# File Name: Holy-Bible---Serbian---Karadzic-Danicic-Latin-Script---Aionian-Edition.noia # File Size: 3861116 # File Date: 03/27/2024 23:21:30 # File Purpose: Supporting resource for the Aionian Bible project # File Location: https://resources.AionianBible.org # File Copyright: Creative Commons Attribution No Derivative Works 4.0, 2018-2024 # File Generator: ABCMS (alpha) # File Accuracy: Contact publisher with corrections to file format or content # Publisher Name: Nainoia Inc # Publisher Contact: https://www.AionianBible.org/Publisher # Publisher Mission: https://www.AionianBible.org/Preface # Publisher Website: https://NAINOIA-INC.signedon.net # Publisher Facebook: https://www.Facebook.com/AionianBible # Bible Name: Sveta Pismo # Bible Name English: Serbian Bible, Karadzic/Danicic, Latin # Bible Language: Srpski # Bible Language English: Serbian # Bible Copyright Format: CC Attribution NoDerivatives 4.0, 2018-2024 # Bible Copyright Text: Public Domain # Bible Source: Karadžić New Testament, Daničić Old Testament # Bible Source Version: 2/21/2024 # Bible Source Link: https://ebible.org/details.php?id=srp1865 # Bible Source Year: 1847, 1865 # Bible Format: Aionian Glossary annotations to 265 verses # INDEX BOOK CHAPTER VERSE TEXT # # BOOK 001 GEN Genesis Postanak 001 GEN 001 001 U poèetku stvori Bog nebo i zemlju. 001 GEN 001 002 A zemlja bješe bez oblièja i pusta, i bješe tama nad bezdanom; i duh Božji dizaše se nad vodom. 001 GEN 001 003 I reèe Bog: neka bude svjetlost. I bi svjetlost. 001 GEN 001 004 I vidje Bog svjetlost da je dobra; i rastavi Bog svjetlost od tame. 001 GEN 001 005 I svjetlost nazva Bog dan, a tamu nazva noæ. I bi veèe i bi jutro, dan prvi. 001 GEN 001 006 Potom reèe Bog: neka bude svod posred vode, da rastavlja vodu od vode. 001 GEN 001 007 I stvori Bog svod, i rastavi vodu pod svodom od vode nad svodom; i bi tako. 001 GEN 001 008 A svod nazva Bog nebo. I bi veèe i bi jutro, dan drugi. 001 GEN 001 009 Potom reèe Bog: neka se sabere voda što je pod nebom na jedno mjesto, i neka se pokaže suho. I bi tako. 001 GEN 001 010 I suho nazva Bog zemlja, a zborišta vodena nazva mora; i vidje Bog da je dobro. 001 GEN 001 011 Opet reèe Bog: neka pusti zemlja iz sebe travu, bilje, što nosi sjeme, i drvo rodno, koje raða rod po svojim vrstama, u kojem æe biti sjeme njegovo na zemlji. I bi tako. 001 GEN 001 012 I pusti zemlja iz sebe travu, bilje, što nosi sjeme po svojim vrstama, i drvo, koje raða rod, u kojem je sjeme njegovo po njegovijem vrstama. I vidje Bog da je dobro. 001 GEN 001 013 I bi veèe i bi jutro, dan treæi. 001 GEN 001 014 Potom reèe Bog: neka budu vidjela na svodu nebeskom, da dijele dan i noæ, da budu znaci vremenima i danima i godinama; 001 GEN 001 015 I neka svijetle na svodu nebeskom, da obasjavaju zemlju. I bi tako. 001 GEN 001 016 I stvori Bog dva vidjela velika: vidjelo veæe da upravlja danom, i vidjelo manje da upravlja noæu, i zvijezde. 001 GEN 001 017 I postavi ih Bog na svodu nebeskom da obasjavaju zemlju. 001 GEN 001 018 I da upravljaju danom i noæu, i da dijele svjetlost od tame. I vidje Bog da je dobro. 001 GEN 001 019 I bi veèe i bi jutro, dan èetvrti. 001 GEN 001 020 Potom reèe Bog: neka vrve po vodi žive duše, i ptice neka lete iznad zemlje pod svod nebeski. 001 GEN 001 021 I stvori Bog kitove velike i sve žive duše što se mièu, što provrvješe po vodi po vrstama svojim, i sve ptice krilate po vrstama njihovijem. I vidje Bog da je dobro; 001 GEN 001 022 I blagoslovi ih Bog govoreæi: raðajte se i množite se, i napunite vodu po morima, i ptice neka se množe na zemlji. 001 GEN 001 023 I bi veèe i bi jutro, dan peti. 001 GEN 001 024 Potom reèe Bog: neka zemlja pusti iz sebe duše žive po vrstama njihovijem, stoku i sitne životinje i zvijeri zemaljske po vrstama njihovijem. I bi tako. 001 GEN 001 025 I stvori Bog zvijeri zemaljske po vrstama njihovijem, i stoku po vrstama njezinijem, i sve sitne životinje na zemlji po vrstama njihovijem. I vidje Bog da je dobro. 001 GEN 001 026 Potom reèe Bog: da naèinimo èovjeka po svojemu oblièju, kao što smo mi, koji æe biti gospodar od riba morskih i od ptica nebeskih i od stoke i od cijele zemlje i od svijeh životinja što se mièu po zemlji. 001 GEN 001 027 I stvori Bog èovjeka po oblièju svojemu, po oblièju Božijemu stvori ga; muško i žensko stvori ih. 001 GEN 001 028 I blagoslovi ih Bog, i reèe im Bog: raðajte se i množite se, i napunite zemlju, i vladajte njom, i budite gospodari od riba morskih i od ptica nebeskih i od svega zvjerinja što se mièe po zemlji. 001 GEN 001 029 I još reèe Bog: evo, dao sam vam sve bilje što nosi sjeme po svoj zemlji, i sva drveta rodna koja nose sjeme; to æe vam biti za hranu. 001 GEN 001 030 A svjemu zvjerinju zemaljskom i svjema pticama nebeskim i svjemu što se mièe na zemlji i u èem ima duša živa, dao sam svu travu da jedu. I bi tako. 001 GEN 001 031 Tada pogleda Bog sve što je stvorio, i gle, dobro bješe veoma. I bi veèe i bi jutro, dan šesti. 001 GEN 002 001 Tako se dovrši nebo i zemlja i sva vojska njihova. 001 GEN 002 002 I svrši Bog do sedmoga dana djela svoja, koja uèini; i poèinu u sedmi dan od svijeh djela svojih, koja uèini; 001 GEN 002 003 I blagoslovi Bog sedmi dan, i posveti ga, jer u taj dan poèinu od svijeh djela svojih, koja uèini; 001 GEN 002 004 To je postanje neba i zemlje, kad postaše, kad Gospod Bog stvori zemlju i nebo, 001 GEN 002 005 I svaku biljku poljsku, dokle je još ne bješe na zemlji, i svaku travku poljsku, dokle još ne nicaše; jer Gospod Bog još ne pusti dažda na zemlju, niti bješe èovjeka da radi zemlju, 001 GEN 002 006 Ali se podizaše para sa zemlje da natapa svu zemlju. 001 GEN 002 007 A stvori Gospod Bog èovjeka od praha zemaljskoga, i dunu mu u nos duh životni; i posta èovjek duša živa. 001 GEN 002 008 I nasadi Gospod Bog vrt u Edemu na istoku; i ondje namjesti èovjeka, kojega stvori. 001 GEN 002 009 I uèini Gospod Bog, te nikoše iz zemlje svakojaka drveta lijepa za gledanje i dobra za jelo, i drvo od života usred vrta i drvo od znanja dobra i zla. 001 GEN 002 010 A voda tecijaše iz Edema natapajuæi vrt, i odande se dijeljaše u èetiri rijeke. 001 GEN 002 011 Jednoj je ime Fison, ona teèe oko cijele zemlje Evilske, a ondje ima zlata, 001 GEN 002 012 I zlato je one zemlje vrlo dobro; ondje ima i bdela i dragoga kamena oniha. 001 GEN 002 013 A drugoj je rijeci ime Geon, ona teèe oko cijele zemlje Huske. 001 GEN 002 014 A treæoj je rijeci ime Hidekel, ona teèe k Asirskoj. A èetvrta je rijeka Efrat. 001 GEN 002 015 I uzevši Gospod Bog èovjeka namjesti ga u vrtu Edemskom, da ga radi i da ga èuva. 001 GEN 002 016 I zaprijeti Gospod Bog èovjeku govoreæi: jedi slobodno sa svakoga drveta u vrtu; 001 GEN 002 017 Ali s drveta od znanja dobra i zla, s njega ne jedi; jer u koji dan okusiš s njega, umrijeæeš. 001 GEN 002 018 I reèe Gospod Bog: nije dobro da je èovjek sam; da mu naèinim druga prema njemu. 001 GEN 002 019 Jer Gospod Bog stvori od zemlje sve zvijeri poljske i sve ptice nebeske, i dovede k Adamu da vidi kako æe koju nazvati, pa kako Adam nazove koju životinju onako da joj bude ime; 001 GEN 002 020 I Adam nadjede ime svakom živinèetu i svakoj ptici nebeskoj i svakoj zvijeri poljskoj; ali se ne naðe Adamu drug prema njemu. 001 GEN 002 021 I Gospod Bog pusti tvrd san na Adama, te zaspa; pa mu uze jedno rebro, i mjesto popuni mesom; 001 GEN 002 022 I Gospod Bog stvori ženu od rebra, koje uze Adamu, i dovede je k Adamu. 001 GEN 002 023 A Adam reèe: sada eto kost od mojih kosti, i tijelo od mojega tijela. Neka joj bude ime èovjeèica, jer je uzeta od èovjeka. 001 GEN 002 024 Zato æe ostaviti èovjek oca svojega i mater svoju, i prilijepiæe se k ženi svojoj, i biæe dvoje jedno tijelo. 001 GEN 002 025 A bjehu oboje goli, Adam i žena mu, i ne bješe ih sramota. 001 GEN 003 001 Ali zmija bješe lukava mimo sve zvijeri poljske, koje stvori Gospod Bog; pa reèe ženi: je li istina da je Bog kazao da ne jedete sa svakoga drveta u vrtu? 001 GEN 003 002 A žena reèe zmiji: mi jedemo roda sa svakoga drveta u vrtu; 001 GEN 003 003 Samo roda s onoga drveta usred vrta, kazao je Bog, ne jedite i ne dirajte u nj, da ne umrete. 001 GEN 003 004 A zmija reèe ženi: neæete vi umrijeti; 001 GEN 003 005 Nego zna Bog da æe vam se u onaj dan kad okusite s njega otvoriti oèi, pa æete postati kao bogovi i znati što je dobro što li zlo. 001 GEN 003 006 I žena videæi da je rod na drvetu dobar za jelo i da ga je milina gledati i da je drvo vrlo drago radi znanja, uzabra roda s njega i okusi, pa dade i mužu svojemu, te i on okusi. 001 GEN 003 007 Tada im se otvoriše oèi, i vidješe da su goli; pa spletoše lišæa smokova i naèiniše sebi pregaèe. 001 GEN 003 008 I zaèuše glas Gospoda Boga, koji iðaše po vrtu kad zahladi; i sakri se Adam i žena mu ispred Gospoda Boga meðu drveta u vrtu. 001 GEN 003 009 A Gospod Bog viknu Adama i reèe mu: gdje si? 001 GEN 003 010 A on reèe: èuh glas tvoj u vrtu, pa se poplaših, jer sam go, te se sakrih. 001 GEN 003 011 A Bog reèe: ko ti kaza da si go? da nijesi jeo s onoga drveta što sam ti zabranio da ne jedeš s njega? 001 GEN 003 012 A Adam reèe: žena koju si udružio sa mnom, ona mi dade s drveta, te jedoh. 001 GEN 003 013 A Gospod Bog reèe ženi: zašto si to uèinila? A žena odgovori: zmija me prevari, te jedoh. 001 GEN 003 014 Tada reèe Gospod Bog zmiji: kad si to uèinila, da si prokleta mimo svako živinèe i mimo sve zvijeri poljske; na trbuhu da se vuèeš i prah da jedeš do svojega vijeka. 001 GEN 003 015 I još meæem neprijateljstvo izmeðu tebe i žene i izmeðu sjemena tvojega i sjemena njezina; ono æe ti na glavu stajati a ti æeš ga u petu ujedati. 001 GEN 003 016 A ženi reèe: tebi æu mnoge muke zadati kad zatrudniš, s mukama æeš djecu raðati, i volja æe tvoja stajati pod vlašæu muža tvojega, i on æe ti biti gospodar. 001 GEN 003 017 Pa onda reèe Adamu: što si poslušao ženu i okusio s drveta s kojega sam ti zabranio rekavši da ne jedeš s njega, zemlja da je prokleta s tebe; s mukom æeš se od nje hraniti do svojega vijeka; 001 GEN 003 018 Trnje i korov æe ti raðati, a ti æeš jesti zelje poljsko; 001 GEN 003 019 Sa znojem lica svojega ješæeš hljeb, dokle se ne vratiš u zemlju od koje si uzet; jer si prah, i u prah æeš se vratiti. 001 GEN 003 020 I Adam nadjede ženi svojoj ime Jeva, zato što je ona mati svjema živima. 001 GEN 003 021 I naèini Gospod Bog Adamu i ženi njegovoj haljine od kože, i obuèe ih u njih. 001 GEN 003 022 I reèe Gospod Bog: eto, èovjek posta kao jedan od nas znajuæi što je dobro što li zlo; ali sada da ne pruži ruke svoje i uzbere i s drveta od života, i okusi, te dovijeka živi. 001 GEN 003 023 I Gospod Bog izagna ga iz vrta Edemskoga da radi zemlju, od koje bi uzet; 001 GEN 003 024 I izagnav èovjeka postavi pred vrtom Edemskim heruvima s plamenijem maèem, koji se vijaše i tamo i amo, da èuva put ka drvetu od života. 001 GEN 004 001 Iza toga Adam pozna Jevu ženu svoju, a ona zatrudnje i rodi Kajina, i reèe: dobih èovjeka od Gospoda. 001 GEN 004 002 I rodi opet brata njegova Avelja. I Avelj posta pastir a Kajin ratar. 001 GEN 004 003 A poslije nekoga vremena dogodi se, te Kajin prinese Gospodu prinos od roda zemaljskoga; 001 GEN 004 004 A i Avelj prinese od prvina stada svojega i od njihove pretiline. I Gospod pogleda na Avelja i na njegov prinos, 001 GEN 004 005 A na Kajina i na njegov prinos ne pogleda. Zato se Kajin rasrdi veoma, i lice mu se promijeni. 001 GEN 004 006 Tada reèe Gospod Kajinu: što se srdiš? što li ti se lice promijeni? 001 GEN 004 007 Neæeš li biti mio, kad dobro èiniš? a kad ne èiniš dobro, grijeh je na vratima. A volja je njegova pod tvojom vlašæu, i ti si mu stariji. 001 GEN 004 008 Poslije govoraše Kajin s Aveljem bratom svojim. Ali kad bijahu u polju, skoèi Kajin na Avelja brata svojega, i ubi ga. 001 GEN 004 009 Tada reèe Gospod Kajinu: gdje ti je brat Avelj? A on odgovori: ne znam; zar sam ja èuvar brata svojega? 001 GEN 004 010 A Bog reèe: šta uèini! glas krvi brata tvojega vièe sa zemlje k meni. 001 GEN 004 011 I sada, da si proklet na zemlji, koja je otvorila usta svoja da primi krv brata tvojega iz ruke tvoje. 001 GEN 004 012 Kad zemlju uzradiš, neæe ti više davati blaga svojega. Biæeš potukaè i bjegunac na zemlji. 001 GEN 004 013 A Kajin reèe Gospodu: krivica je moja velika da mi se ne može oprostiti. 001 GEN 004 014 Evo me tjeraš danas iz ove zemlje da se krijem ispred tebe, i da se skitam i potucam po zemlji, pa æe me ubiti ko me udesi. 001 GEN 004 015 A Gospod mu reèe: zato ko ubije Kajina, sedam æe se puta to pokajati. I naèini Gospod znak na Kajinu da ga ne ubije ko ga udesi. 001 GEN 004 016 I otide Kajin ispred Gospoda, i naseli se u zemlji Naidskoj na istoku prema Edemu. 001 GEN 004 017 I pozna Kajin ženu svoju, a ona zatrudnje i rodi Enoha. I sazida grad i prozva ga po imenu sina svojega Enoh. 001 GEN 004 018 A Enohu rodi se Gaidad; a Gaidad rodi Maleleila; a Maleleilo rodi Matusala; a Matusal rodi Lameha. 001 GEN 004 019 I uze Lameh dvije žene: jednoj bješe ime Ada a drugoj Sela. 001 GEN 004 020 I Ada rodi Jovila; od njega se narodiše koji žive pod šatorima i stoku pasu. 001 GEN 004 021 A bratu njegovu bješe ime Juval; od njega se narodiše gudaèi i sviraèi. 001 GEN 004 022 A i Sela rodi Tovela, koji bješe vješt kovati svašta od mjedi i od gvožða; a sestra Tovelu bješe Noema. 001 GEN 004 023 I reèe Lameh svojima ženama, Adi i Seli: èujte glas moj, žene Lamehove, poslušajte rijeèi moje: ubiæu èovjeka za ranu svoju i mladiæa za masnicu svoju. 001 GEN 004 024 Kad æe se Kajin osvetiti sedam puta, Lameh æe sedamdeset i sedam puta. 001 GEN 004 025 A Adam opet pozna ženu svoju, i ona rodi sina, i nadje mu ime Sit, jer mi, reèe, Bog dade drugoga sina za Avelja, kojega ubi Kajin. 001 GEN 004 026 I Situ se rodi sin, kojemu nadjede ime Enos. Tada se poèe prizivati ime Gospodnje. 001 GEN 005 001 Ovo je pleme Adamovo. Kad Bog stvori èovjeka, po oblièju svojemu stvori ga. 001 GEN 005 002 Muško i žensko stvori ih, i blagoslovi ih, i nazva ih èovjek, kad biše stvoreni. 001 GEN 005 003 I poživje Adam sto i trideset godina, i rodi sina po oblièju svojemu, kao što je on, i nadjede mu ime Sit. 001 GEN 005 004 A rodiv Sita poživje Adam osam stotina godina, raðajuæi sinove i kæeri; 001 GEN 005 005 Tako poživje Adam svega devet stotina i trideset godina; i umrije. 001 GEN 005 006 A Sit poživje sto i pet godina, i rodi Enosa; 001 GEN 005 007 A rodiv Enosa poživje Sit osam stotina i sedam godina, raðajuæi sinove i kæeri; 001 GEN 005 008 Tako poživje Sit svega devet stotina i dvanaest godina; i umrije. 001 GEN 005 009 A Enos poživje devedeset godina, i rodi Kajinana; 001 GEN 005 010 A rodiv Kajinana poživje Enos osam stotina i petnaest godina, raðajuæi sinove i kæeri; 001 GEN 005 011 Tako poživje Enos svega devet stotina i pet godina; i umrije. 001 GEN 005 012 A Kajinan poživje sedamdeset godina, i rodi Maleleila; 001 GEN 005 013 A rodiv Maleleila poživje Kajinan osam stotina i èetrdeset godina, raðajuæi sinove i kæeri; 001 GEN 005 014 Tako poživje Kajinan svega devet stotina i deset godina; i umrije. 001 GEN 005 015 A Maleleilo poživje šezdeset i pet godina, i rodi Jareda; 001 GEN 005 016 A rodiv Jareda poživje Maleleilo osam stotina i trideset godina, raðajuæi sinove i kæeri; 001 GEN 005 017 Tako poživje Maleleilo svega osam stotina i devedeset i pet godina; i umrije. 001 GEN 005 018 A Jared poživje sto i šezdeset i dvije godine, i rodi Enoha; 001 GEN 005 019 A rodiv Enoha poživje Jared osam stotina godina, raðajuæi sinove i kæeri; 001 GEN 005 020 Tako poživje Jared svega devet stotina i šezdeset i dvije godine, i umrije. 001 GEN 005 021 A Enoh poživje šezdeset i pet godina, i rodi Matusala; 001 GEN 005 022 A rodiv Matusala poživje Enoh jednako po volji Božjoj trista godina, raðajuæi sinove i kæeri; 001 GEN 005 023 Tako poživje Enoh svega trista i šezdeset i pet godina; 001 GEN 005 024 I živeæi Enoh jednako po volji Božjoj, nestade ga, jer ga uze Bog. 001 GEN 005 025 A Matusal poživje sto i osamdeset i sedam godina, i rodi Lameha; 001 GEN 005 026 A rodiv Lameha poživje Matusal sedam stotina i osamdeset i dvije godine, raðajuæi sinove i kæeri; 001 GEN 005 027 Tako poživje Matusal svega devet stotina i šezdeset i devet godina; i umrije. 001 GEN 005 028 A Lameh poživje sto i osamdeset i dvije godine, i rodi sina, 001 GEN 005 029 I nadjede mu ime Noje govoreæi: ovaj æe nas odmoriti od posala naših i od truda ruku naših na zemlji, koju prokle Gospod. 001 GEN 005 030 A rodiv Noja poživje Lameh pet stotina i devedeset i pet godina, raðajuæi sinove i kæeri; 001 GEN 005 031 Tako poživje Lameh svega sedam stotina i sedamdeset i sedam godina; i umrije. 001 GEN 005 032 A Noju kad bi pet stotina godina, rodi Noje Sima, Hama i Jafeta. 001 GEN 006 001 A kad se ljudi poèeše množiti na zemlji, i kæeri im se narodiše. 001 GEN 006 002 Videæi sinovi Božji kæeri èovjeèije kako su lijepe uzimaše ih za žene koje htješe. 001 GEN 006 003 A Gospod reèe: neæe se duh moj dovijeka preti s ljudima, jer su tijelo; neka im još sto i dvadeset godina. 001 GEN 006 004 A bijaše tada divova na zemlji; a i poslije, kad se sinovi Božji sastajahu sa kæerima èovjeèijim, pa im one raðahu sinove; to bijahu silni ljudi, od starine na glasu. 001 GEN 006 005 I Gospod videæi da je nevaljalstvo ljudsko veliko na zemlji, i da su sve misli srca njihova svagda samo zle, 001 GEN 006 006 Pokaja se Gospod što je stvorio èovjeka na zemlji, i bi mu žao u srcu. 001 GEN 006 007 I reèe Gospod: hoæu da istrijebim sa zemlje ljude, koje sam stvorio, od èovjeka do stoke i do sitne životinje i do ptica nebeskih; jer se kajem što sam ih stvorio. 001 GEN 006 008 Ali Noje naðe milost pred Gospodom. 001 GEN 006 009 Ovo su dogaðaji Nojevi: Noje bješe èovjek pravedan i bezazlen svojega vijeka; po volji Božjoj svagda življaše Noje. 001 GEN 006 010 I rodi Noje tri sina: Sima, Hama i Jafeta. 001 GEN 006 011 A zemlja se pokvari pred Bogom, i napuni se zemlja bezakonja. 001 GEN 006 012 I pogleda Bog na zemlju, a ona bješe pokvarena; jer svako tijelo pokvari put svoj na zemlji. 001 GEN 006 013 I reèe Bog Noju: kraj svakome tijelu doðe preda me, jer napuniše zemlju bezakonja; i evo hoæu da ih zatrem sa zemljom. 001 GEN 006 014 Naèini sebi kovèeg od drveta gofera, i naèini pregratke u kovèegu; i zatopi ga smolom iznutra i spolja. 001 GEN 006 015 I naèini ga ovako: u dužinu neka bude trista lakata, u širinu pedeset lakata, i u visinu trideset lakata; 001 GEN 006 016 Pusti dosta svjetlosti u kovèeg; i krov mu svedi ozgo od lakta; i udari vrata kovèegu sa strane; i naèini ga na tri boja: donji, drugi i treæi. 001 GEN 006 017 Jer evo pustiæu potop na zemlju, da istrijebim svako tijelo, u kojem ima živa duša pod nebom; što je god na zemlji sve æe izginuti. 001 GEN 006 018 Ali æu s tobom uèiniti zavjet svoj: i uæi æeš u kovèeg ti i sinovi tvoji i žena tvoja i žene sinova tvojih s tobom. 001 GEN 006 019 I od svega živa, od svakoga tijela, uzeæeš u kovèeg po dvoje, da saèuvaš u životu sa sobom, a muško i žensko neka bude. 001 GEN 006 020 Od ptica po vrstama njihovijem, od stoke po vrstama njezinijem, i od svega što se mièe na zemlji po vrstama njegovijem, od svega po dvoje neka uðe s tobom, da ih saèuvaš u životu. 001 GEN 006 021 I uzmi sa sobom svega što se jede, i èuvaj kod sebe, da bude hrane tebi i njima. 001 GEN 006 022 I Noje uèini, kako mu zapovjedi Bog, sve onako uèini. 001 GEN 007 001 I reèe Gospod Noju: uði u kovèeg ti i sav dom tvoj; jer te naðoh pravedna pred sobom ovoga vijeka. 001 GEN 007 002 Uzmi sa sobom od svijeh životinja èistih po sedmoro, sve mužjaka i ženku njegovu; a od životinja neèistih po dvoje, mužjaka i ženku njegovu, 001 GEN 007 003 Takoðer i od ptica nebeskih po sedam, mužjaka i ženku njegovu, da im se saèuva sjeme na zemlji. 001 GEN 007 004 Jer æu do sedam dana pustiti dažd na zemlju za èetrdeset dana i èetrdeset noæi, i istrijebiæu sa zemlje svako tijelo živo, koje sam stvorio. 001 GEN 007 005 I Noje uèini sve što mu zapovjedi Gospod. 001 GEN 007 006 A bješe Noju šest stotina godina kad doðe potop na zemlju. 001 GEN 007 007 I uðe Noje u kovèeg i sinovi njegovi i žena njegova i žene sinova njegovijeh s njim radi potopa. 001 GEN 007 008 Od životinja èistih i od životinja neèistih i od ptica i od svega što se mièe po zemlji, 001 GEN 007 009 Uðe k Noju u kovèeg po dvoje, muško i žensko, kao što bješe Bog zapovjedio Noju. 001 GEN 007 010 A u sedmi dan doðe potop na zemlju. 001 GEN 007 011 Kad je bilo Noju šest stotina godina, te godine drugoga mjeseca, sedamnaesti dan toga mjeseca, taj dan razvališe se svi izvori velikoga bezdana, i otvoriše se ustave nebeske; 001 GEN 007 012 I udari dažd na zemlju za èetrdeset dana i èetrdeset noæi. 001 GEN 007 013 Taj dan uðe u kovèeg Noje i Sim i Ham i Jafet, sinovi Nojevi, i žena Nojeva i tri žene sinova njegovijeh s njima; 001 GEN 007 014 Oni, i svakojake zvijeri po vrstama svojim, i svakojaka stoka po vrstama svojim, i što se god mièe po zemlji po vrstama svojim, i ptice sve po vrstama svojim, i što god leti i ima krila. 001 GEN 007 015 Doðe k Noju u kovèeg po dvoje od svakoga tijela, u kojem ima živa duša, 001 GEN 007 016 Muško i žensko od svakoga tijela uðoše, kao što bješe Bog zapovjedio Noju; pa Gospod zatvori za njim. 001 GEN 007 017 I bi potop na zemlji za èetrdeset dana; i voda doðe i uze kovèeg, i podiže ga od zemlje. 001 GEN 007 018 I navali voda, i usta jako po zemlji, i kovèeg stade ploviti vodom. 001 GEN 007 019 I navaljivaše voda sve veæma po zemlji, i pokri sva najviša brda što su pod cijelijem nebom. 001 GEN 007 020 Petnaest lakata doðe voda iznad brda, pošto ih pokri. 001 GEN 007 021 Tada izgibe svako tijelo što se micaše na zemlji, ptice i stoka, i zvijeri i sve što gamiže po zemlji, i svi ljudi. 001 GEN 007 022 Sve što imaše dušu živu u nosu, sve što bijaše na suhu, pomrije. 001 GEN 007 023 I istrijebi se svako tijelo živo na zemlji, i ljudi i stoka i što god gamiže i ptice nebeske, sve, velim, istrijebi se sa zemlje; samo Noje osta i što s njim bješe u kovèegu. 001 GEN 007 024 I stajaše voda povrh zemlje sto i pedeset dana. 001 GEN 008 001 A Bog se opomenu Noja i svijeh zvijeri i sve stoke što bjehu s njim u kovèegu; i posla Bog vjetar na zemlju da uzbije vodu. 001 GEN 008 002 I zatvoriše se izvori bezdanu i ustave nebeske, i dažd s neba prestade. 001 GEN 008 003 I stade voda opadati na zemlji, i jednako opadaše poslije sto i pedeset dana; 001 GEN 008 004 Te se ustavi kovèeg sedmoga mjeseca dana sedamnaestoga na planini Araratu. 001 GEN 008 005 I voda opadaše sve veæma do desetoga mjeseca; i prvoga dana desetoga mjeseca pokazaše se vrhovi od brda. 001 GEN 008 006 A poslije èetrdeset dana otvori Noje prozor na kovèegu, koji bješe naèinio; 001 GEN 008 007 I ispusti gavrana, koji jednako odlijetaše i dolijetaše dokle ne presahnu voda na zemlji. 001 GEN 008 008 Pa pusti i golubicu da bi vidio je li opala voda sa zemlje. 001 GEN 008 009 A golubica ne našavši gdje bi stala nogom svojom vrati se k njemu u kovèeg, jer još bješe voda po svoj zemlji; i Noje pruživši ruku uhvati je i uze k sebi u kovèeg. 001 GEN 008 010 I poèeka još sedam dana, pa opet ispusti golubicu iz kovèega. 001 GEN 008 011 I pred veèe vrati se k njemu golubica, i gle, u kljunu joj list maslinov, koji bješe otkinula; tako pozna Noje da je opala voda sa zemlje. 001 GEN 008 012 Ali poèeka još sedam dana, pa opet ispusti golubicu, a ona mu se više ne vrati. 001 GEN 008 013 Šest stotina prve godine vijeka Nojeva prvi dan prvoga mjeseca usahnu voda na zemlji; i Noje otkri krov na kovèegu, i ugleda zemlju suhu. 001 GEN 008 014 A drugoga mjeseca dvadeset sedmoga dana bješe sva zemlja suha. 001 GEN 008 015 Tada reèe Bog Noju govoreæi: 001 GEN 008 016 Izidi iz kovèega ti i žena tvoja i sinovi tvoji i žene sinova tvojih s tobom; 001 GEN 008 017 Sve zvijeri što su s tobom od svakoga tijela, ptice i stoku i što god gamiže po zemlji, izvedi sa sobom, neka se raziðu po zemlji, i neka se plode i množe na zemlji. 001 GEN 008 018 I izide Noje i sinovi njegovi i žena njegova i žene sinova njegovijeh s njim. 001 GEN 008 019 Sve zvijeri, sve sitne životinje, sve ptice i sve što se mièe po zemlji po svojim vrstama izidoše iz kovèega. 001 GEN 008 020 I naèini Noje žrtvenik Gospodu, i uze od svake èiste stoke i od svijeh ptica èistijeh, i prinese na žrtveniku žrtve paljenice. 001 GEN 008 021 I Gospod omirisa miris ugodni, i reèe u srcu svojem: neæu više kleti zemlje s ljudi, što je misao srca èovjeèijega zla od malena; niti æu više ubijati svega što živi, kao što uèinih. 001 GEN 008 022 Otsele dokle bude zemlje, neæe nestajati sjetve ni žetve, studeni ni vruæine, ljeta ni zime, dana ni noæi. 001 GEN 009 001 I Bog blagoslovi Noja i sinove njegove, i reèe im: raðajte se i množite se, i napunite zemlju; 001 GEN 009 002 I sve zvijeri zemaljske i sve ptice nebeske i sve što ide po zemlji i sve ribe morske neka vas se boje i straše; sve je predano u vaše ruke. 001 GEN 009 003 Što se god mièe i živi, neka vam bude za jelo, sve vam to dadoh kao zelenu travu. 001 GEN 009 004 Ali ne jedite mesa s dušom njegovom, a to mu je krv. 001 GEN 009 005 Jer æu i vašu krv, duše vaše, iskati; od svake æu je zvijeri iskati; iz ruke samoga èovjeka, iz ruke svakoga brata njegova iskaæu dušu èovjeèiju. 001 GEN 009 006 Ko prolije krv èovjeèiju, njegovu æe krv proliti èovjek; jer je Bog po svojemu oblièju stvorio èovjeka. 001 GEN 009 007 Raðajte se dakle i množite se; narodite se veoma na zemlji i namnožite se na njoj. 001 GEN 009 008 I reèe Bog Noju i sinovima njegovijem s njim, govoreæi: 001 GEN 009 009 A ja evo postavljam zavjet svoj s vama i s vašim sjemenom nakon vas, 001 GEN 009 010 I sa svijem životinjama, što su s vama od ptica, od stoke i od svega zvijerja zemaljskoga što je s vama, sa svaèim što je izašlo iz kovèega, i sa svijem zvijerjem zemaljskim. 001 GEN 009 011 Postavljam zavjet svoj s vama, te otsele neæe nijedno tijelo poginuti od potopa, niti æe više biti potopa da zatre zemlju. 001 GEN 009 012 I reèe Bog: evo znak zavjeta koji postavljam izmeðu sebe i vas i svake žive tvari, koja je s vama dovijeka: 001 GEN 009 013 Metnuo sam dugu svoju u oblake, da bude znak zavjeta izmeðu mene i zemlje. 001 GEN 009 014 Pa kad oblake navuèem na zemlju, vidjeæe se duga u oblacima, 001 GEN 009 015 I opomenuæu se zavjeta svojega koji je izmeðu mene i vas i svake duše žive u svakom tijelu, i neæe više biti od vode potopa da zatre svako tijelo. 001 GEN 009 016 Duga æe biti u oblacima, pa æu je pogledati, i opomenuæu se vjeènoga zavjeta izmeðu Boga i svake duše žive u svakom tijelu koje je na zemlji. 001 GEN 009 017 I reèe Bog Noju: to je znak zavjeta koji sam uèinio izmeðu sebe i svakoga tijela na zemlji. 001 GEN 009 018 A bijahu sinovi Nojevi koji izidoše iz kovèega: Sim i Ham i Jafet; a Ham je otac Hanancima. 001 GEN 009 019 To su tri sina Nojeva, i od njih se naseli sva zemlja. 001 GEN 009 020 A Noje poèe raditi zemlju, i posadi vinograd. 001 GEN 009 021 I napiv se vina opi se, i otkri se nasred šatora svojega. 001 GEN 009 022 A Ham, otac Hanancima, vidje golotinju oca svojega, i kaza obojici braæe svoje na polju. 001 GEN 009 023 A Sim i Jafet uzeše haljinu, i ogrnuše je obojica na ramena svoja, i iduæi natraške pokriše njom golotinju oca svojega, licem natrag okrenuvši se da ne vide golotinje oca svojega. 001 GEN 009 024 A kad se Noje probudi od vina, dozna šta mu je uèinio mlaði sin, 001 GEN 009 025 I reèe: proklet da je Hanan, i da bude sluga slugama braæe svoje! 001 GEN 009 026 I još reèe: blagosloven da je Gospod Bog Simov, i Hanan da mu bude sluga! 001 GEN 009 027 Bog da raširi Jafeta da živi u šatorima Simovijem, a Hanan da im bude sluga! 001 GEN 009 028 I poživje Noje poslije potopa trista i pedeset godina. 001 GEN 009 029 A svega poživje Noje devet stotina i pedeset godina; i umrije. 001 GEN 010 001 A ovo su plemena sinova Nojevijeh, Sima, Hama i Jafeta, kojima se rodiše sinovi poslije potopa. 001 GEN 010 002 Sinovi Jafetovi: Gamer i Magog i Madaj i Javan i Tovel i Meseh i Tiras. 001 GEN 010 003 A sinovi Gamerovi: Ashanas i Rifat i Togarma. 001 GEN 010 004 A sinovi Javanovi: Elisa i Tarsis, Kitim i Dodanim. 001 GEN 010 005 Od njih se razdijeliše ostrva narodna na zemljama svojim, svako po jeziku svojemu i po porodicama svojim, u narodima svojim. 001 GEN 010 006 A sinovi Hamovi: Hus i Mesrain, Fud i Hanan. 001 GEN 010 007 A sinovi Husovi: Sava i Evila i Savata i Regma i Savataka. A sinovi Regmini: Sava i Dadan. 001 GEN 010 008 Hus rodi i Nevroda; a on prvi bi silan na zemlji; 001 GEN 010 009 Bješe dobar lovac pred Gospodom; zato se kaže: dobar lovac pred Gospodom kao Nevrod. 001 GEN 010 010 A poèetak carstvu njegovu bješe Vavilon i Oreh i Arhad i Halani u zemlji Senaru. 001 GEN 010 011 Iz te zemlje izaðe Asur, i sazida Nineviju i Rovot grad i Halah, 001 GEN 010 012 I Dasem izmeðu Ninevije i Halaha; to je grad velik. 001 GEN 010 013 A Mesrain rodi Ludeje i Enemeje i Laveje i Neftaleje, 001 GEN 010 014 I Patroseje i Hasmeje, odakle izaðoše Filisteji i Gaftoreji. 001 GEN 010 015 A Hanan rodi Sidona, prvenca svojega, i Heta, 001 GEN 010 016 I Jevuseja i Amoreja i Gergeseja, 001 GEN 010 017 I Eveja i Arukeja i Aseneja, 001 GEN 010 018 I Aradeja i Samareja i Amateja. A poslije se rasijaše plemena Hananejska. 001 GEN 010 019 I bjehu meðe Hananejske od Sidona iduæi na Gerar pa do Gaze, i iduæi na Sodom i Gomor i Adamu i Sevojim pa do Dasa. 001 GEN 010 020 To su sinovi Hamovi po porodicama svojim i po jezicima svojim, u zemljama svojim i u narodima svojim. 001 GEN 010 021 I Simu rodiše se sinovi, najstarijemu bratu Jafetovu, ocu svijeh sinova Everovijeh. 001 GEN 010 022 Sinovi Simovi bjehu: Elam i Asur i Arfaksad i Lud i Aram. 001 GEN 010 023 A sinovi Aramovi: Uz i Ul i Gater i Mas. 001 GEN 010 024 A Arfaksad rodi Salu, a Sala rodi Evera. 001 GEN 010 025 A Everu se rodiše dva sina: jednom bješe ime Falek, jer se u njegovo vrijeme razdijeli zemlja, a bratu njegovu ime Jektan. 001 GEN 010 026 A Jektan rodi Elmodada i Saleta i Sarmota i Jaraha, 001 GEN 010 027 I Odora i Evila i Deklu, 001 GEN 010 028 I Evala i Avimaila i Savu, 001 GEN 010 029 I Ufira i Evilu i Jovava; ti svi bjehu sinovi Jektanovi. 001 GEN 010 030 I življahu od Mase, kako se ide na Safir do gora istoènijeh. 001 GEN 010 031 To su sinovi Simovi po porodicama svojim i po jezicima svojim, u zemljama svojim i u narodima svojim; 001 GEN 010 032 To su porodice sinova Nojevijeh po plemenima svojim, u narodima svojim; i od njih se razdijeliše narodi po zemlji poslije potopa. 001 GEN 011 001 A bijaše na cijeloj zemlji jedan jezik i jednake rijeèi. 001 GEN 011 002 A kad otidoše od istoka, naðoše ravnicu u zemlji Senarskoj, i naseliše se ondje. 001 GEN 011 003 Pa rekoše meðu sobom: hajde da pravimo ploèe i da ih u vatri peèemo. I bjehu im opeke mjesto kamena i smola zemljana mjesto kreèa. 001 GEN 011 004 Poslije rekoše: hajde da sazidamo grad i kulu, kojoj æe vrh biti do neba, da steèemo sebi ime, da se ne bismo rasijali po zemlji. 001 GEN 011 005 A Gospod siðe da vidi grad i kulu, što zidahu sinovi èovjeèiji. 001 GEN 011 006 I reèe Gospod: gle, narod jedan, i jedan jezik u svijeh, i to poèeše raditi, i neæe im smetati ništa da ne urade što su naumili. 001 GEN 011 007 Hajde da siðemo, i da im pometemo jezik, da ne razumiju jedan drugoga što govore. 001 GEN 011 008 Tako ih Gospod rasu odande po svoj zemlji, te ne sazidaše grada. 001 GEN 011 009 Zato se prozva Vavilon, jer ondje pomete Gospod jezik cijele zemlje, i odande ih rasu Gospod po svoj zemlji. 001 GEN 011 010 Ovo je pleme Simovo: bijaše Simu sto godina, kad rodi Arfaksada, druge godine poslije potopa. 001 GEN 011 011 A rodiv Arfaksada poživje Sim pet stotina godina, raðajuæi sinove i kæeri. 001 GEN 011 012 A Arfaksad poživje trideset i pet godina, i rodi Salu; 001 GEN 011 013 A rodiv Salu poživje Arfaksad èetiri stotine i tri godine, raðajuæi sinove i kæeri. 001 GEN 011 014 A Sala poživje trideset godina, i rodi Evera; 001 GEN 011 015 A rodiv Evera poživje Sala èetiri stotine i tri godine, raðajuæi sinove i kæeri. 001 GEN 011 016 A Ever poživje trideset i èetiri godine, i rodi Faleka; 001 GEN 011 017 A rodiv Faleka poživje Ever èetiri stotine i trideset godina, raðajuæi sinove i kæeri. 001 GEN 011 018 A Falek poživje trideset godina i rodi Ragava; 001 GEN 011 019 A rodiv Ragava poživje Falek dvjesta i devet godina, raðajuæi sinove i kæeri. 001 GEN 011 020 A Ragav poživje trideset i dvije godine i rodi Seruha; 001 GEN 011 021 A rodiv Seruha poživje Ragav dvjesta i sedam godina, raðajuæi sinove i kæeri. 001 GEN 011 022 A Seruh poživje trideset godina, i rodi Nahora; 001 GEN 011 023 A rodiv Nahora poživje Seruh dvjesta godina, raðajuæi sinove i kæeri. 001 GEN 011 024 A Nahor poživje dvadeset i devet godina, i rodi Taru; 001 GEN 011 025 A rodiv Taru poživje Nahor sto i devetnaest godina, raðajuæi sinove i kæeri. 001 GEN 011 026 A Tara poživje sedamdeset godina, i rodi Avrama, Nahora i Arana. 001 GEN 011 027 A ovo je pleme Tarino: Tara rodi Avrama, Nahora i Arana; a Aran rodi Lota. 001 GEN 011 028 I umrije Aran prije Tare oca svojega na postojbini svojoj, u Uru Haldejskom. 001 GEN 011 029 I oženi se Avram i Nahor, i ženi Avramovoj bješe ime Sara a ženi Nahorovoj ime Melha, kæi Arama oca Melhe i Jeshe. 001 GEN 011 030 A Sara bješe nerotkinja, i ne imaše poroda. 001 GEN 011 031 I uze Tara sina svojega Avrama i Lota sina Aranova, unuka svojega, i Saru snahu svoju, ženu Avrama sina svojega; i poðoše zajedno iz Ura Haldejskoga da idu u zemlju Hanansku, i doðoše do Harana, i ondje se nastaniše. 001 GEN 011 032 I poživje Tara svega dvjesta i pet godina; i umrije Tara u Haranu. 001 GEN 012 001 I reèe Gospod Avramu: idi iz zemlje svoje i od roda svojega i iz doma oca svojega u zemlju koju æu ti ja pokazati. 001 GEN 012 002 I uèiniæu od tebe velik narod, i blagosloviæu te, i ime tvoje proslaviæu, i ti æeš biti blagoslov. 001 GEN 012 003 Blagosloviæu one koji tebe uzblagosiljaju, i prokleæu one koji tebe usproklinju; i u tebi æe biti blagoslovena sva plemena na zemlji. 001 GEN 012 004 Tada poðe Avram, kao što mu kaza Gospod, i s njim poðe Lot. A bješe Avramu sedamdeset i pet godina kad poðe iz Harana. 001 GEN 012 005 I uze Avram Saru ženu svoju i Lota sina brata svojega sa svijem blagom koje bjehu stekli i s dušama koje bjehu dobili u Haranu; i poðoše u zemlju Hanansku, i doðoše u nju. 001 GEN 012 006 I proðe Avram tu zemlju do mjesta Sihema i do ravnice Moreške; a bijahu tada Hananeji u toj zemlji. 001 GEN 012 007 I javi se Gospod Avramu i reèe: tvojemu sjemenu daæu zemlju ovu. I Avram naèini ondje žrtvenik Gospodu, koji mu se javio. 001 GEN 012 008 Poslije otide odande na brdo koje je prema istoku od Vetilja, i ondje razape šator svoj, te mu Vetilj bješe sa zapada a Gaj s istoka; i ondje naèini Gospodu žrtvenik, i prizva ime Gospodnje. 001 GEN 012 009 Odande otide Avram dalje iduæi na jug. 001 GEN 012 010 Ali nasta glad u onoj zemlji, te Avram siðe u Misir da se ondje skloni; jer glad bješe velika u onoj zemlji. 001 GEN 012 011 A kad se približi da veæ uðe u Misir, reèe Sari ženi svojoj: gle, znam da si žena lijepa u licu. 001 GEN 012 012 Zato kad te vide Misirci reæi æe: ovo mu je žena. Pa æe me ubiti, a tebe æe ostaviti u životu. 001 GEN 012 013 Nego hajde kaži da si mi sestra, te æe meni biti dobro tebe radi i ostaæu u životu uz tebe. 001 GEN 012 014 I kad doðe Avram u Misir, vidješe Misirci ženu da je vrlo lijepa. 001 GEN 012 015 I vidješe je knezovi Faraonovi, i hvališe je pred Faraonom. I uzeše je u dvor Faraonov. 001 GEN 012 016 I on èinjaše dobro Avramu nje radi, te imaše ovaca i goveda i magaraca i sluga i sluškinja i magarica i kamila. 001 GEN 012 017 Ali Gospod pusti velika zla na Faraona i na dom njegov radi Sare žene Avramove. 001 GEN 012 018 Tada dozva Faraon Avrama i reèe mu: šta mi to uèini? zašto mi nijesi kazao da ti je žena? 001 GEN 012 019 Zašto si kazao: sestra mi je? te je uzeh za ženu. Sad eto ti žene, uzmi je, pa idi. 001 GEN 012 020 I Faraon zapovjedi ljudima za nj, te ga ispratiše i ženu njegovu i što god imaše. 001 GEN 013 001 Tako otide Avram iz Misira gore na jug, on i žena mu i sve što imaše, takoðer i Lot s njim. 001 GEN 013 002 A bijaše Avram vrlo bogat stokom, srebrom i zlatom. 001 GEN 013 003 I iðaše svojim putovima od juga sve do Vetilja, do mjesta gdje mu prvo bijaše šator, izmeðu Vetilja i Gaja, 001 GEN 013 004 Do mjesta, gdje preðe bješe naèinio žrtvenik; i ondje prizva Avram ime Gospodnje. 001 GEN 013 005 A i Lot koji iðaše s Avramom imaše ovaca i goveda i šatora. 001 GEN 013 006 I zemlja ne mogaše ih nositi zajedno, jer blago njihovo bijaše veliko da ne mogahu živjeti zajedno, 001 GEN 013 007 I bijaše svaða meðu pastirima Avramove stoke i pastirima Lotove stoke. A u to vrijeme življahu Hananeji i Ferezeji u onoj zemlji. 001 GEN 013 008 Pa Avram reèe Lotu: nemoj da se svaðamo ja i ti, ni moji pastiri i tvoji pastiri; jer smo braæa. 001 GEN 013 009 Nije li ti otvorena cijela zemlja? Odijeli se od mene. Ako æeš ti na lijevo, ja æu na desno; ako li æeš ti na desno, ja æu na lijevo. 001 GEN 013 010 Tada Lot podiže oèi svoje i sagleda svu ravnicu Jordansku, kako cijelu natapaše rijeka, bješe kao vrt Gospodnji, kao zemlja Misirska, sve do Zogora, prije nego Gospod zatr Sodom i Gomor. 001 GEN 013 011 I Lot izabra sebi svu ravnicu Jordansku, i otide Lot na istok; i razdijeliše se jedan od drugoga: 001 GEN 013 012 Avram življaše u zemlji Hananskoj, a Lot življaše po gradovima u onoj ravnici premještajuæi svoje šatore do Sodoma. 001 GEN 013 013 A ljudi u Sodomu bijahu nevaljali, i griješahu Gospodu veoma. 001 GEN 013 014 A Gospod reèe Avramu, pošto se Lot odijeli od njega: podigni sada oèi svoje, pa pogledaj s mjesta gdje si na sjever i na jug i na istok i na zapad. 001 GEN 013 015 Jer svu zemlju što vidiš tebi æu dati i sjemenu tvojemu dovijeka. 001 GEN 013 016 I uèiniæu da sjemena tvojega bude kao praha na zemlji; ako ko uzmože izbrojiti prah na zemlji, moæi æe izbrojiti i sjeme tvoje. 001 GEN 013 017 Ustani, i prolazi tu zemlju u dužinu i u širinu; jer æu je tebi dati. 001 GEN 013 018 I Avram diže šatore, i doðe i naseli se u ravnici Mamrijskoj, koja je kod Hevrona, i ondje naèini žrtvenik Gospodu. 001 GEN 014 001 A kad bješe Amarfal car Senarski, Arioh car Elasarski, Hodologomor car Elamski i Targal car Gojimski, 001 GEN 014 002 Zavojštiše na Valu cara Sodomskoga, i na Varsu cara Gomorskoga, i na Senara cara Adamskoga, i na Simovora cara Sevojimskoga i na cara od Valake, koja je sada Sigor. 001 GEN 014 003 Svi se ovi skupiše u dolini Sidimskoj, koja je sada slano more. 001 GEN 014 004 Dvanaest godina bjehu služili Hodologomoru, pa trinaeste godine odmetnuše se. 001 GEN 014 005 A èetrnaeste godine doðe Hodologomor i carevi koji bijahu s njim, i pobiše Rafaje u Astarotu Karnajimskom i Zuzeje u Amu i Omeje u polju Kirijatajskom, 001 GEN 014 006 I Horeje u planini njihovoj Siru do ravnice Faranske pokraj pustinje. 001 GEN 014 007 Otuda vrativši se doðoše u En-Mispat, koji je sada Kadis, i isjekoše sve koji življahu u zemlji Amalièkoj, i Amoreje koji življahu u Asason-Tamaru. 001 GEN 014 008 Tada izide car Sodomski i car Gomorski i car Adamski i car Sevojimski i car od Valake, koja je sada Sigor, izidoše na njih u dolinu Sidimsku, 001 GEN 014 009 Na Hodologomora cara Elamskoga, i na Targala cara Gojimskoga, i na Amarfala cara Senarskoga, i na Arioha cara Elasarskoga, èetiri cara na pet. 001 GEN 014 010 A u dolini Sidimskoj bijaše mnogo rupa iz kojih se vadila smola; i pobježe car Sodomski i car Gomorski, i ondje padoše, a što osta pobježe u planinu. 001 GEN 014 011 I uzeše sve blago u Sodomu i Gomoru i svu hranu njihovu, i otidoše. 001 GEN 014 012 Uzeše i Lota, sinovca Avramova, i blago njegovo, i otidoše, jer življaše u Sodomu. 001 GEN 014 013 A doðe jedan koji bješe utekao, te javi Avramu Jevrejinu, koji življaše u ravni Mamrija Amorejina, brata Esholu i brata Avnanu, koji bjehu u vjeri s Avramom. 001 GEN 014 014 A kad Avram èu da mu se zarobio sinovac, naoruža sluge svoje, trista osamnaest, koji se rodiše u njegovoj kuæi, i poðe u potjeru do Dana. 001 GEN 014 015 Ondje razredivši svoje udari na njih noæu sa slugama svojim, i razbi ih, i otjera ih do Hovala, koji je na lijevo od Damaska, 001 GEN 014 016 I povrati sve blago; povrati i Lota sinovca svojega s blagom njegovijem, i žene i ljude. 001 GEN 014 017 A car Sodomski izide mu na susret kad se vrati razbivši Hodologomora i careve što bijahu s njim, u dolinu Savinu, koje je sada dolina careva. 001 GEN 014 018 A Melhisedek car Salimski iznese hljeb i vino; a on bijaše sveštenik Boga višnjega. 001 GEN 014 019 I blagoslovi ga govoreæi: blagosloven da je Avram Bogu višnjemu, èije je nebo i zemlja! 001 GEN 014 020 I blagosloven da je Bog višnji, koji predade neprijatelje tvoje u ruke tvoje! I dade mu Avram desetak od svega. 001 GEN 014 021 A car Sodomski reèe Avramu: daj meni ljude, a blago uzmi sebi. 001 GEN 014 022 A Avram reèe caru Sodomskom: dižem ruku svoju ka Gospodu Bogu višnjemu, èije je nebo i zemlja, zaklinjuæi se: 001 GEN 014 023 Ni konca ni remena od obuæe neæu uzeti od svega što je tvoje, da ne reèeš: ja sam obogatio Avrama; 001 GEN 014 024 Osim što su pojeli momci, i osim dijela ljudima koji su išli sa mnom, Esholu, Avnanu i Mamriju, oni neka uzmu svoj dio. 001 GEN 015 001 Poslije ovijeh stvari doðe Avramu rijeè Gospodnja u utvari govoreæi: ne boj se, Avrame, ja sam ti štit, i plata je tvoja vrlo velika. 001 GEN 015 002 A Avram reèe: Gospode, Gospode, šta æeš mi dati kad živim bez djece, a na kom æe ostati moja kuæa to je Elijezer ovaj Damaštanin? 001 GEN 015 003 Još reèe Avram: eto meni nijesi dao poroda, pa æe sluga roðen u kuæi mojoj biti moj našljednik. 001 GEN 015 004 A gle, Gospod mu progovori: neæe taj biti našljednik tvoj, nego koji æe izaæi od tebe taj æe ti biti našljednik. 001 GEN 015 005 Pa ga izvede napolje i reèe mu: pogledaj na nebo i prebroj zvijezde, ako ih možeš prebrojiti. I reèe mu: tako æe biti sjeme tvoje. 001 GEN 015 006 I povjerova Avram Bogu, a on mu primi to u pravdu. 001 GEN 015 007 I reèe mu: ja sam Gospod, koji te izvedoh iz Ura Haldejskoga da ti dam zemlju ovu da bude tvoja. 001 GEN 015 008 A on reèe: Gospode, Gospode, po èemu æu poznati da æe biti moja? 001 GEN 015 009 I reèe mu: prinesi mi junicu od tri godine i kozu od tri godine i ovna od tri godine i grlicu i golupèe. 001 GEN 015 010 I on uze sve to, i rasijeèe na pole, i metnu sve pole jednu prema drugoj; ali ne rasijeèe ptica. 001 GEN 015 011 A ptice slijetahu na te mrtve životinje; a Avram ih odgonjaše. 001 GEN 015 012 A kad sunce bješe na zahodu, uhvati Avrama tvrd san, i gle, strah i mrak velik obuze ga. 001 GEN 015 013 I Gospod reèe Avramu: znaj zacijelo da æe sjeme tvoje biti došljaci u zemlji tuðoj, pa æe joj služiti, i ona æe ih muèiti èetiri stotine godina. 001 GEN 015 014 Ali æu suditi i narodu kojemu æe služiti; a poslije æe oni izaæi s velikim blagom. 001 GEN 015 015 A ti æeš otiæi k ocima svojim u miru, i biæeš pogreben u dobroj starosti. 001 GEN 015 016 A oni æe se u èetvrtom koljenu vratiti ovamo; jer grijesima Amorejskim još nije kraj. 001 GEN 015 017 A kad se sunce smiri i kad se smrèe, gle, peæ se dimljaše, i plamen ognjeni prolažaše izmeðu onijeh dijelova. 001 GEN 015 018 Taj dan uèini Gospod zavjet s Avramom govoreæi: sjemenu tvojemu dadoh zemlju ovu od vode Misirske do velike vode, vode Efrata, 001 GEN 015 019 Kenejsku, Kenezejsku i Kedmonejsku, 001 GEN 015 020 I Hetejsku i Ferezejsku i Rafajsku, 001 GEN 015 021 I Amorejsku i Hananejsku i Gergesejsku i Jevusejsku. 001 GEN 016 001 Ali Sara žena Avramova ne raðaše mu djece. A imaše robinju Misirku, po imenu Agaru. 001 GEN 016 002 Pa reèe Sara Avramu: Gospod me je zatvorio da ne rodim; nego idi k robinji mojoj, ne bih li dobila djece od nje. I Avram prista na rijeè Sarinu. 001 GEN 016 003 I Sara žena Avramova uze Agaru Misirku robinju svoju, i dade je za ženu Avramu mužu svojemu poslije deset godina otkako se nastani Avram u zemlji Hananskoj. 001 GEN 016 004 I on otide k Agari, i ona zatrudnje; a kad vidje da je trudna, ponese se od gospoðe svoje. 001 GEN 016 005 A Sara reèe Avramu: uvreda moja pada na tebe; ja ti metnuh na krilo robinju svoju, a ona vidjevši da je trudna ponese se od mene. Gospod æe suditi meni i tebi. 001 GEN 016 006 A Avram reèe Sari: eto, robinja je tvoja u tvojim rukama, èini s njom što ti je volja. I Sara je stade zlostaviti, te ona pobježe od nje. 001 GEN 016 007 Ali anðeo Gospodnji naðe je kod studenca u pustinji, kod studenca na putu u Sur. 001 GEN 016 008 I reèe joj: Agaro, robinjo Sarina, otkuda ideš, kuda li ideš? A ona reèe: bježim od Sare gospoðe svoje. 001 GEN 016 009 A anðeo joj Gospodnji reèe: vrati se gospoði svojoj i pokori joj se. 001 GEN 016 010 Opet joj reèe anðeo Gospodnji: umnožiæu veoma sjeme tvoje, da se neæe moæi prebrojiti od množine. 001 GEN 016 011 Jošte joj reèe anðeo Gospodnji: eto si trudna, i rodiæeš sina, i nadjeni mu ime Ismailo; jer je Gospod vidio muku tvoju. 001 GEN 016 012 A biæe èovjek ubojica; ruka æe se njegova dizati na svakoga a svaèija na njega, i nastavaæe na pogledu svoj braæi svojoj. 001 GEN 016 013 Tada Agara prizva ime Gospoda koji govori s njom: ti si Bog, koji vidi. Jer govoraše: zar još gledam iza onoga koji me vidje? 001 GEN 016 014 Toga radi zove se studenac onaj studenac živoga koji me vidi; a on je izmeðu Kadisa i Varada. 001 GEN 016 015 I rodi Agara Avramu sina; i nadjede Avram sinu svojemu, kojega mu rodi Agara, ime Ismailo. 001 GEN 016 016 A bješe Avramu osamdeset i šest godina kad mu Agara rodi Ismaila. 001 GEN 017 001 A kad Avramu bi devedeset i devet godina, javi mu se Gospod i reèe mu: ja sam Bog svemoguæi, po mojoj volji živi i budi pošten. 001 GEN 017 002 I uèiniæu zavjet izmeðu sebe i tebe, i vrlo æu te umnožiti. 001 GEN 017 003 A Avram pade nièice. I Gospod mu još govori i reèe: 001 GEN 017 004 Od mene evo zavjet moj s tobom da æeš biti otac mnogim narodima. 001 GEN 017 005 Zato se više neæeš zvati Avram, nego æe ti ime biti Avraam, jer sam te uèinio ocem mnogih naroda; 001 GEN 017 006 Daæu ti porodicu vrlo veliku, i naèiniæu od tebe narode mnoge, i carevi æe izaæi od tebe. 001 GEN 017 007 A postavljam zavjet svoj izmeðu sebe i tebe i sjemena tvojega nakon tebe od koljena do koljena, da je zavjet vjeèan, da sam Bog tebi i sjemenu tvojemu nakon tebe; 001 GEN 017 008 I daæu tebi i sjemenu tvojemu nakon tebe zemlju u kojoj si došljak, svu zemlju Hanansku u državu vjeènu, i biæu im Bog. 001 GEN 017 009 I reèe Bog Avramu: ti pak drži zavjet moj, ti i sjeme tvoje nakon tebe od koljena do koljena. 001 GEN 017 010 A ovo je zavjet moj izmeðu mene i vas i sjemena tvojega nakon tebe, koji æete držati: da se obrezuje izmeðu vas sve muškinje. 001 GEN 017 011 A obrezivaæete okrajak tijela svojega, da bude znak zavjeta izmeðu mene i vas. 001 GEN 017 012 Svako muško dijete kad mu bude osam dana da se obrezuje od koljena do koljena, rodilo se u kuæi ili bilo kupljeno za novce od kojih god stranaca, koje ne bude od sjemena tvojega. 001 GEN 017 013 Da se obrezuje koje se rodi u kuæi tvojoj i koje se kupi za novce tvoje; tako æe biti zavjet moj na tijelu vašem zavjet vjeèan. 001 GEN 017 014 A neobrezano muško, kojemu se ne obreže okrajak tijela njegova, da se istrijebi iz naroda svojega, jer pokvari zavjet moj. 001 GEN 017 015 I još reèe Bog Avramu: a Saru ženu svoju ne zovi je više Sara nego neka joj bude ime Sara. 001 GEN 017 016 I ja æu je blagosloviti, i daæu ti sina od nje; blagosloviæu je, i biæe mati mnogim narodima, i carevi narodima izaæi æe od nje. 001 GEN 017 017 Tada pade Avram nièice, i nasmija se govoreæi u srcu svojem: eda æe se èovjeku od sto godina roditi sin? i Sari? eda æe žena od devedeset godina roditi? 001 GEN 017 018 I Avram reèe Bogu: neka živ bude Ismailo pred tobom! 001 GEN 017 019 I reèe Bog: zaista Sara žena tvoja rodiæe ti sina, i nadjeæeš mu ime Isak; i postaviæu zavjet svoj s njim da bude zavjet vjeèan sjemenu njegovu nakon njega. 001 GEN 017 020 A i za Ismaila uslišio sam te; evo blagoslovio sam ga, i daæu mu porodicu veliku, i umnožiæu ga veoma; i rodiæe dvanaest knezova, i uèiniæu od njega velik narod. 001 GEN 017 021 A zavjet svoj uèiniæu s Isakom kad ti ga rodi Sara, do godine u ovo doba. 001 GEN 017 022 I Bog izgovorivši otide od Avrama gore. 001 GEN 017 023 I Avram uze Ismaila sina svojega i sve koji se rodiše u domu njegovu i koje god bješe kupio za svoje novce, sve muškinje od domaæih svojih; i obreza okrajak tijela njihova u isti dan, kao što mu kaza Bog. 001 GEN 017 024 A bješe Avramu devedeset i devet godina kad obreza okrajak tijela svojega. 001 GEN 017 025 A Ismailu sinu njegovu bješe trinaest godina kad mu se obreza okrajak tijela njegova. 001 GEN 017 026 U jedan dan obreza se Avram i sin mu Ismailo, 001 GEN 017 027 I svi domašnji njegovi, roðeni u kuæi i kupljeni za novce od stranaca, biše obrezani s njim. 001 GEN 018 001 Poslije mu se javi Gospod u ravnici Mamrijskoj kad sjeðaše na vratima pred šatorom svojim u podne. 001 GEN 018 002 Podigavši oèi svoje pogleda, i gle, tri èovjeka stajahu prema njemu. I ugledavši ih potrèa im na susret ispred vrata šatora svojega, i pokloni se do zemlje; 001 GEN 018 003 I reèe: Gospode, ako sam našao milost pred tobom, nemoj proæi sluge svojega. 001 GEN 018 004 Da vam donesemo malo vode i operite noge, te se naslonite malo pod ovijem drvetom. 001 GEN 018 005 I iznijeæu malo hljeba, te potkrijepite srce svoje, pa onda poðite, kad idete pored sluge svojega. I rekoše: uèini što si kazao. 001 GEN 018 006 I Avram otrèa u šator k Sari, i reèe: brže zamijesi tri kopanje bijeloga brašna i ispeci pogaèe. 001 GEN 018 007 Pa otrèa ka govedima i uhvati tele mlado i dobro, i dade ga momku da ga brže zgotovi. 001 GEN 018 008 Pa onda iznese masla i mlijeka i tele koje bješe zgotovio, i postavi im, a sam stajaše pred njima pod drvetom dokle jeðahu. 001 GEN 018 009 I oni mu rekoše: gdje je Sara žena tvoja? A on reèe: eno je pod šatorom. 001 GEN 018 010 A jedan izmeðu njih reèe: do godine u ovo doba opet æu doæi k tebi, a Sara æe žena tvoja imati sina. A Sara slušaše na vratima od šatora iza njega. 001 GEN 018 011 A Avram i Sara bijahu stari i vremeniti, i u Sare bješe prestalo što biva u žena. 001 GEN 018 012 Zato se nasmija Sara u sebi govoreæi: pošto sam ostarjela, sad li æe mi doæi radost? a i gospodar mi je star. 001 GEN 018 013 Tada reèe Gospod Avramu: što se smije Sara govoreæi: istina li je da æu roditi kad sam ostarjela? 001 GEN 018 014 Ima li što teško Gospodu? Do godine u ovo doba opet æu doæi k tebi, a Sara æe imati sina. 001 GEN 018 015 A Sara udari u bah govoreæi: nijesam se smijala. Jer se uplaši. Ali on reèe: nije istina, nego si se smijala. 001 GEN 018 016 Potom ustaše ljudi odande, i poðoše put Sodoma; i Avram poðe s njima da ih isprati. 001 GEN 018 017 A Gospod reèe: kako bih tajio od Avrama šta æu uèiniti, 001 GEN 018 018 Kad æe od Avrama postati velik i silan narod, i u njemu æe se blagosloviti svi narodi na zemlji? 001 GEN 018 019 Jer znam da æe zapovjediti sinovima svojima i domu svojemu nakon sebe da se drže putova Gospodnjih i da èine što je pravo i dobro, da bi Gospod navršio na Avramu što mu je obeæao. 001 GEN 018 020 I reèe Gospod: vika je u Sodomu i Gomoru velika, i grijeh je njihov grdan. 001 GEN 018 021 Zato æu siæi da vidim eda li sve èine kao što vika doðe preda me; ako li nije tako, da znam. 001 GEN 018 022 I ljudi okrenuvši se poðoše put Sodoma; ali Avram još stajaše pred Gospodom, 001 GEN 018 023 I pristupiv Avram reèe: hoæeš li pogubiti i pravednoga s nepravednim? 001 GEN 018 024 Može biti da ima pedeset pravednika u gradu; hoæeš li i njih pogubiti, i neæeš oprostiti mjestu za onijeh pedeset pravednika što su u njemu? 001 GEN 018 025 Nemoj to èiniti, ni gubiti pravednika s nepravednikom, da bude pravedniku kao i nepravedniku; nemoj; eda li sudija cijele zemlje neæe suditi pravo? 001 GEN 018 026 I reèe Gospod: ako naðem u Sodomu pedeset pravednika u gradu, oprostiæu cijelom mjestu njih radi. 001 GEN 018 027 A Avram odgovori i reèe: gle, sada bih progovorio Gospodu, ako i jesam prah i pepeo. 001 GEN 018 028 Može biti pravednika pedeset manje pet, hoæeš li za ovijeh pet zatrti sav grad? Odgovori: neæu, ako naðem èetrdeset i pet. 001 GEN 018 029 I stade dalje govoriti, i reèe: može biti da æe se naæi èetrdeset. Reèe: neæu radi onijeh èetrdeset. 001 GEN 018 030 Potom reèe: nemoj se gnjeviti, Gospode, što æu reæi; može biti da æe se naæi trideset. I reèe: neæu, ako naðem trideset. 001 GEN 018 031 Opet reèe: gle, sada bih progovorio Gospodu; može biti da æe se naæi dvadeset. Reèe: neæu ih pogubiti za onijeh dvadeset. 001 GEN 018 032 Najposlije reèe: nemoj se gnjeviti, Gospode, što æu još jednom progovoriti; može biti da æe se naæi deset. Reèe: neæu ih pogubiti radi onijeh deset. 001 GEN 018 033 I Gospod otide svršivši razgovor s Avramom; a Avram se vrati na svoje mjesto. 001 GEN 019 001 A uveèe doðoše dva anðela u Sodom; a Lot sjeðaše na vratima Sodomskim; i kad ih ugleda, ustade te ih srete, i pokloni se licem do zemlje, 001 GEN 019 002 I reèe: hodite, gospodo, u kuæu sluge svojega, i prenoæite i operite noge svoje; pa sjutra rano kad ustanete poðite svojim putem. A oni rekoše: ne, nego æemo prenoæiti na ulici. 001 GEN 019 003 Ali on navali na njih, te se uvratiše k njemu i uðoše u kuæu njegovu, i on ih ugosti, i ispeèe hljebova prijesnijeh, i jedoše. 001 GEN 019 004 I još ne bjehu legli, a graðani Sodomljani slegoše se oko kuæe, staro i mlado, sav narod sa svijeh krajeva, 001 GEN 019 005 I vikahu Lota i govorahu mu: gdje su ljudi što doðoše sinoæ k tebi? izvedi ih k nama da ih poznamo. 001 GEN 019 006 A Lot izide k njima pred vrata zatvoriv vrata za sobom, 001 GEN 019 007 I reèe im: nemojte, braæo, èiniti zla. 001 GEN 019 008 Evo imam dvije kæeri, koje još ne poznaše èovjeka; njih æu vam izvesti, pa èinite s njima što vam je volja; samo ne dirajte u one ljude, jer su zato ušli pod moj krov. 001 GEN 019 009 A oni mu rekoše: hodi amo. Pa onda rekoše: ovaj je sam došao amo da živi kao došljak, pa još hoæe da nam sudi; sad æemo tebi uèiniti gore nego njima. Pa navališe jako na èovjeka, na Lota, i stadoše istavljati vrata. 001 GEN 019 010 A ona dva èovjeka digoše ruke, i uvukoše Lota k sebi u kuæu, i zatvoriše vrata. 001 GEN 019 011 A ljudi što bijahu pred vratima kuænim ujedanput oslijepiše od najmanjega do najveæega, te ne mogahu naæi vrata. 001 GEN 019 012 Tada ona dva èovjeka rekoše Lotu: ako imaš ovdje još koga svoga, ili zeta ili sina ili kæer, ili koga god svoga u ovom gradu, gledaj nek idu odavde; 001 GEN 019 013 Jer hoæemo da zatremo mjesto ovo, jer je vika njihova velika pred Gospodom, pa nas posla Gospod da ga zatremo. 001 GEN 019 014 I izide Lot, i kaza zetovima svojim, za koje šæaše dati kæeri svoje, i reèe im: ustajte, idite iz mjesta ovoga, jer æe sada zatrti Gospod grad ovaj. Ali se zetovima njegovijem uèini da se šali. 001 GEN 019 015 A kad zora zabijelje, navališe anðeli na Lota govoreæi: ustani, uzmi ženu svoju i dvije kæeri svoje koje su tu, da ne pogineš u bezakonju grada toga. 001 GEN 019 016 A on se stade šèinjati, te ljudi uzeše za ruku njega i ženu njegovu i dvije kæeri njegove, jer ga bješe žao Gospodu, i izvedoše ga i pustiše iza grada. 001 GEN 019 017 I kad ih izvedoše napolje, reèe jedan: izbavi dušu svoju i ne obziri se natrag, i u cijeloj ovoj ravni da nijesi stao; bježi na ono brdo, da ne pogineš. 001 GEN 019 018 A Lot im reèe: nemoj, Gospode! 001 GEN 019 019 Gle, sluga tvoj naðe milosti pred tobom, i milost je tvoja prevelika koju mi uèini saèuvavši mi život; ali ne mogu uteæi na brdo da me ne stigne zlo i ne poginem. 001 GEN 019 020 Eno grad blizu; onamo se može uteæi, a mali je; da bježim onamo; ta mali je, te æu ostati živ. 001 GEN 019 021 A on mu reèe: eto poslušaæu te i zato, i neæu zatrti grada, za koji reèe. 001 GEN 019 022 Brže bježi onamo; jer ne mogu èiniti ništa dokle ne stigneš onamo. Zato se prozva onaj grad Sigor. 001 GEN 019 023 I kad sunce ogranu po zemlji, Lot doðe u Sigor. 001 GEN 019 024 Tada pusti Gospod na Sodom i na Gomor od Gospoda s neba dažd od sumpora i ognja, 001 GEN 019 025 I zatr one gradove i svu onu ravan, i sve ljude u gradovima i rod zemaljski. 001 GEN 019 026 Ali žena Lotova bješe se obazrela iduæi za njim, i posta slan kamen. 001 GEN 019 027 A sjutradan rano ustavši Avram, otide na mjesto gdje je stajao pred Gospodom; 001 GEN 019 028 I pogleda na Sodom i Gomor i svu okolinu po onoj ravni, i ugleda, a to se dizaše dim od zemlje kao dim iz peæi. 001 GEN 019 029 Ali kad Bog zatiraše gradove u onoj ravni, opomenu se Bog Avrama, i izvede Lota iz propasti kad zatr gradove gdje življaše Lot. 001 GEN 019 030 A Lot otide iz Sigora, i stani se na onom brdu s dvije kæeri svoje, jer se bojaše ostati u Sigoru; i življaše u peæini s dvije kæeri svoje. 001 GEN 019 031 A starija reèe mlaðoj: naš je otac star, a nema nikoga na zemlji da doðe k nama kao što je obièaj po svoj zemlji. 001 GEN 019 032 Hajde da damo ocu vina neka se opije, pa da legnemo s njim, eda bismo saèuvale sjeme ocu svojemu. 001 GEN 019 033 I dadoše ocu vina onu noæ; i došavši starija leže s ocem svojim, i on ne osjeti ni kad ona leže ni kad ustade. 001 GEN 019 034 A sjutradan reèe starija mlaðoj: gle, noæas spavah s ocem svojim. Da mu damo vina i doveèe, pa idi ti i lezi s njim, eda bismo saèuvale sjeme ocu svojemu. 001 GEN 019 035 Pa i to veèe dadoše ocu vina i ustavši mlaða leže s njim, i on ne osjeti ni kad ona leže ni kad ustade. 001 GEN 019 036 I obje kæeri Lotove zatrudnješe od oca svojega. 001 GEN 019 037 I starija rodi sina, i nadjede mu ime Moav; od njega su Moavci do današnjega dana. 001 GEN 019 038 Pa i mlaða rodi sina, i nadjede mu ime Ven-Amije; od njega su Amonci do današnjega dana. 001 GEN 020 001 A Avram otide odande na jug, i stani se izmeðu Kadisa i Sura; i življaše kao došljak u Geraru. 001 GEN 020 002 I govoraše za ženu svoju Saru: sestra mi je. A car Gerarski Avimeleh posla, te uze Saru. 001 GEN 020 003 Ali doðe Bog Avimelehu noæu u snu, i reèe mu: gle, poginuæeš sa žene koju si uzeo, jer ima muža. 001 GEN 020 004 A Avimeleh ne bješe se nje dotakao, i zato reèe: Gospode, eda li æeš i pravedan narod pogubiti? 001 GEN 020 005 Nije li mi sam kazao: sestra mi je? a i ona sama kaza: brat mi je. Uèinio sam u èistoti srca svojega i u pravdi ruku svojih. 001 GEN 020 006 Tada mu reèe Bog u snu: znam da si uèinio u èistoti srca svojega, zato te saèuvah da mi ne sagriješiš, i ne dadoh da je se dotakneš. 001 GEN 020 007 A sada vrati èovjeku ženu njegovu, jer je prorok, i moliæe se za te, te æeš ostati živ. Ako li ne vratiš, znaj da æeš umrijeti ti i svi tvoji. 001 GEN 020 008 I ujutru rano usta Avimeleh, i sazva sve sluge svoje, i kaza im sve ovo da èuju. I uplašiše se ljudi veoma. 001 GEN 020 009 Tada Avimeleh dozva Avrama i reèe mu: šta si nam uèinio? šta li sam ti zgriješio, te navuèe na me i na carstvo moje toliko zlo? Uèinio si mi što ne valja èiniti. 001 GEN 020 010 I još reèe Avimeleh Avramu: šta ti je bilo, te si to uèinio? 001 GEN 020 011 A Avram odgovori: veljah: jamaèno nema straha Božijega u ovom mjestu, pa æe me ubiti radi žene moje. 001 GEN 020 012 A upravo i jest mi sestra, kæi oca mojega; ali nije kæi moje matere, pa poðe za me. 001 GEN 020 013 A kad me Bog izvede iz doma oca mojega, ja joj rekoh: uèini dobro, i kaži za me gdje god doðemo: brat mi je. 001 GEN 020 014 Tada Avimeleh uze ovaca i goveda i sluga i sluškinja, te dade Avramu, i vrati mu Saru ženu njegovu. 001 GEN 020 015 I reèe Avimeleh Avramu: evo, zemlja ti je moja otvorena, živi slobodno gdje ti je volja. 001 GEN 020 016 A Sari reèe: evo dao sam tvojemu bratu tisuæu srebrnika; gle, on ti je oèima pokrivalo pred svima koji budu s tobom; i to sve da ti je za nauku. 001 GEN 020 017 I Avram se pomoli Bogu, i iscijeli Bog Avimeleha i ženu njegovu i sluškinje njegove, te raðahu. 001 GEN 020 018 Jer Gospod bješe sasvijem zatvorio svaku matericu u domu Avimelehovu radi Sare žene Avramove. 001 GEN 021 001 I Gospod pohodi Saru, kao što bješe rekao, i uèini Gospod Sari kao što bješe kazao. 001 GEN 021 002 Jer zatrudnje i rodi Sara Avramu sina u starosti njegovoj u isto vrijeme kad kaza Gospod. 001 GEN 021 003 I Avram nadjede ime sinu koji mu se rodi, kojega mu rodi Sara, Isak. 001 GEN 021 004 I obreza Avram sina svojega Isaka kad bi od osam dana, kao što mu zapovjedi Bog. 001 GEN 021 005 A Avramu bješe sto godina kad mu se rodi sin Isak. 001 GEN 021 006 A Sara reèe: Bog mi uèini smijeh; ko god èuje, smijaæe mi se. 001 GEN 021 007 I reèe: ko bi rekao Avramu da æe Sara dojiti djecu? ipak mu rodih sina u starosti njegovoj. 001 GEN 021 008 A kad dijete doraste da se odbije od sise, uèini Avram veliku gozbu onaj dan kad odbiše Isaka od sise. 001 GEN 021 009 I Sara vidje sina Agare Misirke, koja ga rodi Avramu, gdje se potsmijeva; 001 GEN 021 010 Pa reèe Avramu: otjeraj ovu robinju sa sinom njezinijem, jer sin ove robinje neæe biti našljednik s mojim sinom, s Isakom. 001 GEN 021 011 A to Avramu bi vrlo krivo radi sina njegova. 001 GEN 021 012 Ali Bog reèe Avramu: nemoj da ti je krivo radi djeteta i radi robinje tvoje. Što ti je god kazala Sara, poslušaj; jer æe ti se u Isaku sjeme prozvati. 001 GEN 021 013 Ali æu i od sina robinjina uèiniti narod, jer je tvoje sjeme. 001 GEN 021 014 I Avram ustav ujutru rano, uze hljeba i mješinu vode, i dade Agari metnuvši joj na leða, i dijete, i otpusti je. A ona otišavši lutaše po pustinji Virsavskoj. 001 GEN 021 015 A kad nesta vode u mješini, ona baci dijete pod jedno drvo, 001 GEN 021 016 Pa otide koliko se može strijelom dobaciti, i sjede prema njemu; jer govoraše: da ne gledam kako æe umrijeti dijete. I sjedeæi prema njemu stade iza glasa plakati. 001 GEN 021 017 A Bog èu glas djetinji, i anðeo Božji viknu s neba Agaru, i reèe joj: što ti je, Agaro? ne boj se, jer Bog èu glas djetinji odande gdje je. 001 GEN 021 018 Ustani, digni dijete i uzmi ga u naruèje; jer æu od njega uèiniti velik narod. 001 GEN 021 019 I Bog joj otvori oèi, te ugleda studenac; i otišavši napuni mješinu vode, i napoji dijete. 001 GEN 021 020 I Bog bijaše s djetetom, te odraste, i življaše u pustinji, i posta strijelac. 001 GEN 021 021 A življaše u pustinji Faranu. I mati ga oženi iz zemlje Misirske. 001 GEN 021 022 U to vrijeme reèe Avimeleh i Fihol vojvoda njegov Avramu govoreæi: Bog je s tobom u svemu što radiš. 001 GEN 021 023 Zakuni mi se sada Bogom da neæeš prevariti mene ni sina mojega ni unuka mojega, nego da æeš dobro onako kako sam ja tebi èinio i ti èiniti meni i zemlji u kojoj si došljak. 001 GEN 021 024 A Avram reèe: hoæu se zakleti. 001 GEN 021 025 Ali Avram prekori Avimeleha za studenac, koji uzeše na silu sluge Avimelehove. 001 GEN 021 026 A Avimeleh reèe: ne znam ko je to uèinio; niti mi ti kaza, niti èuh do danas. 001 GEN 021 027 Tada Avram uze ovaca i goveda, i dade Avimelehu, i uhvatiše vjeru meðu sobom. 001 GEN 021 028 I Avram odluèi sedam jaganjaca iz stada. 001 GEN 021 029 A Avimeleh reèe Avramu: šta æe ono sedam jaganjaca što si odluèio? 001 GEN 021 030 A on odgovori: da primiš iz moje ruke ono sedam jaganjaca, da mi bude svjedoèanstvo da sam ja iskopao ovaj studenac. 001 GEN 021 031 Otuda se prozva ono mjesto Vir-Saveja, jer se ondje zakleše obojica. 001 GEN 021 032 Tako uhvatiše vjeru na Virsaveji. Tada se diže Avimeleh i Fihol vojvoda njegov, i vratiše se u zemlju Filistejsku. 001 GEN 021 033 A Avram posadi lug na Virsaveji, i ondje prizva ime Gospoda Boga vjeènoga. 001 GEN 021 034 I Avram življaše kao došljak u zemlji Filistejskoj mnogo vremena. 001 GEN 022 001 Poslije toga šæaše Bog okušati Avrama, pa mu reèe: Avrame! A on odgovori: evo me. 001 GEN 022 002 I reèe mu Bog: uzmi sada sina svojega, jedinca svojega miloga, Isaka, pa idi u zemlju Moriju, i spali ga na žrtvu tamo na brdu gdje æu ti kazati. 001 GEN 022 003 I sjutradan rano ustavši Avram osamari magarca svojega, i uze sa sobom dva momka i Isaka sina svojega; i nacijepavši drva za žrtvu podiže se i poðe na mjesto koje mu kaza Bog. 001 GEN 022 004 Treæi dan podigavši oèi svoje Avram ugleda mjesto izdaleka. 001 GEN 022 005 I reèe Avram momcima svojim: ostanite vi ovdje s magarcem, a ja i dijete idemo onamo, pa kad se pomolimo Bogu, vratiæemo se k vama. 001 GEN 022 006 I uzevši Avram drva za žrtvu naprti Isaku sinu svojemu, a sam uze u svoje ruke ognja i nož; pa otidoše obojica zajedno. 001 GEN 022 007 Tada reèe Isak Avramu ocu svojemu: oèe! A on reèe: što, sine! I reèe Isak: eto ognja i drva, a gdje je jagnje za žrtvu? 001 GEN 022 008 A Avram odgovori: Bog æe se, sinko, postarati za jagnje sebi na žrtvu. I iðahu obojica zajedno. 001 GEN 022 009 A kad doðoše na mjesto koje mu Bog kaza, Avram naèini ondje žrtvenik, i metnu drva na nj, i svezavši Isaka sina svojega metnu ga na žrtvenik vrh drva; 001 GEN 022 010 I izmahnu Avram rukom svojom i uze nož da zakolje sina svojega. 001 GEN 022 011 Ali anðeo Gospodnji viknu ga s neba, i reèe: Avrame! Avrame! A on reèe: evo me. 001 GEN 022 012 A anðeo reèe: ne diži ruke svoje na dijete, i ne èini mu ništa; jer sada poznah da se bojiš Boga, kad nijesi požalio sina svojega, jedinca svojega, mene radi. 001 GEN 022 013 I Avram podigavši oèi svoje pogleda; i gle, ovan iza njega zapleo se u èesti rogovima; i otišavši Avram uze ovna i spali ga na žrtvu mjesto sina svojega. 001 GEN 022 014 I nazva Avram ono mjesto: Gospod æe se postarati. Zato se i danas kaže: na brdu, gdje æe se Gospod postarati. 001 GEN 022 015 I anðeo Gospodnji opet viknu s neba Avrama. 001 GEN 022 016 I reèe: sobom se zakleh, veli Gospod: kad si tako uèinio, i nijesi požalio sina svojega, jedinca svojega, 001 GEN 022 017 Zaista æu te blagosloviti i sjeme tvoje veoma umnožiti, da ga bude kao zvijezda na nebu i kao pijeska na brijegu morskom; i naslijediæe sjeme tvoje vrata neprijatelja svojih. 001 GEN 022 018 I blagosloviæe se u sjemenu tvojem svi narodi na zemlji, kad si poslušao glas moj. 001 GEN 022 019 Tada se Avram vrati k momcima svojim, te se digoše, i otidoše zajedno u Virsaveju, jer Avram življaše u Virsaveji. 001 GEN 022 020 Poslije toga javiše Avramu govoreæi: gle, i Melha rodi sinove bratu tvojemu Nahoru: 001 GEN 022 021 Uza prvenca i Vuza brata mu, i Kamuila, oca Avramova, 001 GEN 022 022 I Hazada i Azava i Faldesa i Jeldafa i Vatuila. 001 GEN 022 023 A Vatuilo rodi Reveku. Osam ih rodi Melha Nahoru bratu Avramovu. 001 GEN 022 024 A inoèa njegova, po imenu Revma, rodi i ona Taveka i Gama i Tohosa i Moha. 001 GEN 023 001 A poživje Sara sto i dvadeset i sedam godina; to su godine vijeka Sarina; 001 GEN 023 002 I umrije Sara u Kirijat-Arvi, a to je Hevron, u zemlji Hananskoj. I doðe Avram da ožali Saru i oplaèe. 001 GEN 023 003 A kad usta Avram od mrtvaca svojega, reèe sinovima Hetovijem govoreæi: 001 GEN 023 004 Stranac sam i došljak kod vas; dajte mi da imam grob kod vas da pogrebem mrtvaca svojega ispred oèiju svojih. 001 GEN 023 005 A sinovi Hetovi odgovoriše Avramu govoreæi mu: 001 GEN 023 006 Èuj nas, gospodaru; ti si knez od Boga meðu nama; u najboljem grobu našem pogrebi mrtvaca svojega; niko izmeðu nas neæe ti zatvoriti groba svojega da ne pogrebeš mrtvaca svojega. 001 GEN 023 007 Tada usta Avram i pokloni se narodu zemlje one, sinovima Hetovijem; 001 GEN 023 008 I reèe im govoreæi: ako hoæete da pogrebem mrtvaca svojega ispred oèiju svojih, poslušajte me, i govorite za mene Efronu sinu Sarovu, 001 GEN 023 009 Neka mi da peæinu u Makpeli, koja je nakraj njive njegove; za novce neka mi je da meðu vama koliko vrijedi, da imam grob. 001 GEN 023 010 A Efron sjeðaše usred sinova Hetovijeh. Pa reèe Efron Hetejin Avramu pred sinovima Hetovijem, koji slušahu, pred svijem koji ulažahu na vrata grada njegova, govoreæi: 001 GEN 023 011 Ne, gospodaru; èuj me: poklanjam ti njivu, i peæinu kod nje poklanjam ti; pred sinovima naroda svojega poklanjam ti je, pogrebi mrtvaca svojega. 001 GEN 023 012 A Avram se pokloni narodu zemlje one, 001 GEN 023 013 I reèe Efronu pred narodom zemlje one govoreæi: ako si voljan, èuj me; da ti dam šta vrijedi njiva, uzmi od mene, pa æu onda pogrepsti mrtvaca svojega ondje. 001 GEN 023 014 A Efron odgovori Avramu govoreæi mu: 001 GEN 023 015 Gospodaru, èuj me; zemlja vrijedi èetiri stotine sikala srebra izmeðu mene i tebe; šta je to? samo ti pogrebi mrtvaca svojega. 001 GEN 023 016 A Avram èuvši Efrona izmjeri mu srebro, koje reèe pred sinovima Hetovijem, èetiri stotine sikala srebra, kako su išli meðu trgovcima. 001 GEN 023 017 I njiva Efronova u Makpeli prema Mamriji, njiva s peæinom koja je na njoj, i sva drveta na njivi i po meði njezinoj unaokolo, 001 GEN 023 018 Posta Avramova pred sinovima Hetovijem, pred svjema koji ulaze na vrata grada onoga. 001 GEN 023 019 Potom pogrebe Avram Saru ženu svoju u peæini na njivi Makpeli prema Mamriji, a to je Hevron, u zemlji Hananskoj. 001 GEN 023 020 I potvrdiše sinovi Hetovi njivu i peæinu na njoj Avramu da ima grob. 001 GEN 024 001 A Avram bješe star i vremenit, i Gospod bješe blagoslovio Avrama u svemu; 001 GEN 024 002 I reèe Avram sluzi svojemu najstarijemu u kuæi svojoj, koji bješe nad svijem dobrom njegovijem: metni ruku svoju pod stegno moje, 001 GEN 024 003 Da te zakunem Gospodom Bogom nebeskim i Bogom zemaljskim da neæeš dovesti žene sinu mojemu izmeðu kæeri ovijeh Hananeja, meðu kojima živim; 001 GEN 024 004 Nego da æeš otiæi u zemlju moju i u rod moj i dovesti ženu sinu mojemu Isaku. 001 GEN 024 005 A sluga mu reèe: i ako djevojka ne htjedbude poæi sa mnom u ovu zemlju; hoæu li odvesti sina tvojega u zemlju iz koje si se iselio? 001 GEN 024 006 A Avram mu reèe: pazi da ne odvedeš sina mojega onamo. 001 GEN 024 007 Gospod Bog nebeski, koji me je uzeo iz doma oca mojega i iz zemlje roda mojega, i koji mi je rekao i zakleo mi se govoreæi: sjemenu æu tvojemu dati zemlju ovu, on æe poslati anðela svojega pred tobom da dovedeš ženu sinu mojemu odande. 001 GEN 024 008 Ako li djevojka ne htjedbude poæi s tobom, onda da ti je prosta zakletva moja; samo sina mojega nemoj odvesti onamo. 001 GEN 024 009 I metnu sluga ruku svoju pod stegno Avramu gospodaru svojemu, i zakle mu se za ovo. 001 GEN 024 010 Tada sluga uze deset kamila izmeðu kamila gospodara svojega da ide, jer sve blago gospodara njegova bješe pod njegovom rukom; i otišav doðe u Mesopotamiju do grada Nahorova. 001 GEN 024 011 I pusti kamile da poliježu iza grada kod studenca pred veèe kad izlaze graðanke da zahvataju vode; 001 GEN 024 012 I reèe: Gospode Bože gospodara mojega Avrama, daj mi sreæu danas i uèini milost gospodaru mojemu Avramu. 001 GEN 024 013 Evo, ja æu stajati kod ovoga studenca, a graðanke æe doæi da zahvataju vode. 001 GEN 024 014 Kojoj djevojci reèem: nagni krèag svoj da se napijem, a ona reèe: na pij, i kamile æu ti napojiti; daj to da bude ona koju si namijenio sluzi svojemu Isaku; i po tome da poznam da si uèinio milost gospodaru mojemu. 001 GEN 024 015 I on još ne izgovori, a to Reveka, kæi Vatuila sina Melhe žene Nahora brata Avramova, doðe s krèagom na ramenu. 001 GEN 024 016 I bješe vrlo lijepa, još djevojka, još je èovjek ne bješe poznao. Ona siðe na izvor, i natoèi krèag, i poðe; 001 GEN 024 017 A sluga iskoèi pred nju i reèe: daj mi da se napijem malo vode iz krèaga tvojega. 001 GEN 024 018 A ona reèe: na pij, gospodaru. I brže spusti krèag na ruku svoju, i napoji ga. 001 GEN 024 019 I kad ga napoji, reèe: i kamilama æu tvojim naliti neka se napiju. 001 GEN 024 020 I brže izruèi krèag svoj u pojilo, pa opet otrèa na studenac da nalije, i nali svijem kamilama njegovijem. 001 GEN 024 021 A èovjek joj se divljaše, i æutaše, neæe li poznati je li Gospod dao sreæu putu njegovu ili nije. 001 GEN 024 022 A kad se kamile napiše, izvadi èovjek zlatnu grivnu od po sikla i metnu joj oko èela, i dvije narukvice metnu joj na ruke od deset sikala zlata. 001 GEN 024 023 I reèe: èija si kæi? kaži mi. Ima li u kuæi oca tvojega mjesta za nas da prenoæimo? 001 GEN 024 024 A ona mu reèe: ja sam kæi Vatuila sina Melšina, kojega rodi Nahoru. 001 GEN 024 025 Još reèe: ima u nas mnogo slame i piæe i mjesta za noæište. 001 GEN 024 026 Tada èovjek savivši se pokloni se Gospodu, 001 GEN 024 027 I reèe: blagosloven da je Gospod Bog gospodara mojega Avrama, što ne ostavi milosti svoje i vjere svoje prema gospodaru mojem, i putem dovede me Gospod u dom rodbine gospodara mojega. 001 GEN 024 028 A djevojka otrèa i sve ovo kaza u domu matere svoje. 001 GEN 024 029 A Reveka imaše brata, kojemu ime bješe Lavan; i istrèa Lavan k èovjeku na studenac, 001 GEN 024 030 Kako vidje grivnu i narukvice na rukama sestre svoje i èu gdje Reveka sestra mu reèe: tako mi kaza èovjek; doðe k èovjeku; a on stajaše kod kamila na studencu. 001 GEN 024 031 I reèe: hodi, koji si blagosloven od Gospoda; što bi stajao napolju? spremio sam kuæu, ima mjesta i za kamile. 001 GEN 024 032 I dovede èovjeka u kuæu, i rastovari kamile; i dadoše slame i piæe kamilama, i donesoše vode za noge njemu i ljudima što bijahu s njim; 001 GEN 024 033 I postaviše mu da jede; ali on reèe: neæu jesti dokle ne kažem stvar svoju. A Lavan mu reèe: govori. 001 GEN 024 034 Tada reèe: ja sam sluga Avramov. 001 GEN 024 035 A Gospod je blagoslovio gospodara mojega veoma, te je postao velik, i dao mu je ovaca i goveda, i srebra i zlata, i sluga i sluškinja, i kamila i magaraca. 001 GEN 024 036 I još Sara žena gospodara mojega rodi sina gospodaru mojemu u starosti njegovoj, i on mu dade sve što ima. 001 GEN 024 037 A mene zakle gospodar moj govoreæi: nemoj dovesti sinu mojemu žene izmeðu kæeri ovijeh Hananeja, meðu kojima živim; 001 GEN 024 038 Nego idi u dom oca mojega i u rod moj, da dovedeš ženu sinu mojemu. 001 GEN 024 039 A ja rekoh gospodaru svojemu: može biti da djevojka neæe htjeti poæi sa mnom. 001 GEN 024 040 A on mi reèe: Gospod, po èijoj volji svagda življah, poslaæe anðela svojega s tobom, i daæe sreæu tvojemu putu da dovedeš ženu sinu mojemu od roda mojega, iz doma oca mojega. 001 GEN 024 041 Onda æe ti biti prosta zakletva moja, kad otideš u rod moj; ako ti je i ne dadu, opet æe ti biti prosta zakletva moja. 001 GEN 024 042 I kad doðoh danas na studenac, rekoh: Gospode Bože gospodara mojega Avrama, ako si dao sreæu putu mojemu, kojim idem, 001 GEN 024 043 Evo, ja æu stajati kod studenca: koja djevojka doðe da zahvati vode, i ja joj kažem: daj mi da se napijem malo vode iz krèaga tvojega, 001 GEN 024 044 A ona mi odgovori: i ti pij i kamilama æu tvojim naliti; to neka bude žena koju je namijenio Gospod sinu gospodara mojega. 001 GEN 024 045 Ja još ne izgovorih u srcu svojem, a doðe Reveka s krèagom na ramenu, i sišavši na izvor zahvati; i ja joj rekoh: daj mi da se napijem. 001 GEN 024 046 A ona brže spustivši sa sebe krèag reèe: na pij, i kamile æu ti napojiti. I kad se napih, napoji i kamile moje. 001 GEN 024 047 I zapitah je govoreæi: èija si kæi? A ona odgovori: ja sam kæi Vatuila sina Nahorova, kojega mu rodi Melha. Tada joj metnuh grivnu oko èela i narukvice na ruke; 001 GEN 024 048 I padoh i poklonih se Gospodu, i zahvalih Gospodu Bogu gospodara mojega Avrama, što me dovede pravijem putem da naðem kæer brata gospodara svojega za sina njegova. 001 GEN 024 049 Ako æete dakle uèiniti ljubav i vjeru gospodaru mojemu, kažite mi; ako li neæete, kažite mi, da idem na desno ili na lijevo. 001 GEN 024 050 A Lavan i Vatuilo odgovarajuæi rekoše: od Gospoda je ovo došlo; mi ti ne možemo kazati ni zlo ni dobro. 001 GEN 024 051 Eto, Reveka je u tvojoj vlasti, uzmi je pa idi, i neka bude žena sinu tvojega gospodara, kao što kaza Gospod. 001 GEN 024 052 A kad èu sluga Avramov rijeèi njihove, pokloni se Gospodu do zemlje; 001 GEN 024 053 I izvadi sluga zaklade srebrne i zlatne i haljine, i dade Reveci; takoðer i bratu njezinu i materi njezinoj dade darove. 001 GEN 024 054 Potom jedoše i piše on i ljudi koji bijahu s njim, i prenoæiše. A kad ujutru ustaše, reèe sluga: pustite me gospodaru mojemu. 001 GEN 024 055 A brat i mati njezina rekoše: neka ostane djevojka kod nas koji dan, barem deset dana, pa onda neka ide. 001 GEN 024 056 A on im reèe: nemojte me zadržavati, kad je Gospod dao sreæu mojemu putu; pustite me da idem gospodaru svojemu. 001 GEN 024 057 Tada rekoše: da zovemo djevojku, i upitamo šta ona veli. 001 GEN 024 058 I dozvaše Reveku i rekoše joj: hoæeš iæi s ovijem èovjekom? A ona odgovori: hoæu. 001 GEN 024 059 I pustiše Reveku sestru svoju i dojkinju njezinu sa slugom Avramovijem i ljudima njegovijem. 001 GEN 024 060 I blagosloviše Reveku i rekoše joj: sestro naša, da se namnožiš na tisuæe tisuæa, i sjeme tvoje da naslijedi vrata svojih neprijatelja! 001 GEN 024 061 I podiže se Reveka s djevojkama svojim, i posjedaše na kamile, i poðoše s èovjekom; i sluga uzev Reveku otide. 001 GEN 024 062 A Isak iðaše vraæajuæi se od studenca živoga koji me vidi jer življaše u južnom kraju 001 GEN 024 063 A bješe izašao Isak u polje pred veèe da se pomoli Bogu; i podigav oèi svoje ugleda kamile gdje idu. 001 GEN 024 064 I Reveka podigavši oèi svoje ugleda Isaka, te skoèi s kamile, 001 GEN 024 065 I reèe sluzi: ko je onaj èovjek što ide preko polja pred nas? A sluga reèe: ono je gospodar moj. I ona uze pokrivalo i pokri lice. 001 GEN 024 066 I pripovjedi sluga Isaku sve što je svršio. 001 GEN 024 067 I odvede je Isak u šator Sare matere svoje; i uze Reveku, i ona mu posta žena, i omilje mu. I Isak se utješi za materom svojom. 001 GEN 025 001 A Avram uze drugu ženu, po imenu Heturu. 001 GEN 025 002 I ona mu rodi Zomrana i Joksana i Madana i Madijama i Jesvoka i Soijena. 001 GEN 025 003 A Joksan rodi Savana i Dedana. A Dedanovi sinovi biše Asurim i Latusim i Laomim. 001 GEN 025 004 A sinovi Madijamovi: Efar i Afir i Enoh i Avida i Eldaga. Svi bjehu djeca Heturina. 001 GEN 025 005 A Avram dade sve što imaše Isaku; 001 GEN 025 006 A sinovima svojih inoèa dade Avram dare, i opravi ih od Isaka sina svojega još za života svojega na istok, u istoèni kraj. 001 GEN 025 007 I vijeka Avramova što poživje bješe sto i sedamdeset i pet godina. 001 GEN 025 008 I onemoæav umrije Avram u dobroj starosti, sit života, i bi pribran k rodu svojemu. 001 GEN 025 009 I pogreboše ga Isak i Ismailo u peæini Makpelskoj na njivi Efrona sina Sara Hetejina, koja je prema Mamriji; 001 GEN 025 010 Na njivi koju kupi Avram od sinova Hetovijeh, ondje je pogreben Avram sa Sarom ženom svojom. 001 GEN 025 011 I po smrti Avramovoj blagoslovi Bog Isaka sina njegova; a Isak življaše kod studenca živoga koji me vidi. 001 GEN 025 012 A ovo je pleme Ismaila sina Avramova, kojega rodi Avramu Agara Misirka robinja Sarina, 001 GEN 025 013 I ovo su imena sinova Ismailovijeh, kako se zvahu u plemenima svojim; prvenac Ismailov Navajot, pa Kidar i Navdeilo i Masam, 001 GEN 025 014 I Masma i Duma i Masa, 001 GEN 025 015 I Hadar i Teman i Jetur i Nafes i Kedma. 001 GEN 025 016 To su sinovi Ismailovi, i to su im imena po selima i gradovima njihovijem, dvanaest knezova nad svojim narodima. 001 GEN 025 017 A godine su vijeka Ismailova sto i trideset i sedam godina. Poslije onemoæav umrije, i bi pribran k rodu svojemu. 001 GEN 025 018 I življahu od Evilata do Sura prema Misiru, kako se ide u Asiriju; i dopade mu prema svoj braæi svojoj da živi. 001 GEN 025 019 A ovo je pleme Isaka sina Avramova: Avram rodi Isaka; 001 GEN 025 020 A Isaku bješe èetrdeset godina kad se oženi Revekom, kæerju Vatuila Sirina iz Mesopotamije, sestrom Lavana Sirina. 001 GEN 025 021 I Isak se moljaše Gospodu za ženu svoju, jer bješe nerotkinja; i umoli Gospoda, te zatrudnje Reveka žena njegova. 001 GEN 025 022 Ali udarahu jedno o drugo djeca u utrobi njezinoj, te reèe: ako je tako, našto sam? I otide da pita Gospoda. 001 GEN 025 023 A Gospod joj reèe: dva su plemena u utrobi tvojoj, i dva æe naroda izaæi iz tebe; i jedan æe narod biti jaèi od drugoga naroda, i veæi æe služiti manjemu. 001 GEN 025 024 I kad doðe vrijeme da rodi, a to blizanci u utrobi njezinoj. 001 GEN 025 025 I prvi izaðe crven, sav kao runo rutav; i nadješe mu ime Isav. 001 GEN 025 026 A poslije izaðe brat mu, držeæi rukom za petu Isava; i nadješe mu ime Jakov. A bješe Isaku šezdeset godina, kad ih rodi Reveka. 001 GEN 025 027 I djeca odrastoše, i Isav posta lovac i ratar, a Jakov bješe èovjek krotak i bavljaše se u šatorima. 001 GEN 025 028 I Isak milovaše Isava, jer rado jeðaše lova njegova; a Reveka milovaše Jakova. 001 GEN 025 029 Jednom Jakov skuha jelo, a Isav doðe iz polja umoran. 001 GEN 025 030 I reèe Isav Jakovu: daj mi da jedem toga jela crvenoga, jer sam umoran. Otuda se prozva Edom. 001 GEN 025 031 A Jakov mu reèe: prodaj mi danas prvenaštvo svoje. 001 GEN 025 032 A Isav odgovori: evo, hoæu da umrem, pa što æe mi prvenaštvo? 001 GEN 025 033 A Jakov reèe: zakuni mi se danas. I on mu se zakle; tako prodade svoje prvenaštvo Jakovu. 001 GEN 025 034 I Jakov dade Isavu hljeba i skuhanoga leæa, i on se najede i napi, pa usta i otide. Tako Isav nije mario za prvenaštvo svoje. 001 GEN 026 001 Ali nasta glad u zemlji svrh prve gladi koja bješe za vremena Avramova; i Isak otide k Avimelehu caru Filistejskom u Gerar. 001 GEN 026 002 I javi mu se Gospod i reèe: nemoj iæi u Misir, nego sjedi u zemlji koju æu ti kazati. 001 GEN 026 003 Sjedi u toj zemlji, i ja æu biti s tobom, i blagosloviæu te; jer æu tebi i sjemenu tvojemu dati sve ove zemlje, i potvrdiæu zakletvu, kojom sam se zakleo Avramu ocu tvojemu. 001 GEN 026 004 I umnožiæu sjeme tvoje da ga bude kao zvijezda na nebu, i daæu sjemenu tvojemu sve ove zemlje; i u sjemenu tvojem blagosloviæe se svi narodi na zemlji. 001 GEN 026 005 Zato što je Avram slušao glas moj i èuvao naredbu moju, zapovijesti moje, pravila moja i zakone moje. 001 GEN 026 006 I osta Isak u Geraru. 001 GEN 026 007 A ljudi u mjestu onom pitahu za ženu njegovu, a on govoraše: sestra mi je. Jer se bojaše kazati: žena mi je; da me, veli, ne ubiju ovi ljudi radi Reveke, jer je lijepa. 001 GEN 026 008 I kad provede mnogo vremena ondje, dogodi se, te pogleda Avimeleh car Filistejski s prozora, i vidje Isaka gdje se šali s Revekom ženom svojom. 001 GEN 026 009 I dozva Avimeleh Isaka i reèe: ta to ti je žena; kako si kazao: sestra mi je? A Isak mu odgovori: rekoh: da ne poginem s nje. 001 GEN 026 010 A Avimeleh reèe: šta si nam uèinio? lako je mogao ko od naroda ovoga leæi s tvojom ženom, te bi nas ti uvalio u grijeh. 001 GEN 026 011 I zapovjedi Avimeleh svemu narodu svojemu govoreæi: ko se dotakne ovoga èovjeka ili žene njegove, poginuæe. 001 GEN 026 012 I Isak stade sijati u onoj zemlji, i dobi one godine po sto, tako ga blagoslovi Gospod. 001 GEN 026 013 I obogati se èovjek, i napredovaše sve veæma, te posta silan. 001 GEN 026 014 I imaše ovaca i goveda i mnogo sluga; a Filisteji mu zaviðahu, 001 GEN 026 015 Pa sve studence koje bjehu iskopale sluge oca njegova za vremena Avrama oca njegova zaroniše Filisteji, i zasuše ih zemljom. 001 GEN 026 016 I Avimeleh reèe Isaku: idi od nas, jer si postao silniji od nas. 001 GEN 026 017 I Isak otide odande, i razape šatore u dolini Gerarskoj, i nastani se ondje. 001 GEN 026 018 I stade Isak otkopavati studence, koji bjehu iskopani za vremena Avrama oca njegova, i koje zaroniše Filisteji po smrti Avramovoj; i prozva ih imenima koja im bješe nadio otac njegov. 001 GEN 026 019 I kopajuæi sluge Isakove u onom dolu naðoše studenac žive vode. 001 GEN 026 020 Ali se svadiše pastiri Gerarski s pastirima Isakovim govoreæi: naša je voda. I nadjede ime onom studencu Esek, jer se svadiše s njim. 001 GEN 026 021 Poslije iskopaše drugi studenac, pa se i oko njega svadiše, zato ga nazva Sitna. 001 GEN 026 022 Tada se podiže odande, i iskopa drugi studenac, i oko njega ne bi svaðe; zato ga nazva Rehovot, govoreæi: sad nam dade Gospod prostora da rastemo u ovoj zemlji. 001 GEN 026 023 I otide odande gore u Virsaveju. 001 GEN 026 024 I istu noæ javi mu se Gospod, i reèe: ja sam Bog Avrama oca tvojega. Ne boj se, jer sam ja s tobom, i blagosloviæu te i umnožiæu sjeme tvoje Avrama radi sluge svojega. 001 GEN 026 025 I naèini ondje žrtvenik, i prizva ime Gospodnje; i ondje razape šator svoj; i sluge Isakove iskopaše ondje studenac. 001 GEN 026 026 I doðe k njemu Avimeleh iz Gerara s Ohozatom prijateljem svojim i s Fiholom vojvodom svojim. 001 GEN 026 027 A Isak im reèe: što ste došli k meni, kad mrzite na me i otjeraste me od sebe? 001 GEN 026 028 A oni rekoše: vidjesmo zaista da je Gospod s tobom, pa rekosmo: neka bude zakletva izmeðu nas, izmeðu nas i tebe; hajde da uhvatimo vjeru s tobom: 001 GEN 026 029 Da nam ne èiniš zla, kao što se mi tebe ne dotakosmo i kao što mi tebi samo dobro èinismo, i pustismo te da ideš na miru, i eto si blagosloven od Gospoda. 001 GEN 026 030 Tada ih on ugosti; te jedoše i piše. 001 GEN 026 031 A sjutradan ustavši rano, zakleše se jedan drugome, i otpusti ih Isak i otidoše od njega s mirom. 001 GEN 026 032 Isti dan došavši sluge Isakove kazaše mu za studenac koji iskopaše, i rekoše mu: naðosmo vodu. 001 GEN 026 033 I nazva ga Saveja; otuda se zove grad onaj Virsaveja do današnjega dana. 001 GEN 026 034 A kad bi Isavu èetrdeset godina, uze za ženu Juditu kæer Veoha Hetejina, i Vasematu kæer Elona Hetejina. 001 GEN 026 035 I one zadavahu mnogo jada Isaku i Reveci. 001 GEN 027 001 Kad Isak ostarje i oèi mu potamnješe, te ne viðaše, dozva Isava starijega sina svojega, i reèe mu: sine! A on odgovori: evo me. 001 GEN 027 002 Tada reèe: evo ostario sam, ne znam kad æu umrijeti; 001 GEN 027 003 Uzmi oružje svoje, tul i luk, i izidi u planinu, te mi ulovi lova; 001 GEN 027 004 I zgotovi mi jelo po mojoj volji, i donesi mi da jedem, pa da te blagoslovi duša moja dok nijesam umro. 001 GEN 027 005 A Reveka èu šta Isak reèe sinu svojemu Isavu. I Isav otide u planinu da ulovi lova i donese. 001 GEN 027 006 A Reveka reèe Jakovu sinu svojemu govoreæi: gle, èuh oca tvojega gdje besjedi s Isavom bratom tvojim i reèe: 001 GEN 027 007 Donesi mi lova, i zgotovi jelo da jedem, pa da te blagoslovim pred Gospodom dok nijesam umro. 001 GEN 027 008 Nego sada, sine, poslušaj me što æu ti kazati. 001 GEN 027 009 Idi sada k stadu i donesi dva dobra jareta, da zgotovim ocu tvojemu jelo od njih, kako rado jede. 001 GEN 027 010 Pa æeš unijeti ocu da jede i da te blagoslovi dok nije umro. 001 GEN 027 011 A Jakov reèe Reveci materi svojoj: ali je Isav brat moj rutav, a ja sam gladak; 001 GEN 027 012 Može me opipati otac, pa æe se osjetiti da sam ga htio prevariti, te æu navuæi na se prokletstvo mjesto blagoslova. 001 GEN 027 013 A mati mu reèe: neka prokletstvo tvoje, sine, padne na mene; samo me poslušaj, i idi i donesi mi. 001 GEN 027 014 Tada otišav uze i donese materi svojoj; a mati njegova zgotovi jelo kako jeðaše rado otac njegov. 001 GEN 027 015 Pa onda uze Reveka najljepše haljine starijega sina svojega, koje bijahu u nje kod kuæe, i obuèe Jakova mlaðega sina svojega. 001 GEN 027 016 I jareæim kožicama obloži mu ruke i vrat gdje bješe gladak. 001 GEN 027 017 I dade Jakovu sinu svojemu u ruke jelo i hljeb što zgotovi. 001 GEN 027 018 A on uðe k ocu svojemu i reèe: oèe. A on odgovori: evo me; koji si ti, sine? 001 GEN 027 019 I Jakov reèe ocu svojemu: ja, Isav tvoj prvenac; uèinio sam kako si mi rekao; digni se, posadi se da jedeš lova mojega, pa da me blagoslovi duša tvoja. 001 GEN 027 020 A Isak reèe sinu svojemu: kad brže naðe, sine? A on reèe: Gospod Bog tvoj dade, te izaðe preda me. 001 GEN 027 021 Tada reèe Isak Jakovu: hodi bliže, sine, da te opipam jesi li sin moj Isav ili ne. 001 GEN 027 022 I pristupi Jakov k Isaku ocu svojemu, a on ga opipa, pa reèe: glas je Jakovljev, ali ruke su Isavove. 001 GEN 027 023 I ne pozna ga, jer mu ruke bjehu kao u Isava brata njegova rutave; zato ga blagoslovi; 001 GEN 027 024 I reèe mu: jesi li ti sin moj Isav? A on odgovori: ja sam. 001 GEN 027 025 Tada reèe: a ti daj sine, da jedem lova tvojega, pa da te blagoslovi duša moja. I dade mu, te jede; pa mu donese i vina, te pi. 001 GEN 027 026 Potom Isak otac njegov reèe mu: hodi, sine, cjeluj me. 001 GEN 027 027 I on pristupi i cjeliva ga; a Isak osjeti miris od haljina njegovijeh, i blagoslovi ga govoreæi: gle, miris sina mojega kao miris od polja koje blagoslovi Gospod. 001 GEN 027 028 Bog ti dao rose nebeske, i dobre zemlje i pšenice i vina izobila! 001 GEN 027 029 Narodi ti služili i plemena ti se klanjala! Bio gospodar braæi svojoj i klanjali ti se sinovi matere tvoje! Proklet bio koji tebe usproklinje a blagosloven koji tebe uzblagosilja! 001 GEN 027 030 A kad Isak blagoslovi Jakova, i Jakov otide ispred Isaka oca svojega, u taj èas doðe Isav brat njegov iz lova. 001 GEN 027 031 Pa zgotovi i on jelo i unese ocu svojemu, i reèe mu: ustani, oèe, da jedeš što ti je sin ulovio, pa da me blagoslovi duša tvoja. 001 GEN 027 032 A Isak otac njegov reèe mu: ko si ti? A on reèe: ja, sin tvoj, prvenac tvoj, Isav. 001 GEN 027 033 Tada se prepade Isak, i reèe: ko? da gdje je onaj koji ulovi i donese mi lova, i od svega jedoh prije nego ti doðe, i blagoslovih ga? on æe i ostati blagosloven. 001 GEN 027 034 A kad èu Isav rijeèi oca svojega, vrište iza glasa i ožalosti se veoma, i reèe ocu svojemu: blagoslovi i mene, oèe. 001 GEN 027 035 A on mu reèe: doðe brat tvoj s prijevarom, i odnese tvoj blagoslov. 001 GEN 027 036 A Isav reèe: pravo je što mu je ime Jakov, jer me veæ drugom prevari. Prvenaštvo mi uze, pa eto sada mi uze i blagoslov. Potom reèe: nijesi li i meni ostavio blagoslov? 001 GEN 027 037 A Isak odgovori, i reèe Isavu: eto sam ga postavio tebi za gospodara; i svu braæu njegovu dadoh mu da mu budu sluge; pšenicom i vinom ukrijepih ga; pa šta bih sada tebi uèinio, sine? 001 GEN 027 038 A Isav reèe ocu svojemu: eda li je samo jedan blagoslov u tebe, oèe? blagoslovi i mene, oèe. I stade iza glasa plakati Isav. 001 GEN 027 039 A Isak otac njegov odgovarajuæi reèe mu: evo, stan æe ti biti na rodnoj zemlji i rosi nebeskoj ozgo. 001 GEN 027 040 Ali æeš živjeti od maèa svojega, i bratu æeš svojemu služiti; ali æe doæi vrijeme, te æeš pošto se naplaèeš skršiti jaram njegov s vrata svojega. 001 GEN 027 041 I Isav omrze ljuto na Jakova radi blagoslova, kojim ga blagoslovi otac, i govoraše u srcu svojem: blizu su žalosni dani oca mojega, tada æu ubiti Jakova brata svojega. 001 GEN 027 042 I kazaše Reveci rijeèi Isava sina njezina starijega, a ona poslavši dozva Jakova mlaðega sina svojega, i reèe mu: gle, Isav brat tvoj tješi se tijem što hoæe da te ubije. 001 GEN 027 043 Nego, sine, poslušaj što æu ti kazati; ustani i bježi k Lavanu bratu mojemu u Haran. 001 GEN 027 044 I ostani kod njega neko vrijeme dokle proðe srdnja brata tvojega, 001 GEN 027 045 Dokle se gnjev brata tvojega odvrati od tebe, te zaboravi što si mu uèinio; a onda æu ja poslati da te dovedu odande. Zašto bih ostala bez obojice vas u jedan dan? 001 GEN 027 046 A Isaku reèe Reveka: omrzao mi je život radi ovijeh Hetejaka. Ako se Jakov oženi Hetejkom, kakom izmeðu kæeri ove zemlje, da što mi život? 001 GEN 028 001 Tada Isak dozva Jakova, i blagoslovi ga, i zapovjedi mu i reèe: nemoj da se oženiš kojom izmeðu kæeri Hananejskih. 001 GEN 028 002 Ustani, idi u Padan-Aram u dom Vatuila oca matere svoje, i odande se oženi izmeðu kæeri Lavana ujaka svojega. 001 GEN 028 003 A Bog svemoguæi da te blagoslovi, i da ti da veliku porodicu i umnoži te, da od tebe postane mnoštvo naroda, 001 GEN 028 004 I da ti da blagoslov Avramov, tebi i sjemenu tvojemu s tobom, da naslijediš zemlju u kojoj si došljak, koju Bog dade Avramu. 001 GEN 028 005 Tako opravi Isak Jakova, i on poðe u Padan-Aram k Lavanu sinu Vatuila Sirina, bratu Reveke matere Jakovljeve i Isavove. 001 GEN 028 006 A Isav vidje gdje Isak blagoslovi Jakova i opravi ga u Padan-Aram da se odande oženi, i gdje blagosiljajuæi ga zapovjedi mu i reèe: nemoj da se oženiš kojom izmeðu kæeri Hananejskih, 001 GEN 028 007 I gdje Jakov posluša oca svojega i mater svoju, i otide u Padan-Aram; 001 GEN 028 008 I vidje Isav da kæeri Hananejske nijesu po volji Isaku ocu njegovu. 001 GEN 028 009 Pa otide Isav k Ismailu, i uze za ženu preko žena svojih Maeletu, kæer Ismaila sina Avramova, sestru Navajotovu. 001 GEN 028 010 A Jakov otide od Virsaveje iduæi u Haran. 001 GEN 028 011 I doðe na jedno mjesto, i ondje zanoæi, jer sunce bješe zašlo; i uze kamen na onom mjestu, i metnu ga sebi pod glavu, i zaspa na onom mjestu. 001 GEN 028 012 I usni, a to ljestve stajahu na zemlji a vrhom ticahu u nebo, i gle, anðeli Božji po njima se penjahu i slažahu; 001 GEN 028 013 I gle, na vrhu stajaše Gospod, i reèe: ja sam Gospod Bog Avrama oca tvojega i Bog Isakov; tu zemlju na kojoj spavaš tebi æu dati i sjemenu tvojemu; 001 GEN 028 014 I sjemena æe tvojega biti kao praha na zemlji, te æeš se raširiti na zapad i na istok i na sjever i na jug, i svi narodi na zemlji blagosloviæe se u tebi i u sjemenu tvojem. 001 GEN 028 015 I evo, ja sam s tobom, i èuvaæu te kuda god poðeš, i dovešæu te natrag u ovu zemlju, jer te neæu ostaviti dokle god ne uèinim što ti rekoh. 001 GEN 028 016 A kad se Jakov probudi od sna, reèe: zacijelo je Gospod na ovom mjestu; a ja ne znah. 001 GEN 028 017 I uplaši se, i reèe: kako je strašno mjesto ovo! ovdje je doista kuæa Božja, i ovo su vrata nebeska. 001 GEN 028 018 I usta Jakov ujutru rano, i uze kamen što bješe metnuo sebi pod glavu, i utvrdi ga za spomen i preli ga uljem. 001 GEN 028 019 I prozva ono mjesto Vetilj, a preðe bješe ime onome gradu Luz. 001 GEN 028 020 I uèini Jakov zavjet, govoreæi: ako Bog bude sa mnom i saèuva me na putu kojim idem i da mi hljeba da jedem i odijela da se oblaèim, 001 GEN 028 021 I ako se vratim na miru u dom oca svojega, Gospod æe mi biti Bog; 001 GEN 028 022 A kamen ovaj koji utvrdih za spomen biæe dom Božji; i što mi god daš, od svega æu deseto dati tebi. 001 GEN 029 001 Tada se podiže Jakov i otide u zemlju istoènu. 001 GEN 029 002 I obziruæi se ugleda studenac u polju; i gle, tri stada ovaca ležahu kod njega, jer se na onom studencu pojahu stada, a veliki kamen bijaše studencu na vratima. 001 GEN 029 003 Ondje se skupljahu sva stada, te pastiri odvaljivahu kamen s vrata studencu i pojahu stada, i poslije opet privaljivahu kamen na vrata studencu na njegovo mjesto. 001 GEN 029 004 I Jakov im reèe: braæo, odakle ste? Rekoše: iz Harana smo. 001 GEN 029 005 A on im reèe: poznajete li Lavana sina Nahorova? Oni rekoše: poznajemo. 001 GEN 029 006 On im reèe: je li zdrav? Rekoše: jest, i evo Rahilje kæeri njegove, gdje ide sa stadom. 001 GEN 029 007 I on reèe: eto još je rano, niti je vrijeme vraæati stoku; napojte stoku pa idite i pasite je. 001 GEN 029 008 A oni rekoše: ne možemo, dokle se ne skupe sva stada, da odvalimo kamen s vrata studencu, onda æemo napojiti stoku. 001 GEN 029 009 Dok on još govoraše s njima, doðe Rahilja sa stadom oca svojega, jer ona pasijaše ovce. 001 GEN 029 010 A kad Jakov vidje Rahilju kæer Lavana ujaka svojega, i stado Lavana ujaka svojega, pristupi Jakov i odvali kamen studencu s vrata, i napoji stado Lavana ujaka svojega. 001 GEN 029 011 I poljubi Jakov Rahilju, i povikavši zaplaka se. 001 GEN 029 012 I kaza se Jakov Rahilji da je rod ocu njezinu i da je sin Reveèin; a ona otrèa te javi ocu svojemu. 001 GEN 029 013 A kad Lavan èu za Jakova sina sestre svoje, istrèa mu na susret, i zagrli ga i poljubi, i uvede u svoju kuæu. I on pripovjedi Lavanu sve ovo. 001 GEN 029 014 A Lavan mu reèe: ta ti si kost moja i tijelo moje. I osta kod njega cio mjesec dana. 001 GEN 029 015 Tada reèe Lavan Jakovu: zar badava da mi služiš, što si mi rod? Kaži mi šta æe ti biti plata? 001 GEN 029 016 A Lavan imaše dvije kæeri: starijoj bješe ime Lija, a mlaðoj Rahilja. 001 GEN 029 017 I u Lije bjehu kvarne oèi, a Rahilja bješe lijepa stasa i lijepa lica. 001 GEN 029 018 I Jakovu omilje Rahilja, te reèe: služiæu ti sedam godina za Rahilju, mlaðu kæer tvoju. 001 GEN 029 019 A Lavan mu reèe: bolje tebi da je dam nego drugom; ostani kod mene. 001 GEN 029 020 I otsluži Jakov za Rahilju sedam godina, i uèiniše mu se kao nekoliko dana, jer je ljubljaše. 001 GEN 029 021 I reèe Jakov Lavanu: daj mi ženu, jer mi se navrši vrijeme, da legnem s njom. 001 GEN 029 022 I sazva Lavan sve ljude iz onoga mjesta i uèini gozbu. 001 GEN 029 023 A uveèe uze Liju kæer svoju i uvede je k Jakovu, i on leže s njom. 001 GEN 029 024 I Lavan dade Zelfu robinju svoju Liji kæeri svojoj da joj bude robinja. 001 GEN 029 025 A kad bi ujutru, gle, ono bješe Lija; te reèe Jakov Lavanu: šta si mi to uèinio? ne služim li za Rahilju kod tebe? zašto si me prevario? 001 GEN 029 026 A Lavan mu reèe: ne biva u našem mjestu da se uda mlaða prije starije. 001 GEN 029 027 Navrši nedjelju dana s tom, pa æemo ti dati i drugu za službu što æeš služiti kod mene još sedam godina drugih. 001 GEN 029 028 Jakov uèini tako, i navrši s njom nedjelju dana, pa mu dade Lavan Rahilju kæer svoju za ženu. 001 GEN 029 029 I dade Lavan Rahilji kæeri svojoj robinju svoju Valu da joj bude robinja. 001 GEN 029 030 I tako leže Jakov s Rahiljom; i voljaše Rahilju nego Liju, i stade služiti kod Lavana još sedam drugih godina. 001 GEN 029 031 A Gospod videæi da Jakov ne mari za Liju, otvori njojzi matericu, a Rahilja osta nerotkinja. 001 GEN 029 032 I Lija zatrudnje, i rodi sina, i nadjede mu ime Ruvim, govoreæi: Gospod pogleda na jade moje, sada æe me ljubiti muž moj. 001 GEN 029 033 I opet zatrudnje, i rodi sina, i reèe: Gospod èu da sam prezrena, pa mi dade i ovoga. I nadjede mu ime Simeun. 001 GEN 029 034 I opet zatrudnje, i rodi sina, i reèe: da ako se sada veæ priljubi k meni muž moj, kad mu rodih tri sina. Zato mu nadješe ime Levije. 001 GEN 029 035 I zatrudnje opet, i rodi sina, i reèe: sada æu hvaliti Gospoda. Zato mu nadjede ime Juda; i presta raðati. 001 GEN 030 001 A Rahilja vidjevši gdje ne raða djece Jakovu, pozavidje sestri svojoj; i reèe Jakovu: daj mi djece, ili æu umrijeti. 001 GEN 030 002 A Jakov se rasrdi na Rahilju, i reèe: zar sam ja a ne Bog koji ti ne da poroda? 001 GEN 030 003 A ona reèe: eto robinje moje Vale, lezi s njom, neka rodi na mojim koljenima, pa æu i ja imati djece od nje. 001 GEN 030 004 I dade mu Valu robinju svoju za ženu, i Jakov leže s njom. 001 GEN 030 005 I zatrudnje Vala, i rodi Jakovu sina. 001 GEN 030 006 A Rahilja reèe: Gospod mi je sudio i èuo glas moj, te mi dade sina. Zato mu nadjede ime Dan. 001 GEN 030 007 I Vala robinja Rahiljina zatrudnje opet, i rodi drugoga sina Jakovu; 001 GEN 030 008 A Rahilja reèe: borah se žestoko sa sestrom svojom, ali odoljeh. I nadjede mu ime Neftalim. 001 GEN 030 009 A Lija vidjevši gdje presta raðati uze Zelfu robinju svoju i dade je Jakovu za ženu. 001 GEN 030 010 I rodi Zelfa robinja Lijina Jakovu sina; 001 GEN 030 011 I Lija reèe: doðe èeta. I nadjede mu ime Gad. 001 GEN 030 012 Opet rodi Zelfa robinja Lijina drugoga sina Jakovu; 001 GEN 030 013 I reèe Lija: blago meni, jer æe me blaženom zvati žene. Zato mu nadjede ime Asir. 001 GEN 030 014 A Ruvim izide u vrijeme žetve pšeniène i naðe mandragoru u polju, i donese je Liji materi svojoj. A Rahilja reèe Liji: daj mi mandragoru sina svojega. 001 GEN 030 015 A ona joj reèe: malo li ti je što si mi uzela muža? hoæeš da mi uzmeš i mandragoru sina mojega? A Rahilja joj reèe: neka noæas spava s tobom za mandragoru sina tvojega. 001 GEN 030 016 I uveèe kad se Jakov vraæaše iz polja, izide mu Lija na susret i reèe: spavaæeš kod mene, jer te kupih za mandragoru sina svojega. I spava kod nje onu noæ. 001 GEN 030 017 A Bog usliši Liju, te ona zatrudnje, i rodi Jakovu petoga sina. 001 GEN 030 018 I reèe Lija: Gospod mi dade platu moju što dadoh robinju svoju mužu svojemu. I nadjede mu ime Isahar. 001 GEN 030 019 I zatrudnje Lija opet, i rodi Jakovu šestoga sina; 001 GEN 030 020 I reèe Lija: dariva me Gospod darom dobrijem; da ako se sada veæ priljubi k meni muž moj, jer mu rodih šest sinova. Zato mu nadjede ime Zavulon. 001 GEN 030 021 Najposlije rodi kæer, i nadjede joj ime Dina. 001 GEN 030 022 Ali se Gospod opomenu Rahilje; i uslišiv je otvori joj matericu; 001 GEN 030 023 I zatrudnje, i rodi sina, i reèe: uze Bog sramotu moju. 001 GEN 030 024 I nadjede mu ime Josif, govoreæi: neka mi doda Gospod još jednoga sina. 001 GEN 030 025 A kad Rahilja rodi Josifa, reèe Jakov Lavanu: pusti me da idem u svoje mjesto i u svoju zemlju. 001 GEN 030 026 Daj mi žene moje, za koje sam ti služio, i djecu moju, da idem, jer znaš kako sam ti služio. 001 GEN 030 027 A Lavan mu reèe: nemoj, ako sam našao milost pred tobom; vidim da me je blagoslovio Gospod tebe radi. 001 GEN 030 028 I još reèe: išti koliko hoæeš plate, i ja æu ti dati. 001 GEN 030 029 A Jakov mu odgovori: ti znaš kako sam ti služio i kakva ti je stoka postala kod mene. 001 GEN 030 030 Jer je malo bilo što si imao dokle ja ne doðoh; ali se umnoži veoma, jer te Gospod blagoslovi kad ja doðoh. Pa kad æu i ja tako sebi kuæu kuæiti? 001 GEN 030 031 I reèe mu Lavan: šta hoæeš da ti dam? A Jakov odgovori: ne treba ništa da mi daš; nego æu ti opet pasti stoku i èuvati, ako æeš mi uèiti ovo: 001 GEN 030 032 Da zaðem danas po svoj stoci tvojoj, i odluèim sve što je šareno i s biljegom, i sve što je crno izmeðu ovaca, i što je s biljegom i šareno izmeðu koza, pa što poslije bude tako, ono da mi je plata. 001 GEN 030 033 Tako æe mi se poslije posvjedoèiti pravda moja pred tobom kad doðeš da vidiš zaslugu moju: što god ne bude šareno ni s biljegom ni crno izmeðu ovaca i koza u mene, biæe kradeno. 001 GEN 030 034 A Lavan reèe: eto, neka bude kako si kazao. 001 GEN 030 035 I odluèi Lavan isti dan jarce s biljegom i šarene i sve koze s biljegom i šarene, i sve na èem bijaše što bijelo, i sve crno izmeðu ovaca, i predade sinovima svojim. 001 GEN 030 036 I ostavi daljine tri dana hoda izmeðu sebe i Jakova. I Jakov pasijaše ostalu stoku Lavanovu. 001 GEN 030 037 I uze Jakov zelenijeh prutova topolovijeh i ljeskovijeh i kestenovijeh, i naguli ih do bjeline koja bješe na prutovima. 001 GEN 030 038 I metaše naguljene prutove pred stoku u žljebove i korita kad dolažaše stoka da pije, da bi se upaljivala kad doðe da pije. 001 GEN 030 039 I upaljivaše se stoka gledajuæi u prutove, i što se mlaðaše bijaše s biljegom, prutasto i šareno. 001 GEN 030 040 I Jakov odluèivaše mlad, i obraæaše stado Lavanovo da gleda u šarene i u sve crne; a svoje stado odvajaše i ne obraæaše ga prema stadu Lavanovu. 001 GEN 030 041 I kad se god upaljivaše stoka rana, metaše Jakov prutove u korita pred oèi stoci da bi se upaljivala gledajuæi u prutove; 001 GEN 030 042 A kad se upaljivaše pozna stoka, ne metaše; tako pozne bivahu Lavanove a rane Jakovljeve. 001 GEN 030 043 I tako se taj èovjek obogati vrlo, te imaše mnogo stoke i sluga i sluškinja i kamila i magaraca. 001 GEN 031 001 A Jakov èu gdje sinovi Lavanovi govore: Jakov uze sve što bješe našega oca, i od onoga što bješe našega oca steèe sve ovo blago. 001 GEN 031 002 I vidje Jakov gdje lice Lavanovo nije prema njemu kao prije. 001 GEN 031 003 I Gospod reèe Jakovu: vrati se u zemlju otaca svojih i u rod svoj, i ja æu biti s tobom. 001 GEN 031 004 I poslav Jakov dozva Rahilju i Liju u polje k stadu svojemu. 001 GEN 031 005 I reèe im: vidim gdje lice oca vašega nije prema meni kao prije; ali je Bog oca mojega bio sa mnom. 001 GEN 031 006 I vi znate da sam služio ocu vašemu kako sam god mogao; 001 GEN 031 007 A otac me je vaš varao i mijenjao mi platu deset puta; ali mu Bog ne dade da me ošteti; 001 GEN 031 008 Kad on reèe: što bude šareno neka ti je plata, onda se mladilo sve šareno; a kad reèe: s biljegom što bude neka ti je plata, onda se mladilo sve s biljegom. 001 GEN 031 009 Tako Bog uze stoku ocu vašemu i dade je meni; 001 GEN 031 010 Jer kad se upaljivaše stoka, podigoh oèi svoje i vidjeh u snu, a to ovnovi i jarci što skaèu na ovce i koze bijahu šareni, s biljegama prutastim i kolastim. 001 GEN 031 011 A anðeo Gospodnji reèe mi u snu: Jakove! A ja odgovorih: evo me. 001 GEN 031 012 A on reèe: podigni sad oèi svoje i gledaj, ovnovi i jarci što skaèu na ovce i koze, šareni su, s biljegama prutastim i kolastim; jer vidjeh sve što ti èini Lavan. 001 GEN 031 013 Ja sam Bog od Vetilja, gdje si prelio kamen i uèinio mi zavjet; ustani sada i idi iz ove zemlje, i vrati se na postojbinu svoju. 001 GEN 031 014 Tada odgovori Rahilja i Lija, i rekoše mu: eda li još imamo kakav dio i našljedstvo u domu oca svojega? 001 GEN 031 015 Nije li nas držao kao tuðinke kad nas je prodao? pa je još i naše novce jednako jeo. 001 GEN 031 016 Jer sve ovo blago što uze Gospod ocu našemu, naše je i naše djece. Zato èini sve što ti je Gospod kazao. 001 GEN 031 017 I podiže se Jakov, i metnu djecu svoju i žene svoje na kamile; 001 GEN 031 018 I odvede svu stoku svoju i sve blago što bješe stekao, stoku koju bješe stekao u Padan-Aramu, i poðe k Isaku ocu svojemu u zemlju Hanansku. 001 GEN 031 019 A Lavan bješe otišao da striže ovce svoje; i Rahilja ukrade idole ocu svojemu. 001 GEN 031 020 I Jakov otide kradom od Lavana Sirina ne javivši mu da hoæe da ide. 001 GEN 031 021 I pobježe sa svijem blagom svojim, i podiže se te prijeðe preko vode, i uputi se ka gori Galadu. 001 GEN 031 022 A treæi dan javiše Lavanu da je pobjegao Jakov. 001 GEN 031 023 I uze sa sobom braæu svoju, i poðe za njim u potjeru, i za sedam dana stiže ga na gori Galadu. 001 GEN 031 024 Ali Bog doðe Lavanu Sirinu noæu u snu, i reèe mu: èuvaj se da ne govoriš s Jakovom ni lijepo ni ružno. 001 GEN 031 025 I stiže Lavan Jakova; a Jakov bješe razapeo šator svoj na gori, pa i Lavan takoðer razape svoj s braæom svojom na gori Galadu. 001 GEN 031 026 I Lavan reèe Jakovu: šta uèini te kradom pobježe od mene i odvede kæeri moje kao na maè otete? 001 GEN 031 027 Zašto tajno pobježe i kradom otide od mene? niti mi reèe da te ispratim s veseljem i s pjesmama, s bubnjima i guslama? 001 GEN 031 028 Niti mi dade da izljubim sinove svoje i kæeri svoje? ludo si radio. 001 GEN 031 029 Mogao bih vam dosaditi; ali Bog oca vašega noæas mi reèe govoreæi: èuvaj se da ne govoriš s Jakovom ni lijepo ni ružno. 001 GEN 031 030 Idi dakle kad si se tako uželio kuæe oca svojega; ali zašto ukrade bogove moje? 001 GEN 031 031 A Jakov odgovori i reèe: bojah se i mišljah: hoæeš silom oteti kæeri svoje od mene. 001 GEN 031 032 A bogove svoje u koga naðeš, onaj neka ne živi više; pred našom braæom traži što je tvoje u mene, pa uzmi. Jer Jakov nije znao da ih je ukrala Rahilja. 001 GEN 031 033 I uðe Lavan u šator Jakovljev i u šator Lijin i u šator dviju robinja, i ne naðe ih; i izašav iz šatora Lijina uðe u šator Rahiljin. 001 GEN 031 034 A Rahilja uze idole i sakri ih pod samar kamile svoje i sjede ozgo; i Lavan pipaše po cijelom šatoru, i ne naðe. 001 GEN 031 035 A ona reèe ocu svojemu: nemoj se srditi, gospodaru, što ti ne mogu ustati, jer mi je što u žena biva. Traživ dakle ne naðe idola svojih. 001 GEN 031 036 I Jakov se rasrdi, i stade koriti Lavana, i govoreæi reèe mu: šta sam uèinio, šta sam skrivio, te si me tako žestoko tjerao? 001 GEN 031 037 Pipao si sav prtljag moj, pa šta si našao iz svoje kuæe? daj ovamo pred moju i svoju braæu, neka rasude izmeðu nas dvojice. 001 GEN 031 038 Evo dvadeset godina bijah kod tebe: ovce tvoje i koze tvoje ne jaloviše se, a ovnova iz stada tvojega ne jedoh. 001 GEN 031 039 Što bi zvijerje zaklalo nijesam ti donosio, sam sam podmirivao; od mene si iskao što bi mi bilo ukradeno danju ili noæu. 001 GEN 031 040 Danju me ubijaše vruæina a noæu mraz; i san mi ne padaše na oèi. 001 GEN 031 041 Tako mi je bilo dvadeset godina u tvojoj kuæi; služio sam ti èetrnaest godina za dvije kæeri tvoje i šest godina za stoku tvoju, i platu si mi mijenjao deset puta. 001 GEN 031 042 Da nije Bog oca mojega, Bog Avramov, i strah Isakov bio sa mnom, bi me zacijelo otpustio prazna. Ali je Bog vidio nevolju moju i trud ruku mojih, pa te ukori noæas. 001 GEN 031 043 A Lavan odgovori Jakovu i reèe: ove su kæeri moje kæeri, i ovi su sinovi moji sinovi, i ova stoka moja stoka, i što god vidiš sve je moje; pa šta bih uèinio danas kæerima svojim ili sinovima njihovijem koje rodiše? 001 GEN 031 044 Nego hajde da uhvatimo vjeru, ja i ti, da bude svjedoèanstvo izmeðu mene i tebe. 001 GEN 031 045 I Jakov uze kamen i utvrdi ga za spomen. 001 GEN 031 046 I reèe Jakov braæi svojoj: nakupite kamenja. I nakupiše kamenja i složiše na gomilu, i jedoše na gomili. 001 GEN 031 047 I Lavan ga nazva Jegar-Sahadut, a Jakov ga nazva Galed. 001 GEN 031 048 I reèe Lavan: ova gomila neka bude svjedok izmeðu mene i tebe danas. Zato se prozva Galed. 001 GEN 031 049 A prozva se i Mispa, jer reèe Lavan: neka Gospod gleda izmeðu mene i tebe, kad ne uzmožemo vidjeti jedan drugoga. 001 GEN 031 050 Ako ucvijeliš kæeri moje i ako uzmeš žene preko mojih kæeri, neæe èovjek biti izmeðu nas, nego gle Bog svjedok izmeðu mene i tebe. 001 GEN 031 051 I još reèe Lavan Jakovu: gledaj ovu gomilu i gledaj ovaj spomenik, koji podigoh izmeðu sebe i tebe. 001 GEN 031 052 Svjedok je ova gomila i svjedok je ovaj spomenik: da ni ja neæu prijeæi preko ove gomile k tebi ni ti k meni da neæeš prijeæi preko ove gomile i spomenika ovoga na zlo. 001 GEN 031 053 Bog Avramov i bogovi Nahorovi, bogovi oca njihova, neka sude meðu nama. A Jakov se zakle strahom oca svojega Isaka. 001 GEN 031 054 I Jakov prinese žrtvu na gori, i sazva braæu svoju na veèeru; i jedoše pa noæiše na gori. 001 GEN 031 055 A ujutru rano usta Lavan, i izljubi svoju unuèad i kæeri svoje, i blagoslovi ih, pa otide i vrati se u svoje mjesto. 001 GEN 032 001 A Jakov otide svojim putem; i sretoše ga anðeli Božiji; 001 GEN 032 002 A kad ih ugleda Jakov, reèe: ovo je oko Božji. I prozva ono mjesto Mahanaim. 001 GEN 032 003 I Jakov posla pred sobom glasnike k Isavu bratu svojemu u zemlju Sir, krajinu Edomsku. 001 GEN 032 004 I zapovjedi im govoreæi: ovako kažite gospodaru mojemu Isavu: sluga tvoj Jakov ovako kaže: bio sam došljak kod Lavana i bavio se dosad. 001 GEN 032 005 A imam volova i magaraca, ovaca i sluga i sluškinja, i poslah da javim tebi gospodaru svojemu, eda bih našao milost pred tobom. 001 GEN 032 006 I vratiše se glasnici k Jakovu i rekoše mu: idosmo do brata tvojega Isava, i eto on ti ide na susret s èetiri stotine momaka. 001 GEN 032 007 A Jakov se uplaši jako i zabrinu se; pa razdijeli svoje ljude i ovce i goveda i kamile u dvije èete. 001 GEN 032 008 I reèe: ako Isav udari na jednu èetu i razbije je, da ako druga uteèe. 001 GEN 032 009 I reèe Jakov: Bože oca mojega Avrama i Bože oca mojega Isaka, Gospode, koji si mi kazao: vrati se u zemlju svoju i u rod svoj, i ja æu ti biti dobrotvor! 001 GEN 032 010 Nijesam vrijedan tolike milosti i tolike vjere što si uèinio sluzi svojemu; jer samo sa štapom svojim prijeðoh preko Jordana, a sada sam gospodar od dvije èete. 001 GEN 032 011 Izbavi me iz ruke brata mojega, iz ruke Isavove, jer se bojim da ne doðe i ubije mene i mater s djecom. 001 GEN 032 012 A ti si kazao: zaista ja æu ti biti dobrotvor, i uèiniæu sjeme tvoje da ga bude kao pijeska morskoga, koji se ne može izbrojiti od množine. 001 GEN 032 013 I zanoæi ondje onu noæ, i uze što mu doðe do ruke, da pošlje na dar Isavu bratu svojemu, 001 GEN 032 014 Dvjesta koza s dvadeset jaraca, dvjesta ovaca s dvadeset ovnova, 001 GEN 032 015 Trideset kamila dojilica s kamiladma, èetrdeset krava s desetoro teladi, dvadeset magarica s desetoro magaradi. 001 GEN 032 016 I predade ih slugama svojim, svako stado napose, i reèe slugama: idite naprijed preda mnom, ostavljajuæi dosta mjesta izmeðu jednoga stada i drugoga. 001 GEN 032 017 I zapovjedi prvomu govoreæi: kad sreteš Isava brata mojega, pa te zapita: èiji si? i kuda ideš? i èije je to što goniš pred sobom? 001 GEN 032 018 A ti reci: sluge tvojega Jakova, a ovo šalje na dar gospodaru svojemu Isavu, a eto i sam ide za nama. 001 GEN 032 019 Tako zapovjedi i drugomu i treæemu i svijema koji iðahu za stadom, i reèe: tako kažite Isavu kad naiðete na nj. 001 GEN 032 020 I još kažite: eto, Jakov sluga tvoj ide za nama. Jer govoraše: ublažiæu ga darom koji ide preda mnom, pa æu mu onda vidjeti lice, da ako me lijepo primi. 001 GEN 032 021 Tako otide dar naprijed, a on prenoæi onu noæ kod èete svoje. 001 GEN 032 022 I po noæi usta, i uze obje žene i dvije robinje i jedanaestoro djece svoje; i prebrodi brod Javok. 001 GEN 032 023 A pošto njih uze i prevede preko potoka, preturi i ostalo što imaše. 001 GEN 032 024 A kad osta Jakov sam, tada se jedan èovjek rvaše s njim do zore. 001 GEN 032 025 I kad vidje da ga ne može svladati, udari ga po zglavku u stegnu, te se Jakovu išèaši stegno iz zglavka, kad se èovjek rvaše s njim. 001 GEN 032 026 Pa onda reèe: pusti me, zora je. A Jakov mu reèe: neæu te pustiti dokle me ne blagosloviš. 001 GEN 032 027 A èovjek mu reèe: kako ti je ime? A on odgovori: Jakov. 001 GEN 032 028 Tada mu reèe: otsele se neæeš zvati Jakov, nego Izrailj; jer si se junaèki borio i s Bogom i s ljudma, i odolio si. 001 GEN 032 029 A Jakov zapita i reèe: kaži mi kako je tebi ime. A on reèe: što pitaš kako mi je ime? I blagoslovi ga ondje. 001 GEN 032 030 I Jakov nadjede ime onomu mjestu Fanuil; jer, veli, Boga vidjeh licem k licu, i duša se moja izbavi. 001 GEN 032 031 I sunce mu se rodi kad proðe Fanuil, i hramaše na stegno svoje. 001 GEN 032 032 Zato sinovi Izrailjevi ne jedu krajeva od mišiæa na zglavku u stegnu do današnjega dana, što se Jakovu povrijediše krajevi od mišiæa na zglavku u stegnu. 001 GEN 033 001 A Jakov podigav oèi svoje pogleda, a to Isav ide, i èetiri stotine ljudi s njim. I razdijeli djecu uz Liju i uz Rahilju i uz dvije robinje. 001 GEN 033 002 I namjesti naprijed robinje i njihovu djecu, pa Liju i njezinu djecu za njima, a najposlije Rahilju i Josifa. 001 GEN 033 003 A sam proðe naprijed, i pokloni se do zemlje sedam puta dokle doðe do brata svojega. 001 GEN 033 004 A Isav pritrèa preda nj i zagrli ga i pade mu oko vrata i cjeliva ga, i obojica se zaplakaše, 001 GEN 033 005 I Isav podigav oèi ugleda žene i djecu, pa reèe: ko su ti ono? A Jakov reèe: djeca, koju Bog milostivo darova sluzi tvojemu. 001 GEN 033 006 I pristupiše robinje s djecom svojom, i pokloniše se. 001 GEN 033 007 Potom pristupi i Lija i djeca njezina, i pokloniše se; a najposlije pristupi Josif i Rahilja, i pokloniše se. 001 GEN 033 008 A Isav reèe: šta æe ti èitava vojska ona koju sretoh? A on reèe: da naðem milost pred gospodarom svojim. 001 GEN 033 009 A Isav reèe: ima, brate, u mene dosta; neka tebi što je tvoje. 001 GEN 033 010 A Jakov reèe: ne; ako sam sada našao milost pred tobom, primi dar iz moje ruke, jer vidjeh lice tvoje kao da vidjeh lice Božje, tako si me lijepo doèekao. 001 GEN 033 011 Primi dar moj, koji ti je doveden; jer me je obilato obdario Bog, i imam svega. I navali na nj, te primi. 001 GEN 033 012 Poslije reèe Isav: hajde da idemo, iæi æu i ja s tobom. 001 GEN 033 013 A Jakov mu reèe: zna gospodar moj da su ova djeca nejaka, i imam ovaca i krava dojilica, pa ako ih ustjeram jedan dan, poginuæe mi sve stado. 001 GEN 033 014 Nego gospodar moj neka ide pred slugom svojim, a ja æu polako iæi koliko mogu djeca i stoka, dokle doðem ka gospodaru svojemu u Sir. 001 GEN 033 015 A Isav reèe: a ono da ti ostavim nekoliko ljudi što su sa mnom. A on reèe: našto? daj da naðem milost pred gospodarom svojim. 001 GEN 033 016 I tako Isav vrati se isti dan svojim putem u Sir. 001 GEN 033 017 A Jakov otide u Sokot, i ondje naèini sebi kuæu a stoci svojoj naèini staje; zato nazva ono mjesto Sokot. 001 GEN 033 018 Poslije doðe Jakov zdravo u grad Sihem u zemlji Hananskoj, vrativ se iz Padan-Arama, i namjesti se prema gradu. 001 GEN 033 019 I kupi komad zemlje, gdje razape šator svoj, od sinova Emora oca Sihemova za sto novaca. 001 GEN 033 020 I naèini ondje žrtvenik, i nazva ga: Silni Bog Izrailjev. 001 GEN 034 001 A Dina kæi Lijina, koju rodi Jakovu, izaðe da gleda djevojke u onom kraju. 001 GEN 034 002 A ugleda je Sihem, sin Emora Evejina, kneza od one zemlje, i uze je i leže s njom i osramoti je. 001 GEN 034 003 I prionu srce njegovo za Dinu kæer Jakovljevu, i djevojka mu omilje, i on joj se umiljavaše. 001 GEN 034 004 I reèe Sihem Emoru ocu svojemu govoreæi: oženi me ovom djevojkom. 001 GEN 034 005 A Jakov èu da je osramotio Dinu kæer njegovu; a sinovi njegovi bijahu u polju sa stokom njegovom, i Jakov oæutje dokle oni ne doðu. 001 GEN 034 006 A Emor otac Sihemov izide k Jakovu da se razgovori s njim. 001 GEN 034 007 A kad doðoše sinovi Jakovljevi iz polja i èuše šta je bilo, žao bi ljudima vrlo i razgnjeviše se veoma, što uèini sramotu Izrailju obležav kæer Jakovljevu, kako ne bi valjalo èiniti. 001 GEN 034 008 Tada im reèe Emor govoreæi: sin moj Sihem srcem prionu za vašu kæer; podajte mu je za ženu. 001 GEN 034 009 I oprijateljite se s nama; kæeri svoje udajite za nas i kæerima našim ženite se. 001 GEN 034 010 Pa živite s nama, i zemlja æe vam biti otvorena; nastanite se i trgujte i držite baštine u njoj. 001 GEN 034 011 I reèe Sihem ocu djevojèinu i braæi joj: da naðem milost pred vama, i daæu što mi god kažete. 001 GEN 034 012 Ištite mi koliko god hoæete uzdarja i dara, ja æu dati što god kažete; samo mi dajte djevojku za ženu. 001 GEN 034 013 A sinovi Jakovljevi odgovoriše Sihemu i Emoru ocu njegovu prijevarno, jer osramoti Dinu sestru njihovu. 001 GEN 034 014 I rekoše im: ne možemo to uèiniti ni dati sestre svoje za èovjeka neobrezana, jer je to sramota nama. 001 GEN 034 015 Nego æemo vam uèiniti po volji, ako æete se izjednaèiti s nama i obrezati sve muškinje izmeðu sebe. 001 GEN 034 016 Onda æemo udavati svoje kæeri za vas i ženiæemo se vašim kæerima, i postaæemo jedan narod. 001 GEN 034 017 Ako li ne pristanete da se obrežete, mi æemo uzeti svoju djevojku i otiæi æemo. 001 GEN 034 018 I po volji biše rijeèi njihove Emoru i Sihemu sinu Emorovu. 001 GEN 034 019 I momak ne oklijevaše uèiniti to; jer mu kæi Jakovljeva omilje veoma; i on bješe najviše poštovan izmeðu svijeh u kuæi oca svojega. 001 GEN 034 020 I otide Emor i sin mu Sihem na vrata grada svojega, i rekoše graðanima govoreæi: 001 GEN 034 021 Ovi ljudi hoæe mirno da žive s nama, da se nastane u ovoj zemlji i da trguju po njoj; a evo zemlja je široka i za njih; pa æemo se kæerima njihovijem ženiti i svoje æemo kæeri udavati za njih. 001 GEN 034 022 Ali æe tako pristati da žive s nama i da postanemo jedan narod, ako se sve muškinje meðu nama obreže, kao što su oni obrezani. 001 GEN 034 023 Njihova stoka i njihovo blago i sva goveda njihova neæe li biti naša? složimo se samo s njima, pa æe ostati kod nas. 001 GEN 034 024 I koji god izlažahu na vrata grada njegova, svi poslušaše Emora i Sihema sina njegova; i obreza se sve muškinje, svi koji izlažahu na vrata grada njegova. 001 GEN 034 025 A treæi dan kad oni bijahu u bolovima, uzeše dva sina Jakovljeva, Simeun i Levije, braæa Dinina, svaki svoj maè i uðoše slobodno u grad i pobiše sve muškinje. 001 GEN 034 026 Ubiše i Emora i sina mu Sihema oštrim maèem, i uzevši Dinu iz kuæe Sihemove otidoše. 001 GEN 034 027 Tada doðoše sinovi Jakovljevi na pobijene, i oplijeniše grad, jer u njemu bi osramoæena sestra njihova. 001 GEN 034 028 I uzeše ovce njihove i goveda njihova i magarce njihove, što god bješe u gradu i što god bješe u polju. 001 GEN 034 029 I sve blago njihovo, i svu djecu i žene njihove pohvataše i odvedoše, i što god bješe u kojoj kuæi. 001 GEN 034 030 A Jakov reèe Simeunu i Leviju; smetoste me, i omraziste me narodu ove zemlje, Hananejima i Ferezejima; u mene ima malo ljudi, pa ako se skupe na me, hoæe me ubiti te æu se istrijebiti ja i dom moj. 001 GEN 034 031 A oni rekoše: zar sa sestrom našom da rade kao s kurvom? 001 GEN 035 001 A Bog reèe Jakovu: ustani, idi gore u Vetilj i ondje stani; i naèini ondje žrtvenik Bogu, koji ti se javio kad si bježao od Isava brata svojega. 001 GEN 035 002 I Jakov reèe porodici svojoj i svijema koji bijahu s njim: bacite tuðe bogove što su u vas, i oèistite se i preobucite se; 001 GEN 035 003 Pa da se dignemo i idemo gore u Vetilj, da naèinim ondje žrtvenik Bogu, koji me je èuo u dan nevolje moje i bio sa mnom na putu kojim sam išao. 001 GEN 035 004 I dadoše Jakovu sve bogove tuðe koji bijahu u njihovijem rukama, i oboce, koje imahu u ušima; i Jakov ih zakopa pod hrastom kod Sihema. 001 GEN 035 005 Potom otidoše. A strah Božji doðe na gradove koji bijahu oko njih, te se ne digoše u potjeru za sinovima Izrailjevijem. 001 GEN 035 006 I Jakov i sva èeljad što bijaše s njim doðoše u Luz u zemlji Hananskoj, a to je Vetilj. 001 GEN 035 007 I ondje naèini žrtvenik, i nazva ono mjesto: Bog Vetiljski, jer mu se ondje javi Bog, kad je bježao od brata svojega. 001 GEN 035 008 Tada umrije Devora dojkinja Reveèina, i pogreboše je ispod Vetilja pod hrastom, koji nazva Jakov Alon-Vakut. 001 GEN 035 009 I javi se Bog Jakovu opet, pošto izide iz Padan-Arama, i blagoslovi ga, 001 GEN 035 010 I reèe mu Bog: ime ti je Jakov; ali se otsele neæeš zvati Jakov, nego æe ti ime biti Izrailj. I nadjede mu ime Izrailj. 001 GEN 035 011 I još mu reèe Bog: ja sam Bog svemoguæi; rasti i množi se; narod i mnogi æe narodi postati od tebe, i carevi æe izaæi iz bedara tvojih. 001 GEN 035 012 I daæu ti zemlju koju sam dao Avramu i Isaku, i nakon tebe sjemenu tvojemu daæu zemlju ovu. 001 GEN 035 013 Potom otide od njega Bog s mjesta gdje mu govori. 001 GEN 035 014 A Jakov metnu spomenik na istom mjestu gdje mu Bog govori; spomenik od kamena, i pokropi ga kropljenjem, i preli ga uljem. 001 GEN 035 015 I Jakov prozva mjesto gdje mu govori Bog Vetilj. 001 GEN 035 016 I otidoše od Vetilja. A kad im osta još malo puta do Efrate, porodi se Rahilja, i bješe joj težak poroðaj. 001 GEN 035 017 I kad se veoma muèaše, reèe joj babica: ne boj se, imaæeš još jednoga sina. 001 GEN 035 018 A kad se rastavljaše s dušom te umiraše, nazva ga Venonija; ali mu otac nadjede ime Venijamin. 001 GEN 035 019 I umrije Rahilja, i pogreboše je na putu koji ide u Efratu, a to je Vitlejem. 001 GEN 035 020 I metnu Jakov spomenik na grob njezin. To je spomenik na grobu Rahiljinu do današnjega dana. 001 GEN 035 021 Odatle otišav Izrailj razape šator svoj iza kule Migdolederske. 001 GEN 035 022 I kad Izrailj življaše u onoj zemlji, otide Ruvim i leže s Valom inoèom oca svojega. I to doèu Izrailj. A imaše Jakov dvanaest sinova. 001 GEN 035 023 Sinovi Lijini bjehu: Ruvim prvenac Jakovljev, i Simeun i Levije i Juda i Isahar i Zavulon; 001 GEN 035 024 A sinovi Rahiljini: Josif i Venijamin; 001 GEN 035 025 A sinovi Vale robinje Rahiljine: Dan i Neftalim; 001 GEN 035 026 A sinovi Zelfe robinje Lijine: Gad i Asir. To su sinovi Jakovljevi, koji mu se rodiše u Padan-Aramu. 001 GEN 035 027 I Jakov doðe k Isaku ocu svojemu u Mamriju u Kirijat-Arvu, koje je Hevron, gdje Avram i Isak bijahu došljaci. 001 GEN 035 028 A Isaku bješe sto i osamdeset godina; 001 GEN 035 029 I onemoæav umrije Isak, i bi pribran k rodu svojemu star i sit života; i pogreboše ga Isav i Jakov sinovi njegovi. 001 GEN 036 001 A ovo je pleme Isavovo, a on je Edom. 001 GEN 036 002 Isav se oženi izmeðu kæeri Hananejskih Adom kæerju Eloma Hetejina, i Olivemom kæerju Ane sina Sevegona Evejina, 001 GEN 036 003 I Vasematom kæerju Ismailovom, sestrom Navaotovom. 001 GEN 036 004 I rodi Ada Isavu Elifasa, a Vasemata rodi Raguila. 001 GEN 036 005 A Olivema rodi Jeusa i Jegloma i Koreja. To su sinovi Isavovi, koji mu se rodiše u zemlji Hananskoj. 001 GEN 036 006 I Isav uze žene svoje i sinove svoje i kæeri svoje i sve domašnje svoje, i stada svoja i svu stoku svoju i sve blago svoje što bješe stekao u zemlji Hananskoj; pa otide u drugu zemlju daleko od Jakova brata svojega. 001 GEN 036 007 Jer im blago bijaše vrlo veliko, te ne mogahu živjeti zajedno; niti ih zemlja gdje bijahu došljaci mogaše nositi od množine stoke njihove. 001 GEN 036 008 I Isav življaše na planini Siru. Isav je Edom. 001 GEN 036 009 A ovo je pleme Isava oca Edomcima na planini Siru. 001 GEN 036 010 Ovo su imena sinova Isavovijeh: Elifas sin Ade žene Isavove, i Raguilo sin Vasemate žene Isavove. 001 GEN 036 011 A Elifasovi sinovi bjehu: Teman, Omar, Sofar, Gotom i Kenez. 001 GEN 036 012 A Tamna bješe inoèa Elifasu sinu Isavovu, i rodi Elifasu Amalika. To su sinovi Ade žene Isavove. 001 GEN 036 013 A ovo su sinovi Raguilovi: Nahot, Zare, Some i Moze. To bjehu sinovi Vasemate žene Isavove. 001 GEN 036 014 A ovo su sinovi Oliveme kæeri Ane sina Sevegonova, žene Isavove. Ona rodi Isavu Jeusa i Jegloma i Koreja. 001 GEN 036 015 Ovo su starješine sinovima Isavovijem: sinovi Elifasa prvenca Isavova: starješina Teman, starješina Omar, starješina Sofar, starješina Kenez, 001 GEN 036 016 Starješina Korej, starješina Gotim, starješina Amalik. To su starješine od Elifasa u zemlji Edomskoj. To su sinovi Adini. 001 GEN 036 017 A sinovi Raguila sina Isavova: starješina Nahot, starješina Zare, starješina Some, starješina Moze. To su starješine od Raguila u zemlji Edomskoj. To su sinovi Vasemate žene Isavove. 001 GEN 036 018 A sinovi Oliveme žene Isavove: starješina Jeus, starješina Jeglom, starješina Korej. To su starješine od Oliveme kæeri Anine, žene Isavove. 001 GEN 036 019 To su sinovi Isavovi, i to su starješine njihove; a on je Edom. 001 GEN 036 020 A ovo su sinovi Sira Horejina, koji življahu u onoj zemlji: Lotan i Soval i Sevegon i Ana, 001 GEN 036 021 I Dison i Asar i Rison. To su starješine Horejima, sinovi Sirovi u zemlji Edomskoj. 001 GEN 036 022 A sinovi Lotanovi bjehu Horija i Eman, a sestra Lotanova bješe Tamna. 001 GEN 036 023 A ovo su sinovi Savalovi: Golam i Manahat i Gevil i Sofar i Omar. 001 GEN 036 024 A ovo su sinovi Sevegonovi: Aije i Ana. A taj je Ana koji pronaðe tople izvore u pustinji pasuæi magarce Sevegona oca svojega. 001 GEN 036 025 A ovo su djeca Anina: Dison i Olivema kæi Anina. 001 GEN 036 026 A ovo su sinovi Disonovi: Amada i Asvan i Itran i Haran. 001 GEN 036 027 A ovo su sinovi Asarovi: Valam i Zavan i Akan. 001 GEN 036 028 A ovo su sinovi Risonovi: Uz i Aran. 001 GEN 036 029 I ovo su starješine Horejima: starješina Lotan, starješina Soval, starješina Sevegon, starješina Ana, 001 GEN 036 030 Starješina Dison, starješina Asar, starješina Rison. To su starješine Horejima, kako im starješovahu u zemlji Siru. 001 GEN 036 031 A ovo su carevi koji carovaše u zemlji Edomskoj prije nego se zacari car nad sinovima Izrailjevijem. 001 GEN 036 032 Carova u Edomskoj Valak sin Veorov, a gradu mu bješe ime Denava. 001 GEN 036 033 A kad umrije Valak, zacari se na njegovo mjesto Jovav sin Zarin od Vosore. 001 GEN 036 034 A kad umrije Jovav, zacari se na njegovo mjesto Asom od zemlje Temanovske. 001 GEN 036 035 A kad umrije Asom, zacari se na njegovo mjesto Adad sin Varadov, koji isijeèe Madijance u polju Moavskom, a gradu mu bješe ime Geten. 001 GEN 036 036 A kad umrije Adad, zacari se na njegovo mjesto Samada iz Masekasa. 001 GEN 036 037 A kad umrije Samada, zacari se na njegovo mjesto Saul iz Rovota na rijeci. 001 GEN 036 038 A kad umrije Saul, zacari se na njegovo mjesto Valenon sin Ahovorov. 001 GEN 036 039 A kad umrije Valenon sin Ahovorov, zacari se na njegovo mjesto Adar, a grad mu se zvaše Fogor, a ženi mu bješe ime Meteveilja, koja bješe kæi Matraide kæeri Mezevove. 001 GEN 036 040 I ovo su imena starješinama od Isava po porodicama njihovijem, po mjestima njihovijem, po imenima njihovijem: starješina Tamna, starješina Gola, starješina Jeter, 001 GEN 036 041 Starješina Olivema, starješina Ila, starješina Finon, 001 GEN 036 042 Starješina Kenez, starješina Teman, starješina Mazar, 001 GEN 036 043 Starješina Magedilo, starješina Zafoj. To su starješine Edomske kako nastavahu u svojoj zemlji. Ovaj Isav bi otac Edomcima. 001 GEN 037 001 A Jakov življaše u zemlji gdje mu je otac bio došljak, u zemlji Hananskoj. 001 GEN 037 002 Ovo su dogaðaji Jakovljevi. Josif kad bješe momak od sedamnaest godina, pasijaše stoku s braæom svojom, koju rodiše Vala i Zelfa žene oca njegova; i donošaše Josif zle glasove o njima ocu svojemu. 001 GEN 037 003 A Izrailj ljubljaše Josifa najveæma izmeðu svijeh sinova svojih, jer mu se rodio pod starost; i naèini mu šarenu haljinu. 001 GEN 037 004 A braæa videæi gdje ga otac ljubi najveæma izmeðu sve braæe njegove, stadoše mrziti na nj tako da mu ne mogahu lijepe rijeèi progovoriti. 001 GEN 037 005 Uz to usni Josif san i pripovjedi braæi svojoj, te oni još veæma omrznu na nj. 001 GEN 037 006 Jer im reèe: da èujete san što sam snio: 001 GEN 037 007 Vezasmo snoplje u polju, pa moj snop usta i ispravi se, a vaši snopovi iðahu unaokolo i klanjahu se snopu mojemu. 001 GEN 037 008 Tada mu braæa rekoše: da neæeš još biti car nad nama i zapovijedati nam? Stoga još veæma stadoše mrziti na nj radi sanova njegovijeh i radi rijeèi njegovijeh. 001 GEN 037 009 Poslije opet usni drugi san, i pripovjedi braæi svojoj govoreæi: usnih opet san, a to se sunce i mjesec i jedanaest zvijezda klanjahu meni. 001 GEN 037 010 A pripovjedi i ocu svojemu i braæi svojoj; ali ga otac prekori i reèe mu: kakav je to san što si snio? eda li æemo doæi ja i mati tvoja i braæa tvoja da se klanjamo tebi do zemlje? 001 GEN 037 011 I zaviðahu mu braæa; ali otac njegov èuvaše ove rijeèi. 001 GEN 037 012 A kad braæa njegova otidoše da pasu stoku oca svojega kod Sihema, 001 GEN 037 013 Reèe Izrailj Josifu: ne pasu li braæa tvoja stoku kod Sihema? hajde da te pošljem k njima. A on reèe: evo me. 001 GEN 037 014 A on mu reèe: idi, vidi kako su braæa tvoja i kako je stoka, pa doði da mi javiš. I opravi ga iz doline Hevronske, i on otide put Sihema. 001 GEN 037 015 I èovjek jedan naðe ga a on luta po polju, te ga zapita govoreæi: šta tražiš? 001 GEN 037 016 A on reèe: tražim braæu svoju; kaži mi, molim te, gdje su sa stokom? 001 GEN 037 017 A èovjek reèe: otišli su odavde, jer èuh gdje rekoše: hajdemo u Dotaim. I otide Josif za braæom svojom, i naðe ih u Dotaimu. 001 GEN 037 018 A oni ga ugledaše izdaleka; i dok još ne doðe blizu njih, stadoše se dogovarati da ga ubiju, 001 GEN 037 019 I rekoše meðu sobom: gle, evo onoga što sne sanja. 001 GEN 037 020 Hajde sada da ga ubijemo i da ga bacimo u koju od ovijeh jama, pa æemo kazati: ljuta ga je zvjerka izjela. Onda æemo vidjeti šta æe biti od njegovijeh sanova. 001 GEN 037 021 Ali Ruvim kad èu to, izbavi ga iz ruku njihovijeh rekav: nemojte da ga ubijemo. 001 GEN 037 022 I još im reèe Ruvim: nemojte krvi proljevati; bacite ga u ovu jamu u pustinji, a ne dižite ruke na nj. A on ga šæaše izbaviti iz ruku njihovijeh i odvesti k ocu. 001 GEN 037 023 I kad Josif doðe k braæi svojoj, svukoše s njega haljinu njegovu, haljinu šarenu, koju imaše na sebi. 001 GEN 037 024 I uhvativši ga baciše ga u jamu; a jama bješe prazna, ne bješe vode u njoj. 001 GEN 037 025 Poslije sjedoše da jedu. I podigavši oèi ugledaše, a to gomila Ismailjaca iðaše od Galada s kamilama natovarenim mirisavoga korijenja i tamjana i smirne, te nošahu u Misir. 001 GEN 037 026 I reèe Juda braæi svojoj: kaka æe biti korist što æemo ubiti brata svojega i zatajiti krv njegovu? 001 GEN 037 027 Hajde da ga prodamo ovijem Ismailjcima pa da ne dižemo ruke svoje na nj, jer nam je brat, naše je tijelo. I poslušaše ga braæa njegova. 001 GEN 037 028 Pa kad trgovci Madijamski bijahu pored njih, oni izvukoše i izvadiše Josifa iz jame, i prodadoše Josifa Ismailjcima za dvadeset srebrnika; i oni odvedoše Josifa u Misir. 001 GEN 037 029 A kad se Ruvim vrati k jami, a to nema Josifa u jami; tada razdrije haljine svoje, 001 GEN 037 030 Pa se vrati k braæi svojoj, i reèe: nema djeteta; a ja kuda æu? 001 GEN 037 031 Tada uzeše haljinu Josifovu, i zaklavši jare zamoèiše haljinu u krv, 001 GEN 037 032 Pa onda poslaše šarenu haljinu ocu njegovu poruèivši: naðosmo ovu haljinu, vidi je li haljina sina tvojega ili nije. 001 GEN 037 033 A on je pozna i reèe: sina je mojega haljina; ljuta ga je zvjerka izjela; Josif je doista raskinut. 001 GEN 037 034 I razdrije Jakov haljine svoje, i veza kostrijet oko sebe; i tužaše za sinom svojim dugo vremena. 001 GEN 037 035 I svi sinovi njegovi i sve kæeri njegove ustadoše oko njega tješeæi ga, ali se on ne dadijaše utješiti, nego govoraše: s tugom æu u grob leæi za sinom svojim. Pa i njegov otac plakaše za njim. (Sheol h7585) 001 GEN 037 036 A Madijanci prodadoše ga u Misir Petefriju, dvoraninu Faraonovu, zapovjedniku stražarskom. 001 GEN 038 001 A u to vrijeme dogodi se, te Juda otide od braæe svoje i uvrati se kod nekoga Odolamejca, kojemu ime bješe Iras. 001 GEN 038 002 I ondje vidje Juda kæer nekoga Hananejca, kojemu ime bješe Sava, i uze je i leže s njom; 001 GEN 038 003 I ona zatrudnje i rodi sina, kojemu nadjede ime Ir. 001 GEN 038 004 I opet zatrudnjevši rodi sina, kojemu nadjede ime Avnan. 001 GEN 038 005 I opet rodi sina, i nadjede mu ime Silom; a Juda bijaše u Hasvi kad ona toga rodi. 001 GEN 038 006 I Juda oženi prvenca svojega Ira djevojkom po imenu Tamarom. 001 GEN 038 007 Ali Ir prvenac Judin bješe nevaljao pred Gospodom, i ubi ga Gospod. 001 GEN 038 008 A Juda reèe Avnanu: uði k ženi brata svojega i oženi se njom na ime bratovo, da podigneš sjeme bratu svojemu. 001 GEN 038 009 A Avnan znajuæi da neæe biti njegov porod, kad lijegaše sa ženom brata svojega prosipaše na zemlju, da ne rodi djece bratu svojemu. 001 GEN 038 010 Ali Gospodu ne bi milo što èinjaše, te ubi i njega. 001 GEN 038 011 I Juda reèe Tamari snasi svojoj: ostani udovicom u kuæi oca svojega dokle odraste Silom sin moj. Jer govoraše: da ne umre i on kao braæa mu. I otide Tamara, i življaše u kuæi oca svojega. 001 GEN 038 012 A kad proðe mnogo vremena, umrije kæi Savina, žena Judina. I kad se Juda utješi, poðe u Tamnu k ljudima što mu strizijahu ovce, sam s Irasom prijateljem svojim Odolamejcem. 001 GEN 038 013 I javiše Tamari govoreæi: eto svekar tvoj ide u Tamnu da striže ovce svoje. 001 GEN 038 014 A ona skide sa sebe udovièko ruho svoje, i uze pokrivalo i pokri lice, i sjede na raskršæe na putu koji ide u Tamnu. Jer vidje da je Silom odrastao a nju još ne udaše za nj. 001 GEN 038 015 A Juda kad je vidje, pomisli da je kurva, jer bješe pokrila lice svoje. 001 GEN 038 016 Pa svrnu s puta k njoj i reèe joj: pusti da legnem s tobom. Jer nije poznao da mu je snaha. A ona reèe: šta æeš mi dati da legneš sa mnom? 001 GEN 038 017 A on reèe: poslaæu ti jare iz stada. A ona mu reèe: ali da mi daš zalog dokle ga ne pošlješ. 001 GEN 038 018 A on reèe: kakav zalog da ti dam? A ona reèe: eto, prsten i rubac, i štap što ti je u ruci. I on joj dade, te leže s njom, i ona zatrudnje od njega. 001 GEN 038 019 Poslije ustavši Tamara otide i skide pokrivalo sa sebe i obuèe udovièko ruho. 001 GEN 038 020 A Juda posla jare po prijatelju svom Odolamejcu da mu donese natrag od žene zalog. Ali je on ne naðe. 001 GEN 038 021 Pa pitaše ljude po onom mjestu gdje je ona bila govoreæi: gdje je ona kurva što je bila na raskršæu na ovom putu? A oni rekoše: nije ovdje bilo kurve. 001 GEN 038 022 I vrati se k Judi i reèe: ne naðoh je, nego još rekoše mještani: nije ovdje bilo kurve. 001 GEN 038 023 A Juda reèe: neka joj, da se ne sramotimo; ja sam slao jare, ali je ti ne naðe. 001 GEN 038 024 A kad proðe do tri mjeseca dana, javiše Judi govoreæi: Tamara snaha tvoja uèini preljubu, i evo zatrudnje od preljube. A Juda reèe: izvedite je da se spali. 001 GEN 038 025 A kad je povedoše, posla k svekru svojemu i poruèi: s èovjekom èije je ovo zatrudnjela sam. I reèe: traži èiji je ovaj prsten i rubac i štap. 001 GEN 038 026 A Juda pozna i reèe: pravija je od mene, jer je ne dadoh sinu svojemu Silomu. I više ne leže s njom. 001 GEN 038 027 A kad doðe vrijeme da rodi, a to blizanci u utrobi njezinoj. 001 GEN 038 028 I kad se poraðaše, jedno dijete pomoli ruku, a babica uze i veza mu crven konac oko ruke govoreæi: ovaj je prvi. 001 GEN 038 029 Ali on uvuèe ruku, i gle izaðe brat njegov, a ona reèe: kako prodrije? prodiranje neka ti bude. I nadješe mu ime Fares. 001 GEN 038 030 A poslije izaðe brat mu, kojemu oko ruke bijaše crveni konac, i nadješe mu ime Zara. 001 GEN 039 001 A Josifa odvedoše u Misir; i Petefrije dvoranin Faraonov, zapovjednik stražarski, èovjek Misirac, kupi ga od Ismailjaca, koji ga odvedoše onamo. 001 GEN 039 002 I Gospod bješe s Josifom, te bi sreæan, i življaše u kuæi gospodara svojega Misirca. 001 GEN 039 003 I gospodar njegov vidje da je Gospod s njim i da sve što radi Gospod vodi u napredak u ruci njegovoj. 001 GEN 039 004 I Josif steèe milost u njega, i dvoraše ga; a najposlije postavi ga nad cijelijem domom svojim, i što god imaše njemu dade u ruke. 001 GEN 039 005 A kad ga postavi nad domom svojim i nad svijem što imaše, od tada Gospod blagoslovi dom toga Misirca radi Josifa; i blagoslov Gospodnji bješe na svemu što imaše u kuæi i u polju. 001 GEN 039 006 I ostavi u Josifovijem rukama sve što imaše, i ne razbiraše ni za što osim jela koje jeðaše. A Josif bijaše lijepa stasa i lijepa lica. 001 GEN 039 007 I dogodi se poslije, te se žena gospodara njegova zagleda u Josifa, i reèe: lezi sa mnom. 001 GEN 039 008 A on ne htje, nego reèe ženi gospodara svojega: eto gospodar moj ne razbira ni za što što je u kuæi, nego što god ima dade meni u ruke. 001 GEN 039 009 Ni sam nije veæi od mene u ovoj kuæi, i ništa ne krije od mene osim tebe, jer si mu žena; pa kako bih uèinio tako grdno zlo i Bogu zgriješio? 001 GEN 039 010 I ona govoraše take rijeèi Josifu svaki dan, ali je ne posluša da legne s njom ni da se bavi kod nje. 001 GEN 039 011 A jedan dan kad doðe Josif u kuæu da radi svoj posao, a ne bješe nikoga od domašnjih u kuæi, 001 GEN 039 012 Ona ga uhvati za haljinu govoreæi: lezi sa mnom. Ali on ostaviv joj u rukama haljinu svoju pobježe i otide. 001 GEN 039 013 A kad ona vidje gdje joj ostavi u rukama haljinu svoju i pobježe, 001 GEN 039 014 Viknu èeljad svoju, i reèe im govoreæi: gledajte, doveo nam je èovjeka Jevrejina da nas sramoti; doðe k meni da legne sa mnom, a ja povikah iza glasa; 001 GEN 039 015 A on kad èu gdje vièem, ostavi haljinu svoju kod mene i pobježe i otide. 001 GEN 039 016 I ona ostavi haljinu njegovu kod sebe dok mu gospodar doðe kuæi. 001 GEN 039 017 A tada mu reèe ovako govoreæi: sluga Jevrejin, kojega si nam doveo, doðe k meni da me osramoti; 001 GEN 039 018 A ja povikah iza glasa, te on ostaviv haljinu svoju kod mene pobježe. 001 GEN 039 019 A kad gospodar njegov èu rijeèi žene svoje gdje mu reèe: to mi je uèinio sluga tvoj, razgnjevi se vrlo. 001 GEN 039 020 I gospodar Josifov uhvati ga, i baci ga u tamnicu, gdje ležahu sužnji carski; i bi ondje u tamnici. 001 GEN 039 021 Ali Gospod bješe s Josifom i raširi milost svoju nad njim i uèini te omilje tamnièaru. 001 GEN 039 022 I povjeri tamnièar Josifu sve sužnje u tamnici, i što je god trebalo ondje èiniti on ureðivaše. 001 GEN 039 023 I tamnièar ne nadgledaše ništa što bješe u Josifovoj ruci, jer Gospod bješe s njim; i što god èinjaše, Gospod voðaše u napredak. 001 GEN 040 001 Poslije toga dogodi se, te peharnik cara Misirskoga i hljebar skriviše gospodaru svojemu, caru Misirskom. 001 GEN 040 002 I Faraon se razgnjevi na ta dva dvoranina, na starješinu nad peharnicima i na starješinu nad hljebarima; 001 GEN 040 003 I baci ih u tamnicu u kuæi zapovjednika stražarskoga, gdje Josif bješe sužanj. 001 GEN 040 004 A zapovjednik stražarski odredi im Josifa da ih služi; i bijahu dugo u tamnici. 001 GEN 040 005 I usniše san obojica u jednu noæ, svaki po znaèenju svojega sna za sebe, i peharnik i hljebar cara Misirskoga, koji bijahu sužnji u tamnici. 001 GEN 040 006 I sjutradan kad doðe Josif k njima, pogleda ih, a oni bjehu vrlo neveseli. 001 GEN 040 007 Pa zapita dvorane Faraonove, koji bijahu sužnji s njim u kuæi gospodara njegova, i reèe: što ste danas lica nevesela? 001 GEN 040 008 A oni mu rekoše: san usnismo obojica, a nema ko da nam kaže šta znaèe. A Josif im reèe: šta znaèe, nije li u Boga? ali pripovjedite mi. 001 GEN 040 009 I starješina nad peharnicima pripovjedi san svoj Josifu govoreæi: snih, a preda mnom èokot; 001 GEN 040 010 I na èokotu bjehu tri loze, i napupi i procvate, i grožðe na njemu uzre; 001 GEN 040 011 A u ruci mi bješe èaša Faraonova, te pobrah zrelo grožðe i iscijedih ga u èašu Faraonovu, i dodadoh èašu Faraonu. 001 GEN 040 012 A Josif mu reèe: ovo znaèi: tri su loze tri dana. 001 GEN 040 013 Još tri dana, i Faraon brojeæi svoje dvorane uzeæe i tebe, i opet te postaviti u preðašnju službu, i opet æeš mu dodavati èašu kao i preðe dok si mu bio peharnik. 001 GEN 040 014 Ali nemoj zaboraviti mene kad budeš u dobru, uèini milost i pomeni za me Faraonu, i izvadi me iz ove kuæe. 001 GEN 040 015 Jer su me ukrali iz zemlje Jevrejske, a ovdje nijesam ništa uèinio da me bace u ovu jamu. 001 GEN 040 016 A kad vidje starješina nad hljebarima kako lijepo kaza san, reèe Josifu: i ja snih, a meni na glavi tri kotarice bijele; 001 GEN 040 017 I u najgornjoj kotarici bijaše svakojakih kolaèa za Faraona, i ptice jeðahu iz kotarice na mojoj glavi. 001 GEN 040 018 A Josif odgovori i reèe: ovo znaèi: tri kotarice tri su dana. 001 GEN 040 019 Još tri dana, i Faraon brojeæi dvorane svoje izbaciæe te i objesiæe te na vješala, i ptice æe jesti s tebe meso. 001 GEN 040 020 I kad doðe treæi dan, to bješe dan u koji se rodio Faraon, i uèini Faraon gozbu svima slugama svojim, i naiðe meðu slugama svojim na starješinu nad peharnicima i na starješinu nad hljebarima; 001 GEN 040 021 I povrati starješinu nad peharnicima u službu da dodaje èašu Faraonu; 001 GEN 040 022 A starješinu nad hljebarima objesi, kao što kaza Josif. 001 GEN 040 023 I starješina nad peharnicima ne opomenu se Josifa, nego ga zaboravi. 001 GEN 041 001 A poslije dvije godine dana usni Faraon, a on stoji na jednoj rijeci. 001 GEN 041 002 I gle, iz rijeke izaðe sedam krava lijepijeh i debelijeh, i stadoše pasti po obali. 001 GEN 041 003 I gle, iza njih izaðe iz rijeke sedam drugih krava, ružnijeh i mršavijeh, i stadoše pored onijeh krava na obali. 001 GEN 041 004 I ove krave ružne i mršave pojedoše onijeh sedam krava lijepijeh i debelijeh. U tom se probudi Faraon. 001 GEN 041 005 Pa opet zaspav usni drugom, a to sedam klasova izraste iz jednoga stabla jedrijeh i lijepijeh; 001 GEN 041 006 A iza njih isklija sedam klasova malijeh i šturijeh; 001 GEN 041 007 Pa ovi klasovi mali pojedoše onijeh sedam velikijeh i jedrijeh. U tom se probudi Faraon i vidje da je san. 001 GEN 041 008 I kad bi ujutru, on se zabrinu u duhu, i poslav sazva sve gatare Misirske i sve mudarce, i pripovjedi im šta je snio; ali niko ne može kazati Faraonu šta znaèi. 001 GEN 041 009 Tada progovori starješina nad peharnicima Faraonu i reèe: danas se opomenuh grijeha svojega. 001 GEN 041 010 Kad se Faraon rasrdi na sluge svoje i baci u tamnicu u kuæi zapovjednika stražarskoga mene i starješinu nad hljebarima, 001 GEN 041 011 Usnismo u jednu noæ ja i on, svaki za sebe po znaèenju sna svojega usnismo. 001 GEN 041 012 A ondje bijaše s nama momèe Jevrejèe, sluga zapovjednika stražarskoga, i mi mu pripovjedismo sne, a on nam kaza šta èiji san znaèi. 001 GEN 041 013 I zbi se kako nam kaza: mene povrati Faraon u službu, a onoga objesi. 001 GEN 041 014 Tada Faraon posla po Josifa, i brže ga izvedoše iz tamnice, a on se obrija i preobuèe se, te izaðe pred Faraona. 001 GEN 041 015 A Faraon reèe Josifu: usnih san, pa mi niko ne umije da kaže šta znaèi; a za tebe èujem da umiješ kazivati sne. 001 GEN 041 016 A Josif odgovori Faraonu i reèe: to nije u mojoj vlasti, Bog æe javiti dobro Faraonu. 001 GEN 041 017 I reèe Faraon Josifu: usnih, a ja stojim kraj rijeke na obali. 001 GEN 041 018 I gle, iz rijeke izaðe sedam krava debelijeh i lijepijeh, te stadoše pasti po obali. 001 GEN 041 019 I gle, iza njih izaðe sedam drugih krava rðavijeh, i vrlo ružnijeh i mršavijeh, kakvijeh nijesam vidio u cijeloj zemlji Misirskoj. 001 GEN 041 020 I ove krave mršave i ružne pojedoše onijeh sedam debelijeh, 001 GEN 041 021 I kad im biše u trbuhu, ne poznavaše se da su im u trbuhu, nego opet bjehu onako ružne kao prije. U tom se probudih. 001 GEN 041 022 Pa opet usnih, a to sedam klasova izraste iz jednoga stabla jedrijeh i lijepijeh; 001 GEN 041 023 A iza njih isklija sedam malijeh, tankijeh i šturijeh. 001 GEN 041 024 I ovi tanki klasovi proždriješe onijeh sedam lijepijeh. I ovo pripovjedih gatarima, ali mi nijedan ne zna kazati šta znaèi. 001 GEN 041 025 A Josif reèe Faraonu: oba su sna Faraonova jednaka; Bog javlja Faraonu šta je naumio. 001 GEN 041 026 Sedam lijepijeh krava jesu sedam godina, i sedam lijepijeh klasova jesu sedam godina; oba su sna jednaka. 001 GEN 041 027 A sedam krava mršavijeh i ružnijeh, što izaðoše iza onijeh, jesu sedam godina; i sedam klasova sitnijeh i šturijeh biæe sedam godina gladnijeh. 001 GEN 041 028 To je što rekoh Faraonu: Bog kaže Faraonu šta je naumio. 001 GEN 041 029 Evo doæi æe sedam godina vrlo rodnijeh svoj zemlji Misirskoj. 001 GEN 041 030 A iza njih nastaæe sedam gladnijeh godina, gdje æe se zaboraviti sve obilje u zemlji Misirskoj, jer æe glad satrti zemlju, 001 GEN 041 031 Te se neæe znati to obilje u zemlji od gladi potonje, jer æe biti vrlo velika. 001 GEN 041 032 A što je dva puta zasopce Faraon snio, to je zato što je zacijelo Bog tako naumio, i naskoro æe to uèiniti Bog. 001 GEN 041 033 Nego sada neka potraži Faraon èovjeka mudra i razumna, pa neka ga postavi nad zemljom Misirskom. 001 GEN 041 034 I neka gleda Faraon da postavi starješine po zemlji, i pokupi petinu po zemlji Misirskoj za sedam rodnijeh godina; 001 GEN 041 035 Neka skupljaju od svakoga žita za rodnijeh godina koje idu, i neka snesu pod ruku Faraonovu svakoga žita u sve gradove, i neka èuvaju, 001 GEN 041 036 Da se naðe hrane zemlji za sedam godina gladnijeh, kad nastanu, da ne propadne zemlja od gladi. 001 GEN 041 037 I ovo se uèini dobro Faraonu i svijem slugama njegovijem. 001 GEN 041 038 I reèe Faraon slugama svojim: možemo li naæi èovjeka kakav je ovaj, u kojem bi bio duh Božji? 001 GEN 041 039 Pa reèe Faraon Josifu: kad je tebi javio Bog sve ovo, nema nikoga tako mudra i razumna kao što si ti. 001 GEN 041 040 Ti æeš biti nad domom mojim, i sav æe ti narod moj usta ljubiti; samo æu ovijem prijestolom biti veæi od tebe. 001 GEN 041 041 I još reèe Faraon Josifu: evo, postavljam te nad svom zemljom Misirskom. 001 GEN 041 042 I skide Faraon prsten s ruke svoje i metnu ga Josifu na ruku, i obuèe ga u haljine od tankoga platna, i objesi mu zlatnu verižicu o vratu, 001 GEN 041 043 I posadi ga na kola koja bijahu druga za njegovijem, i zapovjedi da pred njim vièu: klanjajte se! i da ga je postavio nad svom zemljom Misirskom. 001 GEN 041 044 I još reèe Faraon Josifu: ja sam Faraon, ali bez tebe neæe niko maæi ruke svoje ni noge svoje u svoj zemlji Misirskoj. 001 GEN 041 045 I nadje Faraon Josifu ime Psontomfanih, i oženi ga Asenetom kæerju Potifere sveštenika Onskoga. I poðe Josif po zemlji Misirskoj. 001 GEN 041 046 A bijaše Josifu trideset godina kad izaðe pred Faraona cara Misirskoga. I otišav od Faraona obiðe svu zemlju Misirsku. 001 GEN 041 047 I za sedam rodnijeh godina rodi zemlja svašta izobila. 001 GEN 041 048 I stade Josif kupiti za tijeh sedam godina svakoga žita što bješe po zemlji Misirskoj, i snositi žito u gradove; u svaki grad snošaše žito s njiva koje bjehu oko njega. 001 GEN 041 049 Tako nakupi Josif žita vrlo mnogo koliko je pijeska morskoga, tako da ga presta mjeriti, jer mu ne bješe broja. 001 GEN 041 050 I dokle još ne nasta gladna godina, rodiše se Josifu dva sina, koje mu rodi Aseneta kæi Potifere sveštenika Onskoga. 001 GEN 041 051 I prvencu nadjede Josif ime Manasija, govoreæi: jer mi Bog dade da zaboravim svu muku svoju i sav dom oca svojega. 001 GEN 041 052 A drugome nadjede ime Jefrem, govoreæi: jer mi Bog dade da rastem u zemlji nevolje svoje. 001 GEN 041 053 Ali proðe sedam godina rodnijeh u zemlji Misirskoj; 001 GEN 041 054 I nasta sedam godina gladnijeh, kao što je Josif naprijed kazao. I bješe glad po svijem zemljama, a po svoj zemlji Misirskoj bješe hljeba. 001 GEN 041 055 Ali najposlije nasta glad i po svoj zemlji Misirskoj, i narod povika k Faraonu za hljeb; a Faraon reèe svima Misircima: idite k Josifu, pa što vam on kaže ono èinite. 001 GEN 041 056 I kad glad bješe po svoj zemlji, otvori Josif sve žitnice, i prodavaše Misircima. I glad posta vrlo velika u zemlji Misirskoj. 001 GEN 041 057 I iz svijeh zemalja dolažahu u Misir k Josifu da kupuju; jer posta velika glad u svakoj zemlji. 001 GEN 042 001 A Jakov videæi da ima žita u Misiru, reèe sinovima svojim: šta gledate jedan na drugoga? 001 GEN 042 002 I reèe: eto èujem da u Misiru ima žita; idite onamo te nam kupite otuda, da ostanemo živi i ne pomremo. 001 GEN 042 003 I desetorica braæe Josifove otidoše da kupe žita u Misiru. 001 GEN 042 004 A Venijamina brata Josifova ne pusti otac s braæom govoreæi: da ga ne bi zadesilo kakvo zlo. 001 GEN 042 005 I doðoše sinovi Izrailjevi da kupe žita s ostalima koji dolažahu; jer bješe glad u zemlji Hananskoj. 001 GEN 042 006 A Josif upravljaše zemljom, i prodavaše žito svemu narodu po zemlji. I braæa Josifova došavši pokloniše mu se licem do zemlje. 001 GEN 042 007 A Josif ugledav braæu svoju pozna ih; ali se uèini da ih ne poznaje, i oštro im progovori i reèe: odakle ste došli? A oni rekoše: iz zemlje Hananske, da kupimo hrane. 001 GEN 042 008 Josif dakle pozna braæu svoju; ali oni njega ne poznaše. 001 GEN 042 009 I opomenu se Josif sanova koje je snio za njih; i reèe im: vi ste uhode; došli ste da vidite gdje je zemlja slaba. 001 GEN 042 010 A oni mu rekoše: nijesmo, gospodaru; nego sluge tvoje doðoše da kupe hrane. 001 GEN 042 011 Svi smo sinovi jednoga èovjeka, pošteni ljudi, nigda nijesu sluge tvoje bile uhode. 001 GEN 042 012 A on im reèe: nije istina, nego ste došli da vidite gdje je zemlja slaba. 001 GEN 042 013 A oni rekoše: nas je bilo dvanaest braæe, sluga tvojih, sinova jednoga èovjeka u zemlji Hananskoj; i eno, najmlaði je danas kod oca našega, a jednoga nema više. 001 GEN 042 014 A Josif im reèe: kažem ja da ste vi uhode. 001 GEN 042 015 Nego hoæu da se uvjerim ovako: tako živ bio Faraon, neæete izaæi odavde dokle ne doðe amo najmlaði brat vaš. 001 GEN 042 016 Pošljite jednoga izmeðu sebe neka dovede brata vašega, a vi æete ostati ovdje u tamnici, pa æu vidjeti je li istina što govorite; inaèe ste uhode, tako živ bio Faraon! 001 GEN 042 017 I zatvori ih u tamnicu na tri dana. 001 GEN 042 018 A treæi dan reèe im Josif: ako ste radi životu, ovo uèinite, jer se ja Boga bojim: 001 GEN 042 019 Ako ste pošteni ljudi, jedan brat izmeðu vas neka ostane u tamnici, a vi idite i odnesite žita koliko treba porodicama vašim. 001 GEN 042 020 Pa onda dovedite k meni najmlaðega brata svojega da se posvjedoèe rijeèi vaše i da ne izginete. I oni uèiniše tako. 001 GEN 042 021 I rekoše jedan drugom: doista se ogriješismo o brata svojega, jer vidjesmo muku duše njegove kad nam se moljaše, pa ga se oglušismo; zato doðe na nas ova muka. 001 GEN 042 022 A Ruvim odgovori im govoreæi: nijesam li vam govorio: nemojte se griješiti o dijete? ali me ne poslušaste; i zato se evo traži od nas krv njegova. 001 GEN 042 023 A oni ne znadijahu da ih Josif razumije, jer se s njim razgovarahu preko tumaèa. 001 GEN 042 024 A Josif okrete se od njih, i zaplaka se. Potom se opet okrete k njima, i progovori s njima, i uzev izmeðu njih Simeuna veza ga pred njima. 001 GEN 042 025 I zapovjedi Josif da im naspu vreæe žita, pa i novce što je koji dao da metnu svakome u vreæu, i da im dadu brašnjenice na put. I tako bi uèinjeno. 001 GEN 042 026 I natovarivši žito svoje na magarce svoje otidoše. 001 GEN 042 027 A jedan od njih otvoriv svoju vreæu da nahrani magarca svojega u jednoj gostionici, vidje novce svoje ozgo u vreæi. 001 GEN 042 028 I reèe braæi svojoj: ja dobih natrag novce svoje, evo ih u mojoj vreæi. I zadrhta srce u njima i uplašiše se govoreæi jedan drugome: što nam to uèini Bog? 001 GEN 042 029 I došavši k Jakovu ocu svojemu u zemlju Hanansku, pripovjediše mu sve što im se dogodi, govoreæi: 001 GEN 042 030 Oštro govoraše s nama èovjek, koji zapovijeda u onoj zemlji, i doèeka nas kao uhode. 001 GEN 042 031 A kad mu rekosmo: mi smo pošteni ljudi, nigda nijesmo bili uhode; 001 GEN 042 032 Bilo nas je dvanaest braæe, sinova oca našega; jednoga veæ nema, a najmlaði je danas kod oca našega u zemlji Hananskoj; 001 GEN 042 033 Reèe nam èovjek, koji zapovijeda u onoj zemlji: ovako æu doznati jeste li pošteni ljudi: brata jednoga izmeðu sebe ostavite kod mene, a što vam treba za porodice vaše gladi radi, uzmite i idite. 001 GEN 042 034 Poslije dovedite k meni brata svojega najmlaðega, da se uvjerim da nijeste uhode nego pošteni ljudi; brata æu vam vratiti, i moæi æete trgovati po ovoj zemlji. 001 GEN 042 035 A kad izruèivahu vreæe svoje, gle, svakome u vreæi bjehu u zavežljaju novci njegovi; i vidjevši zavežljaje novaca svojih uplašiše se i oni i otac im. 001 GEN 042 036 I reèe im Jakov otac njihov: potrste mi djecu; Josifa nema, Simeuna nema, pa hoæete i Venijamina da uzmete; sve se skupilo na me. 001 GEN 042 037 A Ruvim progovori i reèe ocu svojemu: dva sina moja ubij, ako ti ga ne dovedem natrag; daj ga u moje ruke, i ja æu ti ga opet dovesti. 001 GEN 042 038 A on reèe: neæe iæi sin moj s vama, jer je brat njegov umro i on osta sam, pa ako bi ga zadesilo kako zlo na putu na koji æete iæi, svalili biste me stara s tugom u grob. (Sheol h7585) 001 GEN 043 001 Ali glad bješe vrlo velika u onoj zemlji. 001 GEN 043 002 Pa kad pojedoše žito koje bijahu donijeli iz Misira, reèe im otac: idite opet, i kupite nam malo hrane. 001 GEN 043 003 A Juda mu progovori i reèe: tvrdo nam se zarekao onaj èovjek govoreæi: neæete vidjeti lica mojega, ako ne bude s vama brat vaš. 001 GEN 043 004 Ako æeš pustiti s nama brata našega, iæi æemo i kupiæemo ti hrane. 001 GEN 043 005 Ako li neæeš pustiti, neæemo iæi, jer nam je kazao onaj èovjek: neæete vidjeti lica mojega, ako ne bude s vama brat vaš. 001 GEN 043 006 A Izrailj reèe: što mi to zlo uèiniste i kazaste èovjeku da imate još jednoga brata? 001 GEN 043 007 A oni rekoše: èovjek je potanko raspitivao za nas i za rod naš govoreæi: je li vam jošte živ otac? imate li još braæe? a mi mu odgovarasmo kako nas pitaše. Jesmo li mogli kako znati da æe kazati: dovedite brata svojega? 001 GEN 043 008 I reèe Juda Izrailju ocu svojemu: pusti dijete sa mnom, pa æemo se podignuti i otiæi, da ostanemo živi i ne pomremo i mi i ti i naša djeca. 001 GEN 043 009 Ja ti se jamèim za nj, iz moje ga ruke išti; ako ti ga ne dovedem natrag i preda te ne stavim, da sam ti kriv dovijeka. 001 GEN 043 010 Da nijesmo toliko oklijevali, do sada bismo se dva puta vratili. 001 GEN 043 011 Onda reèe Izrailj otac njihov: kad je tako, uèinite ovo: uzmite što najljepše ima u ovoj zemlji u svoje vreæe, i ponesite èovjeku onom dar: malo tamjana i malo meda, mirisava korijenja i smirne, urme i badema. 001 GEN 043 012 A novaca ponesite dvojinom, i uzmite novce što bijahu ozgo u vreæama vašim i odnesite natrag, može biti da je pogrješka. 001 GEN 043 013 I uzmite brata svojega, pa ustanite i idite opet k onom èovjeku. 001 GEN 043 014 A Bog svemoguæi da vam da da naðete milost u onoga èovjeka, da vam pusti brata vašega drugoga i Venijamina; ako li ostanem bez djece, nek ostanem bez djece. 001 GEN 043 015 Tada uzevši dare i novaca dvojinom, uzevši i Venijamina, podigoše se i otidoše u Misir, i izaðoše pred Josifa. 001 GEN 043 016 A Josif kad vidje s njima Venijamina, reèe èovjeku koji upravljaše kuæom njegovom: odvedi ove ljude u kuæu, pa nakolji mesa i zgotovi, jer æe u podne sa mnom jesti ovi ljudi. 001 GEN 043 017 I uèini èovjek kako Josif reèe, i uvede ljude u kuæu Josifovu. 001 GEN 043 018 A oni se bojahu kad ih èovjek voðaše u kuæu Josifovu, i rekoše: za novce koji preðe bjehu metnuti u vreæe naše vodi nas, dokle smisli kako æe nas okriviti, da nas zarobi i uzme naše magarce. 001 GEN 043 019 Pa pristupivši k èovjeku koji upravljaše kuæom Josifovom, progovoriše mu na vratima kuænim, 001 GEN 043 020 I rekoše: èuj, gospodaru; došli smo bili i preðe, i kupismo hrane; 001 GEN 043 021 Pa kad doðosmo u jednu gostionicu i otvorismo vreæe, a to novci svakoga nas bijahu ozgo u vreæi njegovoj, novci naši na mjeru; i evo smo ih donijeli natrag; 001 GEN 043 022 A druge smo novce donijeli da kupimo hrane; ne znamo ko nam metnu novce naše u vreæe. 001 GEN 043 023 A on im reèe: budite mirni, ne bojte se; Bog vaš i Bog oca vašega metnuo je blago u vreæe vaše; novci su vaši bili u mene. I izvede im Simeuna. 001 GEN 043 024 I uvede ih èovjek u kuæu Josifovu, i donese im vode te opraše noge, i magarcima njihovijem položi. 001 GEN 043 025 I pripraviše dar èekajuæi dokle doðe Josif u podne, jer èuše da æe oni ondje objedovati. 001 GEN 043 026 I kad Josif doðe kuæi, iznesoše mu dar koji imahu kod sebe, i pokloniše mu se do zemlje. 001 GEN 043 027 A on ih zapita kako su, i reèe: kako je otac vaš stari, za koga mi govoriste? je li jošte živ? 001 GEN 043 028 A oni rekoše: dobro je sluga tvoj, otac naš; još je živ. I pokloniše mu se. 001 GEN 043 029 A on pogledav vidje Venijamina brata svojega, sina matere svoje, i reèe: je li vam to najmlaði brat vaš za kojega mi govoriste? I reèe: Bog da ti bude milostiv, sinko! 001 GEN 043 030 A Josifu goraše srce od ljubavi prema bratu svojemu, te brže potraži gdje æe plakati, i ušav u jednu sobu plaka ondje. 001 GEN 043 031 Poslije umiv se izaðe, i ustežuæi se reèe: dajte objed. 001 GEN 043 032 I donesoše njemu napose, i njima napose, i Misircima koji objedovahu u njega napose, jer ne mogahu Misirci jesti s Jevrejima, jer je to neèisto Misircima. 001 GEN 043 033 A sjeðahu pred njim stariji po starješinstvu svojem a mlaði po mladosti svojoj. I zgledahu se od èuda. 001 GEN 043 034 I uzimajuæi jela ispred sebe slaše njima, i Venijaminu dopade pet puta više nego drugima. I piše i napiše se s njim. 001 GEN 044 001 I zapovjedi Josif èovjeku što upravljaše kuæom njegovom govoreæi: naspi ovijem ljudima u vreæe žita koliko mogu ponijeti, i svakome u vreæu metni ozgo novce njegove. 001 GEN 044 002 I èašu moju, èašu srebrnu, metni najmlaðemu u vreæu ozgo i novce za njegovo žito. I uèini kako mu Josif reèe. 001 GEN 044 003 A ujutru kad svanu, otpustiše ljude s magarcima njihovijem. 001 GEN 044 004 A kad izaðoše iz mjesta i još ne bijahu daleko, reèe Josif èovjeku što upravljaše kuæom njegovom: ustani, idi brže za onijem ljudima, i kad ih stigneš reci im: zašto vraæate zlo za dobro? 001 GEN 044 005 Nije li to èaša iz koje pije moj gospodar? i neæe li po njoj zacijelo poznati kakvi ste? zlo ste radili što ste to uèinili. 001 GEN 044 006 I on ih stiže, i reèe im tako. 001 GEN 044 007 A oni mu rekoše: zašto govoriš, gospodaru, take rijeèi? Saèuvaj Bože da sluge tvoje uèine tako što! 001 GEN 044 008 Eno smo ti donijeli natrag iz zemlje Hananske novce koje naðosmo ozgo u vreæama svojim, pa kako bismo ukrali iz kuæe gospodara tvojega srebro ili zlato? 001 GEN 044 009 U kojega se izmeðu sluga tvojih naðe, onaj neka pogine, i svrh toga mi æemo biti robovi gospodaru mojemu. 001 GEN 044 010 A on reèe: neka bude kako rekoste; ali u koga se naðe, onaj da mi bude rob, a vi ostali neæete biti krivi. 001 GEN 044 011 I brže poskidaše svi na zemlju vreæe svoje, i razdriješiše svaki svoju vreæu. 001 GEN 044 012 A on stade tražiti poèev od najstarijega, i kad doðe na najmlaðega, naðe se èaša u vreæi Venijaminovoj. 001 GEN 044 013 Tada razdriješe haljine svoje, i natovarivši svaki svoj tovar na svojega magarca vratiše se u grad. 001 GEN 044 014 I doðe Juda s braæom svojom Josifu u kuæu, dok on još bijaše kod kuæe, i padoše pred njim na zemlju. 001 GEN 044 015 A Josif im reèe: šta ste to uèinili? zar nijeste znali da èovjek kao što sam ja može zacijelo doznati? 001 GEN 044 016 Tada reèe Juda: šta da ti reèemo, gospodaru? šta da govorimo? kako li da se pravdamo? Bog je otkrio zloèinstvo tvojih sluga. Evo, mi smo svi robovi tvoji, gospodaru, i mi i ovaj u koga se našla èaša. 001 GEN 044 017 A Josif reèe: Bože saèuvaj! neæu ja to; u koga se našla èaša on neka mi bude rob, a vi idite s mirom ocu svojemu. 001 GEN 044 018 Ali Juda pristupiv k njemu reèe: èuj me, gospodaru; dopusti da progovori sluga tvoj gospodaru svojemu, i neka se gnjev tvoj ne raspali na slugu tvojega, jer si ti kao sam Faraon. 001 GEN 044 019 Gospodar moj zapita sluge svoje govoreæi: imate li oca ili brata? 001 GEN 044 020 A mi rekosmo gospodaru svojemu: imamo stara oca i brata najmlaðega, koji mu se rodi u starosti; a njegov je brat umro, i on osta sam od matere svoje, i otac ga pazi. 001 GEN 044 021 A ti reèe slugama svojim: dovedite mi ga da ga vidim svojim oèima. 001 GEN 044 022 I rekosmo gospodaru svojemu: neæe moæi dijete ostaviti oca svojega; da ostavi oca svojega, odmah æe otac umrijeti. 001 GEN 044 023 A ti reèe slugama svojim: ako ne doðe s vama brat vaš najmlaði, neæete više vidjeti lica mojega. 001 GEN 044 024 A kad se vratismo k sluzi tvojemu a ocu mojemu, kazasmo mu rijeèi gospodara mojega. 001 GEN 044 025 Poslije reèe nam otac: idite opet, kupite nam hrane. 001 GEN 044 026 A mi rekosmo: ne možemo iæi, osim ako bude brat naš najmlaði s nama, onda æemo iæi, jer ne možemo vidjeti lica onoga èovjeka, ako ne bude s nama brat naš najmlaði. 001 GEN 044 027 A sluga tvoj, otac moj, reèe nam: znate da mi je žena rodila dva sina. 001 GEN 044 028 I jedan od njih otide od mene, i rekoh: zacijelo ga je raskinula zvjerka; i do sada ga ne vidjeh. 001 GEN 044 029 Ako i ovoga odvedete od mene i zadesi ga kakvo zlo, svaliæete me stara u grob s tugom. (Sheol h7585) 001 GEN 044 030 Pa sada da otidem k sluzi tvojemu, ocu svojemu, a ovo dijete da ne bude s nama, kako je duša onoga vezana za dušu ovoga, 001 GEN 044 031 Umrijeæe kad vidi da nema djeteta, te æe sluge tvoje svaliti staroga slugu tvojega a oca svojega s tugom u grob. (Sheol h7585) 001 GEN 044 032 A tvoj se sluga podjemèio za dijete ocu svojemu rekav: ako ti ga ne dovedem natrag, da sam kriv ocu svojemu dovijeka. 001 GEN 044 033 Zato neka sluga tvoj ostane mjesto djeteta da bude rob gospodaru mojemu a dijete neka ide s braæom svojom. 001 GEN 044 034 Jer kako bih se vratio k ocu svojemu bez djeteta, da gledam jade koji bi mi oca zadesili? 001 GEN 045 001 Tada Josif ne moguæi se uzdržati pred ostalima koji stajahu oko njega, povika: izaðite svi napolje. Tako ne osta niko kod njega kad se Josif pokaza braæi svojoj. 001 GEN 045 002 Pa briznu plakati tako da èuše Misirci, èu i dom Faraonov. 001 GEN 045 003 I reèe Josif braæi svojoj: ja sam Josif; je li mi otac još u životu? Ali mu braæa ne mogahu odgovoriti, jer se prepadoše od njega. 001 GEN 045 004 A Josif reèe braæi svojoj: pristupite bliže k meni. I pristupiše; a on reèe: ja sam Josif brat vaš, kojega prodadoste u Misir. 001 GEN 045 005 A sada nemojte žaliti niti se kajati što me prodadoste ovamo, jer Bog mene posla pred vama radi života vašega. 001 GEN 045 006 Jer je veæ dvije godine dana glad u zemlji, a biæe još pet godina, gdje neæe biti ni oranja ni žetve. 001 GEN 045 007 A Bog me posla pred vama, da vas saèuva na zemlji i da vam izbavi život izbavljanjem prevelikim. 001 GEN 045 008 I tako nijeste me vi opravili ovamo nego sam Bog, koji me postavi ocem Faraonu i gospodarem od svega doma njegova i starješinom nad svom zemljom Misirskom. 001 GEN 045 009 Vratite se brže k ocu mojemu i kažite mu: ovako veli sin tvoj Josif: Bog me je postavio gospodarem svemu Misiru, hodi k meni, nemoj oklijevati. 001 GEN 045 010 Sjedjeæeš u zemlji Gesemskoj i biæeš blizu mene, ti i sinovi tvoji i sinovi sinova tvojih, i ovce tvoje i goveda tvoja i što je god tvoje. 001 GEN 045 011 I ja æu te hraniti ondje, jer æe još pet godina biti glad, da ne pogineš od gladi ti i dom tvoj i što je god tvoje. 001 GEN 045 012 A eto vidite oèima svojima, i brat moj Venijamin svojima oèima, da vam ja iz usta govorim. 001 GEN 045 013 Kažite ocu mojemu svu slavu moju u Misiru i što ste god vidjeli; pohitajte i dovedite ovamo oca mojega. 001 GEN 045 014 Tada pade oko vrata Venijaminu bratu svojemu i plaka. I Venijamin plaka o vratu njegovu. 001 GEN 045 015 I izljubi svu braæu svoju i isplaka se nad njima. Potom se braæa njegova razgovarahu s njim. 001 GEN 045 016 I èu se glas u kuæi Faraonovoj, i rekoše: doðoše braæa Josifu. I milo bi Faraonu i slugama njegovijem; 001 GEN 045 017 I reèe Faraon Josifu: kaži braæi svojoj: ovako uèinite: natovarite magarce svoje, pa idite i vratite se u zemlju Hanansku, 001 GEN 045 018 Pa uzmite oca svojega i èeljad svoju, i doðite k meni, i daæu vam najbolje što ima u zemlji Misirskoj, i ješæete najbolje obilje ove zemlje. 001 GEN 045 019 A ti im zapovjedi: ovako uèinite: uzmite sa sobom iz zemlje Misirske kola za djecu svoju i za žene svoje, i povezite oca svojega i doðite ovamo; 001 GEN 045 020 A na pokuæstvo svoje ne gledajte, jer što ima najbolje u svoj zemlji Misirskoj vaše je. 001 GEN 045 021 I sinovi Izrailjevi uèiniše tako; i Josif im dade kola po zapovijesti Faraonovoj; dade im i brašnjenice na put. 001 GEN 045 022 I svakome dade po dvoje haljine, a Venijaminu dade trista srebrnika i petore haljine. 001 GEN 045 023 A ocu svojemu posla još deset magaraca natovarenijeh najljepšijeh stvari što ima u Misiru, i deset magarica natovarenijeh žita i hljeba i jestiva ocu na put. 001 GEN 045 024 Tako opravi braæu svoju, i poðoše; i reèe im: nemojte se koriti putem. 001 GEN 045 025 Tako se vratiše iz Misira, i doðoše u zemlju Hanansku k Jakovu ocu svojemu. 001 GEN 045 026 I javiše mu i rekoše: još je živ Josif, i zapovjeda nad svom zemljom Misirskom. A u njemu srce prenemože, jer im ne vjerovaše. 001 GEN 045 027 Ali kad mu kazaše sve rijeèi Josifove, koje im je Josif rekao, i vidje kola, koja posla Josif po oca, tada oživje duh Jakova oca njihova; 001 GEN 045 028 I reèe Izrailj: dosta mi je kad je još živ sin moj Josif; idem da ga vidim dokle nijesam umro. 001 GEN 046 001 Tada poðe Izrailj sa svijem što imaše, i došav u Virsaveju prinese žrtvu Bogu oca svojega Isaka. 001 GEN 046 002 I Bog reèe Izrailju noæu u utvari: Jakove! Jakove! A on odgovori: evo me. 001 GEN 046 003 I Bog mu reèe: ja sam Bog, Bog oca tvojega; ne boj se otiæi u Misir; jer æu ondje naèiniti od tebe narod velik. 001 GEN 046 004 Ja æu iæi s tobom u Misir, i ja æu te odvesti onamo, i Josif æe metnuti ruku svoju na oèi tvoje. 001 GEN 046 005 I poðe Jakov od Virsaveje; i sinovi Izrailjevi posadiše Jakova oca svojega i djecu svoju i žene svoje na kola koja posla Faraon po nj. 001 GEN 046 006 I uzeše stoku svoju i blago svoje što bijahu stekli u zemlji Hananskoj; i doðoše u Misir Jakov i sva porodica njegova. 001 GEN 046 007 Sinove svoje i sinove sinova svojih, kæeri svoje i kæeri sinova svojih, i svu porodicu svoju dovede sa sobom u Misir. 001 GEN 046 008 A ovo su imena djece Izrailjeve što doðoše u Misir: Jakov i sinovi njegovi. Prvenac Jakovljev Ruvim; 001 GEN 046 009 I sinovi Ruvimovi: Enoh, Faluj, Esron i Harmija. 001 GEN 046 010 A sinovi Simeunovi: Jemuilo, Jamin, Aod, Jahin, Soar i Saul, sin jedne Hananejke. 001 GEN 046 011 Sinovi Levijevi: Girson, Kat i Merarije. 001 GEN 046 012 Sinovi Judini: Ir, Avnan, Silom, Fares i Zara; a umrli bjehu Ir i Avnan u zemlji Hananskoj, ali bijahu sinovi Faresovi Esrom i Jemuilo. 001 GEN 046 013 Sinovi Isaharovi: Tola, Fuva, Jov i Simron. 001 GEN 046 014 Sinovi Zavulonovi: Sered, Alon, i Ahojilo. 001 GEN 046 015 To su sinovi Lijini, koje rodi Jakovu u Padan-Aramu, i jošte Dina kæi njegova. Svega duša, sinova njegovijeh i kæeri njegovijeh bješe trideset i tri. 001 GEN 046 016 Sinovi Gadovi: Sifon, Agije, Sunije, Esvon, Irije, Arodije i Arilije. 001 GEN 046 017 Sinovi Asirovi: Jemna, Jesva, Jesvija i Verija, i sestra njihova Sara. A sinovi Verijini Hovor i Melhilo. 001 GEN 046 018 To su sinovi Zelfe, koju dade Lavan Liji kæeri svojoj, i ona ih rodi Jakovu, šesnaest duša. 001 GEN 046 019 A sinovi Rahilje žene Jakovljeve: Josif i Venijamin. 001 GEN 046 020 A Josifu se rodiše u Misiru od Asenete kæeri Potifere sveštenika Onskoga: Manasija i Jefrem. 001 GEN 046 021 A sinovi Venijaminovi: Vela, Veher, Asvil, Gira, Naman, Ihije, Ros, Mupim, Upim i Arad. 001 GEN 046 022 To su sinovi Rahiljini što se rodiše Jakovu, svega èetrnaest duša. 001 GEN 046 023 I sin Danov: Asom. 001 GEN 046 024 A sinovi Neftalimovi: Asilo, Gunije, Jeser i Silim. 001 GEN 046 025 To su sinovi Vale, koju dade Lavan Rahilji kæeri svojoj i ona ih rodi Jakovu; svega sedam duša. 001 GEN 046 026 A svega duša što doðoše s Jakovom u Misir a izaðoše od bedara njegovijeh, osim žena sinova Jakovljevijeh, svega duša bješe šezdeset i šest. 001 GEN 046 027 I dva sina Josifova koji mu se rodiše u Misiru; svega dakle duša doma Jakovljeva, što doðoše u Misir, bješe sedamdeset. 001 GEN 046 028 A Judu posla Jakov naprijed k Josifu, da mu javi da izaðe preda nj u Gesem. I doðoše u zemlju Gesemsku. 001 GEN 046 029 A Josif upreže u kola svoja, i izaðe na susret Izrailju ocu svojemu u Gesem; i kad ga vidje Jakov, pade mu oko vrata, i plaka dugo o vratu njegovu. 001 GEN 046 030 I reèe Izrailj Josifu: sada ne marim umrijeti kad sam te vidio da si jošte živ. 001 GEN 046 031 A Josif reèe braæi svojoj i domu oca svojega: idem da javim Faraonu; ali æu mu kazati: braæa moja i dom oca mojega iz zemlje Hananske doðoše k meni; 001 GEN 046 032 A ti su ljudi pastiri i svagda su se bavili oko stoke, i dovedoše ovce svoje i goveda svoja i što god imaju. 001 GEN 046 033 A kad vas Faraon dozove, reæi æe vam: kakvu radnju radite? 001 GEN 046 034 A vi kažite: pastiri su bile sluge tvoje od mladosti, i mi i stari naši; da biste ostali u zemlji Gesemskoj; jer su Misircima svi pastiri neèisti. 001 GEN 047 001 I otišav Josif javi Faraonu i reèe: otac moj i braæa moja s ovcama svojim i s govedima svojim i sa svijem što imaju doðoše iz zemlje Hananske, i evo ih u zemlji Gesemskoj. 001 GEN 047 002 I uzev nekolicinu braæe svoje, pet ljudi, izvede ih pred Faraona. 001 GEN 047 003 A Faraon reèe braæi njegovoj: kakvu radnju radite? A oni rekoše Faraonu: pastiri su sluge tvoje, i mi i naši stari. 001 GEN 047 004 Još rekoše Faraonu: doðosmo da živimo kao došljaci u ovoj zemlji, jer nema paše za stoku tvojih sluga, jer je velika glad u zemlji Hananskoj; a sada dopusti da žive u zemlji Gesemskoj sluge tvoje. 001 GEN 047 005 A Faraon reèe Josifu: otac tvoj i braæa tvoja doðoše k tebi; 001 GEN 047 006 U tvojoj je vlasti zemlja Misirska; na najboljem mjestu u ovoj zemlji naseli oca svojega i braæu svoju, neka žive u zemlji Gesemskoj; i ako koje znaš izmeðu njih da su vrijedni ljudi, postavi ih nad mojom stokom. 001 GEN 047 007 Poslije dovede Josif i Jakova oca svojega i izvede ga pred Faraona, i blagoslovi Jakov Faraona. 001 GEN 047 008 A Faraon reèe Jakovu: koliko ti ima godina? 001 GEN 047 009 Odgovori Jakov Faraonu: meni ima sto i trideset godina, kako sam došljak. Malo je dana života mojega i zli su bili, niti stižu vijeka otaca mojih, koliko su oni živjeli. 001 GEN 047 010 I blagosloviv Jakov Faraona otide od Faraona. 001 GEN 047 011 A Josif naseli oca svojega i braæu svoju, i dade im dobro u zemlji Misirskoj na najboljem mjestu te zemlje, u zemlji Rameskoj, kao što zapovjedi Faraon. 001 GEN 047 012 I hranjaše Josif hljebom oca svojega i braæu svoju i sav dom oca svojega do najmanjega. 001 GEN 047 013 Ali nesta hljeba u svoj zemlji, jer glad bijaše vrlo velika, i uzmuèi se zemlja Misirska i zemlja Hananska od gladi. 001 GEN 047 014 I pokupi Josif sve novce što se nalažahu po zemlji Misirskoj i po zemlji Hananskoj za žito koje kupovahu, i slagaše novce u kuæu Faraonovu. 001 GEN 047 015 A kad nesta novaca u zemlji Misirskoj i u zemlji Hananskoj, stadoše svi Misirci dolaziti k Josifu govoreæi: daj nam hljeba; zašto da mremo kod tebe, što novaca nema? 001 GEN 047 016 A Josif im govoraše: dajte stoku svoju, pa æu vam dati hljeba za stoku, kad je nestalo novaca. 001 GEN 047 017 I dovoðahu stoku svoju k Josifu, i Josif im davaše hljeba za konje i za ovce i za goveda i za magarce. Tako ih prehrani onu godinu hljebom za svu stoku njihovu. 001 GEN 047 018 A kad proðe ona godina, stadoše opet dolaziti k njemu druge godine govoreæi: ne možemo tajiti od gospodara svojega, ali je novaca nestalo, i stoka koju imasmo u našega je gospodara; i nije ostalo ništa da donesemo gospodaru svojemu osim tjelesa naših i njiva naših. 001 GEN 047 019 Zašto da mremo na tvoje oèi? evo i nas i naših njiva; kupi nas i njive naše za hljeb, da s njivama svojim budemo robovi Faraonu, i daj žita da ostanemo živi i ne pomremo i da zemlja ne opusti. 001 GEN 047 020 Tako pokupova Josif Faraonu sve njive u Misiru, jer Misirci prodavahu svaki svoju njivu, kad glad uze jako mah meðu njima. I zemlja posta Faraonova. 001 GEN 047 021 A narod preseli u gradove od jednoga kraja Misira do drugoga. 001 GEN 047 022 Samo ne kupi sveštenièkih njiva; jer Faraon odredi dio sveštenicima, i hranjahu se od svojega dijela, koji im dade Faraon, te ne prodaše svojih njiva. 001 GEN 047 023 A Josif reèe narodu: evo kupih danas vas i njive vaše Faraonu; evo vam sjemena, pa zasijte njive. 001 GEN 047 024 A što bude roda, daæete peto Faraonu, a èetiri dijela neka budu vama za sjeme po njivama i za hranu vama i onijema koji su po kuæama vašim i za hranu djeci vašoj. 001 GEN 047 025 A oni rekoše: ti si nam život saèuvao; neka naðemo milost pred gospodarem svojim da budemo robovi Faraonu. 001 GEN 047 026 I postavi Josif zakon do današnjega dana za njive Misirske da se daje peto Faraonu; samo njive sveštenièke ne postaše Faraonove. 001 GEN 047 027 A djeca Izrailjeva življahu u zemlji Misirskoj u kraju Gesemskom, i držahu ga, i narodiše se i namnožiše se veoma. 001 GEN 047 028 I Jakov poživje u zemlji Misirskoj sedamnaest godina; a svega bi Jakovu sto i èetrdeset i sedam godina. 001 GEN 047 029 A kad se približi vrijeme Izrailju da umre, dozva sina svojega Josifa, i reèe mu: ako sam našao milost pred tobom, metni ruku svoju pod stegno moje, i uèini mi milost i vjeru, nemoj me pogrepsti u Misiru; 001 GEN 047 030 Nego neka ležim kod otaca svojih; i ti me odnesi iz Misira i pogrebi me u grobu njihovu. A on reèe: uèiniæu kako si kazao. 001 GEN 047 031 I reèe mu Jakov: zakuni mi se. I on mu se zakle. I pokloni se Izrailj preko uzglavlja od odra svojega. 001 GEN 048 001 Poslije javiše Josifu: eno, otac ti je bolestan. A on povede sa sobom dva sina svoja, Manasiju i Jefrema. 001 GEN 048 002 I javiše Jakovu i rekoše: evo sin tvoj Josif ide k tebi. A Izrailj se okrijepi, te sjede na postelji svojoj. 001 GEN 048 003 I reèe Jakov Josifu: Bog svemoguæi javi se meni u Luzu u zemlji Hananskoj, i blagoslovi me; 001 GEN 048 004 I reèe mi: uèiniæu te da narasteš i namnožiš se; i uèiniæu od tebe mnoštvo naroda, i daæu zemlju ovu sjemenu tvojemu nakon tebe da je njihova dovijeka. 001 GEN 048 005 Sada dakle dva sina tvoja, što ti se rodiše u zemlji Misirskoj prije nego doðoh k tebi u Misir, moji su, Jefrem i Manasija kao Ruvim i Simeun neka budu moji. 001 GEN 048 006 A djeca koju rodiš poslije njih, neka budu tvoja i neka se po imenu braæe svoje zovu u našljedstvu svojem. 001 GEN 048 007 Jer kad se vratih iz Padana, umrije mi Rahilja u zemlji Hananskoj na putu, kad bješe još malo do Efrate; i pogreboh je na putu u Efratu, a to je Vitlejem. 001 GEN 048 008 A vidjev Izrailj sinove Josifove, reèe: ko su ovi? 001 GEN 048 009 A Josif reèe ocu svojemu: moji sinovi, koje mi Bog dade ovdje. A on reèe: dovedi ih k meni, da ih blagoslovim. 001 GEN 048 010 A oèi bjehu Izrailju otežale od starosti, te ne mogaše dobro vidjeti. A kad mu ih privede, cjeliva ih i zagrli. 001 GEN 048 011 I reèe Izrailj Josifu: nijesam mislio da æu vidjeti lice tvoje; a gle, Bog mi dade da vidim i porod tvoj. 001 GEN 048 012 A Josif odmaèe ih od koljena njegovijeh i pokloni se licem do zemlje. 001 GEN 048 013 Pa ih uze Josif obojicu, Jefrema sebi s desne strane a Izrailju s lijeve, Manasiju pak sebi s lijeve strane a Izrailju s desne; i tako ih primaèe k njemu. 001 GEN 048 014 A Izrailj pruživ desnu ruku svoju metnu je na glavu Jefremu mlaðemu, a lijevu na glavu Manasiji, tako namjestiv ruke navlaš, ako i jest Manasija bio prvenac. 001 GEN 048 015 I blagoslovi Josifa govoreæi: Bog, kojemu su svagda ugaðali oci moji Avram i Isak, Bog, koji me je hranio otkako sam postao do današnjega dana, 001 GEN 048 016 Anðeo, koji me je izbavljao od svakoga zla, da blagoslovi djecu ovu, i da se po mojemu imenu i po imenu otaca mojih Avrama i Isaka prozovu, i da se kao ribe namnože na zemlji! 001 GEN 048 017 A Josif kad vidje gdje otac metnu desnu ruku svoju na glavu Jefremu, ne bi mu milo, pa uhvati za ruku oca svojega da je premjesti s glave Jefremove na glavu Manasijinu. 001 GEN 048 018 I reèe Josif ocu svojemu: ne tako, oèe; ovo je prvenac, metni desnicu njemu na glavu. 001 GEN 048 019 Ali otac njegov ne htje, nego reèe: znam, sine, znam; i od njega æe postati narod, i on æe biti velik; ali æe mlaði brat njegov biti veæi od njega, i sjeme æe njegovo biti veliko mnoštvo naroda. 001 GEN 048 020 I blagoslovi ih u onaj dan i reèe: tobom æe Izrailj blagosiljati govoreæi: Bog da te uèini kao Jefrema i kao Manasiju. Tako postavi Jefrema pred Manasiju. 001 GEN 048 021 Poslije reèe Izrailj Josifu: evo ja æu skoro umrijeti; ali æe Bog biti s vama i odvešæe vas opet u zemlju otaca vaših. 001 GEN 048 022 I ja ti dajem jedan dio više nego braæi tvojoj, koji uzeh iz ruku Amorejskih maèem svojim i lukom svojim. 001 GEN 049 001 Poslije sazva Jakov sinove svoje i reèe: skupite se da vam javim šta æe vam biti do pošljetka. 001 GEN 049 002 Skupite se i poslušajte, sinovi Jakovljevi, poslušajte Izrailja oca svojega. 001 GEN 049 003 Ruvime, ti si prvenac moj, krjepost moja i poèetak sile moje; prvi gospodstvom i prvi snagom. 001 GEN 049 004 Navro si kao voda; neæeš biti prvi; jer si stao na postelju oca svojega i oskvrnio je legav na nju. 001 GEN 049 005 Simeun i Levije, braæa, maèevi su im oružje nepravdi. 001 GEN 049 006 U tajne njihove da ne ulazi duša moja, sa zborom njihovijem da se ne sastavlja slava moja; jer u gnjevu svojem pobiše ljude, i za svoje veselje pokidaše volove. 001 GEN 049 007 Proklet da je gnjev njihov, što bješe nagao, i ljutina njihova, što bješe žestoka; razdijeliæu ih po Jakovu, i rasuæu ih po Izrailju. 001 GEN 049 008 Juda, tebe æe hvaliti braæa tvoja, a ruka æe ti biti za vratom neprijateljima tvojim, i klanjaæe ti se sinovi oca tvojega. 001 GEN 049 009 Laviæu Juda! s plijena si se vratio, sine moj; spusti se i leže kao lav i kao ljuti lav; ko æe ga probuditi? 001 GEN 049 010 Palica vladalaèka neæe se odvojiti od Jude niti od nogu njegovijeh onaj koji postavlja zakon, dokle ne doðe onaj kome pripada, i njemu æe se pokoravati narodi. 001 GEN 049 011 Veže za èokot magare svoje, i za plemenitu lozu mlade od magarice svoje; u vinu pere haljinu svoju i ogrtaè svoj u soku od grožða. 001 GEN 049 012 Oèi mu se crvene od vina i zubi bijele od mlijeka. 001 GEN 049 013 Zavulon æe živjeti pokraj mora i gdje pristaju laðe, a meða æe mu biti do Sidona. 001 GEN 049 014 Isahar je magarac jak u kostima, koji leži u toru, 001 GEN 049 015 I vidjev da je poèivanje dobro i da je zemlja mila, sagnuæe ramena svoja da nosi, i plaæaæe danak. 001 GEN 049 016 Dan æe suditi svojemu narodu, kao jedno izmeðu plemena Izrailjevih. 001 GEN 049 017 Dan æe biti zmija na putu i guja na stazi, koja ujeda konja za kièicu, te pada konjik nauznako. 001 GEN 049 018 Gospode, tebe èekam da me izbaviš. 001 GEN 049 019 A Gad, njega æe vojska svladati; ali æe najposlije on nadvladati. 001 GEN 049 020 U Asira æe biti obilata hrana, i on æe davati slasti carske. 001 GEN 049 021 Neftalim je košuta puštena, i govoriæe lijepe rijeèi. 001 GEN 049 022 Josif je rodna grana, rodna grana kraj izvora, kojoj se ogranci raširiše svrh zida. 001 GEN 049 023 Ako ga i ucvijeliše ljuto i strijeljaše na nj, i biše mu neprijatelji strijelci, 001 GEN 049 024 Opet osta jak luk njegov i ojaèaše mišice ruku njegovijeh od ruku jakoga Boga Jakovljeva, odakle posta pastir, kamen Izrailju, 001 GEN 049 025 Od silnoga Boga oca tvojega, koji æe ti pomagati, i od svemoguæega, koji æe te blagosloviti blagoslovima ozgo s neba, blagoslovima ozdo iz bezdana, blagoslovima od dojaka i od materice. 001 GEN 049 026 Blagoslovi oca tvojega nadvisiše blagoslove mojih starijeh svrh brda vjeènijeh, neka budu nad glavom Josifovom i nad tjemenom odvojenoga izmeðu braæe. 001 GEN 049 027 Venijamin je vuk grabljivi, jutrom jede lov, a veèerom dijeli plijen. 001 GEN 049 028 Ovo su dvanaest plemena Izrailjevih, i ovo im otac izgovori kad ih blagoslovi, svako blagoslovom njegovijem blagoslovi ih. 001 GEN 049 029 Potom im zapovjedi i reèe im: kad se priberem k rodu svojemu, pogrebite me kod otaca mojih u peæini koja je na njivi Efrona Hetejina, 001 GEN 049 030 U peæini koja je na njivi Makpelskoj prema Mamriji u zemlji Hananskoj, koju kupi Avram s njivom u Efrona Hetejina da ima svoj grob. 001 GEN 049 031 Ondje pogreboše Avrama i Saru ženu njegovu, ondje pogreboše Isaka i Reveku ženu njegovu, i ondje pogreboh Liju. 001 GEN 049 032 A kupljena je njiva i peæina na njoj u sinova Hetovijeh. 001 GEN 049 033 A kad izgovori Jakov zapovjesti sinovima svojim, diže noge svoje na postelju, i umrije, i pribran bi k rodu svojemu. 001 GEN 050 001 Tada Josif pade na lice ocu svojemu, i plaka nad njim cjelujuæi ga. 001 GEN 050 002 I zapovjedi Josif slugama svojim ljekarima da mirisima pomažu oca njegova; i ljekari pomazaše mirisima Izrailja. 001 GEN 050 003 I navrši mu se èetrdeset dana, jer toliko dana treba onijem koje pomažu mirisima; i plakaše za njim Misirci sedamdeset dana. 001 GEN 050 004 A kad proðoše žalosni dani, reèe Josif domašnjima Faraonovijem govoreæi: ako sam našao milost pred vama, govorite Faraonu i recite: 001 GEN 050 005 Otac me je moj zakleo govoreæi: evo, ja æu skoro umrijeti; u grobu mojem, koji iskopah u zemlji Hananskoj, ondje me pogrebi. Pa sada da idem da pogrebem oca svojega, a poslije æu opet doæi. 001 GEN 050 006 A Faraon mu reèe: idi, pogrebi oca svojega kako te je zakleo. 001 GEN 050 007 I otide Josif da pogrebe oca svojega; i s njim poðoše sve sluge Faraonove, starješine od doma njegova i sve starješine od zemlje Misirske, 001 GEN 050 008 I sav dom Josifov i braæa njegova i dom oca njegova; samo djecu svoju i ovce svoje i goveda svoja ostaviše u zemlji Gesemskoj. 001 GEN 050 009 A poðe s njim i kola i konjika toliko da bješe vojska vrlo velika. 001 GEN 050 010 A kad doðoše na gumno Atadovo, koje je s onu stranu Jordana, plakaše ondje mnogo i vrlo tužno; i Josif uèini žalost za ocem svojim za sedam dana. 001 GEN 050 011 A ljudi iz one zemlje, Hananejci, kad vidješe plaè na gumnu Atadovu, rekoše: u velikoj su žalosti Misirci. Zato prozvaše ono mjesto s onu stranu Jordana žalost Misirska. 001 GEN 050 012 I uèiniše mu sinovi njegovi kako im bješe zapovjedio. 001 GEN 050 013 Odnesoše ga sinovi njegovi u zemlju Hanansku, i pogreboše ga u peæini na njivi Makpelskoj, koju kupi Avram da ima svoj grob u Efrona Hetejina prema Mamriji. 001 GEN 050 014 I pogrebavši oca svojega vrati se Josif u Misir i braæa njegova i svi koji bijahu izašli s njim da pogrebu oca njegova. 001 GEN 050 015 A braæa Josifova videæi gdje im otac umrije, rekoše: može biti da se Josif srdi na nas, pa æe nam se osvetiti za sve zlo što mu uèinismo. 001 GEN 050 016 Zato poruèiše Josifu: otac tvoj zapovjedi na smrti i reèe: 001 GEN 050 017 Ovako kažite Josifu: molim te, oprosti braæi svojoj bezakonje i grijeh, što ti pakostiše; sada oprosti bezakonje slugama Boga oca tvojega. A Josif zaplaka se kad mu to rekoše. 001 GEN 050 018 Poslije doðoše i braæa njegova i padoše pred njim i rekoše: evo smo sluge tvoje. 001 GEN 050 019 A Josif im reèe: ne bojte se, zar sam ja mjesto Boga? 001 GEN 050 020 Vi ste mislili zlo po me, ali je Bog mislio dobro, da uèini što se danas zbiva, da se saèuva u životu mnogi narod. 001 GEN 050 021 Ne bojte se dakle; ja æu hraniti vas i vašu djecu. Tako ih utješi i oslobodi. 001 GEN 050 022 Tako življaše Josif u Misiru s domom oca svojega, i poživje sto i deset godina. 001 GEN 050 023 I vidje Josif sinove Jefremove do treæega koljena; i sinovi Mahira sina Manasijina rodiše se i odrastoše na koljenima Josifovijem. 001 GEN 050 024 I reèe Josif braæi svojoj: ja æu skoro umrijeti; ali æe vas zacijelo Bog pohoditi, i izvešæe vas iz ove zemlje u zemlju za koju se zakleo Avramu, Isaku i Jakovu. 001 GEN 050 025 I zakle Josif sinove Izrailjeve i reèe: zaista æe vas pohoditi Bog; a vi onda odnesite kosti moje odavde. 001 GEN 050 026 Potom umrije Josif, a bješe mu sto i deset godina; i pomazavši ga mirisima metnuše ga u kovèeg u Misiru. # # BOOK 002 EXO Exodus Izlazak 002 EXO 001 001 Ovo su imena sinova Izrailjevijeh koji doðoše u Misir, doðoše s Jakovom, svaki sa svojom porodicom: 002 EXO 001 002 Ruvim, Simeun, Levije i Juda, 002 EXO 001 003 Isahar, Zavulon i Venijamin, 002 EXO 001 004 Dan i Neftalim, Gad i Asir. 002 EXO 001 005 A svega bijaše ih od bedara Jakovljevijeh sedamdeset duša s Josifom, koji bješe u Misiru. 002 EXO 001 006 A Josif umrije i sva braæa njegova i sav onaj naraštaj. 002 EXO 001 007 I sinovi Izrailjevi narodiše se i umnožiše se, i napredovaše i osiliše veoma, da ih se zemlja napuni. 002 EXO 001 008 Tada nasta nov car u Misiru, koji ne znadijaše za Josifa; 002 EXO 001 009 I reèe narodu svojemu: gle, narod sinova Izrailjevijeh veæi je i silniji od nas. 002 EXO 001 010 Nego hajde mudro da postupamo s njima, da se ne množe, i kad nastane rat da ne pristanu s neprijateljima našim i ne udare na nas i ne otidu iz zemlje. 002 EXO 001 011 I postaviše nad njima nastojnike da ih muèe teškim poslovima; i graðaše narod Izrailjev Faraonu gradove Pitom i Ramesu. 002 EXO 001 012 Ali što ga više muèahu to se više množaše i napredovaše, da se grožahu od sinova Izrailjevijeh. 002 EXO 001 013 I žestoko nagonjahu Misirci sinove Izrailjeve na poslove, 002 EXO 001 014 I zagrèivahu im život teškim poslovima, blatom i opekama i svakim radom u polju, i svakim drugim poslom, na koji ih žestoko nagonjahu. 002 EXO 001 015 I još zapovjedi car Misirski babicama Jevrejskim, od kojih jednoj bješe ime Sefora a drugoj Fuva, 002 EXO 001 016 I reèe: kad babièite Jevrejke, i u poroðaju vidite da je muško, ubijte ga, a kad bude žensko, nek ostane živo. 002 EXO 001 017 Ali se babice bojahu Boga, i ne èinjahu kako im reèe car Misirski, nego ostavljahu djecu u životu. 002 EXO 001 018 A car Misirski dozva babice, i reèe im: zašto to èinite, te ostavljate u životu mušku djecu? 002 EXO 001 019 A babice rekoše Faraonu: Jevrejke nisu kao žene Misirke; jaèe su; dok im doðe babica, one veæ rode. 002 EXO 001 020 I Bog uèini dobro babicama; i narod se umnoži i osili veoma; 002 EXO 001 021 I što se babice bojahu Boga, naèini im kuæe. 002 EXO 001 022 Tada zapovjedi Faraon svemu narodu svojemu govoreæi: svakoga sina koji se rodi bacite u vodu, a kæeri sve ostavljajte u životu. 002 EXO 002 001 A neko od plemena Levijeva otide i oženi se kæerju Levijevom. 002 EXO 002 002 I ona zatrudnje i rodi sina; i videæi ga lijepa krijaše ga tri mjeseca. 002 EXO 002 003 A kad ga ne može više kriti, uze kovèežiæ od site, i obli ga smolom i paklinom, i metnu dijete u nj, i odnese ga u trsku kraj rijeke. 002 EXO 002 004 A sestra njegova stade podalje da vidi šta æe biti od njega. 002 EXO 002 005 A kæi Faraonova doðe da se kupa u rijeci, i djevojke njezine hodahu kraj rijeke; i ona ugleda kovèežiæ u trsci, i posla dvorkinju svoju te ga izvadi. 002 EXO 002 006 A kad otvori, vidje dijete, i gle, dijete plakaše; i sažali joj se, i reèe: to je Jevrejsko dijete. 002 EXO 002 007 Tada reèe sestra njegova kæeri Faraonovoj: hoæeš li da idem da ti dozovem dojkinju Jevrejku, da ti doji dijete? 002 EXO 002 008 A kæi Faraonova reèe joj: idi. I otide djevojèica, i dozva mater djetinju. 002 EXO 002 009 I kæi Faraonova reèe joj: uzmi ovo dijete, i odoj mi ga, a ja æu ti platiti. I uze žena dijete i odoji ga. 002 EXO 002 010 A kad dijete odraste, odvede ga ka kæeri Faraonovoj, a ona ga posini; i nadjede mu ime Mojsije govoreæi: jer ga iz vode izvadih. 002 EXO 002 011 I kad Mojsije bijaše velik, izide k braæi svojoj, i gledaše nevolju njihovu. I vidje gdje nekakav Misirac bije èovjeka Jevrejina izmeðu braæe njegove. 002 EXO 002 012 I obazrev se i tamo i amo, kad vidje da nema nikoga, ubi Misirca, i zakopa ga u pijesak. 002 EXO 002 013 I sjutradan izide opet, a to se dva Jevrejina svaðahu, i reèe onomu koji èinjaše krivo: zašto biješ bližnjega svojega? 002 EXO 002 014 A on reèe: ko je tebe postavio knezom i sudijom nad nama? hoæeš li da me ubiješ kao što si ubio Misirca? Tada se Mojsije uplaši i reèe: zaista se doznalo. 002 EXO 002 015 I Faraon èuv za to tražaše da pogubi Mojsija. Ali Mojsije pobježe od Faraona i doðe u zemlju Madijamsku, i sjede kod jednoga studenca. 002 EXO 002 016 A sveštenik Madijamski imaše sedam kæeri, i one doðoše i stadoše zahvatati vodu i naljevati u pojila da napoje stado oca svojega. 002 EXO 002 017 A doðoše pastiri, i otjeraše ih; a Mojsije usta i odbrani ih, i napoji im stado. 002 EXO 002 018 I one se vratiše k ocu svojemu Raguilu; a on reèe: što se danas tako brzo vratiste? 002 EXO 002 019 A one rekoše: jedan Misirac odbrani nas od pastira, i nali nam i napoji stado. 002 EXO 002 020 A on reèe kæerima svojim: pa gdje je? zašto ostaviste toga èovjeka? zovite ga da jede. 002 EXO 002 021 I Mojsije se skloni da živi kod onoga èovjeka, i on dade Mojsiju kæer svoju Seforu. 002 EXO 002 022 I ona rodi sina, i on mu nadjede ime Girsam, jer sam, reèe, došljak u zemlji tuðoj. 002 EXO 002 023 A poslije mnogo vremena umrije car Misirski; i uzdisahu od nevolje sinovi Izrailjevi i vikahu; i vika njihova radi nevolje doðe do Boga. 002 EXO 002 024 I Bog èu uzdisanje njihovo, i opomenu se Bog zavjeta svojega s Avramom, s Isakom i s Jakovom. 002 EXO 002 025 I pogleda Bog na sinove Izrailjeve, i vidje ih. 002 EXO 003 001 A Mojsije pasijaše stado Jotoru tastu svojemu, svešteniku Madijamskomu, i odvede stado preko pustinje, i doðe na goru Božiju Horiv. 002 EXO 003 002 I javi mu se anðeo Gospodnji u plamenu ognjenom iz kupine. I pogleda, a to kupina ognjem gori a ne sagorijeva. 002 EXO 003 003 I Mojsije reèe: idem da vidim tu utvaru veliku, zašto ne sagorijeva kupina. 002 EXO 003 004 A Gospod kad ga vidje gdje ide da vidi, viknu ga Bog iz kupine, i reèe: Mojsije! Mojsije! A on odgovori: evo me. 002 EXO 003 005 A Bog reèe: ne idi ovamo. Izuj obuæu svoju s nogu svojih, jer je mjesto gdje stojiš sveta zemlja. 002 EXO 003 006 Još reèe: ja sam Bog oca tvojega, Bog Avramov, Bog Isakov i Bog Jakovljev. A Mojsije zakloni lice svoje, jer ga strah bijaše gledati u Boga. 002 EXO 003 007 I reèe Gospod: dobro vidjeh nevolju naroda svojega u Misiru, i èuh viku njegovu od zla koje mu èine nastojnici, jer poznah muku njegovu. 002 EXO 003 008 I siðoh da ga izbavim iz ruku Misirskih, i da ga izvedem iz one zemlje u zemlju dobru i prostranu, u zemlju gdje mlijeko i med teèe, na mjesto gdje su Hananeji i Heteji i Amoreji i Ferezeji i Jeveji i Jevuseji. 002 EXO 003 009 I sada evo vika sinova Izrailjevijeh doðe preda me, i vidjeh muku, kojom ih muèe Misirci. 002 EXO 003 010 Sada hajde da te pošljem k Faraonu, da izvedeš narod moj, sinove Izrailjeve, iz Misira. 002 EXO 003 011 A Mojsije reèe Bogu: ko sam ja da idem k Faraonu i da izvedem sinove Izrailjeve iz Misira? 002 EXO 003 012 A Bog mu reèe: ja æu biti s tobom, i ovo neka ti bude znak da sam te ja poslao: kad izvedeš narod iz Misira, služiæete Bogu na ovoj gori. 002 EXO 003 013 A Mojsije reèe Bogu: evo, kad otidem k sinovima Izrailjevijem, pa im reèem: Bog otaca vaših posla me k vama, ako mi reku: kako mu je ime? šta æu im kazati? 002 EXO 003 014 A Gospod reèe Mojsiju: ja sam onaj što jest. I reèe: tako æeš kazati sinovima Izrailjevijem: koji jest, on me posla k vama. 002 EXO 003 015 I opet reèe Bog Mojsiju: ovako kaži sinovima Izrailjevijem: Gospod Bog otaca vaših, Bog Avramov, Bog Isakov i Bog Jakovljev posla me k vama; to je ime moje dovijeka, i to je spomen moj od koljena na koljeno. 002 EXO 003 016 Idi, i skupi starješine Izrailjske, pa im reci: Gospod Bog otaca vaših javi mi se, Bog Avramov, Isakov i Jakovljev, govoreæi: doista obidoh vas, i vidjeh kako vam je u Misiru. 002 EXO 003 017 Pa rekoh: izvešæu vas iz nevolje Misirske u zemlju Hananejsku i Hetejsku i Amorejsku i Ferezejsku i Jevejsku i Jevusejsku, u zemlju gdje teèe mlijeko i med. 002 EXO 003 018 I oni æe poslušati glas tvoj; pa æeš ti i starješine Izrailjske otiæi k caru Misirskom, i reæi æete mu: Gospod Bog Jevrejski srete nas, pa ti se molimo da izidemo tri dana hoda u pustinju da prinesemo žrtvu Gospodu Bogu svojemu. 002 EXO 003 019 A ja znam da vam neæe dopustiti car Misirski da izidete bez ruke krjepke. 002 EXO 003 020 Ali æu pružiti ruku svoju, i udariæu Misir svijem èudesima svojim, koja æu uèiniti u njemu: i poslije æe vas pustiti. 002 EXO 003 021 I uèiniæu da narod naðe ljubav u Misiraca, pa kad poðete, neæete poæi prazni; 002 EXO 003 022 Nego æe svaka žena zaiskati u susjede svoje i u domaæice svoje nakita srebrnoga i nakita zlatnoga i haljina; i metnuæete na sinove svoje i na kæeri svoje, i oplijeniæete Misir. 002 EXO 004 001 A Mojsije odgovori i reèe: ali neæe mi vjerovati ni poslušati glasa mojega; jer æe reæi: nije ti se Gospod javio. 002 EXO 004 002 A Gospod mu reèe: šta ti je to u ruci? A on odgovori: štap. 002 EXO 004 003 A Bog mu reèe: baci ga na zemlju. I baci ga na zemlju, a on posta zmija. I Mojsije pobježe od nje. 002 EXO 004 004 A Gospod reèe Mojsiju: pruži ruku svoju, pa je uhvati za rep. I pruži ruku svoju, i uhvati je, i opet posta štap u ruci njegovoj. 002 EXO 004 005 To uèini, reèe Bog, da vjeruju da ti se javio Gospod Bog otaca njihovijeh, Bog Avramov, Bog Isakov i Bog Jakovljev. 002 EXO 004 006 I opet mu reèe Gospod: turi sada ruku svoju u njedra svoja. I on turi ruku svoju u njedra svoja; a kad je izvadi iz njedara, a to ruka mu gubava, bijela kao snijeg. 002 EXO 004 007 A Bog mu reèe: turi opet ruku svoju u njedra svoja. I opet turi ruku svoju u njedra svoja; a kad je izvadi iz njedara, a to opet postala kao i ostalo tijelo njegovo. 002 EXO 004 008 Tako, reèe Bog, ako ti ne uzvjeruju i ne poslušaju glasa tvojega za prvi znak, poslušaæe za drugi znak. 002 EXO 004 009 Ako li ne uzvjeruju ni za ta dva znaka i ne poslušaju glasa tvojega, a ti zahvati vode iz rijeke, i prolij na zemlju, i pretvoriæe se voda koju zahvatiš iz rijeke, i provræi æe se u krv na zemlji. 002 EXO 004 010 A Mojsije reèe Gospodu: molim ti se, Gospode, nijesam rjeèit èovjek, niti sam prije bio niti sam otkako si progovorio sa slugom svojim, nego sam sporijeh usta i spora jezika. 002 EXO 004 011 A Gospod mu reèe: ko je dao usta èovjeku? ili ko može stvoriti nijema ili gluha ili okata ili slijepa? zar ne ja, Gospod? 002 EXO 004 012 Idi dakle, ja æu biti s ustima tvojim, i uèiæu te šta æeš govoriti. 002 EXO 004 013 A Mojsije reèe: molim te, Gospode, pošlji onoga koga treba da pošlješ. 002 EXO 004 014 I razgnjevi se Gospod na Mojsija, i reèe mu: nije li ti brat Aron Levit? znam da je on rjeèit; i evo on æe te sresti, i kad te vidi obradovaæe se u srcu svojem. 002 EXO 004 015 Njemu æeš kazati i metnuæeš ove rijeèi u usta njegova, i ja æu biti s tvojim ustima i s njegovijem ustima, i uèiæu vas šta æete èiniti. 002 EXO 004 016 I on æe mjesto tebe govoriti narodu, i on æe biti tebi mjesto usta a ti æeš biti njemu mjesto Boga. 002 EXO 004 017 A taj štap uzmi u ruku svoju, njim æeš èiniti èudesa. 002 EXO 004 018 I otide Mojsije, i vrati se k Jotoru tastu svojemu, i reèe mu: pusti me da idem, da se vratim k braæi svojoj u Misiru, da vidim jesu li jošte u životu. I reèe Jotor Mojsiju: idi s mirom. 002 EXO 004 019 I reèe Gospod Mojsiju u zemlji Madijamskoj: idi, vrati se u Misir, jer su pomrli svi koji su tražili dušu tvoju. 002 EXO 004 020 I uze Mojsije ženu svoju i sinove svoje, i posadi ih na magarca, i poðe natrag u zemlju Misirsku. I uze Mojsije štap Božji u ruku svoju. 002 EXO 004 021 I reèe Gospod Mojsiju: kad otideš i vratiš se u Misir, gledaj da uèiniš pred Faraonom sva èudesa koja ti metnuh u ruku: a ja æu uèiniti da mu otvrdne srce i ne pusti naroda. 002 EXO 004 022 A ti æeš reæi Faraonu: ovako kaže Gospod: Izrailj je sin moj, prvenac moj. 002 EXO 004 023 I kazah ti: pusti sina mojega da mi posluži. A ti ga ne htje pustiti; evo ja æu ubiti sina tvojega, prvenca tvojega. 002 EXO 004 024 I kad bijaše na putu u gostionici, doðe k njemu Gospod i šæaše da ga ubije. 002 EXO 004 025 A Sefora uze oštar nož, i obreza sina svojega, i okrajak baci k nogama njegovijem govoreæi: ti si mi krvav zaruènik. 002 EXO 004 026 Tada ga ostavi Gospod; a ona radi obrezanja reèe: krvav zaruènik. 002 EXO 004 027 A Gospod reèe Aronu: izidi u pustinju na susret Mojsiju. I otide i srete ga na gori Božijoj, i poljubi ga. 002 EXO 004 028 I Mojsije kaza Aronu sve rijeèi Gospodnje, za koje ga posla, i sve znake koje mu zapovjedi. 002 EXO 004 029 I otidoše Mojsije i Aron, i skupiše sve starješine sinova Izrailjevijeh. 002 EXO 004 030 I Aron kaza sve rijeèi, koje bješe rekao Gospod Mojsiju, a Mojsije uèini znake pred narodom. 002 EXO 004 031 I narod vjerova; i razumješe da je Gospod pohodio sinove Izrailjeve i vidio nevolju njihovu; i savivši se pokloniše se. 002 EXO 005 001 A poslije izide Mojsije i Aron pred Faraona, i rekoše mu: ovako veli Gospod Bog Izrailjev: pusti narod moj da mi praznuju praznik u pustinji. 002 EXO 005 002 Ali Faraon reèe: ko je Gospod da poslušam glas njegov i pustim Izrailja? Ne znam Gospoda, niti æu pustiti Izrailja. 002 EXO 005 003 A oni rekoše: Bog Jevrejski srete nas; molimo ti se da otidemo tri dana hoda u pustinju da prinesemo žrtvu Gospodu Bogu svojemu, da ne pošlje na nas pomor ili maè. 002 EXO 005 004 A car Misirski reèe im: Mojsije i Arone, zašto odvlaèite narod od rada njegova? Idite na svoj posao. 002 EXO 005 005 Još reèe Faraon: eto, naroda je mnogo u zemlji; a vi još hoæete da ostavlja svoje poslove. 002 EXO 005 006 I u isti dan zapovjedi Faraon nastojnicima nad narodom i upraviteljima njegovijem, i reèe: 002 EXO 005 007 Otsele nemojte davati narodu pljeve za opeke kao doslije, neka idu sami i kupe sebi pljevu. 002 EXO 005 008 A koliko su opeka doslije naèinjali toliko izgonite i otsele, niti što smanjite; jer besposlièe, i zato vièu govoreæi: da idemo da prinesemo žrtvu Bogu svojemu. 002 EXO 005 009 Valja navaliti poslove na te ljude, pa æe raditi i neæe slušati lažljivijeh rijeèi. 002 EXO 005 010 I izašavši nastojnici narodni i upravitelji rekoše narodu govoreæi: tako veli Faraon: ja vam neæu davati pljeve. 002 EXO 005 011 Idite sami i kupite sebi pljeve gdje naðete, a od posla vam se neæe popustiti ništa. 002 EXO 005 012 I razide se narod po svoj zemlji Misirskoj da èupa strnjiku mjesto pljeve. 002 EXO 005 013 A nastojnici navaljivahu govoreæi: svršujte poslove svoje koliko dolazi na dan, kao kad je bilo pljeve. 002 EXO 005 014 I upravitelji sinova Izrailjevijeh, koje postaviše nad njima nastojnici Faraonovi, dopadahu boja, i govoraše im se: zašto ni juèe ni danas ne naèiniste onoliko opeka koliko vam je odreðeno, kao prije? 002 EXO 005 015 I otidoše upravitelji sinova Izrailjevijeh, i povikaše k Faraonu govoreæi: zašto èiniš tako slugama svojim? 002 EXO 005 016 Pljeva se ne daje slugama tvojim, pa opet kažu nam: gradite opeke. I evo biju sluge tvoje, a kriv je tvoj narod. 002 EXO 005 017 A on reèe: besposlièite, besposlièite, i zato govorite: da idemo da prinesemo žrtvu Gospodu. 002 EXO 005 018 Nego idite, radite; pljeva vam se neæe davati, a opeke da dajete na broj. 002 EXO 005 019 I upravitelji sinova Izrailjevijeh vidješe da je zlo po njih što im se kaza: da ne bude opeka manje na dan. 002 EXO 005 020 I otišavši od Faraona sretoše Mojsija i Arona, koji izidoše pred njih. 002 EXO 005 021 Pa im rekoše: Gospod neka vas vidi i sudi, što nas omraziste Faraonu i slugama njegovijem, i dadoste im maè u ruku da nas pobiju. 002 EXO 005 022 I Mojsije se vrati ka Gospodu i reèe: Gospode, zašto si navukao to zlo na narod? zašto si me poslao? 002 EXO 005 023 Jer otkako izidoh pred Faraona i progovorih u tvoje ime, još gore postupa s narodom ovijem, a ti ne izbavi naroda svojega. 002 EXO 006 001 A Gospod reèe Mojsiju: sad æeš vidjeti šta æu uèiniti Faraonu; jer pod rukom krjepkom pustiæe ih, i istjeraæe ih iz zemlje svoje pod rukom krjepkom. 002 EXO 006 002 Još govori Bog Mojsiju i reèe mu: ja sam Gospod. 002 EXO 006 003 I javio sam se Avramu, Isaku i Jakovu imenom Bog svemoguæi, a imenom svojim Gospod ne bih im poznat. 002 EXO 006 004 I uèinih zavjet svoj s njima da æu im dati zemlju Hanansku, zemlju u kojoj bijahu došljaci, u kojoj življahu kao stranci. 002 EXO 006 005 I èuh uzdisanje sinova Izrailjevijeh, koje Misirci drže u ropstvu, i opomenuh se zavjeta svojega. 002 EXO 006 006 Zato kaži sinovima Izrailjevijem: ja sam Gospod, i izvešæu vas ispod bremena Misirskih, i oprostiæu vas ropstva njihova, i izbaviæu vas mišicom podignutom i sudovima velikim. 002 EXO 006 007 I uzeæu vas da mi budete narod, i ja æu vam biti Bog, te æete poznati da sam ja Gospod Bog vaš, koji vas izvodim ispod bremena Misirskih. 002 EXO 006 008 Pak æu vas odvesti u svoju zemlju, za koju podigoh ruku svoju zaklinjuæi se da æu je dati Avramu, Isaku i Jakovu; i daæu vam je u našljedstvo, ja Gospod. 002 EXO 006 009 I Mojsije kaza tako sinovima Izrailjevijem; ali ne poslušaše Mojsija od slabosti duha svojega i od ljutoga ropstva. 002 EXO 006 010 I Gospod reèe Mojsiju govoreæi: 002 EXO 006 011 Idi, kaži Faraonu caru Misirskom neka pusti sinove Izrailjeve iz zemlje svoje. 002 EXO 006 012 A Mojsije progovori pred Gospodom i reèe: eto, sinovi Izrailjevi ne poslušaše me, a kako æe me poslušati Faraon, kad sam neobrezanijeh usana? 002 EXO 006 013 Ali Gospod govori Mojsiju i Aronu, i zapovjedi im da idu k sinovima Izrailjevijem i k Faraonu, da izvedu sinove Izrailjeve iz zemlje Misirske. 002 EXO 006 014 Ovo su poglavice u domovima otaca svojih: sinovi Ruvima prvenca Izrailjeva: Enoh i Faluj, Asron i Harmija; to su porodice Ruvimove. 002 EXO 006 015 A sinovi Simeunovi: Jemuilo i Jamin i Aod i Ahin i Sar i Saul, sin neke Hananejke; to su porodice Simeunove. 002 EXO 006 016 A ovo su imena sinova Levijevih po porodicama njihovijem: Girson i Kat i Merarije; a Levije poživje sto i trideset i sedam godina. 002 EXO 006 017 A ovo su sinovi Girsonovi: Lovenije i Semej po porodicama svojim. 002 EXO 006 018 A sinovi Katovi: Amram i Isar i Hevron i Ozilo; a Kat poživje sto i trideset i tri godine. 002 EXO 006 019 A sinovi Merarijevi: Molija i Musija. To su porodice Levijeve po lozama svojim. 002 EXO 006 020 A Amram se oženi Johavedom bratuèedom svojom, i ona mu rodi Arona i Mojsija. A poživje Amram sto i trideset i sedam godina. 002 EXO 006 021 A sinovi Isarovi bjehu: Korej i Nafek i Zehrija. 002 EXO 006 022 A sinovi Ozilovi: Misailo i Elisafan i Segrija. 002 EXO 006 023 A Aron se oženi Jelisavetom kæerju Aminadavovom, sestrom Nasonovom; i ona mu rodi Nadava i Avijuda i Eleazara i Itamara. 002 EXO 006 024 A sinovi Korejevi bjehu: Asir i Elkana i Avijasar. To su porodice Korejeve. 002 EXO 006 025 I Eleazar sin Aronov oženi se jednom od kæeri Futilovijeh, i ona mu rodi Finesa. To su poglavice izmeðu otaca Levitskih po svojim porodicama. 002 EXO 006 026 To je Aron i Mojsije, kojima reèe Gospod: izvedite sinove Izrailjeve iz zemlje Misirske u èetama njihovijem. 002 EXO 006 027 To su koji govoriše Faraonu caru Misirskom da izvedu sinove Izrailjeve iz Misira; to je Mojsije i to je Aron. 002 EXO 006 028 I kad Gospod govoraše Mojsiju u zemlji Misirskoj, 002 EXO 006 029 Reèe Gospod Mojsiju govoreæi: ja sam Gospod; kaži Faraonu caru Misirskom sve što sam ti kazao. 002 EXO 006 030 I Mojsije reèe pred Gospodom: evo sam neobrezanijeh usana, pa kako æe me poslušati Faraon? 002 EXO 007 001 I Gospod reèe Mojsiju: evo, postavio sam te da si Bog Faraonu; a Aron brat tvoj biæe prorok tvoj. 002 EXO 007 002 Govoriæeš sve što ti zapovjedim; Aron pak brat tvoj govoriæe Faraonu da pusti sinove Izrailjeve iz zemlje svoje. 002 EXO 007 003 A ja æu uèiniti da otvrdne srce Faraonu, te æu umnožiti znake svoje i èudesa svoja u zemlji Misirskoj. 002 EXO 007 004 I neæe vas ipak poslušati Faraon; a ja æu metnuti ruku svoju na Misir, i izvešæu vojsku svoju, narod svoj, sinove Izrailjeve iz zemlje Misirske sudovima velikim. 002 EXO 007 005 I poznaæe Misirci da sam ja Gospod, kad dignem ruku svoju na Misir, i izvedem sinove Izrailjeve izmeðu njih. 002 EXO 007 006 I uèini Mojsije i Aron, kako im zapovjedi Gospod, tako uèiniše. 002 EXO 007 007 A Mojsiju bijaše osamdeset godina, a Aronu osamdeset i tri godine, kad govorahu s Faraonom. 002 EXO 007 008 I reèe Gospod Mojsiju i Aronu govoreæi: 002 EXO 007 009 Kad vam kaže Faraon i reèe: uèinite kako èudo, onda reci Aronu: uzmi štap svoj, i baci ga pred Faraona; te æe se prometnuti u zmiju. 002 EXO 007 010 I izaðoše Mojsije i Aron pred Faraona, i uèiniše kako zapovjedi Gospod; i baci Aron štap svoj pred Faraona i pred sluge njegove, i prometnu se u zmiju. 002 EXO 007 011 A Faraon dozva mudarce i vraèare; te i vraèari Misirski uèiniše tako svojim vraèanjem. 002 EXO 007 012 I baciše svaki svoj štap, i prometnuše se štapovi u zmije; ali štap Aronov proždrije njihove štapove. 002 EXO 007 013 I otvrdnu srce Faraonovo, i ne posluša ih, kao što bješe kazao Gospod. 002 EXO 007 014 I reèe Gospod Mojsiju: oteža srce Faraonovo; neæe da pusti naroda. 002 EXO 007 015 Idi ujutru k Faraonu. Gle, on æe izaæi na vodu, pa stani prema njemu na obali, a štap koji se bio prometnuo u zmiju uzmi u ruku. 002 EXO 007 016 I reci mu: Gospod Bog Jevrejski posla me k tebi da ti kažem: pusti narod moj da mi posluži u pustinji. Ali ti eto još ne posluša. 002 EXO 007 017 Zato Gospod ovako veli: ovako æeš poznati da sam ja Gospod: evo, udariæu štapom što mi je u ruci po vodi što je u rijeci, i prometnuæe se u krv. 002 EXO 007 018 I ribe u rijeci pomrijeæe, i rijeka æe se usmrdjeti, i Misirci æe se uzmuèiti tražeæi vode da piju iz rijeke. 002 EXO 007 019 I Gospod reèe Mojsiju: reci Aronu: uzmi štap svoj, i pruži ruku svoju na vode Misirske, na potoke, na rijeke i na jezera njihova i na sva zborišta voda njihovijeh; i prometnuæe se u krv, i biæe krv po svoj zemlji Misirskoj, i po sudima drvenijem i kamenijem. 002 EXO 007 020 I uèiniše Mojsije i Aron kako im zapovjedi Gospod; i podigav Aron štap svoj udari po vodi koja bješe u rijeci pred Faraonom i slugama njegovijem. I sva voda što bješe u rijeci prometnu se u krv. 002 EXO 007 021 I pomriješe ribe što bijahu u rijeci, i usmrdje se rijeka tako da ne mogahu Misirci piti vode iz rijeke, i bješe krv po svoj zemlji Misirskoj. 002 EXO 007 022 Ali i vraèari Misirski uèiniše tako svojim vraèanjem; i srce Faraonu otvrdnu, te ih ne posluša, kao što bješe kazao Gospod. 002 EXO 007 023 I okrenuv se Faraon otide kuæi svojoj, i ne mari ni za to. 002 EXO 007 024 A Misirci svi kopaše oko rijeke tražeæi vode da piju; jer ne mogahu piti vode iz rijeke. 002 EXO 007 025 I navrši se sedam dana kako rijeku udari Gospod. 002 EXO 008 001 I reèe Gospod Mojsiju: idi k Faraonu, i reci mu: ovako veli Gospod: pusti narod moj, da mi posluži. 002 EXO 008 002 Ako li neæeš pustiti, evo æu moriti svu zemlju žabama. 002 EXO 008 003 I rijeka æe se napuniti žaba, i one æe izaæi i skakati tebi po kuæi i po klijeti gdje spavaš i po postelji tvojoj i po kuæama sluga tvojih i naroda tvojega i po peæima tvojim i po naævama tvojim; 002 EXO 008 004 I na tebe i na narod tvoj i na sve sluge tvoje skakaæe žabe. 002 EXO 008 005 I reèe Gospod Mojsiju: kaži Aronu: pruži ruku svoju sa štapom svojim na rijeke i na potoke i na jezera, i uèini nek izaðu žabe na zemlju Misirsku. 002 EXO 008 006 I pruži Aron ruku svoju na vode Misirske, i izaðoše žabe i pokriše zemlju Misirsku. 002 EXO 008 007 Ali i vraèari Misirski uèiniše tako svojim vraèanjem, uèiniše te izaðoše žabe na zemlju Misirsku. 002 EXO 008 008 A Faraon dozva Mojsija i Arona i reèe: molite Gospoda da ukloni žabe od mene i od naroda mojega, pak æu pustiti narod da prinesu žrtvu Gospodu. 002 EXO 008 009 A Mojsije reèe Faraonu: èast da ti je nada mnom! dokle da mu se molim za te i za sluge tvoje i za narod tvoj da odbije žabe od tebe i iz kuæa tvojih, i samo u rijeci da ostanu? 002 EXO 008 010 A on reèe: do sjutra. A Mojsije reèe: biæe kako si kazao, da poznaš da niko nije kao Gospod Bog naš. 002 EXO 008 011 Otiæi æe žabe od tebe i iz kuæa tvojih i od sluga tvojih i od naroda tvojega; samo æe u rijeci ostati. 002 EXO 008 012 I otide Mojsije i Aron od Faraona; i zavapi Mojsije ka Gospodu za žabe koje bješe pustio na Faraona. 002 EXO 008 013 A Gospod uèini po rijeèi Mojsijevoj; i pocrkaše žabe, i oprostiše ih se kuæe i sela i polja. 002 EXO 008 014 I na gomile ih grtahu, da je smrdjela zemlja. 002 EXO 008 015 A kad Faraon vidje gdje odahnu, otvrdnu mu srce, i ne posluša ih, kao što bješe kazao Gospod. 002 EXO 008 016 A Gospod reèe Mojsiju: kaži Aronu: pruži štap svoj, i udari po prahu na zemlji, nek se pretvori u uši po svoj zemlji Misirskoj. 002 EXO 008 017 I uèiniše tako: Aron pruži ruku svoju sa štapom svojim, i udari po prahu na zemlji, i postaše uši po ljudima i po stoci, sav prah na zemlji pretvori se u uši po cijeloj zemlji Misirskoj. 002 EXO 008 018 A gledaše i vraèari Misirski vraèanjem svojim da uèine da postanu uši, ali ne mogoše. I bijahu uši po ljudima i po stoci. 002 EXO 008 019 I rekoše vraèari Faraonu: ovo je prst Božji. Ali opet otvrdnu srce Faraonu, te ih ne posluša, kao što bješe kazao Gospod. 002 EXO 008 020 A Gospod reèe Mojsiju: ustani rano i izaði pred Faraona, evo, on æe izaæi k vodi, pa mu reci: ovako veli Gospod: pusti narod moj da mi posluži. 002 EXO 008 021 Ako li ne pustiš naroda mojega, evo, pustiæu na tebe i na sluge tvoje i na narod tvoj i na kuæe tvoje svakojake bubine, i napuniæe se bubina kuæe Misirske i zemlja na kojoj su. 002 EXO 008 022 Ali æu u taj dan odvojiti zemlju Gesemsku, gdje živi moj narod, i ondje neæe biti bubina, da poznaš da sam ja Gospod na zemlji. 002 EXO 008 023 I postaviæu razliku izmeðu naroda svojega i naroda tvojega. Sjutra æe biti znak taj. 002 EXO 008 024 I uèini Gospod tako, i doðoše silne bubine u kuæu Faraonovu i u kuæe sluga njegovijeh i u svu zemlju Misirsku, da se sve u zemlji pokvari od bubina. 002 EXO 008 025 I Faraon dozva Mojsija i Arona, i reèe im: idite, prinesite žrtvu Bogu svojemu ovdje u zemlji. 002 EXO 008 026 A Mojsije reèe: ne valja tako; jer bismo prinijeli na žrtvu Gospodu Bogu svojemu što je neèisto Misircima; a kad bismo prinijeli na žrtvu što je neèisto Misircima na oèi njihove, ne bi li nas pobili kamenjem? 002 EXO 008 027 Tri dana hoda treba da idemo u pustinju da prinesemo žrtvu Gospodu Bogu svojemu, kao što nam je kazao. 002 EXO 008 028 A Faraon reèe: pustiæu vas da prinesete žrtvu Gospodu Bogu svojemu u pustinji; ali da ne idete dalje; pa se molite za me. 002 EXO 008 029 A Mojsije reèe: evo ja idem od tebe, i moliæu se Gospodu da otidu bubine od Faraona i od sluga njegovijeh i od naroda njegova sjutra; ali nemoj opet da prevariš, i da ne pustiš naroda da prinese žrtvu Gospodu. 002 EXO 008 030 I otide Mojsije od Faraona, i pomoli se Gospodu. 002 EXO 008 031 I uèini Gospod po rijeèi Mojsijevoj, te otidoše bubine od Faraona i od sluga njegovijeh i od naroda njegova; ne osta ni jedna. 002 EXO 008 032 Ali opet otvrdnu srce Faraonovo, i ne pusti naroda. 002 EXO 009 001 Tada reèe Gospod Mojsiju: idi k Faraonu, i reci mu: ovako veli Gospod Bog Jevrejski: pusti narod moj da mi posluži; 002 EXO 009 002 Ako li ih ne pustiš nego ih još staneš zadržavati, 002 EXO 009 003 Evo, ruka Gospodnja doæi æe na stoku tvoju u polju, na konje, na magarce, na kamile, na volove i na ovce, s pomorom vrlo velikim. 002 EXO 009 004 A odvojiæe Gospod stoku Izrailjsku od stoke Misirske; te od svega što je sinova Izrailjevijeh neæe poginuti ništa. 002 EXO 009 005 I postavio je Gospod rok rekavši: sjutra æe to uèiniti na zemlji Gospod. 002 EXO 009 006 I Gospod uèini to sjutradan, i sva stoka Misirska uginu; a od stoke sinova Izrailjevijeh ne uginu nijedno. 002 EXO 009 007 I posla Faraon da vide, i gle, od stoke Izrailjske ne uginu nijedno; ipak otvrdnu srce Faraonu, i ne pusti naroda. 002 EXO 009 008 Tada reèe Gospod Mojsiju i Aronu: uzmite pepela iz peæi pune pregršti, i Mojsije neka ga baci u nebo pred Faraonom; 002 EXO 009 009 I postaæe prah po svoj zemlji Misirskoj, a od njega æe postati kraste pune gnoja i na ljudima i na stoci po svoj zemlji Misirskoj. 002 EXO 009 010 I uzeše pepela iz peæi, i stadoše pred Faraona, i baci ga Mojsije u nebo, i postaše kraste pune gnoja po ljudima i po stoci. 002 EXO 009 011 I vraèari ne mogoše stajati pred Mojsijem od krasta; jer bijahu kraste i na vraèarima i na svijem Misircima. 002 EXO 009 012 I Gospod uèini te otvrdnu srce Faraonovo, i ne posluša ih, kao što bješe kazao Gospod Mojsiju. 002 EXO 009 013 Poslije reèe Gospod Mojsiju: ustani rano i izaði pred Faraona, i reci mu: ovako veli Gospod Bog Jevrejski: pusti narod moj da mi posluži. 002 EXO 009 014 Jer æu sada pustiti sva zla svoja na srce tvoje i na sluge tvoje i na narod tvoj, da znaš da niko nije kao ja na cijeloj zemlji. 002 EXO 009 015 Jer sada kad pružih ruku svoju, mogah i tebe i narod tvoj udariti pomorom, pa te ne bi više bilo na zemlji; 002 EXO 009 016 Ali te ostavih da pokažem na tebi silu svoju, i da se pripovijeda ime moje po svoj zemlji. 002 EXO 009 017 I ti se još podižeš na moj narod, i neæeš da ga pustiš? 002 EXO 009 018 Evo, sjutra æu u ovo doba pustiti grad vrlo velik, kakoga nije bilo u Misiru otkako je postao pa do sada. 002 EXO 009 019 Zato sada pošlji, te skupi stoku svoju i što god imaš u polju, jer æe pasti grad na sve ljude i na stoku što se zateèe u polju i ne bude skupljeno u kuæu, i izginuæe. 002 EXO 009 020 Koji se god izmeðu sluga Faraonovijeh poboja rijeèi Gospodnje, on brže skupi sluge svoje i stoku svoju u kuæu; 002 EXO 009 021 A koji ne maraše za rijeè Gospodnju, on ostavi sluge svoje i stoku svoju u polju. 002 EXO 009 022 I Gospod reèe Mojsiju: pruži ruku svoju k nebu, neka udari grad po svoj zemlji Misirskoj, na ljude i na stoku i na sve bilje po polju u zemlji Misirskoj. 002 EXO 009 023 I Mojsije pruži štap svoj k nebu, i Gospod pusti gromove i grad, da oganj skakaše na zemlju. I tako Gospod uèini, te pade grad na zemlju Misirsku. 002 EXO 009 024 A bješe grad i oganj smiješan s gradom silan veoma, kakoga ne bješe u svoj zemlji Misirskoj otkako je ljudi u njoj. 002 EXO 009 025 I pobi grad po svoj zemlji Misirskoj što god bješe u polju od èovjeka do živinèeta; i sve bilje u polju potr grad, i sva drveta u polju polomi. 002 EXO 009 026 Samo u zemlji Gesemskoj, gdje bijahu sinovi Izrailjevi, ne bješe grada. 002 EXO 009 027 Tada posla Faraon, te dozva Mojsija i Arona, i reèe im: sada zgriješih; Gospod je pravedan, a ja i moj narod jesmo bezbožnici. 002 EXO 009 028 Molite se Gospodu, jer je dosta, neka prestanu gromovi Božji i grad, pa æu vas pustiti, i više vas neæe niko ustavljati. 002 EXO 009 029 A Mojsije mu reèe: kad izaðem iza grada, raširiæu ruke svoje ka Gospodu, a gromovi æe prestati i grada neæe više biti, da znaš da je Gospodnja zemlja. 002 EXO 009 030 A ti i sluge tvoje znam da se još neæete bojati Gospoda Boga. 002 EXO 009 031 I propade lan i jeèam, jer jeèam bješe klasao, a lan se glavièio. 002 EXO 009 032 A pšenica i krupnik ne propade, jer bješe pozno žito. 002 EXO 009 033 I Mojsije otišav od Faraona iza grada raširi ruke svoje ka Gospodu, i prestaše gromovi i grad, i dažd ne padaše na zemlju. 002 EXO 009 034 Ali Faraon vidjev gdje presta dažd i grad i gromovi, stade opet griješiti, i srce mu otvrdnu i njemu i slugama njegovijem. 002 EXO 009 035 Otvrdnu srce Faraonu, te ne pusti sinova Izrailjevijeh, kao što bješe kazao Gospod preko Mojsija. 002 EXO 010 001 A Gospod reèe Mojsiju: idi k Faraonu, jer sam ja uèinio da otvrdne srce njegovo i srce sluga njegovijeh, da uèinim ove znake svoje meðu njima, 002 EXO 010 002 I da pripovijedaš sinovima svojim i unucima svojim šta uèinih u Misiru i kakve znake svoje pokazah na njima, da biste znali da sam ja Gospod. 002 EXO 010 003 I otide Mojsije i Aron k Faraonu, i rekoše mu: ovako veli Gospod Bog Jevrejski: dokle æeš se protiviti da se ne poniziš preda mnom? Pusti narod moj da mi posluži. 002 EXO 010 004 Jer ako neæeš pustiti naroda mojega, evo sjutra æu nanijeti skakavce na zemlju tvoju; 002 EXO 010 005 I pokriæe svu zemlju da se neæe vidjeti zemlje, i poješæe ostatak što se saèuvao, koji vam je ostao iza grada, i poješæe sva drveta što vam rastu u polju. 002 EXO 010 006 I napuniæe ih se kuæe tvoje i kuæe svijeh sluga tvojih i kuæe svijeh Misiraca, što nijesu vidjeli oci tvoji ni oci otaca tvojih, otkako su postali na zemlji do danas. I okrenuv se otide od Faraona. 002 EXO 010 007 A sluge rekoše Faraonu: dokle æe nas taj muèiti? Pusti ih neka posluže Gospodu Bogu svojemu. Zar još ne vidiš gdje propade Misir? 002 EXO 010 008 I dozvaše opet Mojsija i Arona pred Faraona, i reèe im: idite, poslužite Gospodu Bogu svojemu. A koji su što æe iæi? 002 EXO 010 009 A Mojsije reèe: s djecom svojom i sa starcima svojim iæi æemo, sa sinovima svojim i sa kæerima svojim, sa stokom svojom sitnom i krupnom iæi æemo, jer imamo praznik Gospodnji. 002 EXO 010 010 A on im reèe: tako bio Gospod s vama, kako æu vas ja pustiti s djecom vašom! Vidite da zlo mislite. 002 EXO 010 011 Neæe biti tako; nego vi ljudi idite i poslužite Gospodu, jer to ištete. I otjera ih od sebe Faraon. 002 EXO 010 012 Tada reèe Gospod Mojsiju: pruži ruku svoju na zemlju Misirsku, da doðu skakavci na zemlju Misirsku i pojedu sve bilje po zemlji, što god osta iza grada. 002 EXO 010 013 I pruži Mojsije štap svoj na zemlju Misirsku, i Gospod navede ustoku na zemlju, te duva cijeli dan i cijelu noæ; a kad svanu, donese ustoka skakavce. 002 EXO 010 014 I doðoše skakavci na svu zemlju Misirsku, i popadaše po svijem krajevima Misirskim silni veoma, kakih prije nigda nije bilo niti æe kad biti onakih. 002 EXO 010 015 I pokriše svu zemlju, da se zemlja ne viðaše, i pojedoše svu travu na zemlji i sav rod na drvetima, što osta iza grada, i ne osta ništa zeleno od drveta i od bilja poljskoga u svoj zemlji Misirskoj. 002 EXO 010 016 Tada Faraon brže dozva Mojsija i Arona, i reèe: zgriješih Gospodu Bogu vašemu i vama. 002 EXO 010 017 Ali mi još sada samo oprosti grijeh moj, i molite se Gospodu Bogu svojemu da ukloni od mene samo ovu smrt. 002 EXO 010 018 I otide Mojsije od Faraona, i pomoli se Gospodu. 002 EXO 010 019 I okrenu Gospod vjetar od zapada vrlo jak, koji uze skakavce i baci ih u Crveno More, i ne osta nijedan skakavac u cijeloj zemlji Misirskoj. 002 EXO 010 020 Ali Gospod uèini te otvrdnu srce Faraonu, i ne pusti sinova Izrailjevijeh. 002 EXO 010 021 I reèe Gospod Mojsiju: pruži ruku svoju k nebu, i biæe tama po zemlji Misirskoj taka da æe je pipati. 002 EXO 010 022 I Mojsije pruži ruku svoju k nebu, i posta gusta tama po svoj zemlji Misirskoj za tri dana. 002 EXO 010 023 Ne viðahu jedan drugoga, i niko se ne maèe s mjesta gdje bješe za tri dana; ali se kod svijeh sinova Izrailjevijeh vidjelo po stanovima njihovijem. 002 EXO 010 024 Tada Faraon dozva Mojsija, i reèe: idite, poslužite Gospodu; samo stoka vaša sitna i krupna neka ostane, a djeca vaša neka idu s vama. 002 EXO 010 025 A Mojsije reèe: treba da nam daš i što æemo prinijeti i sažeæi na žrtvu Gospodu Bogu svojemu; 002 EXO 010 026 Zato i stoka naša nek ide s nama, da ne ostane ni papka, jer izmeðu nje treba da uzmemo èim æemo poslužiti Gospodu Bogu svojemu, a ne znamo kojim æemo poslužiti Gospodu dokle ne doðemo onamo. 002 EXO 010 027 Ali Gospod uèini te otvrdnu srce Faraonu, i ne htje ih pustiti. 002 EXO 010 028 I reèe mu Faraon: idi od mene, i èuvaj se da mi više ne doðeš na oèi, jer ako mi doðeš na oèi, poginuæeš. 002 EXO 010 029 A Mojsije reèe: pravo si kazao; neæu ti više doæi na oèi. 002 EXO 011 001 A Gospod reèe Mojsiju: još æu jedno zlo pustiti na Faraona i na Misir, pa æe vas onda pustiti; pustiæe sasvijem, i još æe vas tjerati. 002 EXO 011 002 A sada kaži narodu neka svaki èovjek ište u susjeda svojega i svaka žena u susjede svoje nakita srebrnijeh i nakita zlatnijeh. 002 EXO 011 003 I Gospod uèini te narod naðe ljubav u Misiraca; i sam Mojsije bješe vrlo velik èovjek u zemlji Misirskoj kod sluga Faraonovijeh i kod naroda. 002 EXO 011 004 I reèe Mojsije: ovako veli Gospod: oko ponoæi proæi æu kroz Misir, 002 EXO 011 005 I pomrijeæe svi prvenci u zemlji Misirskoj, od prvenca Faraonova, koji šæaše sjedjeti na prijestolu njegovu, do prvenca sluškinje za žrvnjem, i od stoke što je god prvenac. 002 EXO 011 006 I biæe vika velika po svoj zemlji Misirskoj, kakve još nije bilo niti æe je kad biti. 002 EXO 011 007 A kod sinova Izrailjevijeh nigdje neæe ni pas jezikom svojim maæi ni meðu ljudima ni meðu stokom, da znate da je Gospod uèinio razliku izmeðu Izrailjaca i Misiraca. 002 EXO 011 008 I doæi æe sve te sluge tvoje k meni, i pokloniæe mi se govoreæi: idi, i ti i sav narod koji je pristao za tobom. I onda æu izaæi. I otide Mojsije od Faraona s velikim gnjevom. 002 EXO 011 009 A Gospod reèe Mojsiju: neæe vas poslušati Faraon, da bih umnožio èudesa svoja u zemlji Misirskoj. 002 EXO 011 010 I Mojsije i Aron uèiniše sva ova èudesa pred Faraonom, a Gospod uèini te otvrdnu srce Faraonu, i ne pusti sinova Izrailjevijeh iz zemlje svoje. 002 EXO 012 001 I reèe Gospod Mojsiju i Aronu u zemlji Misirskoj govoreæi: 002 EXO 012 002 Ovaj mjesec da vam je poèetak mjesecima, da vam je prvi mjesec u godini. 002 EXO 012 003 Kažite svemu zboru Izrailjevu i recite: desetoga dana ovoga mjeseca svaki neka uzme jagnje ili jare, po porodicama, po jedno na dom; 002 EXO 012 004 Ako li je dom mali za jagnje ili jare, neka uzme k sebi susjeda, koji mu je najbliži, s onoliko duša koliko treba da mogu pojesti jagnje ili jare. 002 EXO 012 005 A jagnje ili jare da vam bude zdravo, muško, od godine; izmeðu ovaca ili izmeðu koza uzmite. 002 EXO 012 006 I èuvajte ga do èetrnaestoga dana ovoga mjeseca, a tada savkoliki zbor Izrailjev neka ga zakolje uveèe. 002 EXO 012 007 I neka uzmu krvi od njega i pokrope oba dovratka i gornji prag na kuæama u kojima æe ga jesti. 002 EXO 012 008 I neka jedu meso iste noæi, na vatri peèeno, s hljebom prijesnijem i sa zeljem gorkim neka jedu. 002 EXO 012 009 Nemojte jesti sirovo ni u vodi kuhano, nego na vatri peèeno, s glavom i s nogama i s drobom. 002 EXO 012 010 I ništa nemojte ostaviti do jutra; ako li bi što ostalo do jutra, spalite na vatri. 002 EXO 012 011 A ovako jedite: opasani, obuæa da vam je na nogu i štap u ruci, i jedite hitno, jer je prolazak Gospodnji. 002 EXO 012 012 Jer æu proæi po zemlji Misirskoj tu noæ, i pobiæu sve prvence u zemlji Misirskoj od èovjeka do živinèeta, i sudiæu svijem bogovima Misirskim, ja Gospod. 002 EXO 012 013 A krv ona biæe vam znak na kuæama, u kojima æete biti; i kad vidim krv, proæi æu vas, te neæe biti meðu vama pomora, kad stanem ubijati po zemlji Misirskoj. 002 EXO 012 014 I taj æe vam dan biti za spomen, i praznovaæete ga Gospodu od koljena do koljena; praznujte ga zakonom vjeènijem. 002 EXO 012 015 Sedam dana jedite hljebove prijesne, i prvoga dana uklonite kvasac iz kuæa svojih; jer ko bi god jeo što s kvascem od prvoga dana do sedmoga, istrijebiæe se ona duša iz Izrailja. 002 EXO 012 016 Prvi dan biæe sveti sabor; tako i sedmi dan imaæete sveti sabor; nikakav posao da se ne radi u te dane, osim što treba za jelo svakoj duši, to æete samo gotoviti. 002 EXO 012 017 I držite dan prijesnijeh hljebova, jer u taj dan izvedoh vojske vaše iz zemlje Misirske; držite taj dan od koljena do koljena zakonom vjeènijem. 