoda svojega Isusa Hrista, moleæi se svagda za vas, COL 1:4 Èuvši vjeru vašu u Hrista Isusa, i ljubav koju imate k svima svetima, COL 1:5 Za nad ostavljeni vama na nebesima, za koji naprijed èuste u rijeèi istine jevanðelja, COL 1:6 Koje je u vama, kao i u svemu svijetu, i plodno je i raste, kao i u vama, od onoga dana kako èuste i razumjeste blagodat Božiju u istini, COL 1:7 Kao što i doznaste od Epafrasa, ljubaznoga našeg drugara u služenju, koji je za vas vjerni sluga Hristov, COL 1:8 Koji nam i javi vašu ljubav u duhu. COL 1:9 Toga radi i mi od onoga dana kako èusmo ne prestajemo za vas moliti se Bogu i iskati da se ispunite poznanjem volje njegove u svakoj premudrosti i razumu duhovnome, COL 1:10 Da živite pristojno Bogu na svako ugaðanje i u svakome dobrom djelu da budete plodni, i da rastete u poznanju Božijemu, COL 1:11 Jaèajuæi svakom snagom po sili slave njegove, i u svakom trpljenju i dugom podnošenju s radošæu; COL 1:12 Zahvaljujuæi Bogu i ocu, koji nas prizva u dijel našljedstva svetijeh u vidjelu; COL 1:13 Koji nas izbavi od vlasti tamne, i premjesti nas u carstvo sina ljubavi svoje, COL 1:14 U kome imamo izbavljenje krvlju njegovom i oproštenje grijeha; COL 1:15 Koji je oblièje Boga što se ne vidi, koji je roðen prije svake tvari. COL 1:16 Jer kroz njega bi sazdano sve što je na nebu i što je na zemlji, što se vidi i što se ne vidi, bili prijestoli ili gospodstva ili poglavarstva, ili vlasti: sve se kroza nj i za nj sazda. COL 1:17 I on je prije svega, i sve je u njemu. COL 1:18 I on je glava tijelu crkve, koji je poèetak i prvoroðeni iz mrtvijeh, da bude on u svemu prvi; COL 1:19 Jer bi volja oèina da se u nj useli sva punina, COL 1:20 I kroza nj da primiri sve sa sobom, umirivši krvlju krsta njegova, kroza nj sve, bilo na zemlji ili na nebu. COL 1:21 I vas koji ste nekad bili odluèeni i neprijatelji kroz pomisli u zlijem djelima, COL 1:22 A sad vas primiri u tijelu mesa njegova smræu njegovom, da vas svete i bez mane i bez krivice izvede preda se; COL 1:23 Ako samo ostanete u vjeri utemeljeni i tvrdi, i nepokretni od nada jevanðelja, koje èuste, koje je propovijedano svoj tvari pod nebom, kojemu ja Pavle postadoh sluga. COL 1:24 Sad se radujem u svojemu stradanju za vas, i dovršujem nedostatak nevolja Hristovijeh na tijelu svojemu za tijelo njegovo koje je crkva, COL 1:25 Kojoj ja postadoh sluga po naredbi Božijoj koja mi je dana meðu vama da ispunim rijeè Božiju, COL 1:26 Tajnu koja je bila sakrivena od postanja svijeta i naraštaja, a sad se javi svetima njegovijem, COL 1:27 Kojima Bog naumi pokazati kako je bogata slava tajne ove meðu neznabošcima, koje je Hristos u vama, nad slave; COL 1:28 Kojega mi propovijedamo svjetujuæi svakoga èovjeka, i uèeæi svakoj premudrosti, da pokažemo svakoga èovjeka savršena u Hristu Isusu. COL 1:29 Za što se i trudim i borim po njegovoj moæi koja u meni silno èini. COL 2:1 Hoæu dakle da vi znate koliku borbu imam za vas i za one što su u Laodikiji i u Jerapolju, i za sve koji ne vidješe lica mojega u tijelu, COL 2:2 Da se utješe srca njihova, i da se stegnu u ljubavi, i u svakome bogatstvu punoga razuma, na poznanje tajne Boga i oca i Hrista, COL 2:3 U kojoj je sve blago premudrosti i razuma sakriveno. COL 2:4 A ovo govorim, da vas niko ne prevari slatkijem rijeèima. COL 2:5 Jer ako tijelom i nijesam kod vas, ali sam duhom s vama, radujuæi se i videæi vaš red i tvrðu vaše vjere u Hrista. COL 2:6 Kako dakle primiste Hrista Isusa Gospoda onako živite u njemu, COL 2:7 Ukorijenjeni i nazidani u njemu i utvrðeni vjerom kao što nauèiste, izobilujuæi u njoj zahvalnošæu. COL 2:8 Braæo! èuvajte se da vas ko ne zarobi filozofijom i praznom prijevarom, po kazivanju èovjeèijemu, po nauci svijeta, a ne po Hristu. COL 2:9 Jer u njemu živi svaka punina Božanstva tjelesno. COL 2:10 I da budete ispunjeni u njemu koji je glava svakome poglavarstvu i vlasti; COL 2:11 U kome i obrezani biste obrezanjem nerukotvorenijem, odbacivši tijelo grijeha mesnijeh obrezanjem Hristovijem; COL 2:12 Zakopavši se s njim krštenjem, u kojemu s njim i ustaste vjerom sile Boga koji ga vaskrsnu iz mrtvijeh. COL 2:13 I vas koji ste bili mrtvi u grijesima i u neobrezanju tijela svojega, oživljeo je s njim, poklonivši nam sve grijehe, COL 2:14 I izbrisavši pismo uredbe koja bješe protiv nas, i to uzevši sa srijede prikova ga na krstu; COL 2:15 I svukavši poglavarstva i vlasti izvede ih na ugled slobodno, i pobijedi ih na njemu. COL 2:16 Da vas dakle niko ne osuðuje za jelo ili za piæe, ili za kakav praznik, ili za mladine, ili za subote; COL 2:17 Koje je sve bilo sjen od onoga što šæaše da doðe, i tijelo je Hristovo. COL 2:18 Niko da vas ne vara, po svojoj volji izabranom poniznošæu i službom anðela, istražujuæi i što ne vidje, i uzalud nadimajuæi se umom tijela svojega, COL 2:19 A ne držeæi se glave, iz koje je sve tijelo s pomoæu zglavaka i sveza sastavljeno, i raste za rast Božij. COL 2:20 Ako dakle umrijeste s Hristom stihijama svijeta, zašto se kao živeæi u svijetu prepirete: COL 2:21 Ne dohvati se, ne okusi, ne opipaj; koje je sve na pogibao onome koji èini, COL 2:22 Po zapovijestima i naukama ljudskima? COL 2:23 Koje je samo po rijeèi premudrost samovoljno izbrane službe i poniznosti i nešteðenja tijela, ne za èast kaku, za punjenje tijela. COL 3:1 Ako dakle vaskrsnuste s Hristom, tražite ono što je gore gdje Hristos sjedi s desne strane Boga. COL 3:2 Mislite o onome što je gore a ne što je na zemlji. COL 3:3 Jer umrijeste, i vaš je život sakriven s Hristom u Bogu. COL 3:4 A kad se javi Hristos, život vaš, onda æete se i vi s njime javiti u slavi. COL 3:5 Pomorite dakle ude svoje koji su na zemlji: kurvarstvo, neèistotu, slast, zlu želju i lakomstvo, koje je idolopoklonstvo; COL 3:6 Za koje ide gnjev Božij na sinove protivljenja; COL 3:7 U kojima i vi negda hoðaste kad življaste meðu njima. COL 3:8 A sad odbacite i vi to sve: gnjev, ljutinu, pakost, huljenje, sramotne rijeèi iz usta svojijeh. COL 3:9 Ne lažite jedan na drugoga; svucite staroga èovjeka s djelima njegovijem, COL 3:10 I obucite novoga, koji se obnavlja za poznanje, po oblièju onoga koji ga je sazdao: COL 3:11 Gdje nema Grka ni Jevrejina, obrezanja ni neobrezanja, divljaka ni Skita, roba ni slobodnjaka, nego sve i u svemu Hristos. COL 3:12 Obucite se dakle kao izbrani Božiji, sveti i ljubazni, u srdaènu milost, dobrotu, poniznost, krotost, i trpljenje, COL 3:13 Snoseæi jedan drugoga, i opraštajuæi jedan drugome ako ima ko tužbu na koga: kao što je i Hristos vama oprostio tako i vi. COL 3:14 A svrh svega toga obucite se u ljubav, koja je sveza savršenstva. COL 3:15 I mir Božij da vlada u srcima vašima, na koji ste i pozvani u jednom tijelu, i zahvalni budite. COL 3:16 Rijeè Hristova da se bogato useli meðu vas, u svakoj premudrosti uèeæi i svjetujuæi sami sebe sa psalmima i pojanjem i pjesmama duhovnijem, u blagodati pjevajuæi u srcima svojima Gospodu. COL 3:17 I sve što god èinite rijeèju ili djelom, sve èinite u ime Gospoda Isusa Hrista hvaleæi Boga i oca kroza nj. COL 3:18 Žene! slušajte svoje muževe kao što treba u Gospodu. COL 3:19 Muževi! ljubite žene svoje i ne srdite se na njih. COL 3:20 Djeco! slušajte roditelje svoje u svaèemu; jer je ovo ugodno Gospodu. COL 3:21 Ocevi! ne razdražujte djece svoje, da ne gube volje. COL 3:22 Sluge! slušajte u svemu svoje tjelesne gospodare, ne samo pred oèima radeæi kao da ljudima ugaðate, nego u prostoti srca, bojeæi se Boga, COL 3:23 I sve šta god èinite, od srca èinite kao Gospodu a ne kao ljudima; COL 3:24 Znajuæi da æete od Gospoda primiti platu našljedstva; jer Gospodu Hristu služite. COL 3:25 A koji skrivi primiæe što je skrivio: i nema gledanja ko je ko. COL 4:1 Gospodari! pravdu i jednakost èinite slugama znajuæi da i vi imate gospodara na nebesima. COL 4:2 Da vam se ne dosadi molitva; i stražite u njoj sa zahvaljivanjem, COL 4:3 Moleæi se i za nas ujedno da nam Bog otvori vrata rijeèi, da propovijedamo tajnu Hristovu, za koju sam i svezan, COL 4:4 Da je javim kao što mi treba govoriti. COL 4:5 Mudro živite prema onima koji su napolju, pazeæi na vrijeme. COL 4:6 Rijeè vaša da biva svagda u blagodati, solju zaèinjena, da znate kako vam svakome treba odgovarati. COL 4:7 Za mene kazaæe vam sve Tihik ljubazni brat i vjerni sluga i drugar u Gospodu, COL 4:8 Kojega poslah k vama za to isto da razbere kako ste vi, i da utješi srca vaša, COL 4:9 S Onisimom vjernijem i ljubaznijem bratom našijem, koji je od vas. Oni æe vam sve kazati kako je ovdje. COL 4:10 Pozdravlja vas Aristarh, koji je sa mnom u sužanjstvu, i Marko neæak Varnavin, za kojega primiste zapovijesti ako doðe k vama, primite ga COL 4:11 I Isus prozvani Just, koji su iz obrezanja. Ovo su jedini moji pomagaèi u carstvu Božijemu koji mi biše utjeha. COL 4:12 Pozdravlja vas Epafras, koji je od vas, sluga Isusa Hrista; on se jednako trudi za vas u molitvama da budete savršeni i ispunjeni svakom voljom Božijom. COL 4:13 Jer ja svjedoèim za njega da ima veliku revnost i brigu za vas i za one koji su u Laodikiji i u Jerapolju. COL 4:14 Pozdravlja vas Luka ljekar ljubazni, i Dimas. COL 4:15 Pozdravite braæu u Laodikiji, i Nimfana i domašnju crkvu njegovu. COL 4:16 I kad se ova poslanica proèita kod vas, uèinite da se proèita i u Laodikijskoj crkvi, i onu što je pisana u Laodikiju da i vi proèitate. COL 4:17 I kažite Arhipu: gledaj na službu koju si primio u Gospodu da je dovršiš. COL 4:18 Pozdrav mojom rukom Pavlovom. Opominjite se mojijeh okova. Blagodat sa svima vama. Amin. 1TH 1:1 Od Pavla i Silvana i Timotija crkvi Solunskoj u Bogu ocu i Gospodu Isusu Hristu: blagodat vam i mir od Boga oca našega i Gospoda Isusa Hrista. 1TH 1:2 Zahvaljujemo Bogu svagda za sve vas spominjuæi vas u molitvama svojima, 1TH 1:3 I spominjuæi bez prestanka vaše djelo vjere, i trud ljubavi, i trpljenje nada Gospoda našega Isusa Hrista, pred Bogom i ocem našijem, 1TH 1:4 Znajuæi, braæo ljubazna, od Boga izbor vaš. 1TH 1:5 Jer jevanðelje naše ne bi k vama samo u rijeèi nego i u sili i u Duhu svetome, i u velikom priznanju, kao što znate kakovi bismo meðu vama vas radi. 1TH 1:6 I vi se ugledaste na nas i na Gospoda primivši rijeè u velikoj nevolji s radošæu Duha svetoga, 1TH 1:7 Tako da postadoste ugled svima koji vjeruju u Maæedoniji i u Ahaji. 1TH 1:8 Jer se od vas promèe rijeè Gospodnja ne samo u Maæedoniji i Ahaji, nego i u svako mjesto iziðe vjera vaša u Boga tako da nam nije trijebe što govoriti. 1TH 1:9 Jer oni obznanjuju za vas kakav ulazak imasmo k vama, i kako se obratiste Bogu od idola, da služite Bogu živu i istinu, 1TH 1:10 I da èekate sina njegova s nebesa kojega vaskrse iz mrtvijeh, Isusa, koji nas izbavlja od gnjeva koji æe doæi. 1TH 2:1 Jer sami znate, braæo, ulazak naš k vama da ne bi uzalud; 1TH 2:2 Nego postradavši prije i osramoæeni bivši, kao što znate, u Filibi, oslobodismo se u Bogu svojemu kazivati vama jevanðelje Božije s velikom borbom. 1TH 2:3 Jer utjeha naša nije od prijevare, ni od neèistote, ni u lukavstvu; 1TH 2:4 Nego kako nas okuša Bog da smo vjerni da primimo jevanðelje, tako govorimo, ne kao ljudima ugaðajuæi nego Bogu koji kuša srca naša. 1TH 2:5 Jer nigda iz laskanja ne govorismo k vama, kao što znate, niti iz uzroka lakomstva: Bog je svjedok; 1TH 2:6 Niti tražeæi od ljudi slave, ni od vas, ni od drugijeh. 1TH 2:7 Mogli smo vam biti na dosadu, kao Hristovi apostoli; ali bismo krotki meðu vama, kao što dojilica njeguje svoju djecu. 1TH 2:8 Tako smo vas rado imali da smo gotovi bili dati vam ne samo jevanðelje Božije, nego i duše svoje, jer ste nam omiljeli. 1TH 2:9 Jer pamtite, braæo, trud naš i posao: jer dan i noæ radeæi da ne dosadimo nijednome od vas, propovijedasmo vam jevanðelje Božije. 1TH 2:10 Vi ste svjedoci i Bog kako sveti i pravedni i bez krivice bismo vama koji vjerujete, 1TH 2:11 Kao što znate da svakoga vas kao otac djecu svoju 1TH 2:12 Molismo i utješavasmo, i svjedoèismo vam da živite kao što se pristoji Bogu, koji vas je prizvao u svoje carstvo i slavu. 1TH 2:13 Toga radi i mi zahvaljujemo Bogu bez prestanka što vi primivši od nas rijeè èuvenja Božijega primiste ne kao rijeè èovjeèiju, nego kao što zaista jest) rijeè Božiju, koja i èini u vama koji vjerujete. 1TH 2:14 Jer vi, braæo, proðoste kao crkve Božije koje su u Judeji u Hristu Isusu; jer tako i vi postradaste od svojega roda kao i oni od Jevreja, 1TH 2:15 Koji ubiše i Gospoda Isusa i proroke njegove, i koji nas istjeraše, i Bogu ne ugodiše, i koji se svijem ljudima protive, 1TH 2:16 I zabranjuju nam kazivati neznabošcima da se spasu; da ispune grijehe svoje svagda; ali napošljetku doðe gnjev na njih. 1TH 2:17 A mi, braæo, osirotjevši za vama neko vrijeme licem a ne srcem, veæma hiæasmo da vidimo lice vaše s velikom željom. 1TH 2:18 Zato šæadijasmo da doðemo k vama, ja Pavle jednom i drugom, i zabrani nam sotona. 1TH 2:19 Jer ko je naš nad ili radost, ili vijenac slave? Nijeste li i vi pred Gospodom našijem Isusom Hristom o njegovu dolasku? 1TH 2:20 Jer ste vi naša slava i radost. 1TH 3:1 Zato ne moguæi više trpljeti naumismo sami ostati u Atini, 1TH 3:2 I poslasmo Timotija, brata svojega i slugu Božijega, i pomagaèa svojega u jevanðelju Hristovu, da vas utvrdi i utješi u vjeri vašoj; 1TH 3:3 Da se niko ne smete u ovijem nevoljama; jer sami znate da smo na to odreðeni. 1TH 3:4 Jer kad bijasmo kod vas kazasmo vam naprijed da æemo padati u nevolje, koje i bi, i znate. 1TH 3:5 Toga radi i ja ne moguæi više trpljeti poslah da poznam vjeru vašu, da vas kako ne iskuša kušaè, i da uzalud ne bude trud naš. 1TH 3:6 A sad kad doðe Timotije k nama od vas i javi nam vašu vjeru i ljubav, i da imate dobar spomen o nama svagda, želeæi nas vidjeti, kao i mi vas, 1TH 3:7 Zato se utješismo, braæo, vama u svakoj žalosti i nevolji svojoj vašom vjerom; 1TH 3:8 Jer smo mi sad živi kad vi stojite u Gospodu. 1TH 3:9 Jer kakvu hvalu možemo dati Bogu za vas, za svaku radost, kojom se radujemo vas radi pred Bogom svojijem? 1TH 3:10 Dan i noæ molimo se Bogu preizobilno da vidimo lice vaše, i da ispunimo nedostatak vjere vaše. 1TH 3:11 A sam Bog i otac naš i Gospod naš Isus Hristos da upravi put naš k vama. 1TH 3:12 A vas Gospod da umnoži, i da imate izobilnu ljubav jedan k drugome i k svima, kao i mi k vama. 1TH 3:13 Da bi se utvrdila srca vaša bez krivice u svetinji pred Bogom i ocem našijem, za dolazak Gospoda našega Isusa Hrista sa svima svetima njegovijem. Amin. 1TH 4:1 Dalje, braæo, molimo vas i svjetujemo u Hristu Isusu, kao što primiste od nas, kako vam treba življeti i ugaðati Bogu, kao što živite, da bivate sve izobilniji. 1TH 4:2 Jer znate kakve vam zapovijesti dadosmo kroz Gospoda Isusa. 1TH 4:3 Jer je ovo volja Božija, svetost vaša, da se èuvate od kurvarstva, 1TH 4:4 I svaki od vas da zna držati svoj sud u svetinji i u èasti, 1TH 4:5 A ne u slasti želja, kao i neznabošci, koji ne poznaju Boga; 1TH 4:6 I da ne prestupate i zakidate u stvari brata svojega; jer æe Gospod pokajati sve to, kao što vam i prije kazasmo i posvjedoèismo. 1TH 4:7 Jer Bog nas ne dozva na neèistotu, nego u svetost. 1TH 4:8 Koji dakle odbacuje, ne odbacuje èovjeka nego Boga, koji je dao svetoga Duha svojega u vas. 1TH 4:9 A za bratoljublje ne trebujete da vam se piše, jer ste sami od Boga nauèeni da se ljubite meðu sobom, 1TH 4:10 Jer to èinite sa svom braæom po cijeloj Maæedoniji. Ali vas molimo, braæo, da još izobilnije èinite, 1TH 4:11 I da se ljubazno starate da ste mirni, i da gledate svoj posao, i da radite svojijem rukama, kao što vam zapovjedismo; 1TH 4:12 Da se vladate pošteno prema onima što su napolju, i da od njih ništa ne potrebujete. 1TH 4:13 Neæu vam pak zatajiti, braæo, za one koji su umrli, da ne žalite kao i ostali koji nemaju nada. 1TH 4:14 Jer ako vjerujemo da Isus umrije i vaskrse, tako æe Bog i one koji su umrli u Isusu dovesti s njim. 1TH 4:15 Jer vam ovo kazujemo rijeèju Gospodnjom da mi koji živimo i ostanemo za dolazak Gospodnji, neæemo preteæi onijeh koji su pomrli. 1TH 4:16 Jer æe sam Gospod sa zapoviješæu, s glasom aranðelovijem, i s trubom Božijom siæi s neba; i mrtvi u Hristu vaskrsnuæe najprije; 1TH 4:17 A potom mi živi koji smo ostali, zajedno s njima biæemo uzeti u oblake na susret Gospodu na nebo, i tako æemo svagda s Gospodom biti. 1TH 4:18 Tako utješavajte jedan drugoga ovijem rijeèima. 1TH 5:1 A za èase i vremena, braæo, nije vam trijebe pisati; 1TH 5:2 Jer sami znate jamaèno da æe dan Gospodnji doæi kao lupež po noæi. 1TH 5:3 Jer kad reku: mir je, i nema se šta bojati, onda æe iznenada napasti na njih pogibao kao bol na trudnu ženu, i neæe uteæi. 1TH 5:4 Ali vi, braæo, nijeste u tami da vas dan kao lupež zastane. 1TH 5:5 Jer ste vi svi sinovi vidjela i sinovi dana: nijesmo noæi niti tame. 1TH 5:6 Tako dakle da ne spavamo kao i ostali, nego da pazimo i da budemo trijezni. 1TH 5:7 Jer koji spavaju, u noæi spavaju, i koji se opijaju, u noæi se opijaju. 1TH 5:8 Ali mi koji smo sinovi dana da budemo trijezni i obuèeni u oklop vjere i ljubavi, i s kacigom nada spasenija; 1TH 5:9 Jer nas Bog ne postavi za gnjev, nego da dobijemo spasenije kroz Gospoda svojega Isusa Hrista, 1TH 5:10 Koji umrije za nas da mi, stražili ili spavali, zajedno s njim živimo. 1TH 5:11 Toga radi utješavajte jedan drugoga, i popravljajte svaki bližnjega, kao što i èinite. 1TH 5:12 Molimo vas pak, braæo, pripoznajte one koji se trude meðu vama, i nastojnike svoje u Gospodu, i uèitelje svoje, 1TH 5:13 I imajte ih u izobilnoj ljubavi za djelo njihovo. Budite mirni meðu sobom. 1TH 5:14 Molimo vas pak, braæo, pouèavajte neuredne, utješavajte malodušne, branite slabe, snosite svakoga. 1TH 5:15 Gledajte da niko ne vraæa kome zla za zlo; 1TH 5:16 Nego svagda idite za dobrom, i meðu sobom, prema svima. 1TH 5:17 Radujte se svagda. 1TH 5:18 Molite se Bogu bez prestanka. Na svaèemu zahvaljujte; jer je ovo volja Božija u Hristu Isusu od vas. 1TH 5:19 Duha ne gasite. Proroštva ne prezirite. 1TH 5:20 A sve kušajuæi dobro držite. 1TH 5:21 Uklanjajte se od svakoga zla. 1TH 5:22 A sam Bog mira da posveti vas cijele u svaèemu; 1TH 5:23 I cijel vaš duh i duša i tijelo da se saèuva bez krivice za dolazak Gospoda našega Isusa Hrista. 1TH 5:24 Vjeran je onaj koji vas dozva, koji æe i uèiniti. 1TH 5:25 Braæo! molite se Bogu za nas. 1TH 5:26 Pozdravite braæu svu cijelivom svetijem. 1TH 5:27 Zaklinjem vas Gospodom da proèitate ovu poslanicu pred svom braæom svetom. 1TH 5:28 Blagodat Gospoda našega Isusa Hrista s vama. Amin. 2TH 1:1 Od Pavla i Silvana i Timotija crkvi Solunskoj u Bogu ocu našemu i Gospodu Isusu Hristu: 2TH 1:2 Blagodat vam i mir od Boga oca našega i Gospoda Isusa Hrista. 2TH 1:3 Dužni smo svagda zahvaljivati Bogu za vas, braæo, kao što treba; jer raste vrlo vjera vaša, i množi se ljubav svakoga vas meðu vama, 2TH 1:4 Tako da se mi sami hvalimo vama crkvama Božijima, vašijem trpljenjem i vjerom u svima vašijem gonjenjima i nevoljama koje podnosite, 2TH 1:5 Za znak pravednoga suda Božijega da se udostojite carstva Božijega, za koje i stradate. 2TH 1:6 Jer je pravedno u Boga da vrati muke onima koji vas muèe; 2TH 1:7 A vama koje muèe pokoj s nama kad se pokaže Gospod Isus s neba s anðelima sile svoje 2TH 1:8 U ognju plamenome, koji æe dati osvetu onima koji ne poznaju Boga i ne slušaju jevanðelja Gospoda našega Isusa Hrista; 2TH 1:9 Koji æe primiti muku, pogibao vjeènu od lica Gospodnjega i od slave njegove, 2TH 1:10 Kad doðe da se proslavi u svetima svojima, i divan da bude u svima koji ga vjerovaše; jer se primi svjedoèanstvo naše meðu vama u onaj dan. 2TH 1:11 Zato se i molimo svagda za vas da vas udostoji Bog naš zvanja, i ispuni svaku radost dobrote i djelo vjere u sili; 2TH 1:12 Da se proslavi ime Gospoda našega Isusa Hrista u vama i vi u njemu, po blagodati Boga našega i Gospoda Isusa Hrista. 2TH 2:1 Ali vas molimo, braæo, za dolazak Gospoda našega Isusa Hrista, i za naš sastanak u njemu, 2TH 2:2 Da se ne date lasno pokrenuti od uma, niti da se plašite, ni duhom ni rijeèju, ni poslanicom, kao da je od nas poslana, da je veæ nastao dan Hristov. 2TH 2:3 Da vas niko ne prevari nikakijem naèinom; jer neæe doæi dok ne doðe najprije otpad, i ne pokaže se èovjek bezakonja, sin pogibli, 2TH 2:4 Koji se protivi i podiže više svega što se zove Bog ili se poštuje, tako da æe on sjesti u crkvi Božijoj kao Bog pokazujuæi sebe da je Bog. 2TH 2:5 Ne pamtite li da sam vam ovo kazivao još kad sam kod vas bio? 2TH 2:6 I sad znate što zadržava da se ne javi u svoje vrijeme. 2TH 2:7 Jer se veæ radi tajna bezakonja, samo dok se ukloni onaj koji sad zadržava. 2TH 2:8 Pa æe se onda javiti bezakonik, kojega æe Gospod Isus ubiti duhom usta svojijeh, i iskorijeniti svjetlošæu dolaska svojega; 2TH 2:9 Kojega je dolazak po èinjenju sotoninu sa svakom silom, i znacima i lažnijem èudesima, 2TH 2:10 I sa svakom prijevarom nepravde meðu onima koji ginu: jer ljubavi istine ne primiše, da bi se spasli. 2TH 2:11 I zato æe im Bog poslati silu prijevare, da vjeruju laži; 2TH 2:12 Da prime sud svi koji ne vjerovaše istini, nego volješe nepravdu. 2TH 2:13 A mi smo dužni svagda zahvaljivati Bogu za vas, braæo ljubazna Gospodu! što vas je Bog od poèetka izabrao za spasenije u svetinji Duha i vjeri istine. 2TH 2:14 U koje vas dozva jevanðeljem našijem, da dobijete slavu Gospoda našega Isusa Hrista. 2TH 2:15 Tako dakle, braæo, stojte i držite uredbe kojima se nauèiste ili rijeèju ili iz poslanice naše. 2TH 2:16 A sam Gospod naš Isus Hristos, i Bog i otac naš, kojemu omiljesmo i dade nam utjehu vjeènu i nad dobri u blagodati, 2TH 2:17 Da utješi srca vaša i da vas utvrdi u svakoj rijeèi i djelu dobrome. 2TH 3:1 Dalje, braæo, molite se Bogu za nas da rijeè Gospodnja trèi, i da se slavi kao i meðu vama; 2TH 3:2 I da se izbavimo od besputnijeh i zlijeh ljudi; jer vjera nije sviju, 2TH 3:3 A Gospod je vjeran, koji æe vas utvrditi i saèuvati oda zla. 2TH 3:4 A uzdamo se u Gospoda za vas da ono što vam zapovijedamo i èinite i èiniæete. 2TH 3:5 A Gospod da upravi srca vaša na ljubav Božiju i na trpljenje Hristovo. 2TH 3:6 Zapovijedamo vam pak, braæo, u ime Gospoda našega Isusa Hrista, da se odvojite od svakoga brata koji živi neuredno, a ne po uredbi koju primiše od nas. 2TH 3:7 Jer sami znate kako treba da se ugledate na nas, jer ne življesmo neuredno meðu vama, 2TH 3:8 Niti zabadava hljeb jedosmo u koga, nego u trudu i u poslu, dan i noæ radeæi, da ne budemo na dosadu nikome od vas. 2TH 3:9 Ne kao da nemamo vlasti, nego da sebe damo vama za ugled, da budete kao i mi. 2TH 3:10 Jer kad bijasmo u vas, ovo vam zapovijedasmo da ako ko neæe da radi da i ne jede. 2TH 3:11 Jer èujemo da neki neuredno žive meðu vama, ništa ne radeæi, nego okrajèe i miješaju se u tuðe poslove. 2TH 3:12 Takovima zapovijedamo i molimo ih u Gospodu našemu Isusu Hristu da mirno radeæi svoj hljeb jedu. 2TH 3:13 A vama, braæo, da ne dotuži dobro èiniti. 2TH 3:14 A ako ko ne posluša rijeèi naše, onoga poslanicom naznaèite, i ne miješajte se s njim, da se posrami. 2TH 3:15 Ali ga ne držite kao neprijatelja, nego ga svjetujte kao brata. 