002 EXO 012 018 Prvoga mjeseca èetrnaesti dan uveèe poènite jesti prijesne hljebove pa do dvadeset prvoga dana istoga mjeseca uveèe. 002 EXO 012 019 Za sedam dana da se ne naðe kvasca u kuæama vašim; jer ko bi god jeo što s kvascem, istrijebiæe se ona duša iz zbora Izrailjeva, bio došljak ili roðen u zemlji. 002 EXO 012 020 Ništa s kvascem nemojte jesti, nego jedite hljeb prijesan po svijem stanovima svojim. 002 EXO 012 021 I sazva Mojsije sve starješine Izrailjske, i reèe im: izberite i uzmite sebi jagnje ili jare po porodicama svojim, i zakoljite pashu. 002 EXO 012 022 I uzmite kitu isopa i zamoèite je u krv, koja æe biti u zdjeli, i pokropite gornji prag i oba dovratka krvlju, koja æe biti u zdjeli, i nijedan od vas da ne izlazi na vrata kuæna do jutra. 002 EXO 012 023 Jer æe zaæi Gospod da bije Misir, pa kad vidi krv na gornjem pragu i na oba dovratka, proæi æe Gospod mimo ona vrata, i neæe dati krvniku da uðe u kuæe vaše da ubija. 002 EXO 012 024 I držite ovo kao zakon tebi i sinovima tvojim dovijeka. 002 EXO 012 025 I kad doðete u zemlju koju æe vam dati Gospod, kao što je kazao, držite ovu službu. 002 EXO 012 026 I kad vam reku sinovi vaši: kakva vam je to služba? 002 EXO 012 027 Recite: ovo je žrtva za prolazak Gospodnji, kad proðe kuæe sinova Izrailjevih u Misiru ubijajuæi Misirce, a domove naše saèuva. Tada narod savi glavu i pokloni se. 002 EXO 012 028 I otidoše i uèiniše sinovi Izrailjevi, kako zapovjedi Gospod preko Mojsija i Arona, tako uèiniše. 002 EXO 012 029 A oko ponoæi pobi Gospod sve prvence u zemlji Misirskoj od prvenca Faraonova koji šæaše sjedjeti na prijestolu njegovu do prvenca sužnja u tamnici, i što god bješe prvenac od stoke. 002 EXO 012 030 Tada usta Faraon one noæi, on i sve sluge njegove i svi Misirci, i bi vika velika u Misiru, jer ne bješe kuæe u kojoj ne bi mrtvaca. 002 EXO 012 031 I dozva Mojsija i Arona po noæi i reèe: ustajte, idite iz naroda mojega i vi i sinovi Izrailjevi, i otidite, poslužite Gospodu, kao što govoriste. 002 EXO 012 032 Uzmite i ovce svoje i goveda svoja, kao što govoriste, i idite, pa i mene blagoslovite. 002 EXO 012 033 I Misirci navaljivahu na narod da brže idu iz zemlje, jer govorahu: izgibosmo svi. 002 EXO 012 034 I narod uze tijesto svoje još neuskislo, umotavši ga u haljine svoje, na ramena svoja. 002 EXO 012 035 I uèiniše sinovi Izrailjevi po zapovijesti Mojsijevoj, i zaiskaše u Misiraca nakita srebrnijeh i nakita zlatnijeh i haljina. 002 EXO 012 036 I Gospod uèini, te narod naðe ljubav u Misiraca, te im dadoše; tako oplijeniše Misirce. 002 EXO 012 037 I otidoše sinovi Izrailjevi iz Ramese u Sohot, oko šest stotina tisuæa pješaka, samijeh ljudi osim djece. 002 EXO 012 038 I drugih ljudi mnogo otide s njima, i stoke sitne i krupne vrlo mnogo. 002 EXO 012 039 I od tijesta koje iznesoše iz Misira ispekoše pogaèe prijesne, jer ne bješe uskislo kad ih potjeraše Misirci, te ne mogaše oklijevati, niti spremiše sebi brašnjenice. 002 EXO 012 040 A baviše se sinovi Izrailjevi u Misiru èetiri stotine i trideset godina. 002 EXO 012 041 I kad se navrši èetiri stotine i trideset godina, u isti dan izaðoše sve vojske Gospodnje iz zemlje Misirske. 002 EXO 012 042 Ta se noæ svetkuje Gospodu, u koju ih izvede iz Misira; to je noæ Gospodnja, koju treba da svetkuju sinovi Izrailjevi od koljena na koljeno. 002 EXO 012 043 I reèe Gospod Mojsiju i Aronu: ovo neka bude zakon za pashu: nijedan tuðin da je ne jede; 002 EXO 012 044 A svaki sluga vaš kupljen za novce, kad ga obrežete, onda neka je jede. 002 EXO 012 045 Došljak ili najamnik da je ne jede. 002 EXO 012 046 U istoj kuæi da se jede, da ne iznesete mesa od nje iz kuæe, i kosti da joj ne prelomite. 002 EXO 012 047 Sav zbor Izrailjev neka èini tako. 002 EXO 012 048 Ako bi kod tebe sjedio tuðin i htio bi svetkovati pashu Gospodnju, neka mu se obreže sve muškinje, pa onda neka pristupi da je svetkuje, i neka bude kao roðen u zemlji; a niko neobrezan da je ne jede. 002 EXO 012 049 Zakon jedan da je i roðenome u zemlji i došljaku koji sjedi meðu vama. 002 EXO 012 050 I uèiniše svi sinovi Izrailjevi kako zapovjedi Gospod Mojsiju i Aronu, tako uèiniše. 002 EXO 012 051 I taj dan izvede Gospod sinove Izrailjeve iz zemlje Misirske u èetama njihovijem. 002 EXO 013 001 I reèe Gospod Mojsiju govoreæi: 002 EXO 013 002 Posveti mi svakoga prvenca, što god otvora matericu u sinova Izrailjevijeh, i od ljudi i od stoke; jer je moje. 002 EXO 013 003 I Mojsije reèe narodu: pamtite ovaj dan, u koji izidoste iz Misira, iz doma ropskoga, jer vas rukom krjepkom izvede Gospod odande; neka se dakle ne jede ništa s kvascem. 002 EXO 013 004 Danas izlazite, mjeseca Aviva; 002 EXO 013 005 Pa kad te Gospod uvede u zemlju Hananejsku i Hetejsku i Amorejsku i Jevejsku i Jevusejsku, za koju se zakleo ocima tvojim da æe ti je dati, zemlju u kojoj teèe mlijeko i med, tada da služiš službu ovu ovoga mjeseca; 002 EXO 013 006 Sedam dana jedi hljebove prijesne, a sedmi dan neka je praznik Gospodnji. 002 EXO 013 007 Hljebovi prijesni da se jedu sedam dana, i da se ne vidi u tebe ništa s kvascem, niti da se vidi u tebe kvasac u cijelom kraju tvom. 002 EXO 013 008 I kazaæeš sinu svojemu u taj dan govoreæi: ovo je za ono što mi je uèinio Gospod kad sam izlazio iz Misira. 002 EXO 013 009 I neka ti bude kao znak na ruci tvojoj i kao spomen pred oèima tvojima, da ti zakon Gospodnji bude u ustima; jer te je rukom krjepkom izveo Gospod iz Misira. 002 EXO 013 010 Zato vrši zakon ovaj na vrijeme, od godine do godine. 002 EXO 013 011 I kad te uvede Gospod u zemlju Hananejsku, kao što se zakleo tebi i tvojim ocima, i da ti je, 002 EXO 013 012 Odvajaæeš Gospodu što god otvora matericu, i od stoke tvoje što god otvora matericu, što je muško, da bude Gospodu. 002 EXO 013 013 A svako magare prvenèe otkupi jagnjetom ili jaretom; ako li ga ne bi otkupio, slomi mu vrat. Ali svakoga prvenca èovjeèijega izmeðu sinova svojih otkupi. 002 EXO 013 014 A kad te zapita sin tvoj unapredak govoreæi: šta je to? reci mu: rukom krjepkom izvede nas Gospod iz Misira, iz doma ropskoga. 002 EXO 013 015 Jer kad otvrdnu Faraon, te nas ne htje pustiti, pobi Gospod sve prvence u zemlji Misirskoj od prvenca èovjeèijega do prvenca od stoke; zato prinosim Gospodu sve muško što otvora matericu, a svakoga prvenca sinova svojih otkupljujem. 002 EXO 013 016 I to neka ti je kao znak na ruci i kao poèeonik meðu oèima tvojima, da nas je rukom krjepkom izveo Gospod iz Misira. 002 EXO 013 017 A kad Faraon pusti narod, ne odvede ih Bog putem k zemlji Filistejskoj, ako i bješe kraæi, jer Bog reèe: da se ne pokaje narod kad vidi rat, i ne vrati se u Misir. 002 EXO 013 018 Nego Bog zavede narod putem preko pustinje na Crvenom Moru. A vojnièkim redom izidoše sinovi Izrailjevi iz zemlje Misirske. 002 EXO 013 019 I Mojsije uze kosti Josifove sa sobom; jer bješe zakleo sinove Izrailjeve rekavši: zaista æe vas pohoditi Bog, a tada iznesite kosti moje odavde sa sobom. 002 EXO 013 020 Tako otišavši iz Sohota stadoše u oko u Etamu, nakraj pustinje. 002 EXO 013 021 A Gospod iðaše pred njima danju u stupu od oblaka vodeæi ih putem, a noæu u stupu od ognja svijetleæi im, da bi putovali danju i noæu. 002 EXO 013 022 I ne uklanjaše ispred naroda stupa od oblaka danju ni stupa od ognja noæu. 002 EXO 014 001 I reèe Gospod Mojsiju govoreæi: 002 EXO 014 002 Kaži sinovima Izrailjevijem neka saviju i stanu u oko pred Pi-Airot izmeðu Migdola i mora prema Vel-Sefonu; prema njemu neka stanu u oko pokraj mora. 002 EXO 014 003 Jer æe Faraon reæi za sinove Izrailjeve: zašli su u zemlju, zatvorila ih je pustinja. 002 EXO 014 004 I uèiniæu da otvrdne srce Faraonu, te æe poæi u potjeru za vama, i ja æu se proslaviti na njemu i na svoj vojsci njegovoj, i Misirci æe poznati da sam ja Gospod. I uèiniše tako. 002 EXO 014 005 A kad bi javljeno caru Misirskom da je pobjegao narod, promijeni se srce Faraonovo i sluga njegovijeh prema narodu, te rekoše: šta uèinismo, te pustismo Izrailja da nam ne služi? 002 EXO 014 006 I upreže u kola svoja, i uze narod svoj sa sobom. 002 EXO 014 007 I uze šest stotina kola izabranih i što još bješe kola Misirskih, i nad svjema vojvode. 002 EXO 014 008 I Gospod uèini, te otvrdnu srce Faraonu caru Misirskom, i poðe u potjeru za sinovima Izrailjevijem, kad sinovi Izrailjevi otidoše pod rukom visokom. 002 EXO 014 009 I tjeravši ih Misirci stigoše ih, sva kola Faraonova, konjici njegovi i vojska njegova, kad bjehu u okolu na moru kod Pi-Airota prema Vel-Sefonu. 002 EXO 014 010 I kad se približi Faraon, podigoše sinovi Izrailjevi oèi svoje a to Misirci idu za njima, i uplašiše se vrlo, i povikaše sinovi Izrailjevi ka Gospodu. 002 EXO 014 011 I rekoše Mojsiju: zar ne bješe grobova u Misiru, nego nas dovede da izginemo u pustinji? Šta uèini, te nas izvede iz Misira? 002 EXO 014 012 Nijesmo li ti govorili u Misiru i rekli: proði nas se, neka služimo Misircima? jer bi nam bolje bilo služiti Misircima nego izginuti u pustinji. 002 EXO 014 013 A Mojsije reèe narodu: ne bojte se, stanite pa gledajte kako æe vas Gospod izbaviti danas; jer Misirce koje ste vidjeli danas, neæete ih nigda više vidjeti dovijeka. 002 EXO 014 014 Gospod æe se biti za vas, a vi æete muèati. 002 EXO 014 015 A Gospod reèe Mojsiju: što vièeš k meni? kaži sinovima Izrailjevijem neka idu. 002 EXO 014 016 A ti digni štap svoj i pruži ruku svoju na more, i rascijepi ga, pa neka idu sinovi Izrailjevi posred mora suhim. 002 EXO 014 017 I gle, ja æu uèiniti da otvrdne srce Misircima, te æe poæi za njima; i proslaviæu se na Faraonu i na svoj vojsci njegovoj, na kolima njegovijem i na konjicima njegovijem. 002 EXO 014 018 I Misirci æe poznati da sam ja Gospod, kad se proslavim na Faraonu, na kolima njegovijem i na konjicima njegovijem. 002 EXO 014 019 I podiže se anðeo Gospodnji, koji iðaše pred vojskom Izrailjskom, i otide im za leða; i podiže se stup od oblaka ispred njih, i stade im za leða. 002 EXO 014 020 i došav meðu vojsku Misirsku i vojsku Izrailjsku bješe onijem oblak mraèan a ovijem svijetljaše po noæi, te ne pristupiše jedni drugima cijelu noæ. 002 EXO 014 021 I pruži Mojsije ruku svoju na more, a Gospod uzbi more vjetrom istoènijem, koji jako duvaše cijelu noæ, i osuši more, i voda se rastupi. 002 EXO 014 022 I poðoše sinovi Izrailjevi posred mora suhim, i voda im stajaše kao zid s desne strane i s lijeve strane. 002 EXO 014 023 I Misirci tjerajuæi ih poðoše za njima posred mora, svi konji Faraonovi, kola i konjici njegovi. 002 EXO 014 024 A u stražu jutrenju pogleda Gospod na vojsku Misirsku iz stupa od ognja i oblaka, i smete vojsku Misirsku. 002 EXO 014 025 I pozbaca toèkove kolima njihovijem, te ih jedva vucijahu. Tada rekoše Misirci: bježimo od Izrailja, jer se Gospod bije za njih s Misircima. 002 EXO 014 026 A Gospod reèe Mojsiju: pruži ruku svoju na more, neka se vrati voda na Misirce, na kola njihova i na konjike njihove. 002 EXO 014 027 I Mojsije pruži ruku svoju na more, i doðe opet more na silu svoju pred zoru, a Misirci nagoše bježati prema moru; i Gospod baci Misirce usred mora. 002 EXO 014 028 A vrativši se voda potopi kola i konjike sa svom vojskom Faraonovom, što ih god bješe pošlo za njima u more, i ne osta od njih nijedan. 002 EXO 014 029 I sinovi Izrailjevi iðahu posred mora suhim; i stajaše im voda kao zid s desne strane i s lijeve strane. 002 EXO 014 030 I izbavi Gospod Izrailja u onaj dan iz ruku Misirskih; i vidje Izrailj mrtve Misirce na brijegu morskom. 002 EXO 014 031 I vidje Izrailj silu veliku, koju pokaza Gospod na Misircima, i narod se poboja Gospoda, i vjerova Gospodu i Mojsiju sluzi njegovu. 002 EXO 015 001 Tada zapjeva Mojsije i sinovi Izrailjevi ovu pjesmu Gospodu, i rekoše ovako: Pjevaæu Gospodu, jer se slavno proslavi; konja i konjika vrže u more. 002 EXO 015 002 Sila je moja i pjesma moja Gospod, koji me izbavi; on je Bog moj, i slaviæu ga; Boga oca mojega, i uzvišivaæu ga. 002 EXO 015 003 Gospod je velik ratnik; ime mu je Gospod. 002 EXO 015 004 Kola Faraonova i vojsku njegovu vrže u more; izbrane vojvode njegove utopiše se u Crvenom Moru. 002 EXO 015 005 Bezdani ih pokriše; padoše u dubinu kao kamen. 002 EXO 015 006 Desnica tvoja, Gospode, proslavi se u sili; desnica tvoja, Gospode, satr neprijatelja. 002 EXO 015 007 I mnoštvom velièanstva svojega oborio si one koji ustaše na te; pustio si gnjev svoj, i proždrije ih kao slamu. 002 EXO 015 008 Od daha nozdara tvojih sabra se voda; stade u gomilu voda koja teèe; stinuše se vali usred mora. 002 EXO 015 009 Neprijatelj reèe: tjeraæu, stignuæu, dijeliæu plijen; nasitiæe ih se duša moja, izvuæi æu maè svoj, istrijebiæe ih ruka moja. 002 EXO 015 010 Ti dunu vjetrom svojim, i more ih pokri, i utonuše kao olovo u dubokoj vodi. 002 EXO 015 011 Ko je kao ti meðu silnima, Gospode? ko je kao ti slavan u svetosti, strašan u hvali, i da èini èudesa? 002 EXO 015 012 Ti pruži desnicu svoju, i proždrije ih zemlja. 002 EXO 015 013 Vodiš milošæu svojom narod, koji si iskupio, vodiš krjepošæu svojom u stan svetosti svoje. 002 EXO 015 014 Èuæe narodi, i zadrhtaæe; muka æe spopasti one koji žive u zemlji Filistejskoj. 002 EXO 015 015 Tada æe se prepasti starješine Edomske, junake Moavske spopašæe drhat, uplašiæe se svi koji žive u Hananskoj. 002 EXO 015 016 Spopašæe ih strah i trepet; od velièine ruke tvoje zamuknuæe kao kamen, dokle ne proðe narod tvoj, Gospode, dokle ne proðe narod, koji si zadobio. 002 EXO 015 017 Odvešæeš ih i posadiæeš ih na gori našljedstva svojega, na mjestu koje si sebi za stan spremio, Gospode, u svetinji, Gospode, koju su tvoje ruke utvrdile. 002 EXO 015 018 Gospod æe carovati dovijeka. 002 EXO 015 019 Jer uðoše konji Faraonovi s kolima njegovijem i s konjicima njegovijem u more, i Gospod povrati na njih vodu morsku; a sinovi Izrailjevi prijeðoše suhim posred mora. 002 EXO 015 020 I Marija proroèica sestra Aronova uze bubanj u ruku svoju; a za njom izidoše sve žene s bubnjima i sviralama. 002 EXO 015 021 I otpijevaše im Marija: pjevajte Gospodu, jer se slavno proslavi; konja i konjika vrže u more. 002 EXO 015 022 Potom krenu Mojsije sinove Izrailjeve od Mora Crvenoga, i poðoše u pustinju Sur; i tri dana išavši po pustinji ne naðoše vode. 002 EXO 015 023 Odande doðoše u Meru, ali ne mogoše piti vode u Meri, jer bješe gorka; otuda se prozva mjesto Mera. 002 EXO 015 024 Tada stade narod vikati na Mojsija govoreæi: šta æemo piti? 002 EXO 015 025 I Mojsije zavapi ka Gospodu, a Gospod mu pokaza drvo, te ga metnu u vodu, i voda posta slatka. Ondje mu dade uredbu i zakon, i ondje ga okuša. 002 EXO 015 026 I reèe: ako dobro uzaslušaš glas Gospoda Boga svojega, i ušèiniš što je pravo u oèima njegovijem, i ako prigneš uho k zapovijestima njegovijem i ušèuvaš sve uredbe njegove, nijedne bolesti koju sam pustio na Misir neæu pustiti na tebe; jer sam ja Gospod, ljekar tvoj. 002 EXO 015 027 I doðoše u Elim, gdje bijaše dvanaest izvora i sedamdeset palama; i ondje stadoše u oko kod vode. 002 EXO 016 001 Od Elima se podigoše, i sav zbor sinova Izrailjevijeh doðe u pustinju Sin, koja je izmeðu Elima i Sinaja, petnaestoga dana drugoga mjeseca pošto izidoše iz zemlje Misirske. 002 EXO 016 002 I stade vikati sav zbor sinova Izrailjevijeh na Mojsija i na Arona u pustinji, 002 EXO 016 003 I rekoše im sinovi Izrailjevi: kamo da smo pomrli od ruke Gospodnje u zemlji Misirskoj, kad sjeðasmo kod lonaca s mesom i jeðasmo hljeba izobila! jer nas izvedoste u ovu pustinju da pomorite sav ovaj zbor glaðu. 002 EXO 016 004 A Gospod reèe Mojsiju: evo uèiniæu da vam daždi iz neba hljeb, a narod neka izlazi i kupi svaki dan koliko treba na dan, da ga okušam hoæe li hoditi po mome zakonu ili neæe. 002 EXO 016 005 A šestoga dana neka zgotove što donesu, a neka bude dvojinom onoliko koliko nakupe svaki dan. 002 EXO 016 006 I reèe Mojsije i Aron svijem sinovima Izrailjevijem: doveèe æete poznati da vas je Gospod izveo iz zemlje Misirske; 002 EXO 016 007 A sjutra æete vidjeti slavu Gospodnju; jer je èuo viku vašu na Gospoda. Jer šta smo mi da vièete na nas? 002 EXO 016 008 I reèe Mojsije: doveèe æe vam dati Gospod mesa da jedete a ujutru hljeba da se nasitite; jer je èuo Gospod viku vašu, kojom vièete na nj. Jer što smo mi? Nije na nas vaša vika nego na Gospoda. 002 EXO 016 009 I reèe Mojsije Aronu: kaži svemu zboru sinova Izrailjevih: pristupite pred Gospoda, jer je èuo viku vašu. 002 EXO 016 010 I kad reèe Aron svemu zboru sinova Izrailjevih, pogledaše u pustinju, i gle, slava Gospodnja pokaza se u oblaku. 002 EXO 016 011 I Gospod reèe Mojsiju govoreæi: 002 EXO 016 012 Èuo sam viku sinova Izrailjevih. Kaži im i reci: doveèe æete jesti mesa, a sjutra æete se nasititi hljeba, i poznaæete da sam ja Gospod Bog vaš. 002 EXO 016 013 I uveèe doletješe prepelice i prekriliše oko, a ujutru pade rosa oko okola; 002 EXO 016 014 A kad se diže rosa, a to po pustinji nešto sitno okruglo, sitno kao slana po zemlji. 002 EXO 016 015 I kad vidješe sinovi Izrailjevi, govorahu jedan drugomu: šta je ovo? Jer ne znadijahu šta bješe. A Mojsije im reèe: to je hljeb što vam dade Gospod da jedete. 002 EXO 016 016 To je za što zapovjedi Gospod: kupite ga svaki dan koliko kome treba za jelo, po gomor na glavu, po broju duša vaših, svaki neka uzme za one koji su mu u šatoru. 002 EXO 016 017 I uèiniše tako sinovi Izrailjevi; i nakupiše koji više koji manje. 002 EXO 016 018 Pa mjeriše na gomor, i ne doðe više onom koji nakupi mnogo, niti manje onom koji nakupi malo, nego svaki nakupi koliko mu je trebalo da jede. 002 EXO 016 019 I reèe im Mojsije: niko da ne ostavlja od toga za sjutra. 002 EXO 016 020 Ali ne poslušaše Mojsija, nego neki ostaviše od toga za sjutra, te se ucrva i usmrdje. I rasrdi se Mojsije na njih. 002 EXO 016 021 Tako ga kupljahu svako jutro, svaki koliko mu trebaše za jelo; a kad sunce ogrijevaše, tada se rastapaše. 002 EXO 016 022 A u šesti dan nakupiše hljeba dvojinom, po dva gomora na svakoga; i doðoše sve starješine od zbora, i javiše Mojsiju. 002 EXO 016 023 A on im reèe: ovo kaza Gospod: sjutra je subota, odmor svet Gospodu; što æete peæi, pecite, i što æete kuhati, kuhajte danas; a što preteèe, ostavite i èuvajte za sjutra. 002 EXO 016 024 I ostaviše za sjutra, kao što zapovjedi Mojsije, i ne usmrdje se niti bješe crva u njemu. 002 EXO 016 025 I reèe Mojsije: jedite to danas, jer je danas subota Gospodnja, danas neæete naæi u polju. 002 EXO 016 026 Šest æete dana kupiti, a sedmi je dan subota, tada ga neæe biti. 002 EXO 016 027 I u sedmi dan izidoše neki od naroda da kupe, ali ne naðoše. 002 EXO 016 028 A Gospod reèe Mojsiju: dokle æete se protiviti zapovjestima mojim i zakonima mojim? 002 EXO 016 029 Vidite, Gospod vam je dao subotu, zato vam daje šestoga dana hljeba na dva dana. Stojte svaki na svom mjestu, i neka ne odlazi niko sa svojega mjesta u sedmi dan. 002 EXO 016 030 I poèinu narod u sedmi dan. 002 EXO 016 031 I dom Izrailjev prozva taj hljeb mana; a bijaše kao sjeme korijandrovo, bijela, i na jeziku kao medeni kolaèi. 002 EXO 016 032 I reèe Mojsije: ovo je zapovjedio Gospod: napuni gomor toga, neka se èuva od koljena do koljena vašega, da vide hljeb, kojim sam vas hranio u pustinji kad vas izvedoh iz zemlje Misirske. 002 EXO 016 033 I reèe Mojsije Aronu: uzmi krèag i naspi pun gomor mane, i metni pred Gospoda da se èuva od koljena do koljena vašega. 002 EXO 016 034 I ostavi ga Aron pred svjedoèanstvom da se èuva, kao što zapovjedi Gospod Mojsiju. 002 EXO 016 035 A sinovi Izrailjevi jedoše manu èetrdeset godina dok ne doðoše u zemlju u kojoj æe živjeti; jedoše manu dok ne doðoše na meðu zemlje Hananske. 002 EXO 016 036 A gomor je desetina efe. 002 EXO 017 001 I podiže se iz pustinje Sina sav zbor sinova Izrailjevih putem svojim po zapovjesti Gospodnjoj, i stadoše u oko u Rafidinu; a ondje ne bješe vode da narod pije. 002 EXO 017 002 I narod se svaðaše s Mojsijem govoreæi: daj nam vode da pijemo. A on im reèe: što se svaðate sa mnom? što kušate Gospoda? 002 EXO 017 003 Ali narod bješe ondje žedan vode, te vikaše narod na Mojsija, i govoraše: zašto si nas izveo iz Misira da nas i sinove naše i stoku našu pomoriš žeðu? 002 EXO 017 004 A Mojsije zavapi ka Gospodu govoreæi: šta æu èiniti s ovijem narodom? Još malo pa æe me zasuti kamenjem. 002 EXO 017 005 A Gospod reèe Mojsiju: proði pred narod, i uzmi sa sobom starješine Izrailjske, i štap svoj kojim si udario vodu uzmi u ruku svoju, i idi. 002 EXO 017 006 A ja æu stajati pred tobom ondje na stijeni na Horivu; a ti udari u stijenu, i poteæi æe iz nje voda da pije narod. I uèini Mojsije tako pred starješinama Izrailjskim. 002 EXO 017 007 A mjesto ono prozva Masa i Meriva zato što se svaðaše sinovi Izrailjevi i što kušaše Gospoda govoreæi: je li Gospod meðu nama ili nije? 002 EXO 017 008 Ali doðe Amalik da se bije s Izrailjem u Rafidinu. 002 EXO 017 009 A Mojsije reèe Isusu: izberi nam ljude, te izaði i bij se s Amalikom; a ja æu sjutra stati na vrh brda sa štapom Božjim u ruci. 002 EXO 017 010 I uèini Isus kako mu reèe Mojsije, i pobi se s Amalikom; a Mojsije i Aron i Or izaðoše na vrh brda. 002 EXO 017 011 I dokle Mojsije držaše u vis ruke svoje, nadbijahu Izrailjci, a kako bi spustio ruke, odmah nadbijahu Amalièani. 002 EXO 017 012 Ali ruke Mojsiju otežaše, zato uzeše kamen i podmetnuše poda nj, te sjede; a Aron i Or držahu mu ruke jedan s jedne strane a drugi s druge, i ne klonuše mu ruke do zahoda sunèanoga. 002 EXO 017 013 I razbi Isus Amalika i narod njegov oštrijem maèem. 002 EXO 017 014 Potom reèe Gospod Mojsiju: zapiši to za spomen u knjigu, i kaži Isusu neka pamti da æu sasvijem istrijebiti spomen Amalikov ispod neba. 002 EXO 017 015 Tada naèini Mojsije oltar, i nazva ga: Gospod zastava moja. 002 EXO 017 016 I reèe: što se ruka bješe podigla na prijesto Gospodnji, Gospod æe ratovati na Amalika od koljena do koljena. 002 EXO 018 001 A Jotor sveštenik Madijamski, tast Mojsijev, èu sve što uèini Gospod Mojsiju i Izrailju narodu svojemu, kako izvede Gospod Izrailja iz Misira; 002 EXO 018 002 I uze Jotor tast Mojsijev Seforu ženu Mojsijevu, koju bješe poslao natrag, 002 EXO 018 003 I dva sina njezina, od kojih jednom bješe ime Girsam, jer reèe: tuðin sam u zemlji tuðoj, 002 EXO 018 004 A drugom bješe ime Eliezer, jer, reèe, Bog oca mojega bi mi u pomoæi i ote me od maèa Faraonova. 002 EXO 018 005 I poðe Jotor tast Mojsijev sa sinovima njegovijem i sa ženom njegovom k Mojsiju u pustinju, gdje bješe u okolu pod gorom Božijom. 002 EXO 018 006 I poruèi Mojsiju: ja tast tvoj Jotor idem k tebi i žena tvoja i oba sina njezina s njom. 002 EXO 018 007 I Mojsije izide na susret tastu svojemu i pokloni mu se i cjeliva ga; i upitaše se za zdravlje, pa uðoše pod šator njegov. 002 EXO 018 008 I pripovjedi Mojsije tastu svojemu sve što uèini Gospod Faraonu i Misircima radi Izrailja, i sve nevolje, koje ih nalaziše putem, i kako ih izbavi Gospod. 002 EXO 018 009 I radovaše se Jotor svemu dobru što uèini Gospod Izrailju izbavivši ga iz ruke Misirske; 002 EXO 018 010 I reèe Jotor: blagosloven da je Gospod, koji vas izbavi iz ruke Misirske i iz ruke Faraonove, koji izbavi narod iz ropstva Misirskoga. 002 EXO 018 011 Sad vidim da je Gospod veæi od svijeh bogova, jer èim se ponošahu onijem ih samijem nadvisi. 002 EXO 018 012 I uze Jotor tast Mojsijev i prinese Bogu žrtvu paljenicu i prinos; i doðe Aron i sve starješine Izrailjske, i jedoše s tastom Mojsijevijem pred Bogom. 002 EXO 018 013 A sjutradan sjede Mojsije da sudi narodu; i stajaše narod pred Mojsijem od jutra do veèera. 002 EXO 018 014 A tast Mojsijev gledajuæi sve šta radi s narodom, reèe: šta to radiš s narodom? zašto sjediš sam, a vas narod stoji pred tobom od jutra do veèera? 002 EXO 018 015 A Mojsije reèe tastu svojemu: jer dolazi narod k meni da pita Boga. 002 EXO 018 016 Kad imaju što meðu sobom, dolaze k meni, te im sudim i kazujem naredbe Božje i zakone njegove. 002 EXO 018 017 A tast Mojsijev reèe mu: nije dobro što radiš. 002 EXO 018 018 Umoriæeš se i ti i narod koji je s tobom; jer je to teško za tebe, neæeš moæi sam vršiti. 002 EXO 018 019 Nego poslušaj mene; ja æu te svjetovati, i Bog æe biti s tobom; ti budi pred Bogom za narod, i stvari njihove javljaj Bogu; 002 EXO 018 020 I uèi ih naredbama i zakonima njegovijem, i pokazuj im put kojim æe iæi i šta æe raditi. 002 EXO 018 021 A iz svega naroda izberi ljude poštene, koji se boje Boga, ljude pravedne, koji mrze na mito, pa ih postavi nad njima za poglavare, tisuænike, stotinike, pedesetnike i desetnike; 002 EXO 018 022 Oni neka sude narodu u svako doba; pa svaku stvar veliku neka javljaju tebi, a svaku stvar malu neka raspravljaju sami; tako æe ti biti lakše, kad i oni stanu nositi teret s tobom. 002 EXO 018 023 Ako to uèiniš, i Bog ti zapovjedi, možeš se održati, i sav æe narod doæi mirno na svoje mjesto. 002 EXO 018 024 I Mojsije posluša tasta svojega, i uèini sve što reèe. 002 EXO 018 025 I izabra Mojsije iz svega Izrailja ljude poštene, i postavi ih za poglavare nad narodom, tisuænike, stotinike, pedesetnike i desetnike, 002 EXO 018 026 Koji suðahu narodu u svako doba, a stvari teške javljahu Mojsiju, a male stvari raspravljahu sami. 002 EXO 018 027 Poslije otpusti Mojsije tasta svojega, koji se vrati u svoju zemlju. 002 EXO 019 001 Prvoga dana treæega mjeseca, pošto izaðoše sinovi Izrailjevi iz Misira, toga dana doðoše u pustinju Sinajsku. 002 EXO 019 002 Krenuvši se iz Rafidina doðoše u pustinju Sinajsku, i stadoše u oko u pustinji, a oko naèiniše Izrailjci ondje pod gorom. 002 EXO 019 003 I Mojsije izaðe na goru k Bogu; i povika mu Gospod s gore govoreæi: ovako kaži domu Jakovljevu, i reci sinovima Izrailjevim: 002 EXO 019 004 Vidjeli ste šta sam uèinio Misircima i kako sam vas kao na krilima orlovijem nosio i doveo vas k sebi. 002 EXO 019 005 A sada ako dobro uzaslušate glas moj i ušèuvate zavjet moj, biæete moje blago mimo sve narode, premda je moja sva zemlja. 002 EXO 019 006 I biæete mi carstvo sveštenièko i narod svet. To su rijeèi koje æeš kazati sinovima Izrailjevim. 002 EXO 019 007 A Mojsije doðe i sazva starješine narodne; i kaza im sve ove rijeèi koje mu Gospod zapovjedi. 002 EXO 019 008 A sav narod odgovori složno i reèe: što je god kazao Gospod èiniæemo. I Mojsije javi Gospodu rijeèi narodne. 002 EXO 019 009 A Gospod reèe Mojsiju: evo, ja æu doæi k tebi u gustom oblaku, da narod èuje kad ti stanem govoriti i da ti vjeruje dovijeka. Jer Mojsije bješe javio Gospodu rijeèi narodne. 002 EXO 019 010 I reèe Gospod Mojsiju: idi k narodu, i osveštaj ih danas i sjutra, i neka operu haljine svoje; 002 EXO 019 011 I neka budu gotovi za treæi dan, jer æe u treæi dan siæi Gospod na goru Sinajsku pred svijem narodom. 002 EXO 019 012 A postaviæeš narodu meðu unaokolo, i reæi æeš: èuvajte se da ne stupite na goru i da se ne dotaknete kraja njezina; što se god dotakne gore, poginuæe; 002 EXO 019 013 Toga da se niko ne dotakne rukom, nego kamenjem da se zaspe ili da se ustrijeli, bilo živinèe ili èovjek, da ne ostane u životu. Kad rog zatrubi otežuæi onda neka poðu na goru. 002 EXO 019 014 I Mojsije siðe s gore k narodu; i osvešta narod, i opraše haljine svoje. 002 EXO 019 015 I reèe narodu: budite gotovi za treæi dan, i ne liježite sa ženama. 002 EXO 019 016 A treæi dan kad bi ujutru, gromovi zagrmješe i munje zasijevaše, i posta gust oblak na gori, i zatrubi truba veoma jako, da zadrhta sav narod koji bijaše u okolu. 002 EXO 019 017 Tada Mojsije izvede narod iz okola pred Boga, i stadoše ispod gore. 002 EXO 019 018 A gora se Sinajska sva dimljaše, jer siðe na nju Gospod u ognju; i dim se iz nje podizaše kao dim iz peæi, i sva se gora tresijaše veoma. 002 EXO 019 019 I truba sve jaèe trubljaše, i Mojsije govoraše a Bog mu odgovaraše glasom. 002 EXO 019 020 I Gospod sišavši na goru Sinajsku, na vrh gore, pozva Mojsija na vrh gore; i izaðe Mojsije. 002 EXO 019 021 A Gospod reèe Mojsiju: siði, opomeni narod da ne prestupe meðe da vide Gospoda, da ne bi izginuli od mene. 002 EXO 019 022 I sami sveštenici, koji pristupaju ka Gospodu, neka se osveštaju, da ih ne bi pobio Gospod. 002 EXO 019 023 A Mojsije reèe Gospodu: neæe moæi narod izaæi na goru Sinajsku, jer si nas ti opomenuo rekavši: naèini meðu gori i osveštaj je. 002 EXO 019 024 A Gospod mu reèe: idi, siði, pa onda doði ti i Aron s tobom; a sveštenici i narod neka ne prestupe meðe da se popnu ka Gospodu, da ih ne bi pobio. 002 EXO 019 025 I siðe Mojsije k narodu i kaza im. 002 EXO 020 001 Tada reèe Bog sve ove rijeèi govoreæi: 002 EXO 020 002 Ja sam Gospod Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje Misirske, iz doma ropskoga. 002 EXO 020 003 Nemoj imati drugih bogova uza me. 002 EXO 020 004 Ne gradi sebi lika rezana niti kakve slike od onoga što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodi ispod zemlje. 002 EXO 020 005 Nemoj im se klanjati niti im služiti, jer sam ja Gospod Bog tvoj, Bog revnitelj, koji pohodim grijehe otaèke na sinovima do treæega i do èetvrtoga koljena, onijeh koji mrze na mene; 002 EXO 020 006 A èinim milost na tisuæama onijeh koji me ljube i èuvaju zapovijesti moje. 002 EXO 020 007 Ne uzimaj uzalud imena Gospoda Boga svojega; jer neæe pred Gospodom biti prav ko uzme ime njegovo uzalud. 002 EXO 020 008 Sjeæaj se dana od odmora da ga svetkuješ. 002 EXO 020 009 Šest dana radi, i svršuj sve poslove svoje. 002 EXO 020 010 A sedmi je dan odmor Gospodu Bogu tvojemu; tada nemoj raditi nijednoga posla, ni ti, ni sin tvoj, ni kæi tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni živinèe tvoje, ni stranac koji je meðu vratima tvojim. 002 EXO 020 011 Jer je za šest dana stvorio Gospod nebo i zemlju, more i što je god u njima; a u sedmi dan poèinu; zato je blagoslovio Gospod dan od odmora i posvetio ga. 002 EXO 020 012 Poštuj oca svojega i mater svoju, da ti se produlje dani na zemlji, koju ti da Gospod Bog tvoj. 002 EXO 020 013 Ne ubij. 002 EXO 020 014 Ne èini preljube. 002 EXO 020 015 Ne kradi. 002 EXO 020 016 Ne svjedoèi lažno na bližnjega svojega. 002 EXO 020 017 Ne poželi kuæe bližnjega svojega, ne poželi žene bližnjega svojega, ni sluge njegova, ni sluškinje njegove, ni vola njegova, ni magarca njegova, niti išta što je bližnjega tvojega. 002 EXO 020 018 I sav narod vidje grom i munju i trubu gdje trubi i goru gdje se dimi; i narod vidjevši to uzmaèe se i stade izdaleka, 002 EXO 020 019 I rekoše Mojsiju: govori nam ti, i slušaæemo; a neka nam ne govori Bog, da ne pomremo. 002 EXO 020 020 A Mojsije reèe narodu: ne bojte se, jer Bog doðe da vas iskuša i da vam pred oèima bude strah njegov da ne biste griješili. 002 EXO 020 021 I narod stajaše izdaleka, a Mojsije pristupi k mraku u kojem bješe Bog. 002 EXO 020 022 I Gospod reèe Mojsiju: ovako kaži sinovima Izrailjevim: vidjeli ste gdje vam s neba govorih. 002 EXO 020 023 Ne gradite uza me bogova srebrnijeh, ni bogova zlatnijeh ne gradite sebi. 002 EXO 020 024 Oltar od zemlje naèini mi, na kojem æeš mi prinositi žrtve svoje paljenice i žrtve svoje zahvalne, sitnu i krupnu stoku svoju. Na kojem god mjestu zapovjedim da se spominje ime moje, doæi æu k tebi i blagosloviæu te. 002 EXO 020 025 Ako li mi naèiniš oltar od kamena, nemoj naèiniti od tesanoga kamena; jer ako povuèeš po njemu gvožðem, oskvrniæeš ga. 002 EXO 020 026 Nemoj uz basamake iæi k oltaru mojemu, da se ne bi otkrila golotinja tvoja kod njega. 002 EXO 021 001 A ovo su zakoni koje æeš im postaviti: 002 EXO 021 002 Ako kupiš roba Jevrejina, šest godina neka ti služi, a sedme nek otide slobodan bez otkupa. 002 EXO 021 003 Ako bude došao inokosan, neka i otide inokosan; ako li bude imao ženu, neka ide i žena s njim. 002 EXO 021 004 Ako ga gospodar njegov oženi, i žena mu rodi sinove ili kæeri, žena s djecom svojom neka bude gospodaru njegovu, a on neka otide sam. 002 EXO 021 005 Ako li rob reèe tvrdo: ljubim gospodara svojega, ženu svoju i djecu svoju, neæu da idem da budem slobodan, 002 EXO 021 006 Onda neka ga dovede gospodar njegov pred sudije i postavi na vratima ili kod dovratka, i ondje neka mu gospodar probuši uho šilom, pa neka mu robuje dovijeka. 002 EXO 021 007 Ako ko proda kæer svoju da bude robinja, da ne odlazi kao robovi što odlaze. 002 EXO 021 008 Ako ne bude po volji gospodaru svojemu, i on je ne uzme za ženu, neka je pusti na otkupe; ali da nema vlasti prodati je u tuð narod uèinivši joj nevjeru. 002 EXO 021 009 Ako li je zaruèi sinu svojemu, da joj uèini po pravu koje imaju kæeri. 002 EXO 021 010 Ako li uzme drugu, da joj ne umali hrane ni odijela ni zajednice. 002 EXO 021 011 Ako joj ovo troje ne uèini, onda nek otide bez otkupa. 002 EXO 021 012 Ko udari èovjeka, te umre, da se pogubi. 002 EXO 021 013 Ako li ne bude htio, nego mu ga Bog dade u ruke, odrediæu ti mjesto kuda može uteæi. 002 EXO 021 014 Ako bi ko nahvalice ustao na bližnjega svojega da ga ubije iz prijevare, odvuci ga i od oltara mojega da se pogubi. 002 EXO 021 015 Ko udari oca svojega ili mater svoju, da se pogubi. 002 EXO 021 016 Ko ukrade èovjeka i proda ili se naðe u njegovijem rukama, da se pogubi. 002 EXO 021 017 Ko opsuje oca svojega ili mater svoju, da se pogubi. 002 EXO 021 018 Kad se svade ljudi, pa jedan udari drugoga kamenom ili pesnicom, ali onaj ne umre nego padne u postelju, 002 EXO 021 019 Ako se pridigne i izaðe o štapu, da ne bude kriv onaj koji je udario, samo dangubu da mu naknadi i svu vidarinu da plati. 002 EXO 021 020 Ko udari roba svojega ili robinju štapom tako da mu umre pod rukom, da je kriv; 002 EXO 021 021 Ali ako preživi dan ili dva, da nije kriv, jer je njegov novac. 002 EXO 021 022 Kad se svade ljudi, pa koji od njih udari trudnu ženu tako da izaðe iz nje dijete, ali se ne dogodi smrt, da plati globu koliko muž ženin reèe, a da plati preko sudija; 002 EXO 021 023 Ako li se dogodi smrt, tada æeš uzeti život za život, 002 EXO 021 024 Oko za oko, zub za zub, ruku za ruku, nogu za nogu, 002 EXO 021 025 Užeg za užeg, ranu za ranu, modricu za modricu. 002 EXO 021 026 Ako ko udari po oku roba svojega ili robinju svoju, te mu pokvari oko, da ga otpusti slobodna za oko njegovo. 002 EXO 021 027 I ako izbije zub robu svojemu ili robinji svojoj, da ga pusti slobodna za zub njegov. 002 EXO 021 028 Ako vo ubode èovjeka ili ženu, te umre, da se vo zaspe kamenjem i da se ne jede meso od njega, a gospodar od vola da nije kriv. 002 EXO 021 029 Ali ako je vo prije bio bodaè i gospodar njegov znao za to pa ga nije èuvao, te ubije èovjeka ili ženu, vo da se zaspe kamenjem, i gospodar njegov da se pogubi. 002 EXO 021 030 Ako mu se odredi da se otkupi, neka da otkup za život svoj, koliko mu se odredi. 002 EXO 021 031 Ako ubode sina ili kæer, da mu bude po istom zakonu. 002 EXO 021 032 Ako li roba ubode vo ili robinju, da da gospodaru njihovu trideset sikala srebra i vo da se zaspe kamenjem. 002 EXO 021 033 Ako ko otkrije jamu ili iskopa jamu a ne pokrije, pa upadne vo ili magarac, 002 EXO 021 034 Da naknadi gospodar od jame i plati novcem gospodaru njihovu, a što je uginulo da je njegovo. 002 EXO 021 035 Ako vo jednoga ubode vola drugome, te pogine, onda da prodadu vola živoga i novce da podijele, tako i ubijenoga vola da podijele. 002 EXO 021 036 Ako li se znalo da je vo prije bio bodaè pa ga nije èuvao gospodar njegov, da da vola za vola, a ubijeni neka bude njemu. 002 EXO 022 001 Ko ukrade vola ili ovcu ili kozu, i zakolje ili proda, da vrati pet volova za jednoga vola, a èetiri ovce ili koze za jednu ovcu ili kozu. 002 EXO 022 002 Ako se lupež uhvati gdje potkopava, te bude ranjen tako da umre, da ne bude kriv za krv onaj koji ga bude ubio; 002 EXO 022 003 Ali ako se bude sunce rodilo, da je kriv za krv. A lupež sve da naknadi; ako li ne bi imao, onda da se on proda za svoju kraðu. 002 EXO 022 004 Ako se naðe što je pokrao u njegovoj ruci živo, bio vo ili magarac ili ovca ili koza, da vrati dvostruko. 002 EXO 022 005 Ko potre njivu ili vinograd pustivši stoku svoju da pase po tuðoj njivi, da naknadi najboljim sa svoje njive i najboljim iz svoga vinograda. 002 EXO 022 006 Ako izaðe vatra i naiðe na trnje, pa izgori stog ili žito koje još stoji ili njiva, da naknadi onaj koji je zapalio. 002 EXO 022 007 Ako ko da bližnjemu svojemu novce ili posuðe na ostavu, pa se ukrade iz kuæe njegove, ako se naðe lupež, da plati dvojinom; 002 EXO 022 008 Ako li se ne naðe lupež, onda gospodar od one kuæe da stane pred sudije da se zakune da nije posegao rukom svojom na stvar bližnjega svojega. 002 EXO 022 009 Za svaku stvar za koju bi bila raspra, ili za vola ili za magarca ili za ovcu ili za kozu, ili za haljinu, za svaku stvar izgubljenu, kad ko kaže da je njegova, pred sudije da doðe raspra obojice, pa koga osude sudije, onaj da vrati bližnjemu svojemu dvojinom. 002 EXO 022 010 Ako ko da bližnjemu svojemu da èuva magarca ili vola ili ovcu ili kozu ili kako god živinèe, pa ugine ili ohrone, ili ga ko otjera a da niko ne vidi, 002 EXO 022 011 Zakletva Gospodnja neka bude izmeðu njih, da nije posegao rukom svojom na stvar bližnjega svojega, i gospodar od stvari neka pristane, a onaj da ne plati. 002 EXO 022 012 Ako li mu bude ukradeno, neka plati gospodaru njegovu. 002 EXO 022 013 Ako li ga bude rastrgla zvjerka da donese od njega svjedodžbu, i da ne plati što je rastrgnuto. 002 EXO 022 014 Ako ko uzme u bližnjega svojega živinèe na poslugu, pa ohrone ili ugine, a gospodar mu ne bude kod njega, da plati. 002 EXO 022 015 Ako li gospodar bude kod njega, da ne plati. Ako li bude najmljeno, da plati samo najam. 002 EXO 022 016 Ko bi prevario djevojku, koja nije zaruèena, te bi spavao s njom, da joj da præiju i uzme je za ženu. 002 EXO 022 017 A ako mu je otac njezin ne bi htio dati, da da novaca koliko ide u præiju djevojci. 002 EXO 022 018 Vještici ne daj da živi. 002 EXO 022 019 Ko bi obležao živinèe, da se pogubi. 002 EXO 022 020 Ko žrtvu prinosi bogovima drugim osim jedinoga Gospoda, da se istrijebi kao prokletnik. 002 EXO 022 021 Došljaku nemoj èiniti krivo niti ga cvijeliti, jer ste bili došljaci u zemlji Misirskoj. 002 EXO 022 022 Nemojte cvijeliti udovice i sirote. 002 EXO 022 023 Ako li koju cvijeliš u èem god, i povièe k meni, èuæu viku njezinu, 002 EXO 022 024 I zapaliæe se gnjev moj, i pobiæu vas maèem, pa æe vaše žene biti udovice i vaša djeca sirote. 002 EXO 022 025 Kad daš u zajam novaca narodu mojemu, siromahu koji je kod tebe, nemoj mu biti kao kamatnik, ne udarajte na nj kamate. 002 EXO 022 026 Ako uzmeš u zalogu haljinu bližnjemu svojemu, vrati mu je prije nego sunce zaðe; 002 EXO 022 027 Jer mu je to sve odijelo èim zaklanja tijelo svoje; u èem æe spavati? pa kad povièe k meni, ja æu ga èuti, jer sam milostiv. 002 EXO 022 028 Nemoj psovati sudija, i starješini naroda svojega ne govori ružno. 002 EXO 022 029 Od ljetine svoje i od žitkih stvari svojih nemoj se zatezati da prineseš prvine; prvenca izmeðu sinova svojih meni da daš. 002 EXO 022 030 Tako èini s volom svojim i s ovcom i s kozom; sedam dana neka bude s majkom svojom, a osmoga dana da ga daš meni. 002 EXO 022 031 Biæete mi sveti ljudi; mesa u polju rastrgnuta ne jedite, bacite ga psima. 002 EXO 023 001 Ne iznosi lažnijeh glasova; ne pristaj s bezbožnikom da svjedoèiš krivo. 002 EXO 023 002 Ne idi za množinom na zlo, i ne govori na sudu povodeæi se za veæim brojem da se izvrne pravda. 002 EXO 023 003 Siromahu u parnici njegovoj ne gledaj što je siromah. 002 EXO 023 004 Ako naiðeš na vola neprijatelja svojega ili na magarca njegova, gdje je zalutao, odvedi ga k njemu. 002 EXO 023 005 Ako vidiš gdje je nenavidniku tvojemu pao magarac pod teretom svojim, nemoj da ga ostaviš, nego mu pomozi. 002 EXO 023 006 Nemoj izvrnuti pravde siromahu svojemu u parnici njegovoj. 002 EXO 023 007 Rijeèi lažne kloni se, i bezazlenoga i pravoga nemoj ubiti, jer neæu opravdati bezbožnika. 002 EXO 023 008 Ne uzimaj poklona, jer poklon zašljepljuje okate i izvræe rijeèi pravima. 002 EXO 023 009 Došljake ne cvijeli, jer vi znate kaka je duša došljaku, jer ste bili došljaci u zemlji Misirskoj. 002 EXO 023 010 Šest godina zasijevaj zemlju svoju i sabiraj rod njezin; 002 EXO 023 011 A sedme godine ostavi je neka poèine, da jedu siromasi naroda tvojega, a što iza njih ostane neka jedu zvijeri poljske; tako radi i s vinogradom svojim i s maslinikom svojim. 002 EXO 023 012 Šest dana radi poslove svoje, a u sedmi dan poèini, da se odmori vo tvoj i magarac tvoj, i da odahne sin robinje tvoje i došljak. 002 EXO 023 013 Držite se svega što sam vam kazao. Ne pominjite imena bogova tuðih, i da se ne èuje iz usta vaših. 002 EXO 023 014 Tri puta preko godine svetkuj mi: 002 EXO 023 015 Praznik prijesnijeh hljebova drži; sedam dana jedi hljebove prijesne, kao što sam ti zapovjedio, na vrijeme, mjeseca Aviva, jer si tada izašao iz Misira; i niko da ne izaðe preda me prazan; 002 EXO 023 016 I praznik žetve prvina od truda tvojega što posiješ u polju svojem; i praznik berbe na svršetku svake godine, kad sabereš trud svoj s njive. 002 EXO 023 017 Tri puta preko godine sve muškinje tvoje da izlazi pred Gospoda Boga. 002 EXO 023 018 Krvi od žrtve moje ne prinosi uz hljebove kisele, i pretilina praznika mojega da ne prenoæi do jutra. 002 EXO 023 019 Prvine od prvoga roda zemlje svoje donesi u kuæu Gospoda Boga svojega; nemoj kuhati jagnjeta u mlijeku majke njegove. 002 EXO 023 020 Evo, ja šaljem anðela svojega pred tobom da te èuva na putu, i da te odvede na mjesto koje sam ti pripravio. 002 EXO 023 021 Èuvaj ga se, i slušaj ga, nemoj da ga rasrdiš, jer vam neæe oprostiti grijeha, jer je moje ime u njemu. 002 EXO 023 022 Nego ako ga dobro uzaslušaš i ustvoriš sve što kažem, ja æu biti neprijatelj tvojim neprijateljima i protivnik tvojim protivnicima. 002 EXO 023 023 Jer æe anðeo moj iæi pred tobom i odvešæe te u zemlju Amorejsku i Hetejsku i Ferezejsku i Hananejsku i Jevejsku i Jevusejsku, i ja æu ih istrijebiti. 002 EXO 023 024 Nemoj se klanjati bogovima njihovijem niti im služiti, ni èiniti što oni èine, nego ih sasvijem obori i likove njihove sasvijem izlomi. 002 EXO 023 025 I služite Gospodu Bogu svojemu, i on æe blagosloviti hljeb tvoj i vodu tvoju; i ukloniæu bolest izmeðu vas. 002 EXO 023 026 Neæe biti pometkinje ni nerotkinje u zemlji tvojoj; i broj dana tvojih napuniæu. 002 EXO 023 027 Pustiæu strah svoj pred tobom, i uplašiæu svaki narod na koji doðeš, i obratiæu k tebi pleæi svijeh neprijatelja tvojih. 002 EXO 023 028 Poslaæu i stršljene pred tobom, da tjeraju Jeveje, Hananeje i Heteje ispred tebe. 002 EXO 023 029 Neæu ih otjerati ispred tebe za jednu godinu, da ne opusti zemlja i da se zvjerje poljsko ne namnoži na tebe. 002 EXO 023 030 Pomalo æu ih odgoniti ispred tebe dokle se ne namnožiš i zauzmeš zemlju. 002 EXO 023 031 I postaviæu meðe tvoje od Mora Crvenoga do mora Filistejskoga i od pustinje do rijeke; jer æu vama u ruke dati one koji žive u onoj zemlji da ih otjeraš ispred sebe. 002 EXO 023 032 Nemoj hvatati vjere s njima ni s bogovima njihovijem. 002 EXO 023 033 Neka ne sjede u zemlji tvojoj, da te ne navrate da se ogriješiš o mene, jer bi služio bogovima njihovijem, i to bi ti bila zamka. 002 EXO 024 001 I reèe Mojsiju: izaði gore ka Gospodu ti i Aron i Nadav i Avijud i sedamdeset starješina Izrailjevih, i poklonite se izdaleka. 002 EXO 024 002 I Mojsije sam neka pristupi ka Gospodu, a oni neka ne pristupe; i narod neka ne ide na gore s njim. 002 EXO 024 003 I doðe Mojsije, i kaza narodu sve rijeèi Gospodnje i sve zakone. I odgovori narod jednijem glasom i rekoše: èiniæemo sve što je rekao Gospod. 002 EXO 024 004 I napisa Mojsije sve rijeèi Gospodnje, i ustavši rano naèini oltar pod gorom i dvanaest stupova za dvanaest plemena Izrailjevih. 002 EXO 024 005 I posla mladiæe izmeðu sinova Izrailjevih, koji prinesoše žrtve paljenice i prinesoše teoce na žrtve zahvalne Gospodu. 002 EXO 024 006 I uzevši Mojsije polovinu krvi, metnu u zdjele, a polovinu krvi izli na oltar. 002 EXO 024 007 I uze knjigu zavjetnu i proèita narodu. A oni rekoše: što je god rekao Gospod èiniæemo i slušaæemo. 002 EXO 024 008 A Mojsije uze krv, i pokropi njom narod, i reèe: evo krv zavjeta, koji uèini Gospod s vama za sve rijeèi ove. 002 EXO 024 009 Potom otide gore Mojsije i Aron, Nadav i Avijud, i sedamdeset starješina Izrailjevih. 002 EXO 024 010 I vidješe Boga Izrailjeva, i pod nogama njegovijem kao djelo od kamena safira i kao nebo kad je vedro. 002 EXO 024 011 I ne pruži ruke svoje na izabrane izmeðu sinova Izrailjevih, nego vidješe Boga, pa jedoše i piše. 002 EXO 024 012 I reèe Gospod Mojsiju: popni se k meni na goru, i ostani ovdje, i daæu ti ploèe od kamena, zakon i zapovijesti, koje sam napisao, da ih uèiš. 002 EXO 024 013 Tada usta Mojsije s Isusom, koji ga služaše, i izaðe Mojsije na goru Božiju. 002 EXO 024 014 A starješinama reèe: sjedite tu dok se vratimo k vama; a eto Aron i Or s vama; ko bi imao što, neka ide k njima. 002 EXO 024 015 I otide Mojsije na goru, a oblak pokri goru. 002 EXO 024 016 I bijaše slava Gospodnja na gori Sinajskoj, i oblak je pokrivaše šest dana; a u sedmi dan viknu Mojsija ispred oblaka. 002 EXO 024 017 I slava Gospodnja bješe po viðenju kao oganj koji sažiže na vrh gore pred sinovima Izrailjevim. 002 EXO 024 018 I Mojsije uðe usred oblaka, i pope se na goru; i osta Mojsije na gori èetrdeset dana i èetrdeset noæi. 002 EXO 025 001 I Gospod reèe Mojsiju govoreæi: 002 EXO 025 002 Reci sinovima Izrailjevim da mi skupe prilog: od svakoga koji drage volje da uzmite prilog meni. 002 EXO 025 003 A ovo je prilog što æete uzimati od njih, zlato i srebro i mjed, 002 EXO 025 004 I porfiru i skerlet i crvac i tanko platno i kostrijet, 002 EXO 025 005 I kože ovnujske crvene obojene, i kože jazavèje, i drvo sitim, 002 EXO 025 006 Ulje za vidjelo, mirise za ulje pomazanja i za mirisavi kad, 002 EXO 025 007 Kamenje onihovo i kamenje za ukivanje na opleæak i naprsnik. 002 EXO 025 008 I neka mi naèine svetinju, da meðu njima nastavam; 002 EXO 025 009 Kao što æu ti pokazati sliku od šatora i sliku od svijeh stvari njegovijeh, tako da naèinite. 002 EXO 025 010 Neka naèine kovèeg od drveta sitima, u dužinu od dva lakta i po, a u širinu od podrug lakta, i u visinu od podrug lakta. 002 EXO 025 011 I pokuj ga èistim zlatom, iznutra i spolja pokuj ga; i ozgo mu naèini zlatan vijenac unaokolo. 002 EXO 025 012 I salij mu èetiri bioèuga od zlata, i metni mu ih na èetiri ugla, da mu s jedne strane budu dva bioèuga i s druge strane dva bioèuga. 002 EXO 025 013 I naèini poluge od drveta sitima, i okuj ih u zlato. 002 EXO 025 014 I provuci poluge kroz bioèuge s obje strane kovèegu, da se o njima nosi kovèeg; 002 EXO 025 015 U bioèuzima na kovèegu neka stoje poluge, da se ne vade iz njih. 002 EXO 025 016 Pa u kovèeg metni svjedoèanstvo, koje æu ti dati. 002 EXO 025 017 I naèini zaklopac od èistoga zlata, u dužinu od dva lakta i po, a u širinu od podrug lakta. 002 EXO 025 018 I naèini dva heruvima zlatna, jednostavne ih naèini, na dva kraja zaklopcu. 002 EXO 025 019 I naèini heruvima jednoga na jednom kraju a drugoga heruvima na drugom kraju; na zaklopcu naèinite dva heruvima na oba kraja. 002 EXO 025 020 I neka heruvimi rašire krila u vis da zaklanjaju krilima zaklopac, i neka budu licem okrenuti jedan drugom, prema zaklopcu neka su okrenuta lica heruvimima. 002 EXO 025 021 I metnuæeš zaklopac ozgo na kovèeg, a u kovèeg æeš metnuti svjedoèanstvo, koje æu ti dati. 002 EXO 025 022 I tu æu se sastajati s tobom i govoriæu ti ozgo sa zaklopca izmeðu dva heruvima, koji æe biti na kovèegu od svjedoèanstva, sve što æu ti zapovijedati za sinove Izrailjeve. 002 EXO 025 023 Naèini i sto od drveta sitima, u dužinu od dva lakta, a u širinu od jednog lakta, a u visinu od podrug lakta. 002 EXO 025 024 I pokuj ga èistijem zlatom, i naèini mu vijenac zlatan unaokolo. 002 EXO 025 025 I naèini mu oplatu unaokolo s podlanice, i naèini zlatan vijenac oko oplate. 002 EXO 025 026 I naèini mu èetiri bioèuga od zlata, i metni mu te bioèuge na èetiri ugla koji æe mu biti kod èetiri noge. 002 EXO 025 027 Pod oplatom neka budu bioèuzi, da u njima stoje poluge da se nosi sto. 002 EXO 025 028 A poluge naèini od drveta sitima, i okuj ih zlatom da se o njima nosi sto. 002 EXO 025 029 I naèini mu zdjele i èaše i vijedra i kutliæe, kojima æe se preljevati, a naèiniæeš ih od èistoga zlata. 002 EXO 025 030 I metaæeš na sto hljebove, da su postavljeni svagda preda mnom. 002 EXO 025 031 I naèini svijetnjak od èistoga zlata, jednostavan neka bude svijetnjak; stup i grane i èašice, jabuke i cvjetovi neka budu u njega. 002 EXO 025 032 A šest grana neka mu izlazi sa strana, tri grane s jedne strane svijetnjaka a tri grane s druge strane svijetnjaka. 002 EXO 025 033 Tri èašice kao badem neka budu na jednoj grani i jabuka i cvijet, i tri èašice kao badem i jabuka i cvijet na drugoj grani; tako neka bude na šest grana što izlaze iz svijetnjaka. 002 EXO 025 034 I na samom svijetnjaku neka budu èetiri èašice kao badem i jabuke i cvjetovi. 002 EXO 025 035 Jedna jabuka pod dvije grane što izlaze iz njega, i jedna jabuka pod druge dvije grane što izlaze iz njega, i jedna jabuka pod druge dvije grane što izlaze iz njega; tako æe biti pod šest grana što æe izlaziti iz svijetnjaka; 002 EXO 025 036 Jabuke i grane njihove iz njega neka izlaze; sve jednostavno od èistoga zlata. 002 EXO 025 037 I naèiniæeš mu sedam žižaka, i paliæeš ih da svijetle sa svake strane; 002 EXO 025 038 I usekaèi i spremice za gar neka budu od èistoga zlata. 002 EXO 025 039 Od talanta èistoga zlata neka bude naèinjen sa svijem tijem spravama. 002 EXO 025 040 I gledaj, te naèini sve ovo po slici koja ti je pokazana na gori. 002 EXO 026 001 A šator æeš naèiniti od deset zavjesa od tankoga platna uzvedenoga i od porfire i od skerleta i od crvca; i po njima da budu vezeni heruvimi. 002 EXO 026 002 Jedan zavjes neka bude dvadeset i osam lakata dug i èetiri lakta širok; svi zavjesi da budu jedne mjere. 002 EXO 026 003 Pet zavjesa neka se sastavljaju jedan s drugim, i pet drugih zavjesa neka se sastavljaju jedan s drugim. 002 EXO 026 004 I naèini petlje od porfire po kraju jednoga zavjesa, gdje æe se krajevi sastavljati, i tako naèini po kraju drugoga zavjesa, gdje æe se krajevi sastavljati. 002 EXO 026 005 Pedeset petalja naèini na jednom zavjesu, a pedeset petalja naèini na kraju drugoga zavjesa, gdje æe se sastavljati s drugim, a petlje da budu jedna prema drugoj. 002 EXO 026 006 I naèini pedeset kuka od zlata, da zapneš zavjese jedan za drugi kukama, i tako æe biti šator jedan. 002 EXO 026 007 I naèini zavjese od kostrijeti za naslon nad šatorom; jedanaest takih zavjesa naèini. 002 EXO 026 008 Zavjes jedan neka bude trideset lakata dug, a širok èetiri lakta; tijeh jedanaest zavjesa da su jedne mjere. 002 EXO 026 009 I sastavi pet zavjesa zajedno, a šest ostalijeh zajedno, na dvoje æeš previti šesti zavjes s prednje strane naslonu. 002 EXO 026 010 I naèini pedeset petalja na stražnjem kraju prvoga zavjesa, gdje æe se sastavljati, a pedeset petalja na kraju drugoga zavjesa, gdje æe se sastavljati. 002 EXO 026 011 I naèini kuka mjedenijeh pedeset, i zapni kuke na petlje, i sastavi naslon, da bude jedno. 002 EXO 026 012 A što je više u zavjesa na naslonu, polovina zavjesa što pretjeèe, neka visi na stražnjoj strani šatoru. 002 EXO 026 013 I lakat s jedne strane a lakat s druge strane što ima više u dužinu u zavjesa na naslonu, neka visi šatoru sa strane i tamo i amo, da ga zaklanja. 002 EXO 026 014 I naèini pokrivaè naslonu od koža ovnujskih crvenih obojenih, i svrh njega pokrivaè od koža jazavèjih. 002 EXO 026 015 I naèini za šator daske od drveta sitima, koje æe stajati pravo. 002 EXO 026 016 Deset lakata neka bude svaka daska duga a podrug lakta široka. 002 EXO 026 017 Dva èepa neka budu na dasci, jedan prema drugome najednako; tako naèini na svakoj dasci za šator. 002 EXO 026 018 Tako naèini daske za šator, dvadeset dasaka na južnoj strani. 002 EXO 026 019 A pod dvadeset dasaka naèini èetrdeset stopica od srebra: dvije stopice pod jednu dasku za dva èepa njezina, i dvije stopice pod drugu dasku za dva èepa njezina. 002 EXO 026 020 A na drugoj strani šatora prema sjeveru dvadeset dasaka. 002 EXO 026 021 Sa èetrdeset stopica srebrnijeh, dvije stopice pod jednu dasku i dvije stopice pod drugu dasku. 002 EXO 026 022 A na zapadnoj strani šatora naèini šest dasaka, 002 EXO 026 023 I dvije daske na dva ugla od šatora. 002 EXO 026 024 I one neka se sastavljaju ozdo i neka se sastavljaju ozgo bioèugom; tako neka bude u obje koje æe biti na oba ugla. 002 EXO 026 025 Tako æe biti osam dasaka sa stopicama srebrnijem, sa šesnaest stopica, dvije stopice pod jednu dasku a dvije stopice pod drugu dasku. 002 EXO 026 026 I naèini prijevornice od drveta sitima, pet za daske na jednoj strani šatora, 002 EXO 026 027 I pet prijevornica za daske na drugoj strani šatora, i pet prijevornica za daske na zapadnoj strani šatora do oba ugla. 002 EXO 026 028 A srednja prijevornica da ide preko srijede dasaka od jednoga kraja do drugoga. 002 EXO 026 029 A daske okuj zlatom, i bioèuge im naèini od zlata, da se kroz njih provuku prijevornice, a i prijevornice okuj zlatom. 002 EXO 026 030 Tako æeš podignuti šator po slici koja ti je pokazana na gori. 002 EXO 026 031 I naèini zavjes od porfire i od skerleta i od crvca i od tankoga platna uzvedenoga, i po njemu neka budu vezeni heruvimi. 002 EXO 026 032 I objesi ga o èetiri stupa od drveta sitima, okovana zlatom, sa kukama zlatnim, na èetiri stopice srebrne. 002 EXO 026 033 I objesi zavjes o kuke, i unesi za zavjes kovèeg od svjedoèanstva, da vam zavjes rastavlja svetinju od svetinje nad svetinjama. 002 EXO 026 034 I metni zaklopac na kovèeg od svjedoèanstva u svetinji nad svetinjama. 002 EXO 026 035 I namjesti sto pred zavjes a svijetnjak prema stolu na južnoj strani šatora, da sto stoji na sjevernoj strani. 002 EXO 026 036 I na vrata naslonu naèiniæeš zavjes od porfire i od skerleta i od crvca i od tankoga platna uzvedenoga, vezen; 002 EXO 026 037 I za taj zavjes naèiniæeš pet stupova od drveta sitima, koje æeš okovati zlatom, sa kukama zlatnijem, i saliæeš za njih pet stopica od mjedi. 002 EXO 027 001 I naèini oltar od drveta sitima, pet lakata u dužinu i pet lakata u širinu, èetvorouglast da bude oltar, tri lakta visok. 002 EXO 027 002 I na èetiri ugla naèini mu rogove, iz njega da izlaze rogovi, i okovaæeš ga u mjed. 002 EXO 027 003 I naèiniæeš mu lonce za pepeo i lopatice i kotliæe i viljuške i mašice; sve mu posuðe naèini od mjedi. 002 EXO 027 004 I naèini mu rešetku od mjedi kao mrežu, i naèini u rešetke èetiri bioèuga od mjedi na èetiri ugla njezina. 002 EXO 027 005 I metni je ispod oltara unaokolo, da bude rešetka do sredine oltara. 002 EXO 027 006 Naèini i poluge oltaru, poluge od drveta sitima, i okuj ih u mjed. 002 EXO 027 007 I poluge da se provuku kroz bioèuge, da budu poluge s dvije strane oltaru, kad se nosi. 002 EXO 027 008 Naèiniæeš ga od dasaka da bude iznutra šupalj; kao što ti je pokazano na gori tako neka naèine. 002 EXO 027 009 I naèiniæeš trijem šatoru na južnoj strani; zavjesi trijemu da budu od tankoga platna uzvedenoga, sto lakata u dužinu na jednoj strani. 002 EXO 027 010 I dvadeset stupova i pod njih dvadeset stopica od mjedi, a kuke na stupovima i pasovi njihovi od srebra. 002 EXO 027 011 Tako i sa zapadne strane da budu zavjesi sto lakata dugi, i dvadeset stupova i dvadeset stopica od mjedi, na stupovima kuke i njihovi pasovi od srebra. 002 EXO 027 012 A širina æe trijemu imati sa zapadne strane zavjese od pedeset lakata, deset stupova za njih i deset stopica pod njih. 002 EXO 027 013 A na prednjoj strani prema istoku biæe trijem širok pedeset lakata. 002 EXO 027 014 Od petnaest lakata neka budu zavjesi na jednoj strani, i za njih tri stupa i tri stopice pod njih; 002 EXO 027 015 Na drugoj strani zavjesi od petnaest lakata, i tri stupa za njih i tri stopice pod njih. 002 EXO 027 016 A nad vratima od trijema zavjes od dvadeset lakata od porfire i od skerleta i od crvca i od tankoga platna uzvedenoga, vezen, i èetiri stupa za nj, i pod njih èetiri stopice. 002 EXO 027 017 Svi stupovi u trijemu unaokolo da budu opasani srebrom, i kuke da su im srebrne a stopice od mjedi. 002 EXO 027 018 U dužinu æe trijem imati sto lakata, u širinu pedeset svuda, a u visinu pet lakata, da bude od tankoga platna uzvedenoga, a stopice od mjedi. 002 EXO 027 019 Sve posuðe u šatoru za svaku službu, i sve kolje u njemu i sve kolje u trijemu da bude od mjedi. 002 EXO 027 020 I ti zapovjedi sinovima Izrailjevim da ti donesu ulja maslinova èistoga cijeðenoga za vidjelo, da bi žišci gorjeli svagda. 002 EXO 027 021 U šatoru od sastanka pred zavjesom, koji æe zaklanjati svjedoèanstvo, neka ih Aron i sinovi njegovi spremaju da gore od veèera do jutra pred Gospodom. To neka je uredba vjeèna koljenima njihovijem meðu sinovima Izrailjevim. 002 EXO 028 001 A ti uzmi k sebi Arona brata svojega sa sinovima njegovijem izmeðu sinova Izrailjevih da mi budu sveštenici, Aron i Nadav i Avijud i Eleazar i Itamar, sinovi Aronovi. 002 EXO 028 002 I naèini svete haljine Aronu bratu svojemu za èast i diku. 002 EXO 028 003 I kaži svijem ljudima vještijem, koje sam napunio duha mudrosti, neka naèine haljine Aronu, da se posveti da mi bude sveštenik. 002 EXO 028 004 A ovo su haljine što æe naèiniti: naprsnik i opleæak i plašt, košulja vezena, kapa i pojas. Te haljine svete neka naprave Aronu bratu tvojemu i sinovima njegovijem, da mi budu sveštenici, 002 EXO 028 005 I neka uzmu zlata i porfire i skerleta i crvca i tankoga platna; 002 EXO 028 006 I neka naèine opleæak od zlata i od porfire i od skerleta i od crvca i od tankoga platna uzvedenoga, vezen. 002 EXO 028 007 Dvije poramenice neka budu na njemu, koje æe se sastavljati na dva kraja, da se drži zajedno. 002 EXO 028 008 A pojas na njemu neka bude naprave iste kao i on, od zlata, od porfire, od skerleta, od crvca i od tankoga platna uzvedenoga. 002 EXO 028 009 I uzmi dva kamena oniha, i na njima izreži imena sinova Izrailjevih, 002 EXO 028 010 Šest imena njihovijeh na jednom kamenu, a šest imena ostalijeh na drugom kamenu po redu kako se koji rodio. 002 EXO 028 011 Vještinom kamenarskom, kojom se režu peèati, izrezaæeš na ta dva kamena imena sinova Izrailjevijeh, i optoèi ih zlatom unaokolo. 002 EXO 028 012 I metni ta dva kamena na poramenice opleæku, da budu kameni za spomen sinovima Izrailjevijem, i Aron da nosi imena njihova pred Gospodom na oba ramena svoja za spomen. 002 EXO 028 013 I naèini kopèe od zlata. 002 EXO 028 014 I dva lanca od èistoga zlata naèini jednaka pletena, i objesi lance pletene o kopèe. 002 EXO 028 015 I naprsnik sudski naèini naprave vezene onake kao opleæak, od zlata, od porfire, od skerleta, od crvca i od tankoga platna uzvedenoga naèini ga. 002 EXO 028 016 Neka bude èetvorouglast i dvostruk, u dužinu s pedi i u širinu s pedi. 002 EXO 028 017 I udari po njemu drago kamenje, u èetiri reda neka bude kamenje. U prvom redu: sardonih, topaz i smaragad; 002 EXO 028 018 A u drugom redu: karbunkul, safir i dijamanat; 002 EXO 028 019 A u treæem redu: ligur i ahat i ametist; 002 EXO 028 020 A u èetvrtom redu: hrisolit, onih i jaspid; neka budu ukovani u zlato u svom redu. 002 EXO 028 021 I tijeh kamena s imenima sinova Izrailjevijeh biæe dvanaest po imenima njihovijem, da budu rezani kao peèat, svaki sa svojim imenom, za dvanaest plemena. 002 EXO 028 022 I na naprsnik metni lance jednake, pletene, od èistoga zlata. 002 EXO 028 023 I dvije grivne zlatne naèini na naprsnik, i metni dvije grivne na dva kraja naprsniku. 002 EXO 028 024 Pa provuci dva lanca zlatna kroz dvije grivne na krajevima naprsniku. 002 EXO 028 025 A druga dva kraja od dva lanca zapni za dvije kopèe, i metni na poramenice od opleæka sprijed. 002 EXO 028 026 I naèini druge dvije grivne zlatne, i metni ih na druga dva kraja naprsniku iznutra na strani koja je od opleæka. 002 EXO 028 027 I naèini još dvije zlatne grivne, i metni ih na poramenice od opleæka ozdo prema sastavcima njegovijem, više pojasa na opleæku. 002 EXO 028 028 Tako neka vežu naprsnik grivne njegove za grivne na opleæku vrvcom od porfire, da stoji nad pojasom od opleæka, i da se ne odvaja naprsnik od opleæka. 002 EXO 028 029 I neka nosi Aron imena sinova Izrailjevih na naprsniku sudskom na srcu svom kad ulazi u svetinju za spomen pred Gospodom vazda. 002 EXO 028 030 I metni na naprsnik sudski Urim i Tumim, da bude na srcu Aronu kad ulazi pred Gospoda, i Aron æe nositi sud sinova Izrailjevih na srcu svom pred Gospodom vazda. 002 EXO 028 031 I naèini plašt pod opleæak sav od porfire. 002 EXO 028 032 I ozgo neka bude prorez u srijedi, i neka bude optoèen prorez svuda unaokolo trakom tkanijem, kao prorez u oklopa, da se ne razdre. 002 EXO 028 033 A po skutu mu naèini šipke od porfire i od skerleta i od crvca svuda unaokolo, i meðu njima zlatna zvonca svuda unaokolo: 002 EXO 028 034 Zvonce zlatno pa šipak, zvonce zlatno pa šipak po skutu od plašta svuda unaokolo. 002 EXO 028 035 I to æe biti na Aronu kad služi, da se èuje glas kad ulazi u svetinju pred Gospoda i kad izlazi, da ne pogine. 002 EXO 028 036 I naèini ploèu od èistoga zlata, i na njoj izreži kao na peèatu: svetinja Gospodu. 002 EXO 028 037 I veži je vrvcom od porfire za kapu, sprijed na kapi da stoji. 002 EXO 028 038 I biæe na èelu Aronovu, da nosi Aron grijehe svetijeh prinosa koje prinesu sinovi Izrailjevi u svijem darovima svojih svetijeh prinosa; biæe na èelu njegovu vazda, da bi bili mili Gospodu. 002 EXO 028 039 I naèini košulju od tankoga platna izmetanoga, i naèini kapu od tankoga platna, a pojas naèini vezen. 002 EXO 028 040 I sinovima Aronovijem naèini košulje, i naèini im pojase, i kapice im naèini za èast i diku. 002 EXO 028 041 Pa to obuci Aronu bratu svojemu i sinovima njegovijem, i pomaži ih i napuni im ruke i posveti ih da mi budu sveštenici. 002 EXO 028 042 I naèini im gaæe lanene, da se pokrije golo tijelo; od bedara do dno stegna da budu. 002 EXO 028 043 I to neka je na Aronu i na sinovima njegovijem kad ulaze u šator od sastanka ili kad pristupaju k oltaru da služe u svetinji, da ne bi noseæi grijehe poginuli. Ovo æe biti uredba vjeèna njemu i sjemenu njegovu nakon njega. 002 EXO 029 001 Uèiniæeš im ovo kad ih staneš osveštavati da mi vrše službu sveštenièku: uzmi tele i dva ovna zdrava, 002 EXO 029 002 I hljebove prijesne i kolaèe prijesne zamiješene s uljem, i pogaèe prijesne namazane uljem, od brašna pšeniènoga umijesi ih. 002 EXO 029 003 I metni ih u jednu kotaricu, i prinesi ih u kotarici s teletom i s dva ovna. 002 EXO 029 004 I dovedi Arona i sinove njegove pred vrata šatora od sastanka, i umij ih vodom. 002 EXO 029 005 I uzevši haljine obuci Aronu košulju i plašt ispod opleæka i opleæak i naprsnik, i opaši ga pojasom od opleæka. 002 EXO 029 006 I metni mu kapu na glavu i svetu ploèu na kapu. 002 EXO 029 007 I uzmi ulje za pomazanje, i izlij mu na glavu, i pomazaæeš ga. 002 EXO 029 008 I sinove njegove dovedi i obuci im košulje; 002 EXO 029 009 I opaši ih pojasima, Arona i sinove njegove, i metni im kape na glave, da imaju sveštenstvo uredbom vjeènom. Tako æeš posvetiti ruke Aronu i sinovima njegovijem. 002 EXO 029 010 I dovedi tele pred šator od sastanka, a Aron i sinovi njegovi neka metnu ruke teletu na glavu. 002 EXO 029 011 I zakolji tele pred Gospodom na vratima šatora od sastanka. 002 EXO 029 012 I uzevši krvi od teleta pomaži rogove oltaru prstom svojim, a ostalu krv svu prolij na podnožje oltaru. 002 EXO 029 013 I uzmi sve salo po crijevima, i mrežicu na jetri, i oba bubrega i salo oko njih, i zapali na oltaru. 002 EXO 029 014 A meso od teleta i kožu i balegu spali ognjem izvan okola; to je žrtva za grijeh. 002 EXO 029 015 Potom uzmi ovna jednoga, i na glavu ovnu neka metnu ruke svoje Aron i sinovi njegovi. 002 EXO 029 016 I zakolji ovna i uzmi krvi od njega i pokropi oltar unaokolo. 002 EXO 029 017 A ovna izudi, i operi drob i noge, i metni ih na udove njegove i na glavu. 002 EXO 029 018 I svega ovna zapali na oltaru; to je žrtva paljenica Gospodu, miris ugodni, žrtva ognjena Gospodu. 002 EXO 029 019 Pa uzmi i drugoga ovna, i neka mu metne Aron i sinovi njegovi ruke svoje na glavu. 002 EXO 029 020 I zakolji toga ovna, i uzmi krvi od njega i pomaži njom kraj od desnoga uha Aronu i kraj od desnoga uha sinovima njegovijem, i palac u desne ruke njihove i palac u desne noge njihove, a ostalom krvlju pokropi oltar unaokolo. 002 EXO 029 021 I uzmi krvi koja bude na oltaru i ulja za pomazanje, i pokropi Arona i haljine njegove, i sinove njegove i haljine njihove, i biæe svet on i haljine njegove i sinovi njegovi i haljine njihove. 002 EXO 029 022 Potom uzmi salo od ovna i rep i salo što je po crijevima i mrežicu na jetri i oba bubrega i salo oko njih, i desno pleæe; jer je ovan posvetni; 002 EXO 029 023 I jedan hljeb i jedan kolaè s uljem i jednu pogaèu iz kotarice u kojoj budu prijesni hljebovi pred Gospodom. 002 EXO 029 024 I to sve metni u ruke Aronu i u ruke sinovima njegovijem, i obræi tamo i amo, da bude žrtva obrtana pred Gospodom. 002 EXO 029 025 Potom uzmi im to iz ruku, i zapali na oltaru svrhu žrtve paljenice, da bude miris ugodan pred Gospodom; to je žrtva ognjena Gospodu. 002 EXO 029 026 I uzmi grudi od ovna posvetnoga, koji bude za Arona, i obrtaæeš ih tamo i amo, da bude žrtva obrtana pred Gospodom; i to æe biti tvoj dio. 002 EXO 029 027 Tako æeš osvetiti grudi od žrtve obrtane i pleæe od žrtve podizane, što je obrtano i što je podizano od ovna posvetnoga za Arona i za sinove njegove. 002 EXO 029 028 I to æe biti Aronu i sinovima njegovijem uredbom vjeènom od sinova Izrailjevih, jer je žrtva podizana. Kad je žrtva podizana sinova Izrailjevih od njihovijeh žrtava zahvalnijeh, žrtva podizana biæe Gospodu. 002 EXO 029 029 A svete haljine Aronove neka budu sinovima njegovijem nakon njega da se pomazuju u njima i da im se u njima posveæuju ruke. 002 EXO 029 030 Sedam dana neka ih oblaèi koji na njegovo mjesto bude sveštenik izmeðu sinova njegovijeh, koji æe ulaziti u šator od sastanka da služi u svetinji. 002 EXO 029 031 A ovna posvetnoga uzmi i skuhaj meso od njega na mjestu svetom. 002 EXO 029 032 I Aron i sinovi njegovi neka na vratima šatora od sastanka jedu meso od toga ovna i hljeb što je u kotarici. 002 EXO 029 033 Neka ga jedu oni za koje je bilo oèišæenje da bi im se posvetile ruke da bi bili posveæeni; a drugi da ne jede, jer je stvar sveta. 002 EXO 029 034 Ako li bi ostalo što mesa posvetnoga ili hljeba do jutra, onda što ostane sažezi ognjem, a da se ne jede, jer je stvar sveta. 002 EXO 029 035 I tako uèini Aronu i sinovima njegovijem po svemu što ti zapovjedih; sedam dana svetiæeš im ruke. 002 EXO 029 036 I svaki æeš dan prinositi na žrtvu tele za grijeh radi oèišæenja; i oèistiæeš oltar èineæi oèišæenje na njemu, i pomazaæeš ga da se osveti. 002 EXO 029 037 Sedam dana èiniæeš oèišæenje na oltaru i osvetiæeš ga, te æe oltar biti svetinja nad svetinjama; što se god dotakne oltara, biæe sveto. 002 EXO 029 038 I ovo æeš prinositi na oltaru: dva jagnjeta od godine svaki dan bez prekida. 002 EXO 029 039 Jedno jagnje prinosi jutrom a drugo prinosi veèerom, 002 EXO 029 040 I jošte desetinu efe pšeniènoga brašna smiješana s uljem cijeðenim, kojega da bude èetvrt ina, i naljev vina, èetvrt ina na jedno jagnje. 002 EXO 029 041 A drugo jagnje prinesi uveèe; kao sa žrtvom jutrenjom i s naljevom njezinijem tako i s ovom èini da bude miris ugodan, žrtva ognjena Gospodu. 002 EXO 029 042 To neka bude žrtva paljenica svagda od koljena do koljena vašega na vratima šatora od sastanka pred Gospodom, gdje æu se sastajati s vama da govorim s tobom. 002 EXO 029 043 I ondje æu se sastajati sa sinovima Izrailjevijem, da se osveæuje slavom mojom. 002 EXO 029 044 I osvetiæu šator od sastanka i oltar; i Arona i sinove njegove osvetiæu da su mi sveštenici. 002 EXO 029 045 I nastavaæu meðu sinovima Izrailjevijem, i biæu im Bog. 002 EXO 029 046 I poznaæe da sam ja Gospod Bog njihov, koji sam ih izveo iz zemlje Misirske da nastavam meðu njima, ja Gospod Bog njihov. 002 EXO 030 001 Jošte naèini oltar kadioni, od drveta sitima naèini ga. 002 EXO 030 002 Dužina neka mu bude lakat, i širina lakat, èetvorouglast da bude, i dva lakta visok; iz njega neka mu izlaze rogovi. 002 EXO 030 003 I pokuj ga èistijem zlatom, ozgo sa strana unaokolo, i rogove njegove; i naèini mu vijenac zlatan unaokolo. 002 EXO 030 004 I naèini mu po dva bioèuga zlatna ispod vijenca na dva ugla njegova s obje strane, i kroz njih æeš provuæi poluge da se može nositi. 002 EXO 030 005 A poluge naèini od drveta sitima, i okuj ih u zlato. 002 EXO 030 006 I metni ga pred zavjes koji visi pred kovèegom od svjedoèanstva prema zaklopcu koji je nad svjedoèanstvom, gdje æu se s tobom sastajati. 002 EXO 030 007 I neka kadi na njemu Aron kadom mirisnim; svako jutro neka kadi kad spremi žiške. 002 EXO 030 008 I kad zapali Aron žiške uveèe, neka kadi; neka bude kad svagdašnji pred Gospodom od koljena do koljena vašega. 002 EXO 030 009 Ne prinosite na njemu kada tuðega niti žrtve paljenice niti prinosa; ni naljeva ne ljevajte na njemu. 002 EXO 030 010 Samo oèišæenje neka èini nad rogovima njegovijem Aron jednom u godini; krvlju od žrtve za grijeh u dan oèišæenja jednom u godini èiniæe oèišæenja na njemu od koljena do koljena vašega; jer je to svetinja nad svetinjama Gospodu. 002 EXO 030 011 Jošte reèe Gospod Mojsiju govoreæi: 002 EXO 030 012 Kad staneš brojiti sinove Izrailjeve, izmeðu onijeh koji idu u broj svaki neka dade otkup za život svoj Gospodu, kad ih staneš brojiti, da ne bi došlo na njih kako zlo kad ih staneš brojiti. 002 EXO 030 013 A neka da svaki koji ide u broj po sikla, po siklu svetom a taj je sikal dvadeset novèiæa po sikla biæe prilog Gospodu. 002 EXO 030 014 Ko god ide u broj, od dvadeset godina i više, neka da prilog Gospodu. 002 EXO 030 015 Bogati da ne da više a siromah da ne da manje od po sikla, kad daju prilog Gospodu na oèišæenje duša vaših. 002 EXO 030 016 I uzevši novce za oèišæenje od sinova Izrailjevijeh ostavi ih za potrebu u šatoru od sastanka, i biæe sinovima Izrailjevijem spomen pred Gospodom za oèišæenje duša vaših. 002 EXO 030 017 Još reèe Gospod Mojsiju govoreæi: 002 EXO 030 018 Naèini i umivaonicu od mjedi i podnožje joj od mjedi za umivanje; i metni je izmeðu šatora od sastanka i oltara, i nalij u nju vode. 002 EXO 030 019 Da iz nje pere Aron i sinovi njegovi ruke svoje i noge svoje. 002 EXO 030 020 Kad idu u šator od sastanka, neka se umivaju vodom, da ne izginu, ili kad pristupaju k oltaru da služe i da pale žrtvu ognjenu Gospodu. 002 EXO 030 021 Tada neka peru ruke svoje i noge svoje da ne izginu. To neka im bude uredba vjeèna Aronu i sjemenu njegovu od koljena do koljena. 002 EXO 030 022 Još reèe Gospod Mojsiju govoreæi: 002 EXO 030 023 Uzmi mirisa najboljih: smirne najèistije pet stotina sikala i cimeta mirisavoga pola toliko, dvjesta pedeset, i iðirota takoðe dvjesta pedeset, 002 EXO 030 024 I kasije pet stotina mjerom svetom, i ulja maslinova jedan in. 002 EXO 030 025 I od toga naèini ulje za sveto pomazanje, ulje najbolje vještinom apotekarskom; to da bude ulje svetoga pomazanja. 002 EXO 030 026 I njim pomaži šator od sastanka i kovèeg od svjedoèanstva, 002 EXO 030 027 I sto i sve sprave njegove, i svijetnjak i sprave njegove, i oltar kadioni, 002 EXO 030 028 I oltar na kojem se prinosi žrtva paljenica, i sve sprave njegove, i umivaonicu i podnožje njezino. 002 EXO 030 029 Tako æeš ih osvetiti, te æe biti svetinja nad svetinjom, i što ih se god dotakne biæe sveto. 002 EXO 030 030 Pomaži i Arona i sinove njegove, i osvetiæeš ih da mi budu sveštenici. 002 EXO 030 031 A sinovima Izrailjevijem kaži i reci: ovo neka mi bude ulje svetoga pomazanja od koljena do koljena vašega. 002 EXO 030 032 Tijelo èovjeèije neka se ne maže njim, niti pravite takoga ulja kako je ono; sveto je, neka vam bude sveto. 002 EXO 030 033 Ako li bi ko naèinio tako ulje ili namazao njim drugoga, istrijebiæe se iz naroda svojega. 002 EXO 030 034 I reèe Gospod Mojsiju: uzmi mirisa, stakte, oniha i halvana mirisavoga, i tamjana èistoga, koliko jednoga toliko drugoga. 002 EXO 030 035 I od toga naèini kad, sastavljen vještinom apotekarskom, èist i svet. 002 EXO 030 036 I istucavši ga nasitno, metaæeš ga pred svjedoèanstvom u šatoru od sastanka, gdje æu se sastajati s tobom; to neka vam bude svetinja nad svetinjama. 002 EXO 030 037 A takvoga kada kakav naèiniš nemojte sebi praviti; to neka ti je svetinja za Gospoda. 002 EXO 030 038 Ako li bi ko naèinio taki da ga miriše, istrijebiæe se iz naroda svojega. 002 EXO 031 001 I reèe Gospod Mojsiju govoreæi: 002 EXO 031 002 Gle, pozvah po imenu Veseleila sina Urije sina Orova od plemena Judina. 002 EXO 031 003 I napunih ga duha svetoga, mudrosti i razuma i znanja i svake vještine, 002 EXO 031 004 Da vješto izmišlja kako se što može naèiniti od zlata i od srebra i od mjedi, 002 EXO 031 005 Da umije rezati kamenje i ukivati, da umije tesati drvo, i svaki posao raditi. 002 EXO 031 006 I evo udružih s njim Elijava sina Ahisamahova od plemena Danova, i svakomu vještom èovjeku u srce dadoh vještinu da izrade sve što sam ti zapovjedio. 002 EXO 031 007 Šator od sastanka, i kovèeg za svjedoèanstvo i zaklopac na nj, i sve sprave u šatoru, 002 EXO 031 008 I sto i sprave njegove, i svijetnjak èisti sa svijem spravama njegovijem, i oltar kadioni, 002 EXO 031 009 I oltar za žrtvu paljenicu sa svijem spravama njegovijem, i umivaonicu i podnožje njezino, 002 EXO 031 010 I haljine službene i svete haljine Aronu svešteniku i haljine sinovima njegovijem, da vrše službu sveštenièku, 002 EXO 031 011 I ulje pomazanja, i kad mirisni za svetinju. Sve neka naèine onako kako sam ti zapovjedio. 002 EXO 031 012 I reèe Gospod Mojsiju govoreæi: 002 EXO 031 013 A ti kaži sinovima Izrailjevijem i reci: ali subote moje èuvajte, jer je znak izmeðu mene i vas od koljena do koljena, da znate da sam ja Gospod koji vas posveæujem. 002 EXO 031 014 Èuvajte dakle subotu, jer vam je sveta; ko bi je oskvrnio, da se pogubi; jer ko bi god radio kakav posao u nju, istrijebiæe se ona duša iz naroda svojega. 002 EXO 031 015 Šest dana neka se radi; a sedmi je dan subota, odmor, svet Gospodu; ko bi god radio posao u dan subotni, da se pogubi. 002 EXO 031 016 Zato æe èuvati sinovi Izrailjevi subotu praznujuæi subotu od koljena do koljena zavjetom vjeènim. 002 EXO 031 017 To je znak izmeðu mene i sinova Izrailjevih dovijeka; jer je za šest dana stvorio Gospod nebo i zemlju, a u sedmi dan poèinu i odmori se. 002 EXO 031 018 I izgovorivši ovo Mojsiju na gori Sinajskoj, dade mu dvije ploèe svjedoèanstva, ploèe kamene pisane prstom Božijim. 002 EXO 032 001 A narod vidjevši gdje Mojsije za dugo ne slazi s gore, skupi se narod pred Arona, i rekoše mu: hajde, naèini nam bogove, koji æe iæi pred nama, jer tome Mojsiju koji nas izvede iz zemlje Misirske ne znamo šta bi. 002 EXO 032 002 A Aron im reèe: poskidajte zlatne oboce što su u ušima žena vaših, sinova vaših i kæeri vaših, i donesite mi. 002 EXO 032 003 I poskida sav narod zlatne oboce što im bijahu u ušima, i donesoše Aronu. 002 EXO 032 004 A on uzev iz ruku njihovijeh, sali u kalup, i naèini tele saliveno. I rekoše: ovo su bogovi tvoji, Izrailju, koji te izvedoše iz zemlje Misirske. 002 EXO 032 005 A kad to vidje Aron, naèini oltar pred njim; i povika Aron, i reèe: sjutra je praznik Gospodnji. 002 EXO 032 006 I sjutradan ustavši rano prinesoše žrtve paljenice i žrtve zahvalne; i posjeda narod, te jedoše i piše, a poslije ustaše da se igraju. 002 EXO 032 007 A Gospod reèe Mojsiju: idi, siði, jer se pokvari tvoj narod, koji si izveo iz zemlje Misirske. 002 EXO 032 008 Brzo zaðoše s puta, koji sam im zapovjedio; naèiniše sebi tele liveno, i pokloniše mu se, i prinesoše mu žrtvu, i rekoše: ovo su bogovi tvoji, Izrailju, koji te izvedoše iz zemlje Misirske. 002 EXO 032 009 Još reèe Gospod Mojsiju: pogledah narod ovaj, i eto je narod tvrda vrata. 002 EXO 032 010 I sada pusti me, da se raspali gnjev moj na njih i da ih istrijebim; ali od tebe æu uèiniti narod velik. 002 EXO 032 011 A Mojsije se zamoli Gospodu Bogu svojemu, i reèe: zašto se, Gospode, raspaljuje gnjev tvoj na narod tvoj, koji si izveo iz zemlje Misirske silom velikom i rukom krjepkom? 002 EXO 032 012 Zašto da govore Misirci i reku: na zlo ih izvede, da ih pobije po planinama i da ih istrijebi sa zemlje? Povrati se od gnjeva svojega, i požali narod svoj oda zla. 002 EXO 032 013 Opomeni se Avrama, Isaka i Izrailja, sluga svojih, kojima si se sobom zakleo i obrekao im: umnožiæu sjeme vaše kao zvijezde na nebu, i zemlju ovu, za koju govorih, svu æu dati sjemenu vašemu da je njihova dovijeka. 002 EXO 032 014 I ražali se Gospodu uèiniti zlo narodu svojemu, koje reèe. 002 EXO 032 015 Tada se vrati Mojsije, i siðe s gore sa dvije ploèe svjedoèanstva u rukama svojim; i ploèe bjehu pisane s obje strane, otud i odovud pisane. 002 EXO 032 016 I bjehu ploèe djelo Božije, i pismo bješe pismo Božije, urezano na ploèama. 002 EXO 032 017 A Isus èuvši viku u narodu, kad vikahu, reèe Mojsiju: vika ubojna u okolu. 002 EXO 032 018 A on reèe: nije to vika kako vièu koji su jaèi, niti je vika kako vièu koji su slabiji, nego èujem viku onijeh koji pjevaju. 002 EXO 032 019 I kad doðe blizu okola, ugleda tele i igre, te se razgnjevi Mojsije, i baci iz ruku svojih ploèe, i razbi ih pod gorom. 002 EXO 032 020 Pa uze tele koje bijahu naèinili i spali ga ognjem, i satr ga u prah, i prosu ga po vodi, i zapoji sinove Izrailjeve. 002 EXO 032 021 I reèe Mojsije Aronu: šta ti je uèinio ovaj narod, te ga uvali u toliki grijeh? 002 EXO 032 022 A Aron mu reèe: nemoj se gnjeviti, gospodaru; ti znaš ovaj narod da je brz na zlo. 002 EXO 032 023 Jer rekoše mi: naèini nam bogove, koji æe iæi pred nama, jer tome Mojsiju koji nas izvede iz zemlje Misirske ne znamo šta bi. 002 EXO 032 024 A ja im rekoh: ko ima zlata, neka ga skida sa sebe. I dadoše mi, a ja ga bacih u vatru, i izaðe to tele. 002 EXO 032 025 A Mojsije videæi narod go, jer ga ogoli Aron na sramotu pred protivnicima njegovijem, 002 EXO 032 026 Stade Mojsije na vrata od okola, i reèe: k meni ko je Gospodnji. I skupiše se pred njega svi sinovi Levijevi. 002 EXO 032 027 I reèe im: ovako kaže Gospod Bog Izrailjev: pripašite svaki svoj maè uz bedro svoje, pa proðite tamo i amo po okolu od vrata do vrata, i pobijte svaki brata svojega i prijatelja svojega i bližnjega svojega. 002 EXO 032 028 I uèiniše sinovi Levijevi po zapovijesti Mojsijevoj, i pogibe naroda u onaj dan do tri tisuæe ljudi. 002 EXO 032 029 Jer Mojsije reèe: posvetite danas ruke svoje Gospodu, svak na sinu svom i na bratu svom, da bi vam dao danas blagoslov. 002 EXO 032 030 A sjutradan reèe Mojsije narodu: vi ljuto sagriješiste; zato sada idem gore ka Gospodu, eda bih ga umolio da vam oprosti grijeh. 002 EXO 032 031 I vrati se Mojsije ka Gospodu, i reèe: molim ti se; narod ovaj ljuto sagriješi naèinivši sebi bogove od zlata. 002 EXO 032 032 Ali oprosti im grijeh: ako li neæeš, izbriši me iz knjige svoje, koju si napisao. 002 EXO 032 033 A Gospod reèe Mojsiju: ko mi je zgriješio, onoga æu izbrisati iz knjige svoje. 002 EXO 032 034 A sada idi, vodi taj narod kuda sam ti kazao. Evo, moj æe anðeo iæi pred tobom, a kad ih pohodim, pohodiæu na njima grijeh njihov. 002 EXO 032 035 I Gospod bi narod zato što naèiniše tele, koje sali Aron. 002 EXO 033 001 I reèe Gospod Mojsiju: idi, digni se odatle ti i narod, koji si izveo iz zemlje Misirske, put zemlje za koju se zakleh Avramu, Isaku i Jakovu govoreæi: sjemenu tvojemu daæu je. 002 EXO 033 002 I poslaæu pred tobom anðela, i izagnaæu Hananeje, Amoreje i Heteje i Ferezeje i Jeveje i Jevuseje. 002 EXO 033 003 I odvešæe vas u zemlju gdje teèe mlijeko i med; jer neæu sam iæi s tobom zato što si narod tvrdovrat, pa bih te mogao satrti putem. 002 EXO 033 004 A narod èuvši ovu zlu rijeè ožalosti se, i niko ne metnu na se svojega nakita. 002 EXO 033 005 Jer Gospod reèe Mojsiju: kaži sinovima Izrailjevijem: vi ste narod tvrdovrat; doæi æu èasom usred tebe, i istrijebiæu te; a sada skini nakit svoj sa sebe, i znaæu šta æu èiniti s tobom. 002 EXO 033 006 I poskidaše sa sebe sinovi Izrailjevi nakite svoje kod gore Horiva. 002 EXO 033 007 A Mojsije uze šator i razape ga sebi iza okola daleko, i nazva ga šator od sastanka, i ko god tražaše Gospoda, dolažaše k šatoru od sastanka iza okola. 002 EXO 033 008 I kad Mojsije iðaše u šator, sav narod ustajaše, i svak stajaše na vratima svojega šatora, i gledahu za Mojsijem dok ne uðe u šator. 002 EXO 033 009 A kad Mojsije ulažaše u šator, spuštaše se stup od oblaka i ustavljaše se na vratima od šatora, i Gospod govoraše s Mojsijem. 002 EXO 033 010 I sav narod videæi stup od oblaka gdje stoji na vratima od šatora, ustajaše sav narod, i svak se klanjaše na vratima od svojega šatora. 002 EXO 033 011 I Gospod govoraše s Mojsijem licem k licu kao što govori èovjek s prijateljem svojim. Potom se vraæaše Mojsije u oko, a sluga njegov Isus sin Navin, momak, ne izlažaše iz šatora. 002 EXO 033 012 I reèe Mojsije Gospodu: gledaj, ti mi kažeš: vodi taj narod. A nijesi mi kazao koga æeš poslati sa mnom, a rekao si: znam te po imenu i našao si milost preda mnom. 002 EXO 033 013 Ako sam dakle našao milost pred tobom, pokaži mi put svoj, da te poznam i naðem milost pred tobom; i vidi da je ovaj narod tvoj narod. 002 EXO 033 014 I reèe Gospod: moje æe lice iæi naprijed, i daæu ti odmor. 002 EXO 033 015 A Mojsije mu reèe: ako neæe iæi naprijed lice tvoje, nemoj nas kretati odavde. 002 EXO 033 016 Jer po èemu æe se poznati da smo našli milost pred tobom, ja i narod tvoj? zar ne po tome što ti ideš s nama? tako æemo se razlikovati ja i narod tvoj od svakoga naroda na zemlji. 002 EXO 033 017 A Gospod reèe Mojsiju: uèiniæu i to što si kazao, jer si našao milost preda mnom i znam te po imenu. 002 EXO 033 018 Opet reèe Mojsije: molim te, pokaži mi slavu svoju. 002 EXO 033 019 A Gospod mu reèe: uèiniæu da proðe sve dobro moje ispred tebe, i povikaæu po imenu: Gospod pred tobom. Smilovaæu se kome se smilujem, i požaliæu koga požalim. 002 EXO 033 020 I reèe: ali neæeš moæi vidjeti lica mojega, jer ne može èovjek mene vidjeti i ostati živ. 002 EXO 033 021 I reèe Gospod: evo mjesto kod mene, pa stani na stijenu. 002 EXO 033 022 I kad stane prolaziti slava moja, metnuæu te u rasjelinu kamenu, i zakloniæu te rukom svojom dok ne proðem. 002 EXO 033 023 Potom æu dignuti ruku svoju, i vidjeæeš me s leða, a lice se moje ne može vidjeti. 002 EXO 034 001 I reèe Gospod Mojsiju: isteši sebi dvije ploèe od kamena kao što su bile prve, da napišem na tijem ploèama rijeèi koje su bile na prvijem ploèama, koje si razbio. 002 EXO 034 002 I budi gotov za sjutra da rano izaðeš na goru Sinajsku, i staneš preda me na vrh gore. 002 EXO 034 003 Ali neka niko ne ide s tobom, i niko neka se ne pokaže na svoj gori, ni ovce ni goveda da ne pasu blizu gore. 002 EXO 034 004 I istesa Mojsije dvije ploèe od kamena kao što su bile prve, i ustavši rano izaðe na goru Sinajsku, kao što mu zapovjedi Gospod, i uze u ruku svoju dvije ploèe kamene. 002 EXO 034 005 A Gospod siðe u oblaku, i stade ondje s njim, i povika po imenu: Gospod. 002 EXO 034 006 Jer prolazeæi Gospod ispred njega vikaše: Gospod, Gospod, Bog milostiv, žalostiv, spor na gnjev i obilan milosrðem i istinom. 002 EXO 034 007 Koji èuva milost tisuæama, prašta bezakonja i nepravde i grijehe, koji ne pravda krivoga, i pohodi grijehe otaèke na sinovima i na unucima do treæega i èetvrtoga koljena. 002 EXO 034 008 A Mojsije brže savi glavu do zemlje i pokloni se, 002 EXO 034 009 I reèe: ako sam našao milost pred tobom, Gospode, neka ide Gospod posred nas, jer je narod tvrdovrat; i oprosti nam bezakonje naše i grijeh naš, i uzmi nas za našljedstvo. 002 EXO 034 010 A on reèe: evo postavljam zavjet; pred cijelim narodom tvojim uèiniæu èudesa, koja nijesu uèinjena nigdje na zemlji ni u kom narodu, i vidjeæete djelo Gospodnje sav narod, meðu kojim si, jer æe biti strašno što æu ja uèiniti s tobom. 002 EXO 034 011 Drži što ti danas zapovjedam; evo, ja æu izagnati ispred tebe Amoreje i Hananeje i Heteje i Ferezeje i Jeveje i Jevuseje. 002 EXO 034 012 Èuvaj se da ne hvataš vjere s onima koji žive u zemlji u koju æeš doæi, da ti ne budu zamka usred tebe. 002 EXO 034 013 Nego oltare njihove oborite, i likove njihove izlomite, i gajeve njihove isijecite. 002 EXO 034 014 Jer ne valja da se klanjaš drugomu bogu: jer se Gospod zove revnitelj, Bog je revnitelj. 002 EXO 034 015 Nemoj hvatati vjere s onima koji žive u onoj zemlji, da ne bi èineæi preljubu za bogovima svojim i prinoseæi žrtvu bogovima svojim pozvali te, i ti jeo žrtve njihove. 002 EXO 034 016 I da ne bi kæerima njihovijem ženio sinove svoje, i da ne bi kæeri njihove èineæi preljubu za bogovima svojim uèinile da sinovi tvoji èine preljubu za bogovima njihovijem. 002 EXO 034 017 Livenih bogova ne gradi sebi. 002 EXO 034 018 Praznik prijesnijeh hljebova drži; sedam dana jedi prijesne hljebove, kao što sam ti zapovjedio, na vrijeme, mjeseca Aviva, jer si toga mjeseca izašao iz Misira. 002 EXO 034 019 Sve što otvora matericu moje je, i svako muško u stoci tvojoj što otvora matericu, goveèe ili sitna stoka. 002 EXO 034 020 Ali magare koje otvori matericu otkupi jagnjetom ili jaretom; ako li ga ne bi otkupio, slomi mu vrat; i svakoga prvenca izmeðu sinova svojih otkupi; i da se niko ne pokaže prazan preda mnom. 002 EXO 034 021 Šest dana radi, a u sedmi dan poèini, i od oranja i od žetve poèini. 002 EXO 034 022 Praznuj praznik sedmica, prvina žetve pšeniène, i praznik berbe na svršetku godine. 002 EXO 034 023 Tri puta u godini da se svako muško izmeðu vas pokaže pred Gospodom Bogom Izrailjevim. 002 EXO 034 024 Jer æu izagnati narode ispred tebe, i meðe tvoje raširiæu, i niko neæe poželjeti zemlje tvoje, kad staneš dolaziti da se pokažeš pred Gospodom Bogom svojim tri puta u godini. 002 EXO 034 025 Nemoj prinositi krvi od žrtve moje uz hljebove kisele, i da ne prenoæi do jutra žrtva praznika pashe. 002 EXO 034 026 Prvine od prvoga roda zemlje svoje donesi u kuæu Gospoda Boga svojega; nemoj kuhati jareta u mlijeku majke njegove. 002 EXO 034 027 I reèe Gospod Mojsiju: napiši sebi te rijeèi; jer po tijem rijeèima uèinih zavjet s tobom i s Izrailjem. 002 EXO 034 028 I Mojsije osta ondje kod Gospoda èetrdeset dana i èetrdeset noæi, hljeba ne jeduæi ni vode pijuæi; i napisa Gospod na ploèe rijeèi zavjeta, deset rijeèi. 002 EXO 034 029 I kad Mojsije slažaše s gore Sinajske, i držaše u ruci dvije ploèe svjedoèanstva slazeæi s gore, ne znaðaše da mu koža na licu posta svijetla dokle govoraše s njim. 002 EXO 034 030 I vidje Aron i svi sinovi Izrailjevi Mojsija, a to mu se svijetli koža na licu, i ne smješe pristupiti k njemu. 002 EXO 034 031 Ali ih zovnu Mojsije, i vratiše se k njemu Aron i svi glavari u zboru, i govori s njima Mojsije. 002 EXO 034 032 Potom pristupiše svi sinovi Izrailjevi, i zapovjedi im sve što mu kaza Gospod na gori Sinajskoj. 002 EXO 034 033 A kad im Mojsije izgovori, zastrije lice svoje pokrivalom. 002 EXO 034 034 Ali kad Mojsije dolažaše pred Gospoda da s njim govori, skidaše pokrivalo dokle ne bi izašao; a izašavši kazivaše sinovima Izrailjevijem što mu se zapovjedaše. 002 EXO 034 035 Tada viðahu sinovi Izrailjevi lice Mojsijevo, gdje se svijetli koža na licu njegovu, te Mojsije opet zastiraše pokrivalom lice svoje dokle ne bi opet ušao da govori s njim. 002 EXO 035 001 Potom sabra Mojsije sav zbor sinova Izrailjevih, i reèe im: ovo je zapovjedio Gospod da èinite: 002 EXO 035 002 Šest dana da se radi, a sedmi da vam je svet, subota poèivanja Gospodnjega; ko bi radio u taj dan, da se pogubi. 002 EXO 035 003 Vatre ne ložite po stanovima svojim u dan subotni. 002 EXO 035 004 Još reèe Mojsije svemu zboru sinova Izrailjevih govoreæi: ovo je zapovjedio Gospod i rekao: 002 EXO 035 005 Skupite izmeðu sebe prilog Gospodu; ko god hoæe drage volje, neka donese prilog Gospodu: zlato i srebro i mjed, 002 EXO 035 006 I porfiru i skerlet i crvac i tanko platno i kostrijet, 002 EXO 035 007 I kože ovnujske crvene obojene i kože jazavèije i drvo sitim, 002 EXO 035 008 I ulje za vidjelo, i mirise za ulje pomazanja i za kad mirisni, 002 EXO 035 009 I kamenje onihovo, i kamenje za ukivanje po opleæku i po naprsniku. 002 EXO 035 010 I koji su god vješti meðu vama neka doðu da rade što je zapovjedio Gospod: 002 EXO 035 011 Šator, i naslon njegov, i pokrivaè njegov, i kuke njegove, i daske njegove, prijevornice njegove, stupove njegove i stopice njegove, 002 EXO 035 012 Kovèeg, i poluge njegove, i zaklopac, i zavjes, 002 EXO 035 013 Sto, i poluge njegove i sve sprave njegove, i hljeb za postavljanje, 002 EXO 035 014 I svijetnjak za vidjelo sa spravama njegovijem, i žiške njegove, i ulje za vidjelo, 002 EXO 035 015 I oltar kadioni, i poluge njegove, i ulje pomazanja, i kad mirisni, i zavjes na vrata od šatora, 002 EXO 035 016 Oltar za žrtvu paljenicu, i rešetku njegovu od mjedi, poluge njegove i sve sprave njegove, umivaonicu i podnožje njezino, 002 EXO 035 017 Zavjese za trijem, stupove njegove i stopice njegove, i zavjes na vrata od trijema, 002 EXO 035 018 Kolje za šator, i kolje za trijem s užima njihovijem. 002 EXO 035 019 Haljine službene za službu u svetinji, i haljine svete Aronu svešteniku, i haljine sinovima njegovijem za službu sveštenièku. 002 EXO 035 020 Tada otide sav zbor sinova Izrailjevijeh od Mojsija; 002 EXO 035 021 I vratiše se, svaki kojega podiže srce njegovo i koga god duh pokrete dragovoljno, i donesoše prilog Gospodu za graðenje šatora od sastanka i za svu službu u njemu i za haljine svete. 002 EXO 035 022 Dolaziše ljudi i žene, ko god bješe dragovoljna srca, i donosiše spone i oboce i prstenje i narukvice i svakojake nakite zlatne; i svaki donese prilog zlata Gospodu. 002 EXO 035 023 Ko god imaše porfire, skerleta, crvca, tankoga platna, kostrijeti, koža ovnujskih crvenijeh obojenih i koža jazavèijih, svaki donošaše. 002 EXO 035 024 I ko god prilagaše srebro ili mjed, donošaše u prilog Gospodu; i u koga god bijaše drveta sitima, za svaku potrebu u službi donošaše. 002 EXO 035 025 I sve žene vješte predoše svojim rukama, i donosiše što napredoše za porfiru, skerlet, crvac i tanko platno. 002 EXO 035 026 I sve žene koje podiže srce njihovo i bijahu vješte, predoše kostrijet. 002 EXO 035 027 A glavari donosiše kamenje onihovo i kamenje za ukivanje po opleæku i po naprsniku, 002 EXO 035 028 I mirise i ulje za vidjelo i za ulje pomazanja i za kad mirisni. 002 EXO 035 029 Svi ljudi i žene, koje podiže dragovoljno srce da donose što treba za sve djelo koje Gospod zapovjedi preko Mojsija da se naèini, donesoše sinovi Izrailjevi dragovoljni prilog Gospodu. 002 EXO 035 030 Tada reèe Mojsije sinovima Izrailjevim: vidite, Gospod pozva po imenu Veseleila sina Urije sina Orova od plemena Judina, 002 EXO 035 031 I napuni ga duha Božijega, mudrosti, razuma i znanja i vještine za svaki posao, 002 EXO 035 032 Da vješto izmišlja kako se što radi od zlata i srebra i od mjedi, 002 EXO 035 033 Da umije rezati kamenje i ukivati, da umije tesati drvo i raditi svaki posao vrlo vješto. 002 EXO 035 034 I dade mu u srce, njemu i Elijavu sinu Ahisamahovu od plemena Danova, da mogu uèiti druge. 002 EXO 035 035 Napuni ih vještine da rade svaki posao, da kuju, tešu, vezu, i tkaju porfiru, skerlet, crvac i tanko platno, i da rade svakojake poslove vješto izmišljajuæi. 002 EXO 036 001 I stade raditi Veseleilo i Elijav i svi ljudi vješti, kojima bješe Gospod dao mudrost i razum da umiju raditi svaki posao za službu u svetinji, i sve što je zapovjedio Gospod. 002 EXO 036 002 I pozva Mojsije Veseleila i Elijava i sve ljude vješte, kojima Gospod dade mudrost u srce, koje god podiže srce njihovo da doðu da rade taj posao. 002 EXO 036 003 I uzeše od Mojsija sve priloge, koje donesoše sinovi Izrailjevi da se uradi djelo za službu u svetinji. Ali još donošahu k njemu dragovoljne priloge svako jutro. 002 EXO 036 004 Tada doðoše svi vješti ljudi, koji raðahu djelo za svetinju, svaki od svojega posla, koji raðahu, 002 EXO 036 005 I rekoše Mojsiju govoreæi: više donosi narod nego što treba da se uradi djelo, koje je Gospod zapovjedio da se uradi. 002 EXO 036 006 I zapovjedi Mojsije da se oglasi po okolu govoreæi: ni èovjek ni žena da ne donosi više priloga za svetinju. I zabrani se narodu da ne donosi. 002 EXO 036 007 Jer bijaše svega dosta da se uradi sve djelo, i još pretjecaše. 002 EXO 036 008 I ljudi vješti izmeðu onijeh, koji radiše ovo djelo, naèiniše šator od deset zavjesa od tankoga platna uzvedenoga i od porfire i od skerleta i od crvca, s heruvimima vješto vezenim naèiniše. 002 EXO 036 009 U dužinu bješe jedan zavjes od dvadeset i osam lakata a u širinu od èetiri lakta; svi zavjesi bjehu jedne mjere. 002 EXO 036 010 I sastaviše pet zavjesa jedan s drugim, i pet drugih zavjesa sastaviše jedan s drugim. 002 EXO 036 011 I naèiniše petlje od porfire po kraju prvoga zavjesa na onoj strani gdje æe se sastaviti s drugim; i tako naèiniše na svakom zavjesu po kraju gdje æe se sastaviti s drugim. 002 EXO 036 012 Pedeset petalja naèiniše na prvom zavjesu, i pedeset petalja naèiniše na kraju svakoga zavjesa gdje se sastavlja s drugim; petlje bjehu jedna prema drugoj. 002 EXO 036 013 I naèiniše pedeset zlatnijeh kuka, i sastaviše kukama zavjese jedan s drugim; tako se šator sastavi. 002 EXO 036 014 I naèiniše zavjese od kostrijeti za naslon nad šatorom; jedanaest takih zavjesa naèiniše. 002 EXO 036 015 U dužinu bješe jedan zavjes od trideset lakata a u širinu od èetiri lakta; jedne mjere bješe svijeh jedanaest zavjesa. 002 EXO 036 016 I sastaviše pet zavjesa zajedno, a drugih šest zavjesa zajedno. 002 EXO 036 017 I naèiniše pedeset petalja po kraju jednoga zavjesa gdje se sastavlja s drugim, i pedeset petalja naèiniše po kraju drugoga zavjesa da se sastavi. 002 EXO 036 018 I naèiniše pedeset kuka od mjedi da se sastavi naslon. 002 EXO 036 019 I naèiniše pokrivaè na naslon od koža ovnujskih crvenih obojenih, i pokrivaè od koža jazavèjih ozgo. 002 EXO 036 020 I naèiniše daske šatoru od drveta sitima, koje æe stajati pravo. 002 EXO 036 021 Daska bješe duga deset lakata a podrug lakta široka svaka daska. 002 EXO 036 022 Po dva èepa bjehu na dasci, jedan prema drugom; tako naèiniše na svijem daskama za šator. 002 EXO 036 023 A ovijeh dasaka za šator naèiniše dvadeset dasaka za južnu stranu; 002 EXO 036 024 I èetrdeset stopica srebrnijeh naèiniše pod dvadeset dasaka, dvije stopice pod jednu dasku za dva èepa njezina, a dvije stopice pod drugu dasku za dva èepa njezina. 002 EXO 036 025 Tako i na drugoj strani šatora, prema sjeveru, naèiniše dvadeset dasaka, 002 EXO 036 026 I èetrdeset stopica srebrnijeh pod njih, dvije stopice pod jednu dasku a dvije stopice pod drugu dasku. 002 EXO 036 027 A na zapadnoj strani šatora naèiniše šest dasaka; 002 EXO 036 028 I još dvije daske naèiniše na uglove šatoru s obje strane; 002 EXO 036 029 One bijahu sastavljene ozdo, i bijahu sastavljene ozgo bioèugom; tako naèiniše s obje strane na dva ugla. 002 EXO 036 030 I tako bijaše osam dasaka i šesnaest stopica njihovijeh srebrnijeh, po dvije stopice pod svaku dasku. 002 EXO 036 031 I naèiniše prijevornice od drveta sitima: pet za daske na jednoj strani šatora, 002 EXO 036 032 I pet prijevornica za daske na drugoj strani šatora, i pet prijevornica za daske na zapadnoj strani šatora do oba ugla. 002 EXO 036 033 I naèiniše prijevornicu srednju da ide preko srijede dasaka od jednoga kraja do drugoga. 002 EXO 036 034 A daske okovaše zlatom, i bioèuge na njih naèiniše od zlata, da u njima stoje prijevornice, i okovaše zlatom prijevornice. 002 EXO 036 035 I naèiniše zavjes od porfire i od skerleta i od crvca i od tankoga platna uzvedenoga, s heruvimima vješto vezenim naèiniše ga. 002 EXO 036 036 I naèiniše za nj èetiri stupa od drveta sitima, i okovaše ih zlatom, a kuke na njima bjehu od zlata, i sališe im èetiri stopice od srebra. 002 EXO 036 037 I naèiniše zavjes na vrata naslonu od porfire i od skerleta i od crvca i od tankoga platna uzvedenoga vezen, 002 EXO 036 038 I pet stupova za nj s kukama njihovijem, i vrhove im i pojase okovaše zlatom, i pet stopica pod njih od mjedi. 002 EXO 037 001 I naèini Veseleilo kovèeg od drveta sitima, dva i po lakta dug i podrug lakta širok i podrug lakta visok. 002 EXO 037 002 I pokova ga èistijem zlatom iznutra i spolja; i naèini mu zlatan vijenac unaokolo. 002 EXO 037 003 I sali mu èetiri bioèuga od zlata na èetiri ugla njegova: dva bioèuga s jedne strane a dva s druge. 002 EXO 037 004 I naèini poluge od drveta sitima, i okova ih zlatom. 002 EXO 037 005 I provuèe poluge kroz bioèuge s obje strane kovèegu, da se može nositi kovèeg. 002 EXO 037 006 I naèini zaklopac od èistoga zlata, u dužinu od dva i po lakta, a u širinu od podrug lakta. 002 EXO 037 007 I naèini dva heruvima od zlata, jednostavne naèini ih, na dva kraja zaklopcu, 002 EXO 037 008 Jednoga heruvima na kraju odovud, a drugoga heruvima na kraju odonud; zaklopcu na oba kraja naèini heruvime. 002 EXO 037 009 I u heruvima bjehu krila raširena u vis, i zaklanjahu krilima svojim zaklopac, i licem bjehu okrenuti jedan drugom, i gledahu prema zaklopcu heruvimi. 002 EXO 037 010 I naèini sto od drveta sitima, u dužinu od dva lakta a u širinu od lakta, i od podrug lakta u visinu. 002 EXO 037 011 I pokova ga èistim zlatom, i naèini mu vijenac zlatan unaokolo. 002 EXO 037 012 I naèini mu oplatu s podlanice unaokolo, i naèini vijenac zlatan uz oplatu unaokolo. 002 EXO 037 013 I sali mu èetiri bioèuga od zlata, i metnu bioèuge na èetiri ugla, koji mu bijahu na èetiri noge. 002 EXO 037 014 Prema oplati bijahu bioèuzi, a u njima poluge, da se može nositi sto. 002 EXO 037 015 A poluge naèini od drveta sitima, i okova ih zlatom, da se može nositi sto. 002 EXO 037 016 I naèini od èistoga zlata posuðe što se meæe na sto: zdjele i èaše i kutliæe i vijedra, kojim æe se preljevati. 002 EXO 037 017 I naèini svijetnjak od èistoga zlata, jednostavan naèini svijetnjak; stup mu i grane, èašice i jabuke i cvjetovi izlažahu iz njega. 002 EXO 037 018 Šest grana izlažahu mu sa strana; tri grane svijetnjaka s jedne strane a tri grane svijetnjaka s druge strane; 002 EXO 037 019 Tri èašice kao badem na jednoj grani i jabuka i cvijet, a tri èašice kao badem na drugoj grani i jabuka i cvijet; tako na svijeh šest grana koje izlažahu iz svijetnjaka. 002 EXO 037 020 A na samom svijetnjaku bjehu èetiri èašice kao badem sa svojim jabukama i cvjetovima, 002 EXO 037 021 Jedna jabuka bješe pod dvije grane iz njega, i jedna jabuka pod druge dvije grane iz njega, i jedna jabuka pod druge dvije grane iz njega; tako pod šest grana koje izlažahu iz njega. 002 EXO 037 022 Jabuke njihove i grane im izlažahu iz njega, sve bješe od èistoga zlata jednostavno. 002 EXO 037 023 I naèini mu sedam žižaka i usekaèe i spremice za gar od èistoga zlata. 002 EXO 037 024 Od talanta èistoga zlata naèini ga sa svijem spravama njegovijem. 002 EXO 037 025 I naèini oltar kadioni od drveta sitima u dužinu od jednoga lakta, i u širinu od jednoga lakta, èetvorouglast, i od dva lakta u visinu; iz njega izlažahu mu rogovi. 002 EXO 037 026 I pokova ga èistijem zlatom ozgo i sa strane unaokolo, i rogove; i naèini mu vijenac od zlata unaokolo. 002 EXO 037 027 I dva bioèuga od zlata naèini mu ispod vijenca na dva ugla njegova s obje strane, da u njima stoje poluge da se može nositi o njima. 002 EXO 037 028 A poluge naèini od drveta sitima, i okova ih zlatom. 002 EXO 037 029 I naèini ulje za sveto pomazanje i èisti kad mirisni vještinom apotekarskom. 002 EXO 038 001 I naèini od drveta sitima oltar za žrtve paljenice u dužinu od pet lakata, i u širinu od pet lakata, èetvorouglast visok tri lakta. 002 EXO 038 002 I naèini mu na èetiri ugla njegova rogove; iz njega izlažahu rogovi, i okova ga u mjed. 002 EXO 038 003 I naèini sve posuðe za oltar, lonce i lopatice i kotliæe i viljuške i kliješta; sve mu posuðe naèini od mjedi. 002 EXO 038 004 I naèini oltaru rešetku kao mrežu od mjedi ispod oltara unaokolo oda dna do sredine. 002 EXO 038 005 I sali èetiri bioèuga za èetiri ugla rešetke mjedene, da se kroz njih provuku poluge. 002 EXO 038 006 A poluge naèini od drveta sitima, i okova ih u mjed. 002 EXO 038 007 I provuèe poluge kroz bioèuge s obje strane oltara, da se može nositi, od dasaka naèini ga šuplja. 002 EXO 038 008 I naèini umivaonicu mjedenu i podnožje joj mjedeno od ogledala koja donošahu gomilama žene dolazeæi na vrata šatoru od sastanka. 002 EXO 038 009 I naèini trijem na južnoj strani, i zavjese trijemu od tankoga platna uzvedenoga od sto lakata, 002 EXO 038 010 I dvadeset stupova za njih i dvadeset stopica pod njih od mjedi, a kuke na stupove i prijevornice od srebra. 002 EXO 038 011 Tako i na sjevernoj strani zavjese od sto lakata, dvadeset stupova za njih i dvadeset stopica pod njih od mjedi; a kuke na stupove i prijevornice njihove od srebra; 002 EXO 038 012 A na zapadnoj strani zavjese od pedeset lakata, deset stupova za njih i deset stopica njihovijeh od mjedi, kuke na stupove i pojasove njihove od srebra; 002 EXO 038 013 A na prednjoj strani prema istoku zavjese od pedeset lakata; 002 EXO 038 014 S jedne strane zavjese od petnaest lakata, tri stupa za njih i tri stopice pod njih; 002 EXO 038 015 A s druge strane, do vrata od trijema i otuda i odovuda, zavjese od petnaest lakata, tri stupa za njih i tri stopice pod njih. 002 EXO 038 016 Svi zavjesi na trijemu unaokolo bjehu od tankoga platna uzvedenoga; 002 EXO 038 017 A stopice pod stupovima od mjedi, kuke na stupovima i pojasovi na njima od srebra; i vrhovi im bijahu srebrni; svi stupovi u trijemu bijahu opasani srebrom. 002 EXO 038 018 A zavjes na vratima od trijema bijaše od porfire i od skerleta i od crvca i od tankoga platna uzvedenoga, vezen, u dužinu od dvadeset lakata a u visinu po širini pet lakata, kao i drugi zavjesi u trijemu. 002 EXO 038 019 I èetiri stupa za nj, i èetiri stopice pod njih od mjedi, èepovi na njima od srebra i vrhovi im i pojasovi od srebra. 002 EXO 038 020 A sve kolje šatoru i trijemu unaokolo bijaše od mjedi. 002 EXO 038 021 Te su stvari prebrojene za šator, šator od svjedoèanstva, koje je prebrojio po zapovijesti Mojsijevoj Itamar sin Arona sveštenika za službu Levitsku. 002 EXO 038 022 A Veseleilo sin Urije sina Orova od plemena Judina naèini sve to što zapovjedi Gospod Mojsiju, 002 EXO 038 023 I s njim Elijav sin Ahisamahov od plemena Danova, drvodjelja i vješt tkati i vesti po porfiri, po skerletu, po crvcu i po tankom platnu. 002 EXO 038 024 A svega zlata što otide na ovo djelo, na sve djelo za svetinju, koje zlato bješe priloženo, svega ga bješe dvadeset i devet talanata, sedam stotina i trideset sikala, po svetom siklu; 002 EXO 038 025 A srebra što doðe od zbora, sto talanata, i tisuæa sedam stotina i sedamdeset i pet sikala, po svetom siklu; 002 EXO 038 026 Po sikla od glave, po siklu svetom, od svakoga koji uðe u broj, od dvadeset godina i više, od šest stotina i tri tisuæe i pet stotina i pedeset. 002 EXO 038 027 Od sto talanata srebra sališe se stopice za svetinju i stopice za zavjes; sto stopica od sto talanata, talanat na stopicu. 002 EXO 038 028 A od tisuæu i sedam stotina i sedamdeset i pet sikala naèini kuke na stupove, i okova im vrhove i opasa ih. 002 EXO 038 029 A mjedi priložene bijaše sedamdeset talanata, i dvije tisuæe i èetiri stotine sikala. 002 EXO 038 030 I od toga naèini stopice na vratima šatora od sastanka, i mjedeni oltar i rešetku mjedenu za nj, i sve sprave za oltar, 002 EXO 038 031 I stopice u trijemu unaokolo, i stopice na vratima od trijema, i sve kolje za šator i sve kolje za trijem unaokolo. 002 EXO 039 001 A od porfire i skerleta i crvca naèiniše haljine za službu, da se služi u svetinji; i naèiniše svete haljine Aronu, kao što bješe zapovjedio Gospod Mojsiju. 002 EXO 039 002 Naèiniše opleæak od zlata, i od porfire i od skerleta i od crvca i od tankoga platna uzvedenoga. 002 EXO 039 003 Istegliše listove od zlata, i isjekoše žice, te izvezoše porfiru i skerlet i crvac i tanko platno vrlo vješto. 002 EXO 039 004 Poramenice mu naèiniše da se sastavljaju, da se sastavlja na dva kraja svoja. 002 EXO 039 005 I pojas na opleæku izlažaše od njega i bješe iste naprave, od zlata i od porfire i od skerleta i od crvca i od tankoga platna uzvedenoga, kao što bješe zapovjedio Gospod Mojsiju. 002 EXO 039 006 I ukovaše dva kamena oniha u zlato, i izrezaše na njima imena sinova Izrailjevih, kao što se režu peèati. 002 EXO 039 007 I udariše ih na poramenice od opleæka, da budu kameni za spomen sinovima Izrailjevijem, kao što bješe zapovjedio Gospod Mojsiju. 002 EXO 039 008 I naèiniše naprsnik vrlo vješte naprave kao što je naprava u opleæka, od zlata i od porfire i od skerleta i od crvca i od tankoga platna uzvedenoga; 002 EXO 039 009 Èetvorouglast i dvostruk naèiniše naprsnik, u dužinu s pedi i u širinu s pedi, dvostruk. 002 EXO 039 010 I udariše po njemu èetiri reda kamenja; u prvom redu: sardonih, topaz i smaragad; 002 EXO 039 011 A u drugom redu: karbunkul, safir i dijamanat; 002 EXO 039 012 A u treæem redu: ligur, ahat i ametist; 002 EXO 039 013 A u èetvrtom redu: hrisolit, onih i jaspid, sve optoèeno zlatom u svojim redovima. 002 EXO 039 014 Tijeh kamena s imenima sinova Izrailjevijeh bješe dvanaest prema njihovijem imenima, rezani kao peèati, za dvanaest plemena, svako po svom imenu. 002 EXO 039 015 I naèiniše na naprsnik lance jednake, pletene, od èistoga zlata. 002 EXO 039 016 I naèiniše dvije kopèe zlatne i dvije grivne zlatne, i metnuše te dvije grivne na dva kraja naprsniku, 002 EXO 039 017 I provukoše dva zlatna lanca kroz dvije grivne na krajevima naprsniku, 002 EXO 039 018 A druga dva kraja od dva lanca zapeše za dvije kopèe, i pritvrdiše ih za poramenice na opleæku sprijed. 002 EXO 039 019 I naèiniše još dvije zlatne grivne, i metnuše ih na dva kraja naprsniku na strani prema opleæku iznutra. 002 EXO 039 020 I naèiniše još dvije grivne zlatne, koje metnuše na dvije poramenice na opleæku ozdo naprijed gdje se sastavlja, više pojasa na opleæku. 002 EXO 039 021 Tako privezaše naprsnik kroz grivne na njemu i grivne na opleæku vrvcom od porfire, da stoji svrh pojasa od opleæka i da se ne razdvaja naprsnik od opleæka, kao što bješe zapovjedio Gospod Mojsiju. 002 EXO 039 022 I naèiniše plašt pod opleæak, tkan, sav od porfire. 002 EXO 039 023 I prorez na plaštu u srijedi kao prorez na oklopu, i oko proreza oplatu da se ne razdre. 002 EXO 039 024 I naèiniše po skutu od plašta šipke od porfire i od skerleta i od crvca i od tankoga platna uzvedenoga. 002 EXO 039 025 I naèiniše zvonca od èistoga zlata, i metnuše zvonca meðu šipke, po skutu od plašta unaokolo izmeðu šipaka. 002 EXO 039 026 Zvonce pa šipak, zvonce pa šipak po skutu od plašta unaokolo, za službu, kao što bješe zapovjedio Gospod Mojsiju. 002 EXO 039 027 I naèiniše košulje od tankoga platna izmetanoga Aronu i sinovima njegovijem; 002 EXO 039 028 I kapu od tankoga platna, i kapice kiæene od tankoga platna, i gaæe platnene od tankoga platna uzvedenoga; 002 EXO 039 029 I pojas od tankoga platna uzvedenoga i od porfire i od skerleta i od crvca, vezen, kao što bješe zapovjedio Gospod Mojsiju. 002 EXO 039 030 I naèiniše ploèicu za sveto oglavlje od èistoga zlata, i napisaše na njoj pismom kako se reže na peèatima: svetinja Gospodu. 002 EXO 039 031 I pritvrdiše za nju vrvcu od porfire da se veže za kapu ozgo, kao što bješe zapovjedio Gospod Mojsiju. 002 EXO 039 032 I tako se svrši sav posao oko šatora i naslona od sastanka. I naèiniše sinovi Izrailjevi sve; kako bješe zapovjedio Gospod Mojsiju, tako naèiniše. 002 EXO 039 033 I donesoše k Mojsiju šator, naslon i sve sprave njegove, kuke, daske, prijevornice, stupove i stopice, 002 EXO 039 034 I pokrivaè od koža ovnujskih crvenih obojenih i pokrivaè od koža jazavèijih, i zavjes, 002 EXO 039 035 I kovèeg od svjedoèanstva i poluge za nj, i zaklopac, 002 EXO 039 036 Sto sa svijem spravama, i hljeb za postavljanje, 002 EXO 039 037 Svijetnjak èisti, žiške njegove, žiške nareðane, i sve sprave njegove, i ulje za vidjelo. 002 EXO 039 038 I oltar zlatni, i ulje pomazanja, i kad mirisni, i zavjes na vrata od šatora, 002 EXO 039 039 Oltar mjedeni i rešetku mjedenu za nj, poluge njegove i sve sprave njegove, umivaonicu i podnožje njezino, 002 EXO 039 040 Zavjese za trijem, stupove za njih i stopice njihove, i zavjes na vrata od trijema, uža njegova i kolje njegovo, i sve sprave za službu u šatoru, za šator od sastanka. 002 EXO 039 041 Haljine za službu, da se služi u svetinji, haljine svete Aronu svešteniku i haljine sinovima njegovijem, da vrše službu sveštenièku. 002 EXO 039 042 Sve kako bješe zapovjedio Gospod Mojsiju, onako uradiše sinovi Izrailjevi sve ovo djelo. 002 EXO 039 043 I pogleda Mojsije sve to djelo, i gle, naèiniše ga, kao što bješe zapovjedio Gospod, tako ga naèiniše; i blagoslovi ih Mojsije. 002 EXO 040 001 I Gospod reèe Mojsiju govoreæi: 002 EXO 040 002 Prvi dan prvoga mjeseca podigni šator, šator od sastanka, 002 EXO 040 003 I metni ondje kovèeg od svjedoèanstva, i zakloni ga zavjesom. 002 EXO 040 004 I unesi sto, i uredi što treba urediti na njemu; unesi i svijetnjak, i zapali žiške na njemu. 002 EXO 040 005 I namjesti zlatni oltar kadioni pred kovèegom od svjedoèanstva; i objesi zavjes na vratima od šatora. 002 EXO 040 006 I metni oltar za žrtvu paljenicu pred vrata šatoru, šatoru od sastanka, 002 EXO 040 007 I metni umivaonicu izmeðu šatora od sastanka i oltara, i u nju nalij vode. 002 EXO 040 008 I podigni trijem unaokolo, i metni zavjes na vrata od trijema. 002 EXO 040 009 I uzmi ulje pomazanja, i pomaži šator i sve što je u njemu, i osveti ga i sve sprave njegove, i biæe svet. 002 EXO 040 010 Pomaži i oltar za žrtvu paljenicu i sve sprave njegove, te æeš osvetiti oltar, i oltar æe biti svetinja nad svetinjom. 002 EXO 040 011 Pomaži i umivaonicu i podnožje njezino, i osveti je. 002 EXO 040 012 I kaži Aronu i sinovima njegovijem da pristupe na vrata šatora od sastanka, i umij ih vodom; 002 EXO 040 013 I obuci Arona u svete haljine i pomaži ga i osveštaj ga, da mi vrši službu sveštenièku. 002 EXO 040 014 I sinovima njegovijem zapovjedi neka pristupe, i obuci im košulje. 002 EXO 040 015 I pomaži ih, kao što pomažeš oca njihova, da mi vrše službu sveštenièku; i pomazanje njihovo biæe im za vjeèno sveštenstvo od koljena do koljena. 002 EXO 040 016 I uèini Mojsije sve, kako mu zapovjedi Gospod tako uèini. 002 EXO 040 017 I podiže se šator druge godine prvoga mjeseca prvi dan. 002 EXO 040 018 I Mojsije podiže šator, i podmetnu mu stopice, i namjesti daske, i povuèe prijevornice, i ispravi stupove. 002 EXO 040 019 Pa razape naslon nad šator, i metnu pokrivaè na naslon ozgo, kao što bješe zapovjedio Gospod Mojsiju. 002 EXO 040 020 I uzev svjedoèanstvo metnu ga u kovèeg, i provuèe poluge na kovèegu, i metnu zaklopac ozgo na kovèeg. 002 EXO 040 021 I unese kovèeg u šator, i objesi zavjes, te zakloni kovèeg sa svjedoèanstvom, kao što bješe zapovjedio Gospod Mojsiju. 002 EXO 040 022 I namjesti sto u šatoru od sastanka na sjevernu stranu šatora pred zavjesom, 002 EXO 040 023 I postavi na njemu hljeb pred Gospodom kao što bješe zapovjedio Gospod Mojsiju. 002 EXO 040 024 I namjesti svijetnjak u šatoru od sastanka, prema stolu na južnu stranu šatora. 002 EXO 040 025 I zapali žiške na njemu pred Gospodom, kao što bješe zapovjedio Gospod Mojsiju. 002 EXO 040 026 I namjesti oltar zlatni u šatoru od svjedoèanstva pred zavjesom. 002 EXO 040 027 I pokadi na njemu kadom mirisnijem, kao što bješe zapovjedio Gospod Mojsiju. 002 EXO 040 028 I objesi zavjes na vrata od šatora. 002 EXO 040 029 I oltar za žrtvu paljenicu namjesti na vrata od šatora, šatora od sastanka, i prinese na njemu žrtvu paljenicu, i dar, kao što bješe zapovjedio Gospod Mojsiju. 002 EXO 040 030 I metnu umivaonicu izmeðu šatora od sastanka i oltara, i nali u nju vode za umivanje. 002 EXO 040 031 I praše iz nje ruke i noge svoje Mojsije i Aron i sinovi njegovi. 002 EXO 040 032 Kad ulažahu u šator od svjedoèanstva i kad pristupahu k oltaru, umivahu se najprije, kao što bješe zapovjedio Gospod Mojsiju. 002 EXO 040 033 I podiže trijem oko šatora i oltara, i metnu zavjes na vrata trijemu. Tako svrši Mojsije posao taj. 002 EXO 040 034 Tada oblak pokri šator od sastanka, i napuni se šator slave Gospodnje. 002 EXO 040 035 I ne mogaše Mojsije uæi u šator od sastanka, jer bješe na njemu oblak, i slave Gospodnje bješe pun šator. 002 EXO 040 036 A kad se podizaše oblak sa šatora, tada polažahu sinovi Izrailjevi, dokle god putovahu. 002 EXO 040 037 A kad se ne podizaše oblak, onda ni oni ne polažahu do dana kad se podiže. 002 EXO 040 038 Jer oblak Gospodnji bješe na šatoru danju, a noæu oganj bješe na njemu pred oèima svega doma Izrailjeva, dokle god putovahu. # # BOOK 003 LEV Leviticus Levitski Zakonik 003 LEV 001 001 I viknu Gospod Mojsija, i reèe mu iz šatora od sastanka govoreæi: 003 LEV 001 002 Kaži sinovima Izrailjevim, i reci im: kad ko izmeðu vas hoæe da prinese Gospodu žrtvu od stoke, prinesite žrtvu svoju od goveda ili od ovaca ili od koza. 003 LEV 001 003 Ako mu je žrtva paljenica od goveda, neka prinese muško, zdravo; na vratima šatora od sastanka neka je prinese drage volje pred Gospodom. 003 LEV 001 004 I neka metne ruku svoju na glavu žrtvi paljenici, i primiæe mu se, i oèistiæe ga od grijeha. 003 LEV 001 005 I neka zakolje tele pred Gospodom, i neka sinovi Aronovi sveštenici prinesu krv, i pokrope krvlju oltar ozgo unaokolo, koji je pred vratima šatora od sastanka. 003 LEV 001 006 Potom neka se odre žrtva paljenica i rasijeèe na dijelove. 003 LEV 001 007 I sinovi Aronovi sveštenici neka nalože oganj na oltaru, i metnu drva na oganj. 003 LEV 001 008 Pa onda sinovi Aronovi sveštenici neka namjeste dijelove, glavu i salo na drva na ognju, koji je na oltaru. 003 LEV 001 009 A crijeva i noge neka se operu vodom; i sveštenik neka zapali sve to na oltaru; to je žrtva paljenica, žrtva ognjena na ugodni miris Gospodu. 003 LEV 001 010 Ako li bi htio prinijeti žrtvu paljenicu od sitne stoke, od ovaca ili od koza, neka prinese muško, zdravo. 003 LEV 001 011 I neka se zakolje na sjevernoj strani oltara pred Gospodom, i sinovi Aronovi sveštenici neka pokrope krvlju oltar ozgo unaokolo. 003 LEV 001 012 I neka se rasijeèe na dijelove s glavom i sa salom, i sveštenik neka to namjesti na drva na ognju, koji je na oltaru. 003 LEV 001 013 A crijeva i noge neka se operu vodom; i sveštenik neka prinese sve to i zapali na oltaru; to je žrtva paljenica, žrtva ognjena na ugodni miris Gospodu. 003 LEV 001 014 Ako li hoæe da prinese pticu Gospodu na žrtvu paljenicu, neka prinese žrtvu od grlica ili od golubiæa. 003 LEV 001 015 I sveštenik neka je metne na oltar, i glavu neka joj zasijeèe noktom, i zapali na oltaru iscijedivši joj krv niz oltar sa strane. 003 LEV 001 016 I neka joj izvadi volju s neèistotom i baci kraj oltara prema istoku gdje je pepeo. 003 LEV 001 017 I neka je zadre za krila, ali da ne raskine; tako neka je sveštenik zapali na oltaru na drvima koja su na ognju; to je žrtva paljenica, žrtva ognjena na ugodni miris Gospodu. 003 LEV 002 001 A kad ko hoæe da prinese na žrtvu Gospodu dar, bijelo brašno neka bude žrtva njegova, i neka je polije uljem i metne na nju kad. 003 LEV 002 002 I neka je donese sinovima Aronovijem sveštenicima, i neka sveštenik uzme toga brašna punu šaku i ulja i sav kad, i neka to zapali sveštenik na oltaru za spomen njezin; to je žrtva ognjena na ugodni miris Gospodu. 003 LEV 002 003 A što ostane od toga dara, neka bude Aronu i sinovima njegovijem; to je svetinja nad svetinjama izmeðu žrtava koje se pale Gospodu. 003 LEV 002 004 Ako li hoæeš da prineseš dar peèen u peæi, neka budu pogaèe prijesne od bijeloga brašna, zamiješene s uljem, ili kolaèi prijesni, namazani uljem. 003 LEV 002 005 Ako li ti je dar peèeno što u tavi, neka je od bijeloga brašna bez kvasca zamiješeno s uljem. 003 LEV 002 006 Razlomi ga na dijelove, i polij uljem; to je dar. 003 LEV 002 007 Ako li ti je dar gotovljen u kotliæu, neka je od bijeloga brašna s uljem. 003 LEV 002 008 I donesi dar koji naèiniš od toga Gospodu, i podaj ga svešteniku, i on æe ga odnijeti na oltar; 003 LEV 002 009 I uzeæe sveštenik od dara spomen njegov, i zapaliæe ga na oltaru; to je žrtva ognjena na ugodni miris Gospodu. 003 LEV 002 010 A što ostane od dara, neka bude Aronu i sinovima njegovijem; to je svetinja nad svetinjama izmeðu žrtava koje se pale Gospodu. 003 LEV 002 011 Nijedan dar koji prinosite Gospodu da ne bude s kvascem; jer ni kvasca ni meda ne treba da palite na žrtvu ognjenu Gospodu. 003 LEV 002 012 Samo u žrtvi od prvina možete to prinijeti Gospodu; ali na oltar ne meæite za ugodni miris. 003 LEV 002 013 A svaki dar koji prinosiš osoli solju, i nemoj ostaviti dara svojega bez soli zavjeta Boga svojega; sa svakim darom svojim prinesi soli. 003 LEV 002 014 A kad prinosiš dar od prvina Gospodu, klasove nove osuši na ognju, i što istreš iz klasova novih prinesi na dar od prvina svojih. 003 LEV 002 015 I polij ga uljem i kad metni na nj; to je dar. 003 LEV 002 016 I sveštenik uzevši istrvenoga žita i ulja sa svijem kadom neka zapali spomen. To je žrtva ognjena Gospodu. 003 LEV 003 001 Kad ko prinosi žrtvu zahvalnu, ako od goveda prinosi, muško ili žensko neka prinese zdravo pred Gospodom. 003 LEV 003 002 I neka metne ruku svoju na glavu žrtvi svojoj, i neka je sveštenik zakolje na vratima šatora od sastanka, i krvlju njezinom neka sinovi Aronovi sveštenici pokrope oltar ozgo unaokolo. 003 LEV 003 003 Potom neka sveštenik prinese od žrtve zahvalne ono što se pali Gospodu, salo što pokriva crijeva i sve salo što je na njima; 003 LEV 003 004 I oba bubrega i salo što je na njima i na slabinama, i mrežicu što je na jetri, neka je izvadi s bubrezima. 003 LEV 003 005 I neka to zapale sinovi Aronovi na oltaru zajedno sa žrtvom paljenicom, koja bude na drvima na ognju. To je žrtva ognjena na ugodni miris Gospodu. 003 LEV 003 006 Ako li od sitne stoke prinosi na žrtvu zahvalnu Gospodu, muško ili žensko neka prinese zdravo. 003 LEV 003 007 Ako prinosi jagnje na žrtvu, neka ga prinese pred Gospodom; 003 LEV 003 008 I neka metne ruku svoju na glavu žrtvi svojoj, i neka je zakolje pred šatorom od sastanka; i neka pokrope sinovi Aronovi krvlju njezinom oltar ozgo unaokolo. 003 LEV 003 009 Potom neka sveštenik prinese od žrtve zahvalne ono što se pali Gospodu, salo, cio rep do leða, salo što pokriva crijeva i sve salo što je na crijevima; 003 LEV 003 010 I oba bubrega i salo što je na njima i na slabinama, i mrežicu na jetri, s bubrezima neka je izvadi; 003 LEV 003 011 I neka zapali sveštenik na oltaru; to je jelo od žrtve ognjene Gospodu. 003 LEV 003 012 Ako li prinosi kozu, neka je prinese pred Gospodom. 003 LEV 003 013 I neka joj metne ruku svoju na glavu, i neka je zakolje pred šatorom od sastanka, i neka sinovi Aronovi pokrope krvlju njezinom oltar ozgo unaokolo. 003 LEV 003 014 Potom neka sveštenik prinese od nje na žrtvu što se pali Gospodu, salo što pokriva crijeva i sve salo što je na crijevima, 003 LEV 003 015 I oba bubrega, i salo što je na njima i na slabinama, i mrežicu na jetri, s bubrezima neka je izvadi; 003 LEV 003 016 I neka zapali sveštenik na oltaru; to je jelo od žrtve ognjene za ugodni miris. Sve je salo Gospodnje. 003 LEV 003 017 Vjeèan zakon neka vam bude od koljena do koljena u svijem stanovima vašim: da ne jedete sala ni krvi. 003 LEV 004 001 Još reèe Gospod Mojsiju govoreæi: 003 LEV 004 002 Kaži sinovima Izrailjevim, i reci: ako ko zgriješi nehotice i uèini štogod što je Gospod zabranio da se ne èini, 003 LEV 004 003 Ako sveštenik pomazani zgriješi, te bude na grijeh narodu, neka za grijeh svoj koji je uèinio prinese tele zdravo Gospodu na žrtvu za grijeh. 003 LEV 004 004 I dovedavši tele na vrata šatoru od svjedoèanstva pred Gospoda, neka metne ruku svoju teletu na glavu, i zakolje tele pred Gospodom. 003 LEV 004 005 I neka uzme sveštenik pomazani krvi od teleta, i unese je u šator od sastanka. 003 LEV 004 006 I neka zamoèi sveštenik prst svoj u krv, i krvlju sedam puta pokropi pred Gospodom pred zavjesom od svetinje. 003 LEV 004 007 I neka pomaže sveštenik tom krvlju rogove oltaru, na kom se kadi mirisima pred Gospodom u šatoru od sastanka, a ostalu krv od teleta svu neka izlije na podnožje oltaru, na kom se pale žrtve na vratima šatora od sastanka. 003 LEV 004 008 I neka izvadi sve salo iz teleta za grijeh, salo što pokriva crijeva i sve salo što je na crijevima; 003 LEV 004 009 I oba bubrega, i salo što je na njima i na slabinama, i mrežicu na jetri s bubrezima neka izvadi, 003 LEV 004 010 Onako kako se vadi iz goveèeta za žrtvu zahvalnu; i neka zapali sveštenik na oltaru, na kom se žrtva pali. 003 LEV 004 011 A kožu od teleta i sve meso s glavom i s nogama i crijeva i balegu, 003 LEV 004 012 I cijelo tele neka iznese napolje iz okola na èisto mjesto, gdje se prosipa pepeo, i neka ga spali ognjem na drvima; na mjestu gdje se prosipa pepeo neka se spali. 003 LEV 004 013 Ako li bi sav zbor sinova Izrailjevih zgriješio nehotice i ne bi zbor znao za to, i uèinili bi štogod što je Gospod zabranio da se ne èini, te bi skrivili, 003 LEV 004 014 Kad se dozna za grijeh koji su uèinili, onda neka zbor prinese tele na žrtvu za grijeh, i neka ga dovedu pred šator od sastanka. 003 LEV 004 015 I starješine od zbora neka metnu teletu na glavu ruke svoje pred Gospodom, i sveštenik neka zakolje tele pred Gospodom. 003 LEV 004 016 I sveštenik pomazani neka unese krvi od teleta u šator od sastanka, 003 LEV 004 017 I neka sveštenik zamoèi prst svoj u krv, i sedam puta pokropi pred Gospodom pred zavjesom. 003 LEV 004 018 I tom krvlju neka pomaže rogove oltaru koji je pred Gospodom u šatoru od sastanka, a ostalu krv svu neka izlije na podnožje oltaru na kom se pali žrtva, na vratima šatora od sastanka. 003 LEV 004 019 A sve salo izvadivši iz njega neka zapali na oltaru. 003 LEV 004 020 I s tijem teletom neka èini onako kako èini s teletom za svoj grijeh, tako neka uèini s njim; tako æe ih sveštenik oèistiti od grijeha, i oprostiæe im se. 003 LEV 004 021 A tele neka iznese napolje iz okola, i spali ga kao i prvo tele; to je žrtva za grijeh svega zbora. 003 LEV 004 022 Ako li poglavar zgriješi, i uèini nehotice štogod što je Gospod Bog njegov zabranio da se ne èini, te skrivi, 003 LEV 004 023 Kad dozna za grijeh svoj, koji je uèinio, tada neka dovede na žrtvu jare muško, zdravo. 003 LEV 004 024 I neka metne ruku svoju jaretu na glavu, i sveštenik neka ga zakolje gdje se kolje žrtva paljenica pred Gospodom; to je žrtva za grijeh. 003 LEV 004 025 I neka uzme sveštenik krvi od žrtve za grijeh na prst svoj, i pomaže rogove oltaru na kom se žrtva pali; a ostalu krv neka izlije na podnožje oltaru na kom se žrtva pali. 003 LEV 004 026 A sve salo neka zapali na oltaru kao salo od žrtve zahvalne; i tako æe ga oèistiti sveštenik od grijeha njegova, i oprostiæe mu se. 003 LEV 004 027 Ako li ko iz prostoga naroda zgriješi nehotice, i uèini štogod što je Gospod zabranio da se ne èini, te skrivi, 003 LEV 004 028 Kad dozna za grijeh svoj, koji je uèinio, tada neka dovede na žrtvu jare žensko zdravo za grijeh, koji je uèinio. 003 LEV 004 029 I neka metne ruku svoju na glavu žrtvi za grijeh, i neka je sveštenik zakolje na mjestu gdje se kolje žrtva paljenica. 003 LEV 004 030 I neka uzme sveštenik krvi od nje na prst svoj, i pomaže rogove oltaru na kom se pali žrtva; a ostalu krv svu neka izlije na podnožje oltaru. 003 LEV 004 031 I sve salo iz nje neka izvadi kao što se vadi salo iz žrtve zahvalne, i neka ga zapali sveštenik na oltaru za ugodni miris Gospodu; a tako æe ga oèistiti od grijeha sveštenik, i oprostiæe mu se. 003 LEV 004 032 Ako li bi doveo izmeðu ovaca na žrtvu za grijeh, neka dovede žensko zdravo. 003 LEV 004 033 I neka metne ruku svoju na glavu žrtvi za grijeh, i neka je sveštenik zakolje na mjestu gdje se kolje žrtva paljenica. 003 LEV 004 034 I neka uzme sveštenik krvi od žrtve za grijeh na prst svoj, i neka pomaže rogove oltaru na kom se pali žrtva; a ostalu krv svu neka izlije na podnožje oltaru. 003 LEV 004 035 I sve salo neka izvadi kao što se vadi salo iz jagnjeta za žrtvu zahvalnu; i neka ga sveštenik zapali na oltaru za žrtvu ognjenu Gospodu; i tako æe ga oèistiti sveštenik od grijeha njegova, koji je uèinio, i oprostiæe mu se. 003 LEV 005 001 I kad ko zgriješi što èuje kletvu i bude joj svjedok vidjevši ili èuvši, pa ne kaže, nosiæe svoje bezakonje. 003 LEV 005 002 Ili kad se ko dotakne neèiste stvari, strva od neèiste zvijerke ili strva od neèista živinèeta ili strva od neèiste životinje koja gamiže, ako i u neznanju uèini, ipak æe se oskvrniti, i biæe kriv. 003 LEV 005 003 Ili kad se dotakne neèistote èovjeèije, bila neèistota njegova kaka mu drago, kojom se oskvrni, znajuæi ili ne znajuæi, kriv je. 003 LEV 005 004 Ili kad se ko zakune govoreæi svojim ustima da æe uèiniti što zlo ili dobro, a za koju god stvar za koju èovjek govori zaklinjuæi se, znao ili ne znao, kriv je za jednu od tijeh stvari. 003 LEV 005 005 Kad bude kriv za koju od tijeh stvari, neka prizna grijeh svoj. 003 LEV 005 006 I neka dovede na žrtvu Gospodu za grijeh, što je zgriješio, žensko od sitne stoke, jagnje ili jare, za grijeh; i sveštenik æe ga oèistiti od grijeha njegova. 003 LEV 005 007 Ako li ne bi mogao prinijeti jagnjeta ili jareta, onda neka donese na žrtvu Gospodu za prijestup, kojim je zgriješio, dvije grlice ili dva golubiæa, jedno na žrtvu za grijeh a drugo na žrtvu paljenicu. 003 LEV 005 008 Neka donese svešteniku, a on neka prinese prvo ono što je za grijeh, i noktom neka mu zasijeèe glavu k šiji, ali da ne razdvoji. 003 LEV 005 009 I krvlju od žrtve za grijeh neka pokropi strane oltaru; a što ostane krvi neka se iscijedi na podnožje oltaru. To je žrtva za grijeh. 003 LEV 005 010 A od drugoga neka naèini žrtvu paljenicu po obièaju; tako æe ga oèistiti sveštenik od grijeha njegova, koji je uèinio, i oprostiæe mu se. 003 LEV 005 011 Ako li ne bi mogao prinijeti ni dvije grlice ili dva golubiæa, onda neka za žrtvu za to što je zgriješio donese desetinu efe bijeloga brašna da bude žrtva za grijeh, a neka ne dodaje ulja i ne meæe kada, jer je žrtva za grijeh. 003 LEV 005 012 I kad donese k svešteniku, neka uzme sveštenik punu šaku za spomen njezin, i neka zapali na oltaru pored žrtve ognjene Gospodu. To je žrtva za grijeh. 003 LEV 005 013 I oèistiæe ga sveštenik od grijeha, kojim se ogriješio u èem god od ovoga, i oprostiæe mu se; a ostatak æe biti svešteniku kao od dara. 003 LEV 005 014 Opet reèe Gospod Mojsiju govoreæi: 003 LEV 005 015 Ko se prevari, te se ogriješi nehotice o stvari posveæene Gospodu, neka prinese na žrtvu Gospodu za prijestup svoj ovna zdrava s cijenom, kojom ti precijeniš svetu stvar na sikle srebrne, po siklima svetim, prema prijestupu. 003 LEV 005 016 I tako koliko se ogriješio o svetu stvar neka naknadi, i na to još neka dometne peti dio, i neka da svešteniku; a sveštenik æe ga oèistiti ovnom prinesenijem na žrtvu za prijestup, i oprostiæe mu se. 003 LEV 005 017 Ko zgriješi i uèini štogod što je Gospod zabranio da se ne èini, ako i nije znao, ipak je kriv, i nosiæe svoje bezakonje. 003 LEV 005 018 Neka dovede k svešteniku ovna zdrava s cijenom kojom precijeniš prijestup; i oèistiæe ga sveštenik od grijeha njegova, koji je uèinio ne znajuæi, i oprostiæe mu se. 003 LEV 005 019 Prijestup je; zgriješio je Gospodu. 003 LEV 006 001 Opet reèe Gospod Mojsiju govoreæi: 003 LEV 006 002 Kad ko zgriješi i uèini zlo djelo Gospodu udarivši u bah bližnjemu svojemu za ostavu ili za stvar predanu u ruke ili otevši što ili zanesavši bližnjega svojega, 003 LEV 006 003 Ili naðe izgubljeno što, pa udari u bah, ili se krivo zakune za koju god stvar koju može èovjek uèiniti i ogriješiti se njom, 003 LEV 006 004 Kad tako zgriješi i skrivi, neka vrati što je oteo ili prisvojio prijevarom ili što mu je bilo dano na ostavu ili što je izgubljeno našao, 003 LEV 006 005 Ili za što se zakleo krivo, neka plati cijelo i još dometne peti dio onome èije je; neka mu da onaj dan kad prinese žrtvu za svoj grijeh. 003 LEV 006 006 A na žrtvu za grijeh svoj neka prinese Gospodu ovna zdrava, sa cijenom kojom precijeniš krivicu neka ga dovede svešteniku. 003 LEV 006 007 I oèistiæe ga sveštenik pred Gospodom, i oprostiæe mu se svaka stvar koju je uèinio, te skrivio. 003 LEV 006 008 I reèe Gospod Mojsiju govoreæi: 003 LEV 006 009 Zapovjedi Aronu i sinovima njegovijem, i reci im: ovo je zakon za žrtvu paljenicu: žrtva paljenica neka stoji na ognju na oltaru cijelu noæ do jutra, i oganj na oltaru neka gori jednako. 003 LEV 006 010 Sveštenik neka obuèe svoju haljinu lanenu, i gaæe lanene neka obuèe na tijelo svoje, i neka zgrne pepeo kad oganj spali na oltaru žrtvu paljenicu, i neka ga izruèi kod oltara. 003 LEV 006 011 Potom neka svuèe haljine svoje i obuèe druge haljine, i neka iznese pepeo napolje iz okola na èisto mjesto. 003 LEV 006 012 A oganj što je na oltaru neka gori na njemu, neka se ne gasi, nego neka sveštenik loži na oganj drva svako jutro, i neka namješta na nj žrtvu paljenicu, i neka pali na njemu salo od žrtava zahvalnih. 003 LEV 006 013 Oganj neka jednako gori na oltaru, neka se ne gasi. 003 LEV 006 014 A ovo je zakon za dar: sinovi Aronovi neka ga prinose Gospodu pred oltarom. 003 LEV 006 015 Uzevši šaku bijeloga brašna i ulja od dara i sav kad koji bude na daru, neka zapali na oltaru spomen njegov na ugodni miris Gospodu. 003 LEV 006 016 A što preteèe, neka jede Aron i sinovi njegovi; neka se jede bez kvasca na svetom mjestu; u trijemu šatora od sastanka neka jedu. 003 LEV 006 017 Neka se ne mijesi s kvascem; to im dadoh da im bude dio od žrtava mojih ognjenih; to je svetinja nad svetinjama kao žrtva za grijeh i kao žrtva za prijestup. 003 LEV 006 018 Svako muško izmeðu sinova Aronovijeh neka to jede zakonom vjeènim od koljena do koljena od žrtava koje se pale Gospodu; što se god dotakne toga, biæe sveto. 003 LEV 006 019 I reèe Gospod Mojsiju govoreæi: 003 LEV 006 020 Ovo je žrtva Aronova i sinova njegovijeh, koju æe prinositi Gospodu onaj dan kad se koji pomaže: desetinu efe bijeloga brašna za dar svagdašnji, polovinu ujutru a polovinu uveèe. 003 LEV 006 021 U tavi s uljem neka se gotovi; prženo neka donese; i pržene komade dara neka prinese na ugodni miris Gospodu. 003 LEV 006 022 I sveštenik izmeðu sinova njegovijeh, koji bude pomazan nakon njega, neka èini tako isto zakonom vjeènim; neka se pali Gospodu sve to; 003 LEV 006 023 I svaki dar sveštenikov neka se sav spali, a neka se ne jede. 003 LEV 006 024 Još reèe Gospod Mojsiju govoreæi: 003 LEV 006 025 Kaži Aronu i sinovima njegovijem, i reci: ovo je zakon za žrtvu radi grijeha: na mjestu gdje se kolje žrtva paljenica, neka se kolje i žrtva za grijeh pred Gospodom; svetinja je nad svetinjama. 003 LEV 006 026 Sveštenik koji prinese žrtvu za grijeh neka je jede; na svetom mjestu neka se jede, u trijemu od šatora od sastanka. 003 LEV 006 027 Što se god dotakne mesa njezina, biæe sveto; i ako ko pokapa krvlju njezinom haljinu, ono što pokapa neka opere na svetom mjestu. 003 LEV 006 028 I sud zemljani u kojem bude kuhano neka se razbije; ako li je kuhano u sudu mjedenom, neka se istre i vodom opere. 003 LEV 006 029 Svako muško izmeðu sveštenika neka to jede; svetinja je nad svetinjama. 003 LEV 006 030 Ali nijedna žrtva za grijeh, od koje se krv unese u šator od sastanka da se uèini oèišæenje od grijeha u svetinji, neka se ne jede, nego neka se ognjem sažeže. 003 LEV 007 001 A ovo je zakon za žrtvu radi prijestupa; svetinja je nad svetinjama. 003 LEV 007 002 Na kojem se mjestu kolje žrtva paljenica, na onom neka se kolje i žrtva za prijestup; i krvlju njezinom neka se pokropi oltar ozgo unaokolo. 003 LEV 007 003 A sve salo njezino neka se prinese, i rep i salo što pokriva crijeva, 003 LEV 007 004 I oba bubrega, i salo što je na njima i na slabinama, i mrežicu na jetri neka izvadi s bubrezima, 003 LEV 007 005 I neka zapali to sveštenik na oltaru na žrtvu ognjenu Gospodu; to je žrtva za prijestup. 003 LEV 007 006 Svako muško izmeðu sveštenika neka je jede; na svetom mjestu neka se jede; svetinja je nad svetinjama. 003 LEV 007 007 Žrtva je za prijestup kao žrtva za grijeh, jedan je zakon za obje; koji sveštenik uèini njom oèišæenje, njegova je. 003 LEV 007 008 A kad sveštenik prinese èiju žrtvu paljenicu, koža od žrtve koju prinese njegova je. 003 LEV 007 009 I svaki dar peèen u peæi ili zgotovljen u kotliæu ili u tavi, onoga je sveštenika koji ga prinese. 003 LEV 007 010 I svaki dar zamiješen s uljem ili suh, svijeh je sinova Aronovijeh, kako jednoga tako drugoga. 003 LEV 007 011 A ovo je zakon za žrtvu zahvalnu, koja se prinese Gospodu: 003 LEV 007 012 Ako bi je ko prinosio da zahvali, neka prinese na žrtvu zahvalnu kolaèe bez kvasca zamiješene s uljem i pogaèe bez kvasca namazane uljem, i bijeloga brašna popržena s tijem kolaèima zamiješenim s uljem. 003 LEV 007 013 Osim kolaèa hljeb kiseli neka prinese za prinos svoj sa žrtvom zahvalnom, kojom zahvaljuje. 003 LEV 007 014 I od svega što prinosi neka prinese po jedno za žrtvu podignutu Gospodu; i to æe biti onoga sveštenika koji pokropi krvlju od žrtve zahvalne. 003 LEV 007 015 A meso od žrtve zahvalne, kojom se zahvaljuje, neka se pojede onaj dan kad se prinese; i neka ne ostaje ništa do jutra. 003 LEV 007 016 Ako li prinese žrtvu radi zavjeta ili od volje, neka se jede onaj dan kad se prinese; ako što ostane, neka se pojede sjutradan. 003 LEV 007 017 Ako li što mesa od te žrtve ostane do treæega dana, neka se sažeže ognjem. 003 LEV 007 018 Ako li bi ko treæi dan jeo mesa od žrtve zahvalne, neæe biti ugodan onaj koji je prinio, niti æe mu se ona primiti, nego æe biti mrska, i ko bi je god jeo, nosiæe grijeh svoj. 003 LEV 007 019 I meso koje bi se dotaklo èega neèistoga, da se ne jede, nego neka se sažeže ognjem; a drugo meso može jesti ko je god èist. 003 LEV 007 020 A ko bi jeo mesa od žrtve zahvalne prinesene Gospodu, a ne bi bio èist, taj da se istrijebi iz naroda svojega. 003 LEV 007 021 I ko se dotakne èega neèistoga, ili neèista èovjeka ili neèista živinèeta, ili kojega mu drago gada neèistoga, pa jede mesa od žrtve zahvalne prinesene Gospodu, taj da se istrijebi iz naroda svojega. 003 LEV 007 022 I reèe Gospod Mojsiju govoreæi: 003 LEV 007 023 Kaži sinovima Izrailjevim, i reci: ne jedite sala od vola ni od ovce ni od koze. 003 LEV 007 024 Može se uzeti za svaku potrebu salo od živinèeta koje crkne ili ga zvjerka razdre; ali ga ne jedite; 003 LEV 007 025 Ko li bi jeo salo od stoke koju prinosi èovjek na žrtvu ognjenu Gospodu, neka se istrijebi iz naroda svojega onaj koji jede. 003 LEV 007 026 Ni krvi ne jedite u stanovima svojim ni od ptice niti od kojega živinèeta. 003 LEV 007 027 Svaki koji bi jeo kakovu krv, neka se istrijebi iz naroda svojega. 003 LEV 007 028 Opet reèe Gospod Mojsiju govoreæi: 003 LEV 007 029 Kaži sinovima Izrailjevim, i reci: ko prinosi žrtvu svoju zahvalnu Gospodu, neka donese Gospodu prinos svoj od žrtve zahvalne. 003 LEV 007 030 Svojim rukama neka donese što se sažiže Gospodu, salo s grudima neka donese, i grudi neka se obrnu tamo i amo na žrtvu pred Gospodom. 003 LEV 007 031 A sveštenik neka zapali salo na oltaru, grudi pak nek budu Aronu i sinovima njegovijem. 003 LEV 007 032 I desno pleæe od svojih žrtava zahvalnih podajte svešteniku da bude žrtva podignuta. 003 LEV 007 033 A koji izmeðu sinova Aronovijeh prinese krv i salo od žrtve zahvalne, njemu neka bude desno pleæe. 003 LEV 007 034 Jer grudi što se obræu i pleæe što se podiže uzeh od sinova Izrailjevih od svijeh njihovijeh žrtava zahvalnih, i dadoh Aronu svešteniku i sinovima njegovijem zakonom vjeènim da se uzimaju od sinova Izrailjevih. 003 LEV 007 035 To je pomazanoga Arona i pomazanih sinova njegovijeh od ognjenih žrtava Gospodnjih od dana kad ih dovede da vrše službu sveštenièku Gospodu. 003 LEV 007 036 To zapovjedi Gospod da im od dana kad ih pomaza daju sinovi Izrailjevi zakonom vjeènim od koljena na koljeno. 003 LEV 007 037 To je zakon za žrtvu paljenicu, za dar, za žrtvu radi grijeha i za žrtvu radi prijestupa, i za osveštanje i za žrtvu zahvalnu, 003 LEV 007 038 Što je Gospod zapovjedio Mojsiju na gori Sinajskoj kad zapovjedi sinovima Izrailjevim u pustinji Sinajskoj da prinose žrtve svoje Gospodu. 003 LEV 008 001 I reèe Gospod Mojsiju govoreæi: 003 LEV 008 002 Uzmi Arona i sinove njegove s njim i odijelo i ulje pomazanja i tele za žrtvu radi grijeha i dva ovna i kotaricu prijesnijeh hljebova. 003 LEV 008 003 I saberi sav zbor pred vrata šatoru od sastanka. 003 LEV 008 004 I uèini Mojsije kako mu zapovjedi Gospod, i sabra se zbor pred vrata šatoru od sastanka. 003 LEV 008 005 I reèe Mojsije zboru: ovo je zapovjedio Gospod da se uèini. 003 LEV 008 006 I dovede Mojsije Arona i sinove njegove, i opra ih vodom. 003 LEV 008 007 I obuèe mu košulju, i opasa ga pojasom, i ogrnu ga plaštem, i metnu mu svrh njega opleæak, i steže oko njega pojas od opleæka, i opasa ga njim. 003 LEV 008 008 I metnu na nj naprsnik, a na naprsnik metnu Urim i Tumim. 003 LEV 008 009 Još mu metnu kapu na glavu, i na kapu metnu sprijed ploèu zlatnu, krunu svetu, kao što zapovjedi Gospod Mojsiju. 003 LEV 008 010 I uze Mojsije ulje pomazanja, i pomaza šator i sve stvari u njemu, i osveti ih. 003 LEV 008 011 I pokropi njim oltar sedam puta, i pomaza oltar i sve sprave njegove, i umivaonicu i podnožje njezino, da se osveti. 003 LEV 008 012 I izli ulja pomazanja na glavu Aronu, i pomaza ga da se osveti. 003 LEV 008 013 I dovede Mojsije sinove Aronove, i obuèe im košulje, i opasa ih pojasom, i veza im kapice na glave, kao što mu bješe zapovjedio Gospod. 003 LEV 008 014 I dovede tele za grijeh, i Aron i sinovi njegovi metnuše ruke svoje na glavu teletu za grijeh. 003 LEV 008 015 I zakla ga Mojsije, i uzevši krvi njegove pomaza rogove oltaru unaokolo prstom svojim, i oèisti oltar, a ostalu krv izli na podnožje oltaru, i osveti ga da se na njemu èini oèišæenje od grijeha. 003 LEV 008 016 I uze sve salo što je na crijevima, i mrežicu s jetre, i oba bubrega, i salo oko njih, i zapali Mojsije na oltaru. 003 LEV 008 017 A tele s kožom i s mesom i balegom spali ognjem iza okola, kao što bješe Gospod zapovjedio Mojsiju. 003 LEV 008 018 I dovede ovna za žrtvu paljenicu, i Aron i sinovi njegovi metnuše ruke svoje na glavu ovnu; 003 LEV 008 019 I zakla ga Mojsije, i pokropi krvlju njegovom oltar ozgo unaokolo. 003 LEV 008 020 I isjekavši ovna na dijelove zapali Mojsije glavu i dijelove i salo. 003 LEV 008 021 A crijeva i noge opra vodom, i tako spali Mojsije svega ovna na oltaru; i bi žrtva paljenica za ugodni miris, žrtva ognjena Gospodu, kao što bješe Gospod zapovjedio Mojsiju. 003 LEV 008 022 I dovede drugoga ovna, ovna za posveæenje; i Aron i sinovi njegovi metnuše ruke svoje na glavu ovnu. 003 LEV 008 023 I zaklavši ga Mojsije uze krvi njegove, i pomaza njom kraj desnoga uha Aronu i palac desne ruke njegove i palac desne noge njegove. 003 LEV 008 024 I dovede Mojsije sinove Aronove, pa i njima pomaza istom krvlju kraj desnoga uha i palac desne ruke i palac desne noge; a ostalu krv izli Mojsije po oltaru unaokolo. 003 LEV 008 025 Potom uze salo i rep i sve salo što je na crijevima, i mrežicu s jetre, i oba bubrega, i salo oko njih, i pleæe desno, 003 LEV 008 026 A iz kotarice u kojoj stajahu prijesni hljebovi pred Gospodom uze jedan kolaè prijesan, i jedan kolaè hljeba s uljem i jednu pogaèu, i metnu na salo i na pleæe desno. 003 LEV 008 027 I metnu to sve Aronu u ruke, i sinovima njegovijem u ruke, i obrnu tamo i amo za žrtvu obrtanu pred Gospodom. 003 LEV 008 028 Poslije uzevši to iz ruku njihovijeh Mojsije zapali na oltaru svrh žrtve paljenice; to je posveæenje na ugodni miris, žrtva ognjena Gospodu. 003 LEV 008 029 I uze Mojsije grudi, i obrnu ih tamo i amo za žrtvu obrtanu pred Gospodom; i od ovna posvetnoga dopade Mojsiju dio, kao što bješe Gospod zapovjedio Mojsiju. 003 LEV 008 030 I uze Mojsije ulja za pomazanje i krvi koja bješe na oltaru, i pokropi Arona i haljine njegove, i sinove njegove i haljine njihove s njim; i tako posveti Arona i haljine njegove, i sinove njegove i haljine njihove s njim. 003 LEV 008 031 Potom reèe Mojsije Aronu i sinovima njegovijem: kuhajte to meso na vratima šatora od sastanka, i ondje ga jedite i hljeb posvetni što je u kotarici, kao što sam zapovjedio rekavši: Aron i sinovi njegovi neka jedu to. 003 LEV 008 032 A što ostane mesa ili hljeba, ognjem sažezite. 003 LEV 008 033 I ne izlazite s vrata šatora od sastanka sedam dana, dokle se ne navrše dani posveæenja vašega, jer æete se sedam dana posveæivati. 003 LEV 008 034 Kako je bilo danas, tako je Gospod zapovjedio da se èini, da biste se oèistili od grijeha. 003 LEV 008 035 Zato na vratima šatora od sastanka ostanite danju i noæu za sedam dana, i izvršite što je Gospod zapovjedio da izvršite, da ne pomrete, jer mi je tako zapovjeðeno. 003 LEV 008 036 I Aron i sinovi njegovi uèiniše sve što bješe Gospod zapovjedio preko Mojsija. 003 LEV 009 001 A u osmi dan sazva Mojsije Arona i sinove njegove i starješine Izrailjske. 003 LEV 009 002 I reèe Aronu: uzmi tele za žrtvu radi grijeha i ovna za žrtvu paljenicu, oba zdrava; i prinesi ih pred Gospodom. 003 LEV 009 003 A sinovima Izrailjevim kaži i reci: uzmite jare za žrtvu radi grijeha, i tele i jagnje, oboje od godine dana, i zdravo, za žrtvu paljenicu. 003 LEV 009 004 I vola i ovna za žrtvu zahvalnu, da prinesete pred Gospodom, i dar s uljem zamiješen, jer æe vam se danas javiti Gospod. 003 LEV 009 005 I uzeše što zapovjedi Mojsije, i donesoše pred šator od sastanka, i pristupivši sav zbor stadoše pred Gospodom. 003 LEV 009 006 I reèe Mojsije: uèinite što je zapovjedio Gospod, i pokazaæe vam se slava Gospodnja. 003 LEV 009 007 I reèe Mojsije Aronu: pristupi k oltaru, i prinesi žrtvu za grijeh svoj i žrtvu svoju paljenicu, i oèisti od grijeha sebe i narod; i prinesi žrtvu narodu i oèisti ih od grijeha, kao što je zapovjedio Gospod. 003 LEV 009 008 Tada Aron pristupi k oltaru, i zakla tele za se. 003 LEV 009 009 I sinovi Aronovi dodaše mu krv, a on zamoèi prst svoj u krv, i pomaza rogove oltaru; a ostalu krv izli na podnožje oltaru. 003 LEV 009 010 A salo i bubrege i mrežicu s jetre od žrtve za grijeh zapali na oltaru, kao što bješe zapovjedio Gospod Mojsiju. 003 LEV 009 011 A meso i kožu sažeže ognjem iza okola. 003 LEV 009 012 Potom zakla žrtvu svoju paljenicu, i sinovi Aronovi dodaše mu krv od nje, i pokropi njom oltar ozgo unaokolo. 003 LEV 009 013 I dodaše mu žrtvu paljenicu isjeèenu na dijelove zajedno s glavom, i zapali je na oltaru. 003 LEV 009 014 I opravši crijeva i noge od nje, zapali ih na oltaru svrh žrtve paljenice. 003 LEV 009 015 Potom prinese žrtvu narodnu: uze jare za grijeh koje bješe za narod, i zakla ga, i prinese za grijeh kao i prvo. 003 LEV 009 016 Iza toga prinese i žrtvu paljenicu, i svrši po zakonu. 003 LEV 009 017 Prinese i dar, i uzevši od njega punu šaku zapali na oltaru svrh jutrenje žrtve paljenice. 003 LEV 009 018 Potom zakla vola i ovna na žrtvu zahvalnu za narod; i dodaše mu sinovi Aronovi krv, i pokropi njom oltar ozgo unaokolo. 003 LEV 009 019 Pa mu dodaše i salo od vola, i od ovna rep, i salo što pokriva crijeva, i bubrege i mrežicu s jetre, 003 LEV 009 020 I metnuše sve salo na grudi, i zapali salo na oltaru. 003 LEV 009 021 A grudi i desno pleæe obrnu Aron tamo i amo na žrtvu obrtanu pred Gospodom, kao što bješe Gospod zapovjedio Mojsiju. 003 LEV 009 022 Tada podiže Aron ruke svoje prema narodu i blagoslovi ih; i siðe svršiv žrtvu za grijeh i žrtvu paljenicu i žrtvu zahvalnu. 003 LEV 009 023 Potom uðe Mojsije s Aronom u šator od sastanka, a kad opet izaðoše blagosloviše narod; i slava se Gospodnja pokaza svemu narodu. 003 LEV 009 024 Jer doðe oganj od Gospoda, i spali na oltaru žrtvu paljenicu i salo. I vidjevši to sav narod povika i pade nièice. 003 LEV 010 001 A sinovi Aronovi Nadav i Avijud uzevši svaki svoju kadionicu metnuše oganj u njih i na oganj metnuše kad, i prinesoše pred Gospodom oganj tuð, a to im ne bješe zapovjedio. 003 LEV 010 002 Tada doðe oganj od Gospoda i udari ih, te pogiboše pred Gospodom. 003 LEV 010 003 Tada reèe Mojsije Aronu: to je što je kazao Gospod govoreæi: u onima koji pristupaju k meni biæu svet i pred cijelim narodom proslaviæu se. A Aron oæutje. 003 LEV 010 004 A Mojsije pozva Misaila i Elisafana sinove Ozila strica Aronova, i reèe im: hodite i iznesite braæu svoju ispred svetinje napolje iz okola. 003 LEV 010 005 I pristupiše i iznesoše ih u košuljama njihovijem napolje iz okola, kao što reèe Mojsije. 003 LEV 010 006 Tada reèe Mojsije Aronu i Eleazaru i Itamaru, sinovima njegovijem: nemojte otkrivati glava svojih, ni haljina svojih razdirati, da ne izginete i da se Gospod ne razgnjevi na sav zbor; nego braæa vaša, sav rod Izrailjev, neka plaèe radi požara koji uèini Gospod. 003 LEV 010 007 I s vrata šatora od sastanka nemojte izlaziti, da ne izginete, jer je na vama ulje pomazanja Gospodnjega. I uèiniše po rijeèi Mojsijevoj. 003 LEV 010 008 I Gospod reèe Aronu govoreæi: 003 LEV 010 009 Vina i silovita piæa nemoj piti ti ni sinovi tvoji s tobom, kad ulazite u šator od sastanka da ne izginete. To neka vam je uredba vjeèna od koljena na koljeno. 003 LEV 010 010 Da biste mogli raspoznavati šta je sveto šta li nije, i šta je èisto šta li neèisto, 003 LEV 010 011 I da biste uèili sinove Izrailjeve svijem uredbama koje im je kazao Gospod preko Mojsija. 003 LEV 010 012 A Mojsije reèe Aronu i Eleazaru i Itamaru sinovima njegovijem koji ostaše: uzimajte dar što ostane od ognjenih žrtava Gospodnjih, i jedite s hljebom prijesnijem kod oltara; jer je svetinja nad svetinjama. 003 LEV 010 013 Zato æete ga jesti na svetom mjestu, jer je dio tvoj i dio sinova tvojih od ognjenih žrtava Gospodnjih; jer mi je tako zapovjeðeno. 003 LEV 010 014 A grudi od žrtve obrtane i pleæe od žrtve podizane jedite na èistom mjestu, ti i sinovi tvoji i kæeri tvoje s tobom; jer je taj dio dan tebi i sinovima tvojim od zahvalnih žrtava sinova Izrailjevih. 003 LEV 010 015 Pleæe od žrtve podizane i grudi od žrtve obrtane donosiæe se sa salom što se sažiže, da se obrne tamo i amo pred Gospodom, i biæe tvoje i sinova tvojih s tobom zakonom vjeènijem, kao što je zapovjedio Gospod. 003 LEV 010 016 I Mojsije potraži jare za grijeh; ali gle, bješe izgorjelo; zato se razgnjevi na Eleazara i na Itamara sinove Aronove koji ostaše, i reèe: 003 LEV 010 017 Zašto ne jedoste žrtve za grijeh na svetom mjestu? svetinja je nad svetinjama, i dade vam je Gospod da nosite grijeh svega zbora, da bi se oèistili od grijeha pred Gospodom. 003 LEV 010 018 A eto krv njezina nije unesena u svetinju; valjaše vam je jesti na svetom mjestu, kao što sam zapovjedio. 003 LEV 010 019 Tada reèe Aron Mojsiju: eto, danas prinesoše žrtvu svoju za grijeh i žrtvu svoju paljenicu pred Gospodom, i to mi se dogodi. A da sam danas jeo žrtve za grijeh, bi li bilo po volji Gospodu? 003 LEV 010 020 Kad to èu Mojsije, prista na to. 003 LEV 011 001 I reèe Gospod Mojsiju i Aronu govoreæi im: 003 LEV 011 002 Kažite sinovima Izrailjevim i recite: ovo su životinje koje æete jesti izmeðu svijeh životinja na zemlji: 003 LEV 011 003 Što god ima papke i papci su mu razdvojeni i preživa izmeðu životinja, to jedite. 003 LEV 011 004 Ali onijeh što samo preživaju ili što samo imaju papke razdvojene, ne jedite, kao što je kamila, jer preživa ali nema papaka razdvojenih; da vam je neèista; 003 LEV 011 005 I pitomi zec, jer preživa ali nema papaka razdvojenih; neèist da vam je; 003 LEV 011 006 I zec divlji, jer preživa ali nema papaka razdvojenih; neèist da vam je; 003 LEV 011 007 I svinja, jer ima papke razdvojene ali ne preživa; neèista da vam je; 003 LEV 011 008 Mesa od njih ne jedite niti se strva njihova dodijevajte; jer vam je neèisto. 003 LEV 011 009 A izmeðu svega što je u vodi ovo jedite: što god ima pera i ljusku u vodi, po moru i po rijekama, jedite. 003 LEV 011 010 A što nema pera i ljuske u moru i u rijekama izmeðu svega što se mièe po vodi i živi u vodi, da vam je gadno. 003 LEV 011 011 Gadno da vam je; mesa da im ne jedete, i na strv njihov da se gadite. 003 LEV 011 012 Što god nema pera i ljuske u vodi, to da vam je gadno. 003 LEV 011 013 A izmeðu ptica ove da su vam gadne i da ih ne jedete: orao i jastrijeb i morski orao, 003 LEV 011 014 Eja i kraguj po svojim vrstama, 003 LEV 011 015 I svaki gavran po svojim vrstama, 003 LEV 011 016 I sovuljaga i æuk i liska i kobac po svojim vrstama, 003 LEV 011 017 I buljina i gnjurac i ušara, 003 LEV 011 018 I labud i gem i svraka, 003 LEV 011 019 I roda i èaplja po svojim vrstama, i pupavac i ljiljak. 003 LEV 011 020 Što god gamiže a ima krila i ide na èetiri noge, da vam je gadno. 003 LEV 011 021 Ali izmeðu svega što gamiže a ima krila i ide na èetiri noge jedite što ima stegna na nogama svojim, kojima skaèe po zemlji. 003 LEV 011 022 Izmeðu njih jedite ove: arba po vrstama njegovim, salema po vrstama njegovim, argola po vrstama njegovim i agava po vrstama njegovim. 003 LEV 011 023 A što još gamiže a ima krila i èetiri noge, da vam je gadno. 003 LEV 011 024 I o njih æete se oskvrniti; ko se god dotakne mrtva tijela njihova, da je neèist do veèera. 003 LEV 011 025 I ko bi god nosio mrtva tijela njihova, neka opere haljine svoje, i da je neèist do veèera. 003 LEV 011 026 Svaka životinja koja ima papke ali nerazdvojene i ne preživa, da vam je neèista; ko ih se god dotakne, da je neèist. 003 LEV 011 027 I što god ide na šapama izmeðu svijeh životinja èetvoronogih, da vam je neèisto; ko bi se dotakao strva njihova, da je neèist do veèera. 003 LEV 011 028 I ko bi nosio strv njihov, neka opere haljine svoje, i da je neèist do veèera; to da vam je neèisto. 003 LEV 011 029 I izmeðu životinja koje pužu po zemlji da su vam neèiste: lasica i miš i kornjaèa po svojim vrstama, 003 LEV 011 030 I jež i gušter i tvor i puž i krtica. 003 LEV 011 031 To vam je neèisto izmeðu životinja koje pužu; ko ih se dotakne mrtvijeh, da je neèist do veèera. 003 LEV 011 032 I svaka stvar na koju padne koje od njih mrtvo biæe neèista, bila sprava drvena ili haljina ili koža ili torba, i svaka stvar koja treba za kakav posao, neka se metne u vodu, i da je neèista do veèera, poslije da je èista. 003 LEV 011 033 A svaki sud zemljani, u koji padne što od toga, i što god u njemu bude, biæe neèist, i razbijte ga. 003 LEV 011 034 I svako jelo što se jede, ako na njega doðe onaka voda, da je neèisto, i svako piæe što se pije u svakom takom sudu, da je neèisto. 003 LEV 011 035 I na što bi palo što od tijela njihova mrtva sve da je neèisto, i peæ i ognjište neka se razvali, jer je neèisto i neka vam je neèisto. 003 LEV 011 036 A studenac i ubao, gdje se voda skuplja, biæe èist; ali što se dotakne strva njihova, biæe neèisto. 003 LEV 011 037 Ako li što od strva njihova padne na sjeme, koje se sije, ono æe biti èisto. 003 LEV 011 038 Ali ako bude polito sjeme vodom, pa onda padne što od strva njihova na sjeme, da vam je neèisto. 003 LEV 011 039 I kad ugine životinja od onijeh koje jedete, ko se dotakne strva njezina, da je neèist do veèera. 003 LEV 011 040 A ko bi jeo od strva njezina, neka opere haljine svoje i da je neèist do veèera; i ko bi odnio strv njezin, neka opere haljine svoje, i da je neèist do veèera. 003 LEV 011 041 I sve što puže po zemlji, da vam je gadno, da se ne jede. 003 LEV 011 042 Što god ide na trbuhu i što god ide na èetiri noge ili ima više noga izmeðu svega što puže po zemlji, to ne jedite, jer je gad. 003 LEV 011 043 Nemojte se poganiti nièim što gamiže i nemojte se skvrniti njima, da ne budete neèisti s njih. 003 LEV 011 044 Jer ja sam Gospod Bog vaš; zato se osveæujte i budite sveti, jer sam ja svet; i nemojte se skvrniti nièim što puže po zemlji. 003 LEV 011 045 Jer ja sam Gospod, koji sam vas izveo iz zemlje Misirske da vam budem Bog; budite dakle sveti, jer sam ja svet. 003 LEV 011 046 Ovo je zakon za zvijeri i za ptice, i za sve životinje što se mièu po vodi, i za svaku dušu živu koja puže po zemlji, 003 LEV 011 047 Da se raspoznaje neèisto od èistoga i životinja koja se jede od životinje koja se ne jede. 003 LEV 012 001 I reèe Gospod Mojsiju govoreæi: 003 LEV 012 002 Kaži sinovima Izrailjevijem, i reci: kad žena zatrudni i rodi muško, neèista da je sedam dana; kao u dane kad se odvaja radi nemoæi svoje, biæe neèista. 003 LEV 012 003 A u osmi dan neka se obreže dijete. 003 LEV 012 004 A ona još trideset i tri dana neka ostane èisteæi se od krvi; nijedne svete stvari da se ne dodijeva i u svetinju da ne ide dok se ne navrše dani èišæenja njezina. 003 LEV 012 005 A kad rodi žensko, onda da je neèista dvije nedjelje dana, kao kad se odvaja radi nemoæi svoje, i šezdeset i šest dana neka ostane èisteæi se od krvi. 003 LEV 012 006 A kad se navrše dani èišæenja njezina radi sina ili radi kæeri, neka donese svešteniku na vrata šatora od sastanka jagnje od godine za žrtvu paljenicu, i golupèe ili grlicu za žrtvu radi grijeha. 003 LEV 012 007 I sveštenik æe prinijeti žrtvu pred Gospodom, i oèistiæe je od grijeha njezina; i tako æe se oèistiti od teèenja krvi svoje. To je zakon za ženu kad rodi muško ili žensko. 003 LEV 012 008 Ako li ne može dati jagnjeta, onda neka uzme dvije grlice ili dva golubiæa, jedno za žrtvu paljenicu a drugo za žrtvu radi grijeha; i oèistiæe je sveštenik od grijeha njezina i biæe èista. 003 LEV 013 001 Jošte reèe Gospod Mojsiju i Aronu govoreæi: 003 LEV 013 002 Èovjek u koga bi na koži tijela njegova bio otok ili krasta ili bubuljica, i bilo bi na koži tijela njegova nalik na gubu, neka se dovede k Aronu svešteniku ili ka kojemu sinu njegovu svešteniku. 003 LEV 013 003 I neka sveštenik vidi boljeticu na koži tijela njegova; ako dlaka na boljetici bude pobijeljela i boljetica bude na oèi niža od ostale kože tijela njegova, onda je guba; pa kad je vidi sveštenik proglasiæe ga da je neèist. 003 LEV 013 004 Ako li bude bijela bubuljica na koži tijela njegova i ne bude na oèi niža od ostale kože niti dlaka na njoj pobijeljela, onda neka zatvori sveštenik za sedam dana èovjeka sa takom boljeticom. 003 LEV 013 005 A sedmoga dana neka vidi sveštenik; ako opazi da je boljetica ostala kako je bila i nije se dalje razišla po koži, neka ga zatvori sveštenik opet za sedam dana. 003 LEV 013 006 I neka ga sveštenik opet vidi sedmoga dana, pa ako opazi da se boljetica smanjala i nije se dalje razišla po koži, proglasiæe ga sveštenik da je èist; krasta je; i on neka opere haljine svoje i biæe èist. 003 LEV 013 007 Ako li se dalje raširi krasta po koži njegovoj, pošto ga sveštenik vidi i proglasi da je èist, nanovo neka se pokaže svešteniku; 003 LEV 013 008 Ako vidi sveštenik da se krasta raširila po koži njegovoj, proglasiæe sveštenik da je neèist; guba je. 003 LEV 013 009 Kad je guba na èovjeku, neka ga dovedu k svešteniku. 003 LEV 013 010 I sveštenik neka ga vidi; ako bude bijel otok na koži i dlaka bude pobijeljela, ako bi i zdravo meso bilo na otoku, 003 LEV 013 011 Guba je zastarjela na koži tijela njegova; zato æe ga sveštenik proglasiti da je neèist, i neæe ga zatvoriti, jer je neèist. 003 LEV 013 012 Ako li se guba izaspe po koži i pokriju svu kožu èovjeku od glave do pete, gdje bi god sveštenik oèima pogledao, 003 LEV 013 013 Kad sveštenik vidi da je guba pokrila svu kožu na njemu, proglasiæe da je èovjek èist, jer je sve pobijeljelo, pa je èist. 003 LEV 013 014 Ali ako se pokaže na njemu divlje meso, biæe neèist. 003 LEV 013 015 Pa kad sveštenik vidi divlje meso, proglasiæe ga da je neèist; ono je divlje meso neèisto, guba je. 003 LEV 013 016 A kad bi se divlje meso promijenilo i pobijeljelo, neka doðe k svešteniku. 003 LEV 013 017 I kad vidi sveštenik da je boljetica pobijeljela, sveštenik æe proglasiti da je èist; èist je. 003 LEV 013 018 Kad u koga na koži bude èir, pa proðe, 003 LEV 013 019 A poslije na mjestu gdje je bio èir izaðe otok bijel ili bubuljica bijela i crvenkasta, neka se pokaže svešteniku. 003 LEV 013 020 Ako sveštenik vidi da je na oèi niža od ostale kože i dlaka na njoj pobijeljela, proglasiæe ga sveštenik da je neèist, guba je, izašla je iz èira. 003 LEV 013 021 Ako li sveštenik gledajuæi vidi da nije dlaka na njoj pobijeljela niti je niža od kože, nego se smanjala, onda æe ga zatvoriti sveštenik za sedam dana. 003 LEV 013 022 Ako se raširi po koži, onda æe ga sveštenik proglasiti da je neèist; bolest je. 003 LEV 013 023 Ako li ostane na svom mjestu bubuljica i ne raširi se, požiljak je od èira; zato æe ga sveštenik proglasiti da je èist. 003 LEV 013 024 Ako se ko po koži ožeže ognjem, pa pošto se zalijeèi ostane bubuljica bijela i crvenkasta ili samo bijela, 003 LEV 013 025 Neka ga vidi sveštenik; ako dlaka na bubuljici bude pobijeljela i ako na oèi bude niža nego koža, guba je, izašla je iz ožegline; zato æe ga sveštenik proglasiti da je neèist; guba je. 003 LEV 013 026 Ako li sveštenik vidi da na bubuljici nema bijele dlake niti je niža od kože, nego se smanjala, zatvoriæe ga za sedam dana. 003 LEV 013 027 Pa æe je sedmoga dana pogledati sveštenik; ako se bude raširila po koži, tada æe ga sveštenik proglasiti da je neèist; guba je. 003 LEV 013 028 Ako li bubuljica bude ostala na svom mjestu, i ne bude se raširila po koži, nego se smanjala, onda je rana od toga što se ožegao; zato æe ga sveštenik proglasiti da je èist, jer je požiljak od ožegline. 003 LEV 013 029 Ako u èovjeka ili u žene bude boljetica na glavi ili na bradi, 003 LEV 013 030 Sveštenik neka vidi boljeticu; ako na oèi bude niža od ostale kože i na njojzi dlaka žuækasta i tanka, sveštenik æe proglasiti da je neèist; ospa je, guba na glavi ili na bradi; 003 LEV 013 031 A kad sveštenik vidi boljeticu, i opazi da na oèi nije niža od ostale kože i da nema na njoj crne dlake, tada æe zatvoriti sveštenik za sedam dana onoga na kom je ospa. 003 LEV 013 032 Pa kad sveštenik sedmi dan vidi a ospa se nije dalje razišla niti dlaka na njoj požutjela, niti je na oèi ospa niža od kože, 003 LEV 013 033 Tada neka se obrije, ali ospu da ne obrije, i sveštenik neka zatvori još za sedam dana onoga na kom je ospa. 003 LEV 013 034 I sedmoga dana neka sveštenik opet vidi ospu; ako opazi da se ospa nije dalje razišla po koži niti je na oèi niža od ostale kože, tada æe ga proglasiti sveštenik da je èist, pa neka opere haljine svoje, i biæe èist. 003 LEV 013 035 Ako li se raširi ospa po koži, pošto bude proglašen da je èist, 003 LEV 013 036 Tada neka ga vidi sveštenik; ako se bude raširila ospa po koži, neka više ne gleda sveštenik ima li žutijeh dlaka; neèist je. 003 LEV 013 037 Ako li opazi da je ospa ostala gdje je bila i da je crna dlaka izrasla po njoj, zalijeèila se ospa, èist je, i sveštenik æe proglasiti da je èist. 003 LEV 013 038 Kad u èovjeka ili u žene budu bubuljice po koži tijela njihova, bubuljice bijele, 003 LEV 013 039 Sveštenik neka vidi; ako na koži tijela njihova budu bijele bubuljice male, bijela je ospa izašla po koži, èist je. 003 LEV 013 040 Kome opadne kosa s glave, æelav je, èist je. 003 LEV 013 041 Ako mu sprijeda opadne kosa s glave, pola je æelav, i èist je. 003 LEV 013 042 Kad na glavi sasvijem æelavoj ili pola æelavoj bude bijela i crvenkasta boljetica, guba je, izašla na glavi svoj æelavoj ili pola æelavoj. 003 LEV 013 043 I neka ga vidi sveštenik; ako opazi da je bijel i crvenkast otok na glavi svoj æelavoj ili pola æelavoj nalik na gubu po koži ostaloga tijela, 003 LEV 013 044 Èovjek je gubav, neèist je, i sveštenik æe ga proglasiti da je neèist; guba mu je na glavi. 003 LEV 013 045 A gubavac na kom je ta bolest, neka ide u haljinama razdrtijem i gologlav, i usta neka zastre, i neka vièe: neèist, neèist. 003 LEV 013 046 Dokle je god bolest na njemu, neka bude neèist; neèist je, neka živi sam, iza okola neka mu bude stan. 003 LEV 013 047 I ako na haljini bude guba, na haljini vunenoj ili lanenoj, 003 LEV 013 048 Ili na osnovi ili na pouèici od lana ili od vune, ili na koži, ili na èem god od kože, 003 LEV 013 049 I ako boljetica bude zelenkasta ili crvenkasta na haljini ili na koži ili na osnovi ili na pouèici ili na èem god od kože, guba je, i neka se pokaže svešteniku. 003 LEV 013 050 I kad vidi sveštenik bolest, neka zatvori za sedam dana stvar na kojoj je guba. 003 LEV 013 051 I sedmoga dana ako vidi da se dalje razišla bolest po haljini ili po osnovi ili po pouèici ili po koži ili po èemu god od kože, ljuta je guba bolest ona, stvar je neèista. 003 LEV 013 052 Zato neka spali onu haljinu ili osnovu ili pouèicu od vune ili od lana, ili što god bude od kože, na èem bude bolest; jer je ljuta guba, ognjem neka se spali. 003 LEV 013 053 Ako li opazi sveštenik da se bolest nije razišla po haljini ili po osnovi ili pouèici, ili po èemu god od kože, 003 LEV 013 054 Tada neka zapovjedi sveštenik da se opere ono na èem je bolest, pa onda neka zatvori opet za sedam dana. 003 LEV 013 055 Pa neka vidi sveštenik pošto se opere stvar na kojoj je bolest, i ako opazi da bolest nije promijenila boje svoje, ako se i ne bude dalje razišla, stvar je neèista, spali je ognjem; jer je ljuta guba na gornjoj ili na donjoj strani. 003 LEV 013 056 Ako li vidi sveštenik da se mjesto smanjalo pošto je oprano, onda neka ga otkine od haljine ili od kože ili od osnove ili od pouèice. 003 LEV 013 057 Ako li se opet pokaže na haljini ili na osnovi ili na pouèici ili na èem god od kože, guba je koja se širi, ognjem spali ono na èem bude. 003 LEV 013 058 A haljinu ili osnovu ili pouèicu ili što mu drago od kože, kad opereš, pa otide s njega ta bolest, operi još jednom, i biæe èisto. 003 LEV 013 059 Ovo je zakon za gubu na haljini vunenoj ili lanenoj, ili na osnovi ili na pouèici, ili na èem god od kože, kako se može znati je li što èisto ili neèisto. 003 LEV 014 001 Još reèe Gospod Mojsiju govoreæi: 003 LEV 014 002 Ovo je zakon za gubavca kad se èisti: neka se dovede k svešteniku, 003 LEV 014 003 A sveštenik neka izaðe iza okola; i ako vidi da je izlijeèena guba na gubavcu, 003 LEV 014 004 Onda æe zapovjediti sveštenik onome koji se èisti da uzme dvije ptice žive èiste, i drvo kedrovo i crvca i isopa. 003 LEV 014 005 I neka zapovjedi sveštenik da se jedna ptica zakolje nad sudom zemljanim nad vodom živom. 003 LEV 014 006 Pa neka uzme živu pticu i drvo kedrovo i crvac i isop, i sve to zajedno sa živom pticom neka zamoèi u krv od ptice zaklane nad vodom živom. 003 LEV 014 007 I neka pokropi sedam puta onoga koji se èisti od gube, i neka ga proglasi da je èist, i neka pusti živu pticu u polje. 003 LEV 014 008 Tada koji se èisti neka opere haljine svoje i obrije sve dlake svoje, i neka se okupa u vodi, i biæe èist; potom neka uðe u oko, ali da stoji napolju ne ulazeæi u svoj šator sedam dana. 003 LEV 014 009 A u sedmi dan neka obrije sve dlake svoje, glavu i bradu i obrve nad oèima, i sve dlake svoje neka obrije, i neka opere haljine svoje, pa neka se okupa u vodi i biæe èist. 003 LEV 014 010 A u osmi dan neka uzme dva jagnjeta zdrava i jednu ovcu od godine zdravu i tri desetine efe bijeloga brašna zamiješena s uljem za dar, i jedan log ulja. 003 LEV 014 011 A sveštenik koji ga èisti neka postavi onoga koji se èisti zajedno s tijem stvarima pred Gospodom na vratima šatora od sastanka. 003 LEV 014 012 I uzevši sveštenik jedno jagnje neka ga prinese na žrtvu za prijestup zajedno s logom ulja, i neka obrne tamo i amo pred Gospodom na žrtvu obrtanu. 003 LEV 014 013 A poslije neka zakolje jagnje na mjestu gdje se kolje žrtva za grijeh i žrtva paljenica na svetom mjestu, jer žrtva za prijestup pripada svešteniku kao i žrtva za grijeh; svetinja je nad svetinjama. 003 LEV 014 014 Tada neka sveštenik uzme krvi od žrtve za prijestup i pomaže kraj desnoga uha onome koji se èisti i palac desne ruke njegove i palac desne noge njegove. 003 LEV 014 015 Potom neka uzme sveštenik od loga ulja i nalije na dlan svoj lijevi. 003 LEV 014 016 Pa neka zamoèi sveštenik prst od desne ruke svoje u ulje što mu je na lijevom dlanu, i neka pokropi uljem s prsta svojega sedam puta pred Gospodom. 003 LEV 014 017 A ostalijem uljem što mu je na dlanu neka pomaže sveštenik kraj desnoga uha onome koji se èisti, i palac desne ruke njegove i palac desne noge njegove po krvi od žrtve za prijestup. 003 LEV 014 018 A što još ostane ulja na dlanu svešteniku, onijem neka namaže glavu onome koji se èisti, i tako æe ga oèistiti sveštenik pred Gospodom. 003 LEV 014 019 Potom neka sveštenik prinese žrtvu za grijeh, i oèistiæe onoga koji se èisti od svoje neèistote; a poslije neka zakolje žrtvu paljenicu. 003 LEV 014 020 I neka prinese sveštenik žrtvu paljenicu zajedno s darom na oltaru; i tako æe ga oèistiti, i biæe èist. 003 LEV 014 021 Ali ako je siromah te ne može donijeti toliko, onda neka uzme jedno jagnje za žrtvu radi prijestupa da se prinese žrtva obrtana za oèišæenje njegovo, i jednu desetinu efe bijeloga brašna zamiješena s uljem za dar, i log ulja. 003 LEV 014 022 I dvije grlice ili dva golubiæa, koje može priskrbiti, da bude jedno žrtva za grijeh a drugo žrtva paljenica. 003 LEV 014 023 I to neka donese u osmi dan svojega èišæenja svešteniku na vrata šatora od sastanka pred Gospodom. 003 LEV 014 024 Tada sveštenik neka uzme jagnje za prijestup i log ulja, i to neka sveštenik obrne pred Gospodom za žrtvu obrtanu. 003 LEV 014 025 I neka zakolje jagnje za žrtvu radi prijestupa, i uzevši sveštenik krvi od žrtve za prijestup neka pomaže kraj desnoga uha onome koji se èisti i palac desne ruke njegove i palac desne noge njegove. 003 LEV 014 026 I ulja neka nalije sveštenik na dlan svoj lijevi, 003 LEV 014 027 Pa neka zamoèi prst od desne ruke svoje u ulje što mu je na lijevom dlanu, i pokropi njim sedam puta pred Gospodom. 003 LEV 014 028 I uljem što mu je na dlanu neka pomaže sveštenik kraj desnoga uha onome koji se èisti, i palac desne ruke njegove i palac desne noge njegove po mjestu gdje je krv od žrtve za prijestup. 003 LEV 014 029 A što ostane ulja na dlanu svešteniku, onijem neka namaže glavu onome koji se èisti; i tako æe ga oèistiti pred Gospodom. 003 LEV 014 030 Tako neka uèini i s jednom grlicom ili golupèetom od onijeh koje priskrbi. 003 LEV 014 031 Što je priskrbio, jedno æe biti žrtva za grijeh a drugo žrtva paljenica s darom; i tako æe sveštenik oèistiti pred Gospodom onoga koji se èisti. 003 LEV 014 032 To je zakon za gubavca koji ne može priskrbiti svega što treba za oèišæenje. 003 LEV 014 033 I reèe Gospod Mojsiju i Aronu govoreæi: 003 LEV 014 034 Kad doðete u zemlju Hanansku, koju æu vam ja dati da je vaša, pa kad pustim gubu na koju kuæu u zemlji koju æete držati, 003 LEV 014 035 Onda onaj èija je kuæa neka doðe i javi svešteniku govoreæi: èini mi se kao da je guba na kuæi. 003 LEV 014 036 A sveštenik neka zapovjedi da se isprazni kuæa prije nego on doðe da vidi gubu, da se ne bi oskvrnilo što je u kuæi; potom neka doðe sveštenik da vidi kuæu. 003 LEV 014 037 Pa kad vidi bolest, ako bude bolest na zidovima kuænim kao rupice zelenkaste ili crvenkaste i na oèi niže od zida, 003 LEV 014 038 Neka izaðe sveštenik iz kuæe one na vrata kuæna, i zatvori kuæu za sedam dana. 003 LEV 014 039 Poslije opet neka doðe sveštenik u sedmi dan, pa ako vidi da se bolest dalje razišla po zidovima kuænim, 003 LEV 014 040 Zapovjediæe sveštenik da povade kamenje na kom je bolest i da ga bace iza grada na mjesto neèisto. 003 LEV 014 041 A kuæu zapovjediæe da ostružu iznutra svuda unaokolo, i prah što sastružu da prospu iza grada na mjesto neèisto, 003 LEV 014 042 I da uzmu drugo kamenje i uglave na mjesto gdje je bilo preðašnje kamenje; tako i blato drugo uzevši da olijepe kuæu. 003 LEV 014 043 Ako se povrati bolest i opet izraste po kuæi, pošto se povadi kamenje i ostruže kuæa i nanovo olijepi, 003 LEV 014 044 Tada došav sveštenik ako vidi da se bolest razišla po kuæi, ljuta je guba na kuæi, neèista je. 003 LEV 014 045 Neka se razruši ona kuæa, kamenje i drva i sav lijep od one kuæe, i neka se iznese iza grada na mjesto neèisto. 003 LEV 014 046 A ko bi ušao u kuæu onu dok je zatvorena, da je neèist do veèera. 003 LEV 014 047 I ko bi spavao u onoj kuæi, neka opere haljine svoje; tako i ko bi jeo u onoj kuæi, neka opere haljine svoje. 003 LEV 014 048 Ako li sveštenik došav vidi da se nije bolest razišla po kuæi pošto je kuæa nanovo olijepljena, neka proglasi sveštenik da je èista, jer se izlijeèila bolest. 003 LEV 014 049 I neka uzme da bi se kuæa oèistila dvije ptice i drvo kedrovo i crvca i isopa, 003 LEV 014 050 I neka zakolje jednu pticu nad sudom zemljanim nad vodom živom. 003 LEV 014 051 Pa neka uzme drvo kedrovo i isop i crvac i drugu pticu živu, i neka zamoèi u krv od zaklane ptice i u vodu živu, i pokropi kuæu sedam puta. 003 LEV 014 052 I tako æe oèistiti kuæu onu krvlju ptièijom i vodom živom i pticom živom i drvetom kedrovijem i isopom i crvcem. 003 LEV 014 053 Pa onda neka pusti pticu živu iza grada u polje; i oèistiæe kuæu, i biæe èista. 003 LEV 014 054 Ovo je zakon za svaku gubu i za ospu, 003 LEV 014 055 Za gubu na haljini i na kuæi, 003 LEV 014 056 I za otok i za krastu i za bubuljicu, 003 LEV 014 057 Da se zna kad je ko neèist i kad je ko èist. To je zakon za gubu. 003 LEV 015 001 Još reèe Gospod Mojsiju i Aronu govoreæi: 003 LEV 015 002 Kažite sinovima Izrailjevim i recite im: kome èovjeku teèe sjeme od tijela njegova, neèist je. 003 LEV 015 003 A ovaka je neèistota njegova od toga teèenja: ako ispusti tijelo njegovo teèenje svoje, ili se ustavi teèenje u tijelu njegovu, neèistota je na njemu. 003 LEV 015 004 Svaka postelja na koju leže onaj kome teèe sjeme, da je neèista; i sve na što sjede, da je neèisto. 003 LEV 015 005 I ko se god dotakne postelje njegove, neka opere haljine svoje i neka se okupa u vodi, i biæe neèist do veèera. 003 LEV 015 006 I ko sjede na ono na èem je sjedio onaj kome teèe sjeme, neka opere haljine svoje i neka se okupa u vodi, i biæe neèist do veèera. 003 LEV 015 007 I ko se dotakne tijela onoga kome teèe sjeme, neka opere haljine svoje i neka se okupa u vodi, i biæe neèist do veèera. 003 LEV 015 008 I ako onaj kome teèe sjeme pljune na èistoga, on neka opere haljine svoje i neka se okupa u vodi, i biæe neèist do veèera. 003 LEV 015 009 I svako sedlo na kom bi sjedio onaj kome teèe sjeme, da je neèisto. 003 LEV 015 010 I ko bi se dotakao èega god što je bilo pod njim, da je neèist do veèera; i ko bi što takovo nosio, neka opere haljine svoje i okupa se u vodi, i biæe neèist do veèera. 003 LEV 015 011 I koga bi se dotakao onaj kome teèe sjeme ne opravši ruku svojih vodom, neka opere haljine svoje i okupa se u vodi, i biæe neèist do veèera. 003 LEV 015 012 I sud zemljani kojega bi se dotakao onaj kome teèe sjeme, neka se razbije, a drveni sud neka se opere vodom. 003 LEV 015 013 A kad se onaj kome teèe sjeme oèisti od teèenja svojega, neka broji sedam dana pošto se oèisti, i neka opere haljine svoje i neka tijelo svoje opere vodom živom, i biæe èist. 003 LEV 015 014 A u osmi dan neka uzme dvije grlice ili dva golubiæa, i neka doðe pred Gospoda na vrata šatora od sastanka, i neka ih da svešteniku. 003 LEV 015 015 I sveštenik neka prinese jedno od njih na žrtvu za grijeh a drugo na žrtvu paljenicu; tako æe ga oèistiti sveštenik pred Gospodom od teèenja njegova. 003 LEV 015 016 I èovjek kome izaðe sjeme kad spava sa ženom neka opere vodom cijelo tijelo svoje, i biæe neèist do veèera. 003 LEV 015 017 I svaka haljina i svaka koža na kojoj bude tako sjeme, neka se opere vodom i biæe neèisto do veèera. 003 LEV 015 018 I žena kod koje bude spavao taki èovjek, i ona i on neka se okupaju u vodi i biæe neèisti do veèera. 003 LEV 015 019 A žena kad ima vrijeme, kad ide krv od tijela njezina, neka se odvaja sedam dana, i ko je se god dotakne, da je neèist do veèera. 003 LEV 015 020 I na što god legne dok se odvaja, da je neèisto, i na što god sjede, da je neèisto. 003 LEV 015 021 I ko se dotakne postelje njezine, neka opere haljine svoje i neka se okupa u vodi, i biæe neèist do veèera. 003 LEV 015 022 I ko se dotakne èega na èem je ona sjedjela, neka opere haljine svoje i neka se okupa u vodi, i biæe neèist do veèera. 003 LEV 015 023 I što bi god bilo na postelji njezinoj ili na èem je ona sjedjela, pa se ko dotakne toga, da je neèist do veèera. 003 LEV 015 024 A ko bi spavao s njom te bi neèistota njezina došla na nj, da je neèist sedam dana, i postelja na kojoj leži da je neèista. 003 LEV 015 025 A žena, od koje bi išla krv dugo vremena ili osim obiènoga vremena ili u obièno vrijeme ali duže, dokle god teèe neèistota njezina biæe neèista kao u vrijeme kada se odvaja. 003 LEV 015 026 Postelja na kojoj leži dokle joj god krv ide, da joj je kao postelja kad se odvaja; i na èem bi god sjedjela da je neèisto kao što je neèisto kad se odvaja. 003 LEV 015 027 I ko se god dotakne tijeh stvari, neèist je; zato neka opere haljine svoje i okupa se u vodi, i biæe neèist do veèera. 003 LEV 015 028 A kad se oèisti od teèenja krvi svoje, neka broji sedam dana, pa onda da je èista. 003 LEV 015 029 I u osmi dan neka uzme dvije grlice ili dva golubiæa, i neka ih odnese svešteniku na vrata šatora od sastanka. 003 LEV 015 030 I neka sveštenik prinese jedno na žrtvu za grijehe a drugo na žrtvu paljenicu, i oèistiæe je sveštenik pred Gospodom od teèenja neèistote njezine. 003 LEV 015 031 Tako æete odluèivati sinove Izrailjeve od neèistota njihovijeh, da ne ginu s neèistota svojih skvrneæi šator moj što je usred njih. 003 LEV 015 032 To je zakon za onoga kome teèe sjeme i kome izaðe sjeme kad spava sa ženom te bude neèist, 003 LEV 015 033 I za ženu kad boluje od teèenja krvi svoje, i za svakoga koji boluje od teèenja svoga, bilo muško ili žensko, i za èovjeka koji bi ležao s neèistom. 003 LEV 016 001 I reèe Gospod Mojsiju pošto pogiboše dva sina Aronova, a pogiboše kad pristupiše pred Gospoda, 003 LEV 016 002 I kaza Gospod Mojsiju: reci Aronu bratu svojemu da ne ulazi u svako doba u svetinju za zavjes pred zaklopac koji je na kovèegu, da ne pogine, jer æu se u oblaku nad zaklopcem javljati. 003 LEV 016 003 S ovijem neka ulazi Aron u svetinju: s juncem za žrtvu radi grijeha i s ovnom za žrtvu paljenicu. 003 LEV 016 004 Svetu košulju lanenu neka obuèe, i gaæe lanene neka su na tijelu njegovu, i neka se opaše pojasom lanenijem i kapu lanenu neka metne na glavu; to su haljine svete, i neka opere tijelo svoje vodom, pa onda neka ih obuèe. 003 LEV 016 005 A od zbora sinova Izrailjevijeh neka uzme dva jarca za žrtvu radi grijeha, i jednoga ovna za žrtvu paljenicu. 003 LEV 016 006 I neka prinese Aron junca svojega na žrtvu za grijeh i oèisti sebe i dom svoj. 003 LEV 016 007 Potom neka uzme dva jarca, i neka ih metne pred Gospoda na vrata šatora od sastanka. 003 LEV 016 008 I neka Aron baci ždrijeb za ta dva jarca, jedan ždrijeb Gospodu a drugi ždrijeb Azazelu. 003 LEV 016 009 I neka Aron prinese na žrtvu jarca na kojega padne ždrijeb Gospodnji, neka ga prinese na žrtvu za grijeh. 003 LEV 016 010 A jarca na kojega padne ždrijeb Azazelov neka metne živa pred Gospoda, da uèini oèišæenje na njemu, pa neka ga pusti u pustinju Azazelu. 003 LEV 016 011 I neka Aron prinese junca svojega na žrtvu za grijeh i oèisti sebe i dom svoj, i neka zakolje junca svojega na žrtvu za grijeh. 003 LEV 016 012 I neka uzme kadionicu punu žeravice s oltara, koji je pred Gospodom, i pune pregršti kada mirisnoga istucanoga, i neka unese za zavjes. 003 LEV 016 013 I neka metne kad na oganj pred Gospodom, da dim od kada zakloni zaklopac koji je na svjedoèanstvu; tako neæe poginuti. 003 LEV 016 014 Poslije neka uzme krvi od junca i pokropi s prsta svojega po zaklopcu prema istoku, a pred zaklopcem neka sedam puta pokropi tom krvlju s prsta svojega. 003 LEV 016 015 I neka zakolje jarca na žrtvu za grijeh narodni, i neka unese krv njegovu za zavjes; i neka uèini s krvlju njegovom kao što je uèinio s krvlju junèijom, i pokropi njom po zaklopcu i pred zaklopcem. 003 LEV 016 016 I tako æe oèistiti svetinju od neèistota sinova Izrailjevih i od prijestupa njihovijeh u svijem grijesima njihovijem; tako æe uèiniti i u šatoru od sastanka, koji je meðu njima usred neèistota njihovijeh. 003 LEV 016 017 A niko da ne bude u šatoru od sastanka kad on uðe da èini oèišæenje u svetinji, dokle ne izaðe i svrši oèišæenje za se i za dom svoj i za sav zbor Izrailjski. 003 LEV 016 018 A neka izaðe k oltaru koji je pred Gospodom, i oèisti ga; i uzevši krvi od junca i krvi od jarca neka pomaže rogove oltaru unaokolo; 003 LEV 016 019 I neka ga pokropi ozgo istom krvlju s prsta svojega sedam puta; tako æe ga oèistiti i posvetiti ga od neèistota sinova Izrailjevih. 003 LEV 016 020 A kad oèisti svetinju i šator od sastanka i oltar, tada neka dovede jarca živoga. 003 LEV 016 021 I metnuvši Aron obje ruke svoje na glavu jarcu živomu, neka ispovjedi nad njim sva bezakonja sinova Izrailjevih i sve prijestupe njihove u svijem grijesima njihovijem, i metnuvši ih na glavu jarcu neka ga da èovjeku spremnom da ga istjera u pustinju. 003 LEV 016 022 I jarac æe odnijeti na sebi sva bezakonja njihova u pustinju; i pustiæe onoga jarca u pustinju. 003 LEV 016 023 Potom neka opet uðe Aron u šator od sastanka i svuèe haljine lanene koje je obukao kad je išao u svetinju, i ondje neka ih ostavi. 003 LEV 016 024 Pa neka opere tijelo svoje na svetom mjestu i obuèe svoje haljine; i izašav neka prinese svoju žrtvu paljenicu i narodnu žrtvu paljenicu, i oèisti sebe i narod. 003 LEV 016 025 A salo od žrtve za grijeh neka zapali na oltaru. 003 LEV 016 026 A ko odvede jarca za Azazela, neka opere haljine svoje i okupa tijelo svoje u vodi, pa onda neka uðe u oko. 003 LEV 016 027 A junca za grijeh i jarca za grijeh, od kojih je krv unesena da se uèini oèišæenje u svetinji, neka iznesu napolje iz okola, i neka spale ognjem kože njihove i meso njihovo i balegu njihovu. 003 LEV 016 028 A ko ih spali, neka opere haljine svoje i okupa tijelo svoje u vodi, pa onda neka doðe u oko. 003 LEV 016 029 I ovo neka vam bude vjeèna uredba: deseti dan sedmoga mjeseca muèite duše svoje, i ne radite nikakoga posla, ni domorodac ni došljak koji se bavi meðu vama. 003 LEV 016 030 Jer u taj dan biva oèišæenje za vas, da se oèistite; biæete oèišæeni od svijeh grijeha svojih pred Gospodom. 003 LEV 016 031 To neka vam je poèivanje subotno, i muèite duše svoje po uredbi vjeènoj. 003 LEV 016 032 A sveštenik koji bude pomazan i koji bude osveæen da vrši službu sveštenièku na mjesto oca svojega, on neka oèišæa obukavši se u haljine lanene, haljine svete. 003 LEV 016 033 I neka oèisti svetinju svetu i šator od sastanka; i oltar neka oèisti; i sveštenike i sav narod sabrani neka oèisti. 003 LEV 016 034 I ovo neka vam je vjeèna uredba da oèišæate sinove Izrailjeve od svijeh grijeha njihovijeh jedanput u godini. I uèini Mojsije kako mu zapovjedi Gospod. 003 LEV 017 001 Jošte reèe Gospod Mojsiju govoreæi: 003 LEV 017 002 Kaži Aronu i sinovima njegovijem i svijem sinovima Izrailjevim, i reci im: ovo je zapovjedio Gospod govoreæi: 003 LEV 017 003 Ko god od doma Izrailjeva zakolje vola ili jagnje ili kozu u okolu, ili ko god zakolje izvan okola, 003 LEV 017 004 A ne dovede na vrata šatora od sastanka, da prinese prinos Gospodu pred šatorom Gospodnjim, kriv je za krv; prolio je krv; zato da se istrijebi onaj èovjek iz naroda svojega. 003 LEV 017 005 Zato sinovi Izrailjevi neka dovedu žrtve svoje, koje bi klali u polju, neka ih dovedu Gospodu na vrata šatora od sastanka k svešteniku, i neka prinesu žrtve zahvalne Gospodu. 003 LEV 017 006 I sveštenik neka pokropi krvlju po oltaru Gospodnjem na vratima šatora od sastanka, i salo neka zapali na ugodni miris Gospodu. 003 LEV 017 007 I neka više ne prinose žrtve svoje ðavolima, za kojima oni èine preljubu. Ovo neka im bude zakon vjeèan od koljena na koljeno. 003 LEV 017 008 Zato im reci: ko bi god od doma Izrailjeva ili izmeðu stranaca koji se bave meðu njima prinio žrtvu paljenicu ili drugu žrtvu, 003 LEV 017 009 A ne bi je doveo na vrata šatora od sastanka da je prinese Gospodu, taj èovjek da se istrijebi iz naroda svojega. 003 LEV 017 010 A ko bi god od doma Izrailjeva ili izmeðu stranaca koji se bave meðu njima jeo kakve god krvi, okrenuæu lice svoje nasuprot onomu èovjeku koji bude jeo krvi, i istrijebiæu ga iz naroda njegova. 003 LEV 017 011 Jer je duša tijelu u krvi; a ja sam vam je odredio za oltar da se èiste duše vaše; jer je krv što dušu oèišæa. 003 LEV 017 012 Zato rekoh sinovima Izrailjevim: niko izmeðu vas da ne jede krvi; ni došljak koji se bavi meðu vama da ne jede krvi. 003 LEV 017 013 I ko bi god izmeðu sinova Izrailjevih ili izmeðu došljaka koji se bave kod njih ulovio zvjerku ili pticu, koja se jede, neka iscijedi krv iz nje, i zaspe je zemljom. 003 LEV 017 014 Jer je duša svakoga tijela krv njegova, to mu je duša. Zato rekoh sinovima Izrailjevim: krvi nijednoga tijela ne jedite, jer je duša svakoga tijela krv njegova. Ko bi je god jeo, da se istrijebi. 003 LEV 017 015 A ko bi jeo meso od životinje koja crkne ili koju raskine zvjerka, bio domorodac ili došljak, neka opere haljine svoje i okupa se u vodi, i biæe neèist do veèera, a poslije æe biti èist. 003 LEV 017 016 Ako li ih ne opere, i tijela svojega ne okupa, nosiæe bezakonje svoje. 003 LEV 018 001 Još reèe Gospod Mojsiju govoreæi: 003 LEV 018 002 Kaži sinovima Izrailjevim, i reci im: ja sam Gospod Bog vaš. 003 LEV 018 003 Nemojte èiniti što se èini u zemlji Misirskoj, u kojoj ste živjeli, niti èinite što se èini u zemlji Hananskoj, u koju vas vodim, i po uredbama njihovijem nemojte živjeti. 003 LEV 018 004 Nego moje zakone vršite i moje uredbe držite živeæi po njima. Ja sam Gospod Bog vaš. 003 LEV 018 005 Držite uredbe moje i zakone moje; ko ih vrši, živ æe biti kroz njih. Ja sam Gospod. 003 LEV 018 006 Niko da ne pristupa k rodici svojoj po krvi, da otkrije golotinju njezinu. Ja sam Gospod. 003 LEV 018 007 Golotinje oca svojega ni golotinje matere svoje ne otkrij; mati ti je; ne otkrij golotinje njezine. 003 LEV 018 008 Golotinje žene oca svojega ne otkrij; golotinja je oca tvojega. 003 LEV 018 009 Golotinje sestre svoje, kæeri oca svojega ili kæeri matere svoje, koja je roðena u kuæi ili izvan kuæe, ne otkrij golotinje njihove. 003 LEV 018 010 Golotinje kæeri sina svojega, ili kæeri kæeri svoje ne otkrij; jer je tvoja golotinja. 003 LEV 018 011 Golotinje kæeri žene oca svojega, koju je rodio otac tvoj, ne otkrij; sestra ti je. 003 LEV 018 012 Golotinje sestre oca svojega ne otkrij; jedna je krv s ocem tvojim. 003 LEV 018 013 Golotinje sestre matere svoje ne otkrij; jer je jedna krv s materom tvojom. 003 LEV 018 014 Golotinje brata oca svojega ne otkrij pristupajuæi k ženi njegovoj; strina ti je. 003 LEV 018 015 Golotinje žene sina svojega ne otkrij; snaha ti je, ne otkrij golotinje njezine. 003 LEV 018 016 Golotinje žene brata svojega ne otkrij; golotinja je brata tvojega. 003 LEV 018 017 Golotinje žene i kæeri njezine ne otkrij; kæeri sina njezina ni kæeri kæeri njezine nemoj uzeti da otkriješ golotinju njihovu; jedna su krv; zlo je. 003 LEV 018 018 Nemoj uzeti žene preko jedne žene, da je ucvijeliš otkrivajuæi golotinju drugoj za života njezina. 003 LEV 018 019 K ženi dokle se odvaja radi neèistote svoje ne idi da otkriješ golotinju njezinu. 003 LEV 018 020 Sa ženom bližnjega svojega ne lezi skvrneæi se s njom. 003 LEV 018 021 Od sjemena svojega ne daj da se odnese Molohu, da ne oskvrniš imena Boga svojega; ja sam Gospod. 003 LEV 018 022 S muškarcem ne lezi kao sa ženom; gadno je. 003 LEV 018 023 Živinèeta nikakoga nemoj obležati skvrneæi se s njim; i žena da ne legne pod živinèe; grdilo je. 003 LEV 018 024 Nemojte se skvrniti nijednom ovom stvarju; jer su se svijem tijem stvarima oskvrnili narodi koje æu odagnati ispred vas. 003 LEV 018 025 Jer se oskvrnila zemlja, i nevaljalstvo æu njezino pohoditi na njoj, i izmetnuæe zemlja stanovnike svoje. 003 LEV 018 026 Nego vi držite zakone moje i uredbe moje, i ne èinite nijednoga ovoga gada, ni domorodac ni došljak koji se bavi meðu vama; 003 LEV 018 027 Jer sve ove gadove èiniše ljudi u ovoj zemlji koji su bili prije vas, i zemlja je od toga oskvrnjena; 003 LEV 018 028 Da ne izmetne zemlja vas, ako je oskvrnite, kao što je izmetnula narod koji je bio prije vas. 003 LEV 018 029 Jer ko uèini štogod od ovijeh gadova, istrijebiæe se iz naroda svojega duše koje uèine. 003 LEV 018 030 Zato držite što sam naredio da se drži, da ne èinite što od gadnijeh obièaja koji su bili prije vas, i da se ne skvrnite o njih. Ja sam Gospod Bog vaš. 003 LEV 019 001 Još reèe Gospod Mojsiju govoreæi: 003 LEV 019 002 Kaži svemu zboru sinova Izrailjevih, i reci im: budite sveti, jer sam ja svet, Gospod Bog vaš. 003 LEV 019 003 Svaki da se boji matere svoje i oca svojega; i držite subote moje; ja sam Gospod Bog vaš. 003 LEV 019 004 Ne obraæajte se k idolima, i bogova livenijeh ne gradite sebi; ja sam Gospod Bog vaš. 003 LEV 019 005 A kad prinosite žrtvu zahvalnu Gospodu, prinosite je drage volje. 003 LEV 019 006 U koji je dan prinesete, neka se jede, i sjutradan; a što ostane do treæega dana, neka se ognjem sažeže. 003 LEV 019 007 A ako bi se što jelo treæi dan, gad je, neæe biti ugodna. 003 LEV 019 008 Ko bi je god jeo, nosiæe svoje bezakonje, jer oskvrni svetinju Gospodu; zato æe se istrijebiti ona duša iz naroda svojega. 003 LEV 019 009 A kad žanjete rod zemlje svoje, nemoj požeti sasvijem njive svoje, niti pabirèi po žetvi. 003 LEV 019 010 Ni vinograda svojega nemoj pabirèiti, i nemoj kupiti zrna koja padnu po vinogradu tvojem; nego ostavi siromahu i došljaku. Ja sam Gospod Bog vaš. 003 LEV 019 011 Ne kradite; ne lažite i ne varajte bližnjega svojega. 003 LEV 019 012 Ne kunite se imenom mojim krivo; jer æeš oskvrniti ime Boga svojega. Ja sam Gospod. 003 LEV 019 013 Ne zakidaj bližnjega svojega i ne otimaj mu; plaæa nadnièarova da ne prenoæi kod tebe do jutra. 003 LEV 019 014 Nemoj psovati gluha, ni pred slijepca metati što da se spotakne; nego se boj Boga svojega; ja sam Gospod. 003 LEV 019 015 Ne èinite nepravde na sudu, ne gledaj što je ko siromah, niti se povodi za bogatijem; pravo sudi bližnjemu svojemu. 003 LEV 019 016 Ne idi kao opadaè po narodu svojem, i ne ustaj na krv bližnjega svojega; ja sam Gospod. 003 LEV 019 017 Nemoj mrziti na brata svojega u srcu svojem; slobodno iskaraj bližnjega svojega, i nemoj trpjeti grijeha na njemu. 003 LEV 019 018 Ne budi osvetljiv, i ne nosi srdnje na sinove naroda svojega; nego ljubi bližnjega svojega kao sebe samoga; ja sam Gospod. 003 LEV 019 019 Uredbe moje držite; živinèeta svojega ne puštaj na živinèe druge vrste; ne zasijevaj njive svoje dvojakim sjemenom, i ne oblaèi na se haljine od dvojakih stvari. 003 LEV 019 020 Ako bi ko obležao robinju koja je isprošena ali nije otkupljena ni osloboðena, oboje da se šibaju, ali da se ne pogube; jer nije bila osloboðena. 003 LEV 019 021 I neka on prinese Gospodu žrtvu za prijestup svoj na vrata šatora od sastanka, ovna za prijestup. 003 LEV 019 022 I neka ga oèisti pred Gospodom sveštenik ovnom prinesenim za prijestup od grijeha koji je uèinio; i oprostiæe mu se grijeh njegov. 003 LEV 019 023 A kad doðete u zemlju i nasadite svakojakoga voæa, obrežite mu okrajak, rod njegov; tri godine neka vam je neobrezano, i ne jedite ga. 003 LEV 019 024 A èetvrte godine neka bude sav rod njegov posveæen u hvalu Gospodu. 003 LEV 019 025 Pa tek pete godine jedite voæe s njega, da bi vam se umnožio rod njegov. Ja sam Gospod Bog vaš. 003 LEV 019 026 Ništa ne jedite s krvlju. Nemojte vraèati, ni gatati po vremenu. 003 LEV 019 027 Ne strizite kose svoje uokrug, ni grdite brade svoje. 003 LEV 019 028 Za mrtvacem ne režite tijela svojega, ni udarajte na se kakvih biljega. Ja sam Gospod. 003 LEV 019 029 Nemoj skvrniti kæeri svoje puštajuæi je da se kurva, da se ne bi zemlja prokurvala i napunila se bezakonja. 003 LEV 019 030 Držite subote moje, i svetinju moju poštujte. Ja sam Gospod. 003 LEV 019 031 Ne obraæajte se k vraèarima i gatarima, niti ih pitajte, da se ne skvrnite o njih. Ja sam Gospod Bog vaš. 003 LEV 019 032 Pred sijedom glavom ustani, i poštuj lice starèevo, i boj se Boga svojega. Ja sam Gospod. 003 LEV 019 033 Ako je u tebe došljak u zemlji vašoj, ne èini mu krivo. 003 LEV 019 034 Ko je došljak meðu vama, neka vam bude kao onaj koji se rodio meðu vama, i ljubi ga kao sebe samoga; jer ste i vi bili došljaci u zemlji Misirskoj. Ja sam Gospod Bog vaš. 003 LEV 019 035 Ne èinite nepravde u sudu, ni mjerom za dužinu, ni mjerom za težinu, ni mjerom za stvari koje se sipaju. 003 LEV 019 036 Mjerila neka su vam prava, kamenje pravo, efa prava, in prav. Ja sam Gospod Bog vaš, koji sam vas izveo iz zemlje Misirske. 003 LEV 019 037 Držite dakle sve uredbe moje i sve zakone moje, i vršite ih. Ja sam Gospod. 003 LEV 020 001 I reèe Gospod Mojsiju govoreæi: 003 LEV 020 002 Još reci sinovima Izrailjevim: ko god izmeðu sinova Izrailjevih ili izmeðu došljaka koji se bave u Izrailju, da od sjemena svojega Molohu, neka se pogubi, narod u zemlji neka ga zaspe kamenjem. 003 LEV 020 003 I ja æu okrenuti lice svoje nasuprot takom èovjeku, i istrijebiæu ga iz naroda njegova, što od sjemena svojega dade Molohu, i zaprzni svetinju moju i oskvrni sveto ime moje. 003 LEV 020 004 Ako li narod kakogod zatvori oèi da ne vidi toga èovjeka kad da od svojega sjemena Molohu, i ne ubiju ga, 003 LEV 020 005 Ja æu okrenuti lice svoje nasuprot onom èovjeku i nasuprot domu njegovu, i istrijebiæu ga, i sve koji za njim èine preljubu èineæi preljubu za Molohom, iz naroda njihova. 003 LEV 020 006 A ko se obrati k vraèarima i gatarima da èini preljubu za njima, okrenuæu lice svoje nasuprot njemu, i istrijebiæu ga iz naroda njegova. 003 LEV 020 007 Zato posveæujte se, i budite sveti, jer sam ja Gospod Bog vaš. 003 LEV 020 008 I èuvajte uredbe moje i vršite ih. Ja sam Gospod koji vas posveæujem. 003 LEV 020 009 Ko opsuje oca svojega ili mater svoju, da se pogubi; opsovao je oca svojega ili mater svoju; krv njegova na nj. 003 LEV 020 010 A èovjek koji uèini preljubu s tuðom ženom, što je uèinio preljubu sa ženom bližnjega svojega, da se pogubi i preljuboèinac i preljuboèinica. 003 LEV 020 011 Ko bi spavao sa ženom oca svojega, otkrio je golotinju oca svojega; oboje da se pogube; krv njihova na njih. 003 LEV 020 012 Ko bi spavao sa ženom sina svojega, oboje da se pogube; uèiniše sramotu; krv njihova na njih. 003 LEV 020 013 Ko bi muškarca obležao kao ženu, uèiniše gadnu stvar obojica; da se pogube; krv njihova na njih. 003 LEV 020 014 I ko bi uzeo ženu i mater njezinu, zlo je, ognjem da se spali on i ona, da ne bude zla meðu vama. 003 LEV 020 015 Ko bi obležao živinèe, da se pogubi; ubijte i živinèe. 003 LEV 020 016 I ako bi žena legla pod živinèe, ubij i ženu i živinèe, neka poginu, krv njihova na njih. 003 LEV 020 017 Ko bi uzeo sestru svoju, kæer oca svojega ili kæer matere svoje, vidio bi golotinju njezinu i ona bi vidjela golotinju njegovu, sramota je; zato da se istrijebe ispred sinova naroda svojega; otkrio je golotinju sestre svoje, neka nosi bezakonje svoje. 003 LEV 020 018 I ko bi spavao sa ženom kad ima vrijeme i otkrio golotinju njezinu otkrivši teèenje njezino, i ona bi otkrila teèenje krvi svoje, da se istrijebe oboje iz naroda svojega. 003 LEV 020 019 Golotinje sestre matere svoje i sestre oca svojega ne otkrij, jer bi otkrio svoju krv; neka nose bezakonje svoje. 003 LEV 020 020 A ko bi spavao sa ženom strica svojega, otkrio bi golotinju strica svojega; neka nose oboje grijeh svoj, neka pomru bez djece. 003 LEV 020 021 Ko bi uzeo ženu brata svojega, ružno je, otkrio je golotinju brata svojega; bez djece da budu. 003 LEV 020 022 Èuvajte sve uredbe moje i sve zakone moje, i vršite ih, da vas zemlja ne izmetne, u koju vas vodim da živite u njoj. 003 LEV 020 023 Nemojte živjeti po uredbama naroda koje æu otjerati ispred vas, jer su èinili sve to, zato mi omrzoše. 003 LEV 020 024 I rekoh vam: vi æete naslijediti zemlju njihovu i ja æu vam je dati u državu, zemlju u kojoj teèe mlijeko i med. Ja sam Gospod Bog vaš, koji vas odvojih od drugih naroda. 003 LEV 020 025 Zato razlikujte stoku èistu od neèiste, i pticu èistu od neèiste, i nemojte skvrniti duša svojih stokom ili pticom ili èim god što puže po zemlji, što sam vam odvojio da je neèisto. 003 LEV 020 026 I biæete mi sveti, jer sam svet ja, Gospod, i odvojih vas od drugih naroda da budete moji. 003 LEV 020 027 A èovjek ili žena, u kojima bi bio duh vraèarski ili gatarski, da se pogube, kamenjem da se zaspu, krv njihova na njih. 003 LEV 021 001 Još reèe Gospod Mojsiju: kaži sveštenicima sinovima Aronovijem, i reci im: za mrtvacem da se ne skvrni ni jedan u narodu svojem, 003 LEV 021 002 Osim za rodom svojim po krvi, za materom svojom ili za ocem svojim ili za sinom svojim ili za kæerju svojom ili za bratom svojim, 003 LEV 021 003 Ili za roðenom sestrom svojom, djevojkom, koja nije imala muža; za njom se može oskvrniti. 003 LEV 021 004 Ako je oženjen, da se ne oskvrni za ženom svojom u narodu svojem uèinivši se neèist. 003 LEV 021 005 Da se ne naèine æelavi èupajuæi kosu s glave svoje i da ne briju brade svoje, niti se režu po tijelu svojem. 003 LEV 021 006 Neka budu sveti Bogu svojemu, i neka ne skvrne imena Boga svojega, jer prinose žrtve ognjene Gospodnje, hljeb Boga svojega, zato neka su sveti. 003 LEV 021 007 Neka se ne žene ženom kurvom ili silovanom; ni puštenicom neka se ne žene; jer su sveti Bogu svojemu. 003 LEV 021 008 I tebi neka je svaki svet, jer prinosi hljeb Boga tvojega; svet neka ti je, jer sam ja svet, Gospod, koji vas posveæujem. 003 LEV 021 009 A kæi sveštenièka koja se oskvrni kurvajuæi se, skvrni oca svojega, ognjem neka se spali. 003 LEV 021 010 A sveštenik najviši izmeðu braæe svoje, kojemu se na glavu izlilo ulje pomazanja i koji je posveæen da se oblaèi u svete haljine, neka ne otkriva glave svoje, i haljina svojih neka ne razdire. 003 LEV 021 011 I k mrtvacu nijednom neka ne ide, ni za ocem svojim ni za materom svojom da se ne oskvrni. 003 LEV 021 012 I iz svetinje neka ne izlazi, da ne bi oskvrnio svetinju Boga svojega, jer je na njemu vijenac, ulje pomazanja Boga njegova; ja sam Gospod. 003 LEV 021 013 On neka se ženi djevojkom. 003 LEV 021 014 Udovicom ni puštenicom ni silovanom ni kurvom da se ne ženi; nego djevojkom iz naroda svojega neka se oženi. 003 LEV 021 015 I neka ne skvrni sjemena svojega u narodu svojem, jer sam ja Gospod, koji ga posveæujem. 003 LEV 021 016 Opet reèe Gospod Mojsiju govoreæi: 003 LEV 021 017 Kaži Aronu i reci: u koga bi iz sjemena tvojega od koljena do koljena bila mana na tijelu, onaj neka ne pristupa da prinosi hljeb Boga svojega. 003 LEV 021 018 Jer niko na kome bi bila mana ne valja da pristupa, ni slijep, ni hrom, ni u koga bi bio koji ud preveæ mali ili preveæ veliki, 003 LEV 021 019 Ni u koga je slomljena noga ili ruka. 003 LEV 021 020 Ni grbav, ni drljav, ni ko ima bionu na oku, ni šugav, ni lišajiv, ni prosut. 003 LEV 021 021 U koga bi god iz sjemena Arona sveštenika bila kaka mana na tijelu, neka ne pristupa da prinosi žrtve ognjene Gospodu; mana je na njemu; da ne pristupa da prinosi hljeb Boga svojega. 003 LEV 021 022 Ali hljeb Boga svojega od stvari presvetih i od stvari svetih neka jede; 003 LEV 021 023 Ali za zavjes neka ne ulazi; k oltaru neka se ne približuje, jer je mana na njemu, pa neka ne skvrni svetinje moje, jer sam ja Gospod koji ih posveæujem. 003 LEV 021 024 I Mojsije kaza to Aronu i sinovima njegovijem i svijem sinovima Izrailjevim. 003 LEV 022 001 I reèe Gospod Mojsiju govoreæi: 003 LEV 022 002 Kaži Aronu i sinovima njegovijem da se èuvaju od svetijeh stvari sinova Izrailjevih, da ne bi oskvrnili sveto ime moje u onom što mi oni posveæuju; ja sam Gospod. 003 LEV 022 003 Reci im: ko bi god iz sjemena vašega od koljena na koljeno pristupio k svetijem stvarima, koje bi posvetili sinovi Izrailjevi Gospodu, kad je neèistota njegova na njemu, taj neka se istrijebi ispred lica mojega; ja sam Gospod. 003 LEV 022 004 Ko bi god iz sjemena Aronova bio gubav ili bi išlo sjeme od njega, neka ne jede svetijeh stvari dokle ne bude èist; tako i koji bi se dotakao koga neèista od mrtva tijela ili onoga od koga je izašlo sjeme. 003 LEV 022 005 Ili ko bi se dotakao èega što gamiže po zemlji, od èega bi se oskvrnio, ili èovjeka od kojega bi se oskvrnio kakve mu drago radi neèistote njegove, 003 LEV 022 006 Ko bi se dotakao takoga èega, biæe neèist do veèera; zato neka ne jede svetijeh stvari ako ne okupa tijela svojega u vodi. 003 LEV 022 007 A kad zaðe sunce, biæe èist, i onda može jesti od svetijeh stvari; jer mu je hrana. 003 LEV 022 008 Mrcinoga ili što raskine zvjerka neka ne jede, da se njim ne skvrni; ja sam Gospod. 003 LEV 022 009 Tako neka drže što sam uredio da se drži, da ne navuku na se grijeha i ne umru od njega oskvrnivši se. Ja sam Gospod, koji ih posveæujem. 003 LEV 022 010 Niko drugi da ne jede svetijeh stvari, ni ukuæanin sveštenikov ni nadnièar da ne jede svetijeh stvari. 003 LEV 022 011 A kad sveštenik kupi koga za novce, taj neka ih jede, i koji se rodi u kuæi njegovoj; oni neka jedu jela njegova. 003 LEV 022 012 Ali kæi sveštenièka kad se uda za èovjeka drugoga plemena, ona da ne jede od žrtava podignutijeh svetijeh stvari. 003 LEV 022 013 A kæi sveštenièka ako obudovi, ili je pusti muž, ako nema poroda, neka se vrati kuæi oca svojega kao što je bila u djetinjstvu svojem, hljeb oca svojega neka jede; ali niko drugoga plemena da ga ne jede. 003 LEV 022 014 A ko bi nehotice jeo svetu stvar, neka dometne peti dio i naknadi svešteniku svetu stvar, 003 LEV 022 015 Da ne bi skvrnili svetijeh stvari sinova Izrailjevih, koje prinose Gospodu, 003 LEV 022 016 I da ne bi navlaèili na njih kara za prijestup jeduæi svete stvari njihove, jer sam ja Gospod, koji ih posveæujem. 003 LEV 022 017 Još reèe Gospod Mojsiju govoreæi: 003 LEV 022 018 Kaži Aronu i sinovima njegovijem i svijem sinovima Izrailjevijem, i reci im: ko god od doma Izrailjeva ili izmeðu stranaca koji su u Izrailju hoæe da prinese žrtvu svoju po kakvom god zavjetu svom, ili od dobre volje svoje dar, što se prinosi Gospodu na žrtvu paljenicu, 003 LEV 022 019 Neka prinese drage volje muško zdravo od goveda ili od ovaca ili od koza. 003 LEV 022 020 Na èem bi bila mana, ono ne prinosite, jer vam se ne bi primilo. 003 LEV 022 021 I kad ko hoæe da prinese žrtvu zahvalnu Gospodu, izvršujuæi zavjet ili od svoje volje dajuæi dar, od goveda ili od sitne stoke, neka bude zdravo, da bi bilo primljeno; nikake mane da nema na njemu. 003 LEV 022 022 Slijepo ili kojemu je što slomljeno ili odbijeno, ni gutavo ni krastavo ni lišajivo, što je tako ne prinosite Gospodu, i ne meæite ih na oltar Gospodnji za žrtvu ognjenu. 003 LEV 022 023 A vola ili ovcu ili kozu s udom kojim prevelikim ili premalim možeš prinijeti za dobrovoljni dar; ali za zavjet neæe se primiti. 003 LEV 022 024 Ujalovljeno uvrtanjem, tuèenjem, kidanjem ili rezanjem, ne prinosite Gospodu; i ne èinite toga u zemlji svojoj. 003 LEV 022 025 I iz ruke tuðinske nemojte uzimati nijedne stvari da prinesete hljeb Bogu svojemu; jer je kvar njihov u njima; imaju manu, neæe vam se primiti. 003 LEV 022 026 Još reèe Gospod Mojsiju govoreæi: 003 LEV 022 027 Tele i jagnje i jare kad se omladi, neka bude sedam dana kod majke svoje, pa od osmoga dana i poslije biæe ugodno za žrtvu ognjenu Gospodu. 003 LEV 022 028 A krave ni ovce ni koze ne koljite u jedan dan s mladetom njezinijem. 003 LEV 022 029 I kad prinosite Gospodu žrtvu radi hvale, prinesite je dragovoljno. 003 LEV 022 030 Neka se jede istoga dana, i ne ostavljajte ništa do jutra; ja sam Gospod. 003 LEV 022 031 Zato držite zapovijesti moje, i vršite ih; ja sam Gospod. 003 LEV 022 032 I nemojte skvrniti svetoga imena mojega, i ja æu se svetiti meðu sinovima Izrailjevim; ja sam Gospod, koji vas posveæujem. 003 LEV 022 033 Koji sam vas izveo iz zemlje Misirske da vam budem Bog; ja sam Gospod. 003 LEV 023 001 Još reèe Gospod Mojsiju govoreæi: 003 LEV 023 002 Kaži sinovima Izrailjevim, i reci im: praznici Gospodnji, koje æete zvati sveti sabori, ovo su praznici moji: 003 LEV 023 003 Šest dana radi, a sedmi dan, koji je subota za poèivanje, neka bude sveti sabor, ne radite nijednoga posla; subota je Gospodnja po svijem stanovima vašim. 003 LEV 023 004 Ovo su praznici Gospodnji, sabori sveti, na koje æete se sabirati u vrijeme njihovo: 003 LEV 023 005 Èetrnaestoga dana prvoga mjeseca uveèe pasha je Gospodnja. 003 LEV 023 006 A petnaestoga dana istoga mjeseca praznik je prijesnijeh hljebova Gospodu; sedam dana jedite hljebove prijesne. 003 LEV 023 007 Prvi dan neka vam bude sabor sveti, nikakvoga posla ropskoga ne radite. 003 LEV 023 008 Nego za sedam dana prinosite Gospodu žrtve ognjene; a sedmi dan neka je sabor sveti; ne radite nijednoga posla ropskoga. 003 LEV 023 009 Još reèe Gospod Mojsiju govoreæi: 003 LEV 023 010 Kaži sinovima Izrailjevim, i reci im: kad doðete u zemlju koju æu vam dati, i stanete žeti u njoj, tada donesite snop prvina od žetve svoje k svešteniku; 003 LEV 023 011 A on neka obræe snop pred Gospodom, da bi vam se primio; sjutradan po suboti neka ga obræe sveštenik. 003 LEV 023 012 A isti dan kad budete obrtali snop, prinesite jagnje od godine dana zdravo na žrtvu paljenicu Gospodu; 003 LEV 023 013 I dar uza nj, dvije desetine efe bijeloga brašna zamiješena s uljem, da bude žrtva ognjena Gospodu na ugodni miris; i naljev uza nj, vina èetvrt ina. 003 LEV 023 014 A hljeba, ni zrna pržena ni zrna u klasu nemojte jesti do onoga dana kad prinesete žrtvu Bogu svojemu; to da vam je vjeèna uredba od koljena do koljena po svijem stanovima vašim. 003 LEV 023 015 Potom od prvoga dana po suboti, od dana kad prinesete snop za žrtvu obrtanu, brojte sedam nedjelja punijeh; 003 LEV 023 016 Do prvoga dana po sedmoj nedjelji nabrojte pedeset dana; onda prinesite nov dar Gospodu. 003 LEV 023 017 Iz stanova svojih donesite dva hljeba za žrtvu obrtanu; od dvije desetine efe bijeloga brašna da budu, s kvascem neka budu peèeni; to su prvine Gospodu. 003 LEV 023 018 A s tijem hljebom prinesite sedam jaganjaca od godine zdravijeh, i jedno tele i dva ovna, da bude žrtva paljenica Gospodu s darovima svojim i naljevima svojim, da bude žrtva ognjena na ugodni miris Gospodu. 003 LEV 023 019 Zakoljite i jarca jednoga za grijeh i dva jagnjeta od godine za žrtvu zahvalnu. 003 LEV 023 020 I sveštenik neka to obrne tamo i amo s hljebom od prvina i sa dva jagnjeta na žrtvu obrtanu pred Gospodom; i biæe svete stvari Gospodu za sveštenika. 003 LEV 023 021 I saberite se u taj dan, sabor sveti da vam je; nijednoga posla ropskoga ne radite zakonom vjeènim po svijem stanovima svojim od koljena do koljena. 003 LEV 023 022 A kad stanete žeti u zemlji svojoj, nemoj sasvijem požeti njive svoje, ni pabirèi po žetvi; ostavi siromahu i došljaku; ja sam Gospod Bog vaš. 003 LEV 023 023 Još reèe Gospod Mojsiju govoreæi: 003 LEV 023 024 Kaži sinovima Izrailjevim, i reci: prvi dan sedmoga mjeseca neka vam je odmor, spomen trubni, sabor sveti. 003 LEV 023 025 Nijednoga posla ropskoga nemojte raditi, nego prinesite žrtvu ognjenu Gospodu. 003 LEV 023 026 Još reèe Gospod Mojsiju govoreæi: 003 LEV 023 027 A deseti je dan toga mjeseca sedmoga dan oèišæenja; sabor sveti neka vam je, i muèite duše svoje, i prinesite Gospodu žrtvu ognjenu. 003 LEV 023 028 U taj dan nemojte raditi nijednoga posla, jer je dan oèišæenja, da se oèistite pred Gospodom Bogom svojim. 003 LEV 023 029 A svaka duša koja se ne bi muèila u taj dan, da se istrijebi iz naroda svojega. 003 LEV 023 030 I svaku dušu koja bi radila kakav posao u taj dan, ja æu zatrti dušu onu u narodu njezinu. 003 LEV 023 031 Nijednoga posla nemojte raditi; to da je vjeèna uredba od koljena do koljena u svijem stanovima vašim. 003 LEV 023 032 Subota poèivanja neka vam bude, i muèite duše svoje; devetoga dana istoga mjeseca kad bude veèe, od veèera do veèera praznujte poèinak svoj. 003 LEV 023 033 Još reèe Gospod Mojsiju govoreæi: 003 LEV 023 034 Kaži sinovima Izrailjevim, i reci: petnaestoga dana sedmoga mjeseca praznik je sjenica za sedam dana Gospodu. 003 LEV 023 035 Prvi dan neka bude sabor sveti, nijednoga posla ropskoga nemojte raditi. 003 LEV 023 036 Za sedam dana prinosite žrtve ognjene Gospodu; osmi dan neka vam bude sabor sveti, i prinesite žrtve ognjene Gospodu; praznik je, nijednoga posla ropskoga nemojte raditi. 003 LEV 023 037 To su praznici Gospodnji, koje æete praznovati na saborima svetim da prinesete žrtve ognjene Gospodu: žrtvu paljenicu i dar i žrtvu zahvalnu i naljev, sve kad je èemu dan, 003 LEV 023 038 Osim subota Gospodnjih i osim darova vaših i osim svijeh zavjeta vaših i osim svijeh dobrovoljnijeh prinosa vaših, koje æete davati Gospodu. 003 LEV 023 039 Ali petnaesti dan toga mjeseca sedmoga, kad saberete rod zemaljski, praznujte praznik Gospodu sedam dana; u prvi je dan odmor i u osmi je dan odmor. 003 LEV 023 040 U prvi dan uzmite voæa s lijepijeh drveta, i grana palmovijeh i grana s gustijeh drveta i vrbe s potoka, i veselite se pred Gospodom Bogom svojim sedam dana. 003 LEV 023 041 I praznujte taj praznik Gospodu sedam dana svake godine zakonom vjeènim od koljena do koljena, sedmoga mjeseca praznujte ga. 003 LEV 023 042 I pod sjenicama budite sedam dana, ko je god roðen u Izrailju neka bude pod sjenicama, 003 LEV 023 043 Da bi znalo natražje vaše da sam ja uèinio da žive pod sjenicama sinovi Izrailjevi kad sam ih izveo iz zemlje Misirske. Ja sam Gospod Bog vaš. 003 LEV 023 044 I Mojsije kaza praznike Gospodnje sinovima Izrailjevijem. 003 LEV 024 001 Još reèe Gospod Mojsiju govoreæi: 003 LEV 024 002 Zapovjedi sinovima Izrailjevim neka ti donesu ulja maslinova èista, cijeðena, za vidjelo, da žišci gore vazda. 003 LEV 024 003 Pred zavjesom svjedoèanstva u šatoru od sastanka Aron æe ih namještati da gore od veèera do jutra pred Gospodom vazda zakonom vjeènim od koljena do koljena. 003 LEV 024 004 Na svijetnjak èisti namještaæe žiške pred Gospodom vazda. 003 LEV 024 005 I uzmi bijeloga brašna, i ispeci dvanaest kolaèa, svaki kolaè da bude od dvije desetine efe. 003 LEV 024 006 I postavi ih u dva reda, po šest u jedan red, na èistom stolu pred Gospodom. 003 LEV 024 007 I na svaki red metni kada èistoga, da bude za svaki hljeb spomen, žrtva ognjena Gospodu. 003 LEV 024 008 Svake subote neka ih postavlja sveštenik pred Gospodom vazda uzimajuæi od sinova Izrailjevih zakonom vjeènim. 003 LEV 024 009 I biæe Aronovi i sinova njegovijeh, koji æe jesti na mjestu svetom, jer im je svetinja nad svetinjama od ognjenijeh žrtava Gospodnjih zakonom vjeènim. 003 LEV 024 010 A izaðe sin jedne Izrailjke, kojemu je otac bio Misirac, meðu sinove Izrailjeve, i svadi se u okolu sin žene Izrailjke s nekim Izrailjcem. 003 LEV 024 011 I psujuæi sin žene Izrailjke pohuli ime Božije, te ga dovedoše k Mojsiju; a mati mu bješe po imenu Salomita, kæi Davrijina, od plemena Danova. 003 LEV 024 012 I metnuše ga u zatvor dokle im se kaže šta æe èiniti s njim po rijeèi Gospodnjoj. 003 LEV 024 013 A Gospod reèe Mojsiju govoreæi: 003 LEV 024 014 Izvedi toga psovaèa napolje iz okola, i neka svi koji su èuli metnu ruke svoje na glavu njegovu, i neka ga sav narod zaspe kamenjem. 003 LEV 024 015 A sinovima Izrailjevim kaži i reci: ko bi god pohulio Boga svojega, nosiæe grijeh svoj. 003 LEV 024 016 Ko bi ružio ime Gospodnje, da se pogubi, sav narod da ga zaspe kamenjem; i došljak i domorodac koji bi ružio ime Gospodnje, da se pogubi. 003 LEV 024 017 I ko ubije èovjeka, da se pogubi. 003 LEV 024 018 A ko ubije živinèe, neka vrati drugo, živinèe za živinèe. 003 LEV 024 019 I ko rani bližnjega svojega, kako uèini tako da mu bude: 003 LEV 024 020 Ulom za ulom, oko za oko, zub za zub; kako ošteti tijelo èovjeku, onako da mu se uèini. 003 LEV 024 021 Ko ubije živinèe, da vrati drugo; ali ko ubije èovjeka, da se pogubi. 003 LEV 024 022 Zakon da vam je jedan, došljaku da bude kao i roðenom u zemlji. Jer sam ja Gospod Bog vaš. 003 LEV 024 023 I Mojsije kaza sinovima Izrailjevim, a oni izvedoše psovaèa napolje iz okola, i zasuše ga kamenjem; i uèiniše sinovi Izrailjevi kako Gospod zapovjedi Mojsiju. 003 LEV 025 001 Još reèe Gospod Mojsiju na gori Sinajskoj govoreæi: 003 LEV 025 002 Kaži sinovima Izrailjevim, i reci im: kad doðete u zemlju koju vam ja dajem, neka praznuje zemlja subotu Gospodnju. 003 LEV 025 003 Šest godina zasijevaj njivu svoju, i šest godina reži vinograd svoj i sabiraj rod. 003 LEV 025 004 A sedma godina neka bude subota za odmor zemlji, subota Gospodnja; nemoj sijati u polju svojem ni rezati vinograda svojega. 003 LEV 025 005 Što samo od sebe rodi iza žetve tvoje nemoj žeti, i grožða u vinogradu svojem nerezanom nemoj brati; neka bude godina odmora zemlji. 003 LEV 025 006 Ali što rodi zemlja za poèivanja svojega, ono neka vam bude hrana, tebi i sluzi tvojemu i sluškinji tvojoj i najamniku tvojemu i ukuæaninu tvojemu koji je kod tebe. 003 LEV 025 007 I stoci tvojoj i svijem životinjama što su u tvojoj zemlji, sav rod njezin neka bude hrana. 003 LEV 025 008 I nabroj sedam sedmina godina, sedam puta po sedam godina, tako da ti sedam sedmina godina bude èetrdeset i devet godina. 003 LEV 025 009 Tada zapovjedi neka zatrubi truba deseti dan sedmoga mjeseca, na dan oèišæenja neka trubi truba po svoj zemlji vašoj. 003 LEV 025 010 I posvetite godinu pedesetu, i proglasite slobodu u zemlji svima koji žive u njoj; to neka vam je oprosna godina, i tada se vratite svaki na svoju baštinu, i svaki u rod svoj vratite se. 003 LEV 025 011 Oprosna godina da vam je ta pedeseta godina; nemojte sijati, niti žanjite što samo rodi te godine, niti berite grožða u vinogradima nerezanim. 003 LEV 025 012 Jer je oprosna godina; neka vam je sveta; sa svakoga polja jedite rod njegov. 003 LEV 025 013 Te godine oprosne vratite se svaki na svoju baštinu. 003 LEV 025 014 I ako prodaš što bližnjemu svojemu ili kupiš što od bližnjega svojega, ne varajte jedan drugoga. 003 LEV 025 015 Prema broju godina po oprosnoj godini kupuj od bližnjega svojega, i prema broju godina u koje æeš brati rod neka ti prodaje. 003 LEV 025 016 Što više bude godina to æe cijena biti veæa onome što kupuješ, a što manje bude godina to æe manja biti cijena, jer ti se prodaje broj ljetina. 003 LEV 025 017 Zato ne varajte jedan drugoga, nego se bojte Boga svojega; jer sam ja Gospod Bog vaš. 003 LEV 025 018 Držite uredbe moje i èuvajte zakone moje i vršite ih, pa æete živjeti u zemlji bez straha. 003 LEV 025 019 I zemlja æe raðati rod svoj, i ješæete ga, i biæete siti, i živjeæete u njoj bez straha. 003 LEV 025 020 I ako biste rekli: šta æemo jesti sedme godine, eto neæemo sijati niti æemo brati ljetine? 003 LEV 025 021 Pustiæu blagoslov svoj na vas šeste godine, te æe roditi za tri godine. 003 LEV 025 022 I sijaæete osme godine, a ješæete ljetinu staru do devete godine, dokle ne prispije rod njezin, ješæete stari. 003 LEV 025 023 Ali da se zemlja ne prodaje za svagda, jer je moja zemlja, a vi ste došljaci i ukuæani kod mene. 003 LEV 025 024 Zato po svoj zemlji države vaše neka se otkupljuju zemlje. 003 LEV 025 025 Ako osiromaši brat tvoj i proda nešto od baštine svoje, a poslije doðe ko od roda njegova najbliži njemu da otkupi, neka otkupi što brat njegov prodade. 003 LEV 025 026 Ako li ne bi imao nikoga da otkupi, nego bi se pomogao i zglavio koliko treba za otkup, 003 LEV 025 027 Onda neka odbije godine otkako je prodao, pa što ostane neka isplati onome kome je prodao, i tako neka opet doðe do svoje baštine. 003 LEV 025 028 Ako li nema koliko bi trebalo vratiti, onda ostaje stvar prodana u onoga ko je kupio do godine oprosne, a oprosne godine ostaviæe se, i on æe se vratiti na svoju baštinu. 003 LEV 025 029 Ko proda kuæu u kojoj se sjedi u mjestu ograðenu zidom, vlastan je otkupiti je dokle se ne navrši godina dana otkako je proda; cijelu godinu dana ima vlast otkupiti je. 003 LEV 025 030 A ako je ne otkupi za godinu dana, onda ostaje kuæa u mjestu ograðenu zidom onome ko je kupio sasvijem od koljena na koljeno, i neæe je ostaviti oprosne godine. 003 LEV 025 031 A kuæe po selima, koja nijesu ograðena zidom, neka se uzimaju kao njive, mogu se otkupiti, i godine oprosne vraæaju se. 003 LEV 025 032 A mjesta Levitska i kuæe u mjestima njihovijem, svagda mogu otkupiti Leviti. 003 LEV 025 033 Ali ko kupi od Levita, neka oprosne godine ostavi kupljenu kuæu i što je imao u mjestu; jer kuæe po mjestima Levitskim jesu njihove meðu sinovima Izrailjevim. 003 LEV 025 034 Ali polje pod mjestima njihovijem da se ne prodaje; jer je njihovo dostojanje dovijeka. 003 LEV 025 035 Ako osiromaši brat tvoj i iznemogne ruka njegova pored tebe, prihvati ga, i kao stranac i došljak neka poživi uz tebe. 003 LEV 025 036 Nemoj uzimati od njega kamate ni dobiti; nego se boj Boga, da bi poživio brat tvoj uz tebe. 003 LEV 025 037 Novaca nemoj mu davati na kamatu, niti mu hrane svoje pozaimaj radi dobiti. 003 LEV 025 038 Ja sam Gospod Bog vaš, koji sam vas izveo iz zemlje Misirske da vam dam zemlju Hanansku i da vam budem Bog. 003 LEV 025 039 I ako osiromaši brat tvoj kod tebe tako da ti se proda, nemoj ga držati kao roba; 003 LEV 025 040 Kao najamnik i kao došljak neka bude kod tebe; do oprosne godine neka služi kod tebe. 003 LEV 025 041 A onda neka ide od tebe sa sinovima svojim, neka se vrati u rod svoj, i na baštinu otaca svojih neka se vrati. 003 LEV 025 042 Jer su moje sluge, koje sam izveo iz zemlje Misirske, neka se ne prodaju kao robovi. 003 LEV 025 043 Nemoj gospodariti nad njim žestoko, nego se boj Boga svojega. 003 LEV 025 044 A rob tvoj i robinja tvoja što æeš imati neka budu od onijeh naroda koji æe biti oko vas, od njih kupujte roba i robinju. 003 LEV 025 045 I izmeðu sinova stranaca koji budu kod vas, izmeðu njih kupujte i iz porodica onijeh koji budu kod vas, koji se rode u zemlji vašoj, i ti neka vam budu imanje. 003 LEV 025 046 Oni æe postati vaši i sinova vaših nakon vas, i biæe vam dostojanje, da vam svaku službu vrše do vijeka; ali nad braæom svojom, sinovima Izrailjevim, niko nad bratom svojim da ne gospodari žestoko. 003 LEV 025 047 Ako li se obogati došljak ili gost koji živi s tobom, a brat tvoj osiromaši kod njega tako da se proda došljaku, koji živi s tobom, ili kome god od tuðega roda, 003 LEV 025 048 Kad se proda, može se otkupiti; kogod od braæe njegove neka ga otkupi; 003 LEV 025 049 Ili stric njegov, ili sin strica njegova neka ga otkupi, ili ko drugi od krvi njegove u rodu njegovu neka ga otkupi; ili ako se pomogne, neka se sam otkupi. 003 LEV 025 050 Neka se proraèuna s kupcem svojim od godine kad se prodao do godine oprosne, da cijena za koju se prodao doðe prema broju godina; kao nadnièaru neka mu se raèuna vrijeme koje je otslužio. 003 LEV 025 051 Ako ostaje još mnogo godina, prema njima neka plati otkup od cijene za koju je kupljen. 003 LEV 025 052 Ako li ostaje malo godina do oprosne godine, neka se proraèuna s njim i neka plati otkup prema tijem godinama. 003 LEV 025 053 Kao najamnik godišnji neka bude u njega, i neka ne gospodari nad njim žestoko na tvoje oèi. 003 LEV 025 054 Ako li se ovako ne otkupi, neka otide godine oprosne i on i sinovi njegovi s njim. 003 LEV 025 055 Jer su sinovi Izrailjevi moje sluge, moje su sluge, koje sam izveo iz zemlje Misirske; ja sam Gospod Bog vaš. 003 LEV 026 001 Nemojte graditi sebi idola ni likova rezanijeh, niti stupova podižite, ni kamenja sa slikama meæite u svojoj zemlji da mu se klanjate; jer sam ja Gospod Bog vaš. 003 LEV 026 002 Držite subote moje, i svetinju moju poštujte; ja sam Gospod. 003 LEV 026 003 Ako uživite po mojim uredbama, i zapovijesti moje uzdržite i ušèinite, 003 LEV 026 004 Davaæu vam dažd na vrijeme, i zemlja æe raðati rod svoj, i drveta æe u polju raðati rod svoj; 003 LEV 026 005 I vršidba æe vam stizati berbu vinogradsku, a berba æe vinogradska stizati sijanje, i ješæete hljeb svoj do sitosti, i živjeæete bez straha u zemlji svojoj. 003 LEV 026 006 Jer æu dati mir zemlji, te æete spavati a neæe biti nikoga da vas plaši; uèiniæu, te æe nestati zle zvijeri iz zemlje, i maè neæe prolaziti preko vaše zemlje. 003 LEV 026 007 Nego æete tjerati neprijatelje svoje, i padaæe pred vama od maèa. 003 LEV 026 008 Vas æe petorica tjerati stotinu, a vas stotina tjeraæe deset tisuæa, i padaæe neprijatelji vaši pred vama od maèa. 003 LEV 026 009 I obratiæu se k vama, i uèiniæu vam da rastete, i umnožiæu vas, i utvrdiæu zavjet svoj s vama. 003 LEV 026 010 I ješæete žito staro, od mnogo godina, i izasipaæete staro kad doðe novo. 003 LEV 026 011 I namjestiæu stan svoj meðu vama, i duša moja neæe mrziti na vas. 003 LEV 026 012 I hodiæu meðu vama, i biæu vam Bog, i vi æete biti moj narod. 003 LEV 026 013 Ja sam Gospod Bog vaš, koji vas izvedoh iz zemlje Misirske da im ne robujete, i polomih palice jarma vašega, i ispravih vas da hodite pravo. 003 LEV 026 014 Ako li me ne uzaslušate, i ne ušèinite sve ove zapovijesti, 003 LEV 026 015 Ako povrgnete uredbe moje i duši vašoj omrznu zakoni moji da ne tvorite sve zapovijesti moje, i raskinete zavjet moj, 003 LEV 026 016 I ja æu vama uèiniti ovo: pustiæu na vas strah, suhu bolest i vruæicu, koje æe vam oèi iskvariti i dušu ucvijeliti; i zaludu æete sijati sjeme svoje, jer æe ga jesti neprijatelji vaši. 003 LEV 026 017 I okrenuæu lice svoje nasuprot vama, i sjeæi æe vas neprijatelji vaši, i koji mrze na vas biæe vam gospodari, i bježaæete kad vas niko ne tjera. 003 LEV 026 018 Ako me ni tada ne stanete slušati, karaæu vas još sedam puta više za grijehe vaše. 003 LEV 026 019 Potræu ponos sile vaše, i uèiniæu da nebo nad vama bude kao gvožðe a zemlja vaša kao mjed. 003 LEV 026 020 Snaga æe se vaša trošiti uzalud, jer zemlja vaša neæe raðati roda svojega, i drveta po zemlji neæe raðati roda svojega. 003 LEV 026 021 Ako mi uzidete nasuprot i ne htjedbudete slušati me, dodaæu vam sedam puta više muka prema grijesima vašim. 003 LEV 026 022 Pustiæu na vas zvijeri poljske, koje æe vam djecu izjesti i stoku potrti i vas umaliti, i opustjeæe putovi vaši. 003 LEV 026 023 Ako se ni od toga ne popravite, nego mi jošte uzidete nasuprot, 003 LEV 026 024 I ja æu vama iæi nasuprot, i biæu vas još sedam puta više za grijehe vaše. 003 LEV 026 025 Pustiæu na vas maè, koji æe osvetiti moj zavjet; a kad se sležete u gradove svoje, tada æu pustiti pomor meðu vas, i biæete predani u ruke neprijatelju. 003 LEV 026 026 I kad vam slomim potporu u hljebu, deset æe žena peæi hljeb vaš u jednoj peæi, i davaæe vam hljeb vaš na mjeru, i ješæete a neæete se nasititi. 003 LEV 026 027 Ako me ni tako ne stanete slušati, nego mi uzidete nasuprot, 003 LEV 026 028 I ja æu vama s gnjevom iæi nasuprot, i sedam puta veæma karaæu vas za grijehe vaše. 003 LEV 026 029 I ješæete meso od sinova svojih, i meso od kæeri svojih ješæete. 003 LEV 026 030 Razvaliæu visine vaše, i oboriæu idole vaše, i metnuæu trupove vaše na trupove gadnih bogova vaših, i mrziæe duša moja na vas. 003 LEV 026 031 I obratiæu gradove vaše u pustoš, i razoriæu svetinje vaše, i neæu više mirisati mirisa vašega. 003 LEV 026 032 I opustiæu zemlju da æe joj se èuditi neprijatelji vaši, koji æe živjeti u njoj. 003 LEV 026 033 A vas æu rasijati po narodima, i uèiniæu da vas gone s golijem maèem; i zemlja æe vaša biti pusta i gradovi vaši raskopani. 003 LEV 026 034 Tada æe zemlji biti mile subote njezine za sve vrijeme dokle bude pusta; i kad budete u zemlji svojih neprijatelja, zemlja æe poèivati, i biæe joj mile subote njezine. 003 LEV 026 035 Za sve vrijeme dokle bude pusta poèivaæe, jer nije poèivala u vaše subote, kad ste u njoj živjeli. 003 LEV 026 036 A koji vas ostanu, metnuæu strah u srca njihova u zemljama neprijatelja njihovijeh, te æe ih goniti list kad šušne zaljuljavši se, i oni æe bježati kao ispred maèa, i padaæe a niko ih neæe tjerati. 003 LEV 026 037 I padaæe jedan preko drugoga kao od maèa, a niko ih neæe tjerati; i neæete se moæi držati pred neprijateljima svojim. 003 LEV 026 038 Nego æete izginuti meðu narodima, i proždrijeæe vas zemlja neprijatelja vaših. 003 LEV 026 039 A koji vas ostanu, èiljeæe za bezakonje svoje u zemlji neprijatelja svojih, i za bezakonje otaca svojih èiljeæe. 003 LEV 026 040 Ali ako priznadu bezakonje svoje i bezakonje otaca svojih po grijesima, kojima mi griješiše i kojima mi idoše nasuprot, 003 LEV 026 041 Te i ja njima idoh nasuprot i odvedoh ih u zemlju neprijatelja njihovijeh; ako se tada ponizi srce njihovo neobrezano, i bude im pravo što su pokarani za bezakonje svoje, 003 LEV 026 042 Tada æu se opomenuti zavjeta svojega s Jakovom, i zavjeta svojega s Isakom, i zavjeta svojega s Avramom opomenuæu se, i zemlje æu se opomenuti. 003 LEV 026 043 Kad se zemlja oprosti njih i budu joj mile subote njezine kad opusti s njih, i njima bude pravo što su pokarani za bezakonje svoje, jer sudove moje povrgoše i duši njihovoj omrzoše uredbe moje. 003 LEV 026 044 A zato ni onda kad budu u zemlji neprijatelja svojih neæu ih povræi niti æu tako omrznuti na njih da ih potrem i raskinem zavjet svoj s njima; jer sam ja Gospod Bog njihov. 003 LEV 026 045 Nego æu se njih radi opomenuti zavjeta sa starima njihovijem, koje izvedoh iz zemlje Misirske narodima na vidiku da im budem Bog, ja Gospod. 003 LEV 026 046 Ovo su uredbe i sudovi i zakoni, koje postavi Gospod izmeðu sebe i sinova Izrailjevih na gori Sinajskoj preko Mojsija. 003 LEV 027 001 Još reèe Gospod Mojsiju govoreæi: 003 LEV 027 002 Kaži sinovima Izrailjevim, i reci im: kad ko zavjetuje dušu svoju Gospodu, ti ga ucijeni: 003 LEV 027 003 A ovako æeš cijeniti: muško od dvadeset godina do šezdeset cijeniæeš pedeset sikala srebra, po siklu svetom. 003 LEV 027 004 Ako bude žensko, cijeniæeš trideset sikala. 003 LEV 027 005 Ako je od pet do dvadeset godina, cijeniæeš muško dvadeset sikala a žensko deset sikala. 003 LEV 027 006 Ako je od jednoga mjeseca do pet godina, cijeniæeš muško pet sikala srebra, a žensko æeš cijeniti tri sikla srebra. 003 LEV 027 007 Ako li bude od šezdeset godina i više, ako je muško, cijeniæeš petnaest sikala, a žensko deset sikala. 003 LEV 027 008 Ako je siromah da ne može platiti cijene, onda neka doðe k svešteniku da ga ucijeni sveštenik, i prema onome što može dati koji se zavjetovao, neka ga sveštenik ucijeni. 003 LEV 027 009 Ako bi zavjetovao živinèe od onijeh što se prinose Gospodu, što god da Gospodu, sveto je. 003 LEV 027 010 Da ga ne promijeni ni dade drugo za ono, ni dobro za rðavo, ni rðavo za dobro; ako li bi kako promijenio živinèe, onda æe biti sveto i ono i drugo koje je dao za ono. 003 LEV 027 011 Ako li bi zavjetovao živinèe neèisto od onijeh što se ne prinose Gospodu, neka se dovede živinèe pred sveštenika; 003 LEV 027 012 I neka ga precijeni sveštenik, bilo dobro ili rðavo; i kako ga precijeni sveštenik, tako da bude. 003 LEV 027 013 Ako bi ga htio otkupiti, neka na cijenu tvoju dometne još peti dio. 003 LEV 027 014 Kad bi ko zavjetovao kuæu svoju, da je sveta Gospodu, neka je precijeni sveštenik, bila dobra ili rðava; kako je precijeni sveštenik, tako da bude. 003 LEV 027 015 Ako bi onaj koji zavjetuje htio otkupiti kuæu svoju, neka na cijenu tvoju dometne još peti dio, pa neka je njegova. 003 LEV 027 016 Ako bi ko zavjetovao Gospodu dio njive svoje, cijeniæeš je prema usjevu: gomer jeèma gdje se posije, cijeniæeš pedeset sikala srebra. 003 LEV 027 017 Ako bi od oprosne godine zavjetovao njivu svoju, neka ostane po tvojoj cijeni. 003 LEV 027 018 Ako li poslije oprosne godine zavjetuje njivu svoju, tada neka mu sveštenik proraèuna novce prema broju godina koje ostaju do oprosne godine, i neka se odbije od tvoje cijene. 003 LEV 027 019 I ako bi htio otkupiti njivu svoju onaj ko je zavjetuje, neka dometne na cijenu tvoju još peti dio, i neka bude njegova. 003 LEV 027 020 Ali ako ne otkupi njive, i njiva se proda drugome, ne može se više otkupiti; 003 LEV 027 021 Nego æe ona njiva, kad se oprosti oprosne godine, biti sveta Gospodu, kao njiva zavjetovana, sveštenikova neka bude. 003 LEV 027 022 Ako li bi ko zavjetovao Gospodu njivu kupljenu, koja nije dostojanje njegovo, 003 LEV 027 023 Sveštenik neka mu proraèuna cijenu do godine oprosne, i neka u onaj dan da tu cijenu da bude stvar sveta Gospodu. 003 LEV 027 024 A godine oprosne da se vrati njiva onome od koga je kupljena, èije je dostojanje ona njiva. 003 LEV 027 025 A svaka cijena tvoja neka bude na sikle svete, a u siklu ima dvadeset novaca. 003 LEV 027 026 Ali prvina od stoke, koje su Gospodnje, niko da ne zavjetuje, bilo goveèe ili sitna stoka, jer je Gospodnje. 003 LEV 027 027 Ako li bi bilo od životinja neèistijeh, onda neka otkupi po tvojoj cijeni dometnuv peti dio ozgo; ako li se otkupi, neka se proda po tvojoj cijeni. 003 LEV 027 028 Ali ni jedna stvar zavjetovana, što ko zavjetuje Gospodu od èega mu drago što ima, od ljudi ili od stoke ili od njive svoje, da se ne prodaje ni otkupljuje; svaka stvar zavjetovana svetinja je nad svetinjama Gospodu. 003 LEV 027 029 Živinèe zavjetovano, koje èovjek zavjetuje, da se ne otkupljuje, nego da se ubije. 003 LEV 027 030 I svaki desetak zemaljski od usjeva zemaljskoga i od voæa, Gospodnji je, svetinja je Gospodu. 003 LEV 027 031 Ali ko bi htio otkupiti što desetka svojega, neka na cijenu dometne još peti dio. 003 LEV 027 032 I desetak od goveda i od sitne stoke, koje doðe pod štap pastirski deseto, da je sveto Gospodu. 003 LEV 027 033 Da se ne bira dobro ni rðavo, ni da se mijenja; ako li bi se kakogod promijenilo, onda neka bude i ono i drugo promijenjeno sveta stvar, i da se ne otkupi. 003 LEV 027 034 Ovo su zapovjesti koje zapovjedi Gospod Mojsiju za sinove Izrailjeve na gori Sinajskoj. # # BOOK 004 NUM Numbers Brojevi 004 NUM 001 001 Još reèe Gospod Mojsiju u pustinji Sinajskoj u šatoru od sastanka prvi dan drugoga mjeseca druge godine po izlasku njihovu iz zemlje Misirske, govoreæi: 004 NUM 001 002 Izbrojte sav zbor sinova Izrailjevih po porodicama njihovijem i po domovima otaca njihovijeh i po imenima njihovijem, sve muškinje, glavu po glavu, 004 NUM 001 003 Od dvadeset godina i više, sve koji mogu iæi na vojsku u Izrailju, izbrojte ih po èetama njihovijem ti i Aron; 004 NUM 001 004 I s vama neka bude po jedan èovjek od svakoga plemena, koji je poglavar u domu otaca svojih. 004 NUM 001 005 A ovo su imena ljudi koji æe biti s vama: od plemena Ruvimova Elisur sin Sedijurov; 004 NUM 001 006 Od Simeunova Salamilo sin Surisadejev; 004 NUM 001 007 Od Judina Nason sin Aminadavov; 004 NUM 001 008 Od Isaharova Natanailo sin Sogarov; 004 NUM 001 009 Od Zavulonova Elijav sin Helonov; 004 NUM 001 010 Od sinova Josifovijeh: od plemena Jefremova Elisama sin Emijudov; od Manasijina Gamalilo sin Fadasurov; 004 NUM 001 011 Od Venijaminova Avidan sin Gadeonijev; 004 NUM 001 012 Od Danova Ahijezer sin Amisadajev; 004 NUM 001 013 Od Asirova Fagailo sin Ehranov; 004 NUM 001 014 Od Gadova Elisaf sin Raguilov; 004 NUM 001 015 Od Neftalimova Ahirej sin Enanov. 004 NUM 001 016 To su koji se sazivahu na zbor, knezovi u plemenima otaca svojih, tisuænici Izrailjevi. 004 NUM 001 017 I uze Mojsije i Aron te ljude, koji biše imenovani. 004 NUM 001 018 I sabraše sav zbor prvi dan drugoga mjeseca, i prepisaše ih po porodicama njihovijem i po domovima otaca njihovijeh i po imenima njihovijem od dvadeset godina i više, glavu po glavu. 004 NUM 001 019 Kako bješe Gospod zapovjedio Mojsiju, tako ih izbroji u pustinji Sinajskoj. 004 NUM 001 020 I bješe sinova prvenca Izrailjeva Ruvima, roda njihova po porodicama njihovijem i po domovima otaca njihovijeh, kad se izbroji po imenima s glave na glavu sve muškinje od dvadeset godina i više, što mogaše iæi na vojsku, 004 NUM 001 021 Bješe ih izbrojenijeh od plemena Ruvimova èetrdeset i šest tisuæa i pet stotina. 004 NUM 001 022 Sinova Simeunovijeh, roda njihova po porodicama njihovijem i po domovima otaca njihovijeh, kad se izbroji po imenima s glave na glavu sve muškinje od dvadeset godina i više, što mogaše iæi na vojsku, 004 NUM 001 023 Bješe ih izbrojenijeh od plemena Simeunova pedeset i devet tisuæa i tri stotine. 004 NUM 001 024 Sinova Gadovijeh, roda njihova po porodicama njihovijem i po domovima otaca njihovijeh, kad se izbrojiše po imenima od dvadeset godina i više svi što mogahu iæi na vojsku, 004 NUM 001 025 Bješe ih izbrojenijeh od plemena Gadova èetrdeset i pet tisuæa, šest stotina i pedeset. 004 NUM 001 026 Sinova Judinijeh, roda njihova po porodicama njihovijem i po domovima otaca njihovijeh, kad se izbrojiše po imenima od dvadeset godina i više svi što mogahu iæi na vojsku, 004 NUM 001 027 Bješe ih izbrojenijeh od plemena Judina sedamdeset i èetiri tisuæe i šest stotina. 004 NUM 001 028 Sinova Isaharovijeh, roda njihova po porodicama njihovijem i po domovima otaca njihovijeh, kad se izbrojiše po imenima od dvadeset godina i više svi što mogahu iæi na vojsku, 004 NUM 001 029 Bješe ih izbrojenijeh od plemena Isaharova pedeset i èetiri tisuæe i èetiri stotine. 004 NUM 001 030 Sinova Zavulonovijeh, roda njihova po porodicama njihovijem i po domovima otaca njihovijeh, kad se izbrojiše po imenima od dvadeset godina i više svi što mogahu iæi na vojsku, 004 NUM 001 031 Bješe ih izbrojenijeh od plemena Zavulonova pedeset i sedam tisuæa i èetiri stotine. 004 NUM 001 032 Od sinova Josifovijeh: sinova Jefremovijeh, roda njihova po porodicama njihovijem i po domovima otaca njihovijeh, kad se izbrojiše po imenima od dvadeset godina i više svi što mogahu iæi na vojsku, 004 NUM 001 033 Bješe ih izbrojenijeh od plemena Jefremova èetrdeset tisuæa i pet stotina. 004 NUM 001 034 Sinova Manasijinih, roda njihova po porodicama njihovijem i po domovima otaca njihovijeh, kad se izbrojiše po imenima od dvadeset godina i više svi što mogahu iæi na vojsku, 004 NUM 001 035 Bješe ih izbrojenijeh od plemena Manasijina trideset i dvije tisuæe i dvjesta. 004 NUM 001 036 Sinova Venijaminovijeh, roda njihova po porodicama njihovijem i po domovima otaca njihovijeh, kad se izbrojiše po imenima od dvadeset godina i više svi što mogahu iæi na vojsku, 004 NUM 001 037 Bješe ih izbrojenijeh od plemena Venijaminova trideset i pet tisuæa i èetiri stotine. 004 NUM 001 038 Sinova Danovijeh, roda njihova po porodicama njihovijem i po domovima otaca njihovijeh, kad se izbrojiše po imenima od dvadeset godina i više svi što mogahu iæi na vojsku, 004 NUM 001 039 Bješe ih izbrojenijeh od plemena Danova šezdeset i dvije tisuæe i sedam stotina. 004 NUM 001 040 Sinova Asirovijeh, roda njihova po porodicama njihovijem i po domovima otaca njihovijeh, kad se izbrojiše po imenima od dvadeset godina i više svi što mogahu iæi na vojsku, 004 NUM 001 041 Bješe ih izbrojenijeh od plemena Asirova èetrdeset i jedna tisuæa i pet stotina. 004 NUM 001 042 Sinova Neftalimovijeh, roda njihova po porodicama njihovijem i po domovima otaca njihovijeh, kad se izbrojiše po imenima od dvadeset godina i više svi što mogahu iæi na vojsku, 004 NUM 001 043 Bješe ih izbrojenijeh od plemena Neftalimova pedeset i tri tisuæe i èetiri stotine. 004 NUM 001 044 Ovo su oni koje Mojsije i Aron izbrojiše s knezovima Izrailjskim, s dvanaest ljudi, koji bijahu po jedan za svaki dom otaca svojih. 004 NUM 001 045 I svega bješe sinova Izrailjevijeh izbrojenijeh po domovima otaca svojih od dvadeset godina i više, svijeh što mogahu iæi na vojsku, 004 NUM 001 046 Bješe ih izbrojenijeh šest stotina i tri tisuæe i pet stotina i pedeset. 004 NUM 001 047 Ali Leviti po plemenu otaca svojih ne biše brojeni meðu njih. 004 NUM 001 048 Jer Gospod reèe Mojsiju govoreæi: 004 NUM 001 049 Plemena Levijeva nemoj brojati, niti broja njihova sastaviti sa sinovima Izrailjevijem. 004 NUM 001 050 Nego postavi Levite nad šatorom od svjedoèanstva i nad svijem posuðem u njemu i nad svijem što pripada njemu; oni neka nose šator i sve posuðe njegovo, neka služe u njemu, i staju oko šatora. 004 NUM 001 051 I kad se šator krene, neka ga slože Leviti; i kad šator stane, onda neka ga razapnu Leviti. A ko bi drugi pristupio, da se pogubi. 004 NUM 001 052 I sinovi Izrailjevi neka staju svaki u svom okolu i svaki kod svoje zastave po èetama svojim. 004 NUM 001 053 A Leviti neka staju oko šatora od svjedoèanstva, da ne doðe gnjev na zbor sinova Izrailjevijeh; i neka Leviti rade što treba oko šatora od svjedoèanstva. 004 NUM 001 054 I uèiniše sinovi Izrailjevi kako Gospod zapovjedi, sve tako uèiniše. 004 NUM 002 001 Potom reèe Gospod Mojsiju i Aronu govoreæi: 004 NUM 002 002 Sinovi Izrailjevi neka staju u oko svaki kod svoje zastave sa znakom doma otaca svojih, prema šatoru od sastanka unaokolo. 004 NUM 002 003 S istoka neka staje u oko zastava vojske Judine po èetama svojim s vojvodom sinova Judinijeh Nasonom sinom Aminadavovim; 004 NUM 002 004 A u vojsci njegovoj sedamdeset i èetiri tisuæe i šest stotina izbrojenijeh. 004 NUM 002 005 A do njega neka staje u oko pleme Isaharovo s vojvodom sinova Isaharovijeh Natanailom sinom Sogarovijem; 004 NUM 002 006 A u vojsci njegovoj pedeset i èetiri tisuæe i èetiri stotine izbrojenijeh. 004 NUM 002 007 Pa onda pleme Zavulonovo s vojvodom sinova Zavulonovijeh Elijavom sinom Helonovijem; 004 NUM 002 008 A u vojsci njegovoj pedeset i sedam tisuæa i èetiri stotine izbrojenijeh. 004 NUM 002 009 Svega izbrojenijeh u vojsci Judinoj sto i osamdeset i šest tisuæa i èetiri stotine po èetama njihovijem. Oni neka idu naprijed. 004 NUM 002 010 A zastava vojske Ruvimove po èetama svojim neka bude s juga, s vojvodom sinova Ruvimovijeh Elisurom sinom Sedijurovijem; 004 NUM 002 011 A u vojsci njegovoj èetrdeset i šest tisuæa i pet stotina izbrojenijeh. 004 NUM 002 012 A do njega neka staje u oko pleme Simeunovo s vojvodom sinova Simeunovijeh Salamilom sinom Surisadajevim; 004 NUM 002 013 A u vojsci njegovoj pedeset i devet tisuæa i tri stotine izbrojenijeh. 004 NUM 002 014 Pa onda pleme Gadovo s vojvodom sinova Gadovijeh Elisafom sinom Raguilovim; 004 NUM 002 015 A u vojsci njegovoj èetrdeset i pet tisuæa i šest stotina i pedeset izbrojenijeh. 004 NUM 002 016 A svega izbrojenijeh u vojsci Ruvimovoj sto i pedeset i jedna tisuæa i èetiri stotine i pedeset po èetama njihovijem. I oni neka idu drugi. 004 NUM 002 017 Potom neka ide šator od sastanka s vojskom sinova Levijevih usred ostale vojske; kako u oko staju tako neka i idu, svaki svojim redom pod svojom zastavom. 004 NUM 002 018 Zastava vojske Jefremove po èetama svojim neka bude sa zapada, s vojvodom sinova Jefremovijeh Elisamom sinom Emijudovim; 004 NUM 002 019 A u vojsci njegovoj èetrdeset tisuæa i pet stotina izbrojenijeh. 004 NUM 002 020 A do njega pleme Manasijino s vojvodom sinova Manasijinih Gamalilom, sinom Fadasurovim; 004 NUM 002 021 A u njegovoj vojsci trideset i dvije tisuæe i dvjesta izbrojenijeh. 004 NUM 002 022 Pa onda pleme Venijaminovo s vojvodom sinova Venijaminovijeh Avidanom sinom Gadeonijevim; 004 NUM 002 023 A u vojsci njegovoj trideset i pet tisuæa i èetiri stotine izbrojenih. 004 NUM 002 024 A svega izbrojenijeh u vojsci Jefremovoj sto i osam tisuæa i sto po èetama njihovijem. I oni neka idu treæi. 004 NUM 002 025 Zastava vojske Danove po èetama svojim neka bude sa sjevera s vojvodom sinova Danovijeh Ahijezerom sinom Amisadajevim; 004 NUM 002 026 A u vojsci njegovoj šezdeset i dvije tisuæe i sedam stotina izbrojenih. 004 NUM 002 027 A do njega neka staje u oko pleme Asirovo s vojvodom sinova Asirovijeh Fagailom sinom Ehranovijem; 004 NUM 002 028 A u vojsci njegovoj èetrdeset i jedna tisuæa i pet stotina izbrojenijeh. 004 NUM 002 029 Za njima pleme Neftalimovo s vojvodom sinova Neftalimovijeh Ahirejem sinom Enanovijem; 004 NUM 002 030 A u njegovoj vojsci pedeset i tri tisuæe i èetiri stotine izbrojenijeh. 004 NUM 002 031 A svega izbrojenijeh u vojsci Danovoj sto i pedeset i sedam tisuæa i šest stotina. I oni neka idu najposlije uza zastave svoje. 004 NUM 002 032 To su sinovi Izrailjevi koji biše izbrojeni po domovima otaca svojih. Svega izbrojenijeh u cijeloj vojsci po èetama njihovijem šest stotina i tri tisuæe i pet stotina i pedeset. 004 NUM 002 033 Ali Leviti ne biše brojeni meðu sinove Izrailjeve, kao što Gospod bješe zapovjedio Mojsiju. 004 NUM 002 034 I uèiniše sinovi Izrailjevi sve; kako zapovjedi Gospod Mojsiju, tako stajahu u oko, i tako iðahu svaki po porodici svojoj i po domu otaca svojih. 004 NUM 003 001 A ovo je pleme Aronovo i Mojsijevo, kad Gospod govori s Mojsijem na gori Sinajskoj. 004 NUM 003 002 I ovo su imena sinova Aronovijeh: prvenac Nadav, pa Avijud i Eleazar i Itamar. 004 NUM 003 003 To su imena sinova Aronovijeh, sveštenika, koji biše pomazani i posveæeni da vrše službu sveštenièku. 004 NUM 003 004 Ali pogibe Nadav i Avijud pred Gospodom, kad prinesoše oganj tuð pred Gospodom u pustinji Sinajskoj; i ne imaše djece; zato Eleazar i Itamar otpravljahu službu sveštenièku za života Arona oca svojega. 004 NUM 003 005 A Gospod reèe Mojsiju govoreæi: 004 NUM 003 006 Kaži neka pristupi pleme Levijevo, i postavi ga pred Aronom sveštenikom da mu služe, 004 NUM 003 007 I da rade za nj i za sav zbor pred šatorom od sastanka služeæi šatoru, 004 NUM 003 008 I da èuvaju sve posuðe u šatoru od sastanka, i da straže za sinove Izrailjeve služeæi šatoru. 004 NUM 003 009 Pa æeš dati Levite Aronu i sinovima njegovijem; oni su darovani njemu izmeðu sinova Izrailjevijeh. 004 NUM 003 010 A Arona i sinove njegove postavi da vrše sveštenièku službu svoju; ako li bi ko drugi pristupio, da se pogubi. 004 NUM 003 011 Još reèe Gospod Mojsiju govoreæi: 004 NUM 003 012 Evo uzeh Levite izmeðu sinova Izrailjevijeh za sve prvence što otvoraju matericu meðu sinovima Izrailjevijem; zato æe moji biti Leviti. 004 NUM 003 013 Jer je moj svaki prvenac; od onoga dana kada pobih sve prvence u zemlji Misirskoj, posvetih sebi svakoga prvenca u Izrailju od èovjeka do živinèeta; moji æe biti; ja sam Gospod. 004 NUM 003 014 Još reèe Gospod Mojsiju u pustinji Sinajskoj govoreæi: 004 NUM 003 015 Izbroj sinove Levijeve po domovima otaca njihovijeh, po porodicama njihovijem, sve muškinje od mjeseca dana i više izbroj. 004 NUM 003 016 I Mojsije ih izbroji po zapovijesti Gospodnjoj, kako mu bi zapovjeðeno. 004 NUM 003 017 I bjehu sinovi Levijevi po imenu ovi: Girson i Kat i Merarije. 004 NUM 003 018 A ovo su imena sinova Girsonovijeh po porodicama njihovijem: Lovenije i Semej. 004 NUM 003 019 A sinovi Katovi po porodicama svojim: Amram i Isar, Hevron i Ozilo. 004 NUM 003 020 A sinovi Merarijevi po porodicama svojim: Malije i Musije. To su porodice Levitske po domovima otaca svojih. 004 NUM 003 021 Od Girsona porodica Lovenijeva i porodica Semejeva. To su porodice Girsonove. 004 NUM 003 022 A izbrojenih meðu njima, kad se izbroji sve muškinje od mjeseca dana i više, bješe ih izbrojenijeh svega sedam tisuæa i pet stotina. 004 NUM 003 023 Porodice Girsonove stajahu u oko iza šatora sa zapada. 004 NUM 003 024 A starješina od doma otaèkoga u porodicama Girsonovim bješe Elisaf sin Dailov. 004 NUM 003 025 A sinovi Girsonovi èuvahu u šatoru od sastanka šator i naslon, pokrivaè njegov i zavjes na vratima šatora od sastanka, 004 NUM 003 026 I zavjese od trijema i zavjes na vratima od trijema što je oko šatora i oko oltara, i uža njegova za svaku potrebu njegovu. 004 NUM 003 027 A od Kata bješe porodica Amramova i porodica Isarova i porodica Hevronova i porodica Ozilova. To su porodice Katove. 004 NUM 003 028 Svega muškinja od mjeseca dana i više bješe na broj osam tisuæa i šest stotina, koji služahu oko svetinje. 004 NUM 003 029 Porodice sinova Katovijeh stajahu u oko pored šatora s juga. 004 NUM 003 030 A starješina od doma otaèkoga u porodicama Katovijem bješe Elisafan sin Ozilov. 004 NUM 003 031 A oni èuvahu kovèeg i sto i svijetnjak i oltar i posuðe u svetinji kojim služe, i zavjes, i sve što pripada k njemu. 004 NUM 003 032 A starješina nad starješinama Levitskim bješe Eleazar sin Arona sveštenika, postavljen nad onima koji èuvaju svetinju. 004 NUM 003 033 A od Merarija bješe porodica Malijeva i porodica Musijeva. To su porodice Merarijeve. 004 NUM 003 034 I bješe ih izbrojenijeh, kad se izbroji sve muškinje od mjeseca dana i više, šest tisuæa i dvjesta. 004 NUM 003 035 A starješina od doma otaèkoga u porodicama Merarijevim bješe Surilo sin Avihejev; oni stajahu u oko pored šatora sa sjevera. 004 NUM 003 036 I sinovi Merarijevi èuvahu daske od šatora i prijevornice njegove i stupce njegove i stopice njegove i sve sprave njegove i sve što k njemu pripada, 004 NUM 003 037 I stupce od trijema unaokolo i stopice njihove i kolje i uža njihova. 004 NUM 003 038 A pred šatorom od sastanka s istoka stajahu u oko Mojsije i Aron i sinovi njegovi èuvajuæi svetinju za sinove Izrailjeve; a da ko drugi pristupi, poginuo bi. 004 NUM 003 039 A svega Levita kad ih izbroji Mojsije i Aron po zapovijesti Gospodnjoj po porodicama njihovijem, svega muškinja od mjesec dana i više, bješe dvadeset i dvije tisuæe. 004 NUM 003 040 I Gospod reèe Mojsiju: izbroj sve prvence muške meðu sinovima Izrailjevim od mjeseca dana i više, i saberi broj imena njihovijeh. 004 NUM 003 041 I uzmi Levite za mene ja sam Gospod) mjesto svijeh prvenaca meðu sinovima Izrailjevim, i stoku Levitsku mjesto svijeh prvenaca od stoke sinova Izrailjevih. 004 NUM 003 042 I izbroji Mojsije kako mu zapovjedi Gospod, sve prvence meðu sinovima Izrailjevijem; 004 NUM 003 043 I svega prvenaca muških, kad se izbrojiše po imenima od jednoga mjeseca i više, bješe izbrojenijeh dvadeset i dvije tisuæe i dvjesta i sedamdeset i tri. 004 NUM 003 044 I Gospod reèe Mojsiju govoreæi: 004 NUM 003 045 Uzmi Levite mjesto svijeh prvenaca meðu sinovima Izrailjevim i stoku Levitsku mjesto stoke njihove, da budu moji Leviti; ja sam Gospod. 004 NUM 003 046 A da se otkupe oni dvjesta i sedamdeset i tri, što ima prvenaca meðu sinovima Izrailjevijem više nego Levita, 004 NUM 003 047 Uzmi po pet sikala od glave; uzmi po svetom siklu a u taj sikal ide dvadeset gera). 004 NUM 003 048 I podaj te novce Aronu i sinovima njegovijem, otkup za one koji prelaze broj njihov. 004 NUM 003 049 I uze Mojsije otkup od onijeh koji ostaše preko onijeh koji biše promijenjeni za Levite. 004 NUM 003 050 I uze novce od prvenaca sinova Izrailjevijeh, tisuæu i trista i šezdeset i pet sikala, po svetom siklu. 004 NUM 003 051 I dade Mojsije taj otkup Aronu i sinovima njegovijem po zapovijesti Gospodnjoj, kao što zapovjedi Gospod Mojsiju. 004 NUM 004 001 Još reèe Gospod Mojsiju i Aronu govoreæi: 004 NUM 004 002 Izbroj sinove Katove izmeðu sinova Levijevih po porodicama njihovijem i po domovima otaca njihovijeh. 004 NUM 004 003 Od trideset godina i više do pedeset godina sve koji su za posao da mogu raditi poslove u šatoru od sastanka. 004 NUM 004 004 A ovo æe biti posao sinovima Katovijem u šatoru od sastanka u svetinji nad svetinjama: 004 NUM 004 005 Kad polazi vojska, doæi æe Aron sa sinovima svojim, i skinuæe zavjes s vrata, i pokriæe njim kovèeg od svjedoèanstva. 004 NUM 004 006 Pa æe po njemu prostrijeti pokrivaè od koža jazavèjih, i ozgo æe prostrijeti prostiraè od same porfire, i provuæi æe mu poluge. 004 NUM 004 007 I po stolu za hljebove postavljene neka prostru prostiraè od porfire, i neka metnu na nj zdjele i èaše i vijedra i kutliæe, i hljeb svagda neka je na njemu. 004 NUM 004 008 Pa vrh toga neka prostru prostiraè od crvca, i neka pokriju pokrivaèem od koža jazavèjih, i neka mu provuku poluge. 004 NUM 004 009 I neka uzmu prostiraè od porfire i pokriju svijetnjak i žiške njegove i usekaèe njegove i lopatice njegove i sve sudove za ulje, kojima služe oko njega. 004 NUM 004 010 I neka ga sa svijem spravama njegovijem zaviju u pokrivaè od koža jazavèjih, i metnu ga na poluge. 004 NUM 004 011 I po zlatnom oltaru neka prostru prostiraè od porfire i pokriju ga pokrivaèem od koža jazavèjih, i provuku mu poluge. 004 NUM 004 012 I neka uzmu sve sprave za službu, kojima služe u svetinji, i neka ih metnu u prostiraè od porfire i zaviju u pokrivaè od koža jazavèjih, i metnu na poluge. 004 NUM 004 013 I neka ometu pepeo s oltara i po oltaru prostru prostiraè od skerleta, 004 NUM 004 014 I neka metnu na nj sve sprave njegove, kojima služe na njemu, mašice, viljuške, lopatice i kotliæe i sve sprave za oltar, i neka ga pokriju pokrivaèem od koža jazavèjih, pa mu provuku poluge. 004 NUM 004 015 I kad to svrši Aron i sinovi njegovi i zaviju svetinju i sve sprave za svetinju, da poðe vojska, onda neka doðu sinovi Katovi da nose, ali neka se ne dotaknu nijedne stvari svete, da ne poginu. To je posao sinova Katovijeh u šatoru od sastanka. 004 NUM 004 016 A Eleazar sin Arona sveštenika neka se stara za ulje za vidjelo, i za kad mirisni, i za žrtvu svagdašnju, i za ulje pomazanja, neka pazi na sav šator i na sve što je u njemu, na svetinju i na posuðe njezino. 004 NUM 004 017 I reèe Gospod Mojsiju i Aronu govoreæi: 004 NUM 004 018 Nemojte da se istrijebi koljeno porodica Katovijeh izmeðu Levita; 004 NUM 004 019 Nego im uèinite ovo da bi ostali živi i ne bi pomrli kad pristupaju k svetinji nad svetinjama: Aron i sinovi njegovi neka doðu i odrede svakomu šta æe koji raditi i šta æe nositi. 004 NUM 004 020 A oni neka ne dolaze da gledaju kad se zavijaju svete stvari, da ne pomru. 004 NUM 004 021 Opet reèe Gospod Mojsiju govoreæi: 004 NUM 004 022 Izbroj i sinove Girsonove po domovima otaca njihovijeh i po porodicama njihovijem. 004 NUM 004 023 Od trideset godina i više do pedeset godina izbroj ih sve koji su za službu da mogu služiti u šatoru od sastanka. 004 NUM 004 024 Ovo je posao porodicama Girsonovijem što æe raditi i nositi: 004 NUM 004 025 Neka nose zavjese od naslona i šator od sastanka, pokrivaè njegov i pokrivaè od koža jazavèjih što je ozgo na njemu, i zavjes na ulasku u šator od sastanka, 004 NUM 004 026 I zavjese od trijema i zavjes na vratima od trijema što je oko šatora i oko oltara, i uža njihova i sve posuðe za službu njihovu i što god treba oko toga raditi neka rade. 004 NUM 004 027 Po naredbi Aronovoj i sinova njegovijeh neka biva sva služba sinova Girsonovijeh za sve što æe nositi i što æe raditi, i ostavite im neka èuvaju sve što su dužni nositi. 004 NUM 004 028 To je služba porodica sinova Girsonovijeh u šatoru od sastanka; a Itamar sin Arona sveštenika neka upravlja njima. 004 NUM 004 029 Izbroj i sinove Merarijeve po porodicama njihovijem i po domovima otaca njihovijeh, 004 NUM 004 030 Od trideset godina i više do pedeset godina izbroj ih sve koji su za službu da mogu služiti u šatoru od sastanka. 004 NUM 004 031 A ovo im je dužnost nositi osim sve službe njihove u šatoru od sastanka: daske od šatora i prijevornice njegove i stupce njegove i stopice njegove, 004 NUM 004 032 I stupce od trijema unaokolo, i stopice njihove i kolje njihovo, i uža njihova, i sve sprave njihove, i što god treba za te stvari; a poimence izbrojte sve sprave što æe oni nositi. 004 NUM 004 033 To je služba porodica sinova Merarijevih što su dužni raditi u šatoru od sastanka pod rukom Itamara sina Arona sveštenika. 004 NUM 004 034 I izbroji Mojsije i Aron s knezovima narodnim sinove Katove po porodicama njihovijem i po domovima otaca njihovijeh, 004 NUM 004 035 Od trideset godina i više do pedeset godina sve koji su za službu da mogu služiti u šatoru od sastanka. 004 NUM 004 036 I bješe ih izbrojenijeh po porodicama njihovijem dvije tisuæe i sedam stotina i pedeset. 004 NUM 004 037 To su izbrojeni iz porodica Katovijeh što bjehu za službu u šatoru od sastanka, koje izbroji Mojsije i Aron, kao što zapovjedi Gospod preko Mojsija. 004 NUM 004 038 A sinova Girsonovijeh po porodicama njihovijem i po domovima otaca njihovijeh bješe izbrojenijeh, 004 NUM 004 039 Od trideset godina i više do pedeset godina, svijeh što bijahu za službu da služe u šatoru od sastanka, 004 NUM 004 040 Bješe ih izbrojenijeh po porodicama njihovijem i po domovima otaca njihovijeh dvije tisuæe i šest stotina i trideset. 004 NUM 004 041 To su izbrojeni iz porodica sinova Girsonovijeh, što bjehu za službu u šatoru od sastanka, koje izbroji Mojsije i Aron po zapovijesti Gospodnjoj. 004 NUM 004 042 A iz porodica sinova Merarijevih po porodicama njihovijem i po domovima otaca njihovijeh bješe izbrojenijeh, 004 NUM 004 043 Od trideset godina i više do pedeset godina, svijeh što bijahu za službu da služe u šatoru od sastanka, 004 NUM 004 044 Bješe ih izbrojenijeh po porodicama njihovijem tri tisuæe i dvjesta. 004 NUM 004 045 To su izbrojeni iz porodica sinova Merarijevih, koje izbroji Mojsije i Aron kao što zapovjedi Gospod preko Mojsija. 004 NUM 004 046 A svega bješe izbrojenijeh Levita, koje izbroji Mojsije i Aron s knezovima Izrailjevim po porodicama njihovijem i po domovima otaca njihovijeh, 004 NUM 004 047 Od trideset godina i više do pedeset godina, što bjehu za službu da služe i da nose u šatoru od sastanka, 004 NUM 004 048 Svega ih bješe izbrojenijeh osam tisuæa i pet stotina i osamdeset. 004 NUM 004 049 Kako Gospod zapovjedi preko Mojsija, biše izbrojeni, svaki za ono što treba da radi i da nosi; i izbrojeni biše oni koje je Gospod zapovjedio Mojsiju da se izbroje. 004 NUM 005 001 I reèe Gospod Mojsiju govoreæi: 004 NUM 005 002 Zapovjedi sinovima Izrailjevijem neka istjeraju iz okola sve gubave i sve kojima teèe sjeme i sve koji su se oskvrnili o mrtvaca, 004 NUM 005 003 Bio èovjek ili žena, istjerajte, iza okola istjerajte ih, da ne skvrne okola onima meðu kojima nastavam. 004 NUM 005 004 I uèiniše tako sinovi Izrailjevi, i istjeraše ih iz okola; kako Gospod kaza Mojsiju, tako uèiniše sinovi Izrailjevi. 004 NUM 005 005 Još reèe Gospod Mojsiju govoreæi: 004 NUM 005 006 Reci sinovima Izrailjevijem: èovjek ili žena kad uèini kakav grijeh ljudski, te zgriješi Gospodu, i bude ona duša kriva, 004 NUM 005 007 Tada neka priznadu grijeh koji su uèinili, i ko je kriv neka vrati cijelo èim je kriv i neka dometne ozgo peti dio i da onomu kome je skrivio. 004 NUM 005 008 I ako onaj nema nikoga komu bi pripala naknada za štetu, neka se da Gospodu i neka bude svešteniku osim ovna za oèišæenje kojim æe ga oèistiti. 004 NUM 005 009 Tako i svaki prinos izmeðu svijeh stvari koje posveæuju sinovi Izrailjevi i donose svešteniku, njegov neka bude; 004 NUM 005 010 I što god ko posveti, neka je njegovo, i što god ko da svešteniku, neka je njegovo. 004 NUM 005 011 Još reèe Gospod Mojsiju govoreæi: 004 NUM 005 012 Kaži sinovima Izrailjevim i reci im: èija bi žena zastranila te bi mu zgriješila, 004 NUM 005 013 I drugi bi je obležao, a muž njezin ne bi znao, nego bi ona zatajila da se oskvrnila, i ne bi bilo svjedoka na nju, niti bi se zatekla, 004 NUM 005 014 A njemu bi došla sumnja ljubavna, te bi iz ljubavi sumnjao na svoju ženu, a ona bi bila oskvrnjena; ili bi mu došla sumnja ljubavna te bi iz ljubavi sumnjao na svoju ženu, a ona ne bi bila oskvrnjena; 004 NUM 005 015 Onda neka muž dovede ženu svoju k svešteniku, i neka donese za nju prinos njezin, deseti dio efe brašna jeèmenoga, ali neka ga ne polije uljem i neka ne metne na nj kada, jer je prinos za sumnju ljubavnu, dar za spomen da se spomene grijeh; 004 NUM 005 016 I neka je sveštenik privede i postavi pred Gospodom. 004 NUM 005 017 I neka uzme sveštenik svete vode u sud zemljani; i praha s poda u šatoru neka uzme i uspe u vodu. 004 NUM 005 018 I postavivši sveštenik ženu pred Gospodom neka joj otkrije glavu i metne joj na ruke dar za spomen koji je dar za sumnju ljubavnu; a sveštenik neka drži u ruci svojoj gorku vodu, koja nosi prokletstvo. 004 NUM 005 019 I neka sveštenik zakune ženu, i reèe joj: ako nije niko spavao s tobom, i ako nijesi zastranila od muža svojega na neèistotu, neka ti ne bude ništa od ove vode gorke, koja nosi prokletstvo. 004 NUM 005 020 Ako li si zastranila od muža svojega i oskvrnila se, i kogod drugi osim muža tvojega spavao s tobom, 004 NUM 005 021 Tada sveštenik zaklinjuæi ženu neka je prokune i reèe ženi: da te Gospod postavi za uklin i za kletvu u narodu tvom uèinivši da ti bedro spadne a trbuh oteèe. 004 NUM 005 022 I neka ti ova voda prokleta uðe u crijeva da ti oteèe trbuh i da ti bedro spadne. A žena neka reèe: amin, amin. 004 NUM 005 023 Tada neka napiše sveštenik te kletve u knjigu, i neka ih spere vodom gorkom. 004 NUM 005 024 I neka da ženi da se napije gorke vode proklete da uðe u nju voda prokleta i bude gorka. 004 NUM 005 025 I neka uzme sveštenik iz ruku ženi dar za sumnju ljubavnu, i obrne dar pred Gospodom i prinese ga na oltaru. 004 NUM 005 026 I neka uzme sveštenik u šaku od dara njezina spomen, i zapali na oltaru, pa onda neka da ženi vodu da popije. 004 NUM 005 027 A kad joj da vodu da pije, ako se bude oskvrnila i uèinila nevjeru mužu svojemu, onda æe uæi voda prokleta u nju i postaæe gorka, i trbuh æe joj oteæi i spasti bedro, i ona æe žena postati uklin u narodu svojem. 004 NUM 005 028 Ako li se ne bude oskvrnila žena, nego bude èista, neæe joj biti ništa i imaæe djece. 004 NUM 005 029 Ovo je zakon za sumnju ljubavnu, kad žena zastrani od muža svojega i oskvrni se; 004 NUM 005 030 Ili kad kome doðe sumnja ljubavna te posumnja iz ljubavi na ženu svoju i postavi je pred Gospodom i svrši joj sveštenik sve po ovom zakonu. 004 NUM 005 031 I muž da je prost od grijeha, ali žena da nosi svoje bezakonje. 004 NUM 006 001 Još reèe Gospod Mojsiju govoreæi: 004 NUM 006 002 Reci sinovima Izrailjevijem, i kaži im: kad èovjek ili žena uèini zavjet nazirejski, da bude nazirej Gospodu, 004 NUM 006 003 Neka se uzdržava od vina i silovita piæa, i neka ne pije octa vinskoga ni octa od silovita piæa niti kakvoga piæa od grožða i neka ne jede grožða ni novoga ni suhoga. 004 NUM 006 004 Dokle god traje njegovo nazirejstvo neka ne jede ništa od vinove loze, ni zrna ni ljuske. 004 NUM 006 005 Dokle traje njegovo nazirejstvo, neka mu britva ne prijeðe preko glave; dokle se ne navrše dani za koje se uèinio nazirej Gospodu, neka bude svet i neka ostavlja kosu na glavi svojoj. 004 NUM 006 006 Dokle traju dani za koje se uèinio nazirej Gospodu, neka ne pristupa k mrtvacu. 004 NUM 006 007 Ni za ocem svojim ni za materom svojom ni za bratom svojim ni za sestrom svojom, neka se za njima ne skvrni kad umru; jer je nazirejstvo Boga njegova na glavi njegovoj. 004 NUM 006 008 Dokle god traje nazirejstvo njegovo, svet je Gospodu. 004 NUM 006 009 Ako li bi ko umro do njega na preèac, te bi oskvrnio nazirejstvo glave njegove, neka obrije glavu svoju u dan èišæenja svojega, sedmi dan neka je obrije. 004 NUM 006 010 A osmi dan neka donese dvije grlice ili dva golubiæa svešteniku na vrata šatora od sastanka. 004 NUM 006 011 I sveštenik neka zgotovi od jednoga žrtvu za grijeh a od drugoga žrtvu paljenicu, i neka ga oèisti od onoga što je zgriješio kod mrtvaca; tako æe posvetiti glavu njegovu u taj dan. 004 NUM 006 012 I neka odijeli Gospodu dane nazirejstva svojega, i donese jagnje od godine za krivicu; a preðašnji dani propadaju, jer mu se oskvrnilo nazirejstvo. 004 NUM 006 013 A ovo je zakon za nazireje: kad se navrše dani nazirejstvu njegovu, neka doðe na vrata šatora od sastanka. 004 NUM 006 014 I neka donese za žrtvu Gospodu jagnje muško od godine zdravo za žrtvu paljenicu, i jagnje žensko od godine zdravo za grijeh, i ovna zdrava za žrtvu zahvalnu, 004 NUM 006 015 I kotaricu hljebova prijesnijeh, kolaèa od bijeloga brašna zamiješenijeh s uljem, i pogaèa prijesnijeh namazanijeh uljem, s darom njihovijem i s naljevom njihovijem. 004 NUM 006 016 A to æe sveštenik prinijeti pred Gospodom i uèiniti žrtvu za grijeh njegov i žrtvu njegovu paljenicu. 004 NUM 006 017 A ovna æe prinijeti na žrtvu zahvalnu Gospodu s kotaricom prijesnijeh hljebova; prinijeæe sveštenik i dar njegov i naljev njegov. 004 NUM 006 018 Tada nazirej neka obrije glavu svojega nazirejstva na vratima šatora od sastanka; i uzev kosu nazirejstva svojega neka je metne u oganj koji je pod žrtvom zahvalnom. 004 NUM 006 019 I sveštenik neka uzme pleæe kuhano od ovna i jedan kolaè prijesan iz kotarice i jednu pogaèu prijesnu, i neka metne na ruke nazireju, pošto obrije nazirejstvo svoje. 004 NUM 006 020 I sveštenik neka obræe te stvari na žrtvu obrtanu pred Gospodom; to je svetinja, koja pripada svešteniku osim grudi obrtanih i pleæa podignutoga; a poslije toga nazirej može piti vina. 004 NUM 006 021 To je zakon za nazireja koji se zavjetuje, i to je prinos njegov Gospodu za nazirejstvo njegovo, osim onoga što bi više mogao uèiniti; kakav mu bude zavjet kojim se zavjetuje, tako neka uèini osim zakona svojega nazirejstva. 004 NUM 006 022 Još reèe Gospod Mojsiju govoreæi: 004 NUM 006 023 Reci Aronu i sinovima njegovijem i kaži: ovako blagosiljajte sinove Izrailjeve govoreæi im: 004 NUM 006 024 Da te blagoslovi Gospod i da te èuva! 004 NUM 006 025 Da te obasja Gospod licem svojim i bude ti milostiv! 004 NUM 006 026 Da Gospod obrati lice svoje k tebi i dade ti mir! 004 NUM 006 027 I neka prizivlju ime moje na sinove Izrailjeve, i ja æu ih blagosloviti. 004 NUM 007 001 I onaj dan kad Mojsije svrši i podiže šator, i kad ga pomaza i osveti sa svijem posuðem njegovijem i oltar sa svijem posuðem njegovijem, kad pomaza i osveti, 004 NUM 007 002 Donesoše knezovi Izrailjevi, starješine u domovima otaca svojih, knezovi nad plemenima i poglavari od onijeh koji biše izbrojeni, 004 NUM 007 003 Donesoše prilog svoj pred Gospoda, šestora kola pokrivena i dvanaest volova, jedna kola dva kneza i po jednoga vola svaki, i donesoše pred šator. 004 NUM 007 004 A Gospod reèe Mojsiju govoreæi: 004 NUM 007 005 Uzmi to od njih da bude za službu u šatoru od sastanka, i podaj Levitima, svakomu prema službi njegovoj. 004 NUM 007 006 I uze Mojsije kola i volove, i dade ih Levitima. 004 NUM 007 007 Dvoja kola i èetiri vola dade sinovima Girsonovijem prema službi njihovoj. 004 NUM 007 008 A ostala èetvora kola i osam volova dade sinovima Merarijevim prema službi njihovoj pod upravom Itamara sina Arona sveštenika. 004 NUM 007 009 A sinovima Katovijem ne dade ništa, jer im posao bijaše služiti svetinji, i nošahu na ramenima. 004 NUM 007 010 I donesoše knezovi da se posveti oltar kad bi pomazan, donesoše knezovi priloge svoje pred oltar. 004 NUM 007 011 A Gospod reèe Mojsiju: jedan knez u jedan dan a drugi knez u drugi dan neka donose svoje priloge da se posveti oltar. 004 NUM 007 012 I prvi dan donese prilog svoj Nason sin Aminadavov od plemena Judina; 004 NUM 007 013 A prilog njegov bješe jedna zdjela srebrna od sto i trideset sikala, jedna èaša srebrna od sedamdeset sikala, po siklu svetom; a oboje puno brašna bijeloga pomiješana s uljem za dar; 004 NUM 007 014 Jedna kadionica zlatna od deset sikala, puna kada; 004 NUM 007 015 Jedno tele, jedan ovan, jedno jagnje od godine za žrtvu paljenicu; 004 NUM 007 016 Jedan jarac za grijeh; 004 NUM 007 017 A za žrtvu zahvalnu dva vola, pet ovnova, pet jaraca, pet jaganjaca od godine. To bi prilog Nasona sina Aminadavova. 004 NUM 007 018 Drugi dan donese Natanailo sin Sogarov, knez plemena Isaharova, 004 NUM 007 019 Donese prilog svoj: jednu zdjelu srebrnu od sto i trideset sikala, jednu èašu srebrnu od sedamdeset sikala po siklu svetom, oboje puno bijeloga brašna pomiješana s uljem za dar; 004 NUM 007 020 Jednu kadionicu zlatnu od deset sikala punu kada; 004 NUM 007 021 Jedno tele, jednoga ovna, jedno jagnje od godine za žrtvu paljenicu; 004 NUM 007 022 Jednoga jarca za grijeh; 004 NUM 007 023 A za žrtvu zahvalnu dva vola, pet ovnova, pet jaraca, pet jaganjaca od godine. To bi prilog Natanaila sina Sogarova. 004 NUM 007 024 Treæi dan donese knez sinova Zavulonovijeh, Elijav sin Helonov; 004 NUM 007 025 Njegov prilog bješe: jedna zdjela srebrna od sto i trideset sikala, jedna èaša srebrna od sedamdeset sikala, po siklu svetom, a oboje puno bijeloga brašna pomiješana s uljem za dar; 004 NUM 007 026 Jedna kadionica zlatna od deset sikala puna kada; 004 NUM 007 027 Jedno tele, jedan ovan, jedno jagnje od godine za žrtvu paljenicu; 004 NUM 007 028 Jedan jarac za grijeh; 004 NUM 007 029 A za žrtvu zahvalnu dva vola, pet ovnova, pet jaraca, pet jaganjaca od godine. To bi prilog Elijava sina Helonova. 004 NUM 007 030 Èetvrti dan donese knez sinova Ruvimovijeh Elisur sin Sedijurov; 004 NUM 007 031 Prilog njegov bješe: jedna zdjela srebrna od sto i trideset sikala, jedna èaša srebrna od sedamdeset sikala, po siklu svetom, oboje puno bijeloga brašna pomiješana s uljem za dar; 004 NUM 007 032 Jedna kadionica zlatna od deset sikala puna kada; 004 NUM 007 033 Jedno tele, jedan ovan, jedno jagnje od godine za žrtvu paljenicu; 004 NUM 007 034 Jedan jarac za grijeh; 004 NUM 007 035 A za žrtvu zahvalnu dva vola, pet ovnova, pet jaraca, pet jaganjaca od godine. To bi prilog Elisura sina Sedijurova. 004 NUM 007 036 Peti dan donese knez sinova Simeunovijeh Salamilo sin Surisadajev; 004 NUM 007 037 Prilog njegov bješe: jedna zdjela srebrna od sto i trideset sikala, jedna èaša srebrna od sedamdeset sikala, po siklu svetom, oboje puno bijeloga brašna pomiješana s uljem za dar; 004 NUM 007 038 Jedna kadionica zlatna od deset sikala puna kada; 004 NUM 007 039 Jedno tele, jedan ovan, jedno jagnje od godine za žrtvu paljenicu; 004 NUM 007 040 Jedan jarac za grijeh; 004 NUM 007 041 A za žrtvu zahvalnu dva vola, pet ovnova, pet jaraca, pet jaganjaca od godine. To bi prilog Salamila sina Surisadajeva. 004 NUM 007 042 Šesti dan donese knez sinova Gadovijeh Elisaf sin Raguilov; 004 NUM 007 043 Prilog njegov bješe: jedna zdjela srebrna od sto i trideset sikala, jedna èaša srebrna od sedamdeset sikala, po siklu svetom, oboje puno bijeloga brašna pomiješana s uljem za dar; 004 NUM 007 044 Jedna kadionica zlatna od deset sikala puna kada; 004 NUM 007 045 Jedno tele, jedan ovan, jedno jagnje od godine za žrtvu paljenicu; 004 NUM 007 046 Jedan jarac za grijeh; 004 NUM 007 047 A za žrtvu zahvalnu dva vola, pet ovnova, pet jaraca, pet jaganjaca od godine. To bi prilog Elisafa sina Raguilova. 004 NUM 007 048 Sedmi dan donese knez sinova Jefremovijeh Elisama sin Emijudov; 004 NUM 007 049 Prilog njegov bješe: jedna zdjela srebrna od sto i trideset sikala, jedna èaša srebrna od sedamdeset sikala, po siklu svetom, oboje puno bijeloga brašna pomiješana s uljem za dar; 004 NUM 007 050 Jedna kadionica zlatna od deset sikala puna kada; 004 NUM 007 051 Jedno tele, jedan ovan, jedno jagnje od godine za žrtvu paljenicu; 004 NUM 007 052 Jedan jarac za grijeh; 004 NUM 007 053 A za žrtvu zahvalnu dva vola, pet ovnova, pet jaraca, pet jaganjaca od godine. To bi prilog Elisame sina Emijudova. 004 NUM 007 054 Osmi dan donese knez sinova Manasijinih Gamalilo sin Fadasurov; 004 NUM 007 055 Prilog njegov bješe: jedna zdjela srebrna od sto i trideset sikala, jedna èaša srebrna od sedamdeset sikala, po siklu svetom, oboje puno bijeloga brašna pomiješana s uljem za dar; 004 NUM 007 056 Jedna kadionica zlatna od deset sikala puna kada; 004 NUM 007 057 Jedno tele, jedan ovan, jedno jagnje od godine za žrtvu paljenicu; 004 NUM 007 058 Jedan jarac za grijeh; 004 NUM 007 059 A za žrtvu zahvalnu dva vola, pet ovnova, pet jaraca, pet jaganjaca od godine. To bi prilog Gamalila sina Fadasurova. 004 NUM 007 060 Deveti dan donese knez sinova Venijaminovih Avidan sin Gadeonijev; 004 NUM 007 061 Prilog njegov bješe: jedna zdjela srebrna od sto i trideset sikala, jedna èaša srebrna od sedamdeset sikala, po siklu svetom, oboje puno bijeloga brašna pomiješana s uljem za dar; 004 NUM 007 062 Jedna kadionica zlatna od deset sikala puna kada; 004 NUM 007 063 Jedno tele, jedan ovan, jedno jagnje od godine za žrtvu paljenicu; 004 NUM 007 064 Jedan jarac za grijeh; 004 NUM 007 065 A za žrtvu zahvalnu dva vola, pet ovnova, pet jaraca, pet jaganjaca od godine. To bi prilog Avidana sina Gadeonijeva. 004 NUM 007 066 Deseti dan donese knez sinova Danovijeh Ahijezer sin Amisadajev; 004 NUM 007 067 Prilog njegov bješe: jedna zdjela srebrna od sto i trideset sikala, jedna èaša srebrna od sedamdeset sikala, po siklu svetom, oboje puno bijeloga brašna pomiješana s uljem za dar; 004 NUM 007 068 Jedna kadionica zlatna od deset sikala puna kada; 004 NUM 007 069 Jedno tele, jedan ovan, jedno jagnje od godine za žrtvu paljenicu; 004 NUM 007 070 Jedan jarac za grijeh; 004 NUM 007 071 A za žrtvu zahvalnu dva vola, pet ovnova, pet jaraca, pet jaganjaca od godine. To bi prilog Ahijezera sina Amisadajeva. 004 NUM 007 072 Jedanaesti dan donese knez sinova Asirovijeh Fagailo sin Ehranov; 004 NUM 007 073 Prilog njegov bješe: jedna zdjela srebrna od sto i trideset sikala, jedna èaša srebrna od sedamdeset sikala, po siklu svetom, oboje puno bijeloga brašna pomiješana s uljem za dar; 004 NUM 007 074 Jedna kadionica zlatna od deset sikala puna kada; 004 NUM 007 075 Jedno tele, jedan ovan, jedno jagnje od godine za žrtvu paljenicu; 004 NUM 007 076 Jedan jarac za grijeh; 004 NUM 007 077 A za žrtvu zahvalnu dva vola, pet ovnova, pet jaraca, pet jaganjaca od godine. To bi prilog Fagaila sina Ehranova. 004 NUM 007 078 Dvanaesti dan donese knez sinova Neftalimovijeh Ahirej sin Enanov; 004 NUM 007 079 Prilog njegov bješe: jedna zdjela srebrna od sto i trideset sikala, jedna èaša srebrna od sedamdeset sikala, po siklu svetom, oboje puno bijeloga brašna pomiješana s uljem za dar; 004 NUM 007 080 Jedna kadionica zlatna od deset sikala puna kada; 004 NUM 007 081 Jedno tele, jedan ovan, jedno jagnje od godine za žrtvu paljenicu; 004 NUM 007 082 Jedan jarac za grijeh; 004 NUM 007 083 A za žrtvu zahvalnu dva vola, pet ovnova, pet jaraca, pet jaganjaca od godine. To bi prilog Ahireja sina Enanova. 004 NUM 007 084 To je prilog od knezova Izrailjevijeh da se posveti oltar pošto bi pomazan: dvanaest zdjela srebrnijeh, dvanaest èaša srebrnijeh, dvanaest kadionica zlatnijeh; 004 NUM 007 085 Svaka zdjela srebrna od sto i trideset sikala, i svaka èaša od sedamdeset sikala; svega srebra u tijem sudovima dvije tisuæe i èetiri stotine sikala, po siklu svetom; 004 NUM 007 086 Dvanaest kadionica zlatnijeh punijeh kada, svaka kadionica od deset sikala, po siklu svetom; svega zlata u kadionicama sto i dvadeset sikala; 004 NUM 007 087 Svega stoke za žrtvu paljenicu dvanaest telaca, dvanaest ovnova, dvanaest jaganjaca od godine s darom svojim, i jaraca dvanaest za grijeh; 004 NUM 007 088 A svega stoke za žrtvu zahvalnu dvadeset i èetiri vola, šezdeset ovnova, šezdeset jaraca, šezdeset jaganjaca od godine. To bi prilog da se posveti oltar, pošto bi pomazan. 004 NUM 007 089 I kad Mojsije ulažaše u šator od sastanka da govori pred Bogom, tada èujaše glas gdje mu govori sa zaklopca što bješe na kovèegu od svjedoèanstva izmeðu dva heruvima; i govoraše mu. 004 NUM 008 001 I reèe Gospod Mojsiju govoreæi: 004 NUM 008 002 Kaži Aronu i reci mu: kad zapališ žiške, sedam žižaka neka svijetli sprijed na svijetnjaku. 004 NUM 008 003 I uèini Aron tako, i zapali žiške da svijetle sprijed na svijetnjaku, kao što Gospod zapovjedi Mojsiju. 004 NUM 008 004 A svijetnjak bješe skovan od zlata, i stupac mu i cvijeæe skovano; po prilici koju pokaza Gospod Mojsiju tako bješe naèinio svijetnjak. 004 NUM 008 005 Još reèe Gospod Mojsiju govoreæi: 004 NUM 008 006 Uzmi Levite izmeðu sinova Izrailjevijeh, i oèisti ih. 004 NUM 008 007 A uèini im ovo da ih oèistiš: pokropi ih vodom oèišæenja, a oni neka obriju sve tijelo svoje i operu haljine svoje, i oèistiæe se. 004 NUM 008 008 Potom neka uzmu tele s darom uz njega, bijelim brašnom pomiješanim s uljem; i drugo tele uzmi za grijeh. 004 NUM 008 009 Pa dovedi Levite pred šator od sastanka, i sazovi sav zbor sinova Izrailjevijeh. 004 NUM 008 010 I dovedi Levite pred Gospoda, i neka metnu sinovi Izrailjevi ruke svoje na Levite. 004 NUM 008 011 I Aron neka prinese Levite Gospodu za prinos od sinova Izrailjevijeh da vrše službu Gospodu. 004 NUM 008 012 A Leviti neka metnu ruke svoje na glave teocima, pa prinesi jedno tele za grijeh a drugo na žrtvu paljenicu Gospodu da se oèiste Leviti. 004 NUM 008 013 I postavi Levite pred Aronom i sinovima njegovijem, i prinesi ih za prinos Gospodu. 004 NUM 008 014 I odvoj Levite izmeðu sinova Izrailjevijeh da budu moji Leviti. 004 NUM 008 015 A poslije neka doðu Leviti da služe u šatoru od sastanka, kad ih oèistiš i prineseš za prinos. 004 NUM 008 016 Jer su meni dani izmeðu sinova Izrailjevijeh; za sve što otvora matericu, za sve prvence izmeðu sinova Izrailjevijeh uzeh njih. 004 NUM 008 017 Jer je moj svaki prvenac meðu sinovima Izrailjevijem i od ljudi i od stoke; onaj dan kad pobih sve prvence u zemlji Misirskoj, posvetio sam ih sebi. 004 NUM 008 018 A Levite uzeh za sve prvence sinova Izrailjevijeh. 004 NUM 008 019 I dadoh Levite na dar Aronu i sinovima njegovijem izmeðu sinova Izrailjevijeh, da služe mjesto sinova Izrailjevijeh u šatoru od sastanka, i da budu otkup za sinove Izrailjeve, da ne bi dolazio pomor na sinove Izrailjeve, kad bi pristupali k svetinji sinovi Izrailjevi. 004 NUM 008 020 I uèini Mojsije i Aron i sav zbor sinova Izrailjevijeh Levitima sve što zapovjedi Gospod Mojsiju za Levite, tako im uèiniše sinovi Izrailjevi. 004 NUM 008 021 I oèistiše se Leviti, i opraše haljine svoje, i prinese ih Aron za prinos pred Gospodom, i oèisti ih Aron da bi bili èisti. 004 NUM 008 022 I onda tek pristupiše Leviti da vrše službu svoju u šatoru od sastanka pred Aronom i pred sinovima njegovijem; kao što zapovjedi Gospod Mojsiju za Levite, tako im uèiniše. 004 NUM 008 023 I opet reèe Gospod Mojsiju govoreæi: 004 NUM 008 024 I ovo je za Levite: od dvadeset i pet godina i više neka stupaju u službu da služe u šatoru od sastanka. 004 NUM 008 025 A kad kome bude pedeset godina, neka izlazi iz te službe i više neka ne služi. 004 NUM 008 026 Ali neka služi braæi svojoj u šatoru od sastanka radeæi što treba raditi, a sam neka ne vrši službe. Tako uèini Levitima za poslove njihove. 004 NUM 009 001 Još reèe Gospod Mojsiju u pustinji Sinajskoj druge godine po izlasku njihovu iz zemlje Misirske prvoga mjeseca, govoreæi: 004 NUM 009 002 Neka slave sinovi Izrailjevi pashu u odreðeno vrijeme. 004 NUM 009 003 Èetrnaestoga dana ovoga mjeseca uveèe slavite je u odreðeno vrijeme, po svijem zakonima i po svijem uredbama njezinijem slavite je. 004 NUM 009 004 I reèe Mojsije sinovima Izrailjevijem da slave pashu. 004 NUM 009 005 I slaviše pashu prvoga mjeseca èetrnaestoga dana uveèe u pustinji Sinajskoj; kako bješe Gospod zapovjedio Mojsiju, sve onako uèiniše sinovi Izrailjevi. 004 NUM 009 006 A bijahu neki koji se oskvrniše o mrtvaca te ne mogahu slaviti pashe onaj dan; i doðoše isti dan pred Mojsija i pred Arona; 004 NUM 009 007 I rekoše mu ljudi oni: mi smo neèisti od mrtvaca; zašto da nam nije slobodno prinijeti žrtvu Gospodu u vrijeme zajedno sa sinovima Izrailjevijem? 004 NUM 009 008 A Mojsije im reèe: stanite da èujem šta æe zapovjediti Gospod za vas. 004 NUM 009 009 A Gospod reèe Mojsiju govoreæi: 004 NUM 009 010 Kaži sinovima Izrailjevijem i reci: ko bi bio neèist od mrtvaca ili bi bio na daljnom putu izmeðu vas ili izmeðu vašega natražja, neka slavi pashu Gospodu, 004 NUM 009 011 Drugoga mjeseca èetrnaestoga dana uveèe neka je slave, s prijesnijem hljebom i s gorkim zeljem neka je jedu. 004 NUM 009 012 Neka ne ostavljaju od nje ništa do jutra, i kosti da joj ne prelome, po svemu zakonu za pashu neka je slave. 004 NUM 009 013 A ko je èist i nije na putu, pa bi propustio slaviti pashu, da se istrijebi duša ona iz naroda svojega, jer ne prinese Gospodu žrtve na vrijeme, grijeh svoj neka nosi onaj èovjek. 004 NUM 009 014 I ako bi meðu vama živio stranac i slavio bi pashu Gospodu, po zakonu i uredbi za pashu neka je slavi; a zakon da vam je jednak i strancu i onomu ko se rodio u zemlji. 004 NUM 009 015 A u koji dan bi podignut šator, pokri oblak šator nad naslonom od svjedoèanstva; a uveèe bješe nad šatorom kao oganj do jutra. 004 NUM 009 016 Tako bijaše jednako: oblak ga zaklanjaše, ali noæu bijaše kao oganj. 004 NUM 009 017 I kad bi se oblak podigao iznad šatora, tada polažahu sinovi Izrailjevi, a gdje bi stao oblak, ondje se ustavljahu sinovi Izrailjevi. 004 NUM 009 018 Po zapovijesti Gospodnjoj polažahu sinovi Izrailjevi, i po zapovijesti Gospodnjoj ustavljahu se; dokle god stajaše oblak nad šatorom, oni stajahu u okolu, 004 NUM 009 019 I kad oblak dugo stajaše nad šatorom, tada svršivahu sinovi Izrailjevi što treba svršivati Gospodu i ne polažahu. 004 NUM 009 020 I kad oblak bijaše nad šatorom malo dana, po zapovijesti Gospodnjoj stajahu u okolu i po zapovijesti Gospodnjoj polažahu. 004 NUM 009 021 Kad bi pak oblak stajao od veèera do jutra, a ujutru bi se podigao oblak, tada polažahu; bilo danju ili noæu, kad bi se oblak podigao, oni polažahu. 004 NUM 009 022 Ako li bi dva dana ili mjesec dana ili godinu oblak stajao nad šatorom, stajahu u okolu sinovi Izrailjevi i ne polažahu, a kako bi se podigao, oni polažahu. 004 NUM 009 023 Po zapovijesti Gospodnjoj stajahu u oko, i po zapovijesti Gospodnjoj polažahu; i svršivahu što treba svršivati Gospodu, kao što bješe zapovjedio Gospod preko Mojsija. 004 NUM 010 001 Još reèe Gospod Mojsiju govoreæi: 004 NUM 010 002 Naèini sebi dvije trube od srebra, kovane da budu; njima æeš sazivati zbor i zapovijedati da polazi vojska. 004 NUM 010 003 Kad obje zatrube, tada neka se skuplja k tebi sav zbor na vrata šatora od sastanka. 004 NUM 010 004 A kad jedna zatrubi, tada neka se skupljaju k tebi knezovi, glavari od tisuæa Izrailjevijeh. 004 NUM 010 005 A kad zatrubite potresajuæi, tada neka se kreæe oko koji leži prema istoku. 004 NUM 010 006 A kad zatrubite drugi put potresajuæi, onda neka se kreæe oko koji je prema jugu; potresajuæi neka se trubi kad treba da poðu. 004 NUM 010 007 A kad sazivate zbor, trubite, ali ne potresajuæi. 004 NUM 010 008 A neka trube u trube sinovi Aronovi sveštenici; to da vam je uredba vjeèna od koljena do koljena. 004 NUM 010 009 I kad poðete na vojsku u zemlji svojoj na neprijatelja koji udari na vas, trubite u trube potresajuæi; i Gospod Bog vaš opomenuæe vas se, i saèuvaæete se od neprijatelja svojih. 004 NUM 010 010 Tako i u dan veselja svojega i na praznike svoje i poèetke mjeseca svojih trubite u trube prinoseæi žrtve svoje paljenice i žrtve svoje zahvalne, i biæe vam spomen pred Bogom vašim. Ja sam Gospod Bog vaš. 004 NUM 010 011 I u dvadeseti dan drugoga mjeseca druge godine podiže se oblak iznad šatora od svjedoèanstva. 004 NUM 010 012 I poðoše sinovi Izrailjevi svojim redom iz pustinje Sinajske, i ustavi se oblak u pustinji Faranskoj. 004 NUM 010 013 Tako poðoše prvi put, kao što Gospod zapovjedi preko Mojsija. 004 NUM 010 014 I poðe naprijed zastava vojske sinova Judinijeh u èetama svojim; i nad vojskom njihovom bješe Nason sin Aminadavov; 004 NUM 010 015 A nad vojskom plemena sinova Isaharovijeh Natanailo sin Sogarov; 004 NUM 010 016 A nad vojskom plemena sinova Zavulonovijeh Elijav sin Helonov. 004 NUM 010 017 I složiše šator, pa poðoše sinovi Girsonovi i sinovi Merarijevi noseæi šator. 004 NUM 010 018 Potom poðe zastava vojske sinova Ruvimovijeh u èetama svojim, a nad njihovom vojskom bješe Elisur sin Sedijurov, 004 NUM 010 019 A nad vojskom plemena sinova Simeunovijeh Salamilo sin Surisadajev, 004 NUM 010 020 A nad vojskom plemena sinova Gadovijeh Elisaf sin Raguilov. 004 NUM 010 021 I poðoše sinovi Katovi noseæi svetinju, da bi oni podigli šator dokle ovi doðu. 004 NUM 010 022 Potom poðe zastava vojske sinova Jefremovijeh u èetama svojim, a nad vojskom njihovom bješe Elisama sin Emijudov, 004 NUM 010 023 A nad vojskom plemena sinova Manasijinih Gamalilo sin Fadasurov, 004 NUM 010 024 A nad vojskom plemena sinova Venijaminovih Avidan sin Gadeonijev. 004 NUM 010 025 Najposlije poðe zastava vojske sinova Danovijeh u èetama svojim, zadnja vojska, i nad vojskom njihovom bješe Ahijezer sin Amisadajev, 004 NUM 010 026 A nad vojskom plemena sinova Asirovijeh Fagailo sin Ehranov, 004 NUM 010 027 A nad vojskom plemena sinova Neftalimovijeh Ahirej sin Enanov. 004 NUM 010 028 Tijem redom poðoše sinovi Izrailjevi u èetama svojim, i tako iðahu. 004 NUM 010 029 A Mojsije reèe Jovavu sinu Raguilovu Madijaninu, tastu svojemu: idemo na mjesto za koje reèe Gospod: vama æu ga dati. Hajde s nama, i dobro æemo ti uèiniti, jer je Gospod obeæao Izrailju mnogo dobra. 004 NUM 010 030 A on mu reèe: neæu iæi, nego idem u svoju zemlju i u rod svoj. 004 NUM 010 031 A Mojsije reèe: nemoj nas ostaviti, jer znaš mjesta u pustinji gdje bismo mogli stajati, pa nam budi voð. 004 NUM 010 032 I ako poðeš s nama, kad doðe dobro koje æe nam uèiniti Gospod, uèiniæemo ti dobro. 004 NUM 010 033 I tako poðoše od gore Gospodnje, i iðahu tri dana, i kovèeg zavjeta Gospodnjega iðaše pred njima tri dana tražeæi mjesto gdje bi poèinuli. 004 NUM 010 034 I oblak Gospodnji bješe nad njima svaki dan kad polažahu s mjesta, gdje bijahu u okolu. 004 NUM 010 035 I kad polažaše kovèeg, govoraše Mojsije: ustani Gospode, i neka se razaspu neprijatelji tvoji, i neka bježe ispred tebe koji mrze na te. 004 NUM 010 036 A kad se ustavljaše, govoraše: uvrati se, Gospode, k mnoštvu tisuæa Izrailjevijeh. 004 NUM 011 001 Poslije stade se tužiti narod da mu je teško; a to ne bi po volji Gospodu; i kad Gospod èu, razgnjevi se; i raspali se na njih oganj Gospodnji, i sažeže krajnje u okolu. 004 NUM 011 002 Tada zavapi narod k Mojsiju, a Mojsije se pomoli Gospodu, i ugasi se oganj. 004 NUM 011 003 I prozva se ono mjesto Tavera, jer se raspali na njih oganj Gospodnji. 004 NUM 011 004 A svjetina što bijaše meðu njima, bješe vrlo lakoma, te i sinovi Izrailjevi stadoše plakati govoreæi: ko æe nas nahraniti mesa? 004 NUM 011 005 Opomenusmo se riba što jeðasmo u Misiru zabadava, i krastavaca i dinja i luka crnoga i bijeloga. 004 NUM 011 006 A sada posahnu duša naša, nema ništa osim mane pred oèima našima. 004 NUM 011 007 A mana bješe kao sjeme korijandrovo, a boja mu bješe kao boja u bdela. 004 NUM 011 008 I izlažaše narod, te kupljahu, i meljahu na žrvnjima ili tucahu u stupama, i kuhahu u kotlu, ili miješahu pogaèe; a kus joj bijaše kao kus od novoga ulja. 004 NUM 011 009 I kad padaše rosa po okolu noæu, padaše s njom i mana. 004 NUM 011 010 I èu Mojsije gdje narod plaèe u porodicama svojim, svaki na vratima od šatora svojega; i Gospod se razgnjevi vrlo, i Mojsiju bi teško. 004 NUM 011 011 Pa reèe Mojsije Gospodu: zašto uèini tako zlo sluzi svojemu? i zašto ne naðoh milosti pred tobom, nego metnu na me teret svega naroda ovoga? 004 NUM 011 012 Eda li ja zaèeh sav ovaj narod? eda li ga ja rodih, kad mi kažeš: iznesi ga u naruèju svojem, kao što nosi dojilja dijete, u onu zemlju za koju si se zakleo ocima njihovijem. 004 NUM 011 013 Otkuda meni mesa da dam svemu ovom narodu? jer plaèu preda mnom govoreæi: daj nam mesa da jedemo. 004 NUM 011 014 Ne mogu ja sam nositi svega naroda ovoga, jer je teško za mene. 004 NUM 011 015 Ako æeš tako èiniti sa mnom, ubij me bolje, ako sam našao milost pred tobom, da ne gledam zla svojega. 004 NUM 011 016 A Gospod reèe Mojsiju: saberi mi sedamdeset ljudi izmeðu starješina Izrailjevijeh, koje znaš da su starješine narodu i upravitelji njegovi, i dovedi ih k šatoru od sastanka, neka ondje stanu s tobom. 004 NUM 011 017 Tada æu siæi i govoriti ondje s tobom, i uzeæu od duha koji je na tebi i metnuæu na njih, da nose s tobom teret narodni i da ne nosiš ti sam. 004 NUM 011 018 A narodu reci: pripravite se za sjutra da jedete mesa, jer plakaste da Gospod èu, i rekoste: ko æe nas nahraniti mesa? jer nam dobro bijaše u Misiru. Daæe vam dakle Gospod mesa i ješæete. 004 NUM 011 019 Neæete jesti jedan dan, ni dva dana, ni pet dana, ni deset dana, ni dvadeset dana; 004 NUM 011 020 Nego cio mjesec dana, dokle vam na nos ne udari i ne ogadi vam se, zato što odbaciste Gospoda koji je meðu vama i plakaste pred njim govoreæi: zašto izidosmo iz Misira? 004 NUM 011 021 A Mojsije reèe: šest stotina tisuæa pješaka ima naroda, u kojem sam, pa ti kažeš: daæu im mesa da jedu cio mjesec dana. 004 NUM 011 022 Eda li æe im se poklati ovce i goveda da im dostane? ili æe im se pokupiti sve ribe morske da im bude dosta? 004 NUM 011 023 A Gospod reèe Mojsiju: zar ruka Gospodnja neæe biti dovoljna? Vidjeæeš hoæe li biti što ti rekoh ili neæe. 004 NUM 011 024 I Mojsije izide i reèe narodu rijeèi Gospodnje; i sabra sedamdeset ljudi izmeðu starješina narodnijeh, i postavi ih oko šatora. 004 NUM 011 025 I Gospod siðe u oblaku, i govori k njemu, i uzevši od duha koji bješe na njemu metnu na onijeh sedamdeset ljudi starješina; i kad duh doðe na njih, prorokovahu, ali više nikad. 004 NUM 011 026 A dva èovjeka ostaše u okolu, jednom bješe ime Eldad, a drugom Modad, na koje doðe duh, jer i oni bijahu zapisani ali ne doðoše k šatoru, i stadoše prorokovati u okolu. 004 NUM 011 027 I dotrèa momak, te javi Mojsiju govoreæi: Eldad i Modad prorokuju u okolu. 004 NUM 011 028 A Isus sin Navin, sluga Mojsijev, jedan od momaka njegovijeh, reèe govoreæi: Mojsije gospodaru moj, zabrani im. 004 NUM 011 029 A Mojsije mu odgovori: zar zavidiš mene radi? kamo da sav narod Gospodnji postanu proroci i da Gospod pusti duh svoj na njih! 004 NUM 011 030 Potom se vrati Mojsije u oko sa starješinama Izrailjevijem. 004 NUM 011 031 Tada se podiže vjetar od Gospoda, i potjera od mora prepelice, i razasu ih po okolu, na dan hoda odovuda i na dan hoda odonuda oko okola, na dva lakta od zemlje. 004 NUM 011 032 I ustavši narod vas onaj dan i svu noæ i vas drugi dan kupljaše prepelice: i ko nakupi najmanje nakupi deset gomora; i povješaše ih sebi redom oko okola. 004 NUM 011 033 Ali meso još im bijaše u zubima, jošte ga ne pojedoše, a Gospod se razgnjevi na narod, i udari Gospod narod pomorom vrlo velikim. 004 NUM 011 034 I prozva se ono mjesto Kivrot-Atava jer ondje ukopaše narod koji se bješe polakomio. 004 NUM 011 035 I poðe narod od Kivrot-Atave u Asirot, i stadoše u Asirotu. 004 NUM 012 001 I stadoše vikati Marija i Aron na Mojsija radi žene Madijanke, kojom se oženi, jer se oženi Madijankom. 004 NUM 012 002 I rekoše: zar je samo preko Mojsija govorio Gospod? nije li govorio i preko nas? I to èu Gospod. 004 NUM 012 003 A Mojsije bješe èovjek vrlo krotak mimo sve ljude na zemlji. 004 NUM 012 004 I odmah reèe Gospod Mojsiju i Aronu i Mariji: doðite vas troje u šator od sastanka. I otidoše njih troje. 004 NUM 012 005 Tada siðe Gospod u stupu od oblaka, i stade na vratima od šatora. I viknu Arona i Mariju, i doðoše oboje. 004 NUM 012 006 I reèe im: èujte sada rijeèi moje: prorok kad je meðu vama, ja æu mu se Gospod javljati u utvari i govoriæu s njim u snu. 004 NUM 012 007 Ali nije taki moj sluga Mojsije, koji je vjeran u svem domu mojem. 004 NUM 012 008 Njemu govorim iz usta k ustima, i on me gleda doista, a ne u tami niti u kakvoj prilici Gospodnjoj. Kako se dakle ne pobojaste vikati na slugu mojega, na Mojsija? 004 NUM 012 009 I gnjev se Gospodnji raspali na njih, i on otide. 004 NUM 012 010 I oblak se podiže sa šatora; i gle, Marija bješe gubava, bijela kao snijeg. I Aron pogleda Mariju, a ona gubava. 004 NUM 012 011 Tada reèe Aron Mojsiju: gospodaru, molim te, ne meæi na nas grijeha ovoga, jer ludo uèinismo i zgriješismo. 004 NUM 012 012 Nemoj da ova bude kao mrtvo dijete, kojemu je meso pola trulo kad izlazi iz utrobe matere svoje. 004 NUM 012 013 I vapi Mojsije ka Gospodu govoreæi: Bože, molim ti se, iscijeli je. 004 NUM 012 014 A Gospod odgovori Mojsiju: da joj je otac njezin pljunuo u lice, ne bi li se stidjela sedam dana? Neka bude odluèena sedam dana izvan okola, a poslije neka bude opet primljena. 004 NUM 012 015 Tako bi Marija odluèena izvan okola sedam dana; i narod ne poðe odande dokle Marija ne bi opet primljena. 004 NUM 012 016 A potom poðe narod od Asirota, i stadoše u pustinji Faranskoj. 004 NUM 013 001 I Gospod reèe Mojsiju govoreæi: 004 NUM 013 002 Pošlji ljude da uhode zemlju Hanansku, koju æu dati sinovima Izrailjevijem; po jednoga èovjeka od svakoga plemena otaca njihovijeh pošljite, sve glavare izmeðu njih. 004 NUM 013 003 I posla ih Mojsije iz pustinje Faranske po zapovijesti Gospodnjoj; i svi ljudi bjehu glavari sinova Izrailjevijeh. 004 NUM 013 004 A ovo su im imena: od plemena Ruvimova Samuilo sin Zahurov; 004 NUM 013 005 Od plemena Simeunova Safat sin Surin; 004 NUM 013 006 Od plemena Judina Halev sin Jefonijin; 004 NUM 013 007 Od plemena Isaharova Igal sin Josifov; 004 NUM 013 008 Od plemena Jefremova Avsije sin Navin; 004 NUM 013 009 Od plemena Venijaminova Faltije sin Rafujev; 004 NUM 013 010 Od plemena Zavulonova Gudilo sin Sudin; 004 NUM 013 011 Od plemena Josifova, od plemena Manasijina Gadije sin Susin; 004 NUM 013 012 Od plemena Danova Amilo sin Gamalin; 004 NUM 013 013 Od plemena Asirova Satur sin Mihailov; 004 NUM 013 014 Od plemena Neftalimova Navija sin Savin; 004 NUM 013 015 Od plemena Gadova Gudilo sin Mahilov. 004 NUM 013 016 To su imena ljudima koje posla Mojsije da uhode zemlju. I nazva Mojsije Avsija sina Navina Isus. 004 NUM 013 017 I šaljuæi ih Mojsije da uhode zemlju Hanansku reèe im: idite ovuda na jug, pa izidite na goru; 004 NUM 013 018 I vidite zemlju kakva je i kakav narod živi u njoj, je li jak ili slab, je li mali ili velik; 004 NUM 013 019 I kakva je zemlja u kojoj živi, je li dobra ili rðava; i kakva su mjesta u kojima živi, eda li pod šatorima ili u tvrdim gradovima; 004 NUM 013 020 I kakva je sama zemlja, je li rodna ili nerodna, ima li u njoj drveta ili nema; budite slobodni, i uzmite roda one zemlje. A tada bješe vrijeme prvom grožðu. 004 NUM 013 021 I otišavši uhodiše zemlju od pustinje Sinske do Reova kako se ide u Emat. 004 NUM 013 022 I idoše na jug, i doðoše do Hevrona, gdje bijahu Ahiman i Sesije i Teliman, sinovi Enakovi. A Hevron bješe sazidan na sedam godina prije Soana Misirskoga. 004 NUM 013 023 Potom doðoše do potoka Eshola, i ondje otsjekoše lozu s grozdom jednijem, i ponesoše ga dvojica na moci; tako i šipaka i smokava. 004 NUM 013 024 I prozva se ono mjesto potok Eshol od grozda, koji ondje otsjekoše sinovi Izrailjevi. 004 NUM 013 025 I poslije èetrdeset dana vratiše se iz zemlje koju uhodiše. 004 NUM 013 026 I vrativši se doðoše k Mojsiju i Aronu i ka svemu zboru sinova Izrailjevijeh u pustinju Faransku, u Kadis; i pripovjediše njima i svemu zboru stvar, i pokazaše im rod one zemlje. 004 NUM 013 027 I pripovijedajuæi im rekoše: idosmo u zemlju u koju si nas poslao; doista teèe u njoj mlijeko i med, i evo roda njezina. 004 NUM 013 028 Ali je jak narod koji živi u onoj zemlji, i gradovi su im tvrdi i vrlo veliki; a vidjesmo ondje i sinove Enakove. 004 NUM 013 029 Amalik živi na južnoj strani; a Heteji i Jevuseji i Amoreji žive u planini, a Hananeji žive na moru i na Jordanu. 004 NUM 013 030 A Halev utišavaše narod pred Mojsijem; i govoraše: hajde da idemo da je uzmemo, jer je možemo pokoriti. 004 NUM 013 031 Ali drugi ljudi koji idoše s njim govorahu: ne možemo iæi na onaj narod, jer je jaèi od nas. 004 NUM 013 032 I prosuše zao glas o zemlji koju uhodiše meðu sinovima Izrailjevijem govoreæi: zemlja koju proðosmo i uhodismo zemlja je koja proždire svoje stanovnike, i sav narod koji vidjesmo u njoj jesu ljudi vrlo veliki. 004 NUM 013 033 Vidjesmo ondje i divove, sinove Enakove, roda divovskoga, i èinjaše nam se da smo prema njima kao skakavci, taki se i njima èinjasmo. 004 NUM 014 001 Tada se podiže sav zbor i stade vikati, i narod plakaše onu noæ. 004 NUM 014 002 I vikahu na Mojsija i na Arona svi sinovi Izrailjevi; i sav zbor reèe im: kamo da smo pomrli u zemlji Misirskoj ili da pomremo u ovoj pustinji! 004 NUM 014 003 Zašto nas vodi Gospod u tu zemlju da izginemo od maèa, žene naše i djeca naša da postanu roblje? Nije li bolje da se vratimo u Misir? 004 NUM 014 004 I rekoše meðu sobom: da postavimo starješinu, pa da se vratimo u Misir. 004 NUM 014 005 Tada Mojsije i Aron padoše nièice pred svijem zborom sinova Izrailjevijeh. 004 NUM 014 006 A Isus sin Navin i Halev sin Jefonijin izmeðu onijeh što uhodiše zemlju, razdriješe haljine svoje, 004 NUM 014 007 I rekoše svemu zboru sinova Izrailjevijeh govoreæi: zemlja koju proðosmo i uhodismo, vrlo je dobra zemlja. 004 NUM 014 008 Ako smo mili Gospodu, on æe nas odvesti u tu zemlju, i daæe nam je; a to je zemlja u kojoj teèe mlijeko i med. 004 NUM 014 009 Samo se ne odmeæite Gospoda, i ne bojte se naroda one zemlje; jer ih možemo pojesti; otstupio je od njih zaklon njihov, a s nama je Gospod, ne bojte ih se. 004 NUM 014 010 Tada reèe sav zbor da ih pobiju kamenjem; ali se pokaza slava Gospodnja svijem sinovima Izrailjevijem u šatoru od sastanka. 004 NUM 014 011 I reèe Gospod Mojsiju: dokle æe me vrijeðati taj narod? kad li æe mi vjerovati poslije tolikih znaka što sam uèinio meðu njima? 004 NUM 014 012 Udariæu ga pomorom, i rasuæu ga; a od tebe æu uèiniti narod velik i jaèi od ovoga. 004 NUM 014 013 A Mojsije reèe Gospodu: ali æe èuti Misirci, izmeðu kojih si izveo ovaj narod silom svojom, 004 NUM 014 014 I reæi æe s ljudima ove zemlje, koji su èuli da si ti, Gospode, bio usred naroda i da si se oèima viðao, Gospode, i oblak tvoj da je stajao nad njima, i u stupu od oblaka da si išao pred njima danju i u stupu ognjenom noæu; 004 NUM 014 015 Pa kad pobiješ ovaj narod, sve do jednoga, govoriæe narodi, koji su èuli pripovijest o tebi, govoreæi: 004 NUM 014 016 Nije mogao Gospod dovesti naroda ovoga u zemlju koju im je sa zakletvom obeæao, zato ih pobi u pustinji. 004 NUM 014 017 Neka se dakle proslavi sila Gospodnja, kao što si rekao govoreæi: 004 NUM 014 018 Gospod dugo èeka i obilan je milošæu, prašta bezakonje i grijeh, ali ne pravda krivoga, nego pohodi bezakonje otaèko na sinovima do treæega i èetvrtoga koljena. 004 NUM 014 019 Oprosti bezakonje ovomu narodu radi velike milosti svoje, kao što si praštao narodu ovomu od Misira dovde. 004 NUM 014 020 A Gospod reèe: praštam po rijeèi tvojoj. 004 NUM 014 021 Ali tako ja živ bio, i tako sva zemlja bila puna slave Gospodnje, 004 NUM 014 022 Ti ljudi koji vidješe slavu moju i znake moje što sam uèinio u Misiru i u ovoj pustinji, i kušaše me veæ deset puta, i ne poslušaše rijeèi moje, 004 NUM 014 023 Neæe vidjeti zemlje koju sa zakletvom obeæah ocima njihovijem, neæe vidjeti ni jedan od onijeh koji me uvrijediše. 004 NUM 014 024 A slugu svojega Haleva, u kojem bješe drugi duh i koji se sasvijem mene držao, njega æu odvesti u zemlju u koju je išao, i sjeme æe je njegovo naslijediti. 004 NUM 014 025 Ali Amalik i Hananej sjede u dolini, zato se sjutra vratite natrag, i idite u pustinju k Crvenom Moru. 004 NUM 014 026 Još reèe Gospod Mojsiju i Aronu govoreæi: 004 NUM 014 027 Dokle æe taj zli zbor vikati na me? Èuo sam viku sinova Izrailjevijeh, kojom vièu na me. 004 NUM 014 028 Kaži im: tako ja živ bio, kaže Gospod, uèiniæu vam onako kako ste govorili i ja èuh. 004 NUM 014 029 U ovoj æe pustinji popadati mrtva tjelesa vaša, i svi izmeðu vas koji su izbrojeni u svem broju vašem od dvadeset godina i više, koji vikaste na me, 004 NUM 014 030 Neæete uæi u zemlju, za koju podigav ruku svoju zakleh se da æu vas naseliti u njoj, osim Haleva sina Jefonijina i Isusa sina Navina. 004 NUM 014 031 A djecu vašu, za koju rekoste da æe postati roblje, njih æu odvesti, i oni æe poznati zemlju za koju vi ne marite. 004 NUM 014 032 A vaša tjelesa mrtva æe popadati u ovoj pustinji. 004 NUM 014 033 A djeca vaša biæe pastiri po pustinji èetrdeset godina, i nosiæe kar za preljube vaše, dokle ne ispropadaju tjelesa vaša u pustinji. 004 NUM 014 034 Po broju dana, za koje uhodiste zemlju, èetrdeset dana, na svaki dan po godinu, nosiæete grijehe svoje, èetrdeset godina, i poznaæete da sam prekinuo s vama. 004 NUM 014 035 Ja Gospod rekoh, i tako æu uèiniti svemu tom zboru zlomu, koji se sabrao na me: u pustinji æe propasti i tu pomrijeti. 004 NUM 014 036 A ljudi koje bješe poslao Mojsije da uhode zemlju, i koji vrativši se pobuniše sav zbor da vièe na nj, prosuvši zao glas o zemlji, 004 NUM 014 037 Ti ljudi, koji prosuše zao glas o zemlji, pomriješe od pomora pred Gospodom; 004 NUM 014 038 A Isus sin Navin i Halev sin Jefonijin ostaše živi izmeðu ljudi koji su išli da uhode zemlju. 004 NUM 014 039 I Mojsije kaza sve ove rijeèi svijem sinovima Izrailjevijem, i narod plaka veoma. 004 NUM 014 040 A sjutradan ustavši poðoše navrh gore, i rekoše: evo nas, idemo na mjesto za koje je govorio Gospod, jer zgriješismo. 004 NUM 014 041 Ali Mojsije reèe: zašto prestupate zapovijest Gospodnju? Od toga neæe biti ništa. 004 NUM 014 042 Ne idite gore, jer Gospod nije meðu vama; nemojte da vas pobiju neprijatelji vaši. 004 NUM 014 043 Jer je Amalik i Hananej tamo pred vama, i izginuæete od maèa, jer odustaviste Gospoda, pa neæe ni Gospod biti s vama. 004 NUM 014 044 Ali oni ipak navališe da idu navrh gore; ali kovèeg zavjeta Gospodnjega i Mojsije ne izaðoše iz okola. 004 NUM 014 045 Tada siðe Amalik i Hananej, koji življahu u onoj gori, i razbiše ih i baciše dori do Orme. 004 NUM 015 001 Opet reèe Gospod Mojsiju govoreæi: 004 NUM 015 002 Reci sinovima Izrailjevijem i kaži im: kad doðete u zemlju gdje æete nastavati, koju æu vam ja dati, 004 NUM 015 003 I stanete prinositi žrtvu ognjenu Gospodu, žrtvu paljenicu ili žrtvu zavjeta radi ili od drage volje, ili o praznicima svojim, gotoveæi miris ugodni Gospodu od krupne ili od sitne stoke, 004 NUM 015 004 Tada ko prinese prinos svoj Gospodu, neka donese uza nj dar, desetinu efe bijeloga brašna pomiješana s èetvrtinom ina ulja. 004 NUM 015 005 I vina èetvrt ina za naljev donesi uz žrtvu paljenicu ili uz drugu žrtvu, na svako jagnje. 004 NUM 015 006 A uz ovna donesi dar, dvije desetine bijeloga brašna pomiješana s treæinom ina ulja, 004 NUM 015 007 I vina za naljev treæinu ina prinijeæeš za miris ugodni Gospodu. 004 NUM 015 008 A kad prinosiš tele na žrtvu paljenicu ili na žrtvu radi zavjeta ili na žrtvu zahvalnu Gospodu, 004 NUM 015 009 Onda neka se donese uz tele dar, tri desetine efe bijeloga brašna pomiješana s po ina ulja, 004 NUM 015 010 I vina donesi za naljev po ina; to je žrtva ognjena za miris ugodni Gospodu. 004 NUM 015 011 Tako neka bude uza svakoga vola i uza svakoga ovna i uza svako živinèe izmeðu ovaca ili koza. 004 NUM 015 012 Prema broju koliko prinesete, uèinite tako uza svako, koliko ih bude. 004 NUM 015 013 Svaki domorodac tako neka èini prinoseæi žrtvu paljenicu za miris ugodni Gospodu. 004 NUM 015 014 Tako ako bude meðu vama i došljak ili ko bi se bavio meðu vama, pa bi prinio žrtvu ognjenu za miris ugodni Gospodu, neka èini onako kako vi èinite. 004 NUM 015 015 Zbore! vama i došljaku koji je meðu vama jedan da je zakon, zakon vjeèan od koljena na koljeno; došljak æe biti kao i vi pred Gospodom. 004 NUM 015 016 Jedan zakon i jedna uredba da bude vama i došljaku, koji je meðu vama. 004 NUM 015 017 Još reèe Gospod Mojsiju govoreæi: 004 NUM 015 018 Kaži sinovima Izrailjevijem i reci im: kad doðete u zemlju, u koju æu vas ja odvesti, 004 NUM 015 019 Pa stanete jesti hljeb one zemlje, tada prinesite prinos Gospodu. 004 NUM 015 020 Od prvina tijesta svojega prinosite u prinos kolaè, kao prinos od gumna tako ga prinosite. 004 NUM 015 021 Od prvina tijesta svojega dajite Gospodu prinos od koljena do koljena. 004 NUM 015 022 A kad biste pogriješili, te ne biste uèinili svijeh ovijeh zapovijesti, koje kaza Gospod Mojsiju, 004 NUM 015 023 Sve što vam je zapovjedio Gospod preko Mojsija, od dana kad zapovjedi Gospod i poslije od koljena do koljena, 004 NUM 015 024 Ako se bude uèinilo pogrješkom, da zbor ne zna, onda sav zbor neka prinese na žrtvu paljenicu za miris ugodni Gospodu tele s darom njegovijem i s naljevom njegovijem po uredbi, i jedno jare na žrtvu za grijeh. 004 NUM 015 025 I sveštenik neka oèisti sav zbor sinova Izrailjevijeh, i oprostiæe im se, jer je pogrješka i oni donesoše pred Gospoda svoj prinos za žrtvu ognjenu Gospodu i prinos za grijeh svoj radi pogrješke svoje. 004 NUM 015 026 Oprostiæe se svemu zboru sinova Izrailjevijeh i došljaku koji se bavi meðu njima, jer je pogrješka svega naroda. 004 NUM 015 027 Ako li jedna duša zgriješi ne znajuæi, neka prinese kozu od godine na žrtvu za grijeh. 004 NUM 015 028 I sveštenik neka oèisti dušu koja bude zgriješila ne znajuæi pred Gospodom, i kad je oèisti oprostiæe joj se. 004 NUM 015 029 I za roðenoga u zemlji sinova Izrailjevijeh i za došljaka, koji se bavi meðu vama, jedan zakon da bude kad ko zgriješi ne znajuæi. 004 NUM 015 030 Ali ko od sile zgriješi izmeðu roðenijeh u zemlji ili izmeðu došljaka, on ruži Gospoda; neka se istrijebi ona duša iz naroda svojega. 004 NUM 015 031 Jer prezre rijeè Gospodnju, i zapovijest njegovu pogazi; neka se istrijebi ona duša; bezakonje je njezino na njoj. 004 NUM 015 032 A kad bijahu sinovi Izrailjevi u pustinji, naðoše jednoga gdje kupi drva u subotu. 004 NUM 015 033 I koji ga naðoše gdje kupi drva, dovedoše ga k Mojsiju i k Aronu i ka svemu zboru. 004 NUM 015 034 I metnuše ga pod stražu, jer ne bješe kazano šta æe se èiniti s njim. 004 NUM 015 035 A Gospod reèe Mojsiju: neka se pogubi taj èovjek; neka ga zaspe kamenjem sav zbor iza okola. 004 NUM 015 036 I sav zbor izvede ga iza okola i zasuše ga kamenjem, i umrije, kao što zapovjedi Gospod Mojsiju. 004 NUM 015 037 Još reèe Gospod Mojsiju govoreæi: 004 NUM 015 038 Reci sinovima Izrailjevijem i kaži im, neka udaraju rese po skutovima od haljina svojih od koljena do koljena, i nad rese neka meæu vrvcu plavu. 004 NUM 015 039 I imaæete rese zato da se gledajuæi ih opominjete svijeh zapovijesti Gospodnjih i tvorite ih, i da se ne zanosite za srcem svojim i za oèima svojima, za kojima èinite preljubu; 004 NUM 015 040 Nego da pamtite i tvorite sve zapovijesti moje, i budete sveti Bogu svojemu. 004 NUM 015 041 Ja sam Gospod Bog vaš, koji sam vas izveo iz zemlje Misirske, da vam budem Bog. Ja sam Gospod Bog vaš. 004 NUM 016 001 A Korej sin Isara sina Kata sina Levijeva, i Datan i Aviron sinovi Elijavovi, i Avnan sin Faleta sina Ruvimova pobuniše se, 004 NUM 016 002 I ustaše na Mojsija, i s njima dvjesta i pedeset ljudi izmeðu sinova Izrailjevijeh, glavara narodnijeh, koji se sazivahu na zbor i bijahu ljudi znatni. 004 NUM 016 003 I skupiše se na Mojsija i na Arona, i rekoše im: dosta nek vam je; sav ovaj narod, svi su sveti, i meðu njima je Gospod; zašto se vi podižete nad zborom Gospodnjim? 004 NUM 016 004 Kad to èu Mojsije, pade nièice. 004 NUM 016 005 Potom reèe Koreju i svoj družini njegovoj govoreæi: sjutra æe pokazati Gospod ko je njegov, i ko je svet, i koga je pustio k sebi, jer koga je izabrao onoga æe pustiti k sebi. 004 NUM 016 006 Ovo uèinite: uzmite kadionice, Korej sa svom družinom svojom. 004 NUM 016 007 I metnite sjutra u njih ognja i metnite u njih kada pred Gospodom, i koga izbere Gospod onaj æe biti svet. Dosta nek vam je, sinovi Levijevi! 004 NUM 016 008 I reèe Mojsije Koreju: èujte sinovi Levijevi! 004 NUM 016 009 Malo li vam je što vas je Bog Izrailjev odvojio od zbora Izrailjeva pustivši vas k sebi da vršite službu u šatoru Gospodnjem i da stojite pred zborom i služite za nj? 004 NUM 016 010 Pustio je k sebi tebe i svu braæu tvoju, sinove Levijeve, s tobom, a vi tražite još i sveštenstvo? 004 NUM 016 011 Zato ti i sva družina tvoja skupiste se na Gospoda. Jer Aron šta je da vièete na nj? 004 NUM 016 012 I posla Mojsije da dozovu Datana i Avirona sinove Elijavove. A oni odgovoriše: neæemo da idemo. 004 NUM 016 013 Malo li je što si nas izveo iz zemlje u kojoj teèe mlijeko i med da nas pobiješ u ovoj pustinji, nego još hoæeš da vladaš nad nama? 004 NUM 016 014 Jesi li nas odveo u zemlju gdje teèe mlijeko i med? i jesi li nam dao da imamo njiva i vinograda? hoæeš li oèi ovijem ljudima da iskopaš? Neæemo da idemo. 004 NUM 016 015 Tada se rasrdi Mojsije vrlo, i reèe Gospodu: nemoj pogledati na dar njihov; nijednoga magarca nijesam uzeo od njih, niti sam kome od njih uèinio kakoga zla. 004 NUM 016 016 Potom reèe Mojsije Koreju: ti i svi tvoji stanite sjutra pred Gospodom, ti i oni i Aron. 004 NUM 016 017 I uzmite svaki svoju kadionicu, i metnite u njih kada, i stanite pred Gospodom svaki sa svojom kadionicom, dvjesta i pedeset kadionica, i ti i Aron, svaki sa svojom kadionicom. 004 NUM 016 018 I uzeše svaki svoju kadionicu, i metnuvši u njih ognja metnuše u njih kada, i stadoše na vrata šatora od sastanka s Mojsijem i Aronom. 004 NUM 016 019 A Korej sabra na njih sav zbor na vrata šatora od sastanka; tada se pokaza slava Gospodnja svemu zboru. 004 NUM 016 020 I reèe Gospod Mojsiju i Aronu govoreæi: 004 NUM 016 021 Odvojte se iz toga zbora, da ih odmah satrem. 004 NUM 016 022 A oni padoše nièice i rekoše: Bože, Bože duhovima i svakom tijelu! ovaj jedan zgriješio, i na sav li æeš se zbor gnjeviti? 004 NUM 016 023 Opet reèe Gospod Mojsiju govoreæi: 004 NUM 016 024 Reci zboru i kaži: otstupite od šatora Korejeva i Datanova i Avironova. 004 NUM 016 025 I ustavši Mojsije otide k Datanu i Avironu, a za njim otidoše starješine Izrailjeve. 004 NUM 016 026 I reèe zboru govoreæi: otstupite od šatora tijeh bezbožnika, i ne dodijevajte se nièega što je njihovo, da ne izginete sa svijeh grijeha njihovijeh. 004 NUM 016 027 I otstupiše sa svijeh strana od šatora Korejeva i Datanova i Avironova; a Datan i Aviron izašavši stadoše svaki na vrata od šatora svojega sa ženama svojim i sa sinovima svojim i s djecom svojom. 004 NUM 016 028 Tada reèe Mojsije: ovako æete poznati da me je Gospod poslao da èinim sva ova djela, i da ništa ne èinim od sebe: 004 NUM 016 029 Ako ovi pomru kao što mru svi ljudi, i ako budu pokarani kao što bivaju pokarani svi ljudi, nije me poslao Gospod; 004 NUM 016 030 Ako li što novo uèini Gospod, i zemlja otvori usta svoja i proždre ih sa svijem što je njihovo, i siðu živi u grob, tada znajte da su ovi ljudi uvrijedili Gospoda. (Sheol h7585) 004 NUM 016 031 A kad izgovori rijeèi ove, rasjede se zemlja pod njima, 004 NUM 016 032 I otvorivši zemlja usta svoja proždrije ih, i domove njihove i sve ljude Korejeve i sve blago njihovo. 004 NUM 016 033 I tako siðoše sa svijem što imahu živi u grob, i pokri ih zemlja i nesta ih iz zbora. (Sheol h7585) 004 NUM 016 034 A svi Izrailjci koji bijahu oko njih pobjegoše od vike njihove, jer govorahu: da nas ne proždre zemlja. 004 NUM 016 035 I izaðe oganj od Gospoda, i sažeže onijeh dvjesta i pedeset ljudi koji prinesoše kad. 004 NUM 016 036 Tada reèe Gospod Mojsiju govoreæi: 004 NUM 016 037 Kaži Eleazaru sinu Arona sveštenika neka pokupi kadionice iz toga garišta, i ugljevlje iz njih neka razbaci, jer su svete; 004 NUM 016 038 Kadionice onijeh koji ogriješiše duše svoje neka raskuju na ploèe da se okuje oltar, jer kadiše njima pred Gospodom, zato su svete, i neka budu sinovima Izrailjevijem znak. 004 NUM 016 039 I pokupi Eleazar sveštenik kadionice mjedene, kojima bjehu kadili oni što izgorješe, i raskovaše ih na okov oltaru 004 NUM 016 040 Za spomen sinovima Izrailjevijem, da ne pristupa niko drugi koji nije roda Aronova da kadi pred Gospodom, da mu ne bude kao Koreju i družini njegovoj, kao što mu bješe kazao Gospod preko Mojsija. 004 NUM 016 041 A sjutradan vikaše sav zbor sinova Izrailjevijeh na Mojsija i na Arona govoreæi: pobiste narod Gospodnji. 004 NUM 016 042 A kad se stjecaše narod na Mojsija i na Arona, pogledaše na šator od sastanka, a to oblak na njemu, i pokaza se slava Gospodnja. 004 NUM 016 043 I doðe Mojsije i Aron pred šator od sastanka. 004 NUM 016 044 I reèe Gospod Mojsiju govoreæi: 004 NUM 016 045 Uklonite se iz toga zbora da ih odmah potrem. A oni padoše nièice. 004 NUM 016 046 I reèe Mojsije Aronu: uzmi kadionicu, i metni u nju ognja s oltara, i metni kada, i idi brže ka zboru, i oèisti ih; jer gnjev žestok izaðe od Gospoda, i pomor poèe. 004 NUM 016 047 I uzevši Aron kadionicu, kao što mu reèe Mojsije, otrèa usred zbora, i gle, pomor veæ bješe poèeo u narodu; i okadiv oèisti narod. 004 NUM 016 048 I stajaše meðu mrtvima i živima, i ustavi se pomor. 004 NUM 016 049 A onijeh koji pomriješe od toga pomora bješe èetrnaest tisuæa i sedam stotina, osim onijeh što izgiboše s Koreja. 004 NUM 016 050 I vrati se Aron k Mojsiju na vrata šatora od sastanka, kad se ustavi pomor. 004 NUM 017 001 Potom reèe Gospod Mojsiju govoreæi: 004 NUM 017 002 Reci sinovima Izrailjevijem, i uzmi od njih po jednu palicu od svakoga doma otaca njihovijeh, od svijeh knezova njihovijeh, po domovima otaca njihovijeh, dvanaest palica, i ime svakoga napiši na palici njegovoj. 004 NUM 017 003 A na palici Levijevoj napiši ime Aronovo, jer je svaka palica za jednog poglavara od doma otaca njihovijeh. 004 NUM 017 004 I ostavi ih u šatoru od sastanka pred svjedoèanstvom, gdje se sastajem s vama. 004 NUM 017 005 I koga izaberem, njegova æe palica procvjetati; tako æu utišati pred sobom viku sinova Izrailjevijeh što vièu na vas. 004 NUM 017 006 Kad to reèe Mojsije sinovima Izrailjevijem, dadoše mu svi knezovi njihovi palice, svaki knez po palicu od doma oca svojega, dvanaest palica, i palica Aronova bješe meðu palicama njihovijem. 004 NUM 017 007 I ostavi Mojsije palice pred Gospodom u šatoru od svjedoèanstva. 004 NUM 017 008 A sjutradan doðe Mojsije u šator od svjedoèanstva, i gle, procvjetala palica Aronova od doma Levijeva; bješe napupila i cvjetala, i bademi zreli na njoj. 004 NUM 017 009 I iznese Mojsije sve one palice ispred Gospoda k svijem sinovima Izrailjevijem, i razgledavši ih uzeše svaki svoju palicu. 004 NUM 017 010 A Gospod reèe Mojsiju: donesi opet palicu Aronovu pred svjedoèanstvo da se èuva za znak nepokornima, da prestane vika njihova na me, da ne izginu. 004 NUM 017 011 I uèini Mojsije, kako mu zapovjedi Gospod tako uèini. 004 NUM 017 012 Tada rekoše sinovi Izrailjevi Mojsiju govoreæi: pomrijesmo, propadosmo, svi propadosmo. 004 NUM 017 013 Ko se god približi k šatoru Gospodnjemu, gine; hoæemo li svi izginuti? 004 NUM 018 001 A Gospod reèe Aronu: ti i sinovi tvoji i dom oca tvojega s tobom nosite grijehe o svetinju; ti i sinovi tvoji s tobom nosite grijehe sveštenstva svojega. 004 NUM 018 002 I braæu svoju, pleme Levijevo, pleme oca svojega uzmi k sebi da budu uza te i služe ti; a ti æeš i sinovi tvoji s tobom služiti pred šatorom od sastanka. 004 NUM 018 003 Neka dobro slušaju zapovijesti tvoje i rade što treba u svem šatoru; ali k sudovima od svetinje k oltaru neka ne pristupaju, da ne izginu i oni i vi. 004 NUM 018 004 Neka budu dakle uza te, i neka rade sve što treba u šatoru od sastanka u svakoj službi u njemu; ali niko drugi da ne pristupi s vama. 004 NUM 018 005 A vi radite što treba u svetinji i što treba na oltaru, da više ne doðe gnjev na sinove Izrailjeve. 004 NUM 018 006 Jer evo ja uzeh braæu vašu Levite izmeðu sinova Izrailjevijeh, i vama su dani na dar za Gospoda, da vrše službu u šatoru od sastanka. 004 NUM 018 007 A ti i sinovi tvoji s tobom vršite sveštenièku službu svoju u svemu što pripada k oltaru i što biva iza zavjesa, i služite; sveštenstvo darovah vam, zato ko bi drugi pristupio, da se pogubi. 004 NUM 018 008 Još reèe Gospod Aronu: evo, dajem ti i prinose svoje što se u vis podižu, izmeðu svijeh stvari koje posveæuju sinovi Izrailjevi dajem ih tebi radi pomazanja i sinovima tvojim zakonom vjeènim. 004 NUM 018 009 To neka je tvoje od stvari posveæenijeh, koje se ne sažižu; svaki prinos njihov izmeðu svijeh darova njihovijeh i izmeðu svijeh prinosa za grijeh i svijeh prinosa za krivicu, koje mi donesu, svetinja nad svetinjama da je tvoja i sinova tvojih. 004 NUM 018 010 U svetinji ga jedi, sve muškinje neka ga jede, sveta stvar da ti je. 004 NUM 018 011 Tvoje su dakle žrtve darova njihovijeh koje se u vis podižu; i svaku žrtvu sinova Izrailjevijeh koja se obræe tebi dajem i sinovima tvojim i kæerima tvojim s tobom zakonom vjeènim; ko je god èist u domu tvojem, neka jede. 004 NUM 018 012 Najbolje od ulja i najbolje od vina i žita, prvine koje daju Gospodu, tebi dajem. 004 NUM 018 013 Prvine od svega što rodi u zemlji njihovoj, koje donesu Gospodu, tvoje neka budu; ko je god èist u domu tvojem neka jede. 004 NUM 018 014 Sve zavjetovano Bogu i Izrailju, tvoje neka je. 004 NUM 018 015 Što god otvora matericu izmeðu svakoga tijela koje prinose Gospodu, i izmeðu ljudi i izmeðu stoke, tvoje da bude; ali prvenac èovjeèji neka se otkupljuje; i prvenac neèiste stoke neka se otkupljuje. 004 NUM 018 016 A otkup neka mu bude kad bude od mjeseca dana po tvojoj cijeni pet sikala srebra, po siklu svetom; u njemu je dvadeset gera. 004 NUM 018 017 A prvenca od krave ili prvenca od ovce ili prvenca od koze ne daj da se otkupi; svete su stvari; krvlju njihovom pokropi oltar, i salo njihovo zapali, da bude žrtva ognjena za miris ugodni Gospodu. 004 NUM 018 018 A meso od njih da je tvoje, kao grudi što se obræu i kao pleæe desno, da je tvoje. 004 NUM 018 019 Sve prinose što se podižu od posveæenijeh stvari, što prinose sinovi Izrailjevi Gospodu, dajem tebi i sinovima tvojim i kæerima tvojim s tobom zakonom vjeènim; to æe biti zavjet osoljen, vjeèan pred Gospodom tebi i sjemenu tvojemu s tobom. 004 NUM 018 020 Još reèe Gospod Aronu: u zemlji njihovoj da nemaš našljedstva, ni dijela meðu njima da nemaš; ja sam dio tvoj i tvoje našljedstvo meðu sinovima Izrailjevijem. 004 NUM 018 021 A sinovima Levijevim evo dajem u našljedstvo sve desetke od Izrailja za službu njihovu što služe u šatoru od sastanka. 004 NUM 018 022 A sinovi Izrailjevi neka više ne pristupaju k šatoru od sastanka, da se ne ogriješe i ne izginu. 004 NUM 018 023 Nego sami Leviti neka služe službu u šatoru od sastanka, i oni neka nose grijeh svoj zakonom vjeènim od koljena do koljena, pa da nemaju našljedstva meðu sinovima Izrailjevijem. 004 NUM 018 024 Jer desetke sinova Izrailjevijeh, što æe donositi Gospodu na žrtvu što se podiže, dajem Levitima u našljedstvo; toga radi rekoh za njih: meðu sinovima Izrailjevijem da nemaju našljedstva. 004 NUM 018 025 Još reèe Gospod Mojsiju govoreæi: 004 NUM 018 026 Reci Levitima i kaži im: kad uzmete od sinova Izrailjevijeh desetak koji vam dadoh od njih za našljedstvo vaše, onda prinesite od njega prinos što se podiže Gospodu, deseto od desetoga. 004 NUM 018 027 I primiæe vam se prinos vaš kao žito s gumna i kao vino iz kace. 004 NUM 018 028 Tako i vi prinosite prinos što se podiže Gospodu od svijeh desetaka svojih, koje æete uzimati od sinova Izrailjevijeh, i dajite od njih prinos Gospodnji Aronu svešteniku. 004 NUM 018 029 Od svega što vam se da prinosite svaki prinos što se podiže Gospodu, od svega što bude najbolje sveti dio. 004 NUM 018 030 I reci im: kad prinesete najbolje od toga, tada æe se primiti Levitima kao dohodak od gumna i kao dohodak od kace. 004 NUM 018 031 A jesti možete to na svakom mjestu i vi i porodice vaše, jer vam je plata za službu vašu u šatoru od sastanka. 004 NUM 018 032 I neæete za to navuæi na se grijeha, kad stanete prinositi što je najbolje, i neæete oskvrniti svetijeh stvari sinova Izrailjevijeh, i neæete izginuti. 004 NUM 019 001 Još reèe Gospod Mojsiju i Aronu govoreæi: 004 NUM 019 002 Ovo je uredba i zakon što zapovjedi Gospod govoreæi: reci sinovima Izrailjevijem neka ti dovedu junicu crvenu zdravu, na kojoj nema mane, i koja još nije bila u jarmu; 004 NUM 019 003 I podajte je Eleazaru svešteniku, a on neka je izvede napolje iz okola da je zakolju pred njim. 004 NUM 019 004 I uzevši Eleazar krvi njezine na prst svoj neka pokropi krvlju prema šatoru od sastanka sedam puta. 004 NUM 019 005 Potom neka zapovjedi da se spali junica pred njegovijem oèima; kožu njezinu i meso njezino i krv njezinu s balegom neka spale. 004 NUM 019 006 I sveštenik uzevši drveta kedrova, isopa i crvca, neka baci u oganj gdje gori junica. 004 NUM 019 007 Potom neka opere haljine svoje i opere tijelo svoje vodom, pa onda neka uðe u oko, i neka bude sveštenik neèist do veèera. 004 NUM 019 008 Tako i ko je spali, neka opere haljine svoje vodom, i tijelo svoje neka opere vodom, i neka bude neèist do veèera. 004 NUM 019 009 A èist èovjek neka pokupi pepeo od junice i izruèi ga iza okola na èisto mjesto, da se èuva zboru sinova Izrailjevijeh za vodu oèišæenja; to je žrtva za grijeh. 004 NUM 019 010 I onaj koji pokupi pepeo od junice neka opere haljine svoje, i neka bude neèist do veèera. To neka je sinovima Izrailjevijem i došljaku koji se bavi meðu njima vjeèan zakon. 004 NUM 019 011 Ko se dotakne mrtva tijela èovjeèijega, da je neèist sedam dana. 004 NUM 019 012 On neka se oèisti onom vodom treæi dan i sedmi dan, i biæe èist; ako li se ne oèisti treæi dan i sedmi, neæe biti èist. 004 NUM 019 013 Ko se dotakne mrtva tijela èovjeèijega pa se ne oèisti, onaj je oskvrnio šator Gospodnji; zato da se istrijebi ona duša iz Izrailja; jer nije pokropljen vodom oèišæenja, zato je neèist, i neèistota je njegova na njemu. 004 NUM 019 014 Ovo je zakon kad èovjek umre u šatoru: ko god uðe u onaj šator i ko god bude u šatoru, neèist da je sedam dana; 004 NUM 019 015 I svaki sud otkriven, koji ne bude dobro zaklopljen, neèist je. 004 NUM 019 016 I ko se god dotakne u polju posjeèenoga maèem ili umrloga ili kosti èovjeèije ili groba, neèist da je sedam dana. 004 NUM 019 017 I neka za neèistoga uzmu pepela od junice spaljene za grijeh, i neka naliju na nj vode žive u sud. 004 NUM 019 018 Potom neka uzme èist èovjek isopa i zamoèi u onu vodu, i pokropi njom šator i sve sude i ljude koji su u njemu bili; tako i onoga koji bi se dotakao kosti ili èovjeka posjeèena ili umrla ili groba. 004 NUM 019 019 Èisti neèistoga neka pokropi treæi i sedmi dan; i kad ga oèisti sedmi dan, neka opere haljine svoje i sebe neka opere vodom, i biæe èist uveèe. 004 NUM 019 020 A ko bude neèist pa se ne oèisti, da se istrijebi ona duša iz zbora; jer je svetinju Gospodnju oskvrnio, a nije pokropljen vodom oèišæenja; neèist je. 004 NUM 019 021 I ovo neka im je zakon vjeèan: i koji pokropi vodom oèišæenja, neka opere haljine svoje; i ko se god dotakne vode oèišæenja, da je neèist do veèera. 004 NUM 019 022 I èega se god dotakne ko je neèist, da je neèisto; i ko se njega dotakne, da je neèist do veèera. 004 NUM 020 001 I sinovi Izrailjevi, sav zbor njihov, doðoše u pustinju Sinsku prvoga mjeseca, i stade narod u Kadisu; i ondje umrije Marija, i bi pogrebena ondje. 004 NUM 020 002 A ondje nemaše zbor vode, te se skupiše na Mojsija i na Arona. 004 NUM 020 003 I svaðaše se narod s Mojsijem, i govorahu: kamo da smo pomrli kad pomriješe braæa naša pred Gospodom! 004 NUM 020 004 Zašto dovedoste zbor Gospodnji u ovu pustinju da izginemo ovdje i mi i stoka naša? 004 NUM 020 005 I zašto nas izvedoste iz Misira da nas dovedete na ovo zlo mjesto, gdje ne rodi ni žito ni smokva ni grožðe ni šipak, a ni vode nema za piæe? 004 NUM 020 006 I doðe Mojsije i Aron ispred zbora na vrata šatora od sastanka, i padoše nièice; i pokaza im se slava Gospodnja. 004 NUM 020 007 I reèe Gospod Mojsiju govoreæi: 004 NUM 020 008 Uzmi štap, i sazovite zbor ti i Aron brat tvoj, i progovorite stijeni pred njima, te æe dati vodu svoju; tako æeš im izvesti vodu iz stijene, i napojiæeš zbor i stoku njihovu. 004 NUM 020 009 I Mojsije uze štap ispred Gospoda, kako mu zapovjedi Gospod. 004 NUM 020 010 I sazvaše Mojsije i Aron zbor pred stijenu, i on im reèe: slušajte odmetnici! hoæemo li vam iz ove stijene izvesti vodu? 004 NUM 020 011 I diže Mojsije ruku svoju i udari u stijenu štapom svojim dva puta, i izide voda mnoga, te se napoji narod i stoka njihova. 004 NUM 020 012 A Gospod reèe Mojsiju i Aronu: što mi ne vjerovaste i ne proslaviste me pred sinovima Izrailjevim, zato neæete odvesti zbora toga u zemlju koju sam im dao. 004 NUM 020 013 To je voda od svaðe, gdje se svaðaše sinovi Izrailjevi s Gospodom, i on se proslavi meðu njima. 004 NUM 020 014 Iza toga posla Mojsije poslanike iz Kadisa k caru Edomskom da mu reku: ovako kaže brat tvoj Izrailj: ti znaš sve nevolje koje nas snaðoše: 004 NUM 020 015 Kako naši oci siðoše u Misir, i bijasmo u Misiru dugo vremena, i kako Misirci zlo èiniše nama i ocima našim; 004 NUM 020 016 I vikasmo ka Gospodu, i Gospod èu glas naš, i posla anðela, koji nas izvede iz Misira; i evo smo u Kadisu, gradu na tvojoj meði. 004 NUM 020 017 Pusti nas da proðemo kroz tvoju zemlju; neæemo iæi preko polja ni preko vinograda, niti æemo piti vode iz kojega studenca; iæi æemo carskim putem, neæemo svrtati ni nadesno ni nalijevo dok ne prijeðemo meðu tvoju. 004 NUM 020 018 A Edom mu odgovori: ne idi preko moje zemlje, da ne izidem s maèem preda te. 004 NUM 020 019 A sinovi Izrailjevi rekoše mu: iæi æemo utrenikom, i ako se napijemo vode tvoje, mi ili stoka naša, platiæemo je; ništa više, samo da pješice proðemo. 004 NUM 020 020 A on im odgovori: neæete proæi. I izide Edom pred njih s mnogo naroda i s velikom silom. 004 NUM 020 021 I kad ne htje Edom dopustiti Izrailju da prijeðe preko meðe njegove, Izrailj otide od njega. 004 NUM 020 022 I krenuvši se od Kadisa doðoše sinovi Izrailjevi, sav zbor njihov, ka gori Oru. 004 NUM 020 023 I Gospod reèe Mojsiju i Aronu na gori Oru kod meðe Edomske govoreæi: 004 NUM 020 024 Aron valja da se pribere k rodu svojemu, jer neæe uæi u zemlju koju sam dao sinovima Izrailjevijem, jer ne poslušaste zapovijesti moje na vodi od svaðe. 004 NUM 020 025 Uzmi Arona i Eleazara sina njegova, i izvedi ih na goru Or. 004 NUM 020 026 I svuci Aronu haljine njegove i obuci ih Eleazaru sinu njegovu, pa æe se Aron pribrati i umrijeti ondje. 004 NUM 020 027 I uèini Mojsije kako zapovjedi Gospod; i izidoše na goru Or pred svijem zborom. 004 NUM 020 028 I svuèe Mojsije s Arona haljine njegove i obuèe ih Eleazaru sinu njegovu, i umrije ondje Aron navrh gore, a Mojsije i Eleazar sidoše s gore. 004 NUM 020 029 A kad vidje sav zbor da umrije Aron, plaka sav dom Izrailjev za Aronom trideset dana. 004 NUM 021 001 A kad èu Hananej car Aradski, koji življaše na jugu, da ide Izrailj putem kojim idoše uhode, on se pobi s njima i zarobi ih nekoliko. 004 NUM 021 002 Tada se Izrailj zavjetova Gospodu i reèe: ako daš ovaj narod meni u ruke, do temelja æu raskopati gradove njihove. 004 NUM 021 003 I usliši Gospod glas Izrailjev i dade mu Hananeje, a on zatr njih i gradove njihove, i prozva ono mjesto Orma. 004 NUM 021 004 Potom poðoše od gore Ora k Crvenom Moru obilazeæi zemlju Edomsku, i oslabi duh narodu od puta. 004 NUM 021 005 I vikaše narod na Boga i na Mojsija: zašto nas izvedoste iz Misira da izginemo u ovoj pustinji? Jer nema ni hljeba ni vode, a ovaj se nikaki hljeb veæ ogadio duši našoj. 004 NUM 021 006 A Gospod pusti na narod zmije vatrene, koje ih ujedahu, te pomrije mnogo naroda u Izrailju. 004 NUM 021 007 Tada doðe narod k Mojsiju i rekoše: zgriješismo što vikasmo na Gospoda i na tebe; moli Boga neka ukloni zmije od nas. I Mojsije se pomoli za narod. 004 NUM 021 008 I Gospod reèe Mojsiju: naèini zmiju vatrenu, i metni je na motku, i koga ujede zmija, neka pogleda u nju, pa æe ozdraviti. 004 NUM 021 009 I naèini Mojsije zmiju od mjedi, i metnu je na motku, i koga god ujede zmija on pogleda u zmiju od mjedi, i ozdravi. 004 NUM 021 010 Potom poðoše sinovi Izrailjevi, i stadoše u oko u Ovotu. 004 NUM 021 011 I iz Ovota otišavši stadoše u oko na brdima Avarimskim u pustinji koja je prema Moavskoj s istoka. 004 NUM 021 012 Odande otišavši stadoše u oko u dolini Zaredu. 004 NUM 021 013 I odatle otišavši stadoše u oko na brodu na Arnonu, koji je u pustinji i izlazi od meðe Amorejske. Jer je Arnon meða Moavska izmeðu Moavaca i Amorejaca. 004 NUM 021 014 Zato se kaže u knjizi o ratovima Gospodnjim: na Vajeva u Sufi i na potoke Arnonske. 004 NUM 021 015 Jer ti potoci, koji dopiru do mjesta Ara, teku pokraj meðe Moavske. 004 NUM 021 016 A otuda doðoše k Viru; to je studenac za koji bješe rekao Gospod Mojsiju: skupi narod, i daæu im vode. 004 NUM 021 017 Tada pjeva Izrailj pjesmu ovu: Diži se, studenèe; pripijevajte ga; 004 NUM 021 018 Studenèe, koji kopaše knezovi, koji iskopaše poglavari narodni s onijem koji postavi zakon, palicama svojim. A iz pustinje otidoše u Mantanail, 004 NUM 021 019 A iz Mantanaila u Nadil, a iz Nadila u Vamot, 004 NUM 021 020 A iz Vamota u dolinu koja je u polju Moavskom kod gore Fazge i gleda u pustinju. 004 NUM 021 021 Tada posla Izrailj poslanike k Sionu caru Amorejskom govoreæi: 004 NUM 021 022 Pusti da proðemo kroz tvoju zemlju, neæemo svrtati ni u polje ni u vinograd, niti æemo piti vode iz studenaca; iæi æemo carskim putem dokle ne prijeðemo meðu tvoju. 004 NUM 021 023 Ali ne dade Sion Izrailju da proðe kroz zemlju njegovu, nego sabra Sion sav narod svoj, i izaðe na Izrailja u pustinju, i doðe u Jasu, i pobi se s Izrailjem. 004 NUM 021 024 Ali ga isijeèe Izrailj oštrim maèem, i osvoji zemlju njegovu od Arnona pa do Javoka do sinova Amonovijeh, jer tvrda bješe meða sinova Amonovijeh. 004 NUM 021 025 I uze Izrailj sva ona mjesta i naseli se u svijem gradovima Amorejskim, u Esevonu i u svijem selima njegovijem. 004 NUM 021 026 Jer Esevon bješe grad Siona cara Amorejskoga, koji bješe prvi zavojštio na cara Moavskoga i bješe mu uzeo svu zemlju njegovu do Arnona. 004 NUM 021 027 Zato govore u prièi: hodite u Esevon, da se sagradi i podigne grad Sionov. 004 NUM 021 028 Jer oganj izaðe iz Esevona, plamen iz grada Sionova, i spali Ar Moavski i stanovnike na visini Arnonskoj. 004 NUM 021 029 Teško tebi, Moave; propao si, narode Hamosov; dao je sinove svoje koji utekoše i kæeri svoje u ropstvo Sionu caru Amorejskom. 004 NUM 021 030 Ali ih postrijeljasmo, propade Esevon do Devona, i potrsmo ih do Nofe, koja dopire do Medeve. 004 NUM 021 031 I tako živje Izrailj u zemlji Amorejskoj. 004 NUM 021 032 Potom posla Mojsije da uhode Jazir, i uzeše sela oko njega, i izagnaše Amorejce koji bijahu ondje. 004 NUM 021 033 Potom obrativši se poðoše u Vasan; i izide Og car Vasanski pred njih, on i sav narod njegov na boj u Edrajin. 004 NUM 021 034 A Gospod reèe Mojsiju: ne boj ga se; jer sam ga dao u tvoje ruke i sav narod njegov i zemlju njegovu; i uèini mu kako si uèinio Sionu caru Amorejskom koji življaše u Esevonu. 004 NUM 021 035 I pobiše ga i sinove njegove i sav narod njegov, da ne osta nijedan, i osvojiše zemlju njegovu. 004 NUM 022 001 Odatle se podigoše sinovi Izrailjevi, i stadoše u oko u polju Moavskom s onu stranu Jordana prema Jerihonu. 004 NUM 022 002 I vidje Valak sin Seforov sve što uèini Izrailj Amoreju, 004 NUM 022 003 I uplaši se Moav od naroda veoma; jer ga bješe mnogo, i prituži Moavu od sinova Izrailjevijeh. 004 NUM 022 004 Pa reèe Moav starješinama Madijanskim: sada æe ova množina pojesti sve što je oko nas kao vo travu u polju. A Valak sin Seforov bješe u ono vrijeme car Moavski. 004 NUM 022 005 I posla poslanike k Valamu sinu Veorovu u Faturu, koja je na rijeci u zemlji naroda njegova, govoreæi: evo narod izide iz Misira, evo prekrilio je zemlju, i stoji prema meni. 004 NUM 022 006 Nego hodi, prokuni mi ovaj narod, jer je jaèi od mene, eda bih mu odolio i pobio ga ili istjerao iz zemlje ove; jer znam, koga blagosloviš biæe blagosloven, a koga prokuneš biæe proklet. 004 NUM 022 007 I otidoše starješine Moavske i starješine Madijanske noseæi darove za vraèanje; i doðoše k Valamu, i kazaše mu rijeèi Valakove. 004 NUM 022 008 A on im reèe: ostanite ovdje ovu noæ, i odgovoriæu vam kako mi Gospod kaže. I ostaše knezovi Moavski kod Valama. 004 NUM 022 009 A Bog doðe k Valamu i reèe mu: kakvi su to ljudi kod tebe? 004 NUM 022 010 I reèe Valam Bogu: Valak sin Seforov, car Moavski, posla ih k meni govoreæi: 004 NUM 022 011 Evo narod izide iz Misira i prekrili zemlju; nego hodi, prokuni mi ga, eda bih ga nadbio i otjerao ga. 004 NUM 022 012 A Bog reèe Valamu: ne idi s njima, niti kuni toga naroda, jer je blagosloven. 004 NUM 022 013 I ujutru ustavši Valam reèe knezovima Valakovijem: vratite se u svoju zemlju, jer mi ne da Bog da idem s vama. 004 NUM 022 014 I ustavši knezovi Moavski doðoše k Valaku, i rekoše: ne htje Valam poæi s nama. 004 NUM 022 015 Tada opet posla Valak više knezova i veæe od prvijeh. 004 NUM 022 016 I oni došavši k Valamu rekoše mu: ovako veli Valak sin Seforov: nemoj se zatezati, molim te, nego doði k meni. 004 NUM 022 017 Jer æu te dobro darivati, i što mi god reèeš èiniæu; zato doði, molim te, prokuni mi ovaj narod. 004 NUM 022 018 A Valam odgovori i reèe slugama Valakovijem: da mi da Valak kuæu svoju punu srebra i zlata, ne bih mogao prestupiti rijeèi Gospoda Boga svojega da uèinim što malo ili veliko. 004 NUM 022 019 Ali opet ostanite ovdje i vi ovu noæ, da vidim što æe mi sada kazati Gospod. 004 NUM 022 020 I doðe Bog noæu k Valamu i reèe mu: kad su došli ti ljudi da te zovu, ustani, idi s njima, ali što ti kažem ono da èiniš. 004 NUM 022 021 I ujutru ustavši Valam osamari magaricu svoju, i poðe s knezovima Moavskim. 004 NUM 022 022 Ali se razgnjevi Bog što on poðe; i stade anðeo Gospodnji na put da mu ne da; a on sjeðaše na magarici svojoj i imaše sa sobom dva momka svoja. 004 NUM 022 023 A kad magarica vidje anðela Gospodnjega gdje stoji na putu s golijem maèem u ruci, svrnu magarica s puta i poðe preko polja. A Valam je stade biti da je vrati na put. 004 NUM 022 024 A anðeo Gospodnji stade na stazu meðu vinogradima, a bijaše zid i odovud i odonud. 004 NUM 022 025 I magarica videæi anðela Gospodnjega pribi se uz drugi zid, i pritište nogu Valamovu o zid; a on je stade opet biti. 004 NUM 022 026 Potom anðeo Gospodnji otide dalje, i stade u tjesnacu, gdje ne bješe mjesta da se svrne ni nadesno ni nalijevo. 004 NUM 022 027 I magarica videæi anðela Gospodnjega pade pod Valamom, a Valam se vrlo razljuti, i stade biti magaricu svojim štapom. 004 NUM 022 028 Tada Gospod otvori usta magarici, te ona reèe Valamu: šta sam ti uèinila, te me biješ veæ treæi put? 004 NUM 022 029 A Valam reèe magarici: što mi prkosiš? da imam maè u ruci, sad bih te ubio. 004 NUM 022 030 A magarica reèe Valamu: nijesam li tvoja magarica? jašeš me otkako sam postala tvoja do danas; jesam li ti kad tako uèinila? A on reèe: nijesi. 004 NUM 022 031 Tada Gospod otvori oèi Valamu, koji ugleda anðela Gospodnjega gdje stoji na putu s golijem maèem u ruci. I on savi glavu i pokloni se licem svojim. 004 NUM 022 032 I reèe mu anðeo Gospodnji: zašto si bio magaricu svoju veæ tri puta? evo ja izidoh da ti ne dam, jer tvoj put nije meni po volji. 004 NUM 022 033 Kad me ugleda magarica, ona se ukloni ispred mene veæ tri puta; a da se nije uklonila ispred mene, tebe bih veæ ubio a nju bih ostavio u životu. 004 NUM 022 034 A Valam reèe anðelu Gospodnjemu: zgriješio sam, jer nijesam znao da ti stojiš preda mnom na putu; ako tebi nije po volji, ja æu se vratiti. 004 NUM 022 035 A anðeo Gospodnji reèe Valamu: idi s tijem ljudima, ali samo ono govori što ti ja kažem. Tada Valam otide s knezovima Valakovim. 004 NUM 022 036 A kad èu Valak da ide Valam, izide mu na susret u grad Moavski na meði Arnonskoj nakraj meðe. 004 NUM 022 037 I reèe Valak Valamu: nijesam li slao k tebi i zvao te? zašto mi ne doðe? eda li te ne mogu darivati? 004 NUM 022 038 A Valam reèe Valaku: evo sam došao k tebi; ali hoæu li moæi što govoriti? Što mi Bog metne u usta, ono æu govoriti. 004 NUM 022 039 I otide Valam s Valakom, i doðoše u grad Uzot. 004 NUM 022 040 I nakla Valak volova i ovaca, i posla Valamu i knezovima, koji bijahu s njim. 004 NUM 022 041 A ujutru uze Valak Valama i odvede ga na visinu Valovu, i odande mu pokaza jedan kraj naroda. 004 NUM 023 001 I reèe Valam Valaku: naèini mi ovdje sedam oltara, i pripravi mi ovdje sedam telaca i sedam ovnova. 004 NUM 023 002 I uèini Valak kako mu reèe Valam; i prinese Valak s Valamom na svakom oltaru po jedno tele i ovna. 004 NUM 023 003 Pa reèe Valam Valaku: stoj kod svoje žrtve paljenice; a ja idem eda bih se sreo s Gospodom, pa što mi javi kazaæu ti. I on otide sam. 004 NUM 023 004 I srete Bog Valama, a on mu reèe: sedam oltara spremih, i prinesoh po tele i ovna na svakom oltaru. 004 NUM 023 005 A Gospod metnu rijeèi u usta Valamu, i reèe: vrati se k Valaku i tako mu reci. 004 NUM 023 006 I vrati se k njemu, a on stajaše kod žrtve svoje paljenice i svi knezovi Moavski. 004 NUM 023 007 A on otvori prièu svoju, i reèe: iz Arama dovede me Valak car Moavski s planine istoène, govoreæi: hodi, prokuni mi Jakova, hodi, naruži Izrailja. 004 NUM 023 008 Kako bih kleo onoga koga ne kune Bog? ili kako bih ružio onoga koga Gospod ne ruži? 004 NUM 023 009 Jer svrh stijena vidim ga, i s humova gledam ga. Gle, ovaj æe narod nastavati sam, i s drugim narodima neæe se pomiješati. 004 NUM 023 010 Ko æe izbrojiti prah Jakovljev i broj od èetvrti Izrailja? Da bih ja umro smræu pravednièkom, i kraj moj da bi bio kao njihov! 004 NUM 023 011 Tada reèe Valak Valamu: šta to radiš od mene? Ja te dozvah da prokuneš neprijatelje moje, a gle, ti blagosiljaš jednako. 004 NUM 023 012 A on odgovori i reèe: zar neæu paziti i govoriti ono što mi je Gospod metnuo u usta? 004 NUM 023 013 Tada mu reèe Valak: hodi sa mnom na drugo mjesto, odakle æeš ga vidjeti; samo mu kraj vidiš, a svega ga ne vidiš; prokuni mi ga odande. 004 NUM 023 014 I dovede ga u polje Zofim, navrh Fazge, i naèini sedam oltara, i prinese na svakom oltaru po jedno tele i ovna. 004 NUM 023 015 Tada Valam reèe Valaku: stoj tu kod žrtve svoje paljenice, a ja idem onamo na susret Gospodu. 004 NUM 023 016 I srete Gospod Valama, i metnu mu rijeè u usta, i reèe: vrati se k Valaku, i tako govori. 004 NUM 023 017 I doðe k njemu, a on stajaše kod žrtve svoje paljenice i s njim knezovi Moavski; i reèe Valak: šta veli Gospod? 004 NUM 023 018 A on otvori prièu svoju, i reèe: ustani Valaèe, i poslušaj, èuj me sine Seforov! 004 NUM 023 019 Bog nije èovjek da laže, ni sin èovjeèji da se pokaje. Što kaže neæe li uèiniti, i što reèe neæe li izvršiti? 004 NUM 023 020 Gle, primih da blagoslovim; jer je on blagoslovio, a ja neæu poreæi. 004 NUM 023 021 Ne gleda na bezakonje u Jakovu ni na nevaljalstvo u Izrailju; Gospod je njegov s njim, i graja u njemu kao car kad nadvlada. 004 NUM 023 022 Bog ga je izveo iz Misira, on mu je kao snaga jednorogova. 004 NUM 023 023 Jer nema èini na Jakova ni vraèanja na Izrailja; u ovo doba govoriæe se o Jakovu i o Izrailju, što je uèinio Bog. 004 NUM 023 024 Evo, narod æe ustati kao silan lav, i kao laviæ skoèiæe; neæe leæi dokle ne pojede lova i popije krvi pobijenijeh. 004 NUM 023 025 Tada reèe Valak Valamu: nemoj ga ni kleti ni blagosiljati. 004 NUM 023 026 A Valam odgovori Valaku: nijesam li ti kazao da æu èiniti što mi god Gospod kaže? 004 NUM 023 027 A Valak reèe Valamu: hodi, odvešæu te na drugo mjesto; da ako Bogu bude volja da mi ga odande prokuneš. 004 NUM 023 028 I odvede Valak Valama navrh Fegora, koji gleda u pustinju. 004 NUM 023 029 I reèe Valam Valaku: naèini mi ovdje sedam oltara, i pripravi mi ovdje sedam telaca i sedam ovnova. 004 NUM 023 030 I uèini Valak kako reèe Valam i prinese žrtvu po tele i ovna na svakom oltaru. 004 NUM 024 001 I vidjevši Valam da je Božja volja da blagosilja Izrailja, ne htje više ni iæi kao prije po vraèanje, nego se okrete licem k pustinji, 004 NUM 024 002 I podigavši oèi svoje ugleda Izrailja gdje stoji po plemenima svojim; i duh Božji doðe na nj. 004 NUM 024 003 I otvori prièu svoju, i reèe: kaže Valam sin Veorov; kaže èovjek kojemu su otvorene oèi; 004 NUM 024 004 Kaže onaj koji èuje rijeèi Božje, koji vidi utvaru Svemoguæega, koji kad padne otvorene su mu oèi: 004 NUM 024 005 Kako su lijepi šatori tvoji, Jakove, i kolibe tvoje, Izrailju! 004 NUM 024 006 Pružili su se kao potoci, kao vrtovi kraj rijeke, kao mirisava drveta koja je posadio Gospod, kao kedri na vodi. 004 NUM 024 007 Poteæi æe voda iz vijedra njegova, i sjeme æe njegovo biti meðu velikim vodama, i car æe se njegov podignuti svrh Agaga, i carstvo æe se njegovo uzvisiti. 004 NUM 024 008 Bog ga je izveo iz Misira, i on mu je kao snaga jednorogova; poješæe narode koji su mu neprijatelji, i kosti æe njihove potrti, i strijelama svojim postrijeljati ih. 004 NUM 024 009 Spustio se, leži kao laviæ i kao ljuti lav; ko æe ga probuditi? Ko tebe blagosilja, biæe blagosloven; a ko tebe kune, biæe proklet. 004 NUM 024 010 Tada se razgnjevi Valak na Valama, i pljesnu se rukama, i reèe Valak Valamu: dozvah te da prokuneš neprijatelje moje, a ti si blagoslovio eto veæ tri puta. 004 NUM 024 011 Odlazi u svoje mjesto; rekoh da æu te darivati, a eto Gospod ne da ti dara. 004 NUM 024 012 A Valam reèe Valaku: nijesam li i poslanicima tvojim koje si poslao k meni rekao govoreæi: 004 NUM 024 013 Da mi da Valak kuæu svoju punu srebra i zlata, ne bih mogao prestupiti rijeèi Gospodnje da uèinim što dobro ili zlo od sebe; što kaže Gospod ono æu kazati. 004 NUM 024 014 Ja sada evo idem k narodu svojemu, ali da ti kažem šta æe taj narod uèiniti narodu tvojemu najposlije. 004 NUM 024 015 Potom otvori prièu svoju, i reèe: kaže Valam sin Veorov, kaže èovjek kome su otvorene oèi, 004 NUM 024 016 Kaže koji èuje rijeèi Božje, i koji zna znanje o višnjem, i koji vidi utvaru svemoguæega i kad padne otvorene su mu oèi: 004 NUM 024 017 Vidim ga, ali ne sad; gledam ga, ali ne izbliza; izaæi æe zvijezda iz Jakova i ustaæe palica iz Izrailja, koja æe razbiti knezove Moavske i razoriti sve sinove Sitove. 004 NUM 024 018 I Edoma æe osvojiti i Sira æe osvojiti neprijatelji njegovi; jer æe Izrailj raditi junaèki. 004 NUM 024 019 I vladaæe koji je od Jakova, i zatræe ostatak od grada. 004 NUM 024 020 A ugledav Amalika, otvori prièu svoju, i reèe: Amalik je poèetak narodima, ali æe najposlije propasti. 004 NUM 024 021 A ugledav Keneja, otvori prièu svoju, i reèe: tvrd ti je stan, i na stijeni si savio gnijezdo svoje; 004 NUM 024 022 Ali æe biti izagnan Kenej; Asur æe ga zarobiti. 004 NUM 024 023 I opet otvori prièu svoju, i reèe: jaoh! ko æe biti živ kad to uèini Bog! 004 NUM 024 024 I laðe iz zemlje Kitimske doploviæe i dosadiæe Asircima i dosadiæe Jevrejima; ali æe i sami propasti. 004 NUM 024 025 Potom ustavši Valam otide, i vrati se u svoje mjesto; i Valak otide svojim putem. 004 NUM 025 001 I življaše Izrailj u Sitimu, i narod stade èiniti preljubu sa kæerima Moavskim. 004 NUM 025 002 One pozivahu narod na žrtve svojih bogova, i narod jeðaše, i klanjaše se bogovima njihovijem. 004 NUM 025 003 I Izrailj prionu uz Velfegora; i razgnjevi se Gospod na Izrailja. 004 NUM 025 004 I reèe Gospod Mojsiju: uzmi sve knezove narodne, i objesi ih Gospodu prema suncu, da se odvrati gnjev Gospodnji od Izrailja. 004 NUM 025 005 I reèe Mojsije sudijama Izrailjevijem: pobijte svaki svoje koji su prionuli uz Velfegora. 004 NUM 025 006 I gle, jedan izmeðu sinova Izrailjevijeh doðe i dovede k braæi svojoj jednu Madijanku na oèi Mojsiju i na oèi svemu zboru sinova Izrailjevijeh; a oni zaplakaše na vratima šatora od sastanka. 004 NUM 025 007 A kad to vidje Fines sin Eleazara sina Arona sveštenika, usta isred zbora i uze koplje u ruku; 004 NUM 025 008 I uðe za èovjekom Izrailjcem u šator, i probode ih oboje, èovjeka Izrailjca i onu ženu, kroz trbuh, i presta pogibija meðu sinovima Izrailjevijem. 004 NUM 025 009 I izgibe ih od te pogibije dvadeset i èetiri tisuæe. 004 NUM 025 010 Tada reèe Gospod Mojsiju govoreæi: 004 NUM 025 011 Fines sin Eleazara sina Arona sveštenika odvrati gnjev moj od sinova Izrailjevijeh otvorivši revnost za me meðu njima, da ne bih istrijebio sinove Izrailjeve u revnosti svojoj. 004 NUM 025 012 Zato mu kaži: evo dajem mu svoj zavjet mirni. 004 NUM 025 013 I imaæe on i sjeme njegovo nakon njega zavjet sveštenstva vjeènoga, jer revnova za Boga svojega i oèisti sinove Izrailjeve. 004 NUM 025 014 A èovjeku Izrailjcu ubijenome, koji bi ubijen s Madijankom, bješe ime Zamrije sin Salmonov, knez od doma oca svojega od plemena Simeunova. 004 NUM 025 015 A ubijenoj ženi Madijanci bješe ime Hazvija kæi Sura kneza narodnoga u domu oca svojega meðu Madijancima. 004 NUM 025 016 I reèe Gospod Mojsiju govoreæi: 004 NUM 025 017 Zavojštite na Madijance, i bijte ih; 004 NUM 025 018 Jer oni zavojštiše na vas prijevarama svojim, i prevariše vas Velfegorom i Hazvijom kæerju kneza Madijanskoga, sestrom svojom, koja bi ubijena u dan pogibije koja doðe s Fegora. 004 NUM 026 001 A poslije te pogibije reèe Gospod Mojsiju i Eleazaru sinu Aronovu svešteniku govoreæi: 004 NUM 026 002 Izbrojte sav zbor sinova Izrailjevijeh od dvadeset godina i više po domovima otaca njihovijeh, sve koji mogu iæi na vojsku u Izrailju. 004 NUM 026 003 I reèe im Mojsije i Eleazar sveštenik u polju Moavskom na Jordanu prema Jerihonu govoreæi: 004 NUM 026 004 Da se izbroje od dvadeset godina i više, kako zapovjedi Gospod Mojsiju i sinovima Izrailjevijem, koji izaðoše iz zemlje Misirske. 004 NUM 026 005 Ruvim bješe prvenac Izrailjev; a sinovi Ruvimovi: od Enoha porodica Enohova; od Faluja porodica Falujeva; 004 NUM 026 006 Od Asrona porodica Asronova, od Harmije porodica Harmijina. 004 NUM 026 007 To su porodice Ruvimove; a izbrojenijeh bješe meðu njima èetrdeset i tri tisuæe i sedam stotina i trideset. 004 NUM 026 008 Sin Falujev bješe Elijav. 004 NUM 026 009 A sinovi Elijavovi: Namuilo i Datan i Aviron. Ovaj Datan i ovaj Aviron, koji bijahu od onijeh što se sazivahu na zbor, ustaše na Mojsija i Arona u buni Korejevoj, kad bješe buna na Gospoda; 004 NUM 026 010 I zemlja otvorivši usta svoja proždrije njih i Koreja, i izgibe ta gomila, i spali ih oganj dvjesta i pedeset ljudi, koji postaše ugled. 004 NUM 026 011 A sinovi Korejevi ne pogiboše. 004 NUM 026 012 Sinovi Simeunovi po porodicama svojim: od Namuila porodica Namuilova; od Jamina porodica Jaminova; od Jahina porodica Jahinova; 004 NUM 026 013 Od Zare porodica Zarina, od Saula porodica Saulova. 004 NUM 026 014 To su porodice Simeunove; od njih bješe dvadeset i dvije tisuæe i dvije stotine. 004 NUM 026 015 A sinovi Gadovi po porodicama svojim: od Sifona porodica Sifonova; od Agija porodica Agijeva; od Sunija porodica Sunijeva; 004 NUM 026 016 Od Azena porodica Azenova; od Irija porodica Irijeva; 004 NUM 026 017 Od Aroda porodica Arodova; od Arilija porodica Arilijeva. 004 NUM 026 018 To su porodice sinova Gadovijeh, a meðu njima bješe izbrojenijeh èetrdeset tisuæa i pet stotina. 004 NUM 026 019 Sinovi Judini: Ir i Avnan; ali umriješe Ir i Avnan u zemlji Hananskoj. 004 NUM 026 020 Bijahu pak sinovi Judini po porodicama svojim: od Siloma porodica Silomova; od Faresa porodica Faresova; od Zare porodica Zarina. 004 NUM 026 021 A sinovi Faresovi bjehu: od Asrona porodica Asronova; od Jamuila porodica Jamuilova. 004 NUM 026 022 To su porodice Judine, a meðu njima bješe izbrojenijeh sedamdeset i šest tisuæa i pet stotina. 004 NUM 026 023 A sinovi Isaharovi po porodicama svojim: od Tole porodica Tolina; od Fuve porodica Fuvina; 004 NUM 026 024 Od Jasuva porodica Jasuvova; od Amrama porodica Amramova. 004 NUM 026 025 To su porodice Isaharove; a meðu njima bješe izbrojenijeh šezdeset i èetiri tisuæe i tri stotine. 004 NUM 026 026 Sinovi Zavulonovi po porodicama svojim: od Sareda porodica Saredova; od Alona porodica Alonova; od Alila porodica Alilova. 004 NUM 026 027 To su porodice Zavulonove, a meðu njima bješe izbrojenijeh šezdeset tisuæa i pet stotina. 004 NUM 026 028 Sinovi Josifovi po porodicama svojim: Manasija i Jefrem; 004 NUM 026 029 Sinovi Manasijini: od Mahira porodica Mahirova; a Mahir rodi Galada, od kojega je porodica Galadova. 004 NUM 026 030 Ovo su sinovi Galadovi: od Ahijezera porodica Ahijezerova; od Heleka porodica Helekova; 004 NUM 026 031 Od Esrila porodica Esrilova; od Sihema porodica Sihemova; 004 NUM 026 032 Od Simaera porodica Simaerova; od Ofera porodica Oferova; 004 NUM 026 033 A Salpad sin Oferov nemaše sinova nego kæeri, kojima su imena Mala i Nuja i Egla i Melha i Tersa. 004 NUM 026 034 To su porodice Manasijine, a od njih bješe izbrojenijeh pedeset i dvije tisuæe i sedam stotina. 004 NUM 026 035 Sinovi pak Jefremovi po porodicama svojim: od Sutala porodica Sutalova; od Vehera porodica Veherova; od Tahana porodica Tahanova. 004 NUM 026 036 A ovo su sinovi Sutalovi: od Erana porodica Eranova. 004 NUM 026 037 To su porodice sinova Jefremovijeh; a meðu njima bješe izbrojenijeh trideset i dvije tisuæe i pet stotina. To su sinovi Josifovi po porodicama svojim. 004 NUM 026 038 A sinovi Venijaminovi po porodicama svojim: od Vele porodica Velina; od Asvila porodica Asvilova; od Ahirama porodica Ahiramova; 004 NUM 026 039 Od Sufama porodica Sufamova; od Ufama porodica Ufamova. 004 NUM 026 040 A Velini sinovi bjehu: Ader i Naman; od Adera porodica Aderova; od Namana porodica Namanova. 004 NUM 026 041 To su sinovi Venijaminovi po porodicama svojim, a meðu njima bješe izbrojenijeh èetrdeset i pet tisuæa i šest stotina. 004 NUM 026 042 A ovo su sinovi Danovi po porodicama svojim: od Sameja porodica Samejeva; to je rod Danov po porodicama svojim. 004 NUM 026 043 U svijem porodicama Samejevijem bješe izbrojenijeh šezdeset i èetiri tisuæe i èetiri stotine. 004 NUM 026 044 Sinovi Asirovi po porodicama svojim: od Jamina porodica Jaminova; od Jesuja porodica Jesujeva; od Verija porodica Verijina. 004 NUM 026 045 Sinovi Verijini: od Hovera porodica Hoverova; od Melhila porodica Melhilova. 004 NUM 026 046 A kæeri Asirovoj bješe ime Sara. 004 NUM 026 047 To su porodice sinova Asirovijeh; a meðu njima bješe izbrojenijeh pedeset i tri tisuæe i èetiri stotine. 004 NUM 026 048 Sinovi Neftalimovi po porodicama svojim: od Asila porodica Asilova; od Gunija porodica Gunijeva; 004 NUM 026 049 Od Jesera porodica Jeserova; od Selima porodica Selimova. 004 NUM 026 050 To je rod Neftalimov po porodicama svojim, a meðu njima bješe izbrojenih èetrdeset i pet tisuæa i èetiri stotine. 004 NUM 026 051 To su izbrojeni meðu sinovima Izrailjevijem, šest stotina i jedna tisuæa i sedam stotina i trideset. 004 NUM 026 052 A Gospod reèe Mojsiju govoreæi: 004 NUM 026 053 Tijem neka se podijeli zemlja u našljedstvo prema broju imena; 004 NUM 026 054 Kojih ima više, podaj im veæe našljedstvo, a kojih ima manje, njima manje; svi prema broju izbrojenijeh svojih neka imaju našljedstvo. 004 NUM 026 055 Ali ždrijebom neka se podijeli zemlja: po imenima plemena otaca svojih neka dobiju našljedstvo. 004 NUM 026 056 Ždrijebom neka se podijeli svakome plemenu, bilo veliko ili malo. 004 NUM 026 057 A ovo su izbrojeni izmeðu Levita po porodicama svojim: od Girsona porodica Girsonova; od Kata porodica Katova; od Merarija porodica Merarijeva. 004 NUM 026 058 Ovo su porodice Levijeve: porodica Lovenijeva, porodica Hevronova, porodica Malijeva, porodica Musijeva, porodica Korejeva. A Kat je rodio Amrama. 004 NUM 026 059 A ime je ženi Amramovoj Johaveta, kæi Levijeva, koja mu se rodila u Misiru; a ona rodi Amramu Arona i Mojsija, i Mariju sestru njihovu. 004 NUM 026 060 A Aronu se rodi Nadav i Avijud i Eleazar i Itamar. 004 NUM 026 061 Ali Nadav i Avijud pogiboše kad prinesoše tuð oganj pred Gospodom. 004 NUM 026 062 I bješe ih izbrojenijeh dvadeset i tri tisuæe, svega muškinja od jednoga mjeseca i više; i ne biše brojeni meðu sinove Izrailjeve, jer im nije dano našljedstvo meðu sinovima Izrailjevijem. 004 NUM 026 063 To su izbrojeni, kad Mojsije i Eleazar sveštenik izbrojiše sinove Izrailjeve u polju Moavskom na Jordanu prema Jerihonu. 004 NUM 026 064 A meðu njima ne bješe nijedan od onijeh koje izbrojiše Mojsije i Aron sveštenik kad brojiše sinove Izrailjeve u pustinji Sinajskoj. 004 NUM 026 065 Jer Gospod bješe rekao za njih: pomrijeæe u pustinji. I ne osta ih ni jedan osim Haleva sina Jefonijina i Isusa sina Navina. 004 NUM 027 001 Tada doðoše kæeri Salpada sina Ofera sina Galada sina Mahira sina Manasijina, od plemena Manasije sina Josifova, a imena im bjehu Mala, Nuja, Egla, Melha i Tersa. 004 NUM 027 002 I stadoše pred Mojsija i pred Eleazara sveštenika i pred knezove i sav zbor na vratima šatora od sastanka, i rekoše: 004 NUM 027 003 Otac naš umrije u pustinji, ali ne bješe u društvu s onima koji se pobuniše na Gospoda u buni Korejevoj, nego umrije od grijeha svojega, a ne ostavi sinova. 004 NUM 027 004 Zašto da se istrijebi ime oca našega iz porodice njegove zato što nije imao sina? Daj nam našljedstvo meðu braæom oca našega. 004 NUM 027 005 I iznese Mojsije stvar njihovu pred Gospoda. 004 NUM 027 006 A Gospod reèe Mojsiju govoreæi: 004 NUM 027 007 Pravo govore kæeri Salpadove; podaj im pravo da imaju našljedstvo meðu braæom oca svojega, i prenesi našljedstvo oca njihova na njih. 004 NUM 027 008 A sinovima Izrailjevijem kaži i reci: kad ko umre a nema sina, onda prenesite našljedstvo njegovo na kæer njegovu; 004 NUM 027 009 Ako li ni kæeri nema, onda podajte našljedstvo njegovo braæi njegovoj; 004 NUM 027 010 Ako li ni braæe nema, onda podajte našljedstvo njegovo braæi oca njegova; 004 NUM 027 011 Ako li nema ni braæe oèine, onda podajte našljedstvo njegovo onomu ko mu je najbliži u rodu njegovu, i neka je njegovo. I to neka bude sinovima Izrailjevijem zakon za suðenje, kako zapovjedi Gospod Mojsiju. 004 NUM 027 012 Još reèe Gospod Mojsiju: izidi na goru ovu Avarimsku, i vidi zemlju koju sam dao sinovima Izrailjevijem. 004 NUM 027 013 I kad je vidiš, pribraæeš se k rodu svojemu i ti, kao što se pribrao Aron brat tvoj. 004 NUM 027 014 Jer ne poslušaste rijeèi moje u pustinji Sinu u svaði narodnoj, kad je trebalo da me proslavite na vodi pred oèima njihovijem. To je voda od svaðe u Kadisu u pustinji Sinu. 004 NUM 027 015 I reèe Mojsije Gospodu govoreæi: 004 NUM 027 016 Gospode Bože duhovima i svakom tijelu, postavi èovjeka nad ovijem zborom, 004 NUM 027 017 Koji æe izlaziti pred njima i koji æe dolaziti pred njima, koji æe ih izvoditi i opet dovoditi, da ne bi bio zbor Gospodnji kao ovce koje nemaju pastira. 004 NUM 027 018 A Gospod reèe Mojsiju: uzmi k sebi Isusa sina Navina, èovjeka u kom je duh moj, i metni ruku svoju na nj, 004 NUM 027 019 I izvedi ga pred Eleazara sveštenika i pred sav zbor, i podaj mu zapovijesti pred njima. 004 NUM 027 020 I podaj mu od slave svoje, da ga sluša sav zbor sinova Izrailjevijeh. 004 NUM 027 021 I neka staje pred Eleazara sveštenika da ga pita za sud Urim pred Gospodom; po zapovijesti njegovoj neka polaze i po zapovijesti njegovoj neka dolaze on i svi sinovi Izrailjevi s njim i sav zbor. 004 NUM 027 022 I uèini Mojsije kako mu zapovjedi Gospod; i uzev Isusa postavi ga pred Eleazara sveštenika i pred sav zbor. 004 NUM 027 023 I metnu ruke svoje na nj, i dade mu zapovijesti, kako bješe zapovjedio Gospod preko Mojsija. 004 NUM 028 001 Još reèe Gospod Mojsiju govoreæi: 004 NUM 028 002 Zapovjedi sinovima Izrailjevijem, i reci im: prinose moje, hljeb moj, žrtve što mi se sažižu za ugodni miris, pazite da mi prinosite na vrijeme. 004 NUM 028 003 Reci im dakle: ovo je žrtva ognjena što æete prinositi Gospodu: dva jagnjeta od godine zdrava, svaki dan na žrtvu paljenicu bez prestanka: 004 NUM 028 004 Jedno jagnje prinesi ujutru, a drugo jagnje prinesi uveèe, 004 NUM 028 005 I desetinu efe bijeloga brašna za dar smiješana s èetvrtinom ina èistoga ulja. 004 NUM 028 006 To je žrtva paljenica svagdašnja, koja bi prinesena na gori Sinajskoj za miris ugodni, žrtva ognjena Gospodu. 004 NUM 028 007 I naljev njezin da bude èetvrt ina na svako jagnje; u svetinji prinosi naljev dobra piæa Gospodu. 004 NUM 028 008 A drugo jagnje prinesi uveèe; dar kao ujutru i naljev njegov prinesi za žrtvu ognjenu, za ugodni miris Gospodu. 004 NUM 028 009 A u subotu dva jagnjeta od godine zdrava, i dvije desetine bijeloga brašna smiješana s uljem za dar s naljevom njegovijem. 004 NUM 028 010 To je subotna žrtva paljenica svake subote, osim svagdašnje žrtve paljenice i naljeva njezina. 004 NUM 028 011 I u poèetak mjeseca svojih prinosite Gospodu žrtvu paljenicu, po dva teleta i jednoga ovna i sedam jaganjaca od godine zdravijeh; 004 NUM 028 012 I tri desetine bijeloga brašna pomiješana s uljem za dar na svako tele, i dvije desetine bijeloga brašna pomiješana s uljem za dar na ovna; 004 NUM 028 013 I po jednu desetinu bijeloga brašna pomiješana s uljem za dar na svako jagnje; to je žrtva paljenica na ugodni miris, žrtva ognjena Gospodu. 004 NUM 028 014 A naljev njihov da bude vina po ina na tele, treæina ina na ovna, i èetvrt ina na jagnje. To je žrtva paljenica u poèetak mjeseca, svakoga mjeseca u godini. 004 NUM 028 015 I jarca jednoga za grijeh, osim svagdašnje žrtve paljenice, prinosite Gospodu s naljevom njegovijem. 004 NUM 028 016 A prvoga mjeseca èetrnaesti dan da je pasha Gospodu; 004 NUM 028 017 A petnaesti dan toga mjeseca praznik: sedam dana jedite prijesne hljebove. 004 NUM 028 018 Prvi dan neka je sabor sveti; nikakoga posla ropskoga ne radite. 004 NUM 028 019 Nego prinesite Gospodu žrtvu paljenicu, dva teleta i jednoga ovna i sedam jaganjaca od godine, sve da vam je zdravo; 004 NUM 028 020 A dar uz njih bijeloga brašna pomiješana s uljem tri desetine uza svako tele i dvije desetine uz ovna prinesite. 004 NUM 028 021 Po jednu desetinu prinesite uza svako jagnje od onijeh sedam jaganjaca; 004 NUM 028 022 I jednoga jarca za grijeh, radi oèišæenja vašega. 004 NUM 028 023 To prinesite osim jutrenje žrtve paljenice, koja je žrtva svagdašnja. 004 NUM 028 024 Tako prinosite svaki dan za onijeh sedam dana, da bude jelo, žrtva ognjena na ugodni miris Gospodu, osim svagdašnje žrtve paljenice i njezina naljeva prinosite. 004 NUM 028 025 I sedmi dan da imate sveti sabor; posla ropskoga nijednoga ne radite. 004 NUM 028 026 I na dan prvina, kad prinosite nov dar Gospodu poslije svojih nedjelja, da imate sabor sveti, nijednoga posla ropskoga ne radite; 004 NUM 028 027 Nego prinesite žrtvu paljenicu za ugodni miris Gospodu, dva teleta, jednoga ovna, sedam jaganjaca od godine; 004 NUM 028 028 I dar uz njih: bijeloga brašna pomiješana s uljem po tri desetine uz tele, dvije desetine uz ovna, 004 NUM 028 029 Po jednu desetinu uza svako jagnje od onijeh sedam jaganjaca; 004 NUM 028 030 Jednoga jarca, radi oèišæenja vašega. 004 NUM 028 031 Prinesite to, osim svagdašnje žrtve paljenice i dara njezina; a sve neka vam je zdravo s naljevom svojim. 004 NUM 029 001 A sedmoga mjeseca prvi dan da imate sveti sabor; posla ropskoga nijednoga ne radite; to da vam je trubni dan. 004 NUM 029 002 I prinesite žrtvu paljenicu za miris ugodni Gospodu, jedno tele, jednoga ovna, sedam jaganjaca od godine zdravijeh; 004 NUM 029 003 A dar uz njih bijeloga brašna smiješana s uljem tri desetine uz tele i dvije desetine uz ovna, 004 NUM 029 004 I po jednu desetinu uza svako jagnje od sedam jaganjaca; 004 NUM 029 005 I jednoga jarca za grijeh, radi oèišæenja vašega; 004 NUM 029 006 Osim žrtve paljenice u poèetku mjeseca i dara njezina, i osim svagdašnje žrtve paljenice i dara njezina i naljeva njihovijeh po uredbi njihovoj, za miris ugodni, za žrtvu ognjenu Gospodu. 004 NUM 029 007 I deseti dan toga mjeseca sedmoga da imate sveti sabor; i muèite duše svoje; ne radite nikakoga posla; 004 NUM 029 008 Nego prinesite Gospodu za miris ugodni žrtvu paljenicu, jedno tele, jednoga ovna, sedam jaganjaca od godine, a neka vam je zdravo; 004 NUM 029 009 I dar uz njih bijeloga brašna pomiješana s uljem tri desetine uz tele, dvije desetine uz ovna, 004 NUM 029 010 Po jednu desetinu uza svako jagnje od onijeh sedam jaganjaca; 004 NUM 029 011 Jarca jednoga za grijeh, osim žrtve za grijeh radi oèišæenja, i osim svagdašnje žrtve paljenice i dara njezina i naljeva njihovijeh. 004 NUM 029 012 I petnaesti dan toga mjeseca sedmoga da imate sveti sabor; nijednoga posla ropskoga ne radite; nego praznujte praznik Gospodu sedam dana. 004 NUM 029 013 I prinesite žrtvu paljenicu, ognjenu žrtvu za ugodni miris Gospodu, trinaest telaca, dva ovna, èetrnaest jaganjaca od godine, a neka su zdravi; 004 NUM 029 014 I dar uz njih brašna bijeloga smiješana s uljem po tri desetine uza svako tele od trinaest telaca, po dvije desetine uza svakoga ovna od ona dva ovna, 004 NUM 029 015 I po jednu desetinu uza svako jagnje od onijeh èetrnaest jaganjaca; 004 NUM 029 016 I jednoga jarca za grijeh, osim svagdašnje žrtve paljenice i dara njezina i naljeva njezina. 004 NUM 029 017 A drugi dan dvanaest telaca, dva ovna, èetrnaest jaganjaca od godine zdravijeh, 004 NUM 029 018 I dar njihov i naljev njihov, uz teoce, uz ovnove i uz jaganjce, po broju njihovu, kako je ureðeno; 004 NUM 029 019 I jarca jednoga za grijeh, osim svagdašnje žrtve paljenice i dara njezina i naljeva njezina. 004 NUM 029 020 A treæi dan jedanaest telaca, dva ovna i èetrnaest jaganjaca od godine zdravijeh; 004 NUM 029 021 I darove njihove i naljeve njihove, uz teoce, uz ovnove i uz jaganjce, po broju njihovu, kako je ureðeno; 004 NUM 029 022 I jednoga jarca za grijeh, osim svagdašnje žrtve paljenice i dara njezina i naljeva njezina. 004 NUM 029 023 A èetvrti dan deset telaca, dva ovna, èetrnaest jaganjaca od godine zdravijeh; 004 NUM 029 024 I dar njihov i naljeve njihove, uz teoce, uz ovnove i uz jaganjce, po broju njihovu, kako je ureðeno; 004 NUM 029 025 I jednoga jarca za grijeh, osim svagdašnje žrtve paljenice i dara njezina i naljeva njezina. 004 NUM 029 026 A peti dan devet telaca, dva ovna, èetrnaest jaganjaca od godine zdravijeh; 004 NUM 029 027 I dar njihov i naljeve njihove, uz teoce, uz ovnove i uz jaganjce, po broju njihovu, kako je ureðeno; 004 NUM 029 028 I jednoga jarca za grijeh, osim svagdašnje žrtve paljenice i dara njezina i naljeva njezina. 004 NUM 029 029 A šesti dan osam telaca, dva ovna, èetrnaest jaganjaca od godine zdravijeh, 004 NUM 029 030 I dar njihov i naljeve njihove, uz teoce, uz ovnove i uz jaganjce, po broju njihovu, kako je ureðeno; 004 NUM 029 031 I jednoga jarca za grijeh, osim svagdašnje žrtve paljenice i dara njezina i naljeva njezina. 004 NUM 029 032 A sedmi dan sedam telaca, dva ovna, èetrnaest jaganjaca od godine zdravijeh, 004 NUM 029 033 I dar njihov i naljeve njihove, uz teoce, uz ovnove i uz jaganjce, po broju njihovu, kako je ureðeno; 004 NUM 029 034 I jarca za grijeh, osim svagdašnje žrtve paljenice i dara njezina i naljeva njezina. 004 NUM 029 035 A osmi dan da vam je praznik; nijednoga posla ropskoga ne radite. 004 NUM 029 036 Nego prinesite žrtvu paljenicu, žrtvu ognjenu za ugodni miris Gospodu, jedno tele, jednoga ovna, sedam jaganjaca od godine zdravijeh, 004 NUM 029 037 I dar njihov i naljeve njihove, uz tele, uz ovna i uz jaganjce, po broju njihovu, kako je ureðeno; 004 NUM 029 038 I jednoga jarca za grijeh, osim svagdašnje žrtve paljenice i dara njezina i naljeva njezina. 004 NUM 029 039 To prinosite Gospodu na praznike svoje, osim onoga što biste po zavjetu ili od svoje volje prinijeli za žrtve paljenice ili darove ili naljeve ili žrtve zahvalne. 004 NUM 029 040 I kaza Mojsije sinovima Izrailjevijem sve što zapovjedi Gospod. 004 NUM 030 001 I reèe Mojsije knezovima od plemena sinova Izrailjevijeh govoreæi: ovo je zapovjedio Gospod. 004 NUM 030 002 Kad koji èovjek uèini zavjet Gospodu, ili se zakune vezavši se dušom svojom, neka ne pogazi rijeèi svoje, nego neka uèini sve što izaðe iz usta njegovijeh. 004 NUM 030 003 A kad žena uèini zavjet Gospodu ili se veže u mladosti svojoj, dokle je u kuæi oca svojega, 004 NUM 030 004 I èuje otac njezin za zavjet njezin ili kako se vezala dušom svojom, pa joj otac ne reèe ništa, onda da su tvrdi svi zavjeti njezini, i sve èim je vezala dušu svoju da je tvrdo. 004 NUM 030 005 Ako li otac njezin poreèe to onaj dan kad èuje, zavjeti njezini i èim je god vezala dušu svoju, ništa da nije tvrdo; i Gospod æe joj oprostiti, jer otac njezin poreèe. 004 NUM 030 006 Ako li se uda pa ima na sebi zavjet ili izreèe što na usta svoja èim bi se vezala, 004 NUM 030 007 A muž njezin èuvši ne reèe joj ništa onaj dan kad èuje, onda da su tvrdi zavjeti njezini, i tvrdo da je sve èim je vezala dušu svoju. 004 NUM 030 008 Ako li muž njezin kad èuje onaj dan poreèe, ukida se zavjet koji je bio na njoj ili što je izrekla na usta svoja te se vezala; i Gospod æe joj oprostiti. 004 NUM 030 009 A zavjet koji uèini udovica ili puštenica, i sve èim veže dušu svoju, da joj je tvrdo. 004 NUM 030 010 Ali ako bude u kuæi muža svojega uèinila zavjet i za što vezala dušu svoju zakletvom, 004 NUM 030 011 I muž njezin èuvši oæuti i ne poreèe, tada da su tvrdi svi zavjeti njezini, i da je tvrdo sve za što je vezala dušu svoju. 004 NUM 030 012 Ako li to poreèe muž njezin onaj dan kad èuje, svaki zavjet koji bi izašao iz usta njezinijeh i sve èim bi vezala dušu svoju da nije tvrdo; muž je njezin porekao, i Gospod æe joj oprostiti. 004 NUM 030 013 Svaki zavjet i sve za što bi se vezala zakletvom da muèi dušu svoju, muž njezin potvrðuje i ukida. 004 NUM 030 014 Ako bi muž njezin od dana do dana æutao, onda potvrðuje sve zavjete njezine i sve za što bi se vezala; potvrðuje, jer joj ne poreèe u onaj dan kad èu. 004 NUM 030 015 Ako li poreèe pošto èuje, sam æe nositi grijeh njezin. 004 NUM 030 016 Ovo su naredbe, koje zapovjedi Gospod Mojsiju za muža i ženu, za oca i kæer u mladosti njezinoj, dokle je u kuæi oca svojega. 004 NUM 031 001 Opet reèe Gospod Mojsiju govoreæi: 004 NUM 031 002 Osveti sinove Izrailjeve na Madijancima, pak æeš se onda pribrati k rodu svojemu. 004 NUM 031 003 I Mojsije reèe narodu govoreæi: opremite izmeðu sebe ljude na vojsku da idu na Madijance da uèine osvetu Gospodnju na Madijancima, 004 NUM 031 004 Po tisuæu od plemena, od svakoga plemena Izrailjeva opremite na vojsku. 004 NUM 031 005 I dadoše od tisuæa Izrailjevijeh po tisuæu od svakoga plemena, dvanaest tisuæa opremiše na vojsku. 004 NUM 031 006 I posla Mojsije po tisuæu od svakoga plemena na vojsku, i s njima Finesa sina Eleazara sveštenika, i u njega bjehu sudi sveti i trube. 004 NUM 031 007 I zavojštiše na Madijance, kako zapovjedi Gospod Mojsiju, i pobiše sve muškinje. 004 NUM 031 008 Pobiše i careve Madijanske, s drugima koje im pobiše, Evina i Rokoma i Sura i Ura i Rovoka, pet careva Madijanskih, i Valama sina Veorova ubiše maèem. 004 NUM 031 009 I zarobiše sinovi Izrailjevi žene Madijanke i djecu njihovu, i zaplijeniše svu stoku njihovu, krupnu i sitnu, i sve blago njihovo. 004 NUM 031 010 A mjesta njihova u kojima življahu i gradove njihove sve popališe ognjem. 004 NUM 031 011 I sve roblje i sav plijen, ljude i stoku, uzeše; 004 NUM 031 012 I povedoše k Mojsiju i Eleazaru svešteniku i ka zboru sinova Izrailjevijeh, i roblje i ostali plijen i dobit u oko na polju Moavskom, koje je na Jordanu prema Jerihonu. 004 NUM 031 013 A Mojsije i Eleazar sveštenik i svi knezovi od zbora izidoše im na susret iz okola. 004 NUM 031 014 I Mojsije se razgnjevi na vojvode, na tisuænike i stotinare, koji se vraæahu s vojske; 004 NUM 031 015 I reèe im Mojsije: a što ostaviste u životu sve žene? 004 NUM 031 016 Ta one po rijeèi Valamovoj navratiše sinove Izrailjeve da zgriješe Gospodu s Fegora, te doðe ona pogibija na narod Gospodnji. 004 NUM 031 017 Zato sada pobijte svu djecu mušku, i sve žene pobijte, koje su poznale èovjeka. 004 NUM 031 018 A djevojke, koje ne poznaše èovjeka, ostavite u životu. 004 NUM 031 019 A vi ostanite izvan okola sedam dana; svaki koji je ubio koga i koji se dotakao ubijenoga, oèistite se treæi dan i sedmi dan, sebe i roblje svoje. 004 NUM 031 020 I sve haljine i sve stvari kožne i sve što je od kostrijeti i sve sudove drvene oèistite. 004 NUM 031 021 I reèe Eleazar sveštenik vojnicima, koji bijahu išli na vojsku: ovo je naredba i zakon što je Gospod zapovjedio Mojsiju: 004 NUM 031 022 Zlato, srebro, mjed, gvožðe, kositer i olovo, 004 NUM 031 023 Što god podnosi vatru, propustite kroz vatru, i oèistiæe se, ali pošto se oèisti vodom oèišæenja; a što god ne podnosi vatre, propustite kroz vodu. 004 NUM 031 024 I operite haljine svoje sedmi dan, i biæete èisti; i onda æete uæi u oko. 004 NUM 031 025 Još reèe Gospod Mojsiju govoreæi: 004 NUM 031 026 Izbroj sve što je zaplijenjeno, ljude i stoku, ti i Eleazar sveštenik i poglavari od plemena narodnijeh. 004 NUM 031 027 I razdijeli sve zaplijenjeno na dvoje: na vojnike koji su išli na vojsku i na sav zbor. 004 NUM 031 028 I uzmi dio za Gospoda od vojnika koji su išli na vojsku, po jednu dušu od pedeset, i od ljudi i od goveda i od magaraca i od ovaca. 004 NUM 031 029 Od njihove polovine to uzmite, i podajte Eleazaru svešteniku za prinos Gospodu. 004 NUM 031 030 I od polovine koja dopade sinovima Izrailjevijem uzmi po jedno od pedeset, i od ljudi i od goveda i od magaraca i od ovaca i od svake stoke, i to podaj Levitima koji rade što treba za šator Gospodnji. 004 NUM 031 031 I uèini Mojsije i Eleazar sveštenik kako zapovjedi Gospod Mojsiju. 004 NUM 031 032 I bješe plijena, što osta od plijena koji zaplijeni vojska: šest stotina i sedamdeset i pet tisuæa ovaca, 004 NUM 031 033 I sedamdeset i dvije tisuæe goveda, 004 NUM 031 034 I šezdeset i jedna tisuæa magaraca, 004 NUM 031 035 I ženskinja što ne bješe poznalo èovjeka, svega trideset i dvije tisuæe duša. 004 NUM 031 036 A u polovini, u dijelu onijeh koji bijahu išli na vojsku, bješe na broj tri stotine i trideset i sedam tisuæa i pet stotina ovaca, 004 NUM 031 037 A od toga dio Gospodu bješe šest stotina i sedamdeset i pet ovaca; 004 NUM 031 038 I trideset i šest tisuæa goveda, a od toga dio Gospodu sedamdeset i dva; 004 NUM 031 039 I trideset tisuæa i pet stotina magaraca, a od toga dio Gospodu šezdeset i jedan; 004 NUM 031 040 I šesnaest tisuæa duša ljudskih, a od toga dio Gospodu trideset i dvije duše. 004 NUM 031 041 I dade Mojsije Eleazaru svešteniku dio za prinos Gospodu, kao što mu zapovjedi Gospod. 004 NUM 031 042 A od druge polovine, koja dopade sinovima Izrailjevijem, koju uze Mojsije od ljudi koji bjehu išli na vojsku, 004 NUM 031 043 A i u toj polovini, koja dopade zboru, bješe tri stotine i trideset i sedam tisuæa i pet stotina ovaca, 004 NUM 031 044 Trideset i šest tisuæa goveda, 004 NUM 031 045 Trideset tisuæa i pet stotina magaraca, 004 NUM 031 046 I šesnaest tisuæa duša ljudskih) 004 NUM 031 047 Od te polovine, koja dopade sinovima Izrailjevijem, uze Mojsije po jedno od pedeset, i od ljudi i od stoke, i dade Levitima koji rade što treba za šator Gospodnji, kao što mu Gospod zapovjedi. 004 NUM 031 048 I pristupiše k Mojsiju vojvode, tisuænici i stotinari, 004 NUM 031 049 I rekoše mu: sluge tvoje prebrojiše vojnike koji bijahu pod našom rukom, i nijednoga nije manje. 004 NUM 031 050 Zato prinosimo Gospodu prinos, svaki što je ko zadobio, zlatnijeh zaklada, kopaèa, narukvica, prstena, obodaca i lanèiæa, da bi se oèistile duše naše pred Gospodom. 004 NUM 031 051 I uze Mojsije i Eleazar sveštenik od njih zlato, svakojake zaklade. 004 NUM 031 052 A bješe svega zlata prinesenoga, što prinesoše Mojsiju tisuænici i stotinari, šesnaest tisuæa i sedam stotina i pedeset sikala. 004 NUM 031 053 A vojnici zadržaše sebi što koji bješe zaplijenio. 004 NUM 031 054 I uzevši Mojsije i Eleazar zlato od tisuænika i stotinara, unesoše ga u šator od sastanka za spomen sinovima Izrailjevijem pred Gospodom. 004 NUM 032 001 A sinovi Ruvimovi i sinovi Gadovi imahu vrlo mnogo stoke, i vidješe zemlju Jazirsku i zemlju Galadsku da je dobra za stoku. 004 NUM 032 002 I došavši sinovi Gadovi i sinovi Ruvimovi rekoše Mojsiju i Eleazaru svešteniku i knezovima od zbora govoreæi: 004 NUM 032 003 Atarot i Devon i Jazir i Namra i Esevon i Elealija i Sevama i Navav i Vean, 004 NUM 032 004 Ta je zemlja, koju Gospod pokori zboru Izrailjskom, dobra za stoku, a sluge tvoje imaju stoke. 004 NUM 032 005 Ako smo, rekoše, našli milost pred tobom, neka se ta zemlja dade slugama tvojim u našljedstvo, nemoj nas voditi preko Jordana. 004 NUM 032 006 A Mojsije reèe sinovima Gadovijem i sinovima Ruvimovijem: braæa æe vaša iæi na vojsku, a vi hoæete ovdje da ostanete? 004 NUM 032 007 Zašto obarate srce sinovima Izrailjevijem da ne prijeðu u zemlju koju im je dao Gospod? 004 NUM 032 008 Tako su uèinili oci vaši, kad ih poslah iz Kadis-Varne da uhode zemlju; 004 NUM 032 009 I otidoše do potoka Eshola, i uhodiše zemlju; i oboriše srce sinovima Izrailjevijem da ne idu u zemlju koju im dade Gospod; 004 NUM 032 010 I razgnjevi se onda Gospod, i zakle se govoreæi: 004 NUM 032 011 Neæe ti ljudi koji izaðoše iz Misira, od dvadeset godina i više, vidjeti zemlje za koju se zakleh Avramu, Isaku i Jakovu, jer se ne držaše mene sasvijem, 004 NUM 032 012 Osim Haleva sina Jefonijina Kenezeja i Isusa sina Navina, jer se sasvijem držaše Gospoda. 004 NUM 032 013 I razgnjevi se Gospod na Izrailja, i uèini te se potucaše po pustinji èetrdeset godina, dokle ne pomrije sav onaj naraštaj koji èinjaše zlo pred Gospodom. 004 NUM 032 014 A vi sada izaðoste na mjesto otaca svojih, rod griješnih ljudi, da umnožavate žestinu gnjeva Gospodnjega na Izrailja. 004 NUM 032 015 Ako se odvratite od njega, on æe ga još ostaviti u pustinji, i tako æete upropastiti sav onaj narod. 004 NUM 032 016 A oni pristupiše opet k njemu, i rekoše mu: mi smo radi samo torove naèiniti ovdje za stada svoja i gradove za djecu svoju. 004 NUM 032 017 A sami æemo naoružani junaèki poæi pred sinovima Izrailjevijem, dokle ih ne odvedemo na njihovo mjesto; a naša djeca neka stoje u gradovima tvrdijem radi stanovnika te zemlje. 004 NUM 032 018 Neæemo se vratiti kuæama svojim dokle sinovi Izrailjevi ne prime svaki svoje našljedstvo. 004 NUM 032 019 Niti æemo uzeti našljedstva s njima s onu stranu Jordana ni dalje, ako nam dopadne našljedstvo s ovu stranu Jordana prema istoku. 004 NUM 032 020 Tada im reèe Mojsije: ako æete uèiniti tako i iæi pod oružjem pred Gospodom na vojsku, 004 NUM 032 021 Ako svaki od vas pod oružjem prijeðe preko Jordana pred Gospodom, dokle ne otjera ispred sebe neprijatelja svojih, 004 NUM 032 022 I dokle se ne pokori zemlja pred Gospodom, pa se onda vratite i ne zgriješite Gospodu ni Izrailju, onda æe ova zemlja pripasti vama u našljedstvo pred Gospodom. 004 NUM 032 023 Ako li ne uèinite tako, gle, zgriješiæete Gospodu, i znajte da æe vas grijeh vaš stiæi. 004 NUM 032 024 Gradite sebi gradove za djecu svoju i torove za stoku svoju; i što je izašlo iz usta vaših, uèinite. 004 NUM 032 025 I rekoše Mojsiju sinovi Gadovi i sinovi Ruvimovi govoreæi: sluge æe tvoje uèiniti kako gospodar naš zapovijeda. 004 NUM 032 026 Djeca naša i žene naše, stada naša i sva stoka naša ovdje æe ostati u gradovima Galadskim; 004 NUM 032 027 A sluge æe tvoje prijeæi svaki naoružan, da se bije pred Gospodom, kao što govori gospodar naš. 004 NUM 032 028 Tada Mojsije zapovjedi za njih Eleazaru svešteniku i Isusu sinu Navinu i glavarima od domova otaèkih meðu sinovima Izrailjevijem, 004 NUM 032 029 I reèe im: ako prijeðu sinovi Gadovi i sinovi Ruvimovi s vama preko Jordana, svi oružani, da se biju pred Gospodom, i kad vam bude zemlja pokorena, onda podajte njima zemlju Galadsku u našljedstvo. 004 NUM 032 030 Ako li ne prijeðu s vama pod oružjem, onda neka im bude našljedstvo meðu vama u zemlji Hananskoj. 004 NUM 032 031 I odgovoriše sinovi Gadovi i sinovi Ruvimovi govoreæi: kako je Gospod kazao slugama tvojim tako æemo uèiniti. 004 NUM 032 032 Prijeæi æemo pod oružjem pred Gospodom u zemlju Hanansku, a naše našljedstvo da bude s ovu stranu Jordana. 004 NUM 032 033 I dade Mojsije sinovima Gadovijem i sinovima Ruvimovijem i polovini plemena Manasije sina Josifova carstvo Siona cara Amorejskoga i carstvo Oga cara Vasanskoga, zemlju i gradove po meðama njezinijem, gradove one zemlje unaokolo. 004 NUM 032 034 I sagradiše sinovi Gadovi Devon i Atarot i Aroir. 004 NUM 032 035 I Atrot-Sofan i Jazir i Jogveju, 004 NUM 032 036 I Vet-Nimru i Vet-Aran, gradove tvrde, i torove za stoku. 004 NUM 032 037 A sinovi Ruvimovi sagradiše Esevon i Elealiju i Kirijatajim, 004 NUM 032 038 I Navon i Velmeon predjenuvši im imena, i Sivmu; i nadješe druga imena gradovima koje sagradiše. 004 NUM 032 039 A sinovi Mahira sina Manasijina otidoše u Galad, i uzeše ga, i izagnaše Amoreje koji bijahu ondje. 004 NUM 032 040 I Mojsije dade Galad Mahiru sinu Manasijinu, koji se ondje naseli. 004 NUM 032 041 I Jair sin Manasijin otide i uze sela njihova i prozva ih sela Jairova. 004 NUM 032 042 I Navav otide i uze Kenat sa selima njegovijem, i prozva ga Navav po imenu svojemu. 004 NUM 033 001 Ovo su putovi sinova Izrailjevijeh kad izaðoše iz zemlje Misirske u èetama svojim pod upravom Mojsijevom i Aronovom. 004 NUM 033 002 I Mojsije popisa kako izidoše i gdje stajaše po zapovijesti Gospodnjoj; i ovo su putovi njihovi kako putovaše. 004 NUM 033 003 Poðoše iz Ramese prvoga mjeseca petnaesti dan, sjutradan poslije pashe, i izidoše sinovi Izrailjevi rukom podignutom pred oèima svijeh Misiraca. 004 NUM 033 004 A Misirci pogrebavahu prvence koje pobi Gospod meðu njima, kad i na bogovima njihovijem izvrši Gospod sudove. 004 NUM 033 005 I otišavši sinovi Izrailjevi iz Ramese stadoše u oko u Sohotu. 004 NUM 033 006 A iz Sohota otišavši stadoše u oko u Etamu, koji je nakraj pustinje. 004 NUM 033 007 A iz Etama otišavši saviše k Irotu, koji je prema Velsefonu, i stadoše u oko pred Magdalom. 004 NUM 033 008 A od Irota otišavši prijeðoše preko mora u pustinju, i išavši tri dana preko pustinje Etama stadoše u oko u Meri. 004 NUM 033 009 A iz Mere otišavši doðoše u Elim, gdje bijaše dvanaest studenaca i sedamdeset palmovijeh drveta, i ondje stadoše u oko. 004 NUM 033 010 A iz Elima otišavši stadoše u oko kod Crvenoga Mora. 004 NUM 033 011 I otišavši od Crvenoga Mora stadoše u oko u pustinji Sinu. 004 NUM 033 012 A iz pustinje Sina otišavši stadoše u oko u Rafaku. 004 NUM 033 013 A iz Rafaka otišavši stadoše u oko u Elusu. 004 NUM 033 014 A iz Elusa otišavši stadoše u oko u Rafidinu, gdje nemaše narod vode da pije. 004 NUM 033 015 A iz Rafidina otišavši stadoše u oko u pustinji Sinajskoj. 004 NUM 033 016 A iz pustinje Sinajske otišavši stadoše u oko u Kivrot-Atavi. 004 NUM 033 017 A iz Kivrot-Atave otišavši stadoše u oko u Asirotu. 004 NUM 033 018 A iz Asirota otišavši stadoše u oko u Ratamu. 004 NUM 033 019 A iz Ratama otišavši stadoše u oko u Remnon-Faresu. 004 NUM 033 020 A iz Remnon-Faresa otišavši stadoše u oko u Lemvonu. 004 NUM 033 021 A iz Lemvona otišavši stadoše u oko u Resanu. 004 NUM 033 022 A iz Resana otišavši stadoše u oko u Makelatu. 004 NUM 033 023 A iz Makelata otišavši stadoše u oko kod gore Safera. 004 NUM 033 024 A od gore Safera otišavši stadoše u oko u Haradu. 004 NUM 033 025 A iz Harada otišavši stadoše u oko u Makidotu. 004 NUM 033 026 A iz Makidota otišavši stadoše u oko u Katatu. 004 NUM 033 027 A iz Katata otišavši stadoše u oko u Taratu. 004 NUM 033 028 A iz Tarata otišavši stadoše u oko u Meteku. 004 NUM 033 029 A iz Meteka otišavši stadoše u oko u Aselmonu. 004 NUM 033 030 A iz Aselmona otišavši stadoše u oko u Mosirotu. 004 NUM 033 031 A iz Mosirota otišavši stadoše u oko u Vanakanu. 004 NUM 033 032 A iz Vanakana otišavši stadoše u oko u planini Gadadu. 004 NUM 033 033 A iz planine Gadada otišavši stadoše u oko u Etevati. 004 NUM 033 034 A iz Etevate otišavši stadoše u oko u Evronu. 004 NUM 033 035 A iz Evrona otišavši stadoše u oko u Gesion-Gaveru. 004 NUM 033 036 A iz Gesion-Gavera otišavši stadoše u oko u pustinji Sinu, a to je Kadis. 004 NUM 033 037 A iz Kadisa otišavši stadoše u oko kod gore Ora na meði zemlje Edomske. 004 NUM 033 038 I izide Aron sveštenik na goru Or po zapovjesti Gospodnjoj, i umrije ondje èetrdesete godine po izlasku sinova Izrailjevijeh iz zemlje Misirske, prvi dan petoga mjeseca. 004 NUM 033 039 A Aronu bješe sto i dvadeset i tri godine kad umrije na gori Oru. 004 NUM 033 040 Tada èu Hananej car Aradski, koji življaše na jugu u zemlji Hananskoj, da idu sinovi Izrailjevi. 004 NUM 033 041 Potom otišavši od gore Ora stadoše u oko u Selmonu. 004 NUM 033 042 A iz Selmona otišavši stadoše u oko u Finonu. 004 NUM 033 043 A iz Finona otišavši stadoše u oko u Ovotu. 004 NUM 033 044 A iz Ovota otišavši stadoše u oko na humovima Avarimskim na meði Moavskoj. 004 NUM 033 045 A od tijeh humova otišavši stadoše u oko u Devon-Gadu. 004 NUM 033 046 A iz Devon-Gada otišavši stadoše u oko u Gelmon-Devlataimu. 004 NUM 033 047 A iz Gelmon-Devlataima otišavši stadoše u oko u planinama Avarimskim prema Navavu. 004 NUM 033 048 A iz planina Avarimskih otišavši stadoše u oko u polju Moavskom na Jordanu prema Jerihonu. 004 NUM 033 049 I stajahu u okolu kraj Jordana od Esimota do Vel-Satima u polju Moavskom. 004 NUM 033 050 I reèe Gospod Mojsiju u polju Moavskom na Jordanu prema Jerihonu govoreæi: 004 NUM 033 051 Kaži sinovima Izrailjevijem i reci im: kad prijeðete preko Jordana u zemlju Hanansku, 004 NUM 033 052 Otjerajte od sebe sve koji žive u onoj zemlji, i potrite sve slike njihove rezane, i sve slike njihove livene potrite, i sve visine njihove oborite. 004 NUM 033 053 A kad ih istjerate iz zemlje, naselite se u njoj; jer sam vama dao onu zemlju da je vaša. 004 NUM 033 054 I razdijelite je u našljedstvo ždrijebom na porodice svoje; kojih ima više, njima veæe našljedstvo podajte; a kojih ima manje, njima podajte manje našljedstvo; koje mjesto kome ždrijebom dopadne, ono neka mu bude; na plemena otaca svojih razdijelite našljedstvo. 004 NUM 033 055 Ako li ne otjerate od sebe onijeh koji žive u onoj zemlji, onda æe oni koje ostavite biti trnje oèima vašima i ostani vašim bokovima, i pakostiæe vam u zemlji u kojoj æete živjeti. 004 NUM 033 056 I što sam mislio uèiniti njima, uèiniæu vama. 004 NUM 034 001 Još reèe Gospod Mojsiju govoreæi: 004 NUM 034 002 Zapovjedi sinovima Izrailjevijem i reci im: kad doðete u zemlju Hanansku, ta æe vam zemlja pripasti u našljedstvo, zemlja Hananska s meðama svojim. 004 NUM 034 003 Južni kraj da vam je od pustinje Sina, uz meðu Edomsku, i da vam je južna meða od brijega slanoga mora na istok; 004 NUM 034 004 I ta meða neka se savije od juga k Akravimu i ide do Sina, i neka se pruži od juga preko Kadis-Varne, a otuda neka izide na selo Adar i ide do Aselmona; 004 NUM 034 005 Potom neka se savije ta meða od Aselmona do potoka Misirskoga i ide do mora. 004 NUM 034 006 A zapadna meða da vam bude veliko more; to da vam je zapadna meða. 004 NUM 034 007 A sjeverna meða ovo da vam bude: od velikoga mora povucite sebi meðu do gore Ora; 004 NUM 034 008 A od gore Ora povucite sebi meðu kako se ide u Emat, i ta meða neka ide na Sedad; 004 NUM 034 009 I neka ide ta meða do Zefrona, i kraj neka joj bude kod sela Enana; to da vam bude sjeverna meða. 004 NUM 034 010 A s istoka povucite sebi meðu od sela Enana do Sefama; 004 NUM 034 011 A od Sefama neka ide ta meða k Rivli, s istoka Ainu, i neka ide dalje ta meða dokle doðe do mora Hinerota k istoku; 004 NUM 034 012 I neka se spusti ta meða ka Jordanu, i neka izaðe na slano more. Ta æe zemlja biti vaša s meðama svojim unaokolo. 004 NUM 034 013 I kaza Mojsije sinovima Izrailjevijem govoreæi: to je zemlja koju æete dobiti u našljedstvo ždrijebom, za koju je zapovjedio Gospod da je dobije devet plemena i po. 004 NUM 034 014 Jer pleme sinova Ruvimovijeh po porodicama otaca svojih, i pleme sinova Gadovijeh po porodicama otaca svojih, i polovina plemena Manasijina primiše svoje našljedstvo. 004 NUM 034 015 Ova dva plemena i po primiše našljedstvo svoje s ovu stranu Jordana prema Jerihonu s istoène strane. 004 NUM 034 016 Opet reèe Gospod Mojsiju govoreæi: 004 NUM 034 017 Ovo su imena ljudi koji æe vam razdijeliti u našljedstvo zemlju: Eleazar sveštenik i Isus sin Navin. 004 NUM 034 018 I po jednoga kneza iz svakoga plemena uzmite da dijeli zemlju. 004 NUM 034 019 A ovo su imena tijeh ljudi: od plemena Judina Halev sin Jefonijin, 004 NUM 034 020 Od plemena sinova Simeunovijeh Samuilo sin Emijudov, 004 NUM 034 021 Od plemena Venijaminova Eldad sin Haslonov, 004 NUM 034 022 Od plemena sinova Danovijeh knez Vokor sin Jeklinov, 004 NUM 034 023 Od sinova Josifovijeh: od plemena sinova Manasijinih knez Anilo sin Sufidov, 004 NUM 034 024 Od plemena sinova Jefremovijeh, knez Kamuilo sin Saftanov, 004 NUM 034 025 Od plemena sinova Zavulonovijeh knez Elisafan sin Harnahov, 004 NUM 034 026 Od plemena sinova Isaharovijeh knez Faltilo sin Ozainov, 004 NUM 034 027 Od plemena sinova Asirovijeh knez Ahior sin Selemijin, 004 NUM 034 028 I od plemena Neftalimova knez Fadailo sin Amijudov. 004 NUM 034 029 Ovima zapovjedi Gospod da razdijele našljedstvo sinovima Izrailjevijem u zemlji Hananskoj. 004 NUM 035 001 Još reèe Gospod Mojsiju u polju Moavskom na Jordanu prema Jerihonu govoreæi: 004 NUM 035 002 Zapovjedi sinovima Izrailjevijem neka dadu od našljedstva svojega Levitima gradove, gdje æe živjeti; i podgraða oko gradova podajte im, 004 NUM 035 003 Da u gradovima žive, a u podgraðima njihovijem da im stoji stoka i imanje njihovo i sve životinje njihove. 004 NUM 035 004 A podgraða koja date Levitima neka budu na tisuæu lakata daleko od zidova gradskih unaokolo. 004 NUM 035 005 Zato izmjerite iza svakoga grada na istok dvije tisuæe lakata, i na jug dvije tisuæe lakata, i na zapad dvije tisuæe lakata, i na sjever dvije tisuæe lakata, tako da grad bude u srijedi. Tolika neka budu podgraða njihova. 004 NUM 035 006 A od gradova koje date Levitima odvojte šest gradova za utoèište, da onamo uteèe ko bi koga ubio; i osim njih podajte im èetrdeset i dva grada. 004 NUM 035 007 Svega gradova, koje æete dati Levitima da bude èetrdeset i osam gradova, svaki sa svojim podgraðem. 004 NUM 035 008 A tijeh gradova što æete dati od našljedstva sinova Izrailjevijeh, od onijeh koji imaju više podajte više, a od onijeh koji imaju manje podajte manje; svaki prema našljedstvu koje æe imati neka da od svojih gradova Levitima. 004 NUM 035 009 Još reèe Gospod Mojsiju govoreæi: 004 NUM 035 010 Reci sinovima Izrailjevijem i kaži im: kad prijeðete preko Jordana u zemlju Hanansku, 004 NUM 035 011 Od gradova koji vam dopadnu odvojte gradove za utoèište da u njih uteèe krvnik koji ubije koga nehotice. 004 NUM 035 012 I ti æe vam gradovi biti utoèišta od osvetnika, da ne pogine krvnik dokle ne stane na sud pred zbor. 004 NUM 035 013 I tako od tijeh gradova koje date šest gradova biæe vam utoèišta. 004 NUM 035 014 Tri taka grada podajte s ovu stranu Jordana, a tri grada podajte u zemlji Hananskoj, ti gradovi neka budu utoèišta. 004 NUM 035 015 Sinovima Izrailjevijem i došljaku i strancu, koji se bavi meðu njima, neka tijeh šest gradova budu utoèišta, da uteèe u njih ko god ubije koga nehotice. 004 NUM 035 016 Ali ako gvožðem udari koga, te onaj umre, krvnik je, neka se pogubi taki krvnik. 004 NUM 035 017 I ako kamenom iz ruke, od kojega može èovjek poginuti, udari koga, te onaj umre, krvnik je, neka se pogubi taki krvnik. 004 NUM 035 018 Ili ako drvetom iz ruke, od kojega može èovjek poginuti, udari koga, te onaj umre, krvnik je, neka se pogubi taki krvnik. 004 NUM 035 019 Osvetnik neka pogubi krvnika; kad ga udesi, neka ga pogubi. 004 NUM 035 020 Ako ga iz mržnje turi, ili se baci èim na nj navalice, te onaj umre, 004 NUM 035 021 Ili ako ga iz neprijateljstva udari rukom, te onaj umre, neka se pogubi taki ubojica, krvnik je; osvetnik neka pogubi toga krvnika kad ga udesi. 004 NUM 035 022 Ako li ga nehotice turi bez neprijateljstva, ili se baci na nj èim nehotice, 004 NUM 035 023 Ili kamenom od kojega može èovjek poginuti, ako se baci na nj nehotice, te onaj umre, a nije mu neprijatelj, niti mu traži zla, 004 NUM 035 024 Tada da sudi zbor izmeðu ubojice i osvetnika po ovom zakonu. 004 NUM 035 025 I zbor neka izbavi krvnika iz ruke osvetnikove i vrati ga u utoèište njegovo, kuda je utekao, i ondje neka ostane dokle ne umre poglavar sveštenièki, koji je pomazan svetim uljem. 004 NUM 035 026 Ako krvnik kako god izide preko meðe svojega utoèišta, u koje je utekao, 004 NUM 035 027 I naðe ga osvetnik preko meðe utoèišta njegova, ako krvnika ubije osvetnik, neæe biti kriv za krv. 004 NUM 035 028 Jer u utoèištu svojem valja da stoji dokle ne umre poglavar sveštenièki; pa kad umre poglavar sveštenièki, onda treba da se vrati krvnik u zemlju našljedstva svojega. 004 NUM 035 029 Ovo da vam je uredba za suðenje od koljena do koljena po svijem stanovima vašim. 004 NUM 035 030 Ko bi htio pogubiti èovjeka, po svjedocima neka pogubi krvnika; ali jedan svjedok ne može svjedoèiti da se ko pogubi. 004 NUM 035 031 Ne uzimajte otkupa za krvnika, koji zasluži smrt, nego neka se pogubi. 004 NUM 035 032 Ni od onoga ne uzimajte otkupa koji uteèe u utoèište, da bi se vratio da živi u svojoj zemlji prije nego umre sveštenik; 004 NUM 035 033 Da ne biste skvrnili zemlju u kojoj ste, jer krv ona skvrni zemlju, a zemlja se ne može oèistiti od krvi koja se prolije na njoj drukèije nego krvlju onoga koji je prolije. 004 NUM 035 034 Zato ne skvrnite zemlje u kojoj nastavate i u kojoj ja nastavam, jer ja Gospod nastavam usred sinova Izrailjevijeh. 004 NUM 036 001 Tada pristupiše starješine iz porodice sinova Galada sina Mahira sina Manasijina od plemena sinova Josifovijeh, i rekoše pred Mojsijem i pred knezovima, glavarima od domova otaèkih meðu sinovima Izrailjevijem, 004 NUM 036 002 I govoriše: gospodaru našemu zapovjedi Gospod da podijeli ždrijebom zemlju u našljedstvo sinovima Izrailjevijem; i gospodar naš ima zapovijest od Gospoda da da našljedstvo Salpada brata našega kæerima njegovijem. 004 NUM 036 003 Ako se one udadu za koga iz drugoga plemena sinova Izrailjevijeh, onda æe se našljedstvo njihovo otkupiti od našljedstva otaca naših i dodaæe se našljedstvu onoga plemena u koje se udadu, i tako æe se dio naš okrnjiti. 004 NUM 036 004 I kad bude oprosna godina sinovima Izrailjevijem, opet æe ostati našljedstvo njihovo s našljedstvom onoga plemena u koje se budu udale, i tako æe od našljedstva plemena otaca naših ostati otkinuto našljedstvo njihovo. 004 NUM 036 005 Tada zapovjedi Mojsije sinovima Izrailjevijem po zapovijesti Gospodnjoj govoreæi: pravo govori pleme sinova Josifovijeh. 004 NUM 036 006 Ovo zapovjedi Gospod za kæeri Salpadove i reèe: neka se udadu za koga im bude volja, ali u porodici plemena svojega neka se udadu, 004 NUM 036 007 Da se ne bi prenosilo našljedstvo sinova Izrailjevijeh od jednoga plemena na drugo; jer æe sinovi Izrailjevi držati svaki našljedstvo plemena otaca svojih. 004 NUM 036 008 I svaka kæi u plemenima sinova Izrailjevijeh kojoj dopadne našljedstvo, neka se udaje za koga iz porodice plemena oca svojega, da bi sinovi Izrailjevi držali svaki našljedstvo otaca svojih, 004 NUM 036 009 Da se ne bi prenosilo našljedstvo od jednoga plemena na drugo, nego svaki iz plemena sinova Izrailjevijeh da drži svoje našljedstvo. 004 NUM 036 010 Kako zapovjedi Gospod Mojsiju, tako uèiniše kæeri Salpadove. 004 NUM 036 011 Jer Mala i Tersa i Egla i Melha i Nuja, kæeri Salpadove, udadoše se za sinove strièeva svojih, 004 NUM 036 012 U porodice sinova Manasije sina Josifova udadoše se, i osta našljedstvo njihovo u plemenu porodice oca njihova. 004 NUM 036 013 To su zapovijesti i zakoni, koje zapovjedi Gospod preko Mojsija sinovima Izrailjevijem u polju Moavskom na Jordanu prema Jerihonu. # # BOOK 005 DEU Deuteronomy Ponovljeni Zakon 005 DEU 001 001 Ovo su rijeèi koje govori Mojsije svemu Izrailju s onu stranu Jordana, u pustinji, u polju prema Crvenome Moru, izmeðu Farana i Tofola i Lovona i Asirota i Dizava, 005 DEU 001 002 Jedanaest dana hoda od Horiva preko gore Sira do Kadis-Varnije. 005 DEU 001 003 A bješe èetrdesete godine prvi dan jedanaestoga mjeseca, kad Mojsije kaza sinovima Izrailjevijem sve što mu bješe zapovjedio Gospod da im kaže, 005 DEU 001 004 Pošto ubi Siona cara Amorejskoga koji življaše u Esevonu, i Oga cara Vasanskoga koji življaše u Astarotu i u Edrainu. 005 DEU 001 005 S onu stranu Jordana u zemlji Moavskoj poèe Mojsije kazivati ovaj zakon govoreæi: 005 DEU 001 006 Gospod Bog naš reèe nam na Horivu govoreæi: dosta ste bili na ovoj gori. 005 DEU 001 007 Obrnite se i podignite se i idite ka gori Amorejskoj i u svu okolinu njezinu, u ravnice i u brda i u doline, i na jug i na bregove morske, u zemlju Hanansku i na Livan i do rijeke velike, rijeke Efrata. 005 DEU 001 008 Eto, dao sam vam zemlju, uðite u nju, i uzmite zemlju, za koju se zakleo Gospod ocima vašim, Avramu, Isaku i Jakovu, da æe im je dati i sjemenu njihovu nakon njih. 005 DEU 001 009 I rekoh vam onda govoreæi: ne mogu vas nositi sam. 005 DEU 001 010 Gospod Bog vaš umnožio vas je, i eto vas danas ima mnogo kao zvijezda nebeskih. 005 DEU 001 011 Gospod Bog otaca vaših da vas umnoži još tisuæu puta više, i da vas blagoslovi kao što vam je kazao. 005 DEU 001 012 Kako bih ja sam nosio muke vaše, bremena vaša i raspre vaše? 005 DEU 001 013 Dajte iz plemena svojih ljude mudre i vješte i poznate da vam ih postavim za starješine. 005 DEU 001 014 Tada mi odgovoriste i rekoste: dobro je da se uèini što si kazao. 005 DEU 001 015 Tada uzevši starješine od plemena vaših, ljude mudre i poznate, postavih vam ih za starješine, za tisuænike i stotinare i pedesetare i desetare i upravitelje po plemenima vašim. 005 DEU 001 016 I zapovjedih onda sudijama vašim govoreæi: saslušavajte raspre meðu braæom svojom i sudite pravo izmeðu èovjeka i brata njegova i izmeðu došljaka koji je s njim. 005 DEU 001 017 Ne gledajte ko je ko na sudu, saslušajte i maloga i velikoga, ne bojte se nikoga, jer je sud Božji, a stvar koja bi vam bila teška iznesite preda me da je èujem. 005 DEU 001 018 I zapovjedih vam onda sve što æete èiniti. 005 DEU 001 019 Potom otišavši od Horiva prijeðosmo svu onu pustinju veliku i strašnu, koju vidjeste, iduæi ka gori Amorejskoj, kao što nam zapovjedi Gospod Bog naš, i doðosmo do Kadis-Varnije. 005 DEU 001 020 Tada vam rekoh: doðoste do gore Amorejske, koju nam daje Gospod Bog naš. 005 DEU 001 021 Gle, dao ti je Gospod Bog tvoj tu zemlju, idi i uzmi je, kao što ti je rekao Gospod Bog otaca tvojih; ne boj se, i ne plaši se. 005 DEU 001 022 A vi svi doðoste k meni i rekoste: da pošljemo ljude pred sobom da nam uhode zemlju, i da nam jave za put kojim æemo iæi i za gradove u koje æemo doæi, 005 DEU 001 023 I to mi bi po volji, i uzeh izmeðu vas dvanaest ljudi, iz svakoga plemena po jednoga; 005 DEU 001 024 I oni se podigoše i izašavši na goru doðoše do potoka Eshola, i uhodiše zemlju; 005 DEU 001 025 I nabraše roda one zemlje i donesoše nam, i javiše nam govoreæi: dobra je zemlja, koju nam daje Gospod Bog naš. 005 DEU 001 026 Ali ne htjeste iæi nego se suprotiste zapovijesti Gospoda Boga svojega. 005 DEU 001 027 I vikaste u šatorima svojim govoreæi: mrzi na nas Gospod, zato nas izvede iz zemlje Misirske, da nas da u ruke Amorejcima i da nas potre. 005 DEU 001 028 Kuda da idemo? braæa naša uplašiše srce naše govoreæi: narod je veæi i viši od nas, gradovi su veliki i ograðeni do neba, pa i sinove Enakove vidjesmo ondje. 005 DEU 001 029 A ja vam rekoh: ne plašite se i ne bojte ih se. 005 DEU 001 030 Gospod Bog vaš, koji ide pred vama, on æe se biti za vas onako kako vam je uèinio u Misiru na vaše oèi, 005 DEU 001 031 I u pustinji, gdje si vidio kako te je nosio Gospod Bog tvoj, kao što èovjek nosi sina svojega, cijelijem putem kojim ste išli dokle doðoste do ovoga mjesta. 005 DEU 001 032 Ali zato opet ne vjerovaste Gospodu Bogu svojemu, 005 DEU 001 033 Koji iðaše pred vama putem tražeæi vam mjesto gdje biste stali, iðaše noæu u ognju da vam svijetli putem kojim biste išli, a danju u oblaku. 005 DEU 001 034 I èu Gospod glas rijeèi vaših, i razgnjevi se i zakle se govoreæi: 005 DEU 001 035 Nijedan od ovoga roda zloga neæe vidjeti ove dobre zemlje, za koju se zakleh da æu dati vašim ocima, 005 DEU 001 036 Osim Haleva sina Jefonijina; on æe je vidjeti, i njemu æu dati zemlju po kojoj je išao, i sinovima njegovijem, jer se sasvijem držao Gospoda. 005 DEU 001 037 Pa i na mene se razgnjevi Gospod s vas; i reèe: ni ti neæeš uæi onamo. 005 DEU 001 038 Isus sin Navin, koji te služi, on æe uæi onamo, njega utvrdi; jer æe je on razdijeliti sinovima Izrailjevijem u našljedstvo. 005 DEU 001 039 A djeca vaša, za koju rekoste da æe postati roblje, sinovi vaši, koji danas ne znaju ni šta je dobro ni šta je zlo, oni æe uæi onamo, i njima æu je dati i oni æe je naslijediti. 005 DEU 001 040 Vi pak vratite se i idite u pustinju k Crvenome Moru. 005 DEU 001 041 A vi odgovoriste i rekoste mi: sagriješismo Gospodu; iæi æemo i biæemo se sasvijem kako nam je zapovjedio Gospod Bog naš. I uzevši svaki svoje oružje htjeste izaæi na goru. 005 DEU 001 042 A Gospod mi reèe: kaži im: ne idite i ne bijte se, jer nijesam meðu vama, da ne izginete pred neprijateljima svojim. 005 DEU 001 043 I ja vam rekoh; ali ne poslušaste, nego se oprijeste zapovijesti Gospodnjoj, i navaliste na goru. 005 DEU 001 044 Tada izidoše pred vas Amoreji, koji sjeðahu u onoj planini, i pognaše vas kao što èine pèele, i pobiše vas na Siru pa do Orme. 005 DEU 001 045 I vrativši se plakaste pred Gospodom, ali Gospod ne posluša glasa vašega niti okrete uha svojega k vama. 005 DEU 001 046 I ostadoste u Kadisu dugo vremena dokle ondje stajaste. 005 DEU 002 001 Potom se vratismo, i idosmo u pustinju k Crvenome Moru, kao što mi zapovjedi Gospod, i obilazismo goru Sir dugo vremena. 005 DEU 002 002 I reèe mi Gospod: 005 DEU 002 003 Dosta ste obilazili tu goru, obrnite se na sjever. 005 DEU 002 004 I zapovjedi narodu i reci: sada æete prijeæi preko meðe braæe svoje, sinova Isavovih, koji žive u Siru; i oni æe vas se bojati, ali se i vi dobro èuvajte. 005 DEU 002 005 Nemojte zametati boja s njima, jer vam neæu dati zemlje njihove ni stope, jer sam dao Isavu goru Sir u našljedstvo. 005 DEU 002 006 Jela kupujte od njih za novce, i jedite; i vodu kupujte od njih za novce, i pijte. 005 DEU 002 007 Jer te je Gospod Bog tvoj blagoslovio u svakom poslu ruku tvojih; i zna put tvoj po ovoj velikoj pustinji, i ovo èetrdeset godina bijaše s tobom Gospod Bog tvoj, i ništa ti nije nedostajalo. 005 DEU 002 008 I proðosmo braæu svoju, sinove Isavove, koji žive u Siru, poljem od Elata i od Gesion-Gavera; i odande savivši udarismo preko pustinje Moavske. 005 DEU 002 009 I Gospod mi reèe: nemoj pakostiti Moavcima ni zametati boja s njima, jer ti neæu dati zemlje njihove u našljedstvo; jer dadoh sinovima Lotovijem u našljedstvo Ar. 005 DEU 002 010 Preðe življahu ondje Emeji, narod velik i jak i visok kao Enakimi; 005 DEU 002 011 O njima se mislilo da su divovi kao i Enakimi; ali ih Moavci zvahu Emeji. 005 DEU 002 012 I Horeji življahu preðe u Siru, ali ih sinovi Isavovi istjeraše i istrijebiše ispred sebe i naseliše se na njihovo mjesto, kao što uèini Izrailj u zemlji svojega našljedstva, koje mu dade Gospod.) 005 DEU 002 013 A sada ustanite i prijeðite preko potoka Zareda. I prijeðosmo preko potoka Zareda. 005 DEU 002 014 A vremena za koje idosmo od Kadis-Varnije pa dokle prijeðosmo preko potoka Zareda, bješe trideset i osam godina, dokle ne izumrije u okolu sav onaj naraštaj, ljudi za vojsku, kao što im se bješe zakleo Gospod. 005 DEU 002 015 Jer i ruka Gospodnja bijaše protivu njih potiruæi ih iz okola dokle ne pomriješe. 005 DEU 002 016 I kad svi ti ljudi za vojsku pomriješe u narodu, 005 DEU 002 017 Reèe mi Gospod govoreæi: 005 DEU 002 018 Ti æeš danas prijeæi preko meðe Moavske kod Ara; 005 DEU 002 019 I doæi æeš blizu sinova Amonovijeh; nemoj im pakostiti ni zametati boja sa njima, jer ti neæu dati zemlje Amonske u našljedstvo, jer je dadoh sinovima Lotovim u našljedstvo. 005 DEU 002 020 I za nju se mislilo da je zemlja divovska; u njoj preðe življahu divovi, koje Amonci zvahu Zamzumi. 005 DEU 002 021 Bijahu narod velik i jak i visok kao Enakimi; ali ih istrijebi Gospod ispred njih, te oni preuzeše zemlju njihovu i naseliše se na njihovo mjesto; 005 DEU 002 022 Kao što uèini sinovima Isavovijem, koji življahu u Siru, jer istrijebi Horeje ispred njih, i preuzeše zemlju njihovu i ostaše na njihovu mjestu do danas. 005 DEU 002 023 I Aveje, koji življahu u Asirotu pa do Gaze, istrijebiše Kaftoreji, koji izaðoše od Kaftora, i naseliše se na njihovo mjesto.) 005 DEU 002 024 Ustanite, idite i prijeðite preko potoka Arnona; gle, dao sam ti u ruke Siona Amorejina cara Esevonskoga i zemlju njegovu; poèni uzimati našljedstvo, i zavojšti na nj. 005 DEU 002 025 Danas poèinjem zadavati strah i trepet od tebe narodima pod cijelijem nebom; koji god èuju za te, drktaæe i prepadaæe se od tebe. 005 DEU 002 026 I poslah poslanike iz pustinje Kedamota k Sionu caru Esevonskom s mirnijem rijeèima govoreæi: 005 DEU 002 027 Da prijeðem preko tvoje zemlje; upravo æu putem iæi, neæu svrtati ni nadesno ni nalijevo. 005 DEU 002 028 Hranu da mi daješ za novce da jedem, i vodu za novce da mi daješ da pijem, samo da proðem pješice, 005 DEU 002 029 Kao što mi uèiniše sinovi Isavovi koji žive u Siru, i Moavci, koji žive u Aru, dokle ne prijeðem preko Jordana u zemlju koju nam daje Gospod Bog naš. 005 DEU 002 030 Ali ne htje Sion car Esevonski pustiti da proðemo kroz njegovu zemlju, jer Gospod Bog tvoj uèini te otvrdnu duh njegov i srce njegovo posta uporno, da bi ga predao u tvoje ruke, kao što se vidi danas. 005 DEU 002 031 I reèe mi Gospod: gledaj, poèeh predavati tebi Siona i zemlju njegovu; poèni uzimati zemlju njegovu da je naslijediš. 005 DEU 002 032 I izide pred nas Sion i sav narod njegov na boj u Jasu. 005 DEU 002 033 I dade nam ga Gospod Bog naš, i ubismo ga sa sinovima njegovijem i svijem narodom njegovijem. 005 DEU 002 034 I uzesmo tada sve gradove njegove, i pobismo ljude po svijem tijem gradovima, i žene i djecu, ne ostavismo živa nijednoga. 005 DEU 002 035 Samo stoku zaplijenismo za se i plijen što bješe po gradovima koje uzesmo. 005 DEU 002 036 Od Aroira koji je na potoku Arnonu, i od grada koji je u dolini, pa do Galada ne bješe grada koji bi nam odolio: sve to dade nam Gospod Bog naš. 005 DEU 002 037 Samo k zemlji sinova Amonovih nisi pristupio niti ka kojemu kraju na potoku Javoku, ni ka gradovima u gori niti kojemu mjestu što je zabranio Gospod Bog naš. 005 DEU 003 001 Potom obrativši se idosmo k Vasanu. I izide pred nas Og car Vasanski i sav narod njegov na boj u Edrajin. 005 DEU 003 002 I Gospod mi reèe: ne boj ga se, jer ga dadoh u tvoje ruke sa svijem narodom njegovijem i sa zemljom njegovom, da uèiniš s njim onako kako si uèinio sa Sionom carom Amorejskim, koji sjeðaše u Esevonu. 005 DEU 003 003 Tako nam dade Gospod Bog naš u ruke i Oga cara Vasanskoga sa svijem narodom njegovijem, i razbismo ga i ne ostavismo mu ni jednoga živa. 005 DEU 003 004 I uzesmo tada sve gradove njegove; ne bi grada kojega ne uzesmo, šezdeset gradova, sav kraj Argovski, carstvo Oga u Vasanu. 005 DEU 003 005 Svi ti gradovi bjehu utvrðeni zidom visokim, vratima i prijevornicama, osim drugih mjesta bez zidova vrlo mnogo. 005 DEU 003 006 I raskopasmo ih kao što uèinismo Sionu caru Esevonskom, pobivši po svijem mjestima i ljude i žene i djecu. 005 DEU 003 007 A svu stoku i plijen po gradovima zaplijenismo za se. 005 DEU 003 008 Tako uzesmo onda zemlju iz ruku dvojice careva Amorejskih, koja je s ovu stranu Jordana od potoka Arnona do gore Ermona, 005 DEU 003 009 Sidonci zovu Ermon Sirion, a Amoreji ga zovu Senir, ) 005 DEU 003 010 Sva mjesta u ravni i sav Galad i sav Vasan do Salhe i Edrajina, gradove carstva Oga u Vasanu. 005 DEU 003 011 Jer samo Og car Vasanski bješe ostao od divova. Gle, odar njegov, odar gvozden, nije li u Ravi sinova Amonovijeh? devet je lakata dug, a širok èetiri lakta, lakta èovjeèija. 005 DEU 003 012 Tako naslijedismo tu zemlju onda; od Aroira, koji je na potoku Arnonu, i polovinu gore Galada s gradovima njezinijem dadoh sinovima Ruvimovijem i Gadovijem. 005 DEU 003 013 I ostatak Galada i sav Vasan, carstvo Ogovo, dadoh polovini plemena Manasijina; sav kraj Argovski po svemu Vasanu zvaše se zemlja divovska. 005 DEU 003 014 Jair sin Manasijin uze sav kraj Argovski do meðe Gesurske i Mahatske; i prozva Vasansku svojim imenom: sela Jairova do današnjega dana. 005 DEU 003 015 A Mahiru dadoh Galad. 005 DEU 003 016 A Ruvimovu plemenu i Gadovu plemenu dadoh od Galada do potoka Arnona, kako zahvata potok s meðama, pa do potoka Javoka, gdje je meða sinova Amonovijeh, 005 DEU 003 017 I polje i Jordan s meðama od Hinerota do mora uz polje, do mora slanoga, ispod Fazge prema istoku. 005 DEU 003 018 I zapovjedih vam onda i rekoh: Gospod Bog vaš dao vam je ovu zemlju u našljedstvo; naoružani hajdete pred braæom svojom, sinovima Izrailjevijem, ko je god za vojsku. 005 DEU 003 019 A žene vaše i djeca vaša i stoka vaša znam da imate mnogo stoke) neka ostanu u gradovima vašim, koje vam dadoh, 005 DEU 003 020 Dokle ne smiri Gospod i braæu vašu kao vas, da i oni naslijede zemlju, koju æe im Gospod Bog vaš dati s onu stranu Jordana; onda se vratite svaki na svoje našljedstvo, koje vam dadoh. 005 DEU 003 021 A Isusu onda zapovjedih govoreæi: oèi tvoje vide sve što je uèinio Gospod Bog vaš s ona dva cara; onako æe Gospod uèiniti sa svijem carstvima u koja doðeš. 005 DEU 003 022 Nemojte ih se bojati, jer æe se Gospod Bog vaš biti za vas. 005 DEU 003 023 I molih se Gospodu onda govoreæi: 005 DEU 003 024 Gospode Bože! ti si poèeo pokazivati sluzi svojemu velièinu svoju i krjepku ruku svoju, jer koji je Bog na nebu ili na zemlji koji bi tvorio djela kakva su tvoja i u koga bi sila bila kakva je tvoja? 005 DEU 003 025 Daj mi da prijeðem i vidim zemlju dobru koja je preko Jordana i goru dobru, Livan. 005 DEU 003 026 Ali Gospod bješe gnjevan na me s vas, i ne usliši me, nego mi reèe: dosta; ne govori mi više za to. 005 DEU 003 027 Popni se na vrh ove gore, i podigavši oèi svoje na zapad i na sjever i na jug i na istok, vidi oèima svojima, jer neæeš prijeæi preko Jordana. 005 DEU 003 028 Nego podaj zapovijesti Isusu, i utvrdi ga i ukrijepi ga; jer æe on prijeæi pred narodom tijem, i on æe im razdijeliti u našljedstvo zemlju koju vidiš. 005 DEU 003 029 I ostasmo u ovoj dolini prema Vet-Fegoru. 005 DEU 004 001 A sada, Izrailju, èuj uredbe i zakone, koje vas uèim da tvorite, da biste poživjeli i ušli u zemlju koju vam daje Gospod Bog otaca vaših i da biste je naslijedili. 005 DEU 004 002 Ništa ne dodajte k rijeèi koju vam ja zapovijedam, niti oduzmite od nje, da biste saèuvali zapovijesti Gospoda Boga svojega koje vam ja zapovijedam. 005 DEU 004 003 Oèi su vaše vidjele šta uèini Gospod s Velfegora; jer svakoga èovjeka koji poðe za Velfegorom istrijebi Gospod Bog tvoj izmeðu tebe. 005 DEU 004 004 A vi koji se držaste Gospoda Boga svojega, vi ste svi živi danas. 005 DEU 004 005 Gle, uèio sam vas uredbama i zakonima, kao što mi zapovjedi Gospod Bog moj, da biste tako tvorili u zemlji u koju idete da je naslijedite. 005 DEU 004 006 Držite dakle i izvršujte ih, jer je to mudrost vaša i razum vaš pred narodima, koji æe kad èuju sve ove uredbe reæi: samo je ovaj veliki narod narod mudar i razuman. 005 DEU 004 007 Jer koji je veliki narod kojemu je Bog blizu kao što je Gospod Bog naš kad ga god zazovemo? 005 DEU 004 008 I koji je narod veliki koji ima uredbe i zakone pravedne kao što je sav ovaj zakon koji iznosim danas pred vas? 005 DEU 004 009 Samo pazi na se i dobro èuvaj dušu svoju, da ne zaboraviš onijeh stvari koje su vidjele oèi tvoje, i da ne izidu iz srca tvojega dokle si god živ; nego da ih obznaniš sinovima svojim i sinovima sinova svojih. 005 DEU 004 010 Onaj dan kad stajaste pred Gospodom Bogom svojim kod Horiva, kad mi Gospod reèe: saberi mi narod da im kažem rijeèi svoje, kojima æe se nauèiti da me se boje dok su živi na zemlji, i da uèe tome i sinove svoje; 005 DEU 004 011 Kad pristupiste i stajaste pod gorom, a gora ognjem goraše do samoga neba i bješe na njoj tama i oblak i mrak; 005 DEU 004 012 I progovori Gospod k vama isred ognja; glas od rijeèi èuste, ali osim glasa lika ne vidjeste; 005 DEU 004 013 I objavi vam zavjet svoj, koji vam zapovjedi da držite, deset rijeèi, koje napisa na dvije ploèe kamene. 005 DEU 004 014 I meni zapovjedi onda Gospod da vas uèim uredbama i zakonima da ih tvorite u zemlji u koju idete da je naslijedite. 005 DEU 004 015 Zato èuvajte dobro duše svoje; jer ne vidjeste nikakoga lika u onaj dan kad vam govori Gospod na Horivu isred ognja, 005 DEU 004 016 Da se ne biste pokvarili i naèinili sebi lik rezan ili kaku god sliku od èovjeka ili od žene, 005 DEU 004 017 Sliku od kakoga živinèeta koje je na zemlji, ili sliku od kake ptice krilate koja leti ispod neba; 005 DEU 004 018 Sliku od èega što puže po zemlji, ili sliku od kake ribe koja je u vodi pod zemljom; 005 DEU 004 019 I da ne bi podigavši oèi svoje k nebu i vidjevši sunce i mjesec i zvijezde, svu vojsku nebesku, prevario se i klanjao im se i služio im; jer ih Gospod Bog tvoj dade svijem narodima pod cijelijem nebom; 005 DEU 004 020 A vas uze Gospod i izvede vas iz peæi gvozdene, iz Misira, da mu budete narod našljedni, kao što se vidi danas. 005 DEU 004 021 Ali se Gospod razgnjevi na me za vaše rijeèi, i zakle se da neæu prijeæi preko Jordana ni uæi u dobru zemlju, koju ti Gospod Bog tvoj daje u našljedstvo. 005 DEU 004 022 I ja æu umrijeti u ovoj zemlji i neæu prijeæi preko Jordana; a vi æete prijeæi i naslijediti onu dobru zemlju. 005 DEU 004 023 Pazite da ne zaboravite zavjeta Gospoda Boga svojega, koji uèini s vama, i da ne gradite sebi lika rezanoga, slike od koje god tvari, kao što ti je zabranio Gospod Bog tvoj. 005 DEU 004 024 Jer je Gospod Bog tvoj oganj koji spaljuje i Bog koji revnuje. 005 DEU 004 025 Kad izrodiš sinove i unuke, i ostarite u onoj zemlji, ako se pokvarite i naèinite sliku rezanu od kake tvari i uèinite što nije ugodno Gospodu Bogu vašemu, dražeæi ga, 005 DEU 004 026 Svjedoèim vam danas nebom i zemljom da æe vas brzo nestati sa zemlje u koju idete preko Jordana da je naslijedite, neæete biti dugo u njoj, nego æete se istrijebiti. 005 DEU 004 027 Ili æe vas rasijati Gospod meðu narode, i malo æe vas ostati meðu narodima u koje vas odvede Gospod; 005 DEU 004 028 I služiæete ondje bogovima koje su naèinile ruke èovjeèije, od drveta i od kamena, koji ne vide ni èuju, niti jedu ni mirišu. 005 DEU 004 029 Ali ako i ondje potražiš Gospoda Boga svojega, naæi æeš ga, ako ga potražiš svijem srcem svojim i svom dušom svojom. 005 DEU 004 030 Kad budeš u nevolji i sve te to snaðe, ako se u pošljednje vrijeme obratiš ka Gospodu Bogu svojemu, i poslušaš glas njegov, 005 DEU 004 031 Gospod je Bog tvoj milostiv Bog, neæe te ostaviti ni istrijebiti, jer neæe zaboraviti zavjeta s ocima tvojim, za koji im se zakleo. 005 DEU 004 032 Jer zapitaj sada za stara vremena, koja su bila prije tebe, od onoga dana kad stvori Bog èovjeka na zemlji, i od jednoga kraja neba do drugoga, je li kad bila ovaka stvar velika, i je li se kad èulo što tako? 005 DEU 004 033 Je li kad èuo koji narod glas Božji gdje govori isred ognja, kao što si ti èuo i ostao živ? 005 DEU 004 034 Ili, je li Bog pokušao da doðe te uzme sebi narod iz drugoga naroda kušanjem, znacima i èudesima i ratom i rukom krjepkom i mišicom podignutom i strahotama velikim, kao što je uèinio sve to za vas Gospod Bog naš u Misiru na vaše oèi? 005 DEU 004 035 Tebi je to pokazano da poznaš da je Gospod Bog, i da nema drugoga osim njega. 005 DEU 004 036 Dao ti je da èuješ glas njegov s neba da bi te nauèio, i pokazao ti je na zemlji oganj svoj veliki, i rijeèi njegove èuo si isred ognja. 005 DEU 004 037 I što mu mili bijahu oci tvoji, zato izabra sjeme njihovo nakon njih, i izvede te sam velikom silom svojom iz Misira, 005 DEU 004 038 Da otjera ispred tebe narode veæe i jaèe od tebe, i da tebe uvede u njihovu zemlju i dade ti je u našljedstvo, kao što se vidi danas. 005 DEU 004 039 Znaj dakle i pamti u srcu svojem da je Gospod Bog, gore na nebu i dolje na zemlji, nema drugoga. 005 DEU 004 040 I drži uredbe njegove i zapovijesti njegove, koje ti ja danas zapovijedam, da bi dobro bilo tebi i sinovima tvojim nakon tebe, da bi ti se produljili dani na zemlji koju ti Gospod Bog tvoj daje zasvagda. 005 DEU 004 041 Tada odijeli Mojsije tri grada s ovu stranu Jordana prema istoku, 005 DEU 004 042 Da bi utjecao u njih krvnik koji ubije bližnjega svojega nehotice ne mrzivši prije na nj, i kad uteèe u koji od tijeh gradova, da bi ostao živ: 005 DEU 004 043 Vosor u pustinji, na ravnici u zemlji plemena Ruvimova, i Ramot u Galadu u plemenu Gadovu, Golan u Vasanskoj u plemenu Manasijinu. 005 DEU 004 044 Ovo je zakon koji postavi Mojsije sinovima Izrailjevijem. 005 DEU 004 045 Ovo su svjedoèanstva i uredbe i zakoni, koje kaza Mojsije sinovima Izrailjevijem kad izidoše iz Misira, 005 DEU 004 046 S ovu stranu Jordana u dolini prema Vet-Fegoru u zemlji Siona cara Amorejskoga, koji življaše u Esevonu, kojega ubi Mojsije i sinovi Izrailjevi kad izidoše iz Misira, 005 DEU 004 047 I osvojiše zemlju njegovu i zemlju Oga cara Vasanskoga, dva cara Amorejska, koja je s ovu stranu Jordana prema istoku, 005 DEU 004 048 Od Aroira, koji je na potoku Arnonu, do gore Siona, a to je Ermon, 005 DEU 004 049 I sve polje s ovu stranu Jordana prema istoku do mora uz ravnicu pod Azdot-Fazgom. 005 DEU 005 001 I Mojsije sazva sav narod Izrailjev, i reèe im: èuj Izrailju uredbe i zakone, koje æu danas kazati da èujete, da ih nauèite i držite ih i tvorite. 005 DEU 005 002 Gospod Bog naš uèini s nama zavjet na Horivu. 005 DEU 005 003 Nije s ocima našim uèinio taj zavjet, nego s nama, koji smo danas tu svi živi. 005 DEU 005 004 Licem k licu govorio vam je Gospod na ovoj gori isred ognja; 005 DEU 005 005 Ja tada stajah izmeðu Gospoda i vas, da vam javim rijeèi Gospodnje, jer vas bješe strah od ognja i ne izidoste na goru; i reèe: 005 DEU 005 006 Ja sam Gospod Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje Misirske, iz doma ropskoga. 005 DEU 005 007 Nemoj imati bogova drugih do mene. 005 DEU 005 008 Ne gradi sebi lika rezanoga, niti kakve slike od tvari koje su gore na nebu ili koje su dolje na zemlji ili koje su u vodi ispod zemlje. 005 DEU 005 009 Nemoj im se klanjati niti im služiti, jer sam ja Gospod Bog tvoj, Bog revnitelj, koji na sinovima pohodim bezakonja otaca njihovijeh do treæega i do èetvrtoga koljena, onijeh koji mrze na me, 005 DEU 005 010 A èinim milost na tisuæama onijeh koji me ljube i èuvaju zapovijesti moje. 005 DEU 005 011 Ne uzimaj uzalud imena Gospoda Boga svojega, jer neæe pred Gospodom biti prav ko uzme ime njegovo uzalud. 005 DEU 005 012 Drži dan od odmora i svetkuj ga, kao što ti je zapovjedio Gospod Bog tvoj. 005 DEU 005 013 Šest dana radi, i svršuj sve poslove svoje. 005 DEU 005 014 A sedmi je dan odmor Gospodu Bogu tvojemu; nemoj raditi nikakoga posla ni ti ni sin tvoj ni kæi tvoja ni sluga tvoj ni sluškinja tvoja, ni vo tvoj ni magarac tvoj, niti koje živinèe tvoje, ni došljak koji je kod tebe, da bi se odmorio sluga tvoj i sluškinja tvoja kao i ti. 005 DEU 005 015 I pamti da si bio rob u zemlji Misirskoj, i Gospod Bog tvoj izvede te odande rukom krjepkom i mišicom podignutom. Zato ti je Gospod Bog tvoj zapovjedio da svetkuješ dan od odmora. 005 DEU 005 016 Poštuj oca svojega i mater svoju, kao što ti je zapovjedio Gospod Bog tvoj, da bi se produljili dani tvoji i da bi ti dobro bilo na zemlji, koju ti daje Gospod Bog tvoj. 005 DEU 005 017 Ne ubij. 005 DEU 005 018 Ne èini preljube. 005 DEU 005 019 Ne kradi. 005 DEU 005 020 Ne svjedoèi lažno na bližnjega svojega. 005 DEU 005 021 Ne poželi žene bližnjega svojega, ne poželi kuæe bližnjega svojega, ni njive njegove, ni sluge njegova, ni sluškinje njegove, ni vola njegova, ni magarca njegova, niti išta što je bližnjega tvojega. 005 DEU 005 022 Te rijeèi izgovori Gospod svemu zboru vašemu na gori isred ognja, oblaka i mraka, glasom velikim, i ništa više, nego ih napisa na dvije ploèe kamene koje mi dade. 005 DEU 005 023 A vi kad èuste glas isred tame, jer gora ognjem goraše, pristupiste k meni, svi glavari od plemena vaših i starješine vaše, 005 DEU 005 024 I rekoste: gle, pokaza nam Gospod Bog naš slavu i velièinu svoju, i èusmo glas njegov isred ognja; danas vidjesmo gdje Bog govori s èovjekom, i èovjek osta živ. 005 DEU 005 025 Pa sada zašto da pomremo? jer æe nas spaliti onaj oganj veliki; ako jošte èujemo glas Gospoda Boga svojega, pomrijeæemo. 005 DEU 005 026 Jer koje je tijelo èulo glas Boga živoga gdje govori isred ognja, kao mi, i ostalo živo? 005 DEU 005 027 Idi ti, i saslušaj sve što æe kazati Gospod Bog naš, pa onda ti kaži nama što ti god reèe Gospod Bog naš, a mi æemo slušati i tvoriti. 005 DEU 005 028 I Gospod èu glas od rijeèi vaših kad vi govoraste, i reèe mi Gospod: èuh glas od rijeèi toga naroda, koje rekoše tebi; što rekoše dobro rekoše. 005 DEU 005 029 O, kad bi im bilo srce svagda tako da me se boje i drže sve zapovijesti moje svagda, da bi dobro bilo njima i sinovima njihovijem dovijeka. 005 DEU 005 030 Idi, reci im: vratite se u šatore svoje. 005 DEU 005 031 A ti stani ovdje kod mene, i kazaæu ti sve zapovijesti i uredbe i zakone, koje æeš ih nauèiti da tvore u zemlji koju im dajem u našljedstvo. 005 DEU 005 032 Gledajte dakle da èinite kako vam je zapovjedio Gospod Bog vaš, ne svræite ni nadesno ni nalijevo. 005 DEU 005 033 Cijelijem putem, koji vam je zapovjedio Gospod Bog vaš, idite, da biste živi bili i da bi vam dobro bilo, i da bi vam se produljili dani u zemlji koju æete naslijediti. 005 DEU 006 001 A ovo su zapovijesti i uredbe i zakoni, koje Gospod Bog vaš zapovjedi da vas uèim da ih tvorite u zemlji u koju idete da je naslijedite, 005 DEU 006 002 Da bi se bojao Gospoda Boga svojega držeæi sve uredbe njegove i zapovijesti njegove, koje ti ja zapovijedam, ti i sin tvoj i unuk tvoj svega vijeka svojega, da bi ti se produljili dani tvoji. 005 DEU 006 003 Èuj dakle, Izrailju, i gledaj da tako èiniš, da bi ti dobro bilo i da biste se umnožili veoma u zemlji u kojoj teèe mlijeko i med, kao što ti je rekao Gospod Bog otaca tvojih. 005 DEU 006 004 Èuj, Izrailju: Gospod je Bog naš jedini Gospod. 005 DEU 006 005 Zato ljubi Gospoda Boga svojega iz svega srca svojega i iz sve duše svoje i iz sve snage svoje. 005 DEU 006 006 I neka ove rijeèi koje ti ja zapovijedam danas budu u srcu tvom. 005 DEU 006 007 I èesto ih napominji sinovima svojim, i govori o njima kad sjediš u kuæi svojoj i kad ideš putem, kad liježeš i kad ustaješ. 005 DEU 006 008 I veži ih sebi na ruku za znak, i neka ti budu kao poèeonik meðu oèima. 005 DEU 006 009 I napiši ih na dovratnicima od kuæe svoje i na vratima svojim. 005 DEU 006 010 A kad te uvede Gospod Bog tvoj u zemlju za koju se zakleo ocima tvojim, Avramu, Isaku i Jakovu, da æe ti je dati, u gradove velike i dobre, kojih nijesi zidao, 005 DEU 006 011 I kuæe pune svakoga dobra, kojih nijesi punio, i na studence iskopane, kojih nijesi kopao, u vinograde i u maslinike, kojih nijesi sadio, i staneš jesti i nasitiš se, 005 DEU 006 012 Èuvaj se da ne zaboraviš Gospoda, koji te je izveo iz zemlje Misirske, iz kuæe ropske. 005 DEU 006 013 Gospoda Boga svojega boj se, i njemu služi, i njegovim se imenom kuni. 005 DEU 006 014 Ne idite za drugim bogovima izmeðu bogova drugih naroda, koji su oko vas. 005 DEU 006 015 Jer je Bog revnitelj, Gospod Bog tvoj, usred tebe, pa da se ne bi razgnjevio Gospod Bog tvoj na te i istrijebio te sa zemlje. 005 DEU 006 016 Nemojte kušati Gospoda Boga svojega kao što ga kušaste u Masi. 005 DEU 006 017 Držite dobro zapovijesti Gospoda Boga svojega i svjedoèanstva njegova i uredbe njegove, koje ti je zapovjedio, 005 DEU 006 018 I èini što je pravo i dobro pred Gospodom, da bi ti bilo dobro i da bi ušao u dobru zemlju, za koju se zakleo Gospod ocima tvojim, i da bi je naslijedio, 005 DEU 006 019 Da bi otjerao sve neprijatelje tvoje ispred tebe, kao što ti je rekao Gospod. 005 DEU 006 020 Pa kad te zapita poslije sin tvoj govoreæi: kakva su to svjedoèanstva i uredbe i zakoni, što vam je zapovjedio Gospod Bog naš? 005 DEU 006 021 Onda kaži sinu svojemu: bijasmo robovi Faraonovi u Misiru, i izvede nas Gospod iz Misira rukom krjepkom, 005 DEU 006 022 I uèini Gospod znake i èudesa velika i zla u Misiru na Faraonu i na svemu domu njegovu pred nama, 005 DEU 006 023 A nas izvede odande da nas uvede u zemlju za koju se zakleo ocima našim da æe nam je dati. 005 DEU 006 024 I zapovjedi nam Gospod da vršimo sve ove uredbe bojeæi se Gospoda Boga svojega, da bi nam bilo dobro svagda i da bi nas saèuvao u životu, kao što se vidi danas. 005 DEU 006 025 I biæe nam pravda, ako uzdržimo i ustvorimo sve zapovijesti ove pred Gospodom Bogom svojim, kako nam je zapovjedio. 005 DEU 007 001 Kad te Gospod Bog tvoj uvede u zemlju u koju ideš da je naslijediš, i otjera ispred tebe narode mnoge, Heteje i Gergeseje i Amoreje i Hananeje i Ferezeje i Jeveje i Jevuseje, sedam naroda veæih i jaèih od tebe, 005 DEU 007 002 I preda ih Gospod Bog tvoj tebi, i ti ih razbiješ, potri ih, ne hvataj s njima vjere, niti se smiluj na njih; 005 DEU 007 003 Niti se prijatelji s njima; kæeri svoje ne daji za sina njihova, niti kæeri njihove uzimaj za sina svojega. 005 DEU 007 004 Jer bi otpadila sina tvojega od mene, i služio bi bogovima drugim, te bi se razgnjevio Gospod na vas i potro vas brzo. 005 DEU 007 005 Nego ovo im uèinite: oltare njihove raskopajte, i likove njihove polomite, lugove njihove isijecite, i rezane bogove njihove ognjem spalite. 005 DEU 007 006 Jer si ti narod svet Gospodu Bogu svojemu, tebe je izabrao Gospod Bog tvoj da mu budeš narod osobit mimo sve narode na zemlji. 005 DEU 007 007 Ne zato što bi vas bilo više nego drugih naroda prihvati vas Gospod i izabra vas; jer vas bijaše manje nego ikojega drugoga naroda; 005 DEU 007 008 Nego što vas Gospod miluje i što drži zakletvu kojom se zakleo ocima vašim, zato vas je Gospod izveo rukom krjepkom i izbavio vas iz kuæe ropske, iz ruke Faraona cara Misirskoga. 005 DEU 007 009 I tako znaj da je Gospod Bog tvoj Bog, Bog vjeran, koji drži zavjet svoj i milost svoju do tisuæu koljena onima koji ga ljube i drže zapovijesti njegove, 005 DEU 007 010 I plaæa onima koji mrze na nj, svakome istrebljujuæi ga, i ne odgaða onome koji mrzi na nj, plaæa svakome. 005 DEU 007 011 Zato drži zapovjesti i uredbe i zakone, koje ti danas ja zapovijedam, da ih tvoriš. 005 DEU 007 012 I ako ove zakone uzaslušate i uzdržite i ustvorite, i Gospod æe Bog tvoj držati tebi zavjet i milost, za koju se zakleo ocima tvojim; 005 DEU 007 013 I milovaæe te i blagosloviæe te i umnožiæe te; blagosloviæe plod utrobe tvoje i plod zemlje tvoje, žito tvoje i vino tvoje i ulje tvoje, plod goveda tvojih i stada ovaca tvojih u zemlji za koju se zakleo ocima tvojim da æe ti je dati. 005 DEU 007 014 Biæeš blagosloven mimo sve narode: neæe biti u tebe ni muškoga ni ženskoga neplodna, ni meðu stokom tvojom. 005 DEU 007 015 I ukloniæe od tebe Gospod svaku bolest, i od ljutih zala Misirskih koja znaš neæe nijednoga pustiti na tebe, nego æe ih pustiti na one sve koji mrze na te. 005 DEU 007 016 I istrijebi sve narode koje ti Gospod Bog tvoj preda, neka ih ne požali oko tvoje, i nemoj služiti bogovima njihovijem, jer bi ti to bilo zamka. 005 DEU 007 017 Ako bi rekao u srcu svom: veæi su ovi narodi od mene, kako ih mogu izagnati? 005 DEU 007 018 Ne boj ih se; pamti dobro što je uèinio Gospod Bog tvoj s Faraonom i sa svijem Misircima, 005 DEU 007 019 Velika kušanja, koja vidješe oèi tvoje, i znake i èudesa i ruku krjepku i mišicu podignutu, kojom te izvede Gospod Bog tvoj; onako æe uèiniti Gospod Bog tvoj sa svijem narodima od kojih bi se uplašio. 005 DEU 007 020 I stršljene æe poslati Gospod Bog tvoj na njih dokle ne izginu koji bi ostali i sakrili se od tebe. 005 DEU 007 021 Ne plaši se od njih, jer je Gospod Bog tvoj usred tebe, Bog veliki i strašni. 005 DEU 007 022 Gospod æe Bog tvoj malo pomalo potrti te narode ispred tebe; neæeš ih moæi odjedanput istrijebiti, da se ne bi umnožilo na tebe zvijerje poljsko. 005 DEU 007 023 Ali æe ih predati Gospod Bog tvoj tebi, i zatiraæe ih zatiranjem velikim dokle se ne zatru. 005 DEU 007 024 I predaæe careve njihove u tvoje ruke da zatreš ime njihovo pod nebom, neæe se nijedan održati pred tobom, dokle ih ne potreš. 005 DEU 007 025 Rezane bogove njihove spali ognjem, nemoj da se polakomiš na srebro ili zlato što je na njima i da ga uzmeš, da ti ne bude zamka, jer je gadno pred Gospodom Bogom tvojim. 005 DEU 007 026 I nemoj da uneseš gada u dom svoj, da ne budeš proklet kao i on, nego se gadi na nj i grozi se od njega, jer je prokleto. 005 DEU 008 001 Držite i tvorite sve zapovijesti koje vam ja zapovijedam danas, da biste živi bili i umnožili se, i da biste ušli u zemlju za koju se Gospod zakleo ocima vašim, i da biste je naslijedili. 005 DEU 008 002 I opominji se svega puta kojim te je vodio Gospod Bog tvoj èetrdeset godina po pustinji, da bi te namuèio i iskušao, da se zna šta ti je u srcu, hoæeš li držati zapovijesti njegove ili neæeš. 005 DEU 008 003 I muèio te je, i glaðu te morio; ali te je opet hranio manom, za koju ti nijesi znao ni oci tvoji, da bi ti pokazao da èovjek ne živi o samom hljebu nego o svemu što izlazi iz usta Gospodnjih. 005 DEU 008 004 Odijelo tvoje ne ovetša na tebi niti noga tvoja oteèe za ovijeh èetrdeset godina; 005 DEU 008 005 Zato poznaj u srcu svom da te Gospod Bog tvoj gaji kao što èovjek gaji svoje dijete. 005 DEU 008 006 I drži zapovijesti Gospoda Boga svojega hodeæi putovima njegovijem i bojeæi se njega. 005 DEU 008 007 Jer Gospod Bog tvoj uvešæe te sada u dobru zemlju, u zemlju u kojoj ima dosta potoka i izvora i jezera, što izviru po dolinama i po brdima; 005 DEU 008 008 U zemlju izobilnu pšenicom i jeèmom i vinovom lozom i smokvama i šipcima, zemlju izobilnu maslinom, od koje biva ulje, i medom; 005 DEU 008 009 U zemlju, gdje neæeš sirotinjski jesti hljeba, gdje ti neæe ništa nedostajati; u zemlju, gdje je kamenje gvožðe i gdje æeš iz brda njezinijeh sjeæi mjed. 005 DEU 008 010 Ješæeš i biæeš sit, pa blagosiljaj Gospoda Boga svojega za dobru zemlju koju ti da. 005 DEU 008 011 I èuvaj se da ne zaboraviš Gospoda Boga svojega bacivši u nemar zapovijesti njegove i zakone njegove i uredbe njegove, koje ti ja zapovijedam danas. 005 DEU 008 012 I kad uzjedeš i nasitiš se, i dobre kuæe naèiniš i u njima staneš živjeti, 005 DEU 008 013 I kad se goveda tvoja i ovce tvoje naplode, i kad ti se namnoži srebro i zlato, i što god imaš kad ti se namnoži, 005 DEU 008 014 Nemoj da se ponese srce tvoje i zaboraviš Gospoda Boga svojega, koji te je izveo iz zemlje Misirske, iz kuæe ropske; 005 DEU 008 015 Koji te je vodio preko one pustinje velike i strašne gdje žive zmije vatrene i skorpije, gdje je suša a nema vode; koji ti je izveo vodu iz tvrdoga kamena; 005 DEU 008 016 Koji te je hranio u pustinji manom, za koju ne znaše oci tvoji, da bi te namuèio i iskušao te, i najposlije da bi ti dobro uèinio. 005 DEU 008 017 Niti govori u srcu svojem: moja snaga, i sila moje ruke dobavila mi je ovo blago. 005 DEU 008 018 Nego se opominji Gospoda Boga svojega; jer ti on daje snagu da dobavljaš blago, da bi potvrdio zavjet svoj, za koji se zakleo ocima tvojim, kao što se vidi danas. 005 DEU 008 019 Ako li zaboraviš Gospoda Boga svojega, i poðeš za drugim bogovima i njima staneš služiti i klanjati se, svjedoèim vam danas da æete zacijelo propasti, 005 DEU 008 020 Propašæete kao narodi koje Gospod potire ispred vas, jer ne poslušaste glasa Gospoda Boga svojega. 005 DEU 009 001 Èuj, Izrailju! ti danas prelaziš preko Jordana da uðeš i naslijediš narode veæe i jaèe od sebe, gradove velike i ograðene do neba; 005 DEU 009 002 Velik i visok narod, sinove Enakove, koje znaš i za koje si slušao: ko ce odoljeti sinovima Enakovijem? 005 DEU 009 003 Znaj dakle danas da je Gospod Bog tvoj, koji ide pred tobom, oganj koji spaljuje; on æe ih istrijebiti i on æe ih oboriti pred tobom, i izagnaæeš ih i istrijebiti brzo, kao što ti je kazao Gospod. 005 DEU 009 004 Kad ih Gospod Bog tvoj otjera ispred tebe, nemoj da reèeš u srcu svom: za pravdu moju uvede me Gospod u ovu zemlju da je naslijedim; jer Gospod tjera one narode ispred tebe za nevaljalstvo njihovo! 005 DEU 009 005 Ne ideš za pravdu svoju ni za èistotu srca svojega da naslijediš tu zemlju; nego za nevaljalstvo tijeh naroda Gospod Bog tvoj tjera ih ispred tebe, i da održi rijeè za koju se zakleo ocima tvojim, Avramu, Isaku i Jakovu. 005 DEU 009 006 Znaj dakle da ti Gospod Bog tvoj ne daje te dobre zemlje za pravdu tvoju da je naslijediš, jer si tvrdovrat narod. 005 DEU 009 007 Pamti i ne zaboravi kako si gnjevio Gospoda Boga svojega u pustinji; od onoga dana kad izidoste iz zemlje Misirske pa dokle doðoste na ovo mjesto, nepokorni bijaste Gospodu. 005 DEU 009 008 I kod Horiva razgnjeviste Gospoda, i od gnjeva šæaše vas Gospod da istrijebi. 005 DEU 009 009 Kad izidoh na goru da primim ploèe kamene, ploèe zavjeta, koji s vama uèini Gospod, tada stajah na gori èetrdeset dana i èetrdeset noæi hljeba ne jeduæi ni vode pijuæi. 005 DEU 009 010 I dade mi Gospod dvije ploèe kamene, ispisane prstom Gospodnjim, na kojima bijahu rijeèi sve koje vam izgovori Gospod na gori isred ognja na dan zbora vašega. 005 DEU 009 011 Poslije èetrdeset dana i èetrdeset noæi dade mi Gospod dvije ploèe kamene, ploèe zavjetne. 005 DEU 009 012 I reèe mi Gospod: ustani, siði brže odavde; jer se pokvari narod tvoj koji si izveo iz Misira, siðoše brzo s puta koji im zapovjedih, i naèiniše sebi liven lik. 005 DEU 009 013 Još mi reèe Gospod govoreæi: pogledah ovaj narod, i eto je narod tvrda vrata. 005 DEU 009 014 Pusti me da ih istrijebim i ime njihovo zatrem pod nebom; a od tebe æu uèiniti narod jaèi i veæi nego što je ovaj. 005 DEU 009 015 I ja se vratih i siðoh s gore, a gora ognjem goraše, i dvije ploèe zavjetne bijahu mi u ruku. 005 DEU 009 016 I pogledah, a to zgriješiste Gospodu Bogu svojemu salivši sebi tele, i brzo siðoste s puta koji vam bješe zapovjedio Gospod. 005 DEU 009 017 Tada uzeh one dvije ploèe i bacih ih iz ruku svojih, i razbih ih pred vama. 005 DEU 009 018 Potom padoh i ležah pred Gospodom kao prije, èetrdeset dana i èetrdeset noæi, hljeba ne jeduæi ni vode pijuæi, radi svijeh grijeha vaših, kojima se ogriješiste uèinivši što je zlo pred Gospodom i razgnjevivši ga. 005 DEU 009 019 Jer se bojah gnjeva i jarosti, kojom se bješe Gospod razljutio na vas da vas istrijebi; i usliši me Gospod i tada. 005 DEU 009 020 Bješe se Gospod i na Arona razgnjevio veoma da ga šæaše ubiti; ali se molih tada i za Arona. 005 DEU 009 021 I uzeh grijeh vaš koji uèiniste, tele, i sažegoh ga ognjem, i razbih ga i satrh ga u prah, i prosuh prah njegov u potok, koji teèe s one gore. 005 DEU 009 022 I u Taveri i u Masi i u Kivrot-Atavi gnjeviste Gospoda. 005 DEU 009 023 I kad vas posla Gospod iz Kadis-Varnije govoreæi: idite i uzmite tu zemlju koju sam vam dao, opet se suprotiste rijeèi Gospoda Boga svojega, i ne vjerovaste mu i ne poslušaste glasa njegova. 005 DEU 009 024 Nepokorni bijaste Gospodu otkad vas poznah. 005 DEU 009 025 Zato padoh i ležah pred Gospodom èetrdeset dana i èetrdeset noæi, jer bješe rekao Gospod da æe vas potrti. 005 DEU 009 026 I molih se Gospodu i rekoh: Gospode, Gospode! nemoj potrti naroda svojega i našljedstva svojega, koje si izbavio velièanstvom svojim, koje si izveo iz Misira krjepkom rukom. 005 DEU 009 027 Opomeni se sluga svojih Avrama, Isaka i Jakova, ne gledaj na tvrðu naroda ovoga, na nevaljalstvo njegovo i na grijehe njegove; 005 DEU 009 028 Da ne reku koji žive u zemlji odakle si nas izveo: nije ih mogao Gospod uvesti u zemlju koju im obeæa, ili mrzio je na njih, zato ih izvede da ih pobije u pustinji. 005 DEU 009 029 Jer su tvoj narod i tvoje našljedstvo, koje si izveo silom svojom velikom i mišicom svojom podignutom. 005 DEU 010 001 U to vrijeme reèe mi Gospod: isteši dvije ploèe od kamena kao što bjehu prve, i izidi k meni na goru, i naèini kovèeg od drveta. 005 DEU 010 002 I napisaæu na tijem ploèama rijeèi koje su bile na prvijem ploèama što si razbio, pa æeš ih metnuti u kovèeg. 005 DEU 010 003 Tako naèinih kovèeg od drveta sitima, i istesah dvije ploèe od kamena, kao što bjehu prve, i izidoh na goru s dvjema ploèama u ruku. 005 DEU 010 004 I napisa na tijem ploèama što bješe prvo napisao, deset rijeèi, koje vam izgovori Gospod na gori isred ognja na dan zbora vašega; i dade mi ih Gospod. 005 DEU 010 005 I vrativ se siðoh s gore, i metnuh ploèe u kovèeg koji naèinih, i ostaše ondje, kao što mi zapovjedi Gospod. 005 DEU 010 006 A sinovi Izrailjevi poðoše od Virota sinova Jakanovijeh u Moseru. Ondje umrije Aron i ondje bi pogreben; a Eleazar sin njegov posta sveštenik na njegovo mjesto. 005 DEU 010 007 Odande otidoše u Gadgad, a od Gadgada u Jotvatu, zemlju gdje ima mnogo potoka. 005 DEU 010 008 U to vrijeme odvoji Gospod pleme Levijevo da nose kovèeg zavjeta Gospodnjega, da stoje pred Gospodom i služe mu i da blagosiljaju u ime njegovo do današnjega dana. 005 DEU 010 009 Zato nema pleme Levijevo dijela ni našljedstva s braæom svojom; Gospod je našljedstvo njegovo, kao što mu Gospod Bog tvoj kaza. 005 DEU 010 010 A ja stajah na gori kao prije, èetrdeset dana i èetrdeset noæi; i usliši me Gospod i tada, i ne htje te Gospod zatrti, 005 DEU 010 011 Nego mi reèe Gospod: ustani i idi pred narodom ovijem da uðu u zemlju za koju sam se zakleo ocima njihovijem da æu im je dati, i da je naslijede. 005 DEU 010 012 Sada dakle, Izrailju, šta ište od tebe Gospod Bog tvoj, osim da se bojiš Gospoda Boga svojega, da hodiš po svijem putovima njegovijem i da ga ljubiš i služiš Gospodu Bogu svojemu iz svega srca svojega i iz sve duše svoje, 005 DEU 010 013 Držeæi zapovijesti Gospodnje i uredbe njegove, koje ti ja danas zapovijedam, da bi ti bilo dobro? 005 DEU 010 014 Gle, Gospoda je Boga tvojega nebo, i nebo nad nebesima, zemlja, i sve što je na njoj. 005 DEU 010 015 Ali samo tvoji oci omilješe Gospodu, i izabra sjeme njihovo nakon njih, vas izmeðu svijeh naroda, kao što se vidi danas. 005 DEU 010 016 Zato obrežite srce svoje, i nemojte više biti tvrdovrati. 005 DEU 010 017 Jer je Gospod Bog vaš Bog nad bogovima i gospodar nad gospodarima, Bog veliki, silni i strašni, koji ne gleda ko je ko niti prima poklona; 005 DEU 010 018 Daje pravicu siroti i udovici; i ljubi došljaka dajuæi mu hljeb i odijelo. 005 DEU 010 019 Ljubite dakle došljaka, jer ste bili došljaci u zemlji Misirskoj. 005 DEU 010 020 Boj se Gospoda Boga svojega, njemu služi i njega se drži, i njegovijem se imenom kuni. 005 DEU 010 021 On je hvala tvoja i on je Bog tvoj, koji tebe radi uèini velike i strašne stvari, koje vidješe oèi tvoje. 005 DEU 010 022 Sedamdeset duša bješe otaca tvojih kad siðoše u Misir; a sada uèini ti Gospod Bog tvoj te vas ima mnogo kao zvijezda nebeskih. 005 DEU 011 001 Ljubi dakle Gospoda Boga svojega, i izvršuj jednako što je zapovjedio da izvršuješ, i uredbe njegove, i zakone njegove i zapovijesti njegove. 005 DEU 011 002 I poznajte danas što vaši sinovi ne znaju niti vidješe, karanje Gospoda Boga svojega, velièanstvo njegovo, krjepku ruku njegovu i mišicu njegovu podignutu, 005 DEU 011 003 I znake njegove i djela njegova, što uèini usred Misira na Faraonu caru Misirskom i na svoj zemlji njegovoj, 005 DEU 011 004 I što uèini vojsci Misirskoj, konjma i kolima njihovijem, kako uèini, te ih voda Crvenoga Mora potopi kad vas tjerahu, i zatr ih Gospod do današnjega dana, 005 DEU 011 005 I što vama uèini u pustinji dokle ne doðoste do ovoga mjesta, 005 DEU 011 006 I što uèini Datanu i Avironu sinovima Elijava sina Ruvimova, kako zemlja otvori usta svoja i proždrije njih i porodice njihove i šatore njihove i sve blago njihovo što imahu, usred Izrailja. 005 DEU 011 007 Jer vaše oèi vidješe sva djela Gospodnja velika, koja uèini. 005 DEU 011 008 Zato držite sve zapovijesti koje vam ja danas zapovijedam, da biste se ukrijepili i naslijedili zemlju, u koju idete da je naslijedite; 005 DEU 011 009 I da bi vam se produljili dani u zemlji, za koju se zakle Gospod ocima vašim da æe je dati njima i sjemenu njihovu, zemlju, u kojoj teèe mlijeko i med. 005 DEU 011 010 Jer zemlja u koju ideš da je naslijediš nije kao zemlja Misirska iz koje ste izišli, gdje si sijao svoje sjeme i zalijevao na svojima nogama kao vrt od zelja; 005 DEU 011 011 Nego je zemlja u koju idete da je naslijedite zemlja u kojoj su brda i doline, i natapa je dažd nebeski; 005 DEU 011 012 Zemlja kojom se stara Gospod Bog tvoj i na koju su jednako obraæene oèi Gospoda Boga tvojega od poèetka godine do kraja. 005 DEU 011 013 Zato ako dobro uzaslušate zapovijesti, koje vam ja zapovijedam danas, ljubeæi Gospoda Boga svojega i služeæi mu svijem srcem svojim i svom dušom svojom, 005 DEU 011 014 Tada æu davati dažd zemlji vašoj na vrijeme, i rani i pozni, i sabiraæeš žito svoje i vino svoje i ulje svoje; 005 DEU 011 015 I za stoku æu tvoju dati travu u polju tvojem; i ješæeš i biæeš sit. 005 DEU 011 016 Èuvajte se da se ne prevari srce vaše da se odmetnete i služite tuðim bogovima i poklanjate im se; 005 DEU 011 017 Da se ne bi razgnjevio Gospod na vas i zatvorio nebo da ne bude dažda, i zemlja da ne da roda svojega, te biste brzo izginuli u dobroj zemlji koju vam Gospod daje. 005 DEU 011 018 Nego složite ove rijeèi moje u srce svoje i u dušu svoju, i vežite ih za znak sebi na ruku, i neka vam budu kao poèeonik meðu oèima vašim. 005 DEU 011 019 I uèite ih sinove svoje govoreæi o njima kad sjediš u kuæi svojoj i kad ideš putem, i kad liježeš i kad ustaješ. 005 DEU 011 020 I napiši ih na dovratnicima doma svojega i na vratima svojim, 005 DEU 011 021 Da bi se umnožili dani vaši i dani sinova vaših po zemlji, za koju se zakleo Gospod ocima vašim da æe im je dati, kao dani nebu nad zemljom. 005 DEU 011 022 Jer ako dobro uzdržite sve ove zapovijesti koje vam ja zapovijedam da tvorite ljubeæi Gospoda Boga svojega, i hodeæi svijem putovima njegovijem i njega se držeæi, 005 DEU 011 023 Tada æe otjerati Gospod sve ove narode ispred vas, i naslijediæete narode veæe i jaèe nego što ste sami. 005 DEU 011 024 Svako mjesto na koje stupi stopalo noge vaše vaše æe biti; od pustinje do Livana, i od rijeke, rijeke Efrata, do mora zapadnoga biæe meða vaša. 005 DEU 011 025 Neæe se niko održati pred vama; strah i trepet vaš pustiæe Gospod Bog vaš na svu zemlju na koju stupite, kao što vam kaza. 005 DEU 011 026 Gle, iznosim danas pred vas blagoslov i prokletstvo: 005 DEU 011 027 Blagoslov, ako uzaslušate zapovijesti Gospoda Boga svojega, koje vam ja danas zapovijedam; 005 DEU 011 028 A prokletstvo, ako ne uzaslušate zapovijesti Gospoda Boga svojega nego siðete s puta, koji vam ja danas zapovijedam, te poðete za drugim bogovima, kojih ne poznajete. 005 DEU 011 029 I kad te uvede Gospod Bog tvoj u zemlju u koju ideš da je naslijediš, tada izreci blagoslov ovaj na gori Garizimu a prokletstvo na gori Evalu. 005 DEU 011 030 One su s onu stranu Jordana, iduæi k zapadu, u zemlji Hananeja koji žive u ravni prema Galgalu kod ravnice Moreške. 005 DEU 011 031 Jer æete prijeæi preko Jordana da uðete u zemlju koju vam daje Gospod Bog vaš da je naslijedite, i naslijediæete je i nastavaæete u njoj. 005 DEU 011 032 Gledajte dakle da tvorite sve ove uredbe i zakone koje ja danas iznosim pred vas. 005 DEU 012 001 Ovo su uredbe i zakoni koje æete držati i tvoriti u zemlji koju ti je Gospod Bog otaca tvojih dao da je naslijediš, dokle ste god živi na zemlji. 005 DEU 012 002 Raskopajte sasvijem sva mjesta u kojima su služili bogovima svojim narodi koje æete naslijediti, po visokim brdima i po humovima i pod svakijem zelenijem drvetom. 005 DEU 012 003 Oborite oltare njihove i razbijte likove njihove, i lugove njihove popalite ognjem, i rezane bogove njihove izlomite, i istrijebite ime njihovo iz onoga mjesta. 005 DEU 012 004 Ne èinite tako Gospodu Bogu svojemu. 005 DEU 012 005 Nego ga tražite u mjestu koje izbere Gospod Bog vaš izmeðu svijeh plemena vaših sebi za stan da ondje namjesti ime svoje, i onamo idite. 005 DEU 012 006 Onamo nosite žrtve svoje paljenice i druge žrtve svoje i desetke svoje i prinose ruku svojih i zavjete svoje i dragovoljne prinose svoje i prvine od stoke svoje krupne i sitne. 005 DEU 012 007 I jedite ondje pred Gospodom Bogom svojim, i veselite se vi i porodice vaše svaèim, za što se prihvatite rukom svojom, èim te blagoslovi Gospod Bog tvoj. 005 DEU 012 008 Ne èinite kako mi sada ovdje èinimo, što je kome drago. 005 DEU 012 009 Jer još nijeste došli do odmora i našljedstva, koje ti daje Gospod Bog tvoj. 005 DEU 012 010 Nego kad prijeðete preko Jordana, i stanete živjeti u zemlji koju vam daje Gospod Bog vaš da je naslijedite, i smiri vas od svijeh neprijatelja vaših unaokolo, te stanete živjeti bez straha, 005 DEU 012 011 Onda u mjesto koje izbere Gospod Bog vaš da u njemu nastani ime svoje, donosite sve što vam ja zapovijedam, žrtve svoje paljenice i druge žrtve svoje, desetke svoje i prinose ruku svojih i sve što bude najbolje u onome što zavjetujete Gospodu. 005 DEU 012 012 I veselite se pred Gospodom Bogom svojim vi i sinovi vaši i kæeri vaše i sluge vaše i sluškinje vaše, i Levit koji je u mjestu vašem, jer on nema dijela ni našljedstva s vama. 005 DEU 012 013 Èuvaj se da ne prinosiš žrtava svojih paljenica na kom god mjestu, koje ugledaš; 005 DEU 012 014 Nego na onom mjestu koje izbere Gospod Bog u jednom od tvojih plemena, ondje prinosi žrtve svoje paljenice, i ondje èini sve što ti zapovijedam. 005 DEU 012 015 Ali æeš moæi klati i jesti meso kako ti duša zaželi u svakom mjestu svojem po blagoslovu Gospoda Boga svojega, koji ti da; èist i neèist može jesti kao srnu i jelena. 005 DEU 012 016 Samo krvi ne jedite; prolijte je na zemlju kao vodu. 005 DEU 012 017 Neæeš moæi jesti u mjestu svojem desetka od žita svojega ni od vina svojega ni od ulja svojega, ni prvina od stoke svoje krupne i sitne, ni onoga što zavjetuješ; ni prinosa dragovoljnijeh, ni prinosa ruku svojih. 005 DEU 012 018 Nego to jedi pred Gospodom Bogom svojim na mjestu koje izbere Gospod Bog tvoj, ti i sin tvoj i kæi tvoja i sluga tvoj i sluškinja tvoja, i Levit koji je u mjestu tvom; i veseli se pred Gospodom Bogom svojim svaèim za što se prihvatiš rukom. 005 DEU 012 019 Èuvaj se da ne ostaviš Levita dok si god živ na zemlji. 005 DEU 012 020 Kad raširi Gospod Bog tvoj meðe tvoje, kao što ti je kazao, ako reèeš: da jedem mesa, kad duša tvoja želi da jede mesa, jedi mesa po svoj želji duše svoje. 005 DEU 012 021 Ako bi bilo daleko od tebe mjesto koje Gospod Bog tvoj izbere da ondje namjesti ime svoje, zakolji od stoke svoje krupne ili sitne, koju ti da Gospod, kao što sam ti zapovjedio, i jedi u svom mjestu po svoj želji duše svoje. 005 DEU 012 022 Kako se jede srna i jelen, onako jedi; i èist i neèist neka jede. 005 DEU 012 023 Samo pazi da ne jedeš krvi; jer je krv duša, pa ne jedi duše s mesom. 005 DEU 012 024 Ne jedi je; nego prolij na zemlju kao vodu. 005 DEU 012 025 Ne jedi je, da bi dobro bilo tebi i sinovima tvojim nakon tebe, kad èiniš što je ugodno Gospodu. 005 DEU 012 026 Ali stvari svoje svete, koje imaš, i što zavjetuješ, uzmi i doði na mjesto koje izbere Gospod. 005 DEU 012 027 I prinesi žrtve svoje paljenice, meso i krv, na oltaru Gospoda Boga svojega; krv pak od drugih žrtava tvojih neka se prolije na oltar Gospoda Boga tvojega, a meso jedi. 005 DEU 012 028 Èuvaj i slušaj sve ove rijeèi koje ti ja zapovijedam, da bi dobro bilo tebi i sinovima tvojim nakon tebe dovijeka kad èiniš što je dobro i pravo pred Gospodom Bogom tvojim. 005 DEU 012 029 Kad istrijebi Gospod Bog tvoj ispred tebe narode ka kojima ideš da naslijediš zemlju njihovu, i naslijedivši je kad se nastaniš u zemlji njihovoj, 005 DEU 012 030 Èuvaj se da se ne uhvatiš u zamku pošavši za njima pošto se potru ispred tebe, i da ne potražiš bogova njihovijeh, i reèeš: kako su ovi narodi služili svojim bogovima, tako æu i ja èiniti. 005 DEU 012 031 Ne èini tako Gospodu Bogu svojemu; jer oni èiniše svojim bogovima sve što je gadno pred Gospodom i na što on mrzi; jer su i sinove svoje i kæeri svoje sažizali bogovima svojim. 005 DEU 012 032 Što vam god ja zapovijedam sve držite i tvorite, niti što dodajte k tome ni oduzmite od toga. 005 DEU 013 001 Ako ustane meðu vama prorok ili koji sne sanja, i kaže ti znak ili èudo, 005 DEU 013 002 Pa se zbude taj znak ili èudo koje ti kaže, i on ti reèe: hajde da idemo za drugim bogovima, kojih ne znaš, i njima da služimo, 005 DEU 013 003 Nemoj poslušati što ti kaže taj prorok ili sanjaè, jer vas kuša Gospod Bog vaš da bi se znalo ljubite li Gospoda Boga svojega iz svega srca svojega i sve duše svoje. 005 DEU 013 004 Za Gospodom Bogom svojim idite, i njega se bojte; njegove zapovijesti èuvajte, i glas njegov slušajte, i njemu služite i njega se držite. 005 DEU 013 005 A onaj prorok ili sanjaè da se pogubi, jer vas je nagovarao da se odmetnete Gospoda Boga svojega, koji vas izvede iz zemlje Misirske i iskupi vas iz kuæe ropske, i odvraæao od puta koji ti je zapovjedio Gospod Bog tvoj da ideš njim; tako istrijebi zlo iz sebe. 005 DEU 013 006 Ako bi te podbadao brat tvoj, sin matere tvoje, ili sin tvoj ili kæi tvoja, ili žena tvoja mila, ili prijatelj tvoj koji ti je kao duša tvoja, govoreæi ti tajno: hajde da služimo drugim bogovima, kojih nijesi znao ni ti ni oci tvoji, 005 DEU 013 007 Izmeðu bogova drugih naroda koji su oko vas, blizu ili daleko od tebe, od jednoga kraja zemlje do drugoga, 005 DEU 013 008 Ne pristaj s njim niti ga poslušaj; neka ga ne žali oko tvoje, i nemoj mu se smilovati niti ga taji, 005 DEU 013 009 Nego ga ubij: tvoja ruka nek se prva digne na nj da ga ubiješ, pa onda ruka svega naroda. 005 DEU 013 010 Zaspi ga kamenjem da pogine; jer te šæaše odvratiti od Gospoda Boga tvojega, koji te je izveo iz zemlje Misirske, iz kuæe ropske; 005 DEU 013 011 Da sav Izrailj èuje i boji se, i da se više ne uèini tako zlo meðu vama. 005 DEU 013 012 Ako za kakav grad svoj, koji ti Gospod Bog tvoj da da u njemu živiš, èuješ gdje govore: 005 DEU 013 013 Izidoše ljudi nevaljali izmeðu tebe i otpadiše sve koji žive u gradu njihovu, govoreæi: hajde da služimo drugim bogovima, kojih ne poznajete, 005 DEU 013 014 Tada istraži i raspitaj, izvidi dobro, pa ako bude istina i doista se uèinila ona gadna stvar meðu vama, 005 DEU 013 015 Pobij maèem sve koji žive u gradu onom, i zatri i njega i sve što bi u njemu bilo, i stoku maèem pobij. 005 DEU 013 016 I sav plijen iz njega skupi nasred ulice njegove, spali ognjem i onaj grad i sav plijen iz njega Gospodu Bogu svojemu, da bude gomila dovijeka i da se više ne sazida. 005 DEU 013 017 I neka ti od prokletijeh stvari ne prione ništa za ruku, eda bi se Gospod povratio od žestine gnjeva svojega, uèinio ti milost i smilovao se na te, i umnožio te, kao što se zakleo ocima tvojim, 005 DEU 013 018 Kad slušaš glas Gospoda Boga svojega držeæi sve zapovijesti njegove, koje ti ja danas zapovijedam, da bi èinio što je pravo pred Gospodom Bogom tvojim. 005 DEU 014 001 Vi ste sinovi Gospoda Boga svojega; nemojte se rezati niti brijati meðu oèima za mrtvacem. 005 DEU 014 002 Jer si narod svet Gospodu Bogu svojemu, i tebe izabra Gospod da si mu narod osobit izmeðu svijeh naroda na zemlji. 005 DEU 014 003 Ne jedi ništa gadno. 005 DEU 014 004 Ovo su životinje koje æete jesti: goveèe, ovcu, kozu, 005 DEU 014 005 Jelena, srnu, bivola, divokozu, jednoroga i kozu kamenjaèu; 005 DEU 014 006 I sve životinje koje imaju papke rascijepljene na dvoje, i koje preživaju izmeðu životinja, njih jedite. 005 DEU 014 007 Ali ne jedite onijeh koje samo preživaju ili koje samo imaju papke rascijepljene na dvoje, kao: kamile, zeca, pitomoga zeca, jer preživaju a nemaju papaka razdvojenijeh; da vam je neèisto; 005 DEU 014 008 Ni svinjèeta, jer ima razdvojene papke ali ne preživa; da vam je neèisto; mesa od njega ne jedite, i strva se njegova ne dohvatajte. 005 DEU 014 009 A izmeðu onijeh što su u vodi, jedite ove: što god ima pera i ljuske, jedite; 005 DEU 014 010 A što nema pera i ljusaka, ne jedite; da vam je neèisto. 005 DEU 014 011 Sve ptice èiste jedite; 005 DEU 014 012 A ovijeh ne jedite: orla, ni jastrijeba, ni morskoga orla, 005 DEU 014 013 Ni sokola, ni eje, ni kraguja po vrstama njihovijem, 005 DEU 014 014 Ni gavrana po vrstama njegovijem, 005 DEU 014 015 Ni æuka, ni sovuljage, ni liske, ni kopca po vrstama njegovijem, 005 DEU 014 016 Ni buljine, ni ražnja, ni labuda, 005 DEU 014 017 Ni gema, ni svrake, ni gnjurca, 005 DEU 014 018 Ni rode, ni èaplje po vrstama njezinijem, ni pupavca, ni ljiljka. 005 DEU 014 019 I sve bubine krilate da su vam neèiste; ne jedite ih. 005 DEU 014 020 I sve ptice èiste jedite. 005 DEU 014 021 Ništa mrcino ne jedite; došljaku koji je kod tebe podaj neka jede ili prodaj tuðinu; jer si narod svet Gospodu Bogu svojemu. Ne kuhaj jareta u mlijeku matere njegove. 005 DEU 014 022 Desetak daji od svega roda usjeva svojega, što doðe s njive tvoje, svake godine. 005 DEU 014 023 I jedi pred Gospodom Bogom svojim na mjestu koje izbere da ondje nastani ime svoje, desetak od žita svojega, od vina svojega i od ulja svojega, i prvine od stoke svoje krupne i sitne, da se uèiš bojati se Gospoda Boga svojega svagda. 005 DEU 014 024 Ako bi ti bio put dalek, te ne bi mogao odnijeti zato što je daleko od tebe mjesto, koje izbere Gospod Bog tvoj da ondje namjesti ime svoje, kad te Gospod Bog tvoj blagoslovi, 005 DEU 014 025 Onda uèini u novac, i uzev novac u ruku svoju otidi u mjesto koje izbere Gospod Bog tvoj, 005 DEU 014 026 I za te novce uzmi što zaželi duša tvoja, goveda, ovaca, vina ili drugog jakog piæa, i što god bi zaželjela duša tvoja, pa jedi ondje pred Gospodom Bogom svojim, i veseli se ti i dom tvoj. 005 DEU 014 027 Ali Levita koji bi bio u mjestu tvom, nemoj ostaviti, jer nema dijela ni našljedstva s tobom. 005 DEU 014 028 Svake treæe godine odvoj sav desetak od dohodaka svojih one godine, i ostavi ga u svom mjestu. 005 DEU 014 029 Pa neka doðu Leviti jer nemaju dijela ni našljedstva s tobom) i došljaci i sirote i udovice što su u mjestu tvojem, i neka jedu i nasite se, da bi te blagoslovio Gospod Bog tvoj u svakom poslu ruku tvojih, koji bi radio. 005 DEU 015 001 Svake sedme godine opraštaj. 005 DEU 015 002 A opraštanje da biva ovako: kome je ko dužan što, neka oprosti što bi mogao tražiti od bližnjega svojega; neka ne traži od bližnjega svojega i od brata svojega, jer je opraštanje Gospodnje oglašeno. 005 DEU 015 003 Od tuðina traži, ali što bi imao u brata svojega, ono neka mu oprosti ruka tvoja, 005 DEU 015 004 Da ne bi bilo siromaha meðu vama, jer æe te obilno blagosloviti Gospod u zemlji koju ti Gospod Bog tvoj da u našljedstvo da je tvoja. 005 DEU 015 005 Samo ako dobro uzaslušaš glas Gospoda Boga svojega gledajuæi da èiniš sve ove zapovijesti, koje ti ja zapovijedam danas, 005 DEU 015 006 Blagosloviæe te Gospod Bog tvoj, kao što ti je kazao, te æeš davati u zajam mnogim narodima, a ni od koga neæeš uzimati u zajam, i vladaæeš mnogim narodima, a oni tobom neæe vladati. 005 DEU 015 007 Ako bude u tebe koji siromah izmeðu braæe tvoje u kom mjestu tvom, u zemlji tvojoj, koju ti daje Gospod Bog tvoj, nemoj da ti se stvrdne srce tvoje i da stisneš ruku svoju bratu svojemu siromahu. 005 DEU 015 008 Nego otvori ruku svoju i pozajmi mu rado koliko mu god treba u potrebi njegovoj. 005 DEU 015 009 Èuvaj se da ne bude kakvo nevaljalstvo u srcu tvom, pa da reèeš: blizu je sedma godina, godina oprosna; i da oko tvoje ne bude zlo prema bratu tvojemu siromahu, pa da mu ne daš, a on zato da vapije ka Gospodu na te, i bude ti grijeh. 005 DEU 015 010 Podaj mu, i neka ne žali srce tvoje kad mu daš; jer æe za tu stvar blagosloviti tebe Gospod Bog tvoj u svakom poslu tvom i u svemu za što se prihvatiš rukom svojom. 005 DEU 015 011 Jer neæe biti bez siromaha u zemlji; zato ti zapovijedam i kažem: otvoraj ruku svoju bratu svojemu, nevoljniku i siromahu svojemu u zemlji svojoj. 005 DEU 015 012 Ako ti se proda brat tvoj Jevrejin ili Jevrejka, neka ti služi šest godina, a sedme godine otpusti ga od sebe slobodna. 005 DEU 015 013 A kad ga otpustiš od sebe slobodna, nemoj ga otpustiti prazna. 005 DEU 015 014 Daruj ga èim izmeðu stoke svoje i s gumna svojega i iz kace svoje; podaj mu èim te je blagoslovio Gospod Bog tvoj. 005 DEU 015 015 I opominji se da si bio rob u zemlji Misirskoj i da te je izbavio Gospod Bog tvoj; zato ti ja zapovijedam ovo danas. 005 DEU 015 016 Ako li ti reèe: neæu da idem od tebe, zato što te ljubi i dom tvoj, jer mu je dobro kod tebe, 005 DEU 015 017 Tada uzmi šilo i probuši mu uho na vratima, i biæe ti sluga dovijeka; i sluškinji svojoj uèini tako. 005 DEU 015 018 Nemoj da ti bude teško kad ga otpuštaš od sebe slobodna, jer je dvojinom onoliko koliko najamnik zaslužio u tebe za šest godina, da bi te blagoslovio Gospod Bog tvoj u svemu što radiš. 005 DEU 015 019 Sve prvence u stoci svojoj krupnoj i sitnoj što bude muško, posveti Gospodu Bogu svojemu; ne radi na prvencu od krave svoje, i ne strizi prvenca od ovaca svojih. 005 DEU 015 020 Pred Gospodom Bogom svojim jedi ih ti i porodica tvoja svake godine na mjestu koje izbere Gospod. 005 DEU 015 021 Ako li na njemu bude mana, ako bude hromo ili slijepo, ili koja god zla mana bude na njemu, ne kolji ga Gospodu Bogu svojemu. 005 DEU 015 022 U svom mjestu pojedi ga; i èist i neèist neka jede kao srnu i jelena. 005 DEU 015 023 Samo krvi od njega ne jedi; prolij je na zemlju kao vodu. 005 DEU 016 001 Drži mjesec Aviv, te slavi pashu Gospodu Bogu svojemu, jer mjeseca Aviva izveo te je Gospod Bog tvoj iz Misira noæu. 005 DEU 016 002 I zakolji pashu Gospodu Bogu svojemu, od krupne i sitne stoke, na mjestu koje izbere Gospod da ondje nastani ime svoje. 005 DEU 016 003 Ne jedi s njom hljeba kiseloga; sedam dana jedi s njom prijesan hljeb, hljeb nevoljnièki, jer si hiteæi izašao iz zemlje Misirske, pa da se opominješ dana kad si izašao iz Misira, dok si god živ. 005 DEU 016 004 I da se ne vidi u tebe kvasac za sedam dana nigdje meðu granicama tvojim, i da ne ostane preko noæ ništa do jutra od mesa koje zakolješ prvi dan uveèe. 005 DEU 016 005 Ne možeš klati pashe na svakom mjestu svom koje ti da Gospod Bog tvoj; 005 DEU 016 006 Nego na mjestu koje izbere Gospod Bog tvoj da ondje nastani ime svoje, ondje kolji pashu uveèe o sunèanom zahodu u isto vrijeme kad si pošao iz Misira. 005 DEU 016 007 A peci je i jedi na mjestu koje izbere Gospod Bog tvoj; i sjutradan vrativši se idi u svoje šatore. 005 DEU 016 008 Šest dana jedi prijesne hljebove, a sedmi dan da je praznik Gospodnji, tada ne radi ništa. 005 DEU 016 009 Sedam nedjelja nabroj; kad stane srp raditi po ljetini, onda poèni brojiti sedam nedjelja. 005 DEU 016 010 Tada praznuj praznik nedjelja Gospodu Bogu svojemu; što možeš prinesi dragovoljno kako te bude blagoslovio Gospod Bog tvoj. 005 DEU 016 011 I veseli se pred Gospodom Bogom svojim ti i sin tvoj i kæi tvoja i sluga tvoj i sluškinja tvoja, i Levit koji bude u mjestu tvojem, i došljak i sirota i udovica, što budu kod tebe, na mjestu koje izbere Gospod Bog tvoj da ondje nastani ime svoje. 005 DEU 016 012 I opominji se da si bio rob u Misiru, te èuvaj i tvori uredbe ove. 005 DEU 016 013 Praznik sjenica praznuj sedam dana, kad zbereš s gumna svojega i iz kace svoje. 005 DEU 016 014 I veseli se na praznik svoj ti i sin tvoj i kæi tvoja i sluga tvoj i sluškinja tvoja, i Levit i došljak i sirota i udovica, što budu u mjestu tvojem. 005 DEU 016 015 Sedam dana praznuj praznik Gospodu Bogu svojemu na mjestu koje izbere Gospod, kad te blagoslovi Gospod Bog tvoj u svakoj ljetini tvojoj i u svakom poslu ruku tvojih; i budi veseo. 005 DEU 016 016 Tri puta u godini neka doðe svako muško pred Gospoda Boga tvojega na mjesto koje izbere: na praznik prijesnijeh hljebova, na praznik nedjelja i na praznik sjenica, ali niko da ne doðe prazan pred Gospoda; 005 DEU 016 017 Nego svaki s darom od onoga što ima, prema blagoslovu Gospoda Boga tvojega kojim te je darivao. 005 DEU 016 018 Sudije i upravitelje postavi sebi po svijem mjestima koja ti da Gospod Bog tvoj po plemenima tvojim, i neka sude narodu pravo. 005 DEU 016 019 Ne izvræi pravde i ne gledaj ko je ko; ne primaj poklona; jer poklon zašljepljuje oèi mudrima i izvræe rijeèi pravednima. 005 DEU 016 020 Sasvijem idi za pravdom, da bi bio živ i naslijedio zemlju koju ti daje Gospod Bog tvoj. 005 DEU 016 021 Ne sadi luga ni od kakvijeh drveta kod oltara Gospoda Boga svojega, koji naèiniš; 005 DEU 016 022 I ne podiži nikakoga lika; na to mrzi Gospod Bog tvoj. 005 DEU 017 001 Ne prinosi Gospodu Bogu svojemu ni vola ni jagnjeta ni jareta na kom ima mana ili kako god zlo; jer je gadno pred Gospodom Bogom tvojim. 