2TH 3:16 A sam Gospod mira da vam da mir svagda u svakom dogaðaju. Gospod sa svima vama. 2TH 3:17 Pozdrav mojom rukom Pavlovom, koje je znak u svakoj poslanici, ovako pišem: 2TH 3:18 Blagodat Gospoda našega Isusa Hrista sa svima vama. Amin. 1TI 1:1 Od Pavla, apostola Isusa Hrista, po zapovijesti Boga spasa našega i Gospoda Isusa Hrista, nada našega, 1TI 1:2 Timotiju, pravome sinu u vjeri, blagodat, milost, mir od Boga oca našega i Hrista Isusa Gospoda našega. 1TI 1:3 Kao što te molih da ostaneš u Efesu, kad iðah u Maæedoniju, da zapovjediš nekima da ne uèe drukèije, 1TI 1:4 Niti da gledaju na laži i na teftere od plemena kojima nema kraja, i koji prije èine prepiranja negoli Božij napredak u vjeri. 1TI 1:5 A namjera je zapovijesti ljubav od èista srca i dobre savjesti i vjere nelicemjerne; 1TI 1:6 U kojima neki pogriješivši svrnuše u prazne govore, 1TI 1:7 I htjeli bi da budu zakonici, a ne razumiju ni šta govore, ni šta utvrðuju. 1TI 1:8 A znamo da je zakon dobar ako ga ko drži kao što treba. 1TI 1:9 Znajuæi ovo da pravedniku zakon nije postavljen, nego bezakonicima i nepokornima i bezbožnicima i grješnicima, nepravednima i poganima, krvnicima oca i matere, krvnicima ljudskima, 1TI 1:10 Kurvarima, muželožnicima, ljudokradicama, lažljivcima, kletvoprestupnicima, i ako što drugo ima protivno zdravoj nauci, 1TI 1:11 Po jevanðelju slave blaženoga Boga, koje je meni povjereno. 1TI 1:12 I zahvaljujem Hristu Isusu Gospodu našemu koji mi daje moæ, što me za vjerna primi i postavi me u službu, 1TI 1:13 Koji sam prije bio hulnik i gonitelj i siledžija; ali bih pomilovan, jer ne znajuæi uèinih u nevjerstvu. 1TI 1:14 Ali se još veæma umnoži blagodat Gospoda našega Isusa Hrista s vjerom i ljubavi u Hristu Isusu. 1TI 1:15 Istinita je rijeè i svakoga primanja dostojna da Hristos Isus doðe na svijet da spase grješnike, od kojijeh sam prvi ja. 1TI 1:16 Ali toga radi ja bih pomilovan da na meni prvome pokaže sve trpljenje Isus Hristos za ugled onima koji mu hoæe vjerovati za život vjeèni. 1TI 1:17 A caru vjeènome, neraspadljivome, koji se ne vidi, jedinome premudrome Bogu èast i slava vavijek vijeka. Amin. 1TI 1:18 Ovu pak zapovijest predajem ti, sine Timotije, po preðašnjijem proroštvima za tebe: da ratuješ u njima dobar rat, 1TI 1:19 Imajuæi vjeru i dobru savjest, koju neki odbacivši otpadoše od vjere; 1TI 1:20 Meðu kojima su Imenej i Aleksandar koje predadoh sotoni da se nauèe ne huliti. 1TI 2:1 Molim dakle prije svega da se èine iskanja, molitve, moljenja, zahvaljivanja za sve ljude, 1TI 2:2 Za careve, i za sve koji su u vlasti, da tihi i mirni život poživimo u svakoj pobožnosti i poštenju. 1TI 2:3 Jer je ovo dobro i prijatno pred spasiteljem našijem Bogom, 1TI 2:4 Koji hoæe da se svi ljudi spasu, i da doðu u poznanje istine. 1TI 2:5 Jer je jedan Bog, i jedan posrednik Boga i ljudi, èovjek Hristos Isus, 1TI 2:6 Koji sebe dade u otkup za sve, za svjedoèanstvo u svoje vrijeme, 1TI 2:7 Za koje sam postavljen propovjednik i apostol istinu govorim u Hristu, ne lažem uèitelj neznabožaca, u vjeri i istini. 1TI 2:8 Hoæu dakle da molitve èine ljudi na svakome mjestu, podižuæi svete ruke bez gnjeva i premišljanja. 1TI 2:9 Tako i žene u pristojnom odijelu, sa stidom i poštenjem da ukrašuju sebe, ne pletenicama, ni zlatom, ili biserom, ili haljinama skupocjenima, 1TI 2:10 Nego dobrijem djelima kao što se pristoji ženama koje se obeæavaju pobožnosti. 1TI 2:11 Žena na miru da se uèi sa svakom pokornošæu. 1TI 2:12 Ali ženi ne dopuštam da uèi niti da vlada mužem, nego da bude mirna. 1TI 2:13 Jer je Adam najprije sazdan pa onda Eva; 1TI 2:14 I Adam se ne prevari, a žena prevarivši se postade prestupnica; 1TI 2:15 Ali æe se spasti raðanjem djece, ako ostane u vjeri i ljubavi i u svetinji s poštenjem. 1TI 3:1 Istinita je rijeè: ako ko vladièanstva želi dobru stvar želi. 1TI 3:2 Ali vladika treba da je bez mane, jedne žene muž, trijezan, pametan, pošten, gostoljubiv, vrijedan da uèi; 1TI 3:3 Ne pijanica, ne bojac, ne lakom, nego krotak, miran, ne srebroljubac; 1TI 3:4 Koji svojijem domom dobro upravlja, koji ima poslušnu djecu sa svakijem poštenjem; 1TI 3:5 A ako ko ne umije svojijem domom upravljati, kako æe se moæi starati za crkvu Božiju? 1TI 3:6 Ne novokršten, da se ne bi naduo, i upao u sud ðavolji. 1TI 3:7 A valja da ima i dobro svjedoèanstvo od onijeh koji su napolju, da ne bi upao u sramotu i u zamku ðavolju. 1TI 3:8 Tako i ðakoni treba da budu pošteni, ne dvojezièni, ne koji mnogo vina piju, ne lakomi na dobitak pogan, 1TI 3:9 Koji imaju tajnu vjere u èistoj savjesti. 1TI 3:10 A i ovi da se kušaju najprije, pa onda da služe, ako su bez mane. 1TI 3:11 Tako i žene treba da su poštene, ne koje opadaju, trijezne, vjerne u svemu. 1TI 3:12 Ðakoni da bivaju jedinijeh žena muževi, koji dobro upravljaju djecom i svojijem domovima. 1TI 3:13 Jer koji dobro služe oni dobivaju sebi dobar postup, i veliku slobodu u vjeri Isusa Hrista. 1TI 3:14 Ovo ti pišem nadajuæi se da æu skoro doæi k tebi. 1TI 3:15 Ako li se zabavim, da znaš kako treba življeti u domu Božijemu, koji je crkva Boga živoga, stup i tvrða istine. 1TI 3:16 I, kao što je priznato, velika je tajna pobožnosti: Bog se javi u tijelu, opravda se u Duhu, pokaza se anðelima, propovjedi se neznabošcima, vjerova se na svijetu, uznese se u slavi. 1TI 4:1 A Duh razgovijetno govori da æe u pošljednja vremena otstupiti neki od vjere slušajuæi lažne duhove i nauke ðavolske, 1TI 4:2 U licemjerju laža, žigosanijeh na svojoj savjesti, 1TI 4:3 Koji zabranjuju ženiti se, i zapovijedaju uzdržavati se od jela koja Bog stvori za jelo sa zahvalnošæu vjernima i onima koji poznaše istinu. 1TI 4:4 Jer je svako stvorenje Božije dobro i ništa nije na odmet kad se prima sa zahvalnošæu. 1TI 4:5 Jer se osveæuje rijeèju Božijom i molitvom. 1TI 4:6 Ovo sve kazujuæi braæi biæeš dobar sluga Isusa Hrista, odgajen rijeèima vjere i dobrom naukom koju si primio. 1TI 4:7 A poganijeh i bapskijeh gatalica kloni se; a obuèavaj se u pobožnosti. 1TI 4:8 Jer tjelesno obuèavanje malo je korisno, a pobožnost je korisna za svašto, imajuæi obeæanje života sadašnjega i onoga koji ide. 1TI 4:9 Ovo je istinita rijeè i dostojna svakoga primanja. 1TI 4:10 Jer se zato i trudimo i bivamo sramotni, jer se uzdamo u Boga živa, koji je spasitelj svima ljudima, a osobito vjernima. 1TI 4:11 Ovo zapovijedaj i uèi. 1TI 4:12 Niko da ne postane nemarljiv za tvoju mladost; nego budi ugled vjernima u rijeèi, u življenju, u ljubavi, u duhu, u vjeri, u èistoti. 1TI 4:13 Dokle doðem pazi na èitanje, utješavanje i uèenje. 1TI 4:14 Ne pusti u nemar dar u sebi koji ti je dan po proroštvu metnuvši starješine ruke na tebe. 1TI 4:15 U ovom se pouèavaj, u ovom stoj, da se napredak tvoj pokaže u svemu. 1TI 4:16 Pazi na sebe i na nauku, i stoj u tome; jer ovo èineæi spašæeš i samoga sebe i one koji te slušaju. 1TI 5:1 Starca ne karaj, nego mu govori kao ocu; momèadma kao braæi; 1TI 5:2 Staricama kao materama; mladima kao sestrama, sa svakom èistotom. 1TI 5:3 Udovice poštuj, koje su prave udovice. 1TI 5:4 Ako li koja udovica ima djecu ili unuèad, da se uèe najprije svoj dom poštovati, i zajam vraæati roditeljima; jer je ovo ugodno pred Bogom. 1TI 5:5 A prava udovica i usamljena uzda se u Boga, i živi u molitvama i u moljenju dan i noæ. 1TI 5:6 A koja živi u sladostima, živa je umrla. 1TI 5:7 I ovo zapovijedaj, da budu bez mane. 1TI 5:8 Ako li ko za svoje a osobito za domaæe ne promišlja, odrekao se vjere, i gori je od neznabošca. 1TI 5:9 A udovica da se ne prima mlaða od šezdeset godina, i koja je bila jednome mužu žena; 1TI 5:10 I koja ima svjedoèanstvo u dobrijem djelima, ako je djecu odgajila, ako je gostoljubiva bila, ako je svetima noge prala, ako je nevoljnima pomagala, ako je išla za svakijem dobrijem djelom. 1TI 5:11 A mladijeh udovica proði se; jer kad pobjesne protiv Hrista, hoæe da se udaju, 1TI 5:12 I imaju grijeh što prvu vjeru odbaciše. 1TI 5:13 A k tome i besposlene uèe se skitati po kuæama, ne samo pak besposlene, nego i jeziène i sveznale, pa govore što ne treba. 1TI 5:14 Hoæu dakle da se mlade udovice udaju, djecu raðaju, kuæu kuæe, a nikakva uzroka da ne daju protivniku za huljenje. 1TI 5:15 Jer se evo neke okrenuše za sotonom. 1TI 5:16 Ako koji vjerni ili vjerna ima udovice, neka se stara za njih, i da ne dosaðuju crkvi da one koje su prave udovice može zadovoljiti. 1TI 5:17 A sveštenicima koji se dobro staraju da se daje dvoguba èast, a osobito onima koji se trude u rijeèi i u nauci. 1TI 5:18 Jer pismo govori: volu koji vrše ne zavezuj usta, i: radin je dostojan svoje plate. 1TI 5:19 Na sveštenika ne primaj tužbe, osim kad imaju dva ili tri svjedoka. 1TI 5:20 A koji griješe pokaraj ih pred svima, da i drugi imaju strah. 1TI 5:21 Zaklinjem te pred Bogom i Gospodom Isusom Hristom i izbranima njegovijem anðelima da ovo držiš bez licemjerja, ne èineæi ništa po hateru. 1TI 5:22 Ruku odmah ne meæi ni na koga, niti pristaj u tuðe grijehe. Drži sebe èista. 1TI 5:23 Više ne pij vode, nego pij po malo vina, želuca radi svojega i èestijeh svojijeh bolesti. 1TI 5:24 A nekijeh su ljudi grijesi poznati koji naprijed vode na sud, a nekijeh idu za njima. 1TI 5:25 Tako su i dobra djela poznata, i koja su drukèija ne mogu se sakriti. 1TI 6:1 Robovi koji su god pod jarmom da pokazuju svaku èast svojijem gospodarima, da se ne huli na ime Božije i na nauku. 1TI 6:2 A koji imaju krštene gospodare, da ne postaju nemarljivi za njih što su braæa, nego još bolje da služe, jer su vjerni i ljubazni, zajednièari u blagodati. Ovo uèi i svjetuj. 1TI 6:3 Ako li ko drukèije uèi, i ne pristaje na zdrave rijeèi Gospoda našega Isusa Hrista i na nauku pobožnu, 1TI 6:4 Nadu se ne znajuæi ništa, nego bolujuæi od zapitkivanja i praznijeh prepiranja, oda šta postaje zavist, svaða, huljenje, zle misli, 1TI 6:5 Zaludna prepiranja onakovijeh ljudi koji imaju um izopaèen i nemaju istine, koji misle da je pobožnost trgovina. Kloni se takovijeh. 1TI 6:6 Ali jest velika trgovina pobožnost sa zadovoljstvom. 1TI 6:7 Jer ništa ne donesosmo na ovaj svijet, dakle ne možemo ništa ni odnijeti. 1TI 6:8 A kad imamo hranu i odjeæu, ovijem da budemo dovoljni. 1TI 6:9 A koji hoæe da se obogate oni upadaju u napasti i zamke, i u mnoge lude škodljive želje, koje potapaju èovjeka u propast i pogibao. 1TI 6:10 Jer je korijen sviju zala srebroljublje kojemu neki predavši se zaðoše od vjere i na sebe navukoše muke velike. 1TI 6:11 A ti, o èovjeèe Božij! bjegaj od ovoga, a idi za pravdom, pobožnosti, vjerom, ljubavi, trpljenjem, krotosti. 1TI 6:12 Bori se u dobroj borbi vjere, muèi se za vjeèni život na koji si i pozvan, i priznao si dobro priznanje pred mnogijem svjedocima. 1TI 6:13 Zapovijedam ti pred Bogom koji sve oživljuje, i Hristom Isusom koji svjedoèi za vladanja Pontija Pilata dobro priznanje, 1TI 6:14 Da držiš zapovijest èistu i nezazornu do dolaska Gospoda našega Isusa Hrista, 1TI 6:15 Koji æe u svoje vrijeme pokazati blaženi i jedini silni car nad carevima i gospodar nad gospodarima, 1TI 6:16 Koji sam ima besmrtnost, i živi u svjetlosti kojoj se ne može pristupiti, kojega niko od ljudi nije vidio, niti može vidjeti, kojemu èast i država vjeèna. Amin. 1TI 6:17 Bogatima na ovome svijetu zapovijedaj da se ne ponose niti uzdaju u bogatstvo propadljivo, nego u Boga živoga, koji nam sve daje izobilno za užitak; 1TI 6:18 Neka dobro èine, neka se bogate u dobrijem djelima, neka budu podašni, zajednièni, 1TI 6:19 Sabirajuæi sebi temelj dobar za unapredak, da prime život vjeèni. 1TI 6:20 O Timotije! saèuvaj što ti je predano, kloni se poganijeh praznijeh razgovora i prepiranja lažno nazvanoga razuma, 1TI 6:21 Kojijem se neki hvaleæi otpadoše od vjere. Blagodat s tobom. Amin. 2TI 1:1 Od Pavla, apostola Isusa Hrista po volji Božijoj za obeæanje života u Isusu Hristu, 2TI 1:2 Timotiju, ljubaznome sinu, blagodat, milost, mir od Boga oca i Hrista Isusa Gospoda našega. 2TI 1:3 Zahvaljujem Bogu, kojemu služim od praroditelja èistom savjesti, što bez prestanka imam spomen za tebe u molitvama svojijem dan i noæ, 2TI 1:4 Želeæi da te vidim, opominjuæi se suza tvojijeh, da se radosti ispunim; 2TI 1:5 Opominjuæi se nelicemjerne u tebi vjere koja se useli najprije u babu tvoju Loidu i u mater tvoju Evnikiju; a uvjeren sam da je i u tebi; 2TI 1:6 Zaradi kojega uzroka napominjem ti da pogrijevaš dar Božij koji je u tebi kako sam metnuo ruke svoje na tebe. 2TI 1:7 Jer nam Bog ne dade duha straha, nego sile i ljubavi i èistote. 2TI 1:8 Ne postidi se dakle svjedoèanstva Gospoda našega Isusa Hrista, ni mene sužnja njegova; nego postradaj s jevanðeljem Hristovijem po sili Boga, 2TI 1:9 Koji nas spase i prizva zvanjem svetijem, ne po djelima našima, nego po svojoj naredbi i blagodati, koja nam je dana u Hristu Isusu prije vremena vjeènijeh; 2TI 1:10 A sad se pokaza u dolasku spasitelja našega Isusa Hrista, koji raskopa smrt, i obasja život i neraspadljivost jevanðeljem; 2TI 1:11 Za koje sam ja postavljen apostol i uèitelj neznabožaca. 2TI 1:12 Zaradi kojega uzroka i ovo stradam; ali se ne stidim, jer znam kome vjerovah, i uvjeren sam da je kadar amanet moj saèuvati za dan onaj. 2TI 1:13 Imaj u pameti obraz zdravijeh rijeèi koje si èuo od mene, u vjeri i ljubavi Hrista Isusa. 2TI 1:14 Dobri amanet saèuvaj Duhom svetijem koji živi u nama. 2TI 1:15 Znaš ovo da se odvratiše od mene svi u Aziji, meðu kojima je Figel i Ermogen. 2TI 1:16 A Gospod da da milost Onisiforovu domu; jer me mnogo puta utješi, i okova mojijeh ne postidje se; 2TI 1:17 Nego došavši u Rim potraži me još s veæijem staranjem i naðe. 2TI 1:18 Da da njemu Gospod da naðe milost od Gospoda u dan onaj. I u Efesu koliko mi posluži, ti znaš dobro. 2TI 2:1 Ti dakle, sine moj, jaèaj u blagodati Isusa Hrista; 2TI 2:2 I što si èuo od mene pred mnogijem svjedocima, ono predaj vjernijem ljudima, koji æe biti vrijedni i druge nauèiti. 2TI 2:3 Ti dakle trpi zlo kao dobar vojnik Isusa Hrista; 2TI 2:4 Jer se nikakav vojnik ne zapleæe u trgovine ovoga svijeta da ugodi vojvodi. 2TI 2:5 Ako i vojuje, ne dobija vijenca ako pravo ne vojuje. 2TI 2:6 Radin koji se trudi najprije treba da okusi od roda. 2TI 2:7 Razumij što govorim; a Gospod da ti da razum u svemu. 2TI 2:8 Opominji se Gospoda Isusa Hrista koji usta iz mrtvijeh, od sjemena Davidova, po jevanðelju mojemu, 2TI 2:9 U kojemu trpim zlo do samijeh okova kao zloèinac; ali se rijeè Božija ne veže. 2TI 2:10 Zato trpim sve izbranijeh radi da i oni dobiju spasenije u Hristu Isusu sa slavom vjeènom. 2TI 2:11 Istinita je rijeè: ako s njim umrijesmo, to æemo s njim i oživljeti. 2TI 2:12 Ako trpimo, s njim æemo i carovati. Ako se odreèemo, i on æe se nas odreæi. 2TI 2:13 Ako ne vjerujemo, on ostaje vjeran; jer se sam sebe ne može odreæi. 2TI 2:14 Ovo napominji, i posvjedoèi pred Gospodom da se ne prepiru, koje ništa ne pomaže, nego smeta one koji slušaju. 2TI 2:15 Postaraj se da se pokažeš pošten pred Bogom, kao radin koji se nema šta stidjeti, i pravo upravlja rijeèju istine. 2TI 2:16 A poganijeh praznijeh razgovora kloni se; jer najviše pomažu u bezbožnosti, 2TI 2:17 I rijeè njihova kao živina toèi: meðu kojima je Imenej i Filit, 2TI 2:18 Koji u istini pogriješiše govoreæi da je vaskrsenije veæ bilo; i smetaju vjeru nekijeh. 2TI 2:19 Tvrdo dakle stoji temelj Božij imajuæi ovaj peèat: pozna Gospod svoje; i: da otstupi od nepravde svaki koji spominje ime Gospodnje. 2TI 2:20 A u velikome domu nijesu sudi samo zlatni i srebrni, nego i drveni i zemljani: i jedni za èast, a jedni za sramotu. 2TI 2:21 Ako dakle ko oèisti sebe od ovoga, biæe sud za èast, osveæen, i potreban domaæinu, pripravljen za svako dobro djelo. 2TI 2:22 Bježi od želja mladosti, a drži se pravde, vjere, ljubavi, mira, sa svima koji prizivlju Gospoda od èistoga srca; 2TI 2:23 A ludijeh i praznijeh zapitkivanja kloni se znajuæi da raðaju svaðe. 2TI 2:24 A sluga Gospodnji ne treba da se svaða, nego da bude krotak k svima, pouèljiv, koji nepravdu može podnositi, 2TI 2:25 I s krotošæu pouèavati one koji se protive: eda bi im kako Bog dao pokajanje za poznanje istine, 2TI 2:26 I da se iskopaju iz zamke ðavola, koji ih je ulovio žive za svoju volju. 2TI 3:1 Ali ovo znaj da æe u pošljednje dane nastati vremena teška. 2TI 3:2 Jer æe ljudi postati samoživi, srebroljupci, hvališe, ponositi, hulnici, nepokorni roditeljima, neblagodarni, nepravedni, neljubavni, 2TI 3:3 Neprimirljivi, opadaèi, neuzdržnici, bijesni, nedobroljubivi, 2TI 3:4 Izdajnici, nagli, naduveni, koji više mare za slasti nego za Boga, 2TI 3:5 Koji imaju oblièje pobožnosti, a sile su se njezine odrekli. I ovijeh se kloni. 2TI 3:6 Jer su od ovijeh oni koji se zavlaèe po kuæama, i robe ženice koje su natovarene grijesima i vode ih razliène želje, 2TI 3:7 Koje se svagda uèe, i nikad ne mogu da doðu k poznanju istine. 2TI 3:8 Kao što se Janije i Jamvrije protiviše Mojsiju, tako se i ovi protive istini, ljudi izopaèenoga uma, nevješti u vjeri. 2TI 3:9 Ali neæe dugo napredovati; jer æe njihovo bezumlje postati javno pred svima, kao i onijeh što posta. 2TI 3:10 A ti si se ugledao na moju nauku, življenje, namjeru, vjeru, snošenje, ljubav, trpljenje, 2TI 3:11 Protjerivanja, stradanja, kakova mi se dogodiše u Antiohiji, i u Ikoniji, i u Listri, kakova protjerivanja podnesoh, i od sviju me izbavi Gospod. 2TI 3:12 A i svi koji pobožno hoæe da žive u Hristu Isusu, biæe gonjeni. 2TI 3:13 A zli ljudi i varalice napredovaæe na gore, varajuæi i varajuæi se. 2TI 3:14 Ali ti stoj u tome što si nauèio i što ti je povjereno, znajuæi od koga si se nauèio, 2TI 3:15 I buduæi da iz malena umiješ sveta pisma, koja te mogu umudriti na spasenije u Hrista Isusa. 2TI 3:16 Sve je pismo od Boga dano, i korisno za uèenje, za karanje, za popravljanje, za pouèavanje u pravdi, 2TI 3:17 Da bude savršen èovjek Božij, za svako dobro djelo pripravljen. 2TI 4:1 Zaklinjem te dakle pred Bogom i Gospodom našijem Isusom Hristom, koji æe suditi živima i mrtvima, dolaskom njegovijem i carstvom njegovijem: 2TI 4:2 Propovijedaj rijeè, nastoj u dobro vrijeme i u nevrijeme, pokaraj, zaprijeti, umoli sa svakijem snošenjem i uèenjem; 2TI 4:3 Jer æe doæi vrijeme kad zdrave nauke neæe slušati, nego æe po svojijem željama nakupiti sebi uèitelje, kao što ih uši svrbe, 2TI 4:4 I odvratiæe uši od istine, i okrenuæe se ka gatalicama. 2TI 4:5 A ti budi trijezan u svaèemu, trpi zlo, uèini djelo jevanðelista, službu svoju svrši. 2TI 4:6 Jer ja se veæ žrtvujem, i vrijeme mojega odlaska nasta. 2TI 4:7 Dobar rat ratovah, trku svrših, vjeru održah. 2TI 4:8 Dalje dakle meni je pripravljen vijenac pravde, koji æe mi dati Gospod u dan onaj, pravedni sudija; ali ne samo meni, nego i svima koji se raduju njegovu dolasku. 2TI 4:9 Postaraj se da doðeš brzo k meni; 2TI 4:10 Jer me Dimas ostavi, omiljevši mu sadašnji svijet, i otide u Solun; Kriskent u Galatiju, Tit u Dalmaciju; Luka je sam kod mene. 2TI 4:11 Marka uzmi i dovedi ga sa sobom; jer mi je dobar za službu. 2TI 4:12 A Tihika poslao sam u Efes. 2TI 4:13 Kad doðeš donesi mi kabanicu što sam ostavio u Troadi kod Karpa, i knjige, a osobito kožne. 2TI 4:14 Aleksandar kovaè mnogo mi zla uèini. Da mu Gospod plati po djelu njegovu. 2TI 4:15 Èuvaj se i ti od njega; jer se vrlo protivi našijem rijeèima. 2TI 4:16 U prvi moj odgovor niko ne osta sa mnom, nego me svi ostaviše. Da im se ne primi! 2TI 4:17 Ali Gospod bi sa mnom i dade mi pomoæ da se kroza me svrši propovijedanje, i da èuju svi neznabošci; i izbavih se od usta lavovijeh. 2TI 4:18 I Gospod æe me izbaviti od svakoga zla djela, i saèuvaæe me za carstvo svoje nebesko; kojemu slava va vijek vijeka. Amin. 2TI 4:19 Pozdravi Priskilu i Akilu, i Onisiforov dom. 2TI 4:20 Erast osta u Korintu. A Trofima ostavih u Miletu bolesna. 