005 DEU 017 002 Ako se naðe kod tebe u kojem od mjesta tvojih, koja ti da Gospod Bog tvoj, èovjek ili žena da uèini zlo pred Gospodom Bogom tvojim prestupajuæi zavjet njegov, 005 DEU 017 003 I otide te služi drugim bogovima i klanja im se, ili suncu ili mjesecu ili èemu god iz vojske nebeske, što nijesam zapovjedio, 005 DEU 017 004 I tebi se to javi i ti èuješ, onda raspitaj dobro; pa ako bude istina i doista se uèinila ona gadna stvar u Izrailju, 005 DEU 017 005 Izvedi onoga èovjeka ili onu ženu, koji uèiniše ono zlo, na vrata svoja, èovjeka onoga ili ženu, i zaspi ih kamenjem da poginu. 005 DEU 017 006 Na svjedoèanstvo dva ili tri èovjeka da se pogubi onaj koga valja pogubiti; ali na svjedoèanstvo jednoga èovjeka da se ne pogubi. 005 DEU 017 007 Svjedoci neka prvi dignu ruke na nj da ga ubiju; a potom sav narod; tako izvadi zlo iz sebe. 005 DEU 017 008 Kad ti bude teško rasuditi izmeðu krvi i krvi, izmeðu raspre i raspre, ili izmeðu rane i rane, oko kojih bude parnica u tvojem mjestu, tada ustani i idi u mjesto koje izbere Gospod Bog tvoj; 005 DEU 017 009 I otidi k sveštenicima Levitima ili k sudiji koji onda bude, pa ih upitaj, i oni æe ti kazati kako valja presuditi. 005 DEU 017 010 I uèini onako kako ti kažu u mjestu koje izbere Gospod, i gledaj da uèiniš sasvijem onako kako te nauèe. 005 DEU 017 011 Po zakonu kojemu te nauèe, i po presudi, koju ti kažu, uèini; ne otstupi od onoga što ti kažu ni nadesno ni nalijevo. 005 DEU 017 012 Ako li bi se ko upro te ne bi htio poslušati sveštenika koji ondje stoji te služi Gospodu Bogu tvojemu, ili sudije, taki èovjek da se pogubi; i izvadi zlo iz Izrailja, 005 DEU 017 013 Da sav narod èuje i boji se, i unapredak da ne radi uporno. 005 DEU 017 014 Kad uðeš u zemlju koju ti daje Gospod Bog tvoj da je naslijediš, i naseliš se u njoj, ako reèeš: da postavim sebi cara, kao što imaju svi narodi oko mene, 005 DEU 017 015 Samo onoga postavi sebi za cara, kojega izbere Gospod Bog tvoj; izmeðu braæe svoje postavi cara sebi; a nemoj postaviti nad sobom èovjeka tuðina, koji nije brat tvoj. 005 DEU 017 016 Ali da ne drži mnogo konja, i da ne vraæa naroda u Misir da bi imao mnogo konja, jer vam je Gospod kazao: ne vraæajte se više ovijem putem. 005 DEU 017 017 I da nema mnogo žena, da se ne bi otpadilo srce njegovo, ni srebra ni zlata da nema vrlo mnogo. 005 DEU 017 018 A kad sjede na prijesto carstva svojega, neka prepiše sebi u knjigu ovaj zakon od sveštenika Levita; 005 DEU 017 019 I neka ga drži kod sebe i neka ga èita dok je živ, da se uèi bojati se Gospoda Boga svojega, držati sve rijeèi ovoga zakona i ove uredbe, i tvoriti ih; 005 DEU 017 020 Da se ne bi podiglo srce njegovo iznad braæe njegove, i da ne bi otstupilo od ove zapovijesti ni nadesno ni nalijevo, da bi dugo carovao on i sinovi njegovi u Izrailju. 005 DEU 018 001 Sveštenici Leviti i sve pleme Levijevo da nemaju dijela ni našljedstva s ostalijem sinovima Izrailjevijem; neka jedu ognjene žrtve Gospodnje i njegovo našljedstvo. 005 DEU 018 002 Našljedstva dakle da nemaju meðu braæom svojom: Gospod je našljedstvo njihovo, kao što im je kazao. 005 DEU 018 003 Ali ovo da pripada sveštenicima od naroda, od onijeh koji prinesu žrtvu, bilo vola ili jagnje: da se daje svešteniku pleæe i obje vilice i želudac. 005 DEU 018 004 Prvine od žita svojega, od vina svojega i od ulja svojega, i prvine od vune s ovaca svojih podaj mu. 005 DEU 018 005 Jer njega izabra Gospod Bog tvoj izmeðu svijeh plemena tvojih da stoji i služi u ime Gospodnje on i sinovi njegovi dovijeka. 005 DEU 018 006 I kad doðe koji Levit iz kojega god mjesta tvojega iz svega Izrailja, gdje nastava, kad doðe po želji duše svoje u mjesto koje izbere Gospod, 005 DEU 018 007 Neka služi u ime Gospoda Boga svojega kao i druga braæa njegova Leviti, koji ondje stoje pred Gospodom. 005 DEU 018 008 Neka jedu jednak dio, osim onoga što bi koji prodao u porodici otaca svojih. 005 DEU 018 009 Kad uðeš u zemlju koju ti Gospod Bog tvoj daje, ne uèi se èiniti gadna djela onijeh naroda. 005 DEU 018 010 Neka se ne naðe u tebe koji bi vodio sina svojega ili kæer svoju kroz oganj, ni vraèar, ni koji gata po zvijezdama, ni koji gata po pticama, ni uroènik, 005 DEU 018 011 Ni bajaè, ni koji se dogovara sa zlijem duhovima, ni opsjenar, ni koji pita mrtve. 005 DEU 018 012 Jer je gad pred Gospodom ko god tako èini, i za take gadove tjera te narode Gospod Bog tvoj ispred tebe. 005 DEU 018 013 Drži se sasvijem Gospoda Boga svojega. 005 DEU 018 014 Jer ti narodi koje æeš naslijediti, slušaju gatare i vraèare; a tebi to ne dopušta Gospod Bog tvoj. 005 DEU 018 015 Proroka isred tebe, izmeðu braæe tvoje, kao što sam ja, podignuæe ti Gospod Bog tvoj; njega slušajte, 005 DEU 018 016 Po svemu kako si iskao od Gospoda Boga svojega na Horivu na dan sabora svojega govoreæi: da više ne èujem glasa Gospoda Boga svojega i da više ne gledam ognja toga velikoga, da ne poginem. 005 DEU 018 017 Zato mi reèe Gospod: dobro rekoše što rekoše. 005 DEU 018 018 Proroka æu im podignuti izmeðu braæe njihove, kao što si ti, i metnuæu rijeèi svoje u usta njegova, i kazivaæe im sve što mu zapovjedim. 005 DEU 018 019 A ko god ne bi poslušao rijeèi mojih, koje æe govoriti u moje ime, od toga æu ja tražiti. 005 DEU 018 020 Ali prorok koji bi se usudio govoriti što u moje ime što mu ja ne zapovijedim da govori, ili koji bi govorio u ime drugih bogova, taki prorok da se pogubi. 005 DEU 018 021 Ako li reèeš u srcu svojem: kako æemo poznati rijeè koje nije Gospod rekao? 005 DEU 018 022 Što bi prorok rekao u ime Gospodnje, pa se ne zbude i ne navrši se, to je rijeè koje nije rekao Gospod; nego je iz oholosti rekao onaj prorok, ne boj ga se. 005 DEU 019 001 Kad Gospod Bog tvoj potre narode kojih zemlju daje tebi Gospod Bog tvoj, i kad ih naslijediš i nastaniš se po gradovima njihovijem i po kuæama njihovijem, 005 DEU 019 002 Odvoj tri grada usred zemlje svoje, koju ti daje Gospod Bog tvoj da je naslijediš, 005 DEU 019 003 Naèini put, i razdijeli na troje krajeve zemlje svoje, koju ti da Gospod Bog tvoj u našljedstvo, pa neka bježi onamo svaki krvnik. 005 DEU 019 004 A ovako neka bude s krvnikom koji uteèe onamo, da bi ostao živ: ko ubije bližnjega svojega nehotice, ne mrzivši prije na nj, 005 DEU 019 005 Kao kad bi ko otišao s bližnjim svojim u šumu da sijeèe drva, pa bi zamahnuo sjekirom u ruci svojoj da posijeèe drvo, a ona bi spala s držalice i pogodila bi bližnjega njegova tako da umre, on neka uteèe u koji od tijeh gradova da ostane živ, 005 DEU 019 006 Da ne bi osvetnik potjerao krvnika dok mu je srce raspaljeno, i da ga ne bi stigao na daleku putu i ubio ga, premda nije zaslužio smrti, jer nije prije mrzio na nj. 005 DEU 019 007 Zato ti zapovijedam i velim: tri grada odvoj. 005 DEU 019 008 A kad raširi Gospod Bog tvoj meðe tvoje, kao što se zakleo ocima tvojim, i da ti svu zemlju koju je rekao dati ocima tvojim, 005 DEU 019 009 Ako uzdržiš i ustvoriš sve ove zapovijesti, koje ti ja danas zapovijedam, da ljubiš Gospoda Boga svojega i hodiš putovima njegovijem svagda, onda dodaj još tri grada osim ona tri, 005 DEU 019 010 Da se ne proljeva krv prava u zemlji tvojoj, koju ti Gospod Bog tvoj daje u našljedstvo, i da ne bude na tebi krv. 005 DEU 019 011 Ali ako ko mrzi na bližnjega svojega i vreba ga, i skoèi na nj, i udari ga tako da umre, a on uteèe u koji od tijeh gradova, 005 DEU 019 012 Onda starješine mjesta njegova neka pošlju i uzmu ga odande, i predadu ga u ruke osvetniku da se pogubi. 005 DEU 019 013 Neka ga ne žali oko tvoje, nego skini krv pravu s Izrailja, da bi ti dobro bilo. 005 DEU 019 014 Ne pomièi meðe bližnjega svojega koju postave stari u našljedstvu tvojem koje dobiješ u zemlji koju ti Gospod Bog tvoj daje da je naslijediš. 005 DEU 019 015 Neka ne ustaje jedan svjedok na èovjeka ni za kako zlo i ni za kakav grijeh izmeðu svijeh grijeha koji se èine, nego na rijeèima dva ili tri svjedoka da ostaje stvar. 005 DEU 019 016 Ako bi ustao lažan svjedok na koga da svjedoèi na njega da se odmeæe Boga, 005 DEU 019 017 Onda neka stanu ta dva èovjeka, koji imaju tu raspru, pred Gospoda, pred sveštenike i pred sudije koje budu u to vrijeme; 005 DEU 019 018 I neka dobro ispitaju sudije; ako svjedok onaj bude lažan svjedok i lažno svjedoèi na brata svojega, 005 DEU 019 019 Uèinite mu onako kako je on mislio uèiniti bratu svojemu; i izvadi zlo iz sebe, 005 DEU 019 020 Da se ostali èuvši to boje, i unapredak više ne èine tako zlo usred tebe. 005 DEU 019 021 Neka ne žali oko tvoje: život za život, oko za oko, zub za zub, ruku za ruku, nogu za nogu. 005 DEU 020 001 Kad otideš na vojsku na neprijatelja svojega i vidiš konje i kola i narod veæi od sebe, nemoj se uplašiti od njih, jer je s tobom Gospod Bog tvoj, koji te je izveo iz zemlje Misirske. 005 DEU 020 002 I kad poðete da se pobijete, neka pristupi sveštenik i progovori narodu, 005 DEU 020 003 I neka im reèe: slušaj Izrailju! vi polazite danas u boj na neprijatelje svoje, neka ne trne srce vaše, ne bojte se i ne plašite se, niti se prepadajte od njih. 005 DEU 020 004 Jer Gospod Bog vaš ide s vama i biæe se za vas s neprijateljima vašim da vas saèuva. 005 DEU 020 005 Potom i vojvode neka progovore narodu, i reku: ko je sagradio novu kuæu a nije poèeo sjedjeti u njoj? neka ide, nek se vrati kuæi svojoj, da ne bi poginuo u boju, i drugi poèeo sjedjeti u njoj. 005 DEU 020 006 I ko je posadio vinograd a još ga nije brao? neka ide, nek se vrati kuæi svojoj, da ne bi poginuo u boju, i drugi ga brao. 005 DEU 020 007 I ko je isprosio djevojku a još je nije odveo? neka ide, nek se vrati kuæi svojoj, da ne bi poginuo u boju, i drugi je odveo. 005 DEU 020 008 Još i ovo neka kažu vojvode narodu i reku: ko je strašiv i trne mu srce? neka ide, nek se vrati kuæi svojoj, da ne bi trnulo srce braæi njegovoj kao njemu. 005 DEU 020 009 I kad vojvode izgovore narodu, onda neka namjeste glavare od èeta pred narod. 005 DEU 020 010 Kad doðeš pod koji grad da ga biješ, prvo ga ponudi mirom. 005 DEU 020 011 Ako ti odgovori mirom i otvori ti vrata, sav narod koji se naðe u njemu neka ti plaæa danak i bude ti pokoran. 005 DEU 020 012 Ako li ne uèini mira s tobom nego se stane biti s tobom, tada ga bij. 005 DEU 020 013 I kad ga Gospod Bog tvoj preda u ruke tvoje, pobij sve muškinje u njemu maèem. 005 DEU 020 014 A žene i djecu i stoku i što god bude u gradu, sav plijen u njemu, otmi, i jedi plijen od neprijatelja svojih, koji ti da Gospod Bog tvoj. 005 DEU 020 015 Tako èini sa svijem gradovima, koji su daleko od tebe i nijesu od gradova ovijeh naroda. 005 DEU 020 016 A u gradovima ovijeh naroda, koje ti Gospod Bog tvoj daje u našljedstvo, ne ostavi u životu nijedne duše žive. 005 DEU 020 017 Nego ih zatri sasvijem, Heteje i Amoreje i Hananeje i Ferezeje i Jeveje i Jevuseje, kao što ti je zapovjedio Gospod Bog tvoj. 005 DEU 020 018 Da vas ne nauèe èiniti gadna djela koja èiniše bogovima svojim, i da ne zgriješite Gospodu Bogu svojemu. 005 DEU 020 019 Kad opkoliš kakav grad i budeš dugo pod njim bijuæi ga da bi ga uzeo, ne kvari drveta njegovijeh sjekirom; jer možeš s njih jesti, zato ih ne sijeci; jer drvo poljsko je li èovjek da uðe u grad ispred tebe? 005 DEU 020 020 Nego drveta koja znaš da im se rod ne jede, njih obaljuj i sijeci i gradi zaklon od grada koji se bije s tobom, dokle ne padne. 005 DEU 021 001 Kad se naðe ubijen èovjek u zemlji koju ti daje Gospod Bog tvoj da je naslijediš, gdje leži u polju, a ne zna se ko ga je ubio, 005 DEU 021 002 Tada neka izidu starješine tvoje i sudije tvoje, i neka izmjere od ubijenoga do gradova koji su oko njega. 005 DEU 021 003 Pa koji grad bude najbliže ubijenoga, starješine onoga grada neka uzmu junicu iz goveda, na kojoj se još nije radilo, koja nije vukla u jarmu, 005 DEU 021 004 I neka odvedu starješine onoga grada tu junicu u pustu dolinu gdje se ne kopa ni sije, i neka zakolju junicu ondje u dolini. 005 DEU 021 005 Potom neka pristupe sveštenici, sinovi Levijevi; jer njih izabra Gospod Bog tvoj da mu služe i da blagosiljaju u ime Gospodnje, i na njihovijem rijeèima da ostaje svaka raspra i svaka šteta; 005 DEU 021 006 I sve starješine onoga grada koji budu najbliže ubijenoga neka operu ruke svoje nad zaklanom junicom u onoj dolini, 005 DEU 021 007 I tvrdeæi neka reku: ruke naše nijesu prolile ove krvi niti su oèi naše vidjele; 005 DEU 021 008 Milostiv budi narodu svojemu Izrailju, koji si iskupio, Gospode, i ne meæi prave krvi na narod svoj Izrailja. Tako æe se oèistiti od one krvi. 005 DEU 021 009 I ti æeš skinuti pravu krv sa sebe kad uèiniš što je pravo pred Gospodom. 005 DEU 021 010 Kad otideš na vojsku na neprijatelje svoje, i preda ih Gospod Bog tvoj u ruke tvoje i zarobiš ih mnogo, 005 DEU 021 011 I ugledaš u roblju lijepu ženu, i omili ti da bi je htio uzeti za ženu, 005 DEU 021 012 Odvedi je kuæi svojoj; i neka obrije glavu svoju i sreže nokte svoje; 005 DEU 021 013 I neka skine sa sebe haljine svoje u kojima je zarobljena, i neka sjedi u kuæi tvojoj, i žali za ocem svojim i za materom svojom cio mjesec dana; potom lezi s njom, i budi joj muž i ona nek ti bude žena. 005 DEU 021 014 Ako ti poslije ne bi bila po volji, pusti je neka ide kuda joj drago, ali nikako da je ne prodaš za novce ni da njom trguješ, jer si je osramotio. 005 DEU 021 015 Ko bi imao dvije žene, jednu milu a drugu nemilu, pa bi rodile sinove, i mila i nemila, i prvenac bi bio od nemile, 005 DEU 021 016 Onda kad doðe vrijeme da podijeli sinovima svojim što ima, ne može prvencem uèiniti sina od mile preko sina od nemile koji je prvenac; 005 DEU 021 017 Nego za prvenca neka prizna sina od nemile i dade mu dva dijela od svega što ima, jer je on poèetak sile njegove, njegovo je pravo prvenaèko. 005 DEU 021 018 Ko bi imao sina samovoljna i nepokorna, koji ne sluša oca svojega ni matere svoje, i kojega oni i karaše pa opet ne sluša, 005 DEU 021 019 Neka ga uzmu otac i mati, i neka ga dovedu k starješinama grada svojega na vrata mjesta svojega, 005 DEU 021 020 I neka kažu starješinama grada svojega: ovaj sin naš samovoljan je i nepokoran, ne sluša nas, izjelica je i pijanica. 005 DEU 021 021 Tada svi ljudi onoga mjesta neka ga zaspu kamenjem da pogine; i tako izvadi zlo iz sebe, da sav Izrailj èuje i boji se. 005 DEU 021 022 Ko zgriješi tako da zasluži smrt, te bude osuðen na smrt i objesiš ga na drvo, 005 DEU 021 023 Neka ne prenoæi tijelo njegovo na drvetu, nego ga isti dan pogrebi, jer je proklet pred Bogom ko je obješen; zato ne skvrni zemlje koju ti Gospod Bog tvoj daje u našljedstvo. 005 DEU 022 001 Kad vidiš vola ili ovcu brata svojega gdje luta, nemoj proæi mimo njih, nego ih odvedi bratu svojemu. 005 DEU 022 002 Ako li ti brat tvoj nije blizu ili ga ne znaš, odvedi ih svojoj kuæi neka budu kod tebe dokle ih ne potraži brat tvoj, i tada mu ih vrati. 005 DEU 022 003 Tako uèini i s magarcem njegovijem i s haljinom njegovom; i tako uèini sa svakom stvarju brata svojega izgubljenom, kad je izgubi a ti je naðeš, nemoj proæi mimo nju. 005 DEU 022 004 Kad vidiš magarca ili vola brata svojega gdje je pao na putu, nemoj ih proæi, nego ih podigni s njim. 005 DEU 022 005 Žena da ne nosi muškoga odijela niti èovjek da se oblaèi u ženske haljine, jer je gad pred Gospodom Bogom tvojim ko god tako èini. 005 DEU 022 006 Kad naiðeš putem na gnijezdo ptièije, na drvetu ili na zemlji, sa ptiæima ili sa jajcima, a majka leži na ptiæima ili na jajcima, nemoj uzeti majke s ptiæima. 005 DEU 022 007 Nego pusti majku a ptiæe uzmi, da bi ti dobro bilo i da bi ti se produljili dani. 005 DEU 022 008 Kad gradiš novu kuæu, naèini ogradu oko strehe svoje, da ne bi navukao krvi na dom svoj, kad bi ko pao s njega. 005 DEU 022 009 Ne sij u vinogradu svojem drugoga sjemena da ne bi oskvrnio i rod od sjemena koje posiješ i rod vinogradski. 005 DEU 022 010 Ne ori na volu i na magarcu zajedno. 005 DEU 022 011 Ne oblaèi haljine tkane od vune i od lana zajedno. 005 DEU 022 012 Naèini sebi rese na èetiri kraja od haljine koju oblaèiš. 005 DEU 022 013 Ko se oženi, pa mu žena omrzne pošto legne s njom, 005 DEU 022 014 Pa da priliku da se govori o njoj i prospe rðav glas o njoj govoreæi: oženih se ovom, ali legavši s njom ne naðoh u nje djevojaštva; 005 DEU 022 015 Tada otac djevojèin i mati neka uzmu i donesu znake djevojaštva njezina pred starješine grada svojega na vrata, 005 DEU 022 016 I neka reèe otac djevojèin starješinama: ovu kæer svoju dadoh ovomu èovjeku za ženu, a on mrzi na nju, 005 DEU 022 017 I dade priliku da se govori o njoj rekav: ne naðoh u tvoje kæeri djevojaštva; a evo znaka djevojaštva kæeri moje. I neka razastru haljinu pred starješinama gradskim. 005 DEU 022 018 Tada starješine grada onoga neka uzmu muža njezina i nakaraju ga, 005 DEU 022 019 I neka ga oglobe sto sikala srebra, koje neka dadu ocu djevojèinu zato što je iznio rðav glas na djevojku Izrailjku, i neka mu bude žena; da je ne može pustiti dok je živ. 005 DEU 022 020 Ali ako bude ono istina, da se nije našlo djevojaštvo u djevojke, 005 DEU 022 021 Tada neka izvedu djevojku na vrata oca njezina, i neka je zaspu kamenjem ljudi onoga mjesta da pogine, zato što uèini sramotu u Izrailju kurvavši se u domu oca svojega. Tako izvadi zlo iz sebe. 005 DEU 022 022 Ako se ko uhvati gdje leži sa ženom udatom, neka se pogube oboje, èovjek koji je ležao sa ženom i žena. Tako izvadi zlo iz Izrailja. 005 DEU 022 023 Kad djevojka bude isprošena za koga, pa je naðe kogod u mjestu i obleži je, 005 DEU 022 024 Izvedite ih oboje na vrata onoga mjesta, i zaspite ih kamenjem da poginu, djevojku što nije vikala u mjestu, a èovjeka što je osramotio ženu bližnjega svojega. Tako izvadi zlo iz sebe. 005 DEU 022 025 Ako li u polju naðe èovjek djevojku isprošenu, i silom je obleži, tada da se pogubi samo èovjek koji je obleža; 005 DEU 022 026 A djevojci ne èini ništa, nije uèinila grijeha koji zaslužuje smrt, jer kao kad ko skoèi na bližnjega svojega i ubije ga, takva je i ta stvar; 005 DEU 022 027 Jer naðe je u polju, i djevojka isprošena vika, ali ne bi nikoga da je odbrani. 005 DEU 022 028 Ako ko naðe djevojku koja nije isprošena i uhvati je i legne s njom, i zateku se, 005 DEU 022 029 Tada èovjek onaj koji je legao s njom da da ocu djevojèinu pedeset sikala srebra, i neka mu ona bude žena zato što je osramoti; da je ne može pustiti dok je živ. 005 DEU 022 030 Niko da se ne ženi ženom oca svojega, ni da otkrije skuta oca svojega. 005 DEU 023 001 U sabor Gospodnji da ne ulazi ni utuèen ni uškopljen. 005 DEU 023 002 U sabor Gospodnji da ne ulazi kopile, ni deseto koljeno njegovo da ne ulazi u sabor Gospodnji. 005 DEU 023 003 Ni Amonac ni Moavac da ne ulazi u sabor Gospodnji, ni deseto koljeno njihovo, da ne ulazi u sabor Gospodnji dovijeka. 005 DEU 023 004 Zato što ne izidoše pred vas s hljebom i vodom na putu kad ste išli iz Misira, i što najmiše za novce na vas Valama sina Veorova iz Fetore u Mesopotamiji da te prokune, 005 DEU 023 005 Premda ne htje Gospod Bog tvoj poslušati Valama, nego ti Gospod Bog tvoj obrati prokletstvo u blagoslov, jer te milova Gospod Bog tvoj. 005 DEU 023 006 Ne traži mira njihova ni dobra njihova nigda za svoga vijeka. 005 DEU 023 007 Nemoj se gaditi na Idumejca, jer ti je brat; nemoj se gaditi na Misirca, jer si bio došljak u zemlji njegovoj. 005 DEU 023 008 Sinovi koji se rode od njih u treæem koljenu neka dolaze u sabor Gospodnji. 005 DEU 023 009 Kad otideš na vojsku na neprijatelje svoje, tada se èuvaj od svake zle stvari. 005 DEU 023 010 Ako se meðu vama ko oskvrni od èega što mu se noæu dogodi, neka izide iza okola i ne ulazi u oko. 005 DEU 023 011 A pred veèe neka se opere vodom, pa kad sunce zaðe neka uðe u oko. 005 DEU 023 012 I imaj mjesto iza okola gdje æeš izlaziti napolje. 005 DEU 023 013 I imaj lopaticu u opravi svojoj, pa kad izideš napolje, zakopaj njom, a kad poðeš natrag, zagrni neèist svoju. 005 DEU 023 014 Jer Gospod Bog tvoj ide usred okola tvojega da te izbavi i da ti preda neprijatelje tvoje; zato neka je oko tvoj svet, da ne vidi u tebe nikakve neèistote, da se ne bi odvratio od tebe. 005 DEU 023 015 Nemoj izdati sluge gospodaru njegovu, koji uteèe k tebi od gospodara svojega; 005 DEU 023 016 Nego neka ostane kod tebe, usred tebe, u mjestu koje izbere u kojem gradu tvom, gdje mu bude drago; nemoj ga cvijeliti. 005 DEU 023 017 Da ne bude kurve izmeðu kæeri Izrailjevijeh, ni adžuvana izmeðu sinova Izrailjevih. 005 DEU 023 018 Ne nosi u dom Gospoda Boga svojega ni po kakom zavjetu plate kurvine ni cijene od psa, jer je oboje gad pred Gospodom Bogom tvojim. 005 DEU 023 019 Ne daji na dobit bratu svojemu ni novaca ni hrane niti išta što se daje na dobit. 005 DEU 023 020 Strancu podaj na dobit, ali bratu svojemu nemoj davati na dobit, da bi te blagoslovio Gospod Bog tvoj u svemu zašto se prihvatiš rukom svojom u zemlji u koju ideš da je naslijediš. 005 DEU 023 021 Kad uèiniš zavjet Gospodu Bogu svojemu, ne oklijevaj ispuniti ga, jer æe ga tražiti od tebe Gospod Bog tvoj, i biæe na tebi grijeh. 005 DEU 023 022 Ako li se ne zavjetuješ, neæe biti na tebi grijeha. 005 DEU 023 023 Što ti izide iz usta, ono drži i uèini, kao što zavjetuješ Gospodu Bogu svojemu dragovoljno, što izreèeš ustima svojim. 005 DEU 023 024 Kad uðeš u vinograd bližnjega svojega, možeš jesti grožða po volji dok se nasitiš; ali ga ne meæi u sud svoj. 005 DEU 023 025 Kad uðeš u usjev bližnjega svojega, možeš trgati klasje rukom svojom; ali da ne zažnješ srpom u usjev bližnjega svojega. 005 DEU 024 001 Kad ko uzme ženu i oženi se njom, pa se dogodi da mu ona ne bude po volji, što on naðe na njojzi štogod ružno, neka joj napiše knjigu raspusnu i da joj u ruke, pa neka je otpusti iz svoje kuæe. 005 DEU 024 002 A ona otišavši iz kuæe njegove, ako otide i uda se za drugoga, 005 DEU 024 003 Pa ako ovaj drugi muž omrzne na nju i napiše joj knjigu raspusnu i da joj u ruku, i otpusti je iz svoje kuæe, ili ako umre ovaj drugi muž koji se oženi njom, 005 DEU 024 004 Tada preðašnji muž koji je otpusti ne može je opet uzeti za ženu, pošto se s njega ona oskvrnila, jer je gad pred Gospodom. Tako ne daj da se griješi zemlja koju ti Gospod Bog tvoj daje u našljedstvo. 005 DEU 024 005 Ko se skoro bude oženio, neka ne ide na vojsku, i ne nameæi na nj nikakoga posla; neka bude slobodan u kuæi svojoj godinu dana i neka se raduje sa ženom svojom koju je doveo. 005 DEU 024 006 Niko da ne uzima u zalogu žrvnja gornjega ni donjega, jer bi uzeo dušu u zalogu. 005 DEU 024 007 Ko se naðe da je ukrao èovjeka izmeðu braæe svoje, sinova Izrailjevih, i trgovao njim i prodao ga, neka pogine onaj kradljivac; tako izvadi zlo iz sebe. 005 DEU 024 008 Èuvaj se bolesti gube, i pazi dobro i èini sve što vas uèe sveštenici Leviti, kao što sam im zapovjedio, držite i èinite. 005 DEU 024 009 Opominji se šta je uèinio Gospod Bog tvoj Mariji na putu kad izidoste iz Misira. 005 DEU 024 010 Kad ti je bližnji tvoj dužan što mu drago, ne idi u kuæu njegovu da mu uzmeš zalog; 005 DEU 024 011 Nego stoj napolju, a èovjek koji ti je dužan neka ti iznese napolje zalog svoj. 005 DEU 024 012 Ako je siromah, ne spavaj sa zalogom njegovijem; 005 DEU 024 013 Nego mu vrati zalog njegov do zahoda sunèanoga, da bi ležeæi na svojoj haljini blagosiljao te, a to æe ti se primiti u pravdu pred Gospodom Bogom tvojim. 005 DEU 024 014 Nemoj zanijeti najamnika, siromaha i potrebitoga izmeðu braæe svoje, ni došljaka koji je kod tebe u zemlji tvojoj u mjestu tvojem. 005 DEU 024 015 Podaj mu najam njegov isti dan, i da ga ne zaðe sunce u tebe, jer je siromah i tijem dušu drži, da ne bi zavikao na te ka Gospodu, i bilo bi ti grijeh. 005 DEU 024 016 Neka ne ginu ocevi za sinove ni sinovi za oceve; svaki za svoj grijeh neka gine. 005 DEU 024 017 Ne izvræi pravice došljaku ni siroti, i ne uzimaj u zalogu haljine udovici. 005 DEU 024 018 Nego se opominji da si bio rob u Misiru, i da te je iskupio odande Gospod Bog tvoj; zato ti zapovijedam da ovo èiniš. 005 DEU 024 019 Kad žanješ ljetinu svoju na njivi svojoj, ako zaboraviš koji snop na njivi, ne vraæaj se da ga uzmeš; neka ga došljaku, siroti i udovici, da bi te blagoslovio Gospod Bog tvoj u svakom poslu ruku tvojih. 005 DEU 024 020 Kad treseš masline svoje, ne zagledaj granu po granu pošto otreseš; neka došljaku, siroti i udovici. 005 DEU 024 021 Kad bereš vinograd svoj, ne pabirèi pošto obereš; neka došljaku, siroti i udovici. 005 DEU 024 022 I opominji se da si bio rob u zemlji Misirskoj; zato ti ja zapovijedam da ovo èiniš. 005 DEU 025 001 Kad je raspra meðu ljudima, pa doðu na sud da im sude, tada pravoga neka opravdaju a krivoga neka osude. 005 DEU 025 002 I ako krivi zaslužuje boj, tada sudija neka zapovjedi da ga povale i biju pred njim, na broj prema krivici njegovoj. 005 DEU 025 003 Do èetrdeset udaraca neka zapovjedi da mu udare, ne više, da se ne bi poništio brat tvoj u tvojim oèima, kad bi mu se udarilo više udaraca. 005 DEU 025 004 Nemoj zavezati usta volu kad vrše. 005 DEU 025 005 Kad braæa žive zajedno pa umre jedan od njih bez djece, onda žena umrloga da se ne uda iz kuæe za drugoga; brat njegov neka otide k njoj i uzme je za ženu i uèini joj dužnost djeversku. 005 DEU 025 006 I prvi sin kojega ona rodi neka se nazove imenom brata njegova umrloga, da ne pogine ime njegovo u Izrailju. 005 DEU 025 007 Ako li onaj èovjek ne bi htio uzeti snahe svoje, onda snaha njegova neka doðe na vrata pred starješine, i reèe: neæe djever moj da podigne bratu svojemu sjemena u Izrailju, neæe da mi uèini dužnosti djeverske. 005 DEU 025 008 Tada neka ga dozovu starješine mjesta onoga i razgovore se s njim; pa ako se on upre i reèe: neæu da je uzmem; 005 DEU 025 009 Onda neka pristupi k njemu snaha njegova pred starješinama, i neka mu izuje obuæu s noge njegove i pljune mu u lice, i progovorivši neka reèe: tako valja da bude èovjeku koji neæe da zida kuæe brata svojega. 005 DEU 025 010 I on neka se zove u Izrailju: dom bosoga. 005 DEU 025 011 Ako bi se svadili ljudi, jedan s drugim, pa bi došla žena jednoga da otme muža svojega iz ruke drugoga koji ga bije, i pruživši ruku svoju uhvatila bi ga za mošnice, 005 DEU 025 012 Otsijeci joj ruku; neka ne žali oko tvoje. 005 DEU 025 013 Nemoj imati u torbi svojoj dvojaku mjeru, veliku i malu. 005 DEU 025 014 Nemoj imati u kuæi svojoj dvojaku efu, veliku i malu. 005 DEU 025 015 Mjera potpuna i prava neka ti je; efa potpuna i prava neka ti je, da bi ti se produljili dani tvoji u zemlji koju ti daje Gospod Bog tvoj. 005 DEU 025 016 Jer je gad pred Gospodom Bogom tvojim ko god èini tako, ko god èini krivo. 005 DEU 025 017 Opominji se šta ti je uèinio Amalik na putu kad iðaste iz Misira, 005 DEU 025 018 Kako te doèeka na putu i pobi na kraju sve umorne koji iðahu za tobom, kad si bio sustao i iznemogao, i ne boja se Boga. 005 DEU 025 019 Zato kad te Gospod Bog tvoj smiri od svijeh neprijatelja tvojih unaokolo u zemlji koju ti daje Gospod Bog tvoj da je naslijediš, tada zatri spomen Amaliku pod nebom; ne zaboravi. 005 DEU 026 001 A kad uðeš u zemlju koju ti daje Gospod Bog tvoj u našljedstvo, i naslijediš je i naseliš se u njoj, 005 DEU 026 002 Uzmi prvina od svakoga voæa one zemlje, koje æeš prinositi od zemlje svoje koju ti Gospod Bog tvoj daje, i metnuvši u kotaricu idi na mjesto koje Gospod Bog tvoj izabere da ondje nastani ime svoje, 005 DEU 026 003 I došavši k svešteniku koji bude onda reci mu: priznajem danas pred Gospodom Bogom tvojim da sam ušao u zemlju za koju se Gospod Bog zakleo ocima našim da æe nam je dati. 005 DEU 026 004 A sveštenik neka uzme kotaricu iz tvoje ruke i metne je pred oltarom Gospoda Boga tvojega. 005 DEU 026 005 Tada progovori i reci pred Gospodom Bogom svojim: otac moj bijaše siromah Sirin i siðe u Misir s malo èeljadi, i bi ondje došljak, pa posta narod velik i silan i obilan na broju. 005 DEU 026 006 Ali Misirci stadoše zlo postupati s nama, muèiše nas i udaraše na nas teške poslove. 005 DEU 026 007 I mi zavapismo ka Gospodu Bogu otaca svojih, i Gospod èu glas naš, i pogleda na muku našu, na trud naš i na nevolju našu. 005 DEU 026 008 I izvede nas Gospod iz Misira rukom krjepkom i mišicom podignutom, i strahotom velikom i znacima i èudesima. 005 DEU 026 009 I dovede nas na ovo mjesto, i dade nam zemlju ovu, zemlju u kojoj teèe mlijeko i med. 005 DEU 026 010 Zato sad evo donesoh prvine od roda ove zemlje koju si mi dao, Gospode. I ostavi ih pred Gospodom Bogom svojim, i pokloni se pred Gospodom Bogom svojim. 005 DEU 026 011 I veseli se svakim dobrom koje ti da Gospod Bog tvoj i domu tvojemu, ti i Levit i došljak koji je kod tebe. 005 DEU 026 012 A kad daš sve desetke od dohodaka svojih treæe godine, koje je godina desetka, i daš Levitu, došljaku, siroti i udovici da jedu u mjestima tvojim i nasite se, 005 DEU 026 013 Onda reci pred Gospodom Bogom svojim: iznesoh iz doma svojega što je sveto, i dadoh Levitu i došljaku, siroti i udovici sasvijem po zapovijesti koju si mi zapovjedio; ne prestupih zapovijesti tvojih niti zaboravih; 005 DEU 026 014 Ne jedoh od toga u žalosti svojoj, niti uzeh od toga na potrebu neèistu, niti dadoh od toga na mrtvaca; slušah Gospoda Boga svojega, uèinih sve kako si mi zapovjedio. 005 DEU 026 015 Pogledaj iz svetoga stana svojega s neba, i blagoslovi narod svoj Izrailja i zemlju koju si nam dao kao što si se zakleo ocima našim, zemlju u kojoj teèe mlijeko i med. 005 DEU 026 016 Danas ti Gospod Bog tvoj zapovijeda da izvršuješ ove uredbe i ove zakone. Pazi dakle i izvršuj ih od svega srca svojega i od sve duše svoje. 005 DEU 026 017 Danas si se zarekao Gospodu da æe ti biti Bog i da æeš iæi putovima njegovijem i držati uredbe njegove, i zapovijesti njegove i zakone njegove, i da æeš slušati glas njegov. 005 DEU 026 018 A Gospod se tebi danas zarekao da æeš mu biti narod osobit, kao što ti je govorio, da bi držao sve zapovijesti njegove; 005 DEU 026 019 I da æe te podignuti nad sve narode, koje je stvorio hvalom, imenom i slavom, da budeš narod svet Gospodu Bogu svojemu, kao što ti je govorio. 005 DEU 027 001 I zapovjedi Mojsije sa starješinama Izrailjevijem narodu govoreæi: držite sve ove zapovijesti koje vam ja danas zapovijedam. 005 DEU 027 002 I kad prijeðeš preko Jordana u zemlju koju ti daje Gospod Bog tvoj, podigni sebi kamenje veliko i namaži ga kreèem. 005 DEU 027 003 I napiši na njemu sve rijeèi ovoga zakona, kad prijeðeš da uðeš u zemlju koju ti daje Gospod Bog tvoj, u zemlju gdje teèe mlijeko i med, kao što ti je kazao Gospod Bog otaca tvojih. 005 DEU 027 004 Kada dakle prijeðeš preko Jordana, podigni to kamenje, za koje ti zapovijedam danas, na gori Evalu, i namaži ga kreèem. 005 DEU 027 005 I naèini ondje oltar Gospodu Bogu svojemu, oltar od kamenja, ali ga nemoj gvožðem tesati. 005 DEU 027 006 Od cijela kamenja naèini oltar Gospodu Bogu svojemu, i na njemu prinesi Gospodu Bogu svojemu žrtve paljenice. 005 DEU 027 007 Prinesi i zahvalne žrtve, i jedi ih ondje, i veseli se pred Gospodom Bogom svojim. 005 DEU 027 008 I napiši na tom kamenju sve rijeèi ovoga zakona dobro i razgovijetno. 005 DEU 027 009 I reèe Mojsije i sveštenici Leviti svemu Izrailju govoreæi: pazi i èuj Izrailju, danas si postao narod Gospoda Boga svojega. 005 DEU 027 010 Zato slušaj glas Gospoda Boga svojega, i tvori zapovijesti njegove i uredbe njegove, koje ti ja danas zapovijedam. 005 DEU 027 011 I zapovjedi Mojsije u onaj dan narodu govoreæi: 005 DEU 027 012 Ovi neka stanu da blagosiljaju narod na gori Garizinu, kad prijeðete preko Jordana: Simeun, Levije, Juda, Isahar, Josif i Venijamin. 005 DEU 027 013 A ovi neka stanu da proklinju na gori Evalu: Ruvim, Gad, Asir, Zavulon, Dan i Neftalim. 005 DEU 027 014 I neka progovore Leviti glasovito i reku svjema u Izrailju: 005 DEU 027 015 Proklet da je èovjek koji bi naèinio lik rezan ili liven, stvar gadnu pred Gospodom, djelo ruku umjetnièkih, ako bi i na skrivenu mjestu metnuo. A sav narod odgovarajuæi neka reèe: amin. 005 DEU 027 016 Proklet da je koji bi ružio oca svojega ili mater svoju. A sav narod neka reèe: amin. 005 DEU 027 017 Proklet da je koji bi pomakao meðu bližnjega svojega. A sav narod neka reèe: amin. 005 DEU 027 018 Proklet da je koji bi zaveo slijepca s puta. A sav narod neka reèe: amin. 005 DEU 027 019 Proklet da je koji bi izvrnuo pravicu došljaku, siroti ili udovici. A sav narod neka reèe: amin. 005 DEU 027 020 Proklet da je koji bi obležao ženu oca svojega, te otkrio skut oca svojega. A sav narod neka reèe: amin. 005 DEU 027 021 Proklet da je koji bi obležao kakvo god živinèe. A sav narod neka reèe: amin. 005 DEU 027 022 Proklet da je koji bi obležao sestru svoju, kæer oca svojega ili kæer matere svoje. A sav narod neka reèe: amin. 005 DEU 027 023 Proklet da je koji bi obležao taštu svoju. A sav narod neka reèe: amin. 005 DEU 027 024 Proklet da je koji bi ubio bližnjega svojega iz potaje. A sav narod neka reèe: amin. 005 DEU 027 025 Proklet da je koji bi primio kakav poklon da ubije èovjeka prava. A sav narod neka reèe: amin. 005 DEU 027 026 Proklet da je koji ne bi ostao na rijeèima ovoga zakona, i tvorio ih. A sav narod neka reèe: amin. 005 DEU 028 001 Ako dobro uzaslušaš glas Gospoda Boga svojega držeæi i tvoreæi sve zapovijesti njegove, koje ti ja danas zapovijedam, uzvisiæe te Gospod Bog tvoj više svijeh naroda na zemlji. 005 DEU 028 002 I doæi æe na te svi ovi blagoslovi, i steæi æe ti se, ako uzaslušaš glas Gospoda Boga svojega. 005 DEU 028 003 Blagosloven æeš biti u gradu, i blagosloven æeš biti u polju, 005 DEU 028 004 Blagosloven æe biti plod utrobe tvoje, i plod zemlje tvoje i plod stoke tvoje, mlad goveda tvojih i stada ovaca tvojih. 005 DEU 028 005 Blagoslovena æe biti kotarica tvoja i naæve tvoje. 005 DEU 028 006 Blagosloven æeš biti kad dolaziš i blagosloven æeš biti kad polaziš. 005 DEU 028 007 Daæe ti Gospod neprijatelje tvoje koji ustanu na te da ih biješ; jednijem æe putem doæi na te, a na sedam æe putova bježati od tebe. 005 DEU 028 008 Gospod æe poslati blagoslov da bude s tobom u žitnicama tvojim i u svemu za što se prihvatiš rukom svojom, i blagosloviæe te u zemlji koju ti daje Gospod Bog tvoj. 005 DEU 028 009 Postaviæe te Gospod da mu budeš narod svet, kao što ti se zakleo, ako uzdržiš zapovijesti Gospoda Boga svojega i uzideš putovima njegovijem. 005 DEU 028 010 I vidjeæe svi narodi na zemlji da se ime Gospodnje priziva na tebe, i bojaæe se tebe. 005 DEU 028 011 I uèiniæe Gospod da si obilan svakim dobrom, plodom utrobe svoje i plodom stoke svoje i plodom zemlje svoje na zemlji za koju se zakleo Gospod ocima tvojim da æe ti je dati. 005 DEU 028 012 Otvoriæe ti Gospod dobru riznicu svoju, nebo, da da dažd zemlji tvojoj na vrijeme, i blagosloviæe svako djelo ruku tvojih, te æeš davati u zajam mnogim narodima, a sam neæeš uzimati u zajam. 005 DEU 028 013 I uèiniæe te Gospod Bog tvoj da si glava a ne rep, i biæeš samo gore a neæeš biti dolje, ako uzaslušaš zapovijesti Gospoda Boga svojega, koje ti danas ja zapovijedam, da ih držiš i tvoriš, 005 DEU 028 014 I ne otstupiš ni od jedne rijeèi koju vam danas ja zapovijedam, ni nadesno ni nalijevo, pristajuæi za drugim bogovima da im služiš. 005 DEU 028 015 Ali ako ne uzaslušaš glasa Gospoda Boga svojega da držiš i tvoriš sve zapovijesti njegove i uredbe njegove, koje ti ja danas zapovijedam, doæi æe na tebe sve ove kletve i stignuæe te. 005 DEU 028 016 Proklet æeš biti u gradu, i proklet æeš biti u polju. 005 DEU 028 017 Prokleta æe biti kotarica tvoja i naæve tvoje. 005 DEU 028 018 Proklet æe biti plod utrobe tvoje i plod zemlje tvoje, mlad goveda tvojih i stada ovaca tvojih. 005 DEU 028 019 Proklet æeš biti kad dolaziš, i proklet æeš biti kad polaziš. 005 DEU 028 020 Poslaæe Gospod na tebe kletvu, rasap i pogibao u svemu za što se prihvatiš rukom svojom i što uzradiš, dokle se ne zatreš i propadneš na preèac za zla djela svoja kojima si me odustavio. 005 DEU 028 021 Uèiniæe Gospod Bog tvoj da se prilijepi za te pomor, dokle te ne istrijebi sa zemlje u koju ideš da je naslijediš. 005 DEU 028 022 Udariæe te Gospod suhom bolešæu i vruæicom, i groznicom i žegom i maèem, i sušom i medljikom, koje æe te goniti dokle ne propadneš. 005 DEU 028 023 A nebo nad glavom tvojom biæe od mjedi a zemlja pod tobom od gvožða. 005 DEU 028 024 Uèiniæe Gospod da dažd zemlji tvojoj bude prah i pepeo, koji æe padati s neba na te, dokle se ne istrijebiš. 005 DEU 028 025 Daæe te Gospod Bog tvoj neprijateljima tvojim da te biju; jednijem æeš putem izaæi na njih, a na sedam æeš putova bježati od njih, i potucaæeš se po svijem carstvima na zemlji. 005 DEU 028 026 I mrtvo tijelo tvoje biæe hrana svijem pticama nebeskim i zvijerju zemaljskom, niti æe biti ko da ih poplaši. 005 DEU 028 027 Udariæe te Gospod prištevima Misirskim i šuljevima i šugom i krastama, da se neæeš moæi iscijeliti. 005 DEU 028 028 Udariæe te Gospod ludilom i šljepotom i bjesnilom. 005 DEU 028 029 I pipaæeš u podne, kao što pipa slijepac po mraku, niti æeš imati napretka na putovima svojim; i èiniæe ti se krivo i otimaæe se od tebe jednako, i neæe biti nikoga da ti pomože. 005 DEU 028 030 Oženiæeš se, a drugi æe spavati sa tvojom ženom; sazidaæeš kuæu, a neæeš sjedjeti u njoj; posadiæeš vinograd, a neæeš ga brati. 005 DEU 028 031 Vo tvoj klaæe se na tvoje oèi, a ti ga neæeš jesti; magarac tvoj oteæe se pred tobom, i neæe ti se vratiti; ovce tvoje daæe se neprijatelju tvojemu, i neæe biti nikoga da ti pomože. 005 DEU 028 032 Sinovi tvoji i kæeri tvoje daæe se drugomu narodu, a oèi æe tvoje gledati i kapaæe jednako za njima, a neæe biti snage u ruci tvojoj. 005 DEU 028 033 Rod zemlje tvoje i svu muku tvoju izješæe narod, kojega ne znaš, i èiniæe ti krivo i gaziæe te jednako. 005 DEU 028 034 I poludjeæeš od onoga što æeš gledati svojim oèima. 005 DEU 028 035 Udariæe te Gospod prištem zlim u koljenima i na golijenima, da se neæeš moæi iscijeliti, od stopala noge tvoje do tjemena. 005 DEU 028 036 Odvešæe Gospod tebe i cara tvojega, kojega postaviš nad sobom, u narod kojega nijesi znao ti ni stari tvoji, i ondje æeš služiti drugim bogovima, drvetu i kamenu. 005 DEU 028 037 I biæeš èudo i prièa i potsmijeh svijem narodima, u koje te odvede Gospod. 005 DEU 028 038 Mnogo æeš sjemena iznijeti u polje, a malo æeš sabrati, jer æe ga izjesti skakavci. 005 DEU 028 039 Vinograde æeš saditi i radiæeš ih, a neæeš piti vina niti æeš ih brati, jer æe izjesti crvi. 005 DEU 028 040 Imaæeš maslina po svijem krajevima svojim, ali se neæeš uljem namazati, jer æe opasti masline tvoje. 005 DEU 028 041 Rodiæeš sinove i kæeri, ali neæe biti tvoji; jer æe otiæi u ropstvo. 005 DEU 028 042 Sve voæe tvoje i rod zemlje tvoje izješæe bube. 005 DEU 028 043 Stranac koji je kod tebe popeæe se nada te visoko, a ti æeš siæi dolje veoma nisko. 005 DEU 028 044 On æe ti davati u zajam, a ti neæeš njemu davati u zajam; on æe postati glava, a ti æeš postati rep. 005 DEU 028 045 I doæi æe na te sve ove kletve i goniæe te i stizaæe te, dokle se ne istrijebiš, jer nijesi slušao glasa Gospoda Boga svojega i držao zapovijesti njegove i uredbe njegove, koje ti je zapovjedio. 005 DEU 028 046 I one æe biti znak i èudo na tebi i na sjemenu tvojemu dovijeka. 005 DEU 028 047 Jer nijesi služio Bogu svojemu radosna i vesela srca u svakom obilju. 005 DEU 028 048 I služiæeš neprijatelju svojemu, kojega æe Gospod poslati na tebe, u gladi i u žeði, u golotinji i u svakoj oskudici; i metnuæe ti gvozden jaram na vrat, dokle te ne satre. 005 DEU 028 049 Podignuæe Gospod na tebe narod iz daleka, s kraja zemlje, koji æe doletjeti kao orao, narod, kojemu jezika neæeš razumjeti, 005 DEU 028 050 Narod bezdušan, koji neæe mariti za starca niti æe djeteta žaliti. 005 DEU 028 051 I izješæe plod stoke tvoje i plod zemlje tvoje, dokle se ne istrijebiš; i neæe ti ostaviti ništa, ni žita ni vina ni ulja, ni ploda goveda tvojih ni stada ovaca tvojih, dokle te ne zatre. 005 DEU 028 052 I stegnuæe te po svijem mjestima tvojim, dokle ne popadaju zidovi tvoji visoki i tvrdi, u koje se uzdaš, po svoj zemlji tvojoj; stegnuæe te po svijem mjestima tvojim, po svoj zemlji tvojoj, koju ti da Gospod Bog tvoj; 005 DEU 028 053 Te æeš u tjeskobi i u nevolji kojom æe ti pritužiti neprijatelji tvoji jesti plod utrobe svoje, meso od sinova svojih i od kæeri svojih, koje ti da Gospod Bog tvoj. 005 DEU 028 054 Èovjek koji je bio mek i vrlo nježan meðu vama prozliæe se prema bratu svojemu i prema miloj ženi svojoj i prema ostalijem sinovima, koji mu ostanu, 005 DEU 028 055 Te neæe dati nikome izmeðu njih mesa od sinova svojih koje æe jesti, jer neæe imati ništa drugo u nevolji i tjeskobi, kojom æe ti pritužiti neprijatelj tvoj po svijem mjestima tvojim. 005 DEU 028 056 Žena koja je bila meka i vrlo nježna meðu vama, koja od mekote i nježnosti nije bila navikla stajati nogom svojom na zemlju, prozliæe se prema milome mužu svom i prema sinu svom i prema kæeri svojoj, 005 DEU 028 057 I posteljici, koja izide izmeðu nogu njezinijeh, i djeci koju rodi; jer æe ih jesti krišom u oskudici svakoj od nevolje i od tjeskobe, kojom æe ti pritužiti neprijatelj tvoj po svijem mjestima tvojim. 005 DEU 028 058 Ako ne uzdržiš i ne ustvoriš sve rijeèi ovoga zakona, koje su napisane u ovoj knjizi, ne bojeæi se slavnoga i strašnoga imena Gospoda Boga svojega, 005 DEU 028 059 Pustiæe Gospod na tebe i na sjeme tvoje zla èudesna, velika i duga, bolesti ljute i duge. 005 DEU 028 060 I obratiæe na tebe sve pomore Misirske, od kojih si se plašio, i prilijepiæe se za tebe. 005 DEU 028 061 I sve bolesti i sva zla, koja nijesu zapisana u knjizi ovoga zakona, pustiæe Gospod na tebe, dokle se ne istrijebiš. 005 DEU 028 062 I ostaæe vas malo, a preðe vas bijaše mnogo kao zvijezda nebeskih; jer nijesi slušao glasa Gospoda Boga svojega. 005 DEU 028 063 I kao što vam se Gospod radovao dobro vam èineæi i množeæi vas, tako æe vam se Gospod radovati zatiruæi vas i istrebljujuæi vas; i nestaæe vas sa zemlje u koju idete da je naslijedite. 005 DEU 028 064 I rasijaæe te Gospod po svima narodima s jednoga kraja zemlje do drugoga, i ondje æeš služiti drugim bogovima, kojih nijesi znao ti ni oci tvoji, drvetu i kamenu. 005 DEU 028 065 Ali u onijem narodima neæeš odahnuti, niti æe se stopalo noge tvoje odmoriti; nego æe ti Gospod dati ondje srce plašljivo, oèi išèiljele i dušu iznemoglu. 005 DEU 028 066 I život æe tvoj biti kao da visi prema tebi, i plašiæeš se noæu i danju, i neæeš biti miran životom svojim. 005 DEU 028 067 Jutrom æeš govoriti: kamo da je veèe! a veèerom æeš govoriti: kamo da je jutro! od straha kojim æe se strašiti srce tvoje, i od onoga što æeš gledati oèima svojima. 005 DEU 028 068 I vratiæe te Gospod u Misir na laðama, putem za koji ti rekoh: neæeš ga više vidjeti. I ondje æete se prodavati neprijateljima svojim da budete robovi i robinje, a neæe biti kupca. 005 DEU 029 001 Ovo su rijeèi zavjeta koji zapovjedi Gospod Mojsiju da uèini sa sinovima Izrailjevijem u zemlji Moavskoj, osim zavjeta koji je uèinio s njima na Horivu. 005 DEU 029 002 I sazva Mojsije sve sinove Izrailjeve i reèe im: vidjeli ste sve što uèini Gospod na vaše oèi u zemlji Misirskoj Faraonu i svijem slugama njegovijem i svoj zemlji njegovoj, 005 DEU 029 003 Kušanja velika, koja vidješe oèi tvoje, one znake i èudesa velika. 005 DEU 029 004 Ali vam ne dade Gospod srca, da razumijete, ni oèiju, da vidite, ni ušiju, da èujete do ovoga dana. 005 DEU 029 005 I vodih vas èetrdeset godina po pustinji; ne ovetšaše haljine vaše na vama, niti obuæa tvoja ovetša na nogama tvojima. 005 DEU 029 006 Hljeba ne jedoste, ni piste vina i silovita piæa, da biste poznali da sam ja Gospod Bog vaš. 005 DEU 029 007 I kad doðoste na ovo mjesto, izide Sion car Esevonski i Og car Vasanski pred nas u boj; i pobismo ih. 005 DEU 029 008 I uzesmo zemlju njihovu, i dadosmo je u našljedstvo plemenu Ruvimovu i plemenu Gadovu i polovini plemena Manasijina. 005 DEU 029 009 Zato držite rijeèi ovoga zavjeta i tvorite ih, da biste napredovali u svemu što radite. 005 DEU 029 010 Vi stojite danas svi pred Gospodom Bogom svojim, glavari od plemena vaših, starješine vaše i upravitelji vaši, svi ljudi Izrailjci, 005 DEU 029 011 Djeca vaša, žene vaše, i došljak koji je u vašem okolu, i onaj koji ti drva sijeèe, i onaj koji ti vodu nosi. 005 DEU 029 012 Da pristaneš na zavjet Gospoda Boga svojega i na kletvu njegovu, koju uèini s tobom danas Gospod Bog tvoj, 005 DEU 029 013 Da te danas postavi sebi za narod i da ti on bude Bog, kao što ti je rekao i kao što se zakleo ocima tvojim, Avramu, Isaku i Jakovu. 005 DEU 029 014 I ne s vama samima èinim ovaj zavjet i ovu kletvu; 005 DEU 029 015 Nego sa svakim koji danas stoji ovdje s nama pred Gospodom Bogom našim, i sa svakim koji nije danas ovdje s nama. 005 DEU 029 016 Jer vi znate kako smo živjeli u zemlji Misirskoj, i kako smo prošli kroz narode kroz koje smo prošli. 005 DEU 029 017 I vidjeli ste gadove njihove i idole njihove od drveta i od kamena, od srebra i od zlata, koji su kod njih. 005 DEU 029 018 Neka ne bude meðu vama èovjeka ni žene ni porodice ni plemena, kojemu bi se srce odvratilo danas od Gospoda Boga našega da ide da služi bogovima onijeh naroda; neka ne bude meðu vama korijena na kom bi rastao otrov ili pelen, 005 DEU 029 019 I èuvši rijeèi ove kletve da se ne pohvali u srcu svom govoreæi: biæu miran ako uzidem za onijem što u srcu svom smislim, dodajuæi pijanstvo žeði. 005 DEU 029 020 Neæe Gospod oprostiti takome, nego æe se onda raspaliti gnjev Gospodnji i revnost njegova na takoga èovjeka, i pašæe na nj sva kletva koja je napisana u ovoj knjizi, i istrijebiæe Gospod ime njegovo pod nebom. 005 DEU 029 021 I odluèiæe ga Gospod na zlo od svijeh plemena Izrailjevijeh po svijem kletvama zavjeta napisanoga u knjizi ovoga zakona. 005 DEU 029 022 Tada æe govoriti potonji naraštaj, sinovi vaši koji nastanu iza vas, i došljak koji doðe iz daleke zemlje, kad vide zla u zemlji ovoj i bolesti, koje æe Gospod pustiti na nju, 005 DEU 029 023 Zemlju ovu opaljenu sumporom i solju, gdje se ne sije niti što nièe niti na njoj raste kaka biljka, kao gdje je propao Sodom i Gomor, Adama i Sevojim, koje zatr Gospod u gnjevu svojemu i u jarosti svojoj, 005 DEU 029 024 Govoriæe svi narodi: zašto uèini ovo Gospod od ove zemlje? kakva je to žestina velikoga gnjeva? 005 DEU 029 025 I odgovaraæe se: jer odustaviše zavjet Gospoda Boga otaca svojih, koji uèini s njima kad ih izvede iz zemlje Misirske. 005 DEU 029 026 Jer idoše i služiše drugim bogovima i poklanjaše im se, bogovima kojih ne znaše i koji im ništa ne dadoše. 005 DEU 029 027 Zato se Gospod razgnjevi na tu zemlju, i pusti na nju sva prokletstva zapisana u ovoj knjizi. 005 DEU 029 028 I istrijebi ih Gospod Bog iz zemlje njihove u gnjevu i u jarosti i u ljutini velikoj, i izbaci ih u drugu zemlju, kao što se vidi danas. 005 DEU 029 029 Što je tajno ono je Gospoda Boga našega, a javno je naše i sinova naših dovijeka, da bismo izvršivali sve rijeèi ovoga zakona. 005 DEU 030 001 A kad doðe na tebe sve ovo, blagoslov i kletva koju iznesoh preda te, ako ih se opomeneš u srcu svom, gdje bi god bio meðu narodima, u koje te zagna Gospod Bog tvoj, 005 DEU 030 002 I obratiš se ka Gospodu Bogu svojemu i poslušaš glas njegov u svemu što ti ja zapovijedam danas, ti i sinovi tvoji, iz svega srca svojega i iz sve duše svoje, 005 DEU 030 003 Tada æe Gospod Bog tvoj povratiti roblje tvoje i smilovaæe se na tebe, i opet æe te sabrati izmeðu svijeh naroda, po kojima te bude rasijao Gospod Bog tvoj. 005 DEU 030 004 Ako bi ko tvoj i na kraj svijeta zagnan bio, otuda æe te opet sabrati Gospod Bog tvoj i otuda te uzeti. 005 DEU 030 005 I odvešæe te opet Gospod Bog tvoj u zemlju koju bijahu naslijedili oci tvoji, i naslijediæeš je, i uèiniæe ti dobro i umnožiæe te veæma nego oce tvoje. 005 DEU 030 006 I obrezaæe Gospod Bog tvoj srce tvoje i srce sjemena tvojega, da bi ljubio Gospoda Boga svojega iz svega srca svojega i iz sve duše svoje, da budeš živ. 005 DEU 030 007 A sve kletve ove obratiæe Gospod Bog tvoj na neprijatelje tvoje i na nenavidinike tvoje, koji su te gonili. 005 DEU 030 008 A ti kad se obratiš i staneš slušati glas Gospoda Boga svojega i tvoriti sve zapovijesti njegove, koje ti ja danas zapovijedam, 005 DEU 030 009 Daæe ti Gospod Bog tvoj sreæu u svakom djelu ruku tvojih, u plodu utrobe tvoje, u plodu stoke tvoje, u plodu zemlje tvoje; jer æe ti se Gospod Bog tvoj opet radovati èineæi ti dobro, kao što se radovao ocima tvojim, 005 DEU 030 010 Ako uzaslušaš glas Gospoda Boga svojega držeæi sve zapovijesti njegove i uredbe njegove, napisane u knjizi ovoga zakona; kad se obratiš ka Gospodu Bogu svojemu svijem srcem svojim i svom dušom svojom. 005 DEU 030 011 Jer zapovijest ova koju ti ja zapovijedam danas niti je visoko ni daleko od tebe; 005 DEU 030 012 Nije na nebu, da reèeš: ko æe nam se popeti na nebo da nam je skine i kaže nam je, da bismo je tvorili? 005 DEU 030 013 Niti je preko mora, da reèeš: ko æe nam otiæi preko mora, da nam je donese i kaže nam je, da bismo je tvorili? 005 DEU 030 014 Nego ti je vrlo blizu ova rijeè, u ustima tvojima i u srcu tvojem, da bi je tvorio. 005 DEU 030 015 Gle, iznesoh danas preda te život i dobro, smrt i zlo. 005 DEU 030 016 Jer ti zapovijedam danas da ljubiš Gospoda Boga svojega hodeæi putovima njegovijem i držeæi zapovijesti njegove i uredbe njegove i zakone njegove, da bi živ bio i umnožio se, i da bi te blagoslovio Gospod Bog tvoj u zemlji u koju ideš da je naslijediš. 005 DEU 030 017 Ako li se odvrati srce tvoje i ne uzaslušaš, nego zastraniš da se klanjaš drugim bogovima i njima služiš, 005 DEU 030 018 Javljam vam danas da æete zaista propasti, niti æete produljiti dana svojih na zemlji, u koju ideš preko Jordana da je naslijediš. 005 DEU 030 019 Svjedoèim vam danas nebom i zemljom, da sam stavio pred vas život i smrt, blagoslov i prokletstvo; zato izberi život, da budeš živ ti i sjeme tvoje, 005 DEU 030 020 Ljubeæi Gospoda Boga svojega, slušajuæi glas njegov i držeæi se njega; jer je on život tvoj i duljina dana tvojih; da bi nastavao na zemlji, za koju se zakleo Gospod ocima tvojim, Avramu, Isaku i Jakovu, da æe im je dati. 005 DEU 031 001 Potom doðe Mojsije i kaza ove rijeèi svemu Izrailju, 005 DEU 031 002 I reèe im: meni ima danas sto i dvadeset godina, ne mogu više odlaziti ni dolaziti; a i Gospod mi je rekao: neæeš prijeæi preko toga Jordana. 005 DEU 031 003 Gospod æe Bog tvoj iæi pred tobom, i istrijebiæe one narode ispred tebe, i ti æeš ih naslijediti; Isus æe iæi pred tobom, kao što je kazao Gospod. 005 DEU 031 004 I uèiniæe Gospod s njima kako je uèinio sa Sionom i Ogom carevima Amorejskim i sa zemljom njihovom, te ih je istrijebio. 005 DEU 031 005 Zato kad vam ih preda Gospod uèinite im sasvijem onako kako sam vam zapovjedio. 005 DEU 031 006 Budite slobodni i hrabri, i ne bojte se i ne plašite se od njih; jer Gospod Bog tvoj ide s tobom, neæe otstupiti od tebe, niti æe te ostaviti. 005 DEU 031 007 Potom dozva Mojsije Isusa, i reèe mu pred svijem Izrailjem: budi slobodan i hrabar; jer æeš ti uæi s ovijem narodom u zemlju za koju se zakleo Gospod ocima njihovijem da æe im je dati, i ti æeš im je razdijeliti u našljedstvo. 005 DEU 031 008 Jer Gospod koji ide pred tobom biæe s tobom, neæe otstupiti od tebe, niti æe te ostaviti, ne boj se i ne plaši se. 005 DEU 031 009 I Mojsije napisa ovaj zakon, i dade ga sveštenicima, sinovima Levijevim, koji nošahu kovèeg zavjeta Gospodnjega, i svijem starješinama Izrailjevijem. 005 DEU 031 010 I zapovjedi im Mojsije govoreæi: svake sedme godine, u odreðeno vrijeme godine oprosne, na praznik sjenica, 005 DEU 031 011 Kad doðe sav Izrailj i stane pred Gospoda Boga svojega na mjestu koje izbere, èitaj ovaj zakon pred svijem Izrailjem da èuju, 005 DEU 031 012 Sabravši narod, ljude i žene i djecu i došljake, koji budu u mjestima tvojim, da èuju i uèe i da se boje Gospoda Boga vašega, i drže i tvore sve rijeèi ovoga zakona; 005 DEU 031 013 I sinovi njihovi, koji još ne znaju, neka èuju i uèe bojati se Gospoda Boga vašega, dokle ste god živi na zemlji u koju idete preko Jordana da je naslijedite. 005 DEU 031 014 A Gospod reèe Mojsiju: evo, približi se vrijeme da umreš. Dozovi Isusa i stanite obojica u šatoru od sastanka, da mu dam zapovijesti. I otide Mojsije i Isus, i stadoše u šatoru od sastanka. 005 DEU 031 015 I javi se Gospod u šatoru u stupu od oblaka, i stajaše stup od oblaka nad vratima od šatora. 005 DEU 031 016 I reèe Gospod Mojsiju: evo, ti æeš poèinuti s ocima svojim; a narod ovaj ustavši èiniæe preljubu za tuðim bogovima one zemlje u koju ide, i ostaviæe me i pokvariæe zavjet moj, koji uèinih s njima. 005 DEU 031 017 I onda æe se raspaliti moj gnjev na njih, i ostaviæu ih, i sakriæu lice svoje od njih; oni æe se proždrijeti, i snaæi æe ih zla mnoga i nevolje; i onda æe reæi: da me ne snaðoše ova zla zato što Bog moj nije posred mene? 005 DEU 031 018 A ja æu onda sasvijem sakriti lice svoje za sva zla koja uèiniše obrativši se k drugim bogovima. 005 DEU 031 019 Zato sad napišite sebi ovu pjesmu, i nauèi je sinove Izrailjeve; metni im je u usta da mi ta pjesma bude svjedok na sinove Izrailjeve. 005 DEU 031 020 Jer æu ga odvesti u zemlju za koju sam se zakleo ocima njegovijem, u kojoj teèe mlijeko i med; ondje æe jesti i nasitiæe se i ugojiæe se, pa æe se onda obratiti k drugim bogovima i njima æe služiti, a za mene neæe mariti, i pokvariæe zavjet moj. 005 DEU 031 021 A kad ga snaðu zla mnoga i nevolje, onda æe ta pjesma svjedoèiti na njih; jer se neæe zaboraviti niti æe je nestati iz usta sjemena njihova. Jer znam misli njihove i što æe još danas èiniti, prije nego ih uvedem u zemlju za koju sam se zakleo. 005 DEU 031 022 I napisa Mojsije tu pjesmu onaj dan, i nauèi sinove Izrailjeve. 005 DEU 031 023 I Gospod dade zapovijesti Isusu sinu Navinu govoreæi: budi slobodan i hrabar, jer æeš ti uvesti sinove Izrailjeve u zemlju za koju sam im se zakleo, i ja æu biti s tobom. 005 DEU 031 024 I kad napisa Mojsije rijeèi ovoga zakona u knjigu, sve do kraja, 005 DEU 031 025 Zapovjedi Mojsije Levitima, koji nošahu kovèeg zavjeta Gospodnjega, govoreæi: 005 DEU 031 026 Uzmite ovu knjigu zakona, i metnite je pokraj kovèega zavjeta Gospoda Boga svojega, da bude ondje svjedok na vas. 005 DEU 031 027 Jer znam nepokornost tvoju i tvrdi vrat tvoj. Eto, dokle sam još živ s vama, do danas, bijaste nepokorni Gospodu; akamoli kad ja umrem? 005 DEU 031 028 Skupite k meni sve starješine od plemena svojih i upravitelje svoje da im kažem da èuju ove rijeèi, i da im zasvjedoèim nebom i zemljom. 005 DEU 031 029 Jer znam da æete se po smrti mojoj pokvariti, i zaæi s puta koji vam zapovjedih; i zato æe vas zadesiti ovo zlo najposlije, kad stanete èiniti što je zlo pred Gospodom gnjeveæi ga djelom ruku svojih. 005 DEU 031 030 I izgovori Mojsije da èuje sav zbor Izrailjev rijeèi ove pjesme do kraja: 005 DEU 032 001 Slušaj, nebo, govoriæu; i zemlja neka èuje govor usta mojih. 005 DEU 032 002 Neka se spusti kao dažd nauka moja, i neka padne kao rosa govor moj, kao sitan dažd na mladu travu i kao krupan dažd na odraslu travu. 005 DEU 032 003 Jer æu javljati ime Gospodnje; velièajte Boga našega. 005 DEU 032 004 Djelo je te stijene savršeno, jer su svi putovi njegovi pravda; Bog je vjeran, bez nepravde; pravedan je i istinit. 005 DEU 032 005 Oni se pokvariše prema njemu; njihovo nevaljalstvo nije nevaljalstvo sinova njegovijeh; to je rod zao i pokvaren. 005 DEU 032 006 Tako li vraæate Gospodu, narode ludi i bezumni? nije li on otac tvoj, koji te je zadobio? on te je naèinio i stvorio. 005 DEU 032 007 Opomeni se negdašnjih dana, pogledajte godine svakoga vijeka; pitaj oca svojega i on æe ti javiti, starije svoje i kazaæe ti. 005 DEU 032 008 Kad višnji razdade našljedstvo narodima, kad razdijeli sinove Adamove, postavi meðe narodima po broju sinova Izrailjevih. 005 DEU 032 009 Jer je dio Gospodnji narod njegov, Jakov je uže našljedstva njegova. 005 DEU 032 010 Naðe ga u zemlji pustoj, na mjestu strašnu gdje buèi pustoš; vodi ga unaokolo, uèi ga i èuva kao zjenicu oka svojega. 005 DEU 032 011 Kao što orao izmamljuje orliæe svoje, diže se nad ptiæima svojim, širi krila svoja, uzima ih i nosi na krilima svojim, 005 DEU 032 012 Tako ga Gospod voðaše, i s njim ne bješe tuðega boga; 005 DEU 032 013 Voðaše ga na visine zemaljske da jede rod poljski, i davaše mu da sisa med iz stijene i ulje iz tvrdoga kamena, 005 DEU 032 014 Maslo od krava i mlijeko od ovaca s pretilinom od jaganjaca i ovnova Vasanskih i jaraca, sa srcem zrna pšeniènih; i pio si vino, krv od grožða. 005 DEU 032 015 Ali se Izrailj ugoji, pa se stade ritati; utio si, udebljao i zasalio; pa ostavi Boga koji ga je stvorio, i prezre stijenu spasenja svojega. 005 DEU 032 016 Na revnost razdražiše ga tuðim bogovima, gadovima razgnjeviše ga. 005 DEU 032 017 Prinosiše žrtve ðavolima, ne Bogu, bogovima, kojih nijesu znali, novim, koji iz bliza doðoše, kojih se nijesu strašili oci vaši. 005 DEU 032 018 Stijenu koja te je rodila zaboravio si; zaboravio si Boga stvoritelja svojega. 005 DEU 032 019 Kad to vidje Gospod, razgnjevi se na sinove svoje i na kæeri svoje, 005 DEU 032 020 I reèe: sakriæu od njih lice svoje, vidjeæu kakav æe im biti pošljedak, jer su rod pokvaren, sinovi u kojima nema vjere. 005 DEU 032 021 Oni me razdražiše na revnost onijem što nije Bog, razgnjeviše svojim taštinama; i ja æu njih razdražiti na revnost onijem koji nije narod, narodom ludijem razljutiæu ih. 005 DEU 032 022 Jer se oganj razgorio u gnjevu mojem, i gorjeæe do najdubljega pakla; spaliæe zemlju i rod njezin, i popaliæe temelje brdima. (Sheol h7585) 005 DEU 032 023 Zgrnuæu na njih zla, strijele svoje pobacaæu na njih. 005 DEU 032 024 Glad æe ih cijediti, vruæice i ljuti pomori proždiraæe ih; i zube zvjerske poslaæu na njih i jed zmija zemaljskih. 005 DEU 032 025 Spolja æe ih ubijati maè, a po klijetima strah, i momka i djevojku, dijete na sisi i sijeda èovjeka. 005 DEU 032 026 Rekao bih: rasijaæu ih po svijem uglovima zemaljskim, uèiniæu da nestane spomena njihova izmeðu ljudi, 005 DEU 032 027 Da mi nije do mržnje neprijateljeve, da se ne bi neprijatelji njihovi ponijeli i rekli: ruka se naša uzvisila, a nije Gospod uèinio sve ovo. 005 DEU 032 028 Jer su narod koji propada sa svojih namjera, i nema u njih razuma. 005 DEU 032 029 Kamo da su pametni, da razumiju ovo, i gledaju na pošljedak svoj! 005 DEU 032 030 Kako bi jedan gonio tisuæu a dvojica tjerala deset tisuæa, da ih nije stijena njihova prodala i Gospod ih predao? 005 DEU 032 031 Jer stijena njihova nije kao naša stijena; neprijatelji naši neka budu sudije. 005 DEU 032 032 Jer je èokot njihov od èokota Sodomskoga i iz polja Gomorskoga; grožðe je njihovo grožðe otrovno, puca su mu gorka. 005 DEU 032 033 Vino je njihovo otrov zmajevski, i ljuti jed aspidin. 005 DEU 032 034 Nije li to sakriveno kod mene, zapeèaæeno u riznicama mojim? 005 DEU 032 035 Moja je osveta i plata, u svoje vrijeme popuznuæe noga njihova, jer je blizu dan propasti njihove, i ide brzo što æe ih zadesiti. 005 DEU 032 036 Sudiæe Gospod narodu svojemu, i žao æe mu biti sluga njegovijeh, kad vidi da je prošla snaga i da nema ništa ni od uhvaæenoga ni od ostavljenoga. 005 DEU 032 037 I reæi æe: gdje su bogovi njihovi? stijena u koju se uzdaše? 005 DEU 032 038 Koji salo od žrtava njegovijeh jedoše i piše vino od naljeva njihovijeh. Neka ustanu i pomogu vam, i neka vam budu zaklon. 005 DEU 032 039 Vidite sada da sam ja, ja sam, i da nema Boga osim mene. Ja ubijam i oživljujem, ranim i iscjeljujem, i nema nikoga ko bi izbavio iz moje ruke. 005 DEU 032 040 Jer podižem k nebu ruku svoju i kažem: ja sam živ dovijeka. 005 DEU 032 041 Ako naoštrim sjajni maè svoj i uzmem u ruku sud, uèiniæu osvetu na neprijateljima svojim i vratiæu onima koji mrze na me. 005 DEU 032 042 Opojiæu strijele svoje krvlju, i maè æe se moj najesti mesa, krvlju isjeèenijeh i zarobljenijeh, kad poènem osvetu na neprijateljima. 005 DEU 032 043 Veselite se narodi s narodom njegovijem, jer æe pokajati krv sluga svojih, i osvetiæe se neprijateljima svojim, i oèistiæe zemlju svoju i narod svoj. 005 DEU 032 044 I doðe Mojsije i izgovori sve rijeèi pjesme ove narodu, on i Isus sin Navin. 005 DEU 032 045 A kad izgovori Mojsije sve rijeèi ove svemu Izrailju, 005 DEU 032 046 Reèe im: privijte srce svoje k svijem rijeèima koje vam ja danas zasvjedoèavam, i kazujte ih sinovima svojim da bi držali sve rijeèi ovoga zakona i tvorili ih. 005 DEU 032 047 Jer nije prazna rijeè da za nju ne marite, nego je život vaš; i tom æete rijeèju produljiti dane svoje na zemlji, u koju idete preko Jordana da je naslijedite. 005 DEU 032 048 U isti dan reèe Gospod Mojsiju govoreæi: 005 DEU 032 049 Izidi na ovu goru Avarimsku, na goru Navav, koja je u zemlji Moavskoj prema Jerihonu, i vidi zemlju Hanansku koju dajem sinovima Izrailjevijem u državu. 005 DEU 032 050 I umri na gori na koju izideš, i priberi s k rodu svojemu, kao što je umro Aron brat tvoj na gori Oru i pribrao se k rodu svojemu. 005 DEU 032 051 Jer mi zgriješiste meðu sinovima Izrailjevijem na vodi od svaðe u Kadisu, u pustinji Sinu, što me ne proslaviste meðu sinovima Izrailjevijem. 005 DEU 032 052 Pred sobom æeš vidjeti zemlju, ali neæeš u nju uæi, u zemlju koju dajem sinovima Izrailjevijem. 005 DEU 033 001 A ovo je blagoslov kojim blagoslovi Mojsije èovjek Božji sinove Izrailjeve pred smrt svoju. 005 DEU 033 002 I reèe: Gospod izide sa Sinaja, i pokaza im se sa Sira; zasja s gore Faranske, i doðe s mnoštvom tisuæa svetaca, a u desnici mu zakon ognjeni za njih. 005 DEU 033 003 Doista ljubi narode; svi su sveti njegovi u ruci tvojoj; i oni se slegoše k nogama tvojim da prime rijeèi tvoje. 005 DEU 033 004 Mojsije nam dade zakon, našljedstvo zboru Jakovljevu. 005 DEU 033 005 Jer bijaše car u Izrailju, kad se sabirahu knezovi narodni, plemena Izrailjeva. 005 DEU 033 006 Da živi Ruvim i ne umre, a ljudi njegovijeh da bude malo! 005 DEU 033 007 A za Judu reèe: usliši Gospode glas Judin, i dovedi ga opet k narodu njegovu; ruke njegove neka vojuju za nj, a ti mu pomaži protiv neprijatelja njegovijeh. 005 DEU 033 008 I za Levija reèe: tvoj Tumim i tvoj Urim neka budu u èovjeka tvojega svetoga, kojega si okušao u Masi i s kojim si se prepirao na vodi Merivi; 005 DEU 033 009 Koji reèe ocu svojemu i materi svojoj: ne gledam na vas; koji ne poznaje braæe svoje i za sinove svoje ne zna; jer drže rijeèi tvoje, i zavjet tvoj èuvaju. 005 DEU 033 010 Oni uèe uredbama tvojim Jakova i zakonu tvojemu Izrailja, i meæu kad pod nozdrve tvoje i žrtvu što se sažiže na oltar tvoj. 005 DEU 033 011 Blagoslovi, Gospode, vojsku njegovu, i neka ti milo bude djelo ruku njegovijeh; polomi bedre onima koji ustaju na nj i koji mrze na nj, da ne ustanu. 005 DEU 033 012 Za Venijamina reèe: mili Gospodu nastavaæe bez straha s njim; zaklanjaæe ga svaki dan, i meðu pleæima njegovijem nastavaæe. 005 DEU 033 013 I za Josifa reèe: blagoslovena je zemlja njegova od Gospoda blagom s neba, rosom, i iz dubine ozdo, 005 DEU 033 014 I blagom koje dolazi od sunca, i blagom koje dolazi od mjeseca, 005 DEU 033 015 I blagom starijeh brda i blagom vjeènijeh humova, 005 DEU 033 016 I blagom na zemlji i obiljem njezinijem, i milošæu onoga koji stoji u kupini. Neka to doðe na glavu Josifu i na tjeme odvojenome izmeðu braæe svoje. 005 DEU 033 017 Krasota je njegova kao u prvenca teleta, i rogovi njegovi kao rogovi u jednoroga; njima æe bosti narode sve do kraja zemlje; to je mnoštvo tisuæa Jefremovijeh i tisuæe Manasijine. 005 DEU 033 018 A za Zavulona reèe: veseli se Zavulone izlaskom svojim, i Isahare šatorima svojim. 005 DEU 033 019 Narode æe sazvati na goru, ondje æe prinijeti žrtve pravedne; jer æe obilje morsko sisati i sakriveno blago u pijesku. 005 DEU 033 020 A za Gada reèe: blagosloven je koji širi Gada; on nastava kao lav, i kida ruku i glavu. 005 DEU 033 021 Izabra sebi prvo, jer ondje dobi dio od onoga koji dade zakon; zato æe iæi s knezovima narodnijem, i izvršivati pravdu Gospodnju i sudove njegove s Izrailjem. 005 DEU 033 022 A za Dana reèe: Dan je laviæ, koji æe iskakati iz Vasana. 005 DEU 033 023 I za Neftalima reèe: Neftalime, siti milosti i puni blagoslova Gospodnjega, zapad i jug uzmi. 005 DEU 033 024 I za Asira reèe: Asir æe biti blagosloven mimo druge sinove, biæe mio braæi svojoj, zamakaæe u ulje nogu svoju. 005 DEU 033 025 Gvožðe i mjed biæe pod obuæom tvojom; i dokle traju dani tvoji trajaæe snaga tvoja. 005 DEU 033 026 Izrailju! niko nije kao Bog, koji ide po nebu tebi u pomoæ, i u velièanstvu svojem na oblacima. 005 DEU 033 027 Zaklon je Bog vjeèni i pod mišicom vjeènom; on æe odagnati ispred tebe neprijatelje tvoje, i reæi æe: zatri! 005 DEU 033 028 Da bi nastavao Izrailj sam bezbrižno, izvor Jakovljev, u zemlji obilnoj žitom i vinom; i nebo æe njegovo kropiti rosom. 005 DEU 033 029 Blago tebi, Izrailju! ko je kao ti, narod kojega je saèuvao Gospod, štit pomoæi tvoje, i maè slave tvoje? Neprijatelji æe se tvoji poniziti, a ti æeš gaziti visine njihove. 005 DEU 034 001 Tada izide Mojsije iz polja Moavskoga na goru Navav, na vrh Fazge, koja je prema Jerihonu; i pokaza mu Gospod svu zemlju od Galada do Dana; 005 DEU 034 002 I svu zemlju Neftalimovu, i zemlju Jefremovu i Manasijinu, i svu zemlju Judinu do mora zapadnoga, 005 DEU 034 003 I južnu stranu, i ravnicu, dolinu pod Jerihonom, mjestom gdje ima mnogo palmovih drveta, do Sigora. 005 DEU 034 004 I reèe mu Gospod: ovo je zemlja, za koju sam se zakleo Avramu, Isaku i Jakovu govoreæi: sjemenu tvojemu daæu je. Pokazah ti je da je vidiš oèima svojima, ali u nju neæeš uæi. 005 DEU 034 005 I umrije ondje Mojsije sluga Gospodnji u zemlji Moavskoj po rijeèi Gospodnjoj. 005 DEU 034 006 A pogrebe ga Gospod u dolini u zemlji Moavskoj prema Vet-Fegoru; i niko ne dozna za grob njegov do današnjega dana. 005 DEU 034 007 I bješe Mojsiju sto i dvadeset godina kad umrije, i ne bjehu potamnjele oèi njegove niti ga snaga izdala. 005 DEU 034 008 I plakaše sinovi Izrailjevi za Mojsijem u polju Moavskom trideset dana; i proðoše plaèni dani žalosti za Mojsijem. 005 DEU 034 009 A Isus sin Navin bješe pun duha mudrosti, jer Mojsije bješe metnuo na nj ruke svoje. I slušaše ga sinovi Izrailjevi, i tvoriše kao što zapovjedi Gospod preko Mojsija. 005 DEU 034 010 Ali ne usta više prorok u Izrailju kao Mojsije, kojega Gospod pozna licem k licu, 005 DEU 034 011 U svijem znacima i èudesima, za koja ga posla Gospod da ih uèini u zemlji Misirskoj na Faraonu i na svijem slugama njegovijem i na svoj zemlji njegovoj, 005 DEU 034 012 I u svijem djelima krjepke ruke i u svijem strahotama velikim, koje uèini Mojsije pred svijem Izrailjem. # # BOOK 006 JOS Joshua Isus Navin 006 JOS 001 001 A po smrti Mojsija sluge Gospodnjega reèe Gospod Isusu sinu Navinu, sluzi Mojsijevu, govoreæi: 006 JOS 001 002 Mojsije sluga moj umrije; zato sada ustani, prijeði preko toga Jordana ti i sav taj narod u zemlju koju ja dajem sinovima Izrailjevijem. 006 JOS 001 003 Svako mjesto na koje stupite stopama svojim dao sam vam, kao što rekoh Mojsiju. 006 JOS 001 004 Od pustinje i od ovoga Livana do rijeke velike, rijeke Efrata, sva zemlja Hetejska do velikoga mora na zapadu, biæe meða vaša. 006 JOS 001 005 Niko se neæe održati pred tobom svega vijeka tvojega; s tobom æu biti kao što sam bio s Mojsijem, neæu otstupiti od tebe niti æu te ostaviti. 006 JOS 001 006 Budi slobodan i hrabar, jer æeš ti predati tome narodu u našljedstvo zemlju za koju sam se zakleo ocima njihovijem da æu im je dati. 006 JOS 001 007 Samo budi slobodan i hrabar da držiš i tvoriš sve po zakonu koji ti je zapovjedio Mojsije sluga moj, ne otstupaj od njega ni nadesno ni nalijevo, da bi napredovao kuda god poðeš. 006 JOS 001 008 Neka se ne rastavlja od usta tvojih knjiga ovoga zakona, nego razmišljaj o njemu dan i noæ, da držiš i tvoriš sve kako je u njemu napisano; jer æeš tada biti sreæan na putovima svojim i tada æeš napredovati. 006 JOS 001 009 Nijesam li ti zapovjedio: budi slobodan i hrabar? ne boj se i ne plaši se; jer je s tobom Gospod Bog tvoj kuda god ideš. 006 JOS 001 010 Tada zapovjedi Isus upraviteljima narodnijem govoreæi: 006 JOS 001 011 Proðite kroz oko i zapovjedite narodu govoreæi: spremite sebi brašnjenice; jer æete do tri dana prijeæi preko Jordana da uðete i uzmete zemlju koju vam Gospod Bog vaš daje u našljedstvo. 006 JOS 001 012 A plemenu Ruvimovu i Gadovu i polovini plemena Manasijina reèe Isus govoreæi: 006 JOS 001 013 Opomenite se šta vam je zapovjedio Mojsije sluga Gospodnji rekav: Gospod Bog vaš smiri vas i dade vam ovu zemlju. 006 JOS 001 014 Žene vaše, djeca vaša i stoka vaša neka ostanu u zemlji koju vam dade Mojsije s ovu stranu Jordana; vi pak prijeðite pod oružjem pred braæom svojom, koji ste god za vojsku, i pomozite im, 006 JOS 001 015 Dokle ne smiri Gospod i braæu vašu kao vas, i naslijede i oni zemlju koju im daje Gospod Bog vaš; pa se onda vratite na našljedstvo svoje, koje vam je dao Mojsije sluga Gospodnji s ovu stranu Jordana k istoku, i držite ga. 006 JOS 001 016 A oni odgovoriše Isusu govoreæi: što si nam god zapovjedio èiniæemo, i kuda nas god pošlješ iæi æemo. 006 JOS 001 017 Slušaæemo te kako smo slušali Mojsija; samo neka Gospod Bog tvoj bude s tobom kao što je bio s Mojsijem. 006 JOS 001 018 Ko bi se protivio tvojoj zapovijesti i ne bi slušao rijeèi tvojih u svemu što mu zapovjediš, neka se pogubi; samo budi slobodan i hrabar. 006 JOS 002 001 A Isus sin Navin posla iz Sitima potajno dvije uhode rekavši im: idite, vidite zemlju i Jerihon. I oni otidoše, i doðoše u kuæu jednoj kurvi, kojoj ime bješe Rava, i poèinuše ondje. 006 JOS 002 002 Ali bi javljeno caru Jerihonskom i kazano: evo, ljudi doðoše ovamo noæas izmeðu sinova Izrailjevih da uhode zemlju. 006 JOS 002 003 I posla car Jerihonski k Ravi i poruèi: izvedi ljude koji su došli k tebi i ušli u tvoju kuæu, jer su došli da uhode svu zemlju. 006 JOS 002 004 Ali žena uzevši ona dva èovjeka sakri ih; pa reèe: jest istina da su ljudi došli k meni, ali ja ne znah odakle bijahu; 006 JOS 002 005 I kad se vrata zatvorahu u sumrak, ljudi izidoše; ne znam kuda otidoše; idite brzo za njima; stignuæete ih. 006 JOS 002 006 A ona ih bješe izvela na krov, i sakrila ih pod lan netrven, koji bijaše razastrla po krovu. 006 JOS 002 007 I ljudi poðoše za njima u potjeru put Jordana do broda; i vrata se zatvoriše kad izide potjera za njima. 006 JOS 002 008 Oni pak još ne bjehu pospali, a ona doðe k njima na krov, 006 JOS 002 009 I reèe im: znam da vam je Gospod dao ovu zemlju, jer nas popade strah od vas, i prepali su se od vas svi koji žive u ovoj zemlji. 006 JOS 002 010 Jer èusmo kako je Gospod osušio pred vama Crveno More kad izidoste iz Misira, i šta ste uèinili od dva cara Amorejska koji bijahu preko Jordana, od Siona i Oga, koje pobiste. 006 JOS 002 011 I kad to èusmo, rastopi se srce naše, i ni u kome veæ nema junaštva od straha vašega; jer je Gospod, Bog vaš, Bog gore na nebu i dolje na zemlji. 006 JOS 002 012 Nego sada zakunite mi se Gospodom da æete uèiniti milost domu oca mojega kao što ja vama uèinih milost, i dajte mi znak istinit, 006 JOS 002 013 Da æete saèuvati život mojemu ocu i mojoj materi i mojoj braæi i mojim sestrama i svjema njihovijem, i da æete izbaviti duše naše od smrti. 006 JOS 002 014 A ljudi joj odgovoriše: mi æemo izginuti za vas, ako ne izdate ove naše stvari; i kad nam Gospod da ovu zemlju, uèiniæemo ti milost i vjeru. 006 JOS 002 015 Tada ih ona spusti kroz prozor po konopcu; jer kuæa njezina bješe na zidu gradskom, i ona na zidu nastavaše. 006 JOS 002 016 I reèe im: idite u goru da ne naiðe na vas potjera, i ondje se krijte tri dana dokle se ne vrati potjera, pa onda idite svojim putem. 006 JOS 002 017 A ljudi joj rekoše: biæemo prosti od ove tvoje zakletve kojom si nas zaklela; 006 JOS 002 018 Evo, kad doðemo u zemlju, veži ovu vrvcu od skerleta na prozor, kroz koji si nas spustila, i skupi kod sebe u tu kuæu oca svojega i mater i braæu i sav dom oca svojega. 006 JOS 002 019 I ko bi god izašao iz tvoje kuæe, krv njegova neka bude na njegovu glavu, a mi da nijesmo krivi; a ko god bude s tobom u kuæi, krv njegova neka doðe na naše glave, ako ga se ko rukom dotakne. 006 JOS 002 020 Ali ako izdaš ovu stvar našu, tada æemo biti prosti od tvoje zakletve, kojom si nas zaklela. 006 JOS 002 021 A ona odgovori: kako rekoste tako neka bude. Tada ih pusti, i otidoše; i ona veza vrvcu od skerleta na prozor. 006 JOS 002 022 A oni otišavši doðoše u goru, i ostaše ondje tri dana dokle se ne vrati potjera; jer ih potjera tražaše po svijem putovima, ali ih ne naðe. 006 JOS 002 023 I vratiše se ona dva èovjeka, i sišavši s gore prebrodiše i doðoše k Isusu sinu Navinu, i pripovjediše mu sve što im se dogodilo. 006 JOS 002 024 I rekoše Isusu: zaista dao nam je Gospod u ruke svu tu zemlju, i svi stanovnici one zemlje uplašili su se od nas. 006 JOS 003 001 I usta Isus ujutru rano, i kretoše se od Sitima i doðoše do Jordana on i svi sinovi Izrailjevi, i noæiše ondje a ne prijeðoše. 006 JOS 003 002 A poslije tri dana proðoše upravitelji kroz oko, 006 JOS 003 003 I zapovjediše narodu govoreæi: kad vidite kovèeg zavjeta Gospoda Boga svojega i sveštenike Levite gdje ga nose, poðite i vi s mjesta svojega i idite za njim. 006 JOS 003 004 Ali neka bude daljina izmeðu vas i njega do dvije tisuæe lakata; bliže do njega ne primièite se, da biste poznali put kojim æete iæi, jer još nikada nijeste išli tijem putem. 006 JOS 003 005 I Isus reèe narodu: osveštajte se, jer æe sjutra uèiniti Gospod èudesa meðu vama. 006 JOS 003 006 Potom reèe Isus sveštenicima govoreæi: uzmite kovèeg zavjetni, i idite pred narodom. I uzeše kovèeg zavjetni i poðoše pred narodom. 006 JOS 003 007 A Gospod reèe Isusu: danas te poèinjem uzvišavati pred svijem Izrailjem da poznadu da æu i s tobom biti kao što sam bio s Mojsijem. 006 JOS 003 008 Zato ti zapovjedi sveštenicima koji nose kovèeg zavjetni, i reci: kad doðete na kraj vode Jordana, stanite u Jordanu. 006 JOS 003 009 I reèe Isus sinovima Izrailjevim: pristupite ovamo, i èujte rijeèi Gospoda Boga svojega. 006 JOS 003 010 Potom reèe Isus: po ovom æete poznati da je Bog živi posred vas, i da æe doista odagnati ispred vas Hananeje i Heteje i Jeveje i Ferezeje i Gergeseje i Amoreje i Jevuseje: 006 JOS 003 011 Evo, kovèeg zavjeta Gospoda svoj zemlji poæi æe pred vama preko Jordana. 006 JOS 003 012 Zato sada izberite dvanaest ljudi iz plemena Izrailjeva, po jednoga èovjeka iz svakoga plemena. 006 JOS 003 013 I èim sveštenici noseæi kovèeg zavjeta Gospoda Gospoda svoj zemlji stanu nogama svojim u vodi Jordanskoj, voda æe se u Jordanu rastupiti, te æe voda koja teèe ozgo stati u gomilu. 006 JOS 003 014 I kad se podiže narod iz šatora svojih da prijeðe preko Jordana, i sveštenici ponesoše kovèeg zavjetni pred narodom, 006 JOS 003 015 I kad oni što nošahu kovèeg doðoše do Jordana, i sveštenici noseæi kovèeg okvasiše noge svoje na kraju vode jer je Jordan pun preko bregova svojih za cijelo vrijeme žetve 006 JOS 003 016 Ustavi se voda što tecijaše ozgo, i stade u jednu gomilu vrlo nadaleko, od grada Adama, koji je kraj Zaretana; a što tecijaše dolje u more kraj polja, more slano, oteèe sasvijem; i narod prelažaše prema Jerihonu. 006 JOS 003 017 A sveštenici koji nošahu kovèeg zavjeta Gospodnjega stajahu na suhu usred Jordana tvrdo, i sav Izrailj iðaše po suhu, dokle sav narod ne prijeðe preko Jordana. 006 JOS 004 001 A kad sav narod prijeðe preko Jordana, reèe Gospod Isusu govoreæi: 006 JOS 004 002 Izberite iz naroda dvanaest ljudi, po jednoga èovjeka iz svakoga plemena, 006 JOS 004 003 I zapovjedite im i recite: uzmite odavde, isred Jordana, s mjesta gdje stoje nogama svojim sveštenici, dvanaest kamena, i odnesite ih sa sobom, i metnite ih ondje gdje æete noæas noæiti. 006 JOS 004 004 Tada dozva Isus dvanaest ljudi, koje bješe odredio izmeðu sinova Izrailjevih, po jednoga èovjeka iz svakoga plemena. 006 JOS 004 005 I reèe im Isus: idite pred kovèeg Gospoda Boga svojega usred Jordana, i uzmite svaki po jedan kamen na rame svoje, prema broju plemena sinova Izrailjevijeh, 006 JOS 004 006 Da bude znak meðu vama. Kad vas poslije zapitaju sinovi vaši govoreæi: šta æe vam to kamenje? 006 JOS 004 007 Recite im: jer se voda u Jordanu rastupi pred kovèegom zavjeta Gospodnjega, kad prelažaše preko Jordana, rastupi se voda u Jordanu, i ovo je kamenje spomen sinovima Izrailjevim dovijeka. 006 JOS 004 008 I uèiniše sinovi Izrailjevi kako zapovjedi Isus; i uzeše dvanaest kamena isred Jordana, kako bješe rekao Gospod Isusu, prema broju plemena sinova Izrailjevih; i odnesoše ih sa sobom na noæište, i metnuše ih ondje. 006 JOS 004 009 A i usred Jordana postavi Isus dvanaest kamena na mjestu gdje stajahu nogama svojim sveštenici noseæi kovèeg zavjetni, i ondje ostaše do danas. 006 JOS 004 010 Sveštenici pak koji nošahu kovèeg stajahu usred Jordana dokle se ne svrši sve što bješe Gospod zapovjedio Isusu da kaže narodu, sasvijem kako bješe Mojsije zapovjedio Isusu. I narod pohitje i prijeðe. 006 JOS 004 011 A kad prijeðe sav narod, onda prijeðe i kovèeg Gospodnji i sveštenici, a narod gledaše. 006 JOS 004 012 Prijeðoše i sinovi Ruvimovi i sinovi Gadovi i polovina plemena Manasijina pod oružjem pred sinovima Izrailjevim, kao što im bješe kazao Mojsije. 006 JOS 004 013 Oko èetrdeset tisuæa naoružanijeh prijeðoše pred Gospodom preko Jordana na boj u polje Jerihonsko. 006 JOS 004 014 Taj dan uzvisi Gospod Isusa pred svijem Izrailjem; i bojahu ga se, kao što su se bojali Mojsija, svega vijeka njegova. 006 JOS 004 015 I reèe Gospod Isusu govoreæi: 006 JOS 004 016 Zapovjedi sveštenicima koji nose kovèeg od svedoèanstva neka izidu iz Jordana. 006 JOS 004 017 I zapovjedi Isus sveštenicima govoreæi: izidite iz Jordana. 006 JOS 004 018 A èim sveštenici koji nošahu kovèeg zavjeta Gospodnjega izidoše isred Jordana, i stadoše na suho nogom svojom sveštenici, odmah se povrati voda u Jordanu na mjesto svoje, i poteèe kao i prije povrh svijeh bregova svojih. 006 JOS 004 019 A izide narod iz Jordana desetoga dana prvoga mjeseca, i stadoše u oko u Galgalu, s istoka Jerihonu. 006 JOS 004 020 A onijeh dvanaest kamena, što iznesoše iz Jordana, postavi Isus u Galgalu, 006 JOS 004 021 I reèe sinovima Izrailjevim govoreæi: kad unapredak zapitaju sinovi vaši oce svoje govoreæi: šta æe to kamenje? 006 JOS 004 022 Tada obavijestite sinove svoje, i recite im: suhim prijeðe Izrailj preko ovoga Jordana. 006 JOS 004 023 Jer Gospod Bog vaš osuši Jordan pred vama dokle prijeðoste, kao što je uèinio Gospod Bog vaš od Crvenoga Mora osušivši ga pred nama dokle prijeðosmo; 006 JOS 004 024 Da bi poznali svi narodi na zemlji da je ruka Gospodnja krjepka, da biste se svagda bojali Gospoda Boga svojega. 006 JOS 005 001 A kad èuše svi carevi Amorejski, koji bijahu s ovu stranu Jordana k zapadu, i svi carevi Hananski, koji bijahu pokraj mora, da je Gospod osušio Jordan pred sinovima Izrailjevijem dokle prijeðoše, rastopi se srce u njima i nesta u njima junaštva od straha sinova Izrailjevijeh. 006 JOS 005 002 U to vrijeme reèe Gospod Isusu: naèini oštre nože, i obreži opet sinove Izrailjeve. 006 JOS 005 003 I naèini Isus oštre nože, i obreza sinove Izrailjeve na brdašcu Aralotu. 006 JOS 005 004 A ovo je uzrok zašto ih Isus obreza: sav narod što izide iz Misira, sve muškinje, svi ljudi vojnici pomriješe u pustinji na putu, pošto izidoše iz Misira; 006 JOS 005 005 Jer bješe obrezan sav narod koji izide, ali ne obrezaše nikoga u narodu koji se rodi u pustinji na putu, pošto izidoše iz Misira. 006 JOS 005 006 Jer èetrdeset godina iðahu sinovi Izrailjevi po pustinji dokle ne pomrije sav narod, ljudi vojnici, što izidoše iz Misira, jer ne slušaše glasa Gospodnjega, te im se zakle Gospod da im neæe dati da vide zemlju, za koju se zakleo Gospod ocima njihovijem da æe nam je dati, zemlju, gdje teèe mlijeko i med; 006 JOS 005 007 I na mjesto njihovo podiže sinove njihove; njih obreza Isus, jer bijahu neobrezani, jer ih ne obrezaše na putu. 006 JOS 005 008 A kad se sav narod obreza, ostaše na svojem mjestu u okolu dokle ne ozdraviše. 006 JOS 005 009 Tada reèe Gospod Isusu: danas skidoh s vas sramotu Misirsku. I prozva se ono mjesto Galgal do današnjega dana. 006 JOS 005 010 I sinovi Izrailjevi stojeæi u okolu u Galgalu, slaviše pashu èetrnaestog dana onoga mjeseca uveèe u polju Jerihonskom. 006 JOS 005 011 I sjutradan poslije pashe jedoše od žita one zemlje hljebove prijesne i zrna pržena, isti dan. 006 JOS 005 012 I presta mana sjutradan pošto jedoše žita one zemlje, i veæ više ne imaše mane sinovi Izrailjevi, nego jedoše od roda zemlje Hananske one godine. 006 JOS 005 013 I kad Isus bijaše kod Jerihona, podiže oèi svoje i pogleda, a to èovjek stoji prema njemu s golijem maèem u ruci. I pristupi k njemu Isus i reèe mu: jesi li naš ili naših neprijatelja? 006 JOS 005 014 A on reèe: nijesam; nego sam vojvoda vojske Gospodnje, sada doðoh. I Isus pade nièice na zemlju, i pokloni se, i reèe mu: šta zapovijeda gospodar moj sluzi svojemu? 006 JOS 005 015 A vojvoda vojske Gospodnje reèe Isusu: izuj obuæu s nogu svojih, jer je mjesto gdje stojiš sveto. I uèini Isus tako. 006 JOS 006 001 A Jerihon se zatvori, i èuvaše se od sinova Izrailjevih; niko ne izlažaše, niti ko ulažaše. 006 JOS 006 002 A Gospod reèe Isusu: evo, dajem ti u ruke Jerihon i cara njegova i junake njegove. 006 JOS 006 003 Zato obidite oko grada svi vojnici, iduæi oko grada jedanput na dan; tako uèini šest dana. 006 JOS 006 004 A sedam sveštenika neka nose sedam truba od rogova ovnujskih pred kovèegom; a sedmoga dana obidite oko grada sedam puta, i sveštenici neka trube u trube. 006 JOS 006 005 Pa kad otežuæi zatrube u rogove ovnujske, èim èujete glas od trube, neka povièe sav narod iza glasa; i zidovi æe gradski popadati na svojem mjestu, a narod neka ulazi, svaki naprema se. 006 JOS 006 006 Tada Isus sin Navin dozva sveštenike, i reèe im: uzmite kovèeg zavjetni, a sedam sveštenika neka nose sedam truba od rogova ovnujskih pred kovèegom Gospodnjim. 006 JOS 006 007 A narodu reèe: idite i obidite oko grada, i vojnici neka idu pred kovèegom Gospodnjim. 006 JOS 006 008 A kad Isus reèe narodu, sedam sveštenika noseæi sedam truba od rogova ovnujskih poðoše pred Gospodom, i zatrubiše u trube, a kovèeg zavjeta Gospodnjega poðe za njima. 006 JOS 006 009 A vojnici poðoše pred sveštenicima, koji trubljahu u trube, a ostali poðoše za kovèegom; iduæi trubljahu u trube. 006 JOS 006 010 A narodu zapovjedi Isus govoreæi: ne vièite, i nemojte da vam se èuje glas, i nijedna rijeè da ne izide iz usta vaših do dana kad vam ja kažem: vièite; tada æete vikati. 006 JOS 006 011 Tako obide kovèeg Gospodnji oko grada jednom; pa se vratiše u oko, i noæiše u okolu. 006 JOS 006 012 A sjutradan usta Isus rano, i sveštenici uzeše kovèeg Gospodnji. 006 JOS 006 013 I sedam sveštenika noseæi sedam truba od rogova ovnujskih iðahu pred kovèegom Gospodnjim, i iduæi trubljahu u trube; a vojnici iðahu pred njima, a ostali iðahu za kovèegom Gospodnjim; iduæi trubljahu u trube. 006 JOS 006 014 I obidoše oko grada jednom drugoga dana, pa se vratiše u oko; tako uèiniše šest dana. 006 JOS 006 015 A sedmoga dana ustaše zorom, i obidoše oko grada isto onako sedam puta; samo toga dana obidoše oko grada sedam puta. 006 JOS 006 016 A kad bi sedmi put da zatrube sveštenici u trube, Isus reèe narodu: vièite, jer vam Gospod dade grad. 006 JOS 006 017 A grad da bude proklet Gospodu i što je god u njemu; samo Rava kurva nek ostane u životu i svi koji budu kod nje u kuæi, jer sakri poslanike koje bijasmo poslali. 006 JOS 006 018 Ali se èuvajte od prokletijeh stvari da i sami ne budete prokleti uzevši što prokleto, i da ne navuèete prokletstvo na oko Izrailjev i smetete ga. 006 JOS 006 019 Nego sve srebro i zlato i posuðe od mjedi i od gvožða neka bude sveto Gospodu, neka uðe u riznicu Gospodnju. 006 JOS 006 020 Tada povika narod i zatrubiše trube, i kad narod èu glas trubni i povika iza glasa, popadaše zidovi na mjestu svom; i narod uðe u grad, svaki naprema se; i uzeše grad. 006 JOS 006 021 I pobiše kao prokleto oštrijem maèem sve što bješe u gradu, i žene i ljude, i djecu i starce, i volove i ovce i magarce. 006 JOS 006 022 A onoj dvojici što uhodiše zemlju reèe Isus: idite u kuæu one žene kurve, i izvedite nju i sve što je njezino, kao što ste joj se zakleli. 006 JOS 006 023 I otišavši oni momci što uhodiše zemlju, izvedoše Ravu i oca joj i mater joj i braæu joj i što god bješe njezino, i sav rod njezin izvedoše, i ostaviše ih iza okola Izrailjeva. 006 JOS 006 024 A grad spališe ognjem i što bješe u njemu; samo srebro i zlato i posuðe od mjedi i od gvožða metnuše u riznicu doma Gospodnjega. 006 JOS 006 025 A Ravu kurvu i dom oca njezina i sve što bješe njezino ostavi u životu Isus, i ona osta meðu Izrailjcima do danas, jer sakri poslanike koje posla Isus da uhode Jerihon. 006 JOS 006 026 I u to vrijeme prokle Isus govoreæi: proklet da je pred Gospodom èovjek koji bi ustao da gradi ovaj grad Jerihon! na prvencu svom osnovao ga, i na mjezincu svom postavio mu vrata! 006 JOS 006 027 I Gospod bijaše s Isusom, i razglasi se ime njegovo po svoj zemlji. 006 JOS 007 001 Ali se ogriješiše sinovi Izrailjevi o prokletinju, jer Ahan sin Harmije sina Zavdije sina Zarina od plemena Judina uze od prokletijeh stvari; zato se razgnjevi Gospod na sinove Izrailjeve. 006 JOS 007 002 A Isus posla ljude iz Jerihona u Gaj, koji bijaše blizu Vet-Avena s istoka Vetilju, i reèe im govoreæi: idite i uhodite zemlju. I ljudi otidoše i uhodiše Gaj. 006 JOS 007 003 I vrativši se k Isusu rekoše mu: neka ne ide sav narod; do dvije tisuæe ljudi ili do tri tisuæe ljudi neka idu, i osvojiæe Gaj; nemoj truditi svega naroda, jer ih je malo. 006 JOS 007 004 I otide ih onamo iz naroda oko tri tisuæe ljudi; ali pobjegoše od Gajana. 006 JOS 007 005 I Gajani posjekoše ih do trideset i šest ljudi; i goniše ih od vrata dori do Sivarima, i pobiše ih na strmeni; i rastopi se srce u narodu, i posta kao voda. 006 JOS 007 006 A Isus razdrije haljine svoje i pade licem na zemlju pred kovèegom Gospodnjim, i leža do veèera, on i starješine Izrailjeve, i posuše se prahom po glavi. 006 JOS 007 007 I reèe Isus: jaoh! Gospode Bože, zašto prevede ovaj narod preko Jordana da nas predaš u ruke Amorejcima da nas pobiju? o, da šæasmo ostati preko Jordana! 006 JOS 007 008 Jaoh! Gospode, šta da kažem, kad je Izrailj obratio pleæi pred neprijateljima svojim? 006 JOS 007 009 Èuæe Hananeji i svi stanovnici te zemlje, i sleæi æe se oko nas, i istrijebiæe ime naše sa zemlje; i šta æeš uèiniti od velikoga imena svojega? 006 JOS 007 010 A Gospod reèe Isusu: ustani; što si pao na lice svoje? 006 JOS 007 011 Zgriješio je Izrailj, i prestupio zavjet moj koji sam im zapovjedio: jer uzeše od prokletijeh stvari, i ukradoše, i zatajiše, i metnuše meðu svoje stvari. 006 JOS 007 012 Zato neæe moæi sinovi Izrailjevi stajati pred neprijateljima svojim; pleæi æe obraæati pred neprijateljima svojim, jer su pod prokletstvom; neæu više biti s vama, ako ne istrijebite izmeðu sebe prokletinje. 006 JOS 007 013 Ustani, osveštaj narod, i reci: osveštajte se za sjutra; jer ovako veli Gospod Bog Izrailjev: prokletstvo je usred tebe, Izrailju; neæeš moæi stajati pred neprijateljima svojim dokle ne uklonite prokletstva izmeðu sebe. 006 JOS 007 014 Pristupiæete ujutru po plemenima svojim; i koje pleme oblièi Gospod ono æe pristupiti po porodicama svojim, i koju porodicu oblièi Gospod ona æe pristupiti po domovima svojim; i koji dom oblièi Gospod, pristupiæe ljudi iz njega jedan po jedan. 006 JOS 007 015 Pa ko se naðe u prokletstvu, neka se spali ognjem i on i sve njegovo, jer prestupi zavjet Gospodnji i uèini bezakonje u Izrailju. 006 JOS 007 016 I ustavši Isus ujutru rano reèe te pristupi Izrailj po plemenima svojim; i oblièi se pleme Judino. 006 JOS 007 017 Potom reèe te pristupiše porodice Judine; i oblièi se porodica Zarina; potom reèe te pristupi porodica Zarina, domaæin jedan po jedan, i oblièi se Zavdija. 006 JOS 007 018 I reèe, te pristupi njegov dom, ljudi jedan po jedan, i oblièi se Ahan sin Harmije sina Zavdije sina Zarina od plemena Judina. 006 JOS 007 019 I reèe Isus Ahanu: sine, hajde daj hvalu Gospodu Bogu Izrailjevu, i priznaj pred njim, i kaži mi šta si uèinio, nemoj tajiti od mene. 006 JOS 007 020 A Ahan odgovori Isusu i reèe: istina je, ja zgriješih Gospodu Bogu Izrailjevu, i uèinih tako i tako: 006 JOS 007 021 Vidjeh u plijenu jedan lijep plašt Vavilonski, i dvjesta sikala srebra, i jednu šipku zlata od pedeset sikala, pa se polakomih i uzeh; i eno je zakopano u zemlju usred mojega šatora, i srebro ozdo. 006 JOS 007 022 Tada Isus posla poslanike, koji otrèaše u šator, i gle, bješe zakopano u šatoru njegovu, i ozdo srebro. 006 JOS 007 023 I uzeše iz šatora i donesoše k Isusu i svijem sinovima Izrailjevijem, i metnuše pred Gospoda. 006 JOS 007 024 Tada Isus i s njim sav Izrailj uzeše Ahana sina Zarina, i srebro i plašt i šipku zlata, i sinove njegove i kæeri njegove, i volove njegove i magarce njegove, i ovce njegove, i šator i sve što bješe njegovo, i izvedoše u dolinu Ahor. 006 JOS 007 025 I reèe Isus: što si nas smeo? Gospod da te smete danas! I zasu ga kamenjem sav Izrailj, i spališe sve ognjem zasuvši kamenjem. 006 JOS 007 026 Potom nabacaše na nj veliku gomilu kamenja, koja stoji i danas. I Gospod se povrati od žestine gnjeva svojega. Otuda se prozva ono mjesto dolina Ahor do danas. 006 JOS 008 001 Iza toga reèe Gospod Isusu: ne boj se i ne plaši se; uzmi sa sobom sav narod što je za boj, pa ustani i idi na Gaj; evo predadoh ti u ruke cara Gajskoga i narod njegov i grad njegov i zemlju njegovu. 006 JOS 008 002 I uèini s Gajem i carem njegovijem kako si uèinio s Jerihonom i njegovijem carem; ali plijen iz njega i stoku njegovu razgrabite za se. Namjesti zasjedu iza grada. 006 JOS 008 003 I usta Isus i sav narod što bješe za boj, da idu na Gaj; i izabra Isus trideset tisuæa junaka, i posla ih noæu; 006 JOS 008 004 I zapovjedi im govoreæi: gledajte vi koji æete biti u zasjedi iza grada, da ne budete vrlo daleko od grada, nego budite svi gotovi. 006 JOS 008 005 A ja i sav narod što je sa mnom primaknuæemo se ka gradu; pa kad oni izidu pred nas, mi æemo kao i prije pobjeæi ispred njih. 006 JOS 008 006 Te æe oni poæi za nama dokle ih ne odvojimo od grada, jer æe reæi: bježe ispred nas kao i prije. I mi æemo bježati ispred njih. 006 JOS 008 007 Tada vi izidite iz zasjede i istjerajte iz grada što bude ostalo. Jer æe vam ga dati Gospod Bog vaš u ruke. 006 JOS 008 008 A kad uzmete grad, zapalite ga ognjem; po rijeèi Gospodnjoj uèinite. Eto, zapovjedio sam vam. 006 JOS 008 009 Tako ih posla Isus, i oni otidoše u zasjedu, i stadoše izmeðu Vetilja i Gaja, sa zapada Gaju; a Isus prenoæi onu noæ meðu narodom. 006 JOS 008 010 A ujutru usta Isus rano i prebroji narod, pa poðe sa starješinama Izrailjevijem pred narodom na Gaj. 006 JOS 008 011 I sva vojska što bješe s njim poðe i primakavši se doðoše prema gradu i stadoše u oko sa sjevera Gaju; a bijaše dolina izmeðu njih i Gaja. 006 JOS 008 012 I uze oko pet tisuæa ljudi, i namjesti ih u zasjedu izmeðu Vetilja i Gaja, sa zapada gradu Gaju. 006 JOS 008 013 I kad se namjesti sav narod, sva vojska, što bijaše sa sjevera gradu i što bijaše u zasjedi sa zapada gradu, izide Isus onu noæ usred doline. 006 JOS 008 014 I kad to vidje car Gajski, ljudi u gradu pohitješe i uraniše; i izidoše onaj èas u polje pred Izrailja u boj, car i sav narod njegov. A ne znaðaše da ima zasjeda za njim iza grada. 006 JOS 008 015 Tada Isus i sav Izrailj, kao da ih pobiše, nagoše bježati k pustinji. 006 JOS 008 016 A oni sazvaše sav narod što bješe u gradu da ih tjeraju. I tjeraše Isusa, i odvojiše se od svoga grada. 006 JOS 008 017 I ne osta niko u Gaju ni u Vetilju da ne poðe za Izrailjem; i ostaviše grad otvoren, i tjerahu Izrailja. 006 JOS 008 018 Tada reèe Gospod Isusu: digni zastavu što ti je u ruci prema Gaju, jer æu ti ga dati u ruke. I podiže Isus zastavu što mu bješe u ruci prema gradu. 006 JOS 008 019 A oni što bijahu u zasjedi odmah ustaše sa svojega mjesta, i potrèaše èim on podiže ruku svoju, i uðoše u grad i uzeše ga, i brzo zapališe grad ognjem. 006 JOS 008 020 A kad se Gajani obazreše, a to dim od grada dizaše se do neba, i ne imahu kuda bježati ni tamo ni amo; a narod koji bježaše u pustinju povrati se na one koji ga tjerahu. 006 JOS 008 021 I Isus i sav Izrailj vidjevši da je zasjeda njihova uzela grad i gdje se diže dim od grada, vratiše se i udariše na Gajane. 006 JOS 008 022 A oni iz grada izidoše pred njih, te bijahu meðu Izrailjcima odovud i odonud, i pobiše ih tako da nijedan ne osta živ niti uteèe. 006 JOS 008 023 A cara Gajskoga uhvatiše živa i dovedoše k Isusu. 006 JOS 008 024 A kad pobiše Izrailjci sve Gajane u polju, u pustinji, kuda ih goniše, i padoše svi od oštroga maèa, te se istrijebiše, onda se vratiše svi Izrailjci u Gaj, i isjekoše što još bješe u njemu oštrijem maèem. 006 JOS 008 025 A svijeh što izgiboše onaj dan, i ljudi i žena, bješe dvanaest tisuæa, samijeh Gajana. 006 JOS 008 026 I Isus ne spusti ruke svoje, koju bješe podigao sa zastavom, dokle ne pobiše sve stanovnike Gajske. 006 JOS 008 027 Samo stoku i plijen iz grada onoga razgrabiše Izrailjci za se, kao što bješe Gospod zapovjedio Isusu. 006 JOS 008 028 I Isus spali Gaj, i obrati ga u gomilu vjeènu, i u pustoš do današnjega dana. 006 JOS 008 029 A cara Gajskoga objesi na drvo i ostavi do veèera; a o zahodu sunèanom zapovijedi Isus te skidoše tijelo njegovo s drveta i baciše pred vrata gradska, i nabacaše na nj veliku gomilu kamenja, koja stoji i danas. 006 JOS 008 030 Tada Isus naèini oltar Gospodu Bogu Izrailjevu na gori Evalu, 006 JOS 008 031 Kao što bješe zapovjedio Mojsije sluga Gospodnji sinovima Izrailjevim, kao što piše u knjizi zakona Mojsijeva, oltar od cijeloga kamenja, preko kojega nije prevuèeno gvožðe; i prinesoše na njemu žrtve paljenice Gospodu, i prinesoše žrtve zahvalne. 006 JOS 008 032 I prepisa ondje na kamenju zakon Mojsijev, koji je napisao sinovima Izrailjevijem. 006 JOS 008 033 I sav Izrailj i starješine njegove i upravitelji i sudije njegove stadoše s obje strane kovèega, prema sveštenicima Levitima, koji nošahu kovèeg zavjeta Gospodnjega, i stranac i domorodac; polovina prema gori Garizinu a polovina prema gori Evalu, kao što bješe zapovjedio Mojsije sluga Gospodnji da blagoslovi narod Izrailjev najprije. 006 JOS 008 034 I potom proèita sve rijeèi zakona, blagoslov i prokletstvo, sve kako je napisano u knjizi zakona. 006 JOS 008 035 Ne bi ni jedne rijeèi od svega što je Mojsije napisao, koje ne proèita Isus pred svijem zborom Izrailjevim, i ženama i djecom i strancima koji iðahu meðu njima. 006 JOS 009 001 A kad to èuše svi carevi koji bijahu s ovu stranu Jordana po brdima i po dolinama i po svemu brijegu velikoga mora dori do Livana, Hetejin i Amorejin, Hananejin, Ferezejin, Jevejin i Jevusejin, 006 JOS 009 002 Skupiše se svi da se složno biju s Isusom i s Izrailjem. 006 JOS 009 003 A koji življahu u Gavaonu èuvši šta uèini Isus od Jerihona i od Gaja, 006 JOS 009 004 Uèiniše i oni prijevaru; jer otidoše i naèiniše se poslanici, i uzeše stare torbe na svoje magarce i stare mjehove vinske, poderane i iskrpljene, 006 JOS 009 005 I obuæu staru i iskrpljenu na noge svoje, i haljine stare na se; i sav hljeb što ponesoše na put bješe suh i pljesniv. 006 JOS 009 006 I otidoše k Isusu u oko u Galgalu, i rekoše njemu i ljudima Izrailjcima: doðosmo iz daljne zemlje; hajde uhvatite vjeru s nama. 006 JOS 009 007 A ljudi Izrailjci rekoše Jevejima: može biti da sjedite usred nas, pa kako æemo uhvatiti vjeru s vama? 006 JOS 009 008 Ali oni rekoše Isusu: mi smo sluge tvoje. A Isus im reèe: ko ste i otkuda idete? 006 JOS 009 009 A oni mu rekoše: iz zemlje vrlo daljne doðoše sluge tvoje u ime Gospoda Boga tvojega; jer èusmo slavu njegovu i sve što je uèinio u Misiru, 006 JOS 009 010 I sve što je uèinio dvojici careva Amorejskih, koji bijahu s onu stranu Jordana, Sionu caru Esevonskom i Ogu caru Vasanskom koji bijaše u Astarotu. 006 JOS 009 011 I rekoše nam starješine naše i svi stanovnici naše zemlje govoreæi: uzmite brašnjenice na put, i idite im na susret i recite im: mi smo sluge vaše, hajde uhvatite vjeru s nama. 006 JOS 009 012 Ovo je hljeb naš: vruæ smo ponijeli na put od kuæa svojih kad smo pošli pred vas, a sad eto osušio se i upljesnivio. 006 JOS 009 013 A ovo su mjehovi vinski: nalismo nove, i eto su se veæ poderali; i haljine naše i obuæa naša ovetša od daljnoga puta. 006 JOS 009 014 I povjerovaše ljudi po brašnjenici, a ne upitaše Gospoda šta æe reæi. 006 JOS 009 015 I Isus uèini s njima mir, i zadade im vjeru da æe ih ostaviti u životu; i zakleše im se knezovi od zbora. 006 JOS 009 016 Ali poslije tri dana kad uhvatiše vjeru s njima, èuše da su im susjedi i da žive usred njih. 006 JOS 009 017 Jer poðoše sinovi Izrailjevi i doðoše u gradove njihove treæi dan; a gradovi im bijahu: Gavaon i Kefira i Virot i Kirijat-Jarim. 006 JOS 009 018 I ne pobiše ih sinovi Izrailjevi, jer im se knezovi od zbora zakleše Gospodom Bogom Izrailjevijem. Ali sav zbor vikaše na knezove. 006 JOS 009 019 Tada svi knezovi rekoše svemu zboru: mi smo im se zakleli Gospodom Bogom Izrailjevijem; zato sada ne možemo dirati u njih. 006 JOS 009 020 Uèinimo im to, i ostavimo ih u životu, da ne doðe gnjev na nas radi zakletve kojom im se zaklesmo. 006 JOS 009 021 Još im rekoše knezovi: neka ostanu u životu, pa neka sijeku drva i nose vodu svemu zboru, kako im knezovi kazaše. 006 JOS 009 022 Potom ih dozva Isus i reèe im govoreæi: zašto nas prevariste i rekoste: vrlo smo daleko od vas, kad eto živite usred nas? 006 JOS 009 023 Zato sada da ste prokleti i da ste dovijeka robovi i da sijeèete drva i nosite vodu za dom Gospoda Boga mojega. 006 JOS 009 024 A oni odgovoriše Isusu i rekoše: doista je bilo javljeno slugama tvojim kako je zapovjedio Gospod Bog tvoj Mojsiju sluzi svojemu da vam da svu ovu zemlju i da istrijebi sve stanovnike ove zemlje ispred vas; stoga se vrlo pobojasmo životu svojemu od vas i uèinismo tako. 006 JOS 009 025 A sada eto smo ti u ruku; èini što misliš da je dobro i pravo da s nama uèiniš. 006 JOS 009 026 I uèini im tako i saèuva ih od ruku sinova Izrailjevijeh, te ih ne pobiše. 006 JOS 009 027 I odredi ih Isus u taj dan da sijeku drva i nose vodu zboru i za oltar Gospodnji do današnjega dana na mjestu koje izbere. 006 JOS 010 001 A kad èu Adonisedek car Jerusalimski da je Isus uzeo Gaj i raskopao ga, kao što je uèinio s Jerihonom i njegovijem carem, tako da je uèinio i s Gajem i njegovijem carem, i da su Gavaonjani uèinili mir s Izrailjem i stoje usred njih, 006 JOS 010 002 Uplaši se vrlo; jer Gavaon bijaše velik grad kao kakav carski grad, i bijaše veæi od Gaja, i svi ljudi u njemu bijahu hrabri. 006 JOS 010 003 Zato posla Adonisedek car Jerusalimski k Oamu caru Hevronskom i k Piramu caru Jarmutskom i k Jafiji caru Lahiskom i k Daviru caru Jeglonskom, i poruèi: 006 JOS 010 004 Hodite k meni, i pomozite mi da udarimo na Gavaon, jer uèini mir s Isusom i sa sinovima Izrailjevim. 006 JOS 010 005 I skupi se i poðe pet careva Amorejskih, car Jerusalimski, car Hevronski, car Jarmutski, car Lahiski, car Jeglonski, oni i sva vojska njihova, i stavši u oko pod Gavaonom poèeše ga biti. 006 JOS 010 006 Tada Gavaonjani poslaše k Isusu u oko u Galgalu i rekoše: nemoj dignuti ruku svojih sa sluga svojih; hodi brzo k nama, izbavi nas i pomozi nam, jer se skupiše na nas svi carevi Amorejski koji žive u gorama. 006 JOS 010 007 I izide Isus iz Galgala, on i s njim sav narod što bješe za boj, svi junaci. 006 JOS 010 008 I Gospod reèe Isusu: ne boj ih se; jer ih dadoh tebi u ruke, nijedan ih se neæe održati pred tobom. 006 JOS 010 009 I Isus udari na njih iznenada, išavši cijelu noæ od Galgala, 006 JOS 010 010 I smete ih Gospod pred Izrailjem, koji ih ljuto pobi kod Gavaona, pa ih potjera putem kako se ide u Vetoron, i sjekoše ih do Azike i do Makide. 006 JOS 010 011 A kad bježahu ispred Izrailja i bijahu niz vrlet Vetoronsku, baci Gospod na njih kamenje veliko iz neba dori do Azike, te ginjahu: i više ih izgibe od kamenja gradnoga nego što ih pobiše sinovi Izrailjevi maèem. 006 JOS 010 012 Tada progovori Isus Gospodu onaj dan kad Gospod predade Amorejca sinovima Izrailjevijem, i reèe pred sinovima Izrailjevijem: stani sunce nad Gavaonom, i mjeseèe nad dolinom Elonskom. 006 JOS 010 013 I stade sunce i ustavi se mjesec, dokle se ne osveti narod neprijateljima svojim. Ne piše li to u knjizi istinitoga? I stade sunce nasred neba i ne naže k zapadu skoro za cio dan. 006 JOS 010 014 I ne bi takoga dana ni prije ni poslije, da Gospod posluša glas èovjeèji, jer Gospod vojeva za Izrailja. 006 JOS 010 015 I vrati se Isus i sav Izrailj s njim u oko u Galgal. 006 JOS 010 016 A onijeh pet careva utekoše i sakriše se u peæinu kod Makide. 006 JOS 010 017 I doðe glas Isusu: naðe se pet careva sakrivenijeh u peæini kod Makide. 006 JOS 010 018 A Isus reèe: privalite veliko kamenje na vrata peæini, i namjestite ljude kod nje da ih èuvaju. 006 JOS 010 019 A vi ne stojte, nego gonite neprijatelje svoje i bijte ostatak njihov, ne dajte im da uðu u gradove svoje, jer vam ih dade u ruke Gospod Bog vaš. 006 JOS 010 020 A kad Isus i sinovi Izrailjevi prestaše biti ih u boju vrlo velikom, razbivši ih sasvijem, a koji ih ostaše živi, utekoše u tvrde gradove, 006 JOS 010 021 Vrati se sav narod zdravo u oko k Isusu u Makidu, i niko ne maèe jezikom svojim na sinove Izrailjeve, ni na jednoga. 006 JOS 010 022 Tada reèe Isus: otvorite vrata od one peæine, i izvedite k meni onijeh pet careva iz peæine. 006 JOS 010 023 I uèiniše tako, i izvedoše k njemu onijeh pet careva iz peæine: cara Jerusalimskoga, cara Hevronskoga, cara Jarmutskoga, cara Lahiskoga, cara Jeglonskoga. 006 JOS 010 024 A kad izvedoše te careve k Isusu, sazva Isus sve ljude Izrailjce, i reèe vojvodama od vojske koje bijahu išle s njim: pristupite i stanite nogama svojim na vratove ovijem carevima. I oni pristupiše i stadoše im na vratove nogama svojim. 006 JOS 010 025 A Isus im reèe: ne bojte se i ne plašite se; budite slobodni i hrabri, jer æe tako uèiniti Gospod svijem neprijateljima vašim na koje zavojštite. 006 JOS 010 026 Potom ih pobi Isus i pogubi ih, i objesi ih na pet drveta, i ostaše viseæi na drvetima do veèera. 006 JOS 010 027 A o zahodu sunèanom zapovjedi Isus te ih skidoše s drveta i baciše ih u peæinu, u koju se bijahu sakrili, i metnuše veliko kamenje na vrata peæini, koje osta ondje do danas. 006 JOS 010 028 Istoga dana uze Isus i Makidu, i sve u njoj isijeèe oštrijem maèem, i cara njezina i njih pobi, sve duše koje bjehu u njoj, ne ostavi nijednoga živa; i uèini s carem Makidskim kao što uèini s carem Jerihonskim. 006 JOS 010 029 Potom otide Isus i sav Izrailj s njim iz Makide u Livnu, i stade biti Livnu. 006 JOS 010 030 Pa i nju predade Gospod u ruke Izrailju i cara njezina; i isijeèe sve oštrijem maèem, sve duše koje bijahu u njoj, ne ostavi u njoj nijednoga živa; i uèini s carem njezinijem kao što uèini s carem Jerihonskim. 006 JOS 010 031 Potom otide Isus i sav Izrailj s njim iz Livne na Lahis, i stade u oko pred njim, i stade ga biti. 006 JOS 010 032 I Gospod predade Lahis u ruke Izrailju, i on ga uze sjutradan, i isijeèe sve oštrijem maèem, sve duše što bijahu u njemu, isto onako kako uèini s Livnom. 006 JOS 010 033 Tada doðe Oram car Gezerski u pomoæ Lahisu; ali pobi Isus njega i narod njegov da ne osta nijedan živ. 006 JOS 010 034 Potom poðe Isus i sav Izrailj s njim iz Lahisa na Jeglon, i stavši u oko prema njemu udariše na nj; 006 JOS 010 035 I uzeše ga isti dan, i isjekoše sve oštrijem maèem; sve duše što bijahu u njemu pobi taj dan isto onako kako uèini s Lahisom. 006 JOS 010 036 Potom se podiže Isus i sav Izrailj s njim iz Jeglona na Hevron, i stadoše ga biti; 006 JOS 010 037 I uzeše ga i isjekoše oštrijem maèem, i cara njegova i sve gradove njegove, sve duše što bijahu u njima; ne ostavi nijednoga živa isto onako kako uèini s Jeglonom; zatr ga sa svijem dušama što bijahu u njemu. 006 JOS 010 038 Potom se obrati Isus i sav Izrailj s njim na Davir, i stade ga biti; 006 JOS 010 039 I uze ga i cara njegova i sve gradove njegove, i isjekoše ih oštrijem maèem i zgubiše sve duše što bijahu u njima; ne ostavi nijednoga živa; kao što uèini s Hevronom, tako uèini s Davirom i carom njegovijem, i kao što uèini s Livnom i carem njezinijem. 006 JOS 010 040 Tako pobi Isus svu zemlju, gore i južnu stranu i ravnice i doline, i sve careve njihove; ne ostavi nijednoga živa, nego sve duše žive zgubi, kao što bješe zapovjedio Gospod Bog Izrailjev. 006 JOS 010 041 I pobi ih Isus od Kadis-Varnije do Gaze, i svu zemlju Gosensku do Gavaona. 006 JOS 010 042 A sve te careve i zemlju njihovu uze Isus ujedanput; jer Gospod Bog Izrailjev vojevaše za Izrailja. 006 JOS 010 043 Potom se vrati Isus i sav Izrailj s njim u oko u Galgal. 006 JOS 011 001 A kad to èu Javin car Asorski, posla k Jovavu caru Madonskom i k caru Simronskom i k caru Ahsavskom, 006 JOS 011 002 I k carevima koji bijahu na sjeveru u gorama i po ravnicama na jugu od Hinerota i u dolini i u Nafat-Doru na zapad, 006 JOS 011 003 Ka Hananejinu na istoku i zapadu, i Amorejinu i Hetejinu i Ferezejinu i Jevusejinu u gorama, i k Jevejinu pod Ermonom u zemlji Mispi. 006 JOS 011 004 I izidoše oni i sva vojska njihova s njima, mnogi narod kao pijesak na brijegu morskom, i konji i kola mnoga veoma. 006 JOS 011 005 Svi ti carevi dogovoriše se i doðoše, i stadoše zajedno u oko na vodi Meromu, da udare na Izrailja. 006 JOS 011 006 A Gospod reèe Isusu; ne boj ih se; jer sjutra u ovo doba ja æu uèiniti te æe svi biti pobijeni pred Izrailjem; konjma njihovijem ispresijecaj žile, i kola njihova popali ognjem. 006 JOS 011 007 I izide Isus i sva vojska s njim na njih na vodu Merom iznenada, i udariše na njih. 006 JOS 011 008 I Gospod ih dade u ruke Izrailju, te ih razbiše i tjeraše ih do Sidona velikoga i do vode Misrefota i do polja Mispe na istok; i tako ih pobiše da ne ostaviše nijednoga živa. 006 JOS 011 009 I uèini im Isus kako mu bješe zapovjedio Gospod: konjma njihovijem ispresijeca žile, i kola njihova popali ognjem. 006 JOS 011 010 I vrativši se Isus u to vrijeme, uze Asor, i ubi cara njegova maèem; a Asor bješe prije glava svijem tijem carstvima. 006 JOS 011 011 I pobiše sve živo što bješe u njemu oštrijem maèem sijekuæi, te ne osta ništa živo; a Asor spališe ognjem. 006 JOS 011 012 I sve gradove onijeh careva i sve careve njihove uze Isus i isijeèe ih oštrijem maèem i pobi ih, kao što bješe zapovjedio Mojsije sluga Gospodnji. 006 JOS 011 013 Ali nijednoga grada koji osta u opkopima svojim ne popali Izrailj, osim samoga Asora, koji spali Isus. 006 JOS 011 014 A sav plijen iz tijeh gradova i stoku pograbiše za sebe sinovi Izrailjevi; samo ljude sve isjekoše oštrijem maèem, te ih istrijebiše, ne ostaviše ništa živa. 006 JOS 011 015 Kako zapovjedi Gospod Mojsiju sluzi svojemu, tako Mojsije zapovjedi Isusu, a Isus tako uèini; ništa ne izostavi od svega što bješe Gospod zapovjedio Mojsiju. 006 JOS 011 016 I tako uze Isus svu tu zemlju, gore i sav južni kraj i svu zemlju Gosensku, i ravnicu i polje, goru Izrailjevu i ravnicu njegovu. 006 JOS 011 017 Od gore Alaka, koja se pruža k Siru, do Val-Gada u polju Livanskom, pod gorom Ermonom; i sve careve njihove zarobi i pobi ih i pogubi. 006 JOS 011 018 Dugo vremena vojeva Isus na te careve. 006 JOS 011 019 Ne bi nijednoga grada koji uèini mir sa sinovima Izrailjevijem, osim Jeveja koji življahu u Gavaonu; sve ih uzeše ratom. 006 JOS 011 020 Jer od Gospoda bi, te otvrdnu srce njihovo da izidu u boj na Izrailja, da bi ih potro i da im ne bi bilo milosti, nego da bi ih istrijebio, kao što bješe zapovjedio Gospod Mojsiju. 006 JOS 011 021 U to vrijeme doðe Isus, te istrijebi Enakime iz gora, iz Hevrona, iz Davira, iz Anava i iz sve gore Judine i iz sve gore Izrailjeve, s gradovima njihovijem potr ih Isus. 006 JOS 011 022 Nijedan Enakim ne osta u zemlji sinova Izrailjevih; samo u Gazi, u Gatu i u Azotu ostaše. 006 JOS 011 023 Tako uze Isus svu zemlju, kao što bješe kazao Gospod Mojsiju; i dade je u našljedstvo Izrailju prema dijelovima njihovijem, po plemenima njihovijem. I zemlja poèinu od rata. 006 JOS 012 001 A ovo su carevi zemaljski koje pobiše sinovi Izrailjevi i zemlju njihovu osvojiše s onu stranu Jordana k istoku, od potoka Arnona do gore Ermona i svu ravnicu k istoku: 006 JOS 012 002 Sion car Amorejski koji stajaše u Esevonu i vladaše od Aroira koji je na brijegu potoka Arnona, i od polovine potoka i polovinom Galada do potoka Javoka, gdje je meða sinova Amonskih; 006 JOS 012 003 I od ravnice do mora Hinerotskoga k istoku, i do mora uz polje, do mora slanoga k istoku, kako se ide k Vetsimotu, i s juga pod goru Fazgu; 006 JOS 012 004 I susjed mu Og car Vasanski, koji bješe ostao od Rafaja i sjeðaše u Astarotu i u Edrajinu, 006 JOS 012 005 I vladaše gorom Ermonom i Salhom i svijem Vasanom do meðe Gesurske i Mahatske, i polovinom Galada do meðe Siona cara Esevonskoga. 006 JOS 012 006 Njih pobi Mojsije sluga Gospodnji i sinovi Izrailjevi; i tu zemlju dade Mojsije sluga Gospodnji u našljedstvo plemenu Ruvimovu i plemenu Gadovu i polovini plemena Manasijina. 006 JOS 012 007 A ovo su carevi zemaljski koje pobi Isus sa sinovima Izrailjevijem s onu stranu Jordana k zapadu, od Val-Gada u polju Livanskom pa do gore Alaka kako se ide k Siru; i tu zemlju dade Isus plemenima Izrailjevijem u našljedstvo prema dijelovima njihovijem, 006 JOS 012 008 Po gorama i po ravnicama, po poljima i po dolinama, i u pustinji i na južnom kraju, zemlju Hetejsku, Amorejsku i Hananejsku, Ferezejsku, Jevejsku i Jevusejsku: 006 JOS 012 009 Car Jerihonski jedan; car Gajski do Vetilja jedan; 006 JOS 012 010 Car Jerusalimski jedan; car Hevronski jedan; 006 JOS 012 011 Car Jarmutski jedan; car Lahiski jedan; 006 JOS 012 012 Car Jeglonski jedan; car Gezerski jedan; 006 JOS 012 013 Car Davirski jedan; car Gaderski jedan; 006 JOS 012 014 Car Oramski jedan; car Aradski jedan; 006 JOS 012 015 Car od Livne jedan; car Odolamski jedan; 006 JOS 012 016 Car Makidski jedan; car Vetiljski jedan; 006 JOS 012 017 Car Tafuvski jedan; car Eferski jedan; 006 JOS 012 018 Car Afeèki jedan; car Saronski jedan; 006 JOS 012 019 Car Madonski jedan; car Asorski jedan; 006 JOS 012 020 Car Simron-Meronski jedan; car Ahsavski jedan; 006 JOS 012 021 Car Tanaški jedan; car Megidski jedan; 006 JOS 012 022 Car Kedeski jedan; car Jokneamski kod Karmela jedan; 006 JOS 012 023 Car Dorski u Nafat-Doru jedan; car Gojimski u Galgalu jedan; 006 JOS 012 024 Car Teraski jedan. Svega trideset i jedan car. 006 JOS 013 001 A Isus veæ bijaše star i vremenit. I reèe mu Gospod: ti si star i vremenit, a zemlje je ostalo vrlo mnogo da se osvoji. 006 JOS 013 002 Ovo je zemlja što je ostala: sve meðe Filistejske i sva Gesurska, 006 JOS 013 003 Od Siora, koji je pred Misirom, do meðe Akaronske na sjever; to pripada Hananejima; pet kneževina Filistejskih, Gazejska, Azotska, Askalonska, Getejska i Akaronska, i Aveji; 006 JOS 013 004 S juga sva zemlja Hananejska i Meara, što pripada Sidoncima do Afeka, do meðe Amorejske. 006 JOS 013 005 I zemlja Givlejska i sav Livan k istoku, od Val-Gada pod gorom Ermonom pa do ulaska Ematskoga; 006 JOS 013 006 Sve koji žive u toj gori od Livana do vode Misrefota, sve Sidonce ja æu otjerati ispred sinova Izrailjevih; samo je razdijeli ždrijebom Izrailju u našljedstvo, kao što sam ti zapovjedio. 006 JOS 013 007 Razdijeli dakle tu zemlju u našljedstvo meðu devet plemena i polovinu plemena Manasijina. 006 JOS 013 008 Jer s drugom polovinom pleme Ruvimovo i Gadovo primiše svoj dio, koji im dade Mojsije s onu stranu Jordana k istoku, kako im dade Mojsije sluga Gospodnji, 006 JOS 013 009 Od Aroira koji je na brijegu potoka Arnona i grada nasred potoka, i svu ravnicu Medevsku do Devona, 006 JOS 013 010 I sve gradove Siona cara Amorejskoga, koji careva u Esevonu, do meðe sinova Amonovijeh, 006 JOS 013 011 I Galad i meðu Gesursku i Mahatsku i svu goru Ermonsku i sav Vasan do Salhe; 006 JOS 013 012 Sve carstvo Ogovo u Vasanu, koji Og carova u Astarotu i Edrajinu i bješe ostao od Rafaja; a Mojsije ih pobi i istrijebi. 006 JOS 013 013 Ali Gesureja i Mahateja ne izagnaše sinovi Izrailjevi, nego Gesureji i Mahateji ostaše meðu Izrailjem do danas. 006 JOS 013 014 Samo plemenu Levijevu ne dade našljedstva; žrtve ognjene Gospoda Boga Izrailjeva jesu našljedstvo njegovo, kao što mu je rekao. 006 JOS 013 015 A dade Mojsije plemenu sinova Ruvimovijeh po porodicama njihovijem, 006 JOS 013 016 I meðe im bjehu od Aroira koji je na brijegu potoka Arnona, i grad koji je na srijedi potoka, i sva ravan do Medeve, 006 JOS 013 017 Esevon sa svijem gradovima svojim u ravni, Devon i Vamot-Val i Vet-Valmeon, 006 JOS 013 018 I Jasa i Kadimot i Mifat, 006 JOS 013 019 I Kirijatajim i Sivma i Zaret-Sar na gori kod doline, 006 JOS 013 020 I Vet-Fegor i Azdot-Fazga i Vet-Jesimot, 006 JOS 013 021 I svi gradovi u ravni, i sve carstvo Siona cara Amorejskoga, koji carova u Esevonu, kojega ubi Mojsije s knezovima Madijamskim, Evijom i Rekemom i Surom i Urom i Revom, knezovima Sionovijem, koji življahu u onoj zemlji. 006 JOS 013 022 I Valama sina Veorova vraèa ubiše sinovi Izrailjevi maèem s drugima pobijenijem. 006 JOS 013 023 I bjehu meðe sinova Ruvimovijeh Jordan s meðama svojim. To je našljedstvo sinova Ruvimovijeh po porodicama njihovijem, gradovi i sela njihova. 006 JOS 013 024 I dade Mojsije plemenu Gadovu, sinovima Gadovijem po porodicama njihovijem, 006 JOS 013 025 I bjehu im meðe Jazir i svi gradovi Galadski i polovina zemlje sinova Amonovijeh do Aroira koji je prema Ravi, 006 JOS 013 026 I od Esevona do Ramot-Mispe i Vetonima, i od Mahanaima do meðe Davirske; 006 JOS 013 027 I u dolini Vet-Aram i Vet-Nimra i Sokot i Safon; ostatak carstva Siona cara Esevonskoga, Jordan i meða njegova do kraja mora Hinerotskoga s onu stranu Jordana na istok. 006 JOS 013 028 To je našljedstvo sinova Gadovijeh po porodicama njihovijem, gradovi i sela njihova. 006 JOS 013 029 I dade Mojsije polovini plemena Manasijina, i dobi polovina plemena sinova Manasijinih po porodicama svojim; 006 JOS 013 030 Meða im bješe od Mahanaima, sav Vasan, sve carstvo Oga cara Vasanskoga, i sva sela Jairova, što su u Vasanu, šezdeset gradova. 006 JOS 013 031 I polovina Galada, i Astarot i Edrajin, gradovi carstva Ogova u Vasanu, dopadoše sinovima Mahira sina Manasijina, polovini sinova Mahirovijeh po porodicama njihovijem. 006 JOS 013 032 To je što razdijeli u našljedstvo Mojsije u polju Moavskom s onu stranu Jordana prema Jerihonu na istoku. 006 JOS 013 033 A plemenu Levijevu ne dade Mojsije našljedstva; Gospod je Bog Izrailjev njihovo našljedstvo, kao što im je rekao. 006 JOS 014 001 A ovo je što dobiše našljedstvo sinovi Izrailjevi u zemlji Hananskoj, što razdijeliše u našljedstvo Eleazar sveštenik i Isus sin Navin i poglavari porodica otaèkih po plemenima sinova Izrailjevih, 006 JOS 014 002 Ždrijebom dijeleæi im našljedstvo, kao što zapovijedi Gospod preko Mojsija, meðu devet plemena i polovinu plemena. 006 JOS 014 003 Jer Mojsije dade našljedstvo dvjema plemenima i polovini plemena s ovu stranu Jordana, a Levitima ne dade našljedstva meðu njima. 006 JOS 014 004 Jer sinova Josifovijeh bjehu dva plemena: Manasijino i Jefremovo, i Levitima ne dadoše dijela u zemlji, osim gradova u kojima æe živjeti i podgraða njihovijeh za stoku njihovu i za blago njihovo. 006 JOS 014 005 Kako bješe zapovjedio Gospod Mojsiju, tako uèiniše sinovi Izrailjevi i podijeliše zemlju. 006 JOS 014 006 A sinovi Judini doðoše k Isusu u Galgalu, i reèe mu Halev sin Jefonijin Kenezej: ti znaš šta je kazao Gospod Mojsiju sluzi Božijemu za me i za te u Kadis-Varniji. 006 JOS 014 007 Bilo mi je èetrdeset godina kad me posla Mojsije sluga Gospodnji iz Kadis-Varnije da uhodim zemlju, i javih mu stvar, kako mi je bilo u srcu. 006 JOS 014 008 A braæa moja što idoše sa mnom uplašiše srce narodu; ali se ja jednako držah Gospoda Boga svojega. 006 JOS 014 009 I zakle se Mojsije onaj dan govoreæi: zaista zemlja po kojoj si hodio nogama svojima, dopašæe tebi u našljedstvo i sinovima tvojim dovijeka; jer si se sasvijem držao Gospoda Boga mojega. 006 JOS 014 010 A sada, eto, saèuva me Gospod u životu, kao što je rekao; ima veæ èetrdeset i pet godina kako to reèe Gospod Mojsiju, kad Izrailj iðaše po pustinji; i sad, eto, ima mi danas osamdeset i pet godina. 006 JOS 014 011 I danas sam jošte krjepak, kao što sam bio kad me je Mojsije slao; krjepost mi je i sad onaka kaka je bila onda za boj i da odlazim i dolazim. 006 JOS 014 012 Zato daj mi sada ovu goru, za koju je govorio Gospod u onaj dan; jer si èuo u onaj dan da su ondje Enakimi i gradovi veliki i tvrdi; da ako bude Gospod sa mnom, te ih istjeram, kao što je Gospod kazao. 006 JOS 014 013 I Isus ga blagoslovi, i dade Hevron Halevu sinu Jefonijinu u našljedstvo. 006 JOS 014 014 Zato pripade Hevron Halevu sinu Jefonijinu Kenezeju u našljedstvo do današnjega dana, jer se jednako držao Gospoda Boga Izrailjeva. 006 JOS 014 015 A ime Hevronu bijaše preðe Kirijat-Arva, a Arva bijaše velik èovjek meðu Enakimima. I zemlja poèinu od rata. 006 JOS 015 001 A ovo bješe dio sinova Judinijeh po porodicama njihovijem: uz meðu Edomsku, pustinja Sin k jugu na kraju južne strane; 006 JOS 015 002 I bješe im južna meða od kraja slanoga mora, od zaliva koji ide k jugu. 006 JOS 015 003 A otuda ide na jug na brdo Akravim, prelazi preko Sina, i pruža se od juga na Kadis-Varniju, i dopire do Esrona, a otuda ide na Adar i savija se na Karku; 006 JOS 015 004 Otuda iduæi do Aselmona izlazi na potok Misirski, i kraj toj meði udara u more. To vam je južna meða. 006 JOS 015 005 A meða k istoku slano more do kraja Jordana; a meða sa sjeverne strane od zaliva morskoga, do kraja Jordana; 006 JOS 015 006 Odatle ide ta meða na Vet-Oglu, i pruža se od sjevera do Vet-Arave; i odatle ide ta meða na kamen Voana sina Ruvimova; 006 JOS 015 007 Odatle ide ta meða do Davira od doline Ahora, i na sjever ide na Galgal, prema brdu Adumimskom na južnoj strani potoka; potom ide ta meða do vode En-Semesa, i udara u studenac Rogil; 006 JOS 015 008 Odatle ide ta meða preko doline sinova Enomovijeh pokraj Jevuseja s juga, a to je Jerusalim; otuda ide meða na vrh gore koja je prema dolini Enomu k zapadu i koja je nakraj doline Rafajske k sjeveru; 006 JOS 015 009 Potom se savija meða s vrha te gore k izvoru vode Neftoje i izlazi na gradove u gori Efronu; a odatle se pruža meða do Vala, a to je Kirijat-Jarim; 006 JOS 015 010 Potom ide meða od Vala na zapad ka gori Siru, i ide pokraj gore Jarima sa sjevera, a to je Hasalon, i spušta se na Vet-Semes, i dolazi do Tamne; 006 JOS 015 011 I ide meða pokraj Akarona k sjeveru, i dopire do Sikrona, i ide preko gore Vala i pruža se do Javnila, i izlazi ta meða na more. 006 JOS 015 012 A meða je zapadna pokraj velikoga mora i njegovijeh meða. To su meðe sinova Judinijih unaokolo po porodicama njihovijem. 006 JOS 015 013 A Halevu sinu Jefonijinu dade Isus dio meðu sinovima Judinijem, kao što mu zapovjedi Gospod: Kirijat-Arvu; a Arva je bio otac Enakov, i to je Hevron; 006 JOS 015 014 I odatle izagna Halev tri sina Enakova: Sesaja i Ahimana i Talmaja sinove Enakove. 006 JOS 015 015 I odatle otide na Davirane; a Davir se prije zvaše Kirijat-Sefer. 006 JOS 015 016 I reèe Halev: ko savlada Kirijat-Sefer i uzme ga, daæu mu za ženu Ahsu kæer svoju. 006 JOS 015 017 I uze ga Gotonilo sin Kenezov, brat Halevov; i dade mu Ahsu kæer svoju za ženu. 006 JOS 015 018 I kad polažaše, nagovaraše ga da ište polje u oca njezina; pa skoèi s magarca. A Halev joj reèe: šta ti je? 006 JOS 015 019 A ona reèe: daj mi dar; kad si mi dao suhe zemlje, daj mi i izvora vodenijeh. I dade joj izvore gornje i izvore donje. 006 JOS 015 020 Ovo je našljedstvo plemena sinova Judinijeh po porodicama njihovijem; 006 JOS 015 021 Ovo su gradovi po krajevima plemena sinova Judinijeh, duž meðe Edomske k jugu: Kavseil i Eder i Jagur, 006 JOS 015 022 I Kina i Dimona i Adada, 006 JOS 015 023 I Kades i Asor i Itnan, 006 JOS 015 024 Zif i Telem i Valot, 006 JOS 015 025 I Asor-Adata i Kiriot; Esron je Asor; 006 JOS 015 026 Amam i Sama i Molada, 006 JOS 015 027 I Asar-Gada i Esemon i Vet-Falet, 006 JOS 015 028 I Asar-Sual i Vir-Saveja i Viziotija, 006 JOS 015 029 Vala i Im i Asem, 006 JOS 015 030 I Eltolad i Hesil i Orma, 006 JOS 015 031 I Siklag i Madmana i Sansana, 006 JOS 015 032 I Levaot i Sileim i Ajin i Rimon; svega dvadeset i devet gradova sa selima svojim. 006 JOS 015 033 U ravni Estaol i Saraja i Asna, 006 JOS 015 034 I Zanoja i En-Ganim, Tafuja i Inam, 006 JOS 015 035 Jarmut i Odolam, Sohot i Azika. 006 JOS 015 036 I Sagarim i Aditajim i Gedira i Gedirotajim; èetrnaest gradova sa selima svojim. 006 JOS 015 037 Sevan i Adasa i Magdal-Gad, 006 JOS 015 038 I Dilan i Mispa i Jokteil, 006 JOS 015 039 Lahis i Vaskat i Jeglon, 006 JOS 015 040 I Havon i Lamas i Hitlis, 006 JOS 015 041 I Gedirot, Vet-Dagon, i Nama i Makida; šesnaest gradova sa selima svojim. 006 JOS 015 042 Livna i Eter i Asan, 006 JOS 015 043 I Jefta i Asna i Nesiv, 006 JOS 015 044 I Keila i Ahziv i Marisa; devet gradova sa selima svojim. 006 JOS 015 045 Akaron sa selima i zaseocima; 006 JOS 015 046 Od Akarona do mora sve što je pokraj Azota sa selima svojim; 006 JOS 015 047 Azot sa selima i zaseocima, Gaza sa selima i zaseocima do potoka Misirskoga i do velikoga mora s meðama. 006 JOS 015 048 A u gori: Samir i Jatir i Sohot, 006 JOS 015 049 I Dana i Kirijat-Sana, a to je Davir, 006 JOS 015 050 I Anav i Estemon i Anim, 006 JOS 015 051 I Gosen i Olon i Gilon; jedanaest gradova sa selima svojim. 006 JOS 015 052 Arav i Duma i Esan, 006 JOS 015 053 I Janum i Vet-Tafuja i Afeka, 006 JOS 015 054 I Humata i Kirijat-Arva, a to je Hevron, i Sior; devet gradova sa selima svojim. 006 JOS 015 055 Maon, Karmel i Zif i Juta, 006 JOS 015 056 Jezrael i Jogdeam i Zanoja, 006 JOS 015 057 Kajin, Gavaja i Tamna; deset gradova sa selima svojim. 006 JOS 015 058 Alul, Vet-Sur i Gedor, 006 JOS 015 059 I Marat i Vet-Anot i Eltekon; šest gradova sa selima svojim. 006 JOS 015 060 Kirijat-Val, to je Kirijat-Jarim, i Rava; dva grada sa selima svojim. 006 JOS 015 061 U pustinji: Vet-Arava, Midin i Sehaha, 006 JOS 015 062 I Nivsan, i grad soni, i Engadija; šest gradova sa selima svojim. 006 JOS 015 063 A Jevuseja koji življahu u Jerusalimu ne mogoše istjerati sinovi Judini; zato ostaše Jevuseji sa sinovima Judinijem u Jerusalimu do danas. 006 JOS 016 001 I dopade dio sinovima Josifovijem od Jordana kod Jerihona, od vode Jerihonske k istoku, na pustinju koja ide od Jerihona na goru Vetiljsku, 006 JOS 016 002 A od Vetilja ide na Luz i dolazi do meðe Arhijske do Atarota, 006 JOS 016 003 Potom ide na zapad do meðe Jafletske pa do meðe donjega Vet-Orona i do Gezera, i izlazi na more. 006 JOS 016 004 Tako dobiše našljedstvo sinovi Josifovi, Manasija i Jefrem. 006 JOS 016 005 A bješe meða sinovima Jefremovijem po porodicama njihovijem, bješe meða našljedstva njihova k istoku Atarot-Adar do gornjega Vet-Orona, 006 JOS 016 006 I izlazi meða na more kod Mihmete sa sjeverne strane, pa se obræe meða k istoku do Tanat-Silona, i prolazi s istoka do Janohe, 006 JOS 016 007 Potom slazi od Janohe do Atarota i Narata, i došavši do Jerihona udara u Jordan. 006 JOS 016 008 Od Tafuje ide meða k istoku do potoka Kane i izlazi na more. To je našljedstvo plemena sinova Jefremovijeh po porodicama njihovijem. 006 JOS 016 009 A gradovi bijahu odvojeni sinovima Jefremovijem u našljedstvu sinova Manasijinih, svi gradovi sa selima svojim. 006 JOS 016 010 A ne izagnaše Hananejina koji življaše u Gezeru; zato ostaše Hananeji meðu sinovima Jefremovijem do danas plaæajuæi danak. 006 JOS 017 001 I dopade dio plemenu Manasijinu, a on bješe prvenac Josifov; Mahiru prvencu Manasijinu ocu Galadovu, jer bješe èovjek junak, zato mu dopade Galad i Vasan; 006 JOS 017 002 Dobiše dio i ostali sinovi Manasijini po porodicama svojim, sinovi Avijezerovi, i sinovi Helekovi, i sinovi Azrilovi, i sinovi Sihemovi, i sinovi Eferovi, i sinovi Semidini. To su sinovi Manasije sina Josifova; ljudi po porodicama svojim. 006 JOS 017 003 A Salpad sin Efera sina Galada sina Mahira sina Manasijina nije imao sinova nego kæeri; i ovo su imena kæerima njegovijem: Mala i Nuja, Egla, Melha i Tersa. 006 JOS 017 004 I one doðoše pred Eleazara sveštenika i pred Isusa sina Navina i pred knezove, i rekoše: Gospod je zapovjedio Mojsiju da nam se dade našljedstvo meðu braæom našom. I dade im Isus po zapovijesti Gospodnjoj našljedstvo meðu braæom oca njihova. 006 JOS 017 005 I dopade Manasiji deset dijelova, osim zemlje Galadske i Vasanske, koje su s onu stranu Jordana. 006 JOS 017 006 Jer kæeri Manasijine dobiše našljedstvo meðu sinovima njegovijem, a zemlja Galadska dopade drugim sinovima Manasijinim. 006 JOS 017 007 A meða Manasijina bješe od Asira k Mihmeti, koja je prema Sihemu, potom ide ta meða nadesno k stanovnicima En-Tafujskim. 006 JOS 017 008 A Manasijina je zemlja Tafujska, ali Tafuja na meði Manasijinoj pripada sinovima Jefremovijem. 006 JOS 017 009 Odatle slazi meða na potok Kanu, s južne strane toga potoka; i gradovi su Jefremovi meðu gradovima Manasijinim; a meða je Manasijina sa sjeverne strane potoka i izlazi na more. 006 JOS 017 010 S juga je Jefremovo, a sa sjevera Manasijino, a more im je meða; i s Asirom granièe na sjeveru a s Isaharom na istoku. 006 JOS 017 011 Jer je Manasijino u plemenu Isaharovu i Asirovu: Vet-San sa selima svojim, i Ivleam sa selima svojim, i Dorani sa selima svojim, i En-Dorani sa selima svojim, i Tanašani sa selima svojim, i Megiðani sa selima svojim; ta tri kraja. 006 JOS 017 012 Ali sinovi Manasijini ne mogoše izagnati Hananeja iz tijeh gradova, nego Hananeji stadoše živjeti u toj zemlji. 006 JOS 017 013 Ali kad ojaèaše sinovi Izrailjevi, udariše danak na Hananeje, ali ih ne izagnaše. 006 JOS 017 014 A sinovi Josifovi rekoše Isusu govoreæi: zašto si nam dao u našljedstvo jedan dio i jedno uže, kad je nas množina i Gospod nas je blagoslovio dovde? 006 JOS 017 015 A Isus im reèe: kad vas je množina, idite u šumu, i ondje okrèite sebi u zemlji Ferezejskoj i Rafajskoj, ako vam je tijesna gora Jefremova. 006 JOS 017 016 A sinovi Josifovi rekoše: neæe nam biti dosta ova gora; a svi Hananeji koji žive u dolini imaju gvozdena kola; i oni koji su u Vet-Sanu i u selima njegovijem i oni koji su u dolini Jezraelskoj. 006 JOS 017 017 A Isus reèe domu Josifovu, Jefremu i Manasiji, govoreæi: velik si narod i silan si, neæeš imati jednoga dijela. 006 JOS 017 018 Nego gora neka bude tvoja; ako je šuma, isijeci je, pak æeš imati meðe njezine; jer æeš izagnati Hananeje, ako i imaju gvozdena kola, ako i jesu jaki. 006 JOS 018 001 I sabra se sav zbor sinova Izrailjevijeh u Silom i ondje namjestiše šator od sastanka, pošto pokoriše zemlju. 006 JOS 018 002 Ali još bijaše sinova Izrailjevijeh sedam plemena, kojima ne bi dato našljedstvo. 006 JOS 018 003 I Isus reèe sinovima Izrailjevijem: dokle æete oklijevati, te ne idete i uzmete zemlju koju vam je dao Gospod Bog otaca vaših? 006 JOS 018 004 Izberite izmeðu sebe po tri èovjeka iz svakoga plemena, pa neka se dignu i proðu zemlju, i neka je prepišu na našljedstva svoja, pa onda neka doðu k meni. 006 JOS 018 005 I neka je razdijele na sedam dijelova; Juda æe ostati u svojim meðama s juga, i dom æe Josifov ostati u meðama svojim sa sjevera. 006 JOS 018 006 A vi prepišite zemlju na sedam dijelova, i donesite amo k meni, da bacim ždrijeb za plemena vaša ovdje pred Gospodom Bogom našim. 006 JOS 018 007 Jer Leviti nemaju dijela meðu vama, jer je sveštenstvo Gospodnje njihovo našljedstvo; a Gad i Ruvim i polovina plemena Manasijina primiše našljedstvo svoje s onu stranu Jordana na istoku, koje im dade Mojsije sluga Gospodnji. 006 JOS 018 008 Tada ustaše ljudi i poðoše; a Isus zapovjedi ljudima koji otidoše da prepišu zemlju govoreæi: idite i proðite zemlju i prepišite je, pa onda doðite k meni, te æu baciti ždrijeb za vas ovdje pred Gospodom u Silomu. 006 JOS 018 009 I otidoše ljudi i proðoše zemlju i prepisaše je u knjigu selo po selo na sedam dijelova; potom se vratiše k Isusu u oko u Silom. 006 JOS 018 010 I Isus baci ždrijeb za njih u Silomu pred Gospodom, i ondje podijeli Isus zemlju meðu sinove Izrailjeve po dijelovima njihovijem. 006 JOS 018 011 I izide ždrijeb za pleme sinova Venijaminovijeh po porodicama njihovijem, i doðe meða dijela njihova meðu sinove Judine i sinove Josifove. 006 JOS 018 012 I bi im meða sa sjevera do Jordana, i ona ide pokraj Jerihona sa sjevera i pruža se na goru k zapadu, i izlazi u pustinju Vet-Aven; 006 JOS 018 013 A odatle ide ta meða do Luza, s južne strane Luzu, a to je Vetilj, i slazi do Atarot-Adara pokraj gore koja je s juga Vet-Oronu donjemu. 006 JOS 018 014 Otuda izlazi meða i savija se pokraj mora k jugu od gore, koja je prema Vet-Oronu na jug, i izlazi na Kirijat-Val, a to je Kirijat-Jarim, grad sinova Judinijeh. To je zapadna strana. 006 JOS 018 015 A južna strana od kraja Kirijat-Jarima, i izlazi ta meða k zapadu, pa ide na izvor vode Neftoje, 006 JOS 018 016 I slazi ta meða nakraj gore koja je prema dolini sina Enomova a u dolini Rafajskoj k zapadu, i ide preko doline Enomove pokraj Jevuseja k jugu, i slazi na izvor Rogil; 006 JOS 018 017 Potom se obræe od sjevera i ide na En-Semes, a otuda ide na Galilot, koji je prema gori Adumimskoj, i slazi na kamen Voana sina Ruvimova; 006 JOS 018 018 Otuda ide stranom koja je prema Aravi k sjeveru i slazi u Aravu; 006 JOS 018 019 Potom ide pokraj Vet-Ogle k sjeveru i udara u zaliv slanoga mora sa sjeverne strane do kraja Jordana na jugu. To je južna meða. 006 JOS 018 020 A Jordan je meða s istoène strane. To je našljedstvo sinova Venijaminovijeh s meðama njihovijem unaokolo po porodicama njihovijem. 006 JOS 018 021 A gradovi plemena sinova Venijaminovijeh po porodicama njihovijem jesu: Jerihon i Vet-Ogla i Emek-Kesis, 006 JOS 018 022 I Vet-Arava i Semarajim i Vetilj, 006 JOS 018 023 I Avin i Fara i Ofra, 006 JOS 018 024 I Hefar-Amona i Ofnija i Gava; dvanaest gradova sa selima svojim; 006 JOS 018 025 Gavaon i Rama i Virot, 006 JOS 018 026 I Mispa i Hefira i Mosa, 006 JOS 018 027 I Rekem i Jerfail i Tarala, 006 JOS 018 028 I Sila, Elef i Jevus, a to je Jerusalim, Gavat, Kirijat; èetrnaest gradova sa selima svojim. To je našljedstvo sinova Venijaminovijeh po porodicama njihovijem. 006 JOS 019 001 Potom izide drugi ždrijeb za Simeuna, pleme sinova Simeunovijeh po porodicama njihovijem, i bi našljedstvo njihovo usred našljedstva sinova Judinijeh. 006 JOS 019 002 I dopade im u našljedstvo Vir-Saveja i Saveja i Molada, 006 JOS 019 003 I Asar-Sual i Vala i Asem, 006 JOS 019 004 I Eltolad i Vetul i Orma, 006 JOS 019 005 I Siklag i Vet-Markavot i Asar-Susa, 006 JOS 019 006 I Vet-Levaot i Saruen; trinaest gradova sa selima svojim; 006 JOS 019 007 Ajin, Remon i Eter i Asan, èetiri grada sa selima svojim; 006 JOS 019 008 I sva sela što bijahu oko tijeh gradova dori do Valat-Vira, a to je Ramat južni. To je našljedstvo plemena sinova Simeunovijeh po porodicama njihovijem. 006 JOS 019 009 Od dijela sinova Judinijeh dopade našljedstvo sinovima Simeunovijem, jer dio sinova Judinijeh bijaše velik za njih, zato sinovi Simeunovi dobiše našljedstvo na njihovu našljedstvu. 006 JOS 019 010 Potom izide treæi ždrijeb za sinove Zavulonove po porodicama njihovijem; i meða našljedstvu njihovu bi do Sarida. 006 JOS 019 011 A odatle ide meða njihova pokraj mora na Maralu, i dopire do Davaseta, i ide na potok koji je prema Jokneamu, 006 JOS 019 012 Pa se okreæe od Sarida na istok do meðe Kislot-Tavorske, i ide na Davrat i izlazi do Jafe; 006 JOS 019 013 Otuda ide opet k istoku do Gita-Efera, a to je Ita-Kasin, i izlazi na Remon-Metoar, a to je Neja; 006 JOS 019 014 Otuda se savija meða k sjeveru na Anaton, i izlazi u dolinu Jeftail, 006 JOS 019 015 S Katatom i s Nalalom i Simronom i Idalom i Vitlejemom, dvanaest gradova sa selima svojim. 006 JOS 019 016 To je našljedstvo sinova Zavulonovijeh po porodicama njihovijem, to su gradovi i sela njihova. 006 JOS 019 017 Za Isahara izide ždrijeb èetvrti, za sinove Isaharove po porodicama njihovijem; 006 JOS 019 018 A meða im bi: Jezrael i Kesulot i Sunim, 006 JOS 019 019 I Aferajim i Seon i Anaharat, 006 JOS 019 020 I Ravit i Kision i Aves, 006 JOS 019 021 I Remet i En-Ganim i En-Ada i Vet-Fasis, 006 JOS 019 022 A otuda ide meða na Tavor i na Sahasimu i Vet-Semes, i udara u Jordan; šesnaest gradova sa selima svojim. 006 JOS 019 023 To je našljedstvo plemena sinova Isaharovijeh po porodicama njihovijem; to su gradovi i sela njihova. 006 JOS 019 024 Potom izide ždrijeb peti za pleme sinova Asirovijeh po porodicama njihovijem. 006 JOS 019 025 I meða im bi: Helkat i Alija i Veten, i Ahsaf, 006 JOS 019 026 I Alameleh i Amad i Misal, i pruža se do Karmela k moru i do Sihor-Livnata, 006 JOS 019 027 I odatle se savija k istoku na Vet-Dagon, i dopire do Zavulona i do doline Jeftaila k sjeveru, i do Vetemeka i Naila, i ide do Havula nalijevo; 006 JOS 019 028 I Hevron i Reov i Amon i Kana dori do Sidona velikoga; 006 JOS 019 029 Otuda se savija meða na Ramu i do tvrdoga grada Tira, a otuda se savija na Osu i izlazi na more pokraj dijela Ahsivskoga; 006 JOS 019 030 I Ama i Afek i Reov; dvadeset i dva grada sa selima svojim. 006 JOS 019 031 To je našljedstvo plemena sinova Asirovijeh po porodicama njihovijem, to su gradovi i sela njihova. 006 JOS 019 032 Za sinove Neftalimove izide ždrijeb šesti, za sinove Neftalimove po porodicama njihovijem, 006 JOS 019 033 I meða im bi od Elafa i od Alona do Sananima, i od Adami-Nekeva i Javnila do Lakuma, i izlazi na Jordan; 006 JOS 019 034 Potom se obræe meða na zapad k Aznot-Tavoru, i ide na Ukok, i dopire do Zavulona s juga i do Asira sa zapada i do Jude na Jordanu s istoka. 006 JOS 019 035 A tvrdi su gradovi: Sidim, Ser i Amat, Rakat i Hinerot, 006 JOS 019 036 I Adama i Rama i Asor, 006 JOS 019 037 I Kedes i Edrej i En-Asor, 006 JOS 019 038 I Iron Migdalil, Orem i Vet-Anat i Vet-Semes; devetnaest gradova sa selima svojim. 006 JOS 019 039 To je našljedstvo plemena sinova Neftalimovijeh po porodicama njihovijem, to su gradovi sa selima svojim. 006 JOS 019 040 Sedmi ždrijeb izide za pleme sinova Danovijeh po porodicama njihovijem, 006 JOS 019 041 I meða našljedstvu njihovu bi Sara i Estaol i Ir-Semes, 006 JOS 019 042 I Salavin i Ajalon i Jetla, 006 JOS 019 043 I Elon i Tamnata i Akaron, 006 JOS 019 044 I Eltekon i Giveton i Valat, 006 JOS 019 045 I Jud i Vani-Varak i Gat-Rimon, 006 JOS 019 046 I Me-Jarkon i Rakon s meðama svojim prema Jopi. 006 JOS 019 047 Ali meðe sinova Danovijeh izidoše male za njih; zato izidoše sinovi Danovi i udariše na Lesem i uzeše ga i pobiše oštrijem maèem i osvojiše ga, i naseliše se u njemu, i Lesem prozvaše Dan po imenu Dana oca svojega. 006 JOS 019 048 To je našljedstvo plemena sinova Danovijeh po porodicama njihovijem; to su gradovi i sela njihova. 006 JOS 019 049 A kad podijeliše zemlju po meðama njezinijem, dadoše sinovi Izrailjevi našljedstvo Isusu sinu Navinu meðu sobom. 006 JOS 019 050 Po zapovijesti Gospodnjoj dadoše mu grad koji zaiska, Tamnat-Sarah u gori Jefremovoj, a on sagradi grad i naseli se u njemu. 006 JOS 019 051 To su našljedstva koja Eleazar sveštenik i Isus sin Navin i glavari porodica otaèkih u plemenima sinova Izrailjevijeh podijeliše ždrijebom u Silomu pred Gospodom na vratima šatora od sastanka, i tako podijeliše zemlju. 006 JOS 020 001 Potom reèe Gospod Isusu govoreæi: 006 JOS 020 002 Kaži sinovima Izrailjevijem i reci: Odredite gradove za utoèišta, za koje sam vam govorio preko Mojsija, 006 JOS 020 003 Da onamo uteèe krvnik koji ubije koga nehotice, ne misleæi, da vam budu utoèišta od osvetnika. 006 JOS 020 004 Pa kad ko uteèe u koji od tijeh gradova, neka stane pred vratima gradskim i neka kaže starješinama onoga grada stvar svoju, pa neka ga prime k sebi, i dadu mu mjesto da sjedi kod njih. 006 JOS 020 005 I ako doðe za njim osvetnik, neka mu ne dadu krvnika u ruke, jer je nehotice ubio bližnjega niti je prije mrzio na nj. 006 JOS 020 006 Nego neka sjedi u gradu onom dokle ne stane pred zbor na sud, do smrti poglavara sveštenièkoga koji bude onda, tada neka se krvnik vrati i ide u svoj grad i svojoj kuæi, u grad iz kojega je utekao. 006 JOS 020 007 I odijeliše Kedes u Galileji u gori Neftalimovoj i Sihem u gori Jefremovoj i Kirijat-Arvu, to je Hevron, u gori Judinoj. 006 JOS 020 008 A preko Jordana od Jerihona na istok odrediše Vosor u pustinji, u ravni, od plemena Ruvimova, i Ramot u Galadu od plemena Gadova, i Golan u Vasanu od plemena Manasijina. 006 JOS 020 009 To su gradovi odreðeni svijem sinovima Izrailjevijem i došljaku koji se bavi meðu njima, da uteèe u njih ko god ubije koga nehotice i da ne pogine od ruke osvetnikove dokle ne stane pred zbor. 006 JOS 021 001 Tada doðoše glavari otaèkih porodica Levitskih k Eleazaru svešteniku i k Isusu sinu Navinu i glavarima porodica otaèkih i plemenima sinova Izrailjevijeh. 006 JOS 021 002 I rekoše im u Silomu u zemlji Hananskoj govoreæi: Gospod je zapovjedio preko Mojsija da nam se dadu gradovi gdje æemo živjeti i podgraða njihova za stoku našu. 006 JOS 021 003 I dadoše sinovi Izrailjevi Levitima od našljedstva svojega po zapovijesti Gospodnjoj ove gradove i podgraða njihova: 006 JOS 021 004 Izide ždrijeb za porodice Katove; i dopade sinovima Arona sveštenika izmeðu Levita ždrijebom trinaest gradova od plemena Judina i od plemena Simeunova i od plemena Venijaminova. 006 JOS 021 005 A ostalijem sinovima Katovijem dopade ždrijebom deset gradova od porodica plemena Jefremova i od plemena Danova i od polovine plemena Manasijina. 006 JOS 021 006 A sinovima Girsonovijem dopade ždrijebom od porodica plemena Isaharova i od plemena Asirova i od plemena Neftalimova i od polovine plemena Manasijina u Vasanu trinaest gradova; 006 JOS 021 007 Sinovima Merarijevim po porodicama njihovijem od plemena Ruvimova i od plemena Gadova i od plemena Zavulonova dvanaest gradova. 006 JOS 021 008 Dadoše dakle sinovi Izrailjevi Levitima te gradove i podgraða njihova ždrijebom, kao što bješe zapovjedio Gospod preko Mojsija. 006 JOS 021 009 I dadoše od plemena sinova Judinijeh i od plemena sinova Simeunovijeh ove gradove koji se kazuju po imenima; 006 JOS 021 010 I dopade sinovima Aronovijem od porodica Katovijeh izmeðu sinova Levijevih, za koje pade prvi ždrijeb, 006 JOS 021 011 Njima dopade: Kirijat-Arva, a Arva je otac Anakov, a taj je grad Hevron u gori Judinoj, s podgraðem svojim unaokolo. 006 JOS 021 012 A polje oko toga grada i sela njegova dadoše Halevu sinu Jefonijinu u našljedstvo. 006 JOS 021 013 Dadoše dakle sinovima Arona sveštenika grad za utoèište krvniku Hevron s podgraðem, i Livnu s podgraðem. 006 JOS 021 014 I Jatir s podgraðem, i Estemoju s podgraðem, 006 JOS 021 015 I Olon s podgraðem, i Davir s podgraðem, 006 JOS 021 016 I Ajin s podgraðem, i Jutu s podgraðem, i Vet-Semes s podgraðem: devet gradova od ta dva plemena. 006 JOS 021 017 A od plemena Venijaminova Gavaon s podgraðem, i Gavaju s podgraðem, 006 JOS 021 018 Anatot s podgraðem, i Almon s podgraðem: èetiri grada. 006 JOS 021 019 Svega gradova sinova Arona sveštenika trinaest gradova s podgraðima. 006 JOS 021 020 A porodicama sinova Katovijeh, Levitima, što ih još bješe od sinova Katovijeh, dopadoše na njihov ždrijeb gradovi od plemena Jefremova; 006 JOS 021 021 Dopade im grad za utoèište krvniku Sihem s podgraðem u gori Jefremovoj, i Gezer s podgraðem, 006 JOS 021 022 I Kivsajim s podgraðem, i Vet-Oron s podgraðem: èetiri grada; 006 JOS 021 023 A od plemena Danova: Eltekon s podgraðem, Giveton s podgraðem, 006 JOS 021 024 Ajalon s podgraðem, Gat-Rimon s podgraðem: èetiri grada. 006 JOS 021 025 A od polovine plemena Manasijina: Tanah s podgraðem i Gat-Rimon s podgraðem: dva grada. 006 JOS 021 026 Svega deset gradova s podgraðima dadoše porodicama sinova Katovijeh ostalijem. 006 JOS 021 027 A sinovima Girsonovijem izmeðu porodica Levitskih dadoše od polovine plemena Manasijina grad za utoèište krvniku Golan u Vasanu s podgraðem, i Vesteru s podgraðem: dva grada; 006 JOS 021 028 A od plemena Isaharova: Kison s podgraðem, Davrot s podgraðem. 006 JOS 021 029 Jarmut s podgraðem, En-Ganim s podgraðem: èetiri grada; 006 JOS 021 030 A od plemena Asirova: Misal s podgraðem, Avdon s podgraðem, 006 JOS 021 031 Helkat s podgraðem, i Reov s podgraðem: èetiri grada; 006 JOS 021 032 A od plemena Neftalimova grad za utoèište krvniku Kedes u Galileji s podgraðem, i Amot-Dor s podgraðem, i Kartan s podgraðem: tri grada. 006 JOS 021 033 Svega gradova sinova Girsonovijeh po porodicama njihovijem trinaest gradova s podgraðima. 006 JOS 021 034 A porodicama sinova Merarijevih, ostalijem Levitima, dadoše od plemena Zavulonova Jokneam s podgraðem, Kartu s podgraðem, 006 JOS 021 035 Dimnu s podgraðem, Nalol s podgraðem: èetiri grada; 006 JOS 021 036 A od plemena Ruvimova: Vosor s podgraðem, i Jazu s podgraðem, 006 JOS 021 037 Kedimot s podgraðem, i Mifat s podgraðem: èetiri grada; 006 JOS 021 038 A od plemena Gadova: grad za utoèište krvniku Ramot u Galadu s podgraðem, i Mahanajim s podgraðem. 006 JOS 021 039 Esevon s podgraðem, Jazir s podgraðem; svega èetiri grada. 006 JOS 021 040 Sve ove gradove dadoše sinovima Merarijevim po porodicama njihovijem, što još bijahu izmeðu porodica Levitskih; i doðe na ždrijeb njihov dvanaest gradova. 006 JOS 021 041 Svega gradova Levitskih u našljedstvu sinova Izrailjevijeh bješe èetrdeset i osam gradova s podgraðima. 006 JOS 021 042 A svi gradovi imaju svoja podgraða unaokolo; tako je u svakoga grada. 006 JOS 021 043 Tako dade Gospod Izrailju svu zemlju, za koju se zakle ocima njihovijem da æe im je dati, i naslijediše je i naseliše se u njoj. 006 JOS 021 044 I umiri ih Gospod otsvuda unaokolo, kao što se zakleo ocima njihovijem; i niko se ne održa pred njima od svijeh neprijatelja njihovijeh; sve neprijatelje njihove predade im Gospod u ruke. 006 JOS 021 045 Ništa ne izosta od svega dobra što bješe obrekao Gospod domu Izrailjevu; sve se zbi. 006 JOS 022 001 Tada sazva Isus sinove Ruvimove i sinove Gadove i polovinu plemena Manasijina, 006 JOS 022 002 I reèe im: vi držaste sve što vam je zapovjedio Mojsije sluga Gospodnji, i slušaste glas moj u svemu što sam vam zapovijedao. 006 JOS 022 003 Ne ostaviste braæe svoje dugo vremena, do ovoga dana, i dobro èuvaste zapovijest Gospoda Boga svojega. 006 JOS 022 004 A sada Gospod je Bog vaš smirio braæu vašu, kako im je rekao; sada dakle vratite se i idite u šatore svoje u zemlju našljedstva svojega, koju vam je dao Mojsije sluga Gospodnji s onu stranu Jordana. 006 JOS 022 005 Samo pazite dobro da vršite zapovijest i zakon, što vam je zapovjedio Mojsije sluga Gospodnji, da ljubite Gospoda Boga svojega i da hodite svijem putovima njegovijem, i èuvate zapovijesti njegove i držite ih se, i da mu služite svijem srcem svojim i svom dušom svojom. 006 JOS 022 006 I blagoslovi ih Isus, i otpusti ih da idu u svoje šatore. 006 JOS 022 007 A polovini plemena Manasijina bješe dao Mojsije našljedstvo u Vasanu, a drugoj polovini dade Isus s braæom njihovom s ovu stranu Jordana k zapadu. I otpuštajuæi ih Isus u šatore njihove blagoslovi ih, 006 JOS 022 008 I reèe im govoreæi: s velikim blagom vraæate se u šatore svoje, sa stokom vrlo mnogom; sa srebrom i zlatom i mjeðu i gvožðem i odijelom vrlo mnogim; podijelite plijen od neprijatelja svojih s braæom svojom. 006 JOS 022 009 I vrativši se sinovi Ruvimovi i sinovi Gadovi i polovina plemena Manasijina otidoše od sinova Izrailjevijeh iz Siloma, koji je u zemlji Hananskoj, iduæi u zemlju Galadsku, u zemlju našljedstva svojega, koju naslijediše, kako bješe Gospod zapovjedio preko Mojsija. 006 JOS 022 010 A kad doðoše na meðu Jordansku u zemlji Hananskoj, naèiniše sinovi Ruvimovi i sinovi Gadovi i polovina plemena Manasijina oltar ondje na Jordanu, oltar velik i naoèit. 006 JOS 022 011 I èuše sinovi Izrailjevi gdje se govori: gle, sinovi Ruvimovi i sinovi Gadovi i polovina plemena Manasijina naèiniše oltar prema zemlji Hananskoj na meði Jordanskoj, pokraj sinova Izrailjevijeh. 006 JOS 022 012 A kad èuše sinovi Izrailjevi, skupi se sav zbor sinova Izrailjevijeh u Silom da idu da se biju s njima. 006 JOS 022 013 I poslaše sinovi Izrailjevi k sinovima Ruvimovijem i sinovima Gadovijem i polovini plemena Manasijina u zemlju Galadsku Finesa sina Eleazara sveštenika, 006 JOS 022 014 I s njim deset knezova, po jednoga kneza od doma otaèkoga od svijeh plemena Izrailjevijeh, a svaki ih bješe poglavar u domu otaca svojih u tisuæama Izrailjevijem. 006 JOS 022 015 A oni doðoše k sinovima Ruvimovijem i sinovima Gadovijem i polovini plemena Manasijina u zemlju Galadsku, i rekoše im govoreæi: 006 JOS 022 016 Ovako veli sav zbor Gospodnji: kakav je to grijeh kojim se ogriješiste Bogu Izrailjevu odvrativši se danas od Gospoda naèinivši oltar da se odmetnete danas od Gospoda? 006 JOS 022 017 Malo li nam je grijeha Fegorova, od kojega se još nijesmo oèistili do danas i s kojega doðe pogibao na zbor Gospodnji, 006 JOS 022 018 Te se danas odvraæate od Gospoda, i odmeæete se danas od Gospoda, da se sjutra razgnjevi na sav zbor Izrailjev? 006 JOS 022 019 Ako je zemlja našljedstva vašega neèista, prijeðite u zemlju našljedstva Gospodnjega, u kojoj stoji šator Gospodnji, i uzmite našljedstvo meðu nama; samo se ne odmeæite od Gospoda i ne odmeæite se od nas gradeæi sebi oltar mimo oltar Gospoda Boga našega. 006 JOS 022 020 Nije li se Ahan sin Zarin ogriješio o stvari proklete, te doðe gnjev na sav zbor Izrailjev? i on ne pogibe sam za grijeh svoj. 006 JOS 022 021 A sinovi Ruvimovi i sinovi Gadovi i polovina plemena Manasijina odgovoriše i rekoše poglavarima tisuæa Izrailjevih: 006 JOS 022 022 Gospod Bog nad bogovima, Gospod Bog nad bogovima, on zna, i Izrailj neka zna. Ako smo radi odmetati se i griješiti Gospodu, neka nas ne saèuva danas. 006 JOS 022 023 Ako smo naèinili oltar da se odvratimo od Gospoda ili da prinosimo na njemu žrtve paljenice ili dare ili da prinosimo na njemu žrtve zahvalne, Gospod neka traži. 006 JOS 022 024 Nego to uèinismo bojeæi se ovoga: rekosmo: sjutra æe reæi sinovi vaši sinovima našim govoreæi: šta vi imate s Gospodom Bogom Izrailjevim? 006 JOS 022 025 Meðu je postavio Gospod izmeðu nas i vas, sinovi Ruvimovi i Gadovi, Jordan; vi nemate dijela u Gospoda. Te æe sinovi vaši odbiti sinove naše da se ne boje Gospoda. 006 JOS 022 026 Zato rekosmo: uèinimo tako, i naèinimo oltar, ne za žrtvu paljenicu ni za drugu žrtvu, 006 JOS 022 027 Nego da bude svjedok meðu nama i vama, i meðu natražjem našim nakon nas, da bismo služili Gospodu pred njim žrtvama svojim paljenicama i prinosima svojim, i žrtvama svojim zahvalnim, i da ne bi rekli kadgod sinovi vaši sinovima našim: vi nemate dijela u Gospoda. 006 JOS 022 028 Jer rekosmo: ako kad reku tako nama ili natražju našemu, tada æemo im kazati: vidite sliku od oltara Gospodnjega koju naèiniše oci naši ne za žrtvu paljenicu ni za drugu žrtvu, nego da je svjedoèanstvo meðu nama i vama. 006 JOS 022 029 Ne daj Bože da se odmeæemo Gospodu i da se danas odvraæamo od Gospoda naèinivši oltar za žrtvu paljenicu, za dar ili za prinos, mimo oltar Gospoda Boga našega, koji je pred šatorom njegovijem. 006 JOS 022 030 A kad èu Fines sveštenik i knezovi od zbora, poglavari od tisuæa Izrailjevih koji bijahu s njim, rijeèi koje im rekoše sinovi Ruvimovi i sinovi Gadovi i sinovi Manasijini, bi im po volji. 006 JOS 022 031 I reèe Fines sin Eleazara sveštenika sinovima Ruvimovijem i sinovima Gadovijem i sinovima Manasijinim: danas poznasmo da je meðu nama Gospod kad se ne ogriješiste Gospodu tijem grijehom, i saèuvaste sinove Izrailjeve od ruku Gospodnjih. 006 JOS 022 032 I Fines sin Eleazara sveštenika i oni knezovi vratiše se od sinova Ruvimovijeh i od sinova Gadovijeh iz zemlje Galadske u zemlju Hanansku k sinovima Izrailjevijem, i javiše im stvar. 006 JOS 022 033 I bi po volji sinovima Izrailjevijem; i hvališe Boga sinovi Izrailjevi, i ne govoriše više da idu da se biju s njima da potru zemlju, u kojoj žive sinovi Ruvimovi i sinovi Gadovi. 006 JOS 022 034 I prozvaše sinovi Ruvimovi i sinovi Gadovi onaj oltar Ed govoreæi: svjedok je meðu nama da je Gospod Bog. 006 JOS 023 001 A poslije mnogo vremena, pošto Gospod umiri Izrailja od svijeh neprijatelja njegovijeh unaokolo, i Isus bi star i vremenit, 006 JOS 023 002 Dozva Isus sve sinove Izrailjeve, starješine njihove i poglavare njihove i sudije i upravitelje njihove, i reèe im: ja sam star i vremenit; 006 JOS 023 003 A vi ste vidjeli sve što je uèinio Gospod Bog vaš svijem ovijem narodima vas radi, jer je Gospod Bog vaš sam vojevao za vas. 006 JOS 023 004 Vidite, razdijelio sam vam ždrijebom ove narode, koji ostaše, u našljedstvo po plemenima vašim od Jordana, sve narode koje istrijebih do velikoga mora na zapad. 006 JOS 023 005 I Gospod Bog vaš razagnaæe ih ispred vas i istrijebiæe ih ispred vas, i naslijediæete zemlju njihovu, kao što vam je rekao Gospod Bog vaš. 006 JOS 023 006 Zato ukrijepite se dobro da držite i tvorite sve što je napisano u knjizi zakona Mojsijeva, da ne otstupate od njega ni nadesno ni nalijevo, 006 JOS 023 007 Da se ne pomješate s tijem narodima što su ostali meðu vama, i da ne pominjete imena bogova njihovijeh, i da se ne kunete njima niti da im služite niti im se klanjate. 006 JOS 023 008 Nego se držite Gospoda Boga svojega, kao što ste èinili do danas. 006 JOS 023 009 Zato je Gospod odagnao ispred vas narode velike i jake, i niko se nije održao pred vama do danas. 006 JOS 023 010 Jedan èovjek izmeðu vas goniæe tisuæu, jer Gospod Bog vaš vojuje za vas, kao što vam je rekao. 006 JOS 023 011 Pazite dakle dobro da ljubite Gospoda Boga svojega. 006 JOS 023 012 Jer ako se odvratite i pristanete za ostatkom tijeh naroda što su još ostali meðu vama, i s njima se oprijateljite i pomiješate se s njima i oni s vama, 006 JOS 023 013 Znajte zaista da Gospod Bog vaš neæe više izgoniti tijeh naroda ispred vas, nego æe vam oni postati zamka i mreža, i biè bokovima vašim, i trnje oèima vašim, dokle ne izginete na ovoj dobroj zemlji koju vam je dao Gospod Bog vaš. 006 JOS 023 014 I evo, ja idem sada kuda ide sve na zemlji; poznajte dakle svijem srcem svojim i svom dušom svojom da nije izostalo ništa od svega dobra što vam je obrekao Gospod Bog vaš, sve vam se navršilo, nije izostalo ništa. 006 JOS 023 015 A kako vam se navršilo svako dobro što vam je obrekao Gospod Bog vaš, tako æe Gospod pustiti na vas sva zla, dokle vas ne istrijebi s ove dobre zemlje, koju vam je dao Gospod Bog vaš, 006 JOS 023 016 Ako prestupite zavjet Gospoda Boga svojega koji vam je zapovjedio, i otidete da služite drugim bogovima, i stanete im se klanjati; i raspaliæe se gnjev Gospodnji na vas, i nestaæe vas brzo s te dobre zemlje, koju vam je dao. 006 JOS 024 001 Potom sabra Isus sva plemena Izrailjeva u Sihem, i sazva starješine Izrailjeve i poglavare njegove i sudije njegove i upravitelje njegove, i stadoše pred Bogom. 006 JOS 024 002 I reèe Isus svemu narodu: ovako veli Gospod Bog Izrailjev: s onu stranu rijeke živješe negda oci vaši, Tara otac Avramov i otac Nahorov, i služiše drugim bogovima. 006 JOS 024 003 Ali uzeh oca vašega Avrama ispreko rijeke i provedoh ga kroz svu zemlju Hanansku i umnožih sjeme njegovo davši mu Isaka. 006 JOS 024 004 A Isaku dadoh Jakova i Isava, i dadoh Isavu goru Sir da je njegova; a Jakov i sinovi njegovi sidoše u Misir. 006 JOS 024 005 I poslah Mojsija i Arona, i muèih Misir, kako uèinih usred njega, potom vas izvedoh. 006 JOS 024 006 A kad izvedoh iz Misira oce vaše, doðoše na more, a Misirci gnaše oce vaše s kolima i s konjicima do Crvenoga Mora. 006 JOS 024 007 Tada zavapiše ka Gospodu, i postavih tamu izmeðu vas i Misiraca, i navedoh na njih more koje ih zatrpa, i oèi vaše vidješe šta uèinih od Misiraca; potom ostaste u pustinji dugo vremena. 006 JOS 024 008 Iza toga dovedoh vas u zemlju Amoreja koji življahu s onu stranu Jordana; i oni se pobiše s vama, ali ih dadoh vama u ruke, te naslijediste zemlju njihovu, i istrijebih ih ispred vas. 006 JOS 024 009 A Valak sin Seforov car Moavski podiže se da se bije s Izrailjem, i posla te dozva Valama sina Veorova da vas prokune. 006 JOS 024 010 Ali ne htjeh poslušati Valama, te vas on još blagoslovi, i izbavih vas iz ruke njegove. 006 JOS 024 011 Potom prijeðoste preko Jordana, i doðoste pod Jerihon, i biše se s vama Jerihonjani, Amoreji i Ferezeji i Hananeji i Heteji i Gergeseji i Jeveji i Jevuseji; i dadoh ih vama u ruke. 006 JOS 024 012 I poslah pred vama stršljene, koji ih izagnaše ispred vas, dva cara Amorejska; ne maèem tvojim ni lukom tvojim. 006 JOS 024 013 I dadoh vam zemlju, koje ne radiste, i gradove, kojih ne gradiste, i u njima živite; iz vinograda i iz maslinika, kojih nijeste sadili, jedete. 006 JOS 024 014 Zato sada bojte se Gospoda i služite mu vjerno i istinito; i povrzite bogove, kojima su služili oci vaši s onu stranu rijeke i u Misiru, pa služite Gospodu. 006 JOS 024 015 Ako li vam nije drago služiti Gospodu, izberite sebi danas kome æete služiti: ili bogove kojima su služili oci vaši s onu stranu rijeke, ili bogove Amoreja u kojih zemlji živite; a ja i dom moj služiæemo Gospodu. 006 JOS 024 016 A narod odgovori i reèe: ne daj Bože da ostavimo Gospoda da služimo drugim bogovima. 006 JOS 024 017 Jer Gospod Bog naš, on je izveo nas i oce naše iz zemlje Misirske, iz doma ropskoga, i on je uèinio pred našim oèima one znake velike, i èuvao nas cijelijem putem kojim idosmo, i po svijem narodima kroz koje proðosmo. 006 JOS 024 018 I Gospod je istjerao ispred nas sve narode i Amoreje, koji življahu u ovoj zemlji; i mi æemo služiti Gospodu, jer je Bog naš. 006 JOS 024 019 A Isus reèe narodu: ne možete služiti Gospodu, jer je svet Bog, Bog revnitelj, neæe podnositi vaše nevjere i vaših grijeha. 006 JOS 024 020 Kad ostavite Gospoda i stanete služiti tuðim bogovima, okrenuæe se i zlo æe vam uèiniti, i istrijebiæe vas, pošto vam je dobro èinio. 006 JOS 024 021 A narod reèe Isusu: ne, nego æemo Gospodu služiti. 006 JOS 024 022 A Isus reèe narodu: sami ste sebi svjedoci da ste izabrali sebi Gospoda da mu služite. I oni rekoše: svjedoci smo. 006 JOS 024 023 Povrzite dakle bogove tuðe što su meðu vama, i privijte srce svoje ka Gospodu Bogu Izrailjevu. 006 JOS 024 024 A narod reèe Isusu: Gospodu Bogu svojemu služiæemo i glas njegov slušaæemo. 006 JOS 024 025 Tako uèini Isus zavjet s narodom onaj dan i postavi im uredbe i zakone u Sihemu. 006 JOS 024 026 I zapisa Isus ove rijeèi u knjigu zakona Božijega; i uzevši kamen velik podiže ga ondje pod hrastom koji bijaše kod svetinje Gospodnje. 006 JOS 024 027 I reèe Isus svemu narodu: evo, kamen ovaj neka vam bude svjedoèanstvo; jer je èuo sve rijeèi Gospodnje, koje nam je govorio; i neka vam bude svjedoèanstvo da ne biste slagali Bogu svojemu. 006 JOS 024 028 Potom raspusti Isus narod, svakoga na njegovo našljedstvo. 006 JOS 024 029 A poslije ovijeh stvari umrije Isus sin Navin sluga Gospodnji, kad mu bijaše sto i deset godina. 006 JOS 024 030 I pogreboše ga u meðama našljedstva njegova u Tamnat-Sarahu, koji je u gori Jefremovoj sa sjevera gori Gasu. 006 JOS 024 031 I služi Izrailj Gospodu svega vijeka Isusova i svega vijeka starješina, koje dugo živješe iza Isusa i koje znahu sva djela Gospodnja, koja uèini Izrailju. 006 JOS 024 032 I kosti Josifove, koje donesoše sinovi Izrailjevi iz Misira, pogreboše u Sihemu, u dijelu polja koje je kupio Jakov od sinova Emora oca Sihemova za sto novaca; i biše u sinova Josifovijeh u našljedstvu njihovu. 006 JOS 024 033 I Eleazar sin Aronov umrije, i pogreboše ga na brdu Finesa sina njegova, koje mu bješe dano u gori Jefremovoj. # # BOOK 007 JDG Judges Sudije 007 JDG 001 001 A po smrti Isusovoj upitaše sinovi Izrailjevi Gospoda govoreæi: ko æe izmeðu nas iæi prvi na Hananeje da se bije s njima? 007 JDG 001 002 I Gospod reèe: Juda neka ide; eto dao sam mu zemlju u ruke. 007 JDG 001 003 A Juda reèe Simeunu bratu svojemu: hajde sa mnom na moj dio da se bijemo s Hananejima; pak æu i ja iæi s tobom na tvoj dio. I poðe Simeun s njim. 007 JDG 001 004 I izide Juda; i dade im Gospod Hananeje i Ferezeje u ruke, i pobiše ih u Vezeku deset tisuæa ljudi. 007 JDG 001 005 Jer naðoše Adoni-Vezeka u Vezeku, i udariše na nj, i pobiše Hananeje i Ferezeje. 007 JDG 001 006 I pobježe Adoni-Vezek, a oni ga potjeraše i uhvativši ga otsjekoše mu palce u ruku i u nogu. 007 JDG 001 007 Tada reèe Adoni-Vezek: sedamdeset careva otsjeèenijeh palaca u ruku i u nogu kupiše što bješe pod mojim stolom; kako sam èinio, tako mi plati Bog. I odvedoše ga u Jerusalim, i ondje umrije. 007 JDG 001 008 Jer sinovi Judini udariše na Jerusalim i uzeše ga, i isjekoše graðane oštrijem maèem, a grad sažegoše ognjem. 007 JDG 001 009 Potom izidoše sinovi Judini da vojuju na Hananeje, koji življahu u gori i na jugu i u ravni. 007 JDG 001 010 I Juda izide na Hananeje koji življahu u Hevronu, a Hevronu bijaše preðe ime Kirijat-Arva; i pobiše Sesaja i Ahimana i Talmaja. 007 JDG 001 011 A odatle otidoše na Davirane, a Daviru prije bješe ime Kirijat-Sefer. 007 JDG 001 012 I reèe Halev: ko savlada Kirijat-Sefer i uzme ga, daæu mu Ahsu kæer svoju za ženu. 007 JDG 001 013 I uze ga Gotonilo, sin Kenezov, mlaði brat Halevov; i dade mu Ahsu kæer svoju za ženu. 007 JDG 001 014 I kad polažaše, nagovaraše ga da ište u oca njezina polje; pa skoèi s magarca. A Halev joj reèe: što ti je? 007 JDG 001 015 A ona mu reèe: daj mi dar; kad si mi dao suhe zemlje, daj mi i izvora vodenijeh. I dade joj Halev izvore gornje i izvore donje. 007 JDG 001 016 A i sinovi Keneja tasta Mojsijeva izidoše iz grada palmova sa sinovima Judinijem u pustinju Judinu, koja je na jugu od Arada. I došavši življahu s narodom. 007 JDG 001 017 Potom izide Juda sa Simeunom bratom svojim, i pobiše Hananeje koji življahu u Sefatu, i raskopaše ga, i prozva se grad Orma. 007 JDG 001 018 I Gazu uze Juda s meðama njezinijem, i Askalon s meðama njegovijem, i Akaron s meðama njegovijem. 007 JDG 001 019 Jer Gospod bješe s Judom, te osvoji goru; ali ne izagna onijeh koji življahu u dolini, jer imahu gvozdena kola. 007 JDG 001 020 I dadoše Halevu Hevron, kao što bješe zapovjedio Mojsije, a on izagna odande tri sina Enakova. 007 JDG 001 021 A sinovi Venijaminovi ne izagnaše Jevuseja koji življahu u Jerusalimu; nego Jevuseji ostaše u Jerusalimu sa sinovima Venijaminovijem do ovoga dana. 007 JDG 001 022 Izidoše i sinovi Josifovi na Vetilj, i Gospod bijaše s njima. 007 JDG 001 023 I uhodiše Vetilj sinovi Josifovi, a ime gradu bješe prije Luz. 007 JDG 001 024 I uhode vidješe èovjeka koji iðaše iz grada i rekoše mu: hajde pokaži nam kuda æemo uæi u grad, pa æemo ti uèiniti milost. 007 JDG 001 025 A on im pokaza kuda æe uæi u grad; i isjekoše u gradu sve oštrijem maèem, a onoga èovjeka pustiše sa svom porodicom njegovom. 007 JDG 001 026 I otide onaj èovjek u zemlju Hetejsku, i ondje sazida grad, i prozva ga Luz; to mu je ime do danas. 007 JDG 001 027 A Manasija ne izagna stanovnika iz Vet-Sana i sela njegovijeh, ni iz Tanaha i sela njegovijeh, ni stanovnika iz Dora i sela njegovijeh, ni stanovnika iz Ivleama i sela njegovijeh, ni stanovnika iz Megida i sela njegovijeh; i Hananeji stadoše živjeti u toj zemlji. 007 JDG 001 028 A kad ojaèa Izrailj, udari na Hananeje danak, ali ih ne izagna. 007 JDG 001 029 Ni Jefrem ne izagna Hananeja koji življahu u Gezeru; nego ostaše Hananeji s njim u Gezeru. 007 JDG 001 030 Zavulon ne izagna stanovnika iz Kitrona, ni stanovnika iz Nalola; nego ostaše Hananeji s njim, i plaæahu danak. 007 JDG 001 031 Asir ne izagna stanovnika iz Akona, ni stanovnika iz Sidona ni iz Alava, ni iz Ahaziva, ni iz Helve, ni iz Afika, ni iz Reova; 007 JDG 001 032 Nego Asir življaše meðu Hananejima, stanovnicima one zemlje, jer ih ne izagna. 007 JDG 001 033 Neftalim ne izagna stanovnika iz Vet-Semesa, ni stanovnika iz Vet-Anata; nego življaše meðu Hananejima stanovnicima one zemlje; i stanovnici u Vet-Semesu i u Vet-Anatu plaæahu im danak. 007 JDG 001 034 A Amoreji pritješnjavahu sinove Danove u gori, i ne dadijahu im slaziti u dolinu. 007 JDG 001 035 I Amoreji stadoše živjeti u gori Eresu, u Ajalonu i u Salvimu; a kad osili ruka doma Josifova, plaæaše danak. 007 JDG 001 036 A meða Amorejima bješe od gore Akravimske, od stijene pa na više. 007 JDG 002 001 I doðe anðeo Gospodnji od Galgala u Vokim i reèe: izveo sam vas iz Misira i doveo vas u zemlju za koju sam se zakleo ocima vašim; i rekoh: neæu pokvariti zavjeta svojega s vama dovijeka. 007 JDG 002 002 A vi ne hvatajte vjere sa stanovnicima te zemlje, oltare njihove raskopajte. Ali ne poslušaste glasa mojega. Šta ste to uèinili? 007 JDG 002 003 Zato i ja rekoh: neæu ih odagnati ispred vas, nego æe vam biti kao trnje, i bogovi njihovi biæe vam zamka. 007 JDG 002 004 A kad izgovori anðeo Gospodnji ove rijeèi svijem sinovima Izrailjevijem, narod podiže glas svoj i plaka. 007 JDG 002 005 Zato prozvaše ono mjesto Vokim; i ondje prinesoše žrtve Gospodu. 007 JDG 002 006 A Isus raspusti narod, i razidoše se sinovi Izrailjevi svaki na svoje našljedstvo, da naslijede zemlju. 007 JDG 002 007 I služi narod Gospodu svega vijeka Isusova i svega vijeka starješina koje živješe dugo iza Isusa i koje bijahu vidjele sva velika djela Gospodnja što uèini Izrailju. 007 JDG 002 008 Ali umrije Isus sin Navin sluga Gospodnji, kad mu bješe sto i deset godina. 007 JDG 002 009 I pogreboše ga u meðama našljedstva njegova u Tamnat-Aresu u gori Jefremovoj sa sjevera gori Gasu. 007 JDG 002 010 I sav onaj naraštaj pribra se k ocima svojim, i nasta drugi naraštaj iza njih, koji ne poznavaše Gospoda ni djela koja je uèinio Izrailju. 007 JDG 002 011 I sinovi Izrailjevi èiniše što je zlo pred Gospodom, i služiše Valima. 007 JDG 002 012 I ostaviše Gospoda Boga otaca svojih, koji ih je izveo iz zemlje Misirske, i poðoše za drugim bogovima izmeðu bogova onijeh naroda koji bijahu oko njih, i klanjaše im se, i razgnjeviše Gospoda. 007 JDG 002 013 I ostaviše Gospoda, i služiše Valu i Astarotama. 007 JDG 002 014 I razgnjevi se Gospod na Izrailja, i dade ih u ruke ljudima koji ih plijenjahu, i prodade ih u ruke neprijateljima njihovijem unaokolo, i ne mogaše se više držati pred neprijateljima svojim. 007 JDG 002 015 Kuda god polažahu, ruka Gospodnja bješe protiv njih na zlo, kao što bješe rekao Gospod i kao što im se bješe zakleo Gospod; i bijahu u velikoj nevolji. 007 JDG 002 016 Tada im Gospod podizaše sudije, koji ih izbavljahu iz ruku onijeh što ih plijenjahu. 007 JDG 002 017 Ali ni sudija svojih ne slušaše, nego èiniše preljubu za drugim bogovima, i klanjaše im se; brzo zaðoše s puta kojim idoše oci njihovi slušajuæi zapovijesti Gospodnje; oni ne èiniše tako. 007 JDG 002 018 I kad im Gospod podizaše sudije, bijaše Gospod sa svakim sudijom, i izbavljaše ih iz ruku neprijatelja njihovijeh svega vijeka sudijina; jer se sažali Gospodu radi njihova uzdisanja na one koji im krivo èinjahu i koji ih cvijeljahu. 007 JDG 002 019 A kad sudija umrije, oni se vraæahu opet i bivahu gori od otaca svojih iduæi za bogovima drugim i služeæi im i klanjajuæi im se; ne ostavljahu se djela svojih niti putova svojih opakih. 007 JDG 002 020 Zato se raspali gnjev Gospodnji na Izrailja, i reèe: kad je taj narod prestupio moj zavjet koji sam zapovjedio ocima njihovijem, i ne poslušaše glasa mojega, 007 JDG 002 021 Ni ja neæu više nijednoga goniti ispred njih izmeðu naroda koje ostavi Isus kad umrije, 007 JDG 002 022 Da njima kušam Izrailja hoæe li se držati puta Gospodnjega hodeæi po njemu, kao što su se držali oci njihovi, ili neæe. 007 JDG 002 023 I Gospod ostavi te narode i ne izagna ih odmah ne predavši ih u ruke Isusu. 007 JDG 003 001 A ovo su narodi koje ostavi Gospod da njima kuša Izrailja, sve one koji ne znahu za ratove Hananske, 007 JDG 003 002 Da bi barem natražje sinova Izrailjevijeh znalo i razumjelo što je rat, barem oni koji od prije nijesu znali: 007 JDG 003 003 Pet kneževina Filistejskih, i svi Hananeji i Sidonci i Jeveji, koji življahu na gori Livanu od gore Val-Ermona do Emata. 007 JDG 003 004 Ti narodi ostaše da se Izrailj njima kuša, da se vidi hoæe li slušati zapovijesti Gospodnje, koje je zapovjedio ocima njihovijem preko Mojsija. 007 JDG 003 005 I življahu sinovi Izrailjevi usred Hananeja i Heteja i Amoreja i Ferezeja i Jeveja i Jevuseja. 007 JDG 003 006 I ženjahu se kæerima njihovijem i udavahu kæeri svoje za sinove njihove, i služahu bogovima njihovijem. 007 JDG 003 007 I èinjahu sinovi Izrailjevi što je zlo pred Gospodom, i zaboraviše Gospoda Boga svojega i služahu Valima i lugovima. 007 JDG 003 008 Zato se razgnjevi Gospod na Izrailja, i dade ih u ruke Husan-Risatajimu caru Mesopotamskom; i služiše sinovi Izrailjevi Husan-Risatajimu osam godina. 007 JDG 003 009 Potom vapiše sinovi Izrailjevi ka Gospodu, i podiže Gospod izbavitelja sinovima Izrailjevijem da ih izbavi, Gotonila sina Kenezova, mlaðega brata Halevova, 007 JDG 003 010 I bijaše na njemu duh Gospodnji, i suðaše Izrailju; i izide na vojsku, i predade mu Gospod u ruke Husan-Risatajima cara Mesopotamskoga; i ruka njegova nadjaèa Husan-Risatajima. 007 JDG 003 011 I zemlja bi mirna èetrdeset godina. Potom umrije Gotonilo sin Kenezov. 007 JDG 003 012 A sinovi Izrailjevi stadoše opet èiniti što je zlo pred Gospodom; a Gospod ukrijepi Eglona cara Moavskoga na Izrailja, jer èinjahu što je zlo pred Gospodom. 007 JDG 003 013 Jer skupi k sebi sinove Amonove i Amalike, i izašavši pobi Izrailja, i osvojiše grad palmov. 007 JDG 003 014 I sinovi Izrailjevi služiše Eglonu caru Moavskom osamnaest godina. 007 JDG 003 015 Potom vapiše sinovi Izrailjevi ka Gospodu; i Gospod im podiže izbavitelja Aoda sina Gire sina Venijaminova, èovjeka koji bijaše ljevak. I poslaše sinovi Izrailjevi po njemu dar Eglonu caru Moavskom. 007 JDG 003 016 A Aod naèini sebi maè s obje strane oštar, od lakta u dužinu; i pripasa ga pod haljine svoje uz desnu bedricu. 007 JDG 003 017 I odnese dar Eglonu caru Moavskom; a Eglon bješe èovjek vrlo debeo. 007 JDG 003 018 I kad predade dar, otpusti ljude koji su nosili dar. 007 JDG 003 019 Pa sam vrativ se od likova kamenijeh, koji bijahu kod Galgala, reèe: imam, care, neku tajnu da ti kažem. A on reèe: muèi! I otidoše od njega svi koji stajahu pred njim. 007 JDG 003 020 A Aod pristupi k njemu; a on sjeðaše sam u ljetnoj sobi; pa reèe Aod: rijeè Božiju imam da ti kažem. Tada on usta s prijestola. 007 JDG 003 021 A Aod poteže lijevom rukom svojom i uze maè od desne bedrice, i satjera mu ga u trbuh, 007 JDG 003 022 I držak uðe za maèem, i salo se sklopi za maèem, te ne može izvuæi maèa iz trbuha; i izide neèist. 007 JDG 003 023 Potom izide Aod iz sobe, i zatvori vrata za sobom i zakljuèa. 007 JDG 003 024 A kad on otide, doðoše sluge, i pogledaše, a to vrata od sobe zakljuèana, pa rekoše: valjada ide napolje u klijeti do ljetne sobe. 007 JDG 003 025 I veæ im se dosadi èekati a vrata se od sobe ne otvoraju, te uzeše kljuè i otvoriše, a gle, gospodar im leži na zemlji mrtav. 007 JDG 003 026 A Aod dokle se oni zabaviše pobježe i proðe likove kamene, i uteèe u Seirot. 007 JDG 003 027 I kad doðe, zatrubi u trubu u gori Jefremovoj; i sidoše s njim sinovi Izrailjevi s gore, a on naprijed. 007 JDG 003 028 Pa im reèe: hajdete za mnom, jer Gospod predade vam u ruke neprijatelje vaše Moavce. I sidoše za njim, i uzeše Moavcima brodove Jordanske, i ne dadijahu nikome prijeæi. 007 JDG 003 029 I tada pobiše Moavce, oko deset tisuæa ljudi, sve bogate i hrabre, i nijedan ne uteèe. 007 JDG 003 030 Tako u taj dan potpadoše Moavci pod ruku Izrailjevu; i zemlja bi mirna osamdeset godina. 007 JDG 003 031 A poslije njega nasta Samegar sin Anatov, i pobi šest stotina Filisteja ostanom volujskim, i izbavi i on Izrailja. 007 JDG 004 001 A po smrti Aodovoj opet sinovi Izrailjevi èiniše što je zlo pred Gospodom. 007 JDG 004 002 I Gospod ih dade u ruke Javinu caru Hananskom, koji vladaše u Asoru, a vojsci njegovoj bješe vojvoda Sisara, koji življaše u Arosetu neznabožaèkom. 007 JDG 004 003 I sinovi Izrailjevi vapiše ka Gospodu; jer on imaše devet stotina gvozdenijeh kola, i veoma pritješnjavaše sinove Izrailjeve dvadeset godina. 007 JDG 004 004 U to vrijeme Devora proroèica, žena Lafidotova, suðaše Izrailju. 007 JDG 004 005 I Devora stanovaše pod palmom izmeðu Rame i Vetilja u gori Jefremovoj, i dolažahu k njoj sinovi Izrailjevi na sud. 007 JDG 004 006 A ona poslavši dozva Varaka sina Avinejemova iz Kedesa Neftalimova, i reèe mu: nije li zapovjedio Gospod Bog Izrailjev: idi, skupi narod na goru Tavor, i uzmi sa sobom deset tisuæa ljudi izmeðu sinova Neftalimovijeh i sinova Zavulonovijeh? 007 JDG 004 007 Jer æu dovesti k tebi na potok Kison Sisaru vojvodu Javinova i kola njegova i ljudstvo njegovo, i predaæu ga tebi u ruke. 007 JDG 004 008 A Varak joj reèe: ako æeš ti iæi sa mnom, iæi æu; ako li neæeš iæi sa mnom, neæu iæi. 007 JDG 004 009 A ona reèe: ja æu iæi s tobom, ali neæeš imati slave na putu kojim æeš iæi; jer æe ženi u ruku dati Gospod Sisaru. I ustavši Devora otide s Varakom u Kedes. 007 JDG 004 010 I Varak sazvavši sinove Zavulonove i Neftalimove u Kedes, povede za sobom deset tisuæa ljudi; i Devora iðaše s njim. 007 JDG 004 011 A Ever Kenejin bješe se odvojio od Keneja, od sinova Ovava tasta Mojsijeva, i bješe razapeo svoj šator kod hrastova Zanajimskih, a to je kod Kedesa. 007 JDG 004 012 I javiše Sisari da je izašao Varak sin Avinejemov na goru Tavor. 007 JDG 004 013 I Sisara skupi sva kola svoja, devet stotina kola gvozdenijeh, i sav narod koji bijaše s njim od Aroseta neznabožaèkoga do potoka Kisona. 007 JDG 004 014 Tada reèe Devora Varaku: ustani, jer je ovo dan, u koji ti dade Gospod Sisaru u ruke. Ne ide li Gospod pred tobom? I Varak siðe s gore Tavora, i deset tisuæa ljudi za njim. 007 JDG 004 015 I Gospod smete Sisaru i sva kola njegova i svu vojsku oštrim maèem pred Varakom; i Sisara siðe s kola svojih i pobježe pješice. 007 JDG 004 016 A Varak potjera kola i vojsku do Aroseta neznabožaèkoga; i pade sva vojska Sisarina od oštroga maèa, ne osta nijedan. 007 JDG 004 017 A Sisara uteèe pješice do šatora Jailje žene Evera Kenejina; jer bijaše mir meðu Javinom carem Asorskim i domom Evera Kenejina. 007 JDG 004 018 I izide Jailja na susret Sisari, i reèe mu: skloni se, gospodaru, skloni se kod mene; ne boj se. I on se skloni kod nje u šator, i ona ga pokri pokrivaèem. 007 JDG 004 019 A on joj reèe: daj mi malo vode da se napijem, jer sam žedan. A ona otvori mijeh mlijeka i napoji ga, pa ga pokri. 007 JDG 004 020 A on joj reèe: stoj na vratima od šatora, i ako ko doðe i zapita te i reèe: ima li tu ko? reci: nema. 007 JDG 004 021 Tada Jailja žena Everova uze kolac od šatora, i uze malj u ruku, i pristupi k njemu polako, i satjera mu kolac kroz slijepe oèi, te proðe u zemlju, kad spavaše tvrdo umoran, i umrije. 007 JDG 004 022 I gle, Varak tjeraše Sisaru, i Jailja mu izide na susret, i reèe mu: hodi da ti pokažem èovjeka kojega tražiš. I uðe k njoj, i gle, Sisara ležaše mrtav, i kolac mu u slijepijem oèima. 007 JDG 004 023 Tako pokori Bog u onaj dan Javina cara Hananskoga pred sinovima Izrailjevijem. 007 JDG 004 024 I ruka sinova Izrailjevijeh bivaše sve teža Javinu caru Hananskom, dokle ne istrijebiše Javina cara Hananskoga. 007 JDG 005 001 I u taj dan pjeva Devora i Varak sin Avinejemov govoreæi: 007 JDG 005 002 Blagosiljajte Gospoda što uèini osvetu u Izrailju i što narod dragovoljno prista. 007 JDG 005 003 Èujte carevi, slušajte knezovi; ja, ja æu Gospodu pjevati, popijevaæu Gospodu Bogu Izrailjevu. 007 JDG 005 004 Gospode! kad si slazio sa Sira, kad si išao iz polja Edomskoga, zemlja se tresijaše, i nebesa kapahu, oblaci kapahu vodom. 007 JDG 005 005 Brda se rastapahu pred Gospodom; taj Sinaj pred Gospodom Bogom Izrailjevijem. 007 JDG 005 006 Za vremena Samegara sina Anatova, za vremena Jailjina nesta putova, i koji iðahu stazama, iðahu krivijem putovima. 007 JDG 005 007 Nesta sela u Izrailju, nesta ih, dokle ne nastah ja, Devora, dokle ne nastah majka Izrailju. 007 JDG 005 008 On izabra nove bogove, tada rat bijaše na vratima; viðaše li se štit ili koplje meðu èetrdeset tisuæa u Izrailju? 007 JDG 005 009 Srce se moje privilo k upraviteljima Izrailjevijem, koji dragovoljno pristaše izmeðu naroda. Blagosiljajte Gospoda. 007 JDG 005 010 Koji jašete na bijelijem magaricama, koji sjedite u sudu i koji hodite po putovima, pripovijedajte. 007 JDG 005 011 Prestala je praska streljaèka na mjestima gdje se voda crpe; ondje neka pripovijedaju pravdu Gospodnju, pravdu k selima njegovijem u Izrailju; tada æe narod Gospodnji slaziti na vrata. 007 JDG 005 012 Ustani, ustani, Devoro; ustani, ustani, zapjevaj pjesmu; ustani, Varaèe, vodi u ropstvo roblje svoje, sine Avinejemov. 007 JDG 005 013 Sada æe potlaèeni obladati silnima iz naroda; Gospod mi dade da vladam silnima. 007 JDG 005 014 Iz Jefrema izide korijen njihov na Amalike; za tobom bješe Venijamin s narodom tvojim; od Mahira izidoše koji postavljaju zakone, a od Zavulona pisari. 007 JDG 005 015 I knezovi Isaharovi biše s Devorom, Isahar kao i Varak bi poslan u dolinu s ljudima koje voðaše. U dijelu Ruvimovu bijahu ljudi visokih misli. 007 JDG 005 016 Što si sjedio meðu torovima slušajuæi kako bleje stada? U dijelu Ruvimovu bijahu ljudi visokih misli. 007 JDG 005 017 Galad osta s onu stranu Jordana; a Dan što se zabavi kod laða? Asir zašto sjede na brijegu morskom i u krševima svojim osta? 007 JDG 005 018 Zavulon je narod koji dade dušu svoju na smrt, tako i Neftalim, na visokom polju. 007 JDG 005 019 Doðoše carevi, biše se; biše se carevi Hananski u Tanahu na vodi Megidskoj; ali ni mrve srebra ne dobiše. 007 JDG 005 020 S neba se vojeva, zvijezde s mjesta svojih vojevaše na Sisaru. 007 JDG 005 021 Potok Kison odnese ih, potok Kadimin, potok Kison; pogazila si, dušo moja, snažno. 007 JDG 005 022 Tada izotpadaše konjma kopita od tjeranja junaka njihovijeh. 007 JDG 005 023 Proklinjite Miroz, reèe anðeo Gospodnji, proklinjite stanovnike njegove; jer ne doðoše u pomoæ Gospodu, u pomoæ Gospodu s junacima. 007 JDG 005 024 Da je blagoslovena mimo žene Jailja žena Evera Kenejina; mimo žene u šatorima da je blagoslovena. 007 JDG 005 025 Zaiska vode, mlijeka mu dade, u gospodskoj zdjeli donese mu povlaku. 007 JDG 005 026 Lijevom rukom maši se za kolac a desnom za malj kovaèki, i udari Sisaru, razmrska mu glavu; probode i probi mu slijepe oèi. 007 JDG 005 027 Meðu noge njezine savi se, pade, leža; meðu noge njezine savi se, pade; gdje se savi, ondje pade mrtav. 007 JDG 005 028 S prozora gledaše majka Sisarina, i kroz rešetku vikaše: što se tako dugo ne vraæaju kola njegova? što se tako polako mièu toèkovi kola njegovijeh? 007 JDG 005 029 Najmudrije izmeðu dvorkinja njezinijeh odgovarahu joj, a i sama odgovaraše sebi: 007 JDG 005 030 Nijesu li našli? ne dijele li plijen? po jednu djevojku, po dvije djevojke na svakoga. Plijen šaren Sisari, plijen šaren, vezen; šaren, vezen s obje strane, oko vrata onima koji zaplijeniše. 007 JDG 005 031 Tako da izginu svi neprijatelji tvoji, Gospode; a koji te ljube da budu kao sunce kad izlazi u sili svojoj. I zemlja bi mirna èetrdeset godina. 007 JDG 006 001 A sinovi Izrailjevi èiniše što je zlo pred Gospodom, i Gospod ih dade u ruke Madijanima za sedam godina. 007 JDG 006 002 I osili ruka Madijanska nad Izrailjem, te od straha Madijanskoga naèiniše sebi sinovi Izrailjevi jame koje su po gorama, i peæine i ograde. 007 JDG 006 003 I kad bi Izrailjci posijali, dolažahu Madijani i Amalici i istoèni narod, dolažahu na njih. 007 JDG 006 004 I stavši u oko protiv njih, potirahu rod zemaljski dori do Gaze, i ne ostavljahu hrane u Izrailju, ni ovce ni vola ni magarca. 007 JDG 006 005 Jer se podizahu sa stadima svojim i sa šatorima svojim, i dolažahu kao skakavci, tako mnogo, i ne bješe broja njima ni kamilama njihovijem, i dolazeæi u zemlju pustošahu je. 007 JDG 006 006 Tada osiromaši Izrailj veoma od Madijana, i povikaše ka Gospodu sinovi Izrailjevi. 007 JDG 006 007 A kad povikaše sinovi Izrailjevi ka Gospodu od Madijana, 007 JDG 006 008 Gospod posla proroka k sinovima Izrailjevijem, a on im reèe: ovako veli Gospod Bog Izrailjev: ja sam vas izveo iz Misira, i izveo sam vas iz doma ropskoga, 007 JDG 006 009 I izbavio sam vas iz ruke Misirske i iz ruke svijeh onijeh koji vas muèahu; i odagnao sam ih ispred vas, i dao sam vama zemlju njihovu. 007 JDG 006 010 Pak vam rekoh: ja sam Gospod Bog vaš, na bojte se bogova Amoreja u kojih zemlji živite. Ali ne poslušaste glasa mojega. 007 JDG 006 011 Potom doðe anðeo Gospodnji i sjede pod hrastom u Ofri koji bijaše Joasa Avijezerita; a sin njegov Gedeon vrsijaše pšenicu na gumnu, da bi pobjegao s njom od Madijana. 007 JDG 006 012 I javi mu se anðeo Gospodnji, i reèe mu: Gospod je s tobom, hrabri junaèe! 007 JDG 006 013 A Gedeon mu reèe: o gospodaru moj! kad je Gospod s nama, zašto nas snaðe sve ovo? i gdje su sva èudesa njegova, koja nam pripovijedaše oci naši govoreæi: nije li nas Gospod izveo iz Misira? a sada nas je ostavio Gospod i predao u ruke Madijanima. 007 JDG 006 014 A Gospod ga pogleda i reèe mu: idi u toj sili svojoj, i izbaviæeš Izrailja iz ruku Madijanskih. Ne poslah li te? 007 JDG 006 015 A on mu reèe: o Gospode, èim æu izbaviti Izrailja? eto, rod je moj najsiromašniji u plemenu Manasijinu, a ja sam najmanji u domu oca svojega. 007 JDG 006 016 Tada mu reèe Gospod: ja æu biti s tobom, te æeš pobiti Madijance kao jednoga. 007 JDG 006 017 A Gedeon mu reèe: ako sam našao milost pred tobom, daj mi znak da ti govoriš sa mnom. 007 JDG 006 018 Nemoj otiæi odavde dokle se ja ne vratim k tebi i donesem dar svoj i stavim preda te. A on reèe: èekaæu dokle se vratiš. 007 JDG 006 019 Tada otide Gedeon, i zgotovi jare i od efe brašna hljebove prijesne, i metnu meso u kotaricu a juhu u lonac, i donese mu pod hrast, i postavi. 007 JDG 006 020 A anðeo Božji reèe mu: uzmi to meso i te hljebove prijesne, i metni na onu stijenu, a juhu prolij. I on uèini tako. 007 JDG 006 021 Tada anðeo Gospodnji pruži kraj od štapa koji mu bješe u ruci i dotaèe se mesa i hljebova prijesnijeh; i podiže se oganj sa stijene i spali meso i hljebove prijesne. I anðeo Gospodnji otide ispred oèiju njegovih. 007 JDG 006 022 A Gedeon vidjeæi da bješe anðeo Gospodnji, reèe: ah Gospode Bože! zato li vidjeh anðela Gospodnjega licem k licu? 007 JDG 006 023 A Gospod mu reèe: budi miran, ne boj se, neæeš umrijeti. 007 JDG 006 024 I Gedeon naèini ondje oltar Gospodu, i nazva ga mir Gospodnji. Stoji i danas u Ofri Avijezeritskoj. 007 JDG 006 025 I istu noæ reèe mu Gospod: uzmi junca, koji je oca tvojega, junca drugoga od sedam godina; i raskopaj oltar Valov koji ima otac tvoj, i isijeci lug koji je kod njega. 007 JDG 006 026 I naèini oltar Gospodu Bogu svojemu navrh ove stijene, na zgodnu mjestu; pa onda uzmi drugoga junca, i prinesi žrtvu paljenicu na drvima onoga luga koji isijeèeš. 007 JDG 006 027 Tada uze Gedeon deset ljudi izmeðu sluga svojih, i uèini kako mu zapovjedi Gospod; ali se bojaše doma oca svojega i mještana, te ne uèini danju nego uèini noæu. 007 JDG 006 028 A kad ujutru ustaše mještani, a to raskopan oltar Valov i lug kod njega isjeèen; a junac drugi prinesen na žrtvu paljenicu na oltaru naèinjenom. 007 JDG 006 029 I rekoše jedan drugomu: ko to uèini? I traživši i raspitavši rekoše: Gedeon sin Joasov uèini to. 007 JDG 006 030 Pa rekoše mještani Joasu: izvedi sina svojega da se pogubi, što raskopa oltar Valov i što isijeèe lug kod njega. 007 JDG 006 031 A Joas reèe svjema koji stajahu oko njega: vi li hoæete da branite Vala? vi li hoæete da ga izbavite? ko ga brani, poginuæe jutros. Ako je bog, neka sam raspravi s njim što mu je raskopao oltar. 007 JDG 006 032 I prozva ga onoga dana Jeroval govoreæi: neka raspravi s njim Val što mu raskopa oltar. 007 JDG 006 033 A svi Madijani i Amalici i istoèni narod bijahu se skupili i prešavši preko Jordana bijahu stali u oko u dolini Jezraelu, 007 JDG 006 034 A duh Gospodnji naoruža Gedeona, i on zatrubi u trubu, i skupi oko sebe porodicu Avijezerovu. 007 JDG 006 035 I posla glasnike po svemu plemenu Manasijinu, i skupiše se oko njega; posla glasnike i u pleme Asirovo i Zavulonovo i Neftalimovo, te i oni izidoše pred njih. 007 JDG 006 036 Tada reèe Gedeon Bogu: ako æeš ti izbaviti mojom rukom Izrailja, kao što si rekao, 007 JDG 006 037 Evo, ja æu metnuti runo na gumnu: ako rosa bude samo na runu a po svoj zemlji suho, onda æu znati da æeš mojom rukom izbaviti Izrailja, kao što si rekao. 007 JDG 006 038 I bi tako; jer kad usta sjutradan, iscijedi runo, i isteèe rose iz runa puna zdjela. 007 JDG 006 039 Opet reèe Gedeon Bogu: nemoj se gnjeviti na me, da progovorim još jednom; da obidem runom još jednom, neka bude samo runo suho, a po svoj zemlji neka bude rosa. 007 JDG 006 040 I Bog uèini tako onu noæ; i bi samo runo suho a po svoj zemlji bi rosa. 007 JDG 007 001 I urani Jeroval, to je Gedeon, i sav narod što bijaše s njim, i stadoše u oko kod izvora Aroda; a vojska Madijanska bješe mu sa sjevera kraj gore Moreha u dolini. 007 JDG 007 002 A Gospod reèe Gedeonu: mnogo je naroda s tobom, zato im neæu dati Madijana u ruke, da se ne bi hvalio Izrailj suprot meni govoreæi: moja me ruka izbavi. 007 JDG 007 003 Nego sada oglasi da èuje narod i reci: ko se boji i koga je strah, neka se vrati i nek ide odmah ka gori Galadu. I vrati se iz naroda dvadeset i dvije tisuæe; a deset tisuæa osta. 007 JDG 007 004 Opet reèe Gospod Gedeonu: još je mnogo naroda; svedi ih na vodu, i ondje æu ti ih prebrati; za kojega ti god reèem: taj neka ide s tobom, neka ide s tobom; a za koga ti god reèem: taj neka ne ide s tobom, neka ne ide. 007 JDG 007 005 I svede narod na vodu; a Gospod reèe Gedeonu: koji stane laptati jezikom vodu, kao što lapæe pas, metni ga na stranu; tako i svakoga koji klekne na koljena da pije. 007 JDG 007 006 I onijeh koji laptaše, rukom svojom k ustima prinesavši vodu, bješe tri stotine ljudi; a sav ostali narod kleèe na koljena svoja da piju vode. 007 JDG 007 007 Tada reèe Gospod Gedeonu: s tijeh trista ljudi koji laptaše vodu izbaviæu vas i predaæu ti u ruke Madijane; neka dakle odlazi sav ovaj narod svaki na svoje mjesto. 007 JDG 007 008 I narod uze brašnjenice i trube; i Gedeon otpusti sve ljude Izrailjce da idu svaki u svoj šator, a onijeh trista ljudi zadrža. A oko Madijanski bijaše niže njega u dolini. 007 JDG 007 009 I onu noæ reèe mu Gospod: ustani, siði u oko, jer ti ga dadoh u ruke. 007 JDG 007 010 Ako li se bojiš sam siæi, siði u oko sa Furom momkom svojim, 007 JDG 007 011 I èuæeš šta govore, pa æe ti osiliti ruke i udariæeš na oko. I siðe on i Fura momak njegov do kraja vojske koja bijaše u okolu. 007 JDG 007 012 A Madijani i Amalici i sav narod istoèni ležahu po dolini kao skakavci, tako ih bješe mnogo; i kamilama njihovijem ne bješe broja; bješe ih mnogo kao pijeska po brijegu morskom. 007 JDG 007 013 I kad doðe Gedeon, a to jedan pripovijedaše drugu svojemu san, i govoraše: gle, usnih, a to peèen hljeb jeèmen kotrljaše se k okolu Madijanskom i doðe do šatora i stade udarati o njih, te padahu, i ispremeta ih, i popadaše šatori. 007 JDG 007 014 A drug mu odgovori i reèe: to nije drugo nego maè Gedeona sina Joasova èovjeka Izrailjca; predao mu je u ruke Bog Madijane i sav ovaj oko. 007 JDG 007 015 I kad Gedeon èu kako onaj pripovjedi san i kako ga ovaj istumaèi, pokloni se i vrati se u oko Izrailjski i reèe: ustajte, jer vam dade Gospod u ruke oko Madijanski. 007 JDG 007 016 Potom razdijeli trista ljudi u tri èete, i dade svakome po trubu u ruku i po prazan žban i po luè u žban. 007 JDG 007 017 I reèe im: na mene gledajte, pa tako èinite; gle, je æu doæi na kraj okola, pa šta ja ušèinim, to èinite. 007 JDG 007 018 Kad ja zatrubim u trubu i svi koji budu sa mnom, tada i vi zatrubite u trube oko svega okola, i vièite: maè Gospodnji i Gedeonov. 007 JDG 007 019 I doðe Gedeon i sto ljudi što bijahu s njim na kraj okola, u poèetak srednje straže, istom bijahu promijenili stražu; a oni zatrubiše u trube i polupaše žbanove koje imahu u rukama. 007 JDG 007 020 Tako tri èete zatrubiše u trube i polupaše žbanove, i držahu u lijevoj ruci luèeve a u desnoj trube trubeæi, i povikaše: maè Gospodnji i Gedeonov. 007 JDG 007 021 I stadoše svaki na svom mjestu oko vojske; a sva se vojska smete i stadoše vikati i bježati. 007 JDG 007 022 A kad zatrubiše u trube onijeh tri stotine, Gospod obrati maè svakome na druga njegova po svemu okolu, te pobježe vojska do Vet-Asete, u Zererat, do obale Avel-meolske kod Tavata. 007 JDG 007 023 A Izrailjci iz plemena Neftalimova i Asirova i iz svega plemena Manasijina stekoše se i goniše Madijane. 007 JDG 007 024 I Gedeon posla glasnike po svoj gori Jefremovoj govoreæi: siðite pred Madijane i uhvatite im vode do Vetvare duž Jordana. I stekoše se svi ljudi iz plemena Jefremova i uhvatiše vode do Vetvare duž Jordana. 007 JDG 007 025 I uhvatiše dva kneza Madijanska, Oriva i Ziva, i ubiše Oriva na stijeni Orivovoj, a Ziva ubiše kod tijeska Zivova; i goniše Madijane, i donesoše glavu Orivovu i Zivovu ka Gedeonu preko Jordana. 007 JDG 008 001 A ljudi od plemena Jefremova rekoše mu: šta nam to uèini te nas ne pozva kad poðe u boj na Madijane? I vikahu na nj žestoko. 007 JDG 008 002 A on im reèe: pa šta sam uèinio tako kao vi? nije li pabirèenje Jefremovo bolje nego berba Avijezerova? 007 JDG 008 003 Vama je u ruke dao Gospod knezove Madijanske, Oriva i Ziva; pa što ja mogoh uèiniti tako kao vi? Tada se utiša duh njihov prema njemu kad tako govori. 007 JDG 008 004 A kad Gedeon doðe na Jordan, prijeðe preko njega s trista ljudi koji bjehu s njim, a bjehu umorni goneæi. 007 JDG 008 005 Pa reèe ljudima Sokoæanima: dajte nekoliko hljebova narodu koji ide za mnom, jer su umorni, a ja gonim Zeveja i Salmana careve Madijanske. 007 JDG 008 006 A glavari Sokotski rekoše mu: je li pesnica Zevejeva i Salmanova veæ u tvojoj ruci da damo hljeba tvojoj vojsci? 007 JDG 008 007 A Gedeon im reèe: kad mi Bog preda Zeveja i Salmana u ruku, tada æu pomlatiti tjelesa vaša trnjem iz ove pustinje i draèom. 007 JDG 008 008 I otide odande u Fanuil, i reèe Fanuiljanima isto onako, a oni mu odgovoriše kao što odgovoriše ljudi u Sokotu. 007 JDG 008 009 Zato i ljudima Fanuiljanima reèe: kad se vratim zdravo, razvaliæu tu kulu. 007 JDG 008 010 A Zevej i Salman bijahu u Karkoru, i vojska njihova s njima, oko petnaest tisuæa, što ih god osta od sve vojske istoène; a pobijenijeh bijaše sto i dvadeset tisuæa ljudi koji mahahu maèem. 007 JDG 008 011 I otide Gedeon preko onijeh što žive pod šatorima, s istoka Novi i Jogveji, i udari na vojsku kad vojska stajaše bezbrižna. 007 JDG 008 012 A Zevej i Salman pobjegoše, a on ih potjera, i uhvati dva cara Madijanska, Zeveja i Salmana, i raspudi svu vojsku. 007 JDG 008 013 I vrati se Gedeon sin Joasov iz boja prije sunèanoga roðaja. 007 JDG 008 014 I uhvati momka iz Sokota, i ispitiva ga; a on mu popisa knezove Sokotske i starješine, sedamdeset i sedam ljudi. 007 JDG 008 015 Pa kad doðe k Sokoæanima, reèe: evo Zeveja i Salmana, za koje mi se rugaste govoreæi: je li pesnica Zevejeva i Salmanova veæ u tvojoj ruci, da damo hljeba umornijem ljudima tvojim? 007 JDG 008 016 I uzevši starješine onoga mjesta i trnja iz pustinje i draèe dade na njima ugled Sokoæanima. 007 JDG 008 017 I kulu Fanuilsku razvali i pobi ljude tamošnje. 007 JDG 008 018 Potom reèe Zeveju i Salmanu: kaki bjehu ljudi koje pobiste na Tavoru? A oni rekoše: taki kao ti; svaki bješe na oèima kao carski sin. 007 JDG 008 019 A on reèe: to bjehu moja braæa, sinovi moje matere. Tako Gospod bio živ! da ste ih ostavili u životu, ne bih vas pogubio. 007 JDG 008 020 Tada reèe Jeteru prvencu svojemu: ustani, pogubi ih. Ali dijete ne izvuèe maèa svojega, jer se bojaše, jer bješe još dijete. 007 JDG 008 021 Tada reèe Zevej i Salman: ustani ti, uloži na nas; jer kakav je èovjek onaka mu je i snaga. I ustavši Gedeon pogubi Zeveja i Salmana, i uze mjeseèiæe koji bijahu o vratovima kamila njihovijeh. 007 JDG 008 022 Potom rekoše Izrailjci Gedeonu: budi nam gospodar ti i sin tvoj i sin sina tvojega, jer si nas izbavio iz ruke Madijanske. 007 JDG 008 023 A Gedeon im reèe: neæu vam ja biti gospodar, niti æe vam sin moj biti gospodar; Gospod æe vam biti Gospodar. 007 JDG 008 024 Još im reèe Gedeon: jedno æu iskati od vas: da mi date svaki grivnu od plijena svojega. A grivne imahu zlatne, jer bjehu Ismailjci. 007 JDG 008 025 I odgovoriše: daæemo drage volje. I razastrvši haljinu bacaše na nju grivne, svaki od plijena svojega. 007 JDG 008 026 I bješe na mjeru zlatnijeh grivana što iziska tisuæa i sedam stotina sikala zlata, osim mjeseèiæa i lanèiæa i haljina skerletnijeh, što nošahu carevi Madijanski, i osim litarova, što bijahu oko vrata kamila njihovijeh. 007 JDG 008 027 I Gedeon naèini od toga opleæak, i ostavi ga u svojem gradu Ofri; i ondje sav Izrailj stade èiniti preljubu za njim, i bi Gedeonu i domu njegovu zamka. 007 JDG 008 028 Tako biše pokoreni Madijani pred sinovima Izrailjevijem, i više ne digoše glave. I zemlja bi mirna èetrdeset godina za vijeka Gedeonova. 007 JDG 008 029 I otišav Jeroval sin Joasov osta u svojoj kuæi. 007 JDG 008 030 A imaše Gedeon sedamdeset sinova, koji izidoše od bedara njegovijeh, jer imaše mnogo žena. 007 JDG 008 031 A inoèa njegova, koja bijaše u Sihemu, i ona mu rodi sina, i nadje mu ime Avimeleh. 007 JDG 008 032 Potom umrije Gedeon sin Joasov u dobroj starosti, i bi pogreben u grobu Joasa oca svojega Avijezerita u Ofri. 007 JDG 008 033 A kad umrije Gedeon, opet sinovi Izrailjevi èiniše preljubu za Valima, i postaviše sebi Val-Verita za boga. 007 JDG 008 034 I ne sjeæaše se sinovi Izrailjevi Gospoda Boga svojega, koji ih je izbavio iz ruku svijeh neprijatelja njihovijeh unaokolo, 007 JDG 008 035 I ne uèiniše milosti domu Jerovala Gedeona prema svemu dobru što je on uèinio Izrailju. 007 JDG 009 001 I Avimeleh sin Jerovalov otide u Sihem k braæi matere svoje i reèe njima i svemu rodu otaèkoga doma matere svoje govoreæi: 007 JDG 009 002 Kažite svijem Sihemljanima: šta vam je bolje, da su vam gospodari sedamdeset ljudi, svi sinovi Jerovalovi, ili da vam je gospodar jedan èovjek? I opominjite se da sam ja kost vaša i tijelo vaše. 007 JDG 009 003 Tada rekoše braæa matere njegove za nj svijem Sihemljanima sve te rijeèi, i srce njihovo privi se k Avimelehu, jer rekoše: naš je brat. 007 JDG 009 004 I dadoše mu sedamdeset sikala srebra iz doma Val-Veritova, za koje najmi Avimeleh ljudi praznova i skitnica, te iðahu za njim. 007 JDG 009 005 I doðe u kuæu oca svojega u Ofru, i pobi braæu svoju, sinove Jerovalove, sedamdeset ljudi, na jednom kamenu; ali osta Jotam najmlaði sin Jerovalov, jer se sakri. 007 JDG 009 006 Tada se skupiše svi Sihemljani i sav dom Milov, i otidoše i postaviše Avimeleha carem kod hrasta koji stoji u Sihemu. 007 JDG 009 007 A kad to javiše Jotamu, otide i stade navrh gore Garizina, i podigavši glas svoj povika i reèe im: èujte me, Sihemljani, tako vas Bog èuo! 007 JDG 009 008 Išla drveta da pomažu sebi cara, pa rekoše maslini: budi nam car. 007 JDG 009 009 A maslina im reèe: zar ja da ostavim pretilinu svoju, kojom se èast èini Bogu i ljudima, pa da idem da tumaram za druga drveta? 007 JDG 009 010 Potom rekoše drveta smokvi: hodi ti, budi nam car. 007 JDG 009 011 A smokva im reèe: zar ja da ostavim slast svoju i krasni rod svoj, pa da idem da tumaram za druga drveta? 007 JDG 009 012 Tada rekoše drveta vinovoj lozi: hodi ti, budi nam car. 007 JDG 009 013 A loza im reèe: zar ja da ostavim vino svoje, koje veseli Boga i ljude, pa da idem da tumaram za druga drveta? 007 JDG 009 014 Tada sva drveta rekoše trnu: hodi ti, budi nam car. 007 JDG 009 015 A trn odgovori drvetima: ako doista hoæete mene da pomažete sebi za cara, hodite sklonite se u hlad moj; ako li neæete, neka izide oganj iz trna i spali kedre Livanske. 007 JDG 009 016 Tako sada, jeste li pravo i pošteno radili postavivši Avimeleha carem? i jeste li dobro uèinili Jerovalu i domu njegovu? i jeste li mu uèinili kako vas je zadužio? 007 JDG 009 017 Jer je otac moj vojevao za vas i nije mario za život svoj, i izbavio vas je iz ruku Madijanskih. 007 JDG 009 018 A vi danas ustaste na dom oca mojega, i pobiste sinove njegove, sedamdeset ljudi, na jednom kamenu, i postaviste carem Avimeleha, sina sluškinje njegove, nad Sihemljanima zato što je brat vaš. 007 JDG 009 019 Ako ste pravo i pošteno radili danas prema Jerovalu i njegovu domu, veselite se s Avimeleha i on neka se veseli s vas. 007 JDG 009 020 Ako li nijeste, neka izide oganj od Avimeleha i spali Sihemljane i dom Milov, i neka izide oganj od Sihemljana i od doma Milova i spali Avimeleha. 007 JDG 009 021 Tada pobježe Jotam, i pobjegav doðe u Vir, i ondje osta bojeæi se Avimeleha brata svojega. 007 JDG 009 022 I vlada Avimeleh Izrailjem tri godine. 007 JDG 009 023 Ali Bog pusti zlu volju meðu Avimeleha i meðu Sihemljane; i Sihemljani iznevjeriše Avimeleha, 007 JDG 009 024 Da bi se osvetila nepravda uèinjena na sedamdeset sinova Jerovalovijeh, i krv njihova da bi došla na Avimeleha brata njihova, koji ih ubi, i na Sihemljane, koji ukrijepiše ruku njegovu da ubije braæu svoju. 007 JDG 009 025 I Sihemljani pometaše mu zasjede po vrhovima gorskim, pa plijenjahu sve koji prolažahu mimo njih onijem putem. I bi javljeno Avimelehu. 007 JDG 009 026 Potom doðe Gal sin Evedov sa svojom braæom, i uljezoše u Sihem, i Sihemljani se pouzdaše u nj. 007 JDG 009 027 I izašavši u polje braše vinograde svoje i gaziše grožðe, i veseliše se; i uðoše u kuæu boga svojega, i jedoše i piše, i psovaše Avimeleha. 007 JDG 009 028 I Gal sin Evedov reèe: ko je Avimeleh i šta je Sihem, da mu služimo? Nije li sin Jerovalov? a Zevul nije li njegov pristav? Služite sinovima Emora oca Sihemova. A što bismo služili tomu? 007 JDG 009 029 O kad bi taj narod bio pod mojom rukom, da smetnem Avimeleha! I reèe Avimelehu: prikupi vojsku svoju, i izidi. 007 JDG 009 030 A kad èu Zevul, upravitelj gradski, rijeèi Gala sina Evedova, razgnjevi se vrlo. 007 JDG 009 031 I posla tajno poslanike k Avimelehu i poruèi mu: evo Gal sin Evedov i braæa mu doðoše u Sihem, i evo pobuniše grad na te. 007 JDG 009 032 Nego ustani noæu ti i narod što je s tobom, i zasjedi u polju. 007 JDG 009 033 A ujutru kad sunce ograne, digni se i udari na grad; i evo on i narod koji je s njim izaæi æe preda te, pa uèini s njim što ti može ruka. 007 JDG 009 034 I Avimeleh usta noæu i sav narod što bješe s njim; i zasjedoše Sihemu u èetiri èete. 007 JDG 009 035 A Gal sin Evedov izide i stade pred vratima gradskim; a Avimeleh i narod što bješe s njim izide iz zasjede. 007 JDG 009 036 A Gal vidjev narod reèe Zevulu: eno narod slazi svrh gore. A Zevul mu odgovori: od sjena gorskoga èine ti se ljudi. 007 JDG 009 037 Opet progovori Gal i reèe: eno narod slazi s visa, i èeta jedna ide putem k šumi Meonenimskoj. 007 JDG 009 038 A Zevul mu reèe: gdje su ti sada usta, kojima si govorio: ko je Avimeleh da mu služimo? Nije li to onaj narod koji si prezirao? Izidi sada, i bij se s njim. 007 JDG 009 039 I izide Gal pred Sihemljanima, i pobi se s Avimelehom. 007 JDG 009 040 Ali Avimeleh ga potjera, i on pobježe od njega; i padoše mnogi pobijeni do samijeh vrata gradskih. 007 JDG 009 041 I Avimeleh osta u Arumi; a Zevul istjera Gala i braæu njegovu, te ne mogahu sjedeti u Sihemu. 007 JDG 009 042 A sjutradan izide narod u polje, i bi javljeno Avimelehu. 007 JDG 009 043 A on uze narod svoj i razdijeli ga u tri èete, i namjesti ih u zasjedu u polju; i kad vidje gdje narod izlazi iz grada, skoèi na njih i pobi ih. 007 JDG 009 044 Jer Avimeleh i èeta koja bijaše s njim udariše i stadoše kod vrata gradskih; a druge dvije èete udariše na sve one koji bijahu u polju, i pobiše ih. 007 JDG 009 045 I Avimeleh bijaše grad vas onaj dan, i uze ga, i pobi narod koji bješe u njemu, i raskopa grad, i posija so po njemu. 007 JDG 009 046 A kad to èuše koji bijahu u kuli Sihemskoj, uðoše u kulu kuæe boga Verita. 007 JDG 009 047 I bi javljeno Avimelehu da su se ondje skupili svi koji bijahu u kuli Sihemskoj. 007 JDG 009 048 Tada Avimeleh izide na goru Salmon, on i sav narod što bješe s njim; i uzev Avimeleh sjekiru u ruku otsijeèe granu od drveta i podiže je i metnu je na rame, i reèe narodu koji bijaše s njim: što vidjeste da sam ja uèinio, brzo èinite kao ja. 007 JDG 009 049 I svaki iz naroda otsijeèe sebi granu, i poðoše za Avimelehom i pometaše grane oko kule, i zapališe njima grad; i izgiboše svi koji bijahu u kuli Sihemskoj, oko tisuæu ljudi i žena. 007 JDG 009 050 Potom otide Avimeleh na Teves, i stade u oko kod Tevesa, i uze ga. 007 JDG 009 051 A bijaše tvrda kula usred grada, i u nju pobjegoše svi ljudi i žene i svi graðani, i zatvorivši se popeše se na krov od kule. 007 JDG 009 052 A Avimeleh doðe do kule i udari na nju, i doðe do vrata od kule da je zapali ognjem. 007 JDG 009 053 Ali jedna žena baci komad žrvnja na glavu Avimelehu i razbi mu glavu. 007 JDG 009 054 A on brže viknu momka koji mu nošaše oružje, i reèe mu: izvadi maè svoj i ubij me, da ne reku za me: žena ga je ubila. I probode ga sluga njegov, te umrije. 007 JDG 009 055 A kad vidješe Izrailjci gdje pogibe Avimeleh, otidoše svaki u svoje mjesto. 007 JDG 009 056 Tako plati Bog Avimelehu za zlo koje je uèinio ocu svojemu ubivši sedamdeset braæe svoje. 007 JDG 009 057 I sve zlo ljudi Sihemljana povrati Bog na njihove glave, i steèe im se kletva Jotama sina Jerovalova. 007 JDG 010 001 A poslije Avimeleha usta da izbavi Izrailja Tola sin Fuve sina Dodova, èovjek plemena Isaharova, koji sjeðaše u Samiru u gori Jefremovoj. 007 JDG 010 002 I bi sudija Izrailju dvadeset i tri godine, pa umrije i bi pogreben u Samiru. 007 JDG 010 003 Poslije njega usta Jair od plemena Galadova, i bi sudija Izrailju dvadeset i dvije godine; 007 JDG 010 004 I imaše trideset sinova, koji jahahu na tridesetoro magaradi, i imahu trideset gradova, koji se zovu sela Jairova do danas i jesu u zemlji Galadovoj. 007 JDG 010 005 I umrije Jair, i bi pogreben u Kamonu. 007 JDG 010 006 A sinovi Izrailjevi opet èiniše što je zlo pred Gospodom, i služiše Valima i Astarotama, i bogovima Sirskim, i bogovima Sidonskim, i bogovima Moavskim, i bogovima sinova Amonovijeh i bogovima Filistejskim; i ostaviše Gospoda i ne služiše mu. 007 JDG 010 007 Zato se razgnjevi Gospod na Izrailja, te ih dade u ruke Filistejima i u ruke sinovima Amonovijem. 007 JDG 010 008 A oni gaziše i satiraše sinove Izrailjeve od one godine osamnaest godina, sve sinove Izrailjeve koji bijahu s onu stranu Jordana, u zemlji Amorejskoj, koja je u Galadu. 007 JDG 010 009 I prijeðoše sinovi Amonovi preko Jordana da se biju i s Judom i s Venijaminom i s domom Jefremovijem; i bi Izrailj u velikoj nevolji. 007 JDG 010 010 Tada vapiše sinovi Izrailjevi ka Gospodu govoreæi: sagriješismo ti što ostavismo Boga svojega i služismo Valima. 007 JDG 010 011 A Gospod reèe sinovima Izrailjevijem: od Misiraca i od Amoreja i od sinova Amonovijeh i od Filisteja, 007 JDG 010 012 I od Sidonjana i od Amalika i od Maonaca, koji vas muèiše, nijesam li vas izbavljao kad vapijaste k meni? 007 JDG 010 013 Ali vi ostaviste mene i služiste drugim bogovima; zato vas više neæu izbavljati. 007 JDG 010 014 Idite i vièite one bogove koje ste izabrali, neka vas oni izbave u nevolji vašoj. 007 JDG 010 015 A sinovi Izrailjevi rekoše Gospodu: sagriješismo; èini s nama što ti je drago, samo nas sada izbavi. 007 JDG 010 016 I pobacaše izmeðu sebe bogove tuðe, i stadoše služiti Gospodu; i sažali mu se radi muke sinova Izrailjevijeh. 007 JDG 010 017 A sinovi Amonovi skupiše se i stadoše u oko u Galadu; skupiše se i sinovi Izrailjevi i stadoše u oko u Mispi. 007 JDG 010 018 A narod i knezovi Galadski rekoše jedan drugomu: ko æe poèeti boj sa sinovima Amonovijem? on neka bude poglavar svjema koji žive u Galadu. 007 JDG 011 001 A Jeftaj od Galada bijaše hrabar junak, ali sin jedne kurve, s kojom Galad rodi Jeftaja. 007 JDG 011 002 Ali Galadu i žena njegova rodi sinova, pa kad dorastoše sinovi te žene, otjeraše Jeftaja rekavši mu: neæeš imati našljedstva u domu oca našega, jer si sin druge žene. 007 JDG 011 003 Zato pobježe Jeftaj od braæe svoje, i nastani se u zemlji Tovu; i stekoše se k njemu ljudi praznovi, i iðahu s njim. 007 JDG 011 004 A poslije nekoga vremena zavojštiše sinovi Amonovi na Izrailja; 007 JDG 011 005 I kad zavojštiše sinovi Amonovi na Izrailja, otidoše starješine Galadske da dovedu Jeftaja iz zemlje Tova. 007 JDG 011 006 I rekoše Jeftaju: hodi i budi nam vojvoda, da vojujemo sa sinovima Amonovijem. 007 JDG 011 007 A Jeftaj reèe starješinama Galadskim: ne mrzite li vi na me, i ne istjeraste li me iz doma oca mojega? Što ste dakle došli k meni sada kad ste u nevolji? 007 JDG 011 008 A starješine Galadske rekoše Jeftaju: zato smo sada došli opet k tebi da poðeš s nama i da vojuješ sa sinovima Amonovijem i da nam budeš poglavar svjema koji živimo u Galadu. 007 JDG 011 009 A Jeftaj reèe starješinama Galadskim: kad hoæete da me odvedete natrag da vojujem sa sinovima Amonovijem, ako mi ih da Gospod, hoæu li vam biti poglavar? 007 JDG 011 010 A starješine Galadske rekoše Jeftaju: Gospod neka bude svjedok meðu nama, ako ne uèinimo kako si kazao. 007 JDG 011 011 Tada otide Jeftaj sa starješinama Galadskim, i narod ga postavi poglavarem i vojvodom nad sobom; i Jeftaj izgovori pred Gospodom u Mispi sve rijeèi koje bješe rekao. 007 JDG 011 012 Potom posla Jeftaj poslanike k caru sinova Amonovijeh, i poruèi: šta imaš ti sa mnom, te si došao k meni da ratuješ po mojoj zemlji? 007 JDG 011 013 A car sinova Amonovijeh reèe poslanicima Jeftajevim: što je uzeo Izrailj moju zemlju kad doðe iz Misira, od Arnona do Javoka i do Jordana; sada dakle vrati mi je s mirom. 007 JDG 011 014 Ali Jeftaj posla opet poslanike k caru sinova Amonovijeh, 007 JDG 011 015 I poruèi mu: ovako veli Jeftaj: nije uzeo Izrailj zemlje Moavske ni zemlje sinova Amonovijeh. 007 JDG 011 016 Nego izašavši iz Misira prijeðe Izrailj preko pustinje do Crvenoga Mora i doðe do Kadisa. 007 JDG 011 017 I posla Izrailj poslanike k caru Edomskomu i reèe: pusti da proðem kroz tvoju zemlju. Ali ne posluša car Edomski. Posla takoðe k caru Moavskomu; ali ni on ne htje. I tako staja Izrailj u Kadisu. 007 JDG 011 018 Potom iduæi preko pustinje obide zemlju Edomsku i zemlju Moavsku, i došavši s istoka zemlji Moavskoj stade u oko s onu stranu Arnona; ali ne prijeðoše preko meðe Moavske, jer Arnon bješe meða Moavska. 007 JDG 011 019 Nego posla Izrailj poslanike k Sionu caru Amorejskomu, caru Esevonskomu, i reèe mu Izrailj: dopusti nam da proðemo kroz tvoju zemlju do svojega mjesta. 007 JDG 011 020 Ali Sion ne vjerova Izrailju da ga pusti da prijeðe preko meðe njegove, nego Sion skupi sav svoj narod i stadoše u oko u Jasi, i pobi se s Izrailjem. 007 JDG 011 021 A Gospod Bog Izrailjev predade Siona i sav narod njegov u ruke sinovima Izrailjevijem, te ih pobiše; i zadobi Izrailj svu zemlju Amoreja, koji življahu u onoj zemlji. 007 JDG 011 022 Zadobiše svu zemlju Amorejsku od Arnona do Javoka, i od pustinje do Jordana. 007 JDG 011 023 Tako je dakle Gospod Bog Izrailjev otjerao Amoreje ispred naroda svojega Izrailja, pa ti li hoæeš da je zemlja njihova tvoja? 007 JDG 011 024 Nije li tvoje ono što ti da da je tvoje Hemos bog tvoj? tako koga god Gospod Bog naš otjera ispred nas, onoga je zemlja naša. 007 JDG 011 025 Ili si ti po èem bolji od Valaka sina Seforova cara Moavskoga? Je li se on kad svaðao s Izrailjem? Je li kad vojevao s nama? 007 JDG 011 026 Izrailj živi u Esevonu i u selima njegovijem i u Aroiru i selima njegovijem i po svijem gradovima duž Arnona tri stotine godina; zašto ne oteste za toliko vremena? 007 JDG 011 027 I tako nijesam ja tebi skrivio, nego ti meni èiniš zlo ratujuæi na me. Gospod sudija nek sudi danas izmeðu sinova Izrailjevijeh i sinova Amonovijeh. 007 JDG 011 028 Ali car sinova Amonovijeh ne posluša rijeèi koje mu poruèi Jeftaj. 007 JDG 011 029 I siðe na Jeftaja duh Gospodnji, te proðe kroz Galad i kroz Manasiju, proðe i Mispu Galadsku, i od Mispe Galadske doðe do sinova Amonovijeh. 007 JDG 011 030 I zavjetova Jeftaj zavjet Gospodu i reèe: ako mi daš sinove Amonove u ruke, 007 JDG 011 031 Što god izide na vrata iz kuæe moje na susret meni, kad se vratim zdrav od sinova Amonovijeh, biæe Gospodnje, i prinijeæu na žrtvu paljenicu. 007 JDG 011 032 I tako doðe Jeftaj do sinova Amonovijeh da se bije s njima; i Gospod mu ih dade u ruke. 007 JDG 011 033 I pobi ih od Aroira pa do Minita u dvadeset gradova i do ravnice vinogradske u boju vrlo velikom; i sinovi Amonovi biše pokoreni pred sinovima Izrailjevijem. 007 JDG 011 034 A kad se vraæaše Jeftaj kuæi svojoj u Mispu, gle, kæi njegova izide mu na susret s bubnjima i sviralama; ona mu bijaše jedinica, i osim nje ne imaše ni sina ni kæeri. 007 JDG 011 035 Pa kad je ugleda, razdrije haljine svoje i reèe: ah kæeri moja! vele li me obori! ti si od onijeh što me cvijele; jer sam otvorio usta svoja ka Gospodu, i ne mogu poreæi. 007 JDG 011 036 A ona mu reèe: oèe moj, kad si otvorio usta svoja ka Gospodu, uèini mi, kako je izašlo iz usta tvojih, kad te je Gospod osvetio od neprijatelja tvojih, sinova Amonovijeh. 007 JDG 011 037 Još reèe ocu svojemu: uèini mi ovo: ostavi me do dva mjeseca da otidem da se popnem na gore da oplaèem svoje djevojaštvo s drugama svojim. 007 JDG 011 038 A on joj reèe: idi. I pusti je na dva mjeseca, i ona otide s drugama svojim i oplakiva djevojaštvo svoje po gorama. 007 JDG 011 039 A kad proðoše dva mjeseca, vrati se k ocu svojemu, i on svrši na njoj zavjet svoj koji bješe zavjetovao. A ona ne pozna èovjeka. I posta obièaj u Izrailju 007 JDG 011 040 Da od godine do godine idu kæeri Izrailjeve da plaèu za kæerju Jeftaja od Galada, èetiri dana u godini. 007 JDG 012 001 A ljudi od plemena Jefremova skupiše se, i prešavši na sjever rekoše Jeftaju: zašto si išao u boj na sinove Amonove a nas nijesi pozvao da idemo s tobom? spaliæemo ognjem dom tvoj i tebe. 007 JDG 012 002 A Jeftaj im reèe: imah veliku raspru sa sinovima Amonovijem ja i moj narod, i pozvah vas, ali me ne izbaviste iz ruku njegovijeh. 007 JDG 012 003 Pa videæi da me ne izbaviste, stavih dušu svoju u ruku svoju, i otidoh na sinove Amonove, i Gospod mi ih dade u ruke; pa što ste sada došli k meni da se bijete sa mnom? 007 JDG 012 004 Tada Jeftaj skupi sve ljude od Galada, i udari na Jefrema; i ljudi od Galada pobiše Jefrema; jer govorahu: bjegunci ste Jefremovi vi, ljudi od Galada, koji se bavite meðu Jefremom i meðu Manasijom. 007 JDG 012 005 I Galad uze Jefremu brodove Jordanske. I kad koji od Jefrema dobježe i reèe: pusti me da prijeðem, rekoše mu oni od Galada: jesi li od Jefrema? I kad on reèe: nijesam, 007 JDG 012 006 Onda mu rekoše: reci: Šibolet. A on reèe: Sibolet, ne moguæi dobro izgovoriti. Tada ga uhvatiše i zaklaše na brodu Jordanskom. I pogibe u ono vrijeme iz plemena Jefremova èetrdeset i dvije tisuæe. 007 JDG 012 007 I Jeftaj bi sudija Izrailju šest godina; i umrije, i bi pogreben u gradu Galadskom. 007 JDG 012 008 A poslije njega bi sudija Izrailju Avesan iz Vitlejema. 007 JDG 012 009 I imaše trideset sinova i trideset kæeri, koje razuda iz kuæe, a trideset djevojaka dovede sinovima svojim iz drugih kuæa; i bi sudija Izrailju sedam godina. 007 JDG 012 010 Potom umrije Avesan, i bi pogreben u Vitlejemu. 007 JDG 012 011 A poslije njega bi sudija Izrailju Elon od Zavulona; on bi sudija Izrailju deset godina. 007 JDG 012 012 Potom umrije Elon od Zavulona i bi pogreben u Ajalonu u zemlji Zavulonovoj. 007 JDG 012 013 Poslije njega bi sudija Izrailju Avdon sin Elilov Faratonjanin. 007 JDG 012 014 On imaše èetrdeset sinova i trideset unuka, koji jahahu sedamdesetoro magaradi. I bi sudija Izrailju osam godina. 007 JDG 012 015 Potom umrije Avdon sin Elilov Faratonjanin, i bi pogreben u Faratonu u zemlji Jefremovoj na gori Amalièkoj. 007 JDG 013 001 A sinovi Izrailjevi opet èiniše što je zlo pred Gospodom, i Gospod ih dade u ruke Filistejima za èetrdeset godina. 007 JDG 013 002 A bijaše jedan èovjek od Saraje od plemena sinova Danovijeh, po imenu Manoje, i žena mu bješe nerotkinja, i ne raðaše. 007 JDG 013 003 Toj ženi javi se anðeo Gospodnji i reèe joj: gle, ti si sad nerotkinja, i nijesi raðala; ali æeš zatrudnjeti i rodiæeš sina. 007 JDG 013 004 Nego sada èuvaj se da ne piješ vina ni silovita piæa, i da ne jedeš ništa neèisto. 007 JDG 013 005 Jer gle, zatrudnjeæeš, i rodiæeš sina, i britva da ne prijeðe po njegovoj glavi, jer æe dijete biti nazirej Božji od utrobe materine, i on æe poèeti izbavljati Izrailja iz ruku Filistejskih. 007 JDG 013 006 I žena doðe i reèe mužu svojemu govoreæi: èovjek Božji doðe k meni, i lice mu bijaše kao lice anðela Božijega, vrlo strašno; ali ga ne zapitah odakle je, niti mi on kaza svojega imena. 007 JDG 013 007 Nego mi reèe: gle, ti æeš zatrudnjeti, i rodiæeš sina; zato sada ne pij vina ni silovita piæa i ne jedi ništa neèisto; jer æe dijete biti nazirej Božji od utrobe materine pa do smrti. 007 JDG 013 008 Tada se Manoje pomoli Gospodu i reèe: o Gospode! neka opet doðe k nama èovjek Božji, kojega si slao, da nas nauèi šta æemo èiniti s djetetom, kad se rodi. 007 JDG 013 009 I usliši Gospod glas Manojev; i doðe opet anðeo Gospodnji k ženi kad sjeðaše u polju; a Manoje muž njezin ne bješe kod nje. 007 JDG 013 010 Tada žena brže otrèa i javi mužu svojemu govoreæi mu: evo, javi mi se onaj èovjek, koji mi je prije dolazio. 007 JDG 013 011 A Manoje ustavši poðe sa ženom svojom; i kad doðe k èovjeku, reèe mu: jesi li ti onaj èovjek što je govorio ovoj ženi? On odgovori: jesam. 007 JDG 013 012 A Manoje reèe: kad bude što si kazao, kako æe biti pravilo za dijete i šta æe èiniti s njim? 007 JDG 013 013 A anðeo Gospodnji reèe Manoju: žena neka se èuva od svega što sam joj kazao. 007 JDG 013 014 Neka ne jede ništa što dolazi s vinove loze, i vina ni silovita piæa neka ne pije, i ništa neèisto neka ne jede. Što sam joj zapovjedio sve neka drži. 007 JDG 013 015 Tada reèe Manoje anðelu Gospodnjemu: radi bismo te ustaviti da ti zgotovimo jare. 007 JDG 013 016 A anðeo Gospodnji odgovori Manoju: da me i ustaviš, neæu jesti tvojega jela; nego ako hoæeš zgotoviti žrtvu paljenicu, prinesi je Gospodu. Jer Manoje nije znao da je anðeo Gospodnji. 007 JDG 013 017 Opet reèe Manoje anðelu Gospodnjemu: kako ti je ime? da ti zahvalimo kad se zbude što si rekao. 007 JDG 013 018 A anðeo Gospodnji odgovori mu: što pitaš za ime moje? Èudno je. 007 JDG 013 019 Tada Manoje uze jare i dar, i prinese Gospodu na stijeni; a anðeo uèini èudo pred Manojem i ženom njegovom; 007 JDG 013 020 Jer kad se podiže plamen s oltara k nebu, anðeo Gospodnji podiže se u plamenu s oltara; a Manoje i žena njegova videæi to padoše nièice na zemlju; 007 JDG 013 021 I anðeo se Gospodnji ne javi više Manoju ni ženi njegovoj. Tada Manoje razumje da je anðeo Gospodnji. 007 JDG 013 022 I reèe Manoje ženi svojoj: zacijelo æemo umrijeti, jer vidjesmo Boga. 007 JDG 013 023 A žena mu reèe: kad bi htio Bog da nas ubije, ne bi primio iz naših ruku žrtve paljenice ni dara, niti bi nam pokazao svega ovoga, niti bi nam sad objavio takih stvari. 007 JDG 013 024 I tako ta žena rodi sina, i nadje mu ime Samson; i dete odraste, i Gospod ga blagoslovi. 007 JDG 013 025 I duh Gospodnji poèe hoditi s njim po okolu Danovu, izmeðu Saraje i Estaola. 007 JDG 014 001 I siðe Samson u Tamnat, i vidje ondje jednu djevojku izmeðu kæeri Filistejskih. 007 JDG 014 002 I vrativši se kaza ocu svojemu i materi svojoj govoreæi: vidjeh djevojku u Tamnatu izmeðu kæeri Filistejskih; oženite me njom. 007 JDG 014 003 A otac i mati rekoše mu: zar nema djevojke meðu kæerima tvoje braæe u svem narodu mom, da ideš da se oženiš izmeðu Filisteja neobrezanijeh? A Samson odgovori ocu svojemu: njom me oženi, jer mi je ona omiljela. 007 JDG 014 004 A otac i mati njegova ne znadijahu da je to od Gospoda, i da traži zadjevicu s Filistejima; jer u ono vrijeme Filisteji vladahu sinovima Izrailjevijem. 007 JDG 014 005 I tako side Samson s ocem svojim i s materom svojom u Tamnat, i kad doðoše do vinograda Tamnatskih, gle, mlad lav rièuæi sukobi ga. 007 JDG 014 006 I duh Gospodnji side na nj, te rastrže lava kao jare nemajuæi ništa u ruci: i ne kaza ocu ni materi šta je uèinio. 007 JDG 014 007 I tako došavši govori s djevojkom, i ona omilje Samsonu. 007 JDG 014 008 A poslije nekoliko dana iduæi opet da je odvede, svrne da vidi mrtvoga lava; a gle, u mrtvom lavu roj pèela i med. 007 JDG 014 009 I izvadi ga u ruku, i poðe putem jeduæi; i kad doðe k ocu i materi, dade im te jedoše; ali im ne reèe da je iz mrtvoga lava izvadio med. 007 JDG 014 010 I tako doðe otac njegov k onoj djevojci, i Samson uèini ondje veselje, jer tako èinjahu momci. 007 JDG 014 011 I kad ga vidješe Filisteji, izabraše trideset druga da budu s njim. 007 JDG 014 012 I reèe im Samson: ja æu vam zagonenuti zagonetku, pa ako mi je odgonenete za sedam dana dok je veselje i pogodite, daæu vam trideset košulja i tridesetore sveèane haljine. 007 JDG 014 013 Ako li ne odgonenete, vi æete dati meni trideset košulja i tridesetore sveèane haljine. A oni mu rekoše: zagoneni zagonetku svoju, da èujemo. 007 JDG 014 014 Tada im reèe: od onoga koji jede izide jelo, i od ljutoga izide slatko. I ne mogoše odgonenuti zagonetke tri dana. 007 JDG 014 015 I sedmi dan rekoše ženi Samsonovoj: nagovori muža svojega da nam kaže zagonetku, ili æemo spaliti ognjem tebe i dom oca tvojega. Jeste li nas zato pozvali da nam uzmete imanje? je li tako? 007 JDG 014 016 I stade plakati žena Samsonova pred njim govoreæi: ti mrziš na me, i ti me ne ljubiš; zagonenuo si zagonetku sinovima naroda mojega, a neæeš meni da je kažeš. A on joj reèe: gle, ni ocu svojemu ni materi svojoj nijesam je kazao, a tebi da je kažem? 007 JDG 014 017 I ona plaka pred njim za sedam dana dokle trajaše veselje. A sedmi dan kaza joj, jer bješe navalila na nj; a ona kaza zagonetku sinovima naroda svojega. 007 JDG 014 018 Tada mu rekoše ljudi grada onoga sedmi dan dok sunce ne zaðe: šta je slaðe od meda, i šta je ljuæe od lava? A on im reèe: da nijeste orali na mojoj junici, ne biste pogodili moje zagonetke. 007 JDG 014 019 I doðe na nj duh Gospodnji, te siðe u Askalon, i pobi ondje trideset ljudi, i uze odijelo s njih i dade sveèane haljine onima koji odgonenuše zagonetku; i rasrdi se vrlo i otide kuæi oca svojega. 007 JDG 014 020 A žena Samsonova udade se za druga njegova, s kojim se bijaše udružio. 007 JDG 015 001 A poslije nekoliko dana, o pšeniènoj žetvi, doðe Samson da pohodi ženu svoju donesavši joj jare, i reèe: idem k ženi svojoj u ložnicu. Ali mu otac njezin ne dade da uðe. 007 JDG 015 002 Jer reèe otac njezin: ja mišljah zacijelo da ti nije po volji, pa je dadoh drugu tvojemu; nego mlaða sestra njezina nije li ljepša od nje? uzmi nju mjesto one. 007 JDG 015 003 A Samson im reèe: ja neæu biti kriv Filistejima kad im uèinim zlo. 007 JDG 015 004 I otišavši Samson uhvati trista lisica, i uze luèa, i sveza po dvije za repove, i metnu po jedan luè meðu dva repa, 007 JDG 015 005 Pa zapali luèeve, i pusti u ljetinu Filistejsku, i popali ljetinu požnjevenu i nepožnjevenu, i vinograde i maslinike. 007 JDG 015 006 Tada Filisteji rekoše: ko je to uèinio? I odgovoriše: Samson zet Tamnaæaninov, jer mu uze ženu i dade je drugu njegovu. Tada doðoše Filisteji i spališe ognjem nju i oca njezina. 007 JDG 015 007 A Samson im reèe: ako ste i uèinili tako, opet æu vam se osvetiti, pa æu se onda okaniti. 007 JDG 015 008 I polomi ih ljuto nogama po bedrima: potom otide i nastani se u peæini od stijene Itama. 007 JDG 015 009 Tada izidoše Filisteji i stadoše u oko prema Judi, i raširiše se do Lehije. 007 JDG 015 010 A ljudi od Jude rekoše: što ste izašli na nas? I odgovoriše: izašli smo da svežemo Samsona i da mu uèinimo kako je on nama uèinio. 007 JDG 015 011 Tada izide tri tisuæe ljudi iz Jude k peæini u stijeni Itamu, i rekoše Samsonu: ne znaš li da Filisteji vladaju nad nama? zašto si nam dakle to uèinio? A on im reèe: kako su oni meni uèinili tako ja uèinih njima. 007 JDG 015 012 Oni mu rekoše: došli smo da te svežemo i predamo u ruke Filistejima. A Samson im reèe: zakunite mi se da neæete vi uložiti na me. 007 JDG 015 013 Oni mu odgovoriše i rekoše: neæemo; nego æemo te samo svezati i predati u njihove ruke, ali te neæemo pogubiti. I svezaše ga u dva nova uža i odvedoše ga iz stijene. 007 JDG 015 014 I kad on doðe do Lehije, Filisteji ga sretoše vièuæi od radosti; a duh Gospodnji siðe na nj, i uža na rukama njegovima postaše kao konci izgorjeli od vatre, i spadoše sveze s ruku njegovijeh. 007 JDG 015 015 I on naðe èeljust magareæu još sirovu, i pruživ ruku svoju uze je, i pobi njom tisuæu ljudi. 007 JDG 015 016 Potom reèe Samson: èeljušæu magareæom jednu gomilu, dvije gomile, èeljušæu magareæom pobih tisuæu ljudi. 007 JDG 015 017 A kad izreèe, baci èeljust iz ruke svoje, i nazva ono mjesto Ramat-Lehija. 007 JDG 015 018 I bijaše žedan jako, te zavapi ka Gospodu i reèe: ti si uèinio rukom sluge svojega ovo izbavljenje veliko; a sada hoæu li umrijeti od žeði, ili æu pasti u ruke neobrezanima? 007 JDG 015 019 Tada Bog rascijepi stijenu u Lehiji, i proteèe voda iz nje, te se napi, i povrati mu se duh i oživje. Zato se prozva onaj izvor En-Akore, koji je u Lehiji do današnjega dana. 007 JDG 015 020 I bi sudija Izrailju za vremena Filistejskoga dvadeset godina. 007 JDG 016 001 Potom otide Samson u Gazu, i ondje vidje jednu ženu kurvu, i uðe k njoj. 007 JDG 016 002 I ljudima u Gazi bi kazano: doðe Samson ovamo. I opkoliše i vrebaše ga cijelu noæ na vratima gradskim; i stajahu u potaji cijelu noæ govoreæi: dok svane, ubiæemo ga. 007 JDG 016 003 Ali Samson spavav do ponoæi usta u ponoæi, i šèepa vrata gradska s oba dovratka i išèupa ih s prijevornicom zajedno, i metnu ih na ramena i odnese navrh gore koja je prema Hevronu. 007 JDG 016 004 Poslije toga zamilova djevojku na potoku Soriku, kojoj bješe ime Dalida. 007 JDG 016 005 I doðoše k njoj knezovi Filistejski i rekoše joj: prevari ga i iskušaj gdje mu stoji velika snaga i kako bismo mu dosadili da ga svežemo i svladamo; a mi æemo ti dati svaki po tisuæu i sto srebrnika. 007 JDG 016 006 I Dalida reèe Samsonu: hajde kaži mi gdje stoji tvoja velika snaga i èim bi se mogao svezati i svladati. 007 JDG 016 007 A Samson joj reèe: da me svežu u sedam gužava sirovijeh neosušenijeh, onda bih izgubio snagu i bio kao i drugi èovjek. 007 JDG 016 008 I donesoše joj knezovi Filistejski sedam gužava sirovijeh, još neosušenijeh, i ona ga sveza njima. 007 JDG 016 009 A kod nje bijaše zasjeda u sobi; i ona mu reèe: eto Filisteja na te, Samsone! A on pokida gužve, kao što se kida konac od kudjelje kad osjeti vatru; i ne dozna se za snagu njegovu. 007 JDG 016 010 Potom reèe Dalida Samsonu: gle, prevario si me, i slagao si mi; nego hajde kaži mi èim bi se mogao svezati. 007 JDG 016 011 A on joj reèe: da me dobro svežu novim užima kojima nije ništa raðeno, tada bih izgubio snagu i bio bih kao drugi èovjek. 007 JDG 016 012 I Dalida uze nova uža, i sveza ga njima, pak mu reèe: eto Filisteja na te, Samsone! A zasjeda bijaše u sobi. A on raskide s ruku uža kao konac. 007 JDG 016 013 Tada reèe Dalida Samsonu: jednako me varaš i lažeš mi; kaži mi èim bi se mogao svezati? A on joj reèe: da sedam pramena kose na glavi mojoj priviješ na vratilo. 007 JDG 016 014 I ona zaglavivši vratilo kocem, reèe: evo Filisteja na te, Samsone! A on se probudi od sna, i istrže kolac i osnovu i vratilo. 007 JDG 016 015 Opet mu ona reèe: kako možeš govoriti: ljubim te, kad srce tvoje nije kod mene? Veæ si me tri puta prevario ne hoteæi mi kazati gdje ti je velika snaga. 007 JDG 016 016 I ona mu dosaðivaše svojim rijeèima svaki dan i navaljivaše na nj, i duša mu prenemože da umre, 007 JDG 016 017 Te joj otvori cijelo srce svoje, i reèe joj: britva nije nikad prešla preko glave moje, jer sam nazirej Božji od utrobe matere svoje; da se obrijem, ostavila bi me snaga moja i oslabio bih, i bio bih kao svaki èovjek. 007 JDG 016 018 A Dalida videæi da joj je otvorio cijelo srce svoje, posla i pozva knezove Filistejske poruèivši im: hodite sada, jer mi je otvorio cijelo srce svoje. Tada doðoše knezovi Filistejski k njoj i donesoše novce u rukama svojim. 007 JDG 016 019 A ona ga uspava na krilu svojem, i dozva èovjeka te mu obrija sedam pramena kose s glave, i ona ga prva svlada kad ga ostavi snaga njegova. 007 JDG 016 020 I ona reèe: eto Filisteja na te, Samsone! A on probudiv se od sna reèe: izaæi æu kao i prije i oteæu se. Jer ne znadijaše da je Gospod otstupio od njega. 007 JDG 016 021 Tada ga uhvatiše Filisteji, i iskopaše mu oèi, i odvedoše ga u Gazu i okovaše ga u dvoje verige mjedene; i meljaše u tamnici. 007 JDG 016 022 A kosa na glavi njegovoj poèe rasti kao što je bila kad ga obrijaše. 007 JDG 016 023 I knezovi Filistejski skupiše se da prinesu veliku žrtvu Dagonu bogu svojemu, i da se provesele; pa rekoše: predade nam bog naš u ruke naše Samsona neprijatelja našega. 007 JDG 016 024 Takoðer i narod vidjevši ga hvaljaše boga svojega govoreæi: predade nam bog naš u ruke naše neprijatelja našega i zatiraèa zemlje naše i koji pobi tolike izmeðu nas. 007 JDG 016 025 I kad se razveseli srce njihovo rekoše: zovite Samsona da nam igra. I dozvaše Samsona iz tamnice da im igra, i namjestiše ga meðu dva stupa. 007 JDG 016 026 Tada Samson reèe momku koji ga držaše za ruku: pusti me, da opipam stupove na kojima stoji kuæa, da se naslonim na njih. 007 JDG 016 027 A kuæa bijaše puna ljudi i žena i svi knezovi Filistejski bijahu ondje; i na krovu bijaše oko tri tisuæe ljudi i žena, koji gledahu kako Samson igra. 007 JDG 016 028 Tada Samson zavapi ka Gospodu i reèe: Gospode, Gospode! opomeni me se, molim te, i ukrijepi me, molim te, samo sada, o Bože! da se osvetim jedanput Filistejima za oba oka svoja. 007 JDG 016 029 I zagrli Samson dva stupa srednja, na kojima stajaše kuæa, i nasloni se na njih, na jedan desnom a na drugi lijevom rukom svojom. 007 JDG 016 030 Pa onda reèe Samson: neka umrem s Filistejima. I naleže jako, i pade kuæa na knezove i na sav narod koji bješe u njoj; i bi mrtvijeh koje pobi umiruæi više nego onijeh koje pobi za života svojega. 007 JDG 016 031 Poslije doðoše braæa njegova i sav dom oca njegova, i uzeše ga, i vrativši se pogreboše ga izmeðu Saraje i Estaola u grobu Manoja oca njegova. A on bi sudija Izrailju dvadeset godina. 007 JDG 017 001 A bijaše jedan èovjek iz gore Jefremove po imenu Miha. 007 JDG 017 002 On reèe materi svojoj: tisuæa i sto srebrnika, što su ti ukradeni, za koje si klela i govorila preda mnom, evo, to je srebro u mene, ja sam ga uzeo. A mati mu reèe: Gospod da te blagoslovi, sine! 007 JDG 017 003 A kad vrati tisuæu i sto srebrnika materi svojoj, reèe mati njegova: to sam srebro posvetila Gospodu iz svoje ruke za tebe, sine moj, da se naèini od njega lik rezan i liven; zato ti ga sada dajem natrag. 007 JDG 017 004 Ali on opet dade srebro materi svojoj, a mati uze dvjesta srebrnika i dade zlataru, a on naèini od njega lik rezan i liven, te bijaše u kuæi Mišinoj. 007 JDG 017 005 I taj Miha imaše kuæu za bogove, i naèini opleæak i likove, i posveti jednoga izmeðu sinova svojih da mu bude sveštenik. 007 JDG 017 006 U to vrijeme ne bješe cara u Izrailju: svaki èinjaše što mu bijaše drago. 007 JDG 017 007 A bješe jedan mladiæ iz Vitlejema Judina, od porodice Judine, koji bješe Levit i ondje boravljaše. 007 JDG 017 008 On otide iz toga grada, Vitlejema Judina, da se nastani gdje može; i iduæi svojim putem doðe u goru Jefremovu do kuæe Mišine. 007 JDG 017 009 A Miha mu reèe: otkuda ideš? Odgovori mu Levit: iz Vitlejema Judina, idem da se nastanim gdje mogu. 007 JDG 017 010 A Miha mu reèe: ostani kod mene, i budi mi otac i sveštenik, a ja æu ti dati deset srebrnika na godinu i dvoje haljine i hranu. I otide Levit k njemu. 