2TI 4:21 Postaraj se da doðeš prije zime. Pozdravlja te Euvul, i Pud, i Lin, i Klaudija, i braæa sva. 2TI 4:22 Gospod Isus Hristos sa duhom tvojijem. Blagodat s vama. Amin. TIT 1:1 Od Pavla, sluge Božijega, a apostola Isusa Hrista po vjeri izbranijeh Božijih, i po poznanju istine pobožnosti, TIT 1:2 Za nad vjeènoga života, koji obeæa nelažni Bog prije vremena vjeènijeh, TIT 1:3 A javi u vremena svoja rijeè svoju propovijedanjem, koje je meni povjereno po zapovijesti spasitelja našega Boga, TIT 1:4 Titu, pravome sinu po vjeri nas obojice, blagodat, milost, mir od Boga oca i Gospoda Isusa Hrista, spasa našega. TIT 1:5 Zato te ostavih u Kritu da popraviš što je nedovršeno, i da postaviš po svijem gradovima sveštenike, kao što ti ja zapovjedih, TIT 1:6 Ako je ko bez mane, jedne žene muž, i ima vjernu djecu, koju ne kore za kurvarstvo ili za nepokornost. TIT 1:7 Jer vladika treba da je bez mane, kao Božij pristav; ne koji sebi ugaða, ne gnjevljiv, ne pijanica, ne bojac, ne lakom na pogani dobitak; TIT 1:8 Nego gostoljubiv, blag, pošten, pravedan, svet, èist; TIT 1:9 Koji se drži vjerne rijeèi po nauci, da bude kadar i svjetovati sa zdravom naukom, i pokarati one koji se protive. TIT 1:10 Jer ima mnogo neposlušnijeh, praznogovorljivijeh, i umom prevarenijeh, a osobito koji su iz obrezanja, TIT 1:11 Kojima treba usta zatvoriti; koji cijele kuæe izopaèuju uèeæi što ne treba, poganoga dobitka radi. TIT 1:12 A reèe neko od njih, njihov prorok: Kriæani svagda lažljivi, zli zvjerovi, besposleni trbusi. TIT 1:13 Svjedoèanstvo je ovo istinito; zaradi toga uzroka karaj ih bez šteðenja, da budu zdravi u vjeri, TIT 1:14 Ne slušajuæi Jevrejskijeh gatalica ni zapovijesti ljudi koji se odvraæaju od istine. TIT 1:15 Èistima je sve èisto; a poganima i nevjernima ništa nije èisto, nego je opoganjen njihov i um i savjest. TIT 1:16 Govore da poznaju Boga, a djelima ga se odrièu; jer su mrski i neposlušni, i ni za kakvo dobro djelo valjani. TIT 2:1 A ti govori što pristoji zdravoj nauci: TIT 2:2 Starcima da budu trijezni, pošteni, èisti, zdravi u vjeri, u ljubavi, u trpljenju; TIT 2:3 Staricama takoðer da žive kao što se pristoji svetima, da ne budu opadljive, da se ne predaju vrlo vinu, da uèe dobru, TIT 2:4 Da uèe mlade da ljube muževe, da ljube djecu, TIT 2:5 Da budu poštene, èiste, dobre kuæanice, blage, pokorne svojijem muževima, da se ne huli na rijeè Božiju. TIT 2:6 Tako i mladiæe svjetuj da budu pošteni. TIT 2:7 A u svemu sam sebe podaji za ugled dobrijeh djela, u nauci cijelost, poštenje, TIT 2:8 Rijeè zdravu, nezazornu: da se posrami onaj koji se protivi, ne imajuæi ništa zlo govoriti za nas. TIT 2:9 Sluge da slušaju svoje gospodare, da budu ugodni u svaèemu, da ne odgovaraju, TIT 2:10 Da ne kradu, nego u svaèemu da pokazuju dobru vjeru, da nauku spasitelja našega Boga ukrašuju u svaèemu. TIT 2:11 Jer se pokaza blagodat Božija koja spasava sve ljude, TIT 2:12 Uèeæi nas da se odreèemo bezbožnosti i želja ovoga svijeta, i da pošteno i pravedno i pobožno poživimo na ovome svijetu, TIT 2:13 Èekajuæi blažena nada i javljenja slave velikoga Boga i spasa našega Isusa Hrista, TIT 2:14 Koji je dao sebe za nas da nas izbavi od svakoga bezakonja, i da oèisti sebi narod izbrani koji èezne za dobrijem djelima. TIT 2:15 Ovo govori, i svjetuj, i karaj sa svakom zapoviješæu da te niko ne prezire. TIT 3:1 Opominji ih da budu pokorni i poslušni gospodarima i zapovjednicima, i gotovi na svako dobro djelo; TIT 3:2 Ni na koga da ne hule, da se ne svaðaju, nego da budu mirni, svaku krotost da pokazuju svijem ljudima, TIT 3:3 Jer i mi bijasmo negda ludi, i nepokorni, i prevareni, služeæi razliènijem željama i slastima, u pakosti i zavisti živeæi, mrski buduæi i mrzeæi jedan na drugoga. TIT 3:4 A kad se pokaza blagodat i èovjekoljublje spasa našega Boga, TIT 3:5 Ne za djela pravedna koja mi uèinismo, nego po svojoj milosti spase nas banjom preroðenja i obnovljenjem Duha svetoga, TIT 3:6 Kojega izli na nas obilno kroz Isusa Hrista spasitelja našega, TIT 3:7 Da se opravdamo blagodaæu njegovom, i da budemo našljednici života vjeènoga po nadu. TIT 3:8 Sine Tite! istinita je rijeè, i u ovome hoæu da utvrðuješ, da se oni koji vjerovaše Bogu trude i staraju za dobro djelo: ovo je korisno ljudima i dobro. TIT 3:9 A ludijeh zapitkivanja i teftera od plemena, i svaða i prepiranja o zakonu kloni se; jer je to nekorisno i prazno. TIT 3:10 Èovjeka jeretika po prvome i drugom svjetovanju kloni se, TIT 3:11 Znajuæi da se takovi izopaèio, i griješi, i sam je sebe osudio. TIT 3:12 Kad pošljem k tebi Artemu ili Tihika, postaraj se da doðeš k meni u Nikopolj, jer sam namislio da ondje zimujem. TIT 3:13 Zinu zakonika i Apola lijepo opremi da imaju sve što im treba. TIT 3:14 Ali i naši neka se uèe napredovati u dobrijem djelima, ako gdje bude od potrebe da ne budu bez roda. TIT 3:15 Pozdravljaju te svi koji su sa mnom. Pozdravi sve koji nas ljube u vjeri. Blagodat sa svima vama. Amin. PHM 1:1 Od Pavla, sužnja Isusa Hrista, i Timotija brata, Filimonu ljubaznome i pomagaèu našemu, PHM 1:2 I Apfiji, sestri ljubaznoj, i Arhipu, našemu drugaru u vojevanju, i domašnjoj tvojoj crkvi: PHM 1:3 Blagodat vam i mir od Boga oca našega, i Gospoda Isusa Hrista. PHM 1:4 Zahvaljujem Bogu svojemu spominjuæi te svagda u molitvama svojima, PHM 1:5 Èuvši ljubav tvoju i vjeru koju imaš ka Gospodu Isusu i k svima svetima: PHM 1:6 Da tvoja vjera, koju imamo zajedno, bude silna u poznanju svakoga dobra, koje imate u Hristu Isusu. PHM 1:7 Jer imam veliku radost i utjehu radi ljubavi tvoje, što srca svetijeh poèinuše kroza te, brate! PHM 1:8 Toga radi ako i imam veliku slobodu u Hristu da ti zapovijedam što je potrebno, PHM 1:9 Ali opet molim ljubavi radi, ja koji sam takovi kao starac Pavle, a sad sužanj Isusa Hrista; PHM 1:10 Molimo te za svojega sina Onisima, kojega rodih u okovima svojima; PHM 1:11 Koji je tebi negda bio nepotreban, a sad je i tebi i meni vrlo potreban, kojega poslah tebi natrag; PHM 1:12 A ti ga, to jest, moje srce primi. PHM 1:13 Ja ga šæadijah da zadržim kod sebe, da mi mjesto tebe posluži u okovima jevanðelja; PHM 1:14 Ali bez tvoje volje ne htjedoh ništa èiniti, da ne bi tvoje dobro bilo kao za nevolju, nego od dobre volje. PHM 1:15 Jer može biti da se za to rastade s tobom na neko vrijeme da ga dobiješ vjeèno, PHM 1:16 Ne više kao roba, nego više od roba, brata ljubaznoga, a osobito meni, akamoli tebi, i po tijelu i u Gospodu. PHM 1:17 Ako dakle držiš mene za svojega drugara, primi njega kao mene. PHM 1:18 Ako li ti u èemu skrivi, ili je dužan, to na mene zapiši. PHM 1:19 Ja Pavle napisah rukom svojom, ja æu platiti: da ti ne reèem da si i sam sebe meni dužan. PHM 1:20 Da brate! da imam korist od tebe u Gospodu, razveseli srce moje u Gospodu. PHM 1:21 Uzdajuæi se u tvoju poslušnost napisah ti znajuæi da æeš još više uèiniti nego što govorim. PHM 1:22 A uz to ugotovi mi i konak; jer se nadam da æu za vaše molitve biti darovan vama. PHM 1:23 Pozdravlja te Epafras koji je sa mnom sužanj u Hristu Isusu, Marko, Aristarh, Dimas, Luka, pomagaèi moji. PHM 1:24 Blagodat Gospoda našega Isusa Hrista sa duhom vašijem. Amin. HEB 1:1 Bog koji je negda mnogo puta i razliènijem naèinom govorio ocevima preko proroka, govori i nama u pošljedak dana ovijeh preko sina, HEB 1:2 Kojega postavi našljednika svemu, kroz kojega i svijet stvori. HEB 1:3 Koji buduæi sjajnost slave i oblièje biæa njegova, i noseæi sve u rijeèi sile svoje, uèinivši sobom oèišæenje grijeha našijeh, sjede s desne strane prijestola velièine na visini, HEB 1:4 I toliko bolji posta od anðela koliko preslavnije ime od njihova dobi. HEB 1:5 Jer kome od anðela reèe kad: sin moj ti si, ja te danas rodih? I opet: ja æu mu biti otac, i on æe mi biti sin. HEB 1:6 I opet uvodeæi prvorodnoga u svijet govori: i da mu se poklone svi anðeli Božiji. HEB 1:7 Tako i anðelima govori: koji èini anðele svoje duhove, i sluge svoje plamen ognjeni. HEB 1:8 A sinu: prijestol je tvoj, Bože, va vijek vijeka; palica je pravde palica carstva tvoga. HEB 1:9 Omiljela ti je pravda, i omrzao si na bezakonje: toga radi pomaza te, Bože, Bog tvoj uljem radosti veæma od drugova tvojijeh. HEB 1:10 I opet: ti si, Gospode, u poèetku osnovao zemlju, i nebesa su djela ruku tvojijeh: HEB 1:11 Ona æe proæi, a ti ostaješ: i sva æe ostarjeti kao haljina, HEB 1:12 I saviæeš ih kao haljinu, i izmijeniæe se: a ti si onaj isti, i tvojijeh godina neæe nestati. HEB 1:13 A kome od anðela reèe kad: sjedi meni s desne strane dok položim neprijatelje tvoje podnožje nogama tvojima? HEB 1:14 Nijesu li svi službeni duhovi koji su poslani na službu onima koji æe naslijediti spasenije? HEB 2:1 Toga radi valja nam veæma paziti na rijeèi koje slušamo, da kako ne otpadnemo. HEB 2:2 Jer ako je ono što je govoreno preko anðela utvrðeno, i svaki prestupak i oglušak pravednu platu primio: HEB 2:3 Kako æemo pobjeæi na marivši za toliko spasenije? koje poèe Gospod propovijedati, i oni koji su èuli potvrdiše meðu nama, HEB 2:4 Kad i Bog posvjedoèi i znacima i èudesima i razliènijem silama, i Duha svetoga razdjeljivanjem po svojoj volji. HEB 2:5 Jer Bog ne pokori anðelima vasionoga svijeta, koji ide i o kome govorimo. HEB 2:6 Ali neko posvjedoèi negdje govoreæi: šta je èovjek da ga se opomeneš, ili sin èovjeèij da ga obiðeš? HEB 2:7 Umalio si ga malijem neèim od anðela, slavom i èasti vjenèao si ga, i postavio si ga nad djelima ruku svojijeh: HEB 2:8 Sve si pokorio pod noge njegove. A kad mu pokori sve, ništa ne ostavi njemu nepokoreno; ali sad još ne vidimo da mu je sve pokoreno. HEB 2:9 A umaljenoga malijem èim od anðela vidimo Isusa, koji je za smrt što podnese vjenèan slavom i èasti, da bi po blagodati Božijoj za sve okusio smrt. HEB 2:10 Jer prilikovaše njemu za kojega je sve i kroz kojega je sve, koji dovede mnoge sinove u slavu, da dovrši poglavara spasenija njihova stradanjem. HEB 2:11 Jer i onaj koji osveæuje, i oni koji se osveæuju, svi su od jednoga; zaradi toga uzroka ne stidi se nazvati ih braæom HEB 2:12 Govoreæi: objaviæu ime tvoje braæi svojoj, i posred crkve zapjevaæu te. HEB 2:13 I opet: ja æu se u njega uzdati. I opet: evo ja i djeca moja koju mi je dao Bog. HEB 2:14 Buduæi pak da djeca imaju tijelo i krv, tako i on uze dijel u tome, da smræu satre onoga koji ima državu smrti, to jest ðavola; HEB 2:15 I da izbavi one koji god od straha smrti u svemu životu biše robovi. HEB 2:16 Jer se zaista ne prima anðela, nego se prima sjemena Avraamova. HEB 2:17 Zato bješe dužan u svemu da bude kao braæa, da bude milostiv i vjeran poglavar sveštenièki pred Bogom, da oèisti grijehe narodne. HEB 2:18 Jer u èemu postrada i iskušan bi u onome može pomoæi i onima koji se iskušavaju. HEB 3:1 Zato, braæo sveta, zajednièari zvanja nebeskoga, poznajte poslanika i vladiku, kojega mi priznajemo, Isusa Hrista, HEB 3:2 Koji je vjeran onome koji ga stvori, kao i Mojsije u svemu domu njegovu. HEB 3:3 Jer ovaj posta toliko dostojan veæe èasti od Mojsija, koliko veæu od doma èast ima onaj koji ga je naèinio. HEB 3:4 Jer svaki dom treba neko da naèini; a ko je sve stvorio ono je Bog. HEB 3:5 I Mojsije dakle bješe vjeran u svemu domu njegovu, kao sluga, za svjedoèanstvo onoga što je trebalo da se govori. HEB 3:6 Ali je Hristos kao sin u domu svojemu: kojega smo dom mi, ako slobodu i slavu nada do kraja tvrdo održimo. HEB 3:7 Zato, kao što govori Duh sveti: danas ako glas njegov èujete, HEB 3:8 Ne budite drvenastijeh srca, kao kad se prognjeviste u dane napasti u pustinji, HEB 3:9 Gdje me iskušaše ocevi vaši, iskušaše me, i gledaše djela moja èetrdeset godina. HEB 3:10 Toga radi rasrdih se na taj rod, i rekoh: jednako se metu u srcima, ali oni ne poznaše putova mojijeh; HEB 3:11 Zato se zakleh u gnjevu svojemu da neæe uæi u pokoj moj. HEB 3:12 Gledajte, braæo, da ne bude kad u kome od vas zlo srce nevjerstva da otstupi od Boga živoga; HEB 3:13 Nego se utješavajte svaki dan, dokle se danas govori, da koji od vas ne odrveni od prijevare grjehovne; HEB 3:14 Jer postasmo zajednièari Hristu, samo ako kako smo poèeli u njemu biti do kraja tvrdo održimo; HEB 3:15 Dokle se govori: danas, ako glas njegov èujete, ne budite drvenastijeh srca, kao kad se prognjeviste. HEB 3:16 Jer neki èuvši prognjeviše se, ali ne svi koji iziðoše iz Misira s Mojsijem. HEB 3:17 A na koje mrzi èetrdeset godina? Nije li na one koji sagriješiše, koji ostaviše kosti u pustinji? HEB 3:18 A kojima se zakle da neæe uæi u pokoj njegov, nego onima koji ne htješe da vjeruju? HEB 3:19 I vidimo da ne mogoše uæi za nevjerstvo. HEB 4:1 Da se bojimo dakle da kako dok je još ostavljeno obeæanje da se ulazi u pokoj njegov, ne odocni koji od vas. HEB 4:2 Jer je nama objavljeno kao i onima; ali onima ne pomaže èuvena rijeè, jer ne vjerovaše oni koji èuše. HEB 4:3 Jer mi koji vjerovasmo ulazimo u pokoj, kao što reèe: zato se zakleh u gnjevu svojemu da neæe uæi u pokoj moj, ako su djela i bila gotova od postanja svijeta. HEB 4:4 Jer negdje reèe za sedmi dan ovako: i poèinu Bog u dan sedmi od sviju djela svojijeh. HEB 4:5 I na ovom mjestu opet: neæe uæi u pokoj moj. HEB 4:6 Buduæi pak da neki imaju da uðu u njega, i oni kojima je najprije javljeno ne uðoše za neposlušanje; HEB 4:7 Opet odredi jedan dan, danas, govoreæi u Davidu po tolikom vremenu, kao što se prije kaza: danas ako glas njegov èujete, ne budite drvenastijeh srca. HEB 4:8 Jer da je Isus one doveo u pokoj, ne bi za drugi dan govorio potom. HEB 4:9 Daklem je ostavljeno još poèivanje narodu Božijemu. HEB 4:10 Jer koji uðe u pokoj njegov, i on poèiva od djela svojijeh, kao i Bog od svojijeh. HEB 4:11 Da se postaramo dakle uæi u taj pokoj, da ne upadne ko u onu istu gatku nevjerstva. HEB 4:12 Jer je živa rijeè Božija, i jaka, i oštrija od svakoga maèa oštra s obje strane, i prolazi tja do rastavljanja i duše i duha, i zglavaka i mozga, i sudi mislima i pomislima srdaènijem. HEB 4:13 I nema tvari nepoznate pred njim, nego je sve golo i otkriveno pred oèima onoga kojemu govorimo. HEB 4:14 Imajuæi dakle velikoga poglavara sveštenièkoga, koji je prošao nebesa, Isusa sina Božijega, da se držimo priznanja. HEB 4:15 Jer nemamo poglavara sveštenièkoga koji ne može postradati s našijem slabostima, nego koji je u svaèemu iskušan kao i mi, osim grijeha. HEB 4:16 Da pristupimo dakle slobodno k prijestolu blagodati, da primimo milost i naðemo blagodat za vrijeme kad nam zatreba pomoæ. HEB 5:1 Jer svaki poglavar sveštenièki koji se iz ljudi uzima, za ljude se postavlja na službu k Bogu, da prinosi dare i žrtve za grijehe, HEB 5:2 Koji može postradati s onima koji ne znadu i zalaze; jer je i on pod slabošæu. HEB 5:3 I zato je dužan kako za narodne tako i za svoje grijehe prinositi. HEB 5:4 I niko sam sebi ne daje èasti, nego koji je pozvan od Boga, kao i Aron. HEB 5:5 Tako i Hristos ne proslavi sam sebe da bude poglavar sveštenièki, nego onaj koji mu reèe: ti si moj sin, ja te danas rodih. HEB 5:6 Kao što i na drugome mjestu govori: ti si sveštenik vavijek po redu Melhisedekovu. HEB 5:7 On u dane tijela svojega moljenja i molitve k onome koji ga može izbaviti od smrti s vikom velikom i sa suzama prinošaše, i bi utješen po svojoj pobožnosti. HEB 5:8 Iako i bijaše sin Božij, ali od onoga što postrada nauèi se poslušanju. HEB 5:9 I savršivši se, postade svima koji ga poslušaše uzrok spasenija vjeènoga. HEB 5:10 I bi nareèen od Boga poglavar sveštenièki po redu Melhisedekovu. HEB 5:11 Za kojega bismo vam imali mnogo govoriti što je teško iskazati; jer ste postali slabi na slušanju. HEB 5:12 Jer vi koji bi valjalo da ste uèitelji po godinama, opet trebujete da uèite koje su prva slova rijeèi Božije; i postadoste da trebate mlijeka, a ne jake hrane. HEB 5:13 Jer koji se god hrani mlijekom, ne razumije rijeèi pravde, jer je dijete. HEB 5:14 A savršenijeh je tvrda hrana, koji imaju osjeæanja dugijem uèenjem obuèena za razlikovanje i dobra i zla. HEB 6:1 Zato da ostavimo poèetak Hristove nauke i da se damo na savršenstvo: da ne postavljamo opet temelja pokajanja od mrtvijeh djela, i vjere u Boga, HEB 6:2 Nauke krštenja, i metanja ruku, i vaskrsenija mrtvijeh, i suda vjeènoga. HEB 6:3 I ovo æemo uèiniti ako Bog dopusti. HEB 6:4 Jer nije moguæe one koji su jednom prosvijetljeni, i okusili dara nebeskoga, postali zajednièari Duha svetoga, HEB 6:5 I okusili dobre rijeèi Božije, i sile onoga svijeta, i otpali, HEB 6:6 Opet obnoviti na pokajanje, jer sami sebi nanovo raspinju i ruže sina Božijega. HEB 6:7 Jer zemlja koja pije dažd što èesto na nju pada, i koja raða povræe dobro onima koji je rade, prima blagoslov od Boga; HEB 6:8 A koja iznosi trnje i èièak, nepotrebna je i kletve blizu, koja se najposlije sažeže. HEB 6:9 Ali od vas, ljubazni, nadamo se boljemu i što se drži spasenija, ako i govorimo tako. HEB 6:10 Jer Bog nije nepravedan da zaboravi djelo vaše i trud ljubavi koju pokazaste u ime njegovo, posluživši svetima i služeæi. HEB 6:11 Ali želimo da svaki od vas pokaže to isto staranje da se nad održi tvrdo do samoga kraja; HEB 6:12 Da ne budete ljenivi, nego da se ugledate na one koji vjerom i trpljenjem dobijaju obeæanja. HEB 6:13 Jer kad Bog Avraamu obeæa, ne imajuæi nièim veæijem da se zakune, zakle se sobom, HEB 6:14 Govoreæi: zaista blagosiljajuæi blagosloviæu te, i umnožavajuæi umnožiæu te. HEB 6:15 I tako trpeæi dugo, dobi obeæanje. HEB 6:16 Jer se ljudi veæijem kunu, i svakoj njihovoj svaði svršetak je zakletva za potvrðenje. HEB 6:17 Zato i Bog kad šæaše našljednicima obeæanja obilnije da pokaže tvrðu savjeta svojega, uèini posrednika kletvu; HEB 6:18 Da bi u dvjema nepokolebljivijem stvarima, u kojima Bogu nije moguæe slagati, imali jaku utjehu mi koji smo pribjegli da se uhvatimo za nad koji nam je dan, HEB 6:19 Koji imamo kao tvrd i pouzdan lenger duše, koji ulazi i za najdalje zavjese, HEB 6:20 Gdje Isus uðe naprijed za nas, postavši poglavar sveštenièki dovijeka po redu Melhisedekovu. HEB 7:1 Jer ovaj Melhisedek bješe car Salimski, sveštenik Boga najvišega, koji srete Avraama kad se vraæaše s boja careva, i blagoslovi ga; HEB 7:2 Kojemu i Avraam dade desetak od svega. Prvo dakle znaèi car pravde, potom i car Salimski, to jest car mira; HEB 7:3 Bez oca, bez matere, bez roda, ne imajuæi ni poèetka danima, ni svršetka životu, a isporeðen sa sinom Božijim, i ostaje sveštenik dovijeka. HEB 7:4 Ali pogledajte koliki je ovaj kome je i Avraam patrijarh dao desetak od plijena. HEB 7:5 Istina, i oni od sinova Levijevijeh koji primiše sveštenstvo, imaju zapovijest da uzimaju po zakonu desetak od naroda, to jest braæe svoje, ako su i izišli iz bedara Avraamovijeh. HEB 7:6 Ali onaj koji se ne broji od njihova roda, uze desetak od Avraama, i blagoslovi onoga koji ima obeæanje. HEB 7:7 Ali bez svakoga izgovora manje blagoslovi veæe. HEB 7:8 I tako ovdje uzimaju desetak ljudi koji umiru, a onamo onaj za kojega se posvjedoèi da živi. HEB 7:9 I, da ovako reèem, Levije koji uze desetak, dao je desetak kroz Avraama: HEB 7:10 Jer bijaše još u bedrima oèinima kad ga srete Melhisedek. HEB 7:11 Ako je dakle savršenstvo postalo kroz Levitsko sveštenstvo jer je narod pod njim zakon primio kaka je još potreba bila govoriti da æe drugi sveštenik postati po redu Melhisedekovu a ne po redu Aronovu? HEB 7:12 Jer kad se promijeni sveštenstvo, mora se i zakon promijeniti. HEB 7:13 Jer za koga se ovo govori on je od drugoga koljena, od kojega niko ne pristupi k oltaru. HEB 7:14 Jer je poznato da Gospod naš od koljena Judina iziðe, za koje koljeno Mojsije ne govori ništa o sveštenstvu. HEB 7:15 I još je više poznato da æe po redu Melhisedekovu drugi sveštenik postati, HEB 7:16 Koji nije postao po zakonu tjelesne zapovijesti nego po sili života vjeènoga. HEB 7:17 Jer svjedoèi: ti si sveštenik vavijek po redu Melhisedekovu. HEB 7:18 Tako se ukida preðašnja zapovijest, što bi slaba i zaludna. HEB 7:19 Jer zakon nije ništa savršio; a postavi bolji nad, kroz koji se približujemo k Bogu. HEB 7:20 I još ne bez zakletve; HEB 7:21 Jer oni bez zakletve postaše sveštenici; a ovaj sa zakletvom kroz onoga koji mu govori: zakle se Gospod i neæe se raskajati: ti si sveštenik vavijek po redu Melhisedekovu. HEB 7:22 Toliko boljega zavjeta posta Isus jamac. HEB 7:23 I oni mnogi biše sveštenici, jer im smrt ne dade da ostanu. HEB 7:24 A ovaj, buduæi da ostaje vavijek, ima vjeèno sveštenstvo. HEB 7:25 Zato i može vavijek spasti one koji kroza nj dolaze k Bogu, kad svagda živi da se može moliti za njih. HEB 7:26 Jer takov nama trebaše poglavar sveštenièki: svet, bezazlen, èist, odvojen od grješnika, i koji je bio više nebesa; HEB 7:27 Kojemu nije potrebno svaki dan, kao sveštenicima, najprije za svoje grijehe žrtve prinositi, a potom za narodne, jer on ovo uèini jednom, kad sebe prinese. HEB 7:28 Jer zakon postavlja ljude za sveštenike koji imaju slabost; a rijeè zakletve koja je reèena po zakonu, postavi sina vavijek savršena. HEB 8:1 A ovo je glava od toga što govorimo: imamo takovoga poglavara sveštenièkoga koji sjede s desne strane prijestola velièine na nebesima; HEB 8:2 Koji je sluga svetinjama i istinitoj skiniji, koju naèini Gospod, a ne èovjek. HEB 8:3 Jer se svaki poglavar sveštenièki postavlja da prinosi dare i žrtve; zato valja da i ovaj što ima što æe prinijeti. HEB 8:4 Jer da je na zemlji, ne bi bio sveštenik, kad imaju sveštenici koji prinose dare po zakonu, HEB 8:5 Koji služe oblièju i sjenu nebeskijeh stvari, kao što bi reèeno Mojsiju kad šæaše skiniju da naèini: gledaj, reèe, da naèiniš sve po prilici koja ti je pokazana na gori. HEB 8:6 A sad dobi bolju službu, kao što je i posrednik boljega zavjeta, koji se na boljijem obeæanjima utvrdi. HEB 8:7 Jer da je onaj prvi bez mane bio, ne bi se drugome tražilo mjesta. HEB 8:8 Jer kudeæi ih govori: evo dani idu, govori Gospod, i naèiniæu s domom Izrailjevijem i s domom Judinijem nov zavjet; HEB 8:9 Ne po zavjetu koji naèinih s ocevima njihovima u onaj dan kad ih uzeh za ruku da ih izvedem iz zemlje Misirske; jer oni ne ostaše u zavjetu mome, i ja ne marih za njih, govori Gospod. HEB 8:10 Jer je ovo zavjet koji æu naèiniti s domom Izrailjevijem poslije onijeh dana, govori Gospod: daæu zakone svoje u misli njihove, i na srcima njihovima napisaæu ih, i biæu im Bog, i oni æe biti meni narod. HEB 8:11 I nijedan neæe uèiti svojega bližnjega, i nijedan brata svojega, govoreæi: poznaj Gospoda; jer æe me svi poznati od maloga do velikoga meðu njima. HEB 8:12 Jer æu biti milostiv nepravdama njihovima, i grijeha njihovijeh i bezakonja njihovijeh neæu više spominjati. HEB 8:13 A kad veli: nov zavjet, prvi naèini vethijem; a što je vetho i ostarjelo, blizu je kraja. HEB 9:1 Tako i prvi zavjet imaše pravde bogomoljstva i svetinju zemaljsku. HEB 9:2 Jer skinija bješe naèinjena prva, u kojoj bijaše svijeænjak i trpeza i postavljeni hljebovi, što se zove svetinja. HEB 9:3 A za drugijem zavjesom bijaše skinija, koja se zove svetinja nad svetinjama, HEB 9:4 Koja imaše zlatnu kadionicu, i kovèeg zavjeta okovan svuda zlatom, u kome bijaše zlatan sud s manom, i palica Aronova, koja se bješe omladila, i ploèe zavjeta. HEB 9:5 A više njega bijahu heruvimi slave, koji osjenjavahu oltar; o èemu se ne može sad govoriti redom. HEB 9:6 A kad ovo bijaše tako ureðeno, ulažahu sveštenici svagda u prvu skiniju i savršivahu službu Božiju. HEB 9:7 A u drugu ulažaše jednom u godini sam poglavar sveštenièki, ne bez krvi, koju prinosi za sebe i za narodna neznanja. HEB 9:8 Ovijem pokazivaše Duh sveti da se još nije otvorio put svetijeh, dokle prva skinija stoji; HEB 9:9 Koja ostade prilika za sadašnje vrijeme, u koje se prinose dari i žrtve, i ne mogu da se svrše po savjesti onoga koji služi, HEB 9:10 Osim u jelima i piæima, i razliènom umivanju i pravdanju tijela, koje je postavljeno do vremena popravljenja. HEB 9:11 Ali došavši Hristos, poglavar sveštenièki dobara koja æe doæi, kroz bolju i savršeniju skiniju, koja nije rukom graðena, to jest, nije ovoga stvorenja, HEB 9:12 Ni s krvlju jarèijom, niti teleæom, nego kroz svoju krv uðe jednom u svetinju, i naðe vjeèni otkup. HEB 9:13 Jer ako krv junèija i jarèija, i pepeo junièin, pokropivši njom opoganjene, osveæuje na tjelesnu èistotu; HEB 9:14 Akamoli neæe krv Hrista, koji Duhom svetijem sebe prinese bez krivice Bogu, oèistiti savjest našu od mrtvijeh djela, da služimo Bogu živome i istinome? HEB 9:15 I zato je novome zavjetu posrednik, da kroz smrt, koja bi za otkup od prestupaka u prvome zavjetu, obeæanje vjeènoga našljedstva prime zvani. HEB 9:16 Jer gdje je zavjet valja da bude i smrt onoga koji èini zavjet. HEB 9:17 Jer je zavjet po smrti potvrðen: buduæi da nema nikakve sile dok je živ onaj koji ga je naèinio. HEB 9:18 Jer ni prvi nije utvrðen bez krvi. HEB 9:19 Jer kad Mojsije izgovori sve zapovijesti po zakonu svemu narodu, onda uze krvi jarèije i teleæe, s vodom i vunom crvenom i isopom, te pokropi i knjigu i sav narod HEB 9:20 Govoreæi: ovo je krv zavjeta koji Bog naèini s vama. HEB 9:21 A tako i skiniju i sve sudove službene pokropi krvlju. HEB 9:22 I gotovo sve se krvlju èisti po zakonu, i bez proljeva krvi ne biva oproštenje. HEB 9:23 Tako je trebalo da se oblièja nebeskijeh ovima èiste, a sama nebeska boljijem žrtvama od ovijeh. HEB 9:24 Jer Hristos ne uðe u rukotvorenu svetinju, koja je prilika prave, nego u samo nebo, da se pokaže sad pred licem Božijim za nas; HEB 9:25 Niti da mnogo puta prinosi sebe, kao što poglavar sveštenièki ulazi u svetinju svake godine s krvlju tuðom: HEB 9:26 Inaèe bi on morao mnogo puta stradati od postanja svijeta; a sad jednom na svršetku vijeka javi se da svojom žrtvom satre grijeh. HEB 9:27 I kao što je ljudima odreðeno jednom umrijeti, a potom sud: HEB 9:28 Tako se i Hristos jednom prinese, da uzme mnogijeh grijehe; a drugom æe se javiti bez grijeha na spasenije onima koji ga èekaju. HEB 10:1 Jer zakon imajuæi sjen dobara koja æe doæi, a ne samo oblièje stvari, ne može nikada savršiti one koji pristupaju svake godine i prinose one iste žrtve. HEB 10:2 Inaèe bi prestale prinositi se, kad oni koji služe ne bi više imali nikake savjesti za grijehe, kad se jednom oèiste; HEB 10:3 Nego se njima svake godine èini spomen za grijehe. HEB 10:4 Jer krv junèija i jarèija ne može uzeti grijeha. HEB 10:5 Zato ulazeæi u svijet govori: žrtava i darova nijesi htio, ali si mi tijelo pripravio. HEB 10:6 Žrtve i prilozi za grijeh nijesu ti bili ugodni. HEB 10:7 Tada rekoh: evo doðoh, u poèetku knjige pisano je za mene, da uèinim volju tvoju, Bože. HEB 10:8 I više kazavši: priloga i prinosa i žrtava, i žrtava za grijehe nijesi htio, niti su ti bili ugodni, što se po zakonu prinose; HEB 10:9 Tada reèe: evo doðoh da uèinim volju tvoju, Bože. Ukida prvo da postavi drugo. HEB 10:10 Po kojoj smo volji mi osveæeni prinosom tijela Isusa Hrista jednom. HEB 10:11 I svaki sveštenik stoji svaki dan služeæi i jedne žrtve mnogo puta prinoseæi koje nikad ne mogu uzeti grijeha. HEB 10:12 A on prinesavši jedinu žrtvu za grijehe sjedi svagda s desne strane Bogu, HEB 10:13 Èekajuæi dalje dok se polože neprijatelji njegovi podnožje nogama njegovima. HEB 10:14 Jer jednijem prinosom savršio je vavijek one koji bivaju osveæeni. HEB 10:15 A svjedoèi nam i Duh sveti; jer kao što je naprijed kazano: HEB 10:16 Ovo je zavjet koji æu naèiniti s njima poslije onijeh dana, govori Gospod: daæu zakone svoje u srca njihova, i u mislima njihovijem napisaæu ih; HEB 10:17 I grijeha njihovijeh i bezakonja njihovijeh neæu više spominjati. HEB 10:18 A gdje je oproštenje ovijeh ondje više nema priloga za grijehe. HEB 10:19 Imajuæi dakle slobodu, braæo, ulaziti u svetinju krvlju Isusa Hrista, putem novijem i živijem, HEB 10:20 Koji nam je obnovio zavjesom, to jest tijelom svojijem, HEB 10:21 I sveštenika velikoga nad domom Božijim: HEB 10:22 Da pristupamo s istinitijem srcem u punoj vjeri, oèišæeni u srcima od zle savjesti, i umiveni po tijelu vodom èistom; HEB 10:23 Da se držimo tvrdo priznanja nada: jer je vjeran onaj koji je obeæao; HEB 10:24 I da razumijevamo jedan drugoga u podbunjivanju k ljubavi i dobrijem djelima, HEB 10:25 Ne ostavljajuæi skupštine svoje, kao što neki imaju obièaj, nego jedan drugoga svjetujuæi, i toliko veæma koliko vidite da se približuje dan sudni. HEB 10:26 Jer kad mi griješimo navalice pošto smo primili poznanje istine, nema više žrtve za grijehe; HEB 10:27 Nego strašno èekanje suda, i revnost ognja koji æe da pojede one koji se suprote. HEB 10:28 Ko prestupi zakon Mojsijev, bez milosti umire kod dva ili tri svjedoka. HEB 10:29 Koliko mislite da æe gore muke zaslužiti onaj koji sina Božijega pogazi, i krv zavjeta kojom se osveti za poganu uzdrži, i Duha blagodati naruži? HEB 10:30 Jer znamo onoga koji reèe: moja je osveta, ja æu vratiti, govori Gospod; i opet: Gospod æe suditi narodu svojemu. HEB 10:31 Strašno je upasti u ruke Boga živoga. HEB 10:32 Opominjite se pak prvijeh dana svojijeh, u koje se prosvijetliste i mnogu borbu stradanja podnesoste, HEB 10:33 Koje postavši gledanje sa sramota i nevolja, a koje postavši drugovi onima koji žive tako. HEB 10:34 Jer se na okove moje sažaliste, i dadoste s radošæu da se razgrabi vaše imanje, znajuæi da imate sebi imanje bolje i nepropadljivo na nebesima. HEB 10:35 Ne odbacujte dakle slobode svoje, koja ima veliku platu. HEB 10:36 Jer vam je trpljenje od potrebe da volju Božiju savršivši primite obeæanje. HEB 10:37 Jer još malo, vrlo malo, pak æe doæi onaj koji treba da doðe i neæe odocniti. HEB 10:38 A pravednik življeæe od vjere; ako li otstupi neæe biti po volji moje duše. HEB 10:39 A mi, braæo, nijesmo od onijeh koji otstupaju na pogibao, nego od onijeh koji vjeruju da spasu duše. HEB 11:1 Vjera je pak tvrdo èekanje onoga èemu se nadamo, i dokazivanje onoga što ne vidimo. HEB 11:2 Jer u njoj stari dobiše svjedoèanstvo. HEB 11:3 Vjerom poznajemo da je svijet rijeèju Božijom svršen, da je sve što vidimo iz ništa postalo. HEB 11:4 Vjerom prinese Avelj Bogu veæu žrtvu nego Kain, kroz koju dobi svjedoèanstvo da je pravednik, kad Bog posvjedoèi za dare njegove; i kroz nju on mrtav još govori. HEB 11:5 Vjerom bi Enoh prenesen da ne vidi smrti; i ne naðe se, jer ga Bog premjesti, jer prije nego ga premjesti, dobi svjedoèanstvo da ugodi Bogu. HEB 11:6 A bez vjere nije moguæe ugoditi Bogu; jer onaj koji hoæe da doðe k Bogu, valja da vjeruje da ima Bog i da plaæa onima koji ga traže. HEB 11:7 Vjerom Noje primivši zapovijest i pobojavši se onoga šta još ne vidje, naèini kovèeg za spasenije doma svojega, kojijem osudi sav svijet, i posta našljednik pravde po vjeri. HEB 11:8 Vjerom posluša Avraam kad bi pozvan da iziðe u zemlju koju šæaše da primi u našljedstvo, i iziðe ne znajuæi kuda ide. HEB 11:9 Vjerom doðe Avraam u zemlju obeæanu, kao u tuðu, i u kolibama življaše s Isakom i s Jakovom, sunašljednicima obeæanja toga. HEB 11:10 Jer èekaše grad koji ima temelje, kojemu je zidar i tvorac Bog. HEB 11:11 Vjerom i sama Sara nerotkinja primi silu da zatrudni, i rodi preko vremena starosti; jer držaše za vjerna onoga koji obeæa. HEB 11:12 Zato se i rodiše od jednoga, još gotovo mrtvoga, kao zvijezde nebeske mnoštvom, i kao nebrojeni pijesak pokraj mora. HEB 11:13 U vjeri pomriješe svi ovi ne primivši obeæanja, nego ga vidjevši izdaleka, i poklonivši mu se, i priznavši da su gosti i došljaci na zemlji. HEB 11:14 Jer koji tako govore pokazuju da traže otaèanstva. HEB 11:15 I da bi se oni opomenuli onoga iz kojega iziðoše, imali bi vrijeme da se vrate. HEB 11:16 Ali sad bolje žele, to jest nebesko. Zato se Bog ne stidi njih nazivati se Bog njihov; jer im pripravi grad. HEB 11:17 Vjerom privede Avraam Isaka kad bi kušan, i jedinorodnoga prinošaše, pošto bješe primio obeæanje, HEB 11:18 U kojemu bješe kazano: u Isaku nazvaæe ti se sjeme; HEB 11:19 Pomislivši da je Bog kadar i iz mrtvijeh vaskrsnuti; zato ga i uze za priliku. HEB 11:20 Vjerom blagoslovi Isak Jakova i Isava u stvarima koje æe doæi. HEB 11:21 Vjerom blagoslovi Jakov umiruæi svakoga sina Josifova, i pokloni se vrhu palice njegove. HEB 11:22 Vjerom se opominja Josif umiruæi izlaska sinova Izrailjevijeh, i zapovijeda za kosti svoje. HEB 11:23 Vjerom Mojsija, pošto se rodi, kriše tri mjeseca roditelji njegovi, jer vidješe krasno dijete, i ne pobojaše se zapovijesti careve. HEB 11:24 Vjerom Mojsije, kad bi veliki, ne htjede da se naziva sin kæeri Faraonove; HEB 11:25 I volje stradati s narodom Božijim, negoli imati zemaljsku sladost grijeha: HEB 11:26 Državši sramotu Hristovu za veæe bogatstvo od svega blaga Misirskoga; jer gledaše na platu. HEB 11:27 Vjerom ostavi Misir, ne pobojavši se ljutine careve; jer se držaše onoga koji se ne vidi, kao da ga viðaše. HEB 11:28 Vjerom uèini pashu i proljev krvi, da se onaj koji gubljaše prvoroðene ne dotakne do njih. HEB 11:29 Vjerom prijeðoše Crveno More kao po suhoj zemlji; koje i Misirci okušavši potopiše se. HEB 11:30 Vjerom padoše zidovi Jerihonski, kad se obilazi oko njih sedam dana. HEB 11:31 Vjerom Raav kurva ne pogibe s nevjernicima, primivši uhode s mirom, i izvedavši ih drugijem putem. HEB 11:32 I šta æu još da kažem? Jer mi ne bi dostalo vremena kad bih stao pripovijedati o Gedeonu, i o Varaku i Samsonu i Jeftaju, o Davidu i Samuilu, i o drugijem prorocima, HEB 11:33 Koji vjerom pobijediše carstva, uèiniše pravdu, dobiše obeæanja, zatvoriše usta lavovima, HEB 11:34 Ugasiše silu ognjenu, utekoše od oštrica maèa, ojaèaše od nemoæi, postaše jaki u bitkama, rastjeraše vojske tuðe; HEB 11:35 Žene primiše svoje mrtve iz vaskrsenija; a drugi biše pobijeni, ne primivši izbavljenja, da dobiju bolje vaskrsenije; HEB 11:36 A drugi ruganje i boj podnesoše, pa još i okove i tamnice; HEB 11:37 Kamenjem pobijeni biše, pretrveni biše, iskušani biše, od maèa pomriješe; idoše u kožusima i u kozijim kožama, u sirotinji, u nevolji, u sramoti; HEB 11:38 Kojijeh ne bijaše dostojan svijet, po pustinjama potucaše se, i po gorama i po peæinama i po rupama zemaljskijem. HEB 11:39 I ovi svi dobivši svjedoèanstvo vjerom ne primiše obeæanja; HEB 11:40 Jer Bog nešto bolje za nas odredi, da ne prime bez nas savršenstva. HEB 12:1 Zato dakle i mi imajuæi oko sebe toliku gomilu svjedoka, da odbacimo svako breme i grijeh koji je za nas prionuo, i s trpljenjem da trèimo u bitku koja nam je odreðena, HEB 12:2 Gledajuæi na naèelnika vjere i svršitelja Isusa, koji mjesto odreðene sebi radosti pretrplje krst, ne mareæi za sramotu, i sjede s desne strane prijestola Božijega. HEB 12:3 Pomislite dakle na onoga koji je takovo protivljenje protiv sebe od grješnika podnio, da ne oslabe duše vaše i da vam ne dotuži. HEB 12:4 Jer još do krvi ne doðoste boreæi se protiv grijeha, HEB 12:5 I zaboraviste utjehu koju vam govori, kao sinovima: sine moj! ne puštaj u nemar karanja Gospodnja, niti gubi volje kad te on pokara; HEB 12:6 Jer koga ljubi Gospod onoga i kara; a bije svakoga sina kojega prima. HEB 12:7 Ako trpite karanje, kao sinovima pokazuje vam se Bog: jer koji je sin kojega otac ne kara? HEB 12:8 Ako li ste bez karanja, u kojemu svi dijel dobiše, daklem ste kopilad, a ne sinovi. HEB 12:9 Ako su nam dakle tjelesni ocevi naši karaèi, i bojimo ih se, kako da ne slušamo oca duhova, da živimo? HEB 12:10 Jer oni za malo dana, kako im ugodno bješe, karahu nas; a ovaj na korist, da dobijemo dijel od njegove svetinje. HEB 12:11 Jer svako karanje kad biva ne èini se da je radost, nego žalost; ali poslije daæe miran rod pravde onima koji su nauèeni njime. HEB 12:12 Zato oslabljene ruke i oslabljena koljena ispravite, HEB 12:13 I staze poravnite nogama svojima, da ne svrne što je hromo, nego još da se iscijeli. HEB 12:14 Mir imajte i svetinju sa svima; bez ovoga niko neæe vidjeti Gospoda. HEB 12:15 Gledajte da ko ne ostane bez blagodati Božije: da ne uzraste kakav korijen grèine, i ne uèini pakost, i tijem da se mnogi ne opogane. HEB 12:16 Da ne bude ko kurvar ili opoganjen, kao Isav, koji je za jedno jelo dao prvorodstvo svoje. HEB 12:17 Jer znate da je i potom, kad šæaše da primi blagoslov, odbaèen; jer pokajanje ne naðe mjesta, ako ga i sa suzama tražaše. HEB 12:18 Jer ne pristupiste ka gori koja se može opipati, i ognju razgorjelom, oblaku, i pomrèini, i oluji, HEB 12:19 I trubnom glasu, i glasu rijeèi, kojega se odrekoše oni koji èuše, da ne èuju više rijeèi; HEB 12:20 Jer ne mogahu da podnesu ono što se zapovijedaše: ako se i zvijer dotakne do gore, biæe kamenjem ubijena. HEB 12:21 I tako strašno bješe ono što se vidje da Mojsije reèe: uplašio sam se i drkæem. HEB 12:22 Nego pristupiste k Sionskoj gori, i ka gradu Boga živoga, Jerusalimu nebeskome, i mnogijem hiljadama anðela, HEB 12:23 K saboru i crkvi prvorodnijeh koji su napisani na nebesima, i Bogu, sudiji sviju, i duhovima savršenijeh pravednika, HEB 12:24 I k Isusu, posredniku zavjeta novoga, i krvi kropljenja, koja bolje govori negoli Aveljeva. HEB 12:25 Ali gledajte da se ne odreèete onoga koji govori; jer kad oni ne utekoše koji se odrekoše onoga koji prorokovaše na zemlji, akamoli mi koji se odrièemo nebeskoga, HEB 12:26 Kojega glas potrese onda zemlju, a sad obeæa govoreæi: još jednom ja æu potresti ne samo zemlju nego i nebo. HEB 12:27 A što veli: još jednom, pokazuje da æe se ukinuti ono što se pomièe, kao stvoreno, da ostane ono što se ne pomièe. HEB 12:28 Zato, primajuæi carstvo nepokolebano, da imamo blagodat kojom služimo za ugodnost Bogu, s poštovanjem i sa strahom. HEB 12:29 Jer je Bog naš oganj koji spaljuje. HEB 13:1 Ljubav bratinska da ostane meðu vama. HEB 13:2 Gostoljubivosti ne zaboravljajte; jer neki ne znajuæi iz gostoljubivosti primiše anðele na konak. HEB 13:3 Opominjite se sužanja kao da ste s njima svezani, onijeh kojima se nepravda èini kao da ste i sami u tijelu. HEB 13:4 Ženidbu da drže svi u èasti, i postelja ženidbena da bude èista; a kurvarima i preljuboèincima sudiæe Bog. HEB 13:5 Ne budite srebroljupci; budite zadovoljni onijem što imate. Jer on reèe: neæu te ostaviti, niti æu od tebe otstupiti; HEB 13:6 Tako da smijemo govoriti: Gospod je moj pomoænik, i neæu se bojati; šta æe mi uèiniti èovjek? HEB 13:7 Opominjite se svojijeh uèitelja koji vam kazivaše rijeè Božiju; gledajte na svršetak njihova življenja, i ugledajte se na vjeru njihovu. HEB 13:8 Isus Hristos juèe je i danas onaj isti i vavijek. HEB 13:9 U nauke tuðe i razliène ne pristajte; jer je dobro blagodaæu utvrðivati srca, a ne jelima, od kojijeh ne imaše koristi oni koji življeše u njima. HEB 13:10 Imamo pak oltar od kojega oni ne smiju jesti koji služe skiniji. HEB 13:11 Jer kojijeh životinja krv unosi poglavar sveštenièki u svetinju za grijehe, onijeh se tjelesa spaljuju izvan okola. HEB 13:12 Zato Isus, da osveti narod krvlju svojom, izvan grada postrada. HEB 13:13 Zato dakle da izlazimo k njemu izvan okola, noseæi njegovu sramotu. HEB 13:14 Jer ovdje nemamo grada koji æe ostati, nego tražimo onaj koji æe doæi. HEB 13:15 Kroz njega dakle da svagda prinosimo Bogu žrtvu hvale, to jest, plod usana koje priznaju ime njegovo. HEB 13:16 A dobro èiniti i davati milostinju ne zaboravljajte; jer se takovijem žrtvama ugaða Bogu. HEB 13:17 Slušajte uèitelje svoje i pokoravajte im se, jer se oni staraju za duše vaše, kao koji æe dati odgovor, da to s radošæu èine, a ne uzdišuæi; jer vam ovo ne pomaže. HEB 13:18 Molite se Bogu za nas. Jer se nadamo da imamo dobru savjest, starajuæi se u svemu dobro da živimo. HEB 13:19 A odviše molim èinite ovo, da bih se prije vratio k vama. HEB 13:20 A Bog mira, koji izvede iz mrtvijeh velikoga pastira ovcama, krvlju zavjeta vjeènoga, Gospoda našega Isusa Hrista, HEB 13:21 Da vas savrši u svakome djelu dobrom, da uèinite volju njegovu, èineæi u vama što je ugodno pred njim, kroz Isusa Hrista, kojemu slava va vijek vijeka. Amin. HEB 13:22 Molim vas pak, braæo, primite rijeè pouèenja; jer ukratko napisah i poslah vam. HEB 13:23 Znajte da je otišao naš brat Timotije, s kojijem, ako skoro doðe, vidjeæu vas. HEB 13:24 Pozdravite sve uèitelje svoje i sve svete. Pozdravljaju vas braæa, koja su iz Talijanske. HEB 13:25 Blagodat sa svima vama. Amin. JAM 1:1 Od Jakova, Boga i Gospoda Isusa Hrista sluge, svima dvanaest koljena rasijanijem po svijetu pozdravlje. JAM 1:2 Svaku radost imajte, braæo moja, kad padate u razliène napasti, JAM 1:3 Znajuæi da kušanje vaše vjere gradi trpljenje; JAM 1:4 A trpljenje neka djelo dovršuje, da budete savršeni i cijeli bez ikake mane. JAM 1:5 Ako li kome od vas nedostaje premudrosti, neka ište u Boga koji daje svakome bez razlike i ne kori nikoga, i daæe mu se; JAM 1:6 Ali neka ište s vjerom, ne sumnjajuæi ništa; jer koji se sumnja on je kao morski valovi, koje vjetrovi podižu i razmeæu. JAM 1:7 Jer takovi èovjek neka ne misli da æe primiti što od Boga. JAM 1:8 Koji dvoumi nepostojan je u svima putovima svojijem. JAM 1:9 A poniženi brat neka se hvali visinom svojom; JAM 1:10 A bogati svojom poniznošæu; jer æe proæi kao cvijet travni. JAM 1:11 Jer sunce ogrija s vruæinom, i osuši travu, i cvijet njezin otpade, i krasota lica njezina pogibe; tako æe i bogati u hoðenju svojemu uvenuti. JAM 1:12 Blago èovjeku koji pretrpi napast; jer kad bude kušan primiæe vijenac života, koji Bog obreèe onima koji ga ljube. JAM 1:13 Nijedan kad se kuša da ne govori: Bog me kuša; jer se Bog ne može zlom iskušati, i on ne kuša nikoga; JAM 1:14 Nego svakoga kuša njegova slast, koja ga vuèe i mami. JAM 1:15 Tada zatrudnjevši slast raða grijeh; a grijeh uèinjen raða smrt. JAM 1:16 Ne varajte se, ljubazna braæo moja! JAM 1:17 Svaki dobri dar i svaki poklon savršeni odozgo je, dolazi od oca svjetlosti, u kojega nema promjenjivanja ni mijenjanja vidjela i mraka; JAM 1:18 Jer nas dragovoljno porodi rijeèju istine, da budemo novina od njegova stvorenja. JAM 1:19 Zato, ljubazna braæo moja, neka bude svaki èovjek brz èuti a spor govoriti i spor srditi se; JAM 1:20 Jer srdnja èovjeèija ne èini pravde Božije. JAM 1:21 Zato odbacite svaku neèistotu i suvišak zlobe, i s krotošæu primite usaðenu rijeè koja može spasti duše vaše. JAM 1:22 Budite pak tvorci rijeèi, a ne samo slušaèi, varajuæi sami sebe. JAM 1:23 Jer ako ko sluša rijeè a ne tvori, on je kao èovjek koji gleda lice tijela svojega u ogledalu; JAM 1:24 Jer se ogleda pa otide, i odmah zaboravi kakav bješe. JAM 1:25 Ali koji providi u savršeni zakon slobode i ostane u njemu, i ne bude zaboravni slušaè, nego tvorac djela, onaj æe biti blažen u djelu svojemu. JAM 1:26 Ako koji od vas misli da vjeruje, i ne zauzdava jezika svojega, nego vara srce svoje, njegova je vjera uzalud. JAM 1:27 Jer vjera èista i bez mane pred Bogom i ocem jest ova: obilaziti sirote i udovice u njihovijem nevoljama, i držati sebe neopoganjena od svijeta. JAM 2:1 Braæo moja! u vjeri Gospoda našega slavnoga Isusa Hrista ne gledajte ko je ko; JAM 2:2 Jer ako doðe u crkvu vašu èovjek sa zlatnijem prstenom i u svijetloj haljini, a doðe i siromah u rðavoj haljini, JAM 2:3 I pogledate na onoga u svijetloj haljini, i reèete mu: ti sjedi ovdje lijepo, a siromahu reèete: ti stani tamo, ili sjedi ovdje niže podnožja mojega; JAM 2:4 I ne rasudiste u sebi, nego biste sudije zlijeh pomisli. JAM 2:5 Èujte, ljubazna braæo moja, ne izabra li Bog siromahe ovoga svijeta da budu bogati vjerom, i našljednici carstva koje obreèe onima koji njega ljube? JAM 2:6 A vi osramotiste siromaha. Nijesu li to bogati koji vas muèe i vuku vas na sudove? JAM 2:7 Ne hule li oni na dobro ime vaše kojijem ste se nazvali? JAM 2:8 Ako dakle zakon carski izvršujete po pismu: ljubi bližnjega kao samoga sebe, dobro èinite; JAM 2:9 Ako li gledate ko je ko, grijeh èinite, i biæete pokarani od zakona kao prestupnici; JAM 2:10 Jer koji sav zakon održi a sagriješi u jednome, kriv je za sve. JAM 2:11 Jer onaj koji je rekao: ne èini preljube, rekao je i: ne ubij. Ako dakle ne uèiniš preljube a ubiješ, postao si prestupnik zakona. JAM 2:12 Tako govorite i tako tvorite kao oni koji æe zakonom slobode biti suðeni; JAM 2:13 Jer æe onome biti sud bez milosti koji ne èini milosti; i hvali se milost na sudu. JAM 2:14 Kakva je korist, braæo moja, ako ko reèe da ima vjeru a djela nema? Zar ga može vjera spasti? JAM 2:15 Ako, na priliku, brat ili sestra goli budu, ili nemaju šta da jedu, JAM 2:16 I reèe im koji od vas: idite s mirom, grijte se, i nasitite se, a ne da im potrebe tjelesne, šta pomaže? JAM 2:17 Tako i vjera ako nema djela, mrtva je po sebi. JAM 2:18 No može ko reæi: ti imaš vjeru, a ja imam djela. Pokaži mi vjeru svoju bez djela svojijeh, a ja æu tebi pokazati vjeru svoju iz djela svojijeh. JAM 2:19 Ti vjeruješ da je jedan Bog; dobro èiniš; i ðavoli vjeruju, i drkæu. JAM 2:20 Ali hoæeš li razumjeti, o èovjeèe sujetni! da je vjera bez djela mrtva? JAM 2:21 Avraam otac naš ne opravda li se djelima kad prinese Isaka sina svojega na oltar? JAM 2:22 Vidiš li da vjera pomože djelima njegovijem, i kroz djela savrši se vjera? JAM 2:23 I izvrši se pismo koje govori: Avraam vjerova Bogu, i primi mu se u pravdu, i prijatelj Božij nazva se. JAM 2:24 Vidite li dakle da se djelima pravda èovjek, a ne samom vjerom? JAM 2:25 A tako i Raav kurva ne opravda li se djelima kad primi uhode, i izvede ih drugijem putem? JAM 2:26 Jer kao što je tijelo bez duha mrtvo, tako je i vjera bez dobrijeh djela mrtva. JAM 3:1 Ne tražite, braæo moja, da budete mnogi uèitelji, znajuæi da æemo veæma biti osuðeni, JAM 3:2 Jer svi pogrješujemo mnogo puta. Ali ko u rijeèi ne pogrješuje, onaj je savršen èovjek, može zauzdati i sve tijelo. JAM 3:3 Jer gle, i konjma meæemo žvale u usta da nam se pokoravaju, i sve tijelo njihovo okreæemo. JAM 3:4 Gle i laðe, ako su i velike i silni ih vjetrovi gone, okreæu se malom krmicom kuda hoæe onaj koji upravlja. JAM 3:5 A tako je i jezik mali ud, i mnogo èini. Gle, mala vatra, i kolike velike šume sažeže. JAM 3:6 I jezik je vatra, svijet pun nepravde. Tako i jezik živi meðu našijem udima, poganeæi sve tijelo, i paleæi vrijeme života našega, i zapaljujuæi se od pakla. JAM 3:7 Jer sav rod zvjerinja i ptica, i bubina i riba, pripitomljava se i pripitomio se rodu èovjeèijemu; JAM 3:8 A jezika niko od ljudi ne može pripitomiti, jer je nemirno zlo, puno ijeda smrtonosnoga. JAM 3:9 Njim blagosiljamo Boga i oca, i njim kunemo ljude, koji su stvoreni po oblièju Božijemu. JAM 3:10 Iz jednijeh usta izlazi blagoslov i kletva. Ne valja, ljubazna braæo moja, da ovo tako biva. JAM 3:11 Eda li može izvor iz jedne glave toèiti slatko i grko? JAM 3:12 Može li, braæo moja, smokva masline raðati ili vinova loza smokve? Tako nijedan izvor ne daje slane i slatke vode. JAM 3:13 Ko je meðu vama mudar i pametan neka pokaže od dobra življenja djela svoja u krotosti i premudrosti. JAM 3:14 Ako li imate grku zavist i svaðu u srcima svojijem, ne hvalite se, ni lažite na istinu. JAM 3:15 Ovo nije ona premudrost što silazi odozgo, nego zemaljska, ljudska, ðavolska. JAM 3:16 Jer gdje je zavist i svaða ondje je nesloga i svaka zla stvar. JAM 3:17 A koja je premudrost odozgo ona je najprije èista, a potom mirna, krotka, pokorna, puna milosti i dobrijeh plodova, bez hatera, i nelicemjerna. JAM 3:18 A plod pravde u miru sije se onima koji mir èine. JAM 4:1 Otkuda ratovi i raspre meðu nama? Ne otuda li, od slasti vašijeh, koje se bore u vašijem udima? JAM 4:2 Želite i nemate; ubijate i zavidite, i ne možete da dobijete; borite se i vojujete, i nemate, jer ne ištete. JAM 4:3 Ištete, i ne primate, jer zlo ištete, da u slastima svojijem trošite. JAM 4:4 Preljuboèinci i preljuboèinice! ne znate li da je prijateljstvo ovoga svijeta neprijateljstvo Bogu? Jer koji hoæe svijetu prijatelj da bude, neprijatelj Božij postaje. JAM 4:5 Ili mislite da pismo uzalud govori: duh koji u nama živi mrzi na zavist? JAM 4:6 A on daje veæu blagodat. Jer govori: Gospod suproti se ponositima, a poniženima daje blagodat. JAM 4:7 Pokorite se dakle Bogu, a protivite se ðavolu, i pobjeæi æe od vas. JAM 4:8 Približite se k Bogu, i on æe se približiti k vama. Oèistite ruke, grješnici, popravite srca svoja, nepostojani. JAM 4:9 Budite žalosni i plaèite i jauèite: smijeh vaš neka se pretvori u plaè, i radost u žalost. JAM 4:10 Ponizite se pred Gospodom, i podignuæe vas. JAM 4:11 Ne opadajte jedan drugoga, braæo; jer ko opada brata ili osuðuje brata svojega opada zakon i osuðuje zakon, a ako zakon osuðuješ, nijesi tvorac zakona, nego sudija. JAM 4:12 Jedan je zakonodavac i sudija, koji može spasti i pogubiti; a ti ko si što drugoga osuðuješ? JAM 4:13 Slušajte sad vi koji govorite: danas ili sjutra poæi æemo u ovaj ili onaj grad, i sjediæemo ondje jednu godinu, i trgovaæemo i dobijaæemo. JAM 4:14 Vi koji ne znate šta æe biti sjutra. Jer šta je vaš život? On je para, koja se za malo pokaže, a potom je nestane. JAM 4:15 Mjesto da govorite: ako Gospod htjedbude, i živi budemo, uèiniæemo ovo ili ono. JAM 4:16 A sad se hvalite svojijem ponosom. Svaka je hvala takova zla. JAM 4:17 Jer koji zna dobro èiniti i ne èini, grijeh mu je. JAM 5:1 Hodite vi sad, bogati, plaèite i ridajte za svoje ljute nevolje koje idu na vas. JAM 5:2 Bogatstvo vaše istruhnu, i haljine vaše pojedoše moljci; JAM 5:3 Zlato vaše i srebro zarða, i rða njihova biæe svjedoèanstvo na vas: izješæe tijelo vaše kao oganj. Stekoste bogatstvo u pošljednje dane. JAM 5:4 Gle, vièe plata vašijeh poslenika koji su radili njive vaše i vi ste im otkinuli; i vika žetelaca doðe do ušiju Gospoda Savaota. JAM 5:5 Veseliste se na zemlji, i nasladiste se; uhraniste srca svoja, kao na dan zaklanja. JAM 5:6 Osudiste, ubiste pravednika, i ne brani vam se. JAM 5:7 Trpite dakle, braæo moja, do dolaska Gospodnjega. Gle, težak èeka plemenitoga roda iz zemlje, i rado trpi dok ne primi dažd rani i pozni. JAM 5:8 Trpite dakle i vi, i utvrdite srca svoja, jer se dolazak Gospodnji približi. JAM 5:9 Ne uzdišite jedan na drugoga, braæo, da ne budete osuðeni: gle, sudija stoji pred vratima. JAM 5:10 Uzmite, braæo moja, za ugled stradanja proroke koji govoriše u ime Gospoda. JAM 5:11 Gle, blažene nazivamo one koji pretrplješe. Trpljenje Jovljevo èuste, i pošljedak Gospodnji vidjeste: jer je Gospod milostiv i smiluje se. JAM 5:12 A prije svega, braæo moja, ne kunite se ni nebom ni zemljom, ni drugom kakvom kletvom; nego neka bude što jest da, i što nije ne, da ne padnete pod sud. JAM 5:13 Muèi li se ko meðu vama, neka se moli Bogu; je li ko veseo, neka hvali Boga. JAM 5:14 Boluje li ko meðu vama, neka dozove starješine crkvene, te neka èitaju molitvu nad njim, i neka ga pomažu uljem u ime Gospodnje. JAM 5:15 I molitva vjere pomoæi æe bolesniku, i podignuæe ga Gospod; i ako je grijehe uèinio, oprostiæe mu se. JAM 5:16 Ispovijedajte dakle jedan drugome grijehe, i molite se Bogu jedan za drugoga, da ozdravljate; jer neprestana molitva pravednoga mnogo može pomoæi. JAM 5:17 Ilija bješe èovjek smrtan kao i mi, i pomoli se Bogu da ne bude dažda, i ne udari dažd na zemlji za tri godine i šest mjeseci. JAM 5:18 I opet se pomoli i nebo dade dažd, i zemlja iznese rod svoj. JAM 5:19 Braæo! ako ko od vas zaðe s puta istine, i obrati ga ko, JAM 5:20 Neka zna da æe onaj koji obrati grješnika s krivoga puta njegova spasti dušu od smrti, i pokriti mnoštvo grijeha. 