007 JDG 017 011 I Levitu bi po volji da ostane kod njega, i bi mu taj mladiæ kao da mu je sin. 007 JDG 017 012 I Miha posveti Levita da mu je sveštenik taj mladiæ, i osta u kuæi Mišinoj. 007 JDG 017 013 Tada reèe Miha: sada znam da æe mi Gospod uèiniti dobro zato što imam Levita sveštenika. 007 JDG 018 001 U to vrijeme ne bješe cara u Izrailju, i u to vrijeme pleme Danovo tražaše sebi našljedstvo gdje bi nastavalo, jer mu do tada ne bješe dopalo našljedstvo meðu plemenima Izrailjevijem. 007 JDG 018 002 Zato poslaše sinovi Danovi iz porodice svoje pet ljudi izmeðu sebe, hrabre ljude od Saraje i Estaola, da uhode zemlju i dobro razmotre, i rekoše im: idite, razmotrite zemlju. I oni otidoše u goru Jefremovu u kuæu Mišinu i zanoæiše ondje. 007 JDG 018 003 I kad bijahu kod kuæe Mišine, poznaše glas onoga mladiæa Levita, i svrativši se onamo rekoše mu: ko te dovede ovamo? i šta radiš tu? i šta æeš tu? 007 JDG 018 004 A on im reèe: tako i tako uèini mi Miha, i najmi me da mu budem sveštenik. 007 JDG 018 005 A oni mu rekoše: upitaj Boga da znamo hoæe li nam biti sreæan put na koji poðosmo. 007 JDG 018 006 A sveštenik im reèe: idite s mirom; po volji je Gospodu put kojim idete. 007 JDG 018 007 I tako pošavši onijeh pet ljudi doðoše u Lais, i vidješe tamošnji narod gdje živi bez straha po obièaju Sidonskom, mirno i bez straha, i da nema nikoga u zemlji ko bi im èimgod dosaðivao ili otimao vlast, i da su daleko od Sidonjana niti imaju šta s kim. 007 JDG 018 008 Pa kad se vratiše k braæi svojoj u Saraju i Estaol, rekoše im braæa: što je? 007 JDG 018 009 A oni rekoše: ustajte da idemo na njih; jer vidjesmo zemlju, i vrlo je dobra. I vi ne marite? nemojte se lijeniti, nego pohitajte da uzmete zemlju. 007 JDG 018 010 Kad doðete, doæi æete k narodu bezbrižnom i u zemlju prostranu; jer je predade Bog u vaše ruke; to je mjesto gdje nema nedostataka ni u èem što ima na zemlji. 007 JDG 018 011 Tada poðoše odande iz Saraje i Estaola šest stotina ljudi od porodice Danove naoružanijeh. 007 JDG 018 012 I otišavši stadoše u oko kod Kirijat-Jarima u Judi; zato se prozva ono mjesto Mahane-Dan do danas, i jest iza Kirijat-Jarima. 007 JDG 018 013 A odande pošavši u goru Jefremovu doðoše u kuæu Mišinu. 007 JDG 018 014 Tada progovoriše petorica što bijahu išli da uhode zemlju Laisku, i rekoše braæi svojoj: znate li da u ovijem kuæama ima opleæak i likova, i lik rezan i lik liven? Sada dakle gledajte što æete raditi. 007 JDG 018 015 A oni svrativši se onamo uðoše u kuæu gdje bješe mladiæ Levit, u kuæu Mišinu, i upitaše ga za zdravlje. 007 JDG 018 016 A šest stotina ljudi naoružanijeh od sinova Danovijeh stadoše pred vratima. 007 JDG 018 017 A pet ljudi što bjehu išli da uhode zemlju otišavši uðoše i uzeše lik rezan i opleæak i likove i lik liven; a sveštenik stajaše na vratima sa šest stotina ljudi naoružanijeh. 007 JDG 018 018 I oni što uðoše u kuæu Mišinu kad uzeše lik rezani, opleæak, likove i lik liveni, sveštenik im reèe: šta radite? 007 JDG 018 019 A oni mu rekoše: muèi, metni ruku na usta, pa hajde s nama, i budi nam otac i sveštenik. Što ti je bolje, biti sveštenik kuæi jednoga èovjeka ili biti sveštenik plemenu i porodici u Izrailju? 007 JDG 018 020 I sveštenik se obradova u srcu, i uze opleæak i likove i lik rezani, i uðe meðu narod. 007 JDG 018 021 I okrenuvši se poðoše pustivši djecu i stoku i zaklade naprijed. 007 JDG 018 022 A kad bijahu daleko od kuæe Mišine, onda ljudi koji življahu u kuæama blizu kuæe Mišine skupiše se i poðoše u potjeru za sinovima Danovijem. 007 JDG 018 023 I vikaše za sinovima Danovijem, a oni obazrevši se rekoše Miši: što ti je, te si skupio tolike ljude? 007 JDG 018 024 A on reèe: uzeli ste moje bogove koje sam naèinio, i sveštenika, pa otidoste. Šta još imam? pa još kažete: što ti je? 007 JDG 018 025 A sinovi Danovi rekoše mu: nemoj da ti se èuje glas za nama, da ne bi udarili na vas ljudi gnjevni, te æeš izgubiti dušu svoju i dušu doma svojega. 007 JDG 018 026 I sinovi Danovi otidoše svojim putem, a Miha videæi da su jaèi od njega vrati se i otide kuæi svojoj. 007 JDG 018 027 I oni uzevši što bješe naèinio Miha, i sveštenika, kojega imaše, doðoše u Lais k narodu mirnom i bezbrižnom; pa ih isjekoše oštrijem maèem, a grad upališe ognjem. 007 JDG 018 028 I ne bješe nikoga da ih izbavi; jer bijahu daleko od Sidona i ne imahu ništa ni s kim; a grad bijaše u dolini koja je kod Vet-Reova. Poslije sazidaše grad i naseliše se u njemu. 007 JDG 018 029 I nazvaše grad Dan po imenu Dana oca svojega, koji se rodi Izrailju; a prije se grad zvaše Lais. 007 JDG 018 030 I sinovi Danovi namjestiše sebi onaj lik rezani; a Jonatan sin Girsona sina Manasijina i sinovi njegovi bijahu sveštenici plemenu Danovu dokle se god ne iseli iz zemlje. 007 JDG 018 031 I namješten im stajaše onaj lik rezani, koji naèini Miha, za sve vrijeme dokle dom Božji bijaše u Silomu. 007 JDG 019 001 I u to vrijeme, kad ne bješe cara u Izrailju, bješe jedan Levit koji življaše kao došljak kraj gore Jefremove, i uze inoèu iz Vitlejema Judina. 007 JDG 019 002 A inoèa njegova èinjaše preljubu kod njega, pa otide od njega kuæi oca svojega u Vitlejem Judin, i osta ondje èetiri mjeseca. 007 JDG 019 003 A muž njezin usta i otide za njom da joj lijepo govori i da je dovede natrag, imajuæi sa sobom momka svojega, i dva magarca; i ona ga uvede u kuæu oca svojega, i kad ga vidje otac njezin obradova se dolasku njegovu. 007 JDG 019 004 I ustavi ga tast njegov, otac mladièin, i osta kod njega tri dana, i ondje jeðahu i pijahu i noæivahu. 007 JDG 019 005 A èetvrti dan kad ustaše rano, usta i on da ide; ali otac mladièin reèe zetu svojemu: potkrijepi srce svoje zalogajem hljeba, pa onda idite. 007 JDG 019 006 I tako sjedoše i jedoše obojica zajedno i napiše se; pa reèe otac mladièin mužu: hajde ostani još noæas, i budi veseo. 007 JDG 019 007 Ali èovjek usta da ide; ali tast njegov navali na nj, te opet noæi ondje. 007 JDG 019 008 Potom urani petoga dana da ide; i reèe mu otac mladièin: potkrijepi srce svoje. I jeduæi zajedno zabaviše se dokle i dan naže. 007 JDG 019 009 Tada usta èovjek da ide, on i inoèa mu i momak; a tast njegov, otac mladièin, reèe mu: eto, dan je veæ nagao, veèe je, prenoæite ovdje; eto dockan je, prenoæi ovdje, i budi veseo, pa sjutra uranite na put, i idi k svojemu šatoru. 007 JDG 019 010 Ali èovjek ne htje noæiti; nego usta i poðe; i doðe do Jevusa, a to je Jerusalim, i s njim dva magarca natovarena i inoèa njegova. 007 JDG 019 011 A kad bijahu blizu Jevusa, dan bijaše nagao vrlo, pa reèe sluga gospodaru svojemu: hajde brže da se svratimo u taj grad Jevus, i tu da noæimo. 007 JDG 019 012 A gospodar mu reèe: neæemo svrtati u tuð grad, koji nije sinova Izrailjevijeh, nego æemo iæi do Gavaje. 007 JDG 019 013 Još reèe momku svojemu: hajde brže da stignemo u koje od tijeh mjesta i da noæimo u Gavaji ili u Rami. 007 JDG 019 014 I minuše onuda i otidoše; i sunce ih zaðe blizu Gavaje Venijaminove. 007 JDG 019 015 I okretoše onamo da otidu i prenoæe u Gavaji; i kad uðe, sjede na ulici gradskoj; i ne bi nikoga da ih primi u kuæu da prenoæe. 007 JDG 019 016 I gle, jedan starac vraæaše se s posla svojega iz polja uveèe, a bijaše iz gore Jefremove i življaše kao došljak u Gavaji; a ljudi onoga mjesta bjehu sinovi Venijaminovi. 007 JDG 019 017 I on podigav oèi svoje ugleda onoga èovjeka putnika na ulici gradskoj; i reèe mu starac: kuda ideš? i otkuda ideš? 007 JDG 019 018 A on mu odgovori: idemo od Vitlejema Judina do na kraj gore Jefremove; odande sam, pa sam išao do Vitlejema Judina, a sada idem k domu Gospodnjemu, i nema nikoga da me primi u kuæu. 007 JDG 019 019 A imamo i slame i piæe za magarce svoje, i hljeba i vina za se i za sluškinju tvoju i za momka koji je sa slugom tvojim; imamo svega dosta. 007 JDG 019 020 A starac mu reèe: budi miran; što ti god nedostaje, ja æu se starati za to; samo nemoj noæiti na ulici. 007 JDG 019 021 I uvede ga u svoju kuæu, i položi magarcima; potom opraše noge, i jedoše i piše. 007 JDG 019 022 A kad se razveseliše, gle, ljudi onoga grada, bezakonici, opkoliše kuæu, i stadoše lupati u vrata, i rekoše starcu, gospodaru od kuæe, govoreæi: izvedi toga èovjeka što je ušao u tvoju kuæu, da ga poznamo. 007 JDG 019 023 I izašav k njima onaj èovjek, gospodar od kuæe, reèe im: ne, braæo, ne èinite zla; kad je èovjek ušao u moju kuæu, ne èinite toga bezumlja. 007 JDG 019 024 Evo kæi moja djevojka i inoèa njegova, njih æu vam izvesti, pa njih osramotite i èinite s njima što vam je volja, samo èovjeku ovomu ne èinite toga bezumlja. 007 JDG 019 025 Ali ga ne htješe poslušati oni ljudi; tada onaj èovjek uze inoèu svoju i izvede je napolje k njima, i oni je poznaše, i zlostaviše je cijelu noæ do zore, i pustiše je kad zora zabijelje. 007 JDG 019 026 I došavši žena u zoru pade kod vrata od kuæe onoga èovjeka gdje bješe gospodar njezin, i leža dokle se ne rasvanu. 007 JDG 019 027 A gospodar njezin usta ujutru, i kad otvori vrata i izaðe da ide svojim putem, a to žena inoèa njegova ležaše na vratima kuænijem, i ruke joj na pragu. 007 JDG 019 028 I reèe joj: ustani da idemo. Ali ne bi odgovora; tada je metnu na magarca, i ustavši èovjek poðe u mjesto svoje, 007 JDG 019 029 I došav kuæi svojoj uze maè, i uze inoèu svoju i isijeèe je s kostima na dvanaest komada i razasla u sve krajeve Izrailjeve. 007 JDG 019 030 I ko god vidje govoraše: nije se uèinilo niti se vidjelo tako što otkad izidoše sinovi Izrailjevi iz Misira do danas. Promislite o tom i vijeæajte i govorite. 007 JDG 020 001 Tada izidoše svi sinovi Izrailjevi, i sabra se sav narod jednodušno, od Dana do Virsaveje i do zemlje Galadove, ka Gospodu u Mispu. 007 JDG 020 002 I glavari svega naroda, svijeh plemena Izrailjevijeh, doðoše na zbor naroda Božijega, èetiri stotine tisuæa ljudi pješaka koji mahahu maèem. 007 JDG 020 003 A sinovi Venijaminovi èuše da su sinovi Izrailjevi otišli u Mispu. Sinovi Izrailjevi rekoše: kažite kako se dogodilo to zlo. 007 JDG 020 004 A Levit, muž ubijene žene, odgovori i reèe: doðoh s inoèom svojom u Gavaju Venijaminovu da prenoæim. 007 JDG 020 005 A Gavajani ustaše na me, opkoliše me u kuæi noæu, i htješe me ubiti; i inoèu moju zlostaviše tako da umrije. 007 JDG 020 006 Zato uzev inoèu svoju isjekoh je na komade i razaslah je u sve krajeve našljedstva Izrailjeva; jer uèiniše grdilo i sramotu u Izrailju. 007 JDG 020 007 Eto, vi ste svi sinovi Izrailjevi; promislite i vijeæajte. 007 JDG 020 008 A sav narod usta jednodušno i reèe: da ne idemo nijedan k šatoru svojemu, i nijedan da se ne vraæa kuæi svojoj. 007 JDG 020 009 Nego ovo da uèinimo Gavaji: da bacimo ždrijeb za nju. 007 JDG 020 010 Da uzmemo po deset ljudi od stotine po svijem plemenima Izrailjevijem, i po stotinu od tisuæe, i po tisuæu od deset tisuæa, da donese hranu narodu, a on da ide da uèini Gavaji Venijaminovoj kako je zaslužila grdilom koje je uèinila Izrailju. 007 JDG 020 011 I skupi se sav narod Izrailjev na onaj grad složivši se jednodušno. 007 JDG 020 012 Tada poslaše plemena Izrailjeva ljude u sve porodice Venijaminove, i poruèiše im: kakvo se to zlo uèini meðu vama? 007 JDG 020 013 Sada dajte te bezakonike što su u Gavaji, da ih pogubimo i izvadimo zlo iz Izrailja. Ali ne htješe sinovi Venijaminovi poslušati braæe svoje, sinova Izrailjevijeh. 007 JDG 020 014 Nego se skupiše sinovi Venijaminovi iz svojih mjesta u Gavaju da izidu da se biju sa sinovima Izrailjevijem. 007 JDG 020 015 I nabroji se u to vrijeme sinova Venijaminovijeh iz njihovijeh gradova dvadeset i šest tisuæa ljudi koji mahahu maèem osim stanovnika Gavajskih, kojih bješe na broj sedam stotina ljudi odabranijeh. 007 JDG 020 016 U svem tom narodu bješe sedam stotina ljudi odabranijeh, koji bjehu ljevaci, i svaki gaðaše kamenom iz praæke u dlaku ne promašujuæi. 007 JDG 020 017 A ljudi Izrailjaca nabroji se osim sinova Venijaminovijeh èetiri stotine tisuæa ljudi koji mahahu maèem, samijeh vojnika. 007 JDG 020 018 I ustavši otidoše k domu Boga silnoga, i upitaše Boga i rekoše sinovi Izrailjevi: ko æe izmeðu nas iæi prvi u boj na sinove Venijaminove? A Gospod reèe: Juda nek ide prvi. 007 JDG 020 019 Potom ustavši rano sinovi Izrailjevi stadoše u oko prema Gavaji. 007 JDG 020 020 I izidoše sinovi Izrailjevi u boj na sinove Venijaminove, i uvrstaše se sinovi Izrailjevi da udare na Gavaju. 007 JDG 020 021 A sinovi Venijaminovi izidoše iz Gavaje, i povaljaše po zemlji izmeðu Izrailjaca u onaj dan dvadeset i dvije tisuæe ljudi. 007 JDG 020 022 Ali se narod sinova Izrailjevijeh oslobodi, te se opet uvrstaše na istom mjestu gdje se bijahu uvrstali prvoga dana. 007 JDG 020 023 Jer sinovi Izrailjevi otidoše te plakaše pred Gospodom do veèera, i upitaše Gospoda govoreæi: hoæemo li opet izaæi u boj na sinove Venijamina brata svojega? A Gospod im reèe: izidite na njih. 007 JDG 020 024 I izidoše sinovi Izrailjevi na sinove Venijaminove drugi dan. 007 JDG 020 025 I sinovi Venijaminovi izidoše pred njih iz Gavaje drugi dan; i povaljaše po zemlji izmeðu sinova Izrailjevijeh opet osamnaest tisuæa ljudi, koji svi mahahu maèem. 007 JDG 020 026 Tada svi sinovi Izrailjevi i sav narod izidoše i doðoše k domu Boga silnoga, i plakaše i stajaše ondje pred Gospodom, i postiše se onaj dan do veèera, i prinesoše žrtve paljenice i žrtve zahvalne pred Gospodom. 007 JDG 020 027 Pa upitaše sinovi Izrailjevi Gospoda; jer ondje bijaše kovèeg zavjeta Božijega u ono vrijeme; 007 JDG 020 028 I Fines sin Eleazara sina Aronova stajaše pred njim u ono vrijeme. I rekoše: hoæemo li opet izaæi u boj na sinove Venijamina brata svojega ili æemo se okaniti? A Gospod im reèe: izidite, jer æu ih sjutra predati vama u ruke. 007 JDG 020 029 Tada namjesti Izrailj zasjede oko Gavaje. 007 JDG 020 030 I sinovi Izrailjevi izidoše treæi dan na sinove Venijaminove, i uvrstaše se prema Gavaji kao prvom i drugom. 007 JDG 020 031 A sinovi Venijaminovi izašavši pred narod odvojiše se od grada, i stadoše biti i sjeæi narod kao prvom i drugom po putovima, od kojih jedan ide k domu Boga silnoga a drugi u Gavaju, i po polju, i ubiše do trideset ljudi iz Izrailja. 007 JDG 020 032 I rekoše sinovi Venijaminovi: padaju pred nama kao prije. A sinovi Izrailjevi rekoše: da bježimo da ih otrgnemo od grada na putove. 007 JDG 020 033 Tada svi sinovi Izrailjevi kretoše se sa svojega mjesta i uvrstaše se u Val-Tamaru; i zasjede Izrailjeve iskoèiše iz mjesta svojega, iz luka Gavajskih. 007 JDG 020 034 I doðe na Gavaju deset tisuæa ljudi izabranijeh iz svega Izrailja, i boj posta žešæi, a oni ne opaziše da æe ih zlo zadesiti. 007 JDG 020 035 I Gospod pobi Venijamina pred Izrailjem, i sinovi Izrailjevi pogubiše onaj dan od sinova Venijaminovijeh dvadeset i pet tisuæa i sto ljudi, koji svi maèem mahahu. 007 JDG 020 036 I sinovi Venijaminovi vidješe da su nadbijeni: jer sinovi Izrailjevi uzmakoše ispred sinova Venijaminovijeh uzdajuæi se u zasjede koje bijahu namjestili kod Gavaje; 007 JDG 020 037 A oni što bijahu u zasjedi navališe brže u Gavaju, i ušavši isjekoše sve po gradu oštrijem maèem. 007 JDG 020 038 A bijahu sinovi Izrailjevi ugovorili s onima u zasjedi da za znak zapale vatru da se digne velik dim iz grada. 007 JDG 020 039 Tako sinovi Izrailjevi stadoše bježati iz boja, a sinovi Venijaminovi poèeše ubijati, i isjekoše do trideset ljudi izmeðu sinova Izrailjevijeh govoreæi: doista padaju pred nama kao u preðašnjem boju. 007 JDG 020 040 Ali kad se plamen i dim kao stup diže iz grada, obazreše se sinovi Venijaminovi, i gle, oganj se iz grada dizaše do neba. 007 JDG 020 041 Tada se vratiše sinovi Izrailjevi, a sinovi Venijaminovi smetoše se videæi da ih je zlo zadesilo; 007 JDG 020 042 I pobjegoše ispred sinova Izrailjevijeh k pustinji; ali ih vojska gonjaše, i koji iz gradova izlažahu, biše ih meðu sobom. 007 JDG 020 043 Tako opkoliše sinove Venijaminove, goniše ih, tlaèiše ih od Menuje do Gavaje k istoku. 007 JDG 020 044 I pogibe sinova Venijaminovijeh osamnaest tisuæa ljudi, samijeh junaka. 007 JDG 020 045 A onijeh što se okretoše i pobjegoše u pustinju k stijeni Rimonu, napabirèiše ih po putovima pet tisuæa ljudi, i tjeraše ih do Gidoma i pobiše ih dvije tisuæe ljudi. 007 JDG 020 046 I tako svega pogibe onaj dan sinova Venijaminovijeh dvadeset i pet tisuæa ljudi koji mahahu maèem, sve samijeh junaka. 007 JDG 020 047 I bješe šest stotina ljudi koji se okretoše i utekoše u pustinju k stijeni Rimonu, i ostaše na stijeni Rimonu èetiri mjeseca. 007 JDG 020 048 Potom sinovi Izrailjevi vrativši se k sinovima Venijaminovijem isjekoše oštrijem maèem i ljude po gradovima i stoku i što se god naðe; i sve gradove koji ostaše popališe ognjem. 007 JDG 021 001 A sinovi Izrailjevi bijahu se zakleli u Mispi rekavši: nijedan izmeðu nas da ne da kæeri svoje za ženu sinu Venijaminovu. 007 JDG 021 002 Zato otide narod k domu Božijemu, i ostaše ondje do veèera pred Bogom, i podigavši glas svoj plakaše vrlo, 007 JDG 021 003 I rekoše: zašto se, Gospode Bože Izrailjev, dogodi ovo u Izrailju, danas da nestane jednoga plemena iz Izrailja? 007 JDG 021 004 I sjutradan urani narod, i naèini ondje oltar, i prinesoše žrtve paljenice i žrtve zahvalne. 007 JDG 021 005 Tada rekoše sinovi Izrailjevi: ima li ko da nije došao na zbor iz svijeh plemena Izrailjevijeh ka Gospodu? Jer se bijahu teško zakleli za onoga ko ne doðe u Mispu ka Gospodu rekavši: da se pogubi. 007 JDG 021 006 Jer se sinovima Izrailjevijem sažali za Venijaminom bratom njihovijem, i rekoše: danas se istrijebi jedno pleme iz Izrailja. 007 JDG 021 007 Šta æemo èiniti s onima što su ostali da bi imali žene, kad se zaklesmo Gospodom da im ne damo kæeri svojih za žene? 007 JDG 021 008 Pa rekoše: ima li ko iz plemena Izrailjevijeh da nije došao u Mispu ka Gospodu? I gle, ne bješe došao na vojsku, na zbor, niko iz Javisa Galadova. 007 JDG 021 009 Jer kad se narod prebroji, gle, ne bješe ondje nijednoga od onijeh koji žive u Javisu Galadovu. 007 JDG 021 010 Zato posla zbor onamo dvanaest tisuæa hrabrijeh ljudi, i zapovjedi im govoreæi: idite i pobijte stanovnike u Javisu Galadovu oštrijem maèem i žene i djecu. 007 JDG 021 011 Ovo æete dakle uèiniti: sve muškinje i sve ženskinje što je poznalo èovjeka pobijte. 007 JDG 021 012 I naðoše meðu stanovnicima Javisa Galadova èetiri stotine djevojaka, koje ne bjehu poznale èovjeka, i dovedoše ih u oko u Silom, koji je u zemlji Hananskoj. 007 JDG 021 013 Tada posla sav zbor, te govoriše sinovima Venijaminovijem koji bjehu u stijeni Rimonu, i objaviše im mir. 007 JDG 021 014 Tako se vratiše sinovi Venijaminovi u to vrijeme, i dadoše im žene koje ostaviše u životu izmeðu žena iz Javisa Galadova; ali ih ne bješe dosta za njih. 007 JDG 021 015 A narodu bješe žao Venijamina što Gospod okrnji plemena Izrailjeva. 007 JDG 021 016 Pa rekoše starješine od zbora: šta æemo èiniti s ovima što su ostali da bi imali žene? jer su izginule žene u plemenu Venijaminovu. 007 JDG 021 017 Potom rekoše: našljedstvo Venijaminovo pripada onima što su ostali, da se ne bi zatrlo pleme iz Izrailja. 007 JDG 021 018 A mi im ne možemo dati žena izmeðu kæeri svojih; jer su se zakleli sinovi Izrailjevi rekavši: da je proklet ko da ženu sinovima Venijaminovijem. 007 JDG 021 019 Potom rekoše: evo, godišnji je praznik Gospodnji u Silomu, koji je sa sjevera Vetilju, k istoku, na putu koji ide od Vetilja u Sihem, i s juga Levoni. 007 JDG 021 020 I zapovjediše sinovima Venijaminovijem govoreæi: idite, i zasjedite po vinogradima. 007 JDG 021 021 I pazite: pa kad izidu kæeri Silomske da igraju, izidite iz vinograda i otmite svaki sebi ženu izmeðu kæeri Silomskih; i idite u zemlju Venijaminovu. 007 JDG 021 022 A kad doðu oci njihovi ili braæa njihova k nama da se sude, mi æemo im kazati: smilujte im se nas radi, jer u ovom ratu nijesmo zarobili žene za svakoga njih; a vi im nijeste dali, i tako neæete biti krivi. 007 JDG 021 023 Tada sinovi Venijaminovi uèiniše tako, i dovedoše žene prema broju svom izmeðu igraèica koje oteše, i otišavši vratiše se na našljedstvo svoje, i sazidaše opet gradove i naseliše se u njima. 007 JDG 021 024 I tako razidoše se sinovi Izrailjevi odande u ono vrijeme svaki u svoje pleme i u porodicu svoju, i otidoše odande svaki na svoje našljedstvo. 007 JDG 021 025 U ono vrijeme ne bješe cara u Izrailju; svaki èinjaše što mu bješe drago. # # BOOK 008 RUT Ruth Ruta 008 RUT 001 001 A u ono vrijeme kad suðahu sudije bi glad u zemlji; i jedan èovjek iz Vitlejema Judina otide da živi kao došljak u zemlji Moavskoj sa ženom svojom i sa dva sina svoja. 008 RUT 001 002 A ime tomu èovjeku bješe Elimeleh, a ženi mu ime Nojemina, a imena dvojice sinova njegovijeh Malon i Heleon; i bijahu Efraæani, iz Vitlejema Judina; i doðoše u zemlju Moavsku i nastaniše se ondje. 008 RUT 001 003 Potom umrije Elimeleh muž Nojeminin i ona osta sa dva sina svoja. 008 RUT 001 004 Oni se oženiše Moavkama: jednoj bješe ime Orfa a drugoj Ruta; i ondje stajahu do deset godina. 008 RUT 001 005 Potom umriješe obojica, Malon i Heleon; i žena osta bez dva sina svoja i bez muža svojega. 008 RUT 001 006 Tada se ona podiže sa snahama svojima da se vrati iz zemlje Moavske, jer èu u zemlji Moavskoj da je Gospod pohodio narod svoj davši im hljeba. 008 RUT 001 007 I izide iz mjesta gdje bijaše, i obje snahe njezine s njom; poðoše putem da se vrate u zemlju Judinu. 008 RUT 001 008 Tada reèe Nojemina objema snahama svojima: idite, vratite se svaka u dom matere svoje; Gospod neka vam uèini milost kao što vi uèiniste umrlima i meni. 008 RUT 001 009 Da vam da Gospod da naðete poèinak svaka u domu muža svojega. I poljubi ih; a one povikavši zaplakaše, 008 RUT 001 010 I rekoše joj: ne, nego æemo se s tobom vratiti u tvoj narod. 008 RUT 001 011 A Nojemina im reèe: idite natrag, kæeri moje; što biste išle sa mnom? zar æu još imati sinova u utrobi svojoj da vam budu muževi? 008 RUT 001 012 Vratite se, kæeri moje, idite; jer sam ostarjela i nijesam za udaju. A i da kažem da se nadam i da se još noæas udam, i da rodim sinove, 008 RUT 001 013 Zar æete ih vi èekati dok odrastu? zar æete toga radi stajati neudate? Nemojte, kæeri moje; jer su moji jadi veæi od vaših, jer se ruka Gospodnja podigla na me. 008 RUT 001 014 Tada one podigavši glas svoj plakaše opet; i Orfa poljubi svekrvu svoju; a Ruta osta kod nje. 008 RUT 001 015 A ona joj reèe: eto, jetrva se tvoja vratila narodu svojemu i k bogovima svojim; vrati se i ti za jetrvom svojom. 008 RUT 001 016 Ali Ruta reèe: nemoj me nagovarati da te ostavim i od tebe otidem; jer kuda god ti ideš, idem i ja; i gdje se god ti nastaniš, nastaniæu se i ja; tvoj je narod moj narod, i tvoj je Bog moj Bog. 008 RUT 001 017 Gdje ti umriješ, umrijeæu i ja, i ondje æu biti pogrebena. To neka mi uèini Gospod i to neka mi doda, smrt æe me samo rastaviti s tobom. 008 RUT 001 018 A ona kad vidje da je tvrdo naumila iæi s njom, presta je odvraæati. 008 RUT 001 019 Tako idoše obje dok ne doðoše u Vitlejem; a kad doðoše u Vitlejem, sav grad uzavre njih radi, i govorahu: je li to Nojemina? 008 RUT 001 020 A ona im govoraše: ne zovite me više Nojemina, nego me zovite Mara, jer mi velike jade zadade svemoguæi. 008 RUT 001 021 Obilna sam otišla, a praznu me vrati Gospod. Zašto me zovete Nojemina, kad me Gospod obori i svemoguæi me ucvijeli. 008 RUT 001 022 Tako doðe natrag Nojemina i s njom Ruta Moavka, snaha njezina, vrativši se iz zemlje Moavske; a doðoše u Vitlejem o poèetku jeèmene žetve. 008 RUT 002 001 A bijaše jedan èovjek, rod mužu Nojemininu, èovjek bogat od porodice Elimelehove, kojemu ime bijaše Voz. 008 RUT 002 002 I Ruta Moavka reèe Nojemini: da idem u polje da pabirèim klasje za onijem pred kim naðem milost. A ona joj reèe: idi, kæeri moja. 008 RUT 002 003 I ona otide, i došavši stade pabirèiti po njivi za žeteocima: i dogodi se, te doðe na njivu koja pripadaše Vozu, koji bijaše od porodice Elimelehove. 008 RUT 002 004 I gle, doðe Voz iz Vitlejema, i reèe žeteocima: Gospod da je s vama! I oni mu rekoše: da te blagoslovi Gospod! 008 RUT 002 005 Tada reèe Voz sluzi svojemu koji bijaše nad žeteocima: èija je ona mladica? 008 RUT 002 006 A sluga koji bješe nad žeteocima odgovori mu: Moavka je mladica koja se vratila s Nojeminom iz zemlje Moavske. 008 RUT 002 007 I reèe: da pabirèim, da kupim klasje izmeðu snopova za žeteocima. I došavši bavi se od jutra do sada; samo je malo bila kod kuæe. 008 RUT 002 008 Tada Voz reèe Ruti: èuješ, kæeri moja; nemoj iæi na drugu njivu da pabirèiš, niti odlazi odavde, nego se drži mojih djevojaka. 008 RUT 002 009 Pazi na kojoj njivi oni žanju, pa idi za njima; jer sam zapovjedio momcima svojim da te niko ne dira; a kad ožedniš, idi k sudovima i pij što moje sluge zahitaju. 008 RUT 002 010 Tada ona pade nièice i pokloni se do zemlje, i reèe mu: kako naðoh milost pred tobom, da me pogledaš, kad sam tuðinka? 008 RUT 002 011 A Voz odgovori i reèe joj: èuo sam ja sve što si èinila svekrvi svojoj po smrti muža svojega, i kako si ostavila oca svojega i mater svoju i postojbinu svoju, pa si došla k narodu kojega nijesi znala prije. 008 RUT 002 012 Gospod da ti plati za djelo tvoje, i da ti plata bude potpuna od Gospoda Boga Izrailjeva, kad si došla da se pod krilima njegovijem skloniš. 008 RUT 002 013 A ona reèe: naðoh milost pred tobom, gospodaru, jer si me utješio i milostivo progovorio sluškinji svojoj, ako i nijesam kao jedna od tvojih sluškinja. 008 RUT 002 014 A Voz joj reèe: kad bude vrijeme jesti, doði ovamo i jedi hljeba i umoèi zalogaj svoj u ocat. I ona sjede pokraj žetelaca, i on joj pruži prženijeh zrna, i ona jede i nasiti se, i preteèe joj. 008 RUT 002 015 Potom usta da pabirèi. A Voz zapovjedi momcima svojim govoreæi: neka pabirèi i meðu snopovima, nemojte da je zastidite. 008 RUT 002 016 Nego još navlaš ispuštajte rukoveti i ostavljajte joj neka kupi, i ne korite je. 008 RUT 002 017 I ona pabirèi na njivi do veèera, i ovrše što napabirèi, i doðe oko efe jeèma. 008 RUT 002 018 I uzevši otide u grad, i vidje svekrva njezina šta je napabirèila; a ona izvadi i dade joj i ono što joj je preteklo pošto se nasitila. 008 RUT 002 019 I reèe joj svekrva: gdje si pabirèila danas? i gdje si radila? Da je blagosloven koji te je pogledao! A ona kaza svekrvi svojoj kod koga je radila govoreæi: ime je èovjeku kod kojega sam danas radila Voz. 008 RUT 002 020 A Nojemina reèe snasi svojoj: Gospod da ga blagoslovi, kad nije ukratio milosti svoje k živima i k mrtvima. I reèe joj Nojemina: taj je èovjek nama rod, i jedan od osvetnika naših. 008 RUT 002 021 A Ruta Moavka reèe: još mi je rekao: drži se moje èeljadi dokle ne požanju sve moje. 008 RUT 002 022 A Nojemina reèe Ruti snasi svojoj: dobro je, kæeri moja, da ideš s njegovijem djevojkama, da te ne bi dirali na drugoj njivi. 008 RUT 002 023 I tako se držaše djevojaka Vozovijeh pabirèeæi dokle se ne svrši žetva jeèmena i žetva pšenièna; i življaše kod svekrve svoje. 008 RUT 003 001 Potom reèe joj Nojemina svekrva njezina: kæeri moja, ne treba li da ti potražim poèinka, da bi ti dobro bilo? 008 RUT 003 002 Evo, nije li nam rod Voz, kod kojega si bila s djevojkama njegovijem? evo, on æe ovu noæ vijati jeèam na gumnu. 008 RUT 003 003 Umij se dakle, i namaži se, i obuci haljine svoje na se, pa idi na gumno; ali da ne dozna za te èovjek dokle ne jede i ne napije se. 008 RUT 003 004 Pa kad legne, zapamti mjesto gdje legne, pa onda otidi i digni pokrivaè s nogu njegovijeh, te lezi ondje; a on æe ti kazati šta æeš raditi. 008 RUT 003 005 A Ruta joj reèe: što mi god kažeš, uèiniæu. 008 RUT 003 006 I otide na gumno i uèini sve što joj zapovjedi svekrva. 008 RUT 003 007 A Voz jedavši i pivši i proveselivši se otide te leže kod stoga; a ona doðe polako, podiže pokrivaè s nogu njegovijeh i leže. 008 RUT 003 008 A kad bi oko ponoæi trže se èovjek i obrnu se, a gle, žena ležaše kod nogu njegovijeh. 008 RUT 003 009 I on joj reèe: ko si? Odgovori: ja sam Ruta sluškinja tvoja; raširi krilo svoje na sluškinju svoju, jer si mi osvetnik. 008 RUT 003 010 A on reèe: Gospod da te blagoslovi, kæeri moja; ova potonja milost koju mi pokazuješ veæa je od prve, što nijesi tražila mladiæa, ni siromašna ni bogata. 008 RUT 003 011 Zato sada, kæeri moja, ne boj se; što god reèeš uèiniæu ti; jer zna cijelo mjesto naroda mojega da si poštena žena. 008 RUT 003 012 Jest istina, ja sam ti osvetnik; ali ima jošte bliži od mene. 008 RUT 003 013 Prenoæi ovdje; pa sjutra ako te htjedbude uzeti, dobro, neka uzme; ako li ne htjedbude uzeti, ja æu te uzeti, tako živ bio Gospod! Spavaj do jutra. 008 RUT 003 014 I ona spava kod nogu njegovijeh do jutra; potom usta dok još ne mogaše èovjek èovjeka raspoznati, jer Voz reèe: da se ne dozna da je žena dolazila na gumno. 008 RUT 003 015 I reèe: daj ogrtaè koji imaš na sebi; i drži ga. I ona ga podrža, a on joj izmjeri šest mjerica jeèma, i naprti joj i ona otide u grad. 008 RUT 003 016 I doðe svekrvi svojoj, koja joj reèe: šta bi, kæeri moja? A ona joj kaza sve što joj uèini onaj èovjek. 008 RUT 003 017 I reèe: ovijeh šest mjerica jeèma dade mi, jer mi reèe: nemoj se vratiti prazna k svekrvi svojoj. 008 RUT 003 018 A ona joj reèe: poèekaj, kæeri moja, dok doznaš kako æe izaæi; jer onaj èovjek neæe se smiriti dok ne svrši stvar danas. 008 RUT 004 001 A Voz izide na vrata gradska, i sjede ondje. I gle, naiðe onaj osvetnik, za kojega Voz govoraše, i reèe mu Voz: hodi ovamo, sjedi ovdje. I on doðe i sjede. 008 RUT 004 002 Potom uze Voz deset ljudi izmeðu starješina gradskih i reèe: posjedajte ovdje. I posjedaše. 008 RUT 004 003 Tada reèe onomu osvetniku: njivu koja je bila brata našega Elimeleha prodala je Nojemina, koja se vratila iz zemlje Moavske. 008 RUT 004 004 Zato rekoh: da javim tebi, i kažem ti: uzmi njivu pred ovima što sjede ovdje i pred starješinama naroda mojega; ako æeš otkupiti, otkupi; ako li neæeš otkupiti, kaži mi da znam; jer osim tebe nema drugoga koji bi otkupio, a poslije tebe idem ja. A on reèe: ja æu otkupiti. 008 RUT 004 005 A Voz reèe: u koji dan uzmeš njivu iz ruke Nojeminine, treba da uzmeš i Rutu Moavku ženu umrloga, da podigneš ime umrlomu u našljedstvu njegovu. 008 RUT 004 006 Tada reèe onaj osvetnik: ne mogu otkupiti, da ne raspem svojega našljedstva; otkupi ti što bi trebalo da ja otkupim, jer ja ne mogu otkupiti. 008 RUT 004 007 A bijaše od starine obièaj u Izrailju o otkupljivanju i promijenjivanju, da bi svaka stvar bila tvrda, da jedan izuje obuæu svoju i da drugomu, i to bijaše svedodžba u Izrailju. 008 RUT 004 008 Kad dakle onaj osvetnik reèe Vozu: uzmi ti, izu obuæu svoju. 008 RUT 004 009 A Voz reèe starješinama i svemu narodu: vi ste svjedoci danas da sam otkupio iz ruke Nojeminine što je god bilo Elimelehovo i što je god bilo Heleonovo i Malonovo; 008 RUT 004 010 I da sam uzeo za ženu Rutu Moavku ženu Malonovu da podignem ime umrlomu u našljedstvu njegovu, da ne bi poginulo ime umrlomu meðu braæom njegovom i u mjestu njegovu; vi ste svjedoci danas. 008 RUT 004 011 I sav narod koji bijaše na vratima gradskim i starješine rekoše: svjedoci smo; da da Gospod da žena koja dolazi u dom tvoj bude kao Rahilja i Lija, koje obje sazidaše dom Izrailjev; bogati se u Efrati, i proslavi ime svoje u Vitlejemu! 008 RUT 004 012 I od sjemena koje ti Gospod da od te žene, da postane dom tvoj kao dom Faresa kojega rodi Tamara Judi. 008 RUT 004 013 I tako uze Voz Rutu i bi mu žena, i on leže s njom, i Gospod joj dade te zatrudnje, i rodi sina. 008 RUT 004 014 I rekoše žene Nojemini: da je blagosloven Gospod koji te nije ostavio danas bez osvetnika, da se ime njegovo slavi u Izrailju! 008 RUT 004 015 On æe ti utješiti dušu i biæe potpora starosti tvojoj, jer ga rodi snaha tvoja koja te ljubi i koja ti je bolja nego sedam sinova. 008 RUT 004 016 I uze Nojemina dijete, i metnu ga na krilo svoje, i bješe mu dadilja. 008 RUT 004 017 I susjede nadješe mu ime govoreæi: rodi se sin Nojemini, i prozvaše ga Ovid. On bi otac Jeseja oca Davidova. 008 RUT 004 018 A ovo je pleme Faresovo: Fares rodi Esroma; 008 RUT 004 019 A Esrom rodi Arama; a Aram rodi Aminadava; 008 RUT 004 020 A Aminadav rodi Nasona; a Nason rodi Salmona; 008 RUT 004 021 A Salmon rodi Voza; a Voz rodi Ovida; 008 RUT 004 022 A Ovid rodi Jeseja; a Jesej rodi Davida. # # BOOK 009 1SA 1 Samuel 1 Samuelova 009 1SA 001 001 Bijaše jedan èovjek iz Ramatajim-Sofima, iz gore Jefremove, kojemu ime bješe Elkana sin Jeroama, sina Eliva, sina Tova, sina Sufova, Efraæanin. 009 1SA 001 002 I imaše dvije žene, jednoj bješe ime Ana a drugoj Fenina; i Fenina imaše djece, a Ana nemaše djece. 009 1SA 001 003 I iðaše taj èovjek svake godine iz svojega grada da se pokloni i prinese žrtvu Gospodu nad vojskama u Silom; a ondje bijahu dva sina Ilijeva, Ofnije i Fines, sveštenici Gospodnji. 009 1SA 001 004 I jedan dan kad Elkana prinese žrtvu, dade Fenini ženi svojoj i svijem sinovima njezinijem i kæerima njezinijem po dio; 009 1SA 001 005 Ani pak dade dva dijela, jer ljubljaše Anu, a njoj Gospod bješe zatvorio matericu. 009 1SA 001 006 I protivnica je njezina vrlo cvijeljaše prkoseæi joj što joj Gospod bješe zatvorio matericu. 009 1SA 001 007 Tako èinjaše Elkana svake godine, i Ana hoðaše u dom Gospodnji, a ona je cvijeljaše, te plakaše i ne jeðaše. 009 1SA 001 008 A Elkana muž njezin reèe joj jednom: Ana, zašto plaèeš? i zašto ne jedeš? i zašto je srce tvoje neveselo? Nijesam li ti ja bolji nego deset sinova? 009 1SA 001 009 A Ana usta, pošto jedoše i piše u Silomu; a Ilije sveštenik sjeðaše na stolici na pragu doma Gospodnjega. 009 1SA 001 010 I ona tužna u srcu pomoli se Gospodu plaèuæi mnogo. 009 1SA 001 011 I zavjetova se govoreæi: Gospode nad vojskama! ako pogledaš na muku sluškinje svoje, i opomeneš me se, i ne zaboraviš sluškinje svoje, nego daš sluškinji svojoj muško èedo, ja æu ga dati Gospodu dokle je god živ, i britva neæe prijeæi preko glave njegove. 009 1SA 001 012 I kad se ona dugo moljaše pred Gospodom, Ilije motraše na usta njezina. 009 1SA 001 013 Ali Ana govoraše u srcu svojem, usta joj se samo micahu a glas joj se ne èujaše; stoga Ilije pomisli da je pijana. 009 1SA 001 014 Pa joj reèe Ilije: dokle æeš biti pijana? otrijezni se od vina svojega. 009 1SA 001 015 Ali Ana odgovori i reèe: nijesam pijana, gospodaru, nego sam žena tužna u srcu; nijesam pila vina ni silovita piæa; nego izlijevam dušu svoju pred Gospodom. 009 1SA 001 016 Nemoj jednaèiti sluškinje svoje s nevaljalom ženom; jer sam od velike tuge i žalosti svoje govorila dosad. 009 1SA 001 017 Tada odgovori Ilije i reèe: idi s mirom; a Bog Izrailjev da ti ispuni molbu, za što si ga molila. 009 1SA 001 018 A ona reèe: neka naðe sluškinja tvoja milost pred tobom! Tada otide žena svojim putem, i jede, i lice joj ne bješe više kao prije. 009 1SA 001 019 I sjutradan uraniše, i pokloniše se Gospodu, i vratiše se i doðoše kuæi svojoj u Ramat. I Elkana pozna Anu ženu svoju, i Gospod se opomenu nje. 009 1SA 001 020 I kad bi vrijeme pošto Ana zatrudnje rodi sina, i nadje mu ime Samuilo, jer, reèe, isprosih ga u Gospoda. 009 1SA 001 021 Potom poðe onaj èovjek Elkana sa svijem domom svojim da prinese Gospodu godišnju žrtvu i zavjet svoj. 009 1SA 001 022 Ali Ana ne poðe, jer reèe mužu svojemu: dokle odojim dijete, onda æu ga odvesti da izide pred Gospoda i ostane ondje dovijeka. 009 1SA 001 023 I reèe joj Elkana muž njezin: èini kako ti drago; ostani dokle ga ne odojiš; samo da hoæe Gospod ispuniti rijeè svoju. I tako žena osta; i dojaše sina svojega dokle ga ne odoji. 009 1SA 001 024 A kad ga odoji, odvede ga sa sobom uzevši tri teleta i efu brašna i mijeh vina, i uvede ga u dom Gospodnji u Silomu; a dijete bijaše još malo. 009 1SA 001 025 I zaklaše tele, i dovedoše dijete k Iliju. 009 1SA 001 026 I ona reèe: èuj gospodaru, kako je živa duša tvoja, gospodaru, ja sam ona žena koja je stajala ovdje kod tebe moleæi se Gospodu. 009 1SA 001 027 Molih se za ovo dijete, i ispuni mi Gospod molbu moju, za što sam ga molila. 009 1SA 001 028 Zato i ja dajem njega Gospodu, dokle je god živ, da je dat Gospodu. I pokloniše se ondje Gospodu. 009 1SA 002 001 I Ana se pomoli i reèe: razveseli se srce moje u Gospodu; podiže se rog moj u Gospodu; otvoriše se usta moja na neprijatelje moje, jer sam radosna radi spasenja tvojega. 009 1SA 002 002 Nema svetoga kao što je Gospod; jer nema drugoga osim tebe; i nema stijene kao što je Bog naš. 009 1SA 002 003 Ne govorite više ponosito, i neka ne izlaze iz usta vaših rijeèi ohole; jer je Gospod Bog koji sve zna, i on udešava namjere. 009 1SA 002 004 Luk junacima slomi se, i iznemogli opasaše se snagom. 009 1SA 002 005 Koji bijahu siti, naimaju se za hljeb; a koji bijahu gladni, nijesu više; i nerotkinja rodi sedmoro, a koja imaše djece, iznemože. 009 1SA 002 006 Gospod ubija, i oživljuje; spušta u grob, i izvlaèi. (Sheol h7585) 009 1SA 002 007 Gospod siromaši, i bogati; ponižuje, i uzvišuje. 009 1SA 002 008 Siromaha podiže iz praha, i iz bunjišta uzvišuje ubogoga da ga posadi s knezovima, i daje im da naslijede prijesto slave; jer su Gospodnji temelji zemaljski, i na njima je osnovao vasiljenu. 009 1SA 002 009 Saèuvaæe noge milijeh svojih, a bezbožnici æe umuknuti u mraku; jer svojom snagom neæe èovjek nadjaèati. 009 1SA 002 010 Koji se suprote Gospodu, satræe se; na njih æe zagrmjeti s neba; Gospod æe suditi krajevima zemaljskim, i daæe snagu caru svojemu, i uzvisiæe rog pomazaniku svojemu. 009 1SA 002 011 Potom otide Elkana u Ramat kuæi svojoj, a dijete služaše Gospodu pred Ilijem sveštenikom. 009 1SA 002 012 A sinovi Ilijevi bijahu nevaljali, i ne znadijahu za Gospoda. 009 1SA 002 013 Jer u tijeh sveštenika bješe obièaj prema narodu: kad ko prinošaše žrtvu, dolažaše momak sveštenikov dok se kuhaše meso s viljuškama trokrakim u ruci, 009 1SA 002 014 I zabadaše u sud, ili u kotao, ili u tavu, ili u lonac, i što se god nabode na viljuške uzimaše sveštenik. Tako èinjahu svemu Izrailju koji dolažaše u Silom. 009 1SA 002 015 Tako i prije nego bi zapalili salo, došao bi momak sveštenikov, te bi rekao èovjeku koji prinošaše žrtvu: daj meso da ispeèem svešteniku, jer ti neæu primiti mesa kuhana, nego sirovo. 009 1SA 002 016 Ako bi mu tada èovjek odgovorio: neka se prvo zapali salo, pa onda uzmi što ti god duša želi; on bi rekao: ne, nego daj sada, ako li ne daš, uzeæu silom. 009 1SA 002 017 I grijeh onijeh mladiæa bijaše vrlo velik pred Gospodom, jer ljudi ne marahu za prinos Gospodnji. 009 1SA 002 018 A Samuilo služaše pred Gospodom još dijete u opleæku lanenom. 009 1SA 002 019 A mati mu naèini mali plašt i donese mu, i tako èinjaše svake godine dolazeæi s mužem svojim da prinese žrtvu godišnju. 009 1SA 002 020 A Ilije blagoslovi Elkanu i ženu njegovu govoreæi: Gospod da ti da poroda od te žene za ovoga kojega je dala Gospodu! I otidoše u svoje mjesto. 009 1SA 002 021 I Gospod pohodi Anu, i ona zatrudnje i rodi tri sina i dvije kæeri. A dijete Samuilo rastijaše pred Gospodom. 009 1SA 002 022 A Ilije bijaše vrlo star, i èu sve što èinjahu sinovi njegovi svemu Izrailju, i kako spavahu sa ženama koje dolažahu gomilama na vrata šatora od sastanka. 009 1SA 002 023 I govoraše im: zašto to radite? jer èujem zle rijeèi o vama od svega naroda. 009 1SA 002 024 Nemojte, djeco moja; jer nije dobro što èujem; otpaðujete narod Gospodnji. 009 1SA 002 025 Kad èovjek zgriješi èovjeku, sudiæe mu sudija; ali kad ko zgriješi Gospodu, ko æe moliti za nj? Ali ne poslušaše oca svojega, jer Gospod šæaše da ih ubije. 009 1SA 002 026 A dijete Samuilo rastijaše i bijaše mio i Gospodu i ljudima. 009 1SA 002 027 Tada doðe èovjek Božji k Iliju, i reèe mu: ovako veli Gospod: ne javih li se domu oca tvojega, kad bijahu u Misiru u kuæi Faraonovoj? 009 1SA 002 028 I izabrah ga izmeðu svijeh plemena Izrailjevijeh sebi za sveštenika da prinosi žrtve na oltaru mojem i da kadi kadom i nosi opleæak preda mnom, i dadoh domu oca tvojega sve žrtve ognjene sinova Izrailjevijeh? 009 1SA 002 029 Zašto gazite žrtvu moju i prinos moj, koje sam zapovjedio da se prinose u šatoru? i paziš sinove svoje veæma nego mene, da se gojite prvinama svijeh prinosa Izrailja naroda mojega? 009 1SA 002 030 Zato Gospod Bog Izrailjev kaže: rekao sam doista: dom tvoj i dom oca tvojega služiæe preda mnom dovijeka; ali kaže Gospod: neæe biti tako, jer one æu poštovati koji mene poštuju, a koji mene preziru, biæe prezreni. 009 1SA 002 031 Gle, idu dani, kad æu odsjeæi tebi ruku i ruku domu oca tvojega, da ne bude starca u domu tvojem. 009 1SA 002 032 I vidjeæeš nevolju u šatoru mjesto svega dobra što je Gospod èinio Izrailju; neæe biti starca u domu tvojem dovijeka. 009 1SA 002 033 A koga od tvojih ne istrijebim ispred oltara svojega, onaj æe ostati da ti èile oèi i da ti se cvijeli duša; i sav podmladak doma tvojega umiraæe u najboljim godinama. 009 1SA 002 034 I ovo da ti je znak što æe doæi na oba sina tvoja, na Ofnija i Finesa: u jedan dan poginuæe obojica. 009 1SA 002 035 A sebi æu podignuti sveštenika vjerna, on æe raditi po srcu mojemu i po duši mojoj; i sazidaæu mu tvrd dom, i on æe hoditi pred pomazanikom mojim vazda. 009 1SA 002 036 I ko ostane od doma tvojega, doæi æe da mu se pokloni za srebrn novac i za komad hljeba, i govoriæe: primi me u kaku službu sveštenièku da imam komad hljeba. 009 1SA 003 001 A dijete Samuilo služaše Gospodu pred Ilijem; i rijeè Gospodnja bješe rijetka u ono vrijeme, i ne javljahu se utvare. 009 1SA 003 002 Jednom u to vrijeme Ilije ležaše na svom mjestu; a oèi mu poèinjahu tamnjeti te ne mogaše vidjeti; 009 1SA 003 003 I Samuilo ležaše u domu Gospodnjem gdje bijaše kovèeg Božji, i žišci Gospodnji još ne bjehu pogašeni. 009 1SA 003 004 I viknu Gospod Samuila, a on reèe: evo me. 009 1SA 003 005 I pritrèa k Iliju, i reèe mu: evo me, što si me zvao? A on reèe: nijesam te zvao, idi lezi. I on otide i leže. 009 1SA 003 006 A Gospod opet viknu Samuila, i Samuilo usta, i otide k Iliju, i reèe: evo me, što si me zvao? A on reèe: nijesam te zvao, sine; idi lezi. 009 1SA 003 007 A Samuilo još ne poznavaše Gospoda, i još mu ne bješe javljena rijeè Gospodnja. 009 1SA 003 008 Tada opet viknu Gospod Samuila treæi put, i on usta i otide k Iliju, i reèe: evo me, što si me zvao? Tada razumje Ilije da Gospod zove dijete. 009 1SA 003 009 I reèe Ilije Samuilu: idi lezi; a ako te zovne, a ti reci: govori Gospode, èuje sluga tvoj. I Samuilo otide, i leže na svoje mjesto. 009 1SA 003 010 A Gospod doðe i stade; i zovnu kao prije: Samuilo! Samuilo! A Samuilo reèe: govori, èuje sluga tvoj. 009 1SA 003 011 I reèe Gospod Samuilu: evo uèiniæu nešto u Izrailju da æe zujati oba uha svakome ko èuje. 009 1SA 003 012 U taj dan æu uèiniti Iliju sve što sam govorio za kuæu njegovu, od poèetka do kraja. 009 1SA 003 013 Jer sam mu javio da æu suditi domu njegovu dovijeka za nevaljalstvo, za koje je znao da njim navlaèe na se prokletstvo sinovi njegovi, pa im nije zabranio. 009 1SA 003 014 Zato se zakleh domu Ilijevu da se neæe oèistiti nevaljalstvo doma Ilijeva nikakvom žrtvom ni prinosom dovijeka. 009 1SA 003 015 I Samuilo spava do jutra, pa otvori vrata doma Gospodnjega. Ali se bojaše Samuilo kazati Iliju za utvaru. 009 1SA 003 016 A Ilije zovnu Samuila i reèe: Samuilo, sine! A on reèe: evo me. 009 1SA 003 017 A on reèe: kakve su rijeèi što ti je kazao? nemoj zatajiti od mene; tako ti uèinio Bog i tako ti dodao, ako zatajiš od mene što god što ti je kazao. 009 1SA 003 018 I Samuilo mu kaza sve, i ništa ne zataji od njega. A on reèe: Gospod je, neka èini što mu je volja. 009 1SA 003 019 A Samuilo rastijaše, i Gospod bijaše s njim, i ne pusti da padne na zemlju nijedna rijeè njegova. 009 1SA 003 020 I sav Izrailj od Dana do Virsaveje pozna da je Samuilo vjeran prorok Gospodnji. 009 1SA 003 021 I Gospod se stade opet javljati u Silomu, jer se Gospod javljaše Samuilu u Silomu rijeèju Gospodnjom. 009 1SA 004 001 I što reèe Samuilo, zbi se svemu Izrailju. Jer Izrailj izide na vojsku na Filisteje, i stadoše u oko kod Even-Ezera, a Filisteji stadoše u oko u Afeku. 009 1SA 004 002 A Filisteji se uvrstaše prema Izrailju, i kad se otvori boj, razbiše Filisteji Izrailja, i izgibe ih u boju u polju oko èetiri tisuæe ljudi. 009 1SA 004 003 I kad narod doðe u oko, rekoše starješine Izrailjeve: zašto nas danas razbi Gospod pred Filistejima? da donesemo iz Siloma kovèeg zavjeta Gospodnjega, da bude meðu nama i izbavi nas iz ruku neprijatelja naših. 009 1SA 004 004 I narod posla u Silom da donesu odande kovèeg zavjeta Gospoda nad vojskama, koji sjedi na heruvimima; a bijahu ondje kod kovèega zavjeta Gospodnjega dva sina Ilijeva, Ofnije i Fines. 009 1SA 004 005 A kad doðe kovèeg zavjeta Gospodnjega u oko, povika sav Izrailj od radosti da zemlja zajeèa. 009 1SA 004 006 A Filisteji èuvši veselu viku rekoše: kakva je to vika vesela u okolu Jevrejskom? I razumješe da je došao kovèeg Gospodnji u oko njihov. 009 1SA 004 007 I uplašiše se Filisteji kad rekoše: Bog je došao u oko. I govorahu: teško nama! jer to nije bivalo prije. 009 1SA 004 008 Teško nama! ko æe nas izbaviti iz ruku tijeh silnijeh bogova? to su bogovi što pobiše Misirce u pustinji svakojakim mukama. 009 1SA 004 009 Ohrabrite se, i budite ljudi, o Filisteji! da ne služite Jevrejima kao što su oni vama služili; budite ljudi, i udrite. 009 1SA 004 010 I Filisteji udariše, i Izrailjci se opet razbiše i pobjegoše k šatorima svojim; i boj bješe vrlo velik, jer pade iz Izrailja trideset tisuæa pješaka. 009 1SA 004 011 I kovèeg Božji bi otet, i dva sina Ilijeva Ofnije i Fines pogiboše. 009 1SA 004 012 A jedan izmeðu sinova Venijaminovih pobježe iz boja, i doðe u Silom isti dan razdrtijeh haljina i glave posute prahom. 009 1SA 004 013 I kad doðe, gle, Ilije sjeðaše na stolici ukraj puta pogledajuæi; jer srce njegovo bijaše u strahu za kovèeg Božji. I došav onaj èovjek u grad kaza glase, i stade vika svega grada. 009 1SA 004 014 A Ilije èuvši viku reèe: kakva je to vreva? I èovjek brže dotrèa da javi Iliju. 009 1SA 004 015 A Iliju bijaše devedeset i osam godina, i oèi mu bijahu potamnjele, te ne mogaše vidjeti. 009 1SA 004 016 I reèe èovjek Iliju: ja idem iz boja, utekoh danas iz boja. A on reèe: šta bi, sine? 009 1SA 004 017 A glasnik odgovarajuæi reèe: pobježe Izrailj ispred Filisteja, i izgibe mnogo naroda, i oba sina tvoja pogiboše, Ofnije i Fines, i kovèeg Božji otet je. 009 1SA 004 018 A kad spomenu kovèeg Božji, pade Ilije sa stolice nauznako kod vrata i slomi vrat i umrije, jer bijaše èovjek star i težak. On bi sudija Izrailju èetrdeset godina. 009 1SA 004 019 A snaha njegova, žena Finesova, bijaše trudna i na tom doba, pa èuvši glas da je kovèeg Božji otet i da joj je poginuo svekar i muž, savi se i porodi, jer joj doðoše bolovi. 009 1SA 004 020 I kad umiraše, rekoše joj koje stajahu kod nje: ne boj se, rodila si sina. Ali ona ne odgovori, niti hajaše za to. 009 1SA 004 021 Nego djetetu nadje ime Ihavod govoreæi: otide slava od Izrailja; jer kovèeg Božji bi otet, i svekar joj i muž pogiboše. 009 1SA 004 022 Zato reèe: otide slava od Izrailja; jer bi otet kovèeg Božji. 009 1SA 005 001 A Filisteji uzeše kovèeg Božji, i odnesoše iz Even-Ezera u Azot. 009 1SA 005 002 I uzevši Filisteji kovèeg Božji unesoše ga u dom Dagonov, i namjestiše ga do Dagona. 009 1SA 005 003 A sjutradan kad ustaše Azoæani rano, a to Dagon ležaše nièice na zemlji pred kovèegom Gospodnjim; i oni uzeše Dagona i metnuše ga opet na njegovo mjesto. 009 1SA 005 004 A kad sjutradan rano ustaše, gle, opet Dagon ležaše nièice na zemlji pred kovèegom Gospodnjim, a glava Dagonu i obje ruke otsjeèene bijahu na pragu; samo trup od Dagona bješe ostao. 009 1SA 005 005 Zato sveštenici Dagonovi i koji god ulaze u dom Dagonov ne staju na prag Dagonov u Azotu do danas. 009 1SA 005 006 Tada oteža ruka Gospodnja Azoæanima, i moraše ih i udaraše ih šuljevima u Azotu i meðama njegovijem. 009 1SA 005 007 A kad Azoæani vidješe šta je, rekoše: da ne stoji kod nas kovèeg Boga Izrailjeva; jer je ruka njegova teška nad nama i nad Dagonom bogom našim. 009 1SA 005 008 I poslaše, te sabraše k sebi sve knezove Filistejske, i rekoše im: što æemo èiniti s kovèegom Boga Izrailjeva? A oni rekoše: da se prenese u Gat kovèeg Boga Izrailjeva. I prenesoše kovèeg Boga Izrailjeva. 009 1SA 005 009 A kad ga prenesoše, bi ruka Gospodnja na gradu s mukom vrlo velikom, i stade biti graðane od maloga do velikoga, i doðoše na njih tajni šuljevi. 009 1SA 005 010 Zato poslaše kovèeg Božji u Akaron; a kad doðe kovèeg Božji u Akaron, povikaše Akaronjani govoreæi: donesoše k nama kovèeg Boga Izrailjeva da pomori nas i naš narod. 009 1SA 005 011 Zato poslaše, te sabraše sve knezove Filistejske, i rekoše: pošljite kovèeg Boga Izrailjeva neka se vrati na svoje mjesto, da ne pomori nas i naroda našega. Jer bijaše smrtan strah po cijelom gradu, i vrlo teška bijaše ruka Gospodnja ondje. 009 1SA 005 012 Jer ljudi koji ostajahu živi bolovahu od šuljeva tako da se vika u gradu podizaše do neba. 009 1SA 006 001 I bijaše kovèeg Gospodnji u zemlji Filistejskoj sedam mjeseca. 009 1SA 006 002 Tada dozvaše Filisteji sveštenike i vraèe, pa im rekoše: šta æemo èiniti s kovèegom Gospodnjim? nauèite nas kako æemo ga poslati natrag na njegovo mjesto. 009 1SA 006 003 A oni rekoše: ako æete natrag poslati kovèeg Boga Izrailjeva, ne šaljite ga prazna, nego uza nj podajte prinos za grijeh; tada æete ozdraviti i doznaæete zašto se ruka njegova nije odmakla od vas. 009 1SA 006 004 A oni rekoše: kakav æemo mu dati prinos za grijeh? A oni rekoše: prema broju kneževina Filistejskih pet zlatnijeh šuljeva i pet zlatnijeh miševa; jer je zlo jednako na svjema vama i na knezovima vašim. 009 1SA 006 005 Naèinite dakle slike od svojih šuljeva i slike od miševa koji kvare zemlju, i podajte slavu Bogu Izrailjevu. Može biti da æe ulakšati ruku svoju nad vama i nad bogovima vašim i nad zemljom vašom. 009 1SA 006 006 I zašto biste bili uporna srca kao što bijahu uporna srca Misirci i Faraon? i pošto uèini èudesa na njima, eda li ih tada ne pustiše, te otidoše? 009 1SA 006 007 Zato naèinite jedna kola nova, i uzmite dvije krave dojilice, na kojima još nije bio jaram, pa upregnite krave u kola, a telad njihovu odvedite od njih kuæi. 009 1SA 006 008 Pa uzmite kovèeg Gospodnji i metnite ga na kola; a zaklade zlatne što æete mu dati za grijeh metnite u kovèežiæ pokraj njega, i pustite ga neka ide. 009 1SA 006 009 I gledajte: ako poðe putem k meði svojoj u Vet-Semes, on nam je uèinio ovo veliko zlo; ako li ne poðe tako, onda æemo znati da nas se nije dohvatila ruka njegova, nego nam se dogodilo sluèajno. 009 1SA 006 010 I uèiniše tako oni ljudi; i uzevši dvije krave dojilice upregoše ih u kola, a telad njihovu zatvoriše kod kuæe. 009 1SA 006 011 I metnuše kovèeg Gospodnji na kola, i mali kovèežiæ s mišima zlatnijem i sa slikama svojih šuljeva. 009 1SA 006 012 I poðoše krave pravo putem u Vet-Semes, i jednako iðahu istijem putem muèuæi i ne svræuæi ni nadesno ni nalijevo; a knezovi Filistejski iðahu za njima do meðe Vet-Semeske. 009 1SA 006 013 A Vet-Semešani žnjahu pšenicu u dolini, i podigavši oèi svoje vidješe kovèeg, i obradovaše se vidjevši ga. 009 1SA 006 014 I doðoše kola na njivu Isusa Vet-Semešanina, i stadoše ondje. A bijaše ondje velik kamen; i iscjepaše drva od kola, i prinesoše one krave na žrtvu paljenicu Gospodu. 009 1SA 006 015 A Leviti snimivši kovèeg Gospodnji i kovèežiæ što bješe pokraj njega, u kojem bijahu zakladi zlatni, metnuše na onaj veliki kamen; a ljudi iz Vet-Semesa gotoviše žrtve paljenice i prinosiše žrtve Gospodu onaj dan. 009 1SA 006 016 A to vidjevši pet knezova Filistejskih vratiše se u Akaron isti dan. 009 1SA 006 017 A ovo bjehu zlatni šuljevi koje dadoše Filisteji Gospodu za grijeh: za Azot jedan, za Gazu jedan, za Askalon jedan, za Gat jedan, za Akaron jedan. 009 1SA 006 018 I miši zlatni bjehu prema broju svijeh gradova Filistejskih, u pet kneževina, svijeh zidanijeh gradova i sela neograðenijeh do velikoga kamena, na koji metnuše kovèeg Gospodnji, i koji je i danas u polju Isusa Vet-Semešanina. 009 1SA 006 019 Ali pobi Gospod neke izmeðu Vet-Semešana koji zagledaše u kovèeg Gospodnji, i pobi iz naroda pedeset tisuæa i sedamdeset ljudi. I plaka narod što ga Gospod udari velikom pogiblju. 009 1SA 006 020 I ljudi iz Vet-Semesa rekoše: ko može ostati pred tijem Gospodom Bogom svetijem? i ka kome æe otiæi od nas? 009 1SA 006 021 I poslaše poslanike k stanovnicima Kirijat-Jarimskim govoreæi: donesoše natrag Filisteji kovèeg Gospodnji, hodite, odnesite ga k sebi. 009 1SA 007 001 Tada doðoše ljudi iz Kirijat-Jarima, i uzeše kovèeg Gospodnji, i odnesoše ga u kuæu Avinadavovu na brdu, a Eleazara sina njegova posvetiše da èuva kovèeg Gospodnji. 009 1SA 007 002 A kad kovèeg osta u Kirijat-Jarimu, proðe mnogo vremena, dvadeset godina, i plakaše sav dom Izrailjev za Gospodom. 009 1SA 007 003 A Samuilo reèe svemu domu Izrailjevu govoreæi: ako se svijem srcem svojim obraæate ka Gospodu, povrzite tuðe bogove izmeðu sebe i Astarote, i spremite srce svoje za Gospoda, njemu jedinomu služite, pa æe vas izbaviti iz ruku Filistejskih. 009 1SA 007 004 I povrgoše sinovi Izrailjevi Vale i Astarote, i služiše Gospodu jedinomu. 009 1SA 007 005 Potom reèe Samuilo: skupite svega Izrailja u Mispu, da se pomolim Gospodu za vas. 009 1SA 007 006 I skupiše se u Mispu, i crpuæi vodu proljevaše pred Gospodom, i postiše onaj dan, i ondje rekoše: sagriješismo Gospodu. I Samuilo suðaše sinovima Izrailjevijem u Mispi. 009 1SA 007 007 A Filisteji kad èuše da su se sinovi Izrailjevi skupili u Mispu, izidoše knezovi Filistejski na Izrailja. A kad to èuše sinovi Izrailjevi, uplašiše se od Filisteja. 009 1SA 007 008 I rekoše sinovi Izrailjevi Samuilu: ne prestaj vapiti za nas ka Gospodu Bogu našemu, eda bi nas izbavio iz ruku Filistejskih. 009 1SA 007 009 Tada Samuilo uze jedno jagnje odojèe, i prinese ga svega Gospodu na žrtvu paljenicu; i vapi Samuilo ka Gospodu za Izrailja, i usliši ga Gospod. 009 1SA 007 010 I kad Samuilo prinošaše žrtvu paljenicu, približiše se Filisteji da udare na Izrailja; ali zagrmje Gospod grmljavinom velikom u onaj dan na Filisteje i smete ih, i biše pobijeni pred Izrailjem. 009 1SA 007 011 A Izrailjci izidoše iz Mispe, i potjeraše Filisteje, i biše ih do pod Vet-Har. 009 1SA 007 012 Tada uze Samuilo kamen, i metnu ga izmeðu Mispe i Sena, i nazva ga Even-Ezer, jer reèe: dovde nam Gospod pomože. 009 1SA 007 013 Tako biše pokoreni Filisteji, i više ne dolaziše na meðu Izrailjevu. I ruka Gospodnja bješe protiv Filisteja svega vijeka Samuilova. 009 1SA 007 014 I povratiše se Izrailju gradovi, koje bjehu uzeli Filisteji Izrailju, od Akarona do Gata, i meðe njihove izbavi Izrailj iz ruku Filistejskih; i bi mir meðu Izrailjem i Amorejima. 009 1SA 007 015 A Samuilo suðaše Izrailju svega vijeka svojega. 009 1SA 007 016 I iduæi svake godine obilažaše Vetilj i Galgal i Mispu, i suðaše Izrailju u svijem tijem mjestima. 009 1SA 007 017 Potom se vraæaše u Ramu, jer ondje bijaše kuæa njegova, i suðaše ondje Izrailju, i ondje naèini oltar Gospodu. 009 1SA 008 001 A kad Samuilo ostarje, postavi sinove svoje za sudije Izrailju. 009 1SA 008 002 A ime sinu njegovu prvencu bješe Joilo, a drugomu Avija, i suðahu u Virsaveji. 009 1SA 008 003 Ali sinovi njegovi ne hoðahu putovima njegovijem, nego udariše za dobitkom, i primahu poklone i izvrtahu pravdu. 009 1SA 008 004 Tada se skupiše sve starješine Izrailjeve i doðoše k Samuilu u Ramu. 009 1SA 008 005 I rekoše mu: eto, ti si ostario, a sinovi tvoji ne hode tvojim putovima: zato postavi nam cara da nam sudi, kao što je u svijeh naroda. 009 1SA 008 006 Ali Samuilu ne bi po volji što rekoše: daj nam cara da nam sudi. I Samuilo se pomoli Gospodu. 009 1SA 008 007 A Gospod reèe Samuilu: poslušaj glas narodni u svemu što ti govore; jer ne odbaciše tebe, nego mene odbaciše da ne carujem nad njima. 009 1SA 008 008 Kako èiniše od onoga dana kad ih izvedoh iz Misira do danas, i ostaviše me i služiše drugim bogovima, po svijem tijem djelima èine i tebi. 009 1SA 008 009 Zato sada poslušaj glas njihov; ali im dobro zasvjedoèi i kaži naèin kojim æe car carovati nad njima. 009 1SA 008 010 I kaza Samuilo sve rijeèi Gospodnje narodu koji iskaše od njega cara; 009 1SA 008 011 I reèe: ovo æe biti naèin kojim æe car carovati nad vama: sinove vaše uzimaæe i metati ih na kola svoja i meðu konjike svoje, i oni æe trèati pred kolima njegovijem; 009 1SA 008 012 I postaviæe ih da su mu tisuænici i pedesetnici, i da mu oru njive i žnju ljetinu, i da mu grade ratne sprave i što treba za kola njegova. 009 1SA 008 013 Uzimaæe i kæeri vaše da mu grade mirisne masti i da mu budu kuharice i hljebarice. 009 1SA 008 014 I njive vaše i vinograde vaše i maslinike vaše najbolje uzimaæe i razdavati slugama svojim. 009 1SA 008 015 Uzimaæe desetak od usjeva vaših i od vinograda vaših, i davaæe dvoranima svojim i slugama svojim. 009 1SA 008 016 I sluge vaše i sluškinje vaše i mladiæe vaše najljepše i magarce vaše uzimaæe, i obrtati na svoje poslove. 009 1SA 008 017 Stada æe vaša desetkovati i vi æete mu biti robovi. 009 1SA 008 018 Pa æete onda vikati radi cara svojega, kojega izabraste sebi; ali vas Gospod neæe onda uslišiti. 009 1SA 008 019 Ali narod ne htje poslušati rijeèi Samuilovijeh, i rekoše: ne, nego car neka bude nad nama, 009 1SA 008 020 Da budemo i mi kao svi narodi; i neka nam sudi car naš i ide pred nama i vodi naše ratove. 009 1SA 008 021 A Samuilo èuvši sve rijeèi narodne, kaza ih Gospodu. 009 1SA 008 022 A Gospod reèe Samuilu: poslušaj glas njihov, i postavi im cara. I Samuilo reèe Izrailjcima: idite svaki u svoj grad. 009 1SA 009 001 A bješe jedan èovjek od plemena Venijaminova, kojemu ime bješe Kis, sin Avila, sina Serora, sina Vehorata, sina Afije, sina jednoga èovjeka od plemena Venijaminova, hrabar junak. 009 1SA 009 002 On imaše sina po imenu Saula, koji bješe mlad i lijep da ne bješe ljepšega od njega meðu sinovima Izrailjevijem, a glavom bješe viši od svega naroda. 009 1SA 009 003 A Kisu ocu Saulovu nesta magarica, pa reèe Kis Saulu sinu svojemu: uzmi sa sobom jednoga momka, pa ustani i idi te traži magarice. 009 1SA 009 004 I on proðe goru Jefremovu, i proðe zemlju Salisku; ali ne naðoše; pa proðoše i zemlju Salimsku, i ne bješe ih; pa proðoše i zemlju Venijaminovu, i ne naðoše. 009 1SA 009 005 A kad doðoše u zemlju Sufsku, reèe Saul momku svojemu koji bijaše s njim: hajde da se vratimo, da se ne bi otac okanio magarica i zabrinuo se za nas. 009 1SA 009 006 A on mu reèe: evo, u ovom gradu ima èovjek Božji, kojega veoma poštuju; što god kaže sve se zbiva; hajdemo k njemu, može biti da æe nas uputiti kuda bismo išli. 009 1SA 009 007 A Saul reèe momku svojemu: hajde da idemo; ali šta æemo odnijeti èovjeku? jer nam je hljeba nestalo u torbama, a dara nemamo da odnesemo èovjeku Božijemu. Šta imamo? 009 1SA 009 008 A momak opet odgovarajuæi reèe Saulu: eto u mene èetvrt sikla srebra; to da dam èovjeku Božijemu da nas uputi. 009 1SA 009 009 A u staro vrijeme ko bi išao da pita Boga govoraše: hajde da idemo k vidiocu. Jer ko se sada zove prorok u staro se vrijeme zvaše vidjelac. 009 1SA 009 010 I Saul reèe momku svojemu: dobro veliš; hajde da idemo. I poðoše u grad gdje bješe èovjek Božji. 009 1SA 009 011 I kad iðahu uz brdo gradsko, sretoše djevojke koje izlažahu da zahvataju vodu, pa im rekoše: je li tu vidjelac? 009 1SA 009 012 A one odgovarajuæi rekoše: jest, eto pred tobom; pohitaj, jer je danas došao u grad, jer danas narod ima žrtvu na gori. 009 1SA 009 013 Kako uðete u grad, naæi æete ga prije nego poðe na goru da jede; jer narod neæe jesti dokle on ne doðe, jer on treba da blagoslovi žrtvu, pa onda æe zvanice jesti; zato idite, jer æete ga sada naæi. 009 1SA 009 014 I otidoše u grad; a kad doðoše usred grada, gle, Samuilo polazeæi na goru srete ih. 009 1SA 009 015 A Gospod bješe objavio Samuilu dan prije nego doðe Saul, rekavši: 009 1SA 009 016 Sjutra u ovo doba poslaæu k tebi jednoga èovjeka iz zemlje Venijaminove, njega pomaži da bude voð narodu mojemu Izrailju, i on æe izbaviti moj narod iz ruku Filistejskih. Jer pogledah na narod svoj, jer vika njegova doðe do mene. 009 1SA 009 017 I kad Samuilo ugleda Saula, reèe mu Gospod: eto èovjeka za kojega ti rekoh; taj æe vladati mojim narodom. 009 1SA 009 018 I Saul pristupi k Samuilu na vratima, i reèe: kaži mi, gdje je kuæa vidioèeva? 009 1SA 009 019 A Samuilo odgovori Saulu i reèe: ja sam vidjelac. Hajde preda mnom na goru, i danas æete sa mnom jesti; a sjutra æu te otpustiti, i što ti je god u srcu, kazaæu ti. 009 1SA 009 020 A za magarice, kojih ti je nestalo prije tri dana, ne brini se; jer su se našle. I èije æe biti sve što je najbolje u Izrailju? eda li ne tvoje i svega doma oca tvojega? 009 1SA 009 021 A Saul odgovori i reèe: nijesam li od plemena Venijaminova, najmanjega plemena Izrailjeva, i dom moj najmanji izmeðu svijeh domova plemena Venijaminova? što mi dakle govoriš tako? 009 1SA 009 022 A Samuilo uze Saula i njegova momka, i odvede ih u sobu, i posadi ih u zaèelje meðu zvanicama kojih bješe do trideset ljudi. 009 1SA 009 023 I Samuilo reèe kuharu: donesi dio koji ti dadoh i za koji ti rekoh: ostavi ga kod sebe. 009 1SA 009 024 Tada donese kuhar pleæe i što bješe na njemu; a Samuilo ga metnu pred Saula, i reèe: evo što je ostalo, uzmi preda se, te jedi, jer je saèuvano doslije za tebe, kad rekoh: pozvao sam narod. Tako jede Saul sa Samuilom onaj dan. 009 1SA 009 025 Potom siðoše s gore u grad, i Samuilo se razgovara sa Saulom na krovu. 009 1SA 009 026 A ujutru uraniše, i kad svitaše, zovnu Samuilo Saula na krov, i reèe mu: digni se, da te otpustim. I kad se diže Saul, izidoše obojica, on i Samuilo. 009 1SA 009 027 I kad doðoše na kraj grada, reèe Samuilo Saulu: reci momku neka ide naprijed i on proðe naprijed a ti stani malo da ti javim rijeè Božiju. 009 1SA 010 001 Tada Samuilo uze uljanicu, i izli mu ulje na glavu, pa ga cjelova, i reèe mu: eto, nije li te pomazao Gospod nad našljedstvom svojim da mu budeš voð? 009 1SA 010 002 Kad otideš danas od mene, naæi æeš dva èovjeka kod groba Rahiljina u kraju Venijaminovu u Selsi, koji æe ti reæi: našle su se magarice, koje si pošao da tražiš, i evo otac tvoj ne mareæi za magarice zabrinuo se za vas govoreæi: šta æu èiniti poradi sina svojega? 009 1SA 010 003 I otišavši odande dalje kad doðeš u ravnicu Tavorsku, srešæe te ondje tri èovjeka iduæi k Bogu u Vetilj, noseæi jedan tri jareta, a drugi noseæi tri hljeba, a treæi noseæi mješinu vina. 009 1SA 010 004 Pa æe te upitati za zdravlje, i daæe ti dva hljeba, koje primi iz ruku njihovijeh. 009 1SA 010 005 Potom æeš doæi na hum Božji, gdje je straža Filistejska, i kad uðeš u grad, srešæe te gomila proroka slazeæi s gore, a pred njima psaltiri i bubnji i svirale i gusle; i oni æe prorokovati. 009 1SA 010 006 I siæi æe na te duh Gospodnji, te æeš prorokovati s njima, i postaæeš drugi èovjek. 009 1SA 010 007 I kad ti doðu ti znaci, èini što ti doðe na ruku, jer je Bog s tobom. 009 1SA 010 008 Potom æeš otiæi prije mene u Galgal, i gle, ja æu doæi k tebi da prinesem žrtve paljenice i da prinesem žrtve zahvalne. Sedam dana èekaj dokle doðem k tebi i kažem ti šta æeš èiniti. 009 1SA 010 009 I kad se okrete da ide od Samuila, Bog mu dade drugo srce; i svi se oni znaci zbiše onaj dan. 009 1SA 010 010 I kad doðoše na hum, gle, srete ga gomila proroka, i doðe na nj duh Božji, i prorokova meðu njima. 009 1SA 010 011 I kad ga vidješe svi koji ga poznavahu od preðe gdje prorokuje s prorocima, rekoše jedan drugome: šta to bi od sina Kisova? eda li je i Saul meðu prorocima? 009 1SA 010 012 A jedan odande odgovori i reèe: ko li im je otac? Otuda posta prièa: eda li je i Saul meðu prorocima? 009 1SA 010 013 I prestavši prorokovati doðe na goru. 009 1SA 010 014 A stric Saulov reèe njemu i momku njegovu: kuda ste išli? A on odgovori: da tražimo magarice; i kad vidjesmo da ih nigdje nema, otidosmo k Samuilu. 009 1SA 010 015 A stric Saulov reèe: kaži mi šta vam je rekao Samuilo? 009 1SA 010 016 A Saul reèe stricu svojemu: kazao nam je da su se našle magarice. Ali mu ne reèe za carstvo što mu je kazao Samuilo. 009 1SA 010 017 A Samuilo sazva narod u Mispu ka Gospodu. 009 1SA 010 018 I reèe sinovima Izrailjevijem: ovako veli Gospod Bog Izrailjev: ja izvedoh Izrailja iz Misira, i izbavih vas iz ruku Misirskih i iz ruku svijeh carstava koja vas muèahu. 009 1SA 010 019 A vi danas odbaciste Boga svojega, koji vas sam izbavlja od svijeh zala vaših i nevolja vaših, i rekoste mu: postavi cara nad nama. Sada dakle stanite pred Gospodom po plemenima svojim i po tisuæama svojim. 009 1SA 010 020 I privede Samuilo sva plemena Izrailjeva, i pade na pleme Venijaminovo. 009 1SA 010 021 Potom privede pleme Venijaminovo po porodicama njegovijem, i pade na porodicu Matrijevu; potom pade na Saula sina Kisova. I tražiše ga, ali se ne naðe. 009 1SA 010 022 Tada opet upitaše Gospoda: hoæe li još doæi ovamo taj èovjek? A Gospod reèe: eto sakrio se za prtljagom. 009 1SA 010 023 Tada otrèaše, i dovedoše ga odande. I stade usred naroda, i bijaše glavom viši od svega naroda. 009 1SA 010 024 I reèe Samuilo svemu narodu: vidite li koga je izabrao Gospod da niko nije kao on u svemu narodu? I sav narod povika i reèe: da živi car! 009 1SA 010 025 Tada Samuilo kaza narodu prava carska i napisa u knjigu, i metnu je pred Gospodom. Potom Samuilo raspusti narod da ide svak svojoj kuæi. 009 1SA 010 026 I Saul takoðer otide svojoj kuæi u Gavaju, i s njim otidoše vojnici, kojima Bog taknu srca. 009 1SA 010 027 A ljudi nevaljali rekoše: taj li æe nas izbaviti? I prezirahu ga, niti mu donesoše dara. Ali se on uèini kao da nije èuo. 009 1SA 011 001 Tada doðe Nas Amonac, i stade u oko prema Javisu Galadovu. I svi ljudi iz Javisa rekoše Nasu: uèini vjeru s nama, pa æemo ti služiti. 009 1SA 011 002 A Nas Amonac odgovori im: ovako æu uèiniti vjeru s vama: da vam svakome iskopam desno oko, i tu sramotu uèinim svemu Izrailju. 009 1SA 011 003 A starješine Javiske rekoše mu: ostavi nam sedam dana, da pošljemo poslanike u sve krajeve Izrailjeve; pa ako ne bude nikoga da nas izbavi, tada æemo izaæi k tebi. 009 1SA 011 004 I doðoše poslanici u Gavaju Saulovu, i kazaše ove rijeèi narodu; tada sav narod podiže glas svoj, i plakahu. 009 1SA 011 005 A gle, Saul iðaše za govedima svojim iz polja, i reèe: šta je narodu te plaèe? I kazaše mu šta su poruèili Javišani. 009 1SA 011 006 Tada siðe duh Božji na Saula kad èu te rijeèi, i on se razgnjevi vrlo. 009 1SA 011 007 Pa uze dva vola, i isijeèe ih na komade, i razasla ih u sve krajeve Izrailjeve po istijem poslanicima poruèivši: ko ne poðe za Saulom i za Samuilom, ovako æe biti s govedima njegovijem. I strah Gospodnji popade narod, te izidoše jednodušno. 009 1SA 011 008 I izbroji ih u Vezeku, i bješe sinova Izrailjevijeh trista tisuæa, a sinova Judinijeh trideset tisuæa. 009 1SA 011 009 Potom rekoše poslanicima koji bijahu došli: ovako recite ljudima u Javisu Galadovu: sjutra æete se izbaviti, kad ogrije sunce. I poslanici se vratiše, i javiše ovo Javišanima, i oni se obradovaše. 009 1SA 011 010 I rekoše Javišani Amoncima: sjutra æemo izaæi k vama, da uèinite od nas što vam bude drago. 009 1SA 011 011 I sjutradan razdijeli Saul narod u tri èete, i uðoše usred okola o jutrenjoj straži, i biše Amonce dokle sunce ne ogrija, i koji ostaše, raspršaše se da ne ostaše ni dvojica zajedno. 009 1SA 011 012 Tada reèe narod Samuilu: koji je ono što reèe: eda li æe Saul carovati nad nama? dajte ih da ih pogubimo. 009 1SA 011 013 Ali Saul reèe: da se ne pogubi danas niko, jer je danas Gospod uèinio spasenje u Izrailju. 009 1SA 011 014 Tad Samuilo reèe narodu: hajdete da idemo u Galgal, da ondje ponovimo carstvo. 009 1SA 011 015 I sav narod otide u Galgal, i postaviše ondje Saula carem pred Gospodom u Galgalu, i ondje prinesoše žrtve zahvalne pred Gospodom. I proveseli se ondje Saul i sav Izrailj veoma. 009 1SA 012 001 Tada reèe Samuilo svemu Izrailju: eto, poslušao sam glas vaš u svemu što mi rekoste, i postavih cara nad vama. 009 1SA 012 002 I sada eto, car ide pred vama, a ja sam ostario i osijedio; i sinovi moji eto su meðu vama; i ja sam išao pred vama od mladosti svoje do danas. 009 1SA 012 003 Evo me; odgovorite mi pred Gospodom i pred pomazanikom njegovijem. Kome sam uzeo vola ili kome sam uzeo magarca? kome sam uèinio nasilje? kome sam uèinio krivo? ili iz èije sam ruke uzeo poklon, da bih stiskao oèi njega radi? pak æu vam vratiti. 009 1SA 012 004 A oni rekoše: nijesi nam uèinio sile niti si kome uèinio krivo, niti si uzeo što iz èije ruke. 009 1SA 012 005 Jošte im reèe: svjedok je Gospod na vas, i svjedok je pomazanik njegov danas, da nijeste našli ništa u mojim rukama. I rekoše: svjedok je. 009 1SA 012 006 Tada reèe Samuilo narodu: Gospod je koji je postavio Mojsija i Arona, i koji je izveo oce vaše iz zemlje Misirske. 009 1SA 012 007 Sada dakle stanite da se prem s vama pred Gospodom za sva dobra što je èinio Gospod vama i vašim ocima. 009 1SA 012 008 Pošto doðe Jakov u Misir, vikaše oci vaši ka Gospodu, i Gospod posla Mojsija i Arona, koji izvedoše oce vaše iz Misira i naseliše ih na ovom mjestu. 009 1SA 012 009 Ali zaboraviše Gospoda Boga svojega, te ih dade u ruke Sisari vojvodi Asorskom, i u ruke Filistejima, i u ruke caru Moavskomu, koji vojevaše na njih. 009 1SA 012 010 Ali vikaše ka Gospodu i rekoše: sagriješismo što ostavismo Gospoda i služismo Valima i Astarotama; ali sada izbavi nas iz ruku neprijatelja naših, pa æemo ti služiti. 009 1SA 012 011 I Gospod posla Jerovala i Vedana i Jeftaja i Samuila, i ote vas iz ruku neprijatelja vaših unaokolo, te živjeste bez straha. 009 1SA 012 012 Ali kad vidjeste Nasa cara Amonskoga gdje doðe na vas, rekoste mi: ne, nego car neka caruje nad nama, premda Gospod Bog vaš bješe car vaš. 009 1SA 012 013 Sada dakle, eto cara kojega izabraste, kojega iskaste; evo, Gospod je postavio cara nad vama. 009 1SA 012 014 Ako se uzbojite Gospoda, i njemu uzaslužite, i uzaslušate glas njegov i ne usprotivite se zapovijesti Gospodnjoj, tada æete i vi i car vaš koji caruje nad vama iæi za Gospodom Bogom svojim. 009 1SA 012 015 Ako li ne uzaslušate glasa Gospodnjega, nego se usprotivite zapovijesti Gospodnjoj, tada æe biti ruka Gospodnja protiv vas kao što je bila protiv otaca vaših. 009 1SA 012 016 Ali stanite sada jošte, i vidite ovu stvar veliku koju æe uèiniti Gospod pred vašim oèima. 009 1SA 012 017 Nije li danas žetva pšenièna? Ja æu prizvati Gospoda, i spustiæe gromove i dažd, da razumijete i vidite koliko je zlo što uèiniste pred Gospodom iskavši sebi cara. 009 1SA 012 018 Tada Samuilo zavapi ka Gospodu, i Gospod spusti gromove i dažd u taj dan; i sav se narod poboja vrlo Gospoda i Samuila. 009 1SA 012 019 I reèe sav narod Samuilu: moli se za sluge svoje Gospodu Bogu svojemu da ne pomremo; jer dodasmo k svijem grijesima svojim zlo ištuæi sebi cara. 009 1SA 012 020 Tada reèe Samuilo narodu: ne bojte se, vi ste uèinili sve ovo zlo; ali ne otstupajte od Gospoda, nego služite Gospodu svijem srcem svojim. 009 1SA 012 021 Ne otstupajte; jer biste pošli za ništavim stvarima, koje ne pomažu, niti izbavljaju, jer su ništave. 009 1SA 012 022 Jer Gospod neæe ostaviti naroda svojega radi velikoga imena svojega; jer Gospodu bi volja da vas uèini svojim narodom. 009 1SA 012 023 A meni ne dao Bog da zgriješim Gospodu i prestanem moliti se za vas; nego æu vas upuæivati na put dobar i prav. 009 1SA 012 024 Samo se Bojte Gospoda i služite mu istinito, svijem srcem svojim, jer vidite, kakve je velike stvari uèinio za vas. 009 1SA 012 025 Ako li zlo ušèinite, propašæete i vi i car vaš. 009 1SA 013 001 Kad Saul bi car godinu dana a carova dvije godine nad Izrailjem 009 1SA 013 002 Izabra sebi Saul tri tisuæe izmeðu sinova Izrailjevih; i bijahu kod Saula dvije tisuæe u Mihmasu i u gori Vetiljskoj, a jedna tisuæa s Jonatanom u Gavaji Venijaminovoj; a ostali narod raspusti u šatore njihove. 009 1SA 013 003 I Jonatan pobi stražu Filistejsku koja bješe u Gavaji, i èuše za to Filisteji. A Saul zapovjedi, te trubiše u trube po svoj zemlji govoreæi: neka èuju Jevreji. 009 1SA 013 004 I tako èu sav Izrailj gdje rekoše: pobi Saul stražu Filistejsku; i stoga Izrailj omrznu Filistejima. I sazvan bi narod za Saulom u Galgal. 009 1SA 013 005 A Filisteji se skupiše da vojuju na Izrailja, trideset tisuæa kola i šest tisuæa konjika, i mnoštvo naroda kao pijesak na brijegu morskom; i izašavši stadoše u oko u Mihmasu, s istoka od Vet-Avena. 009 1SA 013 006 I Izrailjci se vidješe u nevolji, jer narod bi pritiješnjen; te se sakri u peæine i u èeste i u kamenjake i u rasjeline i u jame. 009 1SA 013 007 A drugi Jevreji prijeðoše preko Jordana u zemlju Gadovu i Galadovu. A Saul još bijaše u Galgalu, i sav narod što iðaše za njim bijaše u strahu. 009 1SA 013 008 I poèeka sedam dana do roka Samuilova. Ali Samuilo ne doðe u Galgal; te se narod stade razlaziti od njega. 009 1SA 013 009 Tada reèe Saul: dodajte mi žrtvu paljenicu i žrtve zahvalne. I prinese žrtvu paljenicu. 009 1SA 013 010 I kad prinese žrtvu paljenicu, gle, doðe Samuilo. I Saul izide mu na susret da ga pozdravi. 009 1SA 013 011 A Samuilo mu reèe: šta si uèinio? A Saul odgovori: kad vidjeh gdje se narod razlazi od mene, a ti ne doðe do roka, i Filisteji se skupili u Mihmasu, 009 1SA 013 012 Rekoh: sad æe udariti Filisteji na me u Galgal, a ja se još ne pomolih Gospodu; te se usudih i prinesoh žrtvu paljenicu. 009 1SA 013 013 Tada reèe Samuilo Saulu: ludo si radio što nijesi držao zapovijesti Gospoda Boga svojega, koju ti je zapovjedio; jer bi sada Gospod utvrdio carstvo tvoje nad Izrailjem dovijeka. 009 1SA 013 014 A sada carstvo tvoje neæe se održati. Gospod je našao sebi èovjeka po srcu svojemu, i njemu je zapovjedio Gospod da bude voð narodu njegovu, jer nijesi držao što ti je zapovjedio Gospod. 009 1SA 013 015 Potom diže se Samuilo i otide iz Galgala u Gavaju Venijaminovu. I Saul izbroji narod koji osta kod njega, i bješe ga do šest stotina ljudi. 009 1SA 013 016 I Saul i sin mu Jonatan i narod što bješe s njima, stajahu u Gavaji Venijaminovoj; a Filisteji stajahu u okolu u Mihmasu. 009 1SA 013 017 I izidoše tri èete iz okola Filistejskoga da plijene: jedna èeta udari putem k Ofri u zemlju Sovalsku; 009 1SA 013 018 A druga èeta udari putem k Vet-Oronu; a treæa udari putem k meði koja gleda prema dolini Sevojimskoj u pustinju. 009 1SA 013 019 A u cijeloj zemlji Izrailjskoj ne bješe kovaèa, jer Filisteji rekoše: da ne bi gradili Jevreji maèeva ni kopalja. 009 1SA 013 020 Zato slažahu svi Izrailjci k Filistejima kad koji šæaše poklepati raonik ili motiku ili sjekiru ili srp. 009 1SA 013 021 I bijahu se zatupili raonici i motike i vile troroge i sjekire, i same ostane trebaše zaoštriti. 009 1SA 013 022 Zato kad doðe vrijeme boju, ne naðe se maèa ni koplja ni u koga u narodu koji bješe sa Saulom i Jonatanom; samo bijaše u Saula i u Jonatana sina njegova. 009 1SA 013 023 I straža Filistejska izide u klanac kod Mihmasa. 009 1SA 014 001 Jedan dan reèe Jonatan sin Saulov momku svojemu koji mu nošaše oružje: hajde da idemo k straži Filistejskoj koja je na onoj strani. A ocu svojemu ne kaza ništa. 009 1SA 014 002 A Saul stajaše kraj brda pod šipkom, koji bijaše u Migronu; i naroda bješe s njim oko šest stotina ljudi. 009 1SA 014 003 I Ahija sin Ahitova brata Ihavoda sina Finesa sina Ilija sveštenika Gospodnjega u Silomu nošaše opleæak. I narod ne znadijaše da je otišao Jonatan. 009 1SA 014 004 A u klancu kojim šæaše Jonatan otiæi k straži Filistejskoj, bijahu dvije strmene stijene, jedna s jedne strane a druga s druge, i jedna se zvaše Voses a druga Sene. 009 1SA 014 005 I jedna od njih stajaše sa sjevera prema Mihmasu, a druga s juga prema Gavaji. 009 1SA 014 006 I Jonatan reèe momku koji mu nošaše oružje: hajde da otidemo k straži tijeh neobrezanijeh; može biti da æe nam uèiniti što Gospod, jer Gospodu ne smeta izbaviti s množinom ili s malinom. 009 1SA 014 007 A onaj što mu nošaše oružje odgovori mu: èini što ti je god u srcu, idi, evo ja æu iæi s tobom kuda god hoæeš. 009 1SA 014 008 A Jonatan mu reèe: evo, otiæi æemo k tijem ljudima, i pokazaæemo im se. 009 1SA 014 009 Ako nam reku: èekajte dokle doðemo k vama, tada æemo se ustaviti na svom mjestu, i neæemo iæi k njima. 009 1SA 014 010 Ako li reku: hodite k nama, tada æemo otiæi; jer nam ih Gospod predade u ruke. To æe nam biti znak. 009 1SA 014 011 I pokazaše se obojica straži Filistejskoj; a Filisteji rekoše: gle, izlaze Jevreji iz rupa u koje su se sakrili. 009 1SA 014 012 I stražari rekoše Jonatanu i momku koji mu nošaše oružje: hodite k nama da vam kažemo nešto. I Jonatan reèe onomu što mu nošaše oružje: hajde za mnom, jer ih predade Gospod u ruke Izrailju. 009 1SA 014 013 Tako puzaše Jonatan rukama i nogama, a za njim momak što mu nošaše oružje; i padahu pred Jonatanom, i ubijaše ih za njim onaj što mu nošaše oružje. 009 1SA 014 014 I to bi prvi boj, u kom pobi Jonatan i momak što mu nošaše oružje oko dvadeset ljudi, otprilike na po rala zemlje. 009 1SA 014 015 I uðe strah u oko u polju i u sav narod; i straža i oni koji bjehu izašli da plijene prepadoše se, i zemlja se uskoleba, jer bješe strah od Boga. 009 1SA 014 016 A straža Saulova u Gavaji Venijaminovoj opazi gdje se mnoštvo uzbunilo i uspropadalo. 009 1SA 014 017 Tada reèe Saul narodu koji bijaše s njim: pregledajte i vidite ko je otišao od nas. I kad pregledaše, gle, ne bješe Jonatana i momka njegova koji mu nošaše oružje. 009 1SA 014 018 I reèe Saul Ahiji: donesi kovèeg Božji; jer kovèeg Božji bijaše tada kod sinova Izrailjevijeh. 009 1SA 014 019 A dok govoraše Saul svešteniku, zabuna u okolu Filistejskom bivaše sve veæa, i Saul reèe svešteniku: ostavi. 009 1SA 014 020 I Saul i sav narod što bješe s njim skupiše se i doðoše do boja, i gle, povadili bjehu maèeve jedan na drugoga, i zabuna bješe vrlo velika. 009 1SA 014 021 A bijaše s Filistejima Jevreja kao prije, koji iðahu s njima na vojsku svuda; pa i oni pristaše uz Izrailjce, koji bijahu sa Saulom i Jonatanom. 009 1SA 014 022 I svi Izrailjci koji se bijahu sakrili u gori Jefremovoj kad èuše da bježe Filisteji, naklopiše se i oni za njima bijuæi ih. 009 1SA 014 023 I izbavi Gospod Izrailja u onaj dan; i boj otide dori do Vet-Avena. 009 1SA 014 024 I Izrailjci se vrlo umoriše onaj dan; a Saul zakle narod govoreæi: da je proklet koji jede što do veèera, da se osvetim neprijateljima svojim. I ne okusi narod ništa. 009 1SA 014 025 I sav narod one zemlje doðe u šumu, gdje bješe mnogo meda po zemlji. 009 1SA 014 026 I kad doðe narod u šumu, vidje med gdje teèe; ali niko ne prinese ruke k ustima svojim: jer se narod bojaše zakletve. 009 1SA 014 027 Ali Jonatan ne èu kad otac njegov zakle narod, te pruži štap koji mu bješe u ruci, i zamoèi kraj u sat, i primaèe ruku svoju k ustima svojim, i zasvijetliše mu se oèi. 009 1SA 014 028 A jedan iz naroda progovori i reèe: otac je tvoj zakleo narod rekavši: da je proklet ko bi jeo što danas; stoga susta narod. 009 1SA 014 029 Tada reèe Jonatan: smeo je zemlju otac moj; vidite kako mi se zasvijetliše oèi, èim okusih malo meda. 009 1SA 014 030 A da je još narod slobodno jeo danas od plijena neprijatelja svojih, koji naðe! ne bi li polom Filistejski bio još veæi? 009 1SA 014 031 I tako pobiše onaj dan Filisteje od Mihmasa do Ajalona, i narod se vrlo umori. 009 1SA 014 032 I naklopi se narod na plijen, i nahvataše ovaca i volova i telaca, i poklaše ih na zemlji, i stade narod jesti s krvlju. 009 1SA 014 033 I javiše Saulu govoreæi: evo narod griješi Gospodu jeduæi s krvlju. A on reèe: nevjeru uèiniste; dovaljajte sada k meni velik kamen. 009 1SA 014 034 Zatijem reèe Saul: razidite se meðu narod i recite: dovedite svaki k meni vola svojega i ovcu svoju; i ovdje zakoljite i jedite, i neæete griješiti Gospodu jeduæi s krvlju. I donese sav narod, svaki svoga vola svojom rukom one noæi, i ondje klaše. 009 1SA 014 035 I naèini Saul oltar Gospodu; to bi prvi oltar koji naèini Gospodu. 009 1SA 014 036 Potom reèe Saul: hajdemo za Filistejima noæas, da ih plijenimo do jutra, i da ih ne ostavimo nijednoga. A oni rekoše: èini što ti je god volja. Ali sveštenik reèe: da pristupimo ovdje k Bogu. 009 1SA 014 037 I upita Saul Boga: hoæu li iæi za Filistejima? hoæeš li ih dati u ruke Izrailju? Ali ne odgovori mu onaj dan. 009 1SA 014 038 Zato reèe Saul: pristupite ovamo svi glavari narodni, i tražite i vidite na kom je grijeh danas. 009 1SA 014 039 Jer kako je živ Gospod koji izbavlja Izrailja, ako bude i na Jonatanu sinu mojem, poginuæe zaista. I ne odgovori mu niko iz svega naroda. 009 1SA 014 040 Potom reèe svemu Izrailju: vi budite s jedne strane, a ja i Jonatan sin moj biæemo s druge strane. A narod reèe Saulu: èini što ti je drago. 009 1SA 014 041 Tada reèe Saul Gospodu Bogu Izrailjevu: pokaži pravoga. I oblièi se Jonatan i Saul, a narod izide prav. 009 1SA 014 042 I reèe Saul: bacite ždrijeb za me i za Jonatana sina mojega. I oblièi se Jonatan. 009 1SA 014 043 Tada reèe Saul Jonatanu: kaži mi šta si uèinio? I kaza mu Jonatan i reèe: samo sam okusio malo meda nakraj štapa koji mi bješe u ruci; evo me; hoæu li poginuti? 009 1SA 014 044 A Saul reèe: to neka mi uèini Bog i to neka doda, poginuæeš, Jonatane! 009 1SA 014 045 Ali narod reèe Saulu: zar da pogine Jonatan, koji je uèinio ovo spasenje veliko u Izrailju? Bože saèuvaj! Tako živ bio Gospod, neæe pasti na zemlju nijedna dlaka s glave njegove. Jer je s pomoæu Božjom uèinio to danas. I tako izbavi narod Jonatana, te ne pogibe. 009 1SA 014 046 Tada se vrati Saul od Filisteja, a Filisteji otidoše u svoje mjesto. 009 1SA 014 047 I Saul carujuæi nad Izrailjem ratovaše na sve neprijatelje svoje, na Moavce i na sinove Amonove i na Edomce i na careve Sovske i na Filisteje, i kuda se god obraæaše, nadvlaðivaše. 009 1SA 014 048 Skupi takoðer vojsku i pobi Amalika; i izbavi Izrailja iz ruku onijeh koji ga plijenjahu. 009 1SA 014 049 A Saul imaše sinove: Jonatana i Isuja i Melhisuja; a dvjema kæerima njegovijem bjehu imena prvenici Merava a mlaðoj Mihala. 009 1SA 014 050 A ženi Saulovoj bješe ime Ahinoama kæi Ahimasova; a vojvodi njegovu bješe ime Avenir sin Nira strica Saulova. 009 1SA 014 051 Jer Kis otac Saulov i Nir otac Avenirov bijahu sinovi Avilovi. 009 1SA 014 052 I bijaše velik rat s Filistejima svega vijeka Saulova; i koga god viðaše Saul hrabra i junaka, uzimaše ga k sebi. 009 1SA 015 001 A Samuilo reèe Saulu: Gospod me je poslao da te pomažem za cara nad narodom njegovijem, nad Izrailjem; slušaj dakle rijeèi Gospodnje. 009 1SA 015 002 Ovako veli Gospod nad vojskama: opomenuh se šta je uèinio Amalik Izrailju, kako mu se opro na putu kad je išao iz Misira. 009 1SA 015 003 Zato idi, i pobij Amalika, i zatri kao prokleto sve što god ima; ne žali ga, nego pobij i ljude i žene i djecu i što je na sisi i volove i ovce i kamile i magarce. 009 1SA 015 004 Tada Saul sazva narod, i izbroji ih u Telaimu, i bješe ih dvjesta tisuæa pješaka i deset tisuæa ljudi od Jude. 009 1SA 015 005 I doðe Saul do grada Amalièkoga, i namjesti zasjedu u potoku. 009 1SA 015 006 I reèe Saul Kenejima: idite, odvojte se, uklonite se od Amalika, da vas ne bih potro s njima; jer ste vi uèinili milost svijem sinovima Izrailjevijem kad su išli iz Misira. I otidoše Keneji od Amalika. 009 1SA 015 007 I Saul pobi Amalike od Avile do Sura, koji je prema Misiru. 009 1SA 015 008 I uhvati Agaga cara Amalièkoga živa, a sav narod njegov pobi oštrijem maèem. 009 1SA 015 009 I Saul i narod njegov poštedje Agaga i najbolje ovce i najbolje volove i ugojenu stoku i jaganjce i sve što bijaše dobro, i ne htješe pobiti; nego što bijaše zlo i bez cijene, ono samo pobiše. 009 1SA 015 010 Zato doðe rijeè Gospodnja k Samuilu govoreæi: 009 1SA 015 011 Kajem se što sam Saula postavio carem, jer je otstupio od mene, i nije izvršio mojih rijeèi. I rasrdi se Samuilo vrlo, i vikaše ka Gospodu svu noæ. 009 1SA 015 012 I ustavši rano Samuilo poðe pred Saula. I javiše Samuilu govoreæi: Saul doðe u Karmil, i eno podiže sebi spomenik, pa se vrati odande i otide dalje i siðe u Galgal. 009 1SA 015 013 Kad Samuilo doðe k Saulu, reèe mu Saul: blagosloven da si Gospodu! izvršio sam rijeè Gospodnju. 009 1SA 015 014 A Samuilo reèe: kakva je to bleka ovaca u ušima mojim? i rika volova koju èujem? 009 1SA 015 015 A Saul reèe: od Amalika dognaše ih; jer narod poštedje najbolje ovce i najbolje volove da prinese na žrtvu Gospodu Bogu tvojemu; ostalo pak pobismo kao prokleto. 009 1SA 015 016 A Samuilo reèe Saulu: stani da ti kažem što mi je rekao Gospod noæas. Reèe mu: govori. 009 1SA 015 017 Tada reèe Samuilo: nijesi li bio mali sam u svojim oèima, pak si postao glava plemenima Izrailjevijem, i Gospod te pomaza za cara nad Izrailjem? 009 1SA 015 018 I Gospod te posla na ovaj put i reèe: idi, pobij grješne Amalike, i vojuj na njih dokle ih ne istrijebite. 009 1SA 015 019 Zašto dakle ne posluša glasa Gospodnjega, nego se naklopi na plijen, i uèini zlo pred Gospodom? 009 1SA 015 020 A Saul odgovori Samuilu: ta poslušao sam glas Gospodnji, i išao sam putem kojim me posla Gospod, i doveo sam Agaga cara Amalièkoga, a Amalike sam istrijebio. 009 1SA 015 021 Nego narod uze od plijena ovce i volove, najbolje izmeðu prokletijeh stvari, da prinese na žrtvu Gospodu Bogu tvojemu u Galgalu. 009 1SA 015 022 Ali Samuilo reèe: zar su mile Gospodu žrtve paljenice i prinosi kao kad se sluša glas njegov? gle, poslušnost je bolja od žrtve i pokornost od pretiline ovnujske. 009 1SA 015 023 Jer je neposlušnost kao grijeh od èaranja, i nepokornost kao sujevjerstvo i idolopoklonstvo. Odbacio si rijeè Gospodnju, zato je i on tebe odbacio da ne budeš više car. 009 1SA 015 024 Tada reèe Saul Samuilu: zgriješio sam što sam prestupio zapovijest Gospodnju i tvoje rijeèi; jer pobojah se naroda i poslušah glas njegov. 009 1SA 015 025 Nego sada oprosti mi grijeh moj, i vrati se sa mnom da se poklonim Gospodu. 009 1SA 015 026 A Samuilo reèe Saulu: neæu se vratiti s tobom, jer si odbacio rijeè Gospodnju, i zato je tebe Gospod odbacio da ne budeš više car nad Izrailjem. 009 1SA 015 027 I Samuilo se okrete da ide, ali ga Saul uhvati za skut od plašta njegova, te se odadrije. 009 1SA 015 028 Tada mu reèe Samuilo: odadro je Gospod carstvo Izrailjevo od tebe danas, i dao ga bližnjemu tvojemu, koji je bolji od tebe. 009 1SA 015 029 I doista junak Izrailjev neæe slagati, niti æe se raskajati; jer nije èovjek da se kaje. 009 1SA 015 030 A on reèe: zgriješio sam; ali mi sad uèini èast pred starješinama naroda mojega i pred Izrailjem, i vrati se sa mnom da se poklonim Gospodu Bogu tvojemu. 009 1SA 015 031 I vrativši se Samuilo otide za Saulom, i pokloni se Saul Gospodu. 009 1SA 015 032 Potom reèe Samuilo: dovedite mi Agaga cara Amalièkoga. I doðe k njemu Agag veseo, jer govoraše Agag: zaista, prošla je gorèina smrtna. 009 1SA 015 033 Ali Samuilo reèe: kako je tvoj maè uèinio te su žene ostale bez djece, tako æe ostati bez djece tvoja majka meðu ženama. I isijeèe Samuilo Agaga pred Gospodom u Galgalu. 009 1SA 015 034 Potom otide Samuilo u Ramu, a Saul otide kuæi svojoj u Gavaju Saulovu. 009 1SA 015 035 I Samuilo više ne vidje Saula do svoje smrti, i plakaše Samuilo za Saulom, što se Gospod pokaja što je postavio Saula carem nad Izrailjem. 009 1SA 016 001 A Gospod reèe Samuilu: dokle æeš ti plakati za Saulom kad ga ja odbacih da ne caruje više nad Izrailjem? Napuni rog svoj ulja, i hodi da te pošljem k Jeseju Vitlejemcu, jer izmeðu njegovijeh sinova izabrah sebi cara. 009 1SA 016 002 A Samuilo reèe: kako da idem? jer æe èuti Saul, pa æe me ubiti. A Gospod odgovori: uzmi sa sobom junicu iz goveda, pa reci: doðoh da prinesem žrtvu Gospodu. 009 1SA 016 003 I pozovi Jeseja na žrtvu, a ja æu ti pokazati šta æeš èiniti, i pomaži mi onoga koga ti kažem. 009 1SA 016 004 I uèini Samuilo kako mu kaza Gospod, i doðe u Vitlejem; a starješine gradske uplašivši se istrèaše preda nj, i rekoše mu: jesi li došao dobro? 009 1SA 016 005 A on reèe: dobro; došao sam da prinesem žrtvu Gospodu; osveštajte se i hodite sa mnom na žrtvu. Pa osvešta i Jeseja i sinove njegove i pozva ih na žrtvu. 009 1SA 016 006 I kad doðoše vidjevši Elijava reèe: jamaèno je pred Gospodom pomazanik njegov. 009 1SA 016 007 Ali Gospod reèe Samuilu: ne gledaj na lice njegovo ni na visinu rasta njegova, jer sam ga odbacio; jer ne gledam na što èovjek gleda: èovjek gleda što je na oèima, a Gospod gleda na srce. 009 1SA 016 008 I dozva Jesej Avinadava, i reèe mu da ide pred Samuila. A on reèe: ni toga nije izabrao Gospod. 009 1SA 016 009 Potom Jesej reèe Sami da ide. A on reèe: ni toga nije izabrao Gospod. 009 1SA 016 010 Tako reèe Jesej te proðoše sedam sinova njegovijeh pred Samuila; a Samuilo reèe Jeseju: nije Gospod izabrao tijeh. 009 1SA 016 011 Potom reèe Samuilo Jeseju: jesu li ti to svi sinovi? A on reèe: ostao je još najmlaði; eno ga, pase ovce. Tada reèe Samuilo Jeseju: pošlji, te ga dovedi, jer neæemo sjedati za sto dokle on ne doðe. 009 1SA 016 012 I posla, te ga dovede. A bijaše smeð, lijepijeh oèiju i lijepa stasa. I Gospod reèe: ustani, pomaži ga, jer je to. 009 1SA 016 013 Tada Samuilo uze rog s uljem, i pomaza ga usred braæe njegove; i siðe duh Gospodnji na Davida i osta na njemu od toga dana. Potom usta Samuilo i otide u Ramu. 009 1SA 016 014 A duh Gospodnji otide od Saula, i uznemiravaše ga zao duh od Gospoda. 009 1SA 016 015 I rekoše Saulu sluge njegove: gle, sada te uznemiruje zli duh Božiji. 009 1SA 016 016 Neka gospodar naš zapovjedi slugama svojim koje stoje pred tobom, da potraže èovjeka koji zna udarati u gusle, pa kad te napadne zli duh Božji, neka udara rukom svojom, i odlakšaæe ti. 009 1SA 016 017 I reèe Saul slugama svojim: potražite èovjeka koji zna dobro udarati u gusle, i dovedite mi ga. 009 1SA 016 018 A jedan izmeðu sluga njegovijeh odgovori i reèe: evo, ja znam sina Jeseja Vitlejemca, koji umije dobro udarati u gusle, i hrabar je junak i ubojnik, i pametan je i lijep, i Gospod je s njim. 009 1SA 016 019 I Saul posla ljude k Jeseju i poruèi: pošlji mi Davida sina svojega koji je kod ovaca. 009 1SA 016 020 A Jesej uze magarca i hljeba i mješinu vina i jedno jare, i posla Saulu po Davidu sinu svojemu. 009 1SA 016 021 I David doðe k Saulu i izide preda nj, i omilje Saulu veoma, te ga postavi da mu nosi oružje. 009 1SA 016 022 Potom posla Saul k Jeseju i poruèi: neka David ostane kod mene, jer je našao milost preda mnom. 009 1SA 016 023 I kad bi duh Božji napao Saula, David uzevši gusle udarao bi rukom svojom, te bi Saul odahnuo i bilo bi mu bolje, jer bi zli duh otišao od njega. 009 1SA 017 001 Tada Filisteji skupiše vojsku svoju da vojuju, i skupiše se u Sokotu Judinu, i stadoše u oko izmeðu Sokota i Azike na meði Damimskoj. 009 1SA 017 002 A Saul i Izrailjci skupiše se i stadoše u oko u dolini Ili, i uvrstaše se prema Filistejima. 009 1SA 017 003 I Filisteji stajahu na brdu odonuda a Izrailjci stajahu na brdu odovuda, a meðu njima bješe dolina. 009 1SA 017 004 I izide iz okola Filistejskoga jedan zatoènik po imenu Golijat iz Gata, visok šest lakata i ped. 009 1SA 017 005 I na glavi mu bješe kapa od mjedi, i oklop ploèast na njemu od mjedi; i bijaše oklop težak pet tisuæa sikala. 009 1SA 017 006 I nogavice od mjedi bjehu mu na nogu, i štit od mjedi na ramenima. 009 1SA 017 007 A kopljaèa od koplja mu bješe kao vratilo, a gvožða u koplju mu bješe šest stotina sikala; i koji mu oružje nošaše iðaše pred njim. 009 1SA 017 008 On stavši vikaše vojsku Izrailjsku, i govoraše im: što ste izašli uvrstavši se? nijesam li ja Filistejin a vi sluge Saulove? izberite jednoga izmeðu sebe, pa neka izaðe k meni. 009 1SA 017 009 Ako me nadjaèa i pogubi me, mi æemo vam biti sluge; ako li ja njega nadjaèam i pogubim ga, onda æete vi biti nama sluge, i služiæete nam. 009 1SA 017 010 Još govoraše Filistejin: ja osramotih danas vojsku Izrailjsku; dajte mi èovjeka da se bijemo. 009 1SA 017 011 A kad Saul i sav Izrailj èu šta reèe Filistejin, prepadoše se i uplašiše se vrlo. 009 1SA 017 012 A bijaše David sin jednoga Efraæanina, iz Vitlejema Judina, kojemu ime bješe Jesej, koji imaše osam sinova i bijaše u vrijeme Saulovo star i vremenit meðu ljudima. 009 1SA 017 013 I tri najstarija sina Jesejeva otidoše za Saulom na vojsku; a imena trojici sinova njegovijeh koji otidoše na vojsku bijahu prvencu Elijav a drugome Avinadav a treæemu Sama. 009 1SA 017 014 A David bijaše najmlaði. I ona tri najstarija otidoše za Saulom. 009 1SA 017 015 A David otide od Saula i vrati se u Vitlejem da pase ovce oca svojega. 009 1SA 017 016 A Filistejin izlažaše jutrom i veèerom, i staja èetrdeset dana. 009 1SA 017 017 A Jesej reèe Davidu sinu svojemu: uzmi sada za braæu svoju efu ovoga prženoga žita i ovijeh deset hljebova, i odnesi brže u oko braæi svojoj. 009 1SA 017 018 A ovijeh deset mladijeh siraca odnesi tisuæniku, i vidi braæu svoju kako su, i donesi od njih znak. 009 1SA 017 019 A Saul i oni i sav Izrailj bijahu u dolini Ili ratujuæi s Filistejima. 009 1SA 017 020 I tako David usta rano i ostavi ovce na èuvaru; pa uze i otide kako mu zapovjedi Jesej; i doðe na mjesto gdje bješe oko, i vojska izlažaše da se vrsta za boj, i podizaše ubojnu viku. 009 1SA 017 021 I stajaše vojska Izrailjska i Filistejska jedna prema drugoj. 009 1SA 017 022 Tada ostavi David svoj prtljag kod èuvara, koji èuvaše prtljag, i otrèa u vojsku, i doðe i zapita braæu svoju za zdravlje. 009 1SA 017 023 I dokle govoraše s njima, gle, onaj zatoènik po imenu Golijat Filistejin iz Gata, izide iz vojske Filistejske i govoraše kao prije, i David èu. 009 1SA 017 024 A svi Izrailjci kad vidješe toga èovjeka, uzbjegoše od njega, i bješe ih strah veoma. 009 1SA 017 025 I govorahu Izrailjci: vidjeste li toga èovjeka što izide? Jer izide da sramoti Izrailja. A ko bi ga pogubio, car bi mu dao silno blago, i kæer svoju dao bi mu; i oslobodio bi dom oca njegova u Izrailju. 009 1SA 017 026 Tada reèe David ljudima koji stajahu oko njega govoreæi: šta æe se uèiniti èovjeku koji pogubi toga Filistejina i skine sramotu s Izrailja? Jer ko je taj Filistejin neobrezani da sramoti vojsku Boga živoga? 009 1SA 017 027 A narod mu odgovori iste rijeèi govoreæi: to æe se uèiniti onome ko ga pogubi. 009 1SA 017 028 A kad èu Elijav brat njegov najstariji kako se razgovara s tijem ljudima, razljuti se Elijav na Davida, i reèe mu: što si došao? i na kom si ostavio ono malo ovaca u pustinji? znam ja obijest tvoju i zloæu srca tvojega; došao si da vidiš boj. 009 1SA 017 029 A David reèe: šta sam sad uèinio? zapovjeðeno mi je. 009 1SA 017 030 Potom okrenu se od njega k drugome i zapita kao prije; i narod mu odgovori kao prije. 009 1SA 017 031 I kad se èuše rijeèi koje govoraše David, javiše ih Saulu, a on ga dozva k sebi. 009 1SA 017 032 I David reèe Saulu: neka se niko ne plaši od onoga; sluga æe tvoj izaæi i biæe se s Filistejinom. 009 1SA 017 033 A Saul reèe Davidu: ne možeš ti iæi na Filistejina da se biješ s njim, jer si ti dijete a on je vojnik od mladosti svoje. 009 1SA 017 034 A David reèe Saulu: sluga je tvoj pasao ovce oca svojega; pa kad doðe lav ili medvjed i odnese ovcu iz stada, 009 1SA 017 035 Ja potrèah za njim, i udarih ga i oteh mu iz èeljusti; i kad bi skoèio na me, uhvatih ga za grlo, te ga bih i ubih. 009 1SA 017 036 I lava i medvjeda ubijao je tvoj sluga, pa æe i taj Filistejin neobrezani proæi kao oni; jer osramoti vojsku Boga živoga. 009 1SA 017 037 Još reèe David: Gospod koji me je saèuvao od lava i medvjeda, on æe me saèuvati i od ovoga Filistejina. Tada reèe Saul Davidu: idi, i Gospod neka bude s tobom. 009 1SA 017 038 I Saul dade Davidu svoje oružje, i metnu mu na glavu kapu svoju od mjedi i metnu oklop na nj. 009 1SA 017 039 I pripasa David maè njegov preko svojega odijela i poðe, ali ne bješe navikao, pa reèe David Saulu: ne mogu iæi s tijem, jer nijesam navikao. Pa skide David sa sebe. 009 1SA 017 040 I uze štap svoj u ruku, i izabra na potoku pet glatkih kamena i metnu ih u torbu pastirsku, koju imaše, i uze praæu svoju u ruku, i tako poðe ka Filistejinu. 009 1SA 017 041 A i Filistejin iðaše sve bliže k Davidu, a èovjek koji mu nošaše oružje, iðaše pred njim. 009 1SA 017 042 A kad Filistejin pogleda i vidje Davida, potsmjehnu mu se, što bješe mlad i smeð i lijepa lica. 009 1SA 017 043 I reèe Filistejin Davidu: eda li sam pseto, te ideš na me sa štapom? I proklinjaše Filistejin Davida bogovima svojim. 009 1SA 017 044 I reèe Filistejin Davidu: hodi k meni da dam tijelo tvoje pticama nebeskim i zvijerima zemaljskim. 009 1SA 017 045 A David reèe Filistejinu: ti ideš na me s maèem i s kopljem i sa štitom; a ja idem na te u ime Gospoda nad vojskama, Boga vojske Izrailjeve, kojega si ružio. 009 1SA 017 046 Danas æe te Gospod dati meni u ruke, i ubiæu te, i skinuæu glavu s tebe, i daæu danas tjelesa vojske Filistejske pticama nebeskim i zvijerima zemaljskim, i poznaæe sva zemlja da je Bog u Izrailju. 009 1SA 017 047 I znaæe sav ovaj zbor da Gospod ne spasava maèem ni kopljem, jer je rat Gospodnji, zato æe vas dati nama u ruke. 009 1SA 017 048 A kad se Filistejin podiže i doðe bliže k Davidu, David brže istrèa na bojište pred Filistejina. 009 1SA 017 049 I David turi ruku svoju u torbu svoju, i izvadi iz nje kamen, i baci ga iz praæe, i pogodi Filistejina u èelo i uðe mu kamen u èelo, te pade nièice na zemlju. 009 1SA 017 050 Tako David praæom i kamenom nadjaèa Filistejina, i udari Filistejina i ubi ga; a nemaše David maèa u ruci. 009 1SA 017 051 I pritrèav David stade na Filistejina, i zgrabi maè njegov i izvuèe ga iz korica i pogubi ga i otsijeèe mu glavu. A Filisteji kad vidješe gdje pogibe junak njihov pobjegoše. 009 1SA 017 052 A Izrailjci i Judejci ustaše i povikaše i potjeraše Filisteje do doline i do vrata Akaronskih; i padaše pobijeni Filisteji po putu Sarajimskom do Gata i do Akarona. 009 1SA 017 053 Potom se vratiše sinovi Izrailjevi tjeravši Filisteje, i oplijeniše oko njihov. 009 1SA 017 054 A David uze glavu Filistejinovu, i odnese je u Jerusalim, a oružje njegovo ostavi u svojoj kolibi. 009 1SA 017 055 A kad Saul vidje Davida gdje ide pred Filistejina, reèe Aveniru vojvodi: èiji je sin taj mladiæ, Avenire? A Avenir reèe: kako je živa duša tvoja, care, ne znam. 009 1SA 017 056 A car reèe: pitaj èiji je sin taj mladiæ. 009 1SA 017 057 A kad se vrati David pogubivši Filistejina, uze ga Avenir i izvede ga pred Saula, a u ruci mu bješe glava Filistejinova. 009 1SA 017 058 I Saul reèe mu: èiji si sin, dijete? A David reèe: ja sam sin sluge tvojega Jeseja Vitlejemca. 009 1SA 018 001 I kad svrši razgovor sa Saulom, duša Jonatanova prionu za dušu Davidovu, i Jonatan ga zapazi kao svoju dušu. 009 1SA 018 002 I uze ga Saul taj dan, i ne dade mu da se vrati kuæi oca svojega. 009 1SA 018 003 I Jonatan uèini vjeru s Davidom, jer ga ljubljaše kao svoju dušu. 009 1SA 018 004 I skide Jonatan sa sebe plašt, koji nošaše, i dade ga Davidu, i odijelo svoje i maè svoj i luk svoj i pojas svoj. 009 1SA 018 005 I iðaše David na što ga god Saul pošiljaše, i bijaše sreæan, i postavi ga Saul nad vojnicima, i omilje svemu narodu, pa i slugama Saulovijem. 009 1SA 018 006 A kad se vraæahu, i kad se David vraæaše ubivši Filistejina, izlaziše žene iz svakoga grada Izrailjeva pjevajuæi i igrajuæi na susret caru Saulu, s bubnjima i s veseljem i guslama. 009 1SA 018 007 I otpijevajuæi žene jedne drugima uza svirke govorahu: Saul zgubi svoju tisuæu, ali David svojih deset tisuæa. 009 1SA 018 008 I razgnjevi se Saul vrlo, i ne biše mu po volji te rijeèi, i reèe: Davidu dadoše deset tisuæa, a meni dadoše tisuæu; još mu samo carstvo treba. 009 1SA 018 009 I od toga dana Saul gledaše poprijeko Davida. 009 1SA 018 010 A sjutradan napade Saula zli duh Božji, te prorokovaše u kuæi, a David mu udaraše rukom svojom u gusle kao prije: a Saulu u ruci bješe koplje. 009 1SA 018 011 I Saul baci koplje govoreæi: da prikujem Davida za zid. Ali mu se David izmaèe dva puta. 009 1SA 018 012 I Saula bješe strah od Davida, jer Gospod bješe s njim, a od Saula bješe otstupio. 009 1SA 018 013 Zato ga ukloni Saul od sebe, i postavi ga tisuænikom; i on odlažaše i dolažaše pred narodom. 009 1SA 018 014 I David bijaše sreæan u svemu što èinjaše, jer Gospod bijaše s njim. 009 1SA 018 015 A Saul videæi da je veoma sreæan, bojaše ga se. 009 1SA 018 016 A sav Izrailj i Juda ljubljaše Davida, jer on odlažaše i dolažaše pred njima. 009 1SA 018 017 I reèe Saul Davidu: evo, kæer svoju stariju Meravu daæu ti za ženu, samo mi budi hrabar i vodi ratove Gospodnje. Jer Saul govoraše: neæu da se digne moja ruka na nj, nego Filistejska ruka neka se digne na nj. 009 1SA 018 018 A David reèe Saulu: ko sam ja i kakav je život moj ili dom oca mojega u Izrailju, da budem zet carev? 009 1SA 018 019 A kad doðe vrijeme da Meravu kæer Saulovu dadu Davidu, dadoše je Adrilu Meolaæaninu za ženu. 009 1SA 018 020 Ali Davida ljubljaše Mihala kæi Saulova; a kad to javiše Saulu, bi mu po volji. 009 1SA 018 021 I reèe Saul: daæu mu je da mu bude zamka i da se diže na nj ruka Filistejska. A Davidu reèe Saul: biæeš mi danas zet s drugom. 009 1SA 018 022 I zapovjedi Saul slugama svojim: recite Davidu tajno i govorite: gle, omilio si caru, i sve sluge njegove ljube te; budi sada zet carev. 009 1SA 018 023 I sluge Saulove rekoše te rijeèi Davidu, a David reèe: mislite li da je lako biti zet carev? ta ja sam siromah i mali èovjek. 009 1SA 018 024 I Saulu javiše ovo sluge njegove govoreæi: ovako reèe David. 009 1SA 018 025 A Saul reèe: ovako recite Davidu: ne traži car uzdarja, nego sto okrajaka Filistejskih, da se car osveti svojim neprijateljima. A Saul mišljaše kako bi David pao u ruke Filistejima. 009 1SA 018 026 I sluge njegove kazaše Davidu te rijeèi, i Davidu bi po volji da postane carev zet. I vrijeme se još ne navrši. 009 1SA 018 027 A David usta i otide sa svojim ljudima, i pobi dvjesta Filisteja. I donese David okrajke njihove, i dadoše ih na broj caru da bi postao carev zet. I Saul mu dade za ženu Mihalu kæer svoju. 009 1SA 018 028 I Saul vidje i pozna da je Gospod sa Davidom; i Mihala kæi Saulova ljubljaše ga. 009 1SA 018 029 A Saul se još veæma poboja Davida; i bijaše Saul jednako neprijatelj Davidu. 009 1SA 018 030 A knezovi Filistejski udarahu; i kad god udarahu, David bijaše sreæniji od svijeh sluga Saulovijeh, i ime se njegovo vrlo proslavi. 009 1SA 019 001 I Saul govori Jonatanu sinu svojemu i svijem slugama svojim da ubiju Davida; ali Jonatan sin Saulov ljubljaše veoma Davida. 009 1SA 019 002 I javi Jonatan Davidu i reèe mu: Saul otac moj traži da te ubije; nego se èuvaj sjutra, skloni se gdjegod i prikrij se. 009 1SA 019 003 A ja æu izaæi i stajaæu pored oca svojega u polju gdje ti budeš, i govoriæu o tebi s ocem svojim, i što doznam javiæu ti. 009 1SA 019 004 I Jonatan progovori za Davida Saulu ocu svojemu, i reèe mu: da se ne ogriješi car o slugu svojega Davida, jer se on nije ogriješio o tebe, nego je još vrlo dobro za te što je èinio. 009 1SA 019 005 Jer nije mario za život svoj i pobio je Filisteje, i Gospod uèini spasenje veliko svemu Izrailju; vidio si i radovao si se; pa zašto bi se ogriješio o krv pravu i ubio Davida ni za što? 009 1SA 019 006 I posluša Saul Jonatana, i zakle se Saul: tako živ bio Gospod, neæe poginuti. 009 1SA 019 007 Tada Jonatan dozva Davida, i kaza mu Jonatan sve ovo; i dovede Jonatan Davida k Saulu, i opet bi pred njim kao preðe. 009 1SA 019 008 I nasta opet rat, i David izide i pobi se s Filistejima, i razbi ih veoma, te bježaše od njega. 009 1SA 019 009 Potom zli duh Gospodnji napade Saula kad sjeðaše kod kuæe i držaše koplje u ruci, a David udaraše rukom o gusle. 009 1SA 019 010 I Saul šæaše Davida kopljem prikovati za zid, ali se on izmaèe Saulu, te koplje udari u zid, a David pobježe i izbavi se onu noæ. 009 1SA 019 011 A Saul posla ljude ka kuæi Davidovoj da ga èuvaju i ujutru ubiju. A to javi Davidu žena njegova Mihala govoreæi: ako noæas ne izbaviš duše svoje, ujutru æeš poginuti. 009 1SA 019 012 Tada Mihala spusti Davida kroz prozor, te otide i pobježe i izbavi se. 009 1SA 019 013 A Mihala uze lik, i metnu ga u postelju, i metnu mu pod glavu uzglavlje od kostrijeti, i pokri ga haljinom. 009 1SA 019 014 I kad Saul posla ljude da uhvate Davida, ona reèe: bolestan je. 009 1SA 019 015 A Saul posla opet ljude da vide Davida govoreæi: donesite mi ga u postelji da ga pogubim. 009 1SA 019 016 A kad doðoše poslani, gle, lik u postelji i uzglavlje od kostrijeti pod glavom mu. 009 1SA 019 017 I reèe Saul Mihali: što me tako prevari i pusti neprijatelja mojega da uteèe? A Mihala reèe Saulu: on mi reèe: pusti me, ili æu te ubiti. 009 1SA 019 018 Tako David uteèe i izbavi se, i doðe k Samuilu u Ramu, i pripovjedi mu sve što mu je uèinio Saul. I otidoše on i Samuilo, i ostaše u Najotu. 009 1SA 019 019 A Saulu doðe glas i rekoše mu: eno Davida u Najotu u Rami. 009 1SA 019 020 Tada posla Saul ljude da uhvate Davida; i oni vidješe zbor proroka gdje prorokuju a Samuilo im starješina. I duh Gospodnji doðe na poslanike Saulove, te i oni prorokovahu. 009 1SA 019 021 A kad to javiše Saulu, on posla druge poslanike, ali i oni prorokovahu; te Saul opet posla treæe poslanike, ali i oni prorokovahu. 009 1SA 019 022 Tada sam poðe u Ramu, i kad doðe na veliki studenac koji je u Sokotu, zapita govoreæi: gdje je Samuilo i David? I rekoše mu: eno ih u Najotu u Rami. 009 1SA 019 023 I poðe u Najot u Rami; ali i na njega siðe duh Božji, te iduæi dalje prorokovaše dokle doðe u Najot u Rami. 009 1SA 019 024 Pa skide i on haljine svoje sa sebe, i prorokova i on pred Samuilom, i padnuvši ležaše go vas onaj dan i svu noæ. Stoga se govori: eda li je i Saul meðu prorocima? 009 1SA 020 001 A David pobježe iz Najota u Rami, i doðe i reèe Jonatanu: šta sam uèinio? kakva je krivica moja? i šta sam zgriješio ocu tvojemu, te traži dušu moju? 009 1SA 020 002 A on mu reèe: saèuvaj Bože! neæeš ti poginuti. Evo otac moj ne èini ništa, ni veliko ni malo, a da meni ne kaže; a kako bi to tajio od mene otac moj? Neæe to biti. 009 1SA 020 003 A David zaklinjuæi se opet reèe: otac tvoj zna dobro da sam našao ljubav u tebe, pa veli: ne treba da dozna za ovo Jonatan, da se ne ožalosti. Ali tako živ bio Gospod i tako živa bila duša tvoja, samo je jedan korak izmeðu mene i smrti. 009 1SA 020 004 A Jonatan reèe Davidu: šta želi duša tvoja? Ja æu ti uèiniti. 009 1SA 020 005 I David reèe Jonatanu: evo sjutra je mladina, kad treba s carem da jedem, pusti me dakle da se sakrijem u polju do treæega veèera. 009 1SA 020 006 Ako zapita za me otac tvoj, ti reci: vrlo mi se molio David da otrèi u Vitlejem grad svoj, jer je ondje godišnja žrtva svega roda njegova. 009 1SA 020 007 Ako reèe: dobro, biæe miran sluga tvoj; ako li se razgnjevi, znaj da je zlo naumio. 009 1SA 020 008 Uèini dakle milost sluzi svojemu, kad si vjeru Gospodnju uhvatio sa slugom svojim; ako je kaka krivica na meni, ubij me sam, jer zašto bi me vodio k ocu svojemu? 009 1SA 020 009 A Jonatan mu reèe: Bože saèuvaj; jer da doznam da je otac moj naumio zlo da te zadesi, zar ti ne bih javio? 009 1SA 020 010 A David reèe Jonatanu: ko æe mi javiti ako ti otac odgovori što zlo? 009 1SA 020 011 A Jonatan reèe Davidu: hodi da izidemo u polje. I izidoše obojica u polje. 009 1SA 020 012 I Jonatan reèe Davidu: Gospode Bože Izrailjev! kad iskušam oca svojega sjutra u ovo doba ili prekosjutra, i bude dobro po Davida, ako ne pošljem k tebi i ne javim ti, 009 1SA 020 013 Neka Gospod uèini tako Jonatanu i tako neka doda. Ako li otac moj bude naumio da ti uèini zlo, ja æu ti javiti, i opraviæu te, i otiæi æeš s mirom; i Gospod neka bude s tobom kao što je bio s ocem mojim. 009 1SA 020 014 A i ti, dokle sam živ, èiniæeš meni milost Gospodnju da ne poginem; 009 1SA 020 015 I neæeš ukratiti milosti svoje domu mojemu dovijeka, ni onda kad Gospod istrijebi sve neprijatelje Davidove sa zemlje. 009 1SA 020 016 Tako Jonatan uèini vjeru s domom Davidovijem govoreæi: Gospod neka traži iz ruku neprijatelja Davidovijeh. 009 1SA 020 017 I još zakle Jonatan Davida ljubavlju svojom k njemu, jer ga ljubljaše kao svoju dušu. 009 1SA 020 018 Potom reèe mu Jonatan: sjutra je mladina, i pitaæe se za te, jer æe tvoje mjesto biti prazno. 009 1SA 020 019 A ti èekaj do treæega dana, pa onda otidi brzo i doði na mjesto gdje si se bio sakrio kad se ovo radilo, i sjedi kod kamena Ezila. 009 1SA 020 020 A ja æu baciti tri strijele ukraj toga kamena, kao da gaðam biljegu. 009 1SA 020 021 I evo poslaæu momka govoreæi mu: idi, naði strijele. Ako reèem momku: eto strijele su za tobom ovamo bliže, digni ih; tada doði, dobro je po te, i neæe ti biti ništa, tako živ bio Gospod! 009 1SA 020 022 Ako li ovako reèem momku: eto strijele su pred tobom tamo dalje; onda idi, jer te Gospod šalje. 009 1SA 020 023 A za ove rijeèi što rekosmo ja i ti, evo, Gospod je svjedok izmeðu mene i tebe dovijeka. 009 1SA 020 024 Potom se David sakri u polju; i doðe mladina, i car sjede za sto da jede. 009 1SA 020 025 A kad car sjede na svoje mjesto, po obièaju na mjesto kod zida, Jonatan usta, a Avenir sjede do Saula, a mjesto Davidovo bješe prazno. 009 1SA 020 026 I Saul ne reèe ništa onaj dan, jer mišljaše: dogodilo mu se štogod, te nije èist, zacijelo nije èist. 009 1SA 020 027 A sjutradan, drugi dan mjeseca, opet bješe prazno mjesto Davidovo, a Saul reèe Jonatanu sinu svojemu: zašto sin Jesejev ne doðe na objed ni juèe ni danas? 009 1SA 020 028 A Jonatan odgovori Saulu: vrlo me je molio David da otide do Vitlejema, 009 1SA 020 029 Rekavši: pusti me, jer porodica naša ima žrtvu u gradu, i sam mi je brat zapovjedio; ako sam dakle našao milost pred tobom, da otidem i vidim braæu svoju. Zato nije došao na carev objed. 009 1SA 020 030 Tada se razgnjevi Saul na Jonatana, te mu reèe: nevaljali i neposlušni sine! zar ja ne znam da si izabrao sina Jesejeva sebi na sramotu i na sramotu svojoj nevaljaloj majci? 009 1SA 020 031 Jer dokle je živ sin Jesejev na zemlji, neæeš se utvrditi ni ti ni carstvo tvoje; zato pošlji sada i dovedi ga k meni, jer je zaslužio smrt. 009 1SA 020 032 A Jonatan odgovori Saulu ocu svojemu i reèe mu: zašto da se pogubi? šta je uèinio? 009 1SA 020 033 Tada se Saul baci kopljem na nj da ga ubije. Tada vidje Jonatan da je otac njegov naumio ubiti Davida. 009 1SA 020 034 I usta Jonatan od stola gnjevan, i ništa ne jede drugi dan po mladini; jer se zabrinu za Davida, što ga otac osramoti. 009 1SA 020 035 A kad bi ujutru, izide Jonatan u polje u vrijeme kako bješe ugovorio s Davidom, i s njim jedno momèe. 009 1SA 020 036 I reèe momku svojemu: trèi da mi naðeš strijele koje æu pustiti. I momèe otrèa, a on pusti strijelu preko njega. 009 1SA 020 037 A kad doðe momak do mjesta kuda bješe zastrijelio Jonatan, viknu Jonatan za momkom govoreæi: nije li strijela dalje naprijed? 009 1SA 020 038 Još viknu Jonatan za momkom: brže, ne stoj. I momak Jonatanov pokupi strijele, i vrati se gospodaru svojemu. 009 1SA 020 039 Ali momak ne znaše ništa, samo Jonatan i David znahu šta je. 009 1SA 020 040 I Jonatan dade oružje svoje momku koji bijaše s njim, i reèe mu: idi, odnesi u grad. 009 1SA 020 041 I kad momak otide, David usta s južne strane i pade nièice na zemlju i pokloni se tri puta, i poljubiše se, i plakaše obojica, a David osobito. 009 1SA 020 042 I reèe Jonatan Davidu: idi s mirom, kao što smo se zakleli obojica imenom Gospodnjim rekavši: Gospod da je svjedok izmeðu mene i tebe i izmeðu mojega sjemena i tvojega sjemena dovijeka. I tako David ustavši otide, a Jonatan se vrati u grad. 009 1SA 021 001 Tada David doðe u Nov k Ahimelehu svešteniku; a Ahimeleh se uplaši i istrèa pred Davida, i reèe mu: zašto si sam, i nema nikoga s tobom? 009 1SA 021 002 A David reèe Ahimelehu svešteniku: car mi nešto zapovjedi, i reèe mi: niko da ne dozna zašto te šaljem i šta sam ti zapovjedio. A sluge sam opravio u to i to mjesto. 009 1SA 021 003 Nego šta imaš pri ruci? daj mi pet hljebova, ili šta imaš. 009 1SA 021 004 A sveštenik odgovori Davidu i reèe: nemam pri ruci obiènoga hljeba; nego ima svetoga hljeba; ali jesu li se momci èuvali od žena? 009 1SA 021 005 A David odgovori svešteniku i reèe mu: nije bilo žena kod nas ni juèe ni onomadne, otkako sam pošao, i sudovi su u momaka bili sveti. A ako bi put i neèist bio, osvetiæe se danas sudovima. 009 1SA 021 006 Tada mu dade sveštenik hljebove svete, jer ne bješe hljeba osim hljebova postavljenijeh, koji bijahu uzeti ispred Gospoda da se postave hljebovi topli onaj dan kad se oni uzeše. 009 1SA 021 007 A ondje bijaše onaj dan jedan od sluga Saulovijeh baveæi se pred Gospodom, kojemu ime bješe Doik Idumejac, starješina nad pastirima Saulovijem. 009 1SA 021 008 I David reèe Ahimelehu: imaš li tu kako koplje ili maè? jer ni maèa svojega ni oružja ne ponesoh, jer stvar careva bijaše hitna. 009 1SA 021 009 A sveštenik reèe: ovdje je maè Golijata Filistejina, kojega si ubio u dolini Ili, uvijen u platno iza opleæka; ako hoæeš, uzmi ga, jer drugoga osim njega nema ovdje. A David reèe: takoga više nema, daj mi ga. 009 1SA 021 010 Potom se podiže David, i pobježe onaj dan od Saula, i doðe k Ahisu caru Gatskom. 009 1SA 021 011 A Ahisu rekoše sluge njegove: nije li ovo David car zemaljski? Nijesu li o njemu pjevali igrajuæi i govoreæi: Saul zgubi svoju tisuæu, a David svojih deset tisuæa? 009 1SA 021 012 I David metnu ove rijeèi u srce svoje, i poboja se veoma Ahisa cara Gatskoga. 009 1SA 021 013 I pretvori se pred njima i uèini se lud u rukama njihovijem; i šaraše po vratima, i bacaše pjenu niz bradu svoju. 009 1SA 021 014 I Ahis reèe slugama svojim: eto, vidite da je èovjek lud; što ste mi ga doveli? 009 1SA 021 015 Zar nemam dosta ludijeh, nego mi dovedoste toga da luduje preda mnom? zar æe taj uæi u kuæu moju? 009 1SA 022 001 Tada David otide odande i uteèe u peæinu Odolamsku. A kad to èuše braæa njegova i sav dom oca njegova, doðoše onamo k njemu. 009 1SA 022 002 I skupiše se oko njega koji god bijahu u nevolji i koji bijahu zaduženi i koji god bijahu tužna srca; i on im posta poglavica; i bješe ih s njim oko èetiri stotine ljudi. 009 1SA 022 003 I odande otide David u Mispu Moavsku, i reèe caru Moavskom: dopusti da se otac moj i mati moja sklone kod vas dokle vidim šta æe Bog uèiniti sa mnom. 009 1SA 022 004 I izvede ih pred cara Moavskoga, i ostaše kod njega za sve vrijeme dokle David bješe u onom gradu. 009 1SA 022 005 Ali prorok Gad reèe Davidu: nemoj ostati u tom gradu, idi i vrati se u zemlju Judinu. I David otide i doðe u šumu Aret. 009 1SA 022 006 A Saul èu da se pojavio David i ljudi što bijahu s njim. Tada Saul sjeðaše u Gavaji pod šumom u Rami, s kopljem u ruci, a sve sluge njegove stajahu pred njim. 009 1SA 022 007 I reèe Saul slugama svojim koje stajahu pred njim: èujte sinovi Venijaminovi; hoæe li vama svjema sin Jesejev dati njive i vinograde? hoæe li sve vas uèiniti tisuænicima i stotinicima? 009 1SA 022 008 Te ste se svi složili na me, i nema nikoga da mi javi da se moj sin složio sa sinom Jesejevijem, i nema nikoga meðu vama da mari za me i da mi javi da je sin moj podigao slugu mojega na me da mi zasjeda, kao što se danas vidi. 009 1SA 022 009 Tada odgovori Doik Idumejac, koji stajaše sa slugama Saulovijem, i reèe: vidio sam sina Jesejeva gdje doðe u Nov k Ahimelehu sinu Ahitovovu. 009 1SA 022 010 On pita za nj Gospoda, i dade mu brašnjenice: i maè Golijata Filistejina dade mu. 009 1SA 022 011 Tada car posla da dovedu Ahimeleha sina Ahitovova sveštenika i sav dom oca njegova, sveštenike, koji bijahu u Novu. I doðoše svi k caru. 009 1SA 022 012 Tada reèe Saul: èuj sada sine Ahitovov. A on odgovori: evo me, gospodaru. 009 1SA 022 013 A Saul mu reèe: zašto ste se složili na me ti i sin Jesejev, te si mu dao hljeba i maè, i pitao si Boga za nj, da bi ustao na me da mi zasjeda, kao što se vidi danas? 009 1SA 022 014 A Ahimeleh odgovori caru i reèe: a ko je izmeðu svijeh sluga tvojih kao David, vjeran, i zet carev i poslušan tebi i poštovan u kuæi tvojoj? 009 1SA 022 015 Eda li sam sad prvi put pitao Gospoda za nj? Saèuvaj Bože! neka car ne bijedi takim èim sluge svojega niti koga u domu oca mojega; jer nije znao sluga tvoj od svega toga ništa. 009 1SA 022 016 Ali car reèe: poginuæeš, Ahimeleše! i ti i sav dom oca tvojega. 009 1SA 022 017 Tada car reèe slugama koje stajahu pred njim: okrenite se i pogubite sveštenike Gospodnje, jer je i njihova ruka s Davidom, i znajuæi da je pobjegao ne javiše mi. Ali sluge careve ne htješe podignuti ruke svoje da ulože na sveštenike Gospodnje. 009 1SA 022 018 Tada car reèe Doiku: okreni se ti, te uloži na sveštenike. I okrenuvši se Doik Idumejac uloži na sveštenike, i pobi ih onaj dan osamdeset i pet, koji nošahu opleæak laneni. 009 1SA 022 019 I u Novu, gradu sveštenièkom, isijeèe oštrijem maèem i ljude i žene i djecu i koja sisahu, i volove, i magarce i sitnu stoku oštrijem maèem. 009 1SA 022 020 Ali uteèe jedan sin Ahimeleha sina Ahitovova, po imenu Avijatar, i pobježe k Davidu. 009 1SA 022 021 I Avijatar javi Davidu da je Saul pobio sveštenike Gospodnje. 009 1SA 022 022 A David reèe Avijataru: znao sam onoga dana kad je bio ondje Doik Idumejac da æe zacijelo kazati Saulu; ja sam kriv za sve duše doma oca tvojega. 009 1SA 022 023 Ostani kod mene, ne boj se; jer ko traži moju dušu, tražiæe i tvoju; kod mene æeš biti saèuvan. 009 1SA 023 001 Tada javiše Davidu govoreæi: evo Filisteji udariše na Keilu, i haraju gumna. 009 1SA 023 002 I upita David Gospoda govoreæi: hoæu li iæi i udariti na te Filisteje? A Gospod reèe Davidu: idi, i pobiæeš Filisteje i izbaviti Keilu. 009 1SA 023 003 A Davidu rekoše ljudi njegovi: evo nas je strah ovdje u Judinoj zemlji, a šta æe biti kad poðemo u Keilu na oko Filistejski. 009 1SA 023 004 Zato David opet upita Gospoda, a Gospod mu odgovori i reèe: ustani, idi u Keilu, jer æu ja predati Filisteje u ruke tvoje. 009 1SA 023 005 Tada otide David sa svojim ljudima u Keilu, i udari na Filisteje, i otjera im stoku, i pobi ih ljuto; tako izbavi David stanovnike Keilske. 009 1SA 023 006 A kad Avijatar sin Ahimelehov pobježe k Davidu u Keilu, donese sobom opleæak. 009 1SA 023 007 Potom javiše Saulu da je David došao u Keilu; i reèe Saul: dao ga je Bog u moje ruke, jer se zatvorio ušavši u grad, koji ima vrata i prijevornice. 009 1SA 023 008 I sazva Saul sav narod na vojsku da ide na Keilu i opkoli Davida i ljude njegove. 009 1SA 023 009 Ali David doznavši da mu Saul zlo kuje, reèe Avijataru svešteniku: uzmi na se opleæak. 009 1SA 023 010 I reèe David: Gospode Bože Izrailjev! èuo je sluga tvoj da se Saul sprema da doðe na Keilu da raskopa grad mene radi. 009 1SA 023 011 Hoæe li me Keiljani predati u njegove ruke? hoæe li doæi Saul kao što je èuo sluga tvoj? Gospode Bože Izrailjev! kaži sluzi svojemu. A Gospod odgovori: doæi æe. 009 1SA 023 012 Opet reèe David: Keiljani hoæe li predati mene i moje ljude u ruke Saulove? A Gospod odgovori: predaæe. 009 1SA 023 013 Tada se David podiže sa svojim ljudima, oko šest stotina ljudi, i otidoše iz Keile, i idoše kuda mogoše. A kad Saulu javiše da je David pobjegao iz Keile, tada on ne htje iæi. 009 1SA 023 014 A David se bavljaše u pustinji po tvrdijem mjestima, i namjesti se na jednom brdu u pustinji Zifu. A Saul ga tražaše jednako, ali ga Gospod ne dade u njegove ruke. 009 1SA 023 015 I David videæi da je Saul izašao te traži dušu njegovu, osta u pustinji Zifu, u šumi. 009 1SA 023 016 A Jonatan sin Saulov podiže se i doðe k Davidu u šumu, i ukrijepi mu ruku u Gospodu; 009 1SA 023 017 I reèe mu: ne boj se, jer te neæe stignuti ruka cara Saula oca mojega; nego æeš carovati nad Izrailjem, a ja æu biti drugi za tobom; i Saul otac moj zna to. 009 1SA 023 018 I uèiniše njih dvojica vjeru pred Gospodom; i David osta u šumi, a Jonatan otide kuæi svojoj. 009 1SA 023 019 Tada doðoše Zifeji k Saulu u Gavaju, i rekoše: ne krije li se David kod nas po tvrdijem mjestima u šumi na brdu Eheli nadesno od Gesimona? 009 1SA 023 020 Sada dakle po svoj želji duše svoje, care, izidi, a naše æe biti da ga predamo u ruke caru. 009 1SA 023 021 A Saul reèe: Gospod da vas blagoslovi, što me požaliste. 009 1SA 023 022 Idite sada i doznajte još bolje i razberite i promotrite gdje se sakrio i ko ga je ondje vidio; jer mi kažu da je vrlo lukav. 009 1SA 023 023 Promotrite i vidite sva mjesta gdje se krije, pa opet doðite k meni kad dobro doznate, i ja æu poæi s vama; i ako bude u zemlji, tražiæu ga po svijem tisuæama Judinijem. 009 1SA 023 024 Tada ustaše i otidoše u Zif prije Saula; a David i ljudi njegovi bijahu u pustinji Maonu u ravnici nadesno od Gesimona. 009 1SA 023 025 I Saul izide sa svojim ljudima da ga traži; a Davidu javiše, te on siðe sa stijene i stade u pustinji Maonu. A Saul kad to èu, otide za Davidom u pustinju Maon. 009 1SA 023 026 I Saul iðaše jednom stranom planine, a David sa svojim ljudima drugom stranom planine; i David hiæaše da uteèe Saulu, jer Saul sa svojim ljudima opkoljavaše Davida i njegove ljude da ih pohvata. 009 1SA 023 027 U tom doðe glasnik Saulu govoreæi: brže hodi; jer Filisteji udariše na zemlju. 009 1SA 023 028 Tada se vrati Saul ne tjerajuæi dalje Davida, i otide pred Filisteje. Otuda se prozva ono mjesto Sela-Amalekot. 009 1SA 023 029 A David otišavši odande stade na tvrdijem mjestima Engadskim. 009 1SA 024 001 I kad se Saul vrati odagnavši Filisteje, rekoše mu govoreæi: eno Davida u pustinji Engadskoj. 009 1SA 024 002 Tada uze Saul tri tisuæe ljudi izabranijeh iz svega Izrailja, i otide da traži Davida i ljude njegove po vrletima gdje su divokoze. 009 1SA 024 003 I doðe k torovima ovèijim ukraj puta gdje bijaše peæina; i Saul uðe u nju rad sebe; a David i njegovi ljudi sjeðahu u kraju u peæini. 009 1SA 024 004 I rekoše Davidu ljudi njegovi: evo dana, za koji ti reèe Gospod: evo ja ti predajem neprijatelja tvojega u ruke da uèiniš s njim što ti je volja. I David usta, te polako otsijeèe skut od plašta Saulova. 009 1SA 024 005 A poslije zadrhta srce Davidu što otsijeèe skut Saulu. 009 1SA 024 006 I reèe svojim ljudima: ne dao Bog da to uèinim gospodaru svojemu, pomazaniku Gospodnjemu, da podignem ruku svoju na nj. Jer je pomazanik Gospodnji. 009 1SA 024 007 I odvrati rijeèima David ljude svoje i ne dade im da ustanu na Saula. I Saul izašav iz peæine poðe svojim putem. 009 1SA 024 008 Potom David usta, i izašav iz peæine stade vikati za Saulom govoreæi: care gospodine! A Saul se obazre, a David se savi licem do zemlje i pokloni se. 009 1SA 024 009 I reèe David Saulu: zašto slušaš što ti kažu ljudi koji govore: eto David traži zlo tvoje? 009 1SA 024 010 Evo, danas vidješe oèi tvoje da te je Gospod bio predao danas u moje ruke u ovoj peæini, i rekoše mi da te ubijem: ali te poštedjeh, i rekoh: neæu dignuti ruke svoje na gospodara svojega, jer je pomazanik Gospodnji. 009 1SA 024 011 Evo, oèe moj, evo vidi skut od plašta svojega u mojoj ruci; otsjekoh skut od plašta tvojega, a tebe ne ubih; poznaj i vidi da nema zla ni nepravde u ruci mojoj, i da ti nijesam zgriješio; a ti vrebaš dušu moju da je uzmeš. 009 1SA 024 012 Gospod neka sudi izmeðu mene i tebe, i neka me osveti od tebe; ali ruka se moja neæe podignuti na te. 009 1SA 024 013 Kako kaže stara prièa: od bezbožnijeh izlazi bezbožnost; zato se ruka moja neæe podignuti na te. 009 1SA 024 014 Za kim je izašao car Izrailjev? koga goniš? mrtva psa, buhu jednu. 009 1SA 024 015 Gospod neka bude sudija, i neka rasudi izmeðu mene i tebe; on neka vidi i raspravi moju parnicu i izbavi me iz ruke tvoje. 009 1SA 024 016 A kad izgovori David ove rijeèi Saulu, reèe Saul: je li to tvoj glas, sine Davide? I podigavši Saul glas svoj zaplaka. 009 1SA 024 017 I reèe Davidu: praviji si od mene, jer si mi vratio dobro za zlo koje sam ja tebi uèinio. 009 1SA 024 018 I danas si mi pokazao da mi dobro èiniš; jer me Gospod dade tebi u ruke, a ti me opet ne ubi. 009 1SA 024 019 I ko bi našavši neprijatelja svojega pustio ga da ide dobrijem putem? Gospod neka ti vrati dobro za ovo što si mi uèinio danas. 009 1SA 024 020 I sada, evo, znam da æeš zacijelo biti car, i jako æe biti u tvojoj ruci carstvo Izrailjevo. 009 1SA 024 021 Zato mi se sada zakuni Gospodom da neæeš istrijebiti sjemena mojega poslije mene, ni imena mojega zatrti u domu oca mojega. 009 1SA 024 022 I zakle se David Saulu; i Saul otide kuæi svojoj, a David i ljudi njegovi otidoše na tvrdo mjesto. 009 1SA 025 001 U tom umrije Samuilo i sabra se sav Izrailj, i plakaše za njim, i pogreboše ga u domu njegovu u Rami. A David usta i siðe u pustinju Faransku. 009 1SA 025 002 A bijaše jedan èovjek u Maonu, a stoka mu bijaše na Karmilu; i bijaše èovjek vrlo bogat, jer imaše tri tisuæe ovaca i tisuæu koza, i tada strizijaše ovce svoje na Karmilu. 009 1SA 025 003 I bješe ime tomu èovjeku Naval, a ženi mu ime Avigeja; i ona bijaše žena razumna i lijepa, a on bijaše tvrda srca i opak, a bijaše od roda Halevova. 009 1SA 025 004 I David èu u pustinji da Naval striže ovce. 009 1SA 025 005 I posla David deset momaka, i reèe David momcima: idite na Karmil, i otidite k Navalu, i pozdravite ga od mene. 009 1SA 025 006 I recite mu: zdravo! i mir da ti je, i domu tvojemu da je mir, i svemu što imaš da je mir! 009 1SA 025 007 Èuo sam da strižeš ovce; pastiri su tvoji bivali kod nas, i ne uèinismo im nepravde, i ništa im nije nestalo dokle god bijahu na Karmilu. 009 1SA 025 008 Pitaj sluge svoje, i kazaæe ti. Neka ovi momci naðu milost pred tobom, jer doðosmo u dobar dan. Daj slugama svojim i Davidu sinu svojemu što ti doðe do ruke. 009 1SA 025 009 I doðoše momci Davidovi, i kazaše Navalu u ime Davidovo sve ove rijeèi, i umuèaše. 009 1SA 025 010 A Naval odgovori slugama Davidovijem i reèe: ko je David? i ko je sin Jesejev? Danas ima mnogo sluga koje bježe od svojih gospodara. 009 1SA 025 011 Eda li æu uzeti hljeb svoj i vodu svoju i meso što sam poklao za ljude koji mi strigu ovce, pa dati ljudima kojih ne znam odakle su? 009 1SA 025 012 Tada se vratiše momci Davidovi svojim putem, vratiše se, i došavši kazaše mu sve ove rijeèi. 009 1SA 025 013 A David reèe svojim ljudima: pripašite svaki svoj maè. I pripasaše svaki svoj maè, i David pripasa svoj maè; i poðe za Davidom do èetiri stotine ljudi, a dvjesta ostaše kod prtljaga. 009 1SA 025 014 Ali Avigeji ženi Navalovoj kaza jedan izmeðu sluga njegovijeh govoreæi: evo, David posla iz pustinje poslanike da pozdravi gospodara našega, a on ih otjera. 009 1SA 025 015 A ti su nam ljudi bili vrlo dobri, niti nam uèiniše krivo, niti nam èega nesta dokle god bijasmo kod njih u polju. 009 1SA 025 016 Nego nam bijahu zidovi i noæu i danju, dokle god bijasmo kod njih pasuæi ovce. 009 1SA 025 017 Zato sada gledaj i promisli šta æeš èiniti, jer je gotovo zlo gospodaru našemu i svemu domu njegovu; a on je zao èovjek, da mu se ne može govoriti. 009 1SA 025 018 Tada Avigeja brže uze dvjesta hljebova i dvije mješine vina i pet ovaca zgotovljenijeh i pet mjerica pržena žita, i sto grozdova suhoga grožða i dvjesta gruda suhih smokava, i metnu na magarce. 009 1SA 025 019 I reèe momcima svojim: hajdete naprijed, a ja æu iæi za vama. A mužu svojemu Navalu ništa ne reèe. 009 1SA 025 020 I sjedavši na magarca iðaše ispod gore, a gle, David i ljudi njegovi slažahu pred nju, i sukobi se s njima. 009 1SA 025 021 A David govoraše: ele sam zaludu èuvao sve što je taj imao u pustinji da mu ništa ne bješe nestalo od svega što ima; jer mi vrati zlo za dobro. 009 1SA 025 022 To neka uèini Bog neprijateljima Davidovijem i to neka doda, ako mu do zore od svega što ima ostavim i ono što mokri uza zid. 009 1SA 025 023 A kad Avigeja ugleda Davida, brže siðe s magarca, i pade pred Davidom na lice svoje i pokloni se do zemlje; 009 1SA 025 024 I padnuvši mu k nogama reèe: na meni, gospodaru, neka bude ta krivica; ali da progovori sluškinja tvoja tebi, i èuj rijeèi sluškinje svoje. 009 1SA 025 025 Neka gospodar moj ne gleda na toga nevaljaloga èovjeka, Navala, jer je kao ime što mu je; Naval mu je ime, i bezumlje je kod njega. A ja sluškinja tvoja nijesam vidjela momaka gospodara svojega, koje si slao. 009 1SA 025 026 Zato sada, gospodaru, tako živ bio Gospod i tako živa bila duša tvoja, Gospod ti ne da da ideš na krv i da se osvetiš svojom rukom. Zato sada neka bude neprijateljima tvojim kao Navalu i svjema koji traže zla gospodaru mojemu. 009 1SA 025 027 Evo dar što je donijela sluškinja gospodaru svojemu, da se da momcima koji idu za gospodarom mojim. 009 1SA 025 028 Oprosti sluškinji svojoj krivicu; jer æe Gospod zacijelo naèiniti tvrdu kuæu gospodaru mojemu; jer ratove Gospodnje vodi gospodar moj i nije se našlo zlo na tebi nikad tvoga vijeka. 009 1SA 025 029 I da ustane èovjek da te goni i traži dušu tvoju, duša æe gospodara mojega biti vezana u svežnju živijeh kod Gospoda Boga tvojega, a duše æe neprijatelja tvojih baciti kao iz praæe. 009 1SA 025 030 I kad Gospod uèini gospodaru mojemu svako dobro koje ti je obrekao, i postavi te voðem Izrailju, 009 1SA 025 031 Neæe ti biti spoticanja ni sablazni srcu gospodara mojega da je prolio krv ni za što i da se sam osvetio gospodar moj. I kad uèini Gospod dobro gospodaru mojemu, opomenuæeš se sluškinje svoje. 009 1SA 025 032 Tada reèe David Avigeji: da je blagosloven Gospod Bog Izrailjev, koji te danas posla meni na susret! 009 1SA 025 033 I da su blagoslovene rijeèi tvoje, i ti da si blagoslovena, koja me odvrati danas da ne idem na krv i osvetim se svojom rukom. 009 1SA 025 034 Doista, tako živ bio Gospod Bog Izrailjev, koji mi ne dade da ti uèinim zlo, da mi nijesi brže izašla na susret, ne bi ostalo Navalu do zore ni ono što uza zid mokri. 009 1SA 025 035 I primi David iz ruke njezine što mu bješe donijela, i reèe joj: idi s mirom kuæi svojoj; eto, poslušah te, i pogledah na te. 009 1SA 025 036 Potom se Avigeja vrati k Navalu; a gle, kod njega gozba u kuæi, kao carska gozba, i srce Navalu bješe veselo, i bijaše pijan vrlo. Zato mu ona ne reèe ništa do jutra. 009 1SA 025 037 A ujutru, kad se Naval otrijezni, kaza mu žena sve ovo; a u njemu obamrije srce njegovo, i on posta kao kamen. 009 1SA 025 038 A kad proðe do deset dana, udari Gospod Navala, te umrije. 009 1SA 025 039 A kad David èu da je umro Naval, reèe: da je blagosloven Gospod, koji osveti sramotu moju od Navala, i zadrža slugu svojega oda zla, a obrati Gospod Navalu na glavu zloæu njegovu. Potom posla David i poruèi Avigeji da æe je uzeti za ženu. 009 1SA 025 040 I sluge Davidove doðoše k Avigeji na Karmil, i rekoše joj govoreæi: David nas posla k tebi da te uzme za ženu. 009 1SA 025 041 A ona usta i pokloni se licem do zemlje, i reèe: evo sluškinje tvoje, da služi i da pere noge slugama gospodara svojega. 009 1SA 025 042 Potom brže usta Avigeja, i sjede na magarca, i pet djevojaka njezinijeh poðe za njom, i otide za poslanicima Davidovijem, i posta mu žena. 009 1SA 025 043 A David uze i Ahinoamu iz Jezraela, i obje mu bjehu žene. 009 1SA 025 044 Jer Saul dade Mihalu kæer svoju, ženu Davidovu, Faltiju sinu Laisovu iz Galima. 009 1SA 026 001 Opet doðoše Zifeji k Saulu u Gavaju govoreæi: ne krije li se David na brdu Eheli prema Gesimonu? 009 1SA 026 002 A Saul se podiže i siðe u pustinju Zifsku, i s njim tri tisuæe ljudi izabranijeh iz Izrailja, da traži Davida u pustinji Zifskoj. 009 1SA 026 003 I stade Saul u oko na brdu Eheli prema Gesimonu kraj puta; a David osta u pustinji, i opazi da Saul ide za njim u pustinju. 009 1SA 026 004 I posla David uhode, i od njih dozna zacijelo da je došao Saul. 009 1SA 026 005 Tada se podiže David i doðe na mjesto gdje Saul bijaše s vojskom. I David vidje mjesto gdje spavaše Saul i Avenir sin Nirov vojvoda njegov; a spavaše Saul meðu kolima a narod ležaše oko njega. 009 1SA 026 006 I David progovori i reèe Ahimelehu Hetejinu i Avisaju sinu Serujinu bratu Joavovu: ko æe siæi sa mnom k Saulu u oko? A Avisaj odgovori: ja æu siæi s tobom. 009 1SA 026 007 I tako David i Avisaj doðoše noæu k narodu; a gle, Saul ležaše i spavaše izmeðu kola, i koplje mu bješe èelo glave pobodeno u zemlju; Avenir pak i narod ležahu oko njega. 009 1SA 026 008 Tada reèe Avisaj Davidu: danas ti dade Bog neprijatelja tvojega u ruke; zato sada da ga probodem kopljem za zemlju jedanput, neæu više. 009 1SA 026 009 A David reèe Avisaju: nemoj ga ubiti; jer ko æe podignuti ruku svoju na pomazanika Gospodnjega i biti prav? 009 1SA 026 010 Još reèe David: tako živ bio Gospod, Gospod æe ga ubiti, ili æe doæi dan njegov da umre, ili æe izaæi u boj i poginuti. 009 1SA 026 011 Ne dao mi Bog da dignem ruku svoju na pomazanika Gospodnjega! Nego uzmi sada koplje što mu je èelo glave i èašu za vodu, pa da idemo. 009 1SA 026 012 I David uze koplje i èašu za vodu, što bješe èelo glave Saulu, i otidoše; i niko ih ne vidje ni osjeti, niti se koji probudi, nego svi spavahu; jer bješe napao na njih tvrd san od Gospoda. 009 1SA 026 013 I David prešav na drugu stranu stade navrh brda izdaleka; i bješe izmeðu njih mnogo mjesta. 009 1SA 026 014 I stade David vikati narod i Avenira sina Nirova govoreæi: što se ne odzivaš, Avenire? A Avenir se odazva i reèe: koji si ti što vièeš cara? 009 1SA 026 015 A David reèe Aveniru: nijesi li ti junak? i ko je kao ti u Izrailju? Zašto nijesi èuvao cara gospodara svojega? Jer je išao jedan iz naroda da ubije gospodara tvojega. 009 1SA 026 016 Nijesi dobro radio. Tako da je živ Gospod, zaslužili ste smrt što nijeste èuvali gospodara svojega, pomazanika Gospodnjega. Eto, gledaj, gdje je koplje carevo i èaša za vodu što mu bješe èelo glave? 009 1SA 026 017 Tada Saul pozna glas Davidov, i reèe: je li to tvoj glas, sine Davide? A David reèe: moj je glas, care gospodaru! 009 1SA 026 018 Još reèe: zašto gospodar moj goni slugu svojega? jer šta sam uèinio? i kako je zlo u ruci mojoj? 009 1SA 026 019 Zato sada care gospodaru moj, poslušaj rijeèi sluge svojega. Ako te Gospod draži na mene, neka mu je ugodan prinos tvoj; ako li sinovi èovjeèiji, prokleti su pred Gospodom, jer me izagnaše danas da se ne držim našljedstva Gospodnjega, i rekoše: idi, služi tuðim bogovima. 009 1SA 026 020 Ali sada da ne padne krv moja na zemlju daleko od oèiju Gospodnjih; jer car Izrailjev izide da traži buhu jednu, kao kad ko goni jarebicu po planini. 009 1SA 026 021 Tada reèe Saul: zgriješio sam; vrati se, sine Davide, neæu ti otsele èiniti zla, kad ti danas draga bi duša moja; evo, ludo sam radio i pogriješio sam veoma. 009 1SA 026 022 A David odgovori i reèe: evo koplja careva; neka doðe koji od momaka i neka ga uzme. 009 1SA 026 023 A Gospod æe platiti svakome po pravdi njegovoj i po vjeri njegovoj. Jer te bješe predao Gospod danas u ruke moje, ali ne htjeh dignuti ruke svoje na pomazanika Gospodnjega. 009 1SA 026 024 I zato, evo, kako je danas meni draga bila duša tvoja, tako neka bude draga moja duša pred Gospodom, i neka me izbavi iz svake nevolje. 009 1SA 026 025 A Saul reèe Davidu: da si blagosloven, sine moj Davide! izvršiæeš i nadvladaæeš. Tada David otide svojim putem, a Saul se vrati u svoje mjesto. 009 1SA 027 001 Ali David reèe u srcu svojem: poginuæu kadgod od ruke Saulove; nema bolje za me nego da pobjegnem u zemlju Filistejsku, te æe me se Saul okaniti i neæe me više tražiti po krajevima Izrailjevijem; tako æu se izbaviti iz ruku njegovijeh. 009 1SA 027 002 Tada se podiže David i otide sa šest stotina ljudi koji bijahu s njim k Ahisu sinu Maohovu caru Gatskom. 009 1SA 027 003 I osta David kod Ahisa u Gatu i ljudi njegovi, svaki sa svojom porodicom, David sa dvije žene svoje, Ahinoamom iz Jezraela i Avigejom iz Karmila ženom Navalovom. 009 1SA 027 004 I kad javiše Saulu da je David utekao u Gat, presta ga tražiti. 009 1SA 027 005 A David reèe Ahisu: ako sam našao milost pred tobom, neka mi dadu mjesto u kom gradu ove zemlje, da sjedim ondje, jer zašto da sjedi sluga tvoj s tobom u carskom gradu? 009 1SA 027 006 I dade mu Ahis onoga dana Siklag. Zato Siklag pripada carevima Judinijem do današnjega dana. 009 1SA 027 007 I osta David u zemlji Filistejskoj godinu i èetiri mjeseca. 009 1SA 027 008 I izlažaše David sa svojim ljudima, i udaraše na Gesureje i Gerzeje i na Amalike; jer ti narodi življahu od starine u onoj zemlji od Sura pa do zemlje Misirske. 009 1SA 027 009 I pustošaše David onu zemlju ne ostavljajuæi u životu ni èovjeka ni žene, i otimaše ovce i volove i magarce i kamile i ruho, i vraæajuæi se dolažaše k Ahisu. 009 1SA 027 010 I Ahis pitaše: gdje ste danas udarali? A David govoraše: na južnu stranu Judinu, i na južnu stranu Jerameilsku, i na južnu stranu Kenejsku. 009 1SA 027 011 Ali ne ostavljaše David u životu ni èovjeka ni žene da dovede u Gat govoreæi: da nas ne tuže govoreæi: tako je uradio David. I taki mu bijaše obièaj za sve vrijeme dokle bijaše u zemlji Filistejskoj. 009 1SA 027 012 I Ahis vjerovaše Davidu, i govoraše: baš se omrazio s narodom svojim Izrailjem; zato æe mi biti sluga dovijeka. 009 1SA 028 001 I u ono vrijeme skupiše Filisteji vojsku svoju da zavojšte na Izrailja; i reèe Ahis Davidu: znaj da æeš iæi sa mnom na vojsku ti i tvoji ljudi. 009 1SA 028 002 A David reèe Ahisu: sad æeš vidjeti šta æe uèiniti tvoj sluga. A Ahis reèe Davidu: zato æu te postaviti da si èuvar glave moje svagda. 009 1SA 028 003 A Samuilo bijaše umro, i plaka za njim sav Izrailj, i pogreboše ga u Rami, u njegovu gradu. I Saul bijaše istrijebio iz zemlje gatare i vraèare. 009 1SA 028 004 I Filisteji skupivši se doðoše i stadoše u oko kod Sunima; skupi i Saul sve Izrailjce, i stadoše u oko kod Gelvuje. 009 1SA 028 005 Saul pak videæi vojsku Filistejsku uplaši se, i srce mu uzdrhta veoma. 009 1SA 028 006 I upita Saul Gospoda, ali mu Gospod ne odgovori ni u snu ni preko Urima, ni preko proroka. 009 1SA 028 007 I Saul reèe slugama svojim: tražite mi ženu s duhom vraèarskim, da otidem k njoj i upitam je. A sluge mu rekoše: evo u Endoru ima žena u kojoj je duh vraèarski. 009 1SA 028 008 Tada se Saul preruši obukav druge haljine, i otide sa dva èovjeka, i doðe k onoj ženi noæu; i on joj reèe: hajde vraèaj mi duhom vraèarskim, i dozovi mi onoga koga ti kažem. 009 1SA 028 009 Ali mu žena reèe: ta ti znaš šta je uèinio Saul i kako je istrijebio iz zemlje gatare i vraèare; zašto dakle meæeš zamku duši mojoj da me ubiješ? 009 1SA 028 010 A Saul joj se zakle Gospodom govoreæi: tako živ bio Gospod! neæe ti biti ništa za to. 009 1SA 028 011 Tada reèe žena: koga da ti dozovem? A on reèe: Samuila mi dozovi. 009 1SA 028 012 A kad žena vidje Samuila, povika iza glasa, i reèe žena Saulu govoreæi: zašto si me prevario? ta ti si Saul. 009 1SA 028 013 A car joj reèe: ne boj se; nego šta si vidjela? A žena reèe Saulu: bogove sam vidjela gdje izlaze iz zemlje. 009 1SA 028 014 On joj opet reèe: kakav je? Ona mu reèe: star èovjek izlazi ogrnut plaštem. Tada razumje Saul da je Samuilo, i savi se licem do zemlje i pokloni se. 009 1SA 028 015 A Samuilo reèe Saulu: zašto si me uznemirio i izazvao? Odgovori Saul: u nevolji sam velikoj, jer Filisteji zavojštiše na me, a Bog je otstupio od mene, i ne odgovara mi više ni preko proroka ni u snu, zato pozvah tebe da mi kažeš šta æu èiniti. 009 1SA 028 016 A Samuilo reèe: pa što mene pitaš, kad je Gospod otstupio od tebe i postao ti neprijatelj? 009 1SA 028 017 Gospod je uèinio kako je kazao preko mene; jer je Gospod istrgao carstvo iz tvoje ruke i dao ga bližnjemu tvojemu Davidu; 009 1SA 028 018 Jer nijesi poslušao glasa Gospodnjega, niti si izvršio žestokoga gnjeva njegova na Amaliku; zato ti je danas Gospod to uèinio. 009 1SA 028 019 I Gospod æe predati i Izrailja s tobom u ruke Filistejima; te æeš sjutra ti i sinovi tvoji biti kod mene; i oko Izrailjski predaæe Gospod u ruke Filistejima. 009 1SA 028 020 A Saul ujedanput pade na zemlju kolik je dug, jer se vrlo uplaši od rijeèi Samuilovijeh, i ne bješe snage u njemu, jer ne bješe ništa jeo vas dan i svu noæ. 009 1SA 028 021 Tada žena pristupi k Saulu, i videæi ga vrlo uplašena reèe mu: evo, sluškinja te je tvoja poslušala, i nijesam za život svoj marila da bih te poslušala što si mi kazao. 009 1SA 028 022 Nego sada i ti poslušaj šta æe ti sluškinja tvoja kazati: postaviæu ti malo hljeba, te jedi da se okrijepiš da se možeš vratiti svojim putem. 009 1SA 028 023 A on ne htje, i reèe: neæu jesti. Ali navališe na nj sluge njegove i žena, te ih posluša, i ustavši sa zemlje sjede na postelju. 009 1SA 028 024 A žena imaše kod kuæe tele ugojeno, i brže ga zakla, i uze brašna te umijesi i ispeèe hljebove prijesne. 009 1SA 028 025 Potom postavi Saulu i slugama njegovijem, te jedoše. A poslije ustaše i otidoše iste noæi. 009 1SA 029 001 A Filisteji skupiše svu vojsku svoju kod Afeka, a Izrailj stade u oko kod izvora u Jezraelu. 009 1SA 029 002 I knezovi Filistejski iðahu sa stotinama i tisuæama; a David i njegovi ljudi iðahu najposlije s Ahisom. 009 1SA 029 003 I rekoše knezovi Filistejski: što æe ti Jevreji? A Ahis reèe knezovima Filistejskim: nije li ovo David sluga cara Izrailjskoga Saula, koji je kod mene toliko vremena, toliko godina, i ne naðoh na njemu ništa otkako je dobjegao do ovoga dana? 009 1SA 029 004 Ali se rasrdiše na nj knezovi Filistejski, i rekoše mu knezovi Filistejski: pošlji natrag toga èovjeka, neka se vrati u svoje mjesto gdje si ga postavio, i neka ne ide s nama u boj, da se ne okrene na nas u boju; jer èim bi se opet umilio gospodaru svojemu ako ne glavama ovijeh ljudi? 009 1SA 029 005 Nije li to David o kojem se pjevalo igrajuæi i govorilo: zgubi Saul svoju tisuæu, ali David svojih deset tisuæa? 009 1SA 029 006 Tada Ahis dozva Davida, i reèe mu: tako bio živ Gospod, ti si pošten, i milo mi je da hodiš sa mnom u boj; jer ne naðoh nikakoga zla na tebi otkako si došao k meni do ovoga dana; ali nijesi po volji knezovima. 009 1SA 029 007 Nego vrati se i idi s mirom da ne uèiniš što što ne bi bilo milo knezovima Filistejskim. 009 1SA 029 008 A David reèe Ahisu: ali šta sam uèinio? šta li si našao na sluzi svojem otkako sam kod tebe do ovoga dana, da ne idem da se bijem s neprijateljima gospodara svojega cara? 009 1SA 029 009 A Ahis odgovarajuæi reèe Davidu: znam; doista si mi mio kao anðeo Božji; ali knezovi Filistejski rekoše: neka ne ide s nama u boj. 009 1SA 029 010 Nego ustani sjutra rano sa slugama gospodara svojega koje su došle s tobom; ustanite rano èim svane, pa idite. 009 1SA 029 011 I urani David i ljudi njegovi, i otide rano, i vrati se u zemlju Filistejsku; a Filisteji otidoše u Jezrael. 009 1SA 030 001 I treæi dan doðe David sa svojim ljudima u Siklag, a Amalici bijahu udarili na južnu stranu i na Siklag, i razvalili Siklag i ognjem ga spalili. 009 1SA 030 002 I bjehu zarobili ženskinje koje bješe ondje, i malo i veliko; ali ne bjehu ubili nikoga, nego ih bjehu odveli i otišli svojim putem. 009 1SA 030 003 I kad David doðe sa svojim ljudima u grad, a to grad spaljen ognjem, i žene njihove i sinovi i kæeri njihove zarobljene. 009 1SA 030 004 I podiže David i narod koji bijaše s njim glas svoj, i plakaše dokle veæ ne mogoše plakati. 009 1SA 030 005 I obje žene Davidove zarobiše se, Ahinoama iz Jezraela i Avigeja iz Karmila žena Navalova. 009 1SA 030 006 I David bješe na muci velikoj, jer narod govoraše da ga zaspu kamenjem; jer žalostan bješe sav narod, svaki za sinovima svojim i za kæerima svojim; ali se David ohrabri u Gospodu Bogu svojem. 009 1SA 030 007 I reèe David Avijataru svešteniku sinu Ahimelehovu: uzmi opleæak za me. I uze Avijatar opleæak za Davida. 009 1SA 030 008 I upita David Gospoda govoreæi: hoæu li potjerati tu èetu? hoæu li je stignuti? A Gospod mu reèe: potjeraj, jer æeš zacijelo stignuti i izbaviæeš. 009 1SA 030 009 I poðe David sa šest stotina ljudi što bijahu s njim, i doðoše do potoka Vosora; i ondje ostaše jedni. 009 1SA 030 010 A David sa èetiri stotine ljudi potjera dalje, a dvjesta ljudi osta, koji sustaše te ne mogoše prijeæi preko potoka Vosora. 009 1SA 030 011 I naðoše jednoga Misirca u polju, i dovedoše ga k Davidu, i dadoše mu hljeba da jede i vode da pije, 009 1SA 030 012 I dadoše mu grudu smokava i dva grozda suha. I pojedavši oporavi se, jer tri dana i tri noæi ne bješe ništa jeo niti vode pio. 009 1SA 030 013 Tada mu reèe David: èiji si ti? i odakle si? A on reèe: ja sam rodom Misirac, sluga jednoga Amalika, a gospodar me ostavi, jer se razboljeh prije tri dana. 009 1SA 030 014 Udarismo na južnu stranu Heretejsku i na Judinu i na južnu stranu Halevovu, i Siklag spalismo ognjem. 009 1SA 030 015 A David mu reèe: bi li me mogao odvesti k toj èeti? A on reèe: zakuni mi se Bogom da me neæeš pogubiti ni izdati u ruke mojemu gospodaru, pa æu te odvesti k toj èeti. 009 1SA 030 016 I odvede ga; i gle, oni se bijahu raširili po svoj zemlji onoj jeduæi i pijuæi i veseleæi se velikim plijenom koji zaplijeniše iz zemlje Filistejske i iz zemlje Judine. 009 1SA 030 017 I David ih bi od veèera do veèera drugoga dana, te niko ne uteèe, osim èetiri stotine mladiæa, koji sjedavši na kamile pobjegoše. 009 1SA 030 018 I tako izbavi David sve što bijahu uzeli Amalici, i obje žene svoje izbavi David. 009 1SA 030 019 I ništa ne izgubiše, ni malo ni veliko, ni sinove ni kæeri, ni što od plijena i od svega što im bijahu uzeli; sve povrati David. 009 1SA 030 020 Takoðer uze David i ostale sve ovce i volove, koje goneæi pred svojom stokom govorahu: ovo je plijen Davidov. 009 1SA 030 021 I kad se vrati David k onijem dvjesta ljudi koji bjehu sustali te ne mogoše iæi za Davidom, i koje ostavi na potoku Vosoru, izidoše na susret Davidu i narodu koji bijaše s njim. I David pristupivši k narodu pozdravi ih. 009 1SA 030 022 Tada progovoriše svi zli i nevaljali ljudi izmeðu onijeh koji su išli s Davidom, i rekoše: što nijesu išli s nama, zato da im ne damo od plijena koji izbavismo, nego svaki ženu svoju i sinove svoje neka uzmu, pa nek idu. 009 1SA 030 023 Ali David reèe: nemojte tako èiniti, braæo moja, s onijem što nam je dao Gospod koji nas je saèuvao i dao nam u ruke èetu koja bješe izašla na nas. 009 1SA 030 024 I ko æe vas poslušati u tome? jer kakav je dio onome koji ide u boj taki je i onome koji ostane kod prtljaga; jednako treba da podijele. 009 1SA 030 025 Tako bi od toga dana unapredak, i to posta uredba i zakon u Izrailju do danas. 009 1SA 030 026 I kad doðe David u Siklag, posla od plijena starješinama Judinijem, prijateljima svojim, govoreæi: evo vam dar od plijena neprijatelja Gospodnjih; 009 1SA 030 027 Onima u Vetilju, i onima u Ramotu na jugu, i onima u Jatiru, 009 1SA 030 028 I onima u Aroiru, i onima u Sifmotu, i onima u Estemoji, 009 1SA 030 029 I onima u Rahalu, i onima u gradovima Jerameilskim, i onima u gradovima Kenejskim, 009 1SA 030 030 I onima u Ormi, i onima u Hor-Asanu, i onima u Atahu, 009 1SA 030 031 I onima u Hevronu i po svijem mjestima u koja je dolazio David s ljudima svojim. 009 1SA 031 001 A Filisteji se pobiše s Izrailjcima, i pobjegoše Izrailjci ispred Filisteja, i padahu mrtvi na gori Gelvuji. 009 1SA 031 002 I stigoše Filisteji Saula i sinove njegove; i pogubiše Filisteji Jonatana i Avinadava i Melhi-Suva, sinove Saulove. 009 1SA 031 003 I boj posta žešæi oko Saula, i naðoše ga strijelci, i on se vrlo uplaši od strijelaca. 009 1SA 031 004 I reèe Saul momku koji mu nošaše oružje: izvadi maè svoj i probodi me, da ne doðu ti neobrezani i probodu me i narugaju mi se. Ali ne htje momak što mu nošaše oružje, jer ga bješe vrlo strah. Tada Saul uze maè, i baci se na nj. 009 1SA 031 005 A kad momak koji nošaše oružje vidje Saula mrtva, baci se i on na svoj maè i umrije s njim. 009 1SA 031 006 Tako pogibe Saul i tri sina njegova i momak koji mu nošaše oružje i svi ljudi njegovi zajedno onoga dana. 009 1SA 031 007 A Izrailjci koji bijahu s ovu stranu potoka i s ovu stranu Jordana kad vidješe gdje Izrailjci pobjegoše i gdje pogibe Saul i njegovi sinovi, ostaviše gradove i pobjegoše, te doðoše Filisteji i ostaše u njima. 009 1SA 031 008 A sjutradan doðoše Filisteji da svlaèe mrtve; i naðoše Saula i tri sina njegova gdje leže na gori Gelvuji. 009 1SA 031 009 I otsjekoše mu glavu, i skidoše oružje s njega, i poslaše u zemlju Filistejsku na sve strane da se objavi u kuæi njihovijeh lažnijeh bogova i po narodu. 009 1SA 031 010 I ostaviše oružje njegovo u kuæi Astarotinoj, a tijelo njegovo objesiše na zid Vet-sanski. 009 1SA 031 011 A èuše stanovnici u Javisu Galadovu šta uèiniše Filisteji od Saula. 009 1SA 031 012 I podigoše se svi ljudi hrabri, i išavši svu noæ skidoše tijelo Saulovo i tjelesa sinova njegovijeh sa zida Vet-sanskoga, pa se vratiše u Javis, i ondje ih spališe. 009 1SA 031 013 I uzeše kosti njihove i pogreboše ih pod drvetom u Javisu, i postiše sedam dana. # # BOOK 010 2SA 2 Samuel 2 Samuelova 010 2SA 001 001 A po smrti Saulovoj, kad se David vrati pobivši Amalike i osta u Siklagu dva dana, 010 2SA 001 002 Treæega dana, gle, doðe jedan iz vojske Saulove razdrtijeh haljina i glave posute prahom; i došav k Davidu pade na zemlju i pokloni se. 010 2SA 001 003 I reèe mu David: otkuda ideš? A on mu reèe: iz okola Izrailjskoga utekoh. 010 2SA 001 004 A David mu reèe: šta bi? kaži mi. A on reèe: narod pobježe iz boja; i mnogo naroda pade i izgibe, pogibe i Saul i sin mu Jonatan. 010 2SA 001 005 A David reèe momku koji mu donese glas: kako znaš da je poginuo Saul i sin mu Jonatan? 010 2SA 001 006 A momak koji mu donese glas reèe: sluèajno doðoh na goru Gelvuju, a to se Saul naslonio na koplje svoje, kola i konjici približavahu se k njemu. 010 2SA 001 007 A on obazrevši se natrag ugleda me, pa me viknu, a ja mu rekoh: evo me. 010 2SA 001 008 A on mi reèe: ko si? A ja mu rekoh: Amalik sam. 010 2SA 001 009 A on mi reèe: pristupi k meni i ubij me; jer me obuzeše muke, a još je sasvijem duša u meni. 010 2SA 001 010 I pristupih k njemu i ubih ga, jer sam znao da neæe ostati živ pošto pade; i uzeh vijenac carski koji mu bješe na glavi i grivnu koja mu bješe na ruci, i evo donesoh gospodaru svojemu. 010 2SA 001 011 Tada David zgrabi haljine na sebi i razdrije ih; tako i svi ljudi koji bijahu s njim. 010 2SA 001 012 I ridaše i plakaše, i postiše do veèera za Saulom i za Jonatanom sinom njegovijem i za narodom Gospodnjim i za domom Izrailjevijem što izgiboše od maèa. 010 2SA 001 013 I reèe David momku koji mu donese glas: odakle si? A on reèe: ja sam sin jednoga došljaka Amalika. 010 2SA 001 014 Reèe mu David: kako te nije bilo strah podiæi ruku svoju i ubiti pomazanika Gospodnjega? 010 2SA 001 015 I dozva David jednoga izmeðu momaka svojih i reèe: hodi, pogubi ga. A on ga udari, te umrije. 010 2SA 001 016 I reèe mu David: krv tvoja na tvoju glavu; jer tvoja usta svjedoèiše na te govoreæi: ja sam ubio pomazanika Gospodnjega. 010 2SA 001 017 Tada David narica ovako za Saulom i za Jonatanom sinom njegovijem, 010 2SA 001 018 I izgovori, da bi se uèili sinovi Judini luku, i eto je napisano u knjizi istinitoga: 010 2SA 001 019 Diko Izrailjeva! na tvojim visinama pobijeni su; kako padoše junaci? 010 2SA 001 020 Ne kazujte u Gatu, i ne razglašujte po ulicama Askalonskim, da se ne vesele kæeri Filistejske i da ne igraju kæeri neobrezanijeh. 010 2SA 001 021 Gore Gelvujske! ne padala rosa ni dažd na vas, i ne rodilo polje za prinos, jer je tu baèen štit s junaka, štit Saulov, kao da nije pomazan uljem. 010 2SA 001 022 Bez krvi pobijenijeh i bez masti od junaka nije se vraæao luk Jonatanov, niti je maè Saulov dolazio natrag prazan. 010 2SA 001 023 Saul i Jonatan, mili i dragi za života, ni na smrti se ne rastaviše; lakši od orlova bijahu. 010 2SA 001 024 Kæeri Izrailjeve! plaèite za Saulom, koji vas je oblaèio u skerlet lijepo, i kitio vas zlatnijem zakladima po haljinama vašim. 010 2SA 001 025 Kako padoše junaci u boju! Jonatan kako pogibe na tvojim visinama! 010 2SA 001 026 Žao mi je za tobom, brate Jonatane; bio si mi mio vrlo; veæa mi je bila ljubav tvoja od ljubavi ženske. 010 2SA 001 027 Kako padoše junaci, i propade oružje ubojito! 010 2SA 002 001 A poslije toga David upita Gospoda govoreæi: hoæu li otiæi u koji grad Judin? A Gospod mu reèe: otidi. A David reèe: u koji da otidem? Reèe: Hevron. 010 2SA 002 002 I David otide onamo sa dvije žene svoje, Ahinoamom iz Jezraela i Avigejom koja prije bješe žena Navala iz Karmila. 010 2SA 002 003 I ljude koji bijahu s njim odvede David, sve s porodicama njihovijem, i nastaniše se po gradovima Hevronskim. 010 2SA 002 004 I doðoše ljudi od Jude, i pomazaše ondje Davida za cara nad domom Judinijem. I javiše Davidu govoreæi: ljudi iz Javisa Galadova pogreboše Saula. 010 2SA 002 005 I David posla poslanike k ljudima u Javisu Galadovu, i reèe im: da ste blagosloveni Gospodu što uèiniste milost gospodaru svojemu, Saulu, i pogreboste ga. 010 2SA 002 006 Zato da uèini Gospod vama milost i vjeru; a ja æu vam uèiniti dobro, što ste to uèinili. 010 2SA 002 007 I neka vam se ukrijepe ruke i budite hrabri; jer Saul gospodar vaš pogibe, a dom Judin pomaza mene za cara nad sobom. 010 2SA 002 008 Ali Avenir sin Nirov vojvoda Saulov uze Isvosteja sina Saulova, i odvede ga u Mahanajim. 010 2SA 002 009 I zacari ga nad Galadom i nad Asurom i Jezraelom i Jefremom i Venijaminom i nad svijem Izrailjem. 010 2SA 002 010 Èetrdeset godina bješe Isvosteju sinu Saulovu kad poèe carovati nad Izrailjem; i carova dvije godine. Samo dom Judin držaše se Davida. 010 2SA 002 011 A David carova u Hevronu nad domom Judinijem sedam godina i šest mjeseca. 010 2SA 002 012 Potom izide Avenir sin Nirov i sluge Isvosteja sina Saulova iz Mahanajima u Gavaon. 010 2SA 002 013 Takoðe i Joav sin Serujin i sluge Davidove izidoše i sretoše se s njima kod jezera Gavaonskoga, i stadoše jedni s jedne strane jezera a drugi s druge strane. 010 2SA 002 014 Tada reèe Avenir Joavu: neka ustanu momci i neka se proigraju pred nama. I reèe Joav: neka ustanu. 010 2SA 002 015 I ustaše, i izidoše na broj: dvanaest od Venijamina sa strane Isvosteja sina Saulova, i dvanaest izmeðu sluga Davidovijeh. 010 2SA 002 016 I uhvatiše jedan drugoga za glavu, i tisnu jedan drugomu maè svoj u bok, i popadaše zajedno. Otuda se prozva ono mjesto Halkat-Asurim kod Gavaona. 010 2SA 002 017 I bi žestok boj onoga dana; i sluge Davidove razbiše Avenira i Izrailjce. 010 2SA 002 018 A ondje bijahu tri sina Serujina: Joav i Avisaj i Asailo. A Asailo bijaše lak na nogu kao srna u polju; 010 2SA 002 019 I potjera Asailo Avenira, i ne svrnu ni nadesno ni nalijevo iza Avenira. 010 2SA 002 020 I Avenir obazre se natrag i reèe: jesi li ti, Asailo? A on reèe: ja sam. 010 2SA 002 021 A Avenir mu reèe: svrni nadesno ili nalijevo, i uzmi jednoga od tijeh momaka, i skini odoru s njega. Ali ne htje Asailo svrnuti iza njega. 010 2SA 002 022 I Avenir opet reèe Asailu: otstupi od mene; zašto da te sastavim sa zemljom? i kako bih smeo pogledati u Joava brata tvojega? 010 2SA 002 023 Ali on ne htje otstupiti; i Avenir ga udari kopljem pod peto rebro, i izaðe mu koplje na leða, te on pade ondje i umrije na mjesto. I ko god doðe na ono mjesto gdje pade i pogibe Asailo, ustavljaše se. 010 2SA 002 024 Ali Joav i Avisaj potjeraše Avenira, i sunce zaðe kad doðoše do brda Ame, koja je prema Giji na putu u pustinju Gavaonsku. 010 2SA 002 025 I skupiše se sinovi Venijaminovi za Avenirom, te se naèini èeta, i stadoše na vrh jednoga brda. 010 2SA 002 026 I Avenir viknu Joava i reèe: hoæe li maè proždirati dovijeka? ne znaš li da jadi bivaju napošljetku? zašto veæ ne kažeš narodu da se proðu braæe svoje? 010 2SA 002 027 A Joav reèe: tako živ bio Bog, da nijesi kazao, narod bi još jutros otišao, nijedan ne bi tjerao brata svojega. 010 2SA 002 028 Tada zatrubi Joav u trubu, i ustavi se sav narod i prestaše tjerati Izrailja, i ne biše se više. 010 2SA 002 029 I tako Avenir i ljudi njegovi idoše preko polja cijelu onu noæ, i prijeðoše preko Jordana, i prošavši sav Vitron doðoše u Mahanajim. 010 2SA 002 030 A Joav se vrati od Avenira, i kad skupi sav narod, ne bješe od sluga Davidovijeh devetnaest ljudi i Asaila. 010 2SA 002 031 Ali sluge Davidove pobiše sinova Venijaminovijeh, ljudi Avenirovijeh, tri stotine i šezdeset ljudi, koji izgiboše. 010 2SA 002 032 A Asaila uzeše i pogreboše u grobu oca njegova koji bijaše u Vitlejemu. I Joav i ljudi njegovi idoše svu noæ, i osvanuše u Hevronu. 010 2SA 003 001 I dugo bijaše rat izmeðu doma Saulova i doma Davidova; ali David sve veæma jaèaše a dom Saulov postajaše sve slabiji. 010 2SA 003 002 I Davidu se rodiše sinovi u Hevronu: prvenac mu bješe Amnon od Ahinoame Jezraeljanke; 010 2SA 003 003 Drugi bješe Hileav od Avigeje žene Navala Karmilca; treæi Avesalom sin Mahe kæeri Talmaja cara Gesurskoga; 010 2SA 003 004 Èetvrti Adonija sin Agitin; i peti Sefatija sin Avitalin; 010 2SA 003 005 I šesti Itram od Egle žene Davidove. Ti se rodiše Davidu u Hevronu. 010 2SA 003 006 I dok bijaše rat izmeðu doma Saulova i doma Davidova, Avenir branjaše dom Saulov. 010 2SA 003 007 A Saul imaše inoèu po imenu Resfu kæer Ajinu; i Isvostej reèe Aveniru: zašto si spavao kod inoèe oca mojega? 010 2SA 003 008 I Avenir se razgnjevi na rijeèi Isvostejeve i reèe: jesam li ja pasja glava, koji sada èinim na Judi milost domu Saula oca tvojega i braæi njegovoj i prijateljima njegovijem, i nijesam te pustio u ruke Davidove, te danas tražiš na meni zlo radi te žene? 010 2SA 003 009 Tako neka uèini Bog Aveniru, i tako neka doda, ako ne uèinim Davidu kako mu se Gospod zakleo, 010 2SA 003 010 Da se prenese ovo carstvo od doma Saulova, i da se utvrdi prijesto Davidov nad Izrailjem i nad Judom, od Dana do Virsaveje. 010 2SA 003 011 I on ne može više ništa odgovoriti Aveniru, jer ga se bojaše. 010 2SA 003 012 I Avenir posla poslanike k Davidu od sebe i poruèi: èija je zemlja? I poruèi mu: uèini vjeru sa mnom, i evo ruka æe moja biti s tobom, da obratim k tebi svega Izrailja. 010 2SA 003 013 A on odgovori: dobro; ja æu uèiniti vjeru s tobom; ali jedno ištem od tebe, i to: da ne vidiš lica mojega ako mi prvo ne dovedeš Mihalu kæer Saulovu, kad doðeš da vidiš lice moje. 010 2SA 003 014 I posla David poslanike k Isvosteju sinu Saulovu, i poruèi mu: daj mi ženu moju Mihalu, koju isprosih za sto okrajaka Filistejskih. 010 2SA 003 015 I Isvostej posla te je uze od muža, od Faltila, sina Laisova. 010 2SA 003 016 A muž njezin poðe s njom, i jednako plakaše za njom do Vaurima. Tada mu reèe Avenir: idi, vrati se natrag. I on se vrati. 010 2SA 003 017 Potom Avenir govori starješinama Izrailjskim, i reèe im: preðe tražiste Davida da bude car nad vama. 010 2SA 003 018 Eto sada uèinite; jer je Gospod rekao za Davida govoreæi: preko Davida sluge svojega izbaviæu narod svoj Izrailja iz ruku Filistejskih i iz ruku svijeh neprijatelja njihovijeh. 010 2SA 003 019 Tako govori Avenir i sinovima Venijaminovijem. Potom otide Avenir i u Hevron da kaže Davidu sve što za dobro naðe Izrailj i sav dom Venijaminov. 010 2SA 003 020 I kad doðe Avenir k Davidu u Hevron i s njim dvadeset ljudi, uèini David gozbu Aveniru i ljudima koji bijahu s njim. 010 2SA 003 021 I reèe Avenir Davidu: da ustanem i idem da skupim k caru gospodaru svojemu sav narod Izrailjev da uèine vjeru s tobom, pa da caruješ kako ti duša želi. I David otpusti Avenira da ide s mirom. 010 2SA 003 022 A gle, sluge Davidove vraæahu se s Joavom iz boja, i tjerahu sa sobom velik plijen; a Avenir veæ ne bješe kod Davida u Hevronu, jer ga otpusti, te otide s mirom. 010 2SA 003 023 Joav dakle i sva vojska što bješe s njim doðoše onamo; i javiše Joavu govoreæi: Avenir sin Nirov dolazio je k caru, i on ga otpusti te otide s mirom. 010 2SA 003 024 I Joav otide k caru i reèe: šta uèini? Gle, Avenir je dolazio k tebi; zašto ga pusti te otide? 010 2SA 003 025 Poznaješ li Avenira sina Nirova? dolazio je da te prevari, da vidi kuda hodiš i da dozna sve šta radiš. 010 2SA 003 026 Potom otišav Joav od Davida posla ljude za Avenirom da ga vrate od studenca Sire, a David ne znadijaše za to. 010 2SA 003 027 I kad se vrati Avenir u Hevron, odvede ga Joav na stranu pod vrata kao da govori s njim nasamo; ondje ga udari pod peto rebro, te umrije za krv Asaila brata njegova. 010 2SA 003 028 A kad David poslije to èu, reèe: ja nijesam kriv ni carstvo moje pred Gospodom dovijeka za krv Avenira sina Nirova. 010 2SA 003 029 Neka padne na glavu Joavovu i na sav dom oca njegova; i neka dom Joavov ne bude nikad bez èovjeka bolna od teèenja ili gubava ili koji ide o štapu ili koji padne od maèa ili koji nema hljeba. 010 2SA 003 030 Tako Joav i Avisaj brat njegov ubiše Avenira što on pogubi Asaila brata njihova kod Gavaona u boju. 010 2SA 003 031 I reèe David Joavu i svemu narodu koji bijaše s njim: razderite haljine svoje i pripašite kostrijet, i plaèite za Avenirom. I car David iðaše za nosilima. 010 2SA 003 032 A kad pogreboše Avenira u Hevronu, car podiže glas svoj i plaka na grobu Avenirovu; plaka i sav narod. 010 2SA 003 033 I narièuæi za Avenirom reèe: umrije li Avenir kako umire bezumnik? 010 2SA 003 034 Ruke tvoje ne biše vezane, niti noge tvoje u okov okovane; pao si kao što se pada od nevaljalijeh ljudi. Tada još veæma plaka za njim sav narod. 010 2SA 003 035 I doðe sav narod nudeæi Davida da jede što, dok još bijaše dan; ali se David zakle i reèe: Bog neka mi uèini tako, i tako neka doda, ako okusim hljeba ili što drugo dok ne zaðe sunce. 010 2SA 003 036 I sav narod èu to, i bi im po volji; što god èinjaše car, bješe po volji svemu narodu. 010 2SA 003 037 I pozna sav narod i sav Izrailj u onaj dan da nije bilo od cara što pogibe Avenir sin Nirov. 010 2SA 003 038 I car reèe slugama svojim: ne znate li da je vojvoda i to veliki poginuo danas u Izrailju? 010 2SA 003 039 Ali ja sam sada još slab, ako i jesam pomazani car; a ovi ljudi, sinovi Serujini, vrlo su mi silni. Neka Gospod plati onome koji èini zlo prema zloæi njegovoj. 010 2SA 004 001 A kad èu sin Saulov da je poginuo Avenir u Hevronu, klonuše mu ruke, i sav se Izrailj smete. 010 2SA 004 002 A imaše sin Saulov dvije vojvode nad èetama; jednom bješe ime Vana, a drugom bješe ime Rihav, sinovi Rimona Viroæanina, od sinova Venijaminovijeh; jer se i Virot brojaše Venijaminu; 010 2SA 004 003 A Viroæani bijahu pobjegli u Gitajim, gdje ostaše kao došljaci do današnjega dana. 010 2SA 004 004 I imaše Jonatan sin Saulov sina hroma na nogu, kojemu bijaše pet godina kad doðe glas o smrti Saulovoj i Jonatanovoj iz Jezraela, te ga uze dadilja njegova i pobježe, i kad brzo bježaše, on pade i ohronu; a ime mu bijaše Mefivostej. 010 2SA 004 005 I poðoše sinovi Rimona Viroæanina, Rihav i Vana, i doðoše u podne u kuæu Isvostejevu; a on poèivaše u podne. 010 2SA 004 006 I uðoše u kuæu kao da uzmu pšenice, i probodoše ga pod peto rebro Rihav i Vana, i pobjegoše. 010 2SA 004 007 Kad uðoše u kuæu, on ležaše na postelji svojoj u klijeti gdje spavaše, te ga probodoše i ubiše, i otsjekoše mu glavu i uzeše je, pa otidoše putem preko polja cijelu onu noæ. 010 2SA 004 008 I donesoše glavu Isvostejevu Davidu u Hevron, i rekoše caru: evo glave Isvosteja sina Saulova, neprijatelja tvojega, koji je tražio dušu tvoju; i Gospod osveti danas cara gospodara mojega od Saula i sjemena njegova. 010 2SA 004 009 Ali David odgovarajuæi Rihavu i Vani bratu njegovu, sinovima Rimona Viroæanina, reèe im: tako da je živ Gospod, koji je izbavio dušu moju iz svake nevolje. 010 2SA 004 010 Kad onoga koji mi javi govoreæi: gle, pogibe Saul, i mišljaše da æe mi javiti dobre glase, uhvatih i ubih u Siklagu, i to mu bi od mene dar za glase njegove, 010 2SA 004 011 Akamoli ljude bezbožne, koji ubiše èovjeka prava, u kuæi njegovoj, na postelji njegovoj! neæu li iskati krvi njegove iz vaših ruku, i vas istrijebiti sa zemlje? 010 2SA 004 012 I zapovjedi David momcima svojim, te ih pogubiše, i otsjekoše im ruke i noge, i objesiše kod jezera Hevronskoga; a glavu Isvostejevu uzeše i pogreboše u grobu Avenirovu u Hevronu. 010 2SA 005 001 Tada doðoše sva plemena Izrailjeva k Davidu u Hevron, i rekoše mu govoreæi: evo, mi smo kost tvoja i tijelo tvoje. 010 2SA 005 002 I prije, dok Saul bijaše car nad nama, ti si odvodio i dovodio Izrailja; i Gospod ti je rekao: ti æeš pasti narod moj Izrailja i ti æeš biti voð Izrailju. 010 2SA 005 003 Tako doðoše sve starješine Izrailjeve k caru u Hevron, i uèini s njima car David vjeru u Hevronu pred Gospodom; i pomazaše Davida za cara nad Izrailjem. 010 2SA 005 004 Trideset godina bijaše Davidu kad se zacari, i carova èetrdeset godina. 010 2SA 005 005 U Hevronu carova nad Judom sedam godina i šest mjeseca; a u Jerusalimu carova trideset i tri godine nad svijem Izrailjem i Judom. 010 2SA 005 006 A car otide sa svojim ljudima u Jerusalim na Jevuseje, koji življahu u onoj zemlji. I oni rekoše Davidu govoreæi: neæeš uæi ovamo dok ne uzmeš slijepe i hrome, hoteæi kazati: neæe uæi ovamo David. 010 2SA 005 007 Ali David uze kulu Sion, to je grad Davidov. 010 2SA 005 008 Jer reèe David u onaj dan: ko god pobije Jevuseje i doðe do jaza, i do slijepijeh i hromijeh, na koje mrzi duša Davidova, biæe vojvoda. Zato se kaže: slijepi i hromi da ne ulaze u ovu kuæu. 010 2SA 005 009 I sjede David u kuli, i nazva je gradom Davidovijem: i pogradi je David unaokolo od Milona i unutra. 010 2SA 005 010 I David jednako napredovaše, jer Gospod Bog nad vojskama bješe s njim. 010 2SA 005 011 I Hiram car Tirski posla poslanike k Davidu, i kedrovijeh drva i drvodjelja i kamenara, i sagradiše kuæu Davidu. 010 2SA 005 012 I razumje David da ga je Gospod utvrdio za cara nad Izrailjem, i da je uzvisio carstvo njegovo radi naroda svojega Izrailja. 010 2SA 005 013 I uze David još inoèa i žena iz Jerusalima, pošto doðe iz Hevrona; i rodi se Davidu još sinova i kæeri. 010 2SA 005 014 I ovo su imena onijeh koji mu se rodiše u Jerusalimu: Samuja i Sovav i Natan i Solomun, 010 2SA 005 015 I Jevar i Elisuja i Nafig i Jafija, 010 2SA 005 016 I Elisama i Elijada i Elifalet. 010 2SA 005 017 A Filisteji èuvši da su pomazali Davida za cara nad Izrailjem, izidoše svi Filisteji da traže Davida; a David èuvši to, otide u kulu. 010 2SA 005 018 I Filisteji došavši raširiše se po dolini Rafajskoj. 010 2SA 005 019 Tada David upita Gospoda govoreæi: hoæu li izaæi na Filisteje? Hoæeš li ih dati u moje ruke? A Gospod reèe Davidu: izaði; doista æu dati Filisteje u tvoje ruke. 010 2SA 005 020 Tada David doðe u Val-Ferasim, i pobi ih ondje, i reèe: prodrije Gospod neprijatelje moje preda mnom kao kad voda prodire. Otuda se prozva ono mjesto Val-Ferasim. 010 2SA 005 021 I ostaviše ondje lažne bogove svoje; a David i ljudi njegovi odnesoše ih. 010 2SA 005 022 I opet nanovo doðoše Filisteji, i raširiše se u dolini Rafajskoj. 010 2SA 005 023 I David upita Gospoda, koji reèe: ne idi pred njih, nego im zaði za leða, pa udari na njih prema dudovima. 010 2SA 005 024 Pa kad èuješ da zašušti po vrhovima od dudova, onda se kreni, jer æe onda poæi Gospod pred tobom da pobije vojsku Filistejsku. 010 2SA 005 025 I David uèini tako kako mu zapovjedi Gospod, i pobi Filisteje od Gavaje do Gezera. 010 2SA 006 001 Poslije skupi opet David sve ljude izabrane iz Izrailja, trideset tisuæa. 010 2SA 006 002 Pa se podiže David i sav narod što bijaše s njim i otide iz Vale Judine da prenese otuda kovèeg Božji, kod kojega se prizivlje ime, ime Gospoda nad vojskama, koji sjedi na heruvimima. 010 2SA 006 003 I metnuše kovèeg Božji na nova kola, i povezoše ga iz kuæe Avinadavove, koja bijaše na brdu; a Uza i Ahijo sinovi Avinadavovi upravljahu novijem kolima. 010 2SA 006 004 I odvezoše kovèeg Božji iz kuæe Avinadavove, koja bijaše na brdu, i Ahijo iðaše pred kovèegom. 010 2SA 006 005 A David i sav dom Izrailjev udarahu pred Gospodom u svakojake sprave od drveta kedrova, u gusle, u psaltire, u bubnje, u svirale i u kimvale. 010 2SA 006 006 A kad doðoše do gumna Nahonova, Uza se maši za kovèeg Božji i prihvati ga, jer volovi potegoše na stranu. 010 2SA 006 007 I Gospod se razgnjevi na Uzu, i udari ga Bog ondje za tu nepažnju, te umrije ondje kod kovèega Božijega. 010 2SA 006 008 I ožalosti se David što Gospod ubi Uzu. Zato se prozva ono mjesto Fares-Uza do danas. 010 2SA 006 009 I uplaši se David od Gospoda u onaj dan, i reèe: kako æe doæi k meni kovèeg Gospodnji? 010 2SA 006 010 I ne htje David odvesti kovèega Gospodnjega k sebi u grad Davidov; nego ga skloni David u kuæu Ovid-Edoma Getejina. 010 2SA 006 011 I osta kovèeg Gospodnji u kuæi Ovid-Edoma Getejina tri mjeseca, i blagoslovi Gospod Ovid-Edoma i sav dom njegov. 010 2SA 006 012 I javiše caru Davidu govoreæi: Gospod blagoslovi dom Ovid-Edomov i sve što ima radi kovèega Božijega. Tada otide David, i prenese kovèeg Božji iz kuæe Ovid-Edomove u grad Davidov s veseljem. 010 2SA 006 013 I kad oni koji nošahu kovèeg Gospodnji postupiše šest koraka, prinese na žrtvu vola i debela ovna. 010 2SA 006 014 I David igraše iz sve snage pred Gospodom, i bješe ogrnut opleækom lanenijem. 010 2SA 006 015 Tako David i sav dom Izrailjev nošahu kovèeg Gospodnji podvikujuæi i trubeæi u trube. 010 2SA 006 016 A kad kovèeg Gospodnji ulažaše u grad Davidov, Mihala kæi Saulova gledajuæi s prozora vidje cara Davida gdje skaèe i igra pred Gospodom, i podrugnu mu se u srcu svojem. 010 2SA 006 017 A kad donesoše kovèeg Gospodnji, namjestiše ga na njegovo mjesto u šatoru koji mu razape David. I prinese David žrtve paljenice i žrtve zahvalne pred Gospodom. 010 2SA 006 018 Potom prinesavši David žrtve paljenice i žrtve zahvalne blagoslovi narod u ime Gospoda nad vojskama. 010 2SA 006 019 I razdade meðu sav narod, meðu sve mnoštvo Izrailjevo, i ljudima i ženama, svakome po jedan hljeb i komad mesa i žban vina. Potom otide narod, svak svojoj kuæi. 010 2SA 006 020 I David se vrati da blagoslovi svoj dom; a Mihala kæi Saulova izide na susret Davidu, i reèe: kako je slavan bio danas car Izrailjev, kad se danas otkrivao pred sluškinjama sluga svojih, kao što se otkrivaju nikaki ljudi! 010 2SA 006 021 A David reèe Mihali: pred Gospodom, koji me je izabrao preko oca tvojega i preko svega doma njegova, te mi zapovjedio da budem voð narodu Gospodnjemu, Izrailju, igrao sam, i igraæu pred Gospodom. 010 2SA 006 022 I još æu se veæma poniziti, i još æu manji sebi biti; i opet æu biti slavan pred sluškinjama, za koje govoriš. 010 2SA 006 023 I Mihala kæi Saulova ne ima poroda do smrti svoje. 010 2SA 007 001 A kad car sjeðaše kod kuæe svoje, i Gospod mu dade mir svuda unaokolo od svijeh neprijatelja njegovijeh, 010 2SA 007 002 Reèe car Natanu proroku: vidi, ja stojim u kuæi od kedrova drveta, a kovèeg Božji stoji pod zavjesima. 010 2SA 007 003 A Natan reèe caru: šta ti je god u srcu, idi, èini, jer je Gospod s tobom. 010 2SA 007 004 Ali onu noæ doðe rijeè Gospodnja k Natanu govoreæi: 010 2SA 007 005 Idi i reci sluzi mojemu Davidu: ovako veli Gospod: ti li æeš mi naèiniti kuæu da u njoj nastavam? 010 2SA 007 006 Kad nijesam nastavao u kuæi otkad izvedoh sinove Izrailjeve iz Misira do danas, nego sam hodio u šatoru i u naslonu, 010 2SA 007 007 Kuda sam god hodio sa svijem sinovima Izrailjevim, jesam li jednu rijeè rekao kome od sudija Izrailjevijeh, kojima zapovijedah da pasu narod moj Izrailja, i kazao: zašto mi ne naèinite kuæe od kedra? 010 2SA 007 008 Ovako dakle reci Davidu sluzi mojemu: ovako veli Gospod nad vojskama: ja te uzeh od tora, od ovaca, da budeš voð narodu mojemu, Izrailju; 010 2SA 007 009 I bjeh s tobom kuda si god hodio, i istrijebih sve neprijatelje tvoje ispred tebe, i stekoh ti ime veliko, kao što je ime velikijeh ljudi koji su na zemlji. 010 2SA 007 010 I odrediæu mjesto narodu svojemu Izrailju, i posadiæu ga, te æe nastavati u svom mjestu, i neæe se više pretresati, niti æe ih više muèiti nepravednici kao prije, 010 2SA 007 011 I od onoga dana kad postavih sudije nad narodom svojim Izrailjem; i smiriæu te od svijeh neprijatelja tvojih. Jošte ti javlja Gospod da æe ti Gospod naèiniti kuæu. 010 2SA 007 012 Kad se navrše dani tvoji, i poèineš kod otaca svojih, podignuæu sjeme tvoje nakon tebe, koje æe izaæi iz utrobe tvoje, i utvrdiæu carstvo njegovo. 010 2SA 007 013 On æe sazidati dom imenu mojemu, i utvrdiæu prijesto carstva njegova dovijeka. 010 2SA 007 014 Ja æu mu biti otac, i on æe mi biti sin; ako uèini što zlo, karaæu ga prutom ljudskim i udarcima sinova èovjeèijih. 010 2SA 007 015 Ali milost moja neæe se ukloniti od njega kao što sam je uklonio od Saula, kojega uklonih ispred tebe. 010 2SA 007 016 Nego æe tvrd biti dom tvoj i carstvo tvoje dovijeka pred tobom, i prijesto æe tvoj stajati dovijeka. 010 2SA 007 017 Po svijem ovijem rijeèima i po svoj ovoj utvari kaza Natan Davidu. 010 2SA 007 018 Tada doðe car David i stade pred Gospodom, i reèe: ko sam ja, Gospode, Gospode, i šta je moj dom, te si me doveo dovde? 010 2SA 007 019 Pa i to ti se još èini malo, Gospode, Gospode, nego si govorio i za dom sluge svojega na dugo vremena. Je li to zakon èovjeèji, Gospode, Gospode! 010 2SA 007 020 Ali šta æe jošte David da ti govori? ta ti znaš slugu svojega, Gospode, Gospode! 010 2SA 007 021 Radi rijeèi svoje i po srcu svojemu uèinio si sve ove velike stvari obznanjujuæi ih sluzi svojemu. 010 2SA 007 022 Zato si velik, Gospode Bože, nema takoga kakav si ti; i nema Boga osim tebe, po svemu što èusmo svojim ušima. 010 2SA 007 023 Jer koji je narod na zemlji kao tvoj narod Izrailj? kojega je radi Bog išao da ga iskupi da mu bude narod i da steèe sebi ime i da vam uèini velika i strašna djela u zemlji tvojoj, pred narodom tvojim, koji si iskupio sebi iz Misira, od naroda i bogova njihovijeh. 010 2SA 007 024 Jer si utvrdio sebi narod svoj Izrailja da ti bude narod dovijeka; a ti si im, Gospode, Bog. 010 2SA 007 025 I tako, Gospode Bože, rijeè koju si obrekao sluzi svojemu i domu njegovu, potvrdi zasvagda, i uèini kako si rekao. 010 2SA 007 026 Neka se velièa ime tvoje dovijeka, da se govori: Gospod je nad vojskama Bog nad Izrailjem; i dom sluge tvojega Davida neka stoji tvrdo pred tobom. 010 2SA 007 027 Jer si ti, Gospode nad vojskama, Bože Izrailjev, javio sluzi svojemu govoreæi: dom æu sazidati tebi. Zato sluga tvoj naðe u srcu svojem da ti se pomoli ovom molitvom. 010 2SA 007 028 Tako, Gospode, Gospode, ti si Bog, i rijeèi su tvoje istina; ti si ovo dobro obrekao sluzi svojemu. 010 2SA 007 029 Budi dakle voljan i blagoslovi dom sluge svojega da bude dovijeka pred tobom; jer si ti, Gospode, rekao, i tvojim æe blagoslovom biti blagosloven dom sluge tvojega dovijeka. 010 2SA 008 001 Poslije toga razbi David Filisteje, i pokori ih, i uze David Meteg-Amu iz ruku Filistejskih. 010 2SA 008 002 Razbi i Moavce, i izmjeri ih užem povaljavši ih po zemlji, i izmjeri ih dva uža da se pogube a jedno uže da se ostave u životu. I Moavci postaše sluge Davidove, i plaæahu mu danak. 010 2SA 008 003 David razbi i Adad-Ezera sina Reovova cara Sovskoga, izašav da raširi vlast svoju do rijeke Efrata. 010 2SA 008 004 I zarobi ih David tisuæu i sedam stotina konjanika i dvadeset tisuæa pješaka, i podreza David žile svijem konjma kolskim, samo ostavi za sto kola. 010 2SA 008 005 I bijahu došli Sirci iz Damaska u pomoæ Adad-Ezeru caru Sovskom, i David pobi dvadeset i dvije tisuæe Siraca. 010 2SA 008 006 I namjesti David vojsku u Siriji što je pod Damaskom, i Sirci postaše sluge Davidove plaæajuæi mu danak. I Gospod èuvaše Davida kuda god iðaše. 010 2SA 008 007 I David uze zlatne štitove koje imahu sluge Adad-Ezerove, i donese ih u Jerusalim. 010 2SA 008 008 I iz Vetaha i iz Virotaja gradova Adad-Ezerovijeh odnese car David silnu mjed. 010 2SA 008 009 A kad èu Toja car Ematski da je David pobio svu vojsku Adad-Ezerovu, 010 2SA 008 010 Posla Toja Jorama sina svojega k caru Davidu da ga pozdravi i da mu èestita što je vojevao na Adad-Ezera i ubio ga, jer Toja imaše rat s Adad-Ezerom; i donese Joram zaklada zlatnijeh i srebrnijeh i mjedenijeh. 010 2SA 008 011 Pa i to car David posveti Gospodu sa srebrom i zlatom što bješe posvetio od svijeh naroda koje pokori, 010 2SA 008 012 Od Siraca i od Moavaca i od sinova Amonovijeh i od Filisteja i od Amalika, i od plijena Adad-Ezera sina Reovova cara Sovskoga. 010 2SA 008 013 I David steèe ime kad se vrati pobiv Sirce, osamnaest tisuæa, u slanoj dolini. 010 2SA 008 014 I namjesti vojsku po Idumeji, po svoj Idumeji namjesti vojsku, i svi Edomci postaše sluge Davidove. I Gospod èuvaše Davida kuda god iðaše. 010 2SA 008 015 Tako carova David nad svijem Izrailjem, sudeæi i dajuæi pravdu svemu narodu svojemu. 010 2SA 008 016 I Joav sin Serujin bješe nad vojskom; a Josafat sin Ahiludov pametar; 010 2SA 008 017 A Sadok sin Ihitovov i Ahimeleh sin Avijatarov sveštenici; a Seraja pisar; 010 2SA 008 018 A Venaja sin Jodajev bješe nad Heretejima i Feletejima; a sinovi Davidovi knezovi. 010 2SA 009 001 I reèe David: ima li jošte ko da je ostao od doma Saulova? da mu uèinim milost radi Jonatana. 010 2SA 009 002 A bijaše jedan sluga doma Saulova, po imenu Siva; i dozvaše ga k Davidu. I reèe mu car: jesi li ti Siva? A on reèe: ja sam, sluga tvoj. 010 2SA 009 003 A car reèe: ima li jošte ko od doma Saulova da mu uèinim milost Božiju? A Siva reèe caru: još ima sin Jonatanov, hrom na nogu. 010 2SA 009 004 I reèe mu car: gdje je? A Siva reèe caru: eno ga u domu Mahira sina Amilova u Lodevaru. 010 2SA 009 005 Tada posla car David da ga dovedu iz Lodevara iz doma Mahira sina Amilova. 010 2SA 009 006 A kad doðe k Davidu Mefivostej sin Jonatana sina Saulova, pade na lice svoje i pokloni se. A David reèe: Mefivosteju! A on reèe: evo sluge tvojega. 010 2SA 009 007 A David mu reèe: ne boj se; jer æu ti uèiniti milost Jonatana radi oca tvojega, daæu ti natrag sve njive Saula oca tvojega; a ti æeš svagda jesti za mojim stolom. 010 2SA 009 008 A on se pokloni i reèe: ko sam ja sluga tvoj, te si pogledao na mrtva psa kao što sam ja? 010 2SA 009 009 I car dozva Sivu slugu Saulova, i reèe mu: što je god bilo Saulovo i svega doma njegova, dao sam sinu tvojega gospodara. 010 2SA 009 010 Radi mu dakle zemlju ti i sinovi tvoji i sluge tvoje, i donosi da sin gospodara tvojega ima hljeba da jede; ali Mefivostej sin gospodara tvojega ješæe svagda za mojim stolom. Siva pak imaše petnaest sinova i dvadeset sluga. 010 2SA 009 011 I reèe Siva caru: kako je car gospodar moj zapovjedio sluzi svojemu, sve æe èiniti sluga tvoj. Ali Mefivostej, reèe car, ješæe za mojim stolom kao carski sin. 010 2SA 009 012 A Mefivostej imaše maloga sina, kojemu ime bješe Miha; a svi koji življahu u domu Sivinu bijahu sluge Mefivostejeve. 010 2SA 009 013 A Mefivostej sjeðaše u Jerusalimu, jer svagda jeðaše za carevijem stolom, a bješe hrom na obje noge. 010 2SA 010 001 A poslije toga umrije car sinova Amonovijeh, i zacari se Anun sin njegov na njegovo mjesto. 010 2SA 010 002 I reèe David: da uèinim milost Anunu sinu Nasovu, kao što je otac njegov meni uèinio milost. I posla David da ga potješi za ocem preko sluga svojih. I doðoše sluge Davidove u zemlju sinova Amonovijeh. 010 2SA 010 003 A knezovi sinova Amonovijeh rekoše Anunu gospodaru svojemu: misliš da je David zato poslao ljude da te potješe, što je rad uèiniti èast ocu tvojemu? a nije zato poslao David k tebi sluge svoje da promotri grad i uhodi, pa poslije da ga raskopa? 010 2SA 010 004 Tada Anun uhvati sluge Davidove, i obrija im brade do pola i otsijeèe im haljine po pole, do zadnjice, i opravi ih natrag. 010 2SA 010 005 A kad to javiše Davidu, on posla pred njih, jer ljudi bijahu grdno osramoæeni, i poruèi im car: sjedite u Jerihonu dokle vam naraste brada, pa onda doðite natrag. 010 2SA 010 006 Tada sinovi Amonovi videæi gdje se omraziše s Davidom, poslaše sinovi Amonovi, te najmiše Siraca od Vet-Reova i Siraca od Sove dvadeset tisuæa pješaka, i u cara od Mahe tisuæu ljudi, i od Is-Tova dvanaest tisuæa ljudi. 010 2SA 010 007 A David kad to èu, posla Joava sa svom hrabrom vojskom svojom. 010 2SA 010 008 I izidoše sinovi Amonovi, i uvrstaše se pred vratima, a Sirci iz Sove i iz Reova i ljudi iz Is-Tova i iz Mahe bijahu za sebe u polju. 010 2SA 010 009 I Joav videæi namještenu vojsku prema sebi sprijed i ozad, uze odabrane iz sve vojske Izrailjske, i namjesti ih prema Sircima; 010 2SA 010 010 A ostali narod predade Avisaju bratu svojemu da ih namjesti prema sinovima Amonovijem. 010 2SA 010 011 I reèe: ako Sirci budu jaèi od mene, doði mi u pomoæ; ako li sinovi Amonovi budu jaèi od tebe, ja æu doæi tebi u pomoæ. 010 2SA 010 012 Budi hrabar, i držimo se hrabro za svoj narod i za gradove Boga svojega; a Gospod neka uèini što mu je po volji. 010 2SA 010 013 Tada Joav i narod koji bješe s njim primakoše se da udare na Sirce, ali oni pobjegoše ispred njega. 010 2SA 010 014 A sinovi Amonovi videæi gdje pobjegoše Sirci, pobjegoše i oni ispred Avisaja, i uðoše u svoj grad. I vrati se Joav od sinova Amonovijeh, i doðe u Jerusalim. 010 2SA 010 015 Ali Sirci kad vidješe gdje ih nadbiše Izrailjci, skupiše se opet. 010 2SA 010 016 I Adarezer posla, te dovede Sirce ispreko rijeke, koji doðoše u Elam; a Sovak vojvoda Adarezerov iðaše pred njima. 010 2SA 010 017 Kad to javiše Davidu, on skupi sve Izrailjce, i prijeðe preko Jordana i doðe u Elam; i Sirci se namjestiše protiv Davida i pobiše se s Davidom. 010 2SA 010 018 Ali pobjegoše Sirci ispred Izrailja, i pobi David Siraca sedam stotina i èetrdeset tisuæa konjika; i Sovaka vojvodu njihova ubi, te pogibe ondje. 010 2SA 010 019 I kad vidješe svi carevi, sluge Adarezerove, da ih razbi Izrailj, uèiniše mir s Izrailjem, i služahu im, i Sirci ne smijahu više pomagati sinovima Amonovijem. 010 2SA 011 001 A kad proðe godina, u vrijeme kad carevi idu na vojsku, posla David Joava i sluge svoje s njim, i svega Izrailja, te potirahu sinove Amonove, i opkoliše Ravu; a David osta u Jerusalimu. 010 2SA 011 002 I pred veèe usta David s postelje svoje, i hodajuæi po krovu carskoga dvora ugleda s krova ženu gdje se mije, a žena bijaše vrlo lijepa na oèi. 010 2SA 011 003 I David posla da propitaju za ženu i rekoše: nije li to Vitsaveja kæi Elijamova žena Urije Hetejina? 010 2SA 011 004 I David posla poslanike da je dovedu; i kad doðe k njemu, on leže s njom, a ona se bješe oèistila od neèistote svoje; poslije se vrati svojoj kuæi. 010 2SA 011 005 I zatrudnje žena, te posla i javi Davidu govoreæi: trudna sam. 010 2SA 011 006 Tada David posla k Joavu i poruèi: pošlji mi Uriju Hetejina. I posla Joav Uriju k Davidu. 010 2SA 011 007 I kad Urija doðe k njemu, zapita ga David kako je Joav i kako je narod i kako ide rat. 010 2SA 011 008 Potom reèe David Uriji: idi kuæi svojoj, i operi noge svoje. I Urija izide iz careva dvora, a za njim iznesoše jelo carsko. 010 2SA 011 009 Ali Urija leže na vratima dvora careva sa svijem slugama gospodara svojega, i ne otide kuæi svojoj. 010 2SA 011 010 I javiše Davidu govoreæi: Urija nije otišao kuæi svojoj. A David reèe Uriji: nijesi li došao s puta? zašto ne ideš kuæi svojoj? 010 2SA 011 011 A Urija reèe Davidu: kovèeg i Izrailj i Juda stoje po šatorima, i Joav gospodar moj i sluge gospodara mojega stoje u polju, pa kako bih ja ušao u kuæu svoju da jedem i pijem i spavam sa ženom svojom? Tako ti bio živ i tako bila živa duša tvoja, neæu to uèiniti. 010 2SA 011 012 Tada reèe David Uriji: ostani ovdje još danas, pa æu te sjutra otpustiti. Tako osta Urija u Jerusalimu onaj dan i sjutradan. 010 2SA 011 013 I pozva ga David da jede i pije s njim, te ga opije. A uveèe otide, te leže na postelju svoju sa slugama gospodara svojega, a kuæi svojoj ne otide. 010 2SA 011 014 A ujutru napisa David knjigu Joavu, i posla po Uriji. 010 2SA 011 015 A u knjizi pisa i reèe: namjestite Uriju gdje je najžešæi boj, pa se uzmaknite od njega da bi ga ubili da pogine. 010 2SA 011 016 I Joav opkolivši grad namjesti Uriju na mjesto gdje je znao da su najhrabriji ljudi. 010 2SA 011 017 I izidoše ljudi iz grada i pobiše se s Judom. I pogibe iz naroda nekoliko sluga Davidovijeh; pogibe i Urija Hetejin. 010 2SA 011 018 Tada Joav posla k Davidu, i javi mu sve što bi u boju. 010 2SA 011 019 I zapovjedi glasniku govoreæi: kad pripovjediš caru sve što je bilo u boju, 010 2SA 011 020 Ako se razgnjevi car i reèe ti: zašto ste išli tako blizu grada da se bijete? zar nijeste znali kako se strijelja s grada? 010 2SA 011 021 Ko je ubio Avimeleha sina Jeruvesetova? nije li žena bacila na nj komad žrvnja sa zida, te pogibe u Tevesu? zašto ste išli blizu zida? tada reci: poginuo je i sluga tvoj Urija Hetejin. 010 2SA 011 022 I otide glasnik, i došavši javi Davidu sve za što ga je poslao Joav. 010 2SA 011 023 I reèe glasnik Davidu: bijahu jaèi od nas, i izidoše u polje na nas, ali ih uzbismo do vrata gradskih. 010 2SA 011 024 A strijelci stadoše strijeljati na sluge tvoje sa zida, i pogibe nekoliko sluga carevijeh, tako i sluga tvoj Urija Hetejin pogibe. 010 2SA 011 025 Tada reèe David glasniku: ovako reci Joavu: ne budi zlovoljan za to; jer maè proždire sad ovoga sad onoga; udri još jaèe na grad i raskopaj ga. Tako ga ohrabri. 010 2SA 011 026 A žena Urijina èuvši da je poginuo muž njezin Urija, plaka za mužem svojim. 010 2SA 011 027 A kad proðe žalost, posla David i uze je u kuæu svoju, i ona mu posta žena, i rodi mu sina. Ali ne bješe po volji Gospodu što uèini David. 010 2SA 012 001 I posla Gospod Natana k Davidu; i on došav k njemu reèe mu: u jednom gradu bijahu dva èovjeka, jedan bogat a drugi siromah. 010 2SA 012 002 Bogati imaše ovaca i goveda vrlo mnogo; 010 2SA 012 003 A siromah nemaše ništa do jednu malu ovèicu, koju bješe kupio, i hranjaše je, te odraste uza nj i uz djecu njegovu, i jeðaše od njegova zalogaja, i iz njegove èaše pijaše, i na krilu mu spavaše, i bijaše mu kao kæi. 010 2SA 012 004 A doðe putnik k bogatome èovjeku, a njemu bi žao uzeti iz svojih ovaca ili goveda da zgotovi putniku koji doðe k njemu; nego uze ovcu onoga siromaha, i zgotovi je èovjeku, koji doðe k njemu. 010 2SA 012 005 Tada se David vrlo razgnjevi na onoga èovjeka, i reèe Natanu: tako živ bio Gospod, zaslužio je smrt onaj koji je to uèinio. 010 2SA 012 006 I ovcu neka plati uèetvoro, što je to uèinio i nije mu žao bilo. 010 2SA 012 007 Tada reèe Natan Davidu: ti si taj. Ovako veli Gospod Bog Izrailjev: ja sam te pomazao za cara nad Izrailjem, i ja sam te izbavio iz ruku Saulovijeh. 010 2SA 012 008 I dao sam ti dom gospodara tvojega, i žene gospodara tvojega na krilo tvoje, dao sam ti dom Izrailjev i Judin; i ako je malo, dodao bih ti to i to. 010 2SA 012 009 Zašto si prezreo rijeè Gospodnju èineæi što njemu nije po volji? Uriju Hetejina ubio si maèem i uzeo si ženu njegovu sebi za ženu, a njega si ubio maèem sinova Amonovijeh. 010 2SA 012 010 Zato neæe se odmaæi maè od doma tvojega dovijeka, što si me prezreo i uzeo ženu Urije Hetejina da ti bude žena. 010 2SA 012 011 Ovako veli Gospod: evo, ja æu podignuti na te zlo iz doma tvojega, i uzeæu žene tvoje na tvoje oèi, i daæu ih bližnjemu tvojemu, te æe spavati sa ženama tvojim na vidiku svakomu. 010 2SA 012 012 Jer ti si uèinio tajno, ali æu ja ovo uèiniti pred svijem Izrailjem i svakomu na vidiku. 010 2SA 012 013 Tada reèe David Natanu: sagriješih Gospodu. A Natan reèe Davidu: i Gospod je pronio grijeh tvoj; neæeš umrijeti. 010 2SA 012 014 Ali što si tijem djelom dao priliku neprijateljima Gospodnjim da hule, zato æe ti umrijeti sin koji ti se rodio. 010 2SA 012 015 Potom Natan otide svojoj kuæi. A Gospod udari dijete koje rodi žena Urijina Davidu, te se razbolje na smrt. 010 2SA 012 016 I David se moljaše Bogu za dijete, i pošæaše se David, i došavši ležaše preko noæ na zemlji. 010 2SA 012 017 I starješine doma njegova ustaše oko njega da ga podignu sa zemlje, ali on ne htje, niti jede što s njima. 010 2SA 012 018 A kad bi sedmi dan, umrije dijete; i ne smijahu sluge Davidove javiti mu da je dijete umrlo, jer govorahu: evo, dok dijete bijaše živo, govorasmo mu, pa nas ne htje poslušati; a kako æemo mu kazati: umrlo je dijete? hoæe ga ucvijeliti. 010 2SA 012 019 A David videæi gdje sluge njegove šapæu meðu sobom, dosjeti se da je umrlo dijete; i reèe David slugama svojim: je li umrlo dijete? A oni rekoše: umrlo je. 010 2SA 012 020 Tada David usta sa zemlje, i umi se, i namaza se i preobuèe se; i otide u dom Gospodnji, i pokloni se. Potom opet doðe kuæi svojoj, i zaiska da mu donesu da jede; i jede. 010 2SA 012 021 A sluge njegove rekoše mu: šta to radiš? dok bijaše dijete živo, postio si i plakao; a kad umrije dijete, ustao si i jedeš. 010 2SA 012 022 A on reèe: dok dijete bijaše živo, postio sam i plakao, jer govorah: ko zna, može se smilovati Gospod na me da dijete ostane živo. 010 2SA 012 023 A sada umrlo je; što bih postio? mogu li ga povratiti? ja æu otiæi k njemu, ali on neæe se vratiti k meni. 010 2SA 012 024 Potom David utješi Vitsaveju ženu svoju, i otide k njoj, i leže s njom. I ona rodi sina, kojemu nadje ime Solomun. I mio bješe Gospodu. 010 2SA 012 025 I posla Natana proroka, te mu nadje ime Jedidija, radi Gospoda. 010 2SA 012 026 A Joav bijuæi Ravu sinova Amonovih, uze carski grad. 010 2SA 012 027 I posla poslanike k Davidu, i reèe: bih Ravu, i uzeh grad na vodi. 010 2SA 012 028 Nego sada skupi ostali narod, i stani u oko prema gradu, i uzmi ga, da ga ne bih ja uzeo i moje se ime spominjalo na njemu. 010 2SA 012 029 I David skupiv sav narod otide na Ravu, i udari na nju, i uze je. 010 2SA 012 030 I uze caru njihovu s glave krunu, u kojoj bješe talanat zlata, s dragim kamenjem, i metnuše je na glavu Davidu, i odnese iz grada plijen vrlo velik. 010 2SA 012 031 A narod koji bijaše u njemu izvede i metnu ih pod pile i pod brane gvozdene i pod sjekire gvozdene, i sagna ih u peæi gdje se opeke peku. I tako uèini svijem gradovima sinova Amonovijeh. Potom se vrati David sa svijem narodom u Jerusalim. 010 2SA 013 001 A potom se dogodi: Avesalom sin Davidov imaše lijepu sestru po imenu Tamaru, i zamilova je Amnon sin Davidov. 010 2SA 013 002 I tužaše Amnon tako da se razbolje radi Tamare sestre svoje; jer bješe djevojka, te se Amnonu èinjaše teško da joj uèini što. 010 2SA 013 003 A imaše Amnon prijatelja, kojemu ime bješe Jonadav sin Same brata Davidova; i Jonadav bješe vrlo domišljat. 010 2SA 013 004 I reèe mu: što se tako sušiš, carev sine, od dana na dan? ne bi li mi kazao? A Amnon mu reèe: ljubim Tamaru sestru Avesaloma brata svojega. 010 2SA 013 005 Tada mu reèe Jonadav: lezi u postelju svoju, i uèini se bolestan; pa kad doðe otac tvoj da te vidi, ti mu reci: neka doðe Tamara sestra moja da me nahrani, i da zgotovi pred mojim oèima jelo da gledam, i iz njezine ruke da jedem. 010 2SA 013 006 I Amnon leže i uèini se bolestan; i kad doðe car da ga vidi, reèe Amnon caru: neka doðe Tamara sestra moja i zgotovi preda mnom dva jelca da jedem iz njezine ruke. 010 2SA 013 007 Tada David posla k Tamari kuæi, i poruèi joj: idi u kuæu brata svojega Amnona i zgotovi mu jelo. 010 2SA 013 008 I Tamara otide u kuæu brata svojega Amnona, i on ležaše; i uze brašna i zamijesi i zgotovi jelo pred njim i skuha. 010 2SA 013 009 Potom uze tavicu i izruèi preda nj; ali Amnon ne htje jesti, nego reèe: kažite neka izidu svi koji su kod mene. I izidoše svi. 010 2SA 013 010 Tada reèe Amnon Tamari: donesi to jelo u klijet da jedem iz tvoje ruke. I Tamara uze jelo što bješe zgotovila, i donese Amnonu bratu svojemu u klijet. 010 2SA 013 011 A kad mu pruži da jede, on je uhvati i reèe joj: hodi, lezi sa mnom, sestro moja! 010 2SA 013 012 A ona mu reèe: ne, brate, nemoj me osramotiti, jer se tako ne radi u Izrailju, ne èini toga bezumlja. 010 2SA 013 013 Kuda bih ja sa sramotom svojom? a ti bi bio kao koji od najgorih ljudi u Izrailju. Nego govori caru; on me neæe tebi odreæi. 010 2SA 013 014 Ali je on ne htje poslušati, nego savladavši je osramoti je i obleža je. 010 2SA 013 015 A poslije omrze na nju Amnon veoma, te mržnja kojom mržaše na nju bješe veæa od ljubavi kojom je prije ljubljaše. I reèe joj Amnon: ustani, odlazi. 010 2SA 013 016 A ona mu reèe: to æe biti veæe zlo od onoga koje si mi uèinio što me tjeraš. Ali je on ne htje poslušati. 010 2SA 013 017 Nego viknu momka koji ga služaše, i reèe mu: vodi ovu od mene napolje, i zakljuèaj vrata za njom. 010 2SA 013 018 A ona imaše na sebi šarenu haljinu, jer take haljine nošahu carske kæeri dok su djevojke. I sluga njegov izvede je napolje, i zakljuèa za njom vrata. 010 2SA 013 019 Tada Tamara posu se pepelom po glavi i razdrije šarenu haljinu koju imaše na sebi, i metnu ruku svoju na glavu, i otide vièuæi. 010 2SA 013 020 A brat njezin Avesalom reèe joj: da nije Amnon brat tvoj bio s tobom? ali, sestro moja, æuti, brat ti je, ne misli o tom. I tako osta Tamara osamljena u kuæi brata svojega Avesaloma. 010 2SA 013 021 I car David èuvši sve ovo razgnjevi se vrlo. 010 2SA 013 022 Avesalom pak ne govoraše s Amnonom ni ružno ni lijepo; jer Avesalom mržaše na Amnona što mu osramoti sestru Tamaru. 010 2SA 013 023 A poslije dvije godine kad se strizijahu ovce Avesalomove u Val-Asoru, koji je kod Jefrema, on pozva sve sinove careve. 010 2SA 013 024 I doðe Avesalom k caru i reèe mu: evo, sad se strigu ovce sluzi tvojemu; neka poðe car i sluge njegove sa slugom svojim. 010 2SA 013 025 Ali car reèe Avesalomu: nemoj, sine, nemoj da idemo svi, da ti ne budemo na tegotu. I premda navaljivaše, opet ne htje iæi, nego ga blagoslovi. 010 2SA 013 026 A Avesalom reèe: kad ti neæeš, a ono neka ide s nama Amnon brat moj. A car mu reèe: što da ide s tobom? 010 2SA 013 027 Ali navali Avesalom na nj, te pusti s njim Amnona i sve sinove carske. 010 2SA 013 028 Tada Avesalom zapovjedi momcima svojim govoreæi: pazite, kad se srce Amnonu razveseli od vina, i ja vam reèem: ubijte Amnona; tada ga ubijte; ne bojte se, jer vam ja zapovijedam, budite slobodni i hrabri. 010 2SA 013 029 I uèiniše s Amnonom sluge Avesalomove kako im zapovjedi Avesalom. Tada ustaše svi sinovi carevi i pojahaše svak svoju mazgu i pobjegoše. 010 2SA 013 030 A dokle još bijahu na putu, doðe glas Davidu da je Avesalom pobio sve sinove careve, da nije ostao od njih nijedan. 010 2SA 013 031 Tada ustavši car razdrije haljine svoje, i leže na zemlju, i sve sluge njegove koje stajahu oko njega razdriješe haljine svoje. 010 2SA 013 032 A Jonadav sin Same brata Davidova progovori i reèe: neka ne govori gospodar moj da su pobili svu djecu, careve sinove; poginuo je samo Amnon, jer Avesalom bješe tako naumio od onoga dana kad Amnon osramoti Tamaru sestru njegovu. 010 2SA 013 033 Neka dakle car gospodar moj ne misli o tom u srcu svojem govoreæi: svi sinovi carevi pogiboše; jer je samo Amnon poginuo. 010 2SA 013 034 A Avesalom pobježe. A momak na straži podiže oèi svoje i ugleda, a to mnogi narod ide k njemu pokraj gore. 010 2SA 013 035 I Jonadav reèe caru: evo idu sinovi carevi; kao što je kazao sluga tvoj, tako je bilo. 010 2SA 013 036 I kad izreèe, a to sinovi carevi doðoše, i podigavši glas svoj plakaše; a i car i sve sluge njegove plakaše vrlo. 010 2SA 013 037 Avesalom pak pobježe i otide k Talmaju sinu Amijudovu caru Gesurskom. A David plakaše za sinom svojim svaki dan. 010 2SA 013 038 A kad Avesalom uteèe i doðe u Gesur, osta ondje tri godine. 010 2SA 013 039 Potom zaželje car David otiæi k Avesalomu, jer se utješi za Amnonom što pogibe. 010 2SA 014 001 A Joav sin Serujin opazi da se srce carevo obratilo k Avesalomu. 010 2SA 014 002 I posla Joav u Tekuju te dozva otuda ženu lukavu, pa joj reèe: uèini se kao da si u žalosti, i obuci žalosne haljine, i nemoj se namazati uljem, nego budi kao žena koja odavna žali za mrtvijem. 010 2SA 014 003 I otidi k caru, i govori mu tako i tako. I nauèi je Joav šta æe govoriti. 010 2SA 014 004 I kad otide žena Tekujanka k caru da govori, pade nièice na zemlju i pokloni se, i reèe: pomagaj, care! 010 2SA 014 005 A car joj reèe: što ti je? A ona reèe: udovica sam, umro mi je muž. 010 2SA 014 006 A imaše sluškinja tvoja dva sina, pa se svadiše u polju, a ne bješe nikoga da ih razvadi, te jedan udari drugoga i ubi ga. 010 2SA 014 007 I gle, sav dom usta na sluškinju tvoju govoreæi: daj toga što je ubio brata svojega da ga pogubimo za dušu brata njegova, kojega je ubio, i da istrijebimo našljednika; i tako hoæe da ugase iskru koja mi je ostala, da ne ostave imena mužu mojemu ni ostatka na zemlji. 010 2SA 014 008 A car reèe ženi: idi kuæi svojoj, a ja æu narediti za te. 010 2SA 014 009 A žena Tekujanka reèe caru: care gospodaru! neka na me i na dom oca mojega padne krivica, a car i njegov prijesto neka je prav. 010 2SA 014 010 A car reèe: ko uzgovori na te, dovedi ga k meni, i neæe te se više dotaæi. 010 2SA 014 011 A ona reèe: neka se opomene car Gospoda Boga svojega, da se ne umnože osvetnici koji ubijaju, i da ne ubiju sina mojega. A on reèe: tako živ bio Gospod, nijedna dlaka s tvojega sina neæe pasti na zemlju. 010 2SA 014 012 A žena reèe: da kaže sluškinja tvoja nešto caru gospodaru. A on reèe: govori. 010 2SA 014 013 A žena reèe: a zašto si namislio taku stvar narodu Božijemu? jer car kao da je kriv govoreæi tako, jer neæe car da dozove natrag onoga koga je odagnao. 010 2SA 014 014 Jer æemo doista pomrijeti, i jesmo kao voda koja se prospe na zemlju i više se ne može skupiti; jer mu Bog nije uzeo života, nego je naumio da odagnani ne ostane odagnan od njega. 010 2SA 014 015 I tako doðoh da kažem ovo caru gospodaru svojemu, jer me narod uplaši; zato reèe sluškinja tvoja: da govorim caru, može biti da æe uèiniti car što sluškinja njegova kaže. 010 2SA 014 016 Jer æe car uslišiti i izbaviti sluškinju svoju iz ruke onoga koji hoæe da istrijebi mene i sina mojega iz našljedstva Božijega. 010 2SA 014 017 I sluškinja tvoja reèe: rijeè cara gospodara mojega biæe mi utjeha, jer je car gospodar moj kao anðeo Božji, te sluša i dobro i zlo, i Gospod æe Bog tvoj biti s tobom. 010 2SA 014 018 A car odgovori i reèe ženi: nemoj tajiti od mene što æu te pitati. A žena reèe: neka govori car gospodar moj. 010 2SA 014 019 Tada car reèe: da nije Joavov posao u svemu tome što èiniš? A žena odgovori i reèe: tako da je živa duša tvoja, care gospodaru, ne može se ni nadesno ni nalijevo od svega što kaza car gospodar moj; jer sluga tvoj Joav zapovijedio mi je i nauèio sluškinju tvoju sve ovo da govorim. 010 2SA 014 020 Sluga je tvoj Joav uèinio, te sam ovako izvila besjedu svoju; ali je gospodar moj mudar kao anðeo Božji, te zna sve što biva na zemlji. 010 2SA 014 021 Tada reèe car Joavu: evo, ti si uèinio to, idi, dovedi natrag dijete Avesaloma. 010 2SA 014 022 Tada pade Joav licem na zemlju, i pokloni se i blagoslovi cara, i reèe Joav: danas vidi sluga tvoj da sam našao milost pred tobom, care gospodaru, kad je car uèinio što mu sluga njegov reèe. 010 2SA 014 023 Potom se podiže Joav i otide u Gesur, i dovede natrag u Jerusalim Avesaloma. 010 2SA 014 024 I car reèe: neka ide svojoj kuæi, a lica mojega da ne vidi. I otide Avesalom svojoj kuæi, i ne vidje lica careva. 010 2SA 014 025 A ne bješe èovjeka tako lijepa kao Avesalom u svem Izrailju, da ga tako hvale; od pete do tjemena ne bješe na njemu mane. 010 2SA 014 026 I kad bi strigao glavu a imaše obièaj svake godine striæi je, jer mu bijaše teško mjerio bi kosu s glave svoje, i bivaše je dvjesta sikala carskom mjerom. 010 2SA 014 027 I rodiše se Avesalomu tri sina i jedna kæi, kojoj bijaše ime Tamara, i ona bijaše lijepa. 010 2SA 014 028 I Avesalom osta cijele dvije godine u Jerusalimu, a lica careva ne vidje. 010 2SA 014 029 Tada posla Avesalom po Joava da ga pošlje k caru; ali on ne htje doæi k njemu; i posla opet drugi put, ali on ne htje doæi. 010 2SA 014 030 Tada reèe slugama svojim: vidite li njivu Joavovu pored moje? na njoj je jeèam; idite i upalite je. I upališe sluge Avesalomove onu njivu. 010 2SA 014 031 Tada se podiže Joav, i doðe k Avesalomu u kuæu, i reèe mu: zašto sluge tvoje upališe moju njivu? 010 2SA 014 032 Avesalom reèe Joavu: eto slao sam k tebi govoreæi: hodi ovamo da te pošljem k caru da mu kažeš: zašto sam došao iz Gesura? bolje bi bilo da sam još ondje. Zato da vidim lice carevo; ako li ima kaka krivica na meni, neka me pogubi. 010 2SA 014 033 I otide Joav k caru, i kaza mu. I dozva Avesaloma; a on došavši k caru pokloni se licem do zemlje pred carem, i car cjelova Avesaloma. 010 2SA 015 001 A poslije toga nabavi sebi Avesalom kola i konja i pedeset ljudi, koji trèahu pred njim. 010 2SA 015 002 I ustajaše rano Avesalom, i stajaše kraj puta kod vrata; i ko god imaše parnicu i iðaše caru na sud, Avesalom ga dozivaše k sebi i govoraše: iz koga si grada? A kad bi onaj odgovorio: sluga je tvoj iz toga i toga plemena Izrailjeva, 010 2SA 015 003 Tada bi mu rekao Avesalom: vidiš, tvoja je stvar dobra i pravedna, ali te nema ko saslušati kod cara. 010 2SA 015 004 Još govoraše Avesalom: kad bih ja bio postavljen da sudim u zemlji! da svaki k meni dolazi koji ima posla na sudu, ja bih mu dao pravicu. 010 2SA 015 005 I kad bi mu ko pristupio da mu se pokloni, on bi pružio ruku svoju, te bi ga uhvatio i poljubio. 010 2SA 015 006 Tako èinjaše Avesalom sa svakim Izrailjcem, koji dolažaše na sud k caru; i Avesalom primamljivaše srca ljudi Izrailjaca. 010 2SA 015 007 A kad proðe èetrdeset godina, reèe Avesalom caru: da otidem u Hevron da izvršim zavjet koji sam zavjetovao Gospodu. 010 2SA 015 008 Jer kad sjeðah u Gesuru u Siriji, uèini zavjet sluga tvoj rekavši: ako me Gospod odvede natrag u Jerusalim, poslužiæu Gospodu. 010 2SA 015 009 A car mu reèe: idi s mirom. I on se podiže i otide u Hevron. 010 2SA 015 010 I razasla Avesalom po svijem plemenima Izrailjevim uhode poruèivši: kad èujete trube da zatrube, recite: zacari se Avesalom u Hevronu. 010 2SA 015 011 A s Avesalomom otide dvjesta ljudi iz Jerusalima pozvanijeh; ali otidoše u prostoti svojoj ne znajuæi ništa. 010 2SA 015 012 A Avesalom posla i po Ahitofela Gilonjanina, savjetnika Davidova, da doðe iz grada svojega Gilona, kad prinošaše žrtve. I buna posta jaka, i narod se sve više stjecaše k Avesalomu. 010 2SA 015 013 Tada doðe glasnik k Davidu i reèe: srce Izrailju prista za Avesalomom. 010 2SA 015 014 A David reèe svijem slugama svojim koje bijahu s njim u Jerusalimu: ustajte, da bježimo; inaèe neæemo uteæi od Avesaloma; brže pohitajte, da ne pohita on i ne stigne nas i obori na nas zlo, i grada ne okrene pod maè. 010 2SA 015 015 A sluge careve rekoše caru: što je god volja caru gospodaru našemu, evo sluga tvojih. 010 2SA 015 016 I otide car pješice i sav dom njegov; samo deset žena inoèa ostavi car da mu èuvaju kuæu. 010 2SA 015 017 I kad otide car i sav narod pješice, ustaviše se na jednom mjestu podaleko. 010 2SA 015 018 A sve sluge njegove iðahu uza nj, i svi Hereteji i svi Feleteji; i svi Geteji, šest stotina ljudi, koji bijahu došli pješke iz Gata, iðahu pred carem. 010 2SA 015 019 I reèe car Itaju Getejinu: što i ti ideš s nama? Vrati se i ostani kod cara; jer si stranac i opet æeš otiæi u svoje mjesto. 010 2SA 015 020 Juèe si došao, pa zar danas da te kreæem da se potucaš s nama? Ja æu iæi kuda mogu, a ti se vrati i odvedi natrag braæu svoju. Neka milost i vjera bude s tobom. 010 2SA 015 021 A Itaj odgovori caru i reèe: tako živ da je Gospod i tako da je živ car gospodar moj, gdje bude car gospodar moj, bilo na smrt ili na život, ondje æe biti i sluga tvoj. 010 2SA 015 022 Tada reèe David Itaju: a ti hodi. I tako poðe Itaj Getejin sa svijem ljudima svojim i svom djecom što bijahu s njim. 010 2SA 015 023 I sva zemlja plakaše iza glasa i sav narod prelažaše. I tako car prijeðe preko potoka Kedrona, i sav narod prijeðe iduæi k pustinji. 010 2SA 015 024 A gle i Sadok bijaše ondje i svi Leviti s njim noseæi kovèeg zavjeta Božijega; i spustiše kovèeg Božji, a poðe i Avijatar, dokle sav narod izide iz grada. 010 2SA 015 025 I reèe car Sadoku: nosi kovèeg Božji natrag u grad; ako naðem milost pred Gospodom, on æe me dovesti natrag, i daæe mi da opet vidim njega i dom njegov. 010 2SA 015 026 Ako li ovako reèe: nijesi mi mio; evo me, neka uèini sa mnom što mu bude volja. 010 2SA 015 027 Još reèe car Sadoku svešteniku: nijesi li ti vidjelac? vrati se u grad s mirom, i Ahimas sin tvoj i Jonatan sin Avijatarov, dva sina vaša s vama. 010 2SA 015 028 Vidite, ja æu se zabaviti u polju u pustinji dokle ne doðe od vas glasnik da mi javi. 010 2SA 015 029 I tako Sadok i Avijatar odnesoše kovèeg Božji natrag u Jerusalim, i ostaše ondje. 010 2SA 015 030 A David iðaše uz goru Maslinsku, i iduæi plakaše, i pokrivene glave i bos iðaše; tako i sav narod, koji bješe s njim, svaki pokrivene glave iðaše, i iduæi plakaše. 010 2SA 015 031 Tada javiše Davidu i rekoše mu: Ahitofel je meðu onima koji se pobuniše s Avesalomom. A David reèe: razbij namjeru Ahitofelovu, Gospode! 010 2SA 015 032 I kad David doðe navrh gore, gdje se šæaše pokloniti Bogu, gle, srete ga Husaj Arhijanin razdrte haljine i glave posute prahom. 010 2SA 015 033 I reèe mu David: ako poðeš sa mnom biæeš mi na tegotu. 010 2SA 015 034 Ali da se vratiš u grad i reèeš Avesalomu: biæu tvoj sluga, care! bio sam dugo sluga tvome ocu, a sada æu tako biti tebi sluga; razbiæeš mi namjeru Ahitofelovu. 010 2SA 015 035 I sveštenici Sadok i Avijatar neæe li biti s tobom? Što god èuješ iz kuæe careve, dokaži Sadoku i Avijataru sveštenicima. 010 2SA 015 036 Eto, ondje su s njima dva sina njihova, Ahimas Sadokov i Jonatan Avijatarov, po njima mi javljajte što god doèujete. 010 2SA 015 037 I otide u grad Husaj prijatelj Davidov, i Avesalom doðe u Jerusalim. 010 2SA 016 001 A kad David prijeðe malo preko vrha, gle, Siva, momak Mefivostejev, srete ga, sa dva magarca natovarena, na kojima bješe dvjesta hljebova i sto grozdova suhih i sto gruda smokava i mijeh vina. 010 2SA 016 002 I reèe car Sivi: šta æe ti to? A Siva mu reèe: magarci su za èeljad carevu, da jašu, a hljebovi i voæe da jedu momci, a vino da pije ko se umori u pustinji. 010 2SA 016 003 A car mu reèe: a gdje je sin tvoga gospodara? Reèe Siva caru: eno ga, ostao je u Jerusalimu, jer reèe: danas æe mi dom Izrailjev vratiti carstvo oca mojega. 010 2SA 016 004 Tada reèe car Sivi: evo, tvoje je sve što je bilo Mefivostejevo. A Siva reèe: klanjam ti se, da naðem milost pred tobom, care gospodaru! 010 2SA 016 005 I doðe car David do Vaurima; a gle, izide odande jedan od roda doma Saulova, po imenu Simej, sin Girin, i iduæi psovaše. 010 2SA 016 006 I bacaše se kamenjem na Davida i na sluge cara Davida, kojemu i s desne i s lijeve strane bijaše sav narod i svi junaci. 010 2SA 016 007 A Simej ovako govoraše psujuæi: odlazi, odlazi, krvopijo i zlikovèe! 010 2SA 016 008 Obrati Gospod na tebe sve krvi doma Saulova, na èije si se mjesto zacario, i predade Gospod carstvo u ruke Avesalomu sinu tvojemu; eto te sada u tvom zlu, jer si krvopija. 010 2SA 016 009 Tada reèe caru Avisaj sin Serujin: zašto da psuje ovaj mrtvi pas cara gospodara mojega? Idem da mu skinem glavu. 010 2SA 016 010 Ali car reèe: šta je vama do mene, sinovi Serujini? neka psuje; jer mu je Gospod rekao: psuj Davida. Pa ko smije kazati: zašto tako èiniš? 010 2SA 016 011 Još reèe David Avisaju i svijem slugama svojim: eto, moj sin, koji je izašao od bedara mojih, traži dušu moju, a kako neæe ovaj sin Venijaminov? Ostavite ga neka psuje, jer mu je Gospod zapovjedio. 010 2SA 016 012 Da ako Gospod pogleda na nevolju moju, i vrati mi Gospod dobro za psovku njegovu današnju. 010 2SA 016 013 I tako David sa svojim ljudima iðaše svojim putem; a Simej iðaše pokraj gore prema njemu jednako psujuæi i bacajuæi se kamenjem na nj, i podižuæi prah. 010 2SA 016 014 I doðe car i sav narod što bijaše s njim, umorni, i odmoriše se ondje. 010 2SA 016 015 A Avesalom i sav narod Izrailjev doðoše u Jerusalim, i Ahitofel s njim. 010 2SA 016 016 A kad Husaj Arhijanin prijatelj Davidov doðe k Avesalomu, reèe Husaj Avesalomu: da živi car! da živi car! 010 2SA 016 017 A Avesalom reèe Husaju: taka li je ljubav tvoja prema prijatelju tvojemu? zašto nijesi otišao s prijateljem svojim? 010 2SA 016 018 A Husaj reèe Avesalomu: ne; nego koga je izabrao Gospod i ovaj narod i svi Izrailjci, njegov æu biti i kod njega æu ostati. 010 2SA 016 019 Svrh toga, kome bih služio? eda li ne sinu njegovu? kako sam služio ocu tvojemu, tako æu i tebi. 010 2SA 016 020 A Avesalom reèe Ahitofelu: svjetuj šta æemo èiniti. 010 2SA 016 021 A Ahitofel reèe Avesalomu: lezi s inoèama oca svojega, koje je ostavio da mu èuvaju kuæu, pa kad èuje sav Izrailj kako si se omrazio s ocem svojim, osiliæe ruka svjema koji su s tobom. 010 2SA 016 022 Tada razapeše Avesalomu šator na krovu, i Avesalom leže s inoèama oca svojega na vidiku svjemu Izrailju. 010 2SA 016 023 I svjet koji davaše Ahitofel u ono vrijeme bijaše kao da bi ko Boga upitao; taki bijaše svaki svjet Ahitofelov i u Davida i u Avesaloma. 010 2SA 017 001 Još reèe Ahitofel Avesalomu: da odaberem dvanaest tisuæa ljudi, pa da idem i tjeram Davida noæas. 010 2SA 017 002 Pa æu ga stignuti dok je umoran i iznemoglijeh ruku; i uplašiæu ga, te æe pobjeæi sav narod što je s njim, pa æu ubiti cara samoga. 010 2SA 017 003 I obratiæu sav narod k tebi; jer za onijem koga tražiš stoji da se svi vrate k tebi; tada æe se sav narod umiriti. 010 2SA 017 004 I to se uèini dobro Avesalomu i svijem starješinama Izrailjevijem. 010 2SA 017 005 Ali reèe Avesalom: dozovite i Husaja Arhijanina da èujemo što æe i on reæi. 010 2SA 017 006 A kad doðe Husaj k Avesalomu, reèe mu Avesalom govoreæi: tako i tako reèe Ahitofel; hoæemo li èiniti kako on reèe ili neæemo? kaži ti. 010 2SA 017 007 A Husaj reèe Avesalomu: nije dobar svjet što je sada svjetovao Ahitofel. 010 2SA 017 008 Još reèe Husaj: ti znaš oca svojega i ljude njegove da su hrabri i da su ljuta srca kao medvjedica kad joj otmu medvjediæe u polju; svrh toga, tvoj je otac ratnik, neæe noæiti s narodom. 010 2SA 017 009 Gle, on se je sada sakrio u kaku jamu ili na drugo kako mjesto. Pa ako u prvi mah koji od ovijeh poginu, ko god èuje svaki æe reæi: pobijen je narod koji prista za Avesalomom. 010 2SA 017 010 A tada æe najhrabriji, u kojih je srce kao srce lavovo, klonuti. Jer sav Izrailj zna da je tvoj otac junak i da su hrabri koji su s njim. 010 2SA 017 011 Zato ja svjetujem da skupiš k sebi sve Izrailjce od Dana do Virsaveje da ih bude kao pijeska na moru, pa ti glavom idi u boj. 010 2SA 017 012 Tada æemo poæi na nj, gdje bi se god nalazio, i napašæemo na nj kao što rosa pada na zemlju, da mu ne ostane nijedan od svijeh ljudi što su s njim. 010 2SA 017 013 Ako li uteèe u grad, sav narod Izrailjski neka donese uža pod onaj grad, pa æemo ga svuæi u potok, da se ni kamen ne naðe ondje. 010 2SA 017 014 Tada reèe Avesalom i svi Izrailjci: bolji je svjet Husaja Arhijanina nego svjet Ahitofelov. Jer Gospod bješe naredio da se razbije svjet Ahitofelov, koji bješe bolji, da bi Gospod navukao zlo na Avesaloma. 010 2SA 017 015 Potom reèe Husaj sveštenicima Sadoku i Avijataru: tako i tako svjetova Ahitofel Avesaloma i starješine Izrailjeve, a ja svjetovah tako i tako. 010 2SA 017 016 Nego brže pošljite, te javite Davidu i recite: nemoj noæas noæiti u polju u pustinji, nego prijeði prijeko, da ne bude proždrt car i sav narod što je s njim. 010 2SA 017 017 A Jonatan i Ahimas stajahu kod studenca Rogila, i doðe jedna sluškinja i kaza im, da bi otišli te javili caru Davidu; jer se ne smijahu pokazati ni uæi u grad. 010 2SA 017 018 Ali ih vidje jedan momak, te kaza Avesalomu; a oni obojica brže otidoše, i doðoše u Vaurim u kuæu jednoga èovjeka, koji imaše na dvoru studenac, te se spustiše u nj. 010 2SA 017 019 I žena uze i razastrije ponjavu povrh studenca, i povrh nje razasu prekrupu. I tako se ne dozna. 010 2SA 017 020 Jer doðoše sluge Avesalomove k onoj ženi u kuæu, i rekoše joj: gdje je Ahimas i Jonatan? A žena im reèe: otidoše preko potoka. Tako traživši i ne našavši vratiše se u Jerusalim. 010 2SA 017 021 A kad otidoše, oni ižljezoše iz studenca, i otidoše te javiše caru Davidu, i rekoše mu: ustanite i prijeðite brže preko vode; jer je tako i tako svjetovao Ahitofel na vas. 010 2SA 017 022 Tada usta David i sav narod što bijaše s njim, i prijeðoše preko Jordana prije zore, ne osta nijedan da ne prijeðe preko Jordana. 010 2SA 017 023 Ahitofel pak videæi gdje se ne uèini kako on svjetova, osedla svojega magarca, pa se podiže i otide kuæi svojoj, u svoj grad, i naredivši za svoju kuæu objesi se te umrije, i bi pogreben u grobu oca svojega. 010 2SA 017 024 A David doðe u Mahanajim; Avesalom pak prijeðe preko Jordana i sav Izrailj što bješe s njim. 010 2SA 017 025 I postavi Avesalom Amasu nad vojskom, na mjesto Joavovo; a Amasa bješe sin nekoga èovjeka po imenu Itre Izrailjca, koji obleža Avigeju kæer Nasovu, sestru Seruje matere Joavove. 010 2SA 017 026 I stade u oko Izrailj s Avesalomom u zemlji Galadovoj. 010 2SA 017 027 A kad doðe David u Mahanajim, Sovije sin Nasov iz Rave sinova Amonovijeh i Mahir sin Amilov iz Lodevara i Varzelaj od Galada iz Rogelima 010 2SA 017 028 Donesoše postelje i èaša i sudova zemljanijeh i pšenice i jeèma i brašna i prekrupe i boba i leæa i prženijeh zrna, 010 2SA 017 029 I meda i masla i ovaca i sira kravljega; donesoše Davidu i narodu što bješe s njim da jedu. Jer govorahu: narod je gladan i umoran i žedan u toj pustinji. 010 2SA 018 001 I prebroji David narod što bijaše s njim, i postavi im tisuænike i stotinike. 010 2SA 018 002 I predade David treæinu naroda Joavu, i treæinu Avisaju sinu Serujinu bratu Joavovu, i treæinu Itaju Getejinu. Pa onda reèe car narodu: i ja æu iæi s vama. 010 2SA 018 003 Ali narod reèe: nemoj ti iæi; jer i da pobjegnemo, neæe mariti za to; ili da nas pola izgine, neæe mariti za to; jer si ti sam kao nas deset tisuæa, zato je bolje da nam iz grada pomažeš. 010 2SA 018 004 A car im reèe: što vam se èini da je dobro uèiniæu. I car stade kod vrata, i sav narod izlažaše po sto i po tisuæu. 010 2SA 018 005 I zapovjedi car Joavu i Avisaju i Itaju, i reèe: èuvajte mi dijete Avesaloma. I sav narod èu kako car zapovjedi svijem vojvodama za Avesaloma. 010 2SA 018 006 I tako izide narod u polje pred Izrailja, i zametnu se boj u šumi Jefremovoj. 010 2SA 018 007 Ondje razbiše narod Izrailjev sluge Davidove, i mnogo izgibe ondje u onaj dan, dvadeset tisuæa. 010 2SA 018 008 Jer se boj raširi po svoj zemlji, i više proždrije naroda u onaj dan šuma nego što proždrije maè. 010 2SA 018 009 A Avesalom se sukobi sa slugama Davidovijem, i Avesalom jahaše na mazgi, i mazga naiðe pod granat veliki hrast, te on zape glavom za hrast i osta viseæi izmeðu neba i zemlje, a mazga ispod njega otrèa. 010 2SA 018 010 Vidjevši to jedan èovjek javi Joavu, i reèe: gle, vidjeh Avesaloma gdje visi o hrastu. 010 2SA 018 011 A Joav reèe èovjeku koji mu to kaza: gle, vidje, pa zašto ga ne ubi i ne svali ga na zemlju? Ja bih ti dao deset sikala srebra i jedan pojas. 010 2SA 018 012 A èovjek reèe Joavu: da mi je u rukama izmjereno tisuæu sikala srebra, ne bih digao ruke svoje na sina careva; jer smo èuli kako je car zapovjedio tebi i Avisaju i Itaju govoreæi: èuvajte mi svi dijete Avesaloma. 010 2SA 018 013 Ili da sam uèinio nevjeru na svoju dušu, ništa se ne može od cara zatajiti, i ti bi sam ustao na me. 010 2SA 018 014 A Joav reèe: neæu ja dangubiti s tobom. Pa uzev tri strijele u ruku, zastrijeli ih u srce Avesalomu, jošte živu o hrastu. 010 2SA 018 015 Potom opkoliše Avesaloma deset momaka, koji nošahu oružje Joavu, i biše ga i ubiše. 010 2SA 018 016 Tada Joav zatrubi u trubu, i narod presta goniti Izrailja, jer Joav ustavi narod. 010 2SA 018 017 I uzeše Avesaloma i baciše u šumi u veliku jamu, i nabacaše na nj vrlo veliku gomilu kamenja; a Izrailjci svi pobjegoše svaki k svome šatoru. 010 2SA 018 018 Avesalom pak bješe podigao sebi spomenik za života u dolini carskoj; jer govoraše: nemam sina, da se saèuva spomen imenu mojemu. I nazva onaj spomenik svojim imenom, koji se zove mjesto Avesalomovo do današnjega dana. 010 2SA 018 019 Tada reèe Ahimas sin Sadokov: da otrèim da odnesem glas caru, da ga je Gospod izbavio iz ruku neprijatelja njegovijeh. 010 2SA 018 020 A Joav mu reèe: nemoj danas biti glasnik, nego æeš javiti drugi dan; a danas nemoj nositi glasa, jer je sin carev poginuo. 010 2SA 018 021 Zatijem reèe Joav Husiju: idi, javi caru što si vidio. I pokloni se Husije Joavu, i otrèa. 010 2SA 018 022 A Ahimas sin Sadokov opet reèe Joavu: što mu drago, da trèim i ja za Husijem. Reèe Joav: što bi trèao, sine, kad nemaš dobra glasa? 010 2SA 018 023 Opet reèe: što mu drago, da trèim. Odgovori mu: a ti trèi. I otrèa Ahimas preèim putem, i preteèe Husija. 010 2SA 018 024 A David sjeðaše meðu dvojim vratima, i stražar izide na krov od vrata, na zid, i podigavši oèi svoje ugleda, a to jedan èovjek trèi. 010 2SA 018 025 Pa povika stražar i javi caru. A car reèe: ako je jedan, glas nosi. I onaj iðaše sve bliže. 010 2SA 018 026 Potom ugleda stražar drugoga èovjeka gdje trèi. I povika stražar k vrataru i reèe: evo još jedan, trèi sam. A car reèe: i on nosi glas. 010 2SA 018 027 I reèe stražar: trk prvoga èini mi se kao da je trk Ahimasa sina Sadokova. Reèe car: dobar je èovjek, i ide s dobrijem glasom. 010 2SA 018 028 Tada povika Ahimas i reèe caru: sretno! I pokloni se caru licem do zemlje, i reèe: da je blagosloven Gospod Bog tvoj, koji predade ljude koji podigoše ruke svoje na cara gospodara mojega. 010 2SA 018 029 A car mu reèe: je li zdravo dijete Avesalom? Odgovori Ahimas: vidio sam veliku vrevu, kad Joav posla slugu careva i mene slugu tvojega, ali ne znam šta bješe. 010 2SA 018 030 A car mu reèe: ukloni se, i stani tamo. I on se ukloni, i stade. 010 2SA 018 031 Tada, gle, doðe Husije i reèe: glas caru i gospodaru mojemu da te je Gospod izbavio danas iz ruku svijeh koji ustaše na te. 010 2SA 018 032 A car reèe Husiju: je li zdravo dijete Avesalom? A Husije reèe: neka neprijatelji gospodara mojega cara i koji god ustaju na te zla radi, neka proðu kao to dijete. 010 2SA 018 033 Tada se car sneveseli, i pope se u gornju klijet nad vratima, i stade plakati, a iduæi govoraše: sine moj Avesalome, sine moj, sine moj Avesalome! kamo da sam ja umro mjesto tebe! Avesalome sine moj, sine moj! 010 2SA 019 001 I javiše Joavu: evo car plaèe i tuži za Avesalomom. 010 2SA 019 002 I pobjeda onoga dana pretvori se u žalost svemu narodu, jer narod èu u onaj dan gdje govore: žali car sina svojega. 010 2SA 019 003 I narod se u onaj dan krijaše ulazeæi u grad kao što se krije narod koji se stidi kad pobjegne iz boja. 010 2SA 019 004 A car pokri lice svoje; i vikaše iza glasa: sine moj Avesalome! Avesalome sine moj, sine moj! 010 2SA 019 005 Tada uðe Joav k caru u kuæu, i reèe: posramio si danas sve sluge svoje, koje ti danas dušu saèuvaše, i sinovima tvojim i kæerima tvojim i ženama tvojim i inoèama tvojim. 010 2SA 019 006 Jer ljubiš one koji mrze na te, a mrziš na one koji te ljube; jer si pokazao danas da ne mariš za vojvode i za sluge; i vidim danas da bi ti milo bilo da je Avesalom živ a mi svi da smo izginuli. 010 2SA 019 007 Zato ustani sada, i izidi i progovori lijepo slugama svojim; jer zaklinjem se Gospodom, ako ne izideš, neæe nijedan ostati kod tebe ovu noæ, i to æe biti gore po te negoli sva zla koja su te snalazila od mladosti tvoje do sada. 010 2SA 019 008 Tada usta car, i sjede na vratima; i kazaše svemu narodu govoreæi: evo, sjedi car na vratima. I doðe sav narod pred cara. Ali Izrailjci bjehu pobjegli, svak u svoj šator. 010 2SA 019 009 I sav se narod svaðaše meðu sobom po svijem plemenima Izrailjevim govoreæi: car nas je izbavio iz ruku neprijatelja naših, i izbavio nas je iz ruku Filistejskih; a sada je pobjegao iz zemlje od Avesaloma. 010 2SA 019 010 Avesalom pak, kojega pomazasmo za cara nad sobom, pogibe u boju. Sada dakle zašto oklijevate te ne dovedete natrag cara? 010 2SA 019 011 Zato car David posla k Sadoku i Avijataru sveštenicima i poruèi: govorite starješinama Judinijem i recite: zašto vi da budete pošljednji koji æe cara natrag dovesti u kuæu njegovu? Jer govor svega Izrailja doðe do cara u kuæu njegovu. 010 2SA 019 012 Vi ste moja braæa, vi ste kost moja i tijelo moje. Zašto biste dakle bili pošljednji koji æe natrag dovesti cara? 010 2SA 019 013 Recite i Amasi: nijesi li kost moja i tijelo moje? Bog neka mi uèini tako i tako neka doda, ako mi ne budeš vojvoda dok si živ na mjesto Joava. 010 2SA 019 014 I skloni srca svijeh ljudi od roda Judina kao jednoga èovjeka, te poslaše k caru govoreæi: vrati se sa svijem slugama svojim. 010 2SA 019 015 I tako se car vrati, i doðe do Jordana; a Juda doðe do Galgala da srete cara i da ga prevede preko Jordana. 010 2SA 019 016 Pohitje i Simej sin Girin od Venijamina, koji bijaše iz Vaurima, i siðe s ljudima roda Judina na susret caru Davidu; 010 2SA 019 017 I tisuæa ljudi bješe s njim od roda Venijaminova; takoðer i Siva sluga doma Saulova s petnaest sinova svojih i dvadeset sluga svojih; i prijeðoše preko Jordana pred cara. 010 2SA 019 018 Preturiše i laðu da prevezu èeljad carevu i da uèine što bi mu bilo ugodno. A Simej sin Girin pade pred carem, kad šæaše da prijeðe preko Jordana, 010 2SA 019 019 I reèe caru: ne primi mi bezakonja, gospodaru moj, i ne pominji pakosti koju je uèinio sluga tvoj u onaj dan kad je car gospodar moj izašao iz Jerusalima; neka car ne misli o tom. 010 2SA 019 020 Jer sluga tvoj vidi da je zgriješio; i evo došao sam danas prvi iz svega doma Josifova da sretem cara gospodara svojega. 010 2SA 019 021 Ali odgovori Avisaj sin Serujin i reèe: eda li toga radi neæe poginuti Simej što je psovao pomazanika Gospodnjega? 010 2SA 019 022 A David reèe: šta je vama do mene, sinovi Serujini, te ste mi danas protivnici? zar æe danas poginuti ko u Izrailju? jer zar ne znam da sam danas postao car nad Izrailjem? 010 2SA 019 023 I reèe car Simeju: neæeš poginuti. I zakle mu se car. 010 2SA 019 024 Tako i Mefivostej sin Saulov doðe caru na susret; on pak ne opra nogu svojih, niti brade svoje oèešlja, ni opra haljine svoje od onoga dana kad otide car do dana kad se vrati s mirom. 010 2SA 019 025 I srete cara kad se vraæaše u Jerusalim; i reèe mu car: zašto ne poðe sa mnom, Mefivosteju? 010 2SA 019 026 A on reèe: caru gospodaru moj, prevari me sluga moj; jer sluga tvoj reèe: osedlaæu sebi magarca i uzjahaæu ga i poæi æu s carem; jer je hrom sluga tvoj. 010 2SA 019 027 I on opade slugu tvojega kod gospodara mojega cara; ali je car gospodar moj kao anðeo Božji; zato èini što ti je drago. 010 2SA 019 028 Jer sav dom oca mojega bijahu ljudi koji zaslužiše smrt pred carem gospodarem mojim, a ti posadi slugu svojega meðu one koji jedu za stolom tvojim. Pa kakvo imam još pravo, i kako se mogu još tužiti caru? 010 2SA 019 029 A car mu reèe: šta bi mi više govorio? kazao sam: ti i Siva podijelite njivu. 010 2SA 019 030 A Mefivostej reèe caru: neka uzme sve, kad se car gospodar moj vratio na miru u dom svoj. 010 2SA 019 031 I Varzelaj od Galada doðe iz Rogelima, i poðe s carem preko Jordana da ga prati preko Jordana. 010 2SA 019 032 A bješe Varzelaj vrlo star, bješe mu osamdeset godina, i hranjaše cara dok bijaše u Mahanajimu, jer bješe vrlo bogat èovjek. 010 2SA 019 033 I reèe car Varzelaju: hajde sa mnom; ja æu te hraniti kod sebe u Jerusalimu. 010 2SA 019 034 Ali Varzelaj reèe caru: koliko ima vijeka mojega, da idem s carem u Jerusalim? 010 2SA 019 035 Ima mi danas osamdeset godina; mogu li raspoznavati dobro i zlo? može li sluga tvoj kusom razlikovati što æe jesti i što æe piti? mogu li jošte slušati glas pjevaèima i pjevaèicama? i zašto bi sluga tvoj još bio na tegotu caru gospodaru mojemu? 010 2SA 019 036 Malo æe proæi sluga tvoj preko Jordana s carem; a zašto bi mi car tako naplatio? 010 2SA 019 037 Neka se sluga tvoj vrati, da umrem u svom gradu kod groba oca svojega i matere svoje. Nego evo, sluga tvoj Himam neka ide s carem gospodarem mojim, uèini njemu što ti bude drago. 010 2SA 019 038 A car reèe: neka ide sa mnom Himam; ja æu mu uèiniti što bude tebi drago, i što god zaišteš u mene, sve æu ti uèiniti. 010 2SA 019 039 I kad prijeðe sav narod preko Jordana i car prijeðe, cjelova car Varzelaja i blagoslovi ga, i on se vrati u mjesto svoje. 010 2SA 019 040 Otuda car otide u Galgal, i Himam otide s njim. I tako sav narod Judin doprati cara, i polovina naroda Izrailjeva. 010 2SA 019 041 A gle, svi ljudi Izrailjci doðoše k caru i rekoše mu: zašto te ukradoše braæa naša, ljudi Judini, i prevedoše preko Jordana cara i dom njegov i sve ljude Davidove s njim? 010 2SA 019 042 A svi ljudi od Jude odgovoriše ljudima od Izrailja: jer je car nama rod; pa što se srdite toga radi? jesmo li što pojeli caru? je li nas darom darivao? 