1PE 1:1 Od Petra, apostola Isusa Hrista, izbranijem došljacima, rasijanijem po Pontu, Galatiji, Kapadokiji, Aziji i Vitiniji; 1PE 1:2 Po proviðenju Boga oca, svetinjom Duha dovedenijem u poslušanje i kropljenje krvi Isusa Hrista: da vam se umnoži blagodat i mir. 1PE 1:3 Blagosloven Bog i otac Gospoda našega Isusa Hrista, koji nas po velikoj milosti svojoj prerodi za živ nad vaskrsenijem Isusa Hrista iz mrtvijeh, 1PE 1:4 Za našljedstvo nepropadljivo, koje neæe istruhnuti ni uvenuti, saèuvano na nebesima za vas, 1PE 1:5 Koje je sila Božija vjerom saèuvala za spasenije, pripravljeno da se javi u pošljednje vrijeme; 1PE 1:6 Kojemu radujte se, premda ste sad malo gdje je potrebno) žalosni u razliènijem napastima, 1PE 1:7 Da se kušanje vaše vjere mnogo vrednije od zlata propadljivoga koje se kuša ognjem naðe na hvalu i èast i slavu, kad se pokaže Isus Hristos; 1PE 1:8 Kojega ne vidjevši ljubite, i kojega sad ne gledajuæi no vjerujuæi ga radujete se radošæu neiskazanom i proslavljenom, 1PE 1:9 Primajuæi kraj svoje vjere, spasenije dušama. 1PE 1:10 Koje spasenije tražiše i ispitivaše za nj proroci, koji za vašu blagodat prorekoše; 1PE 1:11 Ispitujuæi u kakovo ili u koje vrijeme javljaše Duh Hristov u njima, naprijed svjedoèeæi za Hristove muke i za slave po tome; 1PE 1:12 Kojima se otkri da ne samijem sebi nego nama služahu ovijem što vam se sad javi po onima koji vam propovjediše jevanðelje poslanijem s neba Duhom svetijem, u koje anðeli žele zaviriti. 1PE 1:13 Zato, ljubazni, zapregnuvši bedra svojega uma budite trijezni, i zacijelo se nadajte blagodati koja æe vam se prinijeti kad doðe Isus Hristos. 1PE 1:14 Kao poslušna djeca, ne vladajuæi se po prvijem željama u svojemu neznanju, 1PE 1:15 Nego po svecu koji vas je pozvao, i vi budite sveti u svemu življenju. 1PE 1:16 Jer je pisano: budite sveti, jer sam ja svet. 1PE 1:17 I ako zovete ocem onoga, koji ne gledajuæi ko je ko, sudi svakome po djelu, provodite vrijeme svojega življenja sa strahom, 1PE 1:18 Znajuæi da se propadljivijem srebrom ili zlatom ne iskupiste iz sujetnoga svojeg življenja, koje ste vidjeli od otaca; 1PE 1:19 Nego skupocjenom krvlju Hrista, kao bezazlena i preèista jagnjeta; 1PE 1:20 Koji je odreðen još prije postanja svijeta, a javio se u pošljednja vremena vas radi, 1PE 1:21 Koji kroz njega vjerujete Boga koji ga podiže iz mrtvijeh, i dade mu slavu, da bi vaša vjera i nadanje bilo u Boga. 1PE 1:22 Duše svoje oèistivši u poslušanju istine Duhom za bratoljublje nedvolièno, od èista srca ljubite dobro jedan drugoga, 1PE 1:23 Kao preroðeni ne od sjemena koje truhne, nego od onog koje ne truhne, rijeèju živoga Boga, koja ostaje dovijeka. 1PE 1:24 Jer je svako tijelo kao trava, i svaka slava èovjeèija kao cvijet travni: osuši se trava, i cvijet njezin otpade; 1PE 1:25 Ali rijeè Gospodnja ostaje dovijeka. A ovo je rijeè što je objavljena meðu vama. 1PE 2:1 Odbacite dakle svaku pakost i svaku prijevaru i licemjerje i zavist i sva opadanja, 1PE 2:2 I budite željni razumnoga i pravoga mlijeka, kao novoroðena djeca, da o njemu uzrastete za spasenije; 1PE 2:3 Jer okusiste da je blag Gospod. 1PE 2:4 Kad doðete k njemu, kao kamenu živu, koji je, istina, od ljudi odbaèen, ali od Boga izabran i pribran: 1PE 2:5 I vi kao živo kamenje zidajte se u kuæu duhovnu i sveštenstvo sveto, da se prinose prinosi duhovni, koji su Bogu povoljni, kroz Isusa Hrista. 1PE 2:6 Jer u pismu stoji napisano: evo meæem u Sionu kamen krajeugalan izbrani i skupocjeni; i ko njega vjeruje neæe se postidjeti. 1PE 2:7 Vama dakle koji vjerujete èast je; a onima koji se protive kamen koji odbaciše zidari on posta glava od ugla, i kamen spoticanja i stijena sablazni: 1PE 2:8 Na koji se i spotièu koji se protive rijeèi, na što su i odreðeni. 1PE 2:9 A vi ste izbrani rod, carsko sveštenstvo, sveti narod, narod dobitka, da objavite dobrodjetelji onoga koji vas dozva iz tame k èudnome vidjelu svome; 1PE 2:10 Koji nekad ne bijaste narod, a sad ste narod Božij; koji ne bijaste pomilovani, a sad ste pomilovani. 1PE 2:11 Ljubazni! molim vas, kao došljake i goste, da se èuvate od tjelesnijeh želja, koje vojuju na dušu. 1PE 2:12 A vladajte se dobro meðu neznabošcima, da bi za ono za što vas opadaju kao zloèince, vidjevši vaša dobra djela, hvalili Boga u dan pohoðenja. 1PE 2:13 Budite dakle pokorni svakoj vlasti èovjeèijoj, Gospoda radi: ako caru, kao gospodaru; 1PE 2:14 Ako li knezovima, kao njegovijem poslanicima za osvetu zloèincima, a za hvalu dobrotvorima. 1PE 2:15 Jer je tako volja Božija da dobrijem djelima zadržavate neznanje bezumnijeh ljudi. 1PE 2:16 Kao slobodni, a ne kao da biste imali slobodu za pokrivaè pakosti, nego kao sluge Božije. 1PE 2:17 Poštujte svakoga: braæu ljubite, Boga se bojte, cara poštujte. 1PE 2:18 Sluge! budite pokorni sa svakijem strahom gospodarima ne samo dobrima i krotkima nego i zlima. 1PE 2:19 Jer je ovo ugodno pred Bogom ako Boga radi podnese ko žalosti, stradajuæi na pravdi. 1PE 2:20 Jer kakva je hvala ako za krivicu muke trpite? Nego ako dobro èineæi muke trpite, ovo je ugodno pred Bogom. 1PE 2:21 Jer ste na to i pozvani, jer i Hristos postrada za nas, i nama ostavi ugled da idemo njegovijem tragom; 1PE 2:22 Koji grijeha ne uèini, niti se naðe prijevara u ustima njegovijem; 1PE 2:23 Koji ne psova kad ga psovaše; ne prijeti kad strada; nego se oslanjaše na onoga koji pravo sudi; 1PE 2:24 Koji grijehe naše sam iznese na tijelu svojemu na drvo, da za grijehe umremo, i za pravdu živimo; kojega se ranom iscijeliste. 1PE 2:25 Jer bijaste kao izgubljene ovce, koje nemaju pastira; no sad se obratiste k pastiru i vladici duša svojijeh. 1PE 3:1 A tako i vi žene budite pokorne svojijem muževima, da ako koji i ne vjeruju rijeèi ženskijem življenjem bez rijeèi da se dobiju, 1PE 3:2 Kad vide èisto življenje vaše sa strahom; 1PE 3:3 Vaša ljepota da ne bude spolja u pletenju kose, i u udaranju zlata, i oblaèenju haljina; 1PE 3:4 Nego u tajnome èovjeku srca, u jednakosti krotkoga i tihoga duha, što je pred Bogom mnogocjeno. 1PE 3:5 Jer se tako nekad ukrašavahu i svete žene, koje se uzdahu u Boga i pokoravahu se svojijem muževima, 1PE 3:6 Kao što Sara slušaše Avraama, i zvaše ga gospodarom; koje ste vi kæeri postale, ako èinite dobro, i ne bojite se nikakvoga straha. 1PE 3:7 Tako i vi muževi živite sa svojijem ženama po razumu, i poštujte ih kao slabiji ženski sud, i kao sunašljednice blagodati života, da se ne smetu molitve vaše. 1PE 3:8 A najposlije budite svi složni, žalostivi, bratoljubivi, milostivi, ponizni; 1PE 3:9 Ne vraæajte zla za zlo, ni psovke za psovku; nego nasuprot blagosiljajte, znajuæi da ste na to pozvani da naslijedite blagoslov. 1PE 3:10 Jer koji je rad da živi i da vidi dane dobre, neka zadrži jezik svoj od zla, i usne svoje, da ne govore prijevare; 1PE 3:11 Neka se ukloni od zla, i neka uèini dobro; neka traži mira i neka se drži njega. 1PE 3:12 Jer oèi Gospodnje gledaju na pravednike, i uši njegove na molitvu njihovu; a lice Gospodnje na one koji zlo èine da ih istrijebi sa zemlje. 1PE 3:13 I ko može vama nauditi ako uzidete za dobrom? 1PE 3:14 Nego ako i stradate pravde radi, blaženi ste. Ali straha njihova ne bojte se, niti se plašite; 1PE 3:15 Nego Gospoda Boga svetite u srcima svojijem. A budite svagda gotovi na odgovor svakome koji vas zapita za vaše nadanje. 1PE 3:16 S krotošæu i strahom imajte dobru savjest; da ako vas opadaju za što kao zloèince da se postide oni što kude vaše dobro življenje po Hristu. 1PE 3:17 Jer je bolje, ako hoæe volja Božija, da stradate dobro èineæi, negoli zlo èineæi. 1PE 3:18 Jer i Hristos jedanput za grijehe naše postrada, pravednik za nepravednike, da nas privede k Bogu, ubijen, istina, bivši tijelom, no oživljevši Duhom; 1PE 3:19 Kojijem sišavši propovijeda i duhovima koji su u tamnici, 1PE 3:20 Koji nekad ne htješe da slušaju kad ih oèekivaše Božije trpljenje u vrijeme Nojevo, kad se graðaše kovèeg, u kome malo, to jest osam duša, ostade od vode. 1PE 3:21 Za spomen toga i nas sad spasava krštenje, ali ne pranje tjelesne neèistote, nego obeæanje dobre savjesti Bogu, vaskrsenijem Isusa Hrista. 1PE 3:22 Koji je s desne strane Bogu, otišavši na nebo, i slušaju ga anðeli i vlasti i sile. 1PE 4:1 Kad dakle Hristos postrada za nas tijelom, i vi se tom misli naoružajte: jer koji postrada tijelom, prestaje od grijeha, 1PE 4:2 Da ostalo vrijeme života u tijelu ne živi više željama èovjeèijim, nego volji Božijoj. 1PE 4:3 Jer je dosta što smo prošavše vrijeme života proveli po volji neznabožaèkoj, živeæi u neèistotama, u slastima, u pijanstvu, u žderanju, u pijenju i bogomrskijem neznaboštvima. 1PE 4:4 Zato se èude što vi ne trèite s njima u to isto neuredno življenje, i hule na vas. 1PE 4:5 Oni æe dati odgovor onome koji je gotov da sudi živima i mrtvima. 1PE 4:6 Zato se i mrtvima propovjedi jevanðelje, da prime sud po èovjeku tijelom a po Bogu da žive duhom. 1PE 4:7 A svemu se kraj približi. Budite dakle mudri i trijezni u molitvama. 1PE 4:8 A prije svega imajte neprestanu ljubav meðu sobom; jer ljubav pokriva mnoštvo grijeha. 1PE 4:9 Budite gostoljubivi meðu sobom bez mrmljanja; 1PE 4:10 I služite se meðu sobom, svaki darom koji je primio, kao dobri pristavi razliène blagodati Božije. 1PE 4:11 Ako ko govori, neka govori kao rijeèi Božije; ako ko služi neka služi kao po moæi koju Bog daje: da se u svaèemu slavi Bog kroz Isusa Hrista, kome je slava i država va vijek vijeka. Amin. 1PE 4:12 Ljubazni! ne èudite se vruæini koja vam se dogaða za kušanje vaše, kao da vam se što novo dogaða; 1PE 4:13 Nego se radujte što stradate s Hristom, da biste, i kad se javi slava njegova, imali radost i veselje. 1PE 4:14 Ako bivate ukoreni za ime Hristovo, blago vama! jer Duh slave i Boga poèiva na vama: oni dakle hule na nj, a vi ga proslavljate. 1PE 4:15 Samo da ne postrada koji od vas kao krvnik, ili kao lupež, ili kao zloèinac, ili kao onaj koji se miješa u tuðe poslove; 1PE 4:16 A ako li kao hrišæanin, neka se ne stidi, veæ neka slavi Boga u ovom dogaðaju. 1PE 4:17 Jer je vrijeme da se poène sud od kuæe Božije; ako li se najprije od vas poène, kakav æe biti pošljedak onima što se protive Božijemu jevanðelju? 1PE 4:18 I kad se pravednik jedva spase, bezbožnik i grješnik gdje æe se javiti? 1PE 4:19 Zato i koji stradaju po volji Božijoj neka mu kao vjernome tvorcu predadu duše svoje u dobrijem djelima. 1PE 5:1 Starješine koje su meðu vama molim koji sam i sam starješina i svjedok Hristova stradanja, i imam dijel u slavi koja æe se javiti: 1PE 5:2 Pasite stado Božije, koje vam je predato, i nadgledajte ga, ne silom, nego dragovoljno, i po Bogu, niti za nepravedne dobitke, nego iz dobra srca; 1PE 5:3 Niti kao da vladate narodom; nego bivajte ugledi stadu; 1PE 5:4 I kad se javi poglavar pastirski, primiæete vijenac slave koji neæe uvenuti. 1PE 5:5 Tako vi mladi slušajte starješine; a svi se slušajte meðu sobom, i stecite poniznost; jer se Bog ponositima suproti, a poniženima daje blagodat. 1PE 5:6 Ponizite se dakle pod silnu ruku Božiju, da vas povisi kad doðe vrijeme. 1PE 5:7 Sve svoje brige bacite na nj, jer se on brine za vas. 1PE 5:8 Budite trijezni i pazite, jer suparnik vaš, ðavo, kao lav rièuæi hodi i traži koga da proždere. 1PE 5:9 Branite se od njega tvrðom u vjeri, znajuæi da se takova stradanja dogaðaju vašoj braæi po svijetu. 1PE 5:10 A Bog svake blagodati, koji vas pozva na vjeènu svoju slavu u Hristu Isusu, on da vas, pošto malo postradate, savrši, da utvrdi, da ukrijepi, da utemelji. 1PE 5:11 Njemu slava i država va vijek vijeka. Amin. 1PE 5:12 Po Silvanu, vašemu vjernom bratu, kao što mislim, pišem vam ovo malo, svjetujuæi i svjedoèeæi da je ovo prava blagodat Božija u kojoj stojite. 1PE 5:13 Pozdravlja vas crkva s vama izbrana u Vavilonu, i Marko sin moj. 1PE 5:14 Pozdravite jedan drugoga cjelivom ljubavi. Mir vam svima u Hristu Isusu. Amin. 2PE 1:1 Od Simona Petra, sluge i apostola Isusa Hrista, onima što su primili s nama jednu èasnu vjeru u pravdi Boga našega i spasa Isusa Hrista: 2PE 1:2 Blagodat i mir da vam se umnoži poznavanjem Boga i Hrista Isusa Gospoda našega. 2PE 1:3 Buduæi da su nam sve božanstvene sile njegove, koje trebaju k životu i pobožnosti, darovane poznanjem onoga koji nas pozva slavom i dobrodjetelju, 2PE 1:4 Kroz koje se nama darovaše èasna i prevelika obeæanja, da njih radi imate dijel u Božijoj prirodi, ako uteèete od tjelesnijeh želja ovoga svijeta. 2PE 1:5 I na samo ovo okrenite sve staranje svoje da pokažete u vjeri svojoj dobrodjetelj, a u dobrodjetelji razum, 2PE 1:6 A u razumu uzdržanje, a u uzdržanju trpljenje, a u trpljenju pobožnost, 2PE 1:7 A u pobožnosti bratoljublje, a u bratoljublju ljubav. 2PE 1:8 Jer kad je ovo u vama, i množi se, neæe vas ostaviti lijene niti bez ploda u poznanju Gospoda našega Isusa Hrista. 2PE 1:9 A ko nema ovoga slijep je, i pipa zaboravivši oèišæenje od starijeh svojijeh grijeha. 2PE 1:10 Zato, braæo, postarajte se još veæma da svoju službu i izbor utvrdite; jer èineæi ovo neæete pogriješiti nikad; 2PE 1:11 Jer vam se tako obilno dopusti ulazak u vjeèno carstvo Gospoda našega i spasa Isusa Hrista. 2PE 1:12 Zato se neæu olijeniti opominjati vam jednako ovo, ako i znate i utvrðeni ste u ovoj istini; 2PE 1:13 Jer mislim da je pravo dokle sam god u ovom tijelu da vas budim opominjanjem, 2PE 1:14 Znajuæi da æu skoro tijelo svoje odbaciti kao što mi kaza i Gospod naš Isus Hristos. 2PE 1:15 A trudiæu se svakojako da se i po rastanku mojemu možete opominjati ovoga; 2PE 1:16 Jer vam ne pokazasmo sile i dolaska Gospoda našega Isusa Hrista po pripovijetkama mudro izmišljenijem, nego smo sami vidjeli slavu njegovu. 2PE 1:17 Jer on primi od Boga oca èast i slavu kad doðe k njemu takovi glas: ovo je sin moj ljubazni, koji je po mojoj volji. 2PE 1:18 I ovaj glas mi èusmo gdje siðe s neba kad bijasmo s njim na svetoj gori. 2PE 1:19 I imamo najpouzdaniju proroèku rijeè, i dobro èinite što pazite na nju, kao na vidjelo koje svijetli u tamnome mjestu, dokle dan ne osvane i danica se ne rodi u srcima vašima. 2PE 1:20 I ovo znajte najprije da nijedno proroštvo književno ne biva po svome kazivanju; 2PE 1:21 Jer nikad proroštvo ne bi od èovjeèije volje, nego nauèeni od svetoga Duha govoriše sveti Božiji ljudi. 2PE 2:1 A bijaše i lažnijeh proroka u narodu, kao što æe i meðu vama biti lažnijeh uèitelja, koji æe unijeti jeresi pogibli, i odricaæe se gospodara koji ih iskupi i dovodiæe sebi naglu pogibao. 2PE 2:2 I mnogi æe poæi za njihovijem neèistotama kojima æe se huliti na put istine. 2PE 2:3 I u lakomstvu loviæe vas izmišljenijem rijeèima. Njihov sud odavno ne docni, i pogibao njihova ne drijema. 2PE 2:4 Jer kad Bog ne poštedje anðela koji sagriješiše, nego ih metnu u okove mraka paklenoga, i predade da se èuvaju za sud; 2PE 2:5 I prvoga svijeta ne poštedje, nego saèuvavši samosmoga Noja, propovjednika pravde, navede potop na svijet bezbožnièki; 2PE 2:6 I gradove Sodom i Gomor sažeže i razvali i osudi, i postavi ugled bezbožnicima koji bi postali; 2PE 2:7 I izbavi pravednoga Lota, koga osramotiše bezakonici neèistotom življenja; 2PE 2:8 Jer kad življaše pravednik meðu njima, gledajuæi i slušajuæi bezakona djela, muèaše od dana do dana pravednu dušu; 2PE 2:9 Zna Gospod pobožne izbavljati od napasti, a nepravednike muèeæi èuvati za dan sudni; 2PE 2:10 A osobito one koji idu za tjelesnijem željama neèistote, i ne mare za poglavarstvo, i koji su bezobrazni i samovoljni, i ne drkæu huleæi na slavu. 2PE 2:11 Kad anðeli, koji veæu snagu i silu imaju, ne izgovaraju na njih pred Gospodom hulnoga suda; 2PE 2:12 A oni, kao nerazumna životinja, koja je od prirode na to stvorena da se hvata i kolje, hule na ono što ne razumiju, i u pogibli svojoj propašæe 2PE 2:13 Primajuæi platu nepravde. Oni misle da je slast èastiti se svaki dan; oni su sramota i grijeh, koji se hrane svojijem prijevarama, jeduæi s vama; 2PE 2:14 Imaju oèi pune preljuboèinstva i neprestanoga grijeha; prelašæuju neutvrðene duše; imaju srce nauèeno lakomstvu, djeca kletve; 2PE 2:15 Ostavivši pravi put, zaðoše, i idu putem Valaama Vosorova, kome omilje plata nepravedna; 2PE 2:16 Ali bi pokaran za svoje bezakonje: skot nijemi progovorivši glasom èovjeèijim zabrani bezumlje prorokovo. 2PE 2:17 Ovo su bezvodni izvori, i oblaci i magle koje progone vjetrovi, za koje se èuva mrak tamni vavijek. 2PE 2:18 Jer govoreæi ponosite i lažljive rijeèi prelašæuju na neèistote tjelesnijeh želja one koji otskora bježe od onijeh što žive u prijevari. 2PE 2:19 I obeæavaju im slobodu a sami su robovi pogibli; jer koga ko nadvlada onaj mu i robuje. 2PE 2:20 Jer ako odbjegnu od neèistote svijeta poznanjem Gospoda i spasa našega Isusa Hrista, pa se opet zapletu u njih i budu nadvladani, bude im pošljednje gore od prvoga; 2PE 2:21 Jer im bješe bolje da ne poznaše puta pravde, negoli kad poznaše da se vrate natrag od svete zapovijesti koja im je predana. 2PE 2:22 Jer im se dogodi istinita pripovijest: pas se povraæa na svoju bljuvotinu, i: svinja okupavši se, u kaljužu. 2PE 3:1 Evo vam, ljubazni, veæ pišem drugu poslanicu u kojima budim napominjanjem vaš èisti razum, 2PE 3:2 Da se opominjete rijeèi koje su naprijed kazali sveti proroci, i zapovijesti svojijeh apostola od Gospoda i spasa. 2PE 3:3 I ovo znajte najprije da æe u pošljednje dane doæi rugaèi koji æe življeti po svojijem željama, 2PE 3:4 I govoriti: gdje je obeæanje dolaska njegova? Jer otkako oci pomriješe sve stoji tako od poèetka stvorenja. 2PE 3:5 Jer navalice neæe da znadu da su nebesa bila otprije i zemlja iz vode i usred vode Božijom rijeèi. 2PE 3:6 Zato tadašnji svijet bi vodom potopljen i pogibe. 2PE 3:7 A sadašnja nebesa i zemlja tom istom rijeèi zadržana su te se èuvaju za dan strašnoga suda i pogibli bezakonijeh ljudi. 2PE 3:8 Ali ovo jedno da vam ne bude nepoznato, ljubazni, da je jedan dan pred Gospodom kao hiljada godina, i hiljada godina kao jedan dan. 2PE 3:9 Ne docni Gospod s obeæanjem, kao što neki misle da docni, nego nas trpi, jer neæe da ko pogine, nego svi da doðu u pokajanje. 2PE 3:10 Ali æe doæi dan Gospodnji kao lupež noæu, u koji æe nebesa s hukom proæi, a stihije æe se od vatre raspasti a zemlja i djela što su na njoj izgorjeæe. 2PE 3:11 Kad æe se dakle ovo sve raskopati, kakovijem treba vama biti u svetom življenju i pobožnosti, 2PE 3:12 Èekajuæi i želeæi da bude skorije dolazak Božijega dana, kojega æe se radi nebesa spaliti i raskopati, i stihije od vatre rastopiti? 2PE 3:13 Ali èekamo po obeæanju njegovu novo nebo i novu zemlju, gdje pravda živi. 2PE 3:14 Zato, ljubazni, èekajuæi ovo starajte se da vas on naðe èiste i prave u miru. 2PE 3:15 I trpljenje Gospoda našega držite za spasenje; kao što vam i ljubazni naš brat Pavle po danoj mu premudrosti pisa. 2PE 3:16 Kao što govori o ovome i u svima svojijem poslanicama, u kojima imaju neke stvari teške razumjeti, koje nenauèeni i neutvrðeni izvræu, kao i ostala pisma, na svoju pogibao. 2PE 3:17 A vi dakle, ljubazni, znajuæi naprijed, èuvajte se da prijevarom bezakonika ne budete odvedeni s njima, i ne otpadnete od svoje tvrðe; 2PE 3:18 Nego napredujte u blagodati i u poznanju Gospoda našega i spasa Isusa Hrista. Njemu slava i sad i u vjeèna vremena. Amin. 1JO 1:1 Što bješe ispoèetka, što èusmo, što vidjesmo oèima svojima, što razmotrismo i ruke naše opipaše, o rijeèi života: 1JO 1:2 I život se javi, i vidjesmo, i svjedoèimo, i javljamo vam život vjeèni, koji bješe u oca, i javi se nama; 1JO 1:3 Što vidjesmo i èusmo to javljamo vama da i vi s nama imate zajednicu; a naša je zajednica s ocem i sa sinom njegovijem Isusom Hristom. 1JO 1:4 I ovo vam pišemo da radost vaša bude ispunjena. 1JO 1:5 I ovo je obeæanje koje èusmo od njega i javljamo vama, da je Bog vidjelo, i tame u njemu nema nikakve. 1JO 1:6 Ako reèemo da imamo zajednicu s njim a u tami hodimo, lažemo i ne tvorimo istine. 1JO 1:7 Ako li u vidjelu hodimo, kao što je on sam u vidjelu, imamo zajednicu jedan s drugijem, i krv Isusa Hrista, sina njegova, oèišæava nas od svakoga grijeha. 1JO 1:8 Ako reèemo da grijeha nemamo, sebe varamo, i istine nema u nama. 1JO 1:9 Ako priznajemo grijehe svoje, vjeran je i pravedan da nam oprosti grijehe naše, i oèisti nas od svake nepravde. 1JO 1:10 Ako reèemo da ne sagriješismo, gradimo ga lažom, i rijeè njegova nije u nama. 1JO 2:1 Djeèice moja! ovo vam pišem da ne griješite; i ako ko sagriješi, imamo zastupnika kod oca, Isusa Hrista pravednika, 1JO 2:2 I on oèišæa grijehe naše, i ne samo naše nego i svega svijeta. 1JO 2:3 I po tom razumijemo da ga poznasmo, ako zapovijesti njegove držimo. 1JO 2:4 Koji govori: poznajem ga, a zapovijesti njegovijeh ne drži, laža je, i u njemu istine nema; 1JO 2:5 A koji drži rijeè njegovu, u njemu je zaista ljubav Božija savršena; po tom poznajemo da smo u njemu. 1JO 2:6 Koji govori da u njemu stoji, i taj treba tako da hodi kao što je on hodio. 1JO 2:7 Ljubazni! ne pišem vam nove zapovijesti, nego zapovijest staru koju imaste ispoèetka. Zapovijest stara jest rijeè koju èuste ispoèetka. 1JO 2:8 Opet vam pišem novu zapovijest, koja je zaista u njemu i u vama; jer tama prolazi, i vidjelo pravo veæ svijetli. 1JO 2:9 Koji govori da je u vidjelu, a mrzi na svojega brata, još je u tami. 1JO 2:10 Koji ljubi brata svojega, u vidjelu živi, i sablazni u njemu nema. 1JO 2:11 A koji mrzi na svojega brata, u tami je, i u tami hodi, i ne zna kuda ide, jer mu tama zaslijepi oèi. 1JO 2:12 Pišem vam, djeèice, da vam se opraštaju grijesi imena njegova radi. 1JO 2:13 Pišem vam, oci, jer poznaste onoga koji nema poèetka. Pišem vam, mladiæi, jer nadvladaste neèastivoga. Pišem vam, djeco, jer poznaste oca. 1JO 2:14 Pisah vam, oci, jer poznaste onoga koji je od poèetka. Pisah vam, mladiæi, jer ste jaki, i rijeè Božija u vama stoji, i nadvladaste neèastivoga. 1JO 2:15 Ne ljubite svijeta ni što je na svijetu. Ako ko ljubi svijet, nema ljubavi oèine u njemu. 1JO 2:16 Jer sve što je na svijetu, tjelesna želja, i želja oèiju, i ponos života, nije od oca, nego je od ovoga svijeta. 1JO 2:17 I svijet prolazi i želja njegova; a koji tvori volju Božiju ostaje dovijeka. 1JO 2:18 Djeco! pošljednje je vrijeme, i kao što èuste da æe doæi antihrist, i sad mnogi antihristi postaše; po tom poznajemo da je pošljednji èas. 1JO 2:19 Od nas iziðoše, ali ne biše od nas: kad bi bili od nas onda bi ostali s nama; ali da se jave da nijesu svi od nas. 1JO 2:20 I vi imate pomazanje od svetoga, i znate sve. 1JO 2:21 Ne pisah vam kao da ne znate istine, nego što je znate, i znate da nikakva laž nije od istine. 1JO 2:22 Ko je lažljivac osim onoga koji odrièe da Isus nije Hristos? Ovo je antihrist, koji se odrièe oca i sina. 1JO 2:23 Koji se god odrièe sina ni oca nema; a koji priznaje sina, i oca ima. 1JO 2:24 Vi dakle što èuste ispoèetka u vama neka stoji; ako u vama ostane što èuste ispoèetka, i vi æete ostati u sinu i u ocu. 1JO 2:25 I ovo je obeæanje koje nam on obeæa, život vjeèni. 1JO 2:26 Ovo vam pisah za one koji vas varaju. 1JO 2:27 I vi pomazanje što primiste od njega, u vama stoji, i ne trebujete da vas ko uèi; nego kako vas to samo pomazanje uèi u svemu, i istinito je, i nije laž, i kao što vas nauèi ostanite u njemu. 1JO 2:28 I sad, djeèice, ostanite u njemu da imamo slobodu kad se javi, i da se ne osramotimo pred njim o njegovu dolasku. 1JO 2:29 Ako znate da je pravednik, poznajte da je svaki koji tvori pravdu od njega roðen. 1JO 3:1 Vidite kakvu nam je ljubav dao otac, da se djeca Božija nazovemo i budemo; zato svijet ne poznaje nas, jer njega ne pozna. 1JO 3:2 Ljubazni! sad smo djeca Božija, i još se ne pokaza šta æemo biti; nego znamo da kad se pokaže, biæemo kao i on, jer æemo ga vidjeti kao što jest. 1JO 3:3 I svaki koji ovaj nad ima na njega, èisti se, kao i on što je èist. 1JO 3:4 Svaki koji èini grijeh i bezakonje èini: i grijeh je bezakonje. 1JO 3:5 I znate da se on javi da grijehe naše uzme; i grijeha u njemu nema. 1JO 3:6 Koji god u njemu stoji ne griješi; koji god griješi ne vidje ga niti ga pozna. 1JO 3:7 Djeèice! niko da vas ne vara: koji pravdu tvori pravednik je, kao što je on pravedan; 1JO 3:8 Koji tvori grijeh od ðavola je, jer ðavo griješi od poèetka. Zato se javi sin Božij da raskopa djela ðavolja. 1JO 3:9 Koji je god roðen od Boga ne èini grijeha, jer njegovo sjeme stoji u njemu, i ne može griješiti, jer je roðen od Boga. 1JO 3:10 Po tom se poznaju djeca Božija i djeca ðavolja: koji god ne tvori pravde, nije od Boga, i koji ne ljubi brata svojega. 1JO 3:11 Jer je ovo zapovijest, koju èuste ispoèetka, da ljubimo jedan drugoga. 1JO 3:12 Ne kao što Kain bješe od neèastivoga i zakla brata svojega. I za koji ga uzrok zakla? Jer djela njegova bijahu zla, a brata mu pravedna. 1JO 3:13 Ne èudite se, braæo moja, ako svijet mrzi na vas. 1JO 3:14 Mi znamo da prijeðosmo iz smrti u život, jer ljubimo braæu; jer ko ne ljubi brata ostaje u smrti. 1JO 3:15 Svaki koji mrzi na brata svojega krvnik je ljudski; i znate da nijedan krvnik ljudski nema u sebi vjeènoga života. 1JO 3:16 Po tom poznasmo ljubav što on za nas dušu svoju položi: mi smo dužni polagati duše za braæu. 1JO 3:17 Koji dakle ima bogatstvo ovoga svijeta, i vidi brata svojega u nevolji i zatvori srce svoje od njega, kako ljubav Božija stoji u njemu? 1JO 3:18 Djeèice moja! da se ne ljubimo rijeèju ni jezikom, nego djelom i istinom. 1JO 3:19 I po tom doznajemo da smo od istine, i pred njim tješimo srca svoja. 1JO 3:20 Jer ako nam zazire srce naše, Bog je veæi od srca našega i zna sve. 1JO 3:21 Ljubazni! ako nam srce naše ne zazre, slobodu imamo pred Bogom; 1JO 3:22 I što god zaištemo, primiæemo od njega, jer zapovijesti njegove držimo i èinimo što je njemu ugodno. 1JO 3:23 I ovo je zapovijest njegova da vjerujemo u ime sina njegova Isusa Hrista, i da ljubimo jedan drugoga kao što nam je dao zapovijest. 1JO 3:24 I koji drži zapovijesti njegove u njemu stoji, i on u njemu. I po tom poznajemo da stoji u nama, po Duhu koga nam je dao. 1JO 4:1 Ljubazni! ne vjerujte svakome duhu, nego kušajte duhove jesu li od Boga; jer mnogi lažni proroci iziðoše na svijet. 1JO 4:2 Po ovome poznajte Duha Božijega, i duha lažnoga; svaki duh koji priznaje da je Isus Hristos u tijelu došao, od Boga je; 1JO 4:3 A svaki duh koji ne priznaje da je Isus Hristos u tijelu došao, nije od Boga: i ovaj je antihristov, za kojega èuste da æe doæi, i sad je veæ na svijetu. 1JO 4:4 Vi ste od Boga, djeèice, i nadvladaste ih, jer je veæi koji je u vama negoli koji je na svijetu. 1JO 4:5 Oni su od svijeta, zato govore od svijeta, i svijet ih sluša. 1JO 4:6 Mi smo od Boga; koji poznaje Boga sluša nas, a koji nije od Boga ne sluša nas. Po ovom poznajemo duha istine i duha prijevare. 1JO 4:7 Ljubazni! da ljubimo jedan drugoga; jer je ljubav od Boga, i svaki koji ima ljubav od Boga je roðen, i poznaje Boga. 1JO 4:8 A koji nema ljubavi ne pozna Boga; jer je Bog ljubav. 1JO 4:9 Po tom se pokaza ljubav Božija k nama što Bog sina svojega jedinorodnoga posla na svijet da živimo kroza nj. 1JO 4:10 U ovom je ljubav ne da mi pokazasmo ljubav k Bogu, nego da on pokaza ljubav k nama, i posla sina svojega da oèisti grijehe naše. 1JO 4:11 Ljubazni! kad je ovako Bog pokazao ljubav k nama, i mi smo dužni ljubiti jedan drugoga. 1JO 4:12 Boga niko ne vidje nikad: ako imamo ljubav meðu sobom, Bog u nama stoji, i ljubav je njegova savršena u nama. 1JO 4:13 Po tom doznajemo da u njemu stojimo, i on u nama, što nam je dao od Duha svojega. 1JO 4:14 I mi vidjesmo i svjedoèimo da otac posla sina da se spase svijet. 1JO 4:15 Koji prizna da je Isus sin Božij, Bog u njemu stoji i on u Bogu. 1JO 4:16 I mi poznasmo i vjerovasmo ljubav koju Bog ima k nama. Bog je ljubav, i koji stoji u ljubavi, u Bogu stoji i Bog u njemu stoji. 1JO 4:17 Tijem se ljubav u nama savršuje da imamo slobodu na dan sudni; jer kao što je on i mi smo na svijetu ovom. 1JO 4:18 U ljubavi nema straha, nego savršena ljubav izgoni strah napolje; jer strah ima muku. A ko se boji nije savršen u ljubavi. 1JO 4:19 Da imamo mi ljubav k njemu, jer on najprije pokaza ljubav k nama. 1JO 4:20 Ako ko reèe: ja ljubim Boga, a mrzi na brata svojega, laža je; jer koji ne ljubi brata svojega, koga vidi, kako može ljubiti Boga, koga ne vidi? 1JO 4:21 I ovu zapovijest imamo od njega: koji ljubi Boga da ljubi i brata svojega. 1JO 5:1 Koji god vjeruje da je Isus Hristos, od Boga je roðen; i koji god ljubi onoga koji je rodio, ljubi i onoga koji je roðen od njega. 1JO 5:2 Po tom znamo da ljubimo djecu Božiju kad Boga ljubimo i njegove zapovijesti držimo. 1JO 5:3 Jer je ovo ljubav Božija da zapovijesti njegove držimo; i zapovijesti njegove nijesu teške. 1JO 5:4 Jer svaki koji je roðen od Boga pobjeðuje svijet; i vjera je naša ova pobjeda koja pobijedi svijet. 1JO 5:5 Ko je koji svijet pobjeðuje osim onoga koji vjeruje da je Isus sin Božij? 1JO 5:6 Ovo je Isus Hristos što doðe vodom i krvlju i Duhom, ne samo vodom nego vodom i krvlju; i Duh je koji svjedoèi, jer je Duh istina. 1JO 5:7 Jer je troje što svjedoèi na nebu: Otac, Rijeè, i sveti Duh; i ovo je troje jedno. 1JO 5:8 I troje je što svjedoèi na zemlji: duh, i voda, i krv; i troje je zajedno. 1JO 5:9 Kad primamo svjedoèanstvo èovjeèije, svjedoèanstvo je Božije veæe; jer je ovo svjedoèanstvo Božije što svjedoèi za sina svojega. 1JO 5:10 Koji vjeruje sina Božijega ima svjedoèanstvo u sebi; koji ne vjeruje Bogu naèinio ga je lažom, jer ne vjerova svjedoèanstvu koje svjedoèi Bog za sina svojega. 1JO 5:11 I ovo je svjedoèanstvo da nam je Bog dao život vjeèni; i ovaj život vjeèni u sinu je njegovom. 1JO 5:12 Ko ima sina Božijega ima život; ko nema sina Božijega nema života. 1JO 5:13 Ovo pisah vama koji vjerujete u ime sina Božijega, da znate da imate život vjeèni i da vjerujete u ime sina Božijega. 1JO 5:14 I ovo je sloboda koju imamo k njemu da ako što molimo po volji njegovoj posluša nas. 1JO 5:15 I kad znamo da nas sluša što god molimo, znamo da æe nam dati što ištemo u njega. 1JO 5:16 Ako ko vidi brata svojega gdje griješi grijeh ne k smrti, neka moli, i daæe mu život, onima koji griješe ne k smrti. Ima grijeh k smrti: za taj ne govorim da moli. 1JO 5:17 Svaka je nepravda grijeh; i ima grijeh ne k smrti. 1JO 5:18 Znamo da nijedan koji je roðen od Boga, ne griješi, nego koji je roðen od Boga èuva se, i neèastivi ne dohvata se do njega. 1JO 5:19 Znamo da smo od Boga i sav svijet leži u zlu. 1JO 5:20 A znamo da sin Božij doðe, i dao nam je razum da poznamo Boga istinoga, i da budemo u istinome sinu njegovom Isusu Hristu. Ovo je istini Bog i život vjeèni. 1JO 5:21 Djeèice! èuvajte se od neznaboštva. Amin. 2JO 1:1 Od starješine izbranoj gospoði i djeci njezinoj, koju ja ljubim vaistinu, i ne samo ja nego svi koji poznaše istinu, 2JO 1:2 Za istinu koja u nama stoji i biæe s nama dovijeka: 2JO 1:3 Da bude s vama blagodat, milost, mir od Boga oca i od Gospoda Isusa Hrista, sina oèina, u istini i u ljubavi. 2JO 1:4 Obradovah se vrlo što naðoh neke od tvoje djece koji hode u istini, kao što primismo zapovijest od oca. 2JO 1:5 I sad molim te, gospoðo, ne kao da ti novu zapovijest pišem, nego koju imamo ispoèetka, da imamo ljubav meðu sobom. 2JO 1:6 I ova je ljubav da živimo po zapovijestima njegovijem. Ova je zapovijest, kao što èuste ispoèetka, da u njoj živite. 2JO 1:7 Jer mnoge varalice iziðoše na svijet koji ne priznaju Isusa Hrista da je došao u tijelu; ovo je varalica i antihrist. 2JO 1:8 Èuvajte se da ne izgubimo što smo zaradili, nego da primimo platu potpuno. 2JO 1:9 Koji god prestupa i ne stoji u nauci Hristovoj onaj nema Boga; a koji stoji u nauci Hristovoj onaj ima i oca i sina. 2JO 1:10 Ako ko dolazi k vama i ove nauke ne donosi, ne primajte ga u kuæu, i ne pitajte se s njim; 2JO 1:11 Jer ko se upita s njim, prima dijel u njegovijem zlijem djelima. 2JO 1:12 Mnogo bih vam imao pisati, ali ne htjedoh hartijom i mastilom; jer se nadam da æu doæi k vama i iz usta govoriti, da radost vaša bude ispunjena. 2JO 1:13 Pozdravljaju te djeca tvoje sestre izbrane. Amin. 3JO 1:1 Od starješine Gaju ljubaznome, kojega ja ljubim vaistinu. 3JO 1:2 Ljubazni! molim se Bogu da ti u svemu bude dobro, i da budeš zdrav, kao što je tvojoj duši dobro. 3JO 1:3 Obradovah se vrlo kad doðoše braæa i posvjedoèiše tvoju istinu, kako ti u istini živiš. 3JO 1:4 Nemam veæe radosti od ove da èujem moja djeca u istini da hode. 3JO 1:5 Ljubazni! vjerno radiš što èiniš braæi i gostima, 3JO 1:6 Koji posvjedoèiše tvoju ljubav pred crkvom; i dobro æeš uèiniti ako ih spremiš kao što treba pred Bogom. 3JO 1:7 Jer imena njegova radi iziðoše ne primivši ništa od neznabožaca. 3JO 1:8 Mi smo dakle dužni primati takove, da budemo pomagaèi istini. 3JO 1:9 Ja pisah crkvi; ali Diotref, koji želi da bude najstariji meðu njima, ne prima nas. 3JO 1:10 Zato, ako doðem, spomenuæu njegova djela koja tvori ružeæi nas zlijem rijeèima; i nije mu to dosta, nego sam braæe ne prima, i zabranjuje onima koji bi htjeli da ih primaju, i izgoni ih iz crkve. 3JO 1:11 Ljubazni! ne ugledaj se na zlo, nego na dobro: koji dobro èini od Boga je, a koji zlo èini ne vidje Boga. 3JO 1:12 Dimitriju svjedoèiše svi, i sama istina; a i mi svjedoèimo; i znate da je svjedoèanstvo naše istinito. 3JO 1:13 Mnogo imadoh da pišem; ali neæu mastilom i perom da ti pišem; 3JO 1:14 Nego se nadam da æu te skoro vidjeti, i iz usta govoriti. 3JO 1:15 Mir ti! pozdravljaju te prijatelji. Pozdravi prijatelje po imenu. Amin. JUD 1:1 Od Jude, Isusa Hrista sluge, a brata Jakovljeva, zvanima, koji su osveæeni Bogom ocem i održani Isusom Hristom: JUD 1:2 Milost i mir i ljubav da vam se umnoži. JUD 1:3 Ljubazni! starajuæi se jednako da vam pišem za opšte vaše spasenije, bi mi potrebno da vam pišem moleæi da se borite za pravednu vjeru, koja je jedanput dana svetima. JUD 1:4 Jer se uvukoše neki bezbožni ljudi, koji su davno odreðeni na ovo osuðenje, i Boga našega blagodat pretvaraju u neèistotu, i jedinoga gospodara Boga i Gospoda našega Isusa Hrista odrièu se. JUD 1:5 Ali æu vam napomenuti, kad i vi znate ovo jedanput, da Gospod izbavi narod iz zemlje Misirske, potom pogubi one koji ne vjerovaše. JUD 1:6 I anðele koji ne držaše svojega starješinstva nego ostaviše svoj stan èuva u vjeènijem okovima pod mrakom za sud velikoga dana. JUD 1:7 Kao što i Sodom i Gomor, i okolni njihovi gradovi, koji su se prokurvali onako kao i oni, i hodili za drugijem mesom, postaviše se za ugled i muèe se u vjeènom ognju: JUD 1:8 Tako dakle i ovi što sanjajuæi tijelo pogane, a poglavarstva se odrièu, i na slavu hule. JUD 1:9 A Mihailo Aranðel, kad se prepiraše s ðavolom i govoraše za Mojsijevo tijelo, ne smijaše prokleta suda da izgovori, nego reèe: Gospod neka ti zaprijeti. JUD 1:10 A ovi hule na ono što ne znadu; a što znadu po prirodi kao nerazumna životinja, u onom se raspadaju. JUD 1:11 Teško njima! jer putem Kainovijem poðoše i u prijevaru Valaamove plate padoše, i u buni Koreovoj izgiboše. JUD 1:12 Ovo su oni što pogane vaše milostinje jeduæi s vama bez straha i gojeæi se; oblaci bezvodni, koje vjetrovi prenose; jesenska drveta nerodljiva, koja su dvaput umrla, i iz korijena išèupana; JUD 1:13 Bijesni valovi morski, koji se pjene svojijem sramotama, zvijezde lažne, kojima se èuva mrak vjeène tame. JUD 1:14 Ali i za ovake prorokova Enoh, sedmi od Adama, govoreæi: gle, ide Gospod s hiljadama svetijeh anðela svojijeh JUD 1:15 Da uèini sud svima, i da pokara sve bezbožnike za sva njihova bezbožna djela kojima bezbožnost èiniše, i za sve ružne rijeèi njihove koje bezbožni grješnici govoriše na nj. JUD 1:16 Ovo su nezadovoljni vikaèi, koji po željama svojijem žive, i usta njihova govore ponosite rijeèi, i za dobitak gledaju ko je ko. JUD 1:17 A vi, ljubazni, opominjite se rijeèi koje naprijed kazaše apostoli Gospoda našega Isusa Hrista, JUD 1:18 Jer vam kazaše da æe u pošljednje vrijeme postati rugaèi, koji æe hoditi po svojijem željama i bezbožnostima. JUD 1:19 Ovo su oni što se odvajaju od jedinosti vjere i jesu tjelesni, koji duha nemaju. JUD 1:20 A vi, ljubazni, naziðujte se svojom svetom vjerom, i molite se Bogu Duhom svetijem. JUD 1:21 I sami sebe držite u ljubavi Božijoj, èekajuæi milosti Gospoda našega Isusa Hrista za život vjeèni. JUD 1:22 I tako razlikujuæi jedne milujte, JUD 1:23 A jedne strahom izbavljajte i iz ognja vadite; a karajte sa strahom, mrzeæi i na haljinu opoganjenu od tijela. JUD 1:24 A onome koji vas može saèuvati bez grijeha i bez mane, i postaviti prave pred slavom svojom u radosti, JUD 1:25 Jedinome premudrome Bogu i spasu našemu, kroz Isusa Hrista Gospoda našega, slava i velièanstvo, država i vlast prije sviju vijekova i sad i u sve vijekove. Amin. REV 1:1 Otkrivenje Isusa Hrista, koje dade njemu Bog, da pokaže slugama svojima šta æe skoro biti, i pokaza, poslavši po anðelu svojemu sluzi svojemu Jovanu, REV 1:2 Koji svjedoèi rijeè Božiju i svjedoèanstvo Isusa Hrista, i šta god vidje. REV 1:3 Blago onome koji èita i onima koji slušaju rijeèi proroštva, i drže što je napisano u njemu; jer je vrijeme blizu. REV 1:4 Od Jovana na sedam crkava koje su u Aziji: blagodat vam i mir od onoga koji jest, i koji bješe, i koji æe doæi; i od sedam duhova koji su pred prijestolom njegovijem; REV 1:5 I od Isusa Hrista, koji je svjedok vjerni, i prvenac iz mrtvijeh, i knez nad carevima zemaljskima, koji nas ljubi, i umi nas od grijeha našijeh krvlju svojom; REV 1:6 I uèini nas careve i sveštenike Bogu i ocu svojemu; tome slava i država va vijek vijeka. Amin. REV 1:7 Eno, ide s oblacima, i ugledaæe ga svako oko, i koji ga probodoše; i zaplakaæe za njim sva koljena zemaljska. Da, zaista. REV 1:8 Ja sam alfa i omega, poèetak i svršetak, govori Gospod, koji jest, i koji bješe, i koji æe doæi, svedržitelj. REV 1:9 Ja Jovan, koji sam i brat vaš i drug u nevolji, i u carstvu i trpljenju Isusa Hrista, bijah na ostrvu koje se zove Patam, za rijeè Božiju i za svjedoèanstvo Isusa Hrista. REV 1:10 Bijah u duhu u dan nedjeljni, i èuh za sobom glas veliki kao trube koje govoraše: ja sam alfa i omega, prvi i pošljednji; REV 1:11 I: što vidiš napiši u knjigu, i pošlji crkvama koje su u Aziji: u Efes, i u Smirnu, i u Pergam, i u Tijatir, i u Sard, i u Filadelfiju, i u Laodikiju. REV 1:12 I obazreh se da vidim glas koji govoraše sa mnom; i obazrevši se vidjeh sedam svijeænjaka zlatnijeh, REV 1:13 I usred sedam svijeænjaka kao sina èovjeèijega, obuèena u dugaèku haljinu, i opasana po prsima pojasom zlatnijem. REV 1:14 A glava njegova i kosa bijaše bijela kao bijela vuna, kao snijeg; i oèi njegove kao plamen ognjeni; REV 1:15 I noge njegove kao mjed kad se rastopi u peæi; i glas njegov kao huka voda mnogijeh; REV 1:16 I držaše u svojoj desnoj ruci sedam zvijezda, i iz usta njegovijeh izlažaše maè oštar s obje strane, i lice njegovo bijaše kao što sunce sija u sili svojoj. REV 1:17 I kad ga vidjeh, padoh k nogama njegovijem kao mrtav, i metnu desnicu svoju na me govoreæi mi: ne boj se, ja sam prvi i pošljednji, REV 1:18 I živi; i bijah mrtav i evo sam živ va vijek vijeka, amin. I imam kljuèeve od pakla i od smrti. REV 1:19 Napiši dakle šta si vidio, i šta je, i šta æe biti potom; REV 1:20 Tajna sedam zvijezda koje si vidio na desnici mojoj, i sedam svijeænjaka zlatnijeh: sedam zvijezda jesu anðeli sedam crkava; i sedam svijeænjaka koje si vidio jesu sedam crkava. REV 2:1 Anðelu Efeske crkve napiši: tako govori onaj što drži sedam zvijezda u desnici svojoj, i što hodi posred sedam svijeænjaka zlatnijeh: REV 2:2 Znam tvoja djela, i trud tvoj, i trpljenje tvoje, i da ne možeš snositi zlijeh, i iskušao si one koji govore da su apostoli a nijesu, i našao si ih lažne; REV 2:3 I podnio si mnogo, i trpljenje imaš, i za ime moje trudio si se, i nijesi sustao. REV 2:4 No imam na tebe, što si ljubav svoju prvu ostavio. REV 2:5 Opomeni se dakle otkuda si spao, i pokaj se, i prva djela èini; ako li ne, doæi æu ti skoro, i dignuæu svijeænjak tvoj s mjesta njegova, ako se ne pokaješ. REV 2:6 No ovo imaš što mrziš na djela Nikolinaca, na koja i ja mrzim. REV 2:7 Ko ima uho neka èuje šta govori Duh crkvama: koji pobijedi daæu mu da jede od drveta životnoga koje je nasred raja Božijega. REV 2:8 I anðelu crkve Smiranske napiši: tako govori prvi i pošljednji, koji bješe mrtav, i evo je živ: REV 2:9 Znam tvoja djela, i nevolju i siromaštvo ali si bogat i hule onijeh koji govore da su Jevreji a nijesu, nego zbornica sotonina. REV 2:10 Ne boj se ni oda šta što æeš postradati. Gle, ðavo æe neke od vas metati u tamnicu, da se iskušate, i imaæete nevolju do deset dana. Budi vjeran do same smrti, i daæu ti vijenac života. REV 2:11 Ko ima uho da èuje neka èuje šta govori Duh crkvama: koji pobijedi neæe mu nauditi druga smrt. REV 2:12 I anðelu Pergamske crkve napiši: tako govori onaj što ima maè oštar s obje strane: REV 2:13 Znam djela tvoja, i gdje živiš, gdje je prijesto sotonin; i držiš ime moje, i nijesi se odrekao vjere moje i u one dane u koje je Antipa, vjerni svjedok moj, ubijen kod vas, gdje živi sotona. REV 2:14 No imam na tebe malo, što imaš tu koji drže nauku Valaama, koji uèaše Valaka da položi sablazan pred sinovima Izrailjevijem, da jedu žrtve idolske, i da se kurvaju. REV 2:15 Tako imaš i ti koji drže nauku Nikolinaca, na koju ja mrzim. REV 2:16 Pokaj se dakle; ako li ne, doæi æu ti skoro, i vojevaæu s njima maèem usta svojijeh. REV 2:17 Ko ima uho da èuje neka èuje šta govori Duh crkvama: koji pobijedi daæu mu da jede od mane sakrivene, i daæu mu kamen bijel, i na kamenu novo ime napisano, kojega niko ne zna osim onoga koji primi. REV 2:18 I anðelu Tijatirske crkve napiši: tako govori sin Božij, koji ima oèi svoje kao plamen ognjeni, i noge njegove kao mjed: REV 2:19 Znam tvoja djela, i ljubav, i službu, i vjeru, i trpljenje tvoje, i djela tvoja, i da pošljednjijeh ima više od prvijeh; REV 2:20 No imam na tebe malo, što dopuštaš ženi Jezaveli, koja govori da je proroèica, da uèi i da vara sluge moje da èine preljubu i da jedu žrtvu idolsku. REV 2:21 I dadoh joj vrijeme da se pokaje od kurvarstva svojega, i ne pokaja se. REV 2:22 Evo je ja meæem na odar, i one koji èine preljubu s njom u nevolju veliku, ako se ne pokaju od svojijeh djela. REV 2:23 I djecu njezinu pobiæu na mjesto; i poznaæe sve crkve da sam ja koji ispitujem srca i bubrege, i daæu vam svakome po djelima vašima: REV 2:24 A vama govorim i ostalima koji su u Tijatiru koji nemaju nauke ove, i koji ne poznaju dubina sotoninijeh kao što govore): neæu metnuti na vas drugoga bremena, REV 2:25 Osim koje imate, držite dokle doðem. REV 2:26 I koji pobijedi i održi djela moja do kraja, daæu mu vlast nad neznabošcima; REV 2:27 I pašæe ih s gvozdenom palicom, i oni æe se razdrobiti kao sudovi lonèarski; kao i ja što primih od oca svojega; REV 2:28 I daæu mu zvijezdu danicu. REV 2:29 Ko ima uho da èuje neka èuje šta govori Duh crkvama. REV 3:1 I anðelu Sardske crkve napiši: tako govori onaj što ima sedam Duhova Božijih, i sedam zvijezda: znam tvoja djela, da imaš ime da si živ, a mrtav si. REV 3:2 Straži, i utvrðuj ostale koji hoæe da pomru; jer ne naðoh tvojijeh djela savršenijeh pred Bogom svojijem. REV 3:3 Opominji se dakle, kako si primio i kako si èuo, i drži i pokaj se. Ako li ne uzastražiš, doæi æu na tebe kao lupež, i neæeš èuti u koji æu èas doæi na tebe. REV 3:4 Ali imaš malo imena i u Sardu, koji ne opoganiše svojijeh haljina, i hodiæe sa mnom u bijelima, jer su dostojni. REV 3:5 Koji pobijedi on æe se obuæi u haljine bijele, i neæu izbrisati imena njegova iz knjige života, i priznaæu ime njegovo pred ocem svojijem i pred anðelima njegovima. REV 3:6 Ko ima uho neka èuje šta govori Duh crkvama. REV 3:7 I anðelu Filadelfijske crkve napiši: tako govori sveti istiniti, koji ima kljuè Davidov, koji otvori i niko ne zatvori, koji zatvori i niko ne otvori. REV 3:8 Znam tvoja djela; gle, dadoh pred tobom vrata otvorena, i niko ih ne može zatvoriti; jer imaš malo sile, i držao si moju rijeè, i nijesi se odrekao imena mojega. REV 3:9 Evo dajem one iz zbornice sotonine koji govore da su Jevreji a nijesu, nego lažu; evo æu ih uèiniti da doðu i da se poklone pred nogama tvojima, i da poznadu da te ja ljubim. REV 3:10 Jer si održao rijeè trpljenja mojega, i ja æu tebe saèuvati od èasa iskušenja, koji æe doæi na sav vasioni svijet da iskuša one koji žive na zemlji. REV 3:11 Evo æu doæi brzo: drži što imaš, da niko ne uzme vijenca tvojega. REV 3:12 Koji pobijedi uèiniæu ga stub u crkvi Boga svojega, i više neæe iziæi napolje; i napisaæu na njemu ime Boga svojega, i