010 2SA 019 043 Tada odgovoriše ljudi od Izrailja ljudima od Jude, i rekoše: mi imamo deset dijelova u cara, i Davidu smo više nego vi; zašto dakle ne mariste za nas? nijesmo li mi prvi govorili da dovedemo natrag cara svojega? Ali besjeda ljudi od Jude bješe tvrða od besjede ljudi od Izrailja. 010 2SA 020 001 A ondje se desi nevaljao èovjek, po imenu Seva sin Vihrijev, od Venijamina. On zatrubi u trubu i reèe: mi nemamo dijela s Davidom, ni našljedstva sa sinom Jesejevijem; svak u svoj šator, o Izrailju! 010 2SA 020 002 Tako svi Izrailjci otstupiše od Davida i otidoše za Sevom sinom Vihrijevim; ljudi pak od Jude držaše se cara svojega i otpratiše ga od Jordana do Jerusalima. 010 2SA 020 003 A kad car David doðe u kuæu svoju u Jerusalim, uze car deset žena inoèa, koje bješe ostavio da mu èuvaju kuæu, i metnu ih u zatvor, gdje ih hranjaše ali ne lijegaše s njima, nego ostaše zatvorene do smrti svoje i življahu kao udovice. 010 2SA 020 004 Potom reèe car Amasi: sazovi mi ljude od Jude do tri dana, i naði se i ti ovdje. 010 2SA 020 005 I otide Amasa da sazove narod Judin; ali se zabavi preko roka koji mu bješe odreðen. 010 2SA 020 006 A David reèe Avisaju: sad æe nam Seva sin Vihrijev èiniti gore nego Avesalom. Nego uzmi sluge gospodara svojega, i goni ga da ne naðe za se koji tvrd grad i ne umakne nam iz oèiju. 010 2SA 020 007 Tako izidoše za njim ljudi Joavovi, i Hereteji i Feleteji i svi junaci, izidoše iz Jerusalima da gone Sevu sina Vihrijeva. 010 2SA 020 008 I kad bijahu kod velikoga kamena u Gavaonu, srete ih Amasa. A Joav bijaše opasan preko haljine koju imaše na sebi, i ozgo bijaše pripasao maè uz bedricu u koricama. I kad poðe, maè mu ispade. 010 2SA 020 009 Tada reèe Joav Amasi: jesi li zdravo, brate? I dohvati se Joav desnom rukom svojom brade Amasi da ga cjeluje. 010 2SA 020 010 A Amasa ne uzimaše na um maèa, koji bijaše Joavu u ruci; a on ga udari njim pod peto rebro, i prosu mu crijeva na zemlju, te od jednoga udarca umrije. Potom Joav i Avisaj brat njegov otidoše u potjeru za Sevom sinom Vihrijevim. 010 2SA 020 011 A jedan od momaka Joavovijeh stade kod njega i reèe: ko ljubi Joava i ko je Davidov, za Joavom! 010 2SA 020 012 A Amasa se valjaše u svojoj krvi nasred puta. I videæi onaj èovjek gdje se ustavlja sav narod odvuèe Amasu s puta u polje i baci haljinu na nj, kad vidje gdje se ustavlja svaki ko naiðe na nj. 010 2SA 020 013 I kad bi uklonjen s puta proðoše svi za Joavom da tjeraju Sevu sina Vihrijeva. 010 2SA 020 014 I on proðe kroz sva plemena Izrailjeva do Avela i do Vetmahe sa svijem Viranima, koji se okupiše te iðahu za njim. 010 2SA 020 015 I došavši opkoliše ga u Avel-Vet-Masi, i iskopaše opkop oko grada tako da stajahu pred zidom; i sav narod što bješe s Joavom navaljivaše da obori zid. 010 2SA 020 016 Tada viknu jedna mudra žena iz grada: èujte, èujte! Kažite Joavu: pristupi ovamo da govorim s tobom. 010 2SA 020 017 A kad on pristupi k njoj, reèe žena: jesi li ti Joav? A on reèe: jesam. A ona reèe: poslušaj rijeèi sluškinje svoje. A on reèe: da èujem. 010 2SA 020 018 A ona reèe govoreæi: od starine se govori: valja pitati u Avelu. I tako se izvršivaše. 010 2SA 020 019 Ja sam jedan od mirnijeh i vjernijeh gradova u Izrailju, a ti hoæeš da zatreš grad, i to majku u Izrailju. Zašto hoæeš da proždreš našljedstvo Gospodnje? 010 2SA 020 020 A Joav odgovori i reèe: saèuvaj Bože! saèuvaj Bože! neæu da proždrem ni da raskopam. 010 2SA 020 021 Nije tako; nego jedan iz gore Jefremove, po imenu Seva sin Vihrijev, podigao je ruku svoju na cara Davida; dajte samo njega, pa æu otiæi od grada. A žena reèe Joavu: evo, glava njegova baciæe ti se preko zida. 010 2SA 020 022 I žena otide k svemu narodu s mudrošæu svojom; i otsjekoše glavu Sevi sinu Vihrijevu, i baciše je Joavu. A on zatrubi u trubu, te se razidoše od grada svak u svoj šator. A Joav se vrati u Jerusalim k caru. 010 2SA 020 023 A bijaše Joav nad svom vojskom Izrailjevom; a Venaja sin Jodajev bijaše nad Heretejima i Feletejima; 010 2SA 020 024 A Adoram bješe nad dancima; a Josafat sin Ahiludov bješe pametar; 010 2SA 020 025 Seja pisar; a Sadok i Avijatar sveštenici. 010 2SA 020 026 I Ira Jairanin bješe knez Davidu. 010 2SA 021 001 I bi glad za vremena Davidova tri godine zasopce. I David potraži lice Gospodnje; a Gospod mu reèe: to je sa Saula i s doma njegova krvnièkoga, što pogubi Gavaonjane. 010 2SA 021 002 Tada car sazva Gavaonjane i govori im. A Gavaonjani ne bjehu od sinova Izrailjevijeh, nego ostatak od Amoreja, kojima se bjehu zakleli sinovi Izrailjevi, ali Saul gledaše da ih pobije revnujuæi za sinove Izrailjeve i Judine. 010 2SA 021 003 I reèe David Gavaonjanima: šta da vam uèinim i èim da vas namirim, da blagoslovite dostojanje Gospodnje? 010 2SA 021 004 A Gavaonjani mu rekoše: ne tražimo ni srebra ni zlata od Saula ili od doma njegova, niti da se ko pogubi u Izrailju. A on reèe: šta dakle velite da vam uèinim? 010 2SA 021 005 Tada rekoše caru: ko nas je potro i radio da nas istrijebi, da nas ne bude nigdje u meðama Izrailjevijem, 010 2SA 021 006 Od njegovijeh sinova neka nam se da sedam ljudi da ih objesimo Gospodu u Gavaji Saula izbranika Gospodnjega. I reèe car: ja æu dati. 010 2SA 021 007 Ali car poštjede Mefivosteja sina Jonatana sina Saulova radi zakletve Gospodnje, koja bi meðu njima, meðu Davidom i Jonatanom sinom Saulovijem. 010 2SA 021 008 I uze car dva sina Resfe kæeri Ajine, koje rodi Saulu, Armonija i Mefivosteja, i pet sinova Mihale kæeri Saulove, koje rodi Adrilu sinu Varzelaja Meolaæanina. 010 2SA 021 009 I dade ih u ruke Gavaonjanima, a oni ih objesiše na gori pred Gospodom; i sva sedmorica pogiboše zajedno; a biše ubijeni prvijeh dana žetve, u poèetku jeèmene žetve. 010 2SA 021 010 A Resfa kæi Ajina uze vreæu, i prostrije po stijeni u poèetku žetve dokle ne pade na njih dažd s neba, i ne dadijaše pticama nebeskim da padaju na njih danju ni zvjerima poljskim noæu. 010 2SA 021 011 I javiše Davidu šta uèini Resfa kæi Ajina, inoèa Saulova. 010 2SA 021 012 I David otide te uze kosti Saulove i kosti Jonatana sina njegova od graðana u Javisu Galadovu, koji ih bijahu ukrali s ulice Vet-Sanske, gdje ih objesiše Filisteji kad ubiše Filisteji Saula na Gelvuji. 010 2SA 021 013 I odnese odande kosti Saulove i kosti Jonatana sina njegova, pa skupiše i kosti obješenijeh. 010 2SA 021 014 I pogreboše ih s kostima Saulovijem i Jonatana sina njegova u zemlji Venijaminovoj u Sili u grobu Kisa oca njegova, i uèiniše sve kako zapovjedi car. Tako se poslije toga umilostivi Gospod zemlji. 010 2SA 021 015 I nasta opet rat izmeðu Filisteja i Izrailja, i David otide sa slugama svojim, i biše se s Filistejima tako da David susta. 010 2SA 021 016 Tada Jesvi-Venov, koji bješe od sinova Rafajevijeh, i u koplju mu bješe trista sikala mjedi, i imaše novo oružje, šæaše da ubije Davida. 010 2SA 021 017 Ali mu pomože Avisaj sin Serujin, i udari Filistejina i ubi ga. Tada se zakleše ljudi Davidovi rekavši mu: neæeš više iæi s nama u boj da ne ugasiš vidjela Izrailjeva. 010 2SA 021 018 Poslije toga nasta opet rat s Filistejima u Govu; i tada Sivehaj Husaæanin ubi Safa, koji bijaše od sinova Rafajevih. 010 2SA 021 019 I opet nasta drugi rat u Govu s Filistejima; i tada Elhanan sin Jare-Oregimov Vitlejemac ubi brata Golijata Getejina, kojemu kopljaèa bješe kao vratilo. 010 2SA 021 020 I opet nasta rat u Gatu, gdje bijaše jedan èovjek vrlo visok, koji imaše po šest prsta na rukama i na nogama, svega dvadeset i èetiri, i on bijaše takoðer roda Rafajeva. 010 2SA 021 021 I ružaše Izrailja, te ga ubi Jonatan sin Same brata Davidova. 010 2SA 021 022 Ta èetvorica bijahu sinovi istoga Rafaja iz Gata, i pogiboše od ruke Davidove i od ruke sluga njegovijeh. 010 2SA 022 001 I izgovori David Gospodu rijeèi ove pjesme, kad ga izbavi Gospod iz ruku svijeh neprijatelja njegovijeh i iz ruke Saulove; 010 2SA 022 002 I reèe: Gospod je moja stijena i grad moj i izbavitelj moj. 010 2SA 022 003 Bog je stijena moja, u njega æu se uzdati, štit moj i rog spasenja mojega, zaklon moj i utoèište moje, spasitelj moj, koji me izbavlja od sile. 010 2SA 022 004 Prizivljem Gospoda, kojega valja hvaliti, i opraštam se neprijatelja svojih. 010 2SA 022 005 Jer obuzeše me smrtni bolovi, potoci nevaljalijeh ljudi uplašiše me. 010 2SA 022 006 Bolovi grobni opkoliše me, stegoše me zamke smrtne. (Sheol h7585) 010 2SA 022 007 U tjeskobi svojoj prizvah Gospoda, i k Bogu svojemu povikah, on èu iz dvora svojega glas moj, i vika moja doðe mu do ušiju. 010 2SA 022 008 Zatrese se i pokoleba se zemlja, temelji nebesima zadrmaše se i pomjeriše se, jer se on razgnjevi. 010 2SA 022 009 Podiže se dim iz nozdara njegovijeh i iz usta njegovijeh oganj koji proždire, živo ugljevlje otskakaše od njega. 010 2SA 022 010 Savi nebesa i siðe; a mrak bijaše pod nogama njegovijem. 010 2SA 022 011 I sjede na heruvima i poletje, i pokaza se na krilima vjetrnijem. 010 2SA 022 012 Od mraka naèini oko sebe šator, od mraènijeh voda, oblaka vazdušnijeh. 010 2SA 022 013 Od sijevanja pred njim goraše živo ugljevlje. 010 2SA 022 014 Zagrmje s nebesa Gospod, i višnji pusti glas svoj. 010 2SA 022 015 Pusti strijele svoje, i razmetnu ih; munje, i razasu ih. 010 2SA 022 016 Pokazaše se dubine morske, i otkriše se temelji vasiljenoj od prijetnje Gospodnje, od dihanja duha iz nozdara njegovijeh. 010 2SA 022 017 Tada pruži s visine ruku i uhvati me, izvuèe me iz vode velike. 010 2SA 022 018 Izbavi me od neprijatelja mojega silnoga i od mojih nenavidnika, kad bijahu jaèi od mene. 010 2SA 022 019 Ustaše na me u dan nevolje moje, ali mi Gospod bi potpora. 010 2SA 022 020 I izvede me na prostrano mjesto, izbavi me, jer sam mu mio. 010 2SA 022 021 Dade mi Gospod po pravdi mojoj, po èistoti ruku mojih dariva me. 010 2SA 022 022 Jer se držah putova Gospodnjih, i ne odmetnuh se Boga svojega. 010 2SA 022 023 Nego su svi zakoni njegovi preda mnom, i zapovijesti njegovijeh ne uklanjam od sebe. 010 2SA 022 024 I bih mu vjeran, i èuvah se od bezakonja svojega. 010 2SA 022 025 Dade mi Gospod po pravdi mojoj, po èistoti mojoj pred oèima njegovima. 010 2SA 022 026 Sa svetima postupaš sveto, s èovjekom vjernijem vjerno; 010 2SA 022 027 S èistijem èisto postupaš, a s nevaljalijem nasuprot njemu. 010 2SA 022 028 Jer pomažeš narodu nevoljnom, a na ponosite spuštaš oèi svoje i ponižavaš ih. 010 2SA 022 029 Ti si vidjelo moje, Gospode, i Gospod prosvjetljuje tamu moju. 010 2SA 022 030 S tobom razbijam vojsku, s Bogom svojim skaèem preko zida. 010 2SA 022 031 Put je Božji vjeran, rijeè Gospodnja èista. On je štit svjema koji se uzdaju u nj. 010 2SA 022 032 Jer ko je Bog osim Gospoda? i ko je stijena osim Boga našega? 010 2SA 022 033 Bog je krjepost moja i sila moja, i èini da mi je put bez mane. 010 2SA 022 034 Daje mi noge kao u jelena, i na visine moje stavlja me. 010 2SA 022 035 Uèi ruke moje boju, te lome luk mjedeni mišice moje. 010 2SA 022 036 Ti mi daješ štit spasenja svojega, i milost tvoja èini me velika. 010 2SA 022 037 Širiš korake moje poda mnom, te se ne omièu gležnji moji. 010 2SA 022 038 Tjeram neprijatelje svoje, i potirem ih, i ne vraæam se dokle ih ne istrijebim. 010 2SA 022 039 I istrebljujem ih, i obaram ih da ne mogu ustati, nego padaju pod noge moje. 010 2SA 022 040 Jer me ti opasuješ snagom za boj: koji ustanu na me, obaraš ih poda me. 010 2SA 022 041 Neprijatelja mojih pleæi ti mi obraæaš, i potirem nenavidnike svoje. 010 2SA 022 042 Obziru se, ali nema pomagaèa: vièu ka Gospodu, ali ih ne sluša. 010 2SA 022 043 Satirem ih kao prah zemaljski, kao blato po ulicama gazim ih i razmeæem. 010 2SA 022 044 Ti me izbavljaš od bune naroda mojega, èuvaš me da sam glava narodima; narod kojega ne poznavah služi mi. 010 2SA 022 045 Tuðini laskaju mi, èujuæi pokoravaju mi se. 010 2SA 022 046 Tuðini blijede, dršæu u gradovima svojim. 010 2SA 022 047 Živ je Gospod, i da je blagoslovena stijena moja. Da se uzvisi Bog, stijena spasenja mojega. 010 2SA 022 048 Bog, koji mi daje osvetu, i pokorava mi narode, 010 2SA 022 049 Koji me izvodi iz neprijatelja mojih, i podiže me nad one koji ustaju na me, i od èovjeka žestoka izbavlja me. 010 2SA 022 050 Toga radi hvalim te, Gospode, po narodima, i pojem imenu tvojemu, 010 2SA 022 051 Koji slavno izbavljaš cara svojega, i èiniš milost pomazaniku svojemu Davidu i sjemenu njegovu dovijeka. 010 2SA 023 001 A ovo su pošljednje rijeèi Davidove: Reèe David sin Jesejev, reèe èovjek koji bi postavljen visoko, pomazanik Boga Jakovljeva, i ljubak u pjesmama Izrailjevim: 010 2SA 023 002 Duh Gospodnji govori preko mene, i besjeda njegova bi na mojem jeziku. 010 2SA 023 003 Reèe Bog Izrailjev, kaza mi stijena Izrailjeva: koji vlada ljudima neka je pravedan, vladajuæi u strahu Božijem; 010 2SA 023 004 I biæe kao svjetlost jutrenja, kad sunce izlazi jutrom bez oblaka, i kao trava koja raste iz zemlje od svjetlosti iza dažda. 010 2SA 023 005 Ako i nije taki dom moj pred Bogom, ipak je uèinio zavjet vjeèan sa mnom, u svemu dobro ureðen i utvrðen. I to je sve spasenje moje i sva želja moja, ako i ne da da raste. 010 2SA 023 006 A bezakonici æe svikoliki biti kao trnje poèupani, koje se ne hvata rukom. 010 2SA 023 007 Nego ko hoæe da ga se dohvati, uzme gvožðe ili kopljaèu; i sažiže se ognjem na mjestu. 010 2SA 023 008 Ovo su imena junaka Davidovijeh: Josev-Vasevet Tahmonac prvi izmeðu trojice; njemu milina bi udariti s kopljem na osam stotina, i pobi ih ujedanput. 010 2SA 023 009 Za njim Eleazar sin Dodona sina Ahohova, izmeðu tri junaka koji bijahu s Davidom, i osramotiše Filisteje skupljene na boj, kad Izrailjci otidoše; 010 2SA 023 010 On se podiže, i bi Filisteje dokle mu se ruka ne umori i ukoèi se pri maèu; i Gospod dade veliko spasenje onaj dan, te se narod vrati za njim samo da pokupi plijen. 010 2SA 023 011 A za njim Sama sin Agejev Araranin; kad se Filisteji skupiše u gomilu, i ondje bješe njiva puna leæa, i narod pobježe od Filisteja, 010 2SA 023 012 Stade usred njive, i odbrani je, i pobi Filisteje, i Bog dade veliko spasenje. 010 2SA 023 013 I ta tri prva izmeðu trideset siðoše i doðoše o žetvi k Davidu u peæinu Odolamsku, kad vojska Filistejska stajaše u okolu u dolini Rafajskoj. 010 2SA 023 014 A David bijaše onda u gradu, i bješe onda straža Filistejska u Vitlejemu. 010 2SA 023 015 A David zaželje, i reèe: ko bi mi donio vode da pijem iz studenca Vitlejemskoga što je kod vrata! 010 2SA 023 016 Tada ona tri junaka prodriješe kroz oko Filistejski, i zahvatiše vode iz studenca Vitlejemskoga što je kod vrata, i donesoše i dadoše Davidu; ali on je ne htje piti, nego je proli pred Gospodom; 010 2SA 023 017 I reèe: ne daj Bože da bih to uèinio. Nije li to krv ovijeh ljudi, koji ne mareæi za život svoj idoše. I ne htje piti. To uèiniše ova tri junaka. 010 2SA 023 018 I Avisaj brat Joavov sin Serujin bješe prvi izmeðu trojice; on mahnu kopljem svojim na tri stotine, i pobi ih, i proslavi se meðu trojicom. 010 2SA 023 019 Izmeðu te trojice bješe najslavniji, i posta im poglavar; ali one trojice ne stiže. 010 2SA 023 020 I Venaja sin Jodajev, sin èovjeka junaka, velik djelima, iz Kavseila; on pogubi dva junaka Moavska, i sišav ubi lava u jami kad bješe snijeg. 010 2SA 023 021 On ubi i jednoga Misirca, znatna èovjeka; imaše Misirac koplje u ruci, a on izide na nj sa štapom, i istrže Misircu koplje iz ruke, i ubi ga njegovijem kopljem. 010 2SA 023 022 To uèini Venaja sin Jodajev, i bi slavan meðu ova tri junaka. 010 2SA 023 023 Bješe najslavniji izmeðu tridesetorice, ali one trojice ne stiže; i David ga postavi nad pratiocima svojim. 010 2SA 023 024 Asailo brat Joavov bješe meðu tridesetoricom, a to bjehu: Elhanan sin Dodonov iz Vitlejema, 010 2SA 023 025 Sama Aroðanin, Elika Aroðanin. 010 2SA 023 026 Helis Falæanin, Ira sin Ikisov Tekojanin, 010 2SA 023 027 Avijezer Anatoæanin, Mevunej Husaæanin, 010 2SA 023 028 Salmon Ahošanin, Maraj Netofaæanin, 010 2SA 023 029 Helev sin Vanin Netofaæanin, Itaj sin Rivejev iz Gavaje sinova Venijaminovih, 010 2SA 023 030 Venaja Piratonjanin, Idaj iz doline Gasa. 010 2SA 023 031 Avi-Alvon Arvaæanin, Azmavet Varumljanin, 010 2SA 023 032 Elijava Salvonjanin, Jonatan od sinova Jasinovih, 010 2SA 023 033 Sama Araranin, Ahijam sin Sararov Araranin, 010 2SA 023 034 Elifelet, sin Asveja Mahaæanina, Elijam sin Ahitofela Gilonjanina, 010 2SA 023 035 Esraj Karmilac, Farej Arvljanin, 010 2SA 023 036 Igal sin Natanov iz Sove, Vanija od Gada, 010 2SA 023 037 Selek Amonac, Naraj Viroæanin, koji nošaše oružje Joavu sinu Serujinu, 010 2SA 023 038 Ira Jetranin, Gariv Jetranin, 010 2SA 023 039 Urija Hetejin; svega trideset i sedam. 010 2SA 024 001 A Gospod se opet razgnjevi na Izrailja, i nadraži Davida na njih govoreæi: hajde izbroj Izrailja i Judu. 010 2SA 024 002 I reèe car Joavu, vojvodi svom: proði po svijem plemenima Izrailjevijem od Dana do Virsaveje, i izbrojte narod, da znam koliko ima naroda. 010 2SA 024 003 A Joav reèe caru: neka doda Gospod Bog tvoj k narodu koliko ga je sad još sto puta toliko, i da car gospodar moj vidi svojim oèima; ali zašto car gospodar moj hoæe to? 010 2SA 024 004 Ali rijeè careva bi jaèa od Joava i vojvoda; i otide Joav i vojvode od cara da prebroje narod Izrailjev. 010 2SA 024 005 I prešavši preko Jordana stadoše u oko u Aroiru, s desne strane grada, koji je na sredini potoka Gadova, i kod Jazira. 010 2SA 024 006 Potom doðoše u Galad, i u donju zemlju Odsiju, a odatle otidoše u Dan-Jan i u okolinu Sidonsku. 010 2SA 024 007 Potom doðoše do grada Tira i u sve gradove Jevejske i Hananejske; i otidoše na južnu stranu Judinu u Virsaveju. 010 2SA 024 008 I obišavši svu zemlju vratiše se u Jerusalim poslije devet mjeseci i dvadeset dana. 010 2SA 024 009 I Joav dade caru broj prepisanoga naroda; i bješe od Izrailja osam stotina tisuæa ljudi za vojsku koji mahahu maèem, a ljudi od Jude pet stotina tisuæa. 010 2SA 024 010 Tada Davida taknu u srce, pošto prebroji narod, i reèe David Gospodu: sagriješih veoma što to uradih. Ali, Gospode, uzmi bezakonje sluge svojega, jer veoma ludo radih. 010 2SA 024 011 A kad David usta ujutru, doðe rijeè Gospodnja Gadu proroku, koji bijaše Davidu vidjelac, i reèe: 010 2SA 024 012 Idi i kaži Davidu: ovako veli Gospod: troje ti dajem, izberi jedno da ti uèinim. 010 2SA 024 013 I doðe Gad k Davidu, i kaza mu govoreæi: hoæeš li da bude sedam gladnijeh godina u zemlji tvojoj, ili da bježiš tri mjeseca od neprijatelja svojih i oni da te gone, ili da bude tri dana pomor u tvojoj zemlji? Sad promisli i gledaj šta æu odgovoriti onome koji me je poslao. 010 2SA 024 014 A David reèe Gadu: u tjeskobi sam ljutoj; ali neka zapadnemo Gospodu u ruke, jer je milost njegova velika; a ljudima da ne zapadnem u ruke. 010 2SA 024 015 I tako pusti Gospod pomor na Izrailja od jutra do odreðenoga vremena, i pomrije naroda od Dana do Virsaveje sedamdeset tisuæa ljudi. 010 2SA 024 016 A kad anðeo pruži ruku svoju na Jerusalim da ga ubija, sažali se Gospodu sa zla, i reèe anðelu koji ubijaše narod: dosta, spusti ruku. A anðeo Gospodnji bijaše kod gumna Orne Jevusejina. 010 2SA 024 017 A David kad vidje anðela gdje bije narod, progovori i reèe Gospodu: evo, ja sam zgriješio, ja sam zlo uèinio, a te ovce što su uèinile? neka se ruka tvoja obrati na mene i na dom oca mojega. 010 2SA 024 018 Potom opet doðe Gad k Davidu isti dan, i reèe mu: idi, naèini Gospodu oltar na gumnu Orne Jevusejina. 010 2SA 024 019 I otide David po rijeèi Gadovoj, kako Gospod zapovjedi. 010 2SA 024 020 Tada Orna obazrevši se ugleda cara i sluge njegove gdje idu k njemu; i otide Orna i pokloni se caru licem do zemlje, 010 2SA 024 021 I reèe: što je došao car gospodar moj sluzi svojemu? A David reèe: da kupim od tebe to gumno, da naèinim na njemu oltar Gospodu da bi prestao pomor u narodu. 010 2SA 024 022 A Orna reèe Davidu: neka uzme car gospodar moj i prinese na žrtvu što mu je volja; evo volova za žrtvu paljenicu, i kola i jarmova volujskih za drva. 010 2SA 024 023 Sve to davaše caru Orna kao car, i reèe Orna caru: Gospod Bog tvoj neka te milostivo primi. 010 2SA 024 024 A car reèe Orni: ne; nego æu kupiti od tebe po cijeni, niti æu prinijeti Gospodu Bogu svojemu žrtve paljenice poklonjene. I tako kupi David gumno i volove za pedeset sikala srebra. 010 2SA 024 025 I ondje naèini David oltar Gospodu, i prinese žrtve paljenice i žrtve zahvalne. I Gospod se umilostivi zemlji, i presta pomor u Izrailju. # # BOOK 011 1KI 1 Kings 1 Kraljevima 011 1KI 001 001 A car David ostarje i bi vremenit, i koliko ga pokrivahu haljinama ne mogaše se zagrijati. 011 1KI 001 002 Tada mu rekoše sluge njegove: neka potraže caru gospodaru našemu mladu djevojku, pa ona neka stoji pred carem i dvori ga, i na krilu neka mu spava, da se zagrijeva car gospodar naš. 011 1KI 001 003 I potražiše lijepu djevojku po svijem krajevima Izrailjskim, i naðoše Avisagu Sunamku, te je dovedoše caru. 011 1KI 001 004 A ta djevojka bijaše vrlo lijepa, i dvoraše cara i služaše mu: ali je car ne pozna. 011 1KI 001 005 A Adonija sin Agitin podiže se govoreæi: ja æu biti car. I nabavi sebi kola i konjika, i pedeset ljudi koji trèahu pred njim. 011 1KI 001 006 I otac ga nigda ne nakara, niti mu reèe: zašto radiš tako? A on bješe vrlo lijep, i mati ga rodi iza Avesaloma. 011 1KI 001 007 I dogovaraše se s Joavom sinom Serujinim i s Avijatarom sveštenikom, koji pomagahu Adoniji. 011 1KI 001 008 Ali Sadok sveštenik i Venaja sin Jodajev i Natan prorok i Semej i Rej i junaci Davidovi ne pristaše za Adonijom. 011 1KI 001 009 Tada nakla Adonija ovaca i volova i ugojene stoke kod kamena Zoeleta, koji je kod izvora Rogila, i pozva svu braæu svoju, sinove careve, i sve ljude od Jude, sluge careve; 011 1KI 001 010 Ali ne pozva Natana proroka, ni Venaje, ni ostalijeh junaka, ni Solomuna brata svojega. 011 1KI 001 011 Tada reèe Natan Vitsaveji materi Solomunovoj govoreæi: jesi li èula da se zacario Adonija sin Agitin? a gospodar naš David ne zna. 011 1KI 001 012 Nego sada hajde, ja æu te svjetovati kako æeš izbaviti dušu svoju i dušu sina svojega Solomuna. 011 1KI 001 013 Hajde, otidi k caru Davidu i reci mu: nijesi li se ti, gospodaru moj care, zakleo sluškinji svojoj govoreæi: Solomun sin tvoj biæe car poslije mene, i on æe sjedjeti na prijestolu mojem? Zašto se dakle zacari Adonija? 011 1KI 001 014 I gle, dok ti još budeš ondje govoreæi s carem, ja æu doæi za tobom, i dopuniæu tvoje rijeèi. 011 1KI 001 015 I tako uðe Vitsaveja k caru u klijet. A car bijaše vrlo star; i Avisaga Sunamka dvoraše ga. 011 1KI 001 016 I savivši se Vitsaveja pokloni se caru; a car joj reèe: šta æeš? 011 1KI 001 017 A ona mu reèe: gospodaru moj, ti si se zakleo Gospodom Bogom svojim sluškinji svojoj: Solomun sin tvoj biæe car poslije mene, i on æe sjedjeti na prijestolu mojem. 011 1KI 001 018 A sada evo Adonija se zacari, a ti, gospodaru moj care, i ne znaš. 011 1KI 001 019 Naklao je volova i ugojene stoke i ovaca mnogo, i pozvao sve sinove careve, i Avijatara sveštenika i Joava vojvodu; a Solomuna sluge tvojega nije pozvao. 011 1KI 001 020 Sada, care gospodaru moj, oèi su svega Izrailja uprte u tebe, da im kažeš ko æe sjesti na prijesto tvoj, gospodaru moj care, poslije tebe. 011 1KI 001 021 Inaèe kad gospodar moj car poèine kod otaca svojih, biæemo ja i sin moj Solomun krivi. 011 1KI 001 022 I gle, dok ona još govoraše caru, doðe prorok Natan. 011 1KI 001 023 I javiše caru govoreæi: evo Natana proroka. I on stupivši pred cara pokloni se caru licem do zemlje. 011 1KI 001 024 I reèe Natan: care, gospodaru moj, jesi li ti kazao: Adonija æe biti car poslije mene, i on æe sjedjeti na prijestolu mojem? 011 1KI 001 025 Jer otide danas i nakla volova i ugojene stoke i ovaca mnogo, i pozva sve sinove careve i vojvode i Avijatara sveštenika; i eno jedu i piju s njim i govore: da živi car Adonija. 011 1KI 001 026 Mene pak, sluge tvojega, ne pozva, ni Sadoka sveštenika, ni Venaje sina Jodajeva, ni Solomuna sluge tvojega. 011 1KI 001 027 Je li to car gospodar moj naredio? ne kazav sluzi svojemu ko æe sjesti na prijesto gospodara mojega cara poslije njega. 011 1KI 001 028 A car David odgovori i reèe: zovite mi Vitsaveju. I ona doðe pred cara, i stade pred carem. 011 1KI 001 029 Tada se zakle car govoreæi: tako da je živ Gospod, koji je izbavio dušu moju od svake nevolje, 011 1KI 001 030 Kako sam ti se zakleo Gospodom Bogom Izrailjevim rekavši: Solomun sin tvoj biæe car poslije mene, i on æe sjedjeti na prijestolu mojem mjesto mene, tako æu uèiniti danas. 011 1KI 001 031 Tada Vitsaveja savi se licem do zemlje i pokloni se caru, pa reèe: da živi gospodar moj car David dovijeka! 011 1KI 001 032 Potom reèe car David: zovite mi Sadoka sveštenika i Natana proroka i Venaju sina Jodajeva. I oni doðoše pred cara. 011 1KI 001 033 A car im reèe: uzmite sa sobom sluge gospodara svojega, i posadite Solomuna sina mojega na moju mazgu i odvedite ga do Giona; 011 1KI 001 034 I neka ga ondje Sadok sveštenik i Natan prorok pomažu za cara nad Izrailjem, i zatrubite u trubu i recite: da živi car Solomun! 011 1KI 001 035 Potom se vratite za njim, i on neka doðe i sjede na prijesto moj i caruje mjesto mene; jer sam njega odredio da bude voð Izrailju i Judi. 011 1KI 001 036 A Venaja sin Jodajev odgovori caru i reèe: amin! neka tako reèe Gospod Bog gospodara mojega cara. 011 1KI 001 037 Kako je Gospod bio s gospodarem mojim carem tako neka bude i sa Solomunom, i neka podigne prijesto njegov još više nego prijesto gospodara mojega cara Davida. 011 1KI 001 038 I tako otide Sadok sveštenik i Natan prorok i Venaja sin Jodajev i Hereteji i Feleteji, i posadiše Solomuna na mazgu cara Davida i odvedoše ga do Giona. 011 1KI 001 039 I Sadok sveštenik uze rog s uljem iz šatora, i pomaza Solomuna. Potom zatrubiše u trubu i sav narod reèe: da živi car Solomun! 011 1KI 001 040 I sav narod poðe za njim, i narod sviraše u svirale i veseljaše se veoma da se zemlja razlijegaše od vike njihove. 011 1KI 001 041 I zaèu Adonija i sve zvanice koje bijahu s njim, pošto jedoše; zaèu i Joav glas trubni, pa reèe: kaka je to vika i vreva u gradu? 011 1KI 001 042 I dokle on još govoraše, gle, doðe Jonatan sin Avijatara sveštenika; i Adonija mu reèe: hodi, jer si junak i nosiš dobre glase. 011 1KI 001 043 A Jonatan odgovori i reèe Adoniji: ta, gospodar naš car David postavi Solomuna carem. 011 1KI 001 044 Jer car posla s njim Sadoka sveštenika i Natana proroka i Venaju sina Jodajeva, i Hereteje i Feleteje, i posadiše ga na carevu mazgu. 011 1KI 001 045 I pomazaše ga Sadok sveštenik i Natan prorok kod Giona za cara, i otidoše odande veseleæi se tako da je grad uzavreo; to je vika koju èuste. 011 1KI 001 046 I Solomun je veæ sjeo na carski prijesto. 011 1KI 001 047 I došle su sluge careve, i blagosloviše gospodara našega cara Davida govoreæi: da Bog proslavi ime Solomunovo još veæma nego tvoje, i prijesto njegov da podigne još više nego tvoj. I pokloni se car na postelji svojoj. 011 1KI 001 048 Još ovako reèe car: da je blagosloven Gospod Bog Izrailjev, koji dade danas ko æe sjedjeti na prijestolu mojemu, da vide moje oèi. 011 1KI 001 049 Tada se prepadoše, i ustaše sve zvanice Adonijine, i otidoše svak svojim putem. 011 1KI 001 050 A Adonija bojeæi se Solomuna usta i otide, i uhvati se za rogove oltaru. 011 1KI 001 051 I javiše Solomunu govoreæi: eno, Adonija se uplašio od cara Solomuna, i eno ga, uhvatio se za rogove oltaru, i veli: neka mi se zakune car Solomun da neæe ubiti sluge svojega maèem. 011 1KI 001 052 A Solomun reèe: ako bude pošten èovjek, ni dlaka s glave njegove neæe pasti na zemlju; ali ako se naðe zlo na njemu, poginuæe. 011 1KI 001 053 I tako posla car Solomun, te ga dovedoše od oltara; i kad doðe, pokloni se caru Solomunu; a Solomun mu reèe: idi kuæi svojoj. 011 1KI 002 001 A kad doðe vrijeme Davidu da umre, zapovjedi Solomunu sinu svojemu govoreæi: 011 1KI 002 002 Ja idem kuda ide sve na zemlji; a ti budi hrabar i budi èovjek. 011 1KI 002 003 I drži što ti je Gospod Bog tvoj zapovjedio da držiš, hodeæi putovima njegovim i držeæi uredbe njegove i zapovijesti njegove i zakone njegove i svjedoèanstva njegova, kako je napisano u zakonu Mojsijevu, da bi napredovao u svemu što uzradiš i za èim se god okreneš, 011 1KI 002 004 Da bi Gospod ispunio rijeè svoju koju mi je rekao govoreæi: ako uspaze sinovi tvoji na put svoj hodeæi preda mnom vjerno, svijem srcem svojim i svom dušom svojom, tada ti neæe nestati èovjeka na prijestolu Izrailjevu. 011 1KI 002 005 A ti znaš šta mi je uèinio Joav sin Serujin, šta je uèinio dvjema vojvodama Izrailjevijem, Aveniru sinu Nirovu i Amasi sinu Jeterovu, koje ubi prolivši u miru krv kao u ratu, i okalja krvlju kao u ratu pojas svoj oko sebe, i obuæu svoju na nogu. 011 1KI 002 006 Uèini dakle po mudrosti svojoj, i nemoj dati da se sijeda glava njegova spusti s mirom u grob. (Sheol h7585) 011 1KI 002 007 Sinovima pak Varzelaja od Galada uèini milost, i neka budu meðu onima koji jedu za tvojim stolom, jer su tako došli k meni kad sam bježao od Avesaloma brata tvojega. 011 1KI 002 008 I eto, kod tebe je Simej sin Girin od Venijamina iz Vaurima, koji me je ljuto ružio kad iðah u Mahanajim; ali mi doðe na susret na Jordan, i zakleh mu se Gospodom rekavši: neæu te ubiti maèem. 011 1KI 002 009 Ali mu ti nemoj oprostiti, jer si mudar èovjek i znaæeš šta æeš mu uèiniti, da opraviš sijedu glavu njegovu s krvlju u grob. (Sheol h7585) 011 1KI 002 010 Tako poèinu David kod otaca svojih, i bi pogreben u gradu Davidovu. 011 1KI 002 011 A carova David nad Izrailjem èetrdeset godina: u Hevronu carova sedam godina, a u Jerusalimu carova trideset i tri godine. 011 1KI 002 012 I Solomun sjede na prijesto Davida oca svojega, i carstvo se njegovo utvrdi jako. 011 1KI 002 013 Tada doðe Adonija sin Agitin k Vitsaveji materi Solomunovoj; a ona reèe: jesi li dobro došao? A on reèe: dobro. 011 1KI 002 014 Potom reèe: imam nešto da ti kažem. A ona reèe: govori. 011 1KI 002 015 Tada reèe: ti znaš da je moje bilo carstvo, i da je u mene bio upro oèi sav Izrailj da ja budem car; ali se carstvo prenese i dopade bratu mojemu, jer mu ga Gospod dade. 011 1KI 002 016 Zato te sada molim za jedno; nemoj me odbiti. A ona mu reèe: govori. 011 1KI 002 017 A on reèe: govori caru Solomunu, jer ti on neæe odbiti, neka mi da za ženu Avisagu Sunamku. 011 1KI 002 018 A Vitsaveja reèe: dobro, ja æu govoriti caru za te. 011 1KI 002 019 I doðe Vitsaveja k caru Solomunu da mu govori za Adoniju; a car usta i srete je i pokloniv joj se sjede na svoj prijesto, i zapovjedi te namjestiše stolicu materi njegovoj, i ona sjede njemu s desne strane. 011 1KI 002 020 Tada ona reèe: iskala bih od tebe jednu malu stvar, nemoj me odbiti. A car joj reèe: išti, majko, neæu te odbiti. 011 1KI 002 021 Ona reèe: podaj Avisagu Sunamku Adoniji bratu svojemu za ženu. 011 1KI 002 022 A car Solomun odgovori materi svojoj i reèe: zašto išteš Avisagu Sunamku za Adoniju? išti i carstvo za nj, jer je on brat moj stariji i ima uza se Avijatara sveštenika i Joava sina Serujina. 011 1KI 002 023 I zakle se car Solomun Gospodom govoreæi: tako da mi uèini Bog i tako da doda, sebi na smrt kaza to Adonija danas. 011 1KI 002 024 I zato, tako da je živ Gospod, koji me je utvrdio i posadio me na prijestolu Davida oca mojega, i koji mi je naèinio kuæu kao što je rekao, danas æe poginuti Adonija. 011 1KI 002 025 I posla car Solomun Venaju sina Jodajeva, koji uloži na nj, te pogibe. 011 1KI 002 026 A Avijataru svešteniku reèe car: idi u Anatot na njivu svoju, jer si zaslužio smrt, ali te neæu danas pogubiti, jer si nosio kovèeg Gospodnji pred Davidom ocem mojim i podnosio si sve nevolje koje je podnosio otac moj. 011 1KI 002 027 Tako Solomun svrgne Avijatara da ne bude sveštenik Gospodnji, da ispuni rijeè Gospodnju što reèe u Silomu za dom Ilijev. 011 1KI 002 028 I ovaj glas doðe do Joava; a Joav bješe pristao za Adonijom, premda za Avesalomom ne bješe pristao; i uteèe Joav u šator Gospodnji i uhvati se za rogove oltaru. 011 1KI 002 029 I javiše caru Solomunu: Joav uteèe u šator Gospodnji, i eno ga kod oltara. A Solomun posla Venaju sina Jodajeva govoreæi: idi, uloži na nj. 011 1KI 002 030 I ušav Venaja u šator Gospodnji reèe mu: car je kazao: izidi. A on reèe: neæu; nego ovdje hoæu da umrem. A Venaja javi caru govoreæi: tako reèe Joav i tako mi odgovori. 011 1KI 002 031 A car mu reèe: uèini kako je rekao, uloži na nj, i pogrebi ga, i skini s mene i s doma oca mojega krv pravu koju je prolio Joav. 011 1KI 002 032 I neka Gospod obrati krv njegovu na njegovu glavu, što uloži na dva èovjeka pravednija i bolja od sebe, i ubi ih maèem bez znanja oca mojega Davida: Avenira sina Nirova vojvodu Izrailjeva i Amasu sina Jeterova vojvodu Judina; 011 1KI 002 033 Neka se dakle krv njihova vrati na glavu Joavovu i na glavu sjemena njegova dovijeka; a Davidu i sjemenu njegovu i domu njegovu i prijestolu njegovu neka bude mir dovijeka od Gospoda. 011 1KI 002 034 I otide Venaja sin Jodajev, i uloži na nj i pogubi ga, i bi pogreben kod kuæe svoje u pustinji. 011 1KI 002 035 Tada postavi car Venaju sina Jodajeva na njegovo mjesto nad vojskom, a Sadoka sveštenika postavi car na mjesto Avijatarovo. 011 1KI 002 036 Potom posla car i dozva Simeja, i reèe mu: sagradi sebi kuæu u Jerusalimu, pa tu sjedi, i ne izlazi odatle nikuda. 011 1KI 002 037 Jer u koji dan izideš i prijeðeš preko potoka Kedrona, znaj zacijelo da æeš poginuti, i krv æe tvoja pasti na tvoju glavu. 011 1KI 002 038 A Simej reèe caru: dobra je ta rijeè; kako je rekao gospodar moj car, tako æe uèiniti sluga tvoj. I sjedje Simej u Jerusalimu dugo vremena. 011 1KI 002 039 Ali se dogodi poslije tri godine, te utekoše dvije sluge Simejeve k Ahisu sinu Mašinu caru Gatskom. I bi javljeno Simeju: eno ti slugu u Gatu. 011 1KI 002 040 Tada usta Simej, i osamari svoga magarca, i otide u Gat k Ahisu da traži sluge svoje. I vrati se Simej, i dovede natrag sluge svoje iz Gata. 011 1KI 002 041 I javiše Solomunu da je Simej bio otišao iz Jerusalima u Gat, i da se vratio. 011 1KI 002 042 Tada car poslav dozva Simeja, i reèe mu: nijesam li te zakleo Gospodom i nijesam li ti tvrdo rekao: u koji dan izideš kuda mu drago, znaj zacijelo da æeš poginuti? I ti mi reèe: dobra je ta rijeè koju èuh. 011 1KI 002 043 Zašto dakle nijesi držao zakletve Gospodnje i zapovijesti koju sam ti zapovjedio? 011 1KI 002 044 Potom reèe car Simeju: ti znaš sve zlo za koje zna srce tvoje, što si uèinio Davidu ocu mojemu; Gospod vraæa tvoje zlo na tvoju glavu. 011 1KI 002 045 A car æe Solomun biti blagosloven i prijesto Davidov utvrðen pred Gospodom dovijeka. 011 1KI 002 046 I zapovjedi car Venaji sinu Jodajevu, te izide i uloži na nj, te pogibe. I carstvo se utvrdi u ruci Solomunovoj. 011 1KI 003 001 A Solomun se oprijatelji s Faraonom carem Misirskim, i oženi se kæerju Faraonovom, i dovede je u grad Davidov dokle ne dovrši svoj dom i dom Gospodnji i zid oko Jerusalima. 011 1KI 003 002 Ali narod prinošaše žrtve na visinama; jer još ne bješe sazidan dom imenu Gospodnjemu do tada. 011 1KI 003 003 A Solomun ljubljaše Gospoda hodeæi po uredbama oca svojega Davida, samo što na visinama prinošaše žrtve i kaðaše. 011 1KI 003 004 Zato otide car u Gavaon da ondje prinese žrtvu, jer to bijaše velika visina; i Solomun prinese tisuæu žrtava paljenica na onom oltaru. 011 1KI 003 005 I javi se Gospod Solomunu u Gavaonu noæu u snu, i reèe Bog: išti što hoæeš da ti dam. 011 1KI 003 006 A Solomun reèe: ti si uèinio veliku milost sluzi svojemu Davidu ocu mojemu, kao što je hodio pred tobom vjerno i pravedno i s pravijem srcem prema tebi; i saèuvao si mu ovu veliku milost, te mu dao sina da sjedi na prijestolu njegovu, kao što se vidi danas. 011 1KI 003 007 I tako, Gospode Bože moj, ti si postavio slugu svojega carem na mjesto Davida oca mojega, a ja sam mlad, niti znam polaziti ni dolaziti. 011 1KI 003 008 I tvoj je sluga meðu narodom tvojim, koji si izabrao, narodom velikim, koji se ne može izbrojiti ni proraèunati od množine. 011 1KI 003 009 Daj dakle sluzi svojemu srce razumno da može suditi narodu tvojemu i raspoznavati dobro i zlo. Jer ko može suditi narodu tvojemu tako velikom? 011 1KI 003 010 I bi milo Gospodu što Solomun to zaiska. 011 1KI 003 011 I reèe mu Bog: kad to išteš, a ne išteš duga života niti išteš blaga niti išteš duša neprijatelja svojih nego išteš razuma da umiješ suditi; 011 1KI 003 012 Evo uèinih po tvojim rijeèima; evo ti dajem srce mudro i razumno da takoga kakav si ti ni prije tebe nije bilo niti æe poslije tebe nastati taki kakav si ti. 011 1KI 003 013 A svrh toga dajem ti i što nijesi iskao, i blago i slavu, da takoga kakav æeš ti biti neæe biti meðu carevima svega vijeka tvojega. 011 1KI 003 014 I ako uzideš mojim putovima držeæi uredbe moje i zapovijesti moje, kao što je išao David otac tvoj, produljiæu dane tvoje. 011 1KI 003 015 Tada se probudi Solomun, i gle, ono bješe san. I doðe u Jerusalim, i stavši pred kovèeg zavjeta Gospodnjega prinese žrtve paljenice i žrtve zahvalne, i poèasti sve sluge svoje. 011 1KI 003 016 Tada doðoše dvije žene kurve k caru, i stadoše pred njim. 011 1KI 003 017 I reèe jedna žena: ah, gospodaru; ja i ova žena sjedimo u jednoj kuæi, i porodih se kod nje u istoj kuæi. 011 1KI 003 018 A treæi dan poslije moga poroðaja porodi se i ova žena, i bijasmo zajedno i ne bijaše niko drugi s nama u kuæi, samo nas dvije bijasmo u kuæi. 011 1KI 003 019 I umrije sin ove žene noæas, jer ona leže na nj. 011 1KI 003 020 Pa ustavši u po noæi uze sina mojega iskraj mene, kad sluškinja tvoja spavaše, i stavi ga sebi u naruèje, a svoga sina mrtvoga stavi meni u naruèje. 011 1KI 003 021 A kad ustah ujutru da podojim sina svojega, a to, mrtav; ali kad razgledah ujutru, a to, ne bješe moj sin, kojega ja rodih. 011 1KI 003 022 Tada reèe druga žena: nije tako; nego je moj sin ovaj živi, a tvoj je sin onaj mrtvi. Ali ona reèe: nije tako, nego je tvoj sin onaj mrtvi, a moj je sin ovaj živi. Tako govorahu pred carem. 011 1KI 003 023 A car reèe: ova kaže: ovaj je živi moj sin, a tvoj je sin ovaj mrtvi; a ona kaže: nije tako, nego je tvoj sin onaj mrtvi, a moj je sin ovaj živi. 011 1KI 003 024 I reèe car: dajte mi maè. I donesoše maè pred cara. 011 1KI 003 025 Tada reèe car: rasijecite živo dijete na dvoje, i podajte polovinu jednoj i polovinu drugoj. 011 1KI 003 026 Tada žena kojoj sin bješe živi reèe caru, jer joj se uskoleba utroba za sinom: ah, gospodaru, podajte njojzi dijete živo, a nemojte ga ubijati. A ona reèe: neka ne bude ni meni ni tebi, rasijecite ga. 011 1KI 003 027 Tada odgovori car i reèe: podajte onoj živo dijete, nemojte ga ubiti, ona mu je mati. 011 1KI 003 028 I sav Izrailj èu sud koji izreèe car, i pobojaše se cara; jer vidješe da je u njemu mudrost Božija da sudi. 011 1KI 004 001 A car Solomun carovaše nad svijem Izrailjem. 011 1KI 004 002 A ovo bijahu knezovi njegovi: Azarija, sin Sadokov, namjesnik; 011 1KI 004 003 Elioref i Ahija, sinovi Sisini, pisari; Josafat, sin Ahiludov, pametar; 011 1KI 004 004 Venaja, sin Jodajev, vojvoda; a Sadok i Avijatar sveštenici; 011 1KI 004 005 A Azarija, sin Natanov, bješe nad pristavima; a Zavud, sin Natanov, prvi vijeænik, prijatelj carev; 011 1KI 004 006 A Ahisar upravitelj dvorski; a Adoniram sin Avdin nad carskim poslenicima. 011 1KI 004 007 I imaše Solomun dvanaest pristava po svemu Izrailju, koji hranjahu cara i sav dom njegov; po mjesec dana u godini svaki bijaše dužan hraniti. 011 1KI 004 008 A ovo su im imena: sin Urov u gori Jefremovoj; 011 1KI 004 009 Sin Dekerov u Makasu i u Salvimu i Vetsemesu i Elonu Vet-ananskom; 011 1KI 004 010 Sin Esedov u Aruvotu; pod njim bijaše Sohot i sva zemlja Eferova; 011 1KI 004 011 Sin Avinadavov nad svijem krajem Dorskim; žena mu bješe Tafata kæi Solomunova; 011 1KI 004 012 Vana sin Ahiludov nad Tenahom i Megidonom i svijem Vet-Sanom, koji je do Sartane pod Jezraelom, od Vet-Sana do Avel-Meola, do preko Jok-Meama; 011 1KI 004 013 Sin Geverov u Ramotu Galadskom; imaše sela Jaira sina Manasijina u Galadu i kraj Argovski u Vasanu, šezdeset velikih gradova sa zidovima i prijevornicama mjedenijem; 011 1KI 004 014 Ahinadav sin Idov u Mahanajimu; 011 1KI 004 015 Ahimas u Neftalimu; i on bješe oženjen kæerju Solomunovom Vasematom; 011 1KI 004 016 Vana sin Husajev u Asiru i u Alotu; 011 1KI 004 017 Josafat sin Farujin u Isaharu; 011 1KI 004 018 Simej sin Ilin u Venijaminu; 011 1KI 004 019 Gever sin Urijev u zemlji Galadskoj, u zemlji Siona cara Amorejskoga i Oga cara Vasanskoga; jedan bješe pristav u toj zemlji. 011 1KI 004 020 Jude i Izrailja bijaše mnogo kao pijeska pokraj mora; i jeðahu i pijahu i veseljahu se. 011 1KI 004 021 A Solomun vladaše svijem carstvima od rijeke do zemlje Filistejske i do meðe Misirske, i donošahu dare i služahu Solomunu svega vijeka njegova. 011 1KI 004 022 A hrana Solomunova bijaše na dan trideset kora bijeloga brašna, i šezdeset kora drugoga brašna; 011 1KI 004 023 Deset volova ugojenijeh i dvadeset s paše, i sto ovaca, osim jelena i srna i divokoza i ugojenijeh ptica. 011 1KI 004 024 Jer on vladaše svuda s ovu stranu rijeke od Tapse do Gaze, nad svijem carevima s ovu stranu rijeke, i bješe miran sa sviju strana unaokolo. 011 1KI 004 025 I življahu Juda i Izrailj bez straha, svaki pod svojom lozom i pod svojom smokvom, od Dana do Virsaveje, svega vijeka Solomunova. 011 1KI 004 026 I imaše Solomun èetrdeset tisuæa konja za jaslima za kola svoja, i dvadeset tisuæa konjika. 011 1KI 004 027 I pristavi hranjahu cara Solomuna i sve koji dolažahu za sto cara Solomuna, svaki svoga mjeseca, i ne dadijahu da se èega premakne. 011 1KI 004 028 A jeèam i slamu za konje i za mazge donošahu na mjesto gdje bijahu, svaki kako mu bijaše odreðeno. 011 1KI 004 029 I Bog dade mudrost Solomunu i razum vrlo velik i srce prostrano kao pijesak na brijegu morskom. 011 1KI 004 030 Jer mudrost Solomunova bijaše veæa od mudrosti svijeh istoènijeh naroda i od sve mudrosti Misirske. 011 1KI 004 031 Mudriji bijaše od svakoga èovjeka, i od Etana Ezraita i od Emana i od Halkola i od Darde, sinova Maolovijeh; i razglasi se ime njegovo po svijem narodima unaokolo. 011 1KI 004 032 I izgovori tri tisuæe prièa, i bijaše pjesama njegovijeh tisuæa i pet. 011 1KI 004 033 Govorio je i o drveæu, od kedra na Livanu do isopa koji nièe iz zida; govorio je i o stoci i o pticama i o bubinama i o ribama. 011 1KI 004 034 I dolažahu iz svijeh naroda da èuju mudrost Solomunovu, od svijeh careva na zemlji, koji èuše za mudrost njegovu. 011 1KI 005 001 I Hiram car Tirski posla sluge svoje k Solomunu èuvši da su ga pomazali za cara na mjesto oca njegova, jer Hiram ljubljaše Davida svagda. 011 1KI 005 002 A Solomun posla ka Hiramu i poruèi mu: 011 1KI 005 003 Ti znaš da David otac moj nije mogao sagraditi doma imenu Gospoda Boga svojega od ratova kojima ga opkoliše, dokle ih Gospod ne položi pod noge njegove. 011 1KI 005 004 A sada Gospod Bog moj dao mi je mir otsvuda, nemam nijednoga neprijatelja ni zle smetnje. 011 1KI 005 005 Zato, evo, velim da sagradim dom imenu Gospoda Boga svojega, kao što je rekao Gospod Davidu ocu mojemu govoreæi: sin tvoj, kojega æu posaditi mjesto tebe na prijesto tvoj, on æe sagraditi dom imenu mojemu. 011 1KI 005 006 Zato zapovjedi sada neka mi nasijeku drva kedrovijeh na Livanu, a sluge æe moje biti sa slugama tvojim, a platu slugama tvojim daæu ti kako god reèeš; jer ti znaš da u nas nema ljudi koji umiju sjeæi drva kao Sidonci. 011 1KI 005 007 I kad Hiram èu rijeèi Solomunove, obradova se veoma i reèe: da je blagosloven Gospod danas, koji dade Davidu mudra sina nad onijem narodom velikim. 011 1KI 005 008 I posla Hiram Solomunu, i poruèi: èuo sam èega radi si slao k meni; ja æu uèiniti svu volju tvoju za drva kedrova i za drva jelova. 011 1KI 005 009 Moje æe sluge snijeti s Livana na more, i ja æu ih povezati u splavove i spustiti morem do mjesta koje mi kažeš, i ondje æu razvezati, pa ih nosi; a ti æeš uèiniti moju volju i dati hranu èeljadi mojoj. 011 1KI 005 010 I tako davaše Hiram Solomunu drva kedrova i drva jelova, koliko mu bješe volja. 011 1KI 005 011 A Solomun davaše Hiramu dvadeset tisuæa kora pšenice za hranu èeljadi njegovoj, i dvadeset kora ulja cijeðenoga; toliko davaše Solomun Hiramu svake godine. 011 1KI 005 012 I Gospod dade mudrost Solomunu kako mu bješe obrekao, i bješe mir izmeðu Hirama i Solomuna, i uhvatiše vjeru meðu sobom. 011 1KI 005 013 I odredi Solomun ljude iz svega Izrailja, i bi odreðenijeh trideset tisuæa ljudi. 011 1KI 005 014 I slaše ih na Livan po deset tisuæa svakoga mjeseca naizmjence; jedan mjesec bijahu na Livanu, a dva mjeseca kod kuæa svojih. A Adoniram bješe nad ovijem poslenicima. 011 1KI 005 015 I imaše Solomun sedamdeset tisuæa nosilaca i osamdeset tisuæa tesaèa u planini, 011 1KI 005 016 Osim nastojnika Solomunovijeh, koji bijahu nad tijem poslom, tri tisuæe i trista, koji upravljahu narodom koji poslovaše taj posao. 011 1KI 005 017 I zapovjedi car da snose veliko kamenje, skupocjeno kamenje za temelj domu, tesano kamenje. 011 1KI 005 018 I tesahu poslenici Solomunovi i poslenici Hiramovi i Givleji, i pripravljahu drvo i kamenje da se zida dom. 011 1KI 006 001 Èetiri stotine i osamdesete godine po izlasku sinova Izrailjevijeh iz zemlje Misirske, èetvrte godine carovanja Solomunova nad Izrailjem, mjeseca Zifa, a to je drugi mjesec, poèe zidati dom Gospodu. 011 1KI 006 002 A dom što ga zida car Solomun Gospodu bijaše u dužinu od šezdeset lakata, a u širinu od dvadeset lakata, a u visinu od trideset lakata. 011 1KI 006 003 I bijaše trijem pred crkvom dvadeset lakata dug, prema širini doma, a deset lakata širok pred domom. 011 1KI 006 004 I naèini prozore na domu iznutra široke a spolja uske. 011 1KI 006 005 I uza zid domu naèini hodnike svuda unaokolo uza zid domu oko crkve i svetinje nad svetinjama, i naèini klijeti svuda unaokolo. 011 1KI 006 006 Najdonji hodnik bješe pet lakata širok, a srednji šest lakata širok, a treæi sedam lakata širok; jer naèini zasjeke na domu spolja unaokolo, da se grede ne ulažu u zid od doma. 011 1KI 006 007 A kad zidahu dom, zidahu od kamena, koji dovožahu sasvijem prigotovljen, te se ni èekiæ ni sjekira niti kako oruðe gvozdeno ne èu u domu kad se zidaše. 011 1KI 006 008 Vrata od srednjega hodnika bijahu na desnoj strani doma, i izlažaše se na zavojnicu na srednji hodnik, i iz srednjega na treæi. 011 1KI 006 009 Tako sazida dom, i dovrši ga, i pokri dom gredama i daskama kedrovijem. 011 1KI 006 010 I naèini hodnike oko cijeloga doma od pet lakata u visinu svaki, i sastavljahu ih s domom grede kedrove. 011 1KI 006 011 Tada doðe rijeè Gospodnja Solomunu govoreæi: 011 1KI 006 012 To je dom što gradiš; ako uzideš po mojim uredbama, i ustvoriš moje zakone i uzdržiš sve moje zapovijesti hodeæi po njima, potvrdiæu ti rijeè svoju, koju sam rekao Davidu ocu tvojemu. 011 1KI 006 013 I stanovaæu meðu sinovima Izrailjevijem, i neæu ostaviti naroda svojega Izrailja. 011 1KI 006 014 I tako sazida Solomun dom, i dovrši ga. 011 1KI 006 015 I obloži zidove domu iznutra daskama kedrovijem, od poda doma do vrh zidova obloži drvetom iznutra; i pod domu obloži daskama jelovijem. 011 1KI 006 016 I naèini pregradu od dvadeset lakata od jedne strane doma do druge od dasaka kedrovijeh, od poda do vrh zidova; i to naèini unutra za šator, za svetinju nad svetinjama. 011 1KI 006 017 A dom, crkva naprijed, bijaše od èetrdeset lakata. 011 1KI 006 018 A po daskama kedrovijem unutra u domu bjehu izrezane jabuke i cvjetovi razvijeni, sve od kedra tako da se ne viðaše nigdje kamen. 011 1KI 006 019 I svetinju nad svetinjama uredi unutra u domu, da se ondje namjesti kovèeg zavjeta Gospodnjega. 011 1KI 006 020 A svetinja nad svetinjama unutra bješe dvadeset lakata duga, i dvadeset lakata široka, i dvadeset lakata visoka, i obloži je èistijem zlatom; tako obloži i oltar od kedra. 011 1KI 006 021 I tako obloži Solomun dom iznutra èistijem zlatom, i zateže zlatne lance pred svetinjom nad svetinjama, koju takoðe obloži zlatom. 011 1KI 006 022 I sav dom obloži zlatom; tako i sav oltar pred svetinjom nad svetinjama obloži zlatom. 011 1KI 006 023 A u svetinji nad svetinjama naèini dva heruvima od drveta maslinova; deset lakata bješe visok svaki. 011 1KI 006 024 A od pet lakata bješe jedno krilo u heruvima, i od pet lakata drugo krilo u heruvima; deset lakata bješe od kraja jednoga krila do kraja drugoga krila. 011 1KI 006 025 Tako i drugi heruvim bijaše od deset lakata; jedne mjere i jedne naprave bjehu oba heruvima. 011 1KI 006 026 Deset lakata bješe visok jedan heruvim, tako i drugi. 011 1KI 006 027 I namjesti heruvime usred unutrašnjeg doma, i raširiše heruvimi krila svoja tako da krilo jednoga ticaše u jedan zid a krilo drugoga heruvima ticaše u drugi zid, a usred doma ticahu krila jedno u drugo. 011 1KI 006 028 I obloži heruvime zlatom. 011 1KI 006 029 A sve zidove domu unaokolo iskiti rezanijem heruvimima i palmama i razvijenijem cvjetovima iznutra i spolja. 011 1KI 006 030 I pod domu obloži zlatom iznutra i spolja. 011 1KI 006 031 I na ulasku u svetinju nad svetinjama naèini dvokrilna vrata od drveta maslinova, kojima pragovi s dovratnicima bjehu na pet uglova. 011 1KI 006 032 I na tijem dvokrilnijem vratima od drveta maslinova izreza heruvime i palme i razvijene cvjetove, i obloži ih zlatom, i heruvime i palme obloži zlatom. 011 1KI 006 033 Tako i na ulasku u crkvu naèini pragove od drveta maslinova na èetiri ugla; 011 1KI 006 034 I vrata dvokrilna od drveta jelova; na dvije se strane otvoraše jedno krilo, i na dvije strane otvoraše se drugo krilo. 011 1KI 006 035 I izreza na njima heruvime i palme i razvijene cvjetove, i obloži zlatom sve što bješe izrezano. 011 1KI 006 036 Potom naèini trijem unutrašnji od tri reda tesanoga kamena i jednoga reda drveta kedrova strugana. 011 1KI 006 037 Èetvrte godine mjeseca Zifa bi postavljen temelj domu Gospodnjemu; 011 1KI 006 038 A jedanaeste godine mjeseca Vula, koji je osmi mjesec, svrši se dom sa svijem stvarima svojim i sa svijem što mu pripada. Tako ga sazida za sedam godina. 011 1KI 007 001 Potom zida Solomun sebi dom trinaest godina, i svrši ga. 011 1KI 007 002 Sazida i dom iz šume Livanske, sto lakata dug i pedeset lakata širok i trideset lakata visok, na èetiri reda stupova kedrovijeh, s gredama kedrovijem svrh stupova. 011 1KI 007 003 I bješe pokriven drvetom kedrovijem gore na gredama, koje bijahu na èetrdeset i pet stupova, po petnaest u jednom redu. 011 1KI 007 004 I prozora bijahu tri reda, prozor nad prozorom u tri reda. 011 1KI 007 005 I sva vrata i pragovi bjehu na èetiri ugla, i prozori, i jedan prozor bješe prema drugom u tri reda. 011 1KI 007 006 I naèini trijem od stupova, pedeset lakata dug i trideset lakata širok; i taj trijem bješe sprijed, i stupovi i grede bijahu sprijed. 011 1KI 007 007 I naèini trijem u kojem bješe prijesto, gdje suðaše, trijem sudski, koji bijaše obložen kedrom od poda do vrha. 011 1KI 007 008 I u njegovoj kuæi gdje življaše bijaše drugi trijem iza onoga trijema, posao bijaše isti. Naèini dom i kæeri Faraonovoj, kojom se oženi Solomun, kao taj trijem. 011 1KI 007 009 Sve ovo bješe od skupocjenoga kamena, tesanoga na mjeru i pilom sjeèenoga, iznutra i spolja od poda do krova, i spolja do velikoga trijema. 011 1KI 007 010 I temelj bijaše od kamenja skupocjenoga, kamenja velikoga, od deset lakata i od osam lakata. 011 1KI 007 011 A ozgo bijaše kamenje skupocjeno na mjeru tesano i daske kedrove. 011 1KI 007 012 I veliki trijem unaokolo imaše tri reda kamenja tesanoga i jedan red kedrovijeh brvana, kao trijem unutrašnji doma Gospodnjega i kao trijem istoga doma. 011 1KI 007 013 I posla car Solomun i pozva Hirama iz Tira. 011 1KI 007 014 A on bijaše sin jedne udovice od plemena Neftalimova a otac mu bješe iz Tira, umjetnik mjedarski, vrlo vješt i razuman, te umijaše svašta graditi od mjedi; on došav k caru Solomunu izradi mu sav posao. 011 1KI 007 015 Sali dva stupa od mjedi, jedan stup bješe od osamnaest lakata u visinu a unaokolo od dvanaest lakata; taki bješe i drugi stup. 011 1KI 007 016 I naèini dva oglavlja da se metnu ozgo na stupove, salivena od mjedi; pet lakata bješe visoko jedno oglavlje i pet lakata bješe visoko drugo oglavlje. 011 1KI 007 017 I pletenice isprepletane i vrvce kao verige naèini na oglavlja, koja bijahu navrh stupova, sedam na jedno oglavlje i sedam na drugo oglavlje. 011 1KI 007 018 Tako naèini na stupove i dva reda šipaka na jednu pletenicu unaokolo da pokrivaju oglavlje koje bijaše na vrhu; tako naèini i na drugom oglavlju. 011 1KI 007 019 I na ta dva oglavlja navrh stupova u trijemu bijahu naèinjeni ljiljani od èetiri lakta. 011 1KI 007 020 I na dva oglavlja na dva stupa bijahu ozgo i prema sredini pod pletenicama šipci, kojih bijaše dvjesta u dva reda unaokolo na jednom i na drugom oglavlju. 011 1KI 007 021 I postavi te stupove u trijemu crkvenom, i postavivši desni stup nazva ga Jahin, potom postavivši stup lijevi nazva ga Voas. 011 1KI 007 022 I navrh stupova namjesti izraðeno cvijeæe ljiljanovo. I tako se svršiše stupovi. 011 1KI 007 023 I sali more; deset lakata bješe mu od jednoga kraja do drugoga, okruglo unaokolo, a pet lakata bješe visoko, a unaokolo mu bješe trideset lakata. 011 1KI 007 024 I ispod kraja njegova bijahu ispupèene kao jabuke svuda unaokolo po deset na jedan lakat, kojima bješe optoèeno more unaokolo, dva reda jabuka bješe saliveno s njim. 011 1KI 007 025 I stajaše na dvanaest volova; tri gledahu na sjever, tri gledahu na zapad, tri gledahu na jug, a tri gledahu na istok; a more stajaše na njima ozgo, i zadnja strana svijeh njih bijaše unutra. 011 1KI 007 026 Debljina mu bijaše s podlanice, a kraj mu bijaše kao kraj u èaše, kao cvijet ljiljanov, a primaše dvije tisuæe vata. 011 1KI 007 027 I naèini deset podnožja od mjedi, u dužinu od èetiri lakta bješe svako podnožje, a u širinu od èetiri lakta, a u visinu od tri lakta. 011 1KI 007 028 A naprava bješe u svakoga podnožja ovaka: oplata bijaše u njih unaokolo, i oplata bijaše izmeðu uglova. 011 1KI 007 029 A na oplati meðu uglovima bijahu lavovi i volovi i heruvimi; a na uglovima bijaše stupac ozgo, a ispod lavova i volova bijaše vijenac kovan. 011 1KI 007 030 I pod svakim podnožjem bijahu po èetiri toèka od mjedi s ploèama mjedenijem, i na èetiri ugla bijahu kao ramena, i pod svakom umivaonicom bijahu ta ramena salivena prema svakom vijencu. 011 1KI 007 031 Dubina umivaonici od vrha do dna nad stupcem bijaše s lakta, i u vrhu bijaše okrugla kao i stupac koji bijaše od podrug lakta, i po vrhu joj bijaše rezano, a oplata joj bijaše na èetiri ugla, ne okrugla. 011 1KI 007 032 I tako po èetiri toèka bijahu pod tom oplatom, i osovine toèkovima izlažahu na podnožju, i svaki toèak bijaše visok podrug lakta. 011 1KI 007 033 I naprava u tijeh toèkova bijaše kao naprava u toèkova kolskih; osovine njihove, glavèine, naplaci i paoci, sve bješe liveno. 011 1KI 007 034 I èetiri ramena bijahu na èetiri ugla u svakoga podnožja, iz podnožja izlažahu njegova ramena. 011 1KI 007 035 A ozgo u podnožja bijaše visine po lakta, koja bješe svuda okrugla, i ozgo na podnožju bjehu strane njegove i oplate koje izlažahu iz njega. 011 1KI 007 036 I po stranama njegovijem i po oplatama njegovijem izreza heruvime, lavove i palme, jedno do drugoga uz vijence unaokolo. 011 1KI 007 037 Na taj naèin naèini deset podnožja; sva bijahu jednako salivena, jedne mjere i jedne naprave. 011 1KI 007 038 I naèini deset umivaonica od mjedi; po èetrdeset vata uzimaše jedna umivaonica, i svaka umivaonica bijaše od èetiri lakta; po jedna umivaonica stajaše na svakom podnožju od deset podnožja. 011 1KI 007 039 I namjesti pet podnožja na desnoj strani doma, a pet na lijevoj strani doma, a more namjesti na desnu stranu doma prema istoku s juga. 011 1KI 007 040 Tako naèini Hiram umivaonice i lopate i kotliæe; i svrši Hiram sav posao koji radi caru Solomunu za dom Gospodnji: 011 1KI 007 041 Dva stupa i dva oglavlja okrugla navrh dva stupa, i dvije pletenice da pokrivaju ona dva oglavlja okrugla navrh stupova; 011 1KI 007 042 I èetiri stotine šipaka na dvije pletenice; dva reda šipaka na svakoj pletenici, da pokrivaju dva oglavlja okrugla navrh stupova; 011 1KI 007 043 I deset podnožja, i deset umivaonica na njima; 011 1KI 007 044 I more jedno, i volova dvanaest pod morem; 011 1KI 007 045 I lonce i lopate i kotliæe; a svi sudovi što naèini Hiram caru Solomunu za dom Gospodnji bjehu od mjedi uglaðene. 011 1KI 007 046 To je car salivao u ravnici Jordanskoj u zemlji ilovaèi izmeðu Sohota i Sartana. 011 1KI 007 047 I Solomun ne izmjeri tijeh sudova, jer ih bješe vrlo mnogo, ne tražiše težine mjedi. 011 1KI 007 048 Naèini Solomun i sve drugo posuðe za dom Gospodnji: zlatni oltar, i zlatni sto, na kom stajahu hljebovi postavljeni, 011 1KI 007 049 I pet svijetnjaka s desne strane i pet s lijeve strane pred svetinjom od èistoga zlata, i cvjetove i žiške i usekaèe od zlata, 011 1KI 007 050 I èaše i viljuške i kotliæe i kadionice i mašice od èistoga zlata; i èepovi na vratima unutrašnjega doma, svetinje nad svetinjama, i èepovi na vratima crkvenijem bijahu od zlata. 011 1KI 007 051 I tako se svrši sav posao, koji uradi car Solomun domu Gospodnjemu; i unese Solomun što bješe posvetio David otac njegov, srebro i zlato i sudove, i ostavi u riznicu doma Gospodnjega. 011 1KI 008 001 Tada sabra Solomun starješine Izrailjeve i sve glavare plemenske, knezove domova otaèkih sinova Izrailjevijeh, k sebi u Jerusalim da se prenese kovèeg zavjeta Gospodnjega iz grada Davidova, a to je Sion. 011 1KI 008 002 I skupiše se k caru Solomunu svi ljudi Izrailjevi mjeseca Etanima na praznik, a taj je mjesec sedmi. 011 1KI 008 003 I kad doðoše sve starješine Izrailjeve, podigoše sveštenici kovèeg; 011 1KI 008 004 I prenesoše kovèeg Gospodnji i šator od sastanka i sve sude svete što bjehu u šatoru; prenesoše ih sveštenici i Leviti. 011 1KI 008 005 A car Solomun i sav zbor Izrailjev, koji se sabra k njemu, prinesoše s njim pred kovèegom ovaca i goveda toliko da se ne mogaše ni izbrojiti ni proraèunati od mnoštva. 011 1KI 008 006 I unesoše sveštenici kovèeg zavjeta Gospodnjega na njegovo mjesto, u unutrašnji dom, u svetinju nad svetinjama, pod krila heruvimima. 011 1KI 008 007 Jer heruvimima bijahu raširena krila nad mjestom gdje æe stajati kovèeg, i zaklanjahu heruvimi kovèeg i poluge njegove ozgo. 011 1KI 008 008 I povukoše mu poluge tako da se krajevi viðahu u svetinji na prednjoj strani svetinje nad svetinjama, ali se napolje ne viðahu; i ondje ostaše do današnjega dana. 011 1KI 008 009 U kovèegu ne bješe ništa osim dvije ploèe kamene, koje metnu u nj Mojsije na Horivu, kad Gospod uèini zavjet sa sinovima Izrailjevijem pošto izidoše iz zemlje Misirske. 011 1KI 008 010 A kad sveštenici izidoše iz svetinje, oblak napuni dom Gospodnji, 011 1KI 008 011 Te ne mogahu sveštenici stajati da služe od oblaka; jer se slave Gospodnje napuni dom Gospodnji. 011 1KI 008 012 Tada reèe Solomun: Gospod je rekao da æe nastavati u mraku. 011 1KI 008 013 Sazidah dom tebi za stan, mjesto, da u njemu nastavaš dovijeka. 011 1KI 008 014 I okrenuvši se licem svojim car blagoslovi sav zbor Izrailjev, a sav zbor Izrailjev stajaše. 011 1KI 008 015 I reèe: blagosloven da je Gospod Bog Izrailjev, koji je govorio svojim ustima Davidu ocu mojemu i ispunio rukom svojom, govoreæi: 011 1KI 008 016 Od onoga dana kad izvedoh iz Misira narod svoj Izrailja ne izabrah nijednoga grada meðu svijem plemenima Izrailjevijem da se sazida dom gdje bi bilo ime moje, nego izabrah Davida da bude nad narodom mojim Izrailjem. 011 1KI 008 017 I naumi David otac moj da sazida dom imenu Gospoda Boga Izrailjeva. 011 1KI 008 018 Ali Gospod reèe Davidu ocu mojemu: što si naumio sazidati dom imenu mojemu, dobro si uèinio što si to naumio; 011 1KI 008 019 Ali neæeš ti sazidati toga doma, nego sin tvoj, koji æe izaæi iz bedara tvojih, on æe sazidati dom imenu mojemu. 011 1KI 008 020 I tako ispuni Gospod rijeè svoju koju reèe; jer ustah na mjesto oca svojega Davida, i sjedoh na prijesto Izrailjev, kao što reèe Gospod, i sazidah ovaj dom imenu Gospoda Boga Izrailjeva. 011 1KI 008 021 I odredih ovdje mjesto kovèegu u kom je zavjet Gospodnji što je uèinio s ocima našim kad ih je izveo iz zemlje Misirske. 011 1KI 008 022 Potom stade Solomun pred oltar Gospodnji pred svijem zborom Izrailjevijem, i podiže ruke svoje k nebu, 011 1KI 008 023 I reèe: Gospode Bože Izrailjev! nema Boga takoga kakav si ti gore na nebu ni dolje na zemlji, koji èuvaš zavjet i milost slugama svojim, koje hode pred tobom svijem srcem svojim; 011 1KI 008 024 Koji si ispunio sluzi svojemu Davidu ocu mojemu što si mu rekao; što si ustima svojim rekao to si rukom svojom ispunio, kao što se vidi danas. 011 1KI 008 025 Sada dakle, Gospode Bože Izrailjev, drži sluzi svojemu Davidu ocu mojemu što si mu rekao govoreæi: neæe ti nestati èovjeka ispred mene koji bi sjedio na prijestolu Izrailjevu, samo ako sinovi tvoji ušèuvaju put svoj hodeæi preda mnom, kao što si ti hodio preda mnom. 011 1KI 008 026 Sada dakle, Bože Izrailjev, neka se potvrdi rijeè tvoja koju si rekao sluzi svojemu Davidu ocu mojemu. 011 1KI 008 027 Ali hoæe li doista Bog stanovati na zemlji? Eto, nebo i nebesa nad nebesima ne mogu te obuhvatiti, akamoli ovaj dom što ga sazidah? 011 1KI 008 028 Ali pogledaj na molitvu sluge svojega i na molbu njegovu, Gospode Bože moj, èuj viku i molitvu, kojim ti se danas moli sluga tvoj; 011 1KI 008 029 Da budu oèi tvoje otvorene nad domom ovijem dan i noæ, nad ovijem mjestom, za koje si rekao: tu æe biti ime moje; da èuješ molitvu kojom æe se moliti sluga tvoj na ovom mjestu. 011 1KI 008 030 Èuj molbu sluge svojega i naroda svojega Izrailja, kojom æe se moliti na ovom mjestu; èuj s mjesta gdje stanuješ, s neba, èuj, i smiluj se. 011 1KI 008 031 Kad ko zgriješi bližnjemu svojemu te mu se da zakletva da se zakune, i zakletva doðe pred tvoj oltar u ovom domu, 011 1KI 008 032 Ti èuj s neba, i uèini i sudi slugama svojim, osuðujuæi krivca i djela njegova obraæajuæi na njegovu glavu, a pravoga pravdajuæi i plaæajuæi mu po pravdi njegovoj. 011 1KI 008 033 Kad razbiju neprijatelji narod tvoj Izrailja zato što ti zgriješe, pa se obrate k tebi i dadu slavu imenu tvojemu, i pomole ti se i zamole te u ovom domu, 011 1KI 008 034 Ti èuj s neba, i oprosti grijeh narodu svojemu Izrailju, i dovedi ih opet u zemlju koju si dao ocima njihovijem. 011 1KI 008 035 Kad se zatvori nebo, te ne bude dažda zato što zgriješe tebi, pa ti se zamole na ovom mjestu i dadu slavu imenu tvojemu, i od grijeha se svojega obrate, kad ih namuèiš, 011 1KI 008 036 Ti èuj s neba, i oprosti grijeh slugama svojim i narodu svojemu Izrailju pokazav im put dobri kojim æe hoditi, i pusti dažd na zemlju svoju, koju si dao narodu svojemu u našljedstvo. 011 1KI 008 037 Kad bude glad u zemlji, kad bude pomor, suša, medljika, skakavci, gusjenice, ili kad ga pritijesni neprijatelj njegov u zemlji njegovoj vlastitoj, ili kako god zlo, kaka god bolest, 011 1KI 008 038 Svaku molbu i svaku molitvu, koja bude od koga god èovjeka ili od svega tvojega naroda Izrailja, ko pozna muku srca svojega i podigne ruke svoje u ovom domu, 011 1KI 008 039 Ti èuj s neba, iz stana svojega, i smiluj se i uèini i podaj svakome po svijem putovima njegovijem, koje znaš u srcu njegovu; jer ti sam znaš srca svijeh sinova èovjeèijih; 011 1KI 008 040 Da te se boje dokle su god živi na zemlji koju si dao ocima našim. 011 1KI 008 041 I stranac, koji nije od tvojega naroda Izrailja, nego doðe iz daljnje zemlje imena tvojega radi, 011 1KI 008 042 Jer æe se èuti za ime tvoje veliko i za ruku tvoju krjepku i mišicu tvoju podignutu) kad doðe i pomoli se u ovom domu, 011 1KI 008 043 Ti èuj s neba, iz stana svojega, i uèini sve za što povièe k tebi onaj stranac, da bi poznali ime tvoje svi narodi na zemlji i bojali se tebe kao narod tvoj Izrailj, i da bi znali da je ime tvoje prizvano nad ovijem domom, koji sazidah. 011 1KI 008 044 Kad narod tvoj izide na vojsku na neprijatelja svojega putem kojim ga pošlješ, i pomole se Gospodu obrativši se ka gradu, koji si izabrao, i k domu, koji sam sazidao imenu tvojemu, 011 1KI 008 045 Èuj s neba molbu njihovu, i podaj im pravicu. 011 1KI 008 046 Kad ti zgriješe, jer nema èovjeka koji ne griješi, i razgnjevivši se na njih daš ih neprijateljima njihovijem, te ih zarobe i odvedu u zemlju neprijateljsku daleko ili blizu, 011 1KI 008 047 Ako se dozovu u zemlji u koju budu odvedeni u ropstvo, i obrate se i stanu ti se moliti u zemlji onijeh koji ih zarobiše, i reku: sagriješismo i zlo uèinismo, skrivismo, 011 1KI 008 048 I tako se obrate k tebi svijem srcem svojim i svom dušom svojom u zemlji neprijatelja svojih, koji ih zarobe, i pomole ti se okrenuvši se k zemlji svojoj, koju si dao ocima njihovijem, ka gradu, koji si izabrao, i k domu, koji sam sazidao imenu tvojemu, 011 1KI 008 049 Tada èuj s neba, iz stana svojega, molbu njihovu i molitvu njihovu, i podaj im pravicu, 011 1KI 008 050 I oprosti narodu svojemu što ti budu zgriješili, i sve prijestupe kojima ti budu prestupili, i umilostivi im one koji ih zarobe da se smiluju na njih. 011 1KI 008 051 Jer su tvoj narod i tvoje našljedstvo, koje si izveo iz Misira, isred peæi gvozdene. 011 1KI 008 052 Neka budu oèi tvoje otvorene na molbu sluge tvojega i na molbu naroda tvojega Izrailja, i èuj ih kad te god prizovu. 011 1KI 008 053 Jer si ih ti odvojio sebi za našljedstvo od svijeh naroda na zemlji, kao što si rekao preko Mojsija sluge svojega, kad si izveo oce naše iz Misira, Gospode, Gospode! 011 1KI 008 054 A kad Solomun moleæi se Gospodu svrši svu ovu molbu i molitvu, usta ispred oltara Gospodnjega, gdje bješe klekao i ruke svoje podigao k nebu; 011 1KI 008 055 I stojeæi blagoslovi sav zbor Izrailjev, glasom velikim govoreæi: 011 1KI 008 056 Blagosloven da je Gospod koji je smirio narod svoj Izrailja, kao što je govorio; nije izostala nijedna rijeè od svijeh dobrijeh rijeèi njegovijeh, koje je govorio preko Mojsija sluge svojega. 011 1KI 008 057 Da Gospod Bog naš bude s nama kao što je bio s ocima našim, da nas ne ostavi i ne napusti. 011 1KI 008 058 Nego neka prigne srce naše k sebi da bismo hodili svijem putovima njegovijem i držali zapovijesti njegove i uredbe njegove i zakone njegove, što je zapovjedio ocima našim. 011 1KI 008 059 I neka budu ove rijeèi moje, kojima se molih Gospodu, blizu Gospoda Boga našega dan i noæ, da bi davao pravicu sluzi svojemu i narodu svojemu Izrailju u svako doba; 011 1KI 008 060 Da bi poznali svi narodi na zemlji da je Gospod sam Bog i da nema drugoga. 011 1KI 008 061 I neka srce vaše bude cijelo prema Gospodu Bogu našem, da hodite po uredbama njegovijem i držite zapovijesti njegove kao danas. 011 1KI 008 062 Tada car i sav Izrailj s njim prinesoše žrtve pred Gospodom. 011 1KI 008 063 I Solomun prinese na žrtvu zahvalnu, koju prinese Gospodu, dvadeset i dvije tisuæe volova i sto i dvadeset tisuæa ovaca. Tako posvetiše dom Gospodnji car i svi sinovi Izrailjevi. 011 1KI 008 064 U taj dan posveti car sredinu trijema koji je pred domom Gospodnjim; jer ondje prinese žrtve paljenice i dare i pretilinu od žrtava zahvalnijeh; jer mjedeni oltar koji bijaše pred Gospodom bijaše malen i ne mogahu na nj stati žrtve paljenice i dari i pretilina od žrtava zahvalnijeh. 011 1KI 008 065 I u to vrijeme praznova Solomun praznik i sav Izrailj s njim, sabor velik od ulaska u Emat do potoka Misirskoga, pred Gospodom Bogom našim, sedam dana i opet sedam dana, to je èetrnaest dana. 011 1KI 008 066 A u osmi dan otpusti narod; i blagosloviše cara i otidoše k šatorima svojim radujuæi se i veseleæi se u srcu za sve dobro što uèini Gospod Davidu sluzi svojemu i Izrailju narodu svojemu. 011 1KI 009 001 A kad Solomun svrši dom Gospodnji i dom carski i sve što željaše Solomun i rad bijaše naèiniti, 011 1KI 009 002 Javi se Gospod Solomunu drugi put, kao što mu se bješe javio u Gavaonu; 011 1KI 009 003 I reèe mu Gospod: uslišio sam molbu tvoju i molitvu tvoju, kojom si mi se molio; posvetio sam taj dom koji si sazidao da tu namjestim ime svoje dovijeka; i oèi æe moje i srce moje biti ondje vazda. 011 1KI 009 004 A ti ako uzideš preda mnom kako je išao David otac tvoj s cijelijem i pravijem srcem tvoreæi sve što sam ti zapovjedio i držeæi uredbe moje i zakone moje, 011 1KI 009 005 Utvrdiæu prijesto carstva tvojega nad Izrailjem navijek, kao što sam kazao Davidu ocu tvojemu govoreæi: neæe ti nestati èovjeka na prijestolu Izrailjevu. 011 1KI 009 006 Ali ako se vi i sinovi vaši odvratite od mene i ne uzdržite zapovijesti mojih i uredaba mojih koje sam vam dao, i otidete i stanete služiti drugim bogovima i klanjati im se, 011 1KI 009 007 Tada æu istrijebiti Izrailja sa zemlje, koju sam vam dao, i ovaj dom, koji sam posvetio imenu svojemu, odbaciæu od sebe, i Izrailj æe postati prièa i potsmijeh meðu svijem narodima; 011 1KI 009 008 A dom ovaj koliko je slavan, ko god proðe mimo nj, zaèudiæe se i zapištaæe, i reæi æe: zašto uèini Gospod ovo od ove zemlje i od ovoga doma? 011 1KI 009 009 I odgovaraæe se: jer odustaše Gospoda Boga svojega, koji izvede oce njihove iz zemlje Misirske, i uzeše druge bogove, i klanjaše im se i služiše im; zato pusti na njih Gospod sve ovo zlo. 011 1KI 009 010 A kad proðe dvadeset godina, u koje sazida Solomun ova dva doma, dom Gospodnji i dom carski, 011 1KI 009 011 A Hiram car Tirski dade Solomunu drva kedrovijeh i drva jelovijeh i zlata koliko mu god volja bješe, tada car Solomun dade Hiramu dvadeset gradova u zemlji Galilejskoj. 011 1KI 009 012 I doðe Hiram iz Tira da vidi gradove koje mu dade Solomun, ali ne biše mu po volji. 011 1KI 009 013 Pa reèe: kakvi su to gradovi što si mi ih dao, brate? I nazva ih: zemlja Kavul; i osta im to ime do danas. 011 1KI 009 014 A Hiram bješe poslao caru sto i dvadeset talanata zlata. 011 1KI 009 015 I tako car Solomun odredi ljude, te sazida dom Gospodnji i dom svoj i Milon, i zidove oko Jerusalima, i Asor i Megidon i Gezer. 011 1KI 009 016 Jer Faraon car Misirski izide i uze Gezer, i spali ga ognjem, i pobi Hananeje koji življahu u gradu, i dade ga u præiju kæeri svojoj, ženi Solomunovoj. 011 1KI 009 017 A Solomun sazida Gezer i Vet-Oron donji. 011 1KI 009 018 I Valat i Tadmor u pustinji u zemlji, 011 1KI 009 019 I sve gradove u kojima Solomun imaše žitnice, i gradove u kojima mu bijahu kola, i gradove u kojima mu bijahu konjici, i što god Solomunu bi volja zidati u Jerusalimu i na Livanu i u svoj zemlji carstva svojega. 011 1KI 009 020 I sav narod koji bješe ostao od Amoreja, Heteja, Ferezeja, Jeveja i Jevuseja, koji ne bijahu od sinova Izrailjevijeh, 011 1KI 009 021 Sinove njihove, koji bjehu ostali iza njih u zemlji, kojih ne mogoše sinovi Izrailjevi istrijebiti, njih Solomun nagna da plaæaju danak i robuju do današnjega dana. 011 1KI 009 022 A od sinova Izrailjevijeh ne uèini nijednoga robom, nego bijahu vojnici i sluge njegove i knezovi, vojvode njegove, i zapovjednici nad kolima njegovijem i nad konjicima njegovijem. 011 1KI 009 023 I bješe glavnijeh nastojnika nad poslom Solomunovijem pet stotina i pedeset, koji upravljahu narodom koji raðaše posao. 011 1KI 009 024 A kæi Faraonova preseli se iz grada Davidova u dom svoj, koji joj sazida. Tada sazida i Milon. 011 1KI 009 025 I Solomun prinošaše tri puta na godinu žrtve paljenice i žrtve zahvalne na oltaru koji naèini Gospodu, i kaðaše na oltaru koji bješe pred Gospodom, kad svrši dom. 011 1KI 009 026 I laðe naèini car Solomun u Esion-Gaveru, koji je kod Elota na brijegu Crvenoga Mora u zemlji Edomskoj. 011 1KI 009 027 I posla Hiram na tijem laðama sluge svoje, laðare vješte moru, sa slugama Solomunovijem; 011 1KI 009 028 I doðoše u Ofir, i uzeše odande zlata èetiri stotine i dvadeset talanata, i donesoše caru Solomunu. 011 1KI 010 001 A carica Savska èu glas o Solomunu i o imenu Gospodnjem, i doðe da ga iskuša zagonetkama. 011 1KI 010 002 I doðe u Jerusalim sa silnom pratnjom, s kamilama koje nošahu mirisa i zlata vrlo mnogo i dragoga kamenja; i došavši k Solomunu govori s njim o svemu što joj bješe u srcu. 011 1KI 010 003 I Solomun joj odgovori na sve rijeèi njezine; ne bješe od cara sakriveno ništa da joj ne bi odgovorio. 011 1KI 010 004 A kad carica Savska vidje svu mudrost Solomunovu i dom koji bješe sazidao, 011 1KI 010 005 I jela na stolu njegovu i stanove sluga njegovijeh i dvorbu dvorana njegovijeh i odijelo njihovo, i peharnike njegove i žrtve njegove paljenice koje prinošaše u domu Gospodnjem, ona doðe izvan sebe; 011 1KI 010 006 Pa reèe caru: istina je što sam èula u svojoj zemlji o stvarima tvojim i o mudrosti tvojoj. 011 1KI 010 007 Ali ne htjeh vjerovati što se govoraše dokle ne doðem i vidim svojim oèima; a gle, ni pola mi nije kazano; tvoja mudrost i dobrota nadvišuje glas koji sam slušala. 011 1KI 010 008 Blago ljudima tvojim, blago slugama tvojim, koji jednako stoje pred tobom i slušaju mudrost tvoju. 011 1KI 010 009 Da je blagosloven Gospod Bog tvoj kojemu si omilio, te te posadi na prijesto Izrailjev; jer Gospod ljubi Izrailja uvijek, i postavi te carem da sudiš i dijeliš pravicu. 011 1KI 010 010 Potom dade caru sto i dvadeset talanata zlata i vrlo mnogo mirisa i dragoga kamenja: nigda više ne doðe toliko takih mirisa koliko dade carica Savska caru Solomunu. 011 1KI 010 011 I laðe Hiramove, koje donošahu zlato iz Ofira, donesoše iz Ofira vrlo mnogo drveta almugima i dragoga kamenja. 011 1KI 010 012 I naèini car od toga drveta almugima zagradu u domu Gospodnjem i u domu carskom, i harfe i psaltire za pjevaèe; nigdje se više nije dovezlo takoga drveta almugima niti se vidjelo do današnjega dana. 011 1KI 010 013 A car Solomun dade carici Savskoj što god zaželje i zaiska osim onoga što joj dade sam po moguæstvu cara Solomuna. Potom ona otide i vrati se u zemlju svoju sa slugama svojim. 011 1KI 010 014 A zlata što dohoðaše Solomunu svake godine, bješe šest stotina i šezdeset i šest talanata, 011 1KI 010 015 Osim onoga što dohoðaše od trgovaca i onijeh koji prodavahu mirise i od svijeh careva Arapskih i upravitelja zemaljskih. 011 1KI 010 016 I car Solomun naèini dvjesta štitova od kovanoga zlata, šest stotina sikala zlata dajuæi na jedan štit; 011 1KI 010 017 I tri stotine malijeh štitova od kovanoga zlata, po tri mine zlata dajuæi na svaki štitiæ; i ostavi ih car u domu od šume Livanske. 011 1KI 010 018 I naèini car velik prijesto od slonove kosti, i obloži ga èistijem zlatom. 011 1KI 010 019 Šest basamaka bješe u prijestola, i vrh okrugao bješe ozad na prijestolu, i ruèice bjehu s obje strane sjedišta, i dva lava stajahu pokraj tijeh ruèica. 011 1KI 010 020 I dvanaest lavova stajahu na šest basamaka otud i odovud. Ne bi taki naèinjen ni u kojem carstvu. 011 1KI 010 021 I svi sudovi iz kojih pijaše car Solomun bijahu zlatni, i svi sudovi u domu od šume Livanske bijahu od èistoga zlata; od srebra ne bješe ništa; srebro bješe ništa za vremena Solomunova. 011 1KI 010 022 Jer car imaše laðe Tarsiske na moru s laðama Hiramovijem: jedanput u tri godine vraæahu se laðe Tarsiske donoseæi zlato i srebro, slonove kosti, majmune i paune. 011 1KI 010 023 Tako car Solomun bijaše veæi od svijeh careva zemaljskih bogatstvom i mudrošæu. 011 1KI 010 024 I iz cijele zemlje tražahu da vide Solomuna, da èuju mudrost njegovu, koju mu dade Gospod u srce. 011 1KI 010 025 I donošahu mu svi dare, sudove srebrne i sudove zlatne, i haljine i oružje i mirise i konje i mazge, svake godine. 011 1KI 010 026 Tako nakupi Solomun kola i konjika, i imaše tisuæu i èetiri stotine kola i dvanaest tisuæa konjika, koje razredi po gradovima, gdje mu bijahu kola, i kod sebe u Jerusalimu. 011 1KI 010 027 I uèini car, te u Jerusalimu bijaše srebra kao kamenja, i kedrovijeh drva kao divljih smokava koje rastu po polju, tako mnogo. 011 1KI 010 028 I dovoðahu Solomunu konje iz Misira i svakojaki trg, jer trgovci carevi uzimahu trg razlièan za cijenu. 011 1KI 010 029 I dolažahu kola iz Misira po šest stotina sikala srebra, a konj po sto i pedeset. I tako svi carevi Hetejski i carevi Sirski dobijahu konje preko njih. 011 1KI 011 001 Ali car Solomun ljubljaše mnoge žene tuðinke osim kæeri Faraonove, Moavke, Amonke, Edomke, Sidonke i Hetejke, 011 1KI 011 002 Od onijeh naroda za koje bješe rekao Gospod sinovima Izrailjevijem: ne idite k njima i oni da ne dolaze k vama, jer æe zanijeti srce vaše za svojim bogovima. Za njih prionu Solomun ljubeæi ih. 011 1KI 011 003 Te imaše žena carica sedam stotina, i tri stotine inoèa; i žene njegove zanesoše srce njegovo. 011 1KI 011 004 I kad ostarje Solomun, žene zanesoše srce njegovo za tuðim bogovima; i srce njegovo ne bi cijelo prema Gospodu Bogu njegovu kao što je bilo srce Davida oca njegova. 011 1KI 011 005 I Solomun hoðaše za Astarotom, boginjom Sidonskom, i za Melhomom, gadom Amonskim. 011 1KI 011 006 I èinjaše Solomun što bješe zlo pred Gospodom, i ne hoðaše sasvijem za Gospodom kao David otac njegov. 011 1KI 011 007 Tada sagradi Solomun visinu Hemosu, gadu Moavskom, na gori prema Jerusalimu, i Molohu gadu Amonskom. 011 1KI 011 008 Tako uèini svijem ženama tuðinkama, te kaðahu i prinošahu žrtve svojim bogovima. 011 1KI 011 009 A Gospod se razgnjevi na Solomuna što se odvrati srce njegovo od Gospoda Boga Izrailjeva, koji mu se bješe javio dva puta. 011 1KI 011 010 I bješe mu zapovjedio da ne ide za drugim bogovima, a on ne održa što mu Gospod zapovjedi. 011 1KI 011 011 I reèe Gospod Solomunu: što se to naðe na tebi, i nijesi držao zavjeta mojega ni uredaba mojih, koje sam ti zapovjedio, zato æu otrgnuti od tebe carstvo i daæu ga sluzi tvojemu. 011 1KI 011 012 Ali za tvojega vijeka neæu to uèiniti radi Davida oca tvojega; nego æu ga otrgnuti iz ruku sina tvojega, 011 1KI 011 013 Ali neæu otrgnuti svega carstva; jedno æu pleme dati sinu tvojemu radi Davida sluge svojega i radi Jerusalima, koji izabrah. 011 1KI 011 014 I podiže Gospod protivnika Solomunu, Adada Idumejca, koji bijaše od carskoga roda u Idumeji. 011 1KI 011 015 Jer kad David bijaše u Idumeji i Joav vojvoda doðe da pokopa pobijene, pobi sve muškinje u Idumeji. 011 1KI 011 016 Jer Joav osta ondje šest mjeseca sa svijem Izrailjem dokle ne pobi sve muškinje u Idumeji. 011 1KI 011 017 Tada uteèe Adad s nekoliko Idumejaca sluga oca svojega, i otide u Misir; a Adad bješe tada dijete. 011 1KI 011 018 I otišavši iz Madijama doðoše u Faran; i uzevši sa sobom ljudi iz Farana doðoše u Misir k Faraonu caru Misirskom, koji mu dade kuæu i odredi mu hranu, a dade mu i zemlje. 011 1KI 011 019 I Adad naðe veliku milost u Faraona, te ga oženi sestrom žene svoje, sestrom carice Tahpenese. 011 1KI 011 020 I sestra Tahpenesina rodi mu sina Genuvata, kojega othrani Tahpenesa u dvoru Faraonovu, i bješe Genuvat u dvoru Faraonovu meðu sinovima Faraonovijem. 011 1KI 011 021 A kad Adad èu u Misiru da je David poèinuo kod otaca svojih i da je umro Joav vojvoda, reèe Adad Faraonu: pusti me da idem u svoju zemlju. 011 1KI 011 022 A Faraon mu reèe: a šta ti je malo kod mene, te hoæeš da ideš u svoju zemlju? A on reèe: ništa; ali me pusti. 011 1KI 011 023 Podiže mu Bog još jednoga protivnika, Rezona sina Elijadina, koji bješe pobjegao od gospodara svojega Adadezera cara Sovskoga. 011 1KI 011 024 I skupiv k sebi ljude posta starješina od èete kad ih David ubijaše; potom otišavši u Damask ostaše ondje i obladaše Damaskom. 011 1KI 011 025 I bješe protivnik Izrailjev svega vijeka Solomunova, i to osim zla koje èinjaše Adad; i mržaše na Izrailja carujuæi u Siriji. 011 1KI 011 026 I Jerovoam sin Navatov Efraæanin iz Saride, èija mati bješe po imenu Seruja žena udovica, sluga Solomunov, podiže se na cara. 011 1KI 011 027 A ovo bi uzrok zašto se podiže na cara: Solomun graðaše Milon i zaziðivaše prolom grada Davida oca svojega; 011 1KI 011 028 A Jerovoam bijaše krjepak i hrabar; zato videæi Solomun mladiæa da nastaje za poslom postavi ga nad svijem dancima doma Josifova. 011 1KI 011 029 Pa u to vrijeme kad Jerovoam otide iz Jerusalima, naðe ga na putu Ahija Silomljanin prorok imajuæi na sebi novu haljinu, i bijahu njih dvojica sami u polju. 011 1KI 011 030 I Ahija uze novu haljinu koja bješe na njemu, i razdrije je na dvanaest komada. 011 1KI 011 031 I reèe Jerovoamu: uzmi deset komada; jer ovako veli Gospod Bog Izrailjev: evo istrgnuæu carstvo iz ruke Solomunove, i daæu tebi deset plemena. 011 1KI 011 032 Samo æe jedno pleme ostati njemu radi sluge mojega Davida i radi grada Jerusalima, koji izabrah izmeðu svijeh plemena Izrailjevih. 011 1KI 011 033 Jer ostaviše mene i pokloniše se Astaroti boginji Sidonskoj i Hemosu bogu Moavskom i Melhomu bogu sinova Amonovijeh, i ne hodiše putovima mojim èineæi što je pravo preda mnom, uredbe moje i zakone moje, kao David otac njegov. 011 1KI 011 034 Ali neæu uzeti carstva iz ruku njegovijeh, nego æu ga ostaviti neka vlada dokle je god živ Davida radi sluge svojega, kojega izabrah, koji je držao zapovijesti moje i uredbe moje. 011 1KI 011 035 Nego æu uzeti carstvo iz ruku sina njegova, i daæu tebi od njega deset plemena. 011 1KI 011 036 A sinu æu njegovu dati jedno pleme da bude vidjelo Davidu sluzi mojemu vazda preda mnom u gradu Jerusalimu, koji izabrah da u njemu namjestim ime svoje. 011 1KI 011 037 Tebe æu dakle uzeti da caruješ nad svijem što ti duša želi, i biæeš car nad Izrailjem. 011 1KI 011 038 I ako uzaslušaš sve što ti zapovjedim, i uzideš mojim putovima i ušèiniš što je pravo preda mnom, držeæi uredbe moje i zapovijesti moje, kao što je èinio David sluga moj, biæu s tobom i sazidaæu ti tvrd dom, kao što sam sazidao Davidu, i daæu ti Izrailja. 011 1KI 011 039 I muèiæu sjeme Davidovo za to, ali ne svagda. 011 1KI 011 040 Zato tražaše Solomun da ubije Jerovoama; ali se Jerovoam podiže i pobježe u Misir k Sisaku caru Misirskom, i bi u Misiru dok ne umrije Solomun. 011 1KI 011 041 A ostala djela Solomunova i što je god èinio, i mudrost njegova, nije li to zapisano u knjizi djela Solomunovijeh? 011 1KI 011 042 A carova Solomun u Jerusalimu nad svijem Izrailjem èetrdeset godina. 011 1KI 011 043 I poèinu Solomun kod otaca svojih, i bi pogreben u gradu Davida oca svojega; a Rovoam sin njegov zacari se na njegovo mjesto. 011 1KI 012 001 Tada otide Rovoam u Sihem: jer se ondje skupi sav Izrailj da ga zacare. 011 1KI 012 002 A Jerovoam sin Navatov, koji još bijaše u Misiru pobjegavši onamo od cara Solomuna, kad èu, on još osta u Misiru. 011 1KI 012 003 Ali poslaše i dozvaše ga. Tako Jerovoam i sav zbor Izrailjev doðoše i rekoše Rovoamu govoreæi: 011 1KI 012 004 Tvoj je otac metnuo na nas težak jaram; nego ti sada olakšaj ljutu službu oca svojega i teški jaram koji je metnuo na nas, pak æemo ti služiti. 011 1KI 012 005 A on im reèe: idite, pa do tri dana doðite opet k meni. I narod otide. 011 1KI 012 006 Tada car Rovoam uèini vijeæe sa starcima koji stajaše pred Solomunom ocem njegovijem dok bijaše živ, i reèe: kako svjetujete da odgovorim narodu? 011 1KI 012 007 A oni mu odgovoriše govoreæi: ako danas ugodiš narodu i poslušaš ih i odgovoriš im lijepijem rijeèima, oni æe ti biti sluge svagda. 011 1KI 012 008 Ali on ostavi svjet što ga svjetovaše starci, i uèini vijeæe s mladiæima, koji odrastoše s njim i koji stajahu pred njim. 011 1KI 012 009 I reèe im: šta vi svjetujete da odgovorimo narodu, koji mi rekoše govoreæi: olakšaj jaram koji je metnuo na nas tvoj otac? 011 1KI 012 010 Tada mu odgovoriše mladiæi koji odrastoše s njim, i rekoše: ovako kaži narodu što ti reèe: tvoj je otac metnuo na nas težak jaram, nego nam ti olakšaj; ovako im reci: moj je mali prst deblji od bedara oca mojega. 011 1KI 012 011 Otac je moj metnuo na vas težak jaram, a ja æu još dometnuti na vaš jaram; otac vas je moj šibao bièevima, a ja æu vas šibati bodljivijem bièevima. 011 1KI 012 012 A treæi dan doðe Jerovoam i sav narod k Rovoamu, kako im bješe kazao car rekavši: doðite opet k meni do tri dana. 011 1KI 012 013 I car odgovori oštro narodu ostavivši svjet što ga svjetovaše starci; 011 1KI 012 014 I reèe im kako ga svjetovaše mladiæi govoreæi: moj je otac metnuo na vas težak jaram, a ja æu još dometnuti na jaram vaš; otac vas je moj šibao bièevima, a ja æu vas šibati bodljivijem bièevima. 011 1KI 012 015 I car ogluši se naroda, jer Gospod bješe tako uredio da bi potvrdio rijeè svoju što je rekao preko Ahije Silomljanina Jerovoamu sinu Navatovu. 011 1KI 012 016 A kad vidje sav Izrailj gdje ih se car ogluši, odgovori narod caru govoreæi: kakav dio mi imamo s Davidom? nemamo našljedstva sa sinom Jesejevijem. U šatore svoje, Izrailju! a ti Davide, sad gledaj svoju kuæu. Tako otide Izrailj u šatore svoje. 011 1KI 012 017 Samo nad sinovima Izrailjevijem, koji življahu po gradovima Judinijem, zacari se Rovoam. 011 1KI 012 018 I car Rovoam posla Adorama koji bijaše nad dankom; ali ga sav Izrailj zasu kamenjem, te pogibe; a car Rovoam brže sjede na kola, te pobježe u Jerusalim. 011 1KI 012 019 Tako otpade Izrailj od doma Davidova do današnjega dana. 011 1KI 012 020 I kad èu sav Izrailj da se vratio Jerovoam, poslavši dozvaše ga na skupštinu, i postaviše ga carem nad svijem Izrailjem. Ne prista za domom Davidovijem nijedno pleme osim samoga plemena Judina. 011 1KI 012 021 A Rovoam došav u Jerusalim sazva sav dom Judin i pleme Venijaminovo, sto i osamdeset tisuæa odabranijeh vojnika, da zavojšte na dom Izrailjev da povrate carstvo Rovoamu sinu Solomunovu. 011 1KI 012 022 Ali doðe rijeè Božja Semeju, èovjeku Božijemu, govoreæi: 011 1KI 012 023 Kaži Rovoamu sinu Solomunovu caru Judinu i svemu domu Judinu i Venijaminovu i ostalome narodu, i reci: 011 1KI 012 024 Ovako veli Gospod: ne idite, i ne bijte se s braæom svojom, sinovima Izrailjevijem; vratite se svak svojoj kuæi, jer sam ja naredio tako da bude. I oni poslušaše rijeè Gospodnju i vrativši se otidoše kako Gospod reèe. 011 1KI 012 025 Potom sazida Jerovoam Sihem u gori Jefremovoj i naseli se u njemu; a poslije otide odande i sazida Fanuil. 011 1KI 012 026 I reèe Jerovoam u srcu svom: može se carstvo povratiti domu Davidovu. 011 1KI 012 027 Ako ovaj narod stane iæi u Jerusalim da prinosi žrtve u domu Gospodnjem, srce æe se narodu obratiti ka gospodaru njegovu Rovoamu caru Judinu, te æe me ubiti, i povratiæe se k Rovoamu caru Judinu. 011 1KI 012 028 Zato car smisli, te naèini dva teleta od zlata, pa reèe narodu: ne treba više da idete u Jerusalim; evo bogova tvojih, Izrailju, koji su te izveli iz zemlje Misirske. 011 1KI 012 029 I namjesti jedno u Vetilju a drugo namjesti u Danu. 011 1KI 012 030 I to bi na grijeh, jer narod iðaše k jednome do Dana. 011 1KI 012 031 I naèini kuæu na visini, i postavi sveštenike od prostoga naroda koji ne bijahu od sinova Levijevih. 011 1KI 012 032 I uèini Jerovoam praznik osmoga mjeseca petnaestoga dana, kao što je praznik u zemlji Judinoj, i prinese žrtve na oltaru; tako uèini i u Vetilju prinoseæi žrtve teocima koje naèini; i postavi u Vetilju sveštenike visinama koje naèini. 011 1KI 012 033 I petnaestoga dana osmoga mjeseca, koji bješe smislio u srcu svom, prinošaše žrtve na oltaru koji naèini u Vetilju, i praznovaše praznik sa sinovima Izrailjevijem, i pristupi k oltaru da kadi. 011 1KI 013 001 A gle, èovjek Božji doðe iz zemlje Judine s rijeèju Gospodnjom u Vetilj, kad Jerovoam stajaše kod oltara da kadi. 011 1KI 013 002 I povika put oltara rijeèju Gospodnjom govoreæi: oltare! oltare! Ovako veli Gospod: evo, rodiæe se sin domu Davidovu po imenu Josija, koji æe na tebi klati sveštenike visina, koji kade na tebi, i ljudske æe kosti spaliti na tebi. 011 1KI 013 003 I uèini znak istoga dana govoreæi: ovo je znak da je Gospod to rekao: eto, oltar æe se raspasti, i prosuæe se pepeo što je na njemu. 011 1KI 013 004 A kad car Jerovoam èu rijeèi èovjeka Božijega koje vikaše oltaru Vetiljskom, pruži ruku svoju s oltara govoreæi: držite ga! Ali usahnu mu ruka koju pruži na nj, i ne mogaše je povratiti k sebi. 011 1KI 013 005 A oltar se raspade, i prosu se pepeo s oltara po znaku koji uèini èovjek Božji rijeèju Gospodnjom. 011 1KI 013 006 Tada car reèe èovjeku Božijemu: pripadni ka Gospodu Bogu svojemu, i pomoli se za me da mi se povrati ruka. I èovjek se Božji pomoli Gospodu, i povrati se caru ruka i posta kao što je bila. 011 1KI 013 007 I reèe car èovjeku Božijemu: hodi sa mnom kuæi mojoj, i potkrijepi se, i daæu ti dar. 011 1KI 013 008 Ali èovjek Božji reèe caru: da mi daš po kuæe svoje, ne bih išao s tobom niti bih jeo hljeba ni vode pio u ovom mjestu. 011 1KI 013 009 Jer mi je tako zapovjedio svojom rijeèju Gospod govoreæi: ne jedi hljeba ni pij vode, niti se vraæaj istijem putem kojim otideš. 011 1KI 013 010 I otide drugim putem, a ne vrati se onijem kojim bješe došao u Vetilj. 011 1KI 013 011 A u Vetilju življaše jedan star prorok, kojemu doðe sin njegov i pripovjedi sve što uèini prorok Božji onaj dan u Vetilju, i rijeèi koje reèe caru; i pripovjediše sinovi toga proroka ocu svojemu. 011 1KI 013 012 A otac im reèe: kojim je putem otišao? I pokazaše sinovi put kojim otide èovjek Božji koji bješe došao iz zemlje Judine. 011 1KI 013 013 A on reèe sinovima svojim: osamarite mi magarca. I osamariše mu magarca, te usjede na nj. 011 1KI 013 014 I poðe za èovjekom Božjim, i naðe ga a on sjedi pod hrastom, pa mu reèe: jesi li ti èovjek Božji što doðe iz zemlje Judine? On mu odgovori: ja sam. 011 1KI 013 015 A on mu reèe: hodi sa mnom mojoj kuæi da jedeš hljeba. 011 1KI 013 016 Ali on odgovori: ne mogu se vratiti s tobom ni iæi s tobom; niti æu jesti hljeba ni piti vode s tobom u ovom mjestu. 011 1KI 013 017 Jer mi je reèeno rijeèju Gospodnjom: ne jedi hljeba ni pij vode ondje, niti se vraæaj putem kojim otideš. 011 1KI 013 018 A on mu reèe: i ja sam prorok kao ti, i anðeo Gospodnji reèe mi rijeèju Gospodnjom govoreæi: vrati ga sa sobom u svoju kuæu neka jede hljeba i pije vode. Ali mu slaga. 011 1KI 013 019 I vrati se s njim, te jede hljeba u njegovoj kuæi i pi vode. 011 1KI 013 020 A kad sjeðahu za stolom, doðe rijeè Gospodnja proroku koji ga bješe vratio; 011 1KI 013 021 I povika na èovjeka Božijega koji bješe došao iz zemlje Judine, i reèe: ovako veli Gospod: što nijesi poslušao rijeèi Gospodnje, i nijesi držao zapovijesti koju ti je zapovjedio Gospod Bog tvoj, 011 1KI 013 022 Nego si se vratio i jeo hljeba i pio vode na mjestu za koje ti je rekao: ne jedi hljeba ni pij vode; zato neæe tvoje tijelo doæi u grob tvojih otaca. 011 1KI 013 023 I pošto se prorok kojega bješe vratio najede hljeba i pošto se napi, osamari mu magarca. 011 1KI 013 024 A kad otide, udesi ga lav na putu i zakla ga. I tijelo njegovo ležaše na putu, i magarac stajaše kod njega; takoðer i lav stajaše kod tijela. 011 1KI 013 025 I gle, ljudi prolazeæi vidješe tijelo gdje leži na putu i lava gdje stoji kod tijela, i došavši javiše u gradu u kojem življaše stari prorok. 011 1KI 013 026 A kad to èu prorok koji ga bješe vratio s puta, reèe: ono je èovjek Božji, koji ne posluša rijeèi Gospodnje, zato ga dade Gospod lavu da ga rastrgne i usmrti po rijeèi Gospodnjoj koju mu reèe. 011 1KI 013 027 I reèe sinovima svojim govoreæi: osamarite mi magarca. I osamariše. 011 1KI 013 028 I otišav naðe tijelo gdje leži na putu, i magarca i lava gdje stoje kod tijela: lav ne bješe izjeo tijela ni magarca rastrgao. 011 1KI 013 029 Tada prorok podiže tijelo èovjeka Božijega, i metnuv ga na magarca odnese ga natrag, i doðe u grad stari prorok da ga ožali i pogrebe. 011 1KI 013 030 I metnu tijelo u svoj grob, i plakahu nad njim govoreæi: jaoh brate! 011 1KI 013 031 A pošto ga pogrebe, reèe sinovima svojim govoreæi: kad umrem, pogrebite me u grobu gdje je pogreben èovjek Božji, pokraj kostiju njegovijeh metnite kosti moje. 011 1KI 013 032 Jer æe se zacijelo zbiti što je oglasio po rijeèi Gospodnjoj za oltar Vetiljski i za sve kuæe visina koje su po gradovima Samarijskim. 011 1KI 013 033 Pošto ovo bi, opet se Jerovoam ne vrati sa svojega zloga puta; nego opet naèini iz prostoga naroda sveštenike visinama; ko god hoæaše, tome on posveæivaše ruke i taj postajaše sveštenik visinama. 011 1KI 013 034 I to bi na grijeh domu Jerovoamovu da bi se istrijebio i da bi ga nestalo sa zemlje. 011 1KI 014 001 U to vrijeme razbolje se Avija sin Jerovoamov. 011 1KI 014 002 I Jerovoam reèe ženi svojoj: ustani i preobuci se da te ne poznadu da si žena Jerovoamova; pak idi u Silom. Eto, ondje je Ahija prorok, koji mi je kazao da æu biti car nad ovijem narodom. 011 1KI 014 003 I ponesi deset hljebova i kolaèa i žban meda, pa otidi k njemu; on æe ti kazati šta æe biti od djeteta. 011 1KI 014 004 I uèini tako žena Jerovoamova, i ustavši otide u Silom i uðe u kuæu Ahijinu. Ahija pak ne mogaše vidjeti, jer mu oèi bijahu potamnjele od starosti. 011 1KI 014 005 Ali Gospod reèe Ahiji: eto ide žena Jerovoamova da te pita za sina svojega, jer je bolestan; ti joj kaži to i to; a ona kad doðe uèiniæe se da je druga. 011 1KI 014 006 I Ahija èuvši šuštanje nogu njezinijeh kad uðe na vrata, reèe: hodi, ženo Jerovoamova; što se èiniš da si druga? Ja sam poslan k tebi da ti zlo kažem. 011 1KI 014 007 Idi, reci Jerovoamu: ovako veli Gospod Bog Izrailjev: što sam te podigao izmeðu naroda i postavio te voðem narodu svojemu Izrailju, 011 1KI 014 008 I otrgav carstvo od doma Davidova dadoh tebi, a ti ne bi kao sluga moj David, koji je držao zapovijesti moje i hodio za mnom svijem srcem svojim èineæi samo što je pravo preda mnom; 011 1KI 014 009 Nego si radio gore od svijeh koji biše prije tebe, i otišao si i naèinio sebi druge bogove i likove livene da bi me dražio, pa si me bacio za leða svoja; 011 1KI 014 010 Zato, evo, ja æu pustiti zlo na dom Jerovoamov, i istrijebiæu Jerovoamu i ono što mokri uza zid, i uhvaæenoga i ostavljenoga u Izrailju, i dom æu Jerovoamov omesti kao što se mete kao, da ga ne ostane ništa. 011 1KI 014 011 Ko Jerovoamov pogine u gradu, izješæe ga psi, a ko pogine u polju, izješæe ga ptice nebeske; jer Gospod reèe. 011 1KI 014 012 A ti ustani, idi kuæi svojoj; i kad stupiš nogama svojim u grad, odmah æe umrijeti dijete. 011 1KI 014 013 I sav æe Izrailj plakati za njim, i pogrepšæe ga; jer æe on sam od doma Jerovoamova doæi u grob, jer se na njemu samom u domu Jerovoamovu naðe nešto dobra pred Gospodom Bogom Izrailjevijem. 011 1KI 014 014 A Gospod æe podignuti sebi cara nad Izrailjem, koji æe istrijebiti dom Jerovoamov u onaj dan; da, šta? sad veæ. 011 1KI 014 015 I udariæe Gospod Izrailja da æe se zaljuljati kao što se ljulja trska u vodi, i išèupaæe Izrailja iz ove dobre zemlje, koju je dao ocima njihovijem, i razasuæe ih daleko preko rijeke zato što naèiniše sebi lugove gnjeveæi Gospoda. 011 1KI 014 016 I napustiæe Izrailja za grijehe Jerovoamove, kojima je griješio i na grijeh naveo Izrailja. 011 1KI 014 017 Tada usta žena Jerovoamova, i otide i doðe u Tersu; i kad stupi na prag kuæni umrije dijete. 011 1KI 014 018 I pogreboše ga, i sav Izrailj plaka za njim po rijeèi Gospodnjoj, koju reèe preko sluge svojega Ahije proroka. 011 1KI 014 019 A ostala djela Jerovoamova, kako je vojevao i kako je carovao, eno zapisana su u dnevniku careva Izrailjevijeh. 011 1KI 014 020 A carova Jerovoam dvadeset i dvije godine; i poèinu kod otaca svojih, a Nadav sin njegov zacari se na njegovo mjesto. 011 1KI 014 021 A Rovoam sin Solomunov carovaše nad Judom; bješe Rovoamu èetrdeset i jedna godina kad poèe carovati, i carova sedamnaest godina u Jerusalimu gradu, koji izabra Gospod izmeðu svijeh plemena Izrailjevijeh da ondje namjesti ime svoje. Materi njegovoj bješe ime Nama Amonka. 011 1KI 014 022 I Juda èinjaše što je zlo pred Gospodom; i grijesima svojim kojim griješahu dražiše ga veæma nego oci njihovi svijem što èiniše. 011 1KI 014 023 Jer i oni naèiniše sebi visine i stupove i lugove na svakom visokom humu i pod svakim zelenim drvetom. 011 1KI 014 024 A bijaše i adžuvana u zemlji, i èinjahu sve gadove naroda koje bješe istjerao Gospod ispred sinova Izrailjevijeh. 011 1KI 014 025 A pete godine carovanja Rovoamova doðe Sisak car Misirski na Jerusalim. 011 1KI 014 026 I uze blago iz doma Gospodnjega i blago iz doma careva, sve to uze; i uze sve štitove zlatne koje naèini Solomun. 011 1KI 014 027 I na njihovo mjesto naèini car Rovoam štitove od mjedi, i predade ih starješinama nad stražarima, koji èuvahu vrata doma careva. 011 1KI 014 028 I kad car iðaše u dom Gospodnji, nošahu ih stražari, a poslije ih opet ostavljahu u riznicu svoju. 011 1KI 014 029 A ostala djela Rovoamova, i sve što je èinio, nije li zapisano u dnevniku careva Judinijeh? 011 1KI 014 030 A bijaše rat izmeðu Rovoama i Jerovoama jednako. 011 1KI 014 031 I poèinu Rovoam kod otaca svojih, i bi pogreben kod otaca svojih u gradu Davidovu. A ime materi njegovoj bješe Nama Amonka. A na mjesto njegovo zacari se Avijam sin njegov. 011 1KI 015 001 A osamnaeste godine carovanja Jerovoama sina Navatova zacari se Avijam nad Judom. 011 1KI 015 002 I carova tri godine u Jerusalimu. A materi mu bješe ime Maha kæi Avesalomova. 011 1KI 015 003 On hoðaše u svijem grijesima oca svojega, koje je èinio pred njim, i ne bješe srce njegovo cijelo prema Gospodu Bogu njegovu kao srce Davida oca njegova. 011 1KI 015 004 Ali radi Davida dade mu Gospod Bog njegov vidjelo u Jerusalimu podigav sina njegova nakon njega i utvrdiv Jerusalim; 011 1KI 015 005 Jer je David èinio što je pravo pred Gospodom niti je otstupao od èega što mu je zapovjedio svega vijeka svojega osim stvari s Urijom Hetejinom. 011 1KI 015 006 A rat bješe izmeðu Rovoama i Jerovoama do njegova vijeka. 011 1KI 015 007 A ostala djela Avijamova i sve što je èinio nije li zapisano u dnevniku careva Judinijeh? A bijaše rat izmeðu Avijama i Jerovoama. 011 1KI 015 008 I Avijam poèinu kod otaca svojih, i pogreboše ga u gradu Davidovu, a na njegovo mjesto zacari se Asa sin njegov. 011 1KI 015 009 Godine dvadesete carovanja Jerovoamova nad Izrailjem zacari se Asa nad Judom. 011 1KI 015 010 Èetrdeset i jednu godinu carova u Jerusalimu. A materi mu bješe ime Maha kæi Avesalomova. 011 1KI 015 011 I tvoraše Asa što je pravo pred Gospodom kao David otac mu. 011 1KI 015 012 Jer istrijebi adžuvane iz zemlje i ukide sve gadne bogove koje bjehu naèinili oci njegovi. 011 1KI 015 013 I mater svoju Mahu svrže s vlasti, jer ona naèini idola u lugu; i Asa izlomi idola i sažeže na potoku Kedronu. 011 1KI 015 014 Ali visine ne biše oborene; ali srce Asino bješe cijelo prema Gospodu svega vijeka njegova. 011 1KI 015 015 I unese u dom Gospodnji što bješe posvetio otac njegov i što on posveti, srebro i zlato i sudove. 011 1KI 015 016 I bješe rat izmeðu Ase i Vase cara Izrailjeva svega vijeka njihova. 011 1KI 015 017 Jer Vasa car Izrailjev izide na Judu i stade zidati Ramu da ne da nikome otiæi k Asi caru Judinu ni od njega doæi. 011 1KI 015 018 Ali Asa uzev sve srebro i zlato što bješe ostalo u riznici Gospodnjoj i u riznici doma careva dade ga slugama svojim, i posla ih car Asa Ven-Adadu sinu Tavrimona sina Esionova, caru Sirskom, koji stanovaše u Damasku, i poruèi: 011 1KI 015 019 Vjera je izmeðu mene i tebe, izmeðu oca tvojega i oca mojega; evo šaljem ti dar, srebro i zlato; hajde, pokvari vjeru koju imaš s Vasom carem Izrailjevim, eda bi otišao od mene. 011 1KI 015 020 I posluša Ven-Adad cara Asu, i posla vojvode svoje na gradove Izrailjeve i pokori Ijon i Dan i Avel-Vetmahu i sav Hinerot i svu zemlju Neftalimovu. 011 1KI 015 021 A kad Vasa to èu, presta zidati Ramu, i vrati se u Tersu. 011 1KI 015 022 Tada car Asa sazva sav narod Judin, nikoga ne izuzimajuæi; te odnesoše kamenje iz Rame i drva, èim zidaše Vasa, i od njega sazida car Asa Gevu Venijaminovu i Mispu. 011 1KI 015 023 A ostala sva djela Asina i sva junaštva njegova, i što je god èinio i koje je gradove sagradio, nije li sve zapisano u dnevniku careva Judinijeh? Ali u starosti svojoj bolovaše od nogu. 011 1KI 015 024 I Asa poèinu kod otaca svojih, i bi pogreben kod otaca svojih u gradu Davida oca svojega. A na njegovo mjesto zacari se Josafat sin njegov. 011 1KI 015 025 A Nadav sin Jerovoamov poèe carovati nad Izrailjem druge godine carovanja Asina nad Judom; i carova nad Izrailjem dvije godine. 011 1KI 015 026 I èinjaše što je zlo pred Gospodom hodeæi putem oca svojega i u grijehu njegovu, kojim navede na grijeh Izrailja. 011 1KI 015 027 I diže bunu na nj Vasa sin Ahijin od doma Isaharova, i ubi ga Vasa kod Givetona, koji bijaše Filistejski, kad Nadav i sav Izrailj bjehu opkolili Giveton. 011 1KI 015 028 I tako ga ubi Vasa treæe godine carovanja Asina nad Judom, i zacari se na njegovo mjesto. 011 1KI 015 029 A kad se zacari, pobi sav dom Jerovoamov, i ne ostavi nijedne duše od roda Jerovoamova dokle sve ne istrijebi po rijeèi Gospodnjoj, koju reèe preko sluge svojega Ahije Silomljanina, 011 1KI 015 030 Za grijehe Jerovoamove, kojima je griješio i kojima je na grijeh naveo Izrailja, i za draženje kojim je dražio Gospoda Boga Izrailjeva. 011 1KI 015 031 A ostala djela Nadavova i sve što je èinio, nije li to zapisano u dnevniku careva Izrailjevijeh? 011 1KI 015 032 I bješe rat izmeðu Ase i Vase cara Izrailjeva svega vijeka njihova. 011 1KI 015 033 Treæe godine carovanja Asina nad Judom zacari se Vasa sin Ahijin nad svijem Izrailjem u Tersi, i carova dvadeset i èetiri godine. 011 1KI 015 034 I èinjaše što je zlo pred Gospodom hodeæi putem Jerovoamovijem i u grijehu njegovu, kojim navede na grijeh Izrailja. 011 1KI 016 001 I doðe rijeè Gospodnja Juju sinu Ananijevu za Vasu govoreæi: 011 1KI 016 002 Što te podigoh iz praha i postavih voðem narodu svojemu Izrailju, a ti ideš putem Jerovoamovijem i navodiš na grijeh narod moj Izrailja da me gnjevi grijesima svojim, 011 1KI 016 003 Evo, ja æu zatrti natražje Vasino i natražje doma njegova, i uèiniæu s domom tvojim kao s domom Jerovoama sina Navatova. 011 1KI 016 004 Ko Vasin pogine u gradu, izješæe ga psi, a ko pogine u polju, izješæe ga ptice nebeske. 011 1KI 016 005 A ostala djela Vasina i što je èinio, i junaštvo njegovo, nije li to zapisano u dnevniku careva Izrailjevijeh? 011 1KI 016 006 I poèinu Vasa kod otaca svojih, i bi pogreben u Tersi; a na njegovo mjesto zacari se Ila sin njegov. 011 1KI 016 007 I tako preko proroka Juja sina Ananijeva doðe rijeè Gospodnja protiv Vase i doma njegova za sve zlo što uèini pred Gospodom gnjeveæi ga djelima svojih ruku, te bi kao dom Jerovoamov, i zato što ga pobi. 011 1KI 016 008 Dvadeset šeste godine carovanja Asina nad Judom zacari se Ila sin Vasin nad Izrailjem, i carova dvije godine u Tersi. 011 1KI 016 009 A sluga njegov Zimrije, starješina nad polovinom kola, diže bunu na Ilu, kad pijaše u Tersi i opi se u kuæi Arse, koji upravljaše domom njegovijem u Tersi. 011 1KI 016 010 I doðe Zimrije i ubi ga i pogubi ga dvadeset osme godine carovanja Asina nad Judom, i zacari se na njegovo mjesto. 011 1KI 016 011 A èim se zacari i sjede na prijesto svoj, pobi sav dom Vasin, ne ostavi mu ni što uza zid mokri, i rodbinu njegovu i prijatelje njegove. 011 1KI 016 012 Tako Zimrije zatr sav dom Vasin po rijeèi Gospodnjoj koju reèe za Vasu preko Juja proroka, 011 1KI 016 013 Za sve grijehe Vasine i za grijehe Ile sina njegova, kojima griješiše i kojima na grijeh navodiše Izrailja gnjeveæi Gospoda Boga Izrailjeva taštinama svojim. 011 1KI 016 014 A ostala djela Ilina i sve što je èinio, nije li to zapisano u dnevniku careva Izrailjevijeh? 011 1KI 016 015 Godine dvadeset sedme carovanja Asina nad Judom zacari se Zimrije, i carova sedam dana u Tersi; a narod tada stajaše u okolu kod Givetona, koji bješe Filistejski. 011 1KI 016 016 I narod što bješe u okolu kad èu da je Zimrije digao bunu i cara ubio, isti dan sav Izrailj u okolu postavi carem nad Izrailjem Amrija vojvodu. 011 1KI 016 017 I Amrije i sav Izrailj s njim otidoše od Givetona i opkoliše Tersu. 011 1KI 016 018 A Zimrije kad vidje gdje osvojiše grad, otide u dvor carski, i zapali nad sobom dvor carski, te pogibe, 011 1KI 016 019 Za grijehe svoje kojima je griješio èineæi što je zlo pred Gospodom, hodeæi putem Jerovoamovijem i u grijehu njegovu, kojim je griješio navodeæi na grijeh Izrailja. 011 1KI 016 020 A ostala djela Zimrijeva i buna koju podiže, nije li to zapisano u dnevniku careva Izrailjevijeh? 011 1KI 016 021 Tada se razdijeli narod Izrailjev na dvoje: polovina naroda prista za Tivnijom sinom Ginatovijem da ga uèini carem, a druga polovina prista za Amrijem. 011 1KI 016 022 Ali narod koji prista za Amrijem bi jaèi od naroda koji prista za Tivnijom sinom Ginatovijem. I umrije Tivnija, a carova Amrije. 011 1KI 016 023 Trideset prve godine carovanja Asina nad Judom poèe carovati Amrije nad Izrailjem, i carova dvanaest godina; u Tersi carova šest godina. 011 1KI 016 024 I kupi goru Samarijsku od Semera za dva talanta srebra, i sagradi grad na gori, i nazva grad koji sagradi Samarija po imenu Semera gospodara od gore. 011 1KI 016 025 A Amrije èinjaše što je zlo pred Gospodom, i gore èinjaše od svijeh koji bijahu prije njega. 011 1KI 016 026 Jer hoðaše svijem putovima Jerovoama sina Navatova i u grijehu njegovu, kojim je naveo na grijeh Izrailja gnjeveæi Gospoda Boga Izrailjeva taštinama svojim. 011 1KI 016 027 A ostala djela Amrijeva i sve što je èinio, i junaštva koja je èinio, nije li to zapisano u dnevniku careva Izrailjevijeh? 011 1KI 016 028 I poèinu Amrije kod otaca svojih, i bi pogreben u Samariji; a na njegovo se mjesto zacari Ahav sin njegov. 011 1KI 016 029 I Ahav sin Amrijev poèe carovati nad Izrailjem trideset osme godine carovanja Asina nad Judom, i carova Ahav sin Amrijev nad Izrailjem u Samariji dvadeset i dvije godine. 011 1KI 016 030 I èinjaše Ahav sin Amrijev što je zlo pred Gospodom, više od svijeh koji bijahu prije njega. 011 1KI 016 031 I malo mu bijaše što hoðaše u grijesima Jerovoama sina Navatova, nego se još oženi Jezaveljom kæerju Etvala cara Sidonskoga, i otide, te služaše Valu i klanjaše mu se. 011 1KI 016 032 I naèini oltar Valu u domu Valovu koji sazida u Samariji. 011 1KI 016 033 I naèini Ahav gaj, i uèini Ahav više od svijeh careva Izrailjevijeh koji biše prije njega, da bi razgnjevio Gospoda Boga Izrailjeva. 011 1KI 016 034 Za njegova vremena Hil Vetiljanin sazida Jerihon. Na Avironu prvencu svojem osnova ga, a na Seguvu mjezincu svojem metnu mu vrata po rijeèi Gospodnjoj, koju reèe preko Isusa sina Navina. 011 1KI 017 001 Tada reèe Ahavu Ilija Tesviæanin, jedan od naseljenika Galadskih: tako da je živ Gospod Bog Izrailjev, pred kojim stojim, ovijeh godina neæe biti rose ni dažda dokle ja ne reèem. 011 1KI 017 002 Potom doðe njemu rijeè Gospodnja govoreæi: 011 1KI 017 003 Idi odavde, i obrati se na istok, i sakrij se kod potoka Horata prema Jordanu. 011 1KI 017 004 I iz onoga potoka pij, a gavranima sam zapovjedio da te hrane ondje. 011 1KI 017 005 I on otide i uèini po rijeèi Gospodnjoj, i otišav stani se kod potoka Horata, koji je prema Jordanu. 011 1KI 017 006 I ondje mu gavrani donošahu hljeba i mesa jutrom i veèerom, a iz potoka pijaše. 011 1KI 017 007 Ali poslije godinu dana presahnu potok, jer ne bješe dažda u zemlji. 011 1KI 017 008 Tada doðe njemu rijeè Gospodnja govoreæi: 011 1KI 017 009 Ustani, idi u Sareptu Sidonsku, i sjedi ondje; evo zapovjedio sam ondje ženi udovici da te hrani. 011 1KI 017 010 I ustavši otide u Sareptu; i kad doðe na vrata gradska, gle, žena udovica kupljaše ondje drva; i on je dozva i reèe joj: donesi mi malo vode u sudu da se napijem. 011 1KI 017 011 I ona poðe da donese; a on je viknu i reèe: donesi mi i hljeba malo. 011 1KI 017 012 A ona reèe: tako da je živ Gospod Bog tvoj, nemam peèena hljeba do grst brašna u zdjeli i malo ulja u krèagu; i eto kupim drvaca da otidem i zgotovim sebi i sinu svojemu, da pojedemo, pa onda da umremo. 011 1KI 017 013 A Ilija joj reèe: ne boj se, idi, zgotovi kako si rekla; ali umijesi prvo meni jedan kolaèiæ od toga, i donesi mi, pa poslije gotovi sebi i sinu svojemu. 011 1KI 017 014 Jer ovako veli Gospod Bog Izrailjev: brašno se iz zdjele neæe potrošiti niti æe ulja u krèagu nestati dokle ne pusti Gospod dažda na zemlju. 011 1KI 017 015 I ona otide i uèini kako reèe Ilija; i jede i ona i on i dom njezin godinu dana; 011 1KI 017 016 Brašno se iz zdjele ne potroši niti ulja u krèagu nesta po rijeèi Gospodnjoj, koju reèe preko Ilije. 011 1KI 017 017 A poslije toga razbolje se sin ženi domaæici, i bolest njegova bi vrlo teška, tako da izdahnu. 011 1KI 017 018 I ona reèe Iliji: šta je tebi do mene, èovjeèe Božji? Jesi li došao k meni da spomeneš bezakonje moje i da mi umoriš sina? 011 1KI 017 019 A on joj reèe: daj mi sina svojega. I uzev ga iz naruèja njezina odnese ga u gornju klijet, gdje on sjeðaše, i položi ga na postelju svoju. 011 1KI 017 020 Tada zavapi ka Gospodu i reèe: Gospode Bože moj, zar si i ovu udovicu kod koje sam gost tako ucvijelio umorivši joj sina? 011 1KI 017 021 I pruživ se nad djetetom tri puta zavapi ka Gospodu govoreæi: Gospode Bože moj, neka se povrati u dijete duša njegova. 011 1KI 017 022 I Gospod usliši glas Ilijin, te se povrati u dijete duša njegova, i oživje. 011 1KI 017 023 A Ilija uzev dijete snese ga iz gornje klijeti u kuæu, i dade ga materi njegovoj, i reèe Ilija: vidi, živ je tvoj sin. 011 1KI 017 024 A žena reèe Iliji: sada znam da si èovjek Božji i da je rijeè Gospodnja u tvojim ustima istina. 011 1KI 018 001 Poslije mnogo vremena, treæe godine, doðe rijeè Gospodnja Iliji govoreæi: idi, pokaži se Ahavu, i pustiæu dažd na zemlju. 011 1KI 018 002 I otide Ilija da se pokaže Ahavu, a bijaše velika glad u Samariji. 011 1KI 018 003 I Ahav dozva Avdiju, koji bijaše upravitelj dvora njegova; a Avdija se bojaše Gospoda veoma. 011 1KI 018 004 Jer kad Jezavelja ubijaše proroke Gospodnje, uze Avdija sto proroka, i sakri ih, po pedeset u jednu peæinu, i hrani ih hljebom i vodom. 011 1KI 018 005 I reèe Ahav Avdiji: poði po zemlji na izvore i na potoke, eda bismo našli trave da saèuvamo u životu konje i mazge, da nam ne izgine stoka. 011 1KI 018 006 I podijeliše meðu se zemlju kuda æe iæi; Ahav otide jednijem putem sam, a Avdija otide drugim putem sam. 011 1KI 018 007 A kad Avdija bijaše na putu, gle, srete ga Ilija; i on ga pozna, i pade nièice, i reèe: jesi li ti, gospodaru moj Ilija? 011 1KI 018 008 A on mu reèe: ja sam; idi, kaži gospodaru svojemu: evo Ilije. 011 1KI 018 009 A on reèe: šta sam zgriješio, da slugu svojega predaš u ruke Ahavu da me pogubi? 011 1KI 018 010 Tako da je živ Gospod Bog tvoj, nema naroda ni carstva kuda nije slao gospodar moj da te traže: i rekoše: nema ga. A on zakle carstva i narode da te ne mogu da naðu. 011 1KI 018 011 A ti sada kažeš: idi, kaži gospodaru svojemu: evo Ilije. 011 1KI 018 012 A kad ja otidem od tebe, duh æe te Gospodnji odnijeti, a ja neæu znati kuda; pa da otidem i prokažem Ahavu, a on da te ne naðe, ubiæe me; a sluga se tvoj boji Gospoda od mladosti svoje. 011 1KI 018 013 Nije li kazano gospodaru mojemu šta sam uèinio kad Jezavelja ubijaše proroke Gospodnje? kako sakrih stotinu proroka Gospodnjih, po pedeset u jednu peæinu, i hranih ih hljebom i vodom. 011 1KI 018 014 A ti sada kažeš: idi, kaži gospodaru svojemu: evo Ilije. Ubiæe me. 011 1KI 018 015 A Ilija reèe: tako da je živ Gospod nad vojskama, pred kojim stojim, danas æu mu se pokazati. 011 1KI 018 016 Tada otide Avdija pred Ahava, i kaza mu; i Ahav otide pred Iliju. 011 1KI 018 017 A kad vidje Ahav Iliju, reèe mu Ahav: jesi li ti onaj što nesreæu donosiš na Izrailja? 011 1KI 018 018 A on reèe: ne donosim ja nesreæe na Izrailja, nego ti i dom oca tvojega ostavivši zapovijesti Gospodnje i pristavši za Valima. 011 1KI 018 019 Nego sada pošlji i saberi k meni svega Izrailja na goru Karmilsku, i èetiri stotine i pedeset proroka Valovijeh i èetiri stotine proroka iz luga, koji jedu za stolom Jezaveljinim. 011 1KI 018 020 I posla Ahav k svijem sinovima Izrailjevijem, i sabra one proroke na goru Karmilsku. 011 1KI 018 021 Tada pristupi Ilija ka svemu narodu i reèe: dokle æete hramati na obje strane? Ako je Gospod Bog, idite za njim; ako li je Val, idite za njim. Ali narod ne odgovori mu ni rijeèi. 011 1KI 018 022 A Ilija reèe narodu: ja sam sam ostao prorok Gospodnji; a proroka Valovijeh ima èetiri stotine i pedeset. 011 1KI 018 023 Dajte nam dva junca, i neka oni izberu sebi jednoga, i neka ga isijeku na komade i metnu na drva, ali ognja da ne podmeæu; a ja æu prigotoviti drugoga junca, i metnuæu ga na drva, ali ognja neæu podmetati. 011 1KI 018 024 Tada prizovite ime svojih bogova, a ja æu prizvati ime Gospodnje, pa koji se Bog odzove ognjem onaj neka je Bog. I sav narod odgovori i reèe: dobro reèe. 011 1KI 018 025 Potom reèe Ilija prorocima Valovijem: izaberite sebi jednoga junca i prigotovite ga prvo, jer je vas više; i prizovite ime bogova svojih, ali ognja ne podmeæite. 011 1KI 018 026 I uzeše junca, kojega im dade, i prigotoviše, i stadoše prizivati ime Valovo od jutra do podne govoreæi: Vale, usliši nas! Ali ni kaka glasa ni koga da odgovori. I skakahu oko oltara, koji naèiniše. 011 1KI 018 027 A kad bi u podne, stade im se rugati Ilija govoreæi: vièite veæma; jer je on bog! valjada se nešto zamislio, ili je u poslu, ili na putu, ili može biti spava, da se probudi. 011 1KI 018 028 A oni stadoše vikati iza glasa, i parati se nožima i šilima po svom obièaju, dokle ih krv ne obli. 011 1KI 018 029 A kad proðe podne, stadoše prorokovati dokle doðe vrijeme da se prinese dar; ali ni kaka glasa ni koga da odgovori, ni koga da èuje. 011 1KI 018 030 Tada reèe Ilija svemu narodu: pristupite k meni. I pristupi k njemu sav narod. Tada on opravi oltar Gospodnji koji bješe razvaljen. 011 1KI 018 031 I uze Ilija dvanaest kamena prema broju plemena sinova Jakova, kojemu doðe rijeè Gospodnja govoreæi: Izrailj æe ti biti ime. 011 1KI 018 032 I naèini od toga kamenja oltar u ime Gospodnje, i oko oltara iskopa opkop širok da bi se mogle posijati dvije mjere žita. 011 1KI 018 033 I namjesti drva, i junca isjeèena na komade metnu na drva. 011 1KI 018 034 I reèe: napunite èetiri vijedra vode, i izlijte na žrtvu i na drva. Pa opet reèe: uèinite još jednom. I uèiniše još jednom. Pa opet reèe: uèinite i treæom. I uèiniše treæom, 011 1KI 018 035 Te voda poteèe oko oltara, i napuni se opkop vode. 011 1KI 018 036 A kad bi vrijeme da se prinese žrtva, pristupi Ilija prorok i reèe: Gospode Bože Avramov, Isakov i Izrailjev, neka danas poznadu da si ti Bog u Izrailju i ja da sam tvoj sluga, i da sam po tvojoj rijeèi uèinio sve ovo. 011 1KI 018 037 Usliši me, Gospode, usliši me, da bi poznao ovaj narod da si ti Gospode Bog, kad opet obratiš srca njihova. 011 1KI 018 038 Tada pade oganj Gospodnji i spali žrtvu paljenicu i drva i kamen i prah, i vodu u opkopu popi. 011 1KI 018 039 A narod kad to vidje sav popada nièice, i rekoše: Gospod je Bog, Gospod je Bog. 011 1KI 018 040 Tada im reèe Ilija: pohvatajte te proroke Valove da nijedan ne uteèe. I pohvataše ih, i Ilija ih odvede na potok Kison, i pokla ih ondje. 011 1KI 018 041 I reèe Ilija Ahavu: idi, jedi i pij, jer uji veliki dažd. 011 1KI 018 042 I otide Ahav da jede i pije; a Ilija se pope na vrh Karmila, i saže se k zemlji i metnu lice svoje meðu koljena svoja. 011 1KI 018 043 A momku svojemu reèe: idi, pogledaj put mora. A on otišav pogleda, pa reèe: nema ništa. I reèe mu: idi opet sedam puta. 011 1KI 018 044 A kad bi sedmi put, reèe: eno, mali oblak kao dlan èovjeèji diže se od mora. Tada reèe: idi, reci Ahavu: preži i idi, da te ne uhvati dažd. 011 1KI 018 045 Utom se zamraèi nebo od oblaka i vjetra, i udari velik dažd. A Ahav sjedavši na kola otide u Jezrael. 011 1KI 018 046 A ruka Gospodnja doðe nad Iliju, i on opasavši se otrèa pred Ahavom dokle doðe u Jezrael. 011 1KI 019 001 A Ahav pripovjedi Jezavelji sve što je uèinio Ilija i kako je sve proroke isjekao maèem. 011 1KI 019 002 Tada Jezavelja posla glasnike k Iliji i poruèi mu: tako da uèine bogovi i tako da dodadu, ako sjutra u ovo doba ne uèinim od tebe što je od kojega god tijeh. 011 1KI 019 003 A on videæi to usta i otide duše svoje radi, i doðe u Virsaveju Judinu, i ondje ostavi momka svojega. 011 1KI 019 004 A sam otide u pustinju dan hoda; i došav sjede pod smreku, i zaželje da umre, i reèe: dosta je veæ, Gospode, primi dušu moju, jer nijesam bolji od otaca svojih. 011 1KI 019 005 Potom leže i zaspa pod smrekom. A gle, anðeo taknu ga i reèe mu: ustani, jedi. 011 1KI 019 006 A on pogleda, i gle, èelo glave mu hljeb na ugljenu peèen i krèag vode. I jede i napi se, pa leže opet. 011 1KI 019 007 A anðeo Gospodnji doðe opet drugom, i taknu ga govoreæi: ustani, jedi, jer ti je put dalek. 011 1KI 019 008 A on ustavši jede i napi se; potom okrijepiv se onijem jelom ide èetrdeset dana i èetrdeset noæi dokle doðe na goru Božiju Horiv. 011 1KI 019 009 A ondje uðe u jednu peæinu i zanoæi u njoj; i gle, rijeè Gospodnja doðe mu govoreæi: šta æeš ti tu, Ilija? 011 1KI 019 010 A on reèe: revnovah veoma za Gospoda Boga nad vojskama; jer sinovi Izrailjevi ostaviše zavjet tvoj, tvoje oltare razvališe, i proroke tvoje pobiše maèem; a ja ostah sam, pa traže dušu moju da mi je uzmu. 011 1KI 019 011 A on reèe: izidi i stani na gori pred Gospodom. I gle, Gospod prolažaše, a pred Gospodom velik i jak vjetar, koji brda razvaljivaše i stijene razlamaše; ali Gospod ne bješe u vjetru; a iza vjetra doðe trus; ali Gospod ne bješe u trusu; 011 1KI 019 012 A iza trusa doðe oganj; ali Gospod ne bješe u ognju. A iza ognja doðe glas tih i tanak. 011 1KI 019 013 A kad to èu Ilija, zakloni lice svoje plaštem i izašav stade na vratima od peæine. I gle, doðe mu glas govoreæi: šta æeš ti tu, Ilija? 011 1KI 019 014 A on reèe: revnovah veoma za Gospoda Boga nad vojskama; jer sinovi Izrailjevi ostaviše zavjet tvoj, tvoje oltare razvališe, i proroke tvoje pobiše maèem; a ja ostah sam, pa traže moju dušu da mi je uzmu. 011 1KI 019 015 Tada mu reèe Gospod: idi, vrati se svojim putem u pustinju Damaštansku, i kad doðeš pomaži Azaila za cara nad Sirijom. 011 1KI 019 016 A Juja sina Nimsijina pomaži za cara nad Izrailjem, a Jelisija sina Safatova iz Avel-Meole pomaži za proroka mjesto sebe. 011 1KI 019 017 Jer ko uteèe od maèa Azailova njega æe pogubiti Juj; a ko uteèe od maèa Jujeva njega æe pogubiti Jelisije. 011 1KI 019 018 Ali sam ostavio u Izrailju sedam tisuæa, koji nijedan ne saviše koljena pred Valom, niti ga ustima svojim cjelivaše. 011 1KI 019 019 I otide odande, i naðe Jelisija sina Safatova gdje ore, a dvanaest jarmova pred njim, i sam bijaše kod dvanaestoga; i iduæi mimo nj Ilija baci na nj plašt svoj. 011 1KI 019 020 A on ostavi volove, i otrèa za Ilijom i reèe: da cjelujem oca svojega i mater svoju; pa æu iæi za tobom. A on mu reèe: idi, vrati se, jer šta sam ti uèinio? 011 1KI 019 021 I on se vrati od njega, i uze jaram volova i zakla ih, i na drvima od pluga skuha meso i dade ga narodu, te jedoše; potom ustavši otide za Ilijom i služaše mu. 011 1KI 020 001 A Ven-Adad car Sirski skupi vojsku svoju, i imaše sa sobom trideset i dva cara, i konje i kola; i otišavši opkoli Samariju i stade je biti. 011 1KI 020 002 I posla poslanike k Ahavu caru Izrailjevu u grad, 011 1KI 020 003 I poruèi mu: ovako veli Ven-Adad: srebro tvoje i zlato tvoje moje je, tako i žene tvoje i tvoji lijepi sinovi moji su. 011 1KI 020 004 A car Izrailjev odgovori i reèe: kao što si rekao, gospodaru moj care, ja sam tvoj i sve što imam. 011 1KI 020 005 A poslanici opet doðoše i rekoše: ovako veli Ven-Adad: poslao sam k tebi i poruèio: srebro svoje i zlato svoje i žene svoje i sinove svoje da mi daš. 011 1KI 020 006 Zato æu sjutra u ovo doba poslati sluge svoje k tebi da pregledaju kuæu tvoju i kuæe sluga tvojih, i što ti je god milo, oni æe uzeti i odnijeti. 011 1KI 020 007 Tada dozva car Izrailjev sve starješine zemaljske i reèe: gledajte i vidite kako ovaj traži zlo; jer posla k meni po mene i po sinove moje i po srebro moje i po zlato moje, i ja mu ne branih. 011 1KI 020 008 A sve starješine i sav narod rekoše mu: ne slušaj ga i ne pristaj. 011 1KI 020 009 I reèe poslanicima Ven-Adadovijem: kažite caru gospodaru mojemu: što si prvo poruèio sluzi svojemu sve æu uèiniti; ali ovo ne mogu uèiniti. Tako otidoše poslanici i odnesoše mu taj odgovor. 011 1KI 020 010 A Ven-Adad posla k njemu i poruèi: tako da mi uèine bogovi i tako da dodadu! neæe biti dosta praha od Samarije da svemu narodu koji ide za mnom dopadne po jedna grst. 011 1KI 020 011 A car Izrailjev odgovori i reèe: kažite: neka se ne hvali onaj koji se opasuje kao onaj koji se raspasuje. 011 1KI 020 012 A kad on to èu pijuæi s carevima pod šatorima, reèe slugama svojim: dižite se. I digoše se na grad. 011 1KI 020 013 Tada gle, pristupi jedan prorok k Ahavu caru Izrailjevu, i reèe: ovako veli Gospod: vidiš li sve ovo mnoštvo? evo, ja æu ti ga dati u ruke danas da poznaš da sam ja Gospod. 011 1KI 020 014 A Ahav reèe: preko koga? A on reèe: ovako veli Gospod: preko momaka knezova zemaljskih. Opet reèe: ko æe zametnuti boj? A on reèe: ti. 011 1KI 020 015 Tada prebroji momke knezova zemaljskih, i bješe ih dvjesta i trideset i dva; poslije njih prebroji sav narod, sve sinove Izrailjeve, i bješe ih sedam tisuæa. 011 1KI 020 016 I izidoše u podne; a Ven-Adad pijuæi opi se u šatorima s trideset i dva cara koji mu doðoše u pomoæ. 011 1KI 020 017 I izidoše prvo momci knezova zemaljskih; a Ven-Adad posla, i javiše mu i rekoše: izidoše ljudi iz Samarije. 011 1KI 020 018 A on reèe: ako su izašli mira radi, pohvatajte ih žive; ako su izašli na boj, pohvatajte ih žive. 011 1KI 020 019 I izidoše iz grada momci knezova zemaljskih, i vojska za njima. 011 1KI 020 020 I svaki ubi s kojim se sukobi, te Sirci pobjegoše a Izrailjci ih potjeraše. I Ven-Adad car Sirski pobježe na konju s konjicima. 011 1KI 020 021 I car Izrailjev izide i pobi konje i kola, i uèini velik pokolj meðu Sircima. 011 1KI 020 022 Potom doðe prorok k caru Izrailjevu i reèe mu: idi, budi hrabar; i promisli i vidi šta æeš èiniti, jer æe do godine opet doæi car Sirski na te. 011 1KI 020 023 A caru Sirskom rekoše sluge njegove: njihovi su bogovi gorski bogovi, zato nas nadjaèaše; nego da se bijemo s njima u polju, zacijelo æemo ih nadjaèati. 011 1KI 020 024 Uèini dakle ovako: ukloni te careve s mjesta njihovijeh, i postavi vojvode mjesto njih. 011 1KI 020 025 Pa skupi vojsku kakva je bila ona koja ti je izginula, i konje kakvi su bili oni konji, i kola kao ona kola; pa da se pobijemo s njima u polju; zacijelo æemo ih nadjaèati. I posluša ih, i uèini tako. 011 1KI 020 026 A kad proðe godina, Ven-Adad prebroji Sirce, i poðe u Afek da vojuje na Izrailja. 011 1KI 020 027 I sinovi Izrailjevi prebrojiše se, i ponesavši hrane izidoše pred njih. I stadoše u oko sinovi Izrailjevi prema njima, kao dva mala stada koza, a Sirci bijahu prekrilili zemlju. 011 1KI 020 028 Tada doðe èovjek Božji, i progovori caru Izrailjevu i reèe: ovako veli Gospod: što Sirci rekoše da je Gospod gorski Bog a nije Bog poljski, zato æu ti dati u ruke sve ovo mnoštvo veliko da znate da sam ja Gospod. 011 1KI 020 029 I stajahu u okolu jedni prema drugima sedam dana; a sedmoga dana pobiše se, i sinovi Izrailjevi pobiše Siraca sto tisuæa pješaka u jedan dan. 011 1KI 020 030 A ostali pobjegoše u grad Afek, i pade zid na dvadeset i sedam tisuæa ljudi koji bijahu ostali. I Ven-Adad pobjegav u grad uðe u najtajniju klijet. 011 1KI 020 031 A sluge mu rekoše: evo èuli smo da su carevi doma Izrailjeva milostivi carevi; da vežemo kostrijet oko sebe i da metnemo uzice sebi oko vratova, pa da izidemo pred cara Izrailjeva, da ako ostavi u životu dušu tvoju. 011 1KI 020 032 I vezaše kostrijet oko sebe, i metnuše uzice sebi oko vratova, i doðoše k caru Izrailjevu i rekoše: sluga tvoj Ven-Adad veli: ostavi u životu dušu moju. A on reèe: je li još živ? brat mi je. 011 1KI 020 033 A ljudi uzeše to za dobar znak, i odmah da bi ga uhvatili za rijeè rekoše: brat je tvoj Ven-Adad. A on reèe: idite, dovedite ga. Tada Ven-Adad izide k njemu; a on ga posadi na svoja kola. 011 1KI 020 034 Tada mu reèe Ven-Adad: gradove koje je uzeo otac moj tvome ocu, vratiæu, i naèini sebi ulice u Damasku kao što je otac moj uèinio u Samariji. A on odgovori: s tom vjerom otpustiæu te. I uèini vjeru s njim, i otpusti ga. 011 1KI 020 035 Tada jedan izmeðu sinova proroèkih reèe drugome po rijeèi Gospodnjoj: bij me. Ali ga onaj ne htje biti. 011 1KI 020 036 A on mu reèe: što ne posluša glasa Gospodnjega, zato, evo kad otideš od mene, lav æe te zaklati. I kad otide od njega, sukobi ga lav i zakla ga. 011 1KI 020 037 Opet našav drugoga reèe mu: bij me. A onaj ga izbi i izrani ga. 011 1KI 020 038 Tada otide prorok i stade na put kuda æe car proæi, i nagrdi se pepelom po licu. 011 1KI 020 039 A kad car prolažaše, on viknu cara i reèe: tvoj sluga bijaše izašao u boj, a jedan došavši dovede mi èovjeka i reèe: èuvaj ovoga èovjeka; ako li ga nestane, biæe tvoja duša za njegovu dušu, ili æeš platiti talanat srebra. 011 1KI 020 040 A kad tvoj sluga imaše posla tamo amo, njega nesta. Tada mu reèe car Izrailjev: to ti je sud, sam si otsudio. 011 1KI 020 041 A on brže ubrisa pepeo s lica, i car Izrailjev pozna ga da je jedan od proroka. 011 1KI 020 042 A on mu reèe: ovako veli Gospod: što si pustio iz ruku èovjeka kojega sam ja osudio da se istrijebi, duša æe tvoja biti za njegovu dušu i narod tvoj za njegov narod. 011 1KI 020 043 I otide car Izrailjev kuæi svojoj zlovoljan i ljutit, i doðe u Samariju. 011 1KI 021 001 A poslije ovijeh stvari dogodi se: Navutej Jezraeljanin imaše vinograd u Jezraelu do dvora Ahava cara Samarijskoga. 011 1KI 021 002 I reèe Ahav Navuteju govoreæi: daj mi svoj vinograd da naèinim od njega vrt za zelje, jer je blizu do dvora mojega; a ja æu ti dati za nj bolji vinograd, ili ako voliš, daæu ti u novcu šta vrijedi. 011 1KI 021 003 A Navutej reèe Ahavu: saèuvaj Bože da bih ti dao našljedstvo otaca svojih. 011 1KI 021 004 Tada Ahav doðe kuæi zlovoljan i ljutit radi rijeèi koju mu reèe Navutej Jezraeljanin govoreæi: ne dam ti našljedstva otaca svojih. I leže na postelju svoju, i okrenu lice svoje na stranu, i ne jede hljeba. 011 1KI 021 005 Tada doðe k njemu Jezavelja žena njegova i reèe mu: zašto je duša tvoja zlovoljna te ne jedeš hljeba? 011 1KI 021 006 A on joj reèe: jer govorih s Navutejem Jezraeljaninom i rekoh mu: daj mi vinograd svoj za novce, ili ako voliš, daæu ti drugi vinograd za taj. A on reèe: ne dam ti svoga vinograda. 011 1KI 021 007 Tada mu reèe Jezavelja žena njegova: ti li si car nad Izrailjem? Ustani, jedi hljeba i budi veseo. Ja æu ti dati vinograd Navuteja Jezraeljanina. 011 1KI 021 008 I napisa knjigu na ime Ahavovo, i zapeèati je peèatom njegovijem i posla knjigu starješinama i glavarima koji bijahu u gradu njegovu, koji nastavahu s Navutejem. 011 1KI 021 009 A u knjizi napisa ovo: oglasite post, i posadite Navuteja meðu glavare narodne. 011 1KI 021 010 I postavite dva nevaljala èovjeka prema njemu, pa neka zasvjedoèe na nj govoreæi: hulio si na Boga i na cara. Tada ga izvedite i zaspite kamenjem, da pogine. 011 1KI 021 011 I uèiniše ljudi onoga grada, starješine i glavari, koji življahu u gradu njegovu, kako im zapovjedi Jezavelja, kako bijaše napisano u knjizi koju im posla. 011 1KI 021 012 I oglasiše post, i posadiše Navuteja meðu glavare narodne. 011 1KI 021 013 I doðoše dva nevaljala èovjeka, i sjedoše prema njemu; i svjedoèiše na Navuteja ti nevaljali ljudi pred narodom govoreæi: Navutej je hulio na Boga i na cara. I izvedoše ga iza grada, i zasuše ga kamenjem, te pogibe. 011 1KI 021 014 Potom poslaše k Jezavelji i poruèiše joj: zasut je kamenjem Navutej, i poginuo je. 011 1KI 021 015 A kad Jezavelja èu da je Navutej zasut kamenjem i poginuo, reèe Ahavu Jezavelja: ustani, uzmi vinograd Navuteja Jezraeljanina, kojega ti ne htje dati za novce, jer Navutej nije živ nego je umro. 011 1KI 021 016 A kad èu Ahav da je umro Navutej, usta i poðe u vinograd Navuteja Jezraeljanina da ga uzme. 011 1KI 021 017 Ali doðe rijeè Gospodnja k Iliji Tesviæaninu govoreæi: 011 1KI 021 018 Ustani, izidi na susret Ahavu caru Izrailjevu, koji sjedi u Samariji; eno ga u vinogradu Navutejevu, kuda je otišao da ga uzme. 011 1KI 021 019 I reci mu i kaži: ovako veli Gospod: nijesi li ubio i nijesi li prisvojio? Pa mu kaži i reci: ovako veli Gospod: kako psi lizaše krv Navutejevu, tako æe lizati psi i tvoju krv. 011 1KI 021 020 A Ahav reèe Iliji: naðe li me, neprijatelju moj? A on reèe: naðoh, jer si se prodao da èiniš što je zlo pred Gospodom. 011 1KI 021 021 Evo, pustiæu zlo na te, i uzeæu natražje tvoje, i istrijebiæu Ahavu i ono što uza zid mokri, i uhvaæenoga i ostavljenoga u Izrailju. 011 1KI 021 022 I uèiniæu s domom tvojim kao s domom Jerovoama sina Navatova i kao s domom Vase sina Ahijina, što si me gnjevio i što si naveo na grijeh Izrailja. 011 1KI 021 023 Takoðe i za Jezavelju reèe Gospod govoreæi: psi æe izjesti Jezavelju ispod zidova Jezraelskih. 011 1KI 021 024 Ko Ahavov pogine u gradu izješæe ga psi, a ko pogine u polju izješæe ga ptice nebeske. 011 1KI 021 025 I ne bi takoga kao Ahav, koji se prodade da èini što je zlo pred Gospodom, jer ga podgovaraše žena njegova Jezavelja. 011 1KI 021 026 I poèini vrlo grdna djela iduæi za gadnim bogovima sasvijem kao što èiniše Amoreji, koje izagna Gospod ispred sinova Izrailjevijeh. 011 1KI 021 027 A kad Ahav èu te rijeèi, razdrije haljine svoje, i priveza kostrijet oko tijela svojega, i pošæaše, i spavaše u kostrijeti, i hoðaše polagano. 011 1KI 021 028 I doðe rijeè Gospodnja Iliji Tesviæaninu govoreæi: 011 1KI 021 029 Jesi li vidio kako se Ahav ponizio preda mnom? Zato što se tako ponizio preda mnom, neæu pustiti onoga zla za njegova života; nego za sina njegova pustiæu ono zlo na dom njegov. 011 1KI 022 001 I proðoše tri godine bez rata izmeðu Siraca i Izrailjaca. 011 1KI 022 002 A treæe godine doðe Josafat car Judin k caru Izrailjevu. 011 1KI 022 003 I reèe car Izrailjev slugama svojim: ne znate li da je naš Ramot u Galadu? a mi ne radimo da ga uzmemo iz ruku cara Sirskoga. 011 1KI 022 004 I reèe Josafatu: hoæeš li iæi sa mnom na vojsku na Ramot Galadski? A Josafat reèe caru Izrailjevu: ja kao ti, narod moj kao tvoj narod, konji moji kao tvoji konji. 011 1KI 022 005 Još reèe Josafat caru Izrailjevu: upitaj danas šta æe Gospod reæi. 011 1KI 022 006 Tada car Izrailjev sabra oko èetiri stotine proroka, i reèe im: hoæu li iæi na vojsku na Ramot Galadski ili æu se okaniti? A oni rekoše: idi, jer æe ga Gospod dati u ruke caru. 011 1KI 022 007 A Josafat reèe: ima li tu još koji prorok Gospodnji da ga pitamo? 011 1KI 022 008 A car Izrailjev reèe Josafatu: ima još jedan èovjek, preko kojega bismo mogli upitati Gospoda; ali ja mrzim na nj, jer mi ne prorièe dobra nego zlo; to je Miheja sin Jemlin. A Josafat reèe: neka car ne govori tako. 011 1KI 022 009 Tada car Izrailjev dozva jednoga dvoranina, i reèe mu: brže dovedi Miheju sina Jemlina. 011 1KI 022 010 A car Izrailjev i Josafat car Judin sjeðahu svaki na svojem prijestolu obuèeni u carske haljine na poljani kod vrata Samarijskih, i svi proroci prorokovahu pred njima. 011 1KI 022 011 I Sedekija sin Hananin naèini sebi gvozdene rogove, i reèe: ovako veli Gospod: ovijem æeš pobosti Sirce dokle ih ne istrijebiš. 011 1KI 022 012 Tako i svi proroci prorokovahu govoreæi: idi na Ramot Galadski, i biæeš sreæan, jer æe ga Gospod dati caru u ruke. 011 1KI 022 013 A poslanik koji otide da dozove Miheju reèe mu govoreæi: evo, proroci prorièu svi jednijem glasom dobro caru; neka i tvoja rijeè bude kao rijeè njihova, govori dobro. 011 1KI 022 014 A Miheja reèe: tako da je živ Gospod, govoriæu ono što mi Gospod kaže. 011 1KI 022 015 I kad doðe k caru, reèe mu car: Miheja! hoæemo li iæi na vojsku na Ramot Galadski ili æemo se okaniti? A on mu reèe: idi, biæeš sreæan, jer æe ga Gospod dati caru u ruke. 011 1KI 022 016 A car mu reèe: koliko æu te puta zaklinjati da mi ne govoriš nego istinu u ime Gospodnje? 011 1KI 022 017 Tada reèe: vidjeh sav narod Izrailjev razasut po planinama kao ovce koje nemaju pastira; jer reèe Gospod: ovi nemaju gospodara; neka se vrate svak svojoj kuæi s mirom. 011 1KI 022 018 Tada reèe car Izrailjev Josafatu: nijesam li ti rekao da mi neæe prorokovati dobra nego zlo? 011 1KI 022 019 A Miheja mu reèe: zato èuj rijeè Gospodnju; vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolu svojem, a sva vojska nebeska stajaše mu s desne i s lijeve strane. 011 1KI 022 020 I reèe Gospod: ko æe prevariti Ahava da otide i padne kod Ramota Galadskoga? I jedan reèe ovo a drugi ono. 011 1KI 022 021 Tada izide jedan duh i stavši pred Gospoda reèe: ja æu ga prevariti. A Gospod mu reèe: kako? 011 1KI 022 022 Odgovori: izaæi æu i biæu lažljiv duh u ustima svijeh proroka njegovijeh. A Gospod mu reèe: prevariæeš ga i nadvladaæeš, idi i uèini tako. 011 1KI 022 023 Zato sada eto, Gospod je metnuo lažljiv duh u usta svijem tvojim prorocima, a Gospod je izrekao zlo po te. 011 1KI 022 024 Tada pristupi Sedekija sin Hananin, i udari Miheju po obrazu govoreæi: kuda je otišao duh Gospodnji od mene da govori s tobom? 011 1KI 022 025 A Miheja mu reèe: eto, vidjeæeš u onaj dan kad otideš u najtajniju klijet da se sakriješ. 011 1KI 022 026 Tada car Izrailjev reèe: uhvati Miheju i odvedi ga k Amonu zapovjedniku gradskom i k Joasu sinu carevu; 011 1KI 022 027 I reci im: ovako veli car: metnite ovoga u tamnicu, i dajite mu po malo hljeba i po malo vode dokle se ne vratim u miru. 011 1KI 022 028 A Miheja reèe: ako se vratiš u miru, nije Gospod govorio preko mene. Još reèe: èujte, svi narodi! 011 1KI 022 029 I otide car Izrailjev s Josafatom carem Judinijem na Ramot Galadski. 011 1KI 022 030 I reèe car Izrailjev Josafatu: ja æu se preobuæi kad poðem u boj; a ti obuci svoje odijelo. I preobuèe se car Izrailjev i otide u boj. 011 1KI 022 031 A car Sirski zapovjedi vojvodama, kojih bijahu trideset i dvije nad kolima njegovijem, i reèe: ne udarajte ni na maloga ni na velikoga, nego na samoga cara Izrailjeva. 011 1KI 022 032 I kad vojvode od kola vidješe Josafata, rekoše: zacijelo je car Izrailjev. I okrenuše se na nj da udare; ali Josafat povika. 011 1KI 022 033 A vojvode od kola vidješe da nije car Izrailjev, te otstupiše od njega. 011 1KI 022 034 A jedan zastrijeli iz luka nagonom, i ustrijeli cara Izrailjeva gdje spuèa oklop. A on reèe svojemu vozaèu: savij rukom svojom i izvezi me iz boja, jer sam ranjen. 011 1KI 022 035 I boj bi žestok onoga dana; a car zaosta na kolima svojim prema Sircima, pa umrije uveèe, i krv iz rane njegove tecijaše u kola. 011 1KI 022 036 I proðe glasnik po vojsci o zahodu sunèanom govoreæi: svak u svoj grad, i svak u svoju zemlju. 011 1KI 022 037 Tako umrije car, i odnesoše ga u Samariju; i pogreboše cara u Samariji. 011 1KI 022 038 A kad prahu kola na jezeru Samarijskom, lizaše psi krv njegovu, tako i kad prahu oružje njegovo, po rijeèi koju reèe Gospod. 011 1KI 022 039 A ostala djela Ahavova i sve što je uèinio, i za kuæu od slonove kosti koju je sagradio, i za sve gradove što je sagradio, nije li to zapisano u dnevniku careva Izrailjevijeh? 011 1KI 022 040 Tako poèinu Ahav kod otaca svojih, i na njegovo se mjesto zacari Ohozija sin njegov. 011 1KI 022 041 A Josafat sin Asin zacari se nad Judom èetvrte godine carovanja Ahavova nad Izrailjem; 011 1KI 022 042 I imaše Josafat trideset i pet godina kad poèe carovati, i carova dvadeset i pet godina u Jerusalimu. A materi mu bješe ime Azuva kæi Silejeva. 011 1KI 022 043 I hoðaše putem Ase oca svojega sasvijem, i ne otstupi od njega èineæi sve što je pravo pred Gospodom. Ali visina ne oboriše; narod još prinošaše žrtve i kaðaše na visinama. 011 1KI 022 044 I uèini mir Josafat s carem Izrailjevijem. 011 1KI 022 045 A ostala djela Josafatova i junaštva što uèini i kako vojeva, nije li to zapisano u dnevniku careva Judinijeh? 011 1KI 022 046 On istrijebi iz zemlje svoje ostatak adžuvana, koji bijahu ostali za života Ase oca njegova. 011 1KI 022 047 U to vrijeme ne bijaše cara u Idumeji, nego bijaše namjesnik carev. 011 1KI 022 048 I Josafat naèini laðe Tarsiske da idu u Ofir po zlato; ali ne otidoše; jer se laðe razbiše u Esion-Gaveru. 011 1KI 022 049 Tada reèe Ohozija sin Ahavov Josafatu: neka idu moje sluge s tvojim slugama na laðama. Ali Josafat ne htje. 011 1KI 022 050 I poèinu Josafat kod otaca svojih, i pogreboše ga kod otaca njegovijeh u gradu Davida oca njegova; a na njegovo se mjesto zacari Joram sin njegov. 011 1KI 022 051 Ohozija sin Ahavov zacari se nad Izrailjem u Samariji sedamnaeste godine carovanja Josafatova nad Judom; i carova nad Izrailjem dvije godine. 011 1KI 022 052 I èinjaše što je zlo pred Gospodom, i hoðaše putem oca svojega i putem matere svoje i putem Jerovoama sina Navatova, koji navede na grijeh Izrailja. 011 1KI 022 053 I služaše Valu i klanjaše mu se, i gnjevljaše Gospoda Boga Izrailjeva sasvijem kako je èinio otac njegov. # # BOOK 012 2KI 2 Kings 2 Kraljevima 012 2KI 001 001 A po smrti Ahavovoj odmetnuše se Moavci od Izrailja. 012 2KI 001 002 A Ohozija pade kroz rešetku iz gornje sobe svoje u Samariji, i razbolje se; pa posla poslanike i reèe im: idite, pitajte Velzevula boga Akaronskoga hoæu li ozdraviti od ove bolesti. 012 2KI 001 003 Ali anðeo Gospodnji reèe Iliji Tesviæaninu: ustani, izidi na susret poslanicima cara Samarijskoga i reci im: eda li nema Boga u Izrailju, te idete da pitate Velzevula boga u Akaronu? 012 2KI 001 004 A zato ovako veli Gospod: neæeš se dignuti sa postelje na koju si legao, nego æeš umrijeti. Potom otide Ilija. 012 2KI 001 005 A sluge se vratiše k Ohoziji, i on im reèe: što ste se vratili? 012 2KI 001 006 A oni mu rekoše: srete nas jedan èovjek, i reèe nam: idite, vratite se k caru koji vas je poslao, i recite mu: ovako veli Gospod: eda li nema Boga u Izrailju, te šalješ da pitaš Velzevula boga u Akaronu? Zato neæeš se dignuti s postelje na koju si legao, nego æeš umrijeti. 012 2KI 001 007 A on im reèe: kakav bješe na oèi taj èovjek koji vas srete i to vam reèe? 012 2KI 001 008 A oni mu odgovoriše: bješe sav kosmat i opasan kožnijem pojasom. A on reèe: to je Ilija Tesviæanin. 012 2KI 001 009 Tada posla k njemu pedesetnika s njegovom pedesetoricom; i on otide k njemu; i gle, on sjeðaše navrh gore; i pedesetnik mu reèe: èovjeèe Božji, car je zapovjedio, siði. 012 2KI 001 010 A Ilija odgovarajuæi reèe pedesetniku: ako sam èovjek Božji, neka siðe oganj s neba i proždre tebe i tvoju pedesetoricu. I siðe oganj s neba i proždrije njega i njegovu pedesetoricu. 012 2KI 001 011 Opet posla k njemu drugog pedesetnika s njegovom pedesetoricom, koji progovori i reèe mu: èovjeèe Božji, car je tako zapovjedio, siði brže. 012 2KI 001 012 A Ilija odgovori i reèe im: ako sam èovjek Božji, neka siðe oganj s neba i proždre tebe i tvoju pedesetoricu. I siðe oganj Božji s neba i proždrije njega i njegovu pedesetoricu. 012 2KI 001 013 Tada opet posla treæega pedesetnika s njegovom pedesetoricom. A ovaj treæi pedesetnik kad doðe, kleèe na koljena svoja pred Ilijom, i moleæi ga reèe mu: èovjeèe Božji, da ti je draga duša moja i duša ove pedesetorice, sluga tvojih. 012 2KI 001 014 Eto, sišao je oganj s neba i proždro prva dva pedesetnika s njihovom pedesetoricom; ali sada da ti je draga duša moja. 012 2KI 001 015 A anðeo Gospodnji reèe Iliji: idi s njim, i ne boj ga se. I usta Ilija i otide s njim k caru. 012 2KI 001 016 I reèe mu: ovako veli Gospod: zato što si slao poslanike da pitaju Velzevula boga u Akaronu kao da nema Boga u Izrailju da bi ga pitao, neæeš se dignuti s postelje na koju si legao, nego æeš umrijeti. 012 2KI 001 017 I umrije po rijeèi Gospodnjoj, koju reèe Ilija, a na njegovo se mjesto zacari Joram druge godine carovanja Jorama sina Josafatova nad Judom, jer on nema sina. 012 2KI 001 018 A ostala djela Ohozijina što je èinio, nijesu li zapisana u dnevniku careva Izrailjevih? 012 2KI 002 001 A kad Gospod šæaše uzeti Iliju u vihoru na nebo, poðoše Ilija i Jelisije iz Galgala. 012 2KI 002 002 I reèe Ilija Jelisiju: ostani ti ovdje, jer mene Gospod šalje do Vetilja. Ali Jelisije reèe: tako živ bio Gospod i tako živa bila duša tvoja, neæu te ostaviti. I doðoše u Vetilj. 012 2KI 002 003 Tada doðoše k Jelisiju sinovi proroèki koji bijahu u Vetilju, i rekoše mu: znaš li da æe danas Gospod uzeti gospodara tvojega od tebe? A on reèe: znam, muèite. 012 2KI 002 004 Opet mu reèe Ilija: Jelisije, ostani ti tu, jer me Gospod šalje u Jerihon. A on reèe: tako živ bio Gospod i tako živa bila duša tvoja, neæu te ostaviti. Tako doðoše u Jerihon. 012 2KI 002 005 A sinovi proroèki koji bijahu u Jerihonu pristupiše k Jelisiju, i rekoše mu: znaš li da æe danas uzeti Gospod od tebe gospodara tvojega? A on reèe: znam, muèite. 012 2KI 002 006 Opet mu reèe Ilija: ostani ti tu, jer me Gospod šalje na Jordan. A on reèe: tako živ bio Gospod i tako bila živa tvoja duša, neæu te ostaviti. Tako otidoše obojica. 012 2KI 002 007 I pedeset ljudi izmeðu sinova proroèkih otidoše i stadoše prema njima izdaleka, a oni obojica ustaviše se kod Jordana. 012 2KI 002 008 I uze Ilija plašt svoj, i saviv ga udari njim po vodi, a ona se rastupi tamo i amo, te prijeðoše obojica suhim. 012 2KI 002 009 A kad prijeðoše, reèe Ilija Jelisiju: išti šta hoæeš da ti uèinim, dokle se nijesam uzeo od tebe. A Jelisije reèe: da budu dva dijela duha tvojega u mene. 012 2KI 002 010 A on mu reèe: zaiskao si tešku stvar; ali ako me vidiš kad se uzmem od tebe, biæe ti tako; ako li ne vidiš, neæe biti. 012 2KI 002 011 I kad iðahu dalje razgovarajuæi se, gle, ognjena kola i ognjeni konji rastaviše ih, i Ilija otide u vihoru na nebo. 012 2KI 002 012 A Jelisije videæi to vikaše: oèe moj, oèe moj! kola Izrailjeva i konjici njegovi! I ne vidje ga više; potom uze haljine svoje i razdrije ih na dva komada. 012 2KI 002 013 I podiže plašt Ilijin, koji bješe spao s njega, i vrativ se stade na brijegu Jordanskom. 012 2KI 002 014 I uzev plašt Ilijin, koji bješe spao s njega, udari po vodi i reèe: gdje je Gospod Bog Ilijin? A kad i on udari po vodi, rastupi se voda tamo i amo, i prijeðe Jelisije. 012 2KI 002 015 A kad s druge strane vidješe sinovi proroèki, koji bijahu u Jerihonu, rekoše: poèinu duh Ilijin na Jelisiju. I sretoše ga i pokloniše mu se do zemlje. 012 2KI 002 016 I rekoše mu: evo ima u sluga tvojih pedeset junaka, neka idu i traže tvojega gospodara, da ga ne bude uzeo duh Gospodnji i bacio ga na kakvo brdo ili u kakav do. A on reèe: ne šaljite. 012 2KI 002 017 Ali oni navaljivahu na nj dokle mu se ne dosadi, te reèe: pošljite. I poslaše pedeset ljudi koji ga tražiše tri dana, ali ne naðoše. 012 2KI 002 018 I vratiše se k njemu, a on bijaše u Jerihonu, pa im reèe: nijesam li vam govorio da ne idete? 012 2KI 002 019 Tada graðani rekoše Jelisiju: gle, dobro je živjeti u ovom gradu, kao što gospodar naš vidi; ali je voda zla i zemlja nerodna. 012 2KI 002 020 A on im reèe: donesite mi nov kutao, i metnite u nj soli. I donesoše mu. 012 2KI 002 021 A on izide na izvor i baci u nj so, govoreæi: ovako veli Gospod: iscijelih ovu vodu, da ne bude više od nje smrti ni nerodnosti. 012 2KI 002 022 I voda posta zdrava do današnjega dana po rijeèi Jelisijevoj, koju izreèe. 012 2KI 002 023 Potom otide odande u Vetilj; i kad iðaše putem, izidoše mala djeca iz grada i rugahu mu se govoreæi mu: hodi, æelo! hodi, æelo! 012 2KI 002 024 A Jelisije obazre se i videæi ih prokle ih imenom Gospodnjim. Tada izidoše dvije medvjedice iz šume, i rastrgoše èetrdeset i dvoje djece. 012 2KI 002 025 Odande otide na goru Karmilsku, a odande se vrati u Samariju. 012 2KI 003 001 A Joram sin Ahavov zacari se nad Izrailjem u Samariji osamnaeste godine carovanja Josafatova nad Judom, i carova dvanaest godina. 012 2KI 003 002 I èinjaše što je zlo pred Gospodom, ali ne kao otac njegov i kao mati njegova, jer obori lik Valov koji bješe naèinio otac njegov. 012 2KI 003 003 Ali osta u grijesima Jerovoama sina Navatova, kojima navede na grijeh Izrailja, i ne otstupi od njih. 012 2KI 003 004 A Misa car Moavski imaše mnogo stoke, i davaše caru Izrailjevu sto tisuæa jaganjaca i sto tisuæa ovnova pod runom. 012 2KI 003 005 Ali kad umrije Ahav, odmetnu se car Moavski od cara Izrailjeva. 012 2KI 003 006 A car Joram izide u to vrijeme iz Samarije i prebroji svega Izrailja. 012 2KI 003 007 I otide, te posla k Josafatu caru Judinu i poruèi mu: car Moavski odmetnu se od mene; hoæeš li iæi sa mnom na vojsku na Moavce? A on reèe: hoæu, ja kao ti, moj narod kao tvoj narod, moji konji kao tvoji konji. 012 2KI 003 008 Iza toga reèe: a kojim æemo putem iæi? A on reèe: preko pustinje Edomske. 012 2KI 003 009 I tako izide car Izrailjev i car Judin i car Edomski, i idoše putem sedam dana, i ne bijaše vode vojsci ni stoci, koja iðaše za njima. 012 2KI 003 010 I reèe car Izrailjev: jaoh! dozva Gospod ova tri cara da ih preda u ruke Moavcima. 012 2KI 003 011 A Josafat reèe: ima li tu koji prorok Gospodnji da upitamo Gospoda preko njega? A jedan izmeðu sluga cara Izrailjeva odgovori i reèe: ovdje je Jelisije sin Safatov, koji je Iliji poljevao vodom ruke. 012 2KI 003 012 Tada reèe Josafat: u njega je rijeè Gospodnja. I otidoše k njemu car Izrailjev i Josafat i car Edomski. 012 2KI 003 013 A Jelisije reèe caru Izrailjevu: šta je meni do tebe? idi ka prorocima oca svojega i ka prorocima matere svoje. A car Izrailjev reèe mu: ne, jer Gospod dozva ova tri cara da ih preda u ruke Moavcima. 012 2KI 003 014 A Jelisije reèe: tako da je živ Gospod nad vojskama, pred kojim stojim, da ne gledam na Josafata cara Judina, ne bih mario za te niti bih te pogledao. 012 2KI 003 015 Nego sada dovedite mi gudaèa. I kad gudaè guðaše, doðe ruka Gospodnja nada nj; 012 2KI 003 016 I reèe: ovako veli Gospod: naèinite po ovoj dolini mnogo jama. 012 2KI 003 017 Jer ovako veli Gospod: neæete osjetiti vjetra niti æete vidjeti dažda, ali æe se dolina ova napuniti vode, te æete piti i vi i ljudi vaši i stoka vaša. 012 2KI 003 018 Pa i to je malo Gospodu, nego i Moavce æe vam predati u ruke. 012 2KI 003 019 I raskopaæete sve tvrde gradove, i sve izabrane gradove, i posjeæi æete sva dobra drveta i zaroniti sve izvore vodene, i svaku njivu dobru potræete kamenjem. 012 2KI 003 020 A ujutru kad se prinosi dar, gle, doðe voda od Edomske, i napuni se zemlja vode. 012 2KI 003 021 A svi Moavci èuvši da su izišli carevi da udare na njih, sazvaše sve koji se poèinjahu pasati i starije i stadoše na meði. 012 2KI 003 022 A ujutru kad ustaše i sunce ogranu nad onom vodom, ugledaše Moavci prema sebi vodu gdje se crveni kao krv. 012 2KI 003 023 I rekoše: krv je; pobili su se carevi, i jedan drugoga pogubili; sada dakle na plijen, Moavci! 012 2KI 003 024 A kad doðoše do okola Izrailjeva, podigoše se Izrailjci i razbiše Moavce, te pobjegoše ispred njih, a oni uðoše u zemlju Moavsku bijuæi ih. 012 2KI 003 025 I gradove njihove raskopaše, i na svaku dobru njivu bacajuæi svaki po kamen zasuše je, i sve izvore vodene zaroniše, i sva dobra drveta posjekoše tako da samo ostaviše kamenje u Kirarasetu. I opkolivši ga praæari stadoše ga biti. 012 2KI 003 026 A car Moavski kad vidje da æe ga nadvladati vojska, uze sa sobom sedam stotina ljudi, koji mahahu maèem, da prodru kroz vojsku cara Edomskoga, ali ne mogoše. 012 2KI 003 027 Tada uze sina svojega prvenca koji šæaše biti car na njegovo mjesto, i prinese ga na žrtvu paljenicu na zidu. Tada se podiže veliki gnjev na Izrailja, te otidoše odande i vratiše se u svoju zemlju. 012 2KI 004 001 A jedna izmeðu žena sinova proroèkih povika k Jelisiju govoreæi: sluga tvoj, muž moj, umrije, i ti znaš da se sluga tvoj bojao Gospoda; pa sada doðe rukodavalac da mi uzme dva sina u roblje. 012 2KI 004 002 A Jelisije joj reèe: što æu ti? kaži mi šta imaš u kuæi? A ona reèe: sluškinja tvoja nema u kuæi ništa do sudiæ ulja. 012 2KI 004 003 A on joj reèe: idi, išti u naruè praznijeh sudova u svijeh susjeda svojih, nemoj malo da išteš. 012 2KI 004 004 Pa otidi, i zatvori se u kuæu sa sinovima svojim, pa onda naljevaj u sve sudove, i kad se koji napuni, kaži neka uklone. 012 2KI 004 005 I ona otide od njega, i zatvori se u kuæu sa sinovima svojim; oni joj dodavahu a ona naljevaše. 012 2KI 004 006 A kad se sudovi napuniše, ona reèe sinu svojemu: daj još jedan sud. A on joj reèe: nema više. Tada stade ulje. 012 2KI 004 007 Potom ona otide i kaza èovjeku Božijemu; a on joj reèe: idi, prodaj ulje, i oduži se; a što preteèe, onijem se hrani sa svojim sinovima. 012 2KI 004 008 Poslije toga jednom iðaše Jelisije kroz Sunam, a ondje bijaše bogata žena, koja ga ustavi da jede hljeba; i od tada kad god prolažaše, uvraæaše se k njoj da jede hljeba. 012 2KI 004 009 I ona reèe mužu svojemu: gle, vidim da je svet èovjek Božji ovaj što sve prolazi ovuda. 012 2KI 004 010 Da naèinimo malu klijet, i da mu namjestimo postelju i sto i stolicu i svijetnjak, pa kad doðe k nama, neka se tu skloni. 012 2KI 004 011 Potom on doðe jednom onamo, i ušav u klijet poèinu ondje. 012 2KI 004 012 I reèe momku svojemu Gijeziju: zovi Sunamku. I on je dozva; i ona stade pred njim. 012 2KI 004 013 I on reèe Gijeziju: kaži joj: eto staraš se za nas svakojako; šta hoæeš da ti uèinim? imaš li što da govorim caru ili vojvodi? A ona reèe: ja živim usred svojega naroda. 012 2KI 004 014 A on reèe: šta bih joj dakle uèinio? A Gijezije reèe: eto nema sina, a muž joj je star. 012 2KI 004 015 A on reèe: zovi je. I on je dozva, i ona stade na vratima. 012 2KI 004 016 A on reèe: do godine u ovo doba grliæeš sina. A ona reèe: nemoj gospodaru moj, èovjeèe Božji, nemoj varati sluškinje svoje. 012 2KI 004 017 I zatrudnje žena, i rodi sina druge godine u isto doba, kao što joj reèe Jelisije. 012 2KI 004 018 I dijete odraste. I jednom izide k ocu svojemu k žeteocima; 012 2KI 004 019 I reèe ocu svojemu: jaoh glava, jaoh glava! A on reèe momku: nosi ga materi. 012 2KI 004 020 I on ga uze i odnese materi njegovoj, i leža na krilu njezinu do podne, pa umrije. 012 2KI 004 021 Tada otide ona gore, i namjesti ga u postelju èovjeka Božijega, i zatvorivši ga izide. 012 2KI 004 022 Potom viknu muža svojega i reèe mu: pošlji mi jednoga momka i jednu magaricu da otrèim do èovjeka Božijega i da se vratim. 012 2KI 004 023 A on reèe: zašto danas hoæeš da ideš k njemu? niti je mladina ni subota. A ona reèe: ne brini se. 012 2KI 004 024 I ona osamarivši magaricu reèe momku svojemu: vodi i idi i nemoj zastajati mene radi na putu dokle ti ne kažem. 012 2KI 004 025 Tako pošavši doðe k èovjeku Božijemu na goru Karmilsku. A kad je èovjek Božji ugleda gdje ide k njemu, reèe Gijeziju sluzi svojemu: evo Sunamke. 012 2KI 004 026 Trèi sad pred nju i reci joj: jesi li zdravo? je li zdravo muž tvoj? je li zdravo sin tvoj? A ona reèe: zdravo smo. 012 2KI 004 027 A kad doðe k èovjeku Božijemu na goru, zagrli mu noge, a Gijezije pristupi da je otjera; ali èovjek Božji reèe: ostavi je, jer joj je duša u jadu, a Gospod sakri od mene i ne javi mi. 012 2KI 004 028 A ona reèe: jesam li iskala sina od gospodara svojega? nijesam li kazala: nemoj me varati? 012 2KI 004 029 A on reèe Gijeziju: opaši se i uzmi štap moj u ruku, pa idi; ako sretneš koga, nemoj ga pozdravljati, i ako te ko pozdravi, nemoj mu odgovarati, i metni moj štap na lice djetetu. 012 2KI 004 030 A mati djetinja reèe: tako da je živ Gospod i tako da je živa duša tvoja, neæu te se ostaviti. Tada on usta i poðe za njom. 012 2KI 004 031 A Gijezije otide naprijed i metnu štap na lice djetetu, ali ne bi glasa ni osjeæanja. Tada se vrati preda nj, i javi mu govoreæi: ne probudi se dijete. 012 2KI 004 032 I Jelisije uðe u kuæu, i gle, dijete mrtvo leži na njegovoj postelji. 012 2KI 004 033 I ušav zatvori se s djetetom, i pomoli se Gospodu. 012 2KI 004 034 Potom stade na postelju i leže na dijete metnuv usta svoja na usta djetetu, i oèi svoje na oèi njegove, i dlanove svoje na njegove dlanove, i pruži se nad njim, te se zagrija tijelo djetetu. 012 2KI 004 035 Potom usta, i prijeðe po kuæi jednom tamo i jednom amo, potom otide opet i pruži se nad djetetom. I kihnu dijete sedam puta, i otvori dijete oèi svoje. 012 2KI 004 036 Tada dozva Gijezija i reèe mu: zovi Sunamku. I on je dozva, te doðe k njemu. I on joj reèe: uzmi sina svojega. 012 2KI 004 037 I ona ušavši pade k nogama njegovijem, i pokloni mu se do zemlje, i uzevši sina svojega otide. 012 2KI 004 038 Potom vrati se Jelisije u Galgal. A bijaše glad u onoj zemlji, i sinovi proroèki sjeðahu pred njim; a on reèe momku svojemu: pristavi veliki lonac i skuhaj zelja sinovima proroèkim. 012 2KI 004 039 A jedan otide u polje da nabere zelja, i naðe divlju lozu i nabra s nje divljih tikvica pun plašt, i došavši sasijeèe ih u lonac gdje bješe zelje, jer ih ne poznavahu. 012 2KI 004 040 I usuše ljudma da jedu; a kad stadoše jesti onoga zelja, povikaše govoreæi: smrt je u loncu, èovjeèe Božji! I ne mogahu jesti. 012 2KI 004 041 A on reèe: donesite brašna. I sasu brašno u lonac, i reèe: uspi ljudma, neka jedu. I ne bi više nikakoga zla u loncu. 012 2KI 004 042 A doðe neko iz Val-Salise, i donese èovjeku Božijemu hljeba od prvina, dvadeset hljebova jeèmenijeh, i novijeh zrna u klasu. A on reèe: postavi narodu, neka jedu. 012 2KI 004 043 A sluga mu reèe: kako æu to postaviti pred sto ljudi? Opet reèe: postavi narodu, neka jedu; jer je tako kazao Gospod: ješæe, i preteæi æe. 012 2KI 004 044 A on im postavi, te jedoše; i preteèe po rijeèi Gospodnjoj. 012 2KI 005 001 I bješe Neman vojvoda cara Sirskoga èovjek velik u gospodara svojega i u èasti, jer preko njega saèuva Gospod Siriju; ali taj veliki junak bješe gubav. 012 2KI 005 002 A iz Sirije izide èeta i zarobi u zemlji Izrailjskoj malu djevojku, te ona služaše ženu Nemanovu. 012 2KI 005 003 I ona reèe svojoj gospoði: o da bi moj gospodar otišao k proroku u Samariji! on bi ga oprostio od gube. 012 2KI 005 004 Tada on otide k svome gospodaru i javi mu govoreæi: tako i tako kaže djevojka iz zemlje Izrailjske. 012 2KI 005 005 A car Sirski reèe mu: hajde idi, a ja æu poslati knjigu caru Izrailjevu. I on otide, i ponese deset talanata srebra i šest tisuæa sikala zlata i desetore stajaæe haljine. 012 2KI 005 006 I odnese knjigu caru Izrailjevu, koja ovako govoraše: eto, kad ti doðe ova knjiga, znaj da šaljem k tebi Nemana slugu svojega da ga oprostiš gube. 012 2KI 005 007 A kad car Izrailjev proèita knjigu, razdrije haljine svoje i reèe: zar sam ja Bog da mogu ubiti i povratiti život, te šalje k meni da oprostim èovjeka gube? Pazite i vidite kako traži zadjevice sa mnom. 012 2KI 005 008 A kad èu Jelisije èovjek Božji da je car Izrailjev razdro haljine svoje, posla k caru i poruèi: zašto si razdro haljine svoje? neka doðe k meni, da pozna da ima prorok u Izrailju. 012 2KI 005 009 I tako doðe Neman s konjma i kolima svojim, i stade na vratima doma Jelisijeva. 012 2KI 005 010 A Jelisije posla k njemu i poruèi: idi i okupaj se sedam puta u Jordanu, i ozdraviæe tijelo tvoje, i oèistiæeš se. 012 2KI 005 011 Tada se rasrdi Neman i poðe govoreæi: gle! ja mišljah, on æe izaæi k meni, i staæe, i prizvaæe ime Gospoda Boga svojega, i metnuti ruku svoju na mjesto, i oèistiti gubu. 012 2KI 005 012 Nijesu li Avana i Farfar vode u Damasku bolje od svijeh voda Izrailjskih? ne bih li se mogao u njima okupati i oèistiti? I okrenuvši se otide gnjevan. 012 2KI 005 013 Ali sluge njegove pristupivši rekoše mu govoreæi: oèe, da ti je kazao prorok što veliko, ne bi li uèinio? a zašto ne bi kad ti reèe: okupaj se, pa æeš se oèistiti? 012 2KI 005 014 I tako siðe, i zaroni u Jordan sedam puta po rijeèi èovjeka Božijega, i tijelo njegovo posta kao u maloga djeteta, i oèisti se. 012 2KI 005 015 Tada se vrati k èovjeku Božijemu sa pratnjom svojom, i došav stade pred njim, i reèe: evo sad vidim da nema Boga nigdje na zemlji do u Izrailju. Nego uzmi dar od sluge svojega. 012 2KI 005 016 Ali on reèe: tako da je živ Gospod, pred kojim stojim, neæu uzeti. I on navaljivaše na nj da uzme; ali on ne htje. 012 2KI 005 017 Tada reèe Neman: kad neæeš, a ono neka se da sluzi tvojemu ove zemlje koliko mogu ponijeti dvije mazge. Jer sluga tvoj neæe više prinositi žrtava paljenica ni drugih žrtava drugim bogovima, nego Gospodu. 012 2KI 005 018 A Gospod neka oprosti ovo sluzi tvojemu: kad gospodar moj uðe u dom Rimonov da se pokloni ondje, pa se prihvati za moju ruku, da se i ja poklonim u domu Rimonovu, neka oprosti Gospod sluzi tvojemu kad se tako poklonim u domu Rimonovu. 012 2KI 005 019 A on mu reèe: idi s mirom. I on otide od njega, i prijeðe jedno potrkalište. 012 2KI 005 020 Tada reèe Gijezije sluga Jelisija èovjeka Božijega: gle, gospodar moj ne htje primiti iz ruku toga Nemana Sirca što bješe donio. Ali tako da je živ Gospod, potrèaæu za njim i uzeæu što od njega. 012 2KI 005 021 I Gijezije otrèa za Nemanom. A kad ga vidje Neman gdje trèi za njim, skoèi s kola svojih i srete ga, pa mu reèe: je li dobro? 012 2KI 005 022 A on reèe: dobro je. Gospodar moj posla me da ti kažem: evo, baš sad doðoše k meni dva mladiæa iz gore Jefremove, proroèki sinovi, daj za njih talanat srebra i dvoje stajaæe haljine. 012 2KI 005 023 A Neman reèe: uzmi i dva talanta. I natjera ga; i sveza dva talanta srebra u dva toboca, i dvoje stajaæe haljine, i dade dvojici momaka svojih, da nose pred njim. 012 2KI 005 024 A on kad doðe na brdo, uze iz ruku njihovijeh i ostavi u jednoj kuæi, a ljude otpusti, te otidoše. 012 2KI 005 025 Potom došavši stade pred gospodarom svojim. A Jelisije mu reèe: otkle Gijezije? A on reèe: nije išao sluga tvoj nikuda. 012 2KI 005 026 Ali mu on reèe: zar srce moje nije išlo onamo kad se èovjek vrati s kola svojih preda te? Zar je to bilo vrijeme uzimati srebro i uzimati haljine, maslinike, vinograde, ovce, goveda, sluge i sluškinje? 012 2KI 005 027 Zato guba Nemanova neka prione za te i za sjeme tvoje dovijeka. I otide od njega gubav, bio kao snijeg. 012 2KI 006 001 A sinovi proroèki rekoše Jelisiju: gle, mjesto gdje sedimo pred tobom tijesno nam je. 012 2KI 006 002 Nego hajde da otidemo na Jordan, pa da uzmemo ondje svaki po brvno i naèinimo ondje mjesto gdje æemo boraviti. A on reèe: idite. 012 2KI 006 003 A jedan reèe: budi voljan, poði i ti sa slugama svojim. A on reèe: hoæu. 012 2KI 006 004 I tako poðe s njima. I došavši na Jordan sjekoše drva. 012 2KI 006 005 A kad jedan od njih sijecijaše drvo, pade mu sjekira u vodu; a on povika govoreæi: avaj gospodaru, još je u naruè uzeta. 012 2KI 006 006 A èovjek Božji reèe mu: gdje je pala? A kad mu pokaza mjesto, on otsijeèe drvo i baci ga onamo, i uèini te sjekira ispliva. 012 2KI 006 007 A on reèe: uzmi je. I èovjek pruži ruku, te je uze. 012 2KI 006 008 A kad car Sirski vojevaše na Izrailja, vijeæaše sa slugama svojim, i reèe: tu i tu neka stane vojska moja. 012 2KI 006 009 A èovjek Božji posla k caru Izrailjevu i poruèi: èuvaj se da ne ideš onuda, jer su ondje Sirci u zasjedi. 012 2KI 006 010 I car Izrailjev posla na ono mjesto, za koje reèe èovjek Božji i opomenu ga, te se èuvaše. I to ne bi jedanput ni dva puta. 012 2KI 006 011 I smuti se srce caru Sirskom zato, i sazvavši sluge svoje reèe im: hoæete li mi kazati ko od naših dokazuje caru Izrailjevu? 012 2KI 006 012 A jedan od sluga njegovijeh reèe mu: niko, care gospodaru moj; nego Jelisije prorok u Izrailju dokazuje caru Izrailjevu rijeèi koje govoriš u ložnici svojoj. 012 2KI 006 013 Tada reèe: idite, vidite gdje je, da pošljem da ga uhvate. I javiše mu govoreæi: eno ga u Dotanu. 012 2KI 006 014 I posla onamo konje i kola s velikom vojskom; i oni došavši noæu opkoliše grad. 012 2KI 006 015 A ujutru sluga èovjeka Božijega ustavši izide, a to vojska oko grada i konji i kola. I reèe mu sluga: jaoh gospodaru, šta æemo sad? 012 2KI 006 016 A on mu reèe: ne boj se, jer je više naših nego njihovijeh. 012 2KI 006 017 I pomoli se Jelisije govoreæi: Gospode, otvori mu oèi da vidi. I Gospod otvori oèi momku, te vidje, a to gora puna konja i kola ognjenijeh oko Jelisija. 012 2KI 006 018 A kad poðoše Sirci k njemu, pomoli se Jelisije Gospodu i reèe: oslijepi ovaj narod. I oslijepi ih po rijeèi Jelisijevoj. 012 2KI 006 019 Tada im reèe Jelisije: nije ovo put, nije ovo grad; hodite za mnom i odvešæu vas èovjeku kojega tražite. I odvede ih u Samariju. 012 2KI 006 020 A kad doðoše u Samariju, reèe Jelisije: Gospode, otvori im oèi da vide. I Gospod im otvori oèi, i vidješe, a to bijahu usred Samarije. 012 2KI 006 021 A car Izrailjev reèe Jelisiju kad ih ugleda: hoæu li biti, hoæu li biti, oèe moj? 012 2KI 006 022 A on reèe: nemoj biti; eda li æeš one pobiti koje zarobiš maèem svojim i lukom svojim? Iznesi im hljeba i vode neka jedu i piju, pa onda neka idu gospodaru svojemu. 012 2KI 006 023 I ugotovi im gozbu veliku, te jedoše i piše; pa ih otpusti, a oni otidoše gospodaru svojemu; i od tada ne dolaziše èete Sirske u zemlju Izrailjevu. 012 2KI 006 024 A poslije toga Ven-Adad car Sirski skupi svu vojsku svoju, i izide i opkoli Samariju. 012 2KI 006 025 I nasta velika glad u Samariji, jer gle, bješe opkoljena toliko da glava magareæa bijaše za osamdeset sikala srebra, a èetvrt kava golubinjega kala za pet sikala srebra. 012 2KI 006 026 I kad car iðaše po zidovima, jedna žena povika k njemu govoreæi: pomagaj, care gospodaru! 012 2KI 006 027 A on reèe: Gospod ti ne pomaže, kako æu ti ja pomoæi? s gumna li, ili iz kace? 012 2KI 006 028 Još joj reèe car: što ti je? A ona reèe: ova žena reèe mi: daj sina svoga da ga pojedemo danas, a sjutra æemo pojesti moga sina. 012 2KI 006 029 I skuhasmo sina mojega i pojedosmo ga, a sjutradan rekoh joj: daj sina svojega da ga pojedemo. Ali ona sakri svoga sina. 012 2KI 006 030 A kad car èu rijeèi ženine, razdrije haljine svoje; i kad iðaše po zidu, vidje narod gdje kostrijet bijaše ozdo na tijelu njegovu. 012 2KI 006 031 Tada reèe car: tako da mi uèini Bog i tako da doda, ako glava Jelisija sina Safatova ostane danas na njemu. 012 2KI 006 032 A Jelisije sjeðaše u svojoj kuæi, i starješine sjeðahu kod njega. I posla car jednoga od onijeh što stajahu pred njim; a dok još ne doðe poslani k njemu, on reèe starješinama: vidite li gdje onaj krvnièki sin posla da mi otsijeèe glavu? Gledajte kad doðe poslani, zakljuèajte vrata, i odbijte ga od vrata; eto, i bahat nogu gospodara njegova za njim. 012 2KI 006 033 I dok još govoraše s njima, gle, poslani doðe k njemu, i reèe; gle, ovo je zlo od Gospoda; èemu æu se još nadati od Gospoda? 012 2KI 007 001 Tada reèe Jelisije: èujte rijeè Gospodnju: tako veli Gospod: sjutra æe u ovo doba biti mjera bijeloga brašna za sikal a dvije mjere jeèma za sikal na vratima Samarijskim. 012 2KI 007 002 A vojvoda, na kojega se ruku car naslanjaše, odgovori èovjeku Božijemu i reèe: da Gospod naèini okna na nebu, bi li moglo to biti? A Jelisije reèe: eto, ti æeš vidjeti svojim oèima, ali ga neæeš jesti. 012 2KI 007 003 A bijahu na vratima èetiri èovjeka gubava, i rekoše jedan drugomu: što sjedimo ovdje da umremo? 012 2KI 007 004 Da reèemo: da uðemo u grad, glad je u gradu, te æemo umrijeti ondje: a da ostanemo ovdje, opet æemo umrijeti; nego hajde da uskoèimo u oko Sirski: ako nas ostave u životu, ostaæemo u životu, ako li nas pogube, poginuæemo. 012 2KI 007 005 I tako ustavši u sumrak poðoše u oko Sirski, i doðoše do kraja okola Sirskoga, i gle, ne bješe nikoga. 012 2KI 007 006 Jer Gospod uèini te se u okolu Sirskom èu lupa kola i konja i velike vojske, te rekoše jedan drugomu: eto car je Izrailjev najmio na nas careve Hetejske i careve Misirske da udare na nas. 012 2KI 007 007 Te se podigoše i pobjegoše po mraku ostavivši šatore svoje i konje svoje i magarce svoje i oko kao što je bio, i pobjegoše radi duša svojih. 012 2KI 007 008 Pa kad doðoše gubavci na kraj okola, uðoše u jedan šator, i najedoše se i napiše se, i pokupiše iz njega srebro i zlato i haljine, i otidoše te sakriše. Pa se vratiše i uðoše u drugi šator, pa pokupiše i iz njega, i otidoše te sakriše. 012 2KI 007 009 Tada rekoše meðu sobom: ne radimo dobro; ovaj je dan dan dobrijeh glasova; a mi šutimo. Ako ušèekamo do zore, stignuæe nas bezakonje. Zato sada hajde da idemo i javimo domu carevu. 012 2KI 007 010 I tako došavši dozvaše vratara gradskoga i kazaše mu govoreæi: idosmo u oko Sirski, i gle, nema nikoga, ni glasa èovjeèijega; nego konji povezani i magarci povezani, i šatori kako su bili. 012 2KI 007 011 A on dozva ostale vratare, i javiše u dom carev. 012 2KI 007 012 A car ustavši po noæi reèe slugama svojim: kazaæu vam sada šta su nam uèinili Sirci. Znadu da gladujemo, zato otidoše iz okola da se sakriju u polju govoreæi: kad izidu iz grada, pohvataæemo ih žive i uæi æemo u grad. 012 2KI 007 013 A jedan od sluga njegovijeh odgovori i reèe: da uzmemo pet ostalijeh konja što još ima u gradu; gle, to je sve što je ostalo od mnoštva konja Izrailjskih; to je sve što nije izginulo od mnoštva konja Izrailjskih; da pošljemo da vidimo. 012 2KI 007 014 I uzeše dva konja kolska, koje posla car za vojskom Sirskom, govoreæi: idite i vidite. 012 2KI 007 015 I otidoše za njima do Jordana, i gle, po svemu putu bijaše puno haljina i sudova, koje pobacaše Sirci u hitnji. Tada se vratiše poslanici i javiše caru. 012 2KI 007 016 Tada izide narod i razgrabi oko Sirski; i bješe mjera bijeloga brašna za sikal, i dvije mjere jeèma za sikal, po rijeèi Gospodnjoj. 012 2KI 007 017 I car postavi na vrata onoga vojvodu, na kojega se ruku naslanjaše, a narod ga izgazi na vratima, te umrije, po rijeèi èovjeka Božijega, koju reèe kad car k njemu doðe. 012 2KI 007 018 Jer kad èovjek Božji reèe caru: dvije mjere jeèma za sikal i mjera bijeloga brašna za sikal biæe sjutra u ovo doba na vratima Samarijskim, 012 2KI 007 019 A onaj vojvoda odgovori èovjeku Božijemu govoreæi: da Gospod naèini okna na nebu, bi li moglo biti što kažeš? A Jelisije reèe: ti æeš vidjeti svojim oèima, ali ga neæeš jesti. 012 2KI 007 020 I zbi mu se to, jer ga izgazi narod na vratima, te umrije. 012 2KI 008 001 I govori Jelisije ženi kojoj sina povrati u život, i reèe: ustani i idi s domom svojim, i skloni se gdje možeš; jer je Gospod dozvao glad koja æe doæi i biti na zemlji sedam godina. 012 2KI 008 002 A žena usta, i uèini kako reèe èovjek Božji, jer otide s domom svojim i osta u zemlji Filistejskoj sedam godina. 012 2KI 008 003 A kad proðe sedam godina, vrati se žena iz zemlje Filistejske, i otide da moli cara za kuæu svoju i za njivu svoju. 012 2KI 008 004 A car govoraše s Gijezijem, momkom èovjeka Božijega, i reèe: pripovjedi mi sva velika djela koja je uèinio Jelisije. 012 2KI 008 005 A kad on pripovjedaše caru kako je mrtva oživio, gle, žena, kojoj je sina oživio, stade moliti cara za kuæu svoju i za njivu svoju. A Gijezije reèe: gospodaru moj, care, ovo je ona žena i ovo je sin njezin, kojega je Jelisije oživio. 012 2KI 008 006 Tada car zapita ženu, i ona mu pripovjedi. I car joj dade jednoga dvoranina i reèe mu: povrati joj sve što je njezino i sve prihode od njiva od dana kad je ostavila zemlju dori do sada. 012 2KI 008 007 Poslije toga doðe Jelisije u Damasak, a car Sirski Ven-Adad bijaše bolestan, i javiše mu govoreæi: došao je èovjek Božji ovamo. 012 2KI 008 008 A car reèe Azailu: uzmi sa sobom dar i idi na susret èovjeku Božijemu, i preko njega pitaj Gospoda hoæu li ozdraviti od ove bolesti. 012 2KI 008 009 Tada otide Azailo na susret njemu ponesavši dar, svakojakih dobrijeh stvari iz Damaska natovarenijeh na èetrdeset kamila; i došav stade pred njim i reèe: sin tvoj Ven-Adad car Sirski posla me k tebi govoreæi: hoæu li ozdraviti od ove bolesti? 012 2KI 008 010 A Jelisije mu reèe: idi, reci mu: ozdraviæeš; ali mi je Gospod pokazao da æe umrijeti. 012 2KI 008 011 I uprvši oèi u nj gledaše dugo i zaplaka se èovjek Božji. 012 2KI 008 012 A Azailo mu reèe: što plaèe gospodar moj? A on reèe: jer znam kakvo æeš zlo uèiniti sinovima Izrailjevijem, gradove æeš njihove paliti ognjem, i mladiæe æeš njihove sjeæi maèem, i djecu æeš njihovu razbijati i trudne žene njihove rastrzati. 012 2KI 008 013 A Azailo reèe: a šta je sluga tvoj, pas, da uèini tako veliku stvar? A Jelisije mu reèe: pokazao mi je Gospod da æeš ti biti car u Siriji. 012 2KI 008 014 Tada otišav od Jelisija doðe ka gospodaru svojemu; a on mu reèe: što ti reèe Jelisije? A on odgovori: reèe mi da æeš ozdraviti. 012 2KI 008 015 Ali sjutradan uze Azailo pokrivaè i zamoèivši ga u vodu prostrije mu po licu, te umrije. A na njegovo mjesto zacari se Azailo. 012 2KI 008 016 Pete godine carovanja Jorama sina Ahavova nad Izrailjem, kad Josafat bješe car Judin, poèe carovati Joram sin Josafatov car Judin. 012 2KI 008 017 Imaše trideset i dvije godine kad poèe carovati, i carova osam godina u Jerusalimu. 012 2KI 008 018 I hoðaše putem careva Izrailjevijeh, kao što je èinio dom Ahavov; jer kæi Ahavova bješe mu žena, te on èinjaše što je zlo pred Gospodom. 012 2KI 008 019 Ali Gospod ne htje zatrti Jude radi Davida sluge svojega, kao što mu bješe rekao da æe mu dati vidjelo izmeðu sinova njegovijeh dovijeka. 012 2KI 008 020 Za njegova vremena odvrže se Edom da ne bude pod Judom, i postavi cara nad sobom. 012 2KI 008 021 Zato otide Joram u Sair i sva kola njegova s njim; i usta noæu i udari na Edomce, koji ga bijahu opkolili, i na zapovjednike od kola, i pobježe narod u svoje šatore. 012 2KI 008 022 Ipak se odvrgoše Edomci da ne budu pod Judom, do današnjega dana. U isto vrijeme odmetnu se i Livna. 012 2KI 008 023 A ostala djela Joramova i sve što je èinio, nije li to zapisano u dnevniku careva Judinijeh? 012 2KI 008 024 I Joram poèinu kod otaca svojih, i bi pogreben kod otaca svojih u gradu Davidovu. A na njegovo se mjesto zacari sin njegov Ohozija. 012 2KI 008 025 Godine dvanaeste carovanja Jorama sina Ahavova nad Izrailjem poèe carovati Ohozija sin Joramov, car Judin. 012 2KI 008 026 Imaše Ohozija dvadeset i dvije godine kad se zacari, i carova godinu dana u Jerusalimu. Materi mu bješe ime Gotolija, kæi Amrija cara Izrailjeva. 012 2KI 008 027 On hoðaše putem doma Ahavova, i èinjaše što je zlo pred Gospodom, kao dom Ahavov, jer bješe zet domu Ahavovu. 012 2KI 008 028 Zato poðe s Joramom sinom Ahavovijem na vojsku na Azaila cara Sirskoga u Ramot Galadski; ali Sirci razbiše Jorama. 012 2KI 008 029 I vrati se car Joram da se lijeèi u Jezraelu od rana koje mu zadaše Sirci u Rami, kad se bijaše s Azailom carem Sirskim; a Ohozija sin Joramov car Judin otide da vidi Jorama sina Ahavova u Jezraelu, jer bijaše bolestan. 012 2KI 009 001 A Jelisije prorok dozva jednoga izmeðu sinova proroèkih, i reèe mu: opaši se i uzmi ovu uljanicu, pa idi u Ramot Galadski. 012 2KI 009 002 I kad doðeš onamo, vidjeæeš ondje Juja sina Josafata sina Nimsijina, i ušavši izvedi ga izmeðu braæe njegove i odvedi ga u najtajniju klijet. 012 2KI 009 003 I uzmi uljanicu i izlij mu na glavu, i reci: ovako veli Gospod: pomazah te za cara nad Izrailjem. Zatijem otvori vrata i bježi, i ne zabavljaj se. 012 2KI 009 004 I otide mladiæ, momak prorokov, u Ramot Galadski. 012 2KI 009 005 I kad uðe, gle, sjeðahu vojvode; a on reèe: vojvodo, imam nešto da ti kažem. A Juj mu reèe: kome izmeðu svijeh nas? A on reèe: tebi, vojvodo. 012 2KI 009 006 Tada usta, i uðe u kuæu, a on mu izli na glavu ulje, i reèe mu: ovako veli Gospod Bog Izrailjev: pomazah te za cara nad narodom Gospodnjim, Izrailjem. 012 2KI 009 007 I pobij dom Ahava gospodara svojega, jer hoæu da pokajem krv sluga svojih proroka, i krv svijeh sluga Gospodnjijeh od ruke Jezaveljine. 012 2KI 009 008 I tako æe izginuti sav dom Ahavov, i istrijebiæu Ahavu i ono što uza zid mokri, i uhvaæenoga i ostavljenoga u Izrailju. 012 2KI 009 009 I uèiniæu s domom Ahavovijem kao s domom Jerovoama sina Navatova i kao s domom Vase sina Ahijina. 012 2KI 009 010 I Jezavelju æe izjesti psi u polju Jezraelskom i neæe biti nikoga da je pogrebe. Potom otvori vrata i pobježe. 012 2KI 009 011 A Juj izide k slugama gospodara svojega, i zapitaše ga: je li dobro? što je došao taj bezumnik k tebi? A on im reèe: znate èovjeka i besjedu njegovu. 012 2KI 009 012 A oni rekoše: nije istina; kaži nam. A on im reèe: tako i tako reèe mi govoreæi: ovako veli Gospod: pomazah te za cara nad Izrailjem. 012 2KI 009 013 Tada brže uzeše svak svoju haljinu, i metnuše poda nj na najvišem basamaku, i zatrubiše u trubu i rekoše: Juj posta car. 012 2KI 009 014 Tako se pobuni Juj sin Josafata sina Nimsijina na Jorama; a Joram èuvaše Ramot Galadski sa svijem Izrailjem od Azaila cara Sirskoga. 012 2KI 009 015 A bješe se vratio car Joram da se lijeèi u Jezraelu od rana koje mu zadaše Sirci, kad se bijaše s Azailom carem Sirskim. I reèe Juj: ako vam je volja, neka niko ne izlazi iz grada da otide i javi u Jezrael. 012 2KI 009 016 I Juj sjede na kola i otide u Jezrael, jer Joram ležaše ondje; i Ohozija car Judin bješe došao da vidi Jorama. 012 2KI 009 017 A stražar koji stajaše na kuli u Jezraelu, kad ugleda ljudstvo Jujevo gdje ide, reèe: neko ljudstvo vidim. Tada reèe Joram: uzmi konjika i pošlji ga pred njih, i neka zapita: je li mir? 012 2KI 009 018 I otide konjik preda nj, i reèe: ovako veli car: je li mir? A Juj reèe: šta je tebi do mira? hajde za mnom. A stražar javi govoreæi: glasnik doðe do njih, ali se ne vraæa. 012 2KI 009 019 I posla drugoga konjika, koji kad doðe k njima reèe: ovako veli car: je li mir? A Juj reèe: šta je tebi do mira? hajde za mnom. 012 2KI 009 020 Opet javi stražar govoreæi: doðe do njih, ali se ne vraæa; a hod kao da je hod Jujev, jer ide pomamno. 012 2KI 009 021 Tada reèe Joram: preži. I upregoše u kola njegova. Tako izide Joram car Izrailjev i Ohozija car Judin, svaki na svojim kolima, i otidoše na susret Juju, i sretoše ga na njivi Navuteja Jezraeljanina. 012 2KI 009 022 I kad Joram ugleda Juja, reèe mu: je li mir, Juju? A on odgovori: kakav mir? dok je tolikoga kurvanja Jezavelje matere tvoje i èaranja njezinijeh. 012 2KI 009 023 Tada Joram okrete se i pobježe govoreæi Ohoziji: izdaja, Ohozija! 012 2KI 009 024 Ali Juj zgrabi luk svoj i ustrijeli Jorama meðu pleæi da mu strijela proðe kroz srce, te pade u kolima svojim. 012 2KI 009 025 Tada reèe Juj Vadekaru vojvodi svom: uzmi ga, i baci ga na njivu Navuteja Jezraeljanina; jer opomeni se kad ja i ti zajedno jahasmo za Ahavom ocem njegovijem, kako Gospod izreèe za nj ovo zlo: 012 2KI 009 026 Zaista, krv Navutejevu i krv sinova njegovijeh vidjeh sinoæ, reèe Gospod, i platiæu ti na ovoj njivi, reèe Gospod. Zato uzmi ga sad i baci na tu njivu po rijeèi Gospodnjoj. 012 2KI 009 027 A Ohozija car Judin vidjevši to pobježe k domu u vrtu; ali ga potjera Juj, i reèe: ubijte i toga na njegovijem kolima. I raniše ga na brdu Guru, koje je kod Ivleama. I uteèe u Megidon, i ondje umrije. 012 2KI 009 028 I sluge ga njegove metnuše na kola i odvezoše u Jerusalim, i pogreboše ga u grobu njegovu kod otaca njegovijeh u gradu Davidovu. 012 2KI 009 029 A jedanaeste godine carovanja Jorama sina Ahavova poèe carovati Ohozija nad Judom. 012 2KI 009 030 Iza toga Juj doðe u Jezrael. A Jezavelja kad èu, namaza lice svoje i nakiti glavu svoju, pa gledaše s prozora. 012 2KI 009 031 I kad Juj ulažaše na vrata, reèe ona: je li mir, Zimrije, krvnièe gospodara svojega? 012 2KI 009 032 A on pogleda na prozor i reèe: ko je sa mnom? ko? Tada pogledaše u nj dva tri dvoranina. 012 2KI 009 033 A on im reèe: bacite je dolje. I baciše je, i pršte krv njezina po zidu i po konjma, i pogazi je. 012 2KI 009 034 Potom ušavši jede i pi, pa reèe: vidite onu prokletnicu, i pogrebite je, jer je carska kæi. 012 2KI 009 035 I otidoše da je pogrebu, i ne naðoše od nje ništa do lubanju i stopala i šake. 012 2KI 009 036 I doðoše natrag i javiše, a on reèe: to je rijeè Gospodnja, koju je rekao preko sluge svojega Ilije Tesviæanina govoreæi: u polju Jezraelskom izješæe psi tijelo Jezaveljino. 012 2KI 009 037 Neka bude tijelo Jezaveljino kao gnoj na njivi u polju Jezraelskom da se ne može kazati: ovo je Jezavelja. 012 2KI 010 001 A Ahav imaše sedamdeset sinova u Samariji; i Juj napisa knjigu i posla je u Samariju ka glavarima Jezraelskim, starješinama i hraniteljima Ahavovijem, i reèe: 012 2KI 010 002 Kako ova knjiga doðe k vama, u kojih su sinovi gospodara vašega i kola i konji i grad tvrdi i oružje, 012 2KI 010 003 Gledajte koji je najbolji i najvještiji izmeðu sinova gospodara vašega, te ga posadite na prijesto oca njegova, i bijte se za dom gospodara svoga. 012 2KI 010 004 Ali se oni vrlo uplašiše i rekoše: eto, dva cara ne odolješe mu, a kako æemo mu mi odoljeti? 012 2KI 010 005 I koji bijaše nad domom, i koji bijaše nad gradom, i starješine i hranitelji poslaše k Juju govoreæi: mi smo sluge tvoje, èiniæemo sve što nam kažeš; neæemo nikoga postavljati carem; èini što ti je volja. 012 2KI 010 006 I on im napisa drugu knjigu govoreæi: ako ste moji i slušate mene, uzmite glave svijeh sinova gospodara svojega i doðite k meni sjutra u ovo doba u Jezrael. A sinovi carevi, sedamdeset ljudi, bijahu kod najznatnijih graðana, koji ih hranjahu. 012 2KI 010 007 I kad im doðe ova knjiga, uzeše sinove careve i poklaše, sedamdeset ljudi, i metnuvši glave njihove u kotarice poslaše mu u Jezrael. 012 2KI 010 008 I doðe glasnik, koji mu javi govoreæi: donesoše glave sinova carevijeh. A on reèe: složite ih u dvije gomile na vratima, neka stoje do sjutra. 012 2KI 010 009 A ujutru izašav stade i reèe svemu narodu: vi nijeste krivi; eto, ja se podigoh na gospodara svojega i ubih ga; ali ko pobi sve ove? 012 2KI 010 010 Vidite sada da nije izostala nijedna rijeè Gospodnja koju reèe Gospod za dom Ahavov, nego je Gospod uèinio što je govorio preko sluge svojega Ilije. 012 2KI 010 011 Potom pobi Juj sve koji bijahu ostali od doma Ahavova u Jezraelu i sve vlastelje njegove i prijatelje njegove i sveštenike njegove, da ne osta nijedan. 012 2KI 010 012 Potom se podiže i poðe da ide u Samariju; i kad bijaše kod kolibe pastirske na putu, 012 2KI 010 013 Naðe Juj braæu Ohozije cara Judina, i reèe: ko ste? Oni rekoše: mi smo braæa Ohozijina i idemo da pozdravimo sinove careve i sinove carièine. 012 2KI 010 014 Tada reèe: pohvatajte ih žive. I pohvataše ih žive i poklaše ih na studencu kod kolibe pastirske, njih èetrdeset, i ne ostavi nijednoga od njih. 012 2KI 010 015 Potom otišav odande naðe Jonadava sina Rihavova, koji ga srete. A on ga pozdravi i reèe mu: je li srce tvoje pravo kao što je moje srce prema tvome? A Jonadav odgovori: jest. Ako jest, odgovori Juj, daj mi ruku. I dade mu ruku; a on ga uze k sebi u kola. 012 2KI 010 016 I reèe: hajde sa mnom, i vidi moju revnost za Gospoda. I odvezoše ga na njegovijem kolima. 012 2KI 010 017 I kad doðe u Samariju, pobi sve što bješe ostalo od doma Ahavova u Samariji dokle ga ne istrijebi po rijeèi koju Gospod reèe Iliji. 012 2KI 010 018 Potom sabra Juj sav narod i reèe mu: Ahav je malo služio Valu, Juj æe mu služiti više. 012 2KI 010 019 Zato dozovite mi sve proroke Valove, sve sluge njegove i sve sveštenike njegove, nijedan da ne izostane, jer veliku žrtvu hoæu da prinesem Valu; ko ne doðe, poginuæe. A Juj èinjaše tako iz prijevare hoteæi pobiti sluge Valove. 012 2KI 010 020 I reèe Juj: svetkujte svetkovinu Valu. I oglasiše je. 012 2KI 010 021 I posla Juj po svemu Izrailju, te doðoše sve sluge Valove, i ne izosta nijedan da ne doðe; i uðoše u kuæu Valovu, i napuni se kuæa Valova od kraja do kraja. 012 2KI 010 022 Tada reèe onomu koji bijaše nad riznicom: iznesi haljine svijem slugama Valovijem. I iznese im haljine. 012 2KI 010 023 Zatijem uðe Juj s Jonadavom sinom Rihavovijem u kuæu Valovu, i reèe slugama Valovijem: promotrite i vidite da nije tu s vama koji sluga Gospodnji, nego same sluge Valove. 012 2KI 010 024 I tako uðoše da prinesu prinose i žrtve paljenice, a Juj namjesti napolju osamdeset ljudi, i reèe: ako uteèe koji od ovijeh ljudi koje vam dajem u ruke, duša æe vaša biti za dušu njegovu. 012 2KI 010 025 A kad se svrši žrtva paljenica, zapovjedi Juj vojnicima i vojvodama: uðite, pobijte ih, da ne izaðe nijedan. I tako ih pobiše oštrijem maèem i pobacaše ih vojnici i vojvode; potom otidoše u svaki grad gdje bješe kuæa Valova. 012 2KI 010 026 I izbaciše likove iz kuæe Valove, i spališe ih. 012 2KI 010 027 I izlomiše lik Valov i raskopaše kuæu Valovu, i od nje naèiniše prohode do današnjega dana. 012 2KI 010 028 Tako Juj istrijebi Vala iz Izrailja. 012 2KI 010 029 Ali ne otstupi Juj od grijehova Jerovoama sina Navatova, kojima navede na grijeh Izrailja, od zlatnijeh telaca, koji bijahu u Vetilju i u Danu. 012 2KI 010 030 A Gospod reèe Juju: što si dobro svršio što je pravo preda mnom, i što si uèinio domu Ahavovu sve što mi je bilo u srcu, zato æe sinovi tvoji sjedjeti na prijestolu Izrailjevu do èetvrtoga koljena. 012 2KI 010 031 Ali Juj ne pažaše da hodi po zakonu Gospoda Boga Izrailjeva svijem srcem svojim, ne otstupi od grijehova Jerovoamovijeh, kojima navede na grijeh Izrailja. 012 2KI 010 032 U to vrijeme poèe Gospod krnjiti Izrailja, jer ih pobi Azailo po svijem meðama Izrailjevim. 012 2KI 010 033 Od Jordana k istoku sunèanom, svu zemlju Galadsku, Gadovu i Ruvimovu i Manasijinu, od Aroira na potoku Arnonu, i Galad i Vasan. 012 2KI 010 034 A ostala djela Jujeva i sve što je èinio, i sva junaštva njegova, nijesu li zapisana u dnevniku careva Izrailjevijeh? 012 2KI 010 035 I poèinu Juj kod otaca svojih, i pogreboše ga u Samariji; a na njegovo se mjesto zacari Joahaz sin njegov. 012 2KI 010 036 A carova Juj nad Izrailjem u Samariji dvadeset i osam godina. 012 2KI 011 001 A Gotolija mati Ohozijina vidjevši da joj pogibe sin usta i pobi sav rod carski. 012 2KI 011 002 Ali Josaveja kæi cara Jorama sestra Ohozijina, uze Joasa sina Ohozijina, i ukrade ga izmeðu sinova carevijeh, koje ubijahu, i s dojkinjom njegovom sakri ga od Gotolije u ložnicu, te ne pogibe. 012 2KI 011 003 I bi sakriven s njom u domu Gospodnjem šest godina, a Gotolija carovaše u zemlji. 012 2KI 011 004 A sedme godine posla Jodaj i dozva stotinike i vojvode i vojnike, i uvede ih k sebi u dom Gospodnji, i uhvati vjeru s njima, i zakle ih u domu Gospodnjem, i pokaza im sina careva. 012 2KI 011 005 I zapovjedi im govoreæi: ovo uèinite: vas treæina, koji dolazite u subotu, neka èuvaju stražu u dvoru carskom. 012 2KI 011 006 A treæina neka bude na vratima Surskim, a treæina na vratima koja su iza vojnika; i èuvajte dom od sile. 012 2KI 011 007 A dva dijela vas svijeh koji odlaze u subotu neka èuvaju stražu u domu Gospodnjem oko cara. 012 2KI 011 008 I opkolite cara svaki sa svojim oružjem u ruci, i ko bi navalio meðu vrste neka se pogubi, i budite s carem kad stane izlaziti i ulaziti. 012 2KI 011 009 I stotinici uèiniše sve kako zapovjedi Jodaj sveštenik; i uzeše svaki svoje ljude koji dolažahu u subotu s onima koji odlažahu u subotu, i doðoše k svešteniku Jodaju. 012 2KI 011 010 I sveštenik dade stotinicima koplja i štitove cara Davida, što bijahu u domu Gospodnjem. 012 2KI 011 011 I vojnici stadoše svaki sa svojim oružjem u ruci od desne strane doma do lijeve strane doma prema oltaru i prema domu oko cara. 012 2KI 011 012 Tada izvede sina careva, i metnu mu vijenac na glavu, i dade mu svjedoèanstvo, i postaviše ga carem, i pomazaše ga, i pljeskajuæi rukama govorahu: da živi car! 012 2KI 011 013 A kad Gotolija èu viku naroda, koji se stjecaše, doðe k narodu u dom Gospodnji; 012 2KI 011 014 I pogleda, i gle, car stajaše kod stupa po obièaju, i knezovi i trube oko cara, i sav narod iz zemlje radovaše se, i trube trubljahu. Tada Gotolija razdrije haljine svoje i povika: buna! buna! 012 2KI 011 015 A sveštenik Jodaj zapovjedi stotinicima koji bijahu nad vojskom, i reèe im: izvedite je iz vrsta napolje, i ko poðe za njom pogubite ga maèem; jer reèe sveštenik: da ne pogine u domu Gospodnjem. 012 2KI 011 016 I naèiniše joj mjesto; i kad doðe na put kojim se ide u dom carski konjskim vratima, ondje je ubiše. 012 2KI 011 017 Tada Jodaj uèini zavjet izmeðu Gospoda i cara i naroda da æe biti narod Gospodnji, takoðer i izmeðu cara i naroda. 012 2KI 011 018 Potom sav narod zemaljski otide u dom Valov, i raskopaše dom i oltar, i izlomiše likove njegove sasvijem; a Matana sveštenika Valova ubiše pred oltarima. A sveštenik opet uredi službu u domu Gospodnjem. 012 2KI 011 019 I uze stotinike i vojvode i vojnike i sav narod zemaljski, i izvedoše cara iz doma Gospodnjega, i uðoše u dom carski putem na vrata vojnièka. I sjede na carski prijesto. 012 2KI 011 020 I radovaše se sav narod zemaljski, i grad se umiri pošto Gotoliju ubiše maèem kod carskoga doma. 012 2KI 011 021 Joasu bješe sedam godina kad se zacari. 012 2KI 012 001 Sedme godine Jujeve poèe carovati Joas, i carova èetrdeset godina u Jerusalimu. Materi mu bješe ime Sivija iz Virsaveje. 012 2KI 012 002 I èinjaše Joas što je pravo pred Gospodom dokle ga god uèaše sveštenik Jodaj. 012 2KI 012 003 Ali visine ne biše oborene; narod još prinošaše žrtve i kaðaše na visinama. 012 2KI 012 004 I Joas reèe sveštenicima: sav novac posveæeni, što se donosi u dom Gospodnji, novac onijeh koji idu u broj, i novac od ucjene svaèije, i sav novac što ko donosi od svoje volje u dom Gospodnji, 012 2KI 012 005 Neka sveštenici uzimaju, svaki od svojega poznanika, i oni neka opravljaju što je trošno u domu gdje se god naðe da treba opraviti. 012 2KI 012 006 Ali do godine dvadeset treæe carovanja Joasova sveštenici još ne opraviše što bijaše trošno u domu. 012 2KI 012 007 Tada car Joas dozva Jodaja sveštenika i ostale sveštenike, i reèe im: zašto ne opravljate što je trošno u domu? Otsele ne uzimajte novaca od svojih poznanika, jer treba da vratite da se opravi što je trošno u domu. 012 2KI 012 008 I sveštenici pristaše da ne uzimaju novaca od naroda i da ne opravljaju što je trošno u domu. 012 2KI 012 009 Tada sveštenik Jodaj uze jedan kovèeg, i proreza rupu na zaklopcu, i metnu ga kod oltara s desne strane kako se ulazi u dom Gospodnji; i sveštenici koji èuvahu vrata metaše u nj sve novce koji se donošahu u dom Gospodnji. 012 2KI 012 010 A kad viðahu da ima mnogo novaca u kovèegu, tada dolažaše pisar carev s poglavarom sveštenièkim, i izbrojivši svezivahu novce koji bi se našli u domu Gospodnjem. 012 2KI 012 011 Potom davahu gotove novce onima koji upravljahu poslom i starahu se za dom Gospodnji, a oni ih izdavahu drvodjeljama i poslenicima koji opravljahu dom Gospodnji, 012 2KI 012 012 I zidarima i kamenarima, i da se dobavlja drvo i tesano kamenje, da se opravi što bješe trošno u domu Gospodnjem, i da se dobavi sve što trebaše da se opravi dom. 012 2KI 012 013 Ali novcima koji se donošahu u dom Gospodnji ne graðahu èaša srebrnijeh za dom Gospodnji, ni viljušaka, ni kotliæa, ni truba, niti kakih sudova zlatnijeh ni srebrnijeh; 012 2KI 012 014 Nego ih davahu onima koji bijahu nad poslom da se opravi za njih dom Gospodnji. 012 2KI 012 015 I ne tražahu raèuna od ljudi kojima predavahu novce da izdaju poslenicima, jer vjerno raðahu. 012 2KI 012 016 Novci za prijestup i novci za grijehe ne donošahu se u dom Gospodnji; pripadahu sveštenicima. 012 2KI 012 017 Tada izide Azailo car Sirski, i udari na Gat i uze ga; potom se okrete Azailo da ide na Jerusalim. 012 2KI 012 018 A Joas car Judin uze sve posveæene stvari, što Josafat i Joram i Ohozija oci njegovi carevi Judini bijahu posvetili, i sve što sam bješe posvetio, i sve zlato što se naðe u riznicama doma Gospodnjega i doma careva, i posla Azailu caru Sirskom; i tako otide od Jerusalima. 012 2KI 012 019 A ostala djela Joasova i sve što je èinio, nije li to zapisano u dnevniku careva Judinijeh? 012 2KI 012 020 A sluge njegove podigoše se i pobuniše se, i ubiše Joasa u domu Milonu, kuda se ide u Silu. 012 2KI 012 021 Joazahar sin Simeatov i Jozavad sin Somirov, sluge njegove, ubiše ga, te umrije; i pogreboše ga kod otaca njegovijeh u gradu Davidovu; a na njegovo mjesto zacari se Amasija sin njegov. 012 2KI 013 001 Godine dvadeset treæe carovanja Joasa sina Ohozijina nad Judom zacari se Joahaz sin Jujev nad Izrailjem u Samariji, i carova sedamnaest godina. 012 2KI 013 002 I èinjaše što je zlo pred Gospodom, jer hoðaše za grijesima Jerovoama sina Navatova, kojima navede na grijeh Izrailja i ne otstupi od njih. 012 2KI 013 003 Zato se razgnjevi Gospod na Izrailja i dade ih u ruke Azailu caru Sirskom i u ruke Ven-Adadu sinu Azailovu za sve ono vrijeme. 012 2KI 013 004 Ali se Joahaz pomoli Gospodu, i Gospod ga usliši, jer vidje nevolju Izrailjevu, kako ih muèi car Sirski. 012 2KI 013 005 I dade Gospod Izrailju izbavitelja, te se oprostiše ruke Sirske, i življahu sinovi Izrailjevi u šatorima svojim kao prije. 012 2KI 013 006 Ali ne otstupiše od grijehova doma Jerovoamova kojima na grijeh navede Izrailja, nego hodiše u njima, i sam lug još stajaše u Samariji. 012 2KI 013 007 A ne osta Joahazu naroda više od pedeset konjika i deset kola i deset tisuæa pješaka; nego ih pobi car Sirski i satr ih, te biše kao prah kad se vrše. 012 2KI 013 008 A ostala djela Joahazova i sve što je èinio, i junaštva njegova, nije li to zapisano u dnevniku careva Izrailjevijeh? 012 2KI 013 009 I poèinu Joahaz kod otaca svojih, i pogreboše ga u Samariji; a na mjesto njegovo zacari se Joas sin njegov. 012 2KI 013 010 Godine trideset sedme carovanja Joasova nad Judom zacari se Joas sin Joahazov nad Izrailjem u Samariji, i carova šesnaest godina. 012 2KI 013 011 I èinjaše što je zlo pred Gospodom, ne otstupi ni od jednoga grijeha Jerovoama sina Navatova, koji navede Izrailja na grijeh, nego u njima hoðaše. 012 2KI 013 012 A ostala djela Joasova, i sve što je èinio, i junaštva njegova, kako je vojevao s Amasijom carem Judinijem, nije li to zapisano u dnevniku careva Izrailjevijeh? 012 2KI 013 013 I poèinu Joas kod otaca svojih, a Jerovoam sjede na prijesto njegov; i pogreboše Joasa u Samariji kod careva Izrailjevijeh. 012 2KI 013 014 A Jelisije razbolje se od bolesti, od koje i umrije; i Joas car Izrailjev doðe k njemu, i plaèuæi pred njim govoraše: oèe moj, oèe moj, kola Izrailjeva i konjici njegovi! 012 2KI 013 015 A Jelisije mu reèe: uzmi luk i strijele. I on uze luk i strijele. 012 2KI 013 016 Tada reèe caru Izrailjevu: nategni luk rukom svojom. I nateže luk rukom svojom. A Jelisije metnu ruke svoje caru na ruke. 012 2KI 013 017 I reèe: otvori prozor s istoka. I otvori, a Jelisije reèe: pusti strijelu. I on pusti strijelu, a Jelisije reèe: strijela izbavljenja Gospodnjega, strijela izbavljenja od Siraca; jer æeš pobiti Sirce u Afeku, i satræeš ih. 012 2KI 013 018 Još reèe: uzmi strijele. I uze, a on reèe caru Izrailjevu: udari u zemlju. I udari tri puta, pa stade. 012 2KI 013 019 Tada se rasrdi na nj èovjek Božji i reèe: da si udario pet puta ili šest puta, tada bi pobio Sirce sasvijem; a sada æeš ih samo tri puta razbiti. 012 2KI 013 020 Potom umrije Jelisije, i pogreboše ga. A druge godine udariše èete Moavske na zemlju. 012 2KI 013 021 I dogodi se kad pogrebavahu nekoga èovjeka, ugledaše èetu i baciše èovjeka u grob Jelisijev; i kad èovjek pade i dotaèe se kostiju Jelisijevih, oživje i usta na noge svoje. 012 2KI 013 022 A Azailo car Sirski muèaše Izrailja svega vijeka Joahazova. 012 2KI 013 023 Ali se Gospodu sažali za njima i smilova se na njih i pogleda na njih zavjeta radi svojega s Avramom, Isakom i Jakovom, i ne htje ih istrijebiti i ne odvrže ih od sebe do sada. 012 2KI 013 024 I umrije Azailo car Sirski, i na njegovo se mjesto zacari Ven-Adad sin njegov. 012 2KI 013 025 A Joas sin Joahazov povrati iz ruke Ven-Adada sina Azailova gradove koje bješe Azailo uzeo ratom Joahazu ocu njegovu; tri puta ga razbi Joas, i povrati gradove Izrailjeve. 012 2KI 014 001 Druge godine carovanja Joasa sina Joahazova nad Izrailjem zacari se Amasija sin Joasov nad Judom. 012 2KI 014 002 Bijaše mu dvadeset i pet godina kad poèe carovati, i carova dvadeset i devet godina u Jerusalimu. Materi mu bješe ime Joadana, iz Jerusalima. 012 2KI 014 003 I èinjaše što je pravo pred Gospodom, ali ne kao David otac njegov; sasvijem èinjaše onako kako je èinio otac njegov Joas. 012 2KI 014 004 Jer visine ne biše oborene: narod još prinošaše žrtve i kaðaše na visinama. 012 2KI 014 005 A kad se utvrdi carstvo u ruci njegovoj, on pobi sluge svoje koje su ubile cara oca njegova. 012 2KI 014 006 Ali sinova tijeh krvnika ne pobi, kao što piše u knjizi zakona Mojsijeva, gdje je zapovjedio Gospod govoreæi: ocevi da ne ginu za sinove niti sinovi za oceve, nego svaki za svoj grijeh neka gine. 012 2KI 014 007 On pobi deset tisuæa Edomaca u slanoj dolini, i uze Selu ratom, i prozva je Jokteil, koje osta do danas. 012 2KI 014 008 Tada posla Amasija poslanike k Joasu sinu Joahaza sina Jujeva, caru Izrailjevu, i reèe: doði da se ogledamo. 012 2KI 014 009 A Joas car Izrailjev posla k Amasiji caru Judinu i poruèi mu: trn na Livanu posla ka kedru na Livanu, i poruèi: daj svoju kæer sinu mojemu za ženu; ali naiðe zvijerje Livansko, i izgazi trn. 012 2KI 014 010 Pobio si Edomce, pa se ponese srce tvoje; hvali se, i sjedi kod kuæe svoje; zašto bi se zapletao u zlo da padneš i ti i Juda s tobom? 012 2KI 014 011 Ali ne posluša Amasija; i podiže se Joas car Izrailjev, i ogledaše se, on i Amasija car Judin, u Vetsemesu Judinu. 012 2KI 014 012 Ali Judu razbi Izrailj, te pobjegoše svaki k svojemu šatoru. 012 2KI 014 013 A Amasiju cara Judina, sina Joasa sina Ohozijina, uhvati Joas car Izrailjev u Vetsemesu; potom doðe u Jerusalim i obori zid Jerusalimski od vrata Jefremovijeh do vrata na uglu, èetiri stotine lakata. 012 2KI 014 014 I uze sve zlato i srebro i sve posuðe što se naðe u domu Gospodnjem i u riznicama doma careva, i taoce, pa se vrati u Samariju. 012 2KI 014 015 A ostala djela Joasova, što je uèinio, i junaštva njegova, i kako je vojevao s Amasijom carem Judinijem, nije li to zapisano u dnevniku careva Izrailjevijeh? 012 2KI 014 016 I poèinu Joas kod otaca svojih, i bi pogreben u Samariji kod careva Izrailjevijeh, a na njegovo se mjesto zacari Jerovoam sin njegov. 012 2KI 014 017 Amasija pak sin Joasov car Judin poživje petnaest godina po smrti Joasa sina Joahazova, cara Izrailjeva. 012 2KI 014 018 A ostala djela Amasijina nijesu li zapisana u dnevniku careva Judinijeh? 012 2KI 014 019 I digoše bunu na nj u Jerusalimu, te pobježe u Lahis, a oni poslaše za njim u Lahis i ubiše ga ondje. 012 2KI 014 020 A odande ga donesoše na konjma, i bi pogreben u Jerusalimu kod otaca svojih u gradu Davidovu. 012 2KI 014 021 Tada sav narod Judin uze Azariju, kome bijaše šesnaest godina, i zacariše ga na mjesto oca njegova Amasije. 012 2KI 014 022 On sazida Elat povrativ ga Judi pošto car poèinu kod otaca svojih. 012 2KI 014 023 Godine petnaeste carovanja Amasije sina Joasova nad Judom zacari se Jerovoam sin Joasov nad Izrailjem u Samariji, i carova èetrdeset i jednu godinu. 012 2KI 014 024 I èinjaše što je zlo pred Gospodom i ne otstupi ni od jednoga grijeha Jerovoama sina Navatova kojima navede na grijeh Izrailja. 012 2KI 014 025 On povrati meðe Izrailjeve od Emata do mora uz polje, po rijeèi Gospoda Boga Izrailjeva, koju reèe preko sluge svojega Jone sina Amatijina, proroka iz Gatefera. 012 2KI 014 026 Jer Gospod vidje da je u ljutoj nevolji Izrailj, i da nema ništa ni od uhvaæenoga ni od ostavljenoga, i da nema nikoga da pomože Izrailju. 012 2KI 014 027 I ne bješe rekao Gospod da zatre ime Izrailjevo pod nebom; zato ih izbavi preko Jerovoama sina Joasova. 012 2KI 014 028 A ostala djela Jerovoamova, i sve što je èinio, i junaštva njegova, kako je vojevao i kako je povratio Damasak i Emat od Jude Izrailju, nije li to zapisano u dnevniku careva Izrailjevijeh? 012 2KI 014 029 Potom poèinu Jerovoam kod otaca svojih, careva Izrailjevijeh, a na njegovo se mjesto zacari Zaharija sin njegov. 012 2KI 015 001 Godine dvadeset sedme carovanja Jerovoamova nad Izrailjem zacari se Azarija sin Amasijin nad Judom. 012 2KI 015 002 Bješe mu šesnaest godina kad se zacari, i carova pedeset i dvije godine u Jerusalimu. Materi mu bješe ime Jeholija, iz Jerusalima. 012 2KI 015 003 On èinjaše što je pravo pred Gospodom sasvijem kao što je èinio Amasija otac njegov. 012 2KI 015 004 Ali visine ne biše oborene: narod još prinošaše žrtve i kaðaše na visinama. 012 2KI 015 005 A Gospod udari cara, te bi gubav do smrti svoje; i življaše u odvojenom domu; a Jotam sin carev upravljaše dvorom i suðaše narodu u zemlji. 012 2KI 015 006 A ostala djela Azarijina i sve što je èinio, nije li to zapisano u dnevniku careva Judinijeh? 012 2KI 015 007 I poèinu Azarija kod otaca svojih, i pogreboše ga kod otaca njegovijeh u gradu Davidovu; a na njegovo se mjesto zacari Jotam sin njegov. 012 2KI 015 008 Trideset osme godine carovanja Azarijina nad Judom zacari se Zaharija sin Jerovoamov nad Izrailjem u Samariji, i carova šest mjeseca. 012 2KI 015 009 I èinjaše što je zlo pred Gospodom kao što su èinili oci njegovi; ne otstupi od grijehova Jerovoama sina Navatova, kojima navede na grijeh Izrailja. 012 2KI 015 010 I pobuni se na nj Salum sin Javisov, i ubi ga pred narodom i pogubi ga, i zacari se na njegovo mjesto. 012 2KI 015 011 A ostala djela Zaharijina, eno zapisana su u dnevniku careva Izrailjevijeh. 012 2KI 015 012 To je rijeè Gospodnja koju reèe Juju govoreæi: sinovi tvoji do èetvrtoga koljena sjedeæe na prijestolu Izrailjevu. I zbi se tako. 012 2KI 015 013 Salum sin Javisov zacari se trideset devete godine carovanja Ozijina nad Judom, a carova mjesec dana u Samariji. 012 2KI 015 014 Jer Menajim sin Gadijev iz Terse podiže se i doðe u Samariju i ubi Saluma sina Javisova u Samariji, i pogubi ga, i zacari se na njegovo mjesto. 012 2KI 015 015 A ostala djela Salumova i buna koju podiže, eto, to je zapisano u dnevniku careva Izrailjevijeh. 012 2KI 015 016 Tada Menajim raskopa Tapsu i pobi sve koji bijahu u njoj i u meðama njezinijem od Terse, jer mu ne otvoriše, zato ih pobi i sve trudne žene njihove raspori. 012 2KI 015 017 Godine trideset devete carovanja Azarijina nad Judom zacari se Menajim sin Gadijev nad Izrailjem, i carova deset godina u Samariji. 012 2KI 015 018 I èinjaše što je zlo pred Gospodom, ne otstupi svega vijeka svojega od grijehova Jerovoama sina Navatova, kojima navede na grijeh Izrailja. 012 2KI 015 019 Tada Ful car Asirski udari na zemlju, a Menajim dade Fulu tisuæu talanata srebra da bi mu pomogao da utvrdi carstvo u svojoj ruci. 012 2KI 015 020 A te novce uze Menajim od Izrailja, od svijeh bogatijeh ljudi, da ih da caru Asirskom, od svakoga po pedeset sikala. Tako se vrati car Asirski, i ne zabavi se ondje u zemlji. 012 2KI 015 021 A ostala djela Menajimova i što je god èinio, nije li zapisano u dnevniku careva Izrailjevijeh? 012 2KI 015 022 I poèinu Menajim kod otaca svojih, a na njegovo se mjesto zacari Fakija sin njegov. 012 2KI 015 023 Godine pedesete carovanja Azarijina nad Judom zacari se Fakija sin Menajimov nad Izrailjem u Samariji, i carova dvije godine. 012 2KI 015 024 I èinjaše što je zlo pred Gospodom, ne otstupi od grijehova Jerovoama sina Navatova, kojima navede na grijeh Izrailja. 012 2KI 015 025 I pobuni se na nj Fekaj sin Remalijin, vojvoda njegov, i ubi ga u Samariji u carskom dvoru, s Argovom i Arijem i s pedeset ljudi sinova Galadovijeh; i ubivši ga zacari se na njegovo mjesto. 012 2KI 015 026 A ostala djela Fakijina i što je god èinio, eno je zapisano u dnevniku careva Izrailjevijeh. 012 2KI 015 027 Godine pedeset druge Azarije cara Judina zacari se Fekaj sin Remalijin nad Izrailjem u Samariji, i carova dvadeset godina. 012 2KI 015 028 I èinjaše što je zlo pred Gospodom, ne otstupi od grijehova Jerovoama sina Navatova, kojima navede na grijeh Izrailja. 012 2KI 015 029 U vrijeme Fekaja cara Izrailjeva doðe Teglat-Felasar car Asirski, i uze Ijon i Avel-Vetmahu i Janoh i Kedes i Asor i Galad i Galileju, svu zemlju Neftalimovu, i preseli narod odande u Asiriju. 012 2KI 015 030 Tada se pobuni Osija sin Ilin na Fekaja sina Remalijina i ubi ga i pogubi ga, i zacari se na njegovo mjesto dvadesete godine Jotama sina Ozijina. 012 2KI 015 031 A ostala djela Fekajeva i sve što je èinio, eno je zapisano u dnevniku careva Izrailjevijeh. 012 2KI 015 032 Druge godine carovanja Fekaja sina Remalijina nad Izrailjem zacari se Jotam sin Ozijin nad Judom. 012 2KI 015 033 Bijaše mu dvadeset i pet godina kad poèe carovati, i carova šesnaest godina u Jerusalimu. Materi mu bješe ime Jerusa, kæi Sadokova. 012 2KI 015 034 I èinjaše što je pravo pred Gospodom, sasvijem èinjaše kako je èinio Ozija otac njegov. 012 2KI 015 035 Ali visine ne biše oborene: narod još prinošaše žrtve i kaðaše na visinama. On naèini najviša vrata na domu Gospodnjem. 012 2KI 015 036 A ostala djela Jotamova i sve što je èinio, nije li zapisano u dnevniku careva Judinijeh? 012 2KI 015 037 U to vrijeme poèe Gospod puštati na Judu Resina cara Sirskoga i Fekaja sina Remalijina. 012 2KI 015 038 I Jotam poèinu kod otaca svojih, i bi pogreben kod otaca svojih u gradu Davida oca svojega; a na njegovo se mjesto zacari Ahaz sin njegov. 012 2KI 016 001 Godine sedamnaeste Fekaja sina Remalijina zacari se Ahaz sin Jotamov car Judin. 012 2KI 016 002 Dvadeset godina bijaše Ahazu kad poèe carovati, i carova šesnaest godina u Jerusalimu, ali ne èinjaše što je pravo pred Gospodom Bogom njegovijem kao David otac njegov. 012 2KI 016 003 Jer hoðaše putem careva Izrailjevijeh, pa i sina svojega pusti kroz oganj po gadnijem djelima naroda koje odagna Gospod ispred sinova Izrailjevijeh. 012 2KI 016 004 I prinošaše žrtve i kaðaše na visinama i po humovima i pod svakim zelenijem drvetom. 012 2KI 016 005 Tada doðe Resin car Sirski i Fekaj sin Remalijin car Izrailjev, doðoše da biju Jerusalim, i opkoliše Ahaza; ali ga ne mogoše osvojiti. 012 2KI 016 006 U to vrijeme Resin car Sirski povrati Sircima Elat, i izagna Judeje iz Elata, i doðoše Sirci u Elat i ostaše ondje do danas. 012 2KI 016 007 Ali Ahaz posla poslanike k Teglat-Felasaru caru Asirskom i poruèi mu: sluga sam tvoj, hodi i izbavi me iz ruku cara Sirskoga i iz ruku cara Izrailjeva, koji se podigoše na me. 012 2KI 016 008 I uze Ahaz zlato i srebro što se naðe u domu Gospodnjem i u riznicama doma carskoga, i posla na dar caru Asirskom. 012 2KI 016 009 I posluša ga car Asirski, i doðe na Damasak i uze ga, i preseli narod odande u Kir, a Resina pogubi. 012 2KI 016 010 Tada car Ahaz otide na susret Teglat-Felasaru caru Asirskom u Damasak; i vidje car Ahaz oltar koji bijaše u Damasku, pa posla svešteniku Uriji sliku od toga oltara i od sve naprave njegove. 012 2KI 016 011 I naèini sveštenik Urija oltar sasvijem kako posla car Ahaz iz Damaska, onako naèini Urija sveštenik, dokle se vrati car Ahaz iz Damaska. 012 2KI 016 012 Pa kad se car vrati iz Damaska i vidje oltar, pristupi k njemu i prinese žrtvu na njemu. 012 2KI 016 013 I zapali žrtvu svoju paljenicu i dar svoj, i izli naljev svoj, i pokropi oltar krvlju zahvalnijeh žrtava svojih. 012 2KI 016 014 A mjedeni oltar što bješe pred Gospodom prenese s prednje strane doma da ne stoji izmeðu njegova oltara i doma Gospodnjega, i namjesti ga pokraj svoga oltara k sjeveru. 012 2KI 016 015 I zapovjedi car Ahaz Uriji svešteniku govoreæi: na velikom oltaru pali žrtvu paljenicu jutrenju i dar veèernji i žrtvu paljenicu carevu s darom njezinijem i žrtvu paljenicu svega naroda zemaljskoga s darovima njihovijem i naljevima njihovijem; i po njemu kropi svakom krvlju od žrtava paljenica i svakom krvlju od drugih žrtava. A za oltar mjedeni promisliæu. 012 2KI 016 016 I uèini sveštenik Urija sve kako mu zapovjedi car Ahaz. 012 2KI 016 017 I oplate s podnožja skide car Ahaz i uze s njih umivaonice, i more skide s volova mjedenijeh koji bijahu pod njim, i metnu ga na pod kameni. 012 2KI 016 018 I strehu subotnu, koju bijahu naèinili u domu, i ulazak carski, koji bijaše spolja, ukloni takoðer od doma Gospodnjega, bojeæi se cara Asirskoga. 012 2KI 016 019 A ostala djela Ahazova što je èinio, nijesu li zapisana u dnevniku careva Judinijeh? 012 2KI 016 020 I poèinu Ahaz kod otaca svojih, i bi pogreben kod otaca svojih u gradu Davidovu; a na njegovo se mjesto zacari Jezekija sin njegov. 012 2KI 017 001 Dvanaeste godine carovanja Ahazova nad Judom zacari se u Samariji nad Izrailjem Osija sin Ilin, i carova devet godina. 012 2KI 017 002 I èinjaše što je zlo pred Gospodom, ali ne kao carevi Izrailjevi koji biše prije njega. 012 2KI 017 003 Na njega doðe Salmanasar car Asirski, i Osija mu posta sluga, te mu plaæaše danak. 012 2KI 017 004 Ali car Asirski opazi da Osija hoæe da se odmetne, jer Osija posla poslanike k Soju caru Misirskom i ne posla danka godišnjega caru Asirskom; zato ga opkoli car Asirski i svezavši baci ga u tamnicu. 012 2KI 017 005 I car Asirski proðe svu zemlju i doðe na Samariju, i bi je tri godine. 012 2KI 017 006 Devete godine Osijine uze car Asirski Samariju i odvede Izrailja u Asiriju i naseli u Alaju i u Avoru na vodi Gozanu i u gradovima Midskim. 012 2KI 017 007 A to bi što sinovi Izrailjevi griješiše Gospodu Bogu svojemu, koji ih je izveo iz zemlje Misirske ispod ruke Faraona cara Misirskoga, i bojaše se drugih bogova, 012 2KI 017 008 I hodiše po uredbama naroda koje odagna Gospod ispred sinova Izrailjevijeh, i kako èiniše carevi Izrailjevi; 012 2KI 017 009 I tajno èiniše sinovi Izrailjevi što nije pravo pred Gospodom Bogom njihovijem, i pogradiše visine po svijem gradovima svojim, od kule stražarske do gradova ozidanijeh. 012 2KI 017 010 I podigoše likove i lugove na svakom visokom humu i pod svakim zelenijem drvetom. 012 2KI 017 011 I kaðahu onuda po svijem visinama kao narodi koje odagna Gospod ispred njih, i èinjahu zle stvari gnjeveæi Gospoda. 012 2KI 017 012 I služahu gadnijem bogovima, za koje im bješe Gospod rekao: ne èinite to. 012 2KI 017 013 I Gospod opominjaše Izrailja i Judu preko svijeh proroka i svijeh vidjelaca govoreæi: vratite se sa zlijeh putova svojih i držite zapovijesti moje i uredbe moje po svemu zakonu koji sam zapovjedio ocima vašim i koji sam vam poslao po slugama svojim prorocima. 012 2KI 017 014 Ali ne poslušaše; nego bjehu tvrdovrati kao i oci njihovi, koji ne vjerovaše Gospodu Bogu svojemu. 012 2KI 017 015 I odbaciše uredbe njegove i zavjet njegov, koji uèini s ocima njihovijem, i svjedoèanstva njegova, kojima im svjedoèaše, i hodiše za ništavilom i postaše ništavi, i za narodima koji bijahu oko njih, za koje im bješe zapovjedio Gospod da ne èine kao oni. 012 2KI 017 016 I ostaviše sve zapovijesti Gospoda Boga svojega, i naèiniše sebi livene likove, dva teleta, i lugove, i klanjaše se svoj vojsci nebeskoj, i služiše Valu. 012 2KI 017 017 I provodiše sinove svoje i kæeri svoje kroz oganj, i davaše se na vraèanje i gatanje, i prodaše se da èine zlo pred Gospodom gnjeveæi ga. 012 2KI 017 018 Zato se Gospod razgnjevi vrlo na Izrailja, i odbaci ih od sebe, te ne osta nego samo pleme Judino. 012 2KI 017 019 Pa ni Juda ne držaše zapovijesti Gospoda Boga svojega, nego hoðaše po uredbama koje naèiniše Izrailjci. 012 2KI 017 020 Zato Gospod povrže sve sjeme Izrailjevo, i muèi ih, i predade ih u ruke onima koji ih plijene, dokle ih i odbaci od sebe. 012 2KI 017 021 Jer se ocijepiše Izrailjci od doma Davidova, i postaviše carem Jerovoama sina Navatova, a Jerovoam odbi Izrailjce od Gospoda i navede ih da griješe grijehom velikim. 012 2KI 017 022 I hodiše sinovi Izrailjevi u svijem grijesima Jerovoamovijem koje je on èinio, i ne otstupiše od njih; 012 2KI 017 023 Dokle Gospod ne odbaci Izrailja od sebe kao što je govorio preko svijeh sluga svojih proroka, i tako preseljen bi Izrailj iz zemlje svoje u Asirsku do današnjega dana. 012 2KI 017 024 Potom dovede car Asirski ljude iz Vavilona i iz Hute i iz Ave i iz Emata i iz Sefarvima, i naseli ih u gradovima Samarijskim mjesto Izrailjaca, i naslijediše Samariju, i življahu po gradovima njezinijem. 012 2KI 017 025 A kad poèeše živjeti ondje, ne bojahu se Gospoda, a Gospod posla na njih lavove, koji ih davljahu. 012 2KI 017 026 Zato rekoše caru Asirskom govoreæi: ovi narodi koje si doveo i naselio u gradovima Samarijskim ne znaju zakona Boga one zemlje; zato posla na njih lavove, koji ih eto more, jer ne znaju zakona Boga one zemlje. 012 2KI 017 027 Tada zapovjedi car Asirski i reèe: odvedite onamo jednoga od sveštenika koje ste doveli odande, pa neka ide i sjedi ondje, neka ih uèi zakonu Boga one zemlje. 012 2KI 017 028 I tako jedan od sveštenika, koje bijahu odveli iz Samarije, doðe i nastani se u Vetilju, i uèaše ih kako æe se bojati Gospoda. 012 2KI 017 029 Ali naèiniše sebi svaki narod svoje bogove, i pometaše ih u kuæe visina, koje bijahu naèinili Samarijani, svaki narod u svojim gradovima u kojima življahu. 012 2KI 017 030 Jer Vavilonjani naèiniše Sokot-Venotu, a Huæani naèiniše Nergala, a Emaæani naèiniše Asima; 012 2KI 017 031 I Avljani naèiniše Nivaza i Tartaka, a Sefarvimci spaljivahu sinove svoje ognjem Adramelehu i Anamelehu bogovima Sefarvimskim. 012 2KI 017 032 Ali se bojahu Gospoda, i postaviše izmeðu sebe sveštenike visinama, koji im služahu u domovima visina; 012 2KI 017 033 Bojahu se Gospoda, ali i svojim bogovima služahu po obièaju onijeh naroda iz kojih ih preseliše. 012 2KI 017 034 I do današnjega dana rade po starijem obièajima; ne boje se Gospoda a ne rade ni po svojim uredbama i obièajima, ni po zakonu i zapovijesti što je zapovjedio Gospod sinovima Jakova, kojemu nadje ime Izrailj; 012 2KI 017 035 S kojima uèini Gospod zavjet i zapovjedi im i reèe: ne bojte se drugih bogova niti im se klanjajte niti im služite niti im prinosite žrtava; 012 2KI 017 036 Nego Gospoda, koji vas je izveo iz zemlje Misirske silom velikom i mišicom podignutom, njega se bojte i njemu se klanjajte i njemu prinosite žrtve; 012 2KI 017 037 I uredbe i pravila i zakon i zapovijesti što vam je napisao držite izvršujuæi ih vazda, i ne bojte se drugih bogova. 012 2KI 017 038 I ne zaboravljajte zavjeta koji je uèinio s vama, i ne bojte se drugih bogova. 012 2KI 017 039 Nego Gospoda Boga svojega bojte se, i on æe vas izbaviti iz ruku svijeh neprijatelja vaših. 012 2KI 017 040 Ali ne poslušaše, nego radiše po starom svom obièaju. 012 2KI 017 041 Tako ovi narodi bojahu se Gospoda i idolima svojim služahu; i sinovi njihovi i sinovi sinova njihovijeh èine do današnjega dana onako kako su èinili oci njihovi. 012 2KI 018 001 A treæe godine carovanja Osije sina Ilina nad Izrailjem zacari se Jezekija sin Ahazov nad Judom. 012 2KI 018 002 Bijaše mu dvadeset i pet godina kad poèe carovati, i carova dvadeset i devet godina u Jerusalimu. Materi mu bješe ime Avija, kæi Zaharijina. 012 2KI 018 003 I èinjaše što je pravo pred Gospodom sasvijem kao što je èinio David otac njegov. 012 2KI 018 004 On obori visine, i izlomi likove i isjeèe lugove, i razbi zmiju od mjedi, koju bješe naèinio Mojsije, jer joj do tada kaðahu sinovi Izrailjevi; i prozva je Neustan. 012 2KI 018 005 Uzdaše se u Gospoda Boga Izrailjeva, i ne bi takoga izmeðu svijeh careva Judinijeh poslije njega ni prije njega. 012 2KI 018 006 Jer prionu za Gospoda, ne otstupi od njega, nego drža zapovijesti koje zapovjedi Gospod Mojsiju. 012 2KI 018 007 I Gospod bijaše s njim; kuda god iðaše napredovaše; i odmetnu se od cara Asirskoga, te mu ne bi sluga. 012 2KI 018 008 On pobi Filisteje do Gaze i meðe njezine, od kule stražarske do grada ozidana. 012 2KI 018 009 A èetvrte godine carovanja Jezekijina, a to je sedma godina carovanja Osije sina Ilina nad Izrailjem, podiže se Salmanasar car Asirski na Samariju, i opkoli je. 012 2KI 018 010 I poslije tri godine uze je; šeste godine carovanja Jezekijina, a devete godine carovanja Osijina nad Izrailjem, bi uzeta Samarija. 012 2KI 018 011 I odvede car Asirski Izrailjce u Asiriju, i naseli ih u Alaju i u Avoru na vodi Gozanu i po gradovima Midskim. 012 2KI 018 012 Jer ne slušaše glasa Gospoda Boga svojega i prestupaše zavjet njegov, sve što im je zapovjedio Mojsije sluga Gospodnji, ne slušaše niti tvoriše. 012 2KI 018 013 A èetrnaeste godine carovanja Jezekijina podiže se Senahirim car Asirski na sve tvrde gradove Judine, i uze ih. 012 2KI 018 014 Tada Jezekija car Judin posla u Lahis k caru Asirskom i poruèi mu: zgriješio sam; vrati se od mene, što god nametneš na me nosiæu. A car Asirski nametnu na Jezekiju cara Judina trista talanata srebra i trideset talanata zlata. 012 2KI 018 015 I dade car Jezekija sve srebro što se naðe u domu Gospodnjem i u riznicama carskoga dvora. 012 2KI 018 016 U to vrijeme car Jezekija raskopa vrata na crkvi Gospodnjoj i pragove koje sam bješe okovao, i dade caru Asirskom. 012 2KI 018 017 Ali car Asirski posla Tartana i Ravsarisa i Ravsaka iz Lahisa k caru Jezekiji u Jerusalim s velikom vojskom; i oni se podigoše i doðoše u Jerusalim; i podigavši se i došavši stadoše kod jaza gornjega jezera, koji je pokraj puta u polju bjeljarevu. 012 2KI 018 018 I stadoše vikati cara. Tada doðe k njima Elijakim sin Helkijin, koji bijaše nad dvorom, i Somna pisar i Joah sin Asafov pametar. 012 2KI 018 019 I reèe im Ravsak: kažite caru Jezekiji: ovako kaže veliki car, car Asirski: kakva je to uzdanica, u koju se uzdaš? 012 2KI 018 020 Ti veliš, ali su prazne rijeèi, da imaš svjeta i sile za rat. U što se dakle uzdaš, te si se odmetnuo od mene? 012 2KI 018 021 Gle, uzdaš se u Misir, u štap od trske slomljene, na koji ako se ko nasloni, uæi æe mu u ruku i probošæe je; taki je Faraon car Misirski svima koji se uzdaju u nj. 012 2KI 018 022 Ako li mi reèete: uzdamo se u Gospoda Boga svojega; nije li to onaj èije je visine i oltare oborio Jezekija i zapovjedio Judi i Jerusalimu: pred ovijem oltarom klanjajte se u Jerusalimu. 012 2KI 018 023 Hajde, zateci se mojemu gospodaru caru Asirskom; i daæu ti dvije tisuæe konja, ako možeš dobaviti koji æe jahati na njima. 012 2KI 018 024 Kako æeš dakle odbiti i jednoga vojvodu izmeðu najmanjih sluga gospodara mojega? Ali se ti uzdaš u Misir za kola i konjike. 012 2KI 018 025 Svrh toga, eda li sam ja bez Gospoda došao na ovo mjesto da ga zatrem? Gospod mi je rekao: idi na tu zemlju, i zatri je. 012 2KI 018 026 Tada Elijakim sin Helkijin i Somna i Joah rekoše Ravsaku: govori slugama svojim Sirski, jer razumijemo, a nemoj nam govoriti Judejski da sluša narod na zidu. 012 2KI 018 027 A Ravsak im reèe: eda li me je gospodar moj poslao ka gospodaru tvojemu ili k tebi da kažem ove rijeèi? nije li k tijem ljudima, što sjede na zidu, da jedu svoju neèist i da piju svoju mokraæu s vama? 012 2KI 018 028 Tada stade Ravsak i povika iza glasa Judejski, i reèe govoreæi: èujte rijeè velikoga cara, cara Asirskoga. 012 2KI 018 029 Ovako kaže car: nemojte da vas vara Jezekija; jer vas ne može izbaviti iz moje ruke. 012 2KI 018 030 Nemojte da vas nagovori Jezekija da se pouzdate u Gospoda, govoreæi: Gospod æe nas izbaviti, i ovaj se grad neæe dati u ruke caru Asirskom. 012 2KI 018 031 Ne slušajte Jezekije; jer ovako kaže car Asirski: uèinite mir sa mnom, i hodite k meni, pa jedite svaki sa svoga èokota i svaki sa svoje smokve, i pijte svaki iz svojega studenca. 012 2KI 018 032 Dokle ne doðem i odnesem vas u zemlju kao što je vaša, u zemlju obilnu žitom i vinom, u zemlju obilnu hljebom i vinogradima, u zemlju obilnu maslinom i uljem i medom, pa æete živjeti i neæete izginuti. Ne slušajte Jezekije, jer vas vara govoreæi: Gospod æe nas izbaviti. 012 2KI 018 033 Je li koji izmeðu bogova drugih naroda izbavio svoju zemlju iz ruke cara Asirskoga? 012 2KI 018 034 Gdje su bogovi Ematski i Arfadski? gdje su bogovi Sefarvimski, Enski i Avski? jesu li izbavili Samariju iz mojih ruku? 012 2KI 018 035 Koji su izmeðu svijeh bogova ovijeh zemalja izbavili zemlju svoju iz moje ruke? a Gospod æe izbaviti Jerusalim iz moje ruke? 012 2KI 018 036 Ali narod muèaše, i ne odgovoriše mu ni rijeèi, jer car bješe zapovjedio i rekao: ne odgovarajte mu. 012 2KI 018 037 Tada Elijakim sin Helkijin, koji bijaše nad dvorom, i Somna pisar i Joah sin Asafov, pametar, doðoše k Jezekiji razdrvši haljine, i kazaše mu rijeèi Ravsakove. 012 2KI 019 001 A kad to èu car Jezekija, razdrije haljine svoje i veza oko sebe kostrijet, pa otide u dom Gospodnji. 012 2KI 019 002 I posla Elijakima, koji bijaše nad dvorom, i Somnu pisara i najstarije sveštenike obuèene u kostrijet k Isaiji proroku sinu Amosovu. 012 2KI 019 003 I rekoše mu: ovako veli Jezekija: ovo je dan nevolje i kara i ruga; jer prispješe djeca do poroðaja, a nema snage da se rode. 012 2KI 019 004 Da ako je èuo Gospod Bog tvoj sve što reèe Ravsak, kojega posla car Asirski gospodar njegov da ruži Boga živoga i da ga vrijeða rijeèima, koje je èuo Gospod Bog tvoj; pomoli se za ostatak koji se nalazi. 012 2KI 019 005 I doðoše k Isaiji sluge cara Jezekije. 012 2KI 019 006 I reèe im Isaija: ovako recite gospodaru svojemu: ovako veli Gospod: ne plaši se od rijeèi koje si èuo, kojima huliše na me sluge cara Asirskoga. 012 2KI 019 007 Evo, ja æu pustiti na nj duh, te æe èuti glas i vratiti se u svoju zemlju, i uèiniæu da pogine od maèa u svojoj zemlji. 012 2KI 019 008 I tako vrativši se Ravsak naðe cara Asirskoga gdje bije Livnu, jer bješe èuo da je otišao od Lahisa. 012 2KI 019 009 A on èu za Tiraku cara Huskoga gdje kazaše: evo ide da se bije s tobom. Zato opet posla poslanike k Jezekiji govoreæi: 012 2KI 019 010 Ovako recite Jezekiji caru Judinu: nemoj da te vara Bog tvoj, u kojega se uzdaš govoreæi: neæe se dati Jerusalim u ruke caru Asirskom. 012 2KI 019 011 Eto èuo si šta su uèinili carevi Asirski svijem zemljama potrvši ih sasvijem; a ti li æeš se izbaviti? 012 2KI 019 012 Jesu li narode koje satrše oci moji izbavili bogovi njihovi, Gosance, Harance, Resefe i sinove Edenove, koji bijahu u Telasaru? 012 2KI 019 013 Gdje je car Ematski i car Arfadski i car od grada Sefarvima, od Ene i Ave? 012 2KI 019 014 A kad Jezekija primi knjigu iz ruku poslanika i proèita je, otide u dom Gospodnji, i razvi je Jezekija pred Gospodom. 012 2KI 019 015 I pomoli se Jezekija Gospodu govoreæi: Gospode Bože Izrailjev, koji sjediš na heruvimima, ti si sam Bog svijem carstvima na zemlji, ti si stvorio nebo i zemlju, 012 2KI 019 016 Prigni, Gospode, uho svoje i èuj; otvori, Gospode, oèi svoje i vidi; èuj rijeèi Senahirima, koji posla da ruži Boga živoga. 012 2KI 019 017 Istina je, Gospode, opustošili su carevi Asirski one narode i zemlje njihove; 012 2KI 019 018 I pobacali su bogove njihove u oganj, jer ne bijahu bogovi, nego djelo ruku èovjeèijih, drvo i kamen; zato ih potrše. 012 2KI 019 019 I zato, Gospode Bože naš, izbavi nas iz ruku njegovijeh, da poznadu sva carstva na zemlji da si ti Gospode sam Bog. 012 2KI 019 020 Tada posla Isaija sin Amosov k Jezekiji, i poruèi mu: ovako veli Gospod Bog Izrailjev: uslišio sam za što si mi se molio radi Senahirima cara Asirskoga. 012 2KI 019 021 Ovo je rijeè koju izreèe Gospod za nj: ruga ti se i potsmijeva ti se djevojka, kæi Sionska, za tobom maše glavom kæi Jerusalimska. 012 2KI 019 022 Koga si ružio i hulio? i na koga si podigao glas? i podigao u vis oèi svoje? Na sveca Izrailjeva. 012 2KI 019 023 Preko poslanika svojih ružio si Gospoda i rekao si: s mnoštvom kola svojih izidoh na visoke gore, na strane Livanske, i posjeæi æu visoke kedre njegove i lijepe jele njegove, i uæi æu u krajnji stan njegov, u šumu njegova Karmila. 012 2KI 019 024 Ja sam kopao i pio vodu tuðu, i isušio sam stopama svojim sve potoke gradovima. 012 2KI 019 025 Nijesi li èuo da ja to odavna èinim i od iskona da sam tako uredio? sada puštam to, da prevratiš tvrde gradove u puste gomile. 012 2KI 019 026 Zato koji u njima žive iznemogoše, uplašiše se i smetoše se, postaše kao trava poljska, kao zelena travica, kao trava na krovovima, koja se suši prije nego sazri. 012 2KI 019 027 Znam sjeðenje tvoje, i polaženje tvoje i dolaženje tvoje znam, i kako bjesniš na me. 012 2KI 019 028 Jer bjesniš na me, i tvoja obijest doðe do mojih ušiju; zato æu metnuti brnjicu svoju na nozdrve tvoje i uzdu svoju u gubicu tvoju, pa æu te odvesti natrag putem kojim si došao. 012 2KI 019 029 A tebi ovo neka bude znak: ješæete ove godine što samo od sebe rodi, i druge godine što opet samo od sebe rodi; a treæe godine sijte i žanjite i sadite vinograde i jedite rod s njih. 012 2KI 019 030 Jer ostatak doma Judina, što ostane, opet æe pustiti žile ozdo i roditi ozgo. 012 2KI 019 031 Jer æe iz Jerusalima izaæi ostatak, i iz gore Siona, koji se saèuvaju. Revnost Gospoda nad vojskama uèiniæe to. 012 2KI 019 032 Zato ovako veli Gospod za cara Asirskoga: neæe uæi u ovaj grad niti æe baciti amo strijele, neæe se primaæi ka njemu sa štitom, niti æe iskopati opkopa oko njega. 012 2KI 019 033 Vratiæe se putem kojim je došao, a u grad ovaj neæe uæi, veli Gospod. 012 2KI 019 034 Jer æu braniti taj grad, i saèuvaæu ga sebe radi i radi Davida sluge svojega. 012 2KI 019 035 I istu noæ anðeo Gospodnji izide i pobi u okolu Asirskom sto i osamdeset i pet tisuæa; i kad ustaše ujutru, a to sve sami mrtvaci. 012 2KI 019 036 Te se podiže Senahirim car Asirski, i otide, i vrativši se osta u Nineviji. 012 2KI 019 037 I kad se klanjaše u domu Nisroka boga svojega, Adrameleh i Sarasar sinovi njegovi ubiše ga maèem, a sami pobjegoše u zemlju Araratsku, i na njegovo se mjesto zacari Esaradon sin njegov. 012 2KI 020 001 U to vrijeme razbolje se Jezekija na smrt; i doðe k njemu prorok Isaija sin Amosov i reèe mu: ovako veli Gospod: naredi za kuæu svoju, jer æeš umrijeti i neæeš ostati živ. 012 2KI 020 002 A on se okrete licem k zidu, i pomoli se Gospodu govoreæi: 012 2KI 020 003 Oh, Gospode, opomeni se da sam jednako hodio pred tobom vjerno i s cijelijem srcem, i tvorio što je tebi ugodno. I plaka Jezekija veoma. 012 2KI 020 004 I Isaija još ne bješe otišao do polovine dvora, a doðe mu rijeè Gospodnja govoreæi: 012 2KI 020 005 Vrati se i reci Jezekiji, voðu naroda mojega: ovako veli Gospod Bog Davida oca tvojega: èuo sam molitvu tvoju, i vidio sam suze tvoje; evo iscijeliæu te, do tri dana iæi æeš u dom Gospodnji. 012 2KI 020 006 I dodaæu ti vijeku petnaest godina, i izbaviæu tebe i ovaj grad iz ruku cara Asirskoga, i braniæu ovaj grad sebe radi i radi Davida sluge svojega. 012 2KI 020 007 Potom reèe Isaija: donesite grudu suhih smokava. I donesavši priviše mu na otok, i iscijeli se. 012 2KI 020 008 A Jezekija reèe Isaiji: šta æe biti znak da æe me Gospod iscijeliti i da æu do tri dana otiæi u dom Gospodnji? 012 2KI 020 009 A Isaija reèe: ovo neka ti bude znak od Gospoda da æe uèiniti Gospod što je rekao: hoæeš li da otide sjen deset koljenaca naprijed ili da se vrati deset koljenaca natrag? 012 2KI 020 010 A Jezekija reèe: lako je da sjen otide naprijed deset koljenaca; nemoj, nego neka se vrati sjen deset koljenaca natrag. 012 2KI 020 011 I Isaija prorok zavapi ka Gospodu, i vrati Gospod sjen po koljencima po kojima bijaše otišao na sunèaniku Ahazovu natrag za deset koljenaca. 012 2KI 020 012 U to vrijeme Verodah-Valadan, sin Valadanov, car Vavilonski posla knjigu s darom Jezekiji; jer bješe èuo da je bolestan Jezekija. 012 2KI 020 013 I Jezekija saslušav poslanike pokaza im sve riznice svoje, srebro i zlato i mirise, i najbolje ulje, i kuæu gdje mu bješe oružje, i što se god nalažaše u riznicama njegovijem, ne osta ništa da im ne pokaza Jezekija u kuæi svojoj i u svemu gospodstvu svojem. 012 2KI 020 014 Tada doðe prorok Isaija k caru Jezekiji i reèe mu: šta su govorili ti ljudi i odakle su došli k tebi? A Jezekija reèe: iz daljne zemlje došli su, iz Vavilona. 012 2KI 020 015 A on reèe: šta su vidjeli u tvom dvoru? A Jezekija reèe: vidjeli su sve što ima u mom dvoru; nije ostalo ništa u riznicama mojim da im nijesam pokazao. 012 2KI 020 016 Tada reèe Isaija Jezekiji: èuj rijeè Gospodnju. 012 2KI 020 017 Evo doæi æe vrijeme kad æe se odnijeti u Vavilon sve što ima u kuæi tvojoj, i što su sabirali oci tvoji do danas, neæe ostati ništa, veli Gospod. 012 2KI 020 018 I sinove tvoje, koji æe izaæi od tebe, koje æeš roditi, uzeæe da budu dvorani u dvoru cara Vavilonskoga. 012 2KI 020 019 A Jezekija reèe Isaiji: dobra je rijeè Gospodnja, koju si rekao. Još reèe: je li? za mojega vijeka biæe mir i vjera? 012 2KI 020 020 A ostala djela Jezekijina i sva junaštva njegova, i kako je naèinio jezero, i vodu doveo u grad, nije li zapisano u dnevniku careva Judinijeh? 012 2KI 020 021 I poèinu Jezekija kod otaca svojih, a na njegovo se mjesto zacari Manasija sin njegov. 012 2KI 021 001 Dvanaest godina bješe Manasiji kad poèe carovati, i carova pedeset i pet godina u Jerusalimu. Materi mu bješe ime Efsiva. 