ime novoga Jerusalima, grada Boga mojega, koji silazi s neba od Boga mojega, i ime moje novo. REV 3:13 Ko ima uho neka èuje šta govori Duh crkvama. REV 3:14 I anðelu Laodikijske crkve napiši: tako govori Amin, svjedok vjerni i istiniti, poèetak stvorenja Božijega: REV 3:15 Znam tvoja djela da nijesi ni studen ni vruæ. O da si studen ili vruæ! REV 3:16 Tako, buduæi mlak, i nijesi ni studen ni vruæ, izbljuvaæu te iz usta svojijeh. REV 3:17 Jer govoriš: bogat sam, i obogatio sam se, i ništa ne potrebujem; a ne znaš da si ti nesreæan, i nevoljan, i siromah, i slijep, i go. REV 3:18 Svjetujem te da kupiš u mene zlata žeženoga u ognju, da se obogatiš; i bijele haljine, da se obuèeš, i da se ne pokaže sramota golotinje tvoje; i masti oèinjom pomaži oèi svoje da vidiš. REV 3:19 Ja koje god ljubim one i karam i pouèavam; postaraj se dakle, i pokaj se. REV 3:20 Evo stojim na vratima i kucam: ako ko èuje glas moj i otvori vrata, uæi æu k njemu i veèeraæu s njime, i on sa mnom. REV 3:21 Koji pobijedi daæu mu da sjede sa mnom na prijestolu mojemu, kao i ja što pobijedih i sjedoh s ocem svojijem na prijestolu njegovu. REV 3:22 Ko ima uho neka èuje šta govori Duh crkvama. REV 4:1 Potom vidjeh: i gle, vrata otvorena na nebu, i glas prvi koji èuh kao trubu gdje govori sa mnom, reèe: popni se amo, i pokazaæu ti šta æe biti za ovijem. REV 4:2 I odmah bih u duhu; i gle, prijesto stajaše na nebu, i na prijestolu sjeðaše neko. REV 4:3 I onaj što sjeðaše bijaše po viðenju kao kamen jaspis i sard; i oko prijestola bješe duga po viðenju kao smaragd. REV 4:4 I oko prijestola bijahu dvadeset i èetiri prijestola; i na prijestolima vidjeh dvadeset i èetiri starješine gdje sjede, obuèene u bijele haljine, i imahu krune zlatne na glavama svojima. REV 4:5 I od prijestola izlažahu munje i gromovi i glasovi; i sedam žižaka ognjenijeh gorahu pred prijestolom, koje su sedam duhova Božijih. REV 4:6 I pred prijestolom bijaše stakleno more, kao kristal; i nasred prijestola i oko prijestola èetiri životinje, pune oèiju sprijed i sastrag. REV 4:7 I prva životinja bješe kao lav, i druga životinja kao tele, i treæa životinja imaše lice kao èovjek, i èetvrta životinja bješe kao orao kad leti. REV 4:8 I svaka od èetiri životinje imaše po šest krila naokolo, i unutra puna oèiju, i mira ne imaju dan i noæ govoreæi: svet, svet, svet Gospod Bog svedržitelj, koji bješe, i koji jest, i koji æe doæi. REV 4:9 I kad daše životinje slavu i èast i hvalu onome što sjeðaše na prijestolu, što živi va vijek vijeka, REV 4:10 Padoše dvadeset i èetiri starješine pred onijem što sjeðaše na prijestolu, i pokloniše se onome što živi va vijek vijeka, i metnuše krune svoje pred prijestolom govoreæi: REV 4:11 Dostojan si, Gospode, da primiš slavu i èast i silu; jer si ti sazdao sve, i po volji tvojoj jest i stvoreno je. REV 5:1 I vidjeh u desnici onoga što sjeðaše na prijestolu knjigu napisanu iznutra i spolja, zapeèaæenu sa sedam peèata. REV 5:2 I vidjeh anðela jaka gdje propovijeda glasom velikijem: ko je dostojan da otvori knjigu i da razlomi peèate njezine? REV 5:3 I niko ne mogaše ni na nebu ni na zemlji, ni pod zemljom da otvori knjige ni da zagleda u nju. REV 5:4 I ja plakah mnogo što se niko ne naðe dostojan da otvori i da proèita knjigu, niti da zagleda u nju. REV 5:5 I jedan od starješina reèe mi: ne plaèi, evo je nadvladao lav, koji je od koljena Judina, korijen Davidov, da otvori knjigu i razlomi sedam peèata njezinijeh. REV 5:6 I vidjeh, i gle, nasred prijestola i èetiri životinje, i posred starješina jagnje stajaše kao zaklano, i imaše sedam rogova, i sedam oèiju, koje su sedam duhova Božijih poslanijeh po svemu svijetu. REV 5:7 I doðe i uze knjigu iz desnice onoga što sjeðaše na prijestolu. REV 5:8 I kad uze knjigu, èetiri životinje i dvadeset i èetiri starješine padoše pred jagnjetom, imajuæi svaki gusle, i zlatne èaše pune tamjana, koje su molitve svetijeh. REV 5:9 I pjevahu pjesmu novu govoreæi: dostojan si da uzmeš knjigu, i da otvoriš peèate njezine; jer si se zaklao, i iskupio si nas Bogu krvlju svojom od svakoga koljena i jezika i naroda i plemena, REV 5:10 I uèinio si nas Bogu našemu careve i sveštenike, i carovaæemo na zemlji. REV 5:11 I vidjeh, i èuh glas anðela mnogijeh oko prijestola i životinja i starješina, i bješe broj njihov hiljada hiljada, REV 5:12 Govoreæi glasom velikijem: dostojno je jagnje zaklano da primi silu i bogatstvo i premudrost i jaèinu i èast i slavu i blagoslov. REV 5:13 I svako stvorenje, što je na nebu, i na zemlji, i pod zemljom, i što je na moru, i što je u njima, sve èuh gdje govore: onome što sjedi na prijestolu, i jagnjetu blagoslov i èast i slava i država va vijek vijeka. REV 5:14 I èetiri životinje govorahu: amin. I dvadeset i èetiri starješine padoše i pokloniše se onome što živi va vijek vijeka. REV 6:1 I vidjeh kad otvori jagnje jedan od sedam peèata, i èuh jednu od èetiri životinje gdje govori kao glas gromovni: doði i viði. REV 6:2 I vidjeh, i gle, konj bijel, i onaj što sjeðaše na njemu imadijaše strijelu; i njemu se dade vijenac, i iziðe pobjeðujuæi, i da pobijedi. REV 6:3 I kad otvori drugi peèat, èuh drugu životinju gdje govori: doði i viði. REV 6:4 I iziðe drugi konj rið, i onome što sjeðaše na njemu dade se da uzme mir sa zemlje, i da ubija jedan drugoga, i dade mu se maè veliki. REV 6:5 I kad otvori treæi peèat, èuh treæu životinju gdje govori: doði i viði. I vidjeh, i gle, konj vran, i onaj što sjeðaše na njemu imaðaše mjerila u ruci svojoj. REV 6:6 I èuh glas izmeðu èetiri životinje gdje govori: oka pšenice za groš, i tri oke jeèma za groš; a ulja i vina neæe ni biti. REV 6:7 I kad otvori èetvrti peèat, èuh glas èetvrte životinje gdje govori: doði i viði. REV 6:8 I vidjeh, i gle, konj blijed, i onome što sjeðaše na njemu bješe ime smrt, i pakao iðaše za njim; i njemu se dade oblast na èetvrtom dijelu zemlje da ubije maèem i glaðu i smræu i zvjerinjem zemaljskijem. REV 6:9 I kad otvori peti peèat, vidjeh pod oltarom duše pobijenijeh za rijeè Božiju i za svjedoèanstvo koje imahu. REV 6:10 I povikaše glasom velikijem govoreæi: dokle, gospodaru sveti i istiniti! ne sudiš i ne kaješ krvi naše na onima što žive na zemlji? REV 6:11 I dane biše svakome od njih haljine bijele, i reèeno im bi da poèinu još malo vremena, dokle se navrše i drugari njihovi i braæa njihova, koji valja da budu pobijeni kao i oni. REV 6:12 I vidjeh kad otvori šesti peèat, i gle, zatrese se zemlja vrlo, i sunce posta crno kao vreæa od kostrijeti, i mjesec posta kao krv; REV 6:13 I zvijezde nebeske padoše na zemlju kao što smokva odbacuje pupke svoje kad je veliki vjetar zaljulja. REV 6:14 I nebo se izmaèe kao knjiga kad se savije, i svaka gora i ostrvo s mjesta svojijeh pokrenuše se. REV 6:15 I carevi zemaljski, i boljari, i bogati, i vojvode, i silni, i svaki rob, i svaki slobodnjak, sakriše se po peæinama i po kamenjacima gorskijem; REV 6:16 I govoriše gorama i kamenju: padnite na nas, i sakrijte nas od lica onoga što sjedi na prijestolu, i od gnjeva jagnjetova. REV 6:17 Jer doðe veliki dan gnjeva njegova, i ko može ostati? REV 7:1 I potom vidjeh èetiri anðela gdje stoje na èetiri ugla zemlje, i drže èetiri vjetra zemaljska, da ne duše vjetar na zemlju, ni na more, niti na ikako drvo. REV 7:2 I vidjeh drugoga anðela gdje se penje od istoka sunèanoga, koji imaše peèat Boga živoga; i povika glasom velikijem na èetiri anðela kojima bješe dano da kvare zemlju i more, govoreæi: REV 7:3 Ne kvarite ni zemlje, ni mora, ni drveta, dokle zapeèatim sluge Boga našega na èelima njihovima. REV 7:4 I èuh broj zapeèaæenijeh, sto i èetrdeset i èetiri hiljade zapeèaæenijeh od sviju koljena sinova Izrailjevijeh; REV 7:5 Od koljena Judina dvanaest hiljada zapeèaæenijeh; od koljena Ruvimova dvanaest hiljada zapeèaæenijeh; od koljena Gadova dvanaest hiljada zapeèaæenijeh; REV 7:6 Od koljena Asirova dvanaest hiljada zapeèaæenijeh; od koljena Neftalimova dvanaest hiljada zapeèaæenijeh; od koljena Manasijna dvanaest hiljada zapeèaæenijeh; REV 7:7 Od koljena Simeunova dvanaest hiljada zapeèaæenijeh; od koljena Levijeva dvanaest hiljada zapeèaæenijeh; od koljena Isaharova dvanaest hiljada zapeèaæenijeh; REV 7:8 Od koljena Zavulonova dvanaest hiljada zapeèaæenijeh; od koljena Josifova dvanaest hiljada zapeèaæenijeh; od koljena Venijaminova dvanaest hiljada zapeèaæenijeh. REV 7:9 Potom vidjeh, i gle, narod mnogi, kojega ne može niko izbrojiti, od svakoga jezika i koljena i naroda i plemena, stajaše pred prijestolom i pred jagnjetom, obuèen u haljine bijele, i palme u rukama njihovima. REV 7:10 I povikaše glasom velikijem govoreæi: spasenije Bogu našemu, koji sjedi na prijestolu, i jagnjetu. REV 7:11 I svi anðeli stajahu oko prijestola i starješine i èetiri životinje, i padoše na lice pred prijestolom, i pokloniše se Bogu, REV 7:12 Govoreæi: amin; blagoslov i slava i premudrost i hvala i èast i sila i jaèina Bogu našemu va vijek vijeka. Amin. REV 7:13 I odgovori jedan od starješina govoreæi mi: ovi obuèeni u bijele haljine ko su, i otkuda doðoše? REV 7:14 I rekoh mu: gospodaru! ti znaš. I reèe mi: ovo su koji doðoše od nevolje velike, i opraše haljine svoje i ubijeliše haljine svoje u krvi jagnjetovoj. REV 7:15 Zato su pred prijestolom Božijim, i služe mu dan i noæ u crkvi njegovoj; i onaj što sjedi na prijestolu useliæe se u njih. REV 7:16 Više neæe ogladnjeti ni ožednjeti, i neæe na njih pasti sunce, niti ikakva vruæina. REV 7:17 Jer jagnje, koje je nasred prijestola, pašæe ih, i uputiæe ih na izvore žive vode; i Bog æe otrti svaku suzu od oèiju njihovijeh. REV 8:1 I kad otvori sedmi peèat, posta tišina na nebu oko po sahata. REV 8:2 I vidjeh sedam anðela koji stajahu pred Bogom, i dade im se sedam truba. REV 8:3 I drugi anðeo doðe, i stade pred oltarom, i imaše kadionicu zlatnu; i bijaše mu dano mnogo tamjana da da molitvama sviju svetijeh na oltar zlatni pred prijestolom. REV 8:4 I dim od kaðenja u molitvama svetijeh iziðe od ruke anðelove pred Boga. REV 8:5 I uze anðeo kadionicu, i napuni je ognja s oltara, i baci je na zemlju, i postaše glasovi i gromovi i sijevanje munja i tresenje zemlje. REV 8:6 I sedam anðela koji imahu sedam truba, pripraviše se da zatrube. REV 8:7 I prvi anðeo zatrubi, i posta grad i oganj, smiješani s krvlju, i padoše na zemlju; i treæina drva izgorje, i svaka trava zelena izgorje. REV 8:8 I drugi anðeo zatrubi; i kao velika gora ognjem zapaljena pade u more; i treæina mora posta krv. REV 8:9 I umrije treæina stvorenja koje živi u moru, i treæina laði propade. REV 8:10 I treæi anðeo zatrubi, i pade s neba velika zvijezda, koja goraše kao svijeæa, i pade na treæinu rijeka i na izvore vodene. REV 8:11 I ime zvijezdi bješe Pelen; i treæina voda posta pelen, i mnogi ljudi pomriješe od voda, jer bijahu grke. REV 8:12 I èetvrti anðeo zatrubi, i udarena bi treæina sunca, i treæina mjeseca, i treæina zvijezda, da pomrèa treæina njihova, i treæina dana da ne svijetli, tako i noæi. REV 8:13 I vidjeh, i èuh jednoga anðela gdje leti posred neba i govori glasom velikijem: teško, teško, teško onima koji žive na zemlji od ostalijeh glasova trubnijeh trojice anðela, koji æe trubiti. REV 9:1 I peti anðeo zatrubi, i vidjeh zvijezdu gdje pade s neba na zemlju, i dade joj se kljuè od studenca bezdana; REV 9:2 I otvori studenac bezdana, i iziðe dim iz studenca kao dim velike peæi, i pocrnje sunce i nebo od dima studenèeva; REV 9:3 I iz dima iziðoše skakavci na zemlju, i dade im se oblast, kao što i skorpije imaju oblast na zemlji. REV 9:4 I reèe im se da ne ude travi zemaljskoj, niti ikakoj zeleni, niti ikaku drvetu, nego samo ljudima koji nemaju peèata Božijega na èelima svojima. REV 9:5 I dade im se da ih ne ubijaju, nego da ih muèe pet mjeseci; i muèenje njihovo bijaše kao muèenje skorpijno kad ujede èovjeka; REV 9:6 I u te dane tražiæe ljudi smrt, i neæe je naæi; i željeæe da umru, i smrt æe od njih bježati. REV 9:7 I skakavci bijahu kao konji spremljeni na boj; i na glavama njihovima kao krune od zlata, i lica njihova kao lica èovjeèija. REV 9:8 I imahu kose kao kose ženske, i zubi njihovi bijahu kao u lavova; REV 9:9 I imahu oklope kao oklope gvozdene, i glas krila njihovijeh bijaše kao glas kola kad mnogi konji trèe na boj; REV 9:10 I imahu repove kao skorpijne, i žalci bijahu na repovima njihovima; i dana im bješe oblast da ude ljudima pet mjeseci. REV 9:11 I imahu nad sobom cara anðela bezdana kojemu je ime Jevrejski Avadon, a Grèki Apolion. REV 9:12 Jedno zlo proðe, evo idu još dva zla za ovijem. REV 9:13 I šesti anðeo zatrubi, i èuh glas jedan od èetiri roglja zlatnoga oltara, koji je pred Bogom, REV 9:14 Gdje govori šestome anðelu koji imaše trubu: odriješi èetiri anðela koji su svezani kod rijeke velike Eufrata. REV 9:15 I biše odriješena èetiri anðela koji bijahu pripravljeni na sahat, i dan, i mjesec, i godinu, da pobiju treæinu ljudi. REV 9:16 I broj vojnika na konjma bijaše dvjesta hiljada hiljada; i èuh broj njihov. REV 9:17 I tako vidjeh u utvari konje, i one što sjeðahu na njima, koji imahu oklope ognjene i plavetne i sumporne; i glave konja njihovijeh bijahu kao glave lavova, i iz usta njihovijeh izlažaše oganj i dim i sumpor. REV 9:18 I od ova tri zla pogibe treæina ljudi, od ognja i od dima i od sumpora što izlažaše iz usta njihovijeh. REV 9:19 Jer sila konja bješe u ustima njihovima, i u repovima njihovima; jer repovi njihovi bivahu kao zmije i imahu glave, i njima iðahu. REV 9:20 I ostali ljudi koji ne biše pobijeni zlima ovima, ne pokajaše se od djela ruku svojijeh da se ne poklanjaju ðavolima, ni idolima zlatnima i srebrnima i mjedenima i kamenima i drvenima, koji ni mogu vidjeti, ni èuti, ni hoditi; REV 9:21 Niti se pokajaše od ubistva svojijeh, ni od èaranja svojijeh, ni od kurvarstva svojega, ni od kraða svojijeh. REV 10:1 I vidjeh drugoga anðela jaka gdje silazi s neba, koji bješe obuèen u oblak, i duga bješe na glavi njegovoj, i lice njegovo bješe kao sunce, i noge njegove kao stubovi ognjeni; REV 10:2 I imaše u ruci svojoj knjižicu otvorenu, i metnu nogu svoju desnu na more, a lijevu na zemlju. REV 10:3 I povika glasom velikijem, kao lav kad rièe; i kad on povika, govoriše sedam gromova glasove svoje. REV 10:4 I kad govoriše sedam gromova glasove svoje, šæadijah da pišem; i èuh glas s neba koji mi govori: zapeèati šta govoriše sedam gromova, i ovo ne piši. REV 10:5 I anðeo kojega vidjeh gdje stoji na moru i na zemlji, podiže ruku svoju k nebu, REV 10:6 I zakle se onijem koji živi va vijek vijeka, koji sazda nebo i što je na njemu, i zemlju i što je na njoj, i more i što je u njemu, da vremena veæ neæe biti; REV 10:7 Nego u dane glasa sedmoga anðela, kad zatrubi, onda æe se svršiti tajna Božija, kao što javi svojijem slugama prorocima. REV 10:8 I glas koji èuh s neba, opet progovori sa mnom i reèe: idi i uzmi knjižicu otvorenu iz ruke onoga anðela što stoji na moru i na zemlji. REV 10:9 I otidoh k anðelu, i rekoh mu: daj mi knjižicu. I reèe mi: uzmi i izjedi je; i grka æe biti u trbuhu tvojemu, ali u ustima biæe ti slatka kao med. REV 10:10 I uzeh knjižicu iz ruke anðelove, i izjedoh je; i bješe u ustima mojima kao med slatka, a kad je izjedoh, bijaše grka u trbuhu mojemu. REV 10:11 I reèe mi: valja ti opet prorokovati narodima i plemenima i jezicima i carevima mnogima. REV 11:1 I dade mi se trska kao palica govoreæi: ustani i izmjeri crkvu Božiju i oltar, i one što se klanjaju u njoj; REV 11:2 A portu što je izvan crkve, izbaci napolje, niti je mjeri, jer je dana neznabošcima; i grad sveti gaziæe èetrdeset i dva mjeseca. REV 11:3 I daæu dvojici svojijeh svjedoka, i proricaæe hiljadu i dvjesta i šezdeset dana obuèeni u vreæe. REV 11:4 Ovi su dvije masline i dva žiška što stoje pred gospodarom zemaljskijem. REV 11:5 I ako im ko nepravdu uèini, oganj izlazi iz usta njihovijeh, i poješæe neprijatelje njihove; i ko htjedbude da im uèini nažao onaj valja da bude ubijen. REV 11:6 I ovi æe imati vlast da zatvore nebo, da ne padne dažd na zemlju u dane njihova proricanja; i imaæe vlast nad vodama da ih pretvaraju u krv, i da udare zemlju svakom mukom, kad god htjedbudu. REV 11:7 I kad svrše svjedoèanstvo svoje, onda æe zvijer što izlazi iz bezdana uèiniti s njima rat, i pobijediæe ih i ubiæe ih. REV 11:8 I tjelesa njihova ostaviæe na ulici grada velikoga, koji se duhovno zove Sodom i Misir, gdje i Gospod naš razapet bi. REV 11:9 I gledaæe neki od naroda i plemena i jezika i koljena tjelesa njihova tri dana i po, i neæe dati da se njihova tjelesa metnu u grobove. REV 11:10 I koji žive na zemlji, obradovaæe se i razveseliæe se za njih, i slaæe dare jedan drugome, jer ova dva proroka muèiše one što žive na zemlji. REV 11:11 I poslije tri dana i po duh života od Boga uðe u njih; i staše oba na nogama svojima, i strah veliki napade na one koji ih gledahu. REV 11:12 I èuše glas veliki s neba, koji im govori: iziðite amo. I iziðoše na nebo na oblacima, i vidješe ih neprijatelji njihovi. REV 11:13 I u taj èas zatrese se zemlja vrlo, i deseti dijel grada pade, i tresenje zemlje pobi sedam hiljada imena èovjeèijih; i ostali se uplašiše, i daše slavu Bogu nebeskome. REV 11:14 Zlo drugo proðe; evo zlo treæe ide brzo. REV 11:15 I sedmi anðeo zatrubi i postaše veliki glasovi na nebesima govoreæi: posta carstvo svijeta Gospoda našega i Hrista njegova, i carovaæe va vijek vijeka. REV 11:16 I dvadeset i èetiri starješine koje sjeðahu pred Bogom na prijestolima svojima, padoše na lica svoja i pokloniše se Bogu REV 11:17 Govoreæi: hvalimo te, Gospode Bože svedržitelju, koji jesi, i bješe, i biæeš, što si primio silu svoju veliku, i caruješ. REV 11:18 I neznabošci se prognjeviše, i doðe gnjev tvoj i vrijeme mrtvima da se sudi, i da se da plata slugama tvojima, prorocima i svetima, i onima koji se boje imena tvojega, malima i velikima, i da se pogube oni koji zemlju pogubiše. REV 11:19 I otvori se crkva Božija na nebu, i pokaza se æivot zavjeta njegova u crkvi njegovoj; i biše sijevanja munja, i glasovi, i gromovi, i tresenje zemlje, i grad veliki. REV 12:1 I znak veliki pokaza se na nebu: žena obuèena u sunce, i mjesec pod nogama njezinijem, i na glavi njezinoj vijenac od dvanaest zvijezda. REV 12:2 I bješe trudna, i vikaše od muke, i muèaše se da rodi. REV 12:3 I pokaza se drugi znak na nebu, i gle, velika crvena aždaha, koja imaše sedam glava, i deset rogova; i na glavama njezinijem sedam kruna; REV 12:4 I rep njezin odvuèe treæinu zvijezda nebeskijeh, i baci ih na zemlju. I aždaha stajaše pred ženom koja šæaše da se porodi, da joj proždere dijete kad rodi. REV 12:5 I rodi muško, sina, koji æe pasti sve narode s palicom gvozdenom; i dijete njezino bi uzeto k Bogu i prijestolu njegovu. REV 12:6 A žena uteèe u pustinju gdje imaše mjesto pripravljeno od Boga, da se onamo hrani hiljadu i dvjesta i šezdeset dana. REV 12:7 I posta rat na nebu. Mihailo i anðeli njegovi udariše na aždahu, i bi se aždaha i anðeli njezini. REV 12:8 I ne nadvladaše, i više im se ne naðe mjesta na nebu. REV 12:9 I zbaèena bi aždaha velika, stara zmija, koja se zove ðavo i sotona, koji vara sav vasioni svijet, i zbaèena bi na zemlju, i anðeli njezini zbaèeni biše s njom. REV 12:10 I èuh glas veliki na nebu koji govori: sad posta spasenije i sila i carstvo Boga našega, i oblast Hrista njegova; jer se zbaci opadaè braæe naše, koji ih opadaše pred Bogom našijem dan i noæ. REV 12:11 I oni ga pobijediše krvlju jagnjetovom i rijeèju svjedoèanstva svojega, i ne mariše za život svoj do same smrti. REV 12:12 Zato veselite se nebesa i vi koji živite na njima. Teško vama koji živite na zemlji i moru, jer ðavo siðe k vama, i vrlo se rasrdio, znajuæi da vremena malo ima. REV 12:13 I kad vidje aždaha da zbaèena bi na zemlju, gonjaše ženu koja rodi muško. REV 12:14 I ženi dana biše dva krila orla velikoga da leti u pustinju na svoje mjesto, gdje æe se hraniti vrijeme i vremena i po vremena, sakrivena od lica zmijina. REV 12:15 I ispusti zmija za ženom iz usta svojijeh vodu kao rijeku, da je utopi u rijeci. REV 12:16 I pomože zemlja ženi, i otvori zemlja usta svoja, i proždrije rijeku koju ispusti zmija iz usta svojijeh. REV 12:17 I razgnjevi se zmija na ženu, i otide da se pobije sa ostalijem sjemenom njezinijem, koje drži zapovijesti Božije i ima svjedoèanstvo Isusa Hrista. REV 13:1 I stadoh na pijesku morskome; i vidjeh zvijer gdje izlazi iz mora, koja imaše sedam glava, i rogova deset, i na rogovima njezinijem deset kruna, a na glavama njezinijem imena hulna. REV 13:2 I zvijer koju vidjeh bijaše kao ris, i noge joj kao u medvjeda, i usta njezina kao usta lavova, i dade joj zmija silu svoju, i prijestol svoj, i oblast veliku. REV 13:3 I vidjeh jednu od glava njezinijeh kao ranjenu na smrt, i rana smrti njezine izlijeèi se. I èudi se sva zemlja iza zvijeri, i pokloniše se zmiji, koja dade oblast zvijeri. REV 13:4 I pokloniše se zvijeri govoreæi: ko je kao zvijer? i ko može ratovati s njom? REV 13:5 I dana joj biše usta koja govore velike stvari i huljenja, i dana joj bi oblast da èini èetrdeset i dva mjeseca. REV 13:6 I otvori usta svoja za huljenje na Boga, da huli na ime njegovo, i na kuæu njegovu, i na one koji žive na nebu. REV 13:7 I dano joj bi da se bije sa svetima, i da ih pobijedi; i dana joj bi oblast nad svakijem koljenom i narodom i jezikom i plemenom. REV 13:8 I pokloniše joj se svi koji žive na zemlji kojima imena nijesu zapisana u životnoj knjizi jagnjeta, koje je zaklano od postanja svijeta. REV 13:9 Ako ko ima uho neka èuje. REV 13:10 Ko u ropstvo vodi, biæe u ropstvo odveden; ko nožem ubije valja da on nožem bude ubijen. Ovdje je trpljenje i vjera svetijeh. REV 13:11 I vidjeh drugu zvijer gdje izlazi iz zemlje, i imaše dva roga kao u jagnjeta; i govoraše kao aždaha. REV 13:12 I svu vlast prve zvijeri èinjaše pred njom; i uèini da zemlja i koji žive na njoj pokloni se prvoj zvijeri kojoj se iscijeli rana smrtna. REV 13:13 I uèini èudesa velika, i uèini da i oganj silazi s neba na zemlju pred ljudima. REV 13:14 I vara one koji žive na zemlji znacima, koji joj biše dani da èini pred zvijeri, govoreæi onima što žive na zemlji da naèine ikonu zvijeri koja imade ranu smrtnu i osta živa. REV 13:15 I bi joj dano da dade duh ikoni zvijerinoj, da progovori ikona zvijerina, i da uèini da se pobiju koji se god ne poklone ikoni zvijerinoj. REV 13:16 I uèini sve, male i velike, bogate i siromašne, slobodnjake i robove, te im dade žig na desnoj ruci njihovoj ili na èelima njihovima, REV 13:17 Da niko ne može ni kupiti ni prodati, osim ko ima žig, ili ime zvijeri, ili broj imena njezina. REV 13:18 Ovdje je mudrost. Ko ima um neka izraèuni broj zvijeri: jer je broj èovjekov i broj njezin šest stotina i šezdeset i šest. REV 14:1 I vidjeh, i gle, jagnje stajaše na gori Sionskoj, i s njim sto i èetrdeset i èetiri hiljade, koji imahu ime oca njegova napisano na èelima svojima. REV 14:2 I èuh glas s neba kao glas voda mnogijeh, i kao glas groma velikoga; i èuh glas gudaèa koji guðahu u gusle svoje. REV 14:3 I pjevahu kao novu pjesmu pred prijestolom i pred èetiri životinje i pred starješinama; i niko ne mogaše nauèiti pjesme, osim onijeh sto i èetrdeset i èetiri hiljade koji su otkupljeni sa zemlje. REV 14:4 Ovo su koji se ne opoganiše sa ženama, jer su djevstvenici, oni idu za jagnjetom kud god ono poðe. Ovi su kupljeni od ljudi prvenci Bogu i jagnjetu. REV 14:5 I u njihovijem ustima ne naðe se prijevara, jer su bez mane pred prijestolom Božijim. REV 14:6 I vidjeh drugoga anðela gdje leti posred neba, koji imaše vjeèno jevanðelje da objavi onima koji žive na zemlji, i svakome plemenu i jeziku i koljenu i narodu. REV 14:7 I govoraše velikijem glasom: bojte se Boga, i podajte mu slavu, jer doðe èas suda njegova; i poklonite se onome koji je stvorio nebo i zemlju i more i izvore vodene. REV 14:8 I drugi anðeo za njim ide govoreæi: pade, pade Vavilon grad veliki: jer otrovnijem vinom kurvarstva svojega napoji sve narode. REV 14:9 I treæi anðeo za njim ide govoreæi glasom velikijem: ko se god pokloni zvijeri i ikoni njezinoj, i primi žig na èelo svoje ili na ruku svoju, REV 14:10 I on æe piti od vina gnjeva Božijega, koje je nepomiješano utoèeno u èašu gnjeva njegova, i biæe muèen ognjem i sumporom pred anðelima svetima i pred jagnjetom. REV 14:11 I dim muèenja njihova izlaziæe va vijek vijeka; i neæe imati mira dan i noæ koji se poklanjaju zvijeri i ikoni njezinoj, i koji primaju žig imena njezina. REV 14:12 Ovdje je trpljenje svetijeh, koji drže zapovijesti Božije i vjeru Isusovu. REV 14:13 I èuh glas s neba gdje mi govori: napiši: blago mrtvima koji umiru u Gospodu otsad. Da, govori Duh, da poèinu od trudova svojijeh; jer djela njihova idu za njima. REV 14:14 I vidjeh, i gle, oblak bijel, i na oblaku sjeðaše kao sin èovjeèij, i imaše na glavi svojoj krunu zlatnu, i u ruci svojoj srp oštar. REV 14:15 I drugi anðeo iziðe iz crkve vièuæi velikijem glasom onome što sjedi na oblaku: zamahni srpom svojijem i žnji, jer doðe vrijeme da se žnje, jer se osuši žito zemaljsko. REV 14:16 I onaj što sjeðaše na oblaku baci srp svoj na zemlju, i požnjevena bi zemlja. REV 14:17 I drugi anðeo iziðe iz crkve što je na nebu, i imaše i on kosijer oštar. REV 14:18 I drugi anðeo iziðe iz oltara, koji imaše oblast nad ognjem, i povika s velikom vikom onome koji imaše kosijer oštri, govoreæi: zamahni kosijerom svojijem oštrijem, i odreži grožðe vinograda zemaljskoga; jer veæ sazreše puca njegova. REV 14:19 I baci anðeo kosijer svoj na zemlju, i obra vinograd zemaljski, i metnu u kacu velikoga gnjeva Božijega. REV 14:20 I otoèi se kaca izvan grada, i iziðe krv iz kace tja do uzda konjma hiljadu i šest stotina potrkališta. REV 15:1 I vidjeh drugi veliki znak na nebu i èudo: sedam anðela koji imahu sedam pošljednjijeh zala, jer se u njima savrši gnjev Božij. REV 15:2 I vidjeh kao stakleno more smiješano s ognjem, i one što pobijediše zvijer i ikonu njezinu, i žig njezin, i broj imena njezina, gdje stoje na moru staklenome i imaju gusle Božije; REV 15:3 I pjevahu pjesmu Mojsija sluge Božijega, i pjesmu jagnjetovu, govoreæi: velika su i divna djela tvoja, Gospode Bože svedržitelju, pravedni su i istiniti putovi tvoji, care svetijeh. REV 15:4 Ko se neæe pobojati tebe, Gospode, i proslaviti ime tvoje? Jer si ti jedan svet; jer æe svi neznabošci doæi i pokloniti se pred tobom; jer se tvoji sudovi javiše. REV 15:5 I poslije ovoga vidjeh, i gle, otvori se crkva skinije svjedoèanstva na nebu, REV 15:6 I iziðoše sedam anðela iz crkve, koji imahu sedam zala, obuèeni u èiste i bijele haljine od platna, i opasani po prsima pojasima zlatnijem; REV 15:7 I jedna od èetiri životinje dade sedmorici anðela sedam èaša zlatnijeh napunjenijeh gnjeva Boga, koji živi va vijek vijeka. REV 15:8 I napuni se crkva dima od slave Božije i od sile njegove; i niko ne mogaše doæi u crkvu, dok se ne svrši sedam zala sedmorice anðela. REV 16:1 I èuh glas veliki iz crkve gdje govori sedmorici anðela: idite, i izlijte sedam èaša gnjeva Božijega na zemlju. REV 16:2 I otide prvi anðeo, i izli èašu svoju na zemlju; i postaše rane zle i ljute na ljudima koji imaju žig zvijerin i koji se klanjaju ikoni njezinoj. REV 16:3 I drugi anðeo izli èašu svoju u more; i posta krv kao od mrtvaca, i svaka duša živa umrije u moru. REV 16:4 I treæi anðeo izli èašu svoju na rijeke i na izvore vodene; i posta krv. REV 16:5 I èuh anðela vodenoga gdje govori: pravedan si, Gospode, koji jesi, i koji bješe, i svet, što si ovo sudio; REV 16:6 Jer proliše krv svetijeh i proroka, i krv si im dao da piju, jer su zaslužili. REV 16:7 I èuh drugoga iz oltara gdje govori: da, Gospode Bože, svedržitelju, istiniti su i pravi sudovi tvoji. REV 16:8 I èetvrti anðeo izli èašu svoju na sunce, i dano mu bi da žeže ljude ognjem. REV 16:9 I opališe se ljudi od velike vruæine, i huliše na ime Boga koji ima oblast nad zlima ovima, i ne pokajaše se da mu dadu slavu. REV 16:10 I peti anðeo izli èašu svoju na prijesto zvijerin; i carstvo njezino posta tamno, i žvatahu jezike svoje od bola. REV 16:11 I huliše na ime Boga nebeskoga od bola i od rana svojijeh, i ne pokajaše se od djela svojijeh. REV 16:12 I šesti anðeo izli èašu svoju na veliku rijeku Eufrat; i presahnu voda njezina, da se pripravi put carevima od istoka sunèanoga. REV 16:13 I vidjeh iz usta aždahinijeh, i iz usta zvijerinijeh, i iz usta lažnoga proroka, gdje iziðoše tri neèista duha, kao žabe. REV 16:14 Jer su ovo duhovi ðavolski koji èine èudesa, i izlaze k carevima svega vasionoga svijeta da ih skupe na boj za onaj veliki dan Boga svedržitelja. REV 16:15 Evo idem kao lupež; blago onome koji je budan i koji èuva haljine svoje, da go ne hodi i da se ne vidi sramota njegova. REV 16:16 I sabra ih na mjesto, koje se Jevrejski zove Armagedon. REV 16:17 I sedmi anðeo izli èašu svoju po nebu, i iziðe glas veliki iz crkve nebeske od prijestola govoreæi: svrši se. REV 16:18 I biše sijevanja munja i gromovi, i glasovi, i bi veliko tresenje zemlje, kakovo nikad ne bi otkako su ljudi na zemlji, toliko tresenje, tako veliko. REV 16:19 I grad veliki razdijeli se na tri dijela, i gradovi neznabožaèki padoše; i Vavilon veliki spomenu se pred Bogom da mu da èašu vina ljutoga gnjeva svojega. REV 16:20 I sva ostrva pobjegoše, i gore se ne naðoše, REV 16:21 I grad veliki kao glava pade s neba na ljude; i ljudi huliše na Boga od zla gradnoga, jer je velika muka njegova vrlo. REV 17:1 I doðe jedan od sedam anðela koji imahu sedam èaša, i govori sa mnom govoreæi mi: hodi da ti pokažem sud kurve velike, koja sjedi na vodama mnogima; REV 17:2 S kojom se kurvaše carevi zemaljski, i koji žive na zemlji opiše se vinom kurvarstva njezina. REV 17:3 I uvede me duh u pusto mjesto; i vidjeh ženu gdje sjedi na zvijeri crvenoj koja bješe puna imena hulnijeh i imaše sedam glava i deset rogova. REV 17:4 I žena bješe obuèena u porfiru i skerlet i nakiæena zlatom i kamenjem dragijem i biserom, i imaše èašu u ruci svojoj punu mrzosti i poganštine kurvarstva svojega; REV 17:5 I na èelu njezinu napisano ime: tajna, Vavilon veliki, mati kurvama i mrzostima zemaljskima. REV 17:6 I vidjeh ženu pijanu od krvi svetijeh i od krvi svjedoka Isusovijeh; i zaèudih se èudom velikijem kad je vidjeh. REV 17:7 I reèe mi anðeo: šta se èudiš? Ja æu ti kazati tajnu ove žene, i zvijeri što je nosi i ima sedam glava i deset rogova. REV 17:8 Zvijer, koju si vidio bješe i nije, i iziæi æe iz bezdana i otiæi æe u propast; i udiviæe se koji žive na zemlji, kojima imena napisana nijesu u knjigu života od postanja svijeta, kad vide zvijer, koja bješe, i nije, i doæi æe opet. REV 17:9 Ovdje je um, koji ima mudrost. Sedam glava, to su sedam gora na kojima žena sjedi. REV 17:10 I jesu sedam careva. Pet je njih palo, i jedan jest, a drugi još nije došao; i kad doðe za malo æe ostati. REV 17:11 I zvijer koja bješe i nije, i ona je osmi, i jest od sedmorice i u propast ide. REV 17:12 I deset rogova, koje si vidio, to su deset careva, koji carstva još ne primiše, nego æe oblast kao carevi na jedno vrijeme primiti sa zvijeri. REV 17:13 Ovi jednu volju imaju, i silu i oblast svoju daæe zvijeri. REV 17:14 Ovi æe se pobiti s jagnjetom, i jagnje æe ih pobijediti, jer je gospodar nad gospodarima i car nad carevima; i koji su s njim, jesu pozvani i izbrani i vjerni. REV 17:15 I reèe mi: vode, što si vidio, gdje sjedi kurva, ono su ljudi i narodi, i plemena i jezici. REV 17:16 I deset rogova, što si vidio na zvijeri, oni æe omrznuti na kurvu, i opustošiæe je i ogoluzniti, i meso njezino poješæe i sažeæi æe je ognjem. REV 17:17 Jer je Bog dao u srca njihova da uèine volju njegovu, i da uèine volju jednu, i da dadu carstvo svoje zvijeri, dok se svrše rijeèi Božije. REV 17:18 I žena, koju si vidio, jest grad veliki, koji ima carstvo nad carevima zemaljskima. REV 18:1 I poslije ovoga vidjeh drugoga anðela gdje silazi s neba, koji imaše oblast veliku; i zemlja se zasvijetli od slave njegove. REV 18:2 I povika jakijem glasom govoreæi: pade, pade Vavilon veliki, i posta stan ðavolima, i tamnica svakome duhu neèistome, i tamnica sviju ptica neèistijeh i mrskijeh; jer otrovnijem vinom kurvarstva svojega napoji sve narode; REV 18:3 I carevi zemaljski s njom se kurvaše, i trgovci zemaljski obogatiše se od bogatstva slasti njezine. REV 18:4 I èuh glas drugi s neba koji govori: iziðite iz nje, narode moj, da se ne pomiješate u grijehe njezine, i da vam ne naude zla njezina. REV 18:5 Jer grijesi njezini dopriješe tja do neba, i Bog se opomenu nepravde njezine. REV 18:6 Platite joj kao što i ona plati vama, i podajte joj dvojinom onoliko po djelima njezinima: kojom èašom zahvati vama zahvatajte joj po dva puta onoliko. REV 18:7 Koliko se proslavi i nasladi toliko joj podajte muka i žalosti; jer govori u srcu svojemu: sjedim kao carica, i nijesam udovica, i žalosti neæu vidjeti. REV 18:8 Zato æe u jedan dan doæi zla njezina: smrt i plaè i glad, i sažeæi æe se ognjem; jer je jak Gospod Bog koji joj sudi. REV 18:9 I zaplakaæe i zajaukati za njom carevi zemaljski koji se s njom kurvaše i bjesniše, kad vide dim gorenja njezina, REV 18:10 Izdaleka stojeæi od straha muka njezinijeh i govoreæi: jaoh! jaoh! grade veliki Vavilone, grade tvrdi, jer u jedan èas doðe sud tvoj! REV 18:11 I trgovci zemaljski zaplakaæe i zajaukati za njom, što njihovijeh tovara niko više ne kupuje; REV 18:12 Tovara zlata i srebra i kamenja dragoga i bisera i uzvoda i porfire i svile i skerleta, i svakoga mirisnog drveta, i svakojakijeh sudova od fildiša, i svakojakijeh sudova od najskupljega drveta, mjedi i gvožða i mermera, REV 18:13 I cimeta i tamjana i mira i livana, i vina i ulja, i nišesteta i pšenice, i goveda i ovaca, i konja i kola, i tjelesa i duša èovjeèijih. REV 18:14 I voæa želja duše tvoje otidoše od tebe, i sve što je masno i dobro otide od tebe, i više ga neæeš naæi. REV 18:15 Trgovci koji se ovijem tovarima obogatiše od nje, staæe izdaleka od straha muèenja njezina, plaèuæi i jauèuæi, REV 18:16 I govoreæi: jaoh! jaoh! grade veliki, obuèeni u svilu i porfiru i skerlet, i nakiæeni zlatom i kamenjem dragijem i biserom; REV 18:17 Jer u jedan èas pogibe toliko bogatstvo! I svi gospodari od laða, i sav narod u laðama, i laðari, i koji god rade na moru, stadoše izdaleka, REV 18:18 I vikahu, vidjevši dim gorenja njezina, i govorahu: ko je bio kao ovaj grad veliki? REV 18:19 I baciše prah na glave svoje, i povikaše plaèuæi i ridajuæi, govoreæi: jaoh! jaoh! grade veliki, u kome se obogatiše svi koji imaju laðe na moru od bogatstva njegova, jer u jedan èas opustje! REV 18:20 Veseli se nad njim nebo, i sveti apostoli i proroci, jer Bog pokaja sud vaš na njemu. REV 18:21 I uze jedan anðeo jak kamen veliki, kao kamen vodenièni, i baci u more govoreæi: tako æe sa hukom biti baèen Vavilon grad veliki, i neæe se više naæi; REV 18:22 I glas gudaèa i pjevaèa i sviraèa i trubaèa neæe se više èuti u tebi; i nikakav majstor ni od kakva zanata neæe se više naæi u tebi, i huka kamenja vodeniènoga neæe se èuti u tebi; REV 18:23 I vidjelo žiška neæe se više svijetliti u tebi, i glas ženika i neveste neæe više biti èuven u tebi; jer trgovci tvoji bijahu boljari zemaljski, jer tvojijem èaranjem prevareni biše svi narodi. REV 18:24 I u njemu se naðe krv proroèka i svetijeh, i sviju koji su pobijeni na zemlji. REV 19:1 I poslije ovoga èuh glas veliki naroda mnogoga na nebu gdje govori: aliluja! spasenije i slava i èast i sila Gospodu našemu; REV 19:2 Jer su istiniti i pravi sudovi njegovi, što je osudio kurvu veliku, koja pokvari zemlju kurvarstvom svojijem, i pokajao krv slugu svojijeh od ruke njezine. REV 19:3 I drugom rekoše: aliluja! I dim njezin izlažaše va vijek vijeka. REV 19:4 I padoše dvadeset i èetiri starješine, i èetiri životinje, i pokloniše se Bogu koji sjeðaše na prijestolu, govoreæi: amin, aliluja! REV 19:5 I glas iziðe od prijestola koji govori: hvalite Boga našega sve sluge njegove, i koji ga se bojite, i mali i veliki. REV 19:6 I èuh kao glas naroda mnogoga, i kao glas voda mnogijeh, i kao glas gromova jakijeh, koji govore: aliluja! jer caruje Gospod Bog svedržitelj. REV 19:7 Da se radujemo i veselimo, i da damo slavu njemu; jer doðe svadba jagnjetova, i žena njegova pripravila se; REV 19:8 I dano joj bi da se obuèe u svilu èistu i bijelu: jer je svila pravda svetijeh. REV 19:9 I reèe mi: napiši: blago onima koji su pozvani na veèeru svadbe jagnjetove. I reèe mi: ove su rijeèi istinite Božije. REV 19:10 I padnuvši pred nogama njegovima poklonih mu se; i reèe mi: gle, nemoj, ja sam sluga kao i ti i braæa tvoja koja imaju svjedoèanstvo Isusovo. Bogu se pokloni; jer je svjedoèanstvo Isusovo Duh proroštva. REV 19:11 I vidjeh nebo otvoreno, i gle, konj bijel, i koji sjeðaše na njemu zove se vjeran i istinit, i sudi po pravdi i vojuje. REV 19:12 A oèi su mu kao plamen ognjeni, i na glavi njegovoj krune mnoge, i imaše ime napisano, kojega niko ne zna do on sam. REV 19:13 I bješe obuèen u haljinu crvenu od krvi, i ime se njegovo zove: rijeè Božija. REV 19:14 I vojske nebeske iðahu za njim na konjma bijelijem, obuèene u svilu bijelu i èistu. REV 19:15 I iz usta njegovijeh iziðe maè oštar, da njime pobije neznabošce; i on æe ih pasti s palicom gvozdenom; i on gazi kacu vina srdnje i gnjeva Boga svedržitelja. REV 19:16 I ima na haljini i na stegnu svome ime napisano: car nad carevima i gospodar nad gospodarima. REV 19:17 I vidjeh jednoga anðela gdje stoji na suncu i povika glasom velikijem govoreæi svima pticama koje lete ispod neba: doðite i skupite se na veliku veèeru Božiju, REV 19:18 Da jedete mesa od careva, i mesa od vojvoda, i mesa od junaka, i mesa od konja i od onijeh koji sjede na njima, i mesa od sviju slobodnjaka i robova, i od malijeh i od velikijeh. REV 19:19 I vidjeh zvijer i careve zemaljske i vojnike njihove skupljene da se pobiju s onijem što sjedi na konju i s vojskama njegovijem. REV 19:20 I bi uhvaæena zvijer, i s njom lažni prorok koji uèini pred njom znake kojima prevari one koji primiše žig zvijerin i koji se poklanjaju ikoni njezinoj: živi biše baèeni oboje u jezero ognjeno, koje gori sumporom. REV 19:21 A ostali pobijeni biše maèem onoga što sjedi na konju, koji iziðe iz usta njegovijeh: i sve se ptice nasitiše od mesa njihova. REV 20:1 I vidjeh anðela gdje silazi s neba, koji imaše kljuè od bezdana i verige velike u ruci svojoj. REV 20:2 I uhvati aždahu, staru zmiju, koja je ðavo i sotona, i sveza je na hiljadu godina, REV 20:3 I u bezdan baci je, i zatvori je, i zapeèati nad njom, da više ne prelašæuje naroda, dok se ne navrši hiljada godina; i potom valja da bude odriješena na malo vremena. REV 20:4 I vidjeh prijestole, i sjeðahu na njima, i dade im se sud, i duše isjeèenijeh za svjedoèanstvo Isusovo i za rijeè Božiju, koji se ne pokloniše zvijeri ni ikoni njezinoj, i ne primiše žiga na èelima svojima i na ruci svojoj; i oživlješe i carovaše s Hristom hiljadu godina. REV 20:5 A ostali mrtvaci ne oživlješe, dokle se ne svrši hiljada godina. Ovo je prvo vaskrsenije. REV 20:6 Blažen je i svet onaj koji ima dijel u prvom vaskrseniju; nad njima druga smrt nema oblasti, nego æe biti sveštenici Bogu i Hristu, i carovaæe s njim hiljadu godina. REV 20:7 I kad se svrši hiljada godina, pustiæe se sotona iz tamnice svoje, REV 20:8 I iziæi æe da vara narode po sva èetiri kraja zemlje, Goga i Magoga, da ih skupi na boj, kojijeh je broj kao pijesak morski. REV 20:9 I iziðoše na širinu zemlje, i opkoliše oko svetijeh, i grad ljubazni; i siðe oganj od Boga s neba, i pojede ih. REV 20:10 I ðavo koji ih varaše bi baèen u jezero ognjeno i sumporito, gdje je zvijer i lažni prorok; i biæe muèeni dan i noæ va vijek vijeka. REV 20:11 I vidjeh veliki bijel prijestol, i onoga što sjeðaše na njemu, od èijega lica bježaše nebo i zemlja, i mjesta im se ne naðe. REV 20:12 I vidjeh mrtvace male i velike gdje stoje pred Bogom, i knjige se otvoriše; i druga se knjiga otvori, koja je knjiga života; i sud primiše mrtvaci kao što je napisano u knjigama, po djelima svojima. REV 20:13 I more dade svoje mrtvace, i smrt i pakao dadoše svoje mrtvace; i sud primiše po djelima svojima. REV 20:14 I smrt i pakao baèeni biše u jezero ognjeno. I ovo je druga smrt. REV 20:15 I ko se ne naðe napisan u knjizi života, baèen bi u jezero ognjeno. REV 21:1 I vidjeh nebo novo i zemlju novu; jer prvo nebo i prva zemlja proðoše, i mora više nema. REV 21:2 I ja Jovan vidjeh grad sveti, Jerusalim nov, gdje silazi od Boga s neba, pripravljen kao nevjesta ukrašena mužu svojemu. REV 21:3 I èuh glas veliki s neba gdje govori: evo skinije Božije meðu ljudima, i življeæe s njima, i oni æe biti narod njegov, i sam Bog biæe s njima Bog njihov. REV 21:4 I Bog æe otrti svaku suzu od oèiju njihovijeh, i smrti neæe biti više, ni plaèa, ni vike, ni bolesti neæe biti više; jer prvo proðe. REV 21:5 I reèe onaj što sjeðaše na prijestolu: evo sve novo tvorim. I reèe mi: napiši, jer su ove rijeèi istinite i vjerne. REV 21:6 I reèe mi: svrši se. Ja sam alfa i omega, poèetak i svršetak. Ja æu žednome dati iz izvora vode žive zabadava. REV 21:7 Koji pobijedi, dobiæe sve, i biæu mu Bog, i on æe biti moj sin. REV 21:8 A strašljivima i nevjernima i poganima i krvnicima, i kurvarima, i vraèarima, i idolopoklonicima, i svima lažama, njima je dijel u jezeru što gori ognjem i sumporom; koje je smrt druga. REV 21:9 I doðe k meni jedan od sedam anðela koji imahu sedam èaša napunjenijeh sedam zala pošljednjijeh, i reèe mi govoreæi: hodi da ti pokažem nevjestu, jagnjetovu ženu. REV 21:10 I odvede me u duhu na goru veliku i visoku, i pokaza mi grad veliki, sveti Jerusalim, gdje silazi s neba od Boga, REV 21:11 I imaše slavu Božiju; i svjetlost njegova bijaše kao dragi kamen, kao kamen jaspis svijetli, REV 21:12 I imaše zid veliki i visok, i imaše dvanaestora vrata, i na vratima dvanaest anðela, i imena napisana, koja su imena dvanaest koljena Izrailjevijeh. REV 21:13 Od istoka vrata troja, i od sjevera vrata troja, od juga vrata troja, i od zapada vrata troja. REV 21:14 I zid gradski imaše dvanaest temelja, i na njima imena dvanaest apostola jagnjetovijeh. REV 21:15 I onaj što govoraše sa mnom, imaše trsku zlatnu da izmjeri grad i vrata njegova i zidove njegove. REV 21:16 I grad na èetiri ugla stoji, i dužina je njegova tolika kolika i širina. I izmjeri grad trskom na dvanaest hiljada potrkališta: dužina i širina i visina jednaka je. REV 21:17 I razmjeri zid njegov na sto i èetrdeset i èetiri lakta, po mjeri èovjeèijoj, koja je anðelova. REV 21:18 I bješe graða zida njegova jaspis, i grad zlato èisto, kao èisto staklo. REV 21:19 I temelji zidova gradskijeh bijahu ukrašeni svakijem dragijem kamenjem: prvi temelj bijaše jaspis, drugi sapfir, treæi halkidon, èetvrti smaragd, REV 21:20 Peti sardoniks, šesti sard, sedmi hrisolit, osmi viril, deveti topaz, deseti hrisopras, jedanaesti jakint, dvanaesti ametist. REV 21:21 I dvanaest vrata, dvanaest zrna bisera: svaka vrata bijahu od jednoga zrna bisera: i ulice gradske bijahu zlato èisto, kao staklo presvijetlo. REV 21:22 I crkve ne vidjeh u njemu: jer je njemu crkva Gospod Bog svedržitelj, i jagnje. REV 21:23 I grad ne potrebuje sunca ni mjeseca da svijetle u njemu; jer ga slava Božija prosvijetli, i žižak je njegov jagnje. REV 21:24 I narodi koji su spaseni hodiæe u vidjelu njegovu, i carevi zemaljski donijeæe slavu i èast svoju u njega. REV 21:25 I vrata njegova neæe se zatvorati danju, jer ondje noæi neæe biti. REV 21:26 I donijeæe slavu i èast neznabožaca u njega. REV 21:27 I neæe u njega uæi ništa pogano, i što èini mrzost i laž, nego samo koji su napisani u životnoj knjizi jagnjeta. REV 22:1 I pokaza mi èistu rijeku vode života, bistru kao kristal, koja izlažaše od prijestola Božijega i jagnjetova. REV 22:2 Nasred ulica njegovijeh i s obje strane rijeke drvo života, koje raða dvanaest rodova dajuæi svakoga mjeseca svoj rod; i lišæe od drveta bijaše za iscjeljivanje narodima. REV 22:3 I više neæe biti nikakve prokletinje; i prijestol Božij i jagnjetov biæe u njemu; i sluge njegove posluživaæe ga, REV 22:4 I gledaæe lice njegovo, i ime njegovo biæe na èelima njihovima. REV 22:5 I noæi tamo neæe biti, i neæe potrebovati vidjela od žiška, ni vidjela sunèanoga, jer æe ih obasjavati Gospod Bog; i carovaæe va vijek vijeka. REV 22:6 I reèe mi: ovo su rijeèi vjerne i istinite, i Gospod Bog svetijeh proroka posla anðela svojega da pokaže slugama svojima šta æe biti skoro. REV 22:7 Evo æu doæi skoro: blago onome koji drži rijeèi proroštva knjige ove. REV 22:8 I ja Jovan vidjeh ovo i èuh; i kad èuh i vidjeh, padoh da se poklonim na noge anðela koji mi ovo pokaza. REV 22:9 I reèe mi: gle, nemoj, jer sam i ja sluga kao i ti i braæa tvoja proroci i oni koji drže rijeèi knjige ove. Bogu se pokloni. REV 22:10 I reèe mi: ne zapeèaæavaj rijeèi proroštva knjige ove; jer je vrijeme blizu. REV 22:11 Ko èini nepravdu, neka èini još nepravdu; i ko je pogan, neka se još pogani; i ko je pravedan, neka još èini pravdu; i ko je svet, neka se još sveti. REV 22:12 I evo æu doæi skoro, i plata moja sa mnom, da dam svakome po djelima njegovijem. REV 22:13 Ja sam alfa i omega, poèetak i svršetak, prvi i pošljednji. REV 22:14 Blago onima koji tvore zapovijesti njegove, da im bude vlast na drvo života, i da uðu na vrata u grad. REV 22:15 A napolju su psi i vraèari i kurvari i krvnici i idolopoklonici i svaki koji ljubi i èini laž. REV 22:16 Ja Isus poslah anðela svojega da vam ovo posvjedoèi u crkvama. Ja sam korijen i rod Davidov, i sjajna zvijezda danica. REV 22:17 I Duh i nevjesta govore: doði. I koji èuje neka govori: doði. I ko je žedan neka doðe, i ko hoæe neka uzme vodu života zabadava. REV 22:18 Jer svjedoèim svakome koji èuje rijeèi proroštva knjige ove; ako ko dometne ovome, Bog æe nametnuti na njega zla napisana u knjizi ovoj; REV 22:19 I ako ko oduzme od rijeèi knjige proroštva ovoga, Bog æe oduzeti njegov dijel od knjige života, i od grada svetoga, i od onoga što je napisano u knjizi ovoj. REV 22:20 Govori onaj koji svjedoèi ovo: da, doæi æu skoro! Amin. Da, doði, Gospode Isuse. REV 22:21 Blagodat Gospoda našega Isusa Hrista sa svima vama. Amin.