012 2KI 021 002 I èinjaše što je zlo pred Gospodom po gadnijem djelima naroda, koje Gospod odagna ispred sinova Izrailjevijeh; 012 2KI 021 003 Jer opet naèini visine, koje bješe potro Jezekija otac njegov, i podiže oltare Valu, i naèini lug kao što bješe naèinio Ahav car Izrailjev, i klanjaše se svoj vojsci nebeskoj i služaše joj. 012 2KI 021 004 I naèini oltare u domu Gospodnjem, za koji bješe rekao Gospod: u Jerusalimu æu namjestiti ime svoje; 012 2KI 021 005 Naèini oltare svoj vojsci nebeskoj u dva trijema doma Gospodnjega. 012 2KI 021 006 I sina svojega provede kroz oganj, i vraèaše i gataše, i uredi one što se dogovaraju s duhovima i vraèare; i èinjaše vrlo mnogo što je zlo pred Gospodom, gnjeveæi ga. 012 2KI 021 007 I postavi rezan lik šumski koji naèini u domu, za koji bješe rekao Gospod Davidu i Solomunu sinu njegovu: u ovom domu i u Jerusalimu, koji izabrah izmeðu svijeh plemena Izrailjevijeh, namjestiæu ime svoje dovijeka; 012 2KI 021 008 I neæu više dati da se makne noga sinovima Izrailjevijem iz zemlje koju dadoh ocima njihovijem, ako samo uzdrže i ustvore sve što sam im zapovjedio, i sav zakon koji im je zapovjedio moj sluga Mojsije. 012 2KI 021 009 Ali ne poslušaše, jer ih zavede Manasija, te èiniše gore nego narodi koje istrijebi Gospod ispred sinova Izrailjevijeh. 012 2KI 021 010 A Gospod govoraše preko sluga svojih proroka govoreæi: 012 2KI 021 011 Što uèini Manasija car Judin ta gadna djela èineæi gore od svega što su èinili Amoreji koji prije njega biše, i navede na grijeh i Judu gadnijem bogovima svojim; 012 2KI 021 012 Zato ovako veli Gospod Bog Izrailjev: evo, ja æu pustiti zlo na Jerusalim i na Judu, da æe svakome ko èuje zujati oba uha. 012 2KI 021 013 Jer æu zategnuti nad Jerusalimom uže Samarijsko i mjerila doma Ahavova, i zbrisaæu Jerusalim, kao što se briše zdjela, izbriše se pa se izvrne. 012 2KI 021 014 I ostaviæu ostatak našljedstva svojega, i daæu ih u ruke neprijateljima njihovijem da budu plijen i grabež svijem neprijateljima svojim. 012 2KI 021 015 Jer èiniše što je zlo preda mnom, i gnjeviše me od dana kad izidoše oci njihovi iz Misira do danas. 012 2KI 021 016 Još i pravu krv veoma mnogu proli Manasija tako da napuni Jerusalim od kraja do kraja, osim grijeha svojega kojim navede Judu na grijeh da èini što je zlo pred Gospodom. 012 2KI 021 017 A ostala djela Manasijina i sve što je èinio, i grijeh, kojim je griješio, nije li to zapisano u dnevniku careva Judinijeh? 012 2KI 021 018 I poèinu Manasija kod otaca svojih, i bi pogreben u vrtu kod doma svojega, u vrtu Ozinu; a na njegovo mjesto zacari se Amon sin njegov. 012 2KI 021 019 Dvadeset i dvije godine imaše Amon kad poèe carovati, i carova dvije godine u Jerusalimu. Materi mu bješe ime Mesulemeta, kæi Arusova, iz Joteve. 012 2KI 021 020 On èinjaše što je zlo pred Gospodom, kao što je èinio Manasija otac njegov. 012 2KI 021 021 I hoðaše svijem putem kojim je hodio otac njegov, i služaše gadnijem bogovima, kojima je služio otac njegov, i klanjaše im se. 012 2KI 021 022 I ostavi Gospoda Boga otaca svojih, i ne hodi putem Gospodnjim. 012 2KI 021 023 A sluge Amonove pobuniše se na nj, i ubiše cara u dvoru njegovu. 012 2KI 021 024 A narod zemaljski pobi sve koji se bijahu pobunili na cara Amona; i zacari narod zemaljski na njegovo mjesto Josiju sina njegova. 012 2KI 021 025 A ostala djela Amonova, što je èinio, nijesu li zapisana u dnevniku careva Judinijeh? 012 2KI 021 026 I pogreboše ga u njegovu grobu u vrtu Ozinu; i Josija sin njegov bi car na njegovo mjesto. 012 2KI 022 001 Osam godina bijaše Josiji kad poèe carovati, i carova trideset i jednu godinu u Jerusalimu. Materi mu bješe ime Jedida, kæi Adajeva, iz Voskata. 012 2KI 022 002 On èinjaše što je pravo pred Gospodom, i hoðaše svijem putem Davida oca svojega i ne otstupaše ni nadesno ni nalijevo. 012 2KI 022 003 A osamnaeste godine carovanja Josijina posla car Safana sina Azalije sina Mesulamova, pisara, u dom Gospodnji, govoreæi: 012 2KI 022 004 Idi ka Helkiji poglavaru sveštenièkom, neka izbroji novce donesene u dom Gospodnji, što su nakupili od naroda vratari. 012 2KI 022 005 I neka ih da poslenicima koji nadgledaju dom Gospodnji, pa neka daju poslenicima koji rade oko doma Gospodnjega da se opravi što je trošno u domu, 012 2KI 022 006 Drvodjeljama i kamenarima i zidarima, i da se kupuje drvo i kamen tesani da se opravi dom. 012 2KI 022 007 Ali da im se ne traže raèuni od novaca koji im se dadu, jer æe vjerno raditi. 012 2KI 022 008 Tada reèe Helkija poglavar sveštenièki Safanu pisaru: naðoh zakonik u domu Gospodnjem. I Helkija dade knjigu Safanu, i on je proèita. 012 2KI 022 009 A Safan pisar otide k caru, i javi caru govoreæi: pokupiše sluge tvoje novce što se naðoše u domu, predaše ih poslenicima koji nadgledaju dom Gospodnji. 012 2KI 022 010 I kaza Safan pisar caru govoreæi: knjigu mi dade Helkija sveštenik. I proèita je Safan caru. 012 2KI 022 011 A kad car èu rijeèi u zakoniku, razdrije haljine svoje. 012 2KI 022 012 I zapovjedi car Helkiji svešteniku i Ahikamu sinu Safanovu i Ahvoru sinu Mihejinu i Safanu pisaru i Asaji sluzi carevu, govoreæi: 012 2KI 022 013 Idite, upitajte Gospoda za me i za narod i za svega Judu radi rijeèi ove knjige što se naðe; jer je velik gnjev Gospodnji koji se raspalio na nas zato što oci naši ne slušaše rijeèi ove knjige da èine sve onako kako nam je napisano. 012 2KI 022 014 I tako otide Helkija sveštenik i Ahikam i Ahvor i Safan i Asaja k proroèici Oldi ženi Saluma sina Tekuja sina Arasa riznièara; a ona stajaše u Jerusalimu u drugom kraju; i govoriše s njom. 012 2KI 022 015 A ona im reèe: ovako veli Gospod Bog Izrailjev: kažite èovjeku koji vas je poslao k meni: 012 2KI 022 016 Ovako veli Gospod: evo pustiæu zlo na to mjesto i na stanovnike njegove, sve što govori knjiga koju je proèitao car Judin, 012 2KI 022 017 Zato što me ostaviše, i kadiše drugim bogovima da bi me gnjevili svijem djelima ruku svojih; zato se gnjev moj raspalio na to mjesto, i neæe se ugasiti. 012 2KI 022 018 A caru Judinu, koji vas je poslao da upitate Gospoda, ovako mu kažite: ovako veli Gospod Bog Izrailjev za rijeèi koje si èuo: 012 2KI 022 019 Što je umeknulo srce tvoje, i ponizio si se pred Gospodom kad si èuo šta sam govorio za to mjesto i za stanovnike njegove da æe biti pustoš i prokletinja, i što si razdro haljine svoje i plakao preda mnom, zato i ja usliših tebe, veli Gospod. 012 2KI 022 020 Zato, evo, ja æu te pribrati k ocima tvojim i na miru æeš biti pribran u grob svoj, i neæeš oèima svojim vidjeti zla koje æu pustiti na to mjesto. I kazaše to caru. 012 2KI 023 001 Tada posla car, te se skupiše k njemu sve starješine Judine i Jerusalimske. 012 2KI 023 002 I otide car u dom Gospodnji i s njim svi ljudi iz zemlje Judine i svi Jerusalimljani i sveštenici i proroci i sav narod, malo i veliko, i proèita im sve rijeèi knjige zavjetne, koja se naðe u domu Gospodnjem. 012 2KI 023 003 I car stojeæi kod stupa uèini zavjet pred Gospodom da æe oni iæi za Gospodom i držati zapovijesti njegove i svjedoèanstva njegova i uredbe njegove svijem srcem i svom dušom, vršeæi rijeèi toga zavjeta napisane u toj knjizi. I sav narod prista na zavjet. 012 2KI 023 004 Tada zapovjedi car Helkiji poglavaru sveštenièkom i sveštenicima drugoga reda i onima koji èuvahu vrata, da iznesu iz crkve Gospodnje sve stvari koje bijahu naèinjene Valu i gaju i svoj vojsci nebeskoj; i spali ih iza Jerusalima u polju Kedronskom, i odnese pepeo od njih u Vetilj. 012 2KI 023 005 I svrže sveštenike idolske koje bijahu postavili carevi Judini da kade po visinama u gradovima Judinijem i oko Jerusalima; tako i one koji kaðahu Valu, suncu i mjesecu i zvijezdama i svoj vojsci nebeskoj. 012 2KI 023 006 I iznese gaj iz doma Gospodnjega iza Jerusalima na potok Kedron, i spali ga na potoku Kedronu i satr u prah, i prosu prah na grobove sinova narodnijeh. 012 2KI 023 007 I pokvari kuæe kurvarske koje bijahu u domu Gospodnjem, u kojima žene tkahu zastiraèe za gaj. 012 2KI 023 008 I dovedavši sve sveštenike iz gradova Judinijeh oskvrni visine gdje kaðahu sveštenici od Geve do Virsaveje, i pokvari visine na vratima, i koja bijaše na ulasku na vratima Isusa zapovjednika gradskoga nalijevo od vrata gradskih. 012 2KI 023 009 Ali sveštenici onijeh visina ne pristupahu k oltaru Gospodnjemu u Jerusalimu, nego jeðahu prijesne hljebove meðu braæom svojom. 012 2KI 023 010 Oskvrni i Tofet, koji bijaše u dolini sinova Enomovijeh, da ne bi niko više vodio sina svojega ni kæeri svoje kroz oganj Molohu. 012 2KI 023 011 I ukloni konje koje bijahu postavili carevi Judini suncu od ulaska u dom Gospodnji do kuæe Natan-Meleha dvoranina, koja bijaše u Farurimu; a kola sunèana sažeže ognjem. 012 2KI 023 012 I oltare na krovu sobe Ahazove, koje bijahu naèinili carevi Judini, i oltare koje bijaše naèinio Manasija u oba trijema doma Gospodnjega, pokvari car, i uzevši ih odande baci prah od njih u potok Kedron. 012 2KI 023 013 I visine prema Jerusalimu s desne strane na gori Maslinskoj, koje bijaše naèinio Solomun car Izrailjev Astaroti gadu Sidonskom i Hemosu gadu Moavskom i Melhomu gadu sinova Amonovijeh, oskvrni car. 012 2KI 023 014 I izlomi likove i isijeèe gajeve, i mjesta njihova napuni kostiju ljudskih. 012 2KI 023 015 I oltar, koji bješe u Vetilju, visinu, koju bješe naèinio Jerovoam sin Navatov, koji navede na grijeh Izrailja, i oltar i visinu pokvari, i spalivši visinu satr je u prah, i spali gaj. 012 2KI 023 016 I obazrevši se Josija vidje grobove koji bijahu ondje na gori, i posla te izvadiše kosti iz grobova, i sažeže ih na oltaru i oskvrni ga, po rijeèi Gospodnjoj, koju reèe èovjek Božji, koji naprijed kaza te stvari. 012 2KI 023 017 I reèe: kakav je ono spomenik što vidim? Rekoše mu graðani: ono je grob èovjeka Božijega koji doðe iz Jude i naprijed kaza to što si uèinio na oltaru u Vetilju. 012 2KI 023 018 A on reèe: ostavite ga, niko da mu ne kreæe kosti. Tako se saèuvaše kosti njegove s kostima onoga proroka koji doðe iz Samarije. 012 2KI 023 019 I sve domove visina po gradovima Samarijskim koje naèiniše carevi Izrailjevi gnjeveæi Gospoda, pokvari Josija; i uèini s njima sve onako kako uèini u Vetilju. 012 2KI 023 020 I pokla sve sveštenike visina, koji bijahu onuda, na oltarima, i sažeže kosti ljudske na njima; potom se vrati u Jerusalim. 012 2KI 023 021 Tada zapovjedi car svemu narodu govoreæi: praznujte pashu Gospodu Bogu svojemu, kao što piše u knjizi zavjetnoj. 012 2KI 023 022 Jer ne bi praznovana ovako pasha od vremena sudija koje sudiše Izrailju i za sve vrijeme careva Izrailjevijeh i careva Judinijeh. 012 2KI 023 023 Kao što bi osamnaeste godine cara Josije praznovana pasha Gospodu u Jerusalimu. 012 2KI 023 024 I one što se dogovaraju s duhovima i vraèare, i likove i gadne bogove i sve gadove koji se viðahu u zemlji Judinoj i u Jerusalimu istrijebi Josija da izvrši rijeèi zakona napisane u knjizi koju naðe Helkija sveštenik u domu Gospodnjem. 012 2KI 023 025 Ni prije njega ne bješe takvoga cara, koji bi se obratio ka Gospodu svijem srcem svojim i svom dušom svojom i svom snagom svojom, sasvijem po zakonu Mojsijevu, niti poslije njega nasta taki kao on. 012 2KI 023 026 Ali se Gospod ne povrati od žestine velikoga gnjeva svojega, kojom se bješe raspalio gnjev njegov na Judu za sve draženje kojim ga bješe dražio Manasija. 012 2KI 023 027 I reèe Gospod: i Judu æu odbaciti od sebe kao što sam odbacio Izrailja, i grad æu ovaj odbaciti, koji sam izabrao, Jerusalim, i dom, za koji rekoh: tu æe biti ime moje. 012 2KI 023 028 A ostala djela Josijina i sve što je èinio, nije li zapisano u dnevniku careva Judinijeh? 012 2KI 023 029 U njegovo vrijeme izide Faraon Nehaon car Misirski na cara Asirskoga k rijeci Efratu, i car Josija izide preda nj, a on kako ga vidje ubi ga u Megidonu. 012 2KI 023 030 I mrtva metnuše ga sluge njegove na kola, i odvezoše ga iz Megidona u Jerusalim, i pogreboše ga u grobu njegovu; i narod zemaljski uze Joahaza sina Josijina, i pomazaše ga i zacariše ga na mjesto oca njegova. 012 2KI 023 031 Dvadeset i tri godine bješe Joahazu kad poèe carovati, i carova tri mjeseca u Jerusalimu. Materi mu bješe ime Amutala, kæi Jeremijina, iz Livne. 012 2KI 023 032 On èinjaše što je zlo pred Gospodom sasvijem kako su èinili oci njegovi. 012 2KI 023 033 I sveza ga Faraon Nehaon u Rivli u zemlji Ematskoj da više ne caruje u Jerusalimu, i oglobi zemlju sto talanata srebra i talanat zlata. 012 2KI 023 034 A carem postavi Faraon Nehaon Elijakima sina Josijina na mjesto Josije oca njegova, i predje mu ime Joakim; a Joahaza uze i otide u Misir, a on umrije ondje. 012 2KI 023 035 A ono srebro i zlato dade Joakim Faraonu razrezavši na zemlju da bi dao novce po zapovijesti Faraonovoj, od svakoga uzimajuæi kako bješe cijenjen, srebro i zlato po narodu u zemlji, da da Faraonu Nehaonu. 012 2KI 023 036 Dvadeset i pet godina bijaše Joakimu kad poèe carovati, i carova jedanaest godina u Jerusalimu. Materi mu bješe ime Zevuda, kæi Fedajeva, iz Rume. 012 2KI 023 037 A on èinjaše što je zlo pred Gospodom sasvijem kako su èinili oci njegovi. 012 2KI 024 001 Za njegova vremena doðe Navuhodonosor car Vavilonski; i Joakim mu bi sluga tri godine; potom odusta i odmetnu se od njega. 012 2KI 024 002 I Gospod posla na nj èete Haldejske i èete Sirske i èete Moavske i èete sinova Amonovijeh; posla ih na Judu da ga potru, po rijeèi Gospodnjoj koju govori preko sluga svojih proroka. 012 2KI 024 003 Po zapovijesti Gospodnjoj zbi se to Judi da bi ga odbacio od sebe za grijehe Manasijine po svemu što bješe uèinio; 012 2KI 024 004 I za krv pravu koju bješe prolio napunivši Jerusalim krvi prave; zato Gospod ne htje oprostiti. 012 2KI 024 005 A ostala djela Joakimova i sve što je uèinio, nije li zapisano u dnevniku careva Judinijeh? 012 2KI 024 006 I poèinu Joakim kod otaca svojih; a na njegovo se mjesto zacari Joahin. 012 2KI 024 007 A car Misirski ne izide više iz zemlje svoje, jer car Vavilonski uze od rijeke Misirske do rijeke Efrata sve što bješe cara Misirskoga. 012 2KI 024 008 Osamnaest godina bijaše Joahinu kad se zacari, i carova tri mjeseca u Jerusalimu. Materi mu bješe ime Neusta, kæi Elnatanova, iz Jerusalima. 012 2KI 024 009 I on èinjaše zlo pred Gospodom sasvijem kako je èinio otac njegov. 012 2KI 024 010 U to vrijeme doðoše sluge Navuhodonosora cara Vavilonskoga na Jerusalim, i grad bi opkoljen. 012 2KI 024 011 Doðe i Navuhodonosor car Vavilonski na grad kad ga sluge njegove opkoliše. 012 2KI 024 012 Tada Joahin car Judin izide k caru Vavilonskom s materom svojom i sa slugama svojim i s knezovima svojim i s dvoranima svojim; a car ga Vavilonski zarobi osme godine svojega carovanja. 012 2KI 024 013 I odnese sve blago doma Gospodnjega i blago doma carskoga, i polupa sve sudove zlatne, koje bješe naèinio Solomun car Izrailjev za crkvu Gospodnju, kao što bješe rekao Gospod. 012 2KI 024 014 I preseli sav Jerusalim, sve knezove i sve junake, deset tisuæa robova, i sve drvodjelje i sve kovaèe, ne osta ništa osim siromašnoga naroda po zemlji. 012 2KI 024 015 Odvede i Joahina u Vavilon i mater carevu i žene careve i dvorane njegove, i glavare zemaljske odvede u ropstvo iz Jerusalima u Vavilon. 012 2KI 024 016 I sve junake, na broj sedam tisuæa, i drvodjelje i kovaèe, tisuæu, sve što bijahu za vojsku odvede car Vavilonski u Vavilon u ropstvo. 012 2KI 024 017 I postavi carem car Vavilonski na mjesto Joahinovo Mataniju strica njegova, i predje mu ime Sedekija. 012 2KI 024 018 Dvadeset i jedna godina bješe Sedekiji kad poèe carovati, i carova jedanaest godina u Jerusalimu. Materi mu bješe ime Amutala, kæi Jeremijina, iz Livne. 012 2KI 024 019 On èinjaše što je zlo pred Gospodom sasvijem kako je èinio Joakim. 012 2KI 024 020 Jer od gnjeva Gospodnjega zbi se to Jerusalimu i Judi, da ih odbaci od sebe. A Sedekija se odmetnu od cara Vavilonskoga. 012 2KI 025 001 I tako devete godine njegova carovanja, desetoga mjeseca desetoga dana doðe Navuhodonosor car Vavilonski sa svom vojskom svojom na Jerusalim, i stadoše u oko pod njim, i naèiniše opkope oko njega. 012 2KI 025 002 I grad bi opkoljen do jedanaeste godine carovanja Sedekijina. 012 2KI 025 003 I devetoga dana mjeseca èetvrtoga posta velika glad u gradu, te narod zemaljski nemaše hljeba. 012 2KI 025 004 Tada grad bi provaljen, a vojnici svi pobjegoše noæu na vrata izmeðu dva zida uz vrt carev; a Haldeji bijahu svuda oko grada; i car otide putem k pustinji. 012 2KI 025 005 Ali vojska Haldejska potjera cara, i stigoše ga u polju Jerihonskom, a sva vojska što bijaše s njim razbježe se od njega. 012 2KI 025 006 I uhvatiše cara, i odvedoše ga k caru Vavilonskom u Rivlu, i ondje mu sudiše. 012 2KI 025 007 I sinove Sedekijine poklaše na njegove oèi, pa onda Sedekiji iskopaše oèi, i svezaše ga u dva lanca mjedena, i odvedoše ga u Vavilon. 012 2KI 025 008 A sedmoga dana petoga mjeseca godine devetnaeste carovanja Navuhodonosora cara Vavilonskoga doðe u Jerusalim Nevuzardan zapovjednik stražarski, sluga cara Vavilonskoga. 012 2KI 025 009 I popali dom Gospodnji i dom carski i sve domove u Jerusalimu; sve velike kuæe popali ognjem. 012 2KI 025 010 I zidove Jerusalimske unaokolo razvali sva vojska Haldejska, koja bijaše sa zapovjednikom stražarskim. 012 2KI 025 011 A ostatak naroda što osta u gradu, i prebjege što prebjegoše k caru Vavilonskom, i ostali prosti narod odvede Nevuzardan zapovjednik stražarski. 012 2KI 025 012 Samo od siromaha u zemlji ostavi zapovjednik stražarski koji æe biti vinogradari i ratari. 012 2KI 025 013 I stupove mjedene što bijahu u domu Gospodnjem, i podnožja, i more mjedeno koje bijaše u domu Gospodnjem, izlomiše Haldejci, i mjed od njih odnesoše u Vavilon. 012 2KI 025 014 I lonce i lopate i viljuške i kadionice i sve sudove mjedene kojima služahu, uzeše, 012 2KI 025 015 I kliješta i kotliæe, što god bješe zlatno i što god bješe srebrno, uze zapovjednik stražarski, 012 2KI 025 016 Dva stupa, jedno more i podnožja, što naèini Solomun za dom Gospodnji; ne bješe mjere mjedi od svijeh tijeh sudova; 012 2KI 025 017 Osamnaest lakata bijaše visok jedan stup, i ozgo na njemu bijaše oglavlje mjedeno, i oglavlje bijaše visoko tri lakta, i pletenice i šipci oko oglavlja, sve od mjedi; taki bijaše i drugi stup s pletenicom. 012 2KI 025 018 Uze zapovjednik stražarski i Seraju prvoga sveštenika i Sofoniju drugoga sveštenika, i tri vratara. 012 2KI 025 019 A iz grada uze jednoga dvoranina, koji bijaše nad vojnicima, i pet ljudi koji stajahu pred carem, koji se naðoše u gradu, i prvoga pisara vojnièkoga, koji popisivaše narod po zemlji u vojsku, i šezdeset ljudi iz naroda zemaljskoga, koji se naðoše u gradu. 012 2KI 025 020 Uze ih Nevuzardan zapovjednik stražarski, i odvede k caru Vavilonskom u Rivlu. 012 2KI 025 021 A car ih Vavilonski pobi i pogubi u Rivli u zemlji Ematskoj. Tako bi preseljen Juda iz zemlje svoje. 012 2KI 025 022 A nad narodom koji osta u zemlji Judinoj, koji ostavi Navuhodonosor car Vavilonski, nad njim postavi Godoliju sina Ahikama sina Safanova. 012 2KI 025 023 A kad èuše sve vojvode i ljudi njihovi da je car Vavilonski postavio Godoliju, doðoše ka Godoliji u Mispu, na ime: Ismailo sin Netanijin, i Joanan sin Karijajev, i Seraja sin Tanumetov iz Netofata, i Jazanija sin Mahatov, oni i ljudi njihovi. 012 2KI 025 024 I Godolija se zakle njima i ljudima njihovijem i reèe: ne bojte se službe Haldejima; sjedite u zemlji i služite caru Vavilonskom, i biæe vam dobro. 012 2KI 025 025 Ali sedmoga mjeseca doðe Ismailo sin Netanije sina Elisamova, roda carskoga, i deset ljudi s njim, i ubiše Godoliju, te pogibe; tako i Judeje i Haldeje koji bijahu s njim u Mispi. 012 2KI 025 026 Tada se podiže sav narod, malo i veliko, i vojvode, te otidoše u Misir, jer se pobojaše Haldeja. 012 2KI 025 027 A trideset sedme godine otkako se zarobi Joahin car Judin, dvanaestoga mjeseca, dvadeset sedmoga dana Evil-Merodah car Vavilonski iste godine zacariv se izvadi iz tamnice Joahina cara Judina. 012 2KI 025 028 I lijepo govori s njim, i namjesti mu prijesto više prijestola drugih careva koji bijahu kod njega u Vavilonu. 012 2KI 025 029 I promijeni mu haljine tamnièke, i on jeðaše svagda s njim svega vijeka svojega. 012 2KI 025 030 I hrana mu se jednako davaše od cara svaki dan svega vijeka njegova do smrti njegove. # # BOOK 013 1CH 1 Chronicles 1 Dnevnika 013 1CH 001 001 Adam, Sit, Enos, 013 1CH 001 002 Kajinan, Maleleilo, Jared, 013 1CH 001 003 Enoh, Matusal, Lameh, 013 1CH 001 004 Noje, Sim, Ham i Jafet. 013 1CH 001 005 Sinovi Jafetovi: Gomer i Magog i Madaj i Javan i Tovel i Mosoh i Tiras. 013 1CH 001 006 A sinovi Gomerovi: Ashenas i Rafat i Togarma. 013 1CH 001 007 A sinovi Javanovi: Elisa i Tarsis, Kitim i Dodanim. 013 1CH 001 008 Sinovi Hamovi: Hus i Misraim, Fut i Hanan. 013 1CH 001 009 A sinovi Husovi: Sava i Avila i Savata i Regma i Savataka. A sinovi Regmini: Sava i Dedan. 013 1CH 001 010 I Hus rodi Nevroda. On prvi bi silan na zemlji. 013 1CH 001 011 A Misraim rodi Ludeje i Anameje i Leaveje i Naftuheje, 013 1CH 001 012 I Patruseje i Hasluheje, od kojih izidoše Filisteji i Kaftoreji. 013 1CH 001 013 A Hanan rodi Sidona prvenca svojega, i Heta, 013 1CH 001 014 I Jevuseje i Amoreje i Gergeseje, 013 1CH 001 015 I Jeveje i Arukeje i Aseneje, 013 1CH 001 016 I Arvadeje i Samareje i Amateje. 013 1CH 001 017 Sinovi Simovi: Elam i Asur i Arfaksad i Lud i Aram i Uz i Ul i Geter i Meseh. 013 1CH 001 018 A Arfaksad rodi Salu, a Sala rodi Evera. 013 1CH 001 019 A Everu se rodiše dva sina; jednome beše ime Faleg, jer se u njegovo vrijeme razdijeli zemlja; a ime bratu njegovu Jektan. 013 1CH 001 020 A Jektan rodi Almodada i Salefa i Asarmota i Jaraha, 013 1CH 001 021 I Adorama i Uzala i Diklu, 013 1CH 001 022 I Evala i Avimaila i Savu, 013 1CH 001 023 I Ofira i Evilu i Jovava: ti svi bjehu sinovi Jektanovi. 013 1CH 001 024 Sim, Arfaksad, Sala, 013 1CH 001 025 Ever, Faleg, Ragav, 013 1CH 001 026 Seruh, Nahor, Tara, 013 1CH 001 027 Avram, to je Avraam. 013 1CH 001 028 Sinovi Avramovi: Isak i Ismailo. 013 1CH 001 029 Ovo je pleme njihovo: prvenac Ismailov Navajot, pa Kidar i Avdeilo i Mivsam. 013 1CH 001 030 Misma i Duma, Masa, Adad i Tema, 013 1CH 001 031 Jetur, Nafis i Kedma; to su sinovi Ismailovi. 013 1CH 001 032 A sinovi Heture inoèe Avramove: ona rodi Zemrana i Joksana i Madana i Madijana i Jesvoka i Suja. A sinovi Joksanovi: Sava i Dedan. 013 1CH 001 033 A sinovi Madijanovi: Gefa i Efer i Enoh i Avida i Eldaga. Ti svi bjehu sinovi Heturini. 013 1CH 001 034 Tako Avram rodi Isaka; a sinovi Isakovi bjehu Isav i Izrailj. 013 1CH 001 035 Sinovi Isavovi: Elifas, Raguilo i Jeus i Jeglom i Korej. 013 1CH 001 036 Sinovi Elifasovi: Teman i Omar, Sofar i Gotom, Kenez i Tamna i Amalik. 013 1CH 001 037 Sinovi Raguilovi: Nahat, Zara i Soma i Moza. 013 1CH 001 038 A sinovi Sirovi: Lotan i Soval i Sevegon i Ana i Dison i Eser i Disan. 013 1CH 001 039 A sinovi Lotanovi: Horije i Emam; a sestra Lotanova Tamna. 013 1CH 001 040 Sinovi Sovalovi: Elan i Manahat i Eval, Sefija i Onam. A sinovi Sevegonovi: Aja i Ana. 013 1CH 001 041 Sinovi Anini: Dison, i sinovi Disonovi Amram i Asvan i Itran i Haran. 013 1CH 001 042 Sinovi Eserovi: Valan i Zavan i Jakan. Sinovi Disanovi: Uz i Aran. 013 1CH 001 043 A ovo su carevi koji carovaše u zemlji Edomskoj prije nego se zacari car nad sinovima Izrailjevijem: Valak sin Veorov, a gradu mu bješe ime Denava. 013 1CH 001 044 A kad umrije Valak, zacari se na njegovo mjesto Jovav sin Zarin od Vosore. 013 1CH 001 045 A kad umrije Jovav, zacari se na njegovo mjesto Asom od zemlje Temanovske. 013 1CH 001 046 A kad umrije Asom, zacari se na njegovo mjesto Adad sin Varadov, koji isijeèe Madijance u polju Moavskom; a gradu mu bješe ime Getem. 013 1CH 001 047 A kad umrije Adad, zacari se na njegovo mjesto Samada iz Masekasa. 013 1CH 001 048 A kad umrije Samada, zacari se na njegovo mjesto Saul iz Rovota na rijeci. 013 1CH 001 049 A kad umrije Saul, zacari se na njegovo mjesto Valenon sin Ahovorov. 013 1CH 001 050 A kad umrije Valenon, zacari se na njegovo mjesto Adad; a grad mu se zvaše Fogor, a ženi mu bješe ime Meteveila kæi Matraide kæeri Mezovove. 013 1CH 001 051 A kad umrije Adad, nastaše knezovi u Edomskoj: knez Tamna, knez Alva, knez Jetet, 013 1CH 001 052 Knez Olivema, knez Ila, knez Finon, 013 1CH 001 053 Knez Kenez, knez Teman, knez Mivsar, 013 1CH 001 054 Knez Magedilo, knez Iram. To bjehu knezovi Edomski. 013 1CH 002 001 Ovo su sinovi Izrailjevi: Ruvim, Simeun, Levije i Juda, Isahar i Zavulon, 013 1CH 002 002 Dan, Josif i Venijamin, Neftalim, Gad i Asir. 013 1CH 002 003 Sinovi Judini: Ir i Avnan i Sila; ta mu tri rodi kæi Suvina Hananejka; ali Ir prvenac Judin bješe nevaljao pred Gospodom, te ga ubi. 013 1CH 002 004 A Tamara snaha njegova rodi mu Faresa i Zaru. Svega pet bješe sinova Judinijeh. 013 1CH 002 005 Sinovi Faresovi: Esron i Amul. 013 1CH 002 006 A sinovi Zarini: Zimrije i Etan i Eman i Halkol i Dara; svega pet. 013 1CH 002 007 I sinovi Harmijini: Ahan, koji smuti Izrailja ogriješiv se o stvari proklete. 013 1CH 002 008 A sinovi Etanovi: Azarija. 013 1CH 002 009 A sinovi Esronovi, što mu se rodiše: Jerameilo i Aram i Halev. 013 1CH 002 010 A Aram rodi Aminadava, a Aminadav rodi Nasona, kneza sinova Judinijeh; 013 1CH 002 011 A Nason rodi Salmona; a Salmon rodi Voza; 013 1CH 002 012 A Voz rodi Ovida; a Ovid rodi Jeseja; 013 1CH 002 013 A Jesej rodi prvenca svojega Elijava, i Avinadava drugoga i Samu treæega, 013 1CH 002 014 Natanaila èetvrtoga, Radaja petoga, 013 1CH 002 015 Osema šestoga, Davida sedmoga, 013 1CH 002 016 I sestre im Seruju i Avigeju. A sinovi Serujini bjehu Avisaj i Joav i Asailo, trojica. 013 1CH 002 017 A Avigeja rodi Amasu; a otac Amasin bješe Jeter Ismailjac. 013 1CH 002 018 A Halev sin Esronov rodi s Azuvom ženom svojom i s Jeriotom sinove, i sinovi mu bjehu Jeser i Sovav i Ardon. 013 1CH 002 019 A kad umrije Azuva, Halev se oženi Efratom, koja mu rodi Ora; 013 1CH 002 020 A Or rodi Uriju, a Urija rodi Veseleila. 013 1CH 002 021 Potom otide Esron ka kæeri Mahira oca Galadova, i oženi se njom kad mu bijaše šezdeset godina, i ona mu rodi Seguva. 013 1CH 002 022 A Seguv rodi Jaira, koji imaše dvadeset i tri grada u zemlji Galadskoj. 013 1CH 002 023 Jer uze Gesurejima i Sircima sela Jairova i Kenat sa selima njegovijem, šezdeset gradova. To sve uzeše sinovi Mahira oca Galadova. 013 1CH 002 024 I kad umrije Esron u Halev-Efrati, žena Esronova Avija rodi mu Ashora oca Tekojanima. 013 1CH 002 025 A sinovi Jerameila prvenca Esronova bjehu: prvenac Aram, pa Vuna i Oren i Osem i Ahija. 013 1CH 002 026 Imaše i drugu ženu Jerameilo, po imenu Ataru, ona je mati Onamova. 013 1CH 002 027 A sinovi Arama prvenca Jerameilova bjehu: Mas i Jamin i Eker. 013 1CH 002 028 I sinovi Onamovi bjehu: Samaj i Jadaj; a sinovi Samajevi: Nadav i Avisur. 013 1CH 002 029 I ime ženi Avisurovoj bješe Avihaila, koja mu rodi Avana i Molida. 013 1CH 002 030 A sinovi Nadavovi: Seled i Apaim; ali Seled umrije bez djece. 013 1CH 002 031 A sinovi Apailovi: Jesej; a sinovi Jesejevi: Sisan, i kæi Sisanova Alaja. 013 1CH 002 032 A sinovi Jadaja brata Samajeva: Jeter i Jonatan; ali Jeter umrije bez djece. 013 1CH 002 033 A sinovi Jonatanovi: Falet i Zaza. Ti bijahu sinovi Jerameilovi. 013 1CH 002 034 A Sisan ne imaše sinova nego kæeri; i imaše Sisan slugu Misirca po imenu Jaraju. 013 1CH 002 035 Zato Sisan dade kæer svoju Jaraji sluzi svojemu za ženu; a ona mu rodi Ataja. 013 1CH 002 036 A Ataj rodi Natana; a Natan rodi Zavada; 013 1CH 002 037 A Zavad rodi Eflala; a Eflal rodi Ovida; 013 1CH 002 038 A Ovid rodi Juja; a Juj rodi Azariju; 013 1CH 002 039 A Azarija rodi Helisa; a Helis rodi Eleasu; 013 1CH 002 040 A Eleasa rodi Sisamaja; a Sisamaj rodi Saluma; 013 1CH 002 041 A Salum rodi Jekamiju; a Jekamija rodi Elisama. 013 1CH 002 042 A sinovi Haleva brata Jerameilova bjehu: Misa prvenac njegov, otac Zifejima; pa sinovi Marise oca Hevronova. 013 1CH 002 043 A sinovi Hevronovi: Korej i Tafuja i Rekem i Sema. 013 1CH 002 044 A Sema rodi Rama oca Jorkoamova; a Rekem rodi Samaja. 013 1CH 002 045 A sin Samajev bješe Maon, a taj Maon bi otac Vet-Suru. 013 1CH 002 046 I Gefa inoèa Halevova rodi Harana i Mosu i Gazesa. 013 1CH 002 047 A sinovi Jadajevi: Regem i Jotam i Gisan i Felet i Gefa i Sagaf. 013 1CH 002 048 Maha inoèa Halevova rodi Severa i Tirhanu. 013 1CH 002 049 Rodi i Sagafa oca Madmancima i Sevu oca Mahvincima i Gavajanima; a kæi Halevova bijaše Ahsa. 013 1CH 002 050 Ovo bijahu sinovi Haleva sina Ora prvenca Efratina; Soval otac Kirijat-Jarimu, 013 1CH 002 051 Salma otac Vitlejemu, Aref otac Vet-Gaderu. 013 1CH 002 052 A imaše sinove Soval otac Kirijat-Jarimu: Aroja i Asi-Amenuhota. 013 1CH 002 053 A porodice Kirijat-jarimske bjehu: Jetrani i Fuæani i Sumaæani i Misrajani. Od njih izidoše Saraæani i Estaoljani. 013 1CH 002 054 Sinovi Salmini: Vitlejemci i Netofaæani, Ataroæani od doma Joavova, i Zorani, polovina Manahaæana, 013 1CH 002 055 I porodice pisarske u Javisu, Tiraæani, Simeaæani, Suhaæani; to su Keneji, koji se narodiše od Emata, oca doma Rihavova. 013 1CH 003 001 A ovo su sinovi Davidovi koji mu se rodiše u Hevronu: prvenac Amnon od Ahinoame Jezraeljanke, drugi Danilo od Avigeje Karmilke, 013 1CH 003 002 Treæi Avesalom, sin Mahe kæeri Talmaja cara Gesurskoga, èetvrti Adonija, sin Agitin, 013 1CH 003 003 Peti Sefatija od Avitale, šesti Itram od Egle žene njegove. 013 1CH 003 004 Šest mu se rodi u Hevronu, gdje carova sedam godina i šest mjeseca, a trideset i tri carova u Jerusalimu. 013 1CH 003 005 A ovi mu se rodiše u Jerusalimu: Samaja i Sovav i Natan i Solomun, èetiri, od Vitsaveje kæeri Amilove. 013 1CH 003 006 I Jevar i Elisama i Elifalet, 013 1CH 003 007 I Noga i Nefeg i Jafija, 013 1CH 003 008 I Elisama i Elijada i Elifelet, devet, 013 1CH 003 009 Sve sinovi Davidovi osim sinova inoèa njegovijeh i osim Tamare sestre njihove. 013 1CH 003 010 A sin Solomunov bijaše Rovoam, a njegov sin Avija, a njegov sin Asa, a njegov sin Josafat, 013 1CH 003 011 A njegov sin Joram, a njegov sin Ohozija, a njegov sin Joas, 013 1CH 003 012 A njegov sin Amasija, a njegov sin Azarija, a njegov sin Jotam, 013 1CH 003 013 A njegov sin Ahaz, a njegov sin Jezekija, a njegov sin Manasija, 013 1CH 003 014 A njegov sin Amon, a njegov sin Josija. 013 1CH 003 015 A sinovi Josijini: prvenac Joanan, drugi Joakim, treæi Sedekija, èetvrti Salum. 013 1CH 003 016 A sinovi Joakimovi: Jehonija sin mu, i njegov sin Sedekija. 013 1CH 003 017 A sinovi Jehonije sužnja: Salatilo sin mu. 013 1CH 003 018 A njegovi sinovi Malhiram i Fedaja i Senasar, Jekamija, Osama i Nedavija. 013 1CH 003 019 A sinovi Fedajini: Zorovavelj i Simej; a sinovi Zorovaveljevi: Mesulam i Ananija i sestra im Selometa. 013 1CH 003 020 A sinovi Mesulamovi: Asuva i Oilo i Varahija i Asadija i Jusavesed, pet. 013 1CH 003 021 A sinovi Ananijini: Felatija i Jesaja, sinovi Refajini, sinovi Arnanovi, sinovi Ovadijini, sinovi Sehanijini. 013 1CH 003 022 A sinovi Sehanijini: Semaja, i sinovi Semajini: Hatus i Igeal i Varija i Nearija i Safat, šest. 013 1CH 003 023 A sinovi Nearijini: Elioinaj i Jezekija i Azrikam, tri. 013 1CH 003 024 A sinovi Elioinajevi: Odaja i Eliasiv i Felaja i Akuv i Joanan i Dalaja i Anan, sedam. 013 1CH 004 001 Sinovi Judini bjehu: Fares, Esron i Harmija i Or i Soval. 013 1CH 004 002 A Reaja sin Sovalov rodi Jata, a Jat rodi Ahumaja i Lada. To su porodice Saratske. 013 1CH 004 003 A ovo su od oca Itama: Jezrael i Jesma i Jedvas, a sestri njihovoj bješe ime Aselelfonija. 013 1CH 004 004 I Fanuilo bješe otac Gedoru, i Eser otac Husin. To bijahu sinovi Ora prvenca Efrate oca Vitlejemcima. 013 1CH 004 005 A Ashor otac Tekujanima imaše dvije žene, Elu i Naru. 013 1CH 004 006 I Nara mu rodi Ahuzama i Efera i Temana i Ahastara. To su sinovi Narini. 013 1CH 004 007 A sinovi Elini: Sered, Jesoar i Etnan. 013 1CH 004 008 A Kos rodi Anuva i Sovivu i porodice Aharila sina Arumova. 013 1CH 004 009 A Javis bješe slavniji od svoje braæe, i mati mu nadje ime Javis govoreæi: rodih ga s bolom. 013 1CH 004 010 I Javis prizva Boga Izrailjeva govoreæi: o da bi me blagoslovio i raširio meðe moje, i ruka tvoja da bi bila sa mnom, i da bi me saèuvao oda zla da me ne ucvijeli! I uèini Bog za što ga moli. 013 1CH 004 011 A Heluv brat Sujin rodi Mehira. On bi otac Estonov. 013 1CH 004 012 A Eston rodi Vet-Rafu i Feseju i Tehinu oca gradu Nasu. To su ljudi Rihavovi. 013 1CH 004 013 A sinovi Kenezovi bjehu Gotonilo i Seraja. A sinovi Gotonilovi: Atat. 013 1CH 004 014 A Meonotaj rodi Ofru; a Seraja rodi Joava, oca onijeh što žive u dolini drvodjeljskoj, jer bijahu drvodjelje. 013 1CH 004 015 A sinovi Haleva sina Jefonijina bijahu Ir, Ila i Nam. A sin Ilin bješe Kenez. 013 1CH 004 016 A sinovi Jeleleilovi: Zif i Zifa, Tirija i Asareilo. 013 1CH 004 017 A sinovi Ezrini: Jeter i Mered i Efer i Jalon; a žena Meredova rodi Marijama i Samaja i Jesvu, oca Estemoji. 013 1CH 004 018 A žena njegova Judija rodi Jereda oca Gedoru, i Evera oca Sohotu, i Jekutila oca Zanoji. A to bijahu sinovi Vitije kæeri Faraonove, kojom se oženi Mered. 013 1CH 004 019 A sinovi žene Odijine sestre Nama oca Keili bijahu Garmija i Estemoja Mahaæanin. 013 1CH 004 020 A sinovi Simonovi: Amnon i Rina i Ven-Anan i Tilon. A sinovi Jesejevi: Zohet i Ven-Zohet. 013 1CH 004 021 A sinovi Sile sina Judina: Ir otac Lihu, i Lada otac Marisi, i porodice doma platnarskoga, doma Asvejina. 013 1CH 004 022 I Jokim i Hasivljani, i Joas i Saraf, koji vladahu u Moavskoj, i Jasuvi-Lehem. Ali to su stare stvari. 013 1CH 004 023 To bijahu lonèari i življahu u sadovima i zabranima, i bijahu ondje kod cara za njegove poslove. 013 1CH 004 024 Sinovi Simeunovi: Nemuilo i Jamin, Jariv, Zera, Saul; 013 1CH 004 025 A njegov sin Salum, a njegov sin Mivsam, a njegov sin Misma. 013 1CH 004 026 A sinovi Mismini: Amuilo sin mu, i njegov sin Zahur, i njegov sin Simej. 013 1CH 004 027 A Simej imaše šesnaest sinova i šest kæeri; a braæa njegova nemahu mnogo sinova, i sve porodice njihove ne bješe tako mnogo kao sinova Judinijeh. 013 1CH 004 028 A življahu u Virsaveji i Moladi i Asar-Sualu, 013 1CH 004 029 I u Vali i u Asemu i u Toladu, 013 1CH 004 030 I u Vetuilu i u Ormi i u Siklagu, 013 1CH 004 031 I u Vet-Marhavotu i u Asar-Susimu i u Vet-Vireju i u Saraimu. To bjehu gradovi njihovi do cara Davida. 013 1CH 004 032 A sela njihova bijahu Itam i Ajin, Rimon i Tohen i Asan, pet gradova, 013 1CH 004 033 I sva sela njihova što bijahu oko tijeh gradova do Vala. To bijahu stanovi njihovi po rodu njihovu. 013 1CH 004 034 A Mesovav i Jamlih i Josa sin Amasijin, 013 1CH 004 035 I Joilo i Juj sin Josivije sina Seraje sina Asilova, 013 1CH 004 036 I Elioinaj i Jakova i Jesohaja i Asaja i Adilo i Jesimilo i Venaja, 013 1CH 004 037 I Zisa sin Sifija sina Alona sina Jedaje sina Simrija sina Semajina; 013 1CH 004 038 Ti imenovani bijahu knezovi u porodicama svojim, i domovi otaca njihovijeh umnožiše se veoma. 013 1CH 004 039 I zato otidoše u Gedor do istoène strane doline da traže pašu stoci svojoj. 013 1CH 004 040 I naðoše pašu obilatu i dobru i zemlju prostranu i mirnu i rodnu, jer prije ondje življahu koji bijahu od Hama. 013 1CH 004 041 Ti dakle zapisani po imenu došavši za Jezekije cara Judina razbiše šatore njihove i stanovnike koji se naðoše ondje, i pobiše ih kao proklete da ne osta nijedan do danas, i naseliše se mjesto njih, jer ondje bijaše paše za stoku njihovu. 013 1CH 004 042 A izmeðu njih, sinova Simeunovijeh, izide na goru Sir pet stotina ljudi, a poglavice im bijahu Felatija i Nearija i Refaja i Ozilo, sinovi Jesejevi. 013 1CH 004 043 I pobiše ostatak što bijahu utekli izmeðu Amalika, i naseliše se ondje do današnjega dana. 013 1CH 005 001 A sinovi Ruvima prvenca Izrailjeva, jer on bijaše prvenac, ali kad oskrvni postelju oca svojega, dano bi njegovo prvenaštvo sinovima Josifa sina Izrailjeva, ali ne tako da se broji prvenac, 013 1CH 005 002 Jer Juda bi najsilniji meðu braæom svojom i od njega je voð, ali prvenaštvo dobi Josif; 013 1CH 005 003 Sinovi Ruvima prvenca Izrailjeva bijahu: Anoh i Faluj, Esron i Harmija, 013 1CH 005 004 Sinovi Joilovi: Semaja sin mu, a njegov sin Gog, a njegov sin Simej, 013 1CH 005 005 A njegov sin Miha, a njegov sin Reaja, a njegov sin Val, 013 1CH 005 006 A njegov sin Veira, kojega odvede Telgat-Felnasar car Asirski; on bijaše knez plemena Ruvimova. 013 1CH 005 007 A braæi njegovoj po porodicama njihovijem kad se izbrojiše po koljenima svojim, bješe knez Jeilo i Zaharija, 013 1CH 005 008 I Vela sin Azaza sina Seme sina Joilova; on življaše u Aroiru i do Nevona i Valmeona. 013 1CH 005 009 Potom življaše k istoku dori do pustinje od rijeke Efrata, jer im se stoka umnoži u zemlji Galadskoj. 013 1CH 005 010 I za vremena Saulova vojevaše na Agarene, koji izgiboše od ruke njihove; i tako se naseliše u šatorima njihovijem po svemu istoènom kraju zemlje Galadske. 013 1CH 005 011 A sinovi Gadovi življahu prema njima u zemlji Vasanskoj do Salhe. 013 1CH 005 012 Joilo im bijaše poglavar, a Safan drugi, pa Janaj i Safat u Vasanu. 013 1CH 005 013 A braæa njihova po domovima otaèkim bijahu: Mihailo i Mesulam i Seva i Joraj i Jahan i Zije i Ever, sedmorica. 013 1CH 005 014 Ti bijahu sinovi Avihaila sina Urija sina Jaroje sina Galada sina Mihaila sina Jesisaja sina Jadona sina Vuzova. 013 1CH 005 015 Ahije sin Avdila sina Gunijeva bijaše poglavar u domu otaca njihovijeh. 013 1CH 005 016 I življahu u Galadu, u Vasanu i u selima njegovijem i u svijem podgraðima Saronskim do meða njegovijeh. 013 1CH 005 017 Svi ovi biše izbrojeni za vremena Jotama cara Judina i za vremena Jerovoama cara Izrailjeva. 013 1CH 005 018 Sinova Ruvimovijeh i Gadovijeh i polovine plemena Manasijina, hrabrijeh ljudi, što nošahu štit i maè, i zatezahu luk, i vještijeh boju, bijaše èetrdeset i èetiri tisuæe i sedam stotina i šezdeset, koji iðahu na vojsku; 013 1CH 005 019 I vojevaše na Agarene, na Jetureje i Nafiseje i Nodaveje, 013 1CH 005 020 I doðe im pomoæ suprot njih, i Agareni im biše dani u ruke i sve što imahu; jer zavapiše k Bogu u boju, i usliši ih, jer se pouzdaše u nj. 013 1CH 005 021 I zaplijeniše stoku njihovu, pedeset tisuæa kamila i dvjesta i pedeset tisuæa ovaca i dvije tisuæe magaraca i sto tisuæa duša ljudskih. 013 1CH 005 022 A ranjenijeh mnogo pade; jer taj boj bi od Boga; i nastavaše na mjestu njihovu do seobe svoje. 013 1CH 005 023 A sinovi polovine plemena Manasijina življahu u toj zemlji od Vasana do Val-Ermona i Senira, do gore Ermona; bijahu se umnožili. 013 1CH 005 024 A ovo bijahu poglavari u domu otaca njihovijeh: Efer i Jesej i Elilo i Azrilo i Jeremija i Odavija i Jadilo, ljudi hrabri i na glasu, poglavari u domu otaca svojih. 013 1CH 005 025 Ali kad zgriješiše Bogu otaca svojih i èiniše preljubu za bogovima naroda one zemlje, koje Bog istrijebi ispred njih, 013 1CH 005 026 Podiže Bog Izrailjev duh Fula cara Asirskoga i duh Telgat-Felnasara cara Asirskoga, i preseliše pleme Ruvimovo i pleme Gadovo i polovinu plemena Manasijina, i odvedoše ih u Alu i u Avor i u Aru, i na rijeku Gozan, gdje ostaše do danas. 013 1CH 006 001 Sinovi Levijevi bijahu: Girson, Kat i Merarije. 013 1CH 006 002 A sinovi Katovi: Amram, Isar i Hevron i Ozilo. 013 1CH 006 003 A sinovi Amramovi: Aron i Mojsije, i kæi Marija. A sinovi Aronovi: Nadav i Avijud i Eleazar i Itamar. 013 1CH 006 004 Eleazar rodi Finesa; a Fines rodi Avisuju; 013 1CH 006 005 A Avisuja rodi Vukija; a Vukije rodi Oziju; 013 1CH 006 006 A Ozija rodi Zeraju; a Zeraja rodi Merajota; 013 1CH 006 007 A Merajot rodi Amariju; a Amarija rodi Ahitova; 013 1CH 006 008 A Ahitov rodi Sadoka; a Sadok rodi Ahimasa; 013 1CH 006 009 A Ahimas rodi Azariju; a Azarija rodi Joanana; 013 1CH 006 010 A Joanan rodi Azariju, koji bi sveštenik u domu što sazida Solomun u Jerusalimu; 013 1CH 006 011 A Azarija rodi Amariju; a Amarija rodi Ahitova; 013 1CH 006 012 A Ahitov rodi Sadoka; a Sadok rodi Saluma; 013 1CH 006 013 A Salum rodi Helkiju; a Helkija rodi Azariju; 013 1CH 006 014 A Azarija rodi Seraju; a Seraja rodi Josedeka. 013 1CH 006 015 A Josedek otide kad Gospod preseli Judeje i Jerusalim rukom Navuhodonosorovom. 013 1CH 006 016 Sinovi Levijevi bijahu: Girson, Kat i Merarije. 013 1CH 006 017 A ovo su imena sinovima Girsonovijem: Lovenije i Simej. 013 1CH 006 018 A sinovi Katovi bjehu: Amram i Isar i Hevron i Ozilo. 013 1CH 006 019 Sinovi Merarijevi: Molija i Musija. I ovo su porodice Levitske po ocima svojim: 013 1CH 006 020 Girsonova: Lovenije sin mu, a njegov sin Jat, a njegov sin Zima, 013 1CH 006 021 A njegov sin Joah, a njegov sin Ido, a njegov sin Zera, a njegov sin Jetraj. 013 1CH 006 022 Sinovi Katovi: Aminadav sin mu, a njegov sin Korej, a njegov sin Asir. 013 1CH 006 023 A njegov sin Elkana, a njegov sin Evijasaf, a njegov sin Asir, 013 1CH 006 024 A njegov sin Tahat, a njegov sin Urilo, a njegov sin Ozija, a njegov sin Saul. 013 1CH 006 025 A sinovi Elkanini: Amasaj i Ahimot, 013 1CH 006 026 Elkana; sinovi Elkanini: Sufija sin mu, a njegov sin Mahat; 013 1CH 006 027 A njegov sin Elijav, a njegov sin Jeroam, a njegov sin Elkana. 013 1CH 006 028 A sinovi Samuilovi: Vasnija prvenac, pa Avija. 013 1CH 006 029 Sinovi Merarijevi: Molija, a njegov sin Lovenije, a njegov sin Simej, a njegov sin Uza, 013 1CH 006 030 A njegov sin Simaja, a njegov sin Agija, a njegov sin Asaja. 013 1CH 006 031 A ovo su koje postavi David da pjevaju u domu Gospodnjem, kad se namjesti kovèeg, 013 1CH 006 032 Koji služahu pred šatorom od sastanka pjevajuæi, dok ne sazida Solomun dom Gospodnji u Jerusalimu, i stajahu po redu svom u službi svojoj; 013 1CH 006 033 Ovi su što stajahu i sinovi njihovi: od sinova Katovijeh Eman pjevaè, sin Joila sina Samuila, 013 1CH 006 034 Sina Elkane, sina Jeroama, sina Elila, sina Toje, 013 1CH 006 035 Sina Sufa, sina Elkane, sina Mata, sina Amasaja, 013 1CH 006 036 Sina Elkane, sina Joila, sina Azarije, sina Sofonije, 013 1CH 006 037 Sina Tahate, sina Asira, sina Aviasafa, sina Koreja, 013 1CH 006 038 Sina Isara, sina Kata, sina Levija, sina Izrailjeva. 013 1CH 006 039 I brat mu Asaf, koji mu stajaše s desne strane; a Asaf bijaše sin Varahije, sina Simeje, 013 1CH 006 040 Sina Mihaila, sina Vasije, sina Malhije, 013 1CH 006 041 Sina Etnija, sina Zera, sina Adaje, 013 1CH 006 042 Sina Etana, sina Zime, sina Simeja, 013 1CH 006 043 Sina Jata, sina Girsona, sina Levijeva. 013 1CH 006 044 A sinovi Merarijevi, braæa njihova, stajahu s lijeve strane: Etan sin Kisije, sina Avdija, sina Maluha, 013 1CH 006 045 Sina Asavije, sina Amasije, sina Helkije, 013 1CH 006 046 Sina Amsije, sina Vanije, sina Samira, 013 1CH 006 047 Sina Molije, sina Musije, sina Merarija, sina Levijeva. 013 1CH 006 048 A braæa njihova, ostali Leviti, biše odreðeni na svu službu u šatoru doma Božijega. 013 1CH 006 049 A Aron i sinovi njegovi paljahu na oltaru za žrtve paljenice i na oltaru kadionom, vršeæi sve poslove u svetinji nad svetinjama, i èineæi oèišæenje za Izrailja po svemu kako je zapovjedio Mojsije sluga Božji. 013 1CH 006 050 A ovo su sinovi Aronovi: Eleazar sin mu, a njegov sin Fines, a njegov sin Avisuja, 013 1CH 006 051 A njegov sin Vukije, a njegov sin Ozije, a njegov sin Zeraja, 013 1CH 006 052 A njegov sin Merajot, a njegov sin Amarija, a njegov sin Ahitov, 013 1CH 006 053 A njegov sin Sadok, a njegov sin Ahimas. 013 1CH 006 054 A ovo su im stanovi po gradovima njihovijem u meðama njihovijem: sinovima Aronovijem od porodice Katove dopade ždrijebom, 013 1CH 006 055 I dadoše im Hevron u zemlji Judinoj, i podgraða njegova oko njega; 013 1CH 006 056 A polje gradsko i sela njegova dadoše Halevu sinu Jefonijinu; 013 1CH 006 057 Dadoše dakle sinovima Aronovijem gradove Judine: Hevron utoèište, i Livnu i podgraða njezina, i Jatir i Estemoju i podgraða njezina, 013 1CH 006 058 I Ilon i podgraða njegova, Devir i podgraða njegova, 013 1CH 006 059 I Asan i podgraða njegova, i Vet-Semes i podgraða njegova; 013 1CH 006 060 A od plemena Venijaminova: Gavaju i podgraða njezina, i Alemet i podgraða njegova, i Anatot i podgraða njegova; svega gradova njihovijeh trinaest po porodicama njihovijem. 013 1CH 006 061 I ostalijem sinovima Katovijem od porodice toga plemena daše ždrijebom od polovine plemena, od polovine Manasijine deset gradova. 013 1CH 006 062 A sinovima Girsonovijem po porodicama njihovijem trinaest gradova od plemena Isaharova i od plemena Asirova i od plemena Neftalimova i od plemena Manasijina u Vasanu. 013 1CH 006 063 Sinovima Merarijevim po porodicama njihovijem daše ždrijebom od plemena Ruvimova i od plemena Gadova i od plemena Zavulonova dvanaest gradova. 013 1CH 006 064 Tako daše sinovi Izrailjevi Levitima te gradove i podgraða njihova. 013 1CH 006 065 I daše ždrijebom od plemena sinova Judinijeh i od plemena sinova Simeunovijeh i od plemena sinova Venijaminovijeh te gradove, koje imenovaše poimence. 013 1CH 006 066 I onima koji bijahu od roda sinova Katovijeh a gradovi njihovi i meðe njihove bijahu u plemenu Jefremovu, 013 1CH 006 067 Njima daše grad za utoèište Sihem i podgraða njegova u gori Jefremovoj, i Gezer i podgraða njegova, 013 1CH 006 068 I Jokmeam i podgraða njegova, i Vet-Oron i podgraða njegova, 013 1CH 006 069 I Ejalon i podgraða njegova, i Gat-Rimon i podgraða njegova, 013 1CH 006 070 I od polovine plemena Manasijina Anir i podgraða njegova, i Vileam i podgraða njegova, porodicama sinova Katovijeh ostalijem. 013 1CH 006 071 A sinovima Girsonovijem daše od porodice polovine plemena Manasijina Golan u Vasanu i podgraða njegova, i Astarot i podgraða njegova; 013 1CH 006 072 A od plemena Isaharova Kedes i podgraða njegova, Davrat i podgraða njegova, 013 1CH 006 073 I Ramot i podgraða njegova, i Anim i podgraða njegova; 013 1CH 006 074 A od plemena Asirova Masal i podgraða njegova, i Avdon i podgraða njegova, 013 1CH 006 075 I Hukok i podgraða njegova, i Reov i podgraða njegova; 013 1CH 006 076 A od plemena Neftalimova Kedes u Galileji i podgraða njegova, i Amon i podgraða njegova, i Kirijatajim i podgraða njegova. 013 1CH 006 077 Sinovima Merarijevim ostalijem daše od plemena Zavulonova Rimon i podgraða njegova, Tavor i podgraða njegova; 013 1CH 006 078 A preko Jordana prema Jerihonu na istoènoj strani Jordana, od plemena Ruvimova Vosor u pustinji i podgraða njegova, i Jasu i podgraða njezina, 013 1CH 006 079 I Kedimot i podgraða njegova, i Mifat i podgraða njegova; 013 1CH 006 080 A od plemena Gadova Ramot u Galadu i podgraða njegova, i Mahanajim i podgraða njegova, 013 1CH 006 081 I Esevon i podgraða njegova, i Jazir i podgraða njegova. 013 1CH 007 001 A sinovi Isaharovi bijahu: Tola i Fuja i Jasuv i Simron, èetvorica. 013 1CH 007 002 A sinovi Tolini: Ozije i Refaja i Jerilo i Jamaj i Jefsam i Samuilo, poglavari otaèkih domova svojih od Tole, hrabri ljudi u porodicama svojim; bješe ih za vremena Davidova na broj dvadeset i dvije tisuæe i šest stotina. 013 1CH 007 003 A sinovi Ozijevi: Izraja, i sinovi Izrajini: Mihailo i Ovadija i Joilo i Jesija, skupa pet poglavara. 013 1CH 007 004 I s njima u porodicama njihovijem po domovima otaca njihovijeh bješe vojnika trideset i šest tisuæa, jer imahu mnogo žena i sinova. 013 1CH 007 005 I braæe njihove po svijem domovima Isaharovijem, hrabrijeh ljudi, bijaše osamdeset i sedam tisuæa, svega izbrojenijeh. 013 1CH 007 006 Sinovi Venijaminovi: Vela i Veher i Jediailo, trojica. 013 1CH 007 007 A sinovi Velini: Esvon i Ozije i Ozilo i Jerimot i Irije, pet poglavara domova otaèkih, hrabri ljudi; na broj ih bješe dvadeset i dvije tisuæe i trideset i èetiri. 013 1CH 007 008 A sinovi Veherovi: Zemira i Joas i Elijezer i Elioinaj i Amrije i Jerimot i Avija i Anatot i Alamet, svi sinovi Veherovi. 013 1CH 007 009 I izbrojenijeh po porodicama svojim, po poglavarima otaèkoga doma svojega, bješe ih dvadeset tisuæa i dvjesta hrabrijeh ljudi. 013 1CH 007 010 A sinovi Jediailovi: Valan, i sinovi Valanovi: Jeus i Venijamin i Ehud i Hanana i Zitan i Tarsis i Ahisar. 013 1CH 007 011 Svijeh ovijeh sinova Jediailovih po poglavarima porodica otaèkih, hrabrijeh ljudi, bješe sedamdeset tisuæa i dvjesta, koji iðahu na vojsku. 013 1CH 007 012 I Sufeji i Upeji bijahu sinovi Irovi, i Useji sinovi Ahirovi. 013 1CH 007 013 Sinovi Neftalimovi: Jasilo i Gunije i Jeser i Salum, sinovi Valini. 013 1CH 007 014 Sinovi Manasijini: Azrilo, kojega mu žena rodi; inoèa njegova Sirka rodi Mahira, oca Galadova; 013 1CH 007 015 A Mahir se oženi od Upeja i Sufeja, a ime sestri njihovoj bješe Maha; a ime drugomu bješe Salpad; a Salpad imaše kæeri. 013 1CH 007 016 A Maha žena Mahirova rodi sina, kojemu nadje ime Fares, a bratu mu nadje ime Seres, a njegovi sinovi bjehu Ulam i Rakem. 013 1CH 007 017 I sinovi Ulamovi: Vedan. To su sinovi Galada sina Mahira sina Manasijina. 013 1CH 007 018 A sestra njegova Amoleketa rodi Isuda i Avijezera i Malu. 013 1CH 007 019 A sinovi Semidini bejahu Ahijan i Sihem i Lihija i Anijam. 013 1CH 007 020 A sinovi Jefremovi: Sutala, a njegov sin Vered, a njegov sin Tahat, a njegov sin Eleada, a njegov sin Tahat, 013 1CH 007 021 A njegov sin Zavad, a njegov sin Sutala i Eser i Elead. A njih ubiše ljudi iz Gata, roðeni u zemlji, jer sidoše da im uzmu stoku. 013 1CH 007 022 Zato tužaše Jefrem otac njihov dugo vremena, i doðoše braæa njegova da ga tješe. 013 1CH 007 023 Potom leže sa ženom svojom, a ona zatrudnje i rodi sina, i on mu nadje ime Verija, jer nesreæa zadesi dom njegov. 013 1CH 007 024 I kæi mu bješe Sera, koja sazida Vetoron donji i gornji i Uzen-Seru. 013 1CH 007 025 I sin mu bješe Refa i Resef, a njegov sin bješe Tela, a njegov sin Tahan, 013 1CH 007 026 A njegov sin Ladan, a njegov sin Amijud, a njegov sin Elisama, 013 1CH 007 027 A njegov sin Non, a njegov sin Isus. 013 1CH 007 028 A dostojanje njihovo i naselje bješe Vetilj i sela njegova, i s istoka Naran, a sa zapada Gezer i sela njegova, i Sihem i sela njegova do Gaze i sela njezinijeh. 013 1CH 007 029 I pokraj sinova Manasijinih Vet-San i sela njegova, Tanah i sela njegova, Megidon i sela njegova, Dor i sela njegova; tu nastavahu sinovi Josifa sina Izrailjeva. 013 1CH 007 030 Sinovi Asirovi bijahu Jemna i Jesva i Jesvaj i Verija, i Sera sestra njihova. 013 1CH 007 031 A sinovi Verijini: Ever i Malhilo; ovaj je otac Virzavitov. 013 1CH 007 032 A Ever rodi Jaflita i Somira i Hotama i Suju sestru njihovu. 013 1CH 007 033 A sinovi Jaflitovi bijahu: Fasah i Vimal i Asvat; to bijahu sinovi Jaflitovi. 013 1CH 007 034 A sinovi Somirovi: Ahije i Roga, Jehuva i Aram. 013 1CH 007 035 A sinovi Elema brata njegova: Sofa i Jemna i Selis i Amal. 013 1CH 007 036 Sinovi Sofini: Suja i Arnefer i Sogal i Verije i Jemra, 013 1CH 007 037 I Vosor i Od i Sama i Silisa i Itran i Veira. 013 1CH 007 038 A sinovi Jeterovi: Jefonija i Fispa i Ara. 013 1CH 007 039 I sinovi Ulini: Arah i Anilo i Risija. 013 1CH 007 040 Svi ovi bijahu sinovi Asirovi, poglavari domova otaèkih, izabrani, hrabri ljudi, poglavari meðu knezovima. Bješe ih za vojsku na broj dvadeset i šest tisuæa ljudi. 013 1CH 008 001 A Venijamin rodi Velu prvenca svojega, Asvila drugoga, i Aru treæega, 013 1CH 008 002 Noja èetvrtoga, i Rafu petoga. 013 1CH 008 003 A sinovi Velini bijahu: Adar i Gira i Avijud, 013 1CH 008 004 I Avisuja i Naman i Ahoja, 013 1CH 008 005 I Gira i Sefuvan i Uram. 013 1CH 008 006 A ovi bijahu sinovi Ehudovi, bijahu poglavari domova otaèkih onima koji življahu u Gavaji, te ih preseliše u Manahat: 013 1CH 008 007 Naman i Ahija i Gira, on ih preseli; i rodi Uzu i Ahijuda. 013 1CH 008 008 A Sarajim, pošto ih posla, rodi sinove u zemlji Moavskoj s Usimom i Varom ženama svojim. 013 1CH 008 009 Rodi s Odesom ženom svojom Jovava i Siviju i Misu i Malhama, 013 1CH 008 010 I Jeusa i Sahiju i Mirmu; ti bijahu sinovi njegovi, poglavari domova otaèkih. 013 1CH 008 011 A s Usimom rodi Avitova i Elfala. 013 1CH 008 012 I sinovi Elfalovi bjehu: Ever i Misam i Samed; on sazida Onon i Lod i sela njegova; 013 1CH 008 013 I Verija i Sema, koji bijahu poglavari domova otaèkih onima koji življahu u Ejalonu; oni istjeraše stanovnike Gatske; 013 1CH 008 014 A Ahijo, Sasak i Jeremot, 013 1CH 008 015 I Zevadija i Arad i Ader, 013 1CH 008 016 I Mihailo i Jespa i Joha bjehu sinovi Verijini; 013 1CH 008 017 A Zavadija i Mesulam i Ezekije i Ever, 013 1CH 008 018 I Ismeraj i Jezlija i Jovav bjehu sinovi Elfalovi; 013 1CH 008 019 A Jakim i Zihrije i Zavdije, 013 1CH 008 020 I Elinaj i Ziltaj i Elilo, 013 1CH 008 021 I Adaja i Veraja i Simrat bjehu sinovi Semini; 013 1CH 008 022 A Jesvan i Ever i Elilo, 013 1CH 008 023 I Avdon i Zihrije i Anan, 013 1CH 008 024 I Ananija i Elam i Antonija, 013 1CH 008 025 I Jefedija i Fanuilo bjehu sinovi Sasakovi; 013 1CH 008 026 A Samseraj i Searija i Gotolija, 013 1CH 008 027 I Jaresija i Ilija i Zihrije bjehu sinovi Jeroamovi. 013 1CH 008 028 To bjehu poglavari domova otaèkih po porodicama svojim, i nastavahu u Jerusalimu. 013 1CH 008 029 A u Gavaonu nastavaše otac Gavaonu; a ženi mu bješe ime Maha. 013 1CH 008 030 A sin prvenac njegov bješe Avdon, pa Sur i Kis i Val i Nadav, 013 1CH 008 031 I Gedor i Ahijo i Zaher, 013 1CH 008 032 I Miklot, koji rodi Simeju. I oni življahu prema braæi svojoj u Jerusalimu s braæom svojom. 013 1CH 008 033 A Nir rodi Kisa; a Kis rodi Saula; a Saul rodi Jonatana i Malhisuja i Avinadava i Esvala. 013 1CH 008 034 A sin Jonatanov bješe Merival; a Merival rodi Mihu; 013 1CH 008 035 A Mišini sinovi bjehu: Fiton i Meleh i Tareja i Ahaz. 013 1CH 008 036 A Ahaz rodi Joadu; a Joada rodi Alemeta i Azmaveta i Zimrija. A Zimrije rodi Mosu; 013 1CH 008 037 A Mosa rodi Vineju; a njegov sin bješe Rafa, a njegov sin Eleasa, a njegov sin Asilo. 013 1CH 008 038 A Asilo imaše šest sinova, kojima su imena: Azrikam, Voheruj i Ismailo i Searija, i Ovadija i Anan. Ti svi bjehu sinovi Asilovi. 013 1CH 008 039 A sinovi Iseka brata njegova: Ulam prvenac mu, Jeus drugi, i Elifelet treæi. 013 1CH 008 040 I bijahu sinovi Ulamovi junaci, koji natezahu luk, i imahu mnogo sinova i unuka, sto i pedeset. Svi ti bjehu od sinova Venijaminovijeh. 013 1CH 009 001 I tako sav Izrailj bi izbrojen, i eto zapisani su u knjizi o carevima Izrailjevijem i Judinijem; i biše preseljeni u Vavilon za bezakonje svoje. 013 1CH 009 002 A koji prije nastavahu na dostojanju svojem po gradovima svojim, Izrailjci, sveštenici, Leviti i Netineji, 013 1CH 009 003 Nastavahu u Jerusalimu i od sinova Judinijeh i sinova Venijaminovijeh i od sinova Jefremovijeh i Manasijinih: 013 1CH 009 004 Gutaj sin Amijuda sina Amrija, sina Imrija, sina Venija, od sinova Faresa sina Judina; 013 1CH 009 005 I od sinova Silonovijeh: Asaja prvenac i sinovi njegovi; 013 1CH 009 006 A od sinova Zerinijeh Jeuilo i braæe njegove šest stotina i devedeset; 013 1CH 009 007 A od sinova Venijaminovijeh Saluj sin Mesulama sina Oduje, sina Asenujina, 013 1CH 009 008 I Jevnija sin Jeroamov, i Ila sin Ozija sina Mahrijeva, i Mesulam sin Sefatije sina Raguila, sina Ivnijina; 013 1CH 009 009 I braæe njihove po porodicama svojim devet stotina pedeset i šest; svi bjehu ljudi poglavari od porodica po domovima otaca svojih. 013 1CH 009 010 A od sveštenika: Jedaja i Jojariv i Jahin, 013 1CH 009 011 I Azarija sin Helkije sina Mesulama, sina Sadoka, sina Merajota, sina Ahitovova, starješina u domu Gospodnjem, 013 1CH 009 012 I Adaja sin Jeroama sina Pashora, sina Malhijina, i Masaj sin Adila sina Jazire, sina Mesulama, sina Mesilemita, sina Imirova; 013 1CH 009 013 I braæe njihove, poglavara otaèkih domova svojih, tisuæa i sedam stotina i šezdeset ljudi vrijednijeh na poslu u službi u domu Gospodnjem. 013 1CH 009 014 A od Levita Semaja sin Asuva, sina Azrikama, sina Asavijina, izmeðu sinova Merarijevih; 013 1CH 009 015 I Vakvakar i Eres i Galal i Matanija, sin Mihe sina Zihrija, sina Asafova; 013 1CH 009 016 I Ovadija sin Semaje sina Galala, sina Jedutunova, i Varahija sin Ase sina Elkanina, koji stanovaše u selima Netofatskim. 013 1CH 009 017 I vratari: Salum i Akuv i Talmon i Ahiman, i braæa njihova; a Salum bješe poglavar. 013 1CH 009 018 On do sada bijaše na vratima carskim k istoku; to bijahu vratari po èetama sinova Levijevih. 013 1CH 009 019 A Salum sin Koreja sina Evijasafa, sina Korejeva, i braæa njegova od doma oca njegova, sinovi Korejevi, u poslu službenom èuvahu pragove kod šatora, kao što oci njihovi u okolu Gospodnjem èuvahu ulazak; 013 1CH 009 020 A nad njima bješe starješina Fines sin Eleazarov, i Gospod bijaše s njim. 013 1CH 009 021 Zaharija sin Meselemijin bijaše vratar na vratima šatora od sastanka. 013 1CH 009 022 Svijeh ovijeh izabranijeh za vratare na pragovima bijaše dvjesta i dvanaest; biše popisani po selima svojim; David i Samuilo vidjelac postaviše ih radi vjernosti njihove, 013 1CH 009 023 Da oni i sinovi njihovi èuvaju stražu na vratima doma Gospodnjega, doma od šatora. 013 1CH 009 024 Na èetiri strane bijahu vratari: na istoku, na zapadu, na jugu i na sjeveru. 013 1CH 009 025 I braæa njihova po selima svojim dolažahu svakih sedam dana za svoje vrijeme da su s njima. 013 1CH 009 026 Jer u službi bijahu svagda èetiri prva vratara, Levita, i bijahu postavljeni nad klijetima i nad riznicama doma Božijega; 013 1CH 009 027 I oko doma Božijega noæivahu, jer na njima bijaše straža i dužni bijahu otvorati svako jutro. 013 1CH 009 028 I neki od njih bijahu nad posuðem službenijem, jer ga na broj unošahu i na broj iznošahu. 013 1CH 009 029 A neki od njih bijahu postavljeni nad drugim stvarima i nad svijem stvarima posveæenijem, nad brašnom i vinom i uljem i kadom i mirisima. 013 1CH 009 030 A neki sinovi sveštenièki gotovljahu mast od tijeh mirisa. 013 1CH 009 031 A Matatija izmeðu Levita, prvenac Salumov od porodice Korejeve, bijaše nad stvarima koje se peku u tavi. 013 1CH 009 032 A izmeðu sinova Katovijeh, braæe njihove, bijahu neki nad hljebom postavljenijem, gotoveæi ga svake subote. 013 1CH 009 033 Izmeðu njih bijahu i pjevaèi poglavari domova otaèkih meðu Levitima, koji stanovahu po klijetima bez drugoga posla, jer dan i noæ bijahu u svom poslu. 013 1CH 009 034 To su poglavari domova otaèkih meðu Levitima, po porodicama svojim, poglavari, i življahu u Jerusalimu. 013 1CH 009 035 A u Gavaonu stanovaše Jehilo otac Gavaonu; a ime ženi njegovoj bješe Maha; 013 1CH 009 036 A sin mu prvenac bješe Avdon, pa Sur i Kis i Val i Nir i Nadav, 013 1CH 009 037 I Gedor, i Ahijo i Zaharija i Miklot; 013 1CH 009 038 A Miklot rodi Simeama; i oni nastavahu prema braæi svojoj u Jerusalimu s braæom svojom. 013 1CH 009 039 A Nir rodi Kisa; a Kis rodi Saula; a Saul rodi Jonatana i Malhisuja i Avinadava i Esvala. 013 1CH 009 040 A sin Jonatanov bješe Merival; a Merival rodi Mihu. 013 1CH 009 041 A sinovi Mišini bjehu: Fiton i Meleh i Tareja. 013 1CH 009 042 A Ahaz rodi Jaru; a Jara rodi Alemeta i Azmaveta i Zimrija; a Zimrije rodi Mosu; 013 1CH 009 043 A Mosa rodi Vineju; a njegov sin bješe Refaja, a njegov sin Eleasa, a njegov sin Asilo. 013 1CH 009 044 Asilo pak imaše šest sinova, kojima su imena: Azrikam, Voheruj i Ismailo i Searija i Ovadija i Anan. To su sinovi Asilovi. 013 1CH 010 001 A Filisteji se pobiše s Izrailjem, i pobjegoše Izrailjci ispred Filisteja, i padahu mrtvi na gori Gelvuji. 013 1CH 010 002 I stigoše Filisteji Saula i sinove njegove, i pogubiše Filisteji Jonatana i Avinadava i Malhisuja, sinove Saulove. 013 1CH 010 003 I boj posta žešæi oko Saula, i naðoše ga strijelci, i on se uplaši od strijelaca. 013 1CH 010 004 I reèe Saul momku koji mu nošaše oružje: izvadi maè svoj, i probodi me da ne doðu ti neobrezani i narugaju mi se. Ali ne htje momak koji mu nošaše oružje, jer ga bješe vrlo strah. Tada Saul uze maè i baci se na nj. 013 1CH 010 005 A kad momak koji mu nošaše oružje vidje gdje umrije Saul, baci se i on na svoj maè, i umrije. 013 1CH 010 006 Tako pogibe Saul; i tri sina njegova i sva èeljad njegova pogiboše zajedno. 013 1CH 010 007 A kad svi Izrailjci koji bijahu u dolini vidješe gdje pobjegoše Izrailjci i gdje pogibe Saul i sinovi njegovi, ostaviše gradove svoje i pobjegoše, te doðoše Filisteji i ostaše u njima. 013 1CH 010 008 A sjutradan doðoše Filisteji da svlaèe mrtve, i naðoše Saula i sinove njegove gdje leže na gori Gelvuji. 013 1CH 010 009 I svukavši ga uzeše glavu njegovu i oružje njegovo, i poslaše u zemlju Filistejsku na sve strane da se objavi kod lažnijeh bogova njihovijeh i po narodu. 013 1CH 010 010 I ostaviše oružje njegovo u kuæi bogova svojih, a glavu mu objesiše u kuæi Dagonovoj. 013 1CH 010 011 A kad èuše svi u Javisu Galadskom sve što uèiniše Filisteji od Saula, 013 1CH 010 012 Podigoše se svi junaci i uzeše tijelo Saulovo i tjelesa sinova njegovijeh, i donesoše ih u Javis, i pogreboše kosti njihove pod hrastom u Javisu, i postiše sedam dana. 013 1CH 010 013 I tako pogibe Saul za bezakonje svoje, koje uèini Gospodu što ne sluša rijeèi Gospodnje i što traži da pita duh vraèarski, 013 1CH 010 014 A ne pita Gospoda; zato ga ubi, i prenese carstvo na Davida sina Jesejeva. 013 1CH 011 001 I sabraše se svi Izrailjci k Davidu u Hevron, i rekoše: evo, mi smo kost tvoja i tijelo tvoje. 013 1CH 011 002 I preðe dok Saul bijaše car ti si odvodio i dovodio Izrailja; i Gospod Bog tvoj rekao ti je: ti æeš pasti narod moj Izrailja; i ti æeš biti voð narodu mojemu Izrailju. 013 1CH 011 003 Tako doðoše sve starješine Izrailjeve k caru u Hevron, i uèini s njima David vjeru u Hevronu pred Gospodom, i pomazaše Davida za cara nad Izrailjem kao što bješe rekao Gospod preko Samuila. 013 1CH 011 004 Potom otide David sa svijem Izrailjem na Jerusalim, a to je Jevus, jer ondje bijahu Jevuseji, koji življahu u onoj zemlji. 013 1CH 011 005 I rekoše Jevušani Davidu: neæeš uæi ovamo. Ali David uze kulu Sion, to je grad Davidov. 013 1CH 011 006 Jer David reèe: ko prvi nadbije Jevuseje, biæe knez i vojvoda. I Joav sin Serujin izide prvi, i posta knez. 013 1CH 011 007 Poslije sjeðaše David u tom gradu, zato ga prozvaše grad Davidov. 013 1CH 011 008 I sazida grad unaokolo, od Milona unaokolo; a Joav opravi ostatak grada. 013 1CH 011 009 I David jednako napredovaše i siljaše se, jer Gospod nad vojskama bješe s njim. 013 1CH 011 010 A ovo su poglavice meðu junacima Davidovijem, koji junaèki radiše uza nj za carstvo njegovo sa svijem Izrailjem da bude car nad Izrailjem po rijeèi Gospodnjoj; 013 1CH 011 011 I ovo je broj junaka Davidovijeh: Jasoveam sin Ahmonijev, prvi izmeðu trideset; on mahnu kopljem svojim na tri stotine, i pobi ih ujedanput. 013 1CH 011 012 A za njim Eleazar sin Dodov Ahošanin, on bijaše jedan od tri junaka. 013 1CH 011 013 On bijaše s Davidom u Fas-Damimu, kad se Filisteji skupiše na boj; i ondje bijaše njiva puna jeèma, i narod pobježe od Filisteja, 013 1CH 011 014 A oni stadoše usred njive, i odbraniše je pobivši Filisteje; i Gospod dade izbavljenje veliko. 013 1CH 011 015 I ta tri prva izmeðu trideset sidoše ka stijeni k Davidu u peæinu Odolamsku, kad vojska Filistejska stajaše u okolu u dolini Rafajskoj. 013 1CH 011 016 A David bijaše onda u gradu, a straža Filistejska bijaše tada u Vitlejemu. 013 1CH 011 017 I David zaželje i reèe: ko bi mi donio vode da pijem iz studenca Vitlejemskoga što je kod vrata? 013 1CH 011 018 Tada ta trojica prodriješe kroz oko Filistejski, i zahvatiše vode iz studenca Vitlejemskoga koji je kod vrata, i donesoše i dadoše Davidu; a David ne htje piti, nego je izli Gospodu. 013 1CH 011 019 I reèe: ne dao mi Bog moj da to uèinim! eda li æu piti krv tijeh ljudi koji ne mariše za život svoj? jer je donesoše ne mareæi za život svoj. I ne htje je piti. To uèiniše ta tri junaka. 013 1CH 011 020 I Avisaj brat Joavov bješe prvi izmeðu trojice. I on mahnu kopljem svojim na tri stotine, i pobi ih, i proslavi se meðu trojicom; 013 1CH 011 021 Meðu trojicom bješe slavniji od druge dvojice i bješe im poglavica; ali one trojice ne stiže. 013 1CH 011 022 Venaja sin Jodajev, sin èovjeka junaka iz Kavseila, koji uèini velika djela, on pogubi dva junaka Moavska, i sišav ubi lava u jami kad bješe snijeg. 013 1CH 011 023 On ubi i nekoga Misirca visoka pet lakata. Imaše Misirac u ruci koplje kao vratilo, a on izide na nj sa štapom, i istrže Misircu koplje iz ruke, i ubi ga njegovijem kopljem. 013 1CH 011 024 To uèini Venaja sin Jodajev, i bi slavan meðu ova tri junaka. 013 1CH 011 025 Bješe najslavniji izmeðu tridesetorice, ali one trojice ne stiže. I David ga postavi nad pratiocima svojim. 013 1CH 011 026 Junaci izmeðu vojnika bijahu: Asailo brat Joavov, Elhanan sin Dodov iz Vitlejema, 013 1CH 011 027 Samot Arorarin, Helis Felonjanin, 013 1CH 011 028 Ira sin Ikisov iz Tekoje, Avijezer iz Anatota, 013 1CH 011 029 Sivehaj iz Husata, Ilaj iz Ahoha, 013 1CH 011 030 Maraj iz Netofata, Heled sin Vanin iz Netofata, 013 1CH 011 031 Itaj sin Rivajev iz Gavaje sinova Venijaminovih, Venaja iz Faratona, 013 1CH 011 032 Uraj od potoka Gaskih, Avilo iz Arvata, 013 1CH 011 033 Azmavet iz Varuma, Elijava iz Salvona, 013 1CH 011 034 Sinovi Asima Gizonjanina, Jonatan sin Sagijin Araranin, 013 1CH 011 035 Ahijam sin Saharov Araranin, Elifal sin Urov, 013 1CH 011 036 Efer iz Mehirata, Ahija iz Felona, 013 1CH 011 037 Esro Karmilac, Naraj sin Esvajev, 013 1CH 011 038 Joilo brat Natanov, Mivar sin Agirijev, 013 1CH 011 039 Selek Amonac, Naraj Viroæanin, koji nošaše oružje Joavu sinu Serujinu, 013 1CH 011 040 Ira Jetranin, Gariv Jetranin, 013 1CH 011 041 Urija Hetejin, Zavad sin Alajev, 013 1CH 011 042 Adina sin Sizin od sinova Ruvimovijeh, poglavar sinova Ruvimovijeh, i trideset s njim, 013 1CH 011 043 Anan sin Mašin, i Josafat iz Mitne, 013 1CH 011 044 Ozija iz Asterota, Sama i Jehilo sinovi Hotana Aroiranina, 013 1CH 011 045 Jediailo sin Simrijev i Joha brat mu iz Tise, 013 1CH 011 046 Elilo Mavljanin, i Jerivaj i Josavija sinovi Elnamovi, i Jetema Moavac, 013 1CH 011 047 Elilo i Ovid i Jasilo iz Mesovaje. 013 1CH 012 001 A ovo su koji doðoše k Davidu u Siklag dok se još krijaše od Saula sina Kisova, i bijahu meðu junacima pomažuæi u ratu, 013 1CH 012 002 Naoružani lukom, iz desne ruke i iz lijeve gaðahu kamenjem i iz luka strijelama, izmeðu braæe Saulove, od plemena Venijaminova: 013 1CH 012 003 Poglavar Ahijezer i Joas sinovi Semaje iz Gavaje, Jezilo i Felet sinovi Azmavetovi, i Veraha i Juj iz Anatota, 013 1CH 012 004 I Ismaja Gavaonjanin, junak meðu tridesetoricom i nad tridesetoricom, i Jeremija i Jazilo i Joanan i Jozavad od Gedirota, 013 1CH 012 005 Eluzaj i Jerimot i Valija i Semarija i Sefatija od Arufa, 013 1CH 012 006 Elkana i Jesija i Azareilo i Joezer i Jasoveam Korijani, 013 1CH 012 007 I Joila i Zevadija sinovi Jeroamovi iz Gedora. 013 1CH 012 008 I od plemena Gadova prebjegoše k Davidu u grad u pustinju hrabri junaci, vješti boju, naoružani štitom i kopljem, kojima lice bijaše kao lice lavovsko, i bijahu brzi kao srne po gorama: 013 1CH 012 009 Eser prvi, Ovadija drugi, Elijav treæi, 013 1CH 012 010 Mismana èetvrti, Jeremija peti, 013 1CH 012 011 Ataj šesti, Elilo sedmi, 013 1CH 012 012 Joanan osmi, Elzaval deveti, 013 1CH 012 013 Jeremija deseti, Mohvanaj jedanaesti. 013 1CH 012 014 To bijahu izmeðu sinova Gadovijeh poglavari u vojsci, najmanji nad stotinom a najveæi nad tisuæom. 013 1CH 012 015 Oni prijeðoše preko Jordana prvoga mjeseca kad se razli preko svijeh bregova svojih, i otjeraše sve iz dolina na istok i na zapad. 013 1CH 012 016 A doðoše i od sinova Venijaminovijeh i Judinijeh k Davidu u grad. 013 1CH 012 017 I izide im David na susret, i govoreæi reèe im: ako mira radi idete k meni, da mi pomožete, srce æe se moje združiti s vama; ako li ste došli da me izdate neprijateljima mojim, nepravde nema na meni, neka vidi Gospod otaca naših i neka sudi. 013 1CH 012 018 Tada duh doðe na Amasaja poglavara meðu vojvodama, te reèe: tvoji smo, Davide, i s tobom æemo biti, sine Jesejev; mir, mir tebi i pomagaèima tvojim, jer ti pomaže Bog tvoj. Tako ih primi David, i postavi ih meðu poglavare nad èetama. 013 1CH 012 019 I od sinova Manasijinih neki prebjegoše Davidu kad iðaše s Filistejima na Saula u boj, ali im ne pomogoše; jer knezovi Filistejski dogovorivši se vratiše ga govoreæi: na pogibao našu prebjegnuæe gospodaru svojemu Saulu. 013 1CH 012 020 Kad se vraæaše u Siklag, prebjegoše k njemu iz plemena Manasijina: Adna i Jozavad i Jediailo i Mihailo i Jozavad i Eliuj i Saltaj, tisuænici u plemenu Manasijinu. 013 1CH 012 021 I oni pomagahu Davidu protivu èeti, jer hrabri junaci bjehu svi, te postaše vojvode u njegovoj vojsci. 013 1CH 012 022 Jer svaki dan dolažahu k Davidu u pomoæ, dokle posta velika vojska kao vojska Božija. 013 1CH 012 023 A ovo je broj ljudi naoružanijeh za vojsku koji doðoše k Davidu u Hevron da prenesu carstvo Saulovo na nj po rijeèi Gospodnjoj: 013 1CH 012 024 Sinova Judinijeh koji nošahu štit i koplje šest tisuæa i osam stotina naoružanijeh za vojsku; 013 1CH 012 025 Sinova Simeunovijeh hrabrijeh vojnika sedam tisuæa i sto; 013 1CH 012 026 Sinova Levijevih èetiri tisuæe i šest stotina; 013 1CH 012 027 I Jodaj poglavar izmeðu sinova Aronovijeh i s njim tri tisuæe i sedam stotina; 013 1CH 012 028 I Sadok mladiæ, hrabar junak, i od doma oca njegova dvadeset i dva kneza; 013 1CH 012 029 I sinova Venijaminovih, braæe Saulove, tri tisuæe; jer ih se mnogi još držahu doma Saulova; 013 1CH 012 030 I sinova Jefremovijeh dvadeset tisuæa i osam stotina hrabrijeh junaka, ljudi na glasu u porodicama otaca svojih; 013 1CH 012 031 A od polovine plemena Manasijina osamnaest tisuæa, koji biše imenovani poimence da doðu da postave Davida carem; 013 1CH 012 032 I sinova Isaharovijeh, koji dobro razumijevahu vremena da bi znali šta æe èiniti Izrailj, knezova njihovijeh dvjesta, i sva braæa njihova slušahu ih; 013 1CH 012 033 Sinova Zavulonovijeh, koji iðahu na vojsku i naoružani bijahu za boj svakojakim oružjem, pedeset tisuæa, koji se postavljahu u vrste pouzdana srca; 013 1CH 012 034 A od plemena Neftalimova tisuæa poglavara i s njima trideset i sedam tisuæa sa štitovima i kopljima; 013 1CH 012 035 A od plemena Danova dvadeset i osam tisuæa i šest stotina naoružanijeh za boj; 013 1CH 012 036 A od plemena Asirova èetrdeset tisuæa vojnika vještijeh postaviti se za boj; 013 1CH 012 037 A onijeh ispreko Jordana, od plemena Ruvimova i Gadova i od polovine plemena Manasijina, sto i dvadeset tisuæa sa svakojakim oružjem ubojitijem. 013 1CH 012 038 Svi ovi vojnici u vojnièkom redu doðoše cijela srca u Hevron da postave Davida carem nad svijem Izrailjem. A i ostali svi Izrailjci bijahu složni da carem postave Davida. 013 1CH 012 039 I bijahu ondje s Davidom tri dana jeduæi i pijuæi, jer im braæa bijahu pripravila. 013 1CH 012 040 A i oni koji bijahu blizu njih, dori do Isahara i Zavulona i Neftalima, donošahu hljeba na magarcima i na kamilama i na mazgama i na volovima, jela, brašna, smokava i suhoga grožða i vina i ulja, volova, ovaca izobila; jer bijaše radost u Izrailju. 013 1CH 013 001 I David uèini vijeæe s tisuænicima i sa stotinicima i sa svijem vojvodama, 013 1CH 013 002 I reèe David svemu zboru Izrailjevu: ako vam je po volji, i ako je od Gospoda Boga našega, da pošaljemo na sve strane k braæi svojoj ostaloj po svijem krajevima Izrailjevijem, i k sveštenicima i Levitima po gradovima i podgraðima njihovijem, da se skupe k nama, 013 1CH 013 003 Pa da donesemo k sebi kovèeg Boga svojega, jer ga ne tražismo za vremena Saulova. 013 1CH 013 004 A sav zbor reèe da se tako uèini, jer to bi po volji svemu narodu. 013 1CH 013 005 I tako David sabra sav narod Izrailjev od Sihora Misirskoga dori do Emata, da donesu kovèeg Božji iz Kirijat-Jarima. 013 1CH 013 006 I otide David sa svijem Izrailjem u Valu, u Kirijat-Jarim Judin, da prenesu odande kovèeg Boga Gospoda, koji sjedi na heruvimima, èije se ime prizivlje. 013 1CH 013 007 I povezoše kovèeg Božji na novijem kolima iz kuæe Avinadavove; a Uza i Ahijo upravljahu kolima. 013 1CH 013 008 A David i sav narod Izrailjev igrahu pred Bogom iz sve snage pjevajuæi i udarajuæi u gusle i u psaltire i u bubnje i u kimvale i trubeæi u trube. 013 1CH 013 009 A kad doðoše do gumna Hidonova, Uza se maši rukom da prihvati kovèeg, jer volovi potegoše na stranu. 013 1CH 013 010 I Gospod se razgnjevi na Uzu, i udari ga što se maši rukom za kovèeg, te umrije ondje pred Bogom. 013 1CH 013 011 I ožalosti se David što Gospod ubi Uzu: zato se prozva ono mjesto Fares-Uza do danas. 013 1CH 013 012 I uplaši se David od Boga u onaj dan, i reèe: kako æu donijeti k sebi kovèeg Božji? 013 1CH 013 013 I ne prenese David kovèega k sebi u grad Davidov, nego ga skloni u kuæu Ovid-Edoma Getejina. 013 1CH 013 014 I osta kovèeg Božji kod porodice Ovid-Edomove u kuæi njegovoj tri mjeseca. I Gospod blagoslovi dom Ovid-Edomov i sve što imaše. 013 1CH 014 001 A Hiram car Tirski posla poslanike k Davidu i drva kedrovijeh i zidara i drvodjelja da mu sagrade kuæu. 013 1CH 014 002 I razumje David da ga je Gospod utvrdio za cara nad Izrailjem i da se carstvo njegovo podiže visoko radi naroda njegova Izrailja. 013 1CH 014 003 I David uze jošte žena u Jerusalimu i izrodi još sinova i kæeri. 013 1CH 014 004 I ovo su imena onijeh koji mu se rodiše u Jerusalimu: Samuja i Sovav, Natan i Solomun, 013 1CH 014 005 I Jevar i Elisuja i Elfalet, 013 1CH 014 006 I Noga i Nefeg i Jafija, 013 1CH 014 007 I Elisama i Velijada i Elifalet. 013 1CH 014 008 A Filisteji èuvši da je David pomazan za cara nad svijem Izrailjem, izidoše svi Filisteji da traže Davida; a David èuvši to izide pred njih. 013 1CH 014 009 I Filisteji došavši raširiše se po dolini Rafajskoj. 013 1CH 014 010 Tada David upita Gospoda govoreæi: hoæu li izaæi na Filisteje? i hoæeš li ih dati u moje ruke? A Gospod mu reèe: izaði, i daæu ih u tvoje ruke. 013 1CH 014 011 Tada otidoše u Val-Ferasim, i pobi ih ondje David, i reèe David: prodrije Bog neprijatelje moje mojom rukom, kao što voda prodire. Otuda se prozva mjesto Val-Ferasim. 013 1CH 014 012 I ostaviše ondje bogove svoje; a David zapovjedi, te ih spališe ognjem. 013 1CH 014 013 A Filisteji opet po drugi put raširiše se po onom dolu. 013 1CH 014 014 I David opet upita Boga, a Bog mu reèe: ne idi za njima, nego se vrati od njih, pa udari na njih prema dudovima. 013 1CH 014 015 I kad èuješ da zašušti po vrhovima od dudova, tada izidi u boj; jer æe poæi Bog pred tobom da pobije vojsku Filistejsku. 013 1CH 014 016 I uèini David kako mu zapovjedi Bog, i pobiše vojsku Filistejsku od Gavaona do Gezera. 013 1CH 014 017 I razglasi se ime Davidovo po svijem zemljama; i Gospod zadade strah od njega svijem narodima. 013 1CH 015 001 I naèini sebi David kuæe u gradu Davidovu, i spremi mjesto za kovèeg Božji, i razape mu šator. 013 1CH 015 002 Tada reèe David: ne valja da nosi kovèeg Božji niko osim Levita, jer je njih izabrao Gospod da nose kovèeg Božji i da mu služe dovijeka. 013 1CH 015 003 I skupi David sve sinove Izrailjeve u Jerusalim da prenesu kovèeg Gospodnji na mjesto njegovo, koje mu bješe spremio. 013 1CH 015 004 Skupi David i sinove Aronove i Levite, 013 1CH 015 005 Od sinova Katovijeh: Urila poglavara i braæe njegove sto i dvadeset; 013 1CH 015 006 Od sinova Merarijevih: Asaju poglavara i braæe njegove dvjesta i dvadeset; 013 1CH 015 007 Od sinova Girsonovijeh: Joila poglavara i braæe njegove sto i trideset; 013 1CH 015 008 Od sinova Elisafanovih: Semaju poglavara i braæe njegove dvjesta; 013 1CH 015 009 Od sinova Hevronovijeh: Elila poglavara i braæe njegove osamdeset; 013 1CH 015 010 Od sinova Ozilovijeh: Aminadava poglavara i braæe njegove sto i dvanaest. 013 1CH 015 011 Tada dozva David Sadoka i Avijatara sveštenike, i Levite Urila i Asaju i Joila i Samaju i Elila i Aminadava, 013 1CH 015 012 I reèe im: vi ste poglavari porodica otaèkih meðu Levitima; osveštajte sebe i braæu svoju, da donesete kovèeg Gospoda Boga Izrailjeva na mjesto koje sam mu spremio. 013 1CH 015 013 Jer što preðe ne uèiniste toga, Gospod Bog naš prodrije nas; jer ga ne tražismo kako treba. 013 1CH 015 014 I osveštaše se sveštenici i Leviti da prenesu kovèeg Gospoda Boga Izrailjeva. 013 1CH 015 015 I nosiše sinovi Levitski kovèeg Božji kao što je zapovjedio Mojsije po rijeèi Gospodnjoj na ramenima svojim i polugama. 013 1CH 015 016 I reèe David poglavarima Levitskim da postave izmeðu braæe svoje pjevaèe sa spravama muzièkim, sa psaltirima i guslama i kimvalima, da pjevaju u glas veselo. 013 1CH 015 017 I postaviše Leviti Emana sina Joilova, i od braæe njegove Asafa sina Varahijina, i od sinova Merarijevih, braæe njihove, Etana sina Kisajina; 013 1CH 015 018 I s njima braæu njihovu drugoga reda: Zahariju i Vena i Jazila i Semiramota i Jehila i Unija i Elijava i Venaju i Masiju i Matatiju i Elifela i Mikneju i Ovid-Edoma i Jeila, vratare. 013 1CH 015 019 I pjevaèi Eman i Asaf i Etan udarahu u kimvale mjedene; 013 1CH 015 020 A Zaharija i Ozilo i Semiramot i Jehilo i Unije i Elijav i Masija i Venaja u psaltire visoko, 013 1CH 015 021 A Matatija i Elifel i Mikneja i Ovid-Edom i Jeilo i Azazija u gusle nisko. 013 1CH 015 022 A Henanija poglavar meðu Levitima koji nošahu kovèeg ureðivaše kako æe se nositi, jer bješe vješt. 013 1CH 015 023 A Varahija i Elkana bjehu vratari kod kovèega. 013 1CH 015 024 A Sevanija i Josafat i Natanailo i Amasaj i Zaharija i Venaja i Elijezer, sveštenici, trubljahu u trube pred kovèegom Božjim; a Ovid-Edom i Jehija bjehu vratari kod kovèega. 013 1CH 015 025 I tako David i starješine Izrailjeve i tisuænici iðahu prateæi kovèeg zavjeta Gospodnjega iz kuæe Ovid-Edomove s veseljem. 013 1CH 015 026 I kad Bog pomože Levitima koji nošahu kovèeg zavjeta Gospodnjega prinesoše sedam volova i sedam ovnova. 013 1CH 015 027 I David bijaše ogrnut plaštem od tankoga platna, tako i svi Leviti koji nošahu kovèeg i pjevaèi, i Henanija koji upravljaše nosiocima meðu pjevaèima. I David imaše na sebi opleæak lanen. 013 1CH 015 028 I tako sav narod Izrailjev praæaše kovèeg zavjeta Gospodnjega klikujuæi i trubeæi u trube i u rogove i udarajuæi u kimvale i u psaltire i u gusle. 013 1CH 015 029 A kad kovèeg zavjeta Gospodnjega ulažaše u grad Davidov, Mihala kæi Saulova gledajuæi s prozora vidje cara Davida gdje skaèe i igra, i podrugnu mu se u srcu svom. 013 1CH 016 001 I kad donesoše kovèeg Božji, namjestiše ga usred šatora, koji mu razape David; i prinesoše žrtve paljenice i žrtve zahvalne pred Bogom. 013 1CH 016 002 Potom prinesavši David žrtve paljenice i žrtve zahvalne, blagoslovi narod u ime Gospodnje. 013 1CH 016 003 I razdade svijem Izrailjcima, i ljudima i ženama, svakom po jedan hljeb i komad mesa i vrè vina. 013 1CH 016 004 Potom postavi pred kovèegom Gospodnjim sluge izmeðu Levita da pominju i slave i hvale Gospoda Boga Izrailjeva: 013 1CH 016 005 Asafa poglavara, a drugoga za njim Zahariju, i Jeila i Semiramota i Jehila i Matatiju i Elijava i Venaju i Ovid-Edoma; i Jeilo udaraše u psaltire i gusle, a Asaf u kimvale, 013 1CH 016 006 A Venaja i Jazilo sveštenici bijahu jednako s trubama pred kovèegom zavjeta Gospodnjega. 013 1CH 016 007 U taj dan naredi David prvi put da hvale Gospoda Asaf i braæa njegova: 013 1CH 016 008 Hvalite Gospoda; glasite ime njegovo; javljajte po narodima djela njegova. 013 1CH 016 009 Pjevajte mu, slavite ga, kazujte sva èudesa njegova. 013 1CH 016 010 Hvalite se svetijem imenom njegovijem; neka se veseli srce onijeh koji traže Gospoda. 013 1CH 016 011 Tražite Gospoda i silu njegovu; tražite lice njegovo bez prestanka. 013 1CH 016 012 Pamtite èudesa njegova, koja je uèinio, znake njegove i sudove usta njegovijeh. 013 1CH 016 013 Sjeme Izrailjevo sluge su njegove, sinovi Jakovljevi izbrani njegovi. 013 1CH 016 014 On je Gospod Bog naš, po svoj su zemlji sudovi njegovi. 013 1CH 016 015 Pamtite uvijek zavjet njegov, rijeè koju je dao na tisuæu koljena. 013 1CH 016 016 Što je zavjetovao Avramu i za što se kleo Isaku, 013 1CH 016 017 To je postavio Jakovu za zakon i Izrailju za zavjet vjeèni, 013 1CH 016 018 Govoreæi: tebi æu dati zemlju Hanansku u našljedni dio. 013 1CH 016 019 Tada vas još bijaše malo na broj, bijaše vas malo, i bijaste došljaci. 013 1CH 016 020 Iðahu od naroda do naroda, i iz jednoga carstva k drugomu plemenu. 013 1CH 016 021 Ne dade nikomu da im naudi, i karaše za njih careve: 013 1CH 016 022 Ne dirajte u pomazanike moje, i prorocima mojim ne èinite zla. 013 1CH 016 023 Pjevaj Gospodu, sva zemljo! javljajte od dana na dan spasenje njegovo. 013 1CH 016 024 Kazujte po narodima slavu njegovu, po svijem plemenima èudesa njegova. 013 1CH 016 025 Jer je velik Gospod i valja ga hvaliti veoma; strašniji je od svijeh bogova. 013 1CH 016 026 Jer su svi bogovi u naroda ništa; a Gospod je nebesa stvorio. 013 1CH 016 027 Slava je i velièanstvo pred njim, sila i radost u stanu njegovu. 013 1CH 016 028 Dajte Gospodu, plemena narodna, dajte Gospodu slavu i èast. 013 1CH 016 029 Dajte Gospodu slavu prema imenu njegovu, nosite dare i idite preda nj, poklonite se Gospodu u svetoj krasoti. 013 1CH 016 030 Strepi pred njim, sva zemljo; zato je vasiljena tvrda i neæe se pomjestiti. 013 1CH 016 031 Nek se vesele nebesa i zemlja se raduje; i neka govore po narodima: Gospod caruje. 013 1CH 016 032 Neka pljeska more i što je u njemu; neka skaèe polje i sve što je na njemu. 013 1CH 016 033 Tada neka se raduju drveta šumska pred Gospodom, jer ide da sudi zemlji. 013 1CH 016 034 Hvalite Gospoda, jer je dobar, jer je dovijeka milost njegova. 013 1CH 016 035 I recite: spasi nas, Bože spasenja našega, i skupi nas i izbavi nas od naroda da slavimo sveto ime tvoje, da se hvalimo tvojom slavom. 013 1CH 016 036 Blagosloven Gospod Bog Izrailjev od vijeka i do vijeka. Tada sav narod reèe: amin; i hvališe Gospoda. 013 1CH 016 037 I ostavi ondje pred kovèegom zavjeta Gospodnjega Asafa i braæu njegovu da služe pred kovèegom bez prestanka kao što treba od dana na dan, 013 1CH 016 038 I Ovid-Edoma i braæu njegovu, šezdeset i osam, Ovid-Edoma sina Jedutunova i Osu, da budu vratari; 013 1CH 016 039 A Sadoka sveštenika i braæu njegovu sveštenike pred šatorom Gospodnjim na visini u Gavaonu, 013 1CH 016 040 Da prinose žrtve paljenice Gospodu na oltaru za žrtve paljenice bez prestanka jutrom i veèerom, i da èine sve što je napisano u zakonu Gospodnjem što je zapovjedio Izrailju, 013 1CH 016 041 I s njima Emana i Jedutuna i druge izabrane, koji biše poimence imenovani da hvale Gospoda, jer je dovijeka milost njegova, 013 1CH 016 042 S njima Emana i Jedutuna, da trube u trube i udaraju u kimvale i u druge sprave muzièke Bogu; a sinove Jedutunove da budu vratari. 013 1CH 016 043 Potom se razide sav narod, svak svojoj kuæi, a David se vrati da blagoslovi dom svoj. 013 1CH 017 001 A kad David sjeðaše kod kuæe svoje, reèe David Natanu proroku: gle, ja stojim u kuæi od kedrova drveta, a kovèeg zavjeta Gospodnjega pod zavjesima. 013 1CH 017 002 A Natan reèe Davidu: što ti je god u srcu, èini, jer je Bog s tobom. 013 1CH 017 003 Ali onu noæ doðe rijeè Božija Natanu govoreæi: 013 1CH 017 004 Idi i reci Davidu sluzi mojemu: ovako veli Gospod: ti mi neæeš sazidati kuæe da u njoj nastavam. 013 1CH 017 005 Kad nijesam nastavao u kuæi otkad izvedoh Izrailja do danas, nego sam išao od šatora do šatora i od naslona do naslona, 013 1CH 017 006 Kuda sam god hodio sa svijem Izrailjem, jesam li jednu rijeè rekao kome izmeðu sudija Izrailjevijeh kojima zapovijedah da pasu narod moj, i kazao: zašto mi ne naèinite kuæu od kedra? 013 1CH 017 007 Ovako dakle reci sluzi mojemu Davidu: ovako veli Gospod nad vojskama: ja te uzeh od tora, od ovaca, da budeš voð narodu mojemu Izrailju. 013 1CH 017 008 I bjeh s tobom kuda si god išao, i istrijebih sve neprijatelje tvoje ispred tebe, i stekoh ti ime kao što je ime velikih ljudi na zemlji. 013 1CH 017 009 I odrediæu mjesto narodu svojemu Izrailju, i posadiæu ga, te æe nastavati u svom mjestu, i neæe se više pretresati; niti æe im više dosaðivati nepravednici kao prije, 013 1CH 017 010 I od onoga dana kad sam postavio sudije nad narodom svojim Izrailjem; i pokorih sve neprijatelje tvoje; nego ti javljam da æe ti Gospod sazidati kuæu. 013 1CH 017 011 I kad se navrše dani tvoji da otideš k ocima svojim, podignuæu sjeme tvoje nakon tebe, koje æe biti izmeðu sinova tvojih, i utvrdiæu carstvo njegovo. 013 1CH 017 012 On æe mi sazidati dom, i utvrdiæu prijesto njegov dovijeka. 013 1CH 017 013 Ja æu mu biti otac, i on æe mi biti sin; a milosti svoje neæu ukloniti od njega kao što sam uklonio od onoga koji bješe prije tebe. 013 1CH 017 014 Nego æu ga utvrditi u domu svom i u carstvu svom dovijeka, i prijesto æe njegov stajati dovijeka. 013 1CH 017 015 Po svijem ovijem rijeèima i po svoj ovoj utvari kaza Natan Davidu. 013 1CH 017 016 Tada doðe car David i stade pred Gospodom, i reèe: ko sam ja, Gospode Bože, i šta je dom moj, te si me doveo dovde? 013 1CH 017 017 I to ti se èini malo, Bože, nego si govorio i za dom sluge svojega na dugo vremena, i postarao si mi se za tu slavu zakonom èovjeèijim, Gospode Bože. 013 1CH 017 018 Šta æe još David da ti govori o èasti sluge tvojega, kad ti znaš slugu svojega? 013 1CH 017 019 Gospode, sluge svojega radi i po srcu svojemu èiniš svu ovu veliku stvar, obznanjujuæi sve ove velike stvari. 013 1CH 017 020 Gospode, nema takoga kakav si ti, i nema Boga osim tebe, po svemu što èusmo svojim ušima. 013 1CH 017 021 Jer koji je narod na zemlji kao tvoj narod Izrailj? radi kojega je Bog išao da ga iskupi da mu bude narod, i da steèe sebi ime velikim i strašnim djelima izgoneæi narode ispred naroda svojega, koji si iskupio iz Misira. 013 1CH 017 022 Jer si uèinio narod svoj Izrailja svojim narodom dovijeka; a ti si im, Gospode, Bog. 013 1CH 017 023 I tako, Gospode, rijeè koju si obrekao sluzi svojemu i domu njegovu neka bude tvrda dovijeka, i uèini kako si rekao. 013 1CH 017 024 Neka bude tvrda, da se velièa ime tvoje dovijeka i da se govori: Gospod nad vojskama, Bog Izrailjev jest Bog nad Izrailjem, i dom Davida sluge tvojega neka stoji tvrdo pred tobom. 013 1CH 017 025 Jer si ti, Bože moj, javio sluzi svojemu da æeš mu sazidati dom, zato se sluga tvoj usudi da ti se pomoli. 013 1CH 017 026 Tako Gospode, ti si Bog, i obrekao si sluzi svojemu to dobro. 013 1CH 017 027 Budi dakle voljan i blagoslovi dom sluge svojega da bude dovijeka pred tobom; jer kad ti, Gospode, blagosloviš, biæe blagosloven dovijeka. 013 1CH 018 001 A poslije toga pobi David Filisteje i pokori ih, i uze Gat i sela njegova iz ruku Filistejskih. 013 1CH 018 002 Pobi i Moavce, i postaše Moavci sluge Davidove i plaæahu mu danak. 013 1CH 018 003 Razbi David i Adar-Ezera cara Sovskoga u Ematu izašav da raširi vlast svoju do rijeke Efrata. 013 1CH 018 004 I uze mu David tisuæu kola i sedam tisuæa konjika i dvadeset tisuæa pješaka, i podreza David žile svijem konjma kolskim, samo ostavi za sto kola. 013 1CH 018 005 A bijahu došli Sirci iz Damaska u pomoæ Adar-Ezeru caru Sovskomu, i David pobi dvadeset i dvije tisuæe Siraca. 013 1CH 018 006 I namjesti David vojsku u Siriji što je pod Damaskom, i Sirci postaše sluge Davidove plaæajuæi mu danak. I Gospod èuvaše Davida kuda god iðaše. 013 1CH 018 007 I David uze zlatne štitove koje imahu sluge Adar-Ezerove, i donese ih u Jerusalim. 013 1CH 018 008 I iz Tivata i iz Huna gradova Adar-Ezerovijeh odnese David silnu mjed, od koje Solomun naèini more mjedeno i stupove i posuðe mjedeno. 013 1CH 018 009 A kad èu Toja car Ematski da je David pobio svu vojsku Adar-Ezera cara Sovskoga, 013 1CH 018 010 Posla Adorama sina svojega k caru Davidu da ga pozdravi i da mu èestita što je vojevao na Adar-Ezera i ubio ga, jer Toja imaše rat s Adar-Ezerom, i svakojakih zaklada zlatnijeh i srebrnijeh i mjedenijeh. 013 1CH 018 011 Pa i to car David posveti Gospodu sa srebrom i zlatom što bješe uzeo od svijeh naroda, od Edomaca i od Moavaca i od sinova Amonovijeh i od Filisteja i od Amalika. 013 1CH 018 012 I Avisaj sin Serujin pobi osamnaest tisuæa Idumejaca u slanoj dolini. 013 1CH 018 013 I namjesti vojsku po Idumeji, i svi Idumejci postaše sluge Davidove. I Gospod èuvaše Davida kuda god iðaše. 013 1CH 018 014 Tako carova David nad svijem Izrailjem sudeæi i dajuæi pravdu svemu narodu svojemu. 013 1CH 018 015 I Joav sin Serujin bješe nad vojskom, a Josafat sin Ahiludov pametar, 013 1CH 018 016 A Sadok sin Ahitovov i Avimeleh sin Avijatarov sveštenici, a Susa pisar, 013 1CH 018 017 A Venaja sin Jodajev bješe nad Heretejima i Feletejima, a sinovi Davidovi prvi do cara. 013 1CH 019 001 A poslije toga umrije Nas car sinova Amonovijeh, i zacari se sin njegov na njegovo mjesto. 013 1CH 019 002 I reèe David: da uèinim milost Anunu sinu Nasovu, jer je otac njegov uèinio meni milost. I posla David poslanike da ga potješe za ocem. I doðoše sluge Davidove u zemlju sinova Amonovijeh k Anunu da ga potješe. 013 1CH 019 003 A knezovi sinova Amonovijeh rekoše Anunu gospodaru svojemu: misliš da je David zato poslao ljude da te potješe što je rad uèiniti èast ocu tvojemu? a nijesu zato došle sluge njegove k tebi da promotre i uhode i obore zemlju? 013 1CH 019 004 Tada Anun uhvati sluge Davidove, i obrija ih i otsijeèe im haljine po pole do zadnjice, i opravi ih natrag. 013 1CH 019 005 A kad neki otidoše, te javiše Davidu za te ljude, on posla pred njih, jer ljudi bijahu grdno osramoæeni, i poruèi im car: sjedite u Jerihonu dok vam naraste brada, pa onda doðite natrag. 013 1CH 019 006 A kad vidješe sinovi Amonovi gdje se omraziše s Davidom, onda Anun i sinovi Amonovi poslaše tisuæu talanata srebra da najme kola i konjika iz Mesopotamije i iz Sirije Mahe i iz Sove. 013 1CH 019 007 I najmiše trideset i dvije tisuæe kola i cara od Mahe s narodom njegovijem, koji doðoše i stadoše u oko prema Medevi. A i sinovi Amonovi skupiše se iz gradova svojih i doðoše na boj. 013 1CH 019 008 A David kad to èu, posla Joava sa svom hrabrom vojskom. 013 1CH 019 009 I izidoše sinovi Amonovi i uvrstaše se pred vratima gradskim; a carevi koji doðoše bijahu za se u polju. 013 1CH 019 010 I Joav vidjeæi namještenu vojsku prema sebi sprijed i sastrag, uze odabrane iz sve vojske Izrailjske, i namjesti ih prema Sircima. 013 1CH 019 011 A ostali narod predade Avisaju bratu svojemu; i namjestiše ih prema sinovima Amonovijem. 013 1CH 019 012 I reèe: ako Sirci budu jaèi od mene, doði mi u pomoæ; ako li sinovi Amonovi budu jaèi od tebe, ja æu tebi doæi u pomoæ. 013 1CH 019 013 Budi junak i držimo se junaèki za svoj narod i za gradove Boga svojega; a Gospod neka uèini što mu je drago. 013 1CH 019 014 Tada Joav i narod koji bijaše s njim primakoše se da udare na Sirce; ali oni pobjegoše ispred njih. 013 1CH 019 015 A sinovi Amonovi kad vidješe gdje pobjegoše Sirci, pobjegoše i oni ispred Avisaja brata njegova i uðoše u svoj grad. Potom se Joav vrati u Jerusalim. 013 1CH 019 016 Ali Sirci kad vidješe gdje ih nadbiše Izrailjci, poslaše poslanike te dovedoše Sirce ispreko rijeke; a Sofak vojvoda Adar-Ezerov iðaše pred njima. 013 1CH 019 017 Kad to javiše Davidu, on skupi sve Izrailjce, i prijeðe preko Jordana, i doðe k njima, i namjesti vojsku prema njima; a kad namjesti David vojsku prema njima, pobiše se s njim. 013 1CH 019 018 Ali pobjegoše Sirci ispred Izrailja, i pobi David Siraca sedam tisuæa kola i èetrdeset tisuæa pješaka, i Sofaka vojvodu pogubi. 013 1CH 019 019 I kad vidješe sluge Adar-Ezerove da ih razbi Izrailj, uèiniše mir s Davidom i služahu mu; i ne htješe više Sirci pomagati sinovima Amonovijem. 013 1CH 020 001 A kad proðe godina, u vrijeme kad carevi idu na vojsku, Joav izvede vojsku, te potiraše zemlju sinova Amonovijeh, i došavši opkoli Ravu; a David bješe ostao u Jerusalimu. I Joav osvoji Ravu i raskopa je. 013 1CH 020 002 I David uze caru njihovu s glave krunu, i naðe da poteže talanat zlata, i drago kamenje bješe u njoj; i metnuše je na glavu Davidu, i odnese iz grada plijen vrlo velik. 013 1CH 020 003 A narod što bijaše u njemu izvede i isijeèe ih pilama i gvozdenijem branama i sjekirama. I tako uèini David svijem gradovima sinova Amonovijeh. Potom se vrati David sa svijem narodom u Jerusalim. 013 1CH 020 004 A poslije toga nasta rat u Gezeru s Filistejima; tada Sivehaj Husaæanin ubi Sifaja koji bijaše roda divovskoga, i biše pokoreni. 013 1CH 020 005 Nasta opet rat s Filistejima, u kom Elhanan sin Jairov ubi Lamiju brata Golijata Getejina, kojemu kopljaèa bijaše kao vratilo. 013 1CH 020 006 I opet nasta rat u Gatu, gdje bijaše jedan èovjek vrlo visok, koji imaše po šest prsta, skupa dvadeset i èetiri; i on bijaše roda divovskoga. 013 1CH 020 007 I ružaše Izrailja, te ga ubi Jonatan sin Samaje brata Davidova. 013 1CH 020 008 Ti bijahu sinovi istoga diva iz Gata, i pogiboše od ruke Davidove i od ruke sluga njegovijeh. 013 1CH 021 001 Ali usta sotona na Izrailja i navrati Davida da izbroji Izrailja. 013 1CH 021 002 I reèe David Joavu i knezovima narodnijem: idite, izbrojte sinove Izrailjeve od Virsaveje dori do Dana, pa mi javite da znam koliko ih ima. 013 1CH 021 003 Ali Joav reèe: neka doda Gospod narodu svojemu koliko ga je sada još sto puta toliko; nijesu li, care gospodaru moj, svi sluge gospodaru mojemu? zašto traži to gospodar moj? zašto da bude na grijeh Izrailju? 013 1CH 021 004 Ali rijeè careva nadjaèa Joava. I tako otide Joav i obide svega Izrailja, pa se vrati u Jerusalim. 013 1CH 021 005 I dade Joav broj prepisanoga naroda Davidu; i bijaše svega naroda Izrailjeva tisuæa tisuæa i sto tisuæa ljudi koji mahahu maèem, a naroda Judina èetiri stotine i sedamdeset tisuæa ljudi koji mahahu maèem. 013 1CH 021 006 A plemena Levijeva i Venijaminova ne izbroji s njima, jer mrska bješe Joavu zapovijest careva. 013 1CH 021 007 A ne bješe mila Bogu ta stvar; zato udari Izrailja. 013 1CH 021 008 I David reèe Bogu: sagriješih veoma što to uradih; ali uzmi bezakonje sluge svojega, jer veoma ludo radih. 013 1CH 021 009 A Gospod reèe Gadu vidiocu Davidovu govoreæi: 013 1CH 021 010 Idi kaži Davidu i reci: ovako veli Gospod: troje ti dajem, izberi jedno da ti uèinim. 013 1CH 021 011 I doðe Gad k Davidu i reèe mu: tako veli Gospod, biraj: 013 1CH 021 012 Ili glad za tri godine, ili tri mjeseca da bježiš od neprijatelja svojih i maè neprijatelja tvojih da te stiže, ili tri dana maè Gospodnji i pomor da bude u zemlji i anðeo Gospodnji da ubija po svijem krajevima Izrailjevijem. Sada dakle gledaj što æu odgovoriti onomu koji me je poslao. 013 1CH 021 013 A David reèe Gadu: u tjeskobi sam ljutoj; ali neka zapadnem Gospodu u ruke, jer je veoma velika milost njegova; a ljudima da ne zapadnem u ruke. 013 1CH 021 014 I tako pusti Gospod pomor na Izrailja, te pade Izrailja sedamdeset tisuæa ljudi. 013 1CH 021 015 I posla Gospod anðela u Jerusalim da ga ubija; i kad ubijaše, pogleda Gospod i sažali mu se sa zla; i reèe anðelu koji ubijaše: dosta, spusti ruku svoju. A anðeo Gospodnji stajaše kod gumna Ornana Jevusejina, 013 1CH 021 016 A David podiže oèi svoje i vidje anðela Gospodnjega gdje stoji izmeðu zemlje i neba a u ruci mu go maè, kojim bješe zamahnuo na Jerusalim; i pade David i starješine nièice, obuèeni u kostrijet. 013 1CH 021 017 I reèe David Bogu: nijesam li ja zapovjedio da se izbroji narod? ja sam dakle zgriješio i zlo uèinio; a te ovce šta su uèinile? Gospode Bože moj, neka se ruka tvoja obrati na me i na dom oca mojega; ali ne na taj narod da ga potre. 013 1CH 021 018 Tada anðeo Gospodnji reèe Gadu da kaže Davidu da izide gore i naèini oltar Gospodu na gumnu Ornana Jevusejina. 013 1CH 021 019 I izide David po rijeèi Gadovoj, koju mu reèe u ime Gospodnje. 013 1CH 021 020 A Ornan okrenuv se ugleda anðela, i sakri se sa èetiri sina svoja. Jer Ornan vrsijaše pšenicu. 013 1CH 021 021 Utom doðe David do Ornana; i pogledav Ornan kad vidje Davida izide iz gumna i pokloni se Davidu licem do zemlje. 013 1CH 021 022 Tada reèe David Ornanu: daj mi to gumno da naèinim na njemu oltar Gospodu; za novce koliko vrijedi daj mi ga, da bi prestao pomor u narodu. 013 1CH 021 023 A Ornan reèe Davidu: uzmi i neka èini gospodar moj car što mu je drago; evo dajem i volove za žrtve paljenice, i kola za drva, i pšenicu za dar; sve to dajem. 013 1CH 021 024 A car David reèe Ornanu: ne, nego æu kupiti za novce šta vrijedi, jer neæu da prinesem Gospodu što je tvoje ni da prinesem žrtve paljenice poklonjene. 013 1CH 021 025 I dade David Ornanu za ono mjesto na mjeru šest stotina sikala zlata. 013 1CH 021 026 I ondje naèini David oltar Gospodu, i prinese žrtve paljenice i žrtve zahvalne; i prizva Gospoda, i usliši ga spustivši oganj s neba na oltar žrtve paljenice. 013 1CH 021 027 I zapovjedi Gospod anðelu, te vrati maè svoj u korice. 013 1CH 021 028 U ono vrijeme vidjev David da ga Gospod usliši na gumnu Ornana Jevusejina prinošaše žrtve ondje. 013 1CH 021 029 A šator Gospodnji, koji naèini Mojsije u pustinji, i oltar za žrtve paljenice bijaše u to vrijeme na visini u Gavaonu. 013 1CH 021 030 I David ne može iæi k njemu da traži Boga, jer se uplaši od maèa anðela Gospodnjega. 013 1CH 022 001 I reèe David: ovo je kuæa Gospoda Boga i ovo je oltar za žrtvu paljenicu Izrailju. 013 1CH 022 002 I zapovjedi David da se skupe inostranci koji bijahu u zemlji Izrailjevoj, i odredi kamenare da tešu kamen da se gradi dom Božji. 013 1CH 022 003 I gvožða mnogo za kline na krila vratima i na sastavke pripravi David, i mjedi mnogo bez mjere, 013 1CH 022 004 I drva kedrovijeh bez broja; jer dovožahu Sidonci i Tirci mnogo drva kedrovijeh Davidu. 013 1CH 022 005 Jer David govoraše: Solomun je sin moj dijete mlado, a dom koji treba zidati Gospodu treba da bude vrlo velik za slavu i diku po svijem zemljama; zato æu mu pripraviti što treba. I pripravi David mnoštvo prije smrti svoje. 013 1CH 022 006 Potom dozva sina svojega Solomuna i zapovjedi mu da sazida dom Gospodu Bogu Izrailjevu. 013 1CH 022 007 I reèe David Solomunu: sine! bio sam naumio da sazidam dom imenu Gospoda Boga svojega. 013 1CH 022 008 Ali mi doðe rijeè Gospodnja govoreæi: mnogo si krvi prolio i velike si ratove vodio; neæeš ti sazidati doma imenu mojemu, jer si mnogo krvi prolio na zemlju preda mnom. 013 1CH 022 009 Evo, rodiæe ti se sin, on æe biti miran èovjek i smiriæu ga od svijeh neprijatelja njegovijeh unaokolo; zato æe mu biti ime Solomun; i mir i pokoj daæu Izrailju za njegova vremena. 013 1CH 022 010 On æe sazidati dom imenu mojemu, i on æe mi biti sin, a ja njemu otac, i utvrdiæu prijesto carstva njegova nad Izrailjem dovijeka. 013 1CH 022 011 Zato, sine, Gospod æe biti s tobom, i biæeš sreæan, te æeš sazidati dom Gospoda Boga svojega kao što je govorio za te. 013 1CH 022 012 Samo da ti da Gospod razum i mudrost kad te postavi nad Izrailjem da držiš zakon Gospoda Boga svojega. 013 1CH 022 013 Tada æeš biti sreæan, ako uzdržiš i ustvoriš uredbe i zakone koje je zapovjedio Gospod preko Mojsija Izrailju. Budi slobodan i hrabar, ne boj se i ne plaši se. 013 1CH 022 014 I evo, u nevolji svojoj pripravio sam za dom Gospodnji sto tisuæa talanata zlata i tisuæu tisuæa talanata srebra; a mjedi i gvožða bez mjere, jer ga ima mnogo, takoðer i drva i kamena pripravio sam; a ti dodaj još. 013 1CH 022 015 A imaš i poslenika mnogo, kamenara i zidara i drvodjelja, i svakojakih ljudi vještijeh svakom poslu. 013 1CH 022 016 Ima zlata, srebra, i mjedi i gvožða bez mjere; nastani dakle i radi, i Gospod æe biti s tobom. 013 1CH 022 017 Potom zapovjedi David svijem knezovima Izrailjevijem da pomažu Solomunu sinu njegovu: 013 1CH 022 018 Nije li s vama Gospod Bog vaš, koji vam je dao mir otsvuda? jer je dao u ruke moje stanovnike ove zemlje, i zemlja je pokorena Gospodu i narodu njegovu. 013 1CH 022 019 Sada dakle upravite srce svoje i dušu svoju da tražite Gospoda Boga svojega; nastanite i zidajte svetinju Gospodu Bogu da unesete kovèeg zavjeta Gospodnjega i sveto posuðe Božije u dom koji æe se sazidati imenu Gospodnjemu. 013 1CH 023 001 I tako David star i sit života postavi Solomuna sina svojega carem nad Izrailjem. 013 1CH 023 002 I sabra sve knezove Izrailjeve i sveštenike i Levite. 013 1CH 023 003 I biše izbrojeni Leviti od trideset godina i više, i bješe ih na broj s glave na glavu trideset i osam tisuæa ljudi. 013 1CH 023 004 Izmeðu njih bijaše dvadeset i èetiri tisuæe odreðenijeh na posao u domu Gospodnjem, a šest tisuæa upravitelja i sudija; 013 1CH 023 005 A èetiri tisuæe vratara i èetiri tisuæe koji hvaljahu Gospoda uz oruða koja naèini za hvalu. 013 1CH 023 006 I razdijeli ih David u redove po sinovima Levijevim, Girsonu, Katu i Merariju. 013 1CH 023 007 Od Girsona bijahu: Ladan i Simej; 013 1CH 023 008 Sinovi Ladanovi: poglavar Jehilo i Zetam i Joilo, trojica; 013 1CH 023 009 Sinovi Simejevi: Selomit i Azilo i Haran, trojica. To su poglavari otaèkih porodica Ladanovijeh. 013 1CH 023 010 A sinovi Simejevi: Jat, Zina i Jeus i Verija, ta su èetvorica sinovi Simejevi. 013 1CH 023 011 A Jat bijaše poglavar, a Ziza drugi; a Jeus i Verija nemahu mnogo djece, zato se brojahu u jedan dom otaèki. 013 1CH 023 012 Sinovi Katovi: Amram, Isar, Hevron i Ozilo, èetvorica. 013 1CH 023 013 Sinovi Amramovi: Aron i Mojsije. Ali Aron bi odvojen da osveæuje svetinju nad svetinjama, on i sinovi njegovi dovijeka, da kade pred Gospodom, da mu služe i da blagosiljaju u ime njegovo dovijeka. 013 1CH 023 014 A sinovi Mojsija èovjeka Božijega broje se u pleme Levijevo. 013 1CH 023 015 Sinovi Mojsijevi: Girsom i Elijezer. 013 1CH 023 016 Sinovi Girsomovi: Sevuilo poglavar. 013 1CH 023 017 A sinovi Elijezerovi: Reavija poglavar. A nemaše Elijezer više sinova, nego se sinovi Reavijini umnožiše veoma. 013 1CH 023 018 Sinovi Isarovi: Selomit poglavar. 013 1CH 023 019 Sinovi Hevronovi: Jerija prvi, Amarija drugi, Jazilo treæi, i Jekameam èetvrti. 013 1CH 023 020 Sinovi Ozilovi: Miha prvi i Jesija drugi. 013 1CH 023 021 Sinovi Merarijevi: Malije i Musije. Sinovi Malijevi: Eleazar i Kis. 013 1CH 023 022 A Eleazar umrije i ne imaše sinova nego samo kæeri, i njima se oženiše sinovi Kisovi, braæa njihova. 013 1CH 023 023 Sinovi Musijevi: Malije i Eder i Jeremot, trojica. 013 1CH 023 024 To su sinovi Levijevi po otaèkim domovima svojim, poglavari domova otaèkih, koji biše izbrojeni po broju imena s glave na glavu, koji raðahu posao za službu u domu Gospodnjem, od dvadeset godina i više. 013 1CH 023 025 Jer David reèe: mir dade Gospod Bog Izrailjev narodu svojemu, i nastavaæe u Jerusalimu dovijeka. 013 1CH 023 026 I Leviti neæe više nositi šatora i posuða njegova za službu njegovu. 013 1CH 023 027 Jer po pošljednjoj naredbi Davidovoj biše izbrojeni sinovi Levijevi od dvadeset godina i više; 013 1CH 023 028 Jer odreðeni bijahu da pomažu sinovima Aronovijem u službi u domu Gospodnjem u trijemovima i u klijetima, i da èiste sve svete stvari i da rade oko službe u domu Gospodnjem, 013 1CH 023 029 I oko hljebova postavljenijeh, i oko bijeloga brašna za dar i oko kolaèa prijesnijeh i oko tavica, i oko svega što se prži, i oko svake mjere, 013 1CH 023 030 I da stoje jutrom i hvale i slave Gospoda, i tako veèerom, 013 1CH 023 031 I kad se god prinose žrtve paljenice Gospodu, u subote, i na mladine i praznike, u broju po redu svom svagda pred Gospodom, 013 1CH 023 032 I da rade što treba raditi u šatoru od sastanka i u svetinji, i za sinove Aronove, braæu svoju, u službi u domu Gospodnjem. 013 1CH 024 001 A meðu sinovima Aronovijem ovi su redovi: sinovi Aronovi bjehu Nadav i Avijud, Eleazar i Itamar. 013 1CH 024 002 Ali Nadav i Avijud umriješe prije oca svojega i nemahu djece; zato biše sveštenici Eleazar i Itamar. 013 1CH 024 003 I razdijeli ih David: Sadoka, koji bijaše od sinova Eleazarovijeh, i Ahimeleha, koji bijaše od sinova Itamarovijeh, po redu njihovu u službi njihovoj. 013 1CH 024 004 I naðe se sinova Eleazarovijeh više poglavica nego sinova Itamarovijeh, kad ih razdijeliše: od sinova Eleazarovijeh bijaše poglavica po domovima otaèkim šesnaest, a od sinova Itamarovijeh osam po domovima otaèkim. 013 1CH 024 005 I biše razdijeljeni ždrijebom i jedan i drugi; jer poglavari u svetinji i poglavari pred Bogom bijahu i od sinova Eleazarovijeh i od sinova Itamarovijeh. 013 1CH 024 006 I popisa ih Semaja sin Natanailov pisar od plemena Levijeva pred carem i knezovima i Sadokom sveštenikom i Ahimelehom sinom Avijatarovijem i pred poglavarima porodica otaèkih meðu sveštenicima i Levitima, jedan dom otaèki uzevši za Eleazara a jedan za Itamara. 013 1CH 024 007 I pade prvi ždrijeb na Jojariva, drugi na Jedaju, 013 1CH 024 008 Treæi na Harima, èetvrti na Seorima, 013 1CH 024 009 Peti na Malhiju, šesti na Mejamina, 013 1CH 024 010 Sedmi na Akosa, osmi na Aviju, 013 1CH 024 011 Deveti na Isuja, deseti na Sehaniju, 013 1CH 024 012 Jedanaesti na Elijasiva, dvanaesti na Jakima, 013 1CH 024 013 Trinaesti na Ufu, èetrnaesti na Jesevava, 013 1CH 024 014 Petnaesti na Vilgu, šesnaesti na Imira, 013 1CH 024 015 Sedamnaesti na Ezira, osamnaesti na Afisisa, 013 1CH 024 016 Devetnaesti na Petaju, dvadeseti na Jezekila, 013 1CH 024 017 Dvadeset prvi na Jahina, dvadeset drugi na Gamula, 013 1CH 024 018 Dvadeset treæi na Delaju, dvadeset èetvrti na Maziju. 013 1CH 024 019 To je red njihov za službu njihovu, kojim idu u dom Gospodnji na posao svoj po naredbi Arona oca svojega, kako mu bješe zapovjedio Gospod Bog Izrailjev. 013 1CH 024 020 A od ostalijeh sinova Levijevih bijaše od sinova Amramovijeh Suvailo; od sinova Suvailovijeh Jedaja, 013 1CH 024 021 Od Reavije, od sinova Reavijinih poglavar Jesija; 013 1CH 024 022 Od sinova Isarovijeh Selomot, od sinova Selomotovijeh Jat; 013 1CH 024 023 A od sinova Jerijinih Amarija drugi, Jazilo treæi, Jekameam èetvrti; 013 1CH 024 024 Od sinova Uzilovijeh Miha; od sinova Mišinijeh Samir; 013 1CH 024 025 Brat Mišin Jesija; od sinova Jesijinih Zaharija. 013 1CH 024 026 Sinovi Merarijevi: Malije i Musije; od sinova Jazijinih Veno. 013 1CH 024 027 Sinovi Merarijevi od Jazije: Veno i Soam i Zahur i Ivrije; 013 1CH 024 028 Od Malija Eleazar, koji nemaše sinova; 013 1CH 024 029 Od Kisa, od sinova Kisovijeh: Jerameilo; 013 1CH 024 030 I od sinova Musijevih Malije i Eder i Jerimot. To bijahu sinovi Levitski po domovima otaca svojih. 013 1CH 024 031 I oni bacaše ždrijeb prema braæi svojoj, sinovima Aronovijem, pred Davidom i Sadokom i Ahimelehom i poglavarima domova otaèkih meðu sveštenicima i Levitima, od domova otaèkih svaki poglavar prema bratu svojemu mlaðemu. 013 1CH 025 001 I odvoji David s vojvodama za službu sinove Asafove i Emanove i Jedutunove, koji æe prorokovati uz gusle i psaltire i kimvale; i biše izmeðu njih izbrojeni ljudi za posao u svojoj službi: 013 1CH 025 002 Od sinova Asafovijeh: Zahur i Josif i Netanija i Asarila, sinovi Asafovi, pod rukom Asafa, koji prorokovaše po naredbi carevoj; 013 1CH 025 003 Od Jedutuna: šest sinova Jedutunovijeh: Gedalija i Sorije i Jesaija, Asavija i Matatija i Simej pod rukom oca svojega Jedutuna, koji prorokovaše uz gusle hvaleæi i slaveæi Gospoda; 013 1CH 025 004 Od Emana: sinovi Emanovi: Vukija, Matanija, Ozilo, Sevuilo i Jerimot, Ananija i Ananije, Elijata, Gidaltija i Romamti-Ezer, Josvekasa, Malotije, Otir i Maziot. 013 1CH 025 005 Ti svi bijahu sinovi Emana vidioca careva u rijeèima Božijim da se uzvišuje rog; jer Bog dade Emanu èetrnaest sinova i tri kæeri. 013 1CH 025 006 Svi oni bijahu pod rukom oca svojega pjevajuæi u domu Gospodnjem uz kimvale i psaltire i gusle za službu u domu Božijem, kako car nareðivaše Asafu i Jedutunu i Emanu. 013 1CH 025 007 I bješe ih na broj s braæom njihovom obuèenom pjesmama Gospodnjim, dvjesta i osamdeset i osam, samijeh vještaka. 013 1CH 025 008 I baciše ždrijeb za službu svoju, mali kao veliki, uèitelj kao uèenik; 013 1CH 025 009 I pade prvi ždrijeb za Asafa na Josifa, drugi na Gedaliju s braæom i sinovima njegovijem, njih dvanaest; 013 1CH 025 010 Treæi na Zahura, sinove njegove i braæu njegovu, njih dvanaest; 013 1CH 025 011 Èetvrti na Iserija, sinove njegove i braæu njegovu, njih dvanaest; 013 1CH 025 012 Peti na Netaniju, sinove njegove i braæu njegovu, njih dvanaest; 013 1CH 025 013 Šesti na Vukiju, sinove njegove i braæu njegovu, njih dvanaest; 013 1CH 025 014 Sedmi na Jesarilu, sinove njegove i braæu njegovu, njih dvanaest; 013 1CH 025 015 Osmi na Jesaiju, sinove njegove i braæu njegovu, njih dvanaest; 013 1CH 025 016 Deveti na Mataniju, sinove njegove i braæu njegovu, njih dvanaest; 013 1CH 025 017 Deseti na Simeja, sinove njegove i braæu njegovu, njih dvanaest; 013 1CH 025 018 Jedanaesti na Azareila, sinove njegove i braæu njegovu, njih dvanaest; 013 1CH 025 019 Dvanaesti na Asaviju, sinove njegove i braæu njegovu, njih dvanaest; 013 1CH 025 020 Trinaesti na Savuila, sinove njegove i braæu njegovu, njih dvanaest; 013 1CH 025 021 Èetrnaesti na Matatiju, sinove njegove i braæu njegovu, njih dvanaest; 013 1CH 025 022 Petnaesti na Jeremota, sinove njegove i braæu njegovu, njih dvanaest; 013 1CH 025 023 Šesnaesti na Ananiju, sinove njegove i braæu njegovu, njih dvanaest; 013 1CH 025 024 Sedamnaesti na Josvekasu, sinove njegove i braæu njegovu, njih dvanaest; 013 1CH 025 025 Osamnaesti na Ananija, sinove njegove i braæu njegovu, njih dvanaest; 013 1CH 025 026 Devetnaesti na Malotija, sinove njegove i braæu njegovu, njih dvanaest; 013 1CH 025 027 Dvadeseti na Elijatu, sinove njegove i braæu njegovu, njih dvanaest; 013 1CH 025 028 Dvadeset prvi na Otira, sinove njegove i braæu njegovu, njih dvanaest; 013 1CH 025 029 Dvadeset drugi na Gidaltiju, sinove njegove i braæu njegovu, njih dvanaest; 013 1CH 025 030 Dvadeset treæi na Maziota, sinove njegove i braæu njegovu, njih dvanaest; 013 1CH 025 031 Dvadeset èetvrti na Romamti-Ezera, sinove njegove i braæu njegovu, njih dvanaest. 013 1CH 026 001 A redovi vratarski bijahu: od sinova Korejevih bijaše Meselemija sin Korejev izmeðu sinova Asafovijeh; 013 1CH 026 002 A sinovi Meselemijini: Zaharija prvenac, Jediailo drugi, Zevadija treæi, Jatnilo èetvrti, 013 1CH 026 003 Elam peti, Joanan šesti, Elioinaj sedmi; 013 1CH 026 004 I Ovid-Edomovi sinovi: Semaja prvenac, Jozavad drugi, Joah treæi i Sahar èetvrti i Natanailo peti, 013 1CH 026 005 Amilo šesti, Isahar sedmi, Feultaj osmi; jer ga blagoslovi Bog. 013 1CH 026 006 I Semaji sinu njegovu rodiše se sinovi, koji starješovahu u domu oca svojega, jer bijahu dobri junaci. 013 1CH 026 007 Sinovi Semajini: Gotnije i Rafailo i Ovid i Elzavad braæa njegova, hrabri ljudi, Eliuj i Semahija. 013 1CH 026 008 Svi ovi bijahu od sinova Ovid-Edomovijeh, i oni i sinovi njihovi i braæa njihova, svi hrabri ljudi, krjepki za službu, bijaše ih šezdeset i dva od Ovid-Edoma. 013 1CH 026 009 A Meselemijinih sinova i braæe, hrabrijeh ljudi, bijaše osamnaest. 013 1CH 026 010 A Osini sinovi, od sinova Merarijevih: Simrije poglavar, premda ne bješe prvenac, ali ga otac postavi poglavarem; 013 1CH 026 011 Helkija drugi, Tevalija treæi, Zaharija èetvrti; svijeh sinova i braæe Osine bijaše trinaest. 013 1CH 026 012 Od njih bijahu redovi vratarski po poglavarima da èuvaju stražu naizmjence s braæom svojom služeæi u domu Gospodnjem. 013 1CH 026 013 Jer metaše ždrijeb za maloga kao i za velikoga po domovima svojih otaca, za svaka vrata. 013 1CH 026 014 I pade ždrijeb na istok Selimiji; a Zahariji sinu njegovu, mudromu savjetniku, kad baciše ždrijeb, pade mu ždrijeb na sjever; 013 1CH 026 015 A Ovid-Edomu na jug, a sinovima njegovijem na riznicu; 013 1CH 026 016 Sufimu i Osi na zapad s vratima Salehetskim na putu koji ide gore; straža bješe prema straži: 013 1CH 026 017 S istoka šest Levita; sa sjevera èetiri na dan; s juga na dan èetiri; a kod riznice po dva; 013 1CH 026 018 Na Parvaru sa zapada èetiri na putu, dva kod Parvara. 013 1CH 026 019 To su redovi vratarski meðu sinovima Korejevim i sinovima Merarijevim. 013 1CH 026 020 I ovi još bijahu Leviti: Ahija nad blagom doma Božijega, nad blagom od posveæenijeh stvari. 013 1CH 026 021 Od sinova Ladanovijeh izmeðu sinova Girsonovijeh od Ladana, izmeðu glavara domova otaèkih od Ladana sina Girsonova bijaše Jehilo, 013 1CH 026 022 Sinovi Jehilovi: Zetam i Joilo brat mu bijahu nad blagom doma Gospodnjega; 013 1CH 026 023 Od sinova Amramovijeh, Isarovijeh, Hevronovijeh, Ozilovijeh, 013 1CH 026 024 Bijaše Sevuilo sin Girsona sina Mojsijeva starješina nad blagom. 013 1CH 026 025 A braæa njegova od Elijezera: Reavija sin mu, a njegov sin Jesaija, a njegov sin Joram, a njegov sin Zihrije, a njegov sin Selomit; 013 1CH 026 026 Ovaj Selomit i braæa njegova bijahu nad svijem blagom od posveæenijeh stvari, koje posveti car David i poglavari domova otaèkih i tisuænici i stotinici i vojvode; 013 1CH 026 027 Od ratova i od plijena posvetiše da se opravi dom Gospodnji; 013 1CH 026 028 I što god bješe posvetio Samuilo vidjelac i Saul sin Kisov i Avenir sin Nirov i Joav sin Serujin; ko god posveæivaše, davaše u ruke Selomitu i braæi njegovoj. 013 1CH 026 029 Od sinova Isarovijeh: Henanija i sinovi njegovi bijahu nad spoljašnjim poslovima u Izrailju, upravitelji i sudije. 013 1CH 026 030 Od sinova Hevronovijeh Asavija i braæa njegova, tisuæa i sedam stotina hrabrijeh ljudi, bijahu nad Izrailjem s ovu stranu Jordana na istoku za svaki posao Gospodnji i za službu carsku. 013 1CH 026 031 Izmeðu sinova Hevronovijeh bijaše Jerija poglavar sinovima Hevronovijem po porodicama njihovijem i domovima otaèkim. Èetrdesete godine carovanja Davidova potražiše ih i naðoše meðu njima hrabrijeh junaka u Jaziru Galadskom. 013 1CH 026 032 I braæe njegove, hrabrijeh ljudi, bijaše dvije tisuæe i sedam stotina glavara u domovima otaèkim; i postavi ih car David nad sinovima Ruvimovijem i Gadovijem i polovinom plemena Manasijina za sve poslove Božije i carske. 013 1CH 027 001 A sinovi Izrailjevi po svom broju, glavari domova otaèkih, tisuænici i stotinici i upravitelji njihovi, služahu caru u svakom poslu u redovima, koji dolažahu i odlažahu od mjeseca do mjeseca, svakoga mjeseca u godini; a u svakom redu bijaše ih dvadeset i èetiri tisuæe. 013 1CH 027 002 Nad prvijem redom prvoga mjeseca bijaše Jasoveam sin Zavdilov, i u njegovu redu bijaše dvadeset i èetiri tisuæe. 013 1CH 027 003 Od sinova Faresovijeh bijaše poglavar nad svijem starješinama u vojsci prvoga mjeseca. 013 1CH 027 004 A nad redom drugoga mjeseca bijaše Dodaj Ahošanin, i vojvoda u njegovu redu bješe Miklot; i u njegovu redu bješe dvadeset i èetiri tisuæe. 013 1CH 027 005 Treæi vojvoda treæega mjeseca bješe Venaja sin Jodaja sveštenika, poglavar; i u njegovu redu bješe dvadeset i èetiri tisuæe. 013 1CH 027 006 Ovaj Venaja bješe junak meðu tridesetoricom i nad tridesetoricom; i nad redom njegovijem bješe Amizavad sin mu. 013 1CH 027 007 Èetvrti, èetvrtoga mjeseca Asailo brat Joavov, i za njim Zevadija sin mu; i u redu njegovu bješe dvadeset i èetiri tisuæe. 013 1CH 027 008 Peti, petoga mjeseca, poglavar Samut Jezrajanin, i u njegovu redu bješe dvadeset i èetiri tisuæe. 013 1CH 027 009 Šesti, šestoga mjeseca, Ira sin Ikisov Tekojanin, i u njegovu redu bješe dvadeset i èetiri tisuæe. 013 1CH 027 010 Sedmi, sedmoga mjeseca, Helis Felonjanin od sinova Jefremovijeh, i u njegovu redu bješe dvadeset i èetiri tisuæe. 013 1CH 027 011 Osmi, osmoga mjeseca, Sivehaj Husaæanin od sinova Zarinijeh, i u njegovu redu bješe dvadeset i èetiri tisuæe. 013 1CH 027 012 Deveti, devetoga mjeseca, Avijezer Anatoæanin od sinova Venijaminovih, i u njegovu redu bješe dvadeset i èetiri tisuæe. 013 1CH 027 013 Deseti, desetoga mjeseca, Maraj Netofaæanin od sinova Zarinijeh, i u njegovu redu bješe dvadeset i èetiri tisuæe. 013 1CH 027 014 Jedanaesti, jedanaestoga mjeseca, Venaja Faratonjanin od sinova Jefremovijeh, i u njegovu redu bješe dvadeset i èetiri tisuæe. 013 1CH 027 015 Dvanaesti, dvanaestoga mjeseca, Heldaj Netofaæanin od Gotonila, i u njegovu redu bješe dvadeset i èetiri tisuæe. 013 1CH 027 016 A nad plemenima Izrailjevijem bijahu: nad plemenom Ruvimovijem knez Elijezer sin Zihrijev; nad Simeunovijem Sefatija sin Mašin; 013 1CH 027 017 Nad Levijevim Asavija sin Kemuilov; nad Aronovijem Sadok; 013 1CH 027 018 Nad Judinijem Eliuj od braæe Davidove; nad Isaharovijem Amrije sin Mihailov; 013 1CH 027 019 Nad Zavulonovijem Ismaja sin Ovadijin; nad Neftalimovim Jerimot sin Azrilov; 013 1CH 027 020 Nad sinovima Jefremovijem Isus sin Azazijev; nad polovinom plemena Manasijina Joilo sin Fedajin; 013 1CH 027 021 Nad drugom polovinom plemena Manasijina u Galadu Ido sin Zaharijin; nad Venijaminovim Jasilo sin Avenirov; 013 1CH 027 022 Nad Danovijem Azareilo sin Jeroamov. To bijahu knezovi plemena Izrailjevijeh. 013 1CH 027 023 A ne izbroji David onijeh koji imahu manje od dvadeset godina, jer Gospod bješe rekao da æe umnožiti sinove Izrailjeve kao zvijezde nebeske. 013 1CH 027 024 Joav sin Serujin poèe brojiti, ali ne dovrši; jer doðe gnjev Božji za to na Izrailja; zato taj broj ne doðe u knjigu o caru Davidu. 013 1CH 027 025 Nad blagom carevijem bijaše Azmavet sin Adilov, a nad blagom po zemlji, po gradovima i po selima i po kulama Jonatan sin Ozijin. 013 1CH 027 026 A nad ratarima, koji raðahu zemlju, bijaše Ezrije sin Heluvov; 013 1CH 027 027 A nad vinogradarima Simej Ramaæanin; a nad rodom vinogradskim i nad pivnicama Zavdije Sifmejin; 013 1CH 027 028 A nad maslinama i smokvama po poljima Val-Anan Gederanin; a nad uljem Joas; 013 1CH 027 029 Nad govedima što pasijahu u Saronu Sitraj Saronjanin, a nad govedima po dolinama Safat Adlajev; 013 1CH 027 030 Nad kamilama Ovil Ismailjac; nad magarcima Jedaja Meronoæanin; 013 1CH 027 031 A nad ovcama Jaziz Agarejin. Svi ovi bijahu nastojnici nad blagom cara Davida. 013 1CH 027 032 A Jonatan stric Davidov bijaše savjetnik, mudar èovjek i književnik; on i Jehilo sin Ahmonijev bijahu sa sinovima carevijem. 013 1CH 027 033 I Ahitofel bijaše savjetnik carev, i Husaj Arhijanin prijatelj carev. 013 1CH 027 034 A poslije Ahitofela bijaše Jodaj sin Venajin i Avijatar, a vojvoda carev bješe Joav. 013 1CH 028 001 I David sabra u Jerusalim sve poglavare Izrailjeve, poglavare plemenske i poglavare od redova koji služahu caru, i tisuænike i stotinike, i koji bijahu nad svijem blagom i stokom carevom, i sinove svoje i dvorane i junake i sve ljude hrabre, 013 1CH 028 002 I ustavši car David na noge reèe: èujte me, braæo moja i narode moj! ja bijah naumio da sazidam dom gdje bi poèivao kovèeg Gospodnji i da bude podnožje nogama Boga našega, i pripravih što treba za zidanje. 013 1CH 028 003 Ali mi Bog reèe: neæeš sazidati doma imenu mojemu, jer si ratnik i krv si proljevao. 013 1CH 028 004 Ali Gospod Bog Izrailjev izabra me iz svega doma oca mojega da budem car nad Izrailjem dovijeka; jer Judu izabra za voða, i iz doma Judina dom oca mojega; i izmeðu sinova oca mojega bi mu volja da mene postavi carem nad svijem Izrailjem. 013 1CH 028 005 A tako izmeðu svijeh sinova mojih jer mnogo sinova dade mi Gospod) izabra Solomuna sina mojega da sjedi na prijestolu carstva Gospodnjega nad Izrailjem. 013 1CH 028 006 I reèe mi: Solomun sin tvoj sazidaæe moj dom i trijemove moje; jer njega izabrah sebi za sina, i ja æu mu biti otac. 013 1CH 028 007 I utvrdiæu carstvo njegovo dovijeka, ako bude postojan da izvršuje zapovijesti moje i zakone moje kao danas. 013 1CH 028 008 Sada dakle pred svijem Izrailjem, zborom Gospodnjim, i da èuje Bog naš, kažem vam: držite i tražite sve zapovijesti Gospoda Boga svojega, da biste držali ovu dobru zemlju i ostavili je u našljedstvo sinovima svojim nakon sebe dovijeka. 013 1CH 028 009 A ti, Solomune sine, znaj Boga oca svojega, i služi mu cijelim srcem i dušom dragovoljnom; jer sva srca ispituje Gospod i svaku pomisao zna; ako ga ustražiš, naæi æeš ga; ako li ga ostaviš, odbaciæe te zasvagda. 013 1CH 028 010 Vidi sada da te je Gospod izabrao da sazidaš dom za svetinju; budi hrabar i radi. 013 1CH 028 011 Tada predade David Solomunu sinu svojemu sliku od trijema i od kuæa njegovijeh, i od riznica i od soba i od klijeti unutrašnjih, i od mjesta za zaklopac oèišæenja, 013 1CH 028 012 I sliku od svega što bješe smislio za trijemove doma Gospodnjega i za sve klijeti unaokolo i za riznicu doma Božijega i za riznicu od svetijeh stvari, 013 1CH 028 013 I za redove sveštenièke i Levitske i za svaki posao u službi u domu Gospodnjem i za sve posuðe u domu Gospodnjem; 013 1CH 028 014 Zlato pod mjeru za sudove zlatne za svaku službu, i srebro za sve sudove srebrne pod mjeru, za sve sudove za svaku službu; 013 1CH 028 015 Pod mjeru za svijetnjake zlatne i žiške zlatne, po težini svakoga svijetnjaka i žižaka njegovijeh, i za svijetnjake srebrne po težini svakoga svijetnjaka i žižaka njegovijeh, prema potrebi svakoga svijetnjaka; 013 1CH 028 016 I zlata pod mjeru za stolove na kojima æe stajati hljebovi postavljeni, za svaki sto; i srebra za stolove srebrne; 013 1CH 028 017 I za viljuške i za kotliæe i za zdjele zlata èistoga, i za zlatne èaše pod mjeru, za svaku èašu, i za srebrne èaše srebra pod mjeru za svaku; 013 1CH 028 018 I za oltar kadioni èistoga zlata pod mjeru; i sliku od kola zlatnijeh heruvima, koji æe raširivši krila zaklanjati kovèeg zavjeta Gospodnjega. 013 1CH 028 019 To mi je sve došlo pisano rukom Gospodnjom da bih znao sve kako što treba uraditi. 013 1CH 028 020 I tako reèe David Solomunu sinu svojemu: budi slobodan i hrabar, i radi, ne boj se i ne plaši se, jer æe Gospod Bog, Bog moj, biti s tobom, neæe te ostaviti niti æe otstupiti od tebe, dokle ne svršiš sav posao za službu u domu Gospodnjem. 013 1CH 028 021 A evo redovi sveštenièki i Levitski za svaku službu u domu Božijem; i imaš uza se za svaki posao ljudi dragovoljnijeh i vještijeh svakom poslu, i poglavare i sav narod za svaku zapovijest svoju. 013 1CH 029 001 Potom reèe car David svemu zboru: jednoga Solomuna sina mojega izabrao je Gospod, mlado dijete, a ovo je velik posao; jer neæe biti èovjeku taj dvor nego Gospodu Bogu. 013 1CH 029 002 Ja koliko mogoh pripravih za dom Boga svojega zlata za stvari zlatne, srebra za srebrne, mjedi za mjedene, gvožða za gvozdene, i drva za drvene, kamenja onihova, i kamenja za ukivanje, i kamenja za nakit i za vez, i svakojakoga dragoga kamenja, i kamena mramora izobila. 013 1CH 029 003 I još iz ljubavi k domu Boga svojega, što imam svoga zlata i srebra, osim svega što sam pripravio za dom sveti, dajem i to na dom Boga svojega: 013 1CH 029 004 Tri tisuæe talanata zlata Ofirskoga, i sedam tisuæa talanata èistoga srebra, da se oblože zidovi domovima. 013 1CH 029 005 Zlato za zlatne stvari, a srebro za srebrne i za svako djelo ruku umjetnièkih. A bi li jošte ko htio dragovoljno što danas priložiti Gospodu? 013 1CH 029 006 Tada dragovoljno priložiše knezovi domova otaèkih i knezovi plemena Izrailjevijeh i tisuænici i stotinici i knezovi nad poslovima carskim. 013 1CH 029 007 I dadoše za službu u domu Božijem zlata pet tisuæa talanata i deset tisuæa zlatica, i srebra deset tisuæa talanata, i mjedi osamnaest tisuæa talanata, i gvožða sto tisuæa talanata. 013 1CH 029 008 I kamenja u koga god bijaše svi dadoše u riznicu doma Gospodnjega u ruke Jehila od sinova Girsonovijeh. 013 1CH 029 009 I radovaše se narod što dragovoljno prilagahu, jer prilagahu cijelijem srcem Gospodu; i car se David radovaše veoma. 013 1CH 029 010 Potom David blagoslovi Gospoda pred svijem zborom, i reèe David: blagosloven si Gospode Bože Izrailja oca našega od vijeka do vijeka. 013 1CH 029 011 Tvoje je, Gospode, velièanstvo i sila i slava i vjeènost i èast, i sve što je na nebu i na zemlji; tvoje je, Gospode, carstvo, i ti si uzvišen svrh svega poglavar; 013 1CH 029 012 Bogatstvo i slava od tebe je, i ti vladaš svijem, i u tvojoj je ruci moæ i sila, i u tvojoj je ruci uzvisiti i ukrijepiti sve. 013 1CH 029 013 Sada dakle, Bože naš, hvalimo te i slavimo ime tvoje slavno. 013 1CH 029 014 Jer ko sam ja i šta je moj narod da bi smo mogli ovoliko prinijeti tebi dragovoljno? jer je od tebe sve, i iz tvojih ruku primivši dasmo ti. 013 1CH 029 015 Jer smo došljaci pred tobom i gosti kao svi oci naši; dani su naši na zemlji kao sjen i nema stajanja. 013 1CH 029 016 Gospode Bože naš, sve ovo blago što ti pripravismo za graðenje doma imenu tvojemu svetome, iz tvoje je ruke, i sve je tvoje. 013 1CH 029 017 Ali znam, Bože moj, da ti ispituješ srca i što je pravo hoæeš; ja pravijem srcem dragovoljno prinesoh sve ovo, i s radošæu vidjeh narod tvoj koji je ovdje kako ti dragovoljno prinosi. 013 1CH 029 018 Gospode Bože Avrama, Isaka i Izrailja, otaca naših, saèuvaj dovijeka ovu volju i pomisao srdaènu naroda svojega, i upravljaj srce njihovo k sebi. 013 1CH 029 019 I Solomunu sinu mojemu podaj srce pravo da bi držao zapovijesti tvoje, svjedoèanstva tvoja i uredbe tvoje, i da bi otvorio sve i da bi sazidao dvor ovaj za koji sam pripravio. 013 1CH 029 020 Potom reèe David svemu zboru: blagoslovite sada Gospoda Boga svojega. I sav zbor blagoslovi Gospoda Boga otaca svojih, i savivši se pokloniše se Gospodu i caru. 013 1CH 029 021 I prinesoše Gospodu žrtve, i prinesoše Gospodu žrtve paljenice sjutradan: tisuæu volova, tisuæu ovnova, tisuæu jaganjaca s naljevima njihovijem, i drugih žrtava mnogo za sav narod. 013 1CH 029 022 I jedoše i piše pred Gospodom onaj dan veseleæi se veoma. I postaviše drugom Solomuna sina Davidova carem, i pomazaše ga Gospodu za voða a Sadoka za sveštenika. 013 1CH 029 023 I tako sjede Solomun na prijesto Gospodnji da caruje mjesto Davida oca svojega, i bijaše sreæan, i slušaše ga sav Izrailj. 013 1CH 029 024 I svi knezovi i junaci i svi sinovi cara Davida dadoše ruke da æe biti pokorni caru Solomunu. 013 1CH 029 025 I Gospod uzvisi veoma Solomuna pred svijem Izrailjem i dade mu slavu carsku kakve nijedan car prije njega nije imao u Izrailju. 013 1CH 029 026 Tako David sin Jesejev carova nad svijem Izrailjem. 013 1CH 029 027 A vremena za koje carova nad Izrailjem bijaše èetrdeset godina: a u Hevronu carova sedam godina, a u Jerusalimu carova trideset i tri godine. 013 1CH 029 028 I umrije u dobroj starosti, sit života, bogatstva i slave; i zacari se Solomun sin njegov na njegovo mjesto. 013 1CH 029 029 A djela cara Davida prva i pošljednja eno su zapisana u knjizi Samuila vidioca i u knjizi Natana proroka i u knjizi Gada vidioca, 013 1CH 029 030 Sa svijem carovanjem njegovijem i silom njegovom i s vremenima koja proðoše preko njega i Izrailja i svijeh carevina zemaljskih. # # BOOK 014 2CH 2 Chronicles 2 Dnevnika 014 2CH 001 001 I Solomun sin Davidov utvrdi se u carstvu svom, i Gospod Bog njegov bješe s njim, i uzvisi ga veoma. 014 2CH 001 002 I Solomun reèe svemu Izrailju, tisuænicima i stotinicima i sudijama i svijem knezovima svega Izrailja, glavarima domova otaèkih, 014 2CH 001 003 Te otidoše, Solomun i sav zbor s njim, na visinu koja bijaše u Gavaonu; jer ondje bijaše šator od sastanka Božijega, koji naèini Mojsije sluga Gospodnji u pustinji. 014 2CH 001 004 A kovèeg Božji bješe prenio David iz Kirijat-Jarima na mjesto koje mu spremi David; jer mu razape šator u Jerusalimu. 014 2CH 001 005 I oltar mjedeni koji naèini Veseleilo, sin Urija sina Orova, bijaše ondje pred šatorom Gospodnjim. I potraži ga Solomun i sav zbor. 014 2CH 001 006 I prinese Solomun ondje pred Gospodom na oltaru mjedenom, koji bijaše pred šatorom od sastanka, prinese na njemu tisuæu žrtava paljenica. 014 2CH 001 007 Onu noæ javi se Bog Solomunu i reèe mu: išti šta hoæeš da ti dam. 014 2CH 001 008 A Solomun reèe Bogu: ti si uèinio veliku milost Davidu ocu mojemu i postavio si mene carem na njegovo mjesto. 014 2CH 001 009 Neka dakle, Gospode Bože, bude tvrda rijeè tvoja, koju si rekao Davidu ocu mojemu, jer si me postavio carem nad narodom kojega ima mnogo kao praha na zemlji. 014 2CH 001 010 Zato daj mi mudrost i znanje da polazim pred narodom ovijem i dolazim, jer ko može suditi narodu tvojemu tako velikomu? 014 2CH 001 011 Tada reèe Bog Solomunu: što ti je to u srcu, a ne išteš bogatstva, blaga ni slave, ni duša nenavidnika svojih, niti išteš duga života, nego išteš mudrosti i znanja da možeš suditi narodu mojemu, nad kojim te postavih carem, 014 2CH 001 012 Mudrost i znanje daje ti se; a daæu ti i bogatstva i slave, kakove nijesu imali carevi prije tebe niti æe poslije tebe imati. 014 2CH 001 013 I vrati se Solomun s visine koja bijaše u Gavaonu ispred šatora od sastanka u Jerusalim, i carovaše nad Izrailjem. 014 2CH 001 014 I nakupi Solomun kola i konjika, i imaše tisuæu i èetiri stotine kola i dvanaest tisuæa konjika, koje namjesti po gradovima gdje mu bijahu kola i kod sebe u Jerusalimu. 014 2CH 001 015 I uèini car te bijaše u Jerusalimu srebra i zlata kao kamena, a kedrovijeh drva kao divljih smokava koje rastu po polju, tako mnogo. 014 2CH 001 016 I dovoðahu Solomunu konje iz Misira i svakojaki trg, jer trgovci carevi uzimahu svakojaki trg za cijenu. 014 2CH 001 017 I odlažahu, te dogonjahu iz Misira kola po šest stotina sikala srebra, a konje po sto pedeset; i tako svi carevi Hetejski i carevi Sirski preko njih dobivahu. 014 2CH 002 001 I naumi Solomun da zida dom imenu Gospodnjemu i dom carski sebi. 014 2CH 002 002 I odbroji Solomun sedamdeset tisuæa nosilaca i osamdeset tisuæa koji æe tesati u gori, i tri tisuæe i šest stotina nastojnika nad njima. 014 2CH 002 003 I posla Solomun ka Hiramu caru Tirskom i poruèi mu: kako si èinio Davidu ocu mojemu i slao mu drva kedrovijeh da zida sebi kuæu gdje æe sjedjeti, uèini tako i meni. 014 2CH 002 004 Evo rad sam zidati dom imenu Gospoda Boga svojega da mu ga posvetim da se kadi pred njim kadom mirisnijem i da se postavljaju hljebovi vazda i da se prinose žrtve paljenice jutrom i veèerom, i u subote i na mladine i na praznike Gospoda Boga našega, što treba da biva u Izrailju dovijeka. 014 2CH 002 005 A dom koji æu zidati biæe velik, jer je Bog naš veæi od svijeh bogova. 014 2CH 002 006 A ko bi mogao njemu sazidati dom kad ga nebo i nebesa nad nebesima ne mogu obuhvatiti? i ko sam ja da mu sazidam dom? nego samo da se kadi pred njim. 014 2CH 002 007 Tako sada pošlji mi èovjeka vješta, koji umije raditi od zlata i od srebra i od mjedi i od gvožða i od skerleta i od crvca i od porfire, i koji zna rezati, da radi s umjetnicima koje imam kod sebe u Judeji i u Jerusalimu, koje je dobavio David otac moj. 014 2CH 002 008 I pošlji mi drva kedrovijeh i jelovijeh i almugima s Livana, jer znam da sluge tvoje umiju sjeæi drva Livanska; a evo sluge æe moje biti s tvojim slugama, 014 2CH 002 009 Da mi priprave mnogo drva, jer dom što æu zidati biæe velik i divan. 014 2CH 002 010 A evo, poslenicima koji æe sjeæi drvo, slugama tvojim, daæu pšenice ovršene dvadeset tisuæa kora, i dvadeset tisuæa kora jeèma, i vina dvadeset tisuæa vata, i ulja dvadeset tisuæa vata. 014 2CH 002 011 I odgovori Hiram car Tirski u knjizi koju posla Solomunu: što Gospod ljubi svoj narod zato te postavi carem nad njim. 014 2CH 002 012 I govoraše Hiram: blagosloven da je Gospod Bog Izrailjev, koji je stvorio nebo i zemlju, što je dao caru Davidu sina mudra, pametna i razumna, koji æe sazidati dom Gospodu i carski dom sebi. 014 2CH 002 013 Šaljem ti dakle èovjeka vješta i razumna, Hirama Aviva, 014 2CH 002 014 Sina jedne žene izmeðu kæeri Danovijeh, kojemu je otac bio Tirac; on umije raditi od zlata i od srebra, od mjedi, od gvožða, od kamena i od drveta, od skerleta, od porfire i od tankoga platna i od crvca, i rezati svašta, i izmisliti svašta vješto što mu se da, neka radi s tvojim umjetnicima i s umjetnicima gospodara mojega Davida oca tvojega. 014 2CH 002 015 Neka dakle pšenicu i jeèam, ulje i vino, što je rekao gospodar moj, pošlje slugama svojim. 014 2CH 002 016 A mi æemo nasjeæi drva na Livanu koliko ti god treba, i spustiæemo ih u splavovima morem u Jopu, a ti ih odande vozi u Jerusalim. 014 2CH 002 017 Tada Solomun izbroji sve inostrance koji bijahu u zemlji Izrailjevoj poslije brojenja kad ih izbroji David otac njegov, i naðe ih se sto i pedeset i tri tisuæe i šest stotina; 014 2CH 002 018 I odredi od njih sedamdeset tisuæa koji æe nositi, i osamdeset tisuæa koji æe tesati u planini, a tri tisuæe i šest stotina nastojnika da nastoje da radi narod. 014 2CH 003 001 I poèe Solomun zidati dom Gospodnji u Jerusalimu na brdu Moriji, koje bi pokazano Davidu ocu njegovu na mjestu koje bješe pripravio David, na gumnu Ornana Jevusejina. 014 2CH 003 002 A poèe zidati drugoga dana drugoga mjeseca èetvrte godine carovanja svojega. 014 2CH 003 003 A ovako zasnova Solomun da zida dom Božji: u dužinu šezdeset lakata po staroj mjeri, a u širinu dvadeset lakata. 014 2CH 003 004 A trijem koji bijaše pred dužinom uz širinu doma imaše dvadeset lakata, a u visinu sto i dvadeset; i obloži ga iznutra èistijem zlatom. 014 2CH 003 005 A dom veliki obloži drvetom jelovijem, potom ga obloži èistijem zlatom, i ozgo naèini palme i lance. 014 2CH 003 006 I obloži dom kamenjem dragim da je nakiæen, a zlato bijaše Parvajimsko. 014 2CH 003 007 Obloži zlatom dom, grede, pragove i zidove i vrata, i izreza heruvime po zidovima. 014 2CH 003 008 I naèini dom za svetinju nad svetinjama, dug uz širinu doma dvadeset lakata i širok dvadeset lakata, i obloži ga èistijem zlatom, kojega otide do šest stotina talanata. 014 2CH 003 009 A na kline dade pedeset sikala zlata; i klijeti obloži zlatom. 014 2CH 003 010 I naèini u domu svetinje nad svetinjama dva heruvima, naprave umjetnièke, i obloži ih zlatom. 014 2CH 003 011 I krila tijeh heruvima imahu u dužinu dvadeset lakata: jedno krilo bijaše od pet lakata, i ticaše u zid od doma, i drugo krilo bijaše od pet lakata, i ticaše u krilo drugoga heruvima; 014 2CH 003 012 Tako i drugoga heruvima krilo bijaše od pet lakata, i ticaše u zid od doma, i drugo mu krilo bijaše od pet lakata i sastavljaše se s krilom drugoga heruvima. 014 2CH 003 013 Krila tijem heruvimima bijahu raširena na dvadeset lakata, a oni stajahu na nogama svojim, licem okrenutim u dom. 014 2CH 003 014 I naèini zavjes od porfire, od skerleta, od crvca i od tankoga platna, i po njemu naèini heruvime. 014 2CH 003 015 I naèini pred domom dva stupa, u visinu od trideset i pet lakata, i oglavlja ozgo na svakom od pet lakata. 014 2CH 003 016 I naèini lance kao u svetinji, i metnu ih na vrh stupova, i naèini sto šipaka, i metnu ih meðu lance. 014 2CH 003 017 I postavi stupove pred crkvom, jedan s desne strane a drugi s lijeve, i desni nazva Jahin a lijevi Voas. 014 2CH 004 001 I naèini oltar od mjedi, dvadeset lakata dug i dvadeset lakata širok, a deset lakata visok. 014 2CH 004 002 I sali more, deset lakata bješe mu od jednoga kraja do drugoga, okruglo unaokolo, pet lakata visoko; a unaokolo mu bješe trideset lakata. 014 2CH 004 003 A pod njim bijahu likovi volovski, koji stajahu svuda unaokolo, po deset na jednom laktu, te okružavahu more: dva reda bijaše tijeh volova, salivenijeh s morem. 014 2CH 004 004 I stajaše more na dvanaest volova, tri gledahu na sjever, a tri gledahu na zapad, a tri gledahu na jug, a tri gledahu na istok, a more stajaše ozgo na njima, i zadnja strana svijeh njih bijaše unutra. 014 2CH 004 005 Debljina mu bijaše s podlanice, a kraj mu bijaše kao kraj u èaše, kao cvijet ljiljanov, a primaše tri tisuæe vata. 014 2CH 004 006 I naèini deset umivaonica, i metnu ih pet s desne strane, a pet s lijeve, da se u njima pere, što god trebaše za žrtvu paljenicu, u njima prahu; a more bijaše za sveštenike da se u njemu umivaju. 014 2CH 004 007 I naèini deset svijetnjaka od zlata, oblika kaki im trebaše, i namjesti ih u crkvi, pet s desne strane a pet s lijeve. 014 2CH 004 008 I naèini deset stolova, i namjesti ih u crkvi, pet s desne strane a pet s lijeve; i naèini stotinu èaša od zlata. 014 2CH 004 009 I naèini trijem sveštenièki i veliki trijem, i vrata na trijemu, i okova vrata u mjed. 014 2CH 004 010 A more metnu na desnu stranu k istoku s juga. 014 2CH 004 011 Još naèini Hiram lonce i lopate i kotliæe, i svrši Hiram posao, koji radi caru Solomunu za dom Božiji: 014 2CH 004 012 Dva stupa, i dva oglavlja okrugla navrh stupova, i pletenice dvije da pokrivaju dva oglavlja navrh stupova; 014 2CH 004 013 I èetiri stotine šipaka na dvije pletenice, dva reda šipaka na svakoj pletenici, da pokrivaju dva oglavlja navrh stupova; 014 2CH 004 014 I naèini podnožja, i umivaonice naèini na podnožja; 014 2CH 004 015 Jedno more, i dvanaest volova pod njim; 014 2CH 004 016 I lonce i lopate i viljuške, i sve sprave za njih naèini Hiram Aviv caru Solomunu za dom Gospodnji od uglaðene mjedi. 014 2CH 004 017 To je car saljevao u ravni Jordanskoj u zemlji ilovaèi izmeðu Sohota i Saridate. 014 2CH 004 018 I naèini Solomun svega ovoga posuða vrlo mnogo, da se nije tražila mjera mjedi. 014 2CH 004 019 Naèini Solomun i sve druge sprave za dom Božji, i oltar od zlata i stolove na kojima stajahu hljebovi postavljeni; 014 2CH 004 020 I svijetnjake sa žišcima njihovijem od èistoga zlata da gore pred svetinjom nad svetinjama po obièaju; 014 2CH 004 021 I cvijetove i žiške i usekaèe od zlata; a to zlato bijaše veoma dobro; 014 2CH 004 022 I noževe i kotliæe i kadionice i kliješta od èistoga zlata; i vrata od doma, vrata unutrašnja od svetinje nad svetinjama, i vrata od doma na koja se ulažaše u crkvu, bijahu od zlata. 014 2CH 005 001 I tako se svrši sav posao što uradi Solomun za dom Gospodnji; i unese Solomun što bješe posvetio David otac njegov, i srebro i zlato i sudove, i ostavi u riznicu doma Božijega. 014 2CH 005 002 Tada sabra Solomun starješine Izrailjeve i sve glavare plemenske, knezove domova otaèkih sinova Izrailjevijeh u Jerusalim da prenesu kovèeg zavjeta Gospodnjega iz grada Davidova, koje je Sion. 014 2CH 005 003 I skupiše se k caru svi ljudi Izrailjevi na praznik koji biva sedmoga mjeseca. 014 2CH 005 004 I kad doðoše sve starješine Izrailjeve, uzeše Leviti kovèeg. 014 2CH 005 005 I prenesoše kovèeg i šator od sastanka i sve sudove svete što bjehu u šatoru, prenesoše sveštenici i Leviti. 014 2CH 005 006 A car Solomun i sav zbor Izrailjski koji se sabra k njemu prinesoše pred kovèegom na žrtvu ovaca i goveda toliko da se ne mogaše od mnoštva ni izbrojiti ni proraèunati. 014 2CH 005 007 I unesoše sveštenici kovèeg zavjeta Gospodnjega na mjesto njegovo, u unutrašnji dom, u svetinju nad svetinjama, pod krila heruvimima. 014 2CH 005 008 Jer heruvimima bijahu raširena krila nad mjestom gdje æe stajati kovèeg i zaklanjahu heruvimi kovèeg i poluge njegove ozgo. 014 2CH 005 009 I povukoše mu poluge tako da im se krajevi viðahu od kovèega na prednjoj strani svetinje nad svetinjama, ali se napolje ne viðahu, i ostaše ondje do danas. 014 2CH 005 010 U kovèegu ne bješe ništa osim dvije ploèe koje metnu Mojsije na Horivu kad Gospod uèini zavjet sa sinovima Izrailjevijem pošto izidoše iz Misira. 014 2CH 005 011 A kad sveštenici izidoše iz svetinje, jer sveštenici koji se naðoše osveštaše se ne pazeæi na red, 014 2CH 005 012 I Leviti pjevaèi svi, koji bijahu uz Asafa i Emana i Jedutuna, i sinovi njihovi i braæa njihova, obuèeni u tanko platno, stajahu s kimvalima i psaltirima i s guslama s istoène strane oltaru, i s njima sto i dvadeset sveštenika, koji trubljahu u trube, 014 2CH 005 013 I kad oni koji trubljahu u trube i koji pjevahu, složno jednijem glasom hvaljahu i slavljahu Gospoda, i kad podizahu glas uz trube i kimvale i gusle, hvaleæi Gospoda da je dobar, da je dovijeka milost njegova, tada se napuni oblaka dom Gospodnji, 014 2CH 005 014 Te ne mogahu sveštenici stajati da služe od oblaka, jer se slave Gospodnje napuni dom Božji. 014 2CH 006 001 Tada reèe Solomun: Gospod je rekao da æe nastavati u mraku. 014 2CH 006 002 A ja sazidah dom tebi za stan i mjesto da u njemu nastavaš dovijeka. 014 2CH 006 003 I okrenuvši se licem svojim car blagoslovi sav zbor Izrailjev, a sav zbor Izrailjev stajaše. 014 2CH 006 004 I reèe: blagosloven da je Gospod Bog Izrailjev, koji je govorio svojim ustima Davidu ocu mojemu i ispunio rukom svojom, govoreæi: 014 2CH 006 005 Od onoga dana kad izvedoh narod svoj iz zemlje Misirske, ne izabrah grada meðu svijem plemenima Izrailjevijem da se sazida dom gdje bi bilo ime moje, niti izabrah èovjeka koji bi bio voð narodu mojemu Izrailju, 014 2CH 006 006 Nego izabrah Jerusalim da u njemu bude ime moje, i izabrah Davida da bude nad narodom mojim Izrailjem. 014 2CH 006 007 I naumi David otac moj da sazida dom imenu Gospoda Boga Izrailjeva. 014 2CH 006 008 Ali Gospod reèe Davidu ocu mojemu: što si naumio sazidati dom imenu mojemu, dobro si uèinio što si to naumio. 014 2CH 006 009 Ali neæeš ti sazidati toga doma, nego sin tvoj koji æe izaæi iz bedara tvojih, on æe sazidati dom imenu mojemu. 014 2CH 006 010 I tako ispuni Gospod rijeè svoju koju je rekao, jer ustah na mjesto oca svojega Davida i sjedoh na prijesto Izrailjev, kao što je rekao Gospod, i sazidah ovaj dom imenu Gospoda Boga Izrailjeva. 014 2CH 006 011 I namjestih ovdje kovèeg, u kom je zavjet Gospodnji što je uèinio sa sinovima Izrailjevijem. 014 2CH 006 012 Potom stade Solomun pred oltar Gospodnji pred svijem zborom Izrailjevijem, i podiže ruke svoje. 014 2CH 006 013 A bješe naèinio Solomun podnožje od mjedi i metnuo ga nasred trijema, pet lakata dugo i pet lakata široko, a tri lakta visoko; pa stade na nj, i kleèe na koljena pred svijem zborom Izrailjevijem, i podiže ruke svoje k nebu. 014 2CH 006 014 I reèe: Gospode Bože Izrailjev! nema Boga takoga kakav si ti ni na nebu ni na zemlji, koji èuvaš zavjet i milost slugama svojim, koje hode pred tobom svijem srcem svojim; 014 2CH 006 015 Koji si ispunio sluzi svojemu Davidu ocu mojemu što si mu rekao; što si ustima svojim rekao to si rukom svojom ispunio, kao što se vidi danas. 014 2CH 006 016 Sada dakle, Gospode Bože Izrailjev, drži Davidu ocu mojemu što si mu rekao govoreæi: neæe ti nestati èovjeka ispred mene koji bi sjedio na prijestolu Izrailjevu, samo ako ušèuvaju sinovi tvoji put svoj hodeæi po zakonu mojemu, kao što si ti hodio preda mnom. 014 2CH 006 017 Sada dakle, Gospode Bože Izrailjev, neka se potvrdi rijeè tvoja koju si rekao sluzi svojemu Davidu. 014 2CH 006 018 Ali hoæe li doista Bog stanovati s èovjekom na zemlji? Eto, nebo, i nebesa nad nebesima ne mogu te obuhvatiti, akamoli ovaj dom što ga sazidah. 014 2CH 006 019 Ali pogledaj na molitvu sluge svojega i na molbu njegovu, Gospode Bože moj, èuj viku i molitvu kojom ti se danas moli sluga tvoj. 014 2CH 006 020 Da budu oèi tvoje otvorene nad domom ovijem danju i noæu, nad ovijem mjestom, gdje si rekao da æeš namjestiti ime svoje, da èuješ molitvu kojom æe se moliti sluga tvoj na ovom mjestu. 014 2CH 006 021 Èuj molbe sluge svojega i naroda svojega Izrailja, kojima æe se moliti na ovom mjestu, èuj s mjesta gdje stanuješ, s neba, èuj i smiluj se. 014 2CH 006 022 Kad ko zgriješi bližnjemu svojemu, te mu se da zakletva, da se zakune, i zakletva doðe pred tvoj oltar u ovom domu, 014 2CH 006 023 Ti èuj s neba, i uèini, i sudi slugama svojim plaæajuæi krivcu i djela njegova obraæajuæi na njegovu glavu, a pravoga pravdajuæi i plaæajuæi mu po pravdi njegovoj. 014 2CH 006 024 I kad se razbije pred neprijateljem narod tvoj Izrailj zato što ti zgriješe, pa se obrate i dadu slavu imenu tvojemu i pomole ti se i zamole te u ovom domu, 014 2CH 006 025 Ti èuj s neba, i oprosti grijeh narodu svojemu Izrailju, i dovedi ih opet u zemlju, koju si dao njima i ocima njihovijem. 014 2CH 006 026 Kad se zatvori nebo, te ne bude dažda zato što zgriješe tebi, pa ti se zamole na ovom mjestu i dadu slavu imenu tvojemu i od grijeha se svojega obrate, kad ih namuèiš, 014 2CH 006 027 Ti èuj s neba, i oprosti grijeh slugama svojim i narodu svojemu Izrailju pokazav im put dobri kojim æe hoditi, i pusti dažd na zemlju svoju koju si dao narodu svojemu u našljedstvo. 014 2CH 006 028 Kad bude glad u zemlji, kad bude pomor, suša ili medljika, skakavci ili gusjenice kad budu, ili ga stegne neprijatelj njegov u zemlji njegovoj vlastitoj, ili kako god zlo i kaka god bolest, 014 2CH 006 029 Svaku molbu i svaku molitvu, koja bude od koga god èovjeka ili od svega naroda tvojega Izrailja, ko pozna muku svoju i bol svoj i podigne ruke svoje u ovom domu, 014 2CH 006 030 Ti èuj s neba, iz stana svojega, i oprosti i podaj svakome po putovima njegovijem, što znaš u srcu njegovu, jer ti sam znaš srca sinova èovjeèijih; 014 2CH 006 031 Da te se boje hodeæi putovima tvojim dokle su god živi na zemlji, koju si dao ocima našim. 014 2CH 006 032 I inostranac koji nije od naroda tvojega Izrailja, nego doðe iz daleke zemlje imena radi tvojega velikoga i ruke tvoje krjepke i mišice tvoje podignute, kad doðe i pomoli se u ovom domu, 014 2CH 006 033 Ti èuj s neba, iz stana svojega, i uèini sve za što povièe k tebi onaj stranac, da bi poznali svi narodi na zemlji ime tvoje i bojali se tebe kao narod tvoj Izrailj, i da bi znali da je ime tvoje prizvano nad ovaj dom, koji sazidah. 014 2CH 006 034 Kad narod tvoj izide na vojsku na neprijatelje svoje putem kojim ga pošlješ, i pomole ti se okrenuvši se ka gradu ovomu, koji si izabrao, i k ovomu domu, koji sam sazidao imenu tvojemu, 014 2CH 006 035 Èuj s neba molbu njihovu i molitvu njihovu, i dobavi im pravicu. 014 2CH 006 036 Kad ti zgriješe, jer nema èovjeka koji ne griješi, i razgnjevivši se na njih daš ih neprijateljima, te ih zarobe i odvedu u zemlju daljnu ili koja je blizu, 014 2CH 006 037 Ako se dozovu u zemlji u koju budu odvedeni u ropstvo, i obrate se i stanu ti se moliti u zemlji ropstva svojega, i reku: sagriješismo i zlo uèinismo i skrivismo; 014 2CH 006 038 I tako se obrate k tebi svijem srcem svojim i svom dušom svojom u zemlji ropstva svojega, u koju budu odvedeni u ropstvo, i pomole ti se okrenuvši se k zemlji svojoj, koju si dao ocima njihovijem, i ka gradu, koji si izabrao, i k domu, koji sam sazidao imenu tvojemu, 014 2CH 006 039 Tada èuj s neba, iz stana svojega, molbu njihovu i molitvu njihovu, i dobavi im pravicu, i oprosti narodu svojemu što ti budu zgriješili. 014 2CH 006 040 Tako, Bože moj, neka budu oèi tvoje otvorene i uši tvoje prignute na molbu u ovom mjestu. 014 2CH 006 041 I tako, stani, Gospode Bože, na poèivalištu svojem, ti i kovèeg sile tvoje; sveštenici tvoji, Gospode Bože, neka se obuku u spasenje, i sveci tvoji neka se raduju dobru. 014 2CH 006 042 Gospode Bože, nemoj odvratiti lica svojega od pomazanika svojega; opominji se milosti obeæane Davidu sluzi tvojemu. 014 2CH 007 001 A kad svrši Solomun molitvu, siðe oganj s neba i spali žrtvu paljenicu i druge žrtve, i slave Gospodnje napuni se dom, 014 2CH 007 002 Te ne mogahu sveštenici uæi u dom Gospodnji, jer se slave Gospodnje napuni dom Gospodnji. 014 2CH 007 003 A svi sinovi Izrailjevi videæi gdje siðe oganj i slava Gospodnja na dom saviše se licem k zemlji do poda i pokloniše se i hvališe Gospoda, jer je dobar, jer je dovijeka milost njegova. 014 2CH 007 004 I car i sav narod prinesoše žrtve pred Gospodom. 014 2CH 007 005 I prinese car Solomun na žrtvu dvadeset i dvije tisuæe volova i sto i dvadeset tisuæa ovaca, i tako posvetiše dom Božji car i sav narod. 014 2CH 007 006 A sveštenici stajahu na službi svojoj, i Leviti sa spravama za pjesme Gospodnje što ih bješe naèinio car David da hvale Gospoda, jer je dovijeka milost njegova, pjesmom Davidovom koju im dade; a drugi sveštenici trubljahu u trube prema njima, a svi sinovi Izrailjevi stajahu. 014 2CH 007 007 I posveti Solomun sredinu trijema koji je pred domom Gospodnjim, jer ondje prinese žrtve paljenice i pretilinu od žrtava zahvalnijeh, jer na mjedenom oltaru koji naèini Solomun, ne mogoše stati žrtve paljenice i dari i pretilina njihova. 014 2CH 007 008 U to vrijeme svetkova Solomun svetkovinu sedam dana i sav Izrailj s njim, sabor veoma velik od Emata do potoka Misirskoga. 014 2CH 007 009 I u osmi dan praznovaše praznik, jer posveæivanje oltara svetkovaše sedam dana, i svetkovinu sedam dana. 014 2CH 007 010 A dvadeset treæega dana sedmoga mjeseca otpusti narod k šatorima njihovijem, i bijahu radosni i veseli radi dobra što uèini Gospod Davidu i Solomunu i Izrailju narodu svojemu. 014 2CH 007 011 I svrši Solomun dom Gospodnji i dom carski, i bi sreæan u svemu što bješe naumio da naèini u domu Gospodnjem i u domu svom. 014 2CH 007 012 Potom javi se Gospod Solomunu noæu i reèe mu: uslišio sam molbu tvoju i izabrao sam to mjesto da mi bude dom za žrtve. 014 2CH 007 013 Ako zatvorim nebo da ne bude dažda, ili ako zapovjedim skakavcima da popasu zemlju, ili ako pustim pomor na narod svoj, 014 2CH 007 014 I ponizi se narod moj, na koji je prizvano ime moje, i pomole se, i potraže lice moje, i povrate se od zlijeh putova svojih, i ja æu tada uslišiti s neba i oprostiæu im grijeh njihov, i iscijeliæu zemlju njihovu. 014 2CH 007 015 I oèi æe moje biti otvorene i uši moje prignute k molitvi s toga mjesta. 014 2CH 007 016 Jer sada izabrah i posvetih dom taj da bude ime moje tu dovijeka; i biæe tu oèi moje i srce moje vazda. 014 2CH 007 017 A ti ako uzideš preda mnom kako je išao David otac tvoj, tvoreæi sve što sam ti zapovjedio i držeæi uredbe moje i zakone moje, 014 2CH 007 018 Utvrdiæu prijesto carstva tvojega kako sam obeæao Davidu ocu tvojemu govoreæi: neæe ti nestati èovjeka koji bi vladao u Izrailju. 014 2CH 007 019 Ali ako se odvratite, i ostavite uredbe moje i zapovjesti moje, koje sam vam dao, i otidete i stanete služiti drugim bogovima i klanjati im se, 014 2CH 007 020 Tada æu ih istrijebiti iz zemlje svoje koju sam im dao, i ovaj dom koji sam posvetio imenu svojemu odbaciæu od sebe, i uèiniæu od njega prièu i potsmijeh meðu svijem narodima. 014 2CH 007 021 I dom ovaj koliko je slavan, ko god proðe mimo nj, zaèudiæe mu se i reæi æe: zašto uèini ovo Gospod od ove zemlje i od ovoga doma? 014 2CH 007 022 I odgovoriæe se: jer odustaviše Gospoda Boga otaca svojih, koji ih izvede iz zemlje Misirske, i uzeše druge bogove i klanjaše im se i služiše im, zato pusti na njih sve ovo zlo. 014 2CH 008 001 A kad proðe dvadeset godina, u koje sazida Solomun dom Gospodnji i dom svoj, 014 2CH 008 002 Pogradi Solomun gradove, koje mu dade Hiram, i naseli onuda sinove Izrailjeve. 014 2CH 008 003 Potom otide Solomun na Emat Sovski, i osvoji ga. 014 2CH 008 004 I sazida Tadmor u pustinji i sve gradove za žitnice sazida u Ematu. 014 2CH 008 005 Sazida i Vet-Oron gornji i Vet-Oron donji, tvrde gradove, sa zidovima, vratima i prijevornicama, 014 2CH 008 006 I Valat i sve gradove u kojima Solomun imaše žitnice, i gradove u kojima mu bijahu kola, i gradove u kojima bijahu konjici, i što god Solomunu bi volja zidati u Jerusalimu i na Livanu i u svoj zemlji carstva svojega. 014 2CH 008 007 I sav narod što bješe ostao od Heteja i od Amoreja i od Ferezeja i od Jeveja i od Jevuseja, koji ne bijahu od Izrailja, 014 2CH 008 008 Od sinova njihovijeh koji bjehu ostali iza njih u zemlji, kojih ne potrše sinovi Izrailjevi, njih nagna Solomun da plaæaju danak do današnjega dana. 014 2CH 008 009 A od sinova Izrailjevijeh, kojih ne uèini Solomun robovima za svoj posao, nego bijahu vojnici i poglavari nad vojvodama njegovijem, i zapovjednici nad kolima i konjicima njegovijem, 014 2CH 008 010 Od njih bijaše glavnijeh nastojnika, koje imaše car Solomun, dvjesta i pedeset, koji upravljahu narodom. 014 2CH 008 011 I kæer faraonovu preseli Solomun iz grada Davidova u dom koji joj sazida, jer reèe: neæe sjedjeti žena moja u domu Davida cara Izrailjeva, jer je svet što je došao u nj kovèeg Gospodnji. 014 2CH 008 012 Tada prinošaše Solomun žrtve paljenice Gospodu na oltaru Gospodnjem koji naèini pred trijemom, 014 2CH 008 013 Što trebaše od dana na dan prinositi po zapovijesti Mojsijevoj, u subote i na mladine i na praznike, tri puta u godini, na praznik prijesnijeh hljebova i na praznik sedmica i na praznik sjenica. 014 2CH 008 014 I postavi po naredbi Davida oca svojega redove sveštenièke prema službi njihovoj, i Levitske prema dužnosti njihovoj, da hvale Boga i služe pred sveštenicima kako treba svaki dan, i vratare po redovima njihovijem nad svakim vratima; jer taka bijaše zapovijest Davida èovjeka Božijega. 014 2CH 008 015 I ne otstupiše od zapovijesti careve za sveštenike i Levite ni u èem, ni za riznice. 014 2CH 008 016 Tako se svrši sve djelo Solomunovo od onoga dana kad bi osnovan dom Gospodnji pa dokle ga ne dovrši, i gotov bi dom Gospodnji. 014 2CH 008 017 Tada otide Solomun u Esion-Gaver i u Elot na brijegu morskom u zemlji Edomskoj. 014 2CH 008 018 A Hiram posla mu po svojim slugama laðe i sluge vješte moru, i otidoše sa slugama Solomunovijem u Ofir i uzeše odande èetiri stotine i pedeset talanata zlata i donesoše caru Solomunu. 014 2CH 009 001 A carica Savska èu glas o Solomunu, pa doðe u Jerusalim da iskuša Solomuna zagonetkama sa silnom pratnjom i s kamilama koje nošahu mirisa i zlata vrlo mnogo i dragog kamenja; i došavši k Solomunu govori s njim o svemu što joj bješe u srcu. 014 2CH 009 002 I Solomun joj odgovori na sve rijeèi njezine; ne bješe od cara sakriveno ništa da joj ne bi odgovorio. 014 2CH 009 003 A kad carica Savska vidje mudrost Solomunovu i dom koji bješe sazidao, 014 2CH 009 004 I jela na stolu njegovu, i stanove sluga njegovijeh i dvorbu dvorana njegovijeh i odijelo njihovo, i peharnike njegove i njihovo odijelo, i njegove žrtve paljenice koje prinošaše u domu Gospodnjem, ona doðe izvan sebe, 014 2CH 009 005 Pa reèe caru: istina je što sam èula u svojoj zemlji o stvarima tvojim i o mudrosti tvojoj. 014 2CH 009 006 Ali ne htjeh vjerovati što govorahu dokle ne doðem i vidim svojim oèima; a gle, ni pola mi nije kazano o velikoj mudrosti tvojoj; nadvisio si glas koji sam slušala. 014 2CH 009 007 Blago ljudima tvojim i blago svijem slugama tvojim, koje jednako stoje pred tobom i slušaju mudrost tvoju. 014 2CH 009 008 Da je blagosloven Gospod Bog tvoj, kojemu si omilio, te te posadi na prijesto svoj da caruješ mjesto Gospoda Boga svojega; jer Bog tvoj ljubi Izrailja da bi ga utvrdio dovijeka, zato im postavi tebe carem da sudiš i dijeliš pravicu. 014 2CH 009 009 Potom dade caru sto i dvadeset talanata zlata i vrlo mnogo mirisa i dragoga kamenja; nigda više ne bi takvih mirisa kakve dade carica Savska caru Solomunu. 014 2CH 009 010 I sluge Hiramove i sluge Solomunove koje donesoše zlata iz Ofira, dovezoše drveta almugima i dragoga kamenja. 014 2CH 009 011 I naèini car od toga drveta almugima put u dom Gospodnji i u dom carev, i gusle i psaltire za pjevaèe; nigda se prije nijesu vidjele take stvari u zemlji Judinoj. 014 2CH 009 012 A car Solomun dade carici Savskoj što god zaželje i zaiska osim uzdarja za ono što bješe donijela caru. Potom ona otide i vrati se u zemlju svoju sa slugama svojim. 014 2CH 009 013 A zlata što dohoðaše Solomunu svake godine bješe šest stotina i šezdeset i šest talanata, 014 2CH 009 014 Osim onoga što donošahu trgovci i oni koji prodavahu mirise; i svi carevi arapski i glavari zemaljski donošahu Solomunu zlato i srebro. 014 2CH 009 015 I naèini car Solomun dvjesta štitova od kovanoga zlata, šest stotina sikala kovanoga zlata dajuæi na jedan štit, 014 2CH 009 016 I tri stotine malijeh štitova od kovanoga zlata, dajuæi trista sikala zlata na jedan štitiæ. I ostavi ih car u domu od šume Livanske. 014 2CH 009 017 I naèini car velik prijesto od slonove kosti, i obloži ga èistijem zlatom. 014 2CH 009 018 A bijaše šest basamaka u prijestola, i podnožje od zlata sastavljeno s prijestolom, i ruèice s obje strane sjedišta, i dva lava stajahu pokraj ruèica. 014 2CH 009 019 I dvanaest lavova stajaše na šest basamaka otud i odovud. Ne bi taki naèinjen ni u kojem carstvu. 014 2CH 009 020 I svi sudovi iz kojih pijaše car Solomun bijahu zlatni, i svi sudovi u domu od šume Livanske bijahu od èistoga zlata; od srebra ne bješe ništa; srebro bješe ništa za vremena Solomunova. 014 2CH 009 021 Jer careve laðe hoðahu u Tarsis sa slugama Hiramovijem: jedanput u tri godine vraæahu se laðe Tarsiske donoseæi zlato i srebro, slonove kosti i majmune i paune. 014 2CH 009 022 Tako car Solomun bijaše veæi od svijeh careva zemaljskih bogatstvom i mudrošæu. 014 2CH 009 023 I svi carevi zemaljski tražahu da vide Solomuna da èuju mudrost njegovu, koju mu dade Gospod u srce. 014 2CH 009 024 I donošahu mu svi dare, sudove srebrne i sudove zlatne, i haljine i oružje i mirise, konje i mazge svake godine, 014 2CH 009 025 Tako da imaše Solomun èetiri tisuæe staja za konje i kola, i dvanaest tisuæa konjika, koje namjesti po gradovima gdje mu bijahu kola i kod sebe u Jerusalimu. 014 2CH 009 026 I vladaše nad svijem carevima od rijeke do zemlje Filistejske i do meðe Misirske. 014 2CH 009 027 I uèini car, te u Jerusalimu bješe srebra kao kamena, a kedrovijeh drva kao divljih smokava koje rastu po polju, tako mnogo. 014 2CH 009 028 I dovoðahu Solomunu konje iz Misira i iz svijeh zemalja. 014 2CH 009 029 A ostala djela Solomunova prva i pošljednja nijesu li zapisana u knjizi Natana proroka i u proroèanstvu Ahije Silomljanina i u utvari Ida vidioca o Jerovoamu sinu Navatovu? 014 2CH 009 030 A carova Solomun u Jerusalimu nad svijem Izrailjem èetrdeset godina. 014 2CH 009 031 I poèinu Solomun kod otaca svojih, i pogreboše ga u gradu Davida oca njegova; a na njegovo mjesto zacari se Rovoam sin njegov. 014 2CH 010 001 Tada otide Rovoam u Sihem, jer se ondje skupi sav Izrailj da ga zacare. 014 2CH 010 002 A kad èu Jerovoam sin Navatov, koji bijaše u Misiru pobjegav onamo od cara Solomuna, vrati se Jerovoam iz Misira. 014 2CH 010 003 Jer poslaše, te ga dozvaše; i doðe Jerovoam i sav Izrailj i rekoše Rovoamu govoreæi: 014 2CH 010 004 Tvoj je otac metnuo na nas težak jaram; nego ti sada olakšaj ljutu službu oca svojega i teški jaram koji je metnuo na nas, pa æemo ti služiti. 014 2CH 010 005 A on im reèe: do tri dana doðite opet k meni. I narod otide. 014 2CH 010 006 Tada car Rovoam uèini vijeæe sa starcima koji stajaše pred Solomunom ocem njegovijem dok bijaše živ, i reèe: kako svjetujete da odgovorim narodu? 014 2CH 010 007 A oni mu odgovoriše govoreæi: ako se udobriš narodu i ugodiš im i odgovoriš im lijepim rijeèima, oni æe ti biti sluge svagda. 014 2CH 010 008 Ali on ostavi svjet, što ga svjetovaše starci, i uèini vijeæe s mladiæima koji odrastoše s njim i koji stajahu pred njim; 014 2CH 010 009 I reèe im: šta vi svjetujete da odgovorimo narodu koji mi rekoše govoreæi: olakšaj jaram koji je metnuo na nas tvoj otac. 014 2CH 010 010 Tada mu odgovoriše mladiæi koji odrastoše s njim, i rekoše: ovako kaži narodu što ti reèe: otac je tvoj metnuo na nas težak jaram, nego nam ti olakšaj; ovako im reci: moj mali prst deblji je od bedara oca mojega. 014 2CH 010 011 Otac je moj metnuo na vas težak jaram, a ja æu još dometnuti na vaš jaram; otac vas je moj šibao bièevima, a ja æu vas šibati bodljivijem bièevima. 014 2CH 010 012 A treæi dan doðe Jerovoam i sav narod k Rovoamu kako im bješe kazao car rekav: doðite opet k meni do tri dana. 014 2CH 010 013 I car im odgovori oštro, jer ostavi car Rovoam svjet staraèki, 014 2CH 010 014 I odgovori im kako ga svjetovaše mladiæi, govoreæi: moj je otac metnuo na vas težak jaram, a ja æu još dometnuti na nj; otac vas je moj šibao bièevima, a ja æu bodljivijem bièevima. 014 2CH 010 015 I car se ogluši naroda, jer Bog bješe tako uredio da bi potvrdio Gospod rijeè svoju što je rekao preko Ahije Silomljanina Jerovoamu sinu Navatovu. 014 2CH 010 016 A kad vidje sav Izrailj da ih se car ogluši, odgovori narod caru govoreæi: kakav dio mi imamo s Davidom? nemamo našljedstva sa sinom Jesejevijem. Svak u svoj šator, Izrailju! A ti, Davide, sad gledaj svoju kuæu. Tako otide sav Izrailj u šatore svoje. 014 2CH 010 017 Samo nad sinovima Izrailjevijem koji življahu po gradovima Judinijem zacari se Rovoam. 014 2CH 010 018 I car Rovoam posla Adorama koji bijaše nad dankom, ali ga sinovi Izrailjevi zasuše kamenjem, te pogibe. Tada car Rovoam brže sjede na kola, te pobježe u Jerusalim. 014 2CH 010 019 Tako otpade Izrailj od doma Davidova do današnjega dana. 014 2CH 011 001 A kad doðe Rovoam u Jerusalim, sazva dom Judin i Venijaminov, sto i osamdeset tisuæa odabranijeh vojnika, da zavojšte na Izrailja da povrate carstvo Rovoamu. 014 2CH 011 002 Ali doðe rijeè Gospodnja Semaji èovjeku Božijemu govoreæi: 014 2CH 011 003 Kaži Rovoamu sinu Solomunovu caru Judinu i svijem sinovima Izrailjevijem od Jude i Venijamina, i reci: 014 2CH 011 004 Ovako veli Gospod: ne idite i ne bijte se s braæom svojom, vratite se svak svojoj kuæi, jer sam ja naredio tako da bude. I oni poslušaše rijeè Gospodnju i vratiše se i ne idoše na Jerovoama. 014 2CH 011 005 I Rovoam sjede u Jerusalimu, i sazida tvrde gradove u zemlji Judinoj; 014 2CH 011 006 Sazida Vitlejem i Itam i Tekuju, 014 2CH 011 007 I Vet-Sur i Sohot i Odolam, 014 2CH 011 008 I Gat i Marisu i Zif, 014 2CH 011 009 I Adoraim i Lahis i Aziku, 014 2CH 011 010 I Saraju i Ejalon i Hevron, koji su u zemlji Judinoj i Venijaminovoj tvrdi gradovi. 014 2CH 011 011 A kad utvrdi te gradove, namjesti u njima zapovjednike, i staje za žito i za ulje i za vino, 014 2CH 011 012 I u svakom gradu štitova i kopalja, i utvrdi ih jako. Tako njegov bijaše Juda i Venijamin. 014 2CH 011 013 I sveštenici i Leviti, koji bijahu po svemu Izrailju, sabraše se k njemu iz svijeh krajeva svojih. 014 2CH 011 014 Jer ostaviše Leviti podgraða svoja i dostojanja svoja, i otidoše u Judejsku i u Jerusalim, jer ih otjera Jerovoam i sinovi njegovi da ne vrše službe sveštenièke Gospodu. 014 2CH 011 015 I postavi sebi sveštenike za visine i za ðavole i za teoce, koje naèini. 014 2CH 011 016 A za njima iz svijeh plemena Izrailjevijeh koji upraviše srce svoje da traže Gospoda Boga Izrailjeva, doðoše u Jerusalim da prinesu žrtvu Gospodu Bogu otaca svojih. 014 2CH 011 017 I tako utvrdiše carstvo Judino, i ukrijepiše Rovoama sina Solomunova za tri godine, jer za te tri godine hoðahu putem Davidovijem i Solomunovijem. 014 2CH 011 018 A Rovoam se oženi Maeletom kæerju Jerimota sina Davidova i Avihailom kæerju Esijava sina Jesejeva, 014 2CH 011 019 Koja mu rodi sinove: Jeusa i Samariju i Zama. 014 2CH 011 020 A poslije nje oženi se Mahom kæerju Avesalomovom, koja mu rodi Aviju i Ataja i Zivu i Selomita. 014 2CH 011 021 A ljubljaše Rovoam Mahu kæer Avesalomovu veæma od svijeh žena svojih i inoèa svojih; jer imaše osamnaest žena i šezdeset inoèa, i rodi dvadeset i osam sinova i šezdeset kæeri. 014 2CH 011 022 I Rovoam postavi Aviju sina Mašina poglavarom i knezom nad braæom njegovom, jer ga šæaše postaviti carem. 014 2CH 011 023 I mudro radeæi rasturi sve sinove svoje po svijem krajevima Judinijem i Venijaminovijem, po svijem tvrdijem gradovima, i dade im hrane izobila, i dovede im mnogo žena. 014 2CH 012 001 A kad Rovoam utvrdi carstvo i kad osili, ostavi zakon Gospodnji i sav Izrailj s njim. 014 2CH 012 002 A pete godine carovanja Rovoamova doðe Sisak car Misirski na Jerusalim, jer zgriješiše Gospodu, 014 2CH 012 003 S tisuæu i dvije stotine kola i sa šezdeset tisuæa konjika, i ne bješe broja narodu koji doðe s njim iz Misira, Luvejima, Suhejima i Husejima. 014 2CH 012 004 I uze tvrde gradove Judine i doðe do Jerusalima. 014 2CH 012 005 Tada doðe Semaja prorok k Rovoamu i knezovima Judinijem, koji se bijahu skupili u Jerusalim od Sisaka, i reèe im: ovako veli Gospod: vi ostaviste mene, zato i ja ostavljam vas u ruke Sisaku. 014 2CH 012 006 Tada se poniziše knezovi Izrailjevi i car i rekoše: pravedan je Gospod. 014 2CH 012 007 A kad ih vidje Gospod gdje se poniziše, doðe rijeè Gospodnja Semaji govoreæi: poniziše se, neæu ih potrti, nego æu im sada dati izbavljenje, i neæe se izliti jarost moja na Jerusalim preko Sisaka. 014 2CH 012 008 Nego æe mu biti sluge da poznadu šta je meni služiti, šta li služiti carstvima zemaljskim. 014 2CH 012 009 I tako doðe Sisak car Misirski u Jerusalim i uze blago doma Gospodnjega i blago doma careva, sve to uze; uze i štitove zlatne, koje bješe naèinio Solomun; 014 2CH 012 010 I na njihovo mjesto naèini car Rovoam štitove od mjedi, i predade ih starješinama nad stražarima koji èuvahu vrata doma careva. 014 2CH 012 011 I kad iðaše car u dom Gospodnji dolažahu stražari i nošahu ih, a poslije ih opet ostavljahu u riznicu stražarsku. 014 2CH 012 012 Što se dakle ponizi, odvrati se od njega gnjev Gospodnji, i ne zatr ga sasvijem; jer još u Judi bješe dobra. 014 2CH 012 013 I utvrdi se car Rovoam u Jerusalimu, i carova; jer bijaše Rovoamu èetrdeset i jedna godina kad se zacari, i sedamnaest godina carova u Jerusalimu gradu, koji izabra Gospod izmeðu svijeh plemena Izrailjevijeh da ondje namjesti ime svoje. A materi njegovoj bješe ime Nama, Amonka. 014 2CH 012 014 Ali on èinjaše zlo, jer ne upravi srca svojega da traži Gospoda. 014 2CH 012 015 Ali djela Rovoamova prva i pošljednja nijesu li zapisana u knjizi proroka Semaje i vidioca Ida, gdje se kazuju koljena a i ratovi koji bijahu jednako meðu Rovoamom i Jerovoamom? 014 2CH 012 016 I poèinu Rovoam kod otaca svojih, i bi pogreben u gradu Davidovu; a na njegovo se mjesto zacari Avija sin njegov. 014 2CH 013 001 Godine osamnaeste carovanja Jerovoamova zacari se Avija nad Judom. 014 2CH 013 002 Tri godine carova u Jerusalimu. Materi mu bješe ime Mihaja, kæi Urilova iz Gavaje. A bijaše rat izmeðu Avije i Jerovoama. 014 2CH 013 003 I Avija izide na boj s hrabrom vojskom, èetiri stotine tisuæa izabranijeh vojnika; a Jerovoam uvrsta prema njemu vojsku, osam stotina tisuæa izabranijeh hrabrijeh vojnika. 014 2CH 013 004 I sta Avija navrh brda Semarajima u gori Jefremovoj, i reèe: èujte me, Jerovoame i sav Izrailju! 014 2CH 013 005 Ne trebaše li vam znati da je Gospod Bog Izrailjev predao Davidu carstvo nad Izrailjem dovijeka, njemu i sinovima njegovijem zavjetom osoljenijem? 014 2CH 013 006 Ali usta Jerovoam sin Navatov, sluga Solomuna sina Davidova, i odvrže se od gospodara svojega. 014 2CH 013 007 I skupiše se k njemu ljudi praznovi i nevaljalci, i odapriješe se Rovoamu sinu Solomunovu, koji bijaše dijete i strašljiva srca, te im se ne odaprije. 014 2CH 013 008 Pa vi sad velite da se oprete carstvu Gospodnjemu, koje je u ruku sinova Davidovijeh, jer vas je mnogo i imate kod sebe zlatne teoce, koje vam je naèinio Jerovoam da su vam bogovi. 014 2CH 013 009 Nijeste li otjerali sveštenike Gospodnje sinove Aronove i Levite? i naèinili sebi sveštenike kao narodi po drugim zemljama? ko god doðe da mu se posvete ruke s teletom i sa sedam ovnova, postaje sveštenik onima koji nijesu bogovi. 014 2CH 013 010 Ali s nama je Gospod Bog, niti smo ga ostavili, a sveštenici koji služe Gospodu jesu sinovi Aronovi, i Leviti rade svoj posao; 014 2CH 013 011 I pale Gospodu žrtve paljenice svako jutro i svako veèe, i kade mirisima, i hljebovi postavljeni stoje na èistom stolu, i pale se svako veèe žišci na zlatnom svijetnjaku; jer držimo što je Gospod Bog naš naredio, a vi ga ostaviste. 014 2CH 013 012 Zato evo s nama je naprijed Bog i sveštenici njegovi i trube glasne da trube protivu vas. Sinovi Izrailjevi, ne vojujte na Gospoda Boga otaca svojih, jer neæete biti sreæni. 014 2CH 013 013 Ali Jerovoam zavede zasjedu da im zaðu za leða, i tako Judejcima bijahu sprijed jedni a s leða zasjeda. 014 2CH 013 014 I kad se obazreše Judejci, a to boj i sprijed i sastrag, te povikaše ka Gospodu a sveštenici zatrubiše u trube. 014 2CH 013 015 I narod Judin opet povika, i kad vikaše narod Judin, razbi Bog Jerovoama i svega Izrailja pred Avijom i Judom. 014 2CH 013 016 I pobjegoše sinovi Izrailjevi od Jude, i dade ih Bog njima u ruke. 014 2CH 013 017 I pobi ih ljuto Avija i narod njegov, i pade od Izrailja pobijenijeh pet stotina tisuæa odabranijeh ljudi. 014 2CH 013 018 Tako biše pokoreni sinovi Izrailjevi u to vrijeme, a sinovi Judini osiliše, jer se pouzdaše u Gospoda Boga otaca svojih. 014 2CH 013 019 I Avija potjera Jerovoama, i uze mu gradove Vetilj i sela njegova, i Jesanu i sela njezina, i Efron i sela njegova. 014 2CH 013 020 I Jerovoam se više ne oporavi za života Avijina; i udari ga Gospod, te umrije. 014 2CH 013 021 A Avija utvrdi se, i uze èetrnaest žena, i rodi dvadeset i dva sina i šesnaest kæeri. 014 2CH 013 022 A ostala djela Avijina i putovi njegovi i besjede njegove zapisane su u knjizi proroka Ida. 014 2CH 014 001 A kad poèinu Avija kod otaca svojih i pogreboše ga u gradu Davidovu, zacari se na njegovo mjesto Asa sin njegov. Za njegova vremena poèinu zemlja deset godina. 014 2CH 014 002 I èinjaše Asa što je dobro i pravo pred Gospodom Bogom njegovijem. 014 2CH 014 003 Jer obori oltare tuðe i visine, i izlomi likove njihove i isijeèe lugove njihove. 014 2CH 014 004 I zapovjedi sinovima Judinijem da traže Gospoda Boga otaca svojih i da izvršuju zakon i zapovijest njegovu. 014 2CH 014 005 Obori po svijem gradovima Judinijem visine i sunèane likove, i poèinu carstvo za njegova vremena. 014 2CH 014 006 I sazida tvrde gradove u zemlji Judinoj, jer zemlja bijaše u miru, niti bješe rata s njim onijeh godina, jer mu Gospod dade mir. 014 2CH 014 007 I reèe Judi: da sazidamo ove gradove i da ih opašemo zidom i kulama i vratima i prijevornicama, dok je zemlja naša; jer tražismo Gospoda Boga svojega, tražismo ga i dade nam mir otsvuda. I tako zidaše, i biše sreæni. 014 2CH 014 008 I imaše Asa vojske trista tisuæa od Jude sa štitovima i kopljima, a od Venijamina dvjesta i osamdeset tisuæa sa štitovima i lukovima. Svi bijahu hrabri vojnici. 014 2CH 014 009 I izide na njih Zara Etiopljanin s tisuæu tisuæa vojske i s trista kola, i doðe do Marise. 014 2CH 014 010 I Asa izide preda nj; i uvrstaše se vojske u dolini Sefati kod Marise. 014 2CH 014 011 I zavapi Asa ka Gospodu Bogu svojemu govoreæi: Gospode, tebi je ništa pomoæi množini ili nejakomu; pomozi nam, Gospode Bože naš, jer se u te uzdamo, i u tvoje ime doðosmo na ovo mnoštvo. Gospode, ti si Bog naš, ne daj da može što na te èovjek. 014 2CH 014 012 I razbi Gospod Etiopljane pred Asom i pred Judom, i pobjegoše Etiopljani. 014 2CH 014 013 I tjera ih Asa i narod koji bijaše s njim dori do Gerara. I popadaše Etiopljani da ih nijedan ne osta živ, jer se satrše pred Gospodom i pred vojskom njegovom; i oni odnesoše plijen velik veoma. 014 2CH 014 014 I pobiše sve gradove oko Gerara, jer doðe na njih strah Gospodnji, i oplijeniše sve one gradove, jer bijaše u njima mnogo plijena. 014 2CH 014 015 Pobiše i po stanovima pastirskim ljude, i odvedoše mnogo ovaca i kamila; i vratiše se u Jerusalim. 014 2CH 015 001 Tada duh Božji doðe na Azariju sina Odidova; 014 2CH 015 002 Te otide pred Asu i reèe mu: èujte me, Aso i sve pleme Judino i Venijaminovo; Gospod je s vama, jer ste vi s njim; i ako ga ustražite, naæi æete ga; ako li ga ostavite, i on æe vas ostaviti. 014 2CH 015 003 Dugo je Izrailj bez pravoga Boga i bez sveštenika uèitelja, i bez zakona. 014 2CH 015 004 A da su se u nevolji svojoj obratili ka Gospodu Bogu Izrailjevu i tražili ga, našli bi ga. 014 2CH 015 005 Ali u ovo vrijeme ne može se na miru odlaziti ni dolaziti; jer je nemir velik meðu svijem stanovnicima zemaljskim; 014 2CH 015 006 I potiru narodi jedan drugi, i gradovi jedan drugi, jer ih Bog smete svakojakim nevoljama. 014 2CH 015 007 Zato vi budite hrabri i nemojte da vam klonu ruke, jer ima plata za vaš trud. 014 2CH 015 008 A kad èu Asa te rijeèi i proroštvo proroka Odida, ohrabri se, i istrijebi gadne bogove iz sve zemlje Judine i Venijaminove i iz gradova koje bješe uzeo u gori Jefremovoj, i ponovi oltar Gospodnji koji bijaše pred trijemom Gospodnjim. 014 2CH 015 009 Potom sazva sve pleme Judino i Venijaminovo i došljake koji bijahu kod njih od Jefrema i Manasije i Simeuna, jer ih mnogo prebježe k njemu iz naroda Izrailjeva kad vidješe da je Gospod Bog njegov s njim. 014 2CH 015 010 I skupiše se u Jerusalim treæega mjeseca petnaeste godine carovanja Asina. 014 2CH 015 011 I u onaj dan prinesoše Gospodu žrtve od plijena koji dognaše, sedam stotina volova i sedam tisuæa ovaca. 014 2CH 015 012 I uhvatiše vjeru da traže Gospoda Boga otaca svojih svijem srcem svojim i svom dušom svojom; 014 2CH 015 013 A ko god ne bi tražio Gospoda Boga Izrailjeva, da se pogubi, bio mali ili veliki, èovjek ili žena. 014 2CH 015 014 I zakleše se Gospodu glasom velikim i uz klikovanje i uz trube i rogove. 014 2CH 015 015 I radovaše se sav narod Judin radi te zakletve, jer iz svega srca svojega zakleše se, i od sve volje svoje tražiše ga i naðoše ga; i Gospod im dade mir otsvuda. 014 2CH 015 016 Jošte i Mahu mater svoju svrže Asa s vlasti, jer bješe naèinila u lugu idola; i Asa obali idola njezina i izlomi ga i sažeže na potoku Kedronu. 014 2CH 015 017 Ali visine ne biše oborene u Izrailju, ali srce Asino bješe pravo svega vijeka njegova. 014 2CH 015 018 I unese u dom Božji što bješe posvetio otac njegov i što bješe sam posvetio, srebro i zlato i sudove. 014 2CH 015 019 I ne bi rata do trideset pete godine carovanja Asina. 014 2CH 016 001 Godine trideset šeste carovanja Asina izide Vasa car Izrailjev na Judu, i stade zidati Ramu da ne da nikomu otiæi k Asi caru Judinu ni od njega doæi. 014 2CH 016 002 Tada uze Asa srebro i zlato iz riznica doma Gospodnjega i doma careva, i posla Ven-Adadu caru Sirskomu, koji življaše u Damasku, i poruèi: 014 2CH 016 003 Vjera je izmeðu mene i tebe, izmeðu oca mojega i oca tvojega, evo šaljem ti srebra i zlata, hajde, pokvari vjeru koju imaš s Vasom carem Izrailjevijem, eda bi otišao od mene. 014 2CH 016 004 I posluša Ven-Adad cara Asu, i posla vojvode svoje na gradove Izrailjeve, i osvojiše Ijon i Dan i Avel-Majim i sve gradove Neftalimove u kojima bijahu žitnice. 014 2CH 016 005 A kad Vasa to èu, presta zidati Ramu i ostavi djelo svoje. 014 2CH 016 006 Tada car Asa uze sav narod Judin, te odnesoše kamenje iz Rame i drvo, èim zidaše Vasa, i od njega sazida Gavaju i Mispu. 014 2CH 016 007 A u to vrijeme doðe Ananije vidjelac k Asi caru Judinu i reèe mu: što si se pouzdao u cara Sirskoga a nijesi se pouzdao u Gospoda Boga svojega, zato se vojska cara Sirskoga izmaèe iz tvojih ruku. 014 2CH 016 008 Nijesu li Etiopljani i Luveji imali velike vojske s vrlo mnogo kola i konjika? pa kad si se pouzdao u Gospoda, dade ti ih u ruke. 014 2CH 016 009 Jer oèi Gospodnje gledaju po svoj zemlji da bi pokazivao silu svoju prema onima kojima je srce cijelo prema njemu. Ludo si u tom radio; zato æe otsele biti ratovi na te. 014 2CH 016 010 Tada se Asa razgnjevi na proroka, i vrže ga u tamnicu, jer se rasrdi na nj za to; i potlaèi Asa neke iz naroda u to vrijeme. 014 2CH 016 011 Ali gle, djela Asina, prva i pošljednja, eno zapisana su u knjizi o carevima Judinijem i Izrailjevijem. 014 2CH 016 012 I razbolje se Asa trideset devete godine carovanja svojega od nogu, i bolest njegova bi vrlo teška, ali ni u bolesti svojoj ne traži Gospoda nego ljekare. 014 2CH 016 013 I tako poèinu Asa kod otaca svojih, i umrije èetrdeset prve godine carovanja svojega. 014 2CH 016 014 I pogreboše ga u grobu njegovu, koji iskopa sebi u gradu Davidovu, i metnuše ga na postelju koju bješe napunio mirisavijeh stvari i masti zgotovljenijeh vještinom apotekarskom, i spališe mu ih vrlo mnogo. 014 2CH 017 001 Tada se zacari Josafat sin njegov na njegovo mjesto, i ukrijepi se na Izrailja. 014 2CH 017 002 I ponamješta vojsku po svijem tvrdijem gradovima Judinijem, i ponamješta straže po zemlji Judinoj i po gradovima Jefremovijem, koje zadobi Asa otac njegov. 014 2CH 017 003 I bijaše Gospod s Josafatom, jer hoðaše prvijem putovima Davida oca svojega i ne tražaše Vala. 014 2CH 017 004 Nego Boga oca svojega tražaše i po zapovijestima njegovijem hoðaše, i ne èinjaše kao sinovi Izrailjevi. 014 2CH 017 005 Zato utvrdi Gospod carstvo u ruci njegovoj, i sav narod Judin davaše dare Josafatu, te imaše veliko blago i slavu. 014 2CH 017 006 I srce se njegovo oslobodi na putovima Gospodnjim, te još obori visine i lugove u Judeji. 014 2CH 017 007 I treæe godine svoga carovanja posla knezove svoje Ven-Aila i Ovadiju i Zahariju i Natanaila i Miheju da uèe po gradovima Judinijem; 014 2CH 017 008 I s njima Levite: Semaju i Nataniju i Zevadiju i Asaila i Semiramota i Jonatana i Adoniju i Toviju i Tov-Adoniju, Levite, i s njima Elisamu i Jorama sveštenike. 014 2CH 017 009 I uèahu po Judeji imajuæi pri sebi knjigu zakona Gospodnjega, i prohoðahu sve gradove Judine uèeæi narod. 014 2CH 017 010 I doðe strah Gospodnji na sva carstva po zemljama oko Jude, te ne vojevaše na Josafata. 014 2CH 017 011 I sami Filisteji donošahu Josafatu dare i danak u novcu; i Arapi dogonjahu mu stoku, po sedam tisuæa i sedam stotina ovnova i po sedam tisuæa i sedam stotina jaraca. 014 2CH 017 012 Tako napredovaše Josafat i podiže se veoma; i sazida u Judeji kule i gradove za žitnice. 014 2CH 017 013 I imaše mnogo dobra po gradovima Judinijem, i vojnika, hrabrijeh junaka u Jerusalimu. 014 2CH 017 014 A ovo je broj njihov po domovima otaca njihovijeh; od Jude tisuænici: Adna vojvoda, s kojim bijaše tri stotine tisuæa hrabrijeh junaka. 014 2CH 017 015 A za njim Joanan vojvoda, s kojim bijaše dvjesta i osamdeset tisuæa; 014 2CH 017 016 A za njim Amasija sin Zihrijev, koji se dragovoljno dade Gospodu, i s njim bijaše dvjesta tisuæa hrabrijeh junaka. 014 2CH 017 017 A od Venijamina: hrabri junak Elijada, s kojim bijaše dvjesta tisuæa naoružanijeh lukom i štitom; 014 2CH 017 018 A za njim Jozavad, s kojim bijaše sto i osamdeset tisuæa naoružanijeh za boj. 014 2CH 017 019 Ovi služahu caru osim onijeh koje ponamješta car po tvrdijem gradovima u svoj zemlji Judinoj. 014 2CH 018 001 I Josafat imajuæi veliko blago i slavu oprijatelji se s Ahavom. 014 2CH 018 002 I poslije nekoliko godina otide k Ahavu u Samariju; i nakla mu Ahav mnogo ovaca i volova i narodu koji bijaše s njim, i nagovaraše ga da poðe na Ramot Galadski. 014 2CH 018 003 I reèe Ahav car Izrailjev Josafatu caru Judinu: hoæeš li iæi sa mnom na Ramot Galadski? A on reèe: ja kao ti, narod moj kao tvoj narod; hoæemo s tobom na vojsku. 014 2CH 018 004 Još reèe Josafat caru Izrailjevu: pitaj danas šta æe Gospod reæi. 014 2CH 018 005 Tada sazva car Izrailjev proroke svoje, èetiri stotine ljudi, i reèe im: hoæemo li iæi na vojsku na Ramot Galadski, ili æu se okaniti? A oni rekoše: idi, jer æe ga Gospod dati u ruke caru. 014 2CH 018 006 A Josafat reèe: ima li tu još koji prorok Gospodnji da ga pitamo? 014 2CH 018 007 A car reèe Josafatu: ima još jedan èovjek preko kojega bismo mogli upitati Gospoda; ali ja mrzim na nj, jer mi ne prorièe dobra nego svagda zlo; to je Miheja sin Jemlin. A Josafat reèe: neka car ne govori tako. 014 2CH 018 008 Tada car Izrailjev dozva jednoga dvoranina, i reèe mu: brže dovedi Miheju sina Jemlina. 014 2CH 018 009 A car Izrailjev i Josafat car Judin sjeðahu svaki na svom prijestolu obuèeni u carske haljine, sjeðahu na poljani kod vrata Samarijskih, i svi proroci prorokovahu pred njima. 014 2CH 018 010 I Sedekija sin Hananin naèini sebi gvozdene rogove, i reèe: ovako veli Gospod: ovijem æeš biti Sirce dokle ih ne istrijebiš. 014 2CH 018 011 Tako i svi proroci prorokovahu govoreæi: idi na Ramot Galadski, i biæeš sreæan, jer æe ga Gospod predati caru u ruke. 014 2CH 018 012 A poslanik koji otide da dozove Miheju reèe mu govoreæi: evo proroci prorièu svi jednijem glasom dobro caru; neka i tvoja rijeè bude kao njihova, i govori dobro. 014 2CH 018 013 A Miheja reèe: tako da je živ Gospod, govoriæu ono što reèe Bog moj. 014 2CH 018 014 I kad doðe k caru, reèe mu car: Miheja! hoæemo li iæi na vojsku na Ramot Galadski, ili æu se okaniti? A on reèe: idite, biæete sreæni, i daæe vam se u ruke. 014 2CH 018 015 A car mu reèe: koliko æu te puta zaklinjati da mi ne govoriš nego istinu u ime Gospodnje? 014 2CH 018 016 Tada reèe: vidio sam sav narod Izrailjev razasut po planinama kao ovce koje nemaju pastira, jer reèe Gospod: ovi nemaju gospodara, neka se vrate svak svojoj kuæi s mirom. 014 2CH 018 017 Tada reèe car Izrailjev Josafatu: nijesam li ti rekao da mi neæe prorokovati dobra nego zlo? 014 2CH 018 018 A Miheja reèe: zato èujte rijeè Gospodnju: vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolu svom, a sva vojska nebeska stajaše mu s desne i s lijeve strane; 014 2CH 018 019 I Gospod reèe: ko æe prevariti Ahava cara Izrailjeva da otide i padne kod Ramota Galadskoga? Još reèe: jedan reèe ovo a drugi ono. 014 2CH 018 020 Tada izide jedan duh, i stavši pred Gospoda reèe: ja æu ga prevariti. A Gospod mu reèe: kako? 014 2CH 018 021 Odgovori: iziæi æu, i biæu lažljiv duh u ustima svijeh proroka njegovijeh. A Gospod mu reèe: prevariæeš ga i nadvladaæeš, idi i uèini tako. 014 2CH 018 022 Zato sada eto, Gospod je metnuo lažljiv duh u usta tijem prorocima tvojim; a Gospod je izrekao zlo po te. 014 2CH 018 023 Tada pristupi Sedekija sin Hananin, i udari Miheju po obrazu govoreæi: kojim je putem otišao duh Gospodnji od mene da govori s tobom? 014 2CH 018 024 A Miheja mu reèe: eto, vidjeæeš u onaj dan kad otideš u najtajniju klijet da se sakriješ. 014 2CH 018 025 Tada car Izrailjev reèe: uhvatite Miheju, i odvedite ga k Amonu zapovjedniku gradskom i k Joasu sinu carevu. 014 2CH 018 026 I recite im: ovako veli car: metnite ovoga u tamnicu, a dajite mu po malo hljeba i po malo vode dokle se ne vratim u miru. 014 2CH 018 027 A Miheja reèe: ako se vratiš u miru, nije Gospod govorio preko mene. Još reèe: èujte svi narodi. 014 2CH 018 028 I otide car Izrailjev s Josafatom carem Judinijem na Ramot Galadski. 014 2CH 018 029 I reèe car Izrailjev Josafatu: ja æu se preobuæi kad poðem u boj, a ti obuci svoje odijelo. I preobuèe se car Izrailjev, i otidoše u boj. 014 2CH 018 030 A car Sirski zapovjedi vojvodama od kola svojih govoreæi: ne udarajte ni na maloga ni na velikoga nego na samoga cara Izrailjeva. 014 2CH 018 031 A kad vojvode od kola vidješe Josafata, rekoše: to je car Izrailjev. I okrenuše se na nj da udare. Ali Josafat povika, i Gospod mu pomože, i odvrati ih Bog od njega. 014 2CH 018 032 Jer vidjevši vojvode od kola da nije car Izrailjev, otstupiše od njega. 014 2CH 018 033 A jedan zastrijeli iz luka nagonom i ustrijeli cara Izrailjeva gdje spuèa oklop. A on reèe svojemu vozaèu: savij rukom svojom i izvezi me iz boja, jer sam ranjen. 014 2CH 018 034 I boj bi žestok onoga dana, a car Izrailjev zaosta na kolima svojim prema Sircima do veèera, i umrije o sunèanom zahodu. 014 2CH 019 001 A kad se Josafat car Judin vraæaše s mirom kuæi svojoj u Jerusalim, 014 2CH 019 002 Izide preda nj Juj sin Ananijev, vidjelac, i reèe Josafatu: bezbožniku li pomažeš, i one koji mrze na Gospoda ljubiš? zato se podigao na te gnjev Gospodnji. 014 2CH 019 003 Ali se našlo dobra na tebi što si istrijebio lugove iz zemlje i što si upravio srce svoje da tražiš Boga. 014 2CH 019 004 Potom Josafat sjeðaše u Jerusalimu, i opet proðe po narodu od Virsaveje do gore Jefremove, i povrati ih ka Gospodu Bogu otaca njihovijeh. 014 2CH 019 005 I postavi sudije u zemlji po svijem tvrdijem gradovima Judinijem, u svakom gradu. 014 2CH 019 006 I reèe sudijama: gledajte šta æete raditi, jer neæete suditi za èovjeka nego za Gospoda, koji je s vama kad sudite. 014 2CH 019 007 Zato neka bude strah Gospodnji u vama; pazite i radite, jer u Gospoda Boga našega nema nepravde, niti gleda ko je ko, niti prima poklona. 014 2CH 019 008 Takoðer i u Jerusalimu postavi Josafat od Levita i sveštenika i glavara domova otaèkih u Izrailju za sudove Gospodnje i za raspre; jer dolažahu opet u Jerusalim. 014 2CH 019 009 I zapovjedi im govoreæi: tako radite u strahu Gospodnjem, vjerno i cijela srca. 014 2CH 019 010 I u svakoj parnici koja doðe k vama od braæe vaše što sjede po gradovima svojim, da rasudite izmeðu krvi i krvi, izmeðu zakona i zapovijesti, izmeðu uredaba i sudova, obavijestite ih da ne bi griješili Gospodu, da ne bi došao gnjev njegov na vas i na braæu vašu; tako èinite, te neæete zgriješiti. 014 2CH 019 011 I evo, Amarija poglavar sveštenièki biæe nad vama u svijem poslovima Gospodnjim, a Zavdija sin Ismailov voð doma Judina u svijem poslovima carskim; takoðer Leviti upravitelji biæe uz vas. Budite slobodni, i radite, i Gospod æe biti s dobrijem. 014 2CH 020 001 A poslije toga sinovi Moavovi i sinovi Amonovi i s njima koji žive meðu sinovima Amonovijem, doðoše da vojuju na Josafata. 014 2CH 020 002 I doðoše te javiše Josafatu govoreæi: ide na te veliko mnoštvo ispreko mora, iz Sirije; i eno ih u Asason-Tamaru, a to je En-Gad. 014 2CH 020 003 A Josafat se uplaši, i obrati lice svoje da traži Gospoda, i oglasi post po svoj zemlji Judinoj. 014 2CH 020 004 I skupiše se svi sinovi Judini da traže Gospoda, i iz svijeh gradova Judinijeh doðoše da traže Gospoda. 014 2CH 020 005 Tada stade Josafat u zboru Judinu i Jerusalimskom u domu Gospodnjem pred trijemom novijem, 014 2CH 020 006 I reèe: Gospode Bože otaca naših! nijesi li ti Bog na nebu i vladaš svijem carstvima narodnijem? nije li u tvojoj ruci moæ i sila da ti niko ne može odoljeti? 014 2CH 020 007 Nijesi li ti, Bože naš, odagnao stanovnike ove zemlje ispred naroda svojega Izrailja, i dao je navijek sjemenu Avrama prijatelja svojega? 014 2CH 020 008 Te se naseliše u njoj, i sagradiše ti u njoj svetinju za ime tvoje govoreæi: 014 2CH 020 009 Kad nas zadesi kako zlo, maè osvetni ili pomor ili glad, staæemo pred ovijem domom i pred tobom, jer je ime tvoje u ovom domu, i vapiæemo tebi u nevolji svojoj, usliši i izbavi. 014 2CH 020 010 A sad evo, sinovi Amonovi i Moavovi i oni iz gore Sira, kroz koje nijesi dao sinovima Izrailjevijem proæi kad iðahu iz zemlje Misirske, nego ih obidoše i ne istrijebiše; 014 2CH 020 011 A evo, oni nam vraæaju došavši da nas istjeraju iz našljedstva tvojega, koje si nam predao. 014 2CH 020 012 Bože naš, zar im neæeš suditi? jer u nama nema snage da se opremo tome mnoštvu velikom, koje ide na nas, niti mi znamo što bismo èinili, nego su oèi naše uprte u te. 014 2CH 020 013 A svi sinovi Judini stajahu pred Gospodom i djeca njihova, žene njihove i sinovi njihovi. 014 2CH 020 014 Tada siðe duh Gospodnji usred zbora na Jazila sina Zaharije sina Venaje sina Jeila sina Matanijina, Levita izmeðu sinova Asafovijeh, 014 2CH 020 015 I reèe: slušajte, svi sinovi Judini i Jerusalimljani, i ti care Josafate, ovako vam veli Gospod: ne bojte se i ne plašite se toga mnoštva velikoga, jer nije vaš rat nego Božji. 014 2CH 020 016 Sjutra izidite na njih; oni æe poæi uz brdo Zis, i naæi æete ih nakraj potoka prema pustinji Jeruilu. 014 2CH 020 017 Ne treba vi da se bijete u ovom boju; postavite se, stojte pa gledajte kako æe vas izbaviti Gospod, Judo i Jerusalime! ne bojte se i ne plašite se, sjutra izidite pred njih, i Gospod æe biti s vama. 014 2CH 020 018 Tada se Josafat savi licem k zemlji, i svi Judejci i Jerusalimljani padoše pred Gospodom, i pokloniše se Gospodu. 014 2CH 020 019 A Leviti od sinova Katovijeh i sinova Korejevijeh ustaše, te hvališe Gospoda Boga Izrailjeva glasom veoma visokim. 014 2CH 020 020 A ujutru ustavši rano izidoše u pustinju Tekujsku; a kad izlažahu, stade Josafat i reèe: èujte me, Judejci i Jerusalimljani: vjerujte Gospodu Bogu svojemu i biæete jaki, vjerujte prorocima njegovijem i biæete sreæni. 014 2CH 020 021 I tako dogovoriv se s narodom postavi pjevaèe Gospodnje da hvale svetu krasotu iduæi pred vojskom i govoreæi: hvalite Gospoda, jer je dovijeka milost njegova. 014 2CH 020 022 A kad poèeše pjesmu i hvalu, obrati Gospod zasjedu na sinove Amonove i sinove Moavove i na one iz gore Sira, koji izidoše na Judu, te se razbiše. 014 2CH 020 023 Jer sinovi Amonovi i sinovi Moavovi ustaše na one iz gore Sira da ih pobiju i potru; i kad pobiše one iz gore Sira, udariše jedni na druge, te se potrše. 014 2CH 020 024 A kad Juda doðe do stražare prema pustinji, i pogleda na mnoštvo, a to mrtva tjelesa leže po zemlji, i nijedan ne bješe ostao živ. 014 2CH 020 025 Zato doðe Josafat sa narodom svojim da pokupe plijen; i naðoše kod njih mnogo blaga i dragocjenijeh nakita na mrtvacima, i naplijeniše da veæ ne mogoše nositi; tri dana kupiše plijen, jer ga bješe mnogo. 014 2CH 020 026 A èetvrti dan skupiše se u dolini blagoslovnoj, jer ondje blagosloviše Gospoda; zato se prozva mjesto dolina blagoslovna do danas. 014 2CH 020 027 Potom okrenuše svi Judejci i Jerusalimljani i Josafat pred njima da se vrate u Jerusalim s veseljem, jer ih oveseli Gospod neprijateljima njihovijem. 014 2CH 020 028 I doðoše u Jerusalim sa psaltirima i guslama i trubama u dom Gospodnji. 014 2CH 020 029 I strah Božji doðe na sva carstva zemaljska kad èuše da je Gospod vojevao na neprijatelje Izrailjeve. 014 2CH 020 030 I tako se smiri carstvo Josafatovo, jer mu Bog njegov dade mir otsvuda. 014 2CH 020 031 I carovaše Josafat nad Judom; trideset i pet godina bijaše mu kad poèe carovati; i carova dvadeset i pet godina u Jerusalimu. Materi mu bješe ime Azuva, kæi Silejeva. 014 2CH 020 032 I hoðaše putem oca svojega Ase, niti zaðe s njega, èineæi što je pravo pred Gospodom. 014 2CH 020 033 Ali visine ne biše oborene, jer još ne bješe narod upravio srca svojega k Bogu otaca svojih. 014 2CH 020 034 A ostala djela Josafatova prva i pošljednja, eno zapisana su u knjizi Juja sina Ananijeva, koja je stavljena u knjigu o carevima Izrailjevijem. 014 2CH 020 035 Potom združi se Josafat car Judin s Ohozijom carem Izrailjevijem, koji èinjaše bezakonja. 014 2CH 020 036 A združi se s njim zato da naèine laðe da idu u Tarsis; i naèiniše laðe u Esion-Gaveru. 014 2CH 020 037 Tada prorokova Elijezer sin Dodavin iz Marise za Josafata govoreæi: što si se združio s Ohozijom, zato Gospod razmetnu djela tvoja. I razbiše se laðe i ne mogoše iæi u Tarsis. 014 2CH 021 001 Potom poèinu Josafat kod otaca svojih, i bi pogreben kod otaca svojih u gradu Davidovu; a na njegovo se mjesto zacari Joram sin njegov. 014 2CH 021 002 A braæa mu, sinovi Josafatovi, bijahu: Azarija i Jehilo i Zaharija i Azarija i Mihailo i Sefatija; ti svi bijahu sinovi Josafata cara Izrailjeva. 014 2CH 021 003 I otac im dade velike darove, srebra i zlata i zaklada s tvrdijem gradovima u zemlji Judinoj; carstvo pak dade Joramu, jer bješe prvenac. 014 2CH 021 004 A Joram stupiv na carstvo oca svojega i utvrdiv se, pobi svu braæu svoju maèem i neke knezove Izrailjeve. 014 2CH 021 005 Imaše Joram trideset i dvije godine kad se zacari, i carova osam godina u Jerusalimu. 014 2CH 021 006 I hoðaše putem careva Izrailjevijeh, kao što èinjaše dom Ahavov, jer se oženi kæerju Ahavovom; i èinjaše što je zlo pred Gospodom. 014 2CH 021 007 Ali Gospod ne htje zatrti doma Davidova radi zavjeta koji uèini s Davidom i što mu bješe rekao da æe dati vidjelo njemu i sinovima njegovijem uvijek. 014 2CH 021 008 Za njegova vremena odvrže se Edom da ne bude pod Judom, i postaviše sebi cara. 014 2CH 021 009 Zato otide Joram s vojvodama svojim i sa svijem kolima svojim; i usta noæu, te pobi Edomce koji ga bijahu opkolili, i zapovjednike od kola. 014 2CH 021 010 Ipak se odvrgoše Edomci da ne budu pod Judom do danas. U isto vrijeme odvrže se i Livna da ne bude pod njim, jer ostavi Gospoda Boga otaca svojih. 014 2CH 021 011 Još i visine naèini po brdima Judinijem, i navede na preljubu Jerusalimljane i prelasti Judu. 014 2CH 021 012 Tada mu doðe knjiga od Ilije proroka, gdje mu govoraše: ovako veli Gospod Bog Davida oca tvojega: što nijesi hodio putovima Josafata oca svojega i putovima Ase cara Judina, 014 2CH 021 013 Nego si hodio putem careva Izrailjevijeh i naveo si na preljubu Judu i Jerusalimljane, kao što je dom Ahavov naveo na preljubu Izrailja, i još si pobio braæu svoju, dom oca svojega, bolje od sebe, 014 2CH 021 014 Evo, Gospod æe udariti velikim zlom narod tvoj i sinove tvoje i žene tvoje i sve što imaš. 014 2CH 021 015 I ti æeš bolovati teško, od bolesti u crijevima, da æe ti crijeva izaæi od bolesti, koja æe trajati dvije godine. 014 2CH 021 016 I tako podiže Gospod na Jorama duh Filistejima i Arapima koji žive od Etiopljana. 014 2CH 021 017 I oni došavši na zemlju Judinu prodriješe u nju, i odnesoše sve blago što se naðe u domu carevu, i sinove njegove i žene njegove, da mu ne osta nijedan sin osim Joahaza najmlaðega sina njegova. 014 2CH 021 018 I poslije svega toga udari ga Gospod bolešæu u crijevima, kojoj ne bješe lijeka. 014 2CH 021 019 I dan po dan prolažaše, i kad se navršiše dvije godine, izidoše mu crijeva s bolešæu i umrije od teških bolova, i narod mu ne pali mirisa kao što je èinio ocima njegovijem. 014 2CH 021 020 Imaše trideset i dvije godine kad poèe carovati, i carova osam godina u Jerusalimu, i preminu da niko ne zažali za njim; i pogreboše ga u gradu Davidovu, ali ne u grobu carskom. 014 2CH 022 001 A Jerusalimljani zacariše na njegovo mjesto Ohoziju najmlaðega sina njegova, jer starije sve pobi èeta koja doðe s Arapima u oko; i tako Ohozija sin Joramov posta car Judin. 014 2CH 022 002 Imaše Ohozija èetrdeset i dvije godine kad poèe carovati, i carova godinu dana u Jerusalimu. Materi mu bješe ime Gotolija, kæi Amrijeva. 014 2CH 022 003 I on hoðaše putovima doma Ahavova, jer ga mati nagovaraše na zla djela. 014 2CH 022 004 I èinjaše što je zlo pred Gospodom kao dom Ahavov; jer mu oni bijahu savjetnici po smrti oca njegova na pogibao njegovu. 014 2CH 022 005 I po njihovu svjetu hodeæi izide s Joramom sinom Ahavovijem carem Izrailjevijem na vojsku na Azaila cara Sirskoga u Ramot Galadski; i ondje Sirci raniše Jorama. 014 2CH 022 006 A on se vrati da se lijeèi u Jezraelu od rana koje mu zadaše u Rami, kad se bijaše s Azailom carem Sirskim. A Azarija sin Joramov car Judin doðe u Jezrael da vidi Jorama sina Ahavova, jer bijaše bolestan. 014 2CH 022 007 Ali bijaše od Boga na propast Ohoziji što doðe k Joramu; jer došav otide s Joramom na Juja sina Nimsijina, kojega Gospod pomaza da istrijebi dom Ahavov. 014 2CH 022 008 Jer kad Juj izvršivaše osvetu na domu Ahavovu, naðe knezove Judine i sinove braæe Ohozijine, koji služahu Ohoziji, i pogubi ih. 014 2CH 022 009 Potom potraži Ohoziju, i uhvatiše ga kad se krijaše u Samariji, i dovedavši ga k Juju pogubiše ga, i pogreboše ga; jer rekoše: sin je Josafata koji je tražio Gospoda svijem srcem svojim. I tako ne bi nikoga od doma Ohozijina koji bi mogao biti car. 014 2CH 022 010 Zato Gotolija mati Ohozijina vidjevši da joj sin pogibe, usta i pobi sve carsko sjeme doma Judina. 014 2CH 022 011 Ali Josaveta kæi careva uze Joasa sina Ohozijina i ukrade ga izmeðu sinova carevijeh, koje ubijahu; i sakri ga s dojkinjom njegovom u ložnicu. I tako Josaveta kæi cara Jorama žena Jodaja sveštenika sakri ga od Gotolije, jer bijaše sestra Ohozijina, te ga ne ubi. 014 2CH 022 012 I bijaše s njima sakriven u domu Božijem šest godina; a Gotolija carovaše u zemlji. 014 2CH 023 001 A sedme godine oslobodi se Jodaj, i uze k sebi stotinike Azariju sina Jeroamova i Ismaila sina Joananova i Azariju sina Ovidova i Masiju sina Adajeva i Elisafata sina Zihrijeva, i uhvati vjeru s njima, 014 2CH 023 002 Te prolazeæi zemlju Judinu sabraše Levite iz svijeh gradova Judinijeh i glavare porodica otaèkih u Izrailju, i doðoše u Jerusalim. 014 2CH 023 003 I sav zbor uèini vjeru u domu Božijem s carem; i Jodaj im reèe: evo, sin æe carev carovati, kao što je rekao Gospod za sinove Davidove. 014 2CH 023 004 Ovo uèinite: treæina vas koji dolazite u subotu izmeðu sveštenika i Levita neka budu vratari na pragu; 014 2CH 023 005 A druga treæina neka bude u carskom dvoru; a ostala treæina na vratima od temelja, a sav narod u trijemovima doma Gospodnjega. 014 2CH 023 006 Niko da ne ulazi u dom Gospodnji osim sveštenika i onijeh Levita koji služe; oni neka ulaze, jer su posveæeni, a sav narod neka èini što je Gospod zapovjedio da èini. 014 2CH 023 007 I Leviti neka opkole cara svaki s oružjem svojim u ruci; i ko bi god ušao u dom, da se pogubi; i budite uz cara kad stane ulaziti i izlaziti. 014 2CH 023 008 I uèiniše Leviti i sav narod Judin sve što zapovjedi sveštenik Jodaj; i uzeše svaki svoje ljude koji dolažahu u subotu i koji odlažahu u subotu; jer Jodaj sveštenik ne otpusti redova. 014 2CH 023 009 I dade Jodaj sveštenik stotinicima koplja i štitove i štitiæe cara Davida što bijahu u domu Božijem. 014 2CH 023 010 I postavi sav narod sve s oružjem u ruku, od desne strane doma do lijeve prema oltaru i prema domu, oko cara. 014 2CH 023 011 Tada izvedoše sina careva, i metnuše mu na glavu vijenac, i daše mu svjedoèanstvo, i zacariše ga, i Jodaj i sinovi njegovi pomazaše ga i rekoše: da živi car! 014 2CH 023 012 A kad Gotolija èu viku naroda koji se stjecaše i hvaljaše cara, doðe k narodu u dom Gospodnji. 014 2CH 023 013 I pogleda, i gle, car stajaše kod svojega stupa na ulasku, a knezovi i trube oko cara, i sav narod zemaljski radovaše se i trube trubljahu i pjevaèi pjevahu uz oruða muzièka i oni koji poèinjahu u pjevanju. Tada razdrije Gotolija haljine svoje i povika: buna! buna! 014 2CH 023 014 A Jodaj sveštenik zapovjedi da izidu stotinici koji bijahu nad vojskom, i reèe im: izvedite je iz vrsta napolje, i ko poðe za njom neka se pogubi maèem; jer reèe sveštenik: nemojte je ubiti u domu Gospodnjem. 014 2CH 023 015 I naèiniše joj mjesto, te otide kako se ide vratima konjskim u dom carev, i ondje je pogubiše. 014 2CH 023 016 Tada Jodaj uèini vjeru meðu sobom i svijem narodom i carem da æe biti narod Gospodnji. 014 2CH 023 017 Potom sav narod otide u dom Valov, i raskopaše ga, i oltare njegove i likove njegove izlomiše, a Matana sveštenika Valova ubiše pred oltarima. 014 2CH 023 018 I Jodaj uredi opet službu u domu Gospodnjem meðu sveštenicima i Levitima, koje David bješe odredio domu Gospodnjemu, da bi prinosili žrtve paljenice Gospodu, kao što piše u zakonu Mojsijevu, s veseljem i pjesmama po naredbi Davidovoj. 014 2CH 023 019 Postavi i vratare na vratima doma Gospodnjega da ne bi ulazio neèist oda šta mu drago. 014 2CH 023 020 I uze stotinike i znatnije ljude i koji upravljahu narodom, sav narod zemaljski, i izvede cara iz doma Gospodnjega i uðoše visokim vratima u dom carski, i posadiše cara na carski prijesto. 014 2CH 023 021 I radovaše se sav narod zemaljski, i grad se umiri, kad Gotoliju ubiše maèem. 014 2CH 024 001 Bijaše Joasu sedam godina kad se zacari, i carova èetrdeset godina u Jerusalimu. Materi mu bješe ime Sivija iz Virsaveje. 014 2CH 024 002 I èinjaše Joas što je pravo pred Gospodom dokle god bijaše živ Jodaj sveštenik. 014 2CH 024 003 I Jodaj ga oženi dvjema ženama, te rodi sinove i kæeri. 014 2CH 024 004 Potom Joas naumi da opravi dom Gospodnji. 014 2CH 024 005 I sazva sveštenike i Levite, pa im reèe: poðite po gradovima Judinijem i kupite od svega Izrailja novaca da se opravlja dom Boga vašega od godine do godine, i vi pohitajte s tijem. Ali ne hitješe Leviti. 014 2CH 024 006 Zato car dozva Jodaja poglavara i reèe mu: zašto ne nastojiš da Leviti donose iz Judeje i Jerusalima priloge koje je naredio Mojsije sluga Gospodnji zboru Izrailjevu na šator od sastanka? 014 2CH 024 007 Jer bezbožna Gotolija i sinovi njezini oplijeniše dom Gospodnji i sve stvari posveæene domu Gospodnjemu obratiše na Vale. 014 2CH 024 008 I tako zapovjedi car te naèiniše kovèeg, i metnuše ga na vrata doma Gospodnjega spolja. 014 2CH 024 009 I oglasiše po Judeji i po Jerusalimu da donose Gospodu prilog koji je naredio Mojsije sluga Božji Izrailju u pustinji. 014 2CH 024 010 I obradovaše se knezovi i sav narod, i donoseæi metahu u kovèeg dokle se ne svrši. 014 2CH 024 011 I kad donošahu Leviti kovèeg po zapovijesti carevoj, vidjevši da ima mnogo novaca, dolažaše pisar carev i poslanik poglavara sveštenièkoga, te izruèivahu kovèeg, potom ga opet odnošahu i ostavljahu na njegovo mjesto; i tako èinjahu svaki dan, i nakupiše mnogo novaca. 014 2CH 024 012 I davaše ga car Jodaj nastojnicima nad poslom oko doma Gospodnjega, a oni naimahu kamenare i drvodjelje da se obnovi dom Gospodnji, i kovaèe koji rade od gvožða i od mjedi, da se opravi dom Gospodnji. 014 2CH 024 013 I poslovahu poslenici, i opravljanje napredovaše pod njihovijem rukama, te povratiše domu Božijemu oblièje njegovo, i utvrdiše ga. 014 2CH 024 014 A kad svršiše, donesoše pred cara i Jodaja novce što pretekoše; i od toga naèini sudove za dom Gospodnji, sudove za službu i za žrtve, i kadionice, i druge sudove zlatne i srebrne. I tako prinošahu žrtve paljenice u domu Gospodnjem jednako svega vijeka Jodajeva. 014 2CH 024 015 Potom ostarjevši Jodaj sit života umrije; sto i trideset godina bješe mu kad umrije. 014 2CH 024 016 I pogreboše ga u gradu Davidovu kod careva; jer èinjaše dobro Izrailju i Bogu i domu njegovu. 014 2CH 024 017 A kad umrije Jodaj, doðoše knezovi Judini i pokloniše se caru; tada ih posluša car, 014 2CH 024 018 Te ostaviše dom Gospoda Boga otaca svojih, i stadoše služiti lugovima i idolima; i podiže se gnjev Gospodnji na Judu i na Jerusalim za taj grijeh njihov. 014 2CH 024 019 I slaše im proroke da ih vrate ka Gospodu, i oni im svedoèahu, ali ih ne poslušaše. 014 2CH 024 020 I doðe duh Gospodnji na Zahariju sina Jodaja sveštenika, te stade više naroda i reèe im: ovako veli Bog: zašto prestupate zapovijesti Gospodnje? neæete biti sreæni; što ostaviste Gospoda, zato i on vas ostavi. 014 2CH 024 021 A oni se pobuniše na nj, i zasuše ga kamenjem po zapovijesti carevoj u trijemu doma Gospodnjega. 014 2CH 024 022 I ne opomenu se Joas milosti koju mu uèini Jodaj otac njegov, nego ubi sina njegova; a on umiruæi reèe: Gospod neka vidi i traži. 014 2CH 024 023 A kad proðe godina, podiže se na nj vojska Sirska i uðe u zemlju Judejsku i u Jerusalim, i pobiše po narodu sve knezove narodne, i sav plijen od njih poslaše caru u Damasak. 014 2CH 024 024 Ako i mala bješe vojska Sirska koja doðe, ipak Gospod dade u ruke njihove vrlo veliku vojsku, jer bjehu ostavili Gospoda Boga otaca svojih. I tako na Joasu izvršiše sud. 014 2CH 024 025 A kad otidoše od njega ostavivši ga u teškoj bolesti, pobuniše se na nj sluge njegove za krv sinova Jodaja sveštenika, i ubiše ga na postelji njegovoj, te pogibe; i pogreboše ga u gradu Davidovu, ali ga ne pogreboše u grobovima carskim. 014 2CH 024 026 A ovo su što se pobuniše na nj: Zavad sin Simeate Amonke i Jozavad sin Simrite Moavke. 014 2CH 024 027 A o sinovima njegovijem i o velikoj porezi što bi pod njim, i o graðenju doma Božijega, eto zapisano je u knjizi o carevima. A zacari se na njegovo mjesto Amasija sin njegov. 014 2CH 025 001 Bijaše Amasiji dvadeset i pet godina kad poèe carovati, i carova dvadeset i devet godina u Jerusalimu. Materi mu bješe ime Joadana iz Jerusalima. 014 2CH 025 002 On èinjaše što je pravo pred Gospodom, ali ne cijelijem srcem. 014 2CH 025 003 I kad se utvrdi u carstvu, pobi sluge svoje koji ubiše cara oca njegova. 014 2CH 025 004 Ali sinova njihovijeh ne pogubi, nego uèini kako piše u zakonu, u knjizi Mojsijevoj, gdje je zapovjedio Gospod govoreæi: ocevi da ne ginu za sinove, ni sinovi za oceve, nego svaki za svoj grijeh neka gine. 014 2CH 025 005 Iza toga skupi Amasija narod Judin, i postavi po domovima otaèkim tisuænike i stotinike po svoj zemlji Judinoj i Venijaminovoj, i izbroji ih od dvadeset godina i više, i naðe ih trista tisuæa vojnika izabranijeh, koji nošahu koplje i štit. 014 2CH 025 006 I jošte najmi izmeðu Izrailjaca sto tisuæa hrabrijeh ljudi za sto talanata srebra. 014 2CH 025 007 Ali doðe mu èovjek Božji i reèe: care, da ne ide s tobom vojska Izrailjska, jer Gospod nije s Izrailjcima niti sa sinovima Jefremovijem. 014 2CH 025 008 Nego idi ti, i budi hrabar u boju; inaèe æe te oboriti Bog pred neprijateljem, jer Bog može i pomoæi i oboriti. 014 2CH 025 009 Tada reèe Amasija èovjeku Božijemu: a šta æe biti od sto talanata što sam dao vojsci Izrailjevoj? A èovjek Božji reèe: ima Gospod da ti da više od toga. 014 2CH 025 010 I tako odvoji Amasija vojsku što mu bješe došla od Jefrema da otidu u svoje mjesto; a oni se vrlo rasrdiše na Judu, i vratiše se u svoje mjesto s velikim gnjevom. 014 2CH 025 011 A Amasija oslobodivši se povede narod svoj i otide u slanu dolinu, i pobi deset tisuæa sinova Sirovijeh; 014 2CH 025 012 I deset tisuæa živijeh zarobiše Judejci, i odvedoše na vrh stijene, i pobacaše ih sa vrh stijene da se svi raspadoše. 014 2CH 025 013 A vojnici koje Amasija posla natrag da ne idu s njim u boj, navališe na gradove Judine od Samarije do Vet-Orona, i pobiše po njima tri tisuæe, i zaplijeniše velik plijen. 014 2CH 025 014 A kad se vrati Amasija razbivši Idumeje, donese bogove sinova Sirovijeh, i postavi ih sebi za bogove, i klanjaše im se i kaðaše im. 014 2CH 025 015 Tada se razgnjevi Gospod na Amasiju, i posla k njemu proroka, koji mu reèe: zašto tražiš bogove toga naroda, koji ne izbaviše svojega naroda iz tvoje ruke? 014 2CH 025 016 I kad govoraše caru, on mu reèe: jesi li postavljen caru za savjetnika? prestani; zašto da pogineš? I tako presta prorok, ali reèe: znam da te je Bog naumio istrijebiti kad to radiš a ne slušaš svjeta mojega. 014 2CH 025 017 Tada smisli Amasija car Judin, i posla k Joasu sinu Joahaza sina Jujeva, caru Izrailjevu, i poruèi: hodi da se ogledamo. 014 2CH 025 018 A Joas car Izrailjev posla k Amasiji caru Judinu i poruèi mu: trn na Livanu posla ka kedru na Livanu, i poruèi: daj svoju kæer sinu mojemu za ženu. Ali naiðe zvijerje Livansko i izgazi trn. 014 2CH 025 019 Veliš, pobio si Edomce, pa se ponese srce tvoje, i tražiš slave; sjedi kod kuæe svoje; zašto bi se zapletao u zlo da padneš i ti i Juda s tobom? 014 2CH 025 020 Ali ne posluša Amasija, jer od Gospoda to bi da ih da u ruke neprijatelju, što tražiše bogove Edomske. 014 2CH 025 021 I otide Joas car Izrailjev, i ogledaše se, on i Amasija car Judin, u Vet-Semesu Judinu. 014 2CH 025 022 Ali Judu razbi Izrailj, te pobjegoše svaki ka svojemu šatoru. 014 2CH 025 023 A Amasiju cara Judina sina Joasa sina Joahazova uhvati Joas car Izrailjev u Vet-Semesu, i odvede ga u Jerusalim; i obori zid Jerusalimski od vrata Jefremovijeh do vrata na uglu, èetiri stotine lakata. 014 2CH 025 024 I uze sve zlato i srebro i sve posuðe što se naðe u domu Božijem u Ovid-Edoma i u riznici doma carskoga, i taoce, pa se vrati u Samariju. 014 2CH 025 025 I poživje Amasija sin Joasov car Judin po smrti Joasa sina Joahaza cara Izrailjeva petnaest godina. 014 2CH 025 026 A ostala djela Amasijina prva i pošljednja, eto nijesu li zapisana u knjizi o carevima Judinijem i Izrailjevijem? 014 2CH 025 027 I pošto Amasija otstupi od Gospoda, digoše bunu na nj u Jerusalimu, a on pobježe u Lahis. Ali poslaše za njim u Lahis, i ubiše ga ondje. 014 2CH 025 028 I donesoše ga na konjma i pogreboše ga kod otaca njegovijeh u gradu Judinu. 014 2CH 026 001 Tada sav narod Judin uze Oziju, kome bijaše šesnaest godina, i zacariše ga na mjesto oca njegova Amasije. 014 2CH 026 002 On sazida Elot povrativ ga Judi pošto car poèinu kod otaca svojih. 014 2CH 026 003 Oziji bijaše šesnaest godina kad se zacari, i carova pedeset i dvije godine u Jerusalimu. Materi mu bijaše ime Jeholija iz Jerusalima. 014 2CH 026 004 On èinjaše što je pravo pred Gospodom sasvijem kako je èinio Amasija otac njegov. 014 2CH 026 005 I tražaše Boga dokle živ bijaše Zaharija koji razumijevaše utvare Božije; i dokle god tražaše Gospoda, davaše mu sreæu Bog. 014 2CH 026 006 Jer izašav vojevaše s Filistejima, i obori zidove Gatu i zidove Javni i zidove Azotu; i sazida gradove u zemlji Azotskoj i po Filistejima. 014 2CH 026 007 I Bog mu pomože protiv Filisteja i protiv Arapa, koji življahu u Gurvalu, i protiv Maonaca. 014 2CH 026 008 I Amonci davahu dare Oziji, i raznese se ime njegovo do Misira, jer osili veoma. 014 2CH 026 009 I sazida Ozija kule u Jerusalimu na vratima na uglu, i na vratima u dolu, i na uglu, i utvrdi ih. 014 2CH 026 010 Sazida i u pustinji kule, i iskopa mnogo studenaca, jer imaše mnogo stoke i u dolinama i u ravnicama, i ratara i vinogradara po brdima i na Karmilu, jer mu mila bješe poljska radnja. 014 2CH 026 011 I imaše Ozija ubojitu vojsku, koja iðaše u rat u èetama brojem, kako ih izbroji Jeilo pisar i Masija upravitelj, pod upravom Ananije vojvode careva. 014 2CH 026 012 Svega na broj bijaše glavara domova otaèkih hrabrijeh junaka dvije tisuæe i šest stotina, 014 2CH 026 013 A pod njihovom rukom vojske tri stotine i sedam tisuæa i pet stotina hrabrijeh vojnika, da pomažu caru protiv neprijatelja. 014 2CH 026 014 I naèini Ozija svoj vojsci štitove i koplja i šljemove i oklope i lukove i kamenje za praæe. 014 2CH 026 015 I naèini u Jerusalimu bojne sprave vrlo vješto izmišljene da stoje na kulama i na uglovima da meæu strijele i veliko kamenje; i raznese se ime njegovo daleko, jer mu se divno pomagaše dokle osili. 014 2CH 026 016 Ali kad osili, ponese se srce njegovo, te se pokvari, i sagriješi Gospodu Bogu svojemu, jer uðe u crkvu Gospodnju da kadi na oltaru kadionom; 014 2CH 026 017 A za njim uðe Azarija sveštenik i s njim osamdeset sveštenika Gospodnjih hrabrijeh ljudi; 014 2CH 026 018 I opriješe se caru Oziji govoreæi: nije tvoje, Ozija, kaditi Gospodu, nego sveštenika sinova Aronovijeh koji su posveæeni da kade; izidi iz svetinje, jer si zgriješio, i neæe ti biti na èast pred Gospodom Bogom. 014 2CH 026 019 Tada se razgnjevi Ozija držeæi u ruci kadionicu da kadi; i kad se gnjevljaše na sveštenike, izide mu guba na èelu pred svijem sveštenicima u domu Gospodnjem kod oltara kadionoga. 014 2CH 026 020 I pogleda ga Azarija poglavar sveštenièki i svi sveštenici, a on gubav na èelu; i brže ga izvedoše napolje, a i sam pohitje da izide, jer ga Gospod udari. 014 2CH 026 021 I osta car Ozija gubav do smrti svoje, i sjeðaše u odvojenom domu gubav, jer bi odluèen od doma Gospodnjega; a Jotam sin njegov upravljaše domom carevijem i suðaše narodu u zemlji. 014 2CH 026 022 A ostala djela Ozijina prva i pošljednja napisao je prorok Isaija sin Amosov. 014 2CH 026 023 I poèinu Ozija kod otaca svojih, i pogreboše ga kod otaca njegovijeh u grobnom polju carskom, jer rekoše: gubav je. I zacari se na njegovo mjesto Jotam sin njegov. 014 2CH 027 001 Dvadeset i pet godina bijaše Jotamu kad poèe carovati, i carova šesnaest godina u Jerusalimu; materi mu bješe ime Jerusa, kæi Sadokova. 014 2CH 027 002 On èinjaše što je pravo pred Gospodom sasvijem kako je èinio Ozija otac njegov, samo što ne uðe u crkvu Gospodnju; ali narod još bijaše pokvaren. 014 2CH 027 003 On naèini visoka vrata na domu Gospodnjem, i na zidu Ofilu mnogo nazida. 014 2CH 027 004 Još sazida i gradove u gori Judinoj, i u šumama pogradi dvorove i kule. 014 2CH 027 005 I vojeva s carem sinova Amonovijeh i svlada ih; i dadoše mu sinovi Amonovi one godine sto talanata srebra i deset tisuæa kora pšenice i jeèma deset tisuæa. Toliko mu dadoše sinovi Amonovi i druge i treæe godine. 014 2CH 027 006 I tako osili Jotam, jer upravi putove svoje pred Gospodom Bogom svojim. 014 2CH 027 007 A ostala djela Jotamova i svi ratovi njegovi i putovi njegovi, eno su zapisani u knjizi o carevima Izrailjevijem i Judinijem. 014 2CH 027 008 Dvadeset i pet godina bješe mu kad poèe carovati, i carova šesnaest godina u Jerusalimu. 014 2CH 027 009 I poèinu Jotam kod otaca svojih, i pogreboše ga u gradu Davidovu; a na njegovo se mjesto zacari Ahaz sin njegov. 014 2CH 028 001 Dvadeset godina bijaše Ahazu kad poèe carovati, i carova šesnaest godina u Jerusalimu; ali ne èinjaše što je pravo pred Gospodom kao David otac njegov. 014 2CH 028 002 Jer hoðaše putovima careva Izrailjevijeh, i još sali likove Valima. 014 2CH 028 003 I sam kaðaše u dolini sina Enomova, i sažizaše sinove svoje ognjem po gadnijem djelima onijeh naroda koje odagna Gospod ispred sinova Izrailjevijeh. 014 2CH 028 004 I prinošaše žrtve i kaðaše na visinama i po brdima i pod svakim zelenijem drvetom. 014 2CH 028 005 Zato ga dade Gospod Bog njegov u ruke caru Sirskomu, te ga razbiše i zarobiše mu veliko mnoštvo, i odvedoše ih u Damasak. Još bi dat u ruke i caru Izrailjevu, te ga razbi ljuto. 014 2CH 028 006 Jer Fekaj sin Remalijin pobi sto i dvadeset tisuæa Judejaca u jedan dan, sve hrabrijeh ljudi, jer ostaviše Gospoda Boga otaca svojih. 014 2CH 028 007 I Zihrije junak od Jefrema ubi Masiju sina careva i Azrikama upravitelja dvorskoga i Elkanu drugoga do cara. 014 2CH 028 008 I zarobiše sinovi Izrailjevi braæi svojoj dvjesta tisuæa žena i sinova i kæeri; i zaplijeniše velik plijen od njih, i odnesoše plijen u Samariju. 014 2CH 028 009 A ondje bijaše prorok Gospodnji po imenu Odid, i izide pred vojsku koja iðaše u Samariju, i reèe im: gle, Gospod Bog otaca vaših razgnjevi se na Judejce, zato ih dade u vaše ruke, te ih pobiste ljuto da do neba doprije. 014 2CH 028 010 I još mislite podvræi sinove Judine i Jerusalimske da vam budu robovi i robinje; a nijeste li i vi sami skrivili Gospodu Bogu svojemu? 014 2CH 028 011 Zato poslušajte me sada, i vratite natrag to roblje što zarobiste braæi svojoj, jer se raspalio gnjev Gospodnji na vas. 014 2CH 028 012 Tada ustaše poglavari sinova Jefremovijeh: Azarija sin Joananov, Varahija sin Mesilemotov i Jezekija sin Salumov i Amasa sin Adlajev na one što se vraæahu s vojske, 014 2CH 028 013 I rekoše im: neæete dovesti ovamo toga roblja, jer bi nam bilo na grijeh pred Gospodom što vi mislite domeæuæi na grijehe naše i na krivice naše, jer je velika krivica na nama i gnjev se raspalio na Izrailja. 014 2CH 028 014 I ostaviše vojnici roblje i plijen svoj pred knezovima i svijem zborom. 014 2CH 028 015 I ustaše ljudi imenovani i uzeše roblje, i sve gole izmeðu njih odješe iz plijena; a kad ih odješe i obuše, nahraniše ih i napojiše i namazaše, i odvedoše na magarcima sve iznemogle, i dovedoše ih u Jerihon grad gdje ima mnogo palama, k braæi njihovoj, pa se vratiše u Samariju. 014 2CH 028 016 U to vrijeme posla car Ahaz k carevima Asirskim da mu pomogu. 014 2CH 028 017 Jer još i Idumejci doðoše i razbiše Judu i odvedoše roblje; 014 2CH 028 018 I Filisteji udariše na gradove po ravni i na južnom kraju Judinu, i uzeše Vet-Semes, i Ejalon i Gedirot i Sohot i sela njegova i Tamnu i sela njezina i Gimzon i sela njegova, i naseliše se u njima. 014 2CH 028 019 Jer Gospod obaraše Judu s Ahaza cara Izrailjeva, jer odvuèe Judu da grdno griješi Gospodu. 014 2CH 028 020 I doðe k njemu Telgat-Felnasar car Asirski, i ojadi ga a ne utvrdi. 014 2CH 028 021 Jer Ahaz uze dio iz doma Gospodnjega i iz doma carskoga i od knezova, i dade caru Asirskom, ali mu ne pomože. 014 2CH 028 022 I kad bijaše u nevolji, on još veæma griješaše Gospodu; taki bijaše car Ahaz. 014 2CH 028 023 I prinošaše žrtve bogovima Damaštanskim, koji ga razbiše, i govoraše: kad bogovi careva Sirskih njima pomažu, prinosiæu njima žrtve da bi mi pomagali; ali mu oni biše na to da padne on i sav Izrailj. 014 2CH 028 024 A Ahaz pokupi sudove doma Božijega, i izlomi sudove doma Božijega, i zatvori vrata doma Gospodnjega i naèini sebi oltare po svijem uglovima u Jerusalimu. 014 2CH 028 025 I u svakom gradu Judinu naèini visine da kadi bogovima tuðim; i gnjevi Gospoda Boga otaca svojih. 014 2CH 028 026 A ostala djela njegova i svi putovi njegovi prvi i pošljednji, eto zapisani su u knjizi o carevima Judinijem i Izrailjevijem. 014 2CH 028 027 I poèinu Ahaz kod otaca svojih i pogreboše ga u gradu Jerusalimu; ali ga ne metnuše u grob careva Izrailjevijeh. I zacari se na njegovo mjesto Jezekija sin njegov. 014 2CH 029 001 Jezekiji bješe dvadeset i pet godina kad poèe carovati, i carova dvadeset i devet godina u Jerusalimu. Materi mu bješe ime Avija, kæi Zaharijina. 014 2CH 029 002 I èinjaše što je pravo pred Gospodom sasvijem kako je èinio David otac njegov. 014 2CH 029 003 Prve godine svojega carovanja, prvoga mjeseca, otvori vrata na domu Gospodnjem, i opravi ih. 014 2CH 029 004 I sazva sveštenike i Levite, i sabra ih na istoènu ulicu, 014 2CH 029 005 I reèe im: èujte me, Leviti, osveštajte se sada i osvetite dom Gospoda Boga otaca svojih, i iznesite neèistotu iz svetinje. 014 2CH 029 006 Jer sagriješiše oci naši i èiniše što je zlo pred Gospodom Bogom našim, i ostaviše ga; i odvratiše lice svoje od šatora Gospodnjega i okrenuše mu leða; 014 2CH 029 007 I zatvoriše vrata od trijema, i pogasiše žiške, i kadom ne kadiše, niti žrtava paljenica prinosiše u svetinji Bogu Izrailjevu. 014 2CH 029 008 Zato se razgnjevi Gospod na Judu i na Jerusalim, te ih dade da se potucaju, i da budu èudo i potsmijeh, kako vidite svojim oèima. 014 2CH 029 009 Jer eto padoše oci naši od maèa, i sinovi naši i kæeri naše i žene naše zarobiše se zato. 014 2CH 029 010 Sada dakle naumio sam zadati vjeru Gospodu Bogu Izrailjevu, da bi se odvratila od nas žestina gnjeva njegova. 014 2CH 029 011 Sinovi moji, ne oklijevajte više, jer je vas izabrao Gospod da stojite pred njim i služite mu, i da mu budete sluge i da mu kadite. 014 2CH 029 012 Tada ustaše Leviti Mat sin Amasajev i Joilo sin Azarijin od sinova Katovijeh; a od sinova Merarijevih Kis sin Avdijev i Azarija sin Jaleleilov; i od sinova Girsonovijeh Joah sin Zimin i Eden sin Joahov; 014 2CH 029 013 I od sinova Elisafanovijeh Simrije i Jeilo, i od sinova Asafovijeh Zaharija i Matanija; 014 2CH 029 014 I od sinova Amonovijeh Jeilo i Simej, i od sinova Jedutunovijeh Semaja i Ozilo; 014 2CH 029 015 I skupiše braæu svoju, i osveštavši se doðoše, kako bješe zapovjedio car po rijeèi Gospodnjoj, da oèiste dom Gospodnji. 014 2CH 029 016 I ušavši sveštenici u dom Gospodnji da ga oèiste, iznosiše svu neèistotu što naðoše u crkvi Gospodnjoj u trijem doma Gospodnjega; a Leviti kupiše i iznosiše napolje na potok Kedron. 014 2CH 029 017 A poèeše osveæivati prvoga dana prvoga mjeseca; a osmoga dana toga mjeseca uðoše u trijem Gospodnji, i osveæivaše dom Gospodnji osam dana, i šesnaestoga dana prvoga mjeseca svršiše. 014 2CH 029 018 Potom doðoše k caru Jezekiji i rekoše: oèistismo sav dom Gospodnji i oltar za žrtve paljenice i sve sudove njegove i sto za postavljanje i sve sudove njegove, 014 2CH 029 019 I sve sudove koje bješe bacio car Ahaz dokle carovaše griješeæi, i spremismo i osvetismo, i eno ih pred oltarom Gospodnjim. 014 2CH 029 020 Potom car Jezekija usta rano, i sazva upravitelje gradske, i otide u dom Gospodnji. 014 2CH 029 021 I dovede sedam junaca i sedam ovnova i sedam jaganjaca i sedam jaraca za grijeh, za carstvo i za svetinju i za Judu; i reèe sinovima Aronovijem sveštenicima da prinesu na oltaru Gospodnjem. 014 2CH 029 022 Tada zaklaše goveda, i sveštenici uzevši krv njihovu pokropiše oltar; zaklaše i ovnove, i krvlju njihovom pokropiše oltar; i zaklaše jaganjce i krvlju njihovom pokropiše oltar. 014 2CH 029 023 Potom dovedoše jarce za grijeh pred cara i pred zbor, i oni metnuše ruke svoje na njih. 014 2CH 029 024 I zaklaše ih sveštenici, i oèistiše krvlju njihovom oltar na oèišæenje svemu Izrailju, jer car zapovjedi da se za sav narod Izrailjev prinese žrtva paljenica i žrtva za grijeh. 014 2CH 029 025 I postavi Levite u domu Gospodnjem s kimvalima i psaltirima i guslama, kako bješe zapovjedio David i Gad vidjelac carev i Natan prorok; jer od Gospoda bješe zapovijest preko proroka njegovijeh. 014 2CH 029 026 I tako stajahu Leviti sa spravama Davidovijem a sveštenici s trubama. 014 2CH 029 027 Tada zapovjedi Jezekija da prinesu žrtvu paljenicu na oltaru. I kad se poèe žrtva paljenica, poèe se pjesma Gospodnja uz trube i sprave Davida cara Izrailjeva. 014 2CH 029 028 I sav se zbor klanjaše, i pjevaèi pjevahu i trubaèi trubljahu, i to sve dokle se ne svrši žrtva paljenica. 014 2CH 029 029 A kad svršiše žrtvu, car i svi koji bijahu s njim padoše i pokloniše se. 014 2CH 029 030 Potom reèe car i knezovi Levitima da hvale Gospoda rijeèima Davidovijem i Asafa vidioca; i hvališe s velikim veseljem, i savivši se pokloniše se. 014 2CH 029 031 Tada Jezekija progovori i reèe: sada posvetiste ruke svoje Gospodu, pristupite i donesite prinose i žrtve zahvalne u dom Gospodnji. I donese sav zbor prinose i žrtve zahvalne, i ko god bješe voljna srca žrtve paljenice. 014 2CH 029 032 I na broj bješe žrtava paljenica što donese zbor, sedamdeset volova, sto ovnova, dvjesta jaganjaca, sve za žrtvu paljenicu Gospodu; 014 2CH 029 033 A drugih stvari posveæenijeh bješe šest stotina volova i tri tisuæe ovaca. 014 2CH 029 034 Ali malo bijaše sveštenika, te ne mogahu drijeti svijeh žrtava paljenica; zato im pomagahu braæa njihova Leviti, dokle se ne svrši posao i dokle se ne osveštaše drugi sveštenici; jer Leviti bijahu radiji osveštati se nego sveštenici. 014 2CH 029 035 I bijaše vrlo mnogo žrtava paljenica s pretilinom od žrtava zahvalnijeh i naljeva na žrtve paljenice. Tako bi povraæena služba u domu Gospodnjem. 014 2CH 029 036 I radovaše se Jezekija i sav narod, što Bog upravi narod, jer ovo bi naglo. 014 2CH 030 001 Potom posla Jezekija k svemu Izrailju i Judi, i napisa knjige sinovima Jefremovijem i Manasijinim da doðu u dom Gospodnji u Jerusalim da proslave pashu Gospodu Bogu Izrailjevu. 014 2CH 030 002 Jer car i knezovi njegovi i sav zbor svijeæaše u Jerusalimu da slave pashu drugoga mjeseca. 014 2CH 030 003 Jer je ne mogaše slaviti u to vrijeme, jer ne bijaše dosta sveštenika posveæenijeh i narod se ne bješe skupio u Jerusalim. 014 2CH 030 004 I to bi po volji caru i svemu zboru. 014 2CH 030 005 I odrediše da oglase po svemu Izrailju od Virsaveje do Dana da doðu u Jerusalim da proslave pashu Gospodu Bogu Izrailjevu, jer je odavna ne bjehu slavili kako je napisano. 014 2CH 030 006 I tako otidoše glasnici s knjigama od cara i od knezova po svemu Izrailju i Judi, i po zapovijesti carevoj govorahu: sinovi Izrailjevi, obratite se ka Gospodu Bogu Avramovu, Isakovu i Izrailjevu, pa æe se i on obratiti k ostatku koji ste ostali od ruku careva Asirskih. 014 2CH 030 007 Ne budite kao oci vaši i kao braæa vaša što griješiše Gospodu Bogu otaca svojih, te ih dade da budu èudo, kako vidite. 014 2CH 030 008 Ne budite dakle tvrdovrati kao oci vaši, dajte ruke Gospodu i hodite u svetinju njegovu koju je osvetio navijek, i služite Gospodu Bogu svojemu, pa æe se odvratiti od vas žestina gnjeva njegova. 014 2CH 030 009 Jer ako se obratite ka Gospodu, braæa æe vaša i sinovi vaši steæi milost u onijeh koji ih zarobiše, te æe se vratiti u ovu zemlju; jer je Gospod Bog vaš milostiv i žalostiv, i neæe odvratiti lica od vas, ako se obratite k njemu. 014 2CH 030 010 A kad ti glasnici iðahu od grada do grada po zemlji Jefremovoj i Manasijinoj dori do Zavulona, potsmijevahu im se i rugahu im se. 014 2CH 030 011 Ali neki od Asira i od Manasije i od Zavulona pokorivši se doðoše u Jerusalim. 014 2CH 030 012 I nad Judu doðe ruka Gospodnja, te im dade jedno srce da uèine što bješe zapovjedio car i knezovi po rijeèi Gospodnjoj. 014 2CH 030 013 I skupi se u Jerusalim mnoštvo naroda da praznuju praznik prijesnijeh hljebova drugog mjeseca, i bi sabor veoma velik. 014 2CH 030 014 Tada se podigoše, i oboriše oltare što bijahu u Jerusalimu, i sve oltare kadione oboriše i baciše u potok Kison. 014 2CH 030 015 Potom zaklaše pashu èetrnaestoga dana drugoga mjeseca; a sveštenici i Leviti postidjevši se osveštaše se, i unesoše žrtve paljenice u dom Gospodnji. 014 2CH 030 016 I stadoše svojim redom kako treba po zakonu Mojsija sluge Božijega; i sveštenici kropiše krvlju primajuæi iz ruke Levitima. 014 2CH 030 017 I jer ih mnogo bijaše u zboru koji se ne bjehu osveštali; zato Leviti klahu pashu za svakoga koji ne bješe èist da bi ih posvetili Gospodu. 014 2CH 030 018 Jer mnoštvo naroda, mnogi od Jefrema i od Manasije i od Isahara i od Zavulona ne oèistiše se, nego jedoše pashu ne kako je napisano. Ali se za njih pomoli Jezekija govoreæi: Gospod blagi neka oèisti svakoga, 014 2CH 030 019 Ko je upravio srce svoje da traži Boga Gospoda, Boga otaca svojih, ako i ne bi bio èist prema svetom oèišæenju. 014 2CH 030 020 I usliši Gospod Jezekiju, i saèuva narod. 014 2CH 030 021 I tako sinovi Izrailjevi koji bjehu u Jerusalimu praznovaše praznik prijesnijeh hljebova sedam dana u velikom veselju, i hvaljahu Gospoda svaki dan Leviti i sveštenici uz oruða za slavu Gospodnju. 014 2CH 030 022 I Jezekija govori ljubazno sa svijem Levitima koji vješti bijahu službi Gospodnjoj; i jedoše o prazniku sedam dana prinoseæi žrtve zahvalne i slaveæi Gospoda Boga otaca svojih. 014 2CH 030 023 I sav zbor dogovori se da praznuje još sedam dana; i praznovaše još sedam dana u veselju. 014 2CH 030 024 Jer Jezekija car Judin dade zboru tisuæu junaca i sedam tisuæa ovaca; a knezovi dadoše zboru tisuæu junaca i deset tisuæa ovaca; i osvešta se mnogo sveštenika. 014 2CH 030 025 I tako se proveseli sav zbor Judin i sveštenici i Leviti, i sav zbor što bješe došao od Izrailja, i došljaci što bjehu došli iz zemlje Izrailjeve i koji življahu u zemlji Judinoj. 014 2CH 030 026 I bi veselje veliko u Jerusalimu; jer od vremena Solomuna sina Davidova cara Izrailjeva ne bi tako u Jerusalimu. 014 2CH 030 027 Potom ustaše sveštenici i Leviti i blagosloviše narod; i uslišen bi glas njihov, i molitva njihova doðe u stan svetinje Gospodnje na nebo. 014 2CH 031 001 A kad se sve ovo svrši, svi sinovi Izrailjevi što se naðoše ondje, zaðoše po gradovima Judinijem, i izlomiše likove i isjekoše lugove, i oboriše visine i oltare po svoj zemlji Judinoj i Venijaminovoj i po zemlji Jefremovoj i Manasijinoj, dokle sve ne svršiše; potom se vratiše svi sinovi Izrailjevi svak na svoje našljedstvo, u svoje gradove. 014 2CH 031 002 A Jezekija opet uredi redove sveštenièke i Levitske po redovima njihovijem, svakoga po službi njegovoj, sveštenike i Levite, za žrtve paljenice i zahvalne, da služe, i da slave i hvale Gospoda na vratima okola njegova. 014 2CH 031 003 I odredi dio carski od blaga svojega za žrtve paljenice, što se prinose jutrom i veèerom i za žrtve paljenice što se prinose u subote i na mladine i na praznike, kako je napisano u zakonu Gospodnjem. 014 2CH 031 004 I zapovjedi narodu, Jerusalimljanima, da daju dio sveštenicima i Levitima, da se jaèe drže zakona Gospodnjega. 014 2CH 031 005 A èim se to razglasi, stadoše donositi sinovi Izrailjevi silu prvina od žita i od vina i od ulja i od meda i svakoga roda zemaljskoga; i desetka od svega donosiše vrlo mnogo. 014 2CH 031 006 I sinovi Izrailjevi i Judini koji življahu po gradovima Judinijem, donosiše i oni desetak od goveda i ovaca, i desetak od svetijeh stvari posveæenijeh Gospodu Bogu njihovu, i metaše u gomile. 014 2CH 031 007 Treæega mjeseca poèeše metati u gomile, a sedmoga mjeseca svršiše. 014 2CH 031 008 I doðe Jezekija s knezovima, i vidjevši gomile blagosloviše Gospoda i narod njegov Izrailja. 014 2CH 031 009 I Jezekija zapita sveštenike i Levite za gomile. 014 2CH 031 010 A Azarija poglavar sveštenièki od doma Sadokova reèe mu: otkad poèeše donositi ove priloge u dom Gospodnji, jedemo i siti smo i pretjeèe mnogo, jer je Gospod blagoslovio svoj narod, te je preteklo ovo mnoštvo. 014 2CH 031 011 Tada zapovjedi Jezekija da se naèine klijeti u domu Gospodnjem; i naèiniše; 014 2CH 031 012 I ondje ostavljahu vjerno priloge i desetke i stvari posveæene; i nad tijem bješe poglavar Honanija Levit i Simej brat mu, drugi do njega. 014 2CH 031 013 A Jehilo i Azazija i Nahat i Asailo i Jerimot i Jozavad i Elilo i Ismahija i Mat i Venaja bijahu nastojnici pod rukom Honanije i brata mu Simeja po naredbi cara Jezekije i Azarije starješine u domu Božijem. 014 2CH 031 014 A Korej sin Jemne Levita, vratar na istoku, bijaše nad onijem što se dragovoljno prinošaše Bogu, da bi razdjeljivao prinos Gospodnji i stvari svete nad svetijem. 014 2CH 031 015 A pod njim bješe Eden i Minijamin i Isus i Semaja i Amarija i Sehanija po gradovima sveštenièkim, ljudi pouzdani, da razdaju braæi svojoj dijelove, velikomu i malomu, 014 2CH 031 016 Osim muškinja u rodu njihovu od tri godine i više, svakomu koji ulažaše u dom Gospodnji na posao svakidašnji po dužnosti njihovoj u službi njihovoj po redu njihovu, 014 2CH 031 017 I onima koji biše izbrojeni u rodu sveštenièkom po domovima otaca njihovijeh, i Levitima od dvadeset godina i više po službi njihovoj po redovima njihovijem, 014 2CH 031 018 I porodici njihovoj, svoj djeci njihovoj, ženama njihovijem, sinovima njihovijem i kæerima njihovijem, svemu mnoštvu; jer se vjerno posvetiše svetinji; 014 2CH 031 019 I sinovima Aronovijem sveštenicima u podgraðima gradova njihovijeh, po svijem gradovima, ljudi imenovani davahu dijelove svakome muškarcu izmeðu sveštenika i svakomu roda Levitskoga. 014 2CH 031 020 I tako uèini Jezekija u svoj zemlji Judinoj; i èinjaše što je dobro i pravo i istinito pred Gospodom Bogom njegovijem. 014 2CH 031 021 I u svakom poslu koji poèe za službu doma Božijega i u zakonu i u zapovijesti tražeæi Boga svojega, truðaše se svijem srcem svojim, i sreæan bijaše. 014 2CH 032 001 Poslije tijeh stvari i pošto se one utvrdiše, doðe Senahirim car Asirski, i uðe u zemlju Judinu, i opkoli tvrde gradove, i mišljaše ih osvojiti. 014 2CH 032 002 A kad vidje Jezekija gdje doðe Senahirim i gdje se okrenu da udari na Jerusalim, 014 2CH 032 003 Uèini vijeæe s knezovima svojim i s junacima svojim da zaroni izvore vodene, koji bijahu iza grada, i pomogoše mu. 014 2CH 032 004 Jer se sabra mnoštvo naroda, te zaroniše sve izvore i potok koji teèe posred zemlje govoreæi: zašto kad doðu carevi Asirski da naðu toliko vode? 014 2CH 032 005 I ohrabri se, te ozida vas zid oboreni, i podiže kule, i spolja ozida još jedan zid; i utvrdi Milon u gradu Davidovu, i naèini mnogo oružja i štitova. 014 2CH 032 006 I postavi vojvode nad narodom, i sabra ih k sebi na ulicu kod vrata gradskih, i govori im ljubazno i reèe: 014 2CH 032 007 Budite slobodni i hrabri, ne bojte se i ne plašite se cara Asirskoga ni svega mnoštva što je s njim, jer je s nama veæi nego s njim. 014 2CH 032 008 S njim je mišica tjelesna a s nama je Gospod Bog naš da nam pomože i da bije naše bojeve. I narod se osloni na rijeèi Jezekije cara Judina. 014 2CH 032 009 Potom Senahirim car Asirski dok bješe na Lahisu sa svom silom svojom, posla sluge svoje u Jerusalim k Jezekiji caru Judinu i ka svemu narodu Judinu koji bijaše u Jerusalimu, i poruèi: 014 2CH 032 010 Ovako veli Senahirim car Asirski: u što se uzdate, te stojite u Jerusalimu zatvoreni? 014 2CH 032 011 Ne nagovara li vas Jezekija da vas pomori glaðu i žeðu govoreæi: Gospod Bog naš izbaviæe nas iz ruku cara Asirskoga? 014 2CH 032 012 Nije li taj Jezekija oborio visine njegove i oltare njegove, i zapovjedio Judi i Jerusalimljanima govoreæi: klanjajte se samo pred jednijem oltarom i na njemu kadite? 014 2CH 032 013 Eda li ne znate šta sam uèinio ja i moji stari od svijeh naroda na zemlji? jesu li bogovi naroda zemaljskih mogli izbaviti zemlju svoju iz mojih ruku? 014 2CH 032 014 Koji je izmeðu svijeh bogova onijeh naroda koje zatrše oci moji, mogao izbaviti svoj narod iz mojih ruku, da bi mogao vaš bog vas izbaviti iz moje ruke? 014 2CH 032 015 Nemojte dakle da vas vara Jezekija i da vas tako nagovara, i ne vjerujte mu; jer nijedan bog nijednoga naroda ili carstva nije mogao izbaviti naroda svojega iz mojih ruku ni iz ruku mojih otaca, akamoli æe vaši bogovi izbaviti vas iz mojih ruku? 014 2CH 032 016 I još više govoriše sluge njegove na Gospoda Boga i na Jezekiju slugu njegova. 014 2CH 032 017 A i knjigu napisa ružeæi Gospoda Boga Izrailjeva i govoreæi na nj rijeèima: kao što bogovi naroda zemaljskih nijesu izbavili svojega naroda iz mojih ruku, tako neæe ni Bog Jezekijin izbaviti naroda svojega iz mojih ruku. 014 2CH 032 018 I vikahu iza glasa Judejski narodu Jerusalimskom koji bijaše na zidu da ih uplaše i smetu da bi uzeli grad. 014 2CH 032 019 I govorahu o Bogu Jerusalimskom kao o bogovima naroda zemaljskih, koji su djelo ruku èovjeèijih. 014 2CH 032 020 Tada se pomoli toga radi car Jezekija i prorok Isaija sin Amosov, i vapiše k nebu. 014 2CH 032 021 I posla Gospod anðela, koji pobi sve junake i vojvode i knezove u vojsci cara Asirskoga, te se vrati sa sramotom u svoju zemlju. I kad uðe u kuæu svojega boga, ubiše ga ondje maèem koji izidoše od bedara njegovijeh. 014 2CH 032 022 Tako saèuva Gospod Jezekiju i narod Jerusalimski od ruku Senahirima cara Asirskoga i od ruku svijeh drugih, i èuva ih na sve strane. 014 2CH 032 023 I mnogi donošahu dare Gospodu u Jerusalim i zaklade Jezekiji caru Judinu; i od tada se uzvisi pred svijem narodima. 014 2CH 032 024 U to vrijeme razbolje se Jezekija na smrt, i pomoli se Gospodu, koji mu progovori i uèini mu èudo. 014 2CH 032 025 Ali Jezekija ne postupi prema dobru koje mu se uèini, jer se ponese srce njegovo; zato se podiže na nj gnjev i na Judu i na Jerusalim. 014 2CH 032 026 Ali se ponizi Jezekija zato što se bješe ponijelo srce njegovo, i on i Jerusalimljani, te ne doðe na njih gnjev Gospodnji za života Jezekijina. 014 2CH 032 027 A imaše Jezekija vrlo veliko blago i slavu; i naèini sebi riznice za srebro i zlato i za drago kamenje i za mirise i za štitove i za svakojake zaklade, 014 2CH 032 028 I staje za dohode od žita i od vina i od ulja, i staje za svakojaku stoku, i torove za ovce. 014 2CH 032 029 I gradove sazida sebi, i imaše mnogo stoke, i ovaca i goveda, jer mu Bog dade veoma veliko blago. 014 2CH 032 030 Isti Jezekija zagati gornji izvor vode Giona, i pravo je svede dolje na zapadnu stranu grada Davidova; i bijaše sreæan Jezekija u svakom poslu svom. 014 2CH 032 031 Samo kad doðoše poslanici knezova Vavilonskih, koji poslaše k njemu da raspitaju za èudo koje bi u zemlji, ostavi ga Bog da bi ga iskušao da bi se znalo sve što mu je u srcu. 014 2CH 032 032 A ostala djela Jezekijina i milosti njegove, eto, to je zapisano u utvari proroka Isaije sina Amosova i u knjizi o carevima Judinijem i Izrailjevijem. 014 2CH 032 033 I poèinu Jezekija kod otaca svojih, i pogreboše ga više grobova sinova Davidovijeh; i uèiniše mu na smrti èast svi Judejci i Jerusalimljani. A na njegovo se mjesto zacari Manasija sin njegov. 014 2CH 033 001 Dvanaest godina bješe Manasiji kad poèe carovati, i carova pedeset i pet godina u Jerusalimu. 014 2CH 033 002 A èinjaše što je zlo pred Gospodom po gadnijem djelima onijeh naroda koje odagna Gospod ispred sinova Izrailjevijeh. 014 2CH 033 003 Jer opet pogradi visine, koje bješe raskopao Jezekija otac njegov, i podiže oltare Valima, i naèini lugove, i klanjaše se svoj vojsci nebeskoj i služaše joj. 014 2CH 033 004 Naèini oltare i u domu Gospodnjem, za koji bješe rekao Gospod: u Jerusalimu æe biti ime moje dovijeka. 014 2CH 033 005 Naèini oltare svoj vojsci nebeskoj u dva trijema doma Gospodnjega. 014 2CH 033 006 I provodi sinove svoje kroz oganj u dolini sina Enomova, i gledaše na vremena i gataše i vraèaše, i uredi one što se dogovaraju s duhovima i vraèare, i èinjaše vrlo mnogo što je zlo pred Gospodom gnjeveæi ga. 014 2CH 033 007 I postavi lik rezan koji naèini u domu Božijem, za koji bješe rekao Bog Davidu i Solomunu sinu njegovu: u ovom domu i u Jerusalimu, koji izabrah izmeðu svijeh plemena Izrailjevijeh, namjestiæu ime svoje dovijeka. 014 2CH 033 008 I neæu više krenuti noge sinovima Izrailjevijem iz zemlje koju sam odredio ocima vašim, ako samo uzdrže i ustvore sve što sam im zapovjedio preko Mojsija, sav zakon i uredbe i sudove. 014 2CH 033 009 Ali Manasija zavede Judu i Jerusalim, te èiniše gore nego narodi koje istrijebi Gospod ispred sinova Izrailjevijeh. 014 2CH 033 010 I Gospod govoraše Manasiji i narodu njegovu, ali ne htješe slušati. 014 2CH 033 011 Zato dovede Gospod na njih glavare od vojske cara Asirskoga, i uhvatiše Manasiju u trnju, i svezavši ga u dvoje verige mjedene odvedoše ga u Vavilon. 014 2CH 033 012 I kad bijaše u nevolji, moljaše se Gospodu Bogu svojemu, i ponizi se veoma pred Bogom otaca svojih. 014 2CH 033 013 I moleæi se umoli mu se, te usliši molitvu njegovu i povrati ga u Jerusalim na carstvo njegovo. Tada pozna Manasija da je Gospod Bog. 014 2CH 033 014 A poslije toga ozida zid iza grada Davidova sa zapada Gionu, od samoga potoka pa do ribljih vrata i oko Ofila, i izvede ga vrlo visoko; i postavi vojvode po svijem tvrdijem gradovima Judinijem. 014 2CH 033 015 I iznese iz doma Gospodnjega bogove tuðe i lik i sve oltare koje bješe naèinio na gori doma Gospodnjega i u Jerusalimu, i baci iza grada. 014 2CH 033 016 Pa opravi oltar Gospodnji i prinese na njemu žrtve zahvalne i u slavu, i zapovjedi Judejcima da služe Gospodu Bogu Izrailjevu. 014 2CH 033 017 Ali narod još prinošaše žrtve na visinama, ali samo Gospodu Bogu svojemu. 014 2CH 033 018 A ostala djela Manasijina i molitva njegova Bogu njegovu i rijeèi koje mu govoriše vidioci u ime Gospoda Boga Izrailjeva, to je sve u knjizi o carevima Izrailjevijem. 014 2CH 033 019 A molitva njegova i kako se umolio, i svi grijesi njegovi i prijestupi, i mjesta gdje je pogradio visine i podigao lugove i likove rezane prije nego se ponizi, to je sve zapisano u knjigama proroèkim. 014 2CH 033 020 I poèinu Manasija kod otaca svojih, i pogreboše ga u domu njegovu. A na njegovo se mjesto zacari Amon sin njegov. 014 2CH 033 021 Dvadeset i dvije godine imaše Amon kad poèe carovati, i carova dvije godine u Jerusalimu. 014 2CH 033 022 I èinjaše što je zlo pred Gospodom kao što je èinio Manasija otac mu; jer svijem likovima rezanijem, koje naèini Manasija otac njegov, prinošaše Amon žrtve i služaše im. 014 2CH 033 023 Ali se ne ponizi pred Gospodom, kao što se ponizi Manasija otac njegov; nego isti Amon još više griješaše. 014 2CH 033 024 I pobuniše se na nj sluge njegove, i ubiše ga u kuæi njegovoj. 014 2CH 033 025 Tada pobi narod zemaljski sve koji se bijahu pobunili na cara Amona, i zacari narod zemaljski Josiju sina njegova na njegovo mjesto. 014 2CH 034 001 Osam godina bijaše Josiji kad poèe carovati, i carova trideset i jednu godinu u Jerusalimu. 014 2CH 034 002 On èinjaše što je pravo pred Gospodom i hoðaše putovima Davida oca svojega i ne otstupaše ni nadesno ni nalijevo. 014 2CH 034 003 Jer osme godine carovanja svojega, dok još bješe dijete, poèe tražiti Boga Davida oca svojega; a dvanaeste godine poèe èistiti Judeju i Jerusalim od visina i od lugova i od likova rezanijeh i livenijeh. 014 2CH 034 004 Jer pred njim raskopaše oltare Valima, i likove sunèane koji bijahu na njima isijeèe, i gajeve, i likove rezane i livene izlomi i satr, i razasu po grobovima onijeh koji im prinosiše žrtve; 014 2CH 034 005 A kosti sveštenièke sažeže na oltarima njihovijem; i oèisti Judeju i Jerusalim; 014 2CH 034 006 Tako i gradove Manasijine i Jefremove i Simeunove i do Neftalima, i pustoši njihove unaokolo. 014 2CH 034 007 I tako obori oltare i gajeve, i likove izlomi i satr, i sve likove sunèane isijeèe po svoj zemlji Izrailjevoj; potom se vrati u Jerusalim. 014 2CH 034 008 A osamnaeste godine carovanja svojega, pošto oèisti zemlju i dom, posla Safana sina Azalijina i Masiju zapovjednika gradskoga i Joaha sina Joahazova, pametara, da se opravi dom Gospoda Boga njegova. 014 2CH 034 009 I oni otidoše ka Helkiji poglavaru sveštenièkom, i predaše novce donesene u dom Božji, koje skupiše Leviti vratari od sinova Manasijinih i Jefremovijeh i od svega ostatka Izrailjeva, i od svega Jude i Venijamina, pa se vratiše u Jerusalim; 014 2CH 034 010 I dadoše nastojnicima nad poslom, koji bijahu nad domom Gospodnjim, a oni ih davahu poslenicima koji raðahu u domu Gospodnjem opravljajuæi što je trošno i utvrðujuæi dom; 014 2CH 034 011 Davahu drvodjeljama i kamenarima da se kupuje kamenje tesano i drvo za grede i da se pobrvnaju kuæe koje bijahu razvalili carevi Judini. 014 2CH 034 012 A ti ljudi raðahu vjerno posao; i nad njima bijahu postavljeni Jat i Ovadija Leviti od sinova Merarijevih, i Zaharija i Mesulam od sinova Katovijeh da nastoje oko posla; i ti Leviti svi umijahu udarati u sprave muzièke. 014 2CH 034 013 I bijahu nad nosiocima i nad svijem poslenicima u svakoj službi, i pisari i upravitelji i vratari bijahu Leviti. 014 2CH 034 014 I kad iznošahu novce donesene u dom Gospodnji, naðe Helkija sveštenik knjigu zakona Gospodnjega danoga preko Mojsija. 014 2CH 034 015 I kaza Helkija Safanu pisaru i reèe: naðoh zakonik u domu Gospodnjem. I dade Helkija knjigu Safanu. 014 2CH 034 016 A Safan odnese knjigu caru i javi mu govoreæi: sluge tvoje rade sve što im je zapovjeðeno. 014 2CH 034 017 Jer pokupivši novce što se naðoše u domu Gospodnjem, dadoše ih nastojnicima i poslenicima. 014 2CH 034 018 I još kaza Safan pisar caru govoreæi: knjigu mi dade Helkija sveštenik. I proèita je Safan caru. 014 2CH 034 019 A kad car èu šta govori zakon, razdrije haljine svoje. 014 2CH 034 020 I zapovjedi car Helkiji i Ahikamu sinu Safanovu i Avdonu sinu Mihejinu i Safanu pisaru i Asaji sluzi carevu, govoreæi: 014 2CH 034 021 Idite upitajte Gospoda za me i za ostatak u Izrailju i Judi radi rijeèi ove knjige što se naðe, jer je velik gnjev Gospodnji koji se izlio na nas zato što oci naši ne držaše rijeèi Gospodnje da èine sve onako kako je napisano u ovoj knjizi. 014 2CH 034 022 I tako otide Helkija i ljudi carevi k Oldi proroèici, ženi Saluma sina Tekuja sina Asre riznièara, a ona sjeðaše u Jerusalimu u drugom kraju, i govoriše s njom o tom. 014 2CH 034 023 A ona im reèe: ovako veli Gospod Bog Izrailjev: kažite èovjeku koji vas je poslao k meni: 014 2CH 034 024 Ovako veli Gospod: evo pustiæu zlo na to mjesto i na stanovnike njegove, sve kletve napisane u knjizi, koju su proèitali caru Judinu. 014 2CH 034 025 Zato što me ostaviše i kadiše drugim bogovima da bi me gnjevili svijem djelima ruku svojih, zato æe se izliti gnjev moj na to mjesto i neæe se ugasiti. 014 2CH 034 026 A caru Judinu koji vas je poslao da upitate Gospoda, ovako mu recite: ovako veli Gospod Bog Izrailjev za rijeèi koje si èuo: 014 2CH 034 027 Što je odmeknulo srce tvoje i ponizio si se pred Bogom kad si èuo što je rekao za to mjesto i za stanovnike njegove, i ponizivši se preda mnom razdro si haljine svoje i plakao preda mnom, zato i ja usliših tebe, veli Gospod. 014 2CH 034 028 Evo, ja æu te pribrati k ocima tvojim, i na miru æeš biti pribran u grob svoj, i neæeš vidjeti svojim oèima zla koje æu pustiti na to mjesto i na stanovnike njegove. I kazaše to caru. 014 2CH 034 029 Tada posla car te skupi sve starješine Judine i Jerusalimske. 014 2CH 034 030 I otide car u dom Gospodnji i svi ljudi iz zemlje Judine i Jerusalimljani, i sveštenici i Leviti i vas narod, malo i veliko, i proèita im sve rijeèi knjige zavjetne, koja se naðe u domu Gospodnjem. 014 2CH 034 031 I car stojeæi na svom mjestu zadade vjeru pred Gospodom da æe iæi za Gospodom i držati zapovijesti njegove i svjedoèanstva njegova i uredbe njegove svijem srcem i svom dušom svojom vršeæi rijeèi toga zavjeta napisane u toj knjizi. 014 2CH 034 032 I kaza, te pristaše svi koji se naðoše u Jerusalimu i u plemenu Venijaminovu; i èinjahu Jerusalimljani po zavjetu Boga Boga otaca svojih. 014 2CH 034 033 I ukide Josija sve gadove po svijem krajevima sinova Izrailjevih, i uèini, te svi koji bijahu u Izrailju služahu Gospodu Bogu svojemu. Svega vijeka njegova ne otstupiše od Gospoda Boga otaca svojih. 014 2CH 035 001 I praznova Josija u Jerusalimu pashu Gospodu; i klaše pashu èetrnaestoga dana prvoga mjeseca. 014 2CH 035 002 I postavi sveštenike u službe njihove, i utvrdi ih da služe u domu Gospodnjem. 014 2CH 035 003 I reèe Levitima, koji uèahu vas narod Izrailjev i bijahu posveæeni Gospodu: namjestite sveti kovèeg u domu koji je sazidao Solomun sin Davidov car Izrailjev, ne treba više da ga nosite na ramenima; sada služite Gospodu Bogu svojemu i narodu njegovu Izrailju. 014 2CH 035 004 I pripravite se po domovima otaca svojih po redovima svojim kako je naredio David car Izrailjev i Solomun sin njegov. 014 2CH 035 005 I stojte u svetinji po redovima domova otaèkih braæe svoje, sinova narodnijeh, i po redovima domova otaèkih meðu Levitima. 014 2CH 035 006 I tako zakoljite pashu, i osveštajte se i pripravite braæu svoju da bi èinili kako je rekao Gospod preko Mojsija. 014 2CH 035 007 I Josija dade narodu od stoke jaganjaca i jariæa, sve za pashu, svjema koji bijahu ondje, na broj dvije tisuæe i šest stotina, i tri tisuæe goveda, sve od careva blaga. 014 2CH 035 008 I knezovi njegovi dadoše dragovoljno narodu, sveštenicima i Levitima: Helkija i Zaharija i Jehilo starješine u domu Božijem dadoše sveštenicima za pashu dvije tisuæe i šest stotina jaganjaca i jariæa i tri stotine goveda. 014 2CH 035 009 A Honanija i Semaja i Natanailo braæa njegova, i Asavija i Jeilo i Jozavad, poglavari Levitski dadoše Levitima za pashu pet tisuæa jaganjaca i jariæa, i pet stotina goveda. 014 2CH 035 010 I kad bi spremljeno za službu, stadoše sveštenici na svoje mjesto i Leviti u redovima svojim po zapovijesti carevoj. 014 2CH 035 011 I klahu pashu, i sveštenici kropljahu krvlju primajuæi iz njihovijeh ruku, a Leviti derahu. 014 2CH 035 012 I odvojiše žrtvu paljenicu da dadu narodu po redovima domova otaèkih da se prinese Gospodu, kako je napisano u knjizi Mojsijevoj. Tako uèiniše i s govedima. 014 2CH 035 013 I pekoše pashu na ognju po obièaju; a druge posveæene stvari kuhaše u loncima i u kotlovima i u tavama, i razdavaše brzo svemu narodu. 014 2CH 035 014 Potom gotoviše sebi i sveštenicima; jer sveštenici sinovi Aronovi imahu posla oko žrtava paljenica i pretilina do noæi; zato Leviti gotoviše i sebi i sveštenicima sinovima Aronovijem. 014 2CH 035 015 I pjevaèi sinovi Asafovi stajahu na svom mjestu po zapovijesti Davidovoj i Asafovoj i Emanovoj i Jedutuna vidioca careva; i vratari na svakim vratima; ne micahu se od službe svoje, nego braæa njihova, ostali Leviti, gotoviše im. 014 2CH 035 016 Tako bi ureðena sva služba Gospodnja u onaj dan da se proslavi pasha i prinesu žrtve paljenice na oltaru Gospodnjem po zapovijesti cara Josije. 014 2CH 035 017 I praznovaše sinovi Izrailjevi koji se naðoše ondje pashu u to vrijeme i praznik prijesnijeh hljebova sedam dana. 014 2CH 035 018 I ne bi pasha praznovana kao ova u Izrailju od vremena Samuila proroka, niti koji careva Izrailjevijeh praznova pashu kao što je praznova Josija sa sveštenicima i Levitima i sa svijem Judom i Izrailjem što ga se naðe, i s Jerusalimljanima. 014 2CH 035 019 Osamnaeste godine carovanja Josijina praznovana bi ta pasha. 014 2CH 035 020 Poslije svega toga, kad Josija uredi dom, doðe Nehaon car Misirski da bije Harkemis na Efratu, i Josija izide preda nj. 014 2CH 035 021 A on posla k njemu poslanike i poruèi: šta ja imam s tobom, care Judin? ne idem ja danas na tebe, nego na dom koji vojuje na mene, i Bog mi je zapovjedio da pohitam. Proði se Boga koji je sa mnom, da te ne ubije. 014 2CH 035 022 Ali se Josija ne odvrati od njega, nego se preobuèe da se bije s njim, i ne posluša rijeèi Nehaonovijeh iz usta Božjih, nego doðe da se pobije u polju Megidonskom. 014 2CH 035 023 I strijelci ustrijeliše cara Josiju, i car reèe slugama svojim: izvezite me odavde, jer sam ljuto ranjen. 014 2CH 035 024 I skidoše ga sluge njegove s kola, i metnuše na druga kola koja imaše, i odvezoše ga u Jerusalim; i umrije, i bi pogreben u groblju otaca svojih. I sav Juda i Jerusalim plaka za Josijom. 014 2CH 035 025 I prorok Jeremija narica za Josijom. I svi pjevaèi i pjevaèice spominjaše u tužbalicama svojim Josiju do današnjega dana, i uvedoše ih u obièaj u Izrailju, i eto napisane su u plaèu. 014 2CH 035 026 A ostala djela Josijina i milostinje njegove, kako piše u zakonu Gospodnjem, 014 2CH 035 027 Djela njegova prva i pošljednja, eto zapisana su u knjizi o carevima Izrailjevijem i Judinijem. 014 2CH 036 001 Tada uze narod zemaljski Joahaza sina Josijina, i zacariše ga na mjesto oca njegova u Jerusalimu. 014 2CH 036 002 Dvadeset i tri godine imaše Joahaz kad poèe carovati, i carova tri mjeseca u Jerusalimu. 014 2CH 036 003 Jer ga svrže car Misirski u Jerusalimu i oglobi zemlju sto talanata srebra i talanat zlata. 014 2CH 036 004 I postavi car Misirski Elijakima brata njegova carem nad Judom i Jerusalimom, i predje mu ime Joakim; a Joahaza brata njegova uze Nehaon i odvede ga u Misir. 014 2CH 036 005 Dvadeset i pet godina bijaše Joakimu kad poèe carovati, i carova jedanaest godina u Jerusalimu; i èinjaše zlo pred Gospodom Bogom svojim. 014 2CH 036 006 I doðe na nj Navuhodonosor car Vavilonski, i sveza ga u dvoje verige mjedene i odvede ga u Vavilon. 014 2CH 036 007 I sudove doma Gospodnjega odnese Navuhodonosor u Vavilon, i metnu ih u crkvu svoju u Vavilonu. 014 2CH 036 008 A ostala djela Joakimova i gadovi koje je èinio, i što se na njemu naðe, eto, to je zapisano u knjizi o carevima Izrailjevijem i Judinijem; i zacari se na njegovo mjesto Joahin sin njegov. 014 2CH 036 009 Bijaše Joahinu osam godina kad poèe carovati, i carova tri mjeseca i deset dana u Jerusalimu; i èinjaše što je zlo pred Gospodom. 014 2CH 036 010 I kad proðe ona godina, posla car Navuhodonosor, te ga odnesoše u Vavilon sa zakladima doma Gospodnjega, a carem postavi Sedekiju brata njegova nad Judom i Jerusalimom. 014 2CH 036 011 Dvadeset i jedna godina bijaše Sedekiji kad poèe carovati, i carova jedanaest godina u Jerusalimu. 014 2CH 036 012 I èinjaše zlo pred Gospodom Bogom svojim, i ne pokori se pred Jeremijom prorokom, koji mu govoraše iz usta Gospodnjih; 014 2CH 036 013 Nego se još odvrže od cara Navuhodonosora, koji ga bješe zakleo Bogom; i otvrdnu vratom svojim i uprije se srcem svojim da se ne obrati ka Gospodu Bogu Izrailjevu. 014 2CH 036 014 I svi glavari izmeðu sveštenika i narod griješiše veoma mnogo po svijem gadnijem djelima drugih naroda, skvrneæi dom Gospodnji, koji bješe osvetio u Jerusalimu. 014 2CH 036 015 I Gospod Bog otaca njihovijeh slaše k njima zarana jednako glasnike svoje, jer mu bješe žao naroda njegova i stana njegova. 014 2CH 036 016 A oni se rugahu glasnicima Božjim, i ne marahu za rijeèi njegove, i smijahu se prorocima njegovijem, dokle se ne raspali gnjev Gospodnji na narod njegov, te ne bi lijeka. 014 2CH 036 017 I dovede na njih cara Haldejskoga, koji pobi mladiæe njihove maèem u domu svetinje njihove, i ne požali ni mladiæa ni djevojke, ni starca ni nemoæna. Sve mu dade u ruke. 014 2CH 036 018 I sve sudove doma Božijega, velike i male, i blago doma Gospodnjega i blago carevo i knezova njegovijeh, sve odnese u Vavilon. 014 2CH 036 019 I upališe dom Božji, i razvališe zid Jerusalimski, i sve dvorove u njemu popališe ognjem, i iskvariše sve dragocjene zaklade njegove. 014 2CH 036 020 I što ih osta od maèa, odnese ih u Vavilon i biše robovi njemu i sinovima njegovijem, dokle ne nasta carstvo Persijsko, 014 2CH 036 021 Da se ispuni rijeè Gospodnja koju reèe ustima Jeremijinijem, dokle se zemlja ne izdovolji subotama svojim, jer poèivaše za sve vrijeme dokle bješe pusta, dokle se ne navrši sedamdeset godina. 014 2CH 036 022 Ali prve godine Kira cara Persijskoga, da bi se ispunila rijeè Gospodnja koju reèe na usta Jeremijina, podiže Gospod duh Kira cara Persijskoga, te oglasi po svemu carstvu svojemu i raspisa govoreæi: 014 2CH 036 023 Ovako veli Kir car Persijski: sva carstva zemaljska dao mi je Gospod Bog nebeski, i on mi je zapovjedio da mu sazidam dom u Jerusalimu u Judeji. Ko je izmeðu vas od svega naroda njegova? Gospod Bog njegov neka bude s njim, pa nek ide. # # BOOK 015 EZR Ezra Ezra 015 EZR 001 001 Prve godine Kira cara Persijskoga, da bi se ispunila rijeè Gospodnja, koju reèe na usta Jeremijina, podiže Gospod duh Kira cara Persijskoga, te oglasi po svemu carstvu svojemu i raspisa govoreæi: 015 EZR 001 002 Ovako veli Kir car Persijski: sva carstva zemaljska dao mi je Gospod Bog nebeski, i on mi je zapovjedio da mu sazidam dom u Jerusalimu u Judeji. 015 EZR 001 003 Ko je izmeðu vas od svega naroda njegova? Bog nebeski neka bude s njim, pa nek ide u Jerusalim u Judeji, i neka zida dom Gospoda Boga Izrailjeva, Boga koji je u Jerusalimu. 015 EZR 001 004 A ko bi ostao u kojem god mjestu gdje se bavi, neka ga ljudi onoga mjesta potpomognu srebrom i zlatom i imanjem i stokom osim dragovoljnoga priloga na dom Božji u Jerusalimu. 015 EZR 001 005 Tada ustaše glavari porodica otaèkih od Jude i Venijamina, i sveštenici i Leviti i svi kojima Bog podiže duh da idu da zidaju dom Gospodnji u Jerusalimu. 015 EZR 001 006 I potpomogoše ih svi koji bijahu oko njih sudovima srebrnijem i zlatnijem, imanjem i stokom i stvarima skupocjenijem osim svega što dragovoljno priložiše. 015 EZR 001 007 I car Kir izdade sudove doma Gospodnjega koje bijaše odnio iz Jerusalima car Navuhodonosor i metnuo u dom svojih bogova; 015 EZR 001 008 A izdade ih Kir car Persijski preko Mitridata riznièara, koji ih izbroji Sasavasaru knezu Judejskom. 015 EZR 001 009 A ovo im je broj: zdjela zlatnijeh trideset, zdjela srebrnijeh tisuæa, noževa dvadeset i devet, 015 EZR 001 010 Èaša zlatnijeh trideset, drugih èaša srebrnijeh èetiri stotine i deset, drugih sudova tisuæa; 015 EZR 001 011 Svega sudova zlatnijeh i srebrnijeh pet tisuæa i èetiri stotine; sve to ponese Sasavasar kad se vrati iz Vavilona u Jerusalim. 015 EZR 002 001 A ovo su ljudi one zemlje što poðoše iz ropstva od onijeh koji biše preseljeni, koje preseli Navuhodonosor car Vavilonski u Vavilon, i vratiše se u Jerusalim i u Judeju, svaki u svoj grad: 015 EZR 002 002 Koji doðoše sa Zorovaveljem, s Isusom, Nemijom, Serajom, Relajom, Mardohejem, Vilsanom, Misparom, Vigvajem, Reumom i Vanom; na broj bješe ljudi naroda Izrailjeva: 015 EZR 002 003 Sinova Farosovijeh dvije tisuæe, sto i sedamdeset i dva; 015 EZR 002 004 Sinova Sefatijinih trista i sedamdeset i dva; 015 EZR 002 005 Sinova Arahovijeh sedam stotina i sedamdeset i pet; 015 EZR 002 006 Sinova Fat-Moavovijeh, od sinova Isusovijeh i Joavovijeh, dvije tisuæe osam stotina i dvanaest; 015 EZR 002 007 Sinova Elamovijeh tisuæa i dvjesta i pedeset i èetiri; 015 EZR 002 008 Sinova Zatujevih devet stotina i èetrdeset i pet; 015 EZR 002 009 Sinova Zahajevih sedam stotina i šezdeset; 015 EZR 002 010 Sinova Vanijevih šest stotina i èetrdeset i dva; 015 EZR 002 011 Sinova Vivajevih šest stotina i dvadeset i tri; 015 EZR 002 012 Sinova Azgadovijeh tisuæa i dvjesta i dvadeset i dva; 015 EZR 002 013 Sinova Adonikamovih šest stotina i šezdeset i šest; 015 EZR 002 014 Sinova Vigvajevih dvije tisuæe i pedeset i šest; 015 EZR 002 015 Sinova Adinovijeh èetiri stotine i pedeset i èetiri; 015 EZR 002 016 Sinova Atirovijeh od Jezekije devedeset i osam; 015 EZR 002 017 Sinova Visajevih trista i dvadeset i tri; 015 EZR 002 018 Sinova Jorinijeh sto i dvanaest; 015 EZR 002 019 Sinova Asumovijeh dvjesta i dvadeset i tri; 015 EZR 002 020 Sinova Givarovijeh devedeset i pet; 015 EZR 002 021 Sinova Vitlejemskih sto i dvadeset i tri; 015 EZR 002 022 Ljudi iz Netofata pedeset i šest; 015 EZR 002 023 Ljudi iz Anatota sto i dvadeset i osam; 015 EZR 002 024 Sinova Azmavetskih èetrdeset i dva; 015 EZR 002 025 Sinova Kirijat-arimskih, Hefirskih i Virotskih sedam stotina i èetrdeset i tri; 015 EZR 002 026 Sinova Ramskih i Gavajskih šest stotina i dvadeset i jedan; 015 EZR 002 027 Ljudi iz Mihmasa sto i dvadeset i dva; 015 EZR 002 028 Ljudi iz Vetilja i Gaja dvjesta i dvadeset i tri; 015 EZR 002 029 Sinova Nevonskih pedeset i dva; 015 EZR 002 030 Sinova Magvisovih sto i pedeset i šest; 015 EZR 002 031 Sinova Elama drugoga tisuæa i dvjesta i pedeset i èetiri; 015 EZR 002 032 Sinova Harimovijeh trista i dvadeset; 015 EZR 002 033 Sinova Lodskih, Adidskih i Ononskih sedam stotina i dvadeset i pet; 015 EZR 002 034 Sinova Jerihonskih trista i èetrdeset i pet; 015 EZR 002 035 Sinova Senajskih tri tisuæe i šest stotina i trideset. 015 EZR 002 036 Sveštenika: sinova Jedajinih od doma Isusova devet stotina i sedamdeset i tri; 015 EZR 002 037 Sinova Imirovijeh tisuæa i pedeset i dva; 015 EZR 002 038 Sinova Pashorovijeh tisuæa i dvjesta i èetrdeset i sedam; 015 EZR 002 039 Sinova Harimovijeh tisuæa i sedamnaest; 015 EZR 002 040 Levita: sinova Isusovih i Kadmilovih izmeðu sinova Odujinih sedamdeset i èetiri; 015 EZR 002 041 Pjevaèa: sinova Asafovijeh sto i dvadeset i osam; 015 EZR 002 042 Sinova vratarskih: sinova Salumovijeh, sinova Atirovijeh, sinova Talmonovijeh, sinova Akuvovijeh, sinova Atitinih, sinova Sovajevih, svega sto i trideset i devet; 015 EZR 002 043 Netineja: sinova Sišinijeh, sinova Asufinijeh, sinova Tavaotovijeh, 015 EZR 002 044 Sinova Kirosovijeh, sinova Sijajinih, sinova Fadonovih, 015 EZR 002 045 Sinova Levaninih, sinova Agavinih, sinova Akuvovih, 015 EZR 002 046 Sinova Agavovijeh, sinova Samlajevih, sinova Ananovijeh, 015 EZR 002 047 Sinova Gidilovijeh, sinova Garovijeh, sinova Reajinih, 015 EZR 002 048 Sinova Resinovijeh, sinova Nekodinijeh, sinova Gazamovijeh, 015 EZR 002 049 Sinova Uzinijeh, sinova Fasejinih, sinova Visajevih, 015 EZR 002 050 Sinova Aseninih, sinova Meunimovijeh, sinova Nefusimovijeh, 015 EZR 002 051 Sinova Vakvukovijeh, sinova Akufinijeh, sinova Arurovijeh, 015 EZR 002 052 Sinova Vaslutovijeh, sinova Meidinijeh, sinova Arsinijeh, 015 EZR 002 053 Sinova Varkosovijeh, sinova Sisarinijeh, sinova Taminijeh, 015 EZR 002 054 Sinova Nesijinih, sinova Atifinijeh, 015 EZR 002 055 Sinova sluga Solomunovijeh: sinova Sotajevih, sinova Soferetovijeh, sinova Ferudinijeh, 015 EZR 002 056 Sinova Jalinijeh, sinova Darkonovijeh, sinova Gidilovijeh, 015 EZR 002 057 Sinova Sefatijinijeh, sinova Atilovijeh, sinova Fohereta od Sevajima, sinova Amijevijeh, 015 EZR 002 058 Svega Netineja i sinova sluga Solomunovijeh trista i devedeset i dva. 015 EZR 002 059 I ovi poðoše iz Tel-Melaha i Tel-Arise, Heruv, Adan i Imir, ali ne mogoše pokazati otaèkoga doma svojega i sjemena svojega, eda li su od Izrailja, 015 EZR 002 060 I sinovi Delajini, sinovi Tovijini, sinovi Nekodini, njih šest stotina i pedeset i dva; 015 EZR 002 061 I od sinova sveštenièkih: sinovi Avajini, sinovi Akosovi, sinovi Varzelaja, koji se oženi jednom izmeðu kæeri Varzelaja Galaðanina, te se prozva njihovijem imenom. 015 EZR 002 062 Oni tražiše po knjigama da bi pokazali rod svoj, ali se ne naðoše, zato biše odluèeni od sveštenstva. 015 EZR 002 063 I zaprijeti im Tirsata da ne jedu od svetinje nad svetinjama dokle ne nastane sveštenik s Urimom i Tumimom. 015 EZR 002 064 Svega zbora skupa bješe èetrdeset i dvije tisuæe i tri stotine i šezdeset, 015 EZR 002 065 Osim sluga njihovijeh i sluškinja njihovijeh, kojih bijaše sedam tisuæa i tri stotine i trideset i sedam, a meðu njima bijaše dvjesta pjevaèa i pjevaèica. 015 EZR 002 066 Imahu sedam stotina i trideset i šest konja, dvjesta i èetrdeset i pet masaka, 015 EZR 002 067 Èetiri stotine i trideset i pet kamila, šest tisuæa i sedam stotina i dvadeset magaraca. 015 EZR 002 068 I neki izmeðu domova otaèkih došavši k domu Gospodnjemu u Jerusalimu priložiše dragovoljno da se gradi dom Božji na svom mjestu. 015 EZR 002 069 Po moguæstvu svojemu dadoše u riznicu za posao: zlata šezdeset i jednu tisuæu drama, srebra pet tisuæa mina, i haljina sveštenièkih stotinu. 015 EZR 002 070 I tako se naseliše sveštenici i Leviti i neki iz naroda i pjevaèi i vratari i Netineji u gradovima svojim, i sav Izrailj u svojim gradovima. 015 EZR 003 001 A kad doðe sedmi mjesec i sinovi Izrailjevi bijahu u svojim gradovima, sabra se narod jednodušno u Jerusalim. 015 EZR 003 002 Tada usta Isus sin Josedekov s braæom svojom sveštenicima i Zorovavelj sin Salatilov s braæom svojom, i zgradiše oltar Boga Izrailjeva da prinose na njemu žrtve paljenice kako piše u zakonu Mojsija èovjeka Božijega. 015 EZR 003 003 I podigoše oltar na mjestu njegovu, ako i bijahu u strahu od naroda zemaljskih; i prinosiše na njemu žrtve paljenice Gospodu, žrtve paljenice jutrom i veèerom; 015 EZR 003 004 I praznovaše praznik sjenica, kako je pisano, prinoseæi žrtve paljenice svaki dan na broj kako je ureðeno za svaki dan. 015 EZR 003 005 A potom prinosiše žrtvu paljenicu svagdašnju, i na mladine i na sve praznike Gospodnje osveæene i od svakoga koji dragovoljno prinošaše prinos Gospodu. 015 EZR 003 006 Od prvoga dana mjeseca sedmoga poèeše prinositi žrtve paljenice Gospodu, a dom Gospodnji još ne bješe osnovan. 015 EZR 003 007 I dadoše novce kamenarima i drvodjeljama, i hranu i piæe i ulje Sidonjanima i Tircima da dovoze drva kedrova s Livana u more Jopsko, kako im bješe dopustio Kir car Persijski. 015 EZR 003 008 I druge godine po povratku njihovu k domu Božijemu u Jerusalim, drugoga mjeseca poèeše Zorovavelj sin Salatilov i Isus sin Josedekov i ostala braæa njihova, sveštenici i Leviti, i svi koji doðoše iz ropstva u Jerusalim, i postaviše Levite od dvadeset godina i više da nastoje nad poslom oko doma Gospodnjega. 015 EZR 003 009 I bi postavljen Isus i sinovi njegovi i braæa njegova, i Kadmilo i sinovi njegovi, sinovi Judini, zajedno da nastoje nad poslenicima u domu Božijem, i sinovi Inadadovi i njihovi sinovi i braæa njihova Leviti. 015 EZR 003 010 I kad zidari polagahu temelj crkvi Gospodnjoj, postaviše sveštenike obuèene s trubama i Levite sinove Asafove s kimvalima da hvale Gospoda po uredbi Davida cara Izrailjeva. 015 EZR 003 011 I pjevahu naizmjence hvaleæi i slaveæi Gospoda: jer je dovijeka milost njegova nad Izrailjem. I sav narod podvikivaše iza glasa hvaleæi Gospoda što se osnivaše dom Gospodnji. 015 EZR 003 012 A mnogi od sveštenika i Levita i glavara domova otaèkih, starci koji bijahu vidjeli preðašnji dom, plakahu iza glasa gledajuæi ovaj dom koji se osnivaše, a mnogi opet podvikivahu od radosti, 015 EZR 003 013 Te narod ne mogaše razaznati vike radosne od vike plaène u narodu, jer narod podvikivaše iza glasa, i vika se èujaše daleko. 015 EZR 004 001 A kad èuše neprijatelji Judini i Venijaminovi da oni koji se vratiše iz ropstva zidaju crkvu Gospodu Bogu Izrailjevu, 015 EZR 004 002 Doðoše k Zorovavelju i ka glavarima domova otaèkih, i rekoše im: da i mi zidamo s vama, jer æemo kao i vi tražiti Boga vašega, i njemu prinosimo žrtve od vremena Esaradona cara Asirskoga, koji nas je doveo ovamo. 015 EZR 004 003 A Zorovavelj i Isus i ostali glavari domova otaèkih u Izrailju rekoše im: ne možete vi s nama zidati doma Bogu našemu, nego æemo mi sami zidati Gospodu Bogu Izrailjevu, kako nam je zapovjedio Kir car Persijski. 015 EZR 004 004 Tada narod zemaljski dosaðivaše narodu Judinu i smetaše ih u zidanju; 015 EZR 004 005 I naimahu savjetnike suprot njima da rasipaju namjeru njihovu svega vremena Kira cara Persijskoga do vlade Darija cara Persijskoga. 015 EZR 004 006 A kad se zacari Asvir, u poèetku njegova carovanja napisaše tužbu na stanovnike Judejske i Jerusalimske. 015 EZR 004 007 I za vremena Artakserksova pisa Vislam, Mitredat, Taveilo i ostali drugovi njegovi Artakserksu caru Persijskom; a knjiga bješe pisana Sirskim pismom i Sirskim jezikom. 015 EZR 004 008 Reum starješina u vijeæu i Simsaj pisar napisaše jednu knjigu protiv Jerusalima caru Artakserksu ovako: 015 EZR 004 009 Reum starješina u vijeæu i Simsaj pisar i ostali drugovi njihovi, Dinjani, Afarsašani, Tarfaljani, Afaršani, Arhevljani, Vavilonjani, Susanašani, Deavljani, Elamljani, 015 EZR 004 010 I ostali narodi koje preseli veliki i slavni Asenafar i naseli po gradovima Samarijskim, i ostali s ove strane rijeke, tada i tada. 015 EZR 004 011 Ovo je prijepis od knjige koju mu poslaše: Caru Artakserksu. Sluge tvoje, ljudi s ove strane rijeke, tada i tada. 015 EZR 004 012 Da je na znanje caru da Judejci koji poðoše od tebe k nama, doðoše u Jerusalim, i grad odmetnièki i opaki zidaju, zidove opravljaju i iz temelja podižu. 015 EZR 004 013 Nego da je na znanje caru: ako se ovaj grad sazida i zidovi oprave, oni neæe davati danka ni poreze ni carine, te æe biti šteta riznici carskoj. 015 EZR 004 014 Što dakle platu od dvora primamo, te nam ne prilièi da gledamo štetu carevu, toga radi šaljemo i javljamo caru, 015 EZR 004 015 Da se potraži u knjizi dnevnika otaca tvojih, pa æeš naæi u knjizi dnevnika i doznati da je ovaj grad odmetnièki i da je na štetu carevima i zemljama i da su se u njemu dizale bune od davnina, te zato bi raskopan ovaj grad. 015 EZR 004 016 Dajemo na znanje caru: ako se ovaj grad sazida i zidovi se njegovi oprave, onda ovaj dio preko rijeke neæe više biti tvoj. 015 EZR 004 017 Tada car posla odgovor Reumu starješini u vijeæu i Simsaju pisaru i ostalijem drugovima njihovijem koji seðahu u Samariji i ostalijem s onu stranu rijeke: Pozdravlje, tada i tada. 015 EZR 004 018 Knjiga koju nam poslaste razgovijetno bi proèitana preda mnom. 015 EZR 004 019 I zapovjedih te potražiše i naðoše da je taj grad od davnina ustajao na careve i da su u njemu bivali odmeti i bune, 015 EZR 004 020 I da su silni carevi bivali u Jerusalimu, koji vladahu svijem što je preko rijeke, i davahu im se danci i poreze i carine. 015 EZR 004 021 Zato naredite da se zabrani onijem ljudima da se onaj grad ne zida dokle ja ne zapovjedim. 015 EZR 004 022 I pazite da ne pogriješite u tom. Jer zašto bi zlo raslo na štetu carevima? 015 EZR 004 023 A kad se prijepis od knjige cara Artakserksa proèita pred Reumom i Simsajem pisarem i pred drugovima njihovijem, oni brže otidoše u Jerusalim k Judejcima, te im zabraniše oružanom silom. 015 EZR 004 024 Tada stade posao oko doma Božijega u Jerusalimu, i staja do druge godine carovanja Darija cara Persijskoga. 015 EZR 005 001 Tada Agej prorok i Zaharija sin Idov prorok prorokovahu Judejcima koji bijahu u Judeji i u Jerusalimu u ime Boga Izrailjeva. 015 EZR 005 002 I usta Zorovavelj sin Salatilov i Isus sin Josedekov, i poèeše opet zidati dom Božji u Jerusalimu, i bjehu s njima proroci Božji pomažuæi im. 015 EZR 005 003 U to vrijeme doðe k njima Tatnaj upravitelj s ovu stranu rijeke, i Setar-Vosnaj i drugovi njihovi, i rekoše im ovako: ko vam je dao vlast da zidate tu kuæu i da opravljate te zidove? 015 EZR 005 004 Tada im odgovorismo imenujuæi ljude koji graðahu tu graðevinu. 015 EZR 005 005 Ali bješe oko Božije na starješinama Judejskim, te im ne zabraniše dokle ne otide stvar do Darija i donesu odgovor o tom. 015 EZR 005 006 A ovo je prijepis od knjige koju posla caru Dariju Tatnaj upravitelj s ove strane rijeke i Setar-Vosnaj s drugovima svojim Afarsašanima koji bijahu s ove strane rijeke. 015 EZR 005 007 Poslaše mu knjigu, a u njojzi bješe napisano ovako: Dariju caru svako dobro. 015 EZR 005 008 Da je na znanje caru da doðosmo u Judejsku zemlju k domu Boga velikoga, koji zidaju od velikoga kamena, i drvlje meæu u zidove, i posao se brzo radi i napreduje u rukama njihovijem. 015 EZR 005 009 I zapitasmo tamošnje starješine rekavši im: ko vam je dao vlast da zidate taj dom i da opravljate te zidove? 015 EZR 005 010 Pa ih i za imena njihova zapitasmo da bismo ti javili, i zapisasmo imena onijeh koji su glavari meðu njima. 015 EZR 005 011 A oni nam odgovoriše ovako govoreæi: mi smo sluge Boga nebeskoga i zemaljskoga, i zidamo dom koji je bio sazidan prije mnogo vremena, koji je zidao i podigao velik car Izrailjev. 015 EZR 005 012 Ali kad oci naši razgnjeviše Boga nebeskoga, dade ih u ruke Navuhodonosoru caru Vavilonskom Haldejcu, koji raskopa ovaj dom a narod preseli u Vavilon. 015 EZR 005 013 Ali prve godine Kira cara Vavilonskoga, car Kir zapovjedi da se sazida ovaj dom Božji. 015 EZR 005 014 Još i sudove doma Božijega zlatne i srebrne koje Navuhodonosor bješe uzeo iz crkve Jerusalimske i odnio u crkvu Vavilonsku, iznese ih car Kir iz crkve Vavilonske, i biše dani po imenu Sasavasaru, kojega postavi upraviteljem, 015 EZR 005 015 I reèe mu: uzmi ove sudove pa idi i odnesi ih u crkvu koja je u Jerusalimu, i dom Božji neka se sazida na svojem mjestu. 015 EZR 005 016 Onda taj Sasavasar doðe i postavi temelj domu Božijemu u Jerusalimu; i od toga vremena dosad zida se i još nije dovršen. 015 EZR 005 017 Ako je dakle ugodno caru, neka se potraži u riznici carskoj u Vavilonu je li car Kir zapovjedio da se sazida ovaj dom Božji u Jerusalimu, i volju svoju o tom neka nam car pošlje. 015 EZR 006 001 Tada car Darije zapovjedi te tražiše u knjižnici gdje se ostavljaše blago u Vavilonu. 015 EZR 006 002 I naðoše u Ahmeti u dvoru carskom u zemlji Midskoj knjigu u kojoj bješe zapisan ovaj spomen: 015 EZR 006 003 Prve godine cara Kira zapovjedi car Kir: dom Božji u Jerusalimu da se sazida da bude mjesto gdje æe se prinositi žrtve, i temelji da mu se izidaju, da bude visok šezdeset lakata i širok šezdeset lakata. 015 EZR 006 004 Tri reda da budu od kamenja velikoga i jedan red od drveta novoga, a trošak da se daje iz carskoga doma. 015 EZR 006 005 I sudovi doma Božijega zlatni i srebrni što Navuhodonosor bješe uzeo iz crkve Jerusalimske i donio u Vavilon, da se vrate i opet odnesu u crkvu Jerusalimsku na svoje mjesto i da se ostave u domu Božijem. 015 EZR 006 006 Zato Tatnaju upravitelju s one strane rijeke, Setar-Vosnaju s drugovima svojim Afarsašanima, koji ste s one strane rijeke, uklonite se odatle. 015 EZR 006 007 Ostavite neka se gradi taj dom Božji, upravitelj Judejski i starješine njihove neka zidaju taj dom Božji na mjestu njegovu. 015 EZR 006 008 Još zapovijedam šta æete èiniti starješinama Judejskim da bi se sazidao taj dom Božji; od blaga carskoga, od dohodaka s one strane rijeke, da se daje bez oklijevanja trošak onijem ljudima da se ne ustavljaju. 015 EZR 006 009 I što treba, bilo junaca ili ovnova i jaganjaca za žrtve paljenice Bogu nebeskomu, ili pšenice, soli, vina i ulja, kako reku sveštenici Jerusalimski, da im se daje svaki dan bez odgaðanja, 015 EZR 006 010 Da prinose mirisne žrtve Bogu nebeskomu i da se mole za život carev i sinova njegovijeh. 015 EZR 006 011 Još zapovijedam: ko bi uèinio drukèije, iz njegove kuæe da se uzme brvno i pobode, i on na njemu da se pogubi, i njegova kuæa da bude bunište za to. 015 EZR 006 012 I Bog koji je ondje nastanio ime svoje, da obori svakoga cara i svaki narod koji bi digao ruku da promijeni ovo i raskopa taj dom Božji u Jerusalimu. Ja Darije zapovijedam ovo, odmah da se izvrši. 015 EZR 006 013 Tada Tatnaj upravitelj s ove strane rijeke, Setar-Vosnaj i drugovi njihovi uèiniše odmah kako zapovjedi Darije. 015 EZR 006 014 I starješine Judejske zidaše i napredovaše po proroštvu Ageja proroka i Zaharije sina Idova, zidaše i dovršiše po zapovijesti Boga Izrailjeva i po zapovijesti Kira i Darija i Artakserksa cara Persijskoga. 015 EZR 006 015 I svrši se taj dom do treæega dana mjeseca Adara šeste godine carovanja cara Darija. 015 EZR 006 016 I sinovi Izrailjevi, sveštenici i Leviti i ostali izmeðu onijeh koji se vratiše iz ropstva posvetiše taj dom Božji radujuæi se. 015 EZR 006 017 I prinesoše na posveæenje toga doma Božijega sto junaca, dvjesta ovnova, èetiri stotine jaganjaca i dvanaest jaraca na žrtvu za grijeh za svega Izrailja prema broju plemena Izrailjevijeh. 015 EZR 006 018 I postaviše sveštenike po redovima njihovijem i Levite po redovima njihovijem da služe Bogu u Jerusalimu kako je napisano u knjizi Mojsijevoj. 015 EZR 006 019 Potom slaviše koji se vratiše iz ropstva pashu èetrnaestoga dana prvoga mjeseca. 015 EZR 006 020 Jer se oèistiše i sveštenici i Leviti, te bijahu svi èisti, i klaše pashu za sve koji se vratiše iz ropstva i za braæu svoju sveštenike i za sebe same. 015 EZR 006 021 I jedoše sinovi Izrailjevi koji se vratiše iz ropstva i svi koji se od neèistote naroda zemaljskih odvojiše k njima da traže Gospoda Boga Izrailjeva. 015 EZR 006 022 I praznovaše praznik prijesnijeh hljebova sedam dana veseleæi se; jer ih razveseli Gospod i obrati srce cara Asirskoga k njima da ukrijepi ruke njihove u poslu oko doma Boga, Boga Izrailjeva. 015 EZR 007 001 A poslije ovijeh stvari za carovanja Artakserksa cara Persijskoga Jezdra, sin Seraje sina Azarije, sina Helkije, 015 EZR 007 002 Sina Saluma, sina Sadoka, sina Ahitova, 015 EZR 007 003 Sina Amarije, sina Azarije, sina Merajota, 015 EZR 007 004 Sina Zeraje, sina Ozije, sina Vukija, 015 EZR 007 005 Sina Avisuje, sina Finesa, sina Eleazara, sina Arona poglavara sveštenièkoga, 015 EZR 007 006 Taj Jezdra vrati se iz Vavilonske, a bijaše književnik vješt zakonu Mojsijevu, koji dade Gospod Bog Izrailjev, i car mu dade sve što zaiska, jer ruka Gospoda Boga njegova bijaše nad njim, 015 EZR 007 007 I vratiše se u Jerusalim neki sinovi Izrailjevi i sveštenici i Leviti i pjevaèi i vratari i Netineji sedme godine cara Artakserksa. 015 EZR 007 008 A doðe u Jerusalim petoga mjeseca sedme godine toga cara. 015 EZR 007 009 Jer prvoga dana prvoga mjeseca poðe iz Vavilonske, a prvoga dana petoga mjeseca doðe u Jerusalim, jer dobra ruka Boga njegova bješe nad njim. 015 EZR 007 010 Jer Jezdra bješe upravio srce svoje da istražuje zakon Gospodnji i da ga izvršuje i da uèi Izrailja uredbama i zakonima. 015 EZR 007 011 A ovo je prijepis od knjige koju dade car Artakserkso Jezdri svešteniku književniku vještomu stvarima što je zapovjedio Gospod i uredbama njegovijem u Izrailju: 015 EZR 007 012 Artakserkso car nad carevima Jezdri svešteniku, književniku vještomu u zakonu Boga nebeskoga, svako dobro; tada i tada. 015 EZR 007 013 Ja zapovijedam: ko god u mom carstvu od naroda Izrailjeva i od sveštenika njegovijeh i Levita hoæe od svoje volje da ide s tobom u Jerusalim, nek ide. 015 EZR 007 014 Jer se šalješ od cara i od sedam savjetnika njegovijeh da nadgledaš Judeju i Jerusalim po zakonu Boga svojega koji ti je u ruku, 015 EZR 007 015 I da odneseš srebro i zlato što car i savjetnici njegovi dragovoljno prinose Bogu Izrailjevu, kojemu je stan u Jerusalimu, 015 EZR 007 016 I sve srebro i zlato što nakupiš u svoj zemlji Vavilonskoj s dragovoljnijem prilozima koje narod i sveštenici dragovoljno prilože na dom Boga svojega u Jerusalimu. 015 EZR 007 017 Pa odmah za te novce kupi junaca i ovnova i jaganjaca s darovima njihovijem i naljevima njihovijem, i prinesi ih na oltaru doma Boga vašega u Jerusalimu. 015 EZR 007 018 I što se tebi i braæi tvojoj svidi uèiniti s ostalijem srebrom i zlatom, uèinite po volji Boga svojega. 015 EZR 007 019 I sudove koji su ti dati za službu u domu Boga tvojega, ostavi pred Bogom u Jerusalimu. 015 EZR 007 020 I što bi još trebalo domu Boga tvojega, te bi valjalo dati, podaj iz carske riznice. 015 EZR 007 021 I još zapovijedam ja car Artakserkso svijem riznièarima s one strane rijeke, da što god zaište od vas Jezdra sveštenik, književnik vješti zakonu Boga nebeskoga, odmah da se uèini, 015 EZR 007 022 Do sto talanata srebra i do sto kora pšenice i do sto vata vina i do sto vata ulja, a soli bez mjere, 015 EZR 007 023 Što god zapovjedi Bog nebeski, odmah da se uèini za dom Boga nebeskoga, da ne doðe gnjev na carstvo, na cara i na sinove njegove. 015 EZR 007 024 I još vam javljamo da se ni od jednoga izmeðu sveštenika i Levita i pjevaèa i vratara i Netineja i drugih sluga toga doma Božijega ne smije uzimati danak ni poreza ni carina. 015 EZR 007 025 A ti, Jezdra, po mudrosti Boga svojega koja ti je data postavi upravitelje i sudije da sude svemu narodu što je s one strane rijeke izmeðu svijeh koji znadu zakon Boga tvojega, i ko ne zna, uèite ga. 015 EZR 007 026 A ko ne bi izvršivao zakona Boga tvojega i zakona careva, odmah da mu se sudi, bilo da se pogubi ili da se progna ili da se oglobi ili da se baci u tamnicu. 015 EZR 007 027 Blagosloven da je Gospod Bog otaca naših, koji dade to caru u srce da ukrasi dom Gospodnji u Jerusalimu, 015 EZR 007 028 I dade mi, te naðoh milost pred carem i savjetnicima njegovijem i pred svijem silnijem knezovima carevijem. I ja se oslobodih, jer ruka Gospoda Boga mojega bješe nada mnom, i skupih glavare iz Izrailja da idu sa mnom. 015 EZR 008 001 A ovo su glavari domova otaèkih i pleme onijeh što poðoše sa mnom iz Vavilona za vlade cara Artakserksa: 015 EZR 008 002 Od sinova Finesovijeh Girsom; od sinova Itamarovijeh Danilo; od sinova Davidovijeh Hatus; 015 EZR 008 003 Od sinova Sehanije, koji bješe od sinova Farosovijeh, Zaharija i s njim na broj muškinja sto i pedeset; 015 EZR 008 004 Od sinova Fat-Moavovijeh Elioinaj sin Zerajin i s njim muškinja dvjesta; 015 EZR 008 005 Od sinova Sehanijinih sin Jasilov i s njim muškinja tri stotine; 015 EZR 008 006 I od sinova Adinovijeh Eved sin Jonatanov i s njim muškinja pedeset; 015 EZR 008 007 I od sinova Elamovijeh Isaija sin Atalijin i s njim muškinja sedamdeset; 015 EZR 008 008 I od sinova Sefatijinih Zevadija sin Mihailov i s njim muškinja osamdeset; 015 EZR 008 009 Od sinova Joavovijeh Ovadija sin Jehilov i s njim muškinja dvjesta i osamdeset; 015 EZR 008 010 I od sinova Selomitovijeh sin Josifijin i s njim muškinja sto i šezdeset; 015 EZR 008 011 I od sinova Vivajevih Zaharija sin Vivajev i s njim muškinja dvadeset i osam; 015 EZR 008 012 I od sinova Azgadovijeh Joanan sin Akatanov i s njim muškinja sto i deset; 015 EZR 008 013 I od sinova Adonikamovijeh pošljednjih po imenu Elifelet, Jeilo i Semaja i s njima muškinja šezdeset; 015 EZR 008 014 I od sinova Vigvajevijeh Gutaj i Zavud, i s njima muškinja sedamdeset. 015 EZR 008 015 I sabrah ih kod rijeke koja teèe u Avu, i ondje stajasmo u okolu tri dana; poslije pregledah narod i sveštenike, ali ne naðoh ondje nijednoga od sinova Levijevih. 015 EZR 008 016 Zato poslah Elijezera, Arila, Semaju i Elnatana i Jariva i Elnatana i Natana i Zahariju i Mesulama glavare, i Jojariva i Elnatana uèitelje, 015 EZR 008 017 I opravih ih k Idu poglavaru u mjestu Kasifiji, i nauèih ih šta æe govoriti Idu i braæi njegovoj Netinejima u mjestu Kasifiji da bi nam doveli sluge za dom Boga našega. 015 EZR 008 018 I dovedoše nam, jer dobra ruka Božija bješe nad nama, èovjeka razumna izmeðu sinova Malija sina Levija sina Izrailjeva, Sereviju sa sinovima njegovijem i braæom njegovom, njih osamnaest; 015 EZR 008 019 I Asaviju i s njim Isaiju od sinova Merarijevih, s braæom njegovom i njihovijem sinovima, njih dvadeset, 015 EZR 008 020 I od Netineja, koje odredi David i knezovi da služe Levitima, dvjesta i dvadeset Netineja, koji svi biše imenovani poimence. 015 EZR 008 021 Tada oglasih ondje na rijeci Avi post, da bismo se ponizili pred Bogom svojim i izmolili u njega sreæan put sebi i djeci svojoj i svemu blagu svojemu. 015 EZR 008 022 Jer me bijaše stid iskati od cara vojske i konjika da nas brane od neprijatelja putem, jer bijasmo rekli caru govoreæi: ruka je Boga našega na dobro nad svima koji ga traže, i jaèina je njegova i gnjev na sve koji ga ostavljaju. 015 EZR 008 023 Tako postismo i molismo Boga svojega za to, i umolismo ga. 015 EZR 008 024 Tada odvojih izmeðu glavara sveštenièkih dvanaest, Sereviju, Asaviju i s njima desetoricu braæe njihove. 015 EZR 008 025 I izmjerih im srebro i zlato i sudove, priloge domu Boga našega što priloži car i savjetnici njegovi i knezovi njegovi i sav narod Izrailjev koji se naðe; 015 EZR 008 026 Izmjerih im u ruke šest stotina i pedeset talanata srebra, i sudova srebrnijeh sto talanata, i sto talanata zlata, 015 EZR 008 027 I dvadeset èaša zlatnijeh od tisuæu drama, i dva suda od mjedi dobre i skupocjene kao zlato. 015 EZR 008 028 I rekoh im: vi ste sveti Gospodu i ovi su sudovi sveti, i ovo srebro i zlato dragovoljan je prilog Gospodu Bogu otaca vaših. 015 EZR 008 029 Pazite i èuvajte dokle ne izmjerite pred glavarima sveštenièkim i Levitima i glavarima otaèkih domova Izrailjevijeh u Jerusalimu u klijetima doma Gospodnjega. 015 EZR 008 030 I tako primiše sveštenici i Leviti izmjereno srebro i zlato i sudove da odnesu u Jerusalim u dom Boga našega. 015 EZR 008 031 I poðosmo od rijeke Ave dvanaestoga dana prvoga mjeseca da idemo u Jerusalim, i ruka Boga našega bijaše nad nama i izbavi nas iz ruku neprijateljskih i zasjedaèkih na putu. 015 EZR 008 032 I doðosmo u Jerusalim i stajasmo ondje tri dana. 015 EZR 008 033 A èetvrti dan izmjeri se srebro i zlato i sudovi u domu Boga našega u ruke Merimotu sinu Urijinu svešteniku, s kojim bijaše Eleazar sin Finesov, i s njima Jozavad sin Isusov i Noadija sin Venujev, Leviti. 015 EZR 008 034 Sve na broj i na mjeru, i mjera bi zapisana od svega u isto vrijeme. 015 EZR 008 035 I koji biše u ropstvu pa se vratiše iz ropstva prinesoše na žrtvu paljenicu Bogu Izrailjevu dvanaest junaca za svega Izrailja, devedeset i šest ovnova, sedamdeset i sedam jaganjaca, dvanaest jaraca za grijeh, sve to na žrtvu paljenicu Gospodu. 015 EZR 008 036 I predaše zapovijesti careve namjesnicima carevijem i knezovima s ove strane rijeke, i oni potpomogoše narod i dom Božji. 015 EZR 009 001 A kad se to svrši, pristupiše k meni knezovi govoreæi: narod Izrailjev i sveštenici i Leviti nijesu se odvojili od naroda zemaljskih radi gadova njihovijeh, od Hananeja, Heteja, Ferezeja, Jevuseja, Amonaca, Moavaca, Misiraca i Amoreja. 015 EZR 009 002 Jer uzeše kæeri njihove sebi i sinovima svojim, te se pomiješa sveto sjeme s narodima zemaljskim; i ruka sveštenièka i glavarska bješe prva u tom prijestupu. 015 EZR 009 003 I kad èuh to, razdrijeh haljinu svoju i plašt svoj, i skuboh kosu s glave svoje i bradu svoju, i sjedoh tužan. 015 EZR 009 004 I skupiše se k meni svi koji se bojahu rijeèi Boga Izrailjeva za prijestup onijeh koji doðoše iz ropstva, a ja sjeðah tužan do veèernje žrtve. 015 EZR 009 005 A o veèernjoj žrtvi ustah od jada svojega u razdrtoj haljini i plaštu, i klekavši na koljena svoja raširih ruke svoje ka Gospodu Bogu svojemu, 015 EZR 009 006 I rekoh: Bože moj! stidim se i sramim se podignuti oèi svoje k tebi, Bože moj; jer bezakonja naša namnožiše se svrh glave i krivice naše narastoše do neba. 015 EZR 009 007 Od vremena otaca svojih do danas pod krivicom smo velikom, i za bezakonja svoja bismo predani mi i carevi naši i sveštenici naši u ruke carevima zemaljskim pod maè, u ropstvo, u grabež i u sramotu, kao što se vidi danas. 015 EZR 009 008 A sada zaèas doðe nam milost od Gospoda Boga našega, te nam ostavi ostatak i dade nam klin u svetom mjestu svom da bi prosvijetlio oèi naše Bog naš i dao nam da malo odahnemo u ropstvu svojem. 015 EZR 009 009 Jer roblje smo, ali u ropstvu našem nije nas ostavio Bog naš, nego nam dade te naðosmo milost pred carevima Persijskim davši nam da odahnemo da podignemo dom Boga svojega i opravimo pustoline njegove, i davši nam ogradu u Judeji u Jerusalimu. 015 EZR 009 010 Sada dakle šta da kažemo, Bože naš, poslije toga? jer ostavismo zapovijesti tvoje, 015 EZR 009 011 Koje si zapovjedio preko sluga svojih proroka govoreæi: zemlja u koju idete da je naslijedite zemlja je neèista od neèistote naroda zemaljskih, s gadova njihovijeh, kojima je napuniše od kraja do kraja u neèistoti svojoj. 015 EZR 009 012 I zato kæeri svojih ne dajite za sinove njihove, i kæeri njihovijeh ne uzimajte za sinove svoje, i ne tražite mira njihova ni dobra njihova dovijeka da biste se okrijepili i jeli dobra one zemlje i ostavili je u našljedstvo sinovima svojim dovijeka. 015 EZR 009 013 I poslije svega što doðe na nas za zla djela naša i za veliku krivicu našu, jer si nas, Bože naš, pokarao manje nego što grijesi naši zaslužuju, i dao si nam ostatak ovaki, 015 EZR 009 014 Eda li æemo opet prestupati zapovijesti tvoje i prijateljiti se s ovijem gadnijem narodima? Ne bi li se razgnjevio na nas dokle nas ne bi potro da nijedan ne ostane i ne izbavi se? 015 EZR 009 015 Gospode Bože Izrailjev! ti si pravedan, jer ostasmo ostatak, kao što se vidi danas. Evo mi smo pred tobom s krivicom svojom, premda se ne može stajati pred tobom za to. 015 EZR 010 001 A kad se moljaše Jezdra i ispovijedaše grijehe plaèuæi i ležeæi pred domom Božjim, skupi se k njemu iz Izrailja veliko mnoštvo ljudi i žena i djece; i narod plakaše veoma. 015 EZR 010 002 Tada progovori Sehanija sin Jehilov od sinova Elamovijeh i reèe Jezdri: mi smo sagriješili Bogu svojemu što uzesmo žene tuðinke iz naroda zemaljskih; ali još ima nadanja Izrailju za to. 015 EZR 010 003 Da uèinimo sada zavjet Bogu svojemu, da otpustimo sve žene i porod njihov po volji Gospodnjoj i onijeh koji se boje zapovijesti Boga našega, i po zakonu neka bude. 015 EZR 010 004 Ustani, jer je ovo tvoj posao; a mi æemo biti uza te, budi slobodan i radi. 015 EZR 010 005 Tada usta Jezdra, i zakle glavare sveštenièke i Levite i svega Izrailja da uèine tako. I zakleše se. 015 EZR 010 006 Potom usta Jezdra ispred doma Božijega, i otide u klijet Joanana sina Eliasivova; i ušavši ne jede hljeba niti vode pi, jer tužaše radi prijestupa onijeh koji biše u ropstvu. 015 EZR 010 007 Potom oglasiše po Judeji i Jerusalimu svijem koji se vratiše iz ropstva, da se skupe u Jerusalim, 015 EZR 010 008 A ko ne bi došao za tri dana po dogovoru knezovskom i starješinskom, da se sve imanje njegovo razaspe a sam da se odluèi od zbora onijeh koji se vratiše iz ropstva. 015 EZR 010 009 Tako se skupiše svi ljudi od Jude i Venijamina u Jerusalim za tri dana, mjeseca devetoga. I sjeðaše sav narod na ulici pred domom Božjim dršæuæi radi te stvari i od dažda. 015 EZR 010 010 Tada ustavši Jezdra sveštenik reèe im: vi sagriješiste što se oženiste tuðinkama, te umnožiste krivicu Izrailjevu. 015 EZR 010 011 Zato sada ispovjedite se Gospodu Bogu otaca svojih, i uèinite volju njegovu, i odvojte se od naroda zemaljskih i žena tuðinaka. 015 EZR 010 012 I sav zbor odgovori i reèe iza glasa: kako nam kaza uèiniæemo. 015 EZR 010 013 Ali naroda ima mnogo i ide dažd, ne može se stajati napolju, a taj posao nije za jedan dan ni za dva, jer nas ima mnogo koji sagriješismo u tom. 015 EZR 010 014 Da se odrede knezovi naši iz svega zbora, pa koji su god u gradovima našim oženjeni tuðinkama neka dolaze u odreðeno vrijeme i s njima starješine svakoga grada i sudije dokle ne odvratimo od sebe žestoki gnjev Boga svojega za tu stvar. 015 EZR 010 015 I odreðen bi na to Jonatan sin Asailov i Jazija sin Tekujev; a Mesulam i Savetaj Leviti pomagaše im. 015 EZR 010 016 I uèiniše tako koji se vratiše iz ropstva. I odvojiše se Jezdra sveštenik i glavari domova otaèkih po domovima otaca svojih, svi poimence, i sjedoše prvoga dana desetoga mjeseca da izviðaju stvar. 015 EZR 010 017 I do prvoga dana prvoga mjeseca svršiše sa svima onima koji se bijahu oženili tuðinkama. 015 EZR 010 018 A naðoše se izmeðu sinova sveštenièkih oženjeni tuðinkama: izmeðu sinova Isusa sina Josedekova i braæe njegove: Masija i Elijezer i Jariv i Gedalija; 015 EZR 010 019 I dadoše ruke da æe pustiti žene svoje; i koji bijahu zgriješili prinesoše po jednoga ovna za krivicu svoju; 015 EZR 010 020 I od sinova Imirovijeh Ananije i Zevadija; 015 EZR 010 021 I od sinova Harimovijeh Masija i Ilija i Semaja i Jehilo i Ozija, 015 EZR 010 022 I od sinova Pashorovijeh Elioinaj, Masija, Ismailo, Natanailo, Jozavad i Elasa, 015 EZR 010 023 I od Levita Jozavad i Simej i Kelaja, to je Kelita, i Petaja i Juda i Elijezer; 015 EZR 010 024 I od pjevaèa Elijasiv; i od vratara Salum i Telem i Urija; 015 EZR 010 025 A od Izrailja, od sinova Farosovijeh Ramija i Jezija i Malhije i Mijamin i Eleazar i Malhija i Venaja; 015 EZR 010 026 I od sinova Elamovijeh: Matanija, Zaharija i Jehilo i Avdija i Jeremot i Ilija; 015 EZR 010 027 I od sinova Zatovijeh Elioinaj, Elijasiv, Matanija i Jerimot i Zavad i Aziza; 015 EZR 010 028 I od sinova Vivajevijeh Joanan, Ananija, Zavaj, Atlaj, 015 EZR 010 029 I od sinova Vanijevih Mesulam, Maluh i Adaja, Jasuv i Seal i Ramot; 015 EZR 010 030 I od sinova Fat-Moavovijeh Adna i Helal, Venaja, Masija, Matanija, Vezeleilo i Vinuj i Manasija; 015 EZR 010 031 I od sinova Harimovijeh Elijezer, Jesija, Malhija, Semaja, Simeun, 015 EZR 010 032 Venijamin, Maluh, Semarija; 015 EZR 010 033 Od sinova Asumovijeh Matenaj, Matata, Zavad, Elifelet, Jeremaj, Manasija, Simej; 015 EZR 010 034 Od sinova Vanijevih Madaja, Amram i Uilo. 015 EZR 010 035 Venaja, Vedeja, Heluj, 015 EZR 010 036 Vanija, Merimot, Elijasiv, 015 EZR 010 037 Matanija, Matenaj i Jasav, 015 EZR 010 038 I Vanije, Vinuj, Simej, 015 EZR 010 039 I Selemija i Natan i Adaja, 015 EZR 010 040 Mahnadevaj, Sasaj, Saraj, 015 EZR 010 041 Azareilo i Selemija, Semarija, 015 EZR 010 042 Salum, Amarija, Josif; 015 EZR 010 043 Od sinova Nevovijeh: Jesilo, Matanija, Zavad, Zevina, Jadav, Joilo i Venaja. 015 EZR 010 044 Svi se ovi bijahu oženili tuðinkama i neke izmeðu njih bijahu i djecu izrodile. # # BOOK 016 NEH Nehemiah Nehemija 016 NEH 001 001 Rijeèi Nemije sina Ahalijina. Mjeseca Hisleva godine dvadesete kad bijah u Susanu gradu, 016 NEH 001 002 Doðe Ananije jedan od braæe moje s nekima iz Judeje; i zapitah ih za Judejce, za ostatak što bješe ostao od ropstva, i za Jerusalim. 016 NEH 001 003 A oni mi rekoše: ostatak što osta od ropstva ondje u zemlji, u velikoj je nevolji i sramoti, i zid je Jerusalimski razvaljen i vrata su mu ognjem popaljena. 016 NEH 001 004 A kad èuh te rijeèi, sjedoh i plakah, i tužih nekoliko dana, i postih i molih se pred Bogom nebeskim, 016 NEH 001 005 I rekoh: oh Gospode Bože nebeski, Bože veliki i strašni, koji èuvaš zavjet i milost onima koji te ljube i drže tvoje zapovijesti. 016 NEH 001 006 Neka bude uho tvoje prignuto i oèi tvoje otvorene da èuješ molitvu sluge svojega kojom se sada molim pred tobom dan i noæ za sinove Izrailjeve, sluge tvoje, i ispovijedam grijehe sinova Izrailjevijeh kojima ti zgriješismo. 016 NEH 001 007 Skrivismo ti i ne držasmo zapovijesti ni uredaba ni zakona koje si zapovjedio preko Mojsija sluge svojega. 016 NEH 001 008 Ali se opomeni rijeèi koju si zapovjedio Mojsiju sluzi svojemu govoreæi: vi æete zgriješiti i ja æu vas rasijati meðu narode; 016 NEH 001 009 Ali ako se obratite k meni i stanete držati zapovijesti moje i tvoriti ih, ako budete zagnani i na kraj svijeta, sabraæu vas odande i odvešæu vas na mjesto koje sam izabrao da ondje nastanim ime svoje. 016 NEH 001 010 A ovo su sluge tvoje i narod tvoj, koji si iskupio silom svojom velikom i rukom svojom krjepkom. 016 NEH 001 011 Oh Gospode! neka bude uho tvoje prignuto k molitvi sluge tvojega i k molitvi sluga tvojih, koji su radi bojati se imena tvojega, i daj danas sreæu sluzi svojemu i uèini da naðe milost pred ovijem èovjekom. A ja bijah peharnik carev. 016 NEH 002 001 A mjeseca Nisana godine dvadesete Artakserksa cara bijaše vino pred njim, i ja uzev vino dadoh ga caru. A preðe ne bijah neveseo pred njim. 016 NEH 002 002 I reèe mi car: što si lica nevesela, kad nijesi bolestan? nije drugo nego tuga u srcu. A ja se uplaših vrlo. 016 NEH 002 003 I rekoh caru: da je živ car dovijeka! kako ne bih bio lica nevesela, kad je grad gdje su grobovi mojih otaca opustio i vrata mu ognjem spaljena? 016 NEH 002 004 A car mi reèe: šta hoæeš? Tada se pomolih Bogu nebeskomu, 016 NEH 002 005 I rekoh caru: ako je ugodno caru i ako ti je mio sluga tvoj, pošlji me u Judeju u grad gdje su grobovi otaca mojih da ga sagradim. 016 NEH 002 006 A car mi reèe, a žena njegova sjeðaše do njega: koliko ti vremena treba na put, i kad æeš se vratiti? I bi ugodno caru, i pusti me kad mu kazah vrijeme. 016 NEH 002 007 Potom rekoh caru: ako je ugodno caru, da mi se da knjiga na knezove preko rijeke da me prate dokle ne doðem u Judeju, 016 NEH 002 008 I knjiga na Asafa èuvara šume careve da mi da drva za brvna na vrata od dvora uz dom Božji i za zid gradski i za kuæu u koju æu uæi. I dade mi car, jer dobra ruka Boga mojega bješe nada mnom. 016 NEH 002 009 I tako doðoh ka knezovima preko rijeke, i dadoh im knjige careve. A car posla sa mnom vojvode i konjike. 016 NEH 002 010 A kad to èu Sanavalat Oronjanin i Tovija sluga Amonac, bi im vrlo mrsko što doðe èovjek da se postara za dobro sinovima Izrailjevijem. 016 NEH 002 011 Potom doðoh u Jerusalim, i bih ondje tri dana. 016 NEH 002 012 Pa ustah noæu s nekoliko ljudi, a nikomu ne kazah što mi je Bog moj dao u srce da uèinim u Jerusalimu; i ne imah kljuseta sa sobom osim onoga na kom jahah. 016 NEH 002 013 I izidoh noæu na vrata od doline, na izvor zmajevski, i na vrata gnojna, i razgledah zidove Jerusalimske kako bjehu razvaljeni i kako mu vrata bjehu ognjem popaljena. 016 NEH 002 014 Otuda proðoh na izvorska vrata i na carsko jezero, a ondje ne bješe mjesta da kljuse poda mnom prijeðe. 016 NEH 002 015 Zato jahah uz potok po noæi i razgledah zid, pa se vratih na vrata od doline, i tako doðoh natrag. 016 NEH 002 016 Ali poglavari ne znadijahu kuda sam išao ni šta sam radio, jer do tada ne bijah ništa rekao ni Judejcima ni sveštenicima ni knezovima ni poglavarima ni drugima koji upravljahu poslom. 016 NEH 002 017 Zato im rekoh: vidite u kakvom smo zlu, Jerusalim pust i vrata mu popaljena ognjem; dajte da zidamo zidove Jerusalimske, da više ne budemo rug. 016 NEH 002 018 I kazah im kako je dobra ruka Boga mojega nada mnom i rijeèi careve koje mi je rekao. Tada rekoše: ustanimo i zidajmo. I ukrijepiše im se ruke na dobro. 016 NEH 002 019 A kad to èu Sanavalat Oronjanin i Tovija sluga Amonac i Gisem Arapin, potsmijevaše nam se i rugaše nam se govoreæi: šta to radite? da se neæete odmetnuti caru? 016 NEH 002 020 A ja im odgovorih i rekoh: Bog nebeski daæe nam sreæu, a mi sluge njegove ustasmo i zidamo; ali vi nemate dijela ni prava ni spomena u Jerusalimu. 016 NEH 003 001 I usta Elijasiv poglavar sveštenièki i braæa njegova sveštenici i zidaše vrata ovèija, i osvetiše ih i metnuše im krila, i osvetiše ih do kule Meje, do kule Ananeilove. 016 NEH 003 002 A do njega zidaše Jerihonjani, a do njih zida Zahur sin Imrijev; 016 NEH 003 003 A vrata riblja zidaše sinovi Asenajini, oni ih pobrvnaše i metnuše krila i brave i prijevornice. 016 NEH 003 004 A do njih opravlja Merimot sin Urije sina Akosova; a do njih opravlja Mesulam sin Varahije sina Mesizaveilova; a do njih opravlja Sadok sin Vanin. 016 NEH 003 005 A do njih opravljaše Tekojani, ali poglavice njihove ne saviše vrata svojega na službu Gospodu svojemu. 016 NEH 003 006 A stara vrata opravlja Jodaj sin Fasejin i Mesulam sin Vesodijin, oni ih pobrvnaše i metnuše krila i brave i prijevornice. 016 NEH 003 007 A do njih opravljaše Melatija Gavaonjanin i Jadon Meronjanin, ljudi iz Gavaona i iz Mispe do stolice kneza s ove strane rijeke. 016 NEH 003 008 Do njih opravlja Uzilo sin Arahijin zlatar; a do njega opravlja Ananija sin apotekarski. I ostaviše Jerusalim do širokoga zida. 016 NEH 003 009 A do njih opravlja Refaja sin Orov poglavar nad polovinom kraja Jerusalimskoga. 016 NEH 003 010 A do njih opravlja Jedaja sin Arumafov prema svojoj kuæi, a do njega opravlja Hatus sin Asavnijin. 016 NEH 003 011 Toliko opravlja Malhija sin Harimov i Asuv sin Fat-Moavov i kulu kod peæi. 016 NEH 003 012 A do njega opravlja Salum sin Loisov, poglavar nad polovinom kraja Jerusalimskoga sa kæerima svojim. 016 NEH 003 013 Vrata dolinska opravlja Anun sa stanovnicima Zanojskim; oni ih sagradiše i metnuše krila i brave i prijevornice, i tisuæu lakata zida do gnojnijeh vrata. 016 NEH 003 014 A gnojna vrata opravlja Malhija sin Rihavov poglavar nad krajem Vet-Keremskim, on ih sagradi i metnu krila i brave i prijevornice. 016 NEH 003 015 A vrata izvorska opravlja Salum sin Hol-Ozin, poglavar nad krajem u Mispi, on ih sagradi i pokri i metnu im krila i brave i prijevornice; i zid kod banje Siloamske od vrta careva do basamaka koji slaze iz grada Davidova. 016 NEH 003 016 Za njim opravlja Nemija sin Azvukov poglavar nad polovinom kraja Vet-Surskoga do prema grobovima Davidovijem i do jezera naèinjenoga i do kuæe junaèke. 016 NEH 003 017 Za njim opravljaše Leviti, Reum sin Vanijev, a do njega opravlja Asavija poglavar nad polovinom kraja Keilskoga sa svojim krajem. 016 NEH 003 018 Za njim opravljaše braæa njihova, Vavaj sin Inadadov poglavar nad polovinom kraja Keilskoga. 016 NEH 003 019 A do njega opravlja Eser sin Isusov poglavar od Mispe toliko prema mjestu kuda se ide k riznici na uglu. 016 NEH 003 020 Za njim razgorjevši se Varuh sin Zavajev opravlja toliko od ugla do vrata od kuæe Elijasiva poglavara sveštenièkoga. 016 NEH 003 021 Za njim opravlja Merimot sin Urije sina Akosova toliko od vrata kuæe Elijasivove do kraja kuæe Elijasivove. 016 NEH 003 022 A za njim opravljaše sveštenici koji življahu u ravnici. 016 NEH 003 023 Za njima opravlja Venijamin i Asuv prema svojim kuæama; a za njima opravlja Azarija sin Masije sina Ananijina uz svoju kuæu. 016 NEH 003 024 Za njim opravlja Vinuj sin Inadadov toliko od kuæe Azarijine do savitka i do ugla. 016 NEH 003 025 Falal sin Uzajev opravlja prema savitku i prema kuli koja se izdiže iz gornjega doma careva kod trijema tamnièkoga; za njim Fedaja sin Farosov; 016 NEH 003 026 I Netineji koji življahu u Ofilu, do prema vratima vodenijem na istok i kuli visokoj; 016 NEH 003 027 Za njima opravljaše Tekojani toliko prema velikoj kuli visokoj do zida Ofilskoga; 016 NEH 003 028 Od vrata konjskih opravljaše sveštenici svaki prema svojoj kuæi; 016 NEH 003 029 Za njima opravlja Sadok sin Imirov prema svojoj kuæi; a za njim opravlja Semaja sin Sehanijin èuvar vrata istoènijeh; 016 NEH 003 030 Za njim opravlja Ananija sin Selemijin i Anun šesti sin Salafov, toliko; za njima opravlja Mesulam sin Varahijin prema svojoj klijeti; 016 NEH 003 031 Za njim opravlja Malhija sin zlatarev do kuæe Netinejske i trgovaèke prema vratima Mifkadskim do uzbrdice na uglu; 016 NEH 003 032 A izmeðu uzbrdice na uglu i ovèjih vrata opravljaše zlatari i trgovci. 016 NEH 004 001 A kad èu Sanavalat da zidamo zid, razgnjevi se i rasrdi se vrlo, i rugaše se Jevrejima, 016 NEH 004 002 I govoraše pred braæom svojom i vojnicima Samarijskim: šta rade ti nemoæni Judejci? hoæemo li ih ostaviti? hoæe li prinositi žrtve? hoæe li sada svršiti? eda li æe u život povratiti iz praha kamenje spaljeno? 016 NEH 004 003 A Tovija Amonac koji bijaše uza nj reèe: neka zidaju; da lisica doðe, provaliæe kameni zid njihov. 016 NEH 004 004 Èuj, Bože naš, kako nas preziru; obrati rug njihov na njihovu glavu, i daj da budu grabež u zemlji gdje bi robovali. 016 NEH 004 005 I ne pokrivaj bezakonja njihova, i grijeh njihov da se ne izbriše pred tobom, jer te dražiše za one koji zidaju. 016 NEH 004 006 I tako zidasmo zid, i sav se zid sastavi do polovine, i narod imaše volju da radi. 016 NEH 004 007 A kad èu Sanavalat i Tovija i Arapi i Amonci i Azoæani da se opravlja zid Jerusalimski i da se poèelo zatvorati što je provaljeno, razgnjeviše se vrlo; 016 NEH 004 008 I složiše se svi zajedno da doðu i da udare na Jerusalim i da smetu. 016 NEH 004 009 A mi se molismo Bogu svojemu i postavljasmo stražu prema njima dan i noæ od straha njihova. 016 NEH 004 010 A Judejci rekoše: klonula je snaga nosiocima, a praha ima mnogo, ne možemo zidati zida. 016 NEH 004 011 A naši neprijatelji rekoše: da ne doznadu i ne opaze dokle ne doðemo usred njih, pa æemo ih pobiti i prekinuti posao. 016 NEH 004 012 Ali doðoše Judejci koji kod njih življahu, i kazaše nam deset puta: èuvajte sva mjesta kuda se ide k nama. 016 NEH 004 013 Tada namjestih narod u nizima iza zida i na strmenima, postavih narod po porodicama s maèevima i kopljima i lukovima. 016 NEH 004 014 I razgledavši ustah i rekoh starješinama i glavarima i ostalom narodu: ne bojte ih se. Pomenite Gospoda velikoga i strašnoga, i bijte se za braæu svoju, za sinove svoje i kæeri svoje, za žene svoje i kuæe svoje. 016 NEH 004 015 A kad èuše neprijatelji naši da smo doznali, razbi Gospod njihovu namjeru, i mi se vratismo svi k zidu, svaki na svoj posao. 016 NEH 004 016 I od tada polovina mojih momaka poslovaše, a druga polovina držaše koplja i štitove i lukove i oklope, i knezovi stajahu iza svega doma Judina. 016 NEH 004 017 I koji zidahu i koji nošahu teret i koji tovarahu, svaki jednom rukom raðaše a u drugoj držaše koplje. 016 NEH 004 018 A koji zidahu, svaki imahu maè pripasan uz bedricu, i tako zidahu. A trubaè stajaše kod mene. 016 NEH 004 019 Jer rekoh starješinama i glavarima i ostalom narodu: posao je velik i dug, i mi smo se rasuli po zidu daleko jedan od drugoga. 016 NEH 004 020 Gdje èujete trubu da trubi, onamo trèite k nama; Bog naš vojevaæe za nas. 016 NEH 004 021 Tako raðasmo posao, i polovina ih držaše koplja od zore pa dokle zvijezde ne izidu. 016 NEH 004 022 U to vrijeme još rekoh narodu: svaki s momkom svojim neka noæuje u Jerusalimu da bi nam noæu stražili a danju radili. 016 NEH 004 023 A ja i moja braæa i momci moji i stražari što idu za mnom neæemo svlaèiti sa sebe haljina; u svakoga da je maè i voda. 016 NEH 005 001 I stade velika vika ljudi i žena na braæu njihovu Judejce. 016 NEH 005 002 Jer neki govorahu: nas i sinova naših i kæeri naših ima mnogo; da dobavimo žita da jedemo i ostanemo živi. 016 NEH 005 003 Drugi opet govorahu: da založimo polja svoja i vinograde i kuæe da dobijemo žita u ovoj gladi. 016 NEH 005 004 Još drugi govorahu: da uzajmimo novaca na polja svoja i vinograde za danak carski. 016 NEH 005 005 A tijelo je naše kao tijelo braæe naše, sinovi naši kao njihovi sinovi, i eto treba da damo sinove svoje i kæeri svoje u roblje, i neke kæeri naše veæ su robinje, a mi ne možemo ništa, jer polja naša i vinograde naše drže drugi. 016 NEH 005 006 Zato se rasrdih vrlo kad èuh viku njihovu i te rijeèi. 016 NEH 005 007 I smislih u srcu svom i ukorih knezove i poglavare, i rekoh im: vi meæete bremena svaki na brata svojega. I sazvah veliki zbor njih radi. 016 NEH 005 008 I rekoh im: mi otkupismo koliko mogosmo braæu svoju Judejce što bjehu prodani narodima; a vi li æete prodavati braæu svoju ili æe se prodavati nama? A oni umukoše i ne naðoše što bi odgovorili. 016 NEH 005 009 I rekoh: nije dobro što radite. Ne treba li vam hoditi u strahu Boga našega da nam se ne rugaju narodi, neprijatelji naši? 016 NEH 005 010 I ja i braæa moja i momci moji davali smo im novaca i žita; ali oprostimo im taj dug. 016 NEH 005 011 Hajde vratite im danas polja njihova i vinograde i maslinike i kuæe i što im na stotinu uzimate od novca i žita i vina i ulja. 016 NEH 005 012 A oni odgovoriše: vratiæemo i neæemo iskati od njih; uèiniæemo kako veliš. Tada sazvah sveštenike, i zakleh ih da æe tako uèiniti. 016 NEH 005 013 I istresoh njedra svoja i rekoh: ovako da istrese Bog svakoga iz kuæe njegove i iz truda njegova ko god ne ispuni ove rijeèi, i ovako da se istrese i bude prazan. I sav zbor reèe: amin. I hvališe Gospoda, i uèini narod po toj rijeèi. 016 NEH 005 014 I otkad mi car zapovjedi da im budem upravitelj u zemlji Judinoj, od godine dvadesete do trideset druge godine cara Artakserksa, dvanaest godina, ja i braæa moja ne jedosmo hrane upraviteljske. 016 NEH 005 015 A preðašnji upravitelji koji bijahu prije mene bijahu teški narodu uzimajuæi od njega hljeba i vina osim èetrdeset sikala srebra, i sluge njihove zapovijedahu po narodu; ali ja tako ne èinih bojeæi se Boga. 016 NEH 005 016 Nego i oko graðenja zida radih, i ne kupismo njive; i svi momci moji bijahu skupa ondje na poslu. 016 NEH 005 017 I Judejaca i poglavara sto i pedeset ljudi i koji dolažahu k nama iz okolnijeh naroda bijahu za mojim stolom. 016 NEH 005 018 I gotovljaše se svaki dan po jedno goveèe, šest ovaca izabranijeh, i ptice gotovljahu mi se, i svakih deset dana davaše se svakojakoga vina izobila. I opet ne iskah hrane upraviteljske; jer služba bješe teška narodu. 016 NEH 005 019 Pomeni me, Bože moj, na dobro za sve što sam èinio ovomu narodu. 016 NEH 006 001 A kad èu Sanavalat i Tovija i Gisem Arapin i ostali naši neprijatelji da sam sazidao zid i da nije ostalo u njemu ništa provaljeno, a do tada još ne bijah namjestio krila na vrata, 016 NEH 006 002 Posla Sanavalat i Gisem k meni i poruèi: hodi da se sastanemo u kom selu u polju Ononskom. A oni mišljahu zlo po me. 016 NEH 006 003 I poslah k njima glasnike i poruèih: u poslu sam velikom, zato ne mogu doæi. Jer bi stao posao kad bih ga ostavio da doðem k vama. 016 NEH 006 004 I slaše tako k meni èetiri puta; i ja im onako odgovorih. 016 NEH 006 005 Tada Sanavalat posla k meni tako peti put slugu svojega s knjigom otvorenom u ruci. 016 NEH 006 006 A u njoj pisaše: èuje se po narodima i Gasmuj kaže da se ti i Judejci mislite odmetnuti, zato zidaš zid, i hoæeš da im budeš car, kako se govori, 016 NEH 006 007 I da si postavio proroke da razglašuju za tebe u Jerusalimu i govore: car je u Judeji. A to æe doæi do cara; nego hodi da se dogovorimo. 016 NEH 006 008 Tada poslah k njemu i poruèih: nije tako kako ti kažeš; nego si sam izmislio. 016 NEH 006 009 Jer oni svi šæahu nas uplašiti govoreæi: klonuæe ruke njihove od posla i neæe se svršiti. Zato, Bože, ukrijepi ruke moje. 016 NEH 006 010 Jošte otidoh u kuæu Semaji sinu Dalaje sina Metaveilova, koji se bješe zatvorio, i reèe mi: da otidemo zajedno u dom Božji usred crkve i da zakljuèamo vrata crkvi, jer æe doæi da te ubiju, doæi æe noæu da te ubiju. 016 NEH 006 011 A ja rekoh: zar æe èovjek kakav sam ja bježati? ili ko bi ovaki kakav sam ja ušao u crkvu da ostane u životu? neæu iæi. 016 NEH 006 012 I razumjeh da ga nije Bog poslao, nego to proroštvo kaza za me, jer ga Tovija i Sanavalat potkupiše. 016 NEH 006 013 Zato bješe potkupljen da me uplaši da onako uèinim i zgriješim da bih se osramotio da me mogu ružiti. 016 NEH 006 014 Pomeni, Bože moj, Toviju i Sanavalata po ovijem djelima njihovijem, i Noadiju proroèicu i druge proroke koji me šæahu uplašiti. 016 NEH 006 015 I tako dovrši se zid dvadeset petoga dana mjeseca Elula za pedeset i dva dana. 016 NEH 006 016 I kad èuše svi neprijatelji naši i vidješe svi narodi koji bijahu oko nas, uplašiše se vrlo, jer poznaše da je Bog naš uèinio to djelo. 016 NEH 006 017 I u one dane mnogi glavari Judejski slahu knjige Toviji, i od Tovije njima dolažahu knjige. 016 NEH 006 018 Jer mnogi Judejci bijahu mu se zakleli; jer bješe zet Sehaniji sinu Arahovu, i Joanan sin njegov bješe oženjen kæerju Mesulama sina Varahijina. 016 NEH 006 019 I govorahu preda mnom dobro o njemu, i rijeèi moje dokazivahu mu; i Tovija slaše knjige da me uplaši. 016 NEH 007 001 A kad se sazida zid i namjestih vrata, i postavljeni biše vratari i pjevaèi i Leviti, 016 NEH 007 002 Zapovjedih Ananiju bratu svojemu i Ananiji zapovjedniku od grada Jerusalimskoga, jer bješe vjeran èovjek i bojaše se Boga više nego mnogi, 016 NEH 007 003 I rekoh im: da se ne otvoraju vrata Jerusalimska dokle sunce ne ogrije, i kad oni što stoje ondje zatvore vrata, ogledajte, i da se postave stražari izmeðu stanovnika Jerusalimskih, svaki na svoju stražu i svaki prema svojoj kuæi. 016 NEH 007 004 A grad bijaše širok i velik, ali naroda bješe malo u njemu i kuæe ne bjehu pograðene. 016 NEH 007 005 I Bog moj dade mi u srce, te sabrah glavare i starješine i narod da se izbroje po plemenima. I naðoh knjigu, u kojoj bijaše prijepis onijeh koji se vratiše prvi put; i naðoh u njoj zapisano: 016 NEH 007 006 Ovo su ljudi iz ovoga kraja što se vratiše iz ropstva izmeðu onijeh koji biše preseljeni, koje preseli Navuhodonosor car Vavilonski, pa se vratiše u Jerusalim i u Judeju, svaki u svoj grad, 016 NEH 007 007 Koji doðoše sa Zorovaveljem, Isusom, Nemijom, Azarijom, Ramijom, Namanijem, Mardohejem, Vilsanom, Misperetom, Vigvajem, Neumom, Vanom; na broj bješe ljudi naroda Izrailjeva: 016 NEH 007 008 Sinova Farosovijeh dvije tisuæe i sto i sedamdeset i dva; 016 NEH 007 009 Sinova Sefatijinih trista i sedamdeset i dva; 016 NEH 007 010 Sinova Arahovijeh šest stotina i pedeset i dva; 016 NEH 007 011 Sinova Fat-Moavovijeh, od sinova Isusovijeh i Joavovijeh dvije tisuæe i osam stotina i osamnaest; 016 NEH 007 012 Sinova Elamovijeh tisuæa i dvjesta i pedeset i èetiri; 016 NEH 007 013 Sinova Zatujevih osam stotina i èetrdeset i pet; 016 NEH 007 014 Sinova Zahajevih sedam stotina i šezdeset; 016 NEH 007 015 Sinova Vinujevih šest stotina i èetrdeset i osam; 016 NEH 007 016 Sinova Vivajevih šest stotina i dvadeset i osam; 016 NEH 007 017 Sinova Azgadovijeh dvije tisuæe i tri stotine i dvadeset i dva; 016 NEH 007 018 Sinova Adonikamovijeh šest stotina i šezdeset i sedam; 016 NEH 007 019 Sinova Vigvajevijeh dvije tisuæe i šezdeset i sedam; 016 NEH 007 020 Sinova Adinovijeh šest stotina i pedeset i pet; 016 NEH 007 021 Sinova Atirovijeh od Jezekije devedeset i osam; 016 NEH 007 022 Sinova Asumovijeh trista i dvadeset i osam; 016 NEH 007 023 Sinova Visajevijeh trista i dvadeset i èetiri; 016 NEH 007 024 Sinova Arifovijeh sto i dvanaest; 016 NEH 007 025 Sinova Gavaonskih devedeset i pet; 016 NEH 007 026 Ljudi iz Vitlejema i Netofata sto i osamdeset i osam; 016 NEH 007 027 Ljudi iz Anatota sto i dvadeset i osam; 016 NEH 007 028 Ljudi iz Vet-Asmaveta èetrdeset i dva; 016 NEH 007 029 Ljudi iz Kirijat-Jarima, Hefire i Virota sedam stotina i èetrdeset i tri; 016 NEH 007 030 Ljudi iz Rame i Gavaje šest stotina i dvadeset i jedan; 016 NEH 007 031 Ljudi iz Mihmasa sto i dvadeset i dva; 016 NEH 007 032 Ljudi iz Vetilja i Gaja sto i dvadeset i tri; 016 NEH 007 033 Ljudi iz drugoga Nevona pedeset i dva; 016 NEH 007 034 Sinova Elama drugoga tisuæa i dvjesta i pedeset; 016 NEH 007 035 Sinova Harimovijeh trista i dvadeset; 016 NEH 007 036 Sinova Jerihonskih trista i èetrdeset i pet; 016 NEH 007 037 Sinova Lodskih, Adidskih i Ononskih sedam stotina i dvadeset i jedan; 016 NEH 007 038 Sinova Senajskih tri tisuæe i devet stotina i trideset; 016 NEH 007 039 Sveštenika: sinova Jedajinih od doma Isusova devet stotina i sedamdeset i tri; 016 NEH 007 040 Sinova Imirovijeh tisuæa i pedeset i dva; 016 NEH 007 041 Sinova Pashorovijeh tisuæa i dvjesta i èetrdeset i sedam; 016 NEH 007 042 Sinova Harimovijeh tisuæa i sedamnaest; 016 NEH 007 043 Levita: sinova Isusovijeh i Kadmilovijeh izmeðu sinova Odavijinih sedamdeset i èetiri; 016 NEH 007 044 Pjevaèa: sinova Asafovijeh sto i èetrdeset i osam; 016 NEH 007 045 Vratara: sinova Salumovijeh, sinova Atirovijeh, sinova Talmonovijeh, sinova Akuvovijeh, sinova Atitinijeh, sinova Sovajevijeh sto i trideset i osam; 016 NEH 007 046 Netineja: sinova Sišinijeh, sinova Asufinijeh, sinova Tavaotovijeh, 016 NEH 007 047 Sinova Kirosovijeh, sinova Sijajinih, sinova Fadanovijeh, 016 NEH 007 048 Sinova Levaninih, sinova Agavinih, sinova Salmajevih, 016 NEH 007 049 Sinova Ananovijeh, sinova Gidilovijeh, sinova Garovijeh, 016 NEH 007 050 Sinova Reajinih, sinova Resinovijeh, sinova Nekodinijeh, 016 NEH 007 051 Sinova Gazamovijeh, sinova Uzinijeh, sinova Fasejinih, 016 NEH 007 052 Sinova Visajevih, sinova Meunimovijeh, sinova Nafusesimovijeh, 016 NEH 007 053 Sinova Vakvukovijeh, sinova Akufinijeh, sinova Arurovijeh, 016 NEH 007 054 Sinova Vaslitovijeh, sinova Meidinijeh, sinova Arsinijeh, 016 NEH 007 055 Sinova Varkosovijeh, sinova Sisarinijeh, sinova Taminijeh, 016 NEH 007 056 Sinova Nesijinih, sinova Atifinih; 016 NEH 007 057 Sinova sluga Solomunovijeh: sinova Sotajevih, sinova Soferetovih, sinova Feridinijeh, 016 NEH 007 058 Sinova Jalinijeh, sinova Darkonovijeh, sinova Gidilovijeh, 016 NEH 007 059 Sinova Sefatijinih, sinova Atilovijeh, sinova Fohereta od Sevajima, sinova Amonovijeh, 016 NEH 007 060 Svega Netineja i sinova sluga Solomunovijeh, trista i devedeset i dva. 016 NEH 007 061 I ovi doðoše iz Tel-Meleha i Tel-Arise, Heruv, Adon i Imir, ali ne mogoše pokazati otaèkoga doma svojega i sjemena svojega, eda li su od Izrailja, 016 NEH 007 062 I sinovi Delajini, sinovi Tovijini, sinovi Nekodini, njih šest stotina i èetrdeset i dva, 016 NEH 007 063 I od sveštenika: sinovi Avajini, sinovi Akosovi, sinovi Varzelaja, koji se oženi izmeðu kæeri Varzelaja Galaðanina, te se prozva njihovijem imenom. 016 NEH 007 064 Oni tražiše po knjigama da bi pokazali rod svoj, ali se ne naðe, zato biše odluèeni od sveštenstva. 016 NEH 007 065 I zaprijeti im Tirsata da ne jedu od svetinje nad svetinjama dokle ne nastane sveštenik s Urimom i Tumimom. 016 NEH 007 066 Svega zbora skupa bješe èetrdeset i dvije tisuæe i tri stotine i šezdeset, 016 NEH 007 067 Osim sluga njihovijeh i sluškinja njihovijeh, kojih bješe sedam tisuæa i tri stotine i trideset i sedam; i meðu njima bješe pjevaèa i pjevaèica dvjesta i èetrdeset i pet; 016 NEH 007 068 Imahu sedam stotina i trideset i šest konja, dvije stotine i èetrdeset i pet masaka, 016 NEH 007 069 Èetiri stotine i trideset i pet kamila, šest tisuæa i sedam stotina i dvadeset magaraca. 016 NEH 007 070 Tada neki izmeðu glavara domova otaèkih priložiše na posao. Tirsata dade u riznicu tisuæu drama zlata, pedeset èaša, pet stotina i trideset haljina sveštenièkih. 016 NEH 007 071 A glavari domova otaèkih dadoše u riznicu za posao dvadeset tisuæa drama zlata, i srebra dvije tisuæe i dvjesta mina. 016 NEH 007 072 A što dade ostali narod bješe dvadeset tisuæa drama zlata, i dvije tisuæe mina srebra, i šezdeset i sedam haljina sveštenièkih. 016 NEH 007 073 I tako se naseliše sveštenici i Leviti i vratari i pjevaèi i ljudi iz naroda i Netineji i sav Izrailj u svojim gradovima; i kad doðe sedmi mjesec, sinovi Izrailjevi bijahu u svojim gradovima. 016 NEH 008 001 Tada se skupi sav narod jednodušno na ulicu koja je pred vratima vodenijem, i rekoše Jezdri književniku da donese knjigu zakona Mojsijeva koji dade Gospod Izrailju. 016 NEH 008 002 I donese Jezdra sveštenik zakon pred zbor, u kom bjehu ljudi i žene i svi koji mogahu razumjeti, prvoga dana sedmoga mjeseca. 016 NEH 008 003 I èita je na ulici koja je pred vratima vodenijem od jutra do podne pred ljudima i ženama i onijem koji mogahu razumjeti, i uši svemu narodu bijahu obraæene ka knjizi zakonskoj. 016 NEH 008 004 A Jezdra književnik stajaše na mjestu povisoku, koje bjehu naèinili od drveta za to; i do njega stajaše Matatija i Sema i Anaja i Urija i Helkija i Masija s desne strane, a s lijeve Fedaja i Misailo i Malhija i Asum i Asvadana, Zaharija i Mesulam. 016 NEH 008 005 I otvori Jezdra knjigu na vidiku svemu narodu, jer bijaše više svega naroda, i kad je otvori, usta sav narod. 016 NEH 008 006 I Jezdra blagoslovi Gospoda Boga velikoga, a sav narod odgovori: amin, amin, podigavši ruke svoje, pa se saviše i pokloniše se Gospodu licem do zemlje. 016 NEH 008 007 A Isus i Vanije i Serevija, Jamin, Akuv, Savetaj, Odija, Masija, Kelita, Azarija, Jozavad, Anan, Felaja i drugi Leviti pouèavahu narod zakonu, i narod stajaše na mjestu. 016 NEH 008 008 I èitahu knjigu, zakon Božji, razgovijetno, i razlagahu smisao, te se razumijevaše što se èitaše. 016 NEH 008 009 Potom Nemija, koji je Tirsata, i sveštenik Jezdra književnik i Leviti koji pouèavahu narod, rekoše svemu narodu: ovaj je dan svet Gospodu Bogu vašemu; ne tužite ni plaèite. Jer plakaše sav narod slušajuæi što govori zakon. 016 NEH 008 010 I reèe im: idite i jedite pretilo i pijte slatko i šaljite dijelove onima koji nemaju ništa zgotovljeno, jer je ovaj dan svet Gospodu našemu. Zato ne budite žalosni, jer je radost Gospodnja vaša sila. 016 NEH 008 011 I Leviti utišaše narod govoreæi: muèite, jer je ovaj dan svet, i ne budite žalosni. 016 NEH 008 012 I otide sav narod da jede i pije i da šalje dijelove, i veseliše se veoma što razumješe rijeèi koje im se kazaše. 016 NEH 008 013 A sjutradan skupiše se glavari domova otaèkih iz svega naroda, sveštenici i Leviti, k Jezdri književniku da uèe što zakon govori. 016 NEH 008 014 I naðoše napisano u zakonu da je Gospod zapovjedio preko Mojsija da sinovi Izrailjevi borave u sjenicama na praznik sedmoga mjeseca. 016 NEH 008 015 I objaviše i proglasiše po svijem gradovima svojim i u Jerusalimu govoreæi: idite u goru, i donesite granja maslinova i granja od divlje masline i granja mirtova i palmova i granja od šumnatijeh drveta, da naèinite sjenice, kako je napisano. 016 NEH 008 016 I narod izide i donese i naèini sjenice svaki na svom krovu i u svom trijemu i u trijemovima doma Božijega i na ulici kod vrata vodenijeh i na ulici kod vrata Jefremovijeh. 016 NEH 008 017 I tako naèini sjenice sav zbor, što se bješe vratio iz ropstva, i boravljahu pod sjenicama. A od vremena Isusa sina Navina do toga dana ne èiniše tako sinovi Izrailjevi. I bi veselje veoma veliko. 016 NEH 008 018 I èitaše se knjiga zakona Božijega svaki dan, od prvoga dana do pošljednjega; i praznovaše praznik sedam dana, a osmi dan bi sabor, kako je ureðeno. 016 NEH 009 001 Potom dvadeset èetvrtoga dana toga mjeseca skupiše se sinovi Izrailjevi posteæi i u kostrijeti i posuvši se zemljom. 016 NEH 009 002 I odvoji se sjeme Izrailjevo od svijeh tuðinaca, i stadoše te ispovijedahu grijehe svoje i bezakonja otaca svojih. 016 NEH 009 003 I stajahu na svom mjestu, te im se èitaše zakon Gospoda Boga njihova èetvrt dana, a drugu èetvrt ispovijedahu se i poklanjahu se Gospodu Bogu svojemu. 016 NEH 009 004 A Isus i Vanije, Kadmilo, Sevanija, Vunije, Serevija, Vanije i Hananije popevši se na mjesto podignuto za Levite vapijahu glasom velikim ka Gospodu Bogu svojemu. 016 NEH 009 005 I rekoše Leviti Isus i Kadmilo, Vanije, Asavnija, Serevija, Odija, Sevanija i Petaja: ustanite, blagosiljajte Gospoda Boga svojega od vijeka do vijeka; i da se blagosilja ime tvoje slavno i uzvišeno svrh svakoga blagoslova i hvale. 016 NEH 009 006 Ti si sam Gospod; ti si stvorio nebo, nebesa nad nebesima i svu vojsku njihovu, zemlju i sve što je na njoj, mora i sve što je u njima, i ti oživljavaš sve to, i vojska nebeska tebi se klanja. 016 NEH 009 007 Ti si Gospod Bog, koji si izabrao Avrama i izveo iz Ura Haldejskoga i nadio mu ime Avraam; 016 NEH 009 008 I našao si srce njegovo vjerno pred sobom, i uèinio si s njim zavjet da æeš dati zemlju Hanansku, Hetejsku, Amorejsku, Ferezejsku i Jevusejsku i Gergesejsku, da æeš dati sjemenu njegovu, i ispunio si rijeèi svoje, jer si pravedan. 016 NEH 009 009 Jer si pogledao na muku otaca naših u Misiru, i viku njihovu èuo si na Moru Crvenom; 016 NEH 009 010 I uèinio si znake i èudesa na Faraonu i na svijem slugama njegovijem i na svem narodu zemlje njegove, jer si znao da su obijesno postupali s njima; i stekao si sebi ime, kao što se vidi danas. 016 NEH 009 011 I more si razdvojio pred njima, te prijeðoše posred mora suhim, i bacio si u dubine one koji ih gnahu kao kamen u vodu. 016 NEH 009 012 I u stupu od oblaka vodio si ih danju a noæu u stupu ognjenom svijetleæi im putem kojim æe iæi. 016 NEH 009 013 I sišao si na goru Sinajsku i govorio s njima s neba, i dao im sudove prave i zakone istinite, uredbe i zapovijesti dobre. 016 NEH 009 014 I obznanio si im subotu svoju svetu, i dao im zapovijesti i uredbe i zakon preko Mojsija sluge svojega. 016 NEH 009 015 I hljeb s neba dao si im u gladi njihovoj, i vodu iz kamena izveo si im u žeði njihovoj, i rekao si im da idu i naslijede zemlju za koju si podigao ruku svoju da æeš im je dati. 016 NEH 009 016 Ali oni i oci naši uzobijestiše se i otvrdnuše vratom svojim i ne slušaše zapovijesti tvojih. 016 NEH 009 017 Ne htješe slušati, i ne opominjaše se èudesa tvojih koja si im èinio, nego otvrdnuše vratom svojim, i u odmetu svom postavljaše sebi voða da se vrate u ropstvo svoje. Ali ti, Bože, koji opraštaš, koji si žalostiv i milostiv, koji dugo trpiš i velike si milosti, nijesi ih ostavio. 016 NEH 009 018 I onda kad naèiniše sebi tele liveno i rekoše: ovo je tvoj Bog koji te je izveo iz Misira, i huliše veoma, 016 NEH 009 019 Ni onda ih radi velike milosti svoje nijesi ostavio u pustinji; stup od oblaka nije otstupao od njih danju vodeæi ih putem, niti stup ognjeni noæu svijetleæi im putem kojim æe iæi. 016 NEH 009 020 I dao si im dobri svoj duh da ih urazumljuje, i mane svoje nijesi ustegao od usta njihovijeh, i vode si im dao u žeði njihovoj. 016 NEH 009 021 I èetrdeset godina hranio si ih u pustinji, ništa im nije nedostajalo: odijelo im ne ovetša i noge im ne otekoše. 016 NEH 009 022 I dao si im carstva i narode, i podijelio si ih po krajevima, jer naslijediše zemlju Sionovu, zemlju cara Esevonskoga, i zemlju cara Vasanskoga; 016 NEH 009 023 I umnožio si sinove njihove kao zvijezde nebeske, i uveo si ih u zemlju za koju si rekao ocima njihovijem da æe uæi u nju i naslijediti je. 016 NEH 009 024 I uðoše sinovi njihovi i naslijediše zemlju, i pokorio si im Hananeje stanovnike zemaljske i predao ih u njihove ruke, i careve njihove i narode zemaljske, da èine od njih što im je volja. 016 NEH 009 025 I tako uzeše tvrde gradove i zemlju rodnu, i naslijediše kuæe pune svakoga dobra, studence iskopane, vinograde, maslinike i voæke mnoge, i jedoše i nasitiše se i ugojiše se, i blagovahu po velikoj tvojoj dobroti. 016 NEH 009 026 Ali te razgnjeviše i odmetnuše se tebe: baciše zakon tvoj za leða i proroke tvoje pobiše, koji im svjedoèahu da bi ih obratili k tebi, i huliše veoma. 016 NEH 009 027 Zato si ih davao u ruke neprijateljima njihovijem koji ih muèiše. A kad u nevolji svojoj vikaše k tebi, ti si ih uslišio s neba i po velikoj milosti svojoj davao si im izbavitelje, koji ih izbavljaše iz ruku neprijatelja njihovijeh. 016 NEH 009 028 Ali èim otpoèinuše, opet èiniše zlo pred tobom, zato si ih ostavljao u ruku neprijatelja njihovijeh da vladaju njima; a kad se obraæaše i vikaše k tebi, ti si ih uslišio s neba i izbavljao ih po milosti svojoj mnogo puta. 016 NEH 009 029 I opominjao si ih da bi ih obratio k zakonu svojemu, ali oni bijahu obijesni i ne slušaše zapovijesti tvojih i griješiše o tvoje zakone, koje ko vrši živ æe biti kroz njih; i izmièuæi ramena svoja otvrdnuše vratom svojim i ne slušaše. 016 NEH 009 030 I trpio si ih mnogo godina opominjuæi ih duhom svojim preko proroka svojih; ali ne slušaše; tada si ih dao u ruke narodima zemaljskim. 016 NEH 009 031 Ali radi milosti svoje velike nijesi dao da sasvijem propadnu niti si ih ostavio, jer si Bog milostiv i žalostiv. 016 NEH 009 032 Sada dakle, Bože naš, Bože veliki, silni i strašni, koji èuvaš zavjet i milost, nemoj da je malo pred tobom što nas snaðe sva ova muka, careve naše, knezove i sveštenike naše i proroke naše i oce naše i sav narod tvoj od vremena careva Asirskih do danas. 016 NEH 009 033 Ti si pravedan u svemu što nas je snašlo, jer si ti pravo uèinio a mi smo bezbožno radili. 016 NEH 009 034 I carevi naši, knezovi naši i oci naši ne izvršivaše zakona tvojega niti mariše za zapovijesti tvoje i svjedoèanstva tvoja, kojima si im svjedoèio. 016 NEH 009 035 Jer u carstvu svom i u velikom dobru tvom koje si im èinio, i u zemlji prostranoj i rodnoj koju si im dao, ne služiše tebi niti se povratiše od zlijeh djela svojih. 016 NEH 009 036 Evo, mi smo danas robovi; i još u zemlji, koju si dao ocima našim da jedu rod njezin i dobra njezina, evo mi smo robovi u njoj. 016 NEH 009 037 I ona rod svoj obilati raða carevima koje si postavio nad nama za grijehe naše, i koji gospodare nad našim tjelesima i nad stokom našom po svojoj volji, te smo u velikoj tjeskobi. 016 NEH 009 038 A radi svega toga èinimo tvrd zavjet i pišemo, a knezovi naši, Leviti naši, sveštenici naši peèate. 016 NEH 010 001 A koji zapeèatiše bjehu ovi: Nemija Tirsata, sin Ahalijin, i Sedekija, 016 NEH 010 002 Seraja, Azarija, Jeremija, 016 NEH 010 003 Pashor, Amarija, Malhija, 016 NEH 010 004 Hatus, Sevanija, Maluh, 016 NEH 010 005 Harim, Merimot, Ovadija, 016 NEH 010 006 Danilo, Gineton, Varuh, 016 NEH 010 007 Mesulam, Avija, Mijamin, 016 NEH 010 008 Mazija, Vilgaj, Semaja; to bjehu sveštenici; 016 NEH 010 009 A Leviti: Isus sin Azanijin, Vinuj izmeðu sinova Inadadovijeh, Kadmilo, 016 NEH 010 010 I braæa njihova: Sevanija, Odija, Kelita, Felaja, Anan, 016 NEH 010 011 Miha, Reov, Asavija, 016 NEH 010 012 Zahur, Serevija, Sevnija, 016 NEH 010 013 Odija, Vanije, Veninuj; 016 NEH 010 014 Glavari narodni: Faros, Fat-Moav, Elam, Zatuj, Vanije, 016 NEH 010 015 Vunije, Azgad, Vivaj, 016 NEH 010 016 Adonija, Vigvaj, Adin, 016 NEH 010 017 Atir, Jezekija, Azur, 016 NEH 010 018 Odija, Asum, Visaj, 016 NEH 010 019 Arif, Anatot, Nevaj, 016 NEH 010 020 Magfija, Mesulam, Ezir, 016 NEH 010 021 Mesizaveilo, Sadok, Jadva, 016 NEH 010 022 Felatija, Anan, Anaja, 016 NEH 010 023 Osija, Ananija, Asuv, 016 NEH 010 024 Lois, Fileja, Sovik, 016 NEH 010 025 Reum, Asavna, Masija, 016 NEH 010 026 Ahija, Anan, Ganan, 016 NEH 010 027 Maluh, Harim, Vana. 016 NEH 010 028 I ostali narod, sveštenici, Leviti, vratari, pjevaèi, Netineji i svi koji se odvojiše od naroda zemaljskih k zakonu Božijemu, žene njihove, sinovi njihovi i kæeri njihove, svi koji znahu i razumijevahu, 016 NEH 010 029 Pristaše s braæom svojom, glavarima svojim, i doðoše te se zakleše i kletvom zavezaše da hodimo po zakonu Božijemu, koji je dat preko Mojsija sluge Božijega, i da držimo i izvršujemo sve zapovijesti Gospoda Boga svojega i zakone njegove i uredbe njegove. 016 NEH 010 030 I da ne dajemo kæeri svojih narodima zemaljskim, niti kæeri njihovijeh da uzimamo za sinove svoje. 016 NEH 010 031 I od naroda zemaljskih koji donesu trg ili kaku god hranu u subotu na prodaju, da ne uzimamo u subotu ni u drugi sveti dan, i da ostavljamo sedme godine da poèiva zemlja i opraštamo svaki dug. 016 NEH 010 032 I postavismo sebi uredbu da dajemo svake godine treæinu sikla na službu u domu Boga svojega: 016 NEH 010 033 Na hljebove postavljene, na dar svagdašnji i žrtvu paljenicu svagdašnju za subote, za mladine i za praznike, i na svetinju i na žrtve za grijeh da se oèišæa Izrailj, i na svako djelo u domu Boga našega. 016 NEH 010 034 I bacasmo ždrijeb za sveštenike i Levite i narod radi nošenja drva da se donosi u dom Boga našega po domovima otaca naših na vrijeme od godine do godine, da gori na oltaru Gospoda Boga našega, kako piše u zakonu; 016 NEH 010 035 I da donosimo prvine od zemlje svoje i prvine od svakoga roda od svakoga drveta od godine do godine u dom Gospodnji; 016 NEH 010 036 I prvence od sinova svojih i stoke svoje, kako piše u zakonu, i prvence od goveda svojih i od ovaca svojih da donosimo u dom Boga svojega sveštenicima koji služe u domu Boga našega; 016 NEH 010 037 I prvine tijesta svojega i prinose svoje i rod od svijeh drveta, vino i ulje da donosimo sveštenicima u klijeti doma Boga svojega, i Levitima desetak od zemlje svoje, i Leviti da uzimaju desetak po svijem mjestima gdje uzradimo; 016 NEH 010 038 I da bude sveštenik sin Aronov s Levitima kad Leviti uzimaju desetak, i da Leviti donose desetak od desetka u dom Boga našega, u klijeti, u spreme njegove. 016 NEH 010 039 Jer u te klijeti dužni su sinovi Izrailjevi i Leviti donositi prinos od žita, od vina i ulja, gdje su sveti sudovi, i sveštenici koji služe, i vratari i pjevaèi, da ne ostavljamo doma Boga svojega. 016 NEH 011 001 I naseliše se knezovi narodni u Jerusalimu, a ostali narod meta ždrijeb da uzmu jednoga od deset da sjedi u Jerusalimu svetom gradu, a ostalijeh devet dijelova po drugim gradovima. 016 NEH 011 002 I blagoslovi narod sve ljude koji sami od svoje volje pristaše da sjede u Jerusalimu. 016 NEH 011 003 Ovo su glavari zemaljski koji se naseliše u Jerusalimu, a po ostalijem gradovima Judejskim nastaniše se svaki na svojem našljedstvu po gradovima svojim Izrailjci, sveštenici i Leviti, Netineji i sinovi sluga Solomunovijeh: 016 NEH 011 004 U Jerusalimu dakle naseliše se neki od sinova Judinijeh i Venijaminovijeh: od sinova Judinijeh: Ataja sin Ozije, sina Zaharije, sina Amarije, sina Sefatije, sina Maleleilova, od sinova Faresovijeh; 016 NEH 011 005 I Masija sin Varuha sina Holoze sina Azaje, sina Adaje, sina Jojariva, sina Zaharije, sina Silonijeva; 016 NEH 011 006 Svega sinova Faresovijeh što se naseliše u Jerusalimu, èetiri stotine i šezdeset i osam hrabrijeh ljudi; 016 NEH 011 007 A izmeðu sinova Venijaminovijeh: Saluj sin Mesulama, sina Joada, sina Fedaje, sina Kolaje, sina Masije, sina Itila, sina Isaijina, 016 NEH 011 008 I za njim Gavaj, Salaj, devet stotina i dvadeset i osam; 016 NEH 011 009 A Joilo sin Zihrijev bješe nad njima, a Juda sin Senujin bješe drugi nad gradom; 016 NEH 011 010 Od sveštenika: Jedaja sin Jojarivov, Jahin, 016 NEH 011 011 Seraja sin Helkije, sina Mesulama, sina Sadoka, sina Merajota, sina Ahitovova, starješina u domu Božijem, 016 NEH 011 012 A braæe njihove što služahu u domu osam stotina i dvadeset i dva; i Adaja sin Jeroama, sina Felalije, sina Amsija, sina Zaharije, sina Pashora, sina Malhijina, 016 NEH 011 013 I braæe njegove glavara u domovima otaèkim dvjesta i èetrdeset i dva; i Amasaj sin Azareila, sina Azaja, sina Mesilemota, sina Imirova, 016 NEH 011 014 I braæe njihove hrabrijeh ljudi sto i dvadeset i osam, a nad njima bješe Zavdilo sin Gedolimov; 016 NEH 011 015 I od Levita: Semaja sin Asuva sina Azrikama, sina Asavije, sina Vunijeva; 016 NEH 011 016 I Savetaj, i Jozavad bijahu nad poslom spoljašnjim za dom Božji izmeðu glavara Levitskih, 016 NEH 011 017 A Matanija sin Mihe sina Zavdija sina Asafova bijaše poglavar koji poèinjaše hvale u molitvi, i Vakvukija drugi izmeðu braæe svoje, i Avda sin Salije sina Galala sina Jedutunova; 016 NEH 011 018 Svega Levita u svetom gradu bješe dvije stotine i osamdeset i èetiri; 016 NEH 011 019 A od vratara: Akuv, Talmon, i braæe njihove što èuvahu stražu na vratima, sto i sedamdeset i dva; 016 NEH 011 020 A ostatak naroda Izrailjeva, sveštenika i Levita bješe po svijem gradovima Judinijem, svak na svom našljedstvu. 016 NEH 011 021 A Netineji naseliše se u Ofilu, i Siha i Gispa bjehu nad Netinejima. 016 NEH 011 022 A nad Levitima u Jerusalimu bješe Ozije sin Vanija, sina Asavije, sina Matanije, sina Mišina. Izmeðu sinova Asafovijeh pjevaèi bijahu u službi za dom Božji. 016 NEH 011 023 Jer bješe careva zapovijest za njih i bješe odreðena plata pjevaèima za svaki dan. 016 NEH 011 024 I Petaja sin Mesizaveilov od sinova Zare sina Judina bješe mjesto cara za svaki posao s narodom. 016 NEH 011 025 A po selima i poljima njihovijem neki od sinova Judinijeh nastaniše se u Kirijat-Arvi i zaseocima njezinijem, i u Divonu i zaseocima njegovijem, i u Jekavseilu i selima njegovijem, 016 NEH 011 026 I u Jesuji i Moladi i Vet-Feletu, 016 NEH 011 027 I u Asar-Sualu i Virsaveji i zaseocima njezinijem, 016 NEH 011 028 I u Siklagu i u Mekoni i zaseocima njezinijem, 016 NEH 011 029 I u En-Rimonu i u Sareji i u Jarmutu, 016 NEH 011 030 U Zanoji, u Odolamu i selima njihovijem, u Lahisu s poljem njegovijem, u Azici i zaseocima njezinijem. I tako se naseliše od Virsaveje do doline Enoma. 016 NEH 011 031 A sinovi Venijaminovi naseliše se od Gavaje u Mihmasu i Aji i Vetilju i zaseocima njegovijem, 016 NEH 011 032 U Anatotu, u Novu, u Ananiji, 016 NEH 011 033 U Asoru, u Rami, u Gitajimu, 016 NEH 011 034 U Adidu, u Sevojimu, u Nevalatu, 016 NEH 011 035 U Lodu, u Ononu, i u dolini drvodjeljskoj. 016 NEH 011 036 A Leviti podijeliše se meðu Judom i Venijaminom. 016 NEH 012 001 A ovo su sveštenici i Leviti koji doðoše sa Zorovaveljem sinom Salatilovijem i Isusom: Seraja, Jeremija, Jezdra, 016 NEH 012 002 Amarija, Maluh, Hatus, 016 NEH 012 003 Sehanija, Reum, Lerimot, 016 NEH 012 004 Ido, Gineto, Avija, 016 NEH 012 005 Mijamin, Madija, Vilga, 016 NEH 012 006 Semaja, Jojariv, Jedaja, 016 NEH 012 007 Saluj, Amok, Helkija, Jedaja. To bjehu glavari izmeðu sveštenika i braæe svoje za vremena Isusova. 016 NEH 012 008 A Leviti: Isus, Vinuj, Kadmilo, Serevija, Juda i Matanija, koji s braæom svojom bješe nad pjevanjem. 016 NEH 012 009 A Vakvukija i Unije braæa njihova bijahu prema njima u redovima svojim. 016 NEH 012 010 A Isus rodi Joakima, a Joakim rodi Elijasiva, a Elijasiv rodi Jojadu; 016 NEH 012 011 A Jojada rodi Jonatana, a Jonatan rodi Jadvu. 016 NEH 012 012 A za vremena Joakimova bjehu sveštenici, glavari domova otaèkih: od doma Serajina Meraja, od Jeremijina Ananija, 016 NEH 012 013 Od Jezdrina Mesulam, od Amarijina Joanan, 016 NEH 012 014 Od Melihujeva Jonatan, od Sevanijina Josif, 016 NEH 012 015 Od Harimova Adna, od Merajotova Elkaj, 016 NEH 012 016 Od Idova Zaharija, od Ginetova Mesulam, 016 NEH 012 017 Od Avijina Zihrije, od Minijaminova i Moadijina Filtaj, 016 NEH 012 018 Od Vilžina Samuja, od Semajina Jonatan, 016 NEH 012 019 Od Jojarivova Matenaj, od Jedajina Ozije, 016 NEH 012 020 Od Salajeva Kalaj, od Amokova Ever, 016 NEH 012 021 Od Helkijina Asavija, od Jedajina Natanailo. 016 NEH 012 022 A Leviti, glavari domova otaèkih, za vremena Elijasiva, Jojade, Joanana i Jadve biše popisani sa sveštenicima do carovanja Darija cara Persijskoga; 016 NEH 012 023 Sinovi Levijevi, glavari domova otaèkih, biše popisani u knjizi dnevnika do vremena Joanana sina Elijasivova; 016 NEH 012 024 I glavari Levitski bjehu: Asavija, Serevija i Isus sin Kadmilov i braæa njihova prema njima da hvale i slave Boga po zapovijesti Davida èovjeka Božijega, red prema redu; 016 NEH 012 025 Matanija i Vakvukija, Ovadija, Mesulam, Talmon, Akuv, bijahu vratari koji èuvahu stražu kod riznica na vratima. 016 NEH 012 026 Ti bijahu za vremena Joakima sina Isusa sina Josedekova i za vremena Nemije kneza i sveštenika Jezdre književnika. 016 NEH 012 027 A kad se osveæivaše zid Jerusalimski, tražiše Levite po svijem mjestima njihovijem da ih dovedu u Jerusalim da se svrši posveæenje s veseljem, hvalom i pjesmama uz kimvale, psaltire i gusle. 016 NEH 012 028 I skupiše se sinovi pjevaèki i iz ravnica oko Jerusalima i iz sela Netofatskih, 016 NEH 012 029 I iz Vet-Gilgala i iz polja Gevskih i Azmavetskih, jer pjevaèi bijahu naselili sela oko Jerusalima. 016 NEH 012 030 I oèistiše se sveštenici i Leviti, i oèistiše narod i vrata i zid. 016 NEH 012 031 Iza toga zapovjedih knezovima Judejskim da izaðu na zid, i postavih dva velika zbora pjevaèka, i jedan od njih iðaše nadesno s gornje strane zida k vratima gnojnijem. 016 NEH 012 032 A za njima iðaše Osaja i polovina knezova Judinijeh, 016 NEH 012 033 I Azarija, Jezdra i Mesulam, 016 NEH 012 034 Juda i Venijamin i Semaja i Jeremija, 016 NEH 012 035 I od sinova sveštenièkih s trubama Zaharija sin Jonatana, sina Semaje, sina Matanije, sina Zahura, sina Asafova, 016 NEH 012 036 I braæa njegova Semaja i Azareilo, Milalaj, Gilalaj, Maj, Natanilo i Juda i Ananije sa spravama muzièkim Davida èovjeka Božijega, a Jezdra književnik pred njima; 016 NEH 012 037 Potom k vratima kod studenca, koja bijahu prema njima, iðahu uz basamake grada Davidova kuda se ide na zid, iznad doma Davidova pa do vrata vodenijeh k istoku. 016 NEH 012 038 A drugi zbor pjevaèki iðaše prema onima, i ja za njim, i polovica naroda po zidu iznad kule peæske do širokoga zida, 016 NEH 012 039 I iznad vrata Jefremovijeh k vratima starijem i k vratima ribljim i ka kuli Ananeilovoj i kuli Meji, pa do vrata ovèijih; i stadoše kod vrata tamnièkih. 016 NEH 012 040 Potom stadoše oba zbora pjevaèka u domu Božijem, i ja i polovica glavara sa mnom, 016 NEH 012 041 I sveštenici Elijakim, Masija, Minijamin, Mihaja, Elioinaj, Zaharija, Ananija s trubama, 016 NEH 012 042 I Masija i Semaja i Eleazar i Ozije i Joanan i Malhija i Elam i Eser. I pjevaèi pjevahu glasno s Jezrajom naèelnikom svojim. 016 NEH 012 043 I prinesoše velike žrtve taj dan, i veseliše se; jer ih Bog razveseli veseljem velikim; i žene i djeca veseliše se, i veselje Jerusalimsko èujaše se daleko. 016 NEH 012 044 I postavljeni biše taj dan ljudi nad klijetima u kojima se ostavljahu prinosi, prvine i desetak, da sabiraju u njih s njiva gradskih zakonite dijelove za sveštenike i za Levite, jer se Juda radovaše sveštenicima i Levitima što stajahu na poslu, 016 NEH 012 045 I izvršivahu što im je Bog njihov zapovjedio da izvršuju i što trebaše izvršivati za oèišæenje, kao i pjevaèi i vratari po zapovijesti Davida i Solomuna sina njegova. 016 NEH 012 046 Jer otprije, za vremena Davidova i Asafova biše postavljeni glavari pjevaèki i pjesme u hvalu i slavu Bogu. 016 NEH 012 047 I zato sav Izrailj za vremena Zorovaveljeva i za vremena Nemijina davaše dijelove pjevaèima i vratarima, svakidašnji obrok, i Levitima što bješe njima posveæeno, a Leviti sinovima Aronovijem što njima bješe posveæeno. 016 NEH 013 001 U to vrijeme èita se knjiga Mojsijeva narodu, i u njoj se naðe napisano da ne ulazi Amonac ni Moavac u sabor Božji dovijeka; 016 NEH 013 002 Jer ne sretoše sinova Izrailjevijeh s hljebom i vodom, nego najmiše na njih Valama da ih prokune, ali Bog naš obrati onu kletvu u blagoslov. 016 NEH 013 003 A kad èuše taj zakon, odluèiše od Izrailja sve tuðince. 016 NEH 013 004 A prije toga Elijasiv sveštenik, koji bješe nad klijetima doma Boga našega, oprijatelji se s Tovijom, 016 NEH 013 005 I naèini mu veliku klijet, gdje se prije ostavljahu dari i kad i sudovi i desetak od žita, vina i ulja, odreðeni Levitima i pjevaèima i vratarima, i prinosi za sveštenike. 016 NEH 013 006 A kad to sve bivaše, ne bjeh u Jerusalimu, jer trideset druge godine Artakserksa cara Vavilonskoga vratih se k caru, i poslije nekoliko godina izmolih se opet u cara. 016 NEH 013 007 I kad doðoh u Jerusalim, vidjeh zlo što uèini Elijasiv radi Tovije naèinivši mu klijet u trijemu doma Božijega. 016 NEH 013 008 I bi mi vrlo mrsko, te izbacih sve pokuæstvo Tovijino napolje iz klijeti. 016 NEH 013 009 I zapovjedih, te oèistiše klijeti; i unesoh u njih opet posuðe doma Božijega, dare i kad. 016 NEH 013 010 Potom doznah da se Levitima nijesu davali dijelovi, te su se razbjegli svaki na svoju njivu i Leviti i pjevaèi, koji raðahu posao. 016 NEH 013 011 I ukorih starješine i rekoh: zašto je ostavljen dom Božji? I sabrah ih opet i postavih na njihovo mjesto. 016 NEH 013 012 I svi Judejci donosiše desetke od žita i vina i ulja u spreme. 016 NEH 013 013 I postavih nastojnike nad spremama, Selemiju sveštenika i Sadoka književnika, i izmeðu Levita Fedaju, i uz njih Anana sina Zahura sina Matanijina, jer se za vjerne držahu; i bijaše im posao dijeliti braæi svojoj. 016 NEH 013 014 Pomeni me, Bože moj, za to, i nemoj izbrisati dobara mojih koja uèinih domu Boga svojega i službi njegovoj. 016 NEH 013 015 U to vrijeme vidjeh u Judeji gdje gaze u kacama u subotu i nose snopove natovarivši na magarce, i vino, grožðe i smokve i svakojake tovare, i nose u Jerusalim u subotu, i prekorih ih onaj dan kad prodavahu žitak. 016 NEH 013 016 I Tirci koji življahu u Jerusalimu donošahu ribu i svakojaki trg i prodavahu u subotu sinovima Judinijem u Jerusalimu. 016 NEH 013 017 Zato prekorih glavare Judejske i rekoh im: kako je to zlo što èinite te skvrnite subotu? 016 NEH 013 018 Nijesu li tako èinili oci vaši, te Bog naš pusti na nas i na ovaj grad sve ovo zlo? I vi još umnožavate gnjev na Izrailja skvrneæi subotu. 016 NEH 013 019 I kad doðe sjen na vrata Jerusalimska uoèi subote, zapovjedih te zatvoriše vrata, i zapovjedih da ih ne otvoraju do poslije subote; i postavih nekoliko svojih momaka na vratima da se ne unosi nikakav tovar u subotu. 016 NEH 013 020 I prenoæiše trgovci i koji prodavahu svakojaki trg iza Jerusalima jednom i drugom. 016 NEH 013 021 I opomenuh ih i rekoh im: zašto noæujete oko zida? Ako još jednom to uèinite, uložiæu na vas. Od tada ne dolaziše u subotu. 016 NEH 013 022 A Levitima zapovjedih da se oèiste i da doðu i èuvaju vrata da bude svet dan subotni. I za ovo pomeni me, Bože moj, i oprosti mi po velikoj milosti svojoj. 016 NEH 013 023 Još vidjeh u to vrijeme Judejce koji se bijahu oženili Azoæankama, Amonkama i Moavkama. 016 NEH 013 024 I sinovi njihovi govorahu pola Azotski, i ne umijahu govoriti Judejski nego jezikom i jednoga i drugoga naroda. 016 NEH 013 025 Zato ih karah i psovah, i neke izmeðu njih bih i èupah, i zakleh ih Bogom da ne daju kæeri svojih sinovima njihovijem niti da uzimaju kæeri njihovijeh za sinove svoje ili za sebe. 016 NEH 013 026 Nije li tijem zgriješio Solomun car Izrailjev, ako i ne bješe u mnogim narodima cara njemu ravna i mio bješe Bogu svojemu i Bog ga bješe postavio carem nad svijem Izrailjem? pa opet ga navratiše na grijeh žene tuðinke. 016 NEH 013 027 A vama li æemo dopustiti da èinite to sve veliko zlo i griješite Bogu našemu uzimajuæi žene tuðinke? 016 NEH 013 028 I od sinova Jojade sina Elijasiva poglavara sveštenièkoga jedan bješe zet Sanavalatu Oronjaninu, kojega otjerah od sebe. 016 NEH 013 029 Pomeni ih, Bože moj, što oskvrniše sveštenstvo i zavjet sveštenièki i Levitski. 016 NEH 013 030 I tako ih oèistih od svijeh tuðinaca, i opet postavih redove sveštenièke i Levitske, svakoga na posao njegov, 016 NEH 013 031 I da se donose drva za žrtve na rokove, i prvine. Pomeni me, Bože moj, na dobro. # # BOOK 017 EST Esther Jestira 017 EST 001 001 U vrijeme Asvirovo, a taj Asvir carovaše od Indije do Etiopije u sto i dvadeset i sedam zemalja, 017 EST 001 002 U to vrijeme, kad sjeðaše car Asvir na prijestolu carstva svojega u Susanu carskom gradu, 017 EST 001 003 Treæe godine carovanja svojega uèini gozbu svijem knezovima svojim i slugama svojim, te bijaše kod njega sila Persijska i Midska, vlastelji i upravitelji zemaljski; 017 EST 001 004 I on pokazivaše bogatstvo i slavu carstva svojega i diku i krasotu velièine svoje mnogo dana, sto i osamdeset dana. 017 EST 001 005 I poslije tih dana uèini car svemu narodu što ga bijaše u Susanu carskom gradu od maloga do velikoga gozbu za sedam dana u trijemu u vrtu od carskoga dvora. 017 EST 001 006 Zavjesi bijeli, zeleni i ljubièasti bijahu obješeni vrvcama bijelijem, lanenijem i skerletnijem o bioèuzima srebrnijem na stupovima mramornijem; odri bijahu zlatni i srebrni po podu od zelenoga, bijeloga, žutoga i crvenoga mramora. 017 EST 001 007 A piæe davahu u sudovima zlatnijem, i to u sudovima drugim i drugim, a vina carskoga bješe izobila, kako može biti u cara. 017 EST 001 008 I piæem niko ne navaljivaše po naredbi, jer car bješe zapovjedio svijem pristavima doma svojega da èine kako ko hoæe. 017 EST 001 009 I carica Astina uèini gozbu ženama u carskom dvoru cara Asvira. 017 EST 001 010 Sedmi dan kad se car razveseli od vina reèe Meumanu, Visati, Arvoni, Vikti, Avakti, Zetaru i Harkasu, sedmorici dvorana koji dvorahu pred carem Asvirom, 017 EST 001 011 Da dovedu caricu Astinu pred cara pod carskim vijencem, da pokaže narodima i knezovima ljepotu njezinu, jer bijaše lijepa. 017 EST 001 012 Ali carica Astina ne htje doæi na rijeè carevu, koju joj poruèi po dvoranima; zato se car vrlo razgnjevi i gnjev se njegov raspali u njemu. 017 EST 001 013 I reèe car mudarcima koji razumijevahu vremena jer tako car iznošaše stvari pred sve koji razumijevahu zakon i pravdu, 017 EST 001 014 A najbliži do njega bijahu Karsena, Setar, Admata, Tarsis, Meres, Marsena i Memukan, sedam knezova Persijskih i Midskih, koji gledahu lice carevo i sjeðahu na prvijem mjestima u carstvu): 017 EST 001 015 Što treba po zakonu èiniti s caricom Astinom što nije uèinila što je zapovjedio car Asvir preko dvorana? 017 EST 001 016 Tada reèe Memukan pred carem i knezovima: nije samo caru skrivila carica Astina nego i svijem knezovima i svijem narodima po svijem zemljama cara Asvira. 017 EST 001 017 Jer æe se djelo carièino raziæi meðu sve žene, pa æe prezirati muževe svoje govoreæi: car Asvir zapovjedi da dovedu preda nj caricu Astinu, a ona ne doðe. 017 EST 001 018 I od danas æe kneginje Persijske i Midske koje èuju šta je uèinila carica tako govoriti svijem knezovima carevijem; te æe biti mnogo prkosa i svaðe. 017 EST 001 019 Ako je ugodno caru, da izide carska zapovijest od njega i da se upiše meðu zakone Persijske i Midske da je nepromjenito, da Astina ne izlazi više pred cara Asvira i da æe car dati njezino carstvo drugoj boljoj od nje. 017 EST 001 020 I kad se zapovijest careva koju uèini èuje po carstvu njegovu svemu kolikome, sve æe žene poštovati svoje muževe od velikoga do maloga. 017 EST 001 021 I ovo bi po volji caru i knezovima, i uèini car kako reèe Memukan. 017 EST 001 022 I razasla knjige po svijem zemljama carskim, u svaku zemlju njezinijem pismom i svakomu narodu njegovijem jezikom, da bi svaki muž bio gospodar u svojoj kuæi; i bi proglašeno jezikom svakoga naroda. 017 EST 002 001 Poslije toga, kad se utiša gnjev cara Asvira, on se opomenu Astine i što je uèinila i što je nareðeno za nju. 017 EST 002 002 I rekoše momci carevi, sluge njegove: da potraže caru mladijeh djevojaka lijepijeh; 017 EST 002 003 I neka odredi car pristave po svijem zemljama carstva svojega da skupe sve djevojke mlade i lijepe u Susan grad carski u ženski dvor pod ruku Igaja dvoranina careva, èuvara ženskoga, i neka im se daju potrebe za ljepotu. 017 EST 002 004 Pa koja djevojka bude po volji caru, neka bude carica na Astinino mjesto. I to bi po volji caru, i uèini tako. 017 EST 002 005 Bijaše u Susanu carskom gradu Judejac po imenu Mardohej, sin Jaira sina Simeja sina Kisova, od plemena Venijaminova, 017 EST 002 006 Koji bi odveden u ropstvo iz Jerusalima s robljem koje bi odvedeno u ropstvo s Jehonijom carem Judinijem, kojega zarobi Navuhodonosor car Vavilonski. 017 EST 002 007 On odgajaše Adasu, a to je Jestira, kæi strica njegova, jer ne imaše oca ni matere; a djevojka bijaše lijepa stasa i krasna lica, i po smrti oca joj i matere uze je Mardohej za kæer. 017 EST 002 008 I kad se razglasi rijeè careva i zapovijest, i mnogo se djevojaka skupi u Susan grad carski pod ruku Igajevu, bi i Jestira dovedena u dvor carev pod ruku Igaja èuvara ženskoga. 017 EST 002 009 I djevojka mu omilje i naðe milost u njega, te joj odmah dade potrebe za ljepotu i dio njezin, i sedam pristalijeh djevojaka iz carskoga doma, i namjesti je s njezinijem djevojkama na najljepše mjesto u ženskom domu. 017 EST 002 010 Jestira ne kaza naroda svojega ni roda svojega, jer joj Mardohej bješe zabranio da ne kazuje. 017 EST 002 011 A Mardohej hodaše svaki dan ispred trijema od ženskoga doma da bi doznao kako je Jestira i što æe biti od nje. 017 EST 002 012 A kad bi došao red na koju djevojku da uðe k caru Asviru, pošto bi joj se èinilo po ženskom zakonu dvanaest mjeseca jer toliko vremena trebaše da se uljepšavaju, šest mjeseca uljem od smirne a šest mjeseca mirisima i drugim stvarima za ljepotu žensku 017 EST 002 013 Tada bi djevojka išla k caru, i što bi god rekla dalo bi joj se da s tijem ide iz ženske kuæe u dom carev. 017 EST 002 014 Uveèe bi ušla, a ujutru bi se vratila u drugu kuæu žensku pod ruku Sazgaza dvoranina careva, èuvara inoèkoga; više ne bi išla k caru, veæ ako bi je htio car, te bi bila pozvana po imenu. 017 EST 002 015 I tako kad doðe red na Jestiru kæer Avihaila strica Mardohejeva, koju bješe uzeo za kæer, da uðe k caru, ona ne zaiska ništa nego što reèe Igaj dvoranin carev, èuvar ženski; i Jestira nalažaše milost u svakoga ko je viðaše. 017 EST 002 016 Tako bi Jestira odvedena k caru Asviru u carski dvor njegov desetoga mjeseca, koje je mjesec Tevet, sedme godine carovanja njegova. 017 EST 002 017 I caru omilje Jestira mimo sve druge žene, i pridobi milost i ljubav njegovu mimo sve djevojke, te joj metnu carski vijenac na glavu i uèini je caricom na mjesto Astinino. 017 EST 002 018 I uèini car veliku gozbu svijem knezovima svojim i slugama svojim radi Jestire, i pokloni zemljama olakšice i razdade darove kako car može. 017 EST 002 019 A kad se drugom skupljahu djevojke, Mardohej sjeðaše na vratima carevijem. 017 EST 002 020 A Jestira ne kaza svojega roda ni naroda, kao što joj bješe zapovjedio Mardohej, i Jestira èinjaše što joj Mardohej govoraše, kao kad se odgajaše kod njega. 017 EST 002 021 U te dane, kad Mardohej sjeðaše na vratima carevijem, rasrdiše se Vihtan i Teres dva dvoranina careva izmeðu onijeh koji stražahu na pragu, i gledahu da dignu ruke na cara Asvira. 017 EST 002 022 A to dozna Mardohej i javi carici Jestiri, a Jestira kaza caru u ime Mardohejevo. 017 EST 002 023 I kad se stvar izvidje i naðe, biše obješena ona obojica na drvo, i to se zapisa u knjigu dnevnika pred carem. 017 EST 003 001 Poslije toga podiže car Asvir Amana sina Amedatina, Agageja, i uzvisi ga, i namjesti mu prijesto više svijeh knezova što bijahu kod njega. 017 EST 003 002 I sve sluge careve što bijahu na vratima carevijem klanjahu se i padahu pred Amanom, jer tako bješe car zapovjedio za nj. Ali Mardohej ne klanjaše se niti padaše. 017 EST 003 003 I sluge careve što bijahu na vratima carevijem govorahu Mardoheju: zašto prestupaš zapovijest carevu? 017 EST 003 004 I pošto mu od dana na dan govoriše a on ne posluša, javiše Amanu da vide hoæe li ostati rijeèi Mardohejeve, jer im bješe kazao da je Judejac. 017 EST 003 005 A kad vidje Aman da se Mardohej ne klanja niti pada pred njim, napuni se gnjeva Aman. 017 EST 003 006 Ali mišljaše da nije vrijedno da digne ruku na Mardoheja samoga, jer mu kazaše kojega naroda bješe Mardohej, nego gledaše da istrijebi sve Judejce što bijahu po svemu carstvu Asvirovu, narod Mardohejev. 017 EST 003 007 Prvoga mjeseca, a to je mjesec Nisan, godine dvanaeste carovanja Asvirova, bacaše Fur, to jest ždrijeb, pred Amanom, od dana do dana i od mjeseca do mjeseca, do dvanaestoga mjeseca, a to je mjesec Adar. 017 EST 003 008 I Aman reèe caru Asviru: ima narod rasijan i rasut po narodima po svijem zemljama carstva tvojega, kojega su zakoni drukèiji od zakona svijeh naroda, i ne izvršuje zakona carevijeh, pa nije probitaèno caru da ih ostavi. 017 EST 003 009 Ako je caru ugodno, da se piše da se istrijebe; i ja æu izmjeriti deset tisuæa talanata srebra u ruke pristavima da donesu u carevu riznicu. 017 EST 003 010 Tada car snimi prsten s ruke svoje i dade ga Amanu sinu Amedatinu Agageju neprijatelju Judejskom. 017 EST 003 011 I reèe Amanu: to srebro neka tebi, a od naroda èini što ti je drago. 017 EST 003 012 Zato dozvaše pisare careve prvoga mjeseca trinaestoga dana, i napisa se sve kako zapovjedi Aman, namjesnicima carevijem i vojvodama u svakoj zemlji i knezovima svakoga naroda, svakoj zemlji pismom njezinijem i svakomu narodu jezikom njegovijem, u ime cara Asvira napisa se i prstenom carevijem zapeèati se. 017 EST 003 013 I razaslaše se knjige po glasnicima u sve zemlje careve da potru, pobiju i istrijebe sve Judejce, staro i mlado, djecu i žene u jedan dan, trinaestoga dana dvanaestoga mjeseca, koje je mjesec Adar, i da razgrabe imanje njihovo. 017 EST 003 014 U knjigama se govoraše da se oglasi zapovijest po svijem zemljama i da se objavi svijem narodima da budu gotovi za onaj dan. 017 EST 003 015 Glasnici otidoše brzo po zapovijesti carevoj, i zapovijest bi oglašena u Susanu carskom gradu. A car i Aman sjeðahu i pijahu, a grad se Susan smete. 017 EST 004 001 A Mardohej doznav sve šta bi, razdrije haljine svoje i obuèe se u kostrijet i posu se pepelom i poðe po gradu vièuæi iza glasa gorko. 017 EST 004 002 I doðe do pred vrata careva, jer ne bješe slobodno uæi na vrata careva u kostrijeti. 017 EST 004 003 I u svijem zemljama, u koje god mjesto doðe rijeè careva i zapovijest njegova, bi velika žalost meðu Jevrejima i post i plaè i jauk, i mnogi u kostrijeti i pepelu ležahu. 017 EST 004 004 I doðoše djevojke Jestirine i dvorani njezini, i javiše joj: i carica se ožalosti veoma, i posla haljine da preobuku Mardoheja i da skinu s njega kostrijet; ali on ne primi. 017 EST 004 005 Tada dozva Jestira Ataha dvoranina careva, kojega joj bješe dao da joj služi, i zapovjedi mu za Mardoheja da razbere šta mu je i zašto. 017 EST 004 006 I otide Atah k Mardoheju na ulicu gradsku koja bijaše pred vratima carevijem. 017 EST 004 007 I Mardohej mu kaza sve što mu se dogodilo i za srebro što je obrekao Aman dati u carevu riznicu za Judejce da ih istrijebi; 017 EST 004 008 I prijepis od zapovijesti koja bi proglašena u Susanu da se istrijebe, dade mu da je pokaže Jestiri i javi, i da joj naruèi da otide k caru i da ga umilostivi i da ga moli za svoj narod. 017 EST 004 009 I vrativši se Atah kaza Jestiri rijeèi Mardohejeve. 017 EST 004 010 A Jestira reèe Atahu i zapovjedi mu da kaže Mardoheju: 017 EST 004 011 Znaju sve sluge careve i narod po zemljama carevijem da ko bi god, èovjek ili žena, ušao k caru unutra u dvor ne buduæi pozvan, jedan je zakon za nj, da se pogubi, osim kome bi car pružio zlatnu palicu, taj ostaje živ; a ja nijesam zvana da uðem k caru, ovo je trideset dana. 017 EST 004 012 I kazane biše Mardoheju rijeèi Jestirine. 017 EST 004 013 A Mardohej opet poruèi Jestiri: nemoj misliti da æeš se mimo sve Judejce izbaviti u domu carevu. 017 EST 004 014 Jer ako ti uzmuèiš sada, doæi æe pomoæ i izbavljenje Judejcima s druge strane, a ti i dom oca tvojega poginuæete; i ko zna nijesi li za ovako vrijeme došla do carstva. 017 EST 004 015 Tada reèe Jestira da odgovore Mardoheju: 017 EST 004 016 Idi, skupi sve Judejce što se nalaze u Susanu, i postite za me, i ne jedite ni pijte za tri dana ni danju ni noæu; i ja æu sa svojim djevojkama postiti takoðer, pa æu onda otiæi k caru, ako i nije po zakonu, i ako poginem, neka poginem. 017 EST 004 017 Tada otide Mardohej i uèini sve kako mu zapovjedi Jestira. 017 EST 005 001 A treæi dan obuèe se Jestira u carsko odijelo, i stade u trijemu unutrašnjega dvora carskoga prema stanu carevu; a car sjeðaše na carskom prijestolu svom u dvoru carskom prema vratima od dvora. 017 EST 005 002 I kad car ugleda caricu Jestiru gdje stoji u trijemu, ona naðe milost pred njim, te car pruži prema Jestiri zlatnu palicu koja mu bješe u ruci, i Jestira pristupi i dotaèe se kraja od palice. 017 EST 005 003 I reèe joj car: što ti je, carice Jestiro? i šta želiš? ako je i do polovine carstva, daæe ti se. 017 EST 005 004 A Jestira reèe: ako je ugodno caru, neka doðe car s Amanom danas na objed koji sam mu zgotovila. 017 EST 005 005 A car reèe: zovite brže Amana da uèini što reèe Jestira. I doðe car s Amanom na objed koji zgotovi Jestira. 017 EST 005 006 Potom car napiv se vina reèe Jestiri: šta želiš? daæe ti se; i šta moliš? ako je i do polovine carstva, biæe. 017 EST 005 007 A Jestira odgovarajuæi reèe: želim i molim: 017 EST 005 008 Ako sam našla milost pred carem, i ako je ugodno caru da mi da što želim i uèini što molim, neka opet doðe car s Amanom na objed koji æu im zgotoviti, i sjutra æu uèiniti po rijeèi carevoj. 017 EST 005 009 I tako otide Aman onaj dan veseo i dobre volje. Ali kad vidje Aman Mardoheja na vratima carevijem a on ne usta niti se maèe pred njim, napuni se Aman gnjeva na Mardoheja. 017 EST 005 010 Ali se uzdrža Aman dokle doðe kuæi svojoj; potom posla i sazva prijatelje svoje i Seresu ženu svoju. 017 EST 005 011 I pripovjedi im Aman o slavi bogatstva svojega i o mnoštvu sinova svojih i o svemu èim ga je podigao car i kako ga je uzvisio svrh knezova i sluga carskih. 017 EST 005 012 I doda Aman: pa i carica Jestira nikoga osim mene ne pozva s carem na objed, koji bješe zgotovila, pa i sjutra sam pozvan k njoj s carem. 017 EST 005 013 Ali sve to nije mi ni na što dokle god gledam onoga Mardoheja Judejca gdje sjedi na vratima carevijem. 017 EST 005 014 Tada mu reèe Seresa žena njegova i svi prijatelji njegovi: neka naèine vješala visoka pedeset lakata, i ujutru reci caru da se na njima objesi Mardohej, pa idi s carem veseo na objed. I to bi po volji Amanu i pripravi vješala. 017 EST 006 001 Onu noæ ne mogaše car spavati, i zapovjedi te mu donesoše knjigu od znamenitijeh dogaðaja, dnevnike, te je èitaše caru. 017 EST 006 002 I naðe se zapisano kako je Mardohej prokazao za Vihtana i Teresa, dva dvoranina, koji èuvahu stražu na pragu, da gledaju da dignu ruke na cara Asvira. 017 EST 006 003 Tada reèe car: kaka je èast i kako je dobro uèinjeno Mardoheju za to? A momci carevi, sluge njegove, rekoše: nije mu uèinjeno ništa. 017 EST 006 004 A car reèe: ko je u trijemu? A Aman bješe došao u spoljašnji trijem dvora careva da kaže caru da se objesi Mardohej na vješala koja mu je pripravio. 017 EST 006 005 A momci carevi rekoše mu: gle, Aman stoji u trijemu. A car reèe: neka doðe. 017 EST 006 006 I Aman doðe, a car mu reèe: šta treba uèiniti èovjeku kojega car hoæe da proslavi? A Aman reèe u sebi: koga bi car htio proslaviti ako ne mene? 017 EST 006 007 I reèe Aman caru: koga car hoæe da proslavi, 017 EST 006 008 Treba donijeti carsko odijelo koje car nosi, i dovesti konja na kom car jaše, i metnuti mu na glavu vijenac carski; 017 EST 006 009 I odijelo i konja treba dati kome izmeðu najveæih knezova carevijeh da obuku èovjeka onoga kojega car hoæe da proslavi, pa da ga provedu na konju po ulicama gradskim i vièu pred njim: ovako biva èovjeku koga car hoæe da proslavi. 017 EST 006 010 Tada reèe car Amanu: brže uzmi odijelo i konja kao što reèe, i uèini tako Mardoheju, Judejcu koji sjedi na vratima carevijem; nemoj izostaviti ništa što si rekao. 017 EST 006 011 I uze Aman odijelo i konja, i obuèe Mardoheja i provede ga na konju po ulicama gradskim vièuæi pred njim: ovako biva èovjeku koga car hoæe da proslavi. 017 EST 006 012 Potom se vrati Mardohej na vrata careva, a Aman brže otide kuæi svojoj žalostan i pokrivene glave. 017 EST 006 013 I pripovjedi Aman Seresi ženi svojoj i svijem prijateljima svojim sve što mu se dogodi. Tada mu rekoše mudarci njegovi i Seresa žena njegova: kad je od Judejskoga sjemena Mardohej pred kojim si poèeo padati, neæeš mu odoljeti, nego æeš pasti pred njim. 017 EST 006 014 I dok oni još govorahu s njim, doðoše dvorani carevi i brže odvedoše Amana na objed koji zgotovi Jestira. 017 EST 007 001 I tako doðe car i Aman na objed carici Jestiri. 017 EST 007 002 I reèe car Jestiri opet drugi dan napivši se vina: šta želiš, carice Jestiro? daæe ti se; i šta moliš? ako je i do polovine carstva, biæe. 017 EST 007 003 Tada odgovori carica Jestira i reèe: ako sam našla milost pred tobom, care, i ako je caru ugodno, neka mi se pokloni život moj na moju želju i narod moj na moju molbu. 017 EST 007 004 Jer smo prodani ja i moj narod da nas potru, pobiju i istrijebe. Da smo prodani da budemo sluge i sluškinje, muèala bih, premda neprijatelj ne bi mogao naknaditi štete caru. 017 EST 007 005 A car Asvir progovori i reèe carici Jestiri: ko je taj? i gdje je taj koji se usudio tako èiniti? 017 EST 007 006 A Jestira reèe: protivnik i neprijatelj ovaj je zlikovac Aman. A Aman se uplaši od cara i od carice. 017 EST 007 007 Tada car gnjevan usta od vina i otide u vrt kod dvora, a Aman osta da moli za život svoj caricu Jestiru, jer vidje da je car naumio zlo po nj. 017 EST 007 008 Potom se car vrati iz vrta dvorskoga u kuæu gdje bješe pio vino; a Aman bješe pao na odar gdje sjeðaše Jestira. I car reèe: eda li æe i caricu osramotiti kod mene u kuæi? Èim ta rijeè izide iz usta carevijeh, pokriše lice Amanu. 017 EST 007 009 I Arvona, jedan od dvorana carevijeh, reèe: evo i vješala što je naèinio Aman za Mardoheja koji je govorio dobro po cara stoje kod kuæe Amanove, visoka pedeset lakata. I reèe car: objesite ga na njih. 017 EST 007 010 I tako objesiše Amana na vješala koja bješe pripravio Mardoheju. I gnjev carev utiša se. 017 EST 008 001 Istoga dana dade car Asvir carici Jestiri kuæu Amana neprijatelja Judejskoga. A Mardohej izide pred cara, jer Jestira kaza šta joj je on; 017 EST 008 002 I car snimiv prsten svoj, koji bješe uzeo od Amana, dade ga Mardoheju; a Jestira postavi Mardoheja nad kuæom Amanovom. 017 EST 008 003 Potom Jestira opet govori caru i padnuvši pred noge njegove i plaèuæi moljaše ga da ukloni zloæu Amana Agageja i misao njegovu koju bješe smislio na Judejce. 017 EST 008 004 Tada car pruži zlatnu palicu prema Jestiri, i Jestira usta i stade pred carem, 017 EST 008 005 I reèe: ako je ugodno caru i ako sam našla milost pred njim, i ako je pravo pred carem i ako sam mu mila, neka se piše da se poreku knjige u kojima je misao Amana sina Amedatina, Agageja, koje je raspisao da se istrijebe Judejci što su po svijem zemljama carevijem. 017 EST 008 006 Jer kako bih mogla gledati zlo koje bi zadesilo moj narod? i kako bih mogla gledati da se potre rod moj? 017 EST 008 007 A car Asvir reèe carici Jestiri i Mardoheju Judejcu: eto, dao sam kuæu Amanovu Jestiri a njega su objesili na vješala zato što šæaše dignuti ruku svoju na Judejce. 017 EST 008 008 Vi dakle pišite za Judejce kako vam je drago u ime carevo i zapeèatite prstenom carevijem; jer što se piše u ime carevo i zapeèati prstenom carevijem ne može se poreæi. 017 EST 008 009 I dozvaše pisare careve u isto vrijeme, treæega mjeseca, koje je mjesec Sivan, dvadeset treæega dana, i pisa se sve, kako zapovjedi Mardohej, Judejcima i namjesnicima i knezovima i upraviteljima po zemljama, od Indije do Etiopije, sto i dvadeset i sedam zemalja, u svaku zemlju njezinijem pismom i svakom narodu njegovijem jezikom, i Judejcima njihovijem pismom i njihovijem jezikom. 017 EST 008 010 A napisa u ime cara Asvira i zapeèati prstenom carevijem, i razasla knjige po glasnicima koji jahahu na brzijem konjma i na mladijem mazgama: 017 EST 008 011 Da je car dopustio Judejcima što su u kome god gradu da se skupe i brane život svoj, da potru i pobiju i istrijebe svaku vojsku kojega mu drago naroda i zemlje, koji bi udarili na njih, i djecu njihovu i žene njihove, a imanje njihovo da razgrabe. 017 EST 008 012 U isti dan po svijem zemljama cara Asvira, trinaestoga dana mjeseca dvanaestoga, koje je mjesec Adar. 017 EST 008 013 U knjigama se govoraše da se oglasi zapovijest po svijem zemljama i da se objavi svijem narodima da Judejci budu gotovi za onaj dan da se osvete svojim neprijateljima. 017 EST 008 014 Glasnici koji jahahu na brzijem konjma i mazgama otidoše brzo i hitno po zapovijesti carevoj; i zapovijest bi oglašena u Susanu carskom gradu. 017 EST 008 015 A Mardohej otide od cara u carskom odijelu ljubièastom i bijelom i pod zlatnijem vijencem velikim i u plaštu od tankoga platna i skerleta, i grad Susan radovaše se i veseljaše se. 017 EST 008 016 Judejcima doðe svjetlost i veselje i radost i slava. 017 EST 008 017 I u svakoj zemlji i u svakom gradu, gdje god doðe zapovijest careva i naredba njegova, bješe radost i veselje meðu Judejcima, gozba i blagi dani, i mnogi iz naroda zemaljskih postajahu Judejci, jer ih popade strah od Jevreja. 017 EST 009 001 I tako dvanaestoga mjeseca, a to je mjesec Adar, trinaestoga dana, kad doðe da se izvrši rijeè careva i zapovijest njegova, istoga dana kad se neprijatelji Judejski nadahu da æe obladati njima, preokrenu se, te Judejci obladaše svojim nenavidnicima. 017 EST 009 002 Skupiše se Judejci u svojim gradovima po svijem zemljama cara Asvira da dignu ruke na one koji im tražahu zlo; i niko ne mogaše stajati pred njima; jer strah od njih popade sve narode. 017 EST 009 003 I svi knezovi zemaljski, namjesnici i upravitelji i koji opravljahu poslove careve, podupirahu Judejce, jer ih popade strah od Mardoheja. 017 EST 009 004 Jer velik bijaše Mardohej u domu carevu, i slava njegova prolažaše sve zemlje, jer taj èovjek Mardohej bivaše sve veæi. 017 EST 009 005 I tako pobiše Judejci sve neprijatelje svoje maèem i potrše i istrijebiše, i uèiniše što htješe od nenavidnika svojih. 017 EST 009 006 I u Susanu carskom gradu ubiše Judejci i istrijebiše pet stotina ljudi. 017 EST 009 007 I Farsandatu i Dalfona i Aspatu, 017 EST 009 008 I Poratu i Adaliju i Aridatu, 017 EST 009 009 I Farmastu i Arisaja i Aridaja i Vajezatu, 017 EST 009 010 Deset sinova Amana sina Amedatina neprijatelja Judejskoga pobiše, ali na plijen ne digoše ruke svoje. 017 EST 009 011 U onaj dan kad javiše caru broj pobijenijeh u Susanu carskom gradu, 017 EST 009 012 Reèe car Jestiri carici: u Susanu carskom gradu pobiše i potrše Judejci pet stotina ljudi i deset sinova Amanovijeh, a šta su uèinili po ostalijem zemljama carevijem? Šta želiš? daæe ti se; i šta još moliš? biæe. 017 EST 009 013 A Jestira reèe: ako je ugodno caru, da se dopusti Judejcima u Susanu i sjutra da uèine po današnjoj naredbi i deset sinova Amanovijeh da objese na vješala. 017 EST 009 014 I zapovjedi car da bude tako. I oglašena bi zapovijest u Susanu, i objesiše deset sinova Amanovijeh. 017 EST 009 015 I Judejci koji bijahu u Susanu skupivši se i èetrnaestoga dana mjeseca Adara pobiše u Susanu tri stotine ljudi, ali na plijen ne digoše ruke svoje. 017 EST 009 016 A ostali Judejci koji bijahu po zemljama carevijem skupiše se da brane život svoj i da se smire od neprijatelja svojih; i pobiše sedamdeset i pet tisuæa nenavidnika svojih; ali na plijen ne digoše ruke svoje. 017 EST 009 017 To bi trinaestoga dana mjeseca Adara; a èetrnaestoga poèinuše, i praznovaše taj dan gosteæi se i veseleæi se. 017 EST 009 018 A Judejci koji bijahu u Susanu skupiše se trinaestoga i èetrnaestoga dana istoga mjeseca, a poèinuše petnaestoga, i praznovaše taj dan gosteæi se i veseleæi se. 017 EST 009 019 Zato Judejci seljani, koji žive po mjestima neograðenijem, praznuju èetrnaesti dan mjeseca Adara veseleæi se i gosteæi se i blagujuæi, i šaljuæi dijelove jedan drugom. 017 EST 009 020 Jer Mardohej napisa ovo, i razasla knjige svijem Judejcima koji bijahu po svijem zemljama cara Asvira, blizu i daleko, 017 EST 009 021 Nareðujuæi im da praznuju dan èetrnaesti mjeseca Adara i petnaesti dan istoga mjeseca svake godine; 017 EST 009 022 Prema danima u koje se smiriše Judejci od neprijatelja svojih i prema mjesecu kad im se pretvori žalost u radost i tuga u veselje, da te dane praznuju gosteæi se i veseleæi se i šaljuæi dijelove jedan drugom, i siromasima darove. 017 EST 009 023 I primiše svi Judejci da èine što su poèeli i što im pisa Mardohej. 017 EST 009 024 Jer Aman sin Amedatin Agagej neprijatelj svijeh Judejaca namisli za Judejce da ih istrijebi, i baci Fur, to jest ždrijeb, da ih potre i istrijebi. 017 EST 009 025 Ali kad Jestira izide pred cara, on zapovjedi knjigom, te se zla misao njegova koju smisli na Judejce obrati na njegovu glavu, i objesiše njega i sinove njegove na vješala. 017 EST 009 026 Zato prozvaše te dane Furim od imena Fur; i radi svijeh rijeèi te knjige i radi onoga što vidješe, tako i radi onoga što im se dogodi, 017 EST 009 027 Postaviše Judejci i primiše na se i na sjeme svoje i na sve koji se udruže s njima da je nepromjenito da slave ta dva dana kao što je napisano za njih i na vrijeme koje je za njih odreðeno, svake godine, 017 EST 009 028 I da se ti dani spominju i slave u svakom naraštaju, u svakoj porodici, u svakoj zemlji i u svakom gradu; i ti dani Furim da ne prestanu meðu Judejcima i spomen njihov da ne pogine u sjemenu njihovu. 017 EST 009 029 I pisa carica Jestira kæi Avihailova i Mardohej Judejac svakom tvrðom potvrðujuæi knjigu za Furim drugi put. 017 EST 009 030 I Mardohej razasla knjigu svijem Judejcima u sto i dvadeset i sedam zemalja cara Asvira s rijeèima ljubaznijem i istinijem, 017 EST 009 031 Da tvrdo drže dane Furim na vrijeme kao što im je postavio Mardohej Judejac i carica Jestira i kao što sami postaviše sebi i sjemenu svojemu za spomen postu njihovu i vikanju njihovu. 017 EST 009 032 Tako zapovijest Jestirina potvrdi uredbu za Furim, i bi zapisano u knjigu. 017 EST 010 001 Potom car Asvir udari danak na zemlju i na ostrva morska. 017 EST 010 002 A sva djela vlasti njegove i sile, i pripovijest o velièini Mardohejevoj kako ga je car uèinio velikim, to je napisano u knjizi dnevnika careva Midskih i Persijskih. 017 EST 010 003 Jer Mardohej Judejac bješe drugi do cara Asvira i velik u Judejaca i mio mnoštvu braæe svoje starajuæi se za dobro svojemu narodu i govoreæi za sreæu svega sjemena svojega. # # BOOK 018 JOB Job Jov 018 JOB 001 001 Bijaše èovjek u zemlji Uzu po imenu Jov; i taj èovjek bijaše dobar i pravedan, i bojaše se Boga, i uklanjaše se oda zla. 018 JOB 001 002 I rodi mu se sedam sinova i tri kæeri. 018 JOB 001 003 I imaše stoke sedam tisuæa ovaca i tri tisuæe kamila i pet stotina jarmova volova i pet stotina magarica, i èeljadi veoma mnogo; i bijaše taj èovjek najveæi od svijeh ljudi na istoku. 018 JOB 001 004 I sinovi njegovi sastajahu se i davahu gozbe kod kuæe, svaki svoga dana, i slahu te pozivahu tri sestre svoje da jedu i piju s njima. 018 JOB 001 005 I kad bi se obredili gozbom, pošiljaše Jov i osveæivaše ih, i ustajuæi rano prinošaše žrtve paljenice prema broju svijeh njih; jer govoraše Jov: može biti da su se ogriješili sinovi moji i pohulili na Boga u srcu svom. Tako èinjaše Jov svaki put. 018 JOB 001 006 A jedan dan doðoše sinovi Božji da stanu pred Gospodom, a meðu njih doðe i Sotona. 018 JOB 001 007 I Gospod reèe Sotoni: otkuda ideš? A Sotona odgovori Gospodu i reèe: prohodih zemlju i obilazih. 018 JOB 001 008 I reèe Gospod Sotoni: jesi li vidio slugu mojega Jova? nema onakoga èovjeka na zemlji, dobra i pravedna, koji se boji Boga i uklanja se oda zla. 018 JOB 001 009 A Sotona odgovori Gospodu i reèe: eda li se uzalud Jov boji Boga? 018 JOB 001 010 Nijesi li ga ti ogradio i kuæu njegovu i sve što ima svuda unaokolo? djelo ruku njegovijeh blagoslovio si, i stoka se njegova umnožila na zemlji. 018 JOB 001 011 Ali pruži ruku svoju i dotakni se svega što ima, psovaæe te u oèi. 018 JOB 001 012 A Gospod reèe Sotoni: evo, sve što ima neka je u tvojoj ruci; samo na njega ne diži ruke svoje. I otide Sotona od Gospoda. 018 JOB 001 013 A jedan dan kad sinovi njegovi i kæeri njegove jeðahu i pijahu vino u kuæi brata svojega najstarijega, 018 JOB 001 014 Doðe glasnik Jovu i reèe: volovi orahu i magarice pasijahu pokraj njih, 018 JOB 001 015 A Saveji udariše i oteše ih, i pobiše momke oštrijem maèem; i samo ja jedan utekoh da ti javim. 018 JOB 001 016 Dok ovaj još govoraše, doðe drugi i reèe: oganj Božji spade s neba i spali ovce i momke, i proždrije ih; i samo ja jedan utekoh da ti javim. 018 JOB 001 017 Dokle ovaj još govoraše, doðe drugi i reèe: Haldejci u tri èete udariše na kamile i oteše ih, i pobiše momke oštrijem maèem; i samo ja jedan utekoh da ti javim. 018 JOB 001 018 Dokle ovaj još govoraše, doðe drugi i reèe: sinovi tvoji i kæeri tvoje jeðahu i pijahu vino u kuæi brata svojega najstarijega; 018 JOB 001 019 A to vjetar velik doðe ispreko pustinje i udari u èetiri ugla od kuæe, te pade na djecu i pogiboše; i samo ja jedan utekoh da ti javim. 018 JOB 001 020 Tada usta Jov i razdrije plašt svoj, i ostriže glavu, i pade na zemlju i pokloni se, 018 JOB 001 021 I reèe: go sam izašao iz utrobe matere svoje, go æu se i vratiti onamo. Gospod dade, Gospod uze, da je blagosloveno ime Gospodnje. 018 JOB 001 022 Uza sve to ne sagriješi Jov, niti reèe bezumlja za Boga. 018 JOB 002 001 Opet jedan dan doðoše sinovi Božji da stanu pred Gospodom, a doðe i Sotona meðu njih da stane pred Gospodom. 018 JOB 002 002 I Gospod reèe Sotoni: otkuda ideš? A Sotona odgovori Gospodu i reèe: prohodih zemlju i obilazih. 018 JOB 002 003 I reèe Gospod Sotoni: jesi li vidio slugu mojega Jova? nema onakoga èovjeka na zemlji, dobra i pravedna, koji se boji Boga i uklanja se oda zla, i još se drži dobrote svoje, premda si me nagovorio, te ga upropastih ni za što. 018 JOB 002 004 A Sotona odgovori Gospodu i reèe: koža za kožu, i sve što èovjek ima daæe za dušu svoju. 018 JOB 002 005 Nego pruži ruku svoju i dotakni se kostiju njegovijeh i mesa njegova, psovaæe te u oèi. 018 JOB 002 006 A Gospod reèe Sotoni: evo ti ga u ruke; ali mu dušu èuvaj. 018 JOB 002 007 I Sotona otide od Gospoda, i udari Jova zlijem prištem od pete do tjemena, 018 JOB 002 008 Te on uze crijep pa se strugaše, i sjeðaše u pepelu. 018 JOB 002 009 I reèe mu žena: hoæeš li se još držati dobrote svoje? blagoslovi Boga, pa umri. 018 JOB 002 010 A on joj reèe: govoriš kao luda žena; dobro smo primali od Boga, a zla zar neæemo primati? Uza sve to ne sagriješi Jov usnama svojim. 018 JOB 002 011 A tri prijatelja Jovova èuše za sve zlo koje ga zadesi, i doðoše svaki iz svojega mjesta, Elifas Temanac i Vildad Sušanin i Sofar Namaæanin, dogovorivši se da doðu da ga požale i potješe. 018 JOB 002 012 I podigavši oèi svoje izdaleka ne poznaše ga; tada podigoše glas svoj i stadoše plakati i razdriješe svaki svoj plašt i posuše se prahom po glavi bacajuæi ga u nebo. 018 JOB 002 013 I sjeðahu kod njega na zemlji sedam dana i sedam noæi, i nijedan mu ne progovori rijeèi, jer viðahu da je bol vrlo velik. 018 JOB 003 001 Potom otvori usta svoja Jov i stade kleti dan svoj. 018 JOB 003 002 I progovoriv Jov reèe: 018 JOB 003 003 Ne bilo dana u koji se rodih, i noæi u kojoj rekoše: rodi se djetiæ! 018 JOB 003 004 Bio taj dan tama, ne gledao ga Bog ozgo, i ne osvjetljavala ga svjetlost! 018 JOB 003 005 Mrak ga zaprznio i sjen smrtni, oblak ga obastirao, bio strašan kao najgori dani! 018 JOB 003 006 Noæ onu osvojila tama, ne radovala se meðu danima godišnjim, ne brojila se u mjesece! 018 JOB 003 007 Gle, noæ ona bila pusta, pjevanja ne bilo u njoj! 018 JOB 003 008 Kleli je koji kunu dane, koji su gotovi probuditi krokodila! 018 JOB 003 009 Potamnjele zvijezde u sumraèje njezino, èekala vidjelo i ne doèekala ga, i ne vidjela zori trepavica; 018 JOB 003 010 Što mi nije zatvorila vrata od utrobe i nije sakrila muku od mojih oèiju. 018 JOB 003 011 Zašto ne umrijeh u utrobi? ne izdahnuh izlazeæi iz utrobe? 018 JOB 003 012 Zašto me prihvatiše koljena? zašto sise, da sem? 018 JOB 003 013 Jer bih sada ležao i poèivao; spavao bih, i bio bih miran, 018 JOB 003 014 S carevima i savjetnicima zemaljskim, koji zidaše sebi pustoline, 018 JOB 003 015 Ili s knezovima, koji imaše zlata, i kuæe svoje puniše srebra. 018 JOB 003 016 Ili zašto ne bih kao nedonošèe sakriveno, kao dijete koje ne ugleda vidjela? 018 JOB 003 017 Ondje bezbožnici prestaju dosaðivati, i ondje poèivaju iznemogli, 018 JOB 003 018 I sužnji se odmaraju i ne èuju glasa nastojnikova. 018 JOB 003 019 Mali i veliki ondje je, i rob slobodan od svoga gospodara. 018 JOB 003 020 Zašto se daje vidjelo nevoljniku i život onima koji su tužna srca, 018 JOB 003 021 Koji èekaju smrt a nje nema, i traže je veæma nego zakopano blago, 018 JOB 003 022 Koji igraju od radosti i vesele se kad naðu grob? 018 JOB 003 023 Èovjeku, kojemu je put sakriven i kojega je Bog zatvorio otsvuda? 018 JOB 003 024 Jer prije jela mojega dolazi uzdah moj, i kao voda razljeva se jauk moj. 018 JOB 003 025 Jer èega se bojah doðe na mene, i èega se strašah zadesi me. 018 JOB 003 026 Ne poèivah niti imah mira niti se odmarah, i opet doðe strahota. 018 JOB 004 001 Tada odgovori Elifas Temanac i reèe: 018 JOB 004 002 Ako ti progovorimo, da ti neæe biti dosadno? ali ko bi se mogao uzdržati da ne govori? 018 JOB 004 003 Gle, uèio si mnoge, i ruke iznemogle krijepio si; 018 JOB 004 004 Rijeèi su tvoje podizale onoga koji padaše, i utvrðivao si koljena koja klecahu. 018 JOB 004 005 A sada kad doðe na tebe, klonuo si; kad se tebe dotaèe, smeo si se. 018 JOB 004 006 Nije li pobožnost tvoja bila uzdanje tvoje? i dobrota putova tvojih nadanje tvoje? 018 JOB 004 007 Opomeni se, ko je prav poginuo, i gdje su pravedni istrijebljeni? 018 JOB 004 008 Kako sam ja vidio, koji oru muku i siju nevolju, to i žanju. 018 JOB 004 009 Od dihanja Božijega ginu, i od daha nozdara njegovijeh nestaje ih. 018 JOB 004 010 Rika lavu, i glas ljutom lavu i zubi laviæima satiru se. 018 JOB 004 011 Lav gine nemajuæi lova, i laviæi rasipaju se. 018 JOB 004 012 Još doðe tajno do mene rijeè, i uho moje doèu je malo. 018 JOB 004 013 U mislima o noænijem utvarama, kad tvrd san pada na ljude, 018 JOB 004 014 Strah poduze me i drhat, od kojega ustreptaše sve kosti moje, 018 JOB 004 015 I duh proðe ispred mene, i dlake na tijelu mojem nakostriješiše se. 018 JOB 004 016 Stade, ali mu ne poznah lica; prilika bijaše pred oèima mojima, i muèeæi èuh glas: 018 JOB 004 017 Eda li je èovjek pravedniji od Boga? eda li je èovjek èistiji od tvorca svojega? 018 JOB 004 018 Gle, slugama svojim ne vjeruje, i u anðela svojih nalazi nedostataka; 018 JOB 004 019 Akamoli u onijeh koji stoje u kuæama zemljanijem, kojima je temelj na prahu i satiru se brže nego moljac. 018 JOB 004 020 Od jutra do veèera satru se, i nestane ih navijek da niko i ne opazi. 018 JOB 004 021 Slava njihova ne prolazi li s njima? Umiru, ali ne u mudrosti. 018 JOB 005 001 Zovi; hoæe li ti se ko odazvati? i komu æeš se izmeðu svetijeh obratiti? 018 JOB 005 002 Doista bezumnoga ubija gnjev, i ludoga usmræuje srdnja. 018 JOB 005 003 Ja vidjeh bezumnika gdje se ukorijenio; ali odmah prokleh stan njegov. 018 JOB 005 004 Sinovi su njegovi daleko od spasenja i satiru se na vratima a nema ko da izbavi. 018 JOB 005 005 Ljetinu njegovu jede gladni i ispred trnja kupi je, i lupež ždere blago njihovo. 018 JOB 005 006 Jer muka ne izlazi iz praha niti nevolja iz zemlje nièe. 018 JOB 005 007 Nego se èovjek raða na nevolju, kao što iskre iz ugljevlja uzlijeæu u vis. 018 JOB 005 008 Ali ja bih Boga tražio, i pred Boga bih iznio stvar svoju, 018 JOB 005 009 Koji èini stvari velike i neispitljive, divne, kojima nema broja; 018 JOB 005 010 Koji spušta dažd na zemlju i šalje vodu na polja; 018 JOB 005 011 Koji podiže ponižene, i žalosne uzvišuje k spasenju; 018 JOB 005 012 Koji rasipa misli lukavijeh da ruke njihove ne svrše ništa; 018 JOB 005 013 Koji hvata mudre u njihovu lukavstvu, i namjeru opakih obara; 018 JOB 005 014 Danju nailaze na mrak, i u podne pipaju kao po noæi. 018 JOB 005 015 On izbavlja ubogoga od maèa, od usta njihovijeh i od ruke silnoga. 018 JOB 005 016 Tako ima nadanja siromahu, a zloæa zatiskuje usta svoja. 018 JOB 005 017 Gle, blago èovjeku koga Bog kara; i zato ne odbacuj karanja svemoguæega. 018 JOB 005 018 Jer on zadaje rane, i zavija; on udara, i ruke njegove iscjeljuju. 018 JOB 005 019 Iz šest nevolja izbaviæe te; ni u sedmoj neæe te se zlo dotaæi. 018 JOB 005 020 U gladi izbaviæe te od smrti i u ratu od maèa. 018 JOB 005 021 Kad jezik šiba, biæeš sakriven, niti æeš se bojati pustoši kad doðe. 018 JOB 005 022 Smijaæeš se pustoši i gladi, niti æeš se bojati zvijerja zemaljskoga. 018 JOB 005 023 Jer æeš s kamenjem poljskim biti u vjeri, i zvijerje æe poljsko biti u miru s tobom. 018 JOB 005 024 I vidjeæeš da je mir u šatoru tvom, kuæiæeš kuæu svoju i neæeš se prevariti. 018 JOB 005 025 Vidjeæeš kako æe ti se umnožiti sjeme tvoje, i porod æe tvoj biti kao trava na zemlji. 018 JOB 005 026 Star æeš otiæi u grob kao što se žito snosi u stog u svoje vrijeme. 018 JOB 005 027 Eto, razgledasmo to, tako je; poslušaj i razumij. 018 JOB 006 001 A Jov odgovori i reèe: 018 JOB 006 002 O da bi se dobro izmjerili jadi moji, i zajedno se nevolja moja metnula na mjerila! 018 JOB 006 003 Pretegla bi pijesak morski; zato mi i rijeèi nedostaje. 018 JOB 006 004 Jer su strijele svemoguæega u meni, otrov njihov ispija mi duh, strahote Božije udaraju na me. 018 JOB 006 005 Rièe li divlji magarac kod trave? muèe li vo kod piæe svoje? 018 JOB 006 006 Jede li se bljutavo bez soli? ima li slasti u biocu od jajca? 018 JOB 006 007 Èega se duša moja nije htjela dotaknuti, to mi je jelo u nevolji. 018 JOB 006 008 O da bi mi se ispunila molba, i da bi mi Bog dao što èekam! 018 JOB 006 009 I da bi Bog htio satrti me, da bi mahnuo rukom svojom, i istrijebio me! 018 JOB 006 010 Jer mi je još utjeha, ako i gorim od bola niti me žali, što nijesam tajio rijeèi svetoga. 018 JOB 006 011 Kaka je sila moja da bih pretrpio? kakav li je kraj moj da bih produljio život svoj? 018 JOB 006 012 Je li sila moja kamena sila? je li tijelo moje od mjedi? 018 JOB 006 013 Ima li još pomoæi u mene? i nije li daleko od mene što bi me pridržalo? 018 JOB 006 014 Nesretnomu treba milost prijatelja njegova, ali je on ostavio strah svemoguæega. 018 JOB 006 015 Braæa moja iznevjeriše kao potok, kao bujni potoci proðoše, 018 JOB 006 016 Koji su mutni od leda, u kojima se sakriva snijeg; 018 JOB 006 017 Kad se otkrave, oteku; kad se zagriju, nestane ih s mjesta njihovijeh. 018 JOB 006 018 Tamo amo svræu od putova svojih, idu u ništa i gube se. 018 JOB 006 019 Putnici iz Teme pogledahu, koji iðahu u Sevu uzdahu se u njih; 018 JOB 006 020 Ali se postidješe što se pouzdaše u njih, došavši do njih osramotiše se. 018 JOB 006 021 Tako i vi postaste ništa; vidjeste pogibao moju, i strah vas je. 018 JOB 006 022 Eda li sam vam rekao: dajte mi, ili od blaga svojega poklonite mi; 018 JOB 006 023 Ili izbavite me iz ruke neprijateljeve, i iz ruke nasilnièke iskupite me? 018 JOB 006 024 Pouèite me, i ja æu muèati; i u èemu sam pogriješio, obavijestite me. 018 JOB 006 025 Kako su jake rijeèi istinite! Ali šta æe ukor vaš? 018 JOB 006 026 Mislite li da æe rijeèi ukoriti, i da je govor èovjeka bez nadanja vjetar? 018 JOB 006 027 I na sirotu napadate, i kopate jamu prijatelju svojemu. 018 JOB 006 028 Zato sada pogledajte me, i vidite lažem li pred vama. 018 JOB 006 029 Pregledajte; da ne bude nepravde; pregledajte, ja sam prav u tom. 018 JOB 006 030 Ima li nepravde na jeziku mojem? ne razbira li grlo moje zla? 018 JOB 007 001 Nije li èovjek na vojsci na zemlji? a dani njegovi nijesu li kao dani nadnièarski? 018 JOB 007 002 Kao što sluga uzdiše za sjenom i kao što nadnièar èeka da svrši, 018 JOB 007 003 Tako su meni dati u našljedstvo mjeseci zaludni i noæi muène odreðene mi. 018 JOB 007 004 Kad legnem, govorim: kad æu ustati? i kad æe proæi noæ? i sitim se prevræuæi se do svanuæa. 018 JOB 007 005 Tijelo je moje obuèeno u crve i u grude zemljane, koža moja puca i rašèinja se. 018 JOB 007 006 Dani moji brži biše od èunka, i proðoše bez nadanja. 018 JOB 007 007 Opomeni se da je moj život vjetar, da oko moje neæe više vidjeti dobra, 018 JOB 007 008 Niti æe me vidjeti oko koje me je viðalo; i tvoje oèi kad pogledaju na me, mene neæe biti. 018 JOB 007 009 Kao što se oblak razilazi i nestaje ga, tako ko siðe u grob, neæe izaæi, (Sheol h7585) 018 JOB 007 010 Neæe se više vratiti kuæi svojoj, niti æe ga više poznati mjesto njegovo. 018 JOB 007 011 Zato ja neæu braniti ustima svojim, govoriæu u tuzi duha svojega, naricati u jadu duše svoje. 018 JOB 007 012 Eda li sam more ili kit, te si namjestio stražu oko mene? 018 JOB 007 013 Kad reèem: potješiæe me odar moj, postelja æe mi moja oblakšati tužnjavu, 018 JOB 007 014 Tada me strašiš snima i prepadaš me utvarama, 018 JOB 007 015 Te duša moja voli biti udavljena, voli smrt nego kosti moje. 018 JOB 007 016 Dodijalo mi je; neæu dovijeka živjeti; proði me se; jer su dani moji taština. 018 JOB 007 017 Šta je èovjek da ga mnogo cijeniš i da mariš za nj? 018 JOB 007 018 Da ga pohodiš svako jutro, i svaki èas kušaš ga? 018 JOB 007 019 Kad æeš se odvratiti od mene i pustiti me da progutam pljuvanku svoju? 018 JOB 007 020 Zgriješio sam; šta æu ti èiniti, o èuvaru ljudski? zašto si me metnuo sebi za biljegu, te sam sebi na tegobu? 018 JOB 007 021 Zašto mi ne oprostiš grijeh moj i ne ukloniš moje bezakonje? jer æu sad leæi u prah, i kad me potražiš, mene neæe biti. 018 JOB 008 001 Tada odgovori Vildad Sušanin i reèe: 018 JOB 008 002 Dokle æeš tako govoriti? i rijeèi usta tvojih dokle æe biti kao silan vjetar? 018 JOB 008 003 Eda li Bog krivo sudi? ili svemoguæi izvræe pravdu? 018 JOB 008 004 Što su sinovi tvoji zgriješili njemu, zato ih je dao bezakonju njihovu. 018 JOB 008 005 A ti da potražiš Boga i pomoliš se svemoguæemu, 018 JOB 008 006 Ako si èist i prav, zaista æe se prenuti za te i èestit æe uèiniti pravedan stan tvoj; 018 JOB 008 007 I poèetak æe tvoj biti malen, a pošljedak æe ti biti vrlo velik. 018 JOB 008 008 Jer pitaj preðašnji naraštaj, i nastani da razbereš od otaca njihovijeh; 018 JOB 008 009 Jer smo mi juèerašnji, i ne znamo ništa, jer su naši dani na zemlji sjen. 018 JOB 008 010 Neæe li te oni nauèiti? neæe li ti kazati i iz srca svojega iznijeti rijeèi? 018 JOB 008 011 Nièe li sita bez vlage? raste li rogoz bez vode? 018 JOB 008 012 Dok se još zeleni, dok se ne pokosi, suši se prije svake trave. 018 JOB 008 013 Take su staze svijeh koji zaboravljaju Boga, i nadanje licemjerovo propada. 018 JOB 008 014 Njegovo se nadanje podlama i uzdanje je njegovo kuæa paukova; 018 JOB 008 015 Nasloni se na kuæu svoju, ali ona ne stoji tvrdo; uhvati se za nju, ali se ona ne može održati. 018 JOB 008 016 Zeleni se na suncu, i uvrh vrta njegova pružaju se ogranci njegovi; 018 JOB 008 017 Žile njegove zapleæu se kod izvora, i na mjestu kamenitu širi se; 018 JOB 008 018 Ali kad se išèupa iz mjesta svojega, ono ga se odrièe: nijesam te vidjelo. 018 JOB 008 019 Eto, to je radost od njegova puta; a iz praha nièe drugi. 018 JOB 008 020 Gle, Bog ne odbacuje dobroga, ali ne prihvata za ruku zlikovca. 018 JOB 008 021 Još æe napuniti usta tvoja smijeha i usne tvoje popijevanja. 018 JOB 008 022 Nenavidnici tvoji obuæi æe se u sramotu, i šatora bezbožnièkoga neæe biti. 018 JOB 009 001 A Jov odgovori i reèe: 018 JOB 009 002 Zaista, znam da je tako; jer kako bi mogao èovjek biti prav pred Bogom? 018 JOB 009 003 Ako bi se htio preti s njim, ne bi mu mogao odgovoriti od tisuæe na jednu. 018 JOB 009 004 Mudar je srcem i jak snagom; ko se je opro njemu i bio sreæan? 018 JOB 009 005 On premješta gore, da niko i ne opazi; prevraæa ih u gnjevu svom; 018 JOB 009 006 On kreæe zemlju s mjesta njezina da joj se stupovi drmaju; 018 JOB 009 007 On kad zaprijeti suncu, ne izlazi; on zapeèaæava zvijezde; 018 JOB 009 008 On razapinje nebo sam, i gazi po valima morskim; 018 JOB 009 009 On je naèinio zvijezde kola i štape i vlašiæe i druge jugu u dnu; 018 JOB 009 010 On èini stvari velike i neispitljive i divne, kojima nema broja. 018 JOB 009 011 Gle, ide mimo mene, a ja ne vidim; proðe, a ja ga ne opazim. 018 JOB 009 012 Gle, kad uhvati, ko æe ga nagnati da vrati? ko æe mu kazati: šta radiš? 018 JOB 009 013 Bog ne usteže gnjeva svojega, padaju poda nj oholi pomoænici. 018 JOB 009 014 A kako bih mu ja odgovarao i birao rijeèi protiv njega? 018 JOB 009 015 Da sam i prav, neæu mu se odgovoriti, valja da se molim sudiji svojemu. 018 JOB 009 016 Da ga zovem i da mi se odzove, još ne mogu vjerovati da je èuo glas moj. 018 JOB 009 017 Jer me je vihorom satro i zadao mi mnogo rana ni za što. 018 JOB 009 018 Ne da mi da odahnem, nego me siti grèinama. 018 JOB 009 019 Ako je na silu, gle, on je najsilniji; ako na sud, ko æe mi svjedoèiti? 018 JOB 009 020 Da se pravdam, moja æe me usta osuditi; da sam dobar, pokazaæe da sam nevaljao. 018 JOB 009 021 Ako sam dobar, neæu znati za to; omrzao mi je život moj. 018 JOB 009 022 Svejedno je; zato rekoh: i dobroga i bezbožnoga on potire. 018 JOB 009 023 Kad bi još ubio biè najedanput! ali se smije iskušavanju pravijeh. 018 JOB 009 024 Zemlja se daje u ruke bezbožniku; lice sudija njezinijeh zaklanja; ako ne on, da ko? 018 JOB 009 025 Ali dani moji biše brži od glasnika; pobjegoše, ne vidješe dobra. 018 JOB 009 026 Proðoše kao brze laðe, kao orao kad leti na hranu. 018 JOB 009 027 Ako reèem: zaboraviæu tužnjavu svoju, ostaviæu gnjev svoj i okrijepiæu se; 018 JOB 009 028 Strah me je od svijeh muka mojih, znam da me neæeš opravdati. 018 JOB 009 029 Biæu kriv; zašto bih se muèio uzalud? 018 JOB 009 030 Da se izmijem vodom šnježanicom, i da oèistim sapunom ruke svoje, 018 JOB 009 031 Tada æeš me zamoèiti u jamu da se gade na me moje haljine. 018 JOB 009 032 Jer nije èovjek kao ja da mu odgovaram, da idem s njim na sud; 018 JOB 009 033 Niti ima meðu nama kmeta da bi stavio ruku svoju meðu nas dvojicu. 018 JOB 009 034 Neka odmakne od mene prut svoj, i strah njegov neka me ne straši; 018 JOB 009 035 Tada æu govoriti, i neæu ga se bojati; jer ovako ne znam za sebe. 018 JOB 010 001 Dodijao je duši mojoj život moj; pustiæu od sebe tužnjavu svoju, govoriæu u jadu duše svoje. 018 JOB 010 002 Reæi æu Bogu: nemoj me osuditi; kaži mi zašto se preš sa mnom. 018 JOB 010 003 Je li ti milo da èiniš silu, da odbacuješ djelo ruku svojih i savjet bezbožnièki obasjavaš? 018 JOB 010 004 Jesu li u tebe oèi tjelesne? vidiš li kao što vidi èovjek? 018 JOB 010 005 Jesu li dani tvoji kao dani èovjeèji, i godine tvoje kao vijek ljudski, 018 JOB 010 006 Te istražuješ moje bezakonje i za grijeh moj razbiraš? 018 JOB 010 007 Ti znaš da nijesam kriv, i nema nikoga ko bi izbavio iz tvoje ruke. 018 JOB 010 008 Tvoje su me ruke stvorile i naèinile, i ti me otsvuda potireš. 018 JOB 010 009 Opomeni se da si me kao od kala naèinio, i opet æeš me u prah obratiti. 018 JOB 010 010 Nijesi li me kao mlijeko slio i kao sir usirio me? 018 JOB 010 011 Navukao si na me kožu i meso, i kostima i žilama spleo si me. 018 JOB 010 012 Životom i milošæu darivao si me; i staranje tvoje èuvalo je duh moj. 018 JOB 010 013 I sakrio si to u srcu svojem; ali znam da je u tebe. 018 JOB 010 014 Ako sam zgriješio, opazio si me, i nijesi me oprostio bezakonja mojega. 018 JOB 010 015 Ako sam skrivio, teško meni! ako li sam prav, ne mogu podignuti glave, pun sramote i videæi muku svoju. 018 JOB 010 016 I ako se podigne, goniš me kao lav, i opet èiniš èudesa na meni. 018 JOB 010 017 Ponavljaš svjedoèanstva svoja protiv mene, i umnožavaš gnjev svoj na me; vojske jedna za drugom izlaze na me. 018 JOB 010 018 Zašto si me izvadio iz utrobe? o da umrijeh! da me ni oko ne vidje! 018 JOB 010 019 Bio bih kao da nigda nijesam bio; iz utrobe u grob bio bih odnesen. 018 JOB 010 020 Nije li malo dana mojih? prestani dakle i okani me se da se malo oporavim, 018 JOB 010 021 Prije nego otidem odakle se neæu vratiti, u zemlju tamnu i u sjen smrtni, 018 JOB 010 022 U zemlju tamnu kao mrak i u sjen smrtni, gdje nema promjene i gdje je vidjelo kao tama. 018 JOB 011 001 A Sofar Namaæanin odgovori i reèe: 018 JOB 011 002 Zar na mnoge rijeèi nema odgovora? ili æe èovjek govorljiv ostati prav? 018 JOB 011 003 Hoæe li tvoje laži umuèkati ljude? i kad se ti rugaš, zar te neæe niko posramiti? 018 JOB 011 004 Jer si rekao: èista je nauka moja, i èist sam pred oèima tvojim. 018 JOB 011 005 Ali kad bi Bog progovorio i usne svoje otvorio na te, 018 JOB 011 006 I pokazao ti tajne mudrosti, jer ih je dvojinom više, poznao bi da te Bog kara manje nego što zaslužuje tvoje bezakonje. 018 JOB 011 007 Možeš li ti tajne Božije dokuèiti, ili dokuèiti savršenstvo svemoguæega? 018 JOB 011 008 To su visine nebeske, šta æeš uèiniti? dublje je od pakla, kako æeš poznati? (Sheol h7585) 018 JOB 011 009 Duže od zemlje, šire od mora. 018 JOB 011 010 Da prevrati, ili zatvori ili sabere, ko æe mu braniti? 018 JOB 011 011 Jer zna ništavilo ljudsko, i videæi nevaljalstvo zar neæe paziti? 018 JOB 011 012 Èovjek bezuman postaje razuman, premda se èovjek raða kao divlje magare. 018 JOB 011 013 Da ti upraviš srce svoje i podigneš ruke svoje k njemu, 018 JOB 011 014 Ako je bezakonje u ruci tvojoj, da ga ukloniš, i ne daš da nepravda bude u šatorima tvojim, 018 JOB 011 015 Tada æeš podignuti lice svoje bez mane i stajaæeš tvrdo i neæeš se bojati; 018 JOB 011 016 Zaboraviæeš muku, kao vode koja proteèe opominjaæeš je se; 018 JOB 011 017 Nastaæe ti vrijeme vedrije nego podne, sinuæeš, biæeš kao jutro; 018 JOB 011 018 Uzdaæeš se imajuæi nadanje, zakopaæeš se, i mirno æeš spavati. 018 JOB 011 019 Ležaæeš, i niko te neæe plašiti, i mnogi æe ti se moliti. 018 JOB 011 020 Ali oèi æe bezbožnicima išèiljeti, i utoèišta im neæe biti, i nadanje æe im biti izdisanje. 018 JOB 012 001 A Jov odgovori i reèe: 018 JOB 012 002 Da, vi ste ljudi, i s vama æe umrijeti mudrost. 018 JOB 012 003 I ja imam srce kao i vi, niti sam gori od vas; i u koga nema toga? 018 JOB 012 004 Na potsmijeh sam prijatelju svom, koji kad zove Boga odzove mu se; na potsmijeh je pravedni i dobri. 018 JOB 012 005 Baèen je luè po mišljenju sreænoga onaj koji hoæe da popuzne. 018 JOB 012 006 Mirne su kolibe lupeške, i bez straha su koji gnjeve Boga, njima Bog daje sve u ruke. 018 JOB 012 007 Zapitaj stoku, nauèiæe te; ili ptice nebeske, kazaæe ti. 018 JOB 012 008 Ili se razgovori sa zemljom, nauèiæe te, i ribe æe ti morske pripovjediti. 018 JOB 012 009 Ko ne zna od svega toga da je ruka Gospodnja to uèinila? 018 JOB 012 010 Kojemu je u ruci duša svega živoga i duh svakoga tijela èovjeèijega. 018 JOB 012 011 Ne raspoznaje li uho rijeèi kao što grlo kuša jelo? 018 JOB 012 012 U staraca je mudrost, i u dugom vijeku razum. 018 JOB 012 013 U njega je mudrost i sila, u njega je savjet i razum. 018 JOB 012 014 Gle, on razgradi, i ne može se opet sagraditi; zatvori èovjeka, i ne može se otvoriti. 018 JOB 012 015 Gle, ustavi vode, i presahnu; pusti ih, i isprevræu zemlju. 018 JOB 012 016 U njega je jaèina i mudrost, njegov je koji je prevaren i koji vara. 018 JOB 012 017 On dovodi savjetnike u ludilo, i sudije obezumljuje. 018 JOB 012 018 On razdrešuje pojas carevima, i opasuje bedra njihova. 018 JOB 012 019 On dovodi knezove u ludilo, i obara jake. 018 JOB 012 020 On uzima besjedu rjeèitima, i starcima uzima razum. 018 JOB 012 021 On sipa sramotu na knezove, i raspasuje junake. 018 JOB 012 022 On otkriva duboke stvari ispod tame, i izvodi na vidjelo sjen smrtni. 018 JOB 012 023 On umnožava narode i zatire ih, rasipa narode i sabira. 018 JOB 012 024 On oduzima srce glavarima naroda zemaljskih, i zavodi ih u pustinju gdje nema puta, 018 JOB 012 025 Da pipaju po mraku bez vidjela, i èini da tumaraju kao pijani. 018 JOB 013 001 Eto, sve je to vidjelo oko moje, èulo uho moje, i razumjelo. 018 JOB 013 002 Što vi znate, znam i ja, nijesam gori od vas. 018 JOB 013 003 Ipak bih govorio sa svemoguæim, i rad sam s Bogom pravdati se. 018 JOB 013 004 Jer vi izmišljate laži, svi ste zaludni ljekari. 018 JOB 013 005 O da biste sasvijem muèali! bili biste mudri. 018 JOB 013 006 Èujte moj odgovor, i slušajte razloge usta mojih. 018 JOB 013 007 Treba li da govorite za Boga nepravdu ili prijevaru da govorite za nj? 018 JOB 013 008 Treba li da mu gledate ko je? treba li da se prepirete za Boga? 018 JOB 013 009 Hoæe li biti dobro kad vas stane ispitivati? hoæete li ga prevariti kao što se vara èovjek? 018 JOB 013 010 Zaista æe vas karati, ako tajno uzgledate ko je. 018 JOB 013 011 Velièanstvo njegovo neæe li vas uplašiti? i strah njegov neæe li vas popasti? 018 JOB 013 012 Spomeni su vaši kao pepeo, i vaše visine kao gomile blata. 018 JOB 013 013 Muèite i pustite me da ja govorim, pa neka me snaðe šta mu drago. 018 JOB 013 014 Zašto bih kidao meso svoje svojim zubima i dušu svoju metao u svoje ruke? 018 JOB 013 015 Gle, da me i ubije, opet æu se uzdati u nj, ali æu braniti putove svoje pred njim. 018 JOB 013 016 I on æe mi biti spasenje, jer licemjer neæe izaæi preda nj. 018 JOB 013 017 Slušajte dobro besjedu moju, i neka vam uðe u uši što æu iskazati. 018 JOB 013 018 Evo, spremio sam parbu svoju, znam da æu biti prav. 018 JOB 013 019 Ko æe se preti sa mnom? da sad umuknem, izdahnuo bih. 018 JOB 013 020 Samo dvoje nemoj mi uèiniti, pa se neæu kriti od lica tvojega. 018 JOB 013 021 Ukloni ruku svoju od mene, i strah tvoj da me ne straši. 018 JOB 013 022 Potom zovi me, i ja æu odgovarati; ili ja da govorim, a ti mi odgovaraj. 018 JOB 013 023 Koliko je bezakonja i grijeha mojih? pokaži mi prijestup moj i grijeh moj. 018 JOB 013 024 Zašto sakrivaš lice svoje i držiš me za neprijatelja svojega? 018 JOB 013 025 Hoæeš li skršiti list koji nosi vjetar, ili æeš goniti suhu slamku, 018 JOB 013 026 Kad mi pišeš grèine i daješ mi u našljedstvo grijehe mladosti moje, 018 JOB 013 027 I meæeš noge moje u klade, i paziš na sve staze moje i ideš za mnom ustopce? 018 JOB 013 028 A on se raspada kao trulina, kao haljina koju jede moljac. 018 JOB 014 001 Èovjek roðen od žene kratka je vijeka i pun nemira. 018 JOB 014 002 Kao cvijet nièe, i otsijeca se, i bježi kao sjen, i ne ostaje. 018 JOB 014 003 I na takoga otvoraš oko svoje, i mene vodiš na sud sa sobom! 018 JOB 014 004 Ko æe èisto izvaditi iz neèista? Niko. 018 JOB 014 005 Izmjereni su dani njegovi, broj mjeseca njegovijeh u tebe je; postavio si mu meðu, preko koje ne može prijeæi. 018 JOB 014 006 Odvrati se od njega da poèine dokle ne navrši kao nadnièar dan svoj. 018 JOB 014 007 Jer za drvo ima nadanja, ako se posijeèe, da æe se još omladiti i da neæe biti bez izdanaka; 018 JOB 014 008 Ako i ostari u zemlji korijen njegov i u prahu izumre panj njegov, 018 JOB 014 009 Èim osjeti vodu, opet napupi i pusti grane kao prisad. 018 JOB 014 010 A èovjek umire iznemogao; i kad izdahne èovjek, gdje je? 018 JOB 014 011 Kao kad voda oteèe iz jezera i rijeka opadne i usahne, 018 JOB 014 012 Tako èovjek kad legne, ne ustaje više; dokle je nebesa neæe se probuditi niti æe se prenuti oda sna svojega. 018 JOB 014 013 O da me hoæeš u grobu sakriti i skloniti me dokle ne utoli gnjev tvoj, i da mi daš rok kad æeš me se opomenuti! (Sheol h7585) 018 JOB 014 014 Kad umre èovjek, hoæe li oživjeti? Sve dane vremena koje mi je odreðeno èekaæu dokle mi doðe promjena. 018 JOB 014 015 Zazvaæeš, i ja æu ti se odazvati; djelo ruku svojih poželjeæeš. 018 JOB 014 016 A sada brojiš korake moje, i ništa ne ostavljaš za grijeh moj. 018 JOB 014 017 Zapeèaæeni su u tobocu moji prijestupi, i zavezuješ bezakonja moja. 018 JOB 014 018 Zaista, kao što gora padne i raspadne se, i kao što se stijena odvali s mjesta svojega, 018 JOB 014 019 I kao što voda spira kamenje i povodanj odnosi prah zemaljski, tako nadanje èovjeèije obraæaš u ništa. 018 JOB 014 020 Nadvlaðuješ ga jednako, te odlazi, mijenjaš mu lice i otpuštaš ga. 018 JOB 014 021 Ako sinovi njegovi budu u èasti, on ne zna; ako li u sramoti, on se ne brine. 018 JOB 014 022 Samo tijelo njegovo dok je živ boluje, i duša njegova u njemu tuži. 018 JOB 015 001 A Elifas Temanac odgovori i reèe: 018 JOB 015 002 Hoæe li mudar èovjek kazivati prazne misli i puniti trbuh svoj vjetrom istoènijem, 018 JOB 015 003 Prepiruæi se govorom koji ne pomaže i rijeèima koje nijesu ni na što? 018 JOB 015 004 A ti uništavaš strah Božji i ukidaš molitve k Bogu. 018 JOB 015 005 Jer bezakonje tvoje pokazuju usta tvoja, ako i jesi izabrao jezik lukav. 018 JOB 015 006 Osuðuju te usta tvoja, a ne ja; i usne tvoje svjedoèe na te. 018 JOB 015 007 Jesi li se ti prvi èovjek rodio? ili si prije humova sazdan? 018 JOB 015 008 Jesi li tajnu Božiju èuo i pokupio u sebe mudrost? 018 JOB 015 009 Šta ti znaš što mi ne bismo znali? šta ti razumiješ što ne bi bilo u nas? 018 JOB 015 010 I sijedijeh i starijeh ljudi ima meðu nama, starijih od oca tvojega. 018 JOB 015 011 Male li su ti utjehe Božije? ili imaš što sakriveno u sebi? 018 JOB 015 012 Što te je zanijelo srce tvoje? i što sijevaju oèi tvoje, 018 JOB 015 013 Te obraæaš protiv Boga duh svoj i puštaš iz usta svojih take rijeèi? 018 JOB 015 014 Šta je èovjek, da bi bio èist, i roðeni od žene, da bi bio prav? 018 JOB 015 015 Gle, ne vjeruje svecima svojim, i nebesa nijesu èista pred oèima njegovijem; 018 JOB 015 016 Akamoli gadni i smrdljivi èovjek, koji pije nepravdu kao vodu? 018 JOB 015 017 Ja æu ti kazati, poslušaj me, i pripovjediæu ti što sam vidio, 018 JOB 015 018 Što mudarci kazaše i ne zatajiše, što primiše od otaca svojih, 018 JOB 015 019 Kojima samijem dana bi zemlja, i tuðin ne proðe kroz nju. 018 JOB 015 020 Bezbožnik se muèi svega vijeka svojega, i nasilniku je malo godina ostavljeno. 018 JOB 015 021 Strah mu zuji u ušima, u mirno doba napada pustošnik na nj. 018 JOB 015 022 Ne vjeruje da æe se vratiti iz tame, otsvuda priviða maè. 018 JOB 015 023 Tumara za hljebom govoreæi: gdje je? Zna da je za nj spremljen dan tamni. 018 JOB 015 024 Tuga i nevolja straše ga, i navaljuju na nj kao car gotov na boj. 018 JOB 015 025 Jer je zamahnuo na Boga rukom svojom, i svemoguæemu se opro. 018 JOB 015 026 Trèi ispravljena vrata na nj s mnogim visokim štitovima svojim. 018 JOB 015 027 Jer je pokrio lice svoje pretilinom, i navaljao salo na bokove svoje. 018 JOB 015 028 I sjedio je u gradovima raskopanijem i u kuæama pustijem, obraæenijem u gomilu kamenja. 018 JOB 015 029 Neæe se obratiti niti æe ostati blago njegovo, i neæe se raširiti po zemlji dobro njegovo. 018 JOB 015 030 Neæe izaæi iz mraka, ogranke njegove osušiæe plamen, odnijeæe ga duh usta njegovijeh. 018 JOB 015 031 Neka se ne uzda u taštinu prevareni, jer æe mu taština biti plata. 018 JOB 015 032 Prije svojega vremena svršiæe se, i grana njegova neæe zelenjeti. 018 JOB 015 033 Otkinuæe se kao s loze nezreo grozd njegov i pupci æe se njegovi kao s masline pobacati. 018 JOB 015 034 Jer æe opustjeti zbor licemjerski, i oganj æe spaliti šatore onijeh koji primaju poklone. 018 JOB 015 035 Zaèinju nevolju i raðaju muku, i trbuh njihov sastavlja prijevaru. 018 JOB 016 001 A Jov odgovori i reèe: 018 JOB 016 002 Slušao sam mnogo takih stvari; svi ste dosadni tješioci. 018 JOB 016 003 Hoæe li biti kraj praznijem rijeèima? ili šta te tjera da tako odgovaraš? 018 JOB 016 004 I ja bih mogao govoriti kao vi, da ste na mom mjestu, gomilati na vas rijeèi i mahati glavom na vas, 018 JOB 016 005 Mogao bih vas hrabriti ustima svojim, i micanje usana mojih olakšalo bi bol vaš. 018 JOB 016 006 Ako govorim, neæe odahnuti bol moj; ako li prestanem, hoæe li otiæi od mene? 018 JOB 016 007 A sada me je umorio; opustošio si sav zbor moj. 018 JOB 016 008 Navukao si na me mrštine za svjedoèanstvo; i moja mrša podiže se na me, i svjedoèi mi u oèi. 018 JOB 016 009 Gnjev njegov rastrže me, nenavidi me, škrguæe zubima na me, postavši mi neprijatelj sijeva oèima svojima na me. 018 JOB 016 010 Razvaljuju na me usta svoja, sramotno me biju po obrazima, skupljaju se na me. 018 JOB 016 011 Predao me je Bog nepravedniku, i u ruke bezbožnicima bacio me. 018 JOB 016 012 Bijah miran i zatr me, i uhvativši me za vrat smrska me i metnu me sebi za biljegu. 018 JOB 016 013 Opkoliše me njegovi strijelci, cijepa mi bubrege nemilice, prosipa na zemlju žuè moju. 018 JOB 016 014 Zadaje mi rane na rane, i udara na me kao junak. 018 JOB 016 015 Sašio sam kostrijet po koži svojoj, i uvaljao sam u prah slavu svoju. 018 JOB 016 016 Lice je moje podbulo od plaèa, na vjeðama je mojim smrtni sjen; 018 JOB 016 017 Premda nema nepravde u rukama mojim, i molitva je moja èista. 018 JOB 016 018 Zemljo, ne krij krvi što sam prolio, i neka nema mjesta vikanju mojemu. 018 JOB 016 019 I sada eto na nebu je svjedok moj, svjedok je moj na visini. 018 JOB 016 020 Prijatelji se moji podruguju mnom; oko moje roni suze Bogu. 018 JOB 016 021 O da bi se èovjek mogao pravdati s Bogom, kao sin èovjeèiji s prijateljem svojim! 018 JOB 016 022 Jer godine izbrojene navršuju se, i polazim putem odakle se neæu vratiti. 018 JOB 017 001 Duh se moj kvari, dana mojih nestaje; grobovi su moji. 018 JOB 017 002 Kod mene su rugaèi, i oko moje provodi noæi u jadu koji mi zadaju. 018 JOB 017 003 Daj mi ko æe jamèiti kod tebe; ko je taj koji æe se rukovati sa mnom? 018 JOB 017 004 Jer si od njihova srca sakrio razum; zato ih neæeš uzvisiti. 018 JOB 017 005 Ko laska prijateljima, njegovijem æe sinovima oèi posahnuti. 018 JOB 017 006 Uèinio je od mene prièu narodima, i postao sam bubnjanje meðu njima. 018 JOB 017 007 Potamnjelo je oko moje od jada, i svi udi moji postaše kao sjen. 018 JOB 017 008 Zaèudiæe se tome pravi, i bezazleni æe ustati na licemjere. 018 JOB 017 009 Ali æe se pravednik držati svojega puta, i ko je èistijeh ruku veæma æe ojaèati. 018 JOB 017 010 A vi vratite se svikoliki i hodite; neæu naæi mudra meðu vama. 018 JOB 017 011 Dani moji proðoše, misli moje pokidaše se, što imah u srcu. 018 JOB 017 012 Od noæi naèiniše dan, i svjetlost je blizu mraka. 018 JOB 017 013 Da bih se nadao, grob æe mi biti kuæa; u tami æu prostrijeti postelju sebi. (Sheol h7585) 018 JOB 017 014 Grobu vièem: ti si otac moj; crvima: ti si mati moja, ti si sestra moja. 018 JOB 017 015 I gdje je sada nadanje moje? moje nadanje ko æe vidjeti? 018 JOB 017 016 U grob æe siæi, poèinuæe sa mnom u grobu. (Sheol h7585) 018 JOB 018 001 A Vildad Sušanin odgovori i reèe: 018 JOB 018 002 Kad æete svršiti razgovor? Orazumite se, pa æemo onda govoriti. 018 JOB 018 003 Zašto se misli da smo kao stoka? zašto smo gadni u vašim oèima? 018 JOB 018 004 Koji rastržeš dušu svoju u jarosti svojoj, hoæe li se tebe radi ostaviti zemlja i stijena se premjestiti sa svojega mjesta? 018 JOB 018 005 Da, vidjelo bezbožnijeh ugasiæe se, i iskra ognja njihova neæe sijati. 018 JOB 018 006 Vidjelo æe pomrknuti u šatoru njegovu, i žižak æe se njegov ugasiti u njemu. 018 JOB 018 007 Silni koraci njegovi stegnuæe se, i oboriæe ga njegova namjera. 018 JOB 018 008 Jer æe se uvaliti u zamku nogama svojim i naiæi æe na mrežu; 018 JOB 018 009 Uhvatiæe ga zamka za petu i svladaæe ga lupež. 018 JOB 018 010 Sakriveno mu je pruglo na zemlji, i klopka na stazi. 018 JOB 018 011 Otsvuda æe ga strahote strašiti i tjeraæe ga ustopce. 018 JOB 018 012 Izgladnjeæe sila njegova, i nevolja æe biti gotova uza nj. 018 JOB 018 013 Poješæe žile kože njegove, poješæe žile njegove prvenac smrti. 018 JOB 018 014 Išèupaæe se iz stana njegova uzdanica njegova, i to æe ga odvesti k caru strašnom. 018 JOB 018 015 Nastavaæe se u šatoru njegovu, koji neæe biti njegov, posuæe se sumporom stan njegov. 018 JOB 018 016 Žile æe se njegove posušiti ozdo, i ozgo æe se sasjeæi grane njegove. 018 JOB 018 017 Spomen æe njegov poginuti na zemlji, niti æe mu imena biti po ulicama. 018 JOB 018 018 Odagnaæe se iz svjetlosti u mrak, i izbaciæe se iz svijeta. 018 JOB 018 019 Ni sina ni unuka neæe mu biti u narodu njegovu, niti kakoga ostatka u stanovima njegovijem. 018 JOB 018 020 Èudiæe se danu njegovu koji budu poslije njega, a koji su bili prije obuzeæe ih strah. 018 JOB 018 021 Taki su stanovi bezakonikovi, i tako je mjesto onoga koji ne zna za Boga. 018 JOB 019 001 A Jov odgovori i reèe: 018 JOB 019 002 Dokle æete muèiti dušu moju i satirati me rijeèima? 018 JOB 019 003 Veæ ste me deset puta naružili; nije vas stid što tako navaljujete na me? 018 JOB 019 004 Ali ako sam doista pogriješio, pogrješka æe moja ostati kod mene. 018 JOB 019 005 Ako li se još hoæete da dižete na me i da me korite mojom sramotom, 018 JOB 019 006 Onda znajte da me je Bog oborio i mrežu svoju razapeo oko mene. 018 JOB 019 007 Eto, vièem na nepravdu, ali se ne slušam; vapijem, ali nema suda. 018 JOB 019 008 Zagradio je put moj da ne mogu proæi; na staze moje metnuo je mrak. 018 JOB 019 009 Svukao je s mene slavu moju i skinuo vijenac s glave moje. 018 JOB 019 010 Porušio me je otsvuda, da me nema; i kao drvo išèupao je nadanje moje. 018 JOB 019 011 Raspalio se na me gnjev njegov, i uzeo me je meðu neprijatelje svoje. 018 JOB 019 012 Vojske njegove doðoše sve zajedno i nasuše sebi put k meni, i stadoše u oko okolo šatora mojega. 018 JOB 019 013 Braæu moju udaljio je od mene, i znanci moji tuðe se od mene. 018 JOB 019 014 Bližnji moji ostaviše me, i znanci moji zaboraviše me. 018 JOB 019 015 Domašnji moji i moje sluškinje gledaju me kao tuðina; stranac sam u oèima njihovijem. 018 JOB 019 016 Zovem slugu svojega, a on se ne odziva, a molim ga ustima svojim. 018 JOB 019 017 Dah je moj mrzak ženi mojoj, a preklinjem je sinovima utrobe svoje. 018 JOB 019 018 Ni djeca ne haju za me; kad ustanem, ruže me. 018 JOB 019 019 Mrzak sam svjema najvjernijim svojim, i koje ljubljah postaše mi protivnici. 018 JOB 019 020 Za kožu moju kao za meso moje prionuše kosti moje; jedva osta koža oko zuba mojih. 018 JOB 019 021 Smilujte se na me, smilujte se na me, prijatelji moji, jer se ruka Božija dotakla mene. 018 JOB 019 022 Zašto me gonite kao Bog, i mesa mojega ne možete da se nasitite? 018 JOB 019 023 O kad bi se napisale rijeèi moje! kad bi se stavile u knjigu! 018 JOB 019 024 Pisaljkom gvozdenom i olovom na kamenu za vjeèni spomen kad bi se urezale! 018 JOB 019 025 Ali znam da je živ moj iskupitelj, i na pošljedak da æe stati nad prahom. 018 JOB 019 026 I ako se ova koža moja i rašèini, opet æu u tijelu svom vidjeti Boga. 018 JOB 019 027 Ja isti vidjeæu ga, i oèi moje gledaæe ga, a ne drugi. A bubrega mojih nestaje u meni. 018 JOB 019 028 Nego bi trebalo da reèete: zašto ga gonimo? kad je korijen besjede u meni. 018 JOB 019 029 Bojte se maèa; jer je maè osveta za bezakonje; i znajte da ima sud. 018 JOB 020 001 A Sofar Namaæanin odgovori i reèe: 018 JOB 020 002 Zato me misli moje nagone da odgovorim, i zato hitim. 018 JOB 020 003 Èuo sam ukor koji me sramoti, ali æe duh iz razuma mojega odgovoriti za me. 018 JOB 020 004 Ne znaš li da je tako otkako je vijeka, otkako je postavljen èovjek na zemlji, 018 JOB 020 005 Da je slava bezbožnijeh za malo i radost licemjerova za èas? 018 JOB 020 006 Da bi mu visina doprla do neba, i glava se njegova dotakla oblaka, 018 JOB 020 007 Nestaæe ga zasvagda kao kala njegova; i koji ga vidješe reæi æe: kuda se djede? 018 JOB 020 008 Kao san odletjeæe, i neæe se naæi, i išèeznuæe kao noæna utvara. 018 JOB 020 009 Oko koje ga je gledalo neæe više, niti æe ga više vidjeti mjesto njegovo. 018 JOB 020 010 Sinovi njegovi umiljavaæe se siromasima i ruke æe njegove vraæati što je oteo. 018 JOB 020 011 Kosti æe njegove biti pune grijeha mladosti njegove, i oni æe ležati s njim u prahu. 018 JOB 020 012 Ako mu je i slatka u ustima zloæa i krije je pod jezikom svojim, 018 JOB 020 013 Èuva je i ne pušta je, nego je zadržava u grlu svom, 018 JOB 020 014 Ipak æe se jelo njegovo pretvoriti u crijevima njegovijem, postaæe u njemu jed aspidin. 018 JOB 020 015 Blago što je proždro izbljuvaæe, iz trbuha njegova istjeraæe ga Bog. 018 JOB 020 016 Jed æe aspidin sisati, ubiæe ga jezik gujinji. 018 JOB 020 017 Neæe vidjeti potoka ni rijeka kojima teèe med i maslo. 018 JOB 020 018 Vratiæe muku, a neæe je pojesti; prema blagu biæe promjena, i neæe se radovati. 018 JOB 020 019 Jer je tlaèio i ostavljao uboge, kuæe je otimao i nije zidao. 018 JOB 020 020 Jer nije nigda osjetio mira u trbuhu svom, ni što mu je najmilije neæe saèuvati. 018 JOB 020 021 Ništa mu neæe ostati od hrane njegove. Zato ne može dobro njegovo trajati. 018 JOB 020 022 Kad se ispuni izobilje njegovo, tada æe biti u nevolji; sve ruke nevoljnijeh udariæe na nj. 018 JOB 020 023 Kad bi napunio trbuh svoj, poslaæe na nj Bog jarost gnjeva svojega, i pustiæe je kao dažd na njega i na jelo njegovo. 018 JOB 020 024 Kad stane bježati od oružja gvozdenoga, prostrijeliæe ga luk mjedeni. 018 JOB 020 025 Strijela puštena proæi æe kroz tijelo njegovo, i svijetlo gvožðe izaæi æe iz žuèi njegove; kad poðe, obuzeæe ga strahote. 018 JOB 020 026 Sve æe tame biti sakrivene u tajnim mjestima njegovijem; proždrijeæe ga oganj neraspiren, i ko ostane u šatoru njegovu zlo æe mu biti. 018 JOB 020 027 Otkriæe nebesa bezakonje njegovo, i zemlja æe ustati na nj. 018 JOB 020 028 Otiæi æe ljetina doma njegova, rastoèiæe se u dan gnjeva njegova. 018 JOB 020 029 To je dio od Boga èovjeku bezbožnomu i našljedstvo od Boga za besjedu njegovu. 018 JOB 021 001 A Jov odgovori i reèe: 018 JOB 021 002 Slušajte dobro rijeèi moje, i to æe mi biti od vas utjeha. 018 JOB 021 003 Potrpite me da ja govorim, a kad izgovorim, potsmijevajte se. 018 JOB 021 004 Eda li se ja èovjeku tužim? i kako ne bi bio žalostan duh moj? 018 JOB 021 005 Pogledajte na me, i divite se, i metnite ruku na usta. 018 JOB 021 006 Ja kad pomislim, strah me je, i groza poduzima tijelo moje. 018 JOB 021 007 Zašto bezbožnici žive? stare? i bogate se? 018 JOB 021 008 Sjeme njihovo stoji tvrdo pred njima zajedno s njima, i natražje njihovo pred njihovijem oèima. 018 JOB 021 009 Kuæe su njihove na miru bez straha, i prut Božji nije nad njima. 018 JOB 021 010 Bikovi njihovi skaèu, i ne promašaju; krave njihove tele se, i ne jalove se. 018 JOB 021 011 Ispuštaju kao stado djecu svoju, i sinovi njihovi poskakuju. 018 JOB 021 012 Podvikuju uz bubanj i uz gusle, vesele se uza sviralu. 018 JOB 021 013 Provode u dobru dane svoje, i zaèas slaze u grob. (Sheol h7585) 018 JOB 021 014 A Bogu kažu: idi od nas, jer neæemo da znamo za putove tvoje. 018 JOB 021 015 Šta je svemoguæi, da mu služimo? i kaka nam je korist, da mu se molimo? 018 JOB 021 016 Gle, dobro njihovo nije u njihovoj ruci; namjera bezbožnièka daleko je od mene. 018 JOB 021 017 Koliko se puta gasi žižak bezbožnièki i dolazi im pogibao, dijeli im muke u gnjevu svom Bog? 018 JOB 021 018 Bivaju li kao pljeva na vjetru, kao prah koji raznosi vihor? 018 JOB 021 019 Èuva li Bog sinovima njihovijem pogibao njihovu, plaæa im da osjete? 018 JOB 021 020 Vide li svojim oèima pogibao svoju, i piju li gnjev svemoguæega? 018 JOB 021 021 Jer šta je njima stalo do kuæe njihove nakon njih, kad se broj mjeseca njihovijeh prekrati? 018 JOB 021 022 Eda li æe Boga ko uèiti mudrosti, koji sudi visokima? 018 JOB 021 023 Jedan umire u potpunoj sili svojoj, u miru i u sreæi. 018 JOB 021 024 Muzlice su mu pune mlijeka, i kosti su mu vlažne od moždina. 018 JOB 021 025 A drugi umire ojaðene duše, koji nije uživao dobra. 018 JOB 021 026 Obojica leže u prahu, i crvi ih pokrivaju. 018 JOB 021 027 Eto, znam vaše misli i sudove, kojima mi èinite krivo. 018 JOB 021 028 Jer govorite: gdje je kuæa silnoga, i gdje je šator u kom nastavaju bezbožnici? 018 JOB 021 029 Nijeste li nikad pitali putnika? i što vam kazaše neæete da znate, 018 JOB 021 030 Da se na dan pogibli ostavlja zadac, kad se pusti gnjev. 018 JOB 021 031 Ko æe ga ukoriti u oèi za život njegov? i ko æe mu vratiti što je uèinio? 018 JOB 021 032 Ali se iznosi u groblje i ostaje u gomili. 018 JOB 021 033 Slatke su mu grude od doline, i vuèe za sobom sve ljude, a onima koji ga pretekoše nema broja. 018 JOB 021 034 Kako me dakle naprazno tješite kad u odgovorima vašim ostaje prijevara? 018 JOB 022 001 A Elifas Temanac odgovori i reèe: 018 JOB 022 002 Može li Bogu biti èovjek koristan? Sam je sebi koristan èovjek mudar. 018 JOB 022 003 Je li svemoguæemu radost, ako si pravedan? ili mu je dobit, ako hodiš bez mane? 018 JOB 022 004 Hoæe li te karati i iæi na sud s tobom zato što te se boji? 018 JOB 022 005 Nije li zloæa tvoja velika? i nepravdama tvojim ima li kraja? 018 JOB 022 006 Jer si uzimao zalog od braæe svoje ni za što, i svlaèio si haljine s golijeh. 018 JOB 022 007 Umornoga nijesi napojio vode, i gladnome nijesi dao hljeba. 018 JOB 022 008 Zemlja je bila èovjeka silnoga, i ugledni je sjedio u njoj. 018 JOB 022 009 Udovice si otpuštao prazne, i mišice sirotama potirao si. 018 JOB 022 010 Zato su oko tebe zamke, i straši te strah iznenada. 018 JOB 022 011 I mrak je oko tebe da ne vidiš, i povodanj pokriva te. 018 JOB 022 012 Nije li Bog na visini nebeskoj? pogledaj gore zvijezde, kako su visoko. 018 JOB 022 013 Ali ti kažeš: šta zna Bog? eda li æe kroz tamu suditi? 018 JOB 022 014 Oblaci ga zaklanjaju, te ne vidi; hoda po krugu nebeskom. 018 JOB 022 015 Jesi li zapazio stari put kojim su išli nepravednici, 018 JOB 022 016 Koji se iskorijeniše prije vremena i voda se razli po temelju njihovu? 018 JOB 022 017 Govorahu Bogu: idi od nas. Šta bi im uèinio svemoguæi? 018 JOB 022 018 A on im je napunio kuæe dobra. Ali namjera bezbožnièka daleko je od mene. 018 JOB 022 019 Vidjeæe pravednici i radovaæe se, i bezazleni potsmijevaæe im se. 018 JOB 022 020 Da, još nije uništeno dobro naše, a ostatak je njihov proždro oganj. 018 JOB 022 021 Složi se s njim i pomiri se; tako æe ti biti dobro. 018 JOB 022 022 Primi iz usta njegovijeh zakon, i složi rijeèi njegove u srcu svom. 018 JOB 022 023 Ako se vratiš k svemoguæemu, opet æeš se nazidati, ako udaljiš od šatora svojih bezakonje, 018 JOB 022 024 Tada æeš metati po prahu zlato i Ofirsko zlato po kamenju iz potoka. 018 JOB 022 025 I svemoguæi biæe ti zlato i srebro i sila tvoja. 018 JOB 022 026 Jer æeš se tada radovati o Gospodu, i podignuæeš k Bogu lice svoje. 018 JOB 022 027 Moliæeš mu se, i uslišiæe te, i zavjete svoje izvršiæeš. 018 JOB 022 028 Što god naumiš, izlaziæe ti; i na putovima tvojim svijetliæe vidjelo. 018 JOB 022 029 Kad drugi budu poniženi, reæi æeš: da se podignu; i Bog æe izbaviti onoga ko je oborenijeh oèiju. 018 JOB 022 030 Izbaviæe i onoga koji nije bez krivice; izbaviæe se èistotom ruku tvojih. 018 JOB 023 001 A Jov odgovori i reèe: 018 JOB 023 002 Još je tužnjava moja odmet? a nevolja je moja teža od uzdaha mojih. 018 JOB 023 003 O kad bih znao kako bih našao Boga! da otidem do prijestola njegova, 018 JOB 023 004 Da razložim pred njim parbu svoju, i usta svoja napunim razloga, 018 JOB 023 005 Da znam šta bi mi odgovorio, i razumijem šta bi mi rekao. 018 JOB 023 006 Bi li se prema velikoj sili svojoj preo sa mnom? Ne; nego bi mi pomogao. 018 JOB 023 007 Ondje bi se pravedan èovjek mogao pravdati s njim, i oslobodio bih se zasvagda od svoga sudije. 018 JOB 023 008 Gle, ako poðem naprijed, nema ga; ako li natrag, ne nahodim ga; 018 JOB 023 009 Ako nalijevo radi, ne vidim ga; ako nadesno, zaklonio se, ne mogu ga vidjeti. 018 JOB 023 010 Ali on zna put moj; kad me okuša, izaæi æu kao zlato. 018 JOB 023 011 Po stopama je njegovijem stupala noga moja; puta njegova držao sam se, i ne zaðoh. 018 JOB 023 012 Od zapovijesti usta njegovijeh nijesam otstupao; èuvao sam rijeèi usta njegovijeh više nego svoj užitak. 018 JOB 023 013 Ali kad on što naumi, ko æe ga odvratiti? što duša njegova zaželi, ono èini. 018 JOB 023 014 I izvršiæe što je naumio za me; i toga ima u njega mnogo. 018 JOB 023 015 Zato sam se uplašio od njega; i kad to mislim, strah me je od njega. 018 JOB 023 016 Bog je rastopio srce moje, svemoguæi me je uplašio. 018 JOB 023 017 Što ne pogiboh prije mraka? i što ne sakri mrak ispred mene? 018 JOB 024 001 Zašto svemoguæemu nijesu sakrivena vremena? i koji ga znaju, ne vide dana njegovijeh? 018 JOB 024 002 Meðe pomièu bezbožni, otimaju stado i pasu; 018 JOB 024 003 Magarca sirotama odgone; u zalogu uzimaju vola udovici; 018 JOB 024 004 Siromahe odbijaju s puta; ubogi u zemlji kriju se svi. 018 JOB 024 005 Gle, kao divlji magarci u pustinji izlaze na posao svoj ustajuæi rano na plijen; pustinja je hrana njima i djeci njihovoj; 018 JOB 024 006 Žanju njivu i beru vinograd koji nije njihov; 018 JOB 024 007 Gola nagone da noæuje bez haljine, koji se nemaju èim pokriti na zimi, 018 JOB 024 008 Okisli od pljuska u gori, nemajuæi zaklona, privijaju se k stijeni. 018 JOB 024 009 Grabe siroèe od dojke i sa siromaha skidaju zalog. 018 JOB 024 010 Gologa ostavljaju da ide bez haljine, i one koji nose snopove da gladuju. 018 JOB 024 011 Koji meðu njihovijem zidovima ulje cijede i grožðe u kacama gaze, podnose žeð. 018 JOB 024 012 Ljudi u gradu uzdišu, i duše pobijenijeh vièu, a Bog ne ukida toga. 018 JOB 024 013 Oni se protive svjetlosti, ne znajuæi za putove njezine i ne staju na stazama njezinijem. 018 JOB 024 014 Zorom ustajuæi krvnik ubija siromaha i ubogoga; a noæu je kao lupež. 018 JOB 024 015 I oko kurvarovo pazi na sumrak govoreæi: da me oko ne vidi. I sakriva lice. 018 JOB 024 016 Prokopavaju po mraku kuæe, koje obdan sebi zabilježe; ne znaju za svjetlost. 018 JOB 024 017 Jer je zora njima svjema sjen smrtni; ako ih ko pozna, strah ih je sjena smrtnoga. 018 JOB 024 018 Brzi su kao povrh vode, proklet je dio njihov na zemlji; neæe vidjeti puta vinogradskoga. 018 JOB 024 019 Kao što suša i vruæina grabi vode šnježne, tako grob grješnike. (Sheol h7585) 018 JOB 024 020 Zaboravlja ih utroba materina, slatki su crvima, ne spominju se više; kao drvo skršiæe se nepravednik. 018 JOB 024 021 Združuje s njim nerotkinju koja ne raða, i udovici ne èini dobra. 018 JOB 024 022 Grabi jake svojom silom; ostane li koji, ne uzda se u život svoj. 018 JOB 024 023 Da mu Bog u što æe se pouzdati; ali oèi njegove paze na njihove pute. 018 JOB 024 024 Uzvise se za malo, pa ih nema; padaju i ginu kao svi drugi, i kao vrh od klasa otsijecaju se. 018 JOB 024 025 Nije li tako? ko æe me utjerati u laž i obratiti u ništa rijeèi moje? 018 JOB 025 001 A Vildad Sušanin odgovori i reèe: 018 JOB 025 002 Vlast je i strah u njega, èini mir na visinama svojim. 018 JOB 025 003 Vojskama njegovijem ima li broja? i koga ne obasjava vidjelo njegovo? 018 JOB 025 004 I kako æe èovjek biti pravedan pred Bogom? i kako æe èist biti roðeni od žene? 018 JOB 025 005 Gle, ni mjesec ne bi sjao, ni zvijezde ne bi bile èiste pred njim, 018 JOB 025 006 Akamoli èovjek, crv, i sin èovjeèji, moljac. 018 JOB 026 001 A Jov odgovori i reèe: 018 JOB 026 002 Kako si pomogao slabome! kako si izbavio ruku nejaku! 018 JOB 026 003 Kako si svjetovao onoga koji je bez mudrosti i pokazao razum izobila! 018 JOB 026 004 Kome si govorio te rijeèi? i èiji je duh izašao iz tebe? 018 JOB 026 005 I mrtve stvari stvorene su pod vodama i stanovnici njihovi. 018 JOB 026 006 Otkriven je pakao pred njim, niti ima pokrivaèa pogibli. (Sheol h7585) 018 JOB 026 007 On je razastro sjever nad prazninom, i zemlju objesio ni na èem. 018 JOB 026 008 Zavezuje vode u oblacima svojim, i ne prodire se oblak pod njima. 018 JOB 026 009 Drži prijesto svoj, razapinje oblak svoj nad njim. 018 JOB 026 010 Meðu je postavio oko vode dokle ne bude kraj svjetlosti i mraku. 018 JOB 026 011 Stupovi nebeski tresu se i drkæu od prijetnje njegove. 018 JOB 026 012 Silom je svojom pocijepao more i razumom svojim razbio bjesnilo njegovo. 018 JOB 026 013 Duhom je svojim ukrasio nebesa, i ruka je njegova stvorila prugu zmiju. 018 JOB 026 014 Gle, to su dijelovi putova njegovijeh; ali kako je mali dio što èusmo o njemu? i ko æe razumjeti grom sile njegove? 018 JOB 027 001 I Jov nastavi besjedu svoju i reèe: 018 JOB 027 002 Tako da je živ Bog, koji je odbacio parbu moju, i svemoguæi, koji je ojadio dušu moju, 018 JOB 027 003 Dok je duša moja u meni, i duh Božji u nozdrvama mojim, 018 JOB 027 004 Neæe usne moje govoriti bezakonja, niti æe jezik moj izricati prijevare. 018 JOB 027 005 Ne dao Bog da pristanem da imate pravo; dokle dišem, neæu otstupiti od svoje dobrote. 018 JOB 027 006 Držaæu se pravde svoje, niti æu je ostaviti; neæe me prekoriti srce moje dokle sam živ. 018 JOB 027 007 Neprijatelj moj biæe kao bezbožnik, i koji ustaje na me, kao bezakonik. 018 JOB 027 008 Jer kako je nadanje licemjeru, kad se lakomi a Bog æe išèupati dušu njegovu? 018 JOB 027 009 Hoæe li Bog uslišiti viku njegovu kad na nj doðe nevolja? 018 JOB 027 010 Hoæe li se svemoguæemu radovati? hoæe li prizivati Boga u svako vrijeme? 018 JOB 027 011 Uèim vas ruci Božjoj, i kako je u svemoguæega ne tajim. 018 JOB 027 012 Eto, vi svi vidite, zašto dakle jednako govorite zaludne stvari? 018 JOB 027 013 To je dio èovjeku bezbožnom od Boga, i našljedstvo koje primaju nasilnici od svemoguæega. 018 JOB 027 014 Ako mu se množe sinovi, množe se za maè, i natražje njegovo neæe se nasititi hljeba. 018 JOB 027 015 Koji ostanu iza njega, na smrti æe biti pogrebeni, i udovice njihove neæe plakati. 018 JOB 027 016 Ako nakupi srebra kao praha, i nabavi haljina kao blata, 018 JOB 027 017 Što nabavi, obuæi æe pravednik, i srebro æe dijeliti bezazleni. 018 JOB 027 018 Gradi sebi kuæu kao moljac, i kao kolibu koju naèini èuvar. 018 JOB 027 019 Bogat æe umrijeti a neæe biti pribran; otvoriæe oèi a nièega neæe biti. 018 JOB 027 020 Stignuæe ga strahote kao vode; noæu æe ga odnijeti oluja. 018 JOB 027 021 Uzeæe ga vjetar istoèni, i otiæi æe; vihor æe ga odnijeti s mjesta njegova. 018 JOB 027 022 To æe Bog pustiti na nj, i neæe ga žaliti; on æe jednako bježati od ruke njegove. 018 JOB 027 023 Drugi æe pljeskati rukama za njim, i zviždaæe za njim s mjesta njegova. 018 JOB 028 001 Da, srebro ima žice, i zlato ima mjesto gdje se topi. 018 JOB 028 002 Gvožðe se vadi iz praha, i iz kamena se topi mjed. 018 JOB 028 003 Mraku postavlja meðu, i sve istražuje èovjek do kraja, i kamenje u tami i u sjenu smrtnom. 018 JOB 028 004 Rijeka navre s mjesta svojega da joj niko ne može pristupiti; ali se odbije i odlazi trudom èovjeèjim. 018 JOB 028 005 Iz zemlje izlazi hljeb, i pod njom je drugo, kao oganj. 018 JOB 028 006 U kamenju je njezinu mjesto safiru, a ondje je prah zlatni. 018 JOB 028 007 Te staze ne zna ptica, niti je vidje oko kragujevo; 018 JOB 028 008 Ne ugazi je mlado zvijerje, niti njom proðe lav. 018 JOB 028 009 Na kremen diže ruku svoju; prevraæa gore iz dna. 018 JOB 028 010 Iz stijene izvodi potoke, i svašta dragocjeno vidi mu oko. 018 JOB 028 011 Ustavlja rijeke da ne teku, i što je sakriveno iznosi na vidjelo. 018 JOB 028 012 Ali mudrost gdje se nalazi? i gdje je mjesto razumu? 018 JOB 028 013 Ne zna joj èovjek cijene, niti se nahodi u zemlji živijeh. 018 JOB 028 014 Bezdana veli: nije u meni; i more veli: nije kod mene. 018 JOB 028 015 Ne može se dati èisto zlato za nju, niti se srebro izmjeriti u promjenu za nju. 018 JOB 028 016 Ne može se cijeniti zlatom Ofirskim, ni dragim onihom ni safirom. 018 JOB 028 017 Ne može se izjednaèiti s njom ni zlato ni kristal, niti se može promijeniti za zaklade zlatne. 018 JOB 028 018 Od korala i bisera nema spomena, jer je vrijednost mudrosti veæa nego dragom kamenju. 018 JOB 028 019 Ne može se s njom izjednaèiti topaz Etiopski, niti se može cijeniti èistijem zlatom. 018 JOB 028 020 Otkuda dakle dolazi mudrost? i gdje je mjesto razumu? 018 JOB 028 021 Sakrivena je od oèiju svakoga živoga, i od ptica nebeskih zaklonjena. 018 JOB 028 022 Pogibao i smrt govore: ušima svojima èusmo slavu njezinu. 018 JOB 028 023 Bog zna put njezin, i poznaje mjesto njezino. 018 JOB 028 024 Jer gleda do krajeva zemaljskih i vidi sve što je pod svijem nebom. 018 JOB 028 025 Kad davaše vjetru težinu, i mjeraše vodu mjerom, 018 JOB 028 026 Kad postavljaše zakon daždu i put munji gromovnoj. 018 JOB 028 027 Još je onda vidje i oglasi je, uredi je i pretraži je. 018 JOB 028 028 A èovjeku reèe: gle, strah je Božji mudrost, i uklanjati se oda zla jest razum. 018 JOB 029 001 Još nastavi Jov besjedu svoju i reèe: 018 JOB 029 002 O da bih bio kao preðašnjih mjeseca, kao onijeh dana kad me Bog èuvaše, 018 JOB 029 003 Kad svijetljaše svijeæom svojom nad glavom mojom, i pri vidjelu njegovu hoðah po mraku, 018 JOB 029 004 Kako bijah za mladosti svoje, kad tajna Božija bijaše u šatoru mom, 018 JOB 029 005 Kad još bijaše svemoguæi sa mnom, i djeca moja oko mene, 018 JOB 029 006 Kad se trag moj oblivaše maslom, i stijena mi toèaše ulje potocima, 018 JOB 029 007 Kad izlažah na vrata kroz grad, i na ulici namještah sebi stolicu: 018 JOB 029 008 Mladiæi videæi me uklanjahu se, a starci ustajahu i stajahu, 018 JOB 029 009 Knezovi prestajahu govoriti i metahu ruku na usta svoja, 018 JOB 029 010 Upravitelji ustezahu glas svoj i jezik im prianjaše za grlo. 018 JOB 029 011 Jer koje me uho èujaše, nazivaše me blaženijem; i koje me oko viðaše, svjedoèaše mi 018 JOB 029 012 Da izbavljam siromaha koji vièe, i sirotu i koji nema nikoga da mu pomože; 018 JOB 029 013 Blagoslov onoga koji propadaše dolažaše na me, i udovici srce raspijevah; 018 JOB 029 014 U pravdu se oblaèih i ona mi bijaše odijelo, kao plašt i kao vijenac bijaše mi sud moj. 018 JOB 029 015 Oko bijah slijepcu i noga hromu. 018 JOB 029 016 Otac bijah ubogima, i razbirah za raspru za koju ne znah. 018 JOB 029 017 I razbijah kutnjake nepravedniku, i iz zuba mu istrzah grabež. 018 JOB 029 018 Zato govorah: u svojem æu gnijezdu umrijeti, i biæe mi dana kao pijeska. 018 JOB 029 019 Korijen moj pružaše se kraj vode, rosa bivaše po svu noæ na mojim granama. 018 JOB 029 020 Slava moja pomlaðivaše se u mene, i luk moj u ruci mojoj ponavljaše se. 018 JOB 029 021 Slušahu me i èekahu, i muèahu na moj svjet. 018 JOB 029 022 Poslije mojih rijeèi niko ne pogovaraše, tako ih natapaše besjeda moja. 018 JOB 029 023 Jer me èekahu kao dažd, i usta svoja otvorahu kao na pozni dažd. 018 JOB 029 024 Kad bih se nasmijao na njih, ne vjerovahu, i sjajnosti lica mojega ne razgonjahu. 018 JOB 029 025 Kad bih otišao k njima, sjedah u zaèelje, i bijah kao car u vojsci, kad tješi žalosne. 018 JOB 030 001 A sada smiju mi se mlaði od mene, kojima otaca ne bih bio htio metnuti sa psima stada svojega. 018 JOB 030 002 A na što bi mi i bila sila ruku njihovijeh? u njima bješe propala starost. 018 JOB 030 003 Od siromaštva i gladi samoæovahu bježeæi na suha, mraèna, pusta i opustošena mjesta; 018 JOB 030 004 Koji brahu lobodu po èestama, i smrekovo korijenje bješe im hrana. 018 JOB 030 005 Izmeðu ljudi bijahu izgonjeni i vikaše se za njima kao za lupežem. 018 JOB 030 006 Življahu po strašnijem uvalama, po jamama u zemlji i u kamenu. 018 JOB 030 007 Po grmovima rikahu, pod trnjem se skupljahu. 018 JOB 030 008 Bijahu ljudi nikakvi i bez imena, manje vrijedni nego zemlja. 018 JOB 030 009 I njima sam sada pjesma, i postah im prièa. 018 JOB 030 010 Gade se na me, idu daleko od mene i ne ustežu se pljuvati mi u lice. 018 JOB 030 011 Jer je Bog odapeo moju tetivu i muke mi zadao te zbaciše uzdu preda mnom. 018 JOB 030 012 S desne strane ustaju momci, potkidaju mi noge, i nasipaju put k meni da me upropaste. 018 JOB 030 013 Raskopaše moju stazu, umnožiše mi muke, ne treba niko da im pomaže. 018 JOB 030 014 Kao širokim prolomom naviru, i navaljuju preko razvalina. 018 JOB 030 015 Strahote navališe na me, i kao vjetar tjeraju dušu moju, i kao oblak proðe sreæa moja. 018 JOB 030 016 I sada se duša moja ražljeva u meni, stigoše me dani muèni. 018 JOB 030 017 Noæu probada mi kosti u meni, i žile moje ne odmaraju se. 018 JOB 030 018 Od teške sile promijenilo se odijelo moje, i kao ogrlica u košulje moje steže me. 018 JOB 030 019 Bacio me je u blato, te sam kao prah i pepeo. 018 JOB 030 020 Vièem k tebi, a ti me ne slušaš; stojim pred tobom, a ti ne gledaš na me. 018 JOB 030 021 Pretvorio si mi se u ljuta neprijatelja; silom ruke svoje suprotiš mi se. 018 JOB 030 022 Podižeš me u vjetar, posaðuješ me na nj, i rastapaš u meni sve dobro. 018 JOB 030 023 Jer znam da æeš me odvesti na smrt i u dom odreðeni svjema živima. 018 JOB 030 024 Ali neæe pružiti ruke svoje u grob; kad ih stane potirati, oni neæe vikati. 018 JOB 030 025 Nijesam li plakao radi onoga koji bijaše u zlu? nije li duša moja žalosna bivala radi ubogoga? 018 JOB 030 026 Kad se dobru nadah, doðe mi zlo; i kad se nadah svjetlosti, doðe mrak. 018 JOB 030 027 Utroba je moja uzavrela, i ne može da se umiri, zadesiše me dani muèni. 018 JOB 030 028 Hodim crn, ne od sunca, ustajem i vièem u zboru. 018 JOB 030 029 Brat postah zmajevima i drug sovama. 018 JOB 030 030 Pocrnjela je koža na meni i kosti moje posahnuše od žege. 018 JOB 030 031 Gusle se moje pretvoriše u zapijevku, i svirala moja u plaè. 018 JOB 031 001 Vjeru uèinih sa oèima svojim, pa kako bih pogledao na djevojku? 018 JOB 031 002 Jer kakav je dio od Boga ozgo? i kakvo našljedstvo od svemoguæega s visine? 018 JOB 031 003 Nije li pogibao nevaljalome i èudo onima koji èine bezakonje? 018 JOB 031 004 Ne vidi li on putove moje, i sve korake moje ne broji li? 018 JOB 031 005 Ako hodih s lažju ili ako pohitje noga moja na prijevaru, 018 JOB 031 006 Neka me izmjeri na mjerilima pravijem, i neka Bog pozna dobrotu moju. 018 JOB 031 007 Ako su koraci moji zašli s puta, i ako je za oèima mojim pošlo srce moje, i za ruke moje prionulo štogod, 018 JOB 031 008 Neka ja sijem a drugi jede, i neka se iskorijene izdanci moji. 018 JOB 031 009 Ako se zanijelo srce moje za kojom ženom, i ako sam vrebao na vratima bližnjega svojega, 018 JOB 031 010 Neka drugomu melje žena moja, i neka se drugi nad njom povijaju. 018 JOB 031 011 Jer je to grdilo i bezakonje za sudije. 018 JOB 031 012 Jer bi to bio oganj koji bi proždirao do uništenja, i svu bi moju ljetinu iskorijenio. 018 JOB 031 013 Ako nijesam htio doæi na sud sa slugom svojim ili sa sluškinjom svojom, kad bi se tužili na mene; 018 JOB 031 014 Jer šta bih èinio kad bi se Bog podigao, i kad bi potražio, šta bih mu odgovorio? 018 JOB 031 015 Koji je mene stvorio u utrobi, nije li stvorio i njega? nije li nas on isti sazdao u materici? 018 JOB 031 016 Ako sam odbio siromasima želju njihovu, i oèi udovici zamutio, 018 JOB 031 017 I ako sam zalogaj svoj sam jeo a nije ga jela i sirota, 018 JOB 031 018 Jer je od mladosti moje rasla sa mnom kao kod oca, i od utrobe matere svoje vodao sam je; 018 JOB 031 019 Ako sam gledao koga gdje gine nemajuæi haljine, i siromaha gdje se nema èim pokriti, 018 JOB 031 020 Ako me nijesu blagosiljala bedra njegova što se runom ovaca mojih utoplio, 018 JOB 031 021 Ako sam izmahnuo rukom na sirotu, kad vidjeh na vratima pomoæ svoju, 018 JOB 031 022 Neka mi ispadne rame iz pleæa, i ruka moja neka se otkine od zgloba. 018 JOB 031 023 Jer sam se bojao pogibli od Boga, kojega velièanstvu ne bih odolio. 018 JOB 031 024 Ako sam polagao na zlato nadanje svoje, ili èistome zlatu govorio: uzdanico moja! 018 JOB 031 025 Ako sam se veselio što mi je imanje veliko i što mnogo steèe ruka moja, 018 JOB 031 026 Ako sam gledao na sunce, kad sjaje, i na mjesec, kad ponosito hodi, 018 JOB 031 027 I srce se moje potajno prevarilo i ruku moju poljubila usta moja, 018 JOB 031 028 I to bi bilo bezakonje za sudije, jer bih se odrekao Boga ozgo; 018 JOB 031 029 Ako sam se radovao nesreæi nenavidnika svojega, i ako sam zaigrao kad ga je zlo zadesilo, 018 JOB 031 030 Jer ne dadoh jeziku svojemu da griješi tražeæi dušu njegovu s proklinjanjem; 018 JOB 031 031 Ako ne govorahu domašnji moji: ko bi nam dao mesa njegova? ne možemo se ni najesti; 018 JOB 031 032 Stranac nije noæivao na polju; vrata svoja otvorao sam putniku; 018 JOB 031 033 Ako sam kao što èine ljudi tajio prijestupe svoje i krio svoje bezakonje u svojim njedrima, 018 JOB 031 034 Ako sam i mogao plašiti veliko mnoštvo, ipak od najmanjega u domu bijaše me strah; zato muèah i ne odlažah od vrata. 018 JOB 031 035 O da bih imao koga da me sasluša! Gle, želja je moja da mi svemoguæi odgovori i suparnik moj da mi napiše knjigu. 018 JOB 031 036 Nosio bih je na ramenu svom, vezao bih je sebi kao vijenac, 018 JOB 031 037 Broj koraka svojih kazao bih mu, kao knez pristupio bih k njemu. 018 JOB 031 038 Ako je na me vikala moja zemlja, i brazde njezine plakale, 018 JOB 031 039 Ako sam jeo roda njezina bez novaca i dosaðivao duši gospodara njezinijeh, 018 JOB 031 040 Mjesto pšenice neka mi raða trnje, i mjesto jeèma kukolj. Svršiše se rijeèi Jovove. 018 JOB 032 001 Tada prestaše ona tri èovjeka odgovarati Jovu, jer se èinjaše da je pravedan. 018 JOB 032 002 A Elijuj sin Varahilov od Vuza, roda Ramova, razgnjevi se na Jova što se sam graðaše pravedniji od Boga; 018 JOB 032 003 I na tri prijatelja njegova razgnjevi se što ne naðoše odgovora i opet osuðivahu Jova. 018 JOB 032 004 Jer Elijuj èekaše dokle oni govorahu s Jovom, jer bijahu stariji od njega. 018 JOB 032 005 Pa kad vidje Elijuj da nema odgovora u ustima ona tri èovjeka, raspali se gnjev njegov. 018 JOB 032 006 I progovori Elijuj sin Varahilov od Vuza, i reèe: ja sam najmlaði, a vi ste starci, zato se bojah i ne smijah vam kazati što mislim. 018 JOB 032 007 Mišljah: neka govori starost, i mnoge godine neka objave mudrost. 018 JOB 032 008 Ali je duh u ljudima, i duh svemoguæega urazumljuje ih. 018 JOB 032 009 Veliki nijesu svagda mudri, i starci ne znaju svagda šta je pravo. 018 JOB 032 010 Zato velim: poslušaj me da kažem i ja kako mislim. 018 JOB 032 011 Eto, èekao sam da vi izgovorite, slušao sam razloge vaše dokle izviðaste besjedu. 018 JOB 032 012 Pazio sam, ali gle, nijedan od vas ne sapre Jova, ne odgovori na njegove rijeèi. 018 JOB 032 013 Može biti da æete reæi: naðosmo mudrost, Bog æe ga oboriti, ne èovjek. 018 JOB 032 014 Nije na me upravio besjede, ni ja mu neæu odgovarati vašim rijeèima. 018 JOB 032 015 Smeli su se, ne odgovaraju više, nestalo im je rijeèi. 018 JOB 032 016 Èekao sam, ali ne govore, stadoše, i više ne odgovaraju. 018 JOB 032 017 Odgovoriæu i ja za se, kazaæu i ja kako mislim. 018 JOB 032 018 Jer sam pun rijeèi, tijesno je duhu u meni. 018 JOB 032 019 Gle, trbuh je moj kao vino bez oduške, i raspukao bi se kao nov mijeh. 018 JOB 032 020 Govoriæu da odahnem, otvoriæu usne svoje, i odgovoriæu. 018 JOB 032 021 Neæu gledati ko je ko, i èovjeku æu govoriti bez laskanja. 018 JOB 032 022 Jer ne umijem laskati; odmah bi me uzeo tvorac moj. 018 JOB 033 001 Èuj dakle, Jove, besjedu moju, i slušaj sve rijeèi moje. 018 JOB 033 002 Evo, sad otvoram usta svoja; govori jezik moj u ustima mojim. 018 JOB 033 003 Po pravom srcu mom biæe rijeèi moje, i misao èistu izreæi æe usne moje. 018 JOB 033 004 Duh Božji stvorio me je, i dah svemoguæega dao mi je život. 018 JOB 033 005 Ako možeš, odgovori mi, pripravi se i stani mi nasuprot. 018 JOB 033 006 Evo, ja æu biti mjesto Boga, kao što si rekao; od kala sam naèinjen i ja. 018 JOB 033 007 Eto, strah moj neæe te strašiti, i ruka moja neæe te tištati. 018 JOB 033 008 Rekao si dakle preda mnom, i èuo sam glas tvojih rijeèi: 018 JOB 033 009 Èist sam, bez grijeha, prav sam i nema bezakonja na meni. 018 JOB 033 010 Evo, traži zadjevicu sa mnom, drži me za svoga neprijatelja. 018 JOB 033 011 Meæe u klade noge moje, vreba po svijem stazama mojim. 018 JOB 033 012 Eto, u tom nijesi pravedan, odgovaram ti; jer je Bog veæi od èovjeka. 018 JOB 033 013 Zašto se preš s njim, što za sva djela svoja ne odgovara? 018 JOB 033 014 Jedanput govori Bog i dva puta; ali èovjek ne pazi. 018 JOB 033 015 U snu, u utvari noænoj, kad tvrd san padne na ljude, kad spavaju u postelji, 018 JOB 033 016 Tada otvora uho ljudima i nauku im zapeèaæava, 018 JOB 033 017 Da bi odvratio èovjeka od djela njegova, i zaklonio od njega oholost; 018 JOB 033 018 Da bi saèuvao dušu njegovu od jame, i život njegov da ne naiðe na maè. 018 JOB 033 019 I kara ga bolovima na postelji njegovoj, i sve kosti njegove teškom bolešæu. 018 JOB 033 020 Tako da se životu njegovu gadi hljeb i duši njegovoj jelo najmilije; 018 JOB 033 021 Nestaje tijela njegova naoèigled, i izmalaju se kosti njegove, koje se prije nijesu vidjele, 018 JOB 033 022 I duša se njegova približuje grobu, i život njegov smrti. 018 JOB 033 023 Ako ima glasnika, tumaèa, jednoga od tisuæe, koji bi kazao èovjeku dužnost njegovu, 018 JOB 033 024 Tada æe se smilovati na nj, i reæi æe: izbavi ga da ne otide u grob; našao sam otkup. 018 JOB 033 025 I pomladiæe se tijelo njegovo kao u djeteta, i povratiæe se na dane mladosti svoje, 018 JOB 033 026 Moliæe se Bogu, i pomilovaæe ga, i gledaæe lice njegovo radujuæi se, i vratiæe èovjeku po pravdi njegovoj. 018 JOB 033 027 Gledajuæi ljudi reæi æe: bijah zgriješio, i što je pravo izvrnuo, ali mi ne pomože. 018 JOB 033 028 On izbavi dušu moju da ne otide u jamu, i život moj da gleda svjetlost. 018 JOB 033 029 Gle, sve ovo èini Bog dva puta i tri puta èovjeku, 018 JOB 033 030 Da bi povratio dušu njegovu od jame, da bi ga obasjavala svjetlost živijeh. 018 JOB 033 031 Pazi, Jove, slušaj me, muèi, da ja govorim. 018 JOB 033 032 Ako imaš što reæi, odgovori mi; govori, jer sam te rad opravdati; 018 JOB 033 033 Ako li ne, slušaj ti mene; muèi, i nauèiæu te mudrosti. 018 JOB 034 001 Još govori Elijuj i reèe: 018 JOB 034 002 Èujte, mudri, besjedu moju, i razumni poslušajte me. 018 JOB 034 003 Jer uho poznaje besjedu kao što grlo kuša jelo. 018 JOB 034 004 Razberimo što je pravo, izvidimo meðu sobom što je dobro. 018 JOB 034 005 Jer Jov reèe: pravedan sam, a Bog odbaci moju pravdu. 018 JOB 034 006 Hoæu li lagati za svoju pravdu? strijela je moja smrtna, a bez krivice. 018 JOB 034 007 Koji je èovjek kao Jov da kao vodu pije potsmijeh? 018 JOB 034 008 I da se druži s onima koji èine bezakonje, i da hodi s bezbožnijem ljudima? 018 JOB 034 009 Jer reèe: ne pomaže èovjeku da ugaða Bogu. 018 JOB 034 010 Zato, ljudi razumni, poslušajte me; daleko je od Boga zloæa i nepravda od svemoguæega. 018 JOB 034 011 Jer po djelu plaæa èovjeku i daje svakome da naðe prema putu svojemu. 018 JOB 034 012 Doista Bog ne radi zlo i svemoguæi ne izvræe pravde. 018 JOB 034 013 Ko mu je predao zemlju? i ko je uredio vasiljenu? 018 JOB 034 014 Kad bi na nj okrenuo srce svoje, uzeo bi k sebi duh njegov i dihanje njegovo; 018 JOB 034 015 Izginulo bi svako tijelo, i èovjek bi se povratio u prah. 018 JOB 034 016 Ako si dakle razuman, èuj ovo: slušaj glas rijeèi mojih. 018 JOB 034 017 Može li vladati onaj koji mrzi na pravdu? hoæeš li osuditi onoga koji je najpravedniji? 018 JOB 034 018 Kaže li se caru: nitkove! i knezovima: bezbožnici? 018 JOB 034 019 Akamoli onomu koji ne gleda knezovima ko su, niti u njega vrijedi više bogati od siromaha, jer su svi djelo ruku njegovijeh. 018 JOB 034 020 Umiru zaèas, i u po noæi uskoleba se narod i propadne, i odnese se jaki bez ruke ljudske. 018 JOB 034 021 Jer su oèi njegove obraæene na putove èovjeèije i vidi sve korake njegove. 018 JOB 034 022 Nema mraka ni sjena smrtnoga gdje bi se sakrili koji èine bezakonje. 018 JOB 034 023 Jer nikome ne odgaða kad doðe da se sudi s Bogom. 018 JOB 034 024 Satire jake nedokuèljivo, i postavlja druge na njihovo mjesto. 018 JOB 034 025 Jer zna djela njihova, i dok obrati noæ, satru se. 018 JOB 034 026 Kao bezbožne razbija ih na vidiku. 018 JOB 034 027 Jer otstupiše od njega i ne gledaše ni na koje putove njegove; 018 JOB 034 028 Te doðe do njega vika siromahova, i èu viku nevoljnijeh. 018 JOB 034 029 Kad on umiri, ko æe uznemiriti? i kad on sakrije lice, ko æe ga vidjeti? i to biva i narodu i èovjeku, 018 JOB 034 030 Da ne bi carovao licemjer, da ne bi bilo zamke narodu. 018 JOB 034 031 Zaista, treba kazati Bogu: podnosio sam, neæu više griješiti. 018 JOB 034 032 A što ne vidim, ti me nauèi; ako sam èinio nepravdu, neæu više. 018 JOB 034 033 Eda li æe po tebi plaæati, jer tebi nije po volji, jer ti biraš a ne on? Ako znaš što, govori. 018 JOB 034 034 Ljudi æe razumni sa mnom kazati, i mudar æe èovjek pristati, 018 JOB 034 035 Da Jov ne govori razumno, i da rijeèi njegove nijesu mudre. 018 JOB 034 036 Oèe moj, neka se Jov iskuša do kraja, što odgovara kao zli ljudi. 018 JOB 034 037 Jer domeæe na grijeh svoj bezakonje, pljeska rukama meðu nama, i mnogo govori na Boga. 018 JOB 035 001 Još govori Elijuj i reèe: 018 JOB 035 002 Misliš li da si pravo rekao: moja je pravda veæa od Božije? 018 JOB 035 003 Jer si rekao: šta æe mi pomoæi, kaka æe mi biti korist, da ne griješim? 018 JOB 035 004 Ja æu odgovoriti tebi i drugovima tvojim s tobom. 018 JOB 035 005 Pogledaj nebo, i vidi; pogledaj oblake, kako su viši od tebe. 018 JOB 035 006 Ako griješiš, šta æeš mu uèiniti? ili ako se umnože bezakonja tvoja, šta æeš mu nauditi? 018 JOB 035 007 Ako si pravedan, šta æeš mu dati? ili šta æe primiti iz ruke tvoje? 018 JOB 035 008 Èovjeku kakav si može nauditi tvoja zloæa, i sinu èovjeèijemu pomoæi tvoja pravda. 018 JOB 035 009 Vapiju od velikoga nasilja kojima se èini, i vièu na ruku silnijeh; 018 JOB 035 010 A nijedan ne govori: gdje je Bog, stvoritelj moj, koji daje pjesmu noæu; 018 JOB 035 011 Koji èini te smo razumniji od zvijerja zemaljskoga, i mudriji od ptica nebeskih. 018 JOB 035 012 Tamo vièu s oholosti zlijeh ljudi, ali ne bivaju uslišeni. 018 JOB 035 013 Jer Bog ne sluša taštine, i svemoguæi ne gleda na nju. 018 JOB 035 014 Akamoli kad kažeš: ne vidiš to. Pred njim je sud; èekaj ga. 018 JOB 035 015 A sada èim te gnjev pohodi, nije ništa, niti je gledao na sve što si uèinio; 018 JOB 035 016 Zato Jov naprazno otvora usta svoja, i bezumno umnožava rijeèi. 018 JOB 036 001 Još govori Elijuj i reèe: 018 JOB 036 002 Potrpi me malo, i pokazaæu ti, jer još ima što bih govorio za Boga. 018 JOB 036 003 Poèeæu izdaleka besjedu svoju, i pokazaæu da je tvorac moj pravedan. 018 JOB 036 004 Doista, neæe biti lažne rijeèi moje, kod tebe je koji pravo misli. 018 JOB 036 005 Gle, Bog je silan, ali nikoga ne odbacuje, silan je snagom srèanom. 018 JOB 036 006 Ne da živjeti bezbožniku, a nevoljnicima èini pravdu. 018 JOB 036 007 Ne odvraæa od pravednika oèiju svojih, nego još s carevima na prijesto posaðuje ih navijek, te se uzvišuju. 018 JOB 036 008 Ako li su okovani u puta i svezani užima nevoljnièkim, 018 JOB 036 009 Tada im napominje djela njihova i bezakonja njihova kako su silna. 018 JOB 036 010 I otvora im uho da bi se popravili, i govori im da se vrate od bezakonja. 018 JOB 036 011 Ako poslušaju i stanu mu služiti, dovršuju dane svoje u dobru i godine svoje u radosti. 018 JOB 036 012 Ako li ne poslušaju, ginu od maèa i umiru s bezumlja. 018 JOB 036 013 A koji su licemjerna srca, navlaèe gnjev i ne vièu kad ih poveže; 018 JOB 036 014 Umire u mladosti duša njihova i život njihov meðu kurvama. 018 JOB 036 015 Izbavlja nevoljnika iz nevolje njegove i otvora mu uho u muci. 018 JOB 036 016 Tako bi i tebe izveo iz tjeskobe na prostrano mjesto, gdje ništa ne dosaðuje, i mirni sto tvoj bio bi pun pretiline. 018 JOB 036 017 Ali si zaslužio sud bezbožnièki; i sud i pravda snaðe te. 018 JOB 036 018 Doista, gnjev je na tebi; gledaj da te ne odbaci u karanju, te te veliki otkup neæe izbaviti. 018 JOB 036 019 Hoæe li gledati na tvoje bogatstvo? neæe ni na zlato ni na kaku silu blaga tvojega. 018 JOB 036 020 Ne uzdiši za noæu u koju narodi odlaze na svoje mjesto. 018 JOB 036 021 Èuvaj se da ne pogledaš na taštinu i voliš nju nego nevolju. 018 JOB 036 022 Gle, Bog je najviši svojom silom, ko je uèitelj kao on? 018 JOB 036 023 Ko mu je odredio put njegov? ili ko æe mu reæi: èiniš nepravo? 018 JOB 036 024 Opominji se da velièaš djela njegova, koja gledaju ljudi. 018 JOB 036 025 Svi ljudi vide ih, svaki ih gleda izdaleka. 018 JOB 036 026 Gle, Bog je velik, i ne možemo ga poznati, broj godina njegovijeh ne može se dokuèiti. 018 JOB 036 027 Jer on steže kaplje vodene, koje liju dažd iz oblaka njegovijeh; 018 JOB 036 028 Kad teku oblaci, kaplju na mnoštvo ljudsko. 018 JOB 036 029 I ko bi razumio prostor oblacima i grmljavu u šatoru njegovu? 018 JOB 036 030 Kako prostire nad njim svjetlost svoju, i dubine morske pokriva? 018 JOB 036 031 Tijem sudi narodima, daje hrane izobila. 018 JOB 036 032 Rukama zaklanja svjetlost, i nareðuje koga da srete, 018 JOB 036 033 Javljajuæi prema njemu dobru volju svoju, i prema stoci i prema rodu zemaljskom. 018 JOB 037 001 I od toga drkæe srce moje, i otskaèe sa svojega mjesta. 018 JOB 037 002 Slušajte dobro gromovni glas njegov i govor što izlazi iz usta njegovijeh. 018 JOB 037 003 Pod sva nebesa pušta ga, i svjetlost svoju do krajeva zemaljskih. 018 JOB 037 004 Za njom rièe grom, grmi glasom velièanstva svojega, niti što odgaða kad se èuje glas njegov. 018 JOB 037 005 Divno Bog grmi glasom svojim, èini stvari velike, da ih ne možemo razumjeti. 018 JOB 037 006 Govori snijegu: padni na zemlju; i daždu sitnome i daždu silnome. 018 JOB 037 007 Zapeèaæava ruku svakom èovjeku, da pozna sve poslenike svoje. 018 JOB 037 008 Tada zvijer ulazi u jamu, i ostaje na svojoj loži. 018 JOB 037 009 S juga dolazi oluja, i sa sjevera zima. 018 JOB 037 010 Od dihanja Božijega postaje led, i široke vode stiskuju se. 018 JOB 037 011 I da se natapa zemlja, natjeruje oblak, i rasipa oblak svjetlošæu svojom. 018 JOB 037 012 I on se obræe i tamo i amo po volji njegovoj da èini sve što mu zapovjedi po vasiljenoj. 018 JOB 037 013 Èini da se naðe ili za kar ili za zemlju ili za dobroèinstvo. 018 JOB 037 014 Èuj to, Jove, stani i gledaj èudesa Božija. 018 JOB 037 015 Znaš li kako ih Bog ureðuje i kako sija svjetlošæu iz oblaka svojega? 018 JOB 037 016 Znaš li kako vise oblaci? Znaš li èudesa onoga koji je savršen u svakom znanju? 018 JOB 037 017 Kako ti se haljine ugriju kad umiri zemlju od juga? 018 JOB 037 018 Jesi li ti s njim razapinjao nebesa, koja stoje tvrdo kao saliveno ogledalo? 018 JOB 037 019 Nauèi nas šta æemo mu reæi; ne možemo od tame govoriti po redu. 018 JOB 037 020 Hoæe li mu ko pripovjediti što bih ja govorio? Ako li bi ko govorio, zaista, bio bih proždrt. 018 JOB 037 021 Ali sada ne mogu ljudi gledati u svjetlost kad sjaje na nebu, pošto vjetar proðe i oèisti ga; 018 JOB 037 022 Sa sjevera dolazi kao zlato; ali je u Bogu strašnija slava. 018 JOB 037 023 Svemoguæ je, ne možemo ga stignuti; velike je sile, ali sudom i velikom pravdom nikoga ne muèi. 018 JOB 037 024 Zato ga se boje ljudi: ne može ga vidjeti nikakav mudarac. 018 JOB 038 001 Tada odgovori Gospod Jovu iz vihora i reèe: 018 JOB 038 002 Ko je to što zamraèuje savjet rijeèima nerazumno? 018 JOB 038 003 Opaši se sada kao èovjek; ja æu te pitati, a ti mi kazuj. 018 JOB 038 004 Gdje si ti bio kad ja osnivah zemlju? kaži, ako si razuman. 018 JOB 038 005 Ko joj je odredio mjere? znaš li? ili ko je rastegao uže preko nje? 018 JOB 038 006 Na èem su podnožja njezina uglavljena? ili ko joj je metnuo kamen ugaoni? 018 JOB 038 007 Kad pjevahu zajedno zvijezde jutrnje i svi sinovi Božji klikovahu. 018 JOB 038 008 Ili ko je zatvorio more vratima kad kao iz utrobe izide? 018 JOB 038 009 Kad ga odjeh oblakom i povih tamom; 018 JOB 038 010 Kad postavih za nj uredbu svoju i metnuh mu prijevornice i vrata; 018 JOB 038 011 I rekoh: dovde æeš dolaziti, a dalje neæeš, i tu æe se ustavljati ponositi valovi tvoji. 018 JOB 038 012 Jesi li svoga vijeka zapovjedio jutru, pokazao zori mjesto njezino, 018 JOB 038 013 Da se uhvati zemlji za krajeve, i da se rastjeraju s nje bezbožnici, 018 JOB 038 014 Da se ona promijeni kao blato peèatno, a oni da stoje kao haljina, 018 JOB 038 015 Da se oduzme bezbožnicima svjetlost njihova i ruka podignuta da se slomi? 018 JOB 038 016 Jesi li dolazio do dubina morskih? i po dnu propasti jesi li hodio? 018 JOB 038 017 Jesu li ti se otvorila vrata smrtna, i vrata sjena smrtnoga jesi li vidio? 018 JOB 038 018 Jesi li sagledao širinu zemaljsku? kaži, ako znaš sve to. 018 JOB 038 019 Koje je put k stanu svjetlosti? i gdje je mjesto tami, 018 JOB 038 020 Da bi je uzeo i odveo do meðe njezine, i znao staze k domu njezinu? 018 JOB 038 021 Znaš ti; jer si se onda rodio, i broj je dana tvojih velik. 018 JOB 038 022 Jesi li ulazio u riznice šnježne? ili riznice gradne jesi li vidio, 018 JOB 038 023 Koje èuvam za vrijeme nevolje, za dan boja i rata? 018 JOB 038 024 Kojim se putem dijeli svjetlost i ustoka se razilazi po zemlji? 018 JOB 038 025 Ko je razdijelio jazove povodnju i put svjetlici gromovnoj? 018 JOB 038 026 Da bi išao dažd na zemlju gdje nema nikoga, i na pustinju gdje nema èovjeka, 018 JOB 038 027 Da napoji pusta i nerodna mjesta, i uèini da raste trava zelena. 018 JOB 038 028 Ima li dažd oca? ili ko je rodio kaplje rosne? 018 JOB 038 029 Iz èije je utrobe izašao led, i ko je rodio slanu nebesku, 018 JOB 038 030 Da se vode skrivaju i postaju kao kamen i krajevi propasti srastaju? 018 JOB 038 031 Možeš li svezati miline vlašiæima? ili svezu štapima razdriješiti? 018 JOB 038 032 Možeš li izvesti južne zvijezde na vrijeme? ili kola sa zvijezdama njihovijem hoæeš li voditi? 018 JOB 038 033 Znaš li red nebeski? možeš li ti ureðivati vladu njegovu na zemlji? 018 JOB 038 034 Možeš li dignuti glas svoj do oblaka da bi te mnoštvo vode pokrilo? 018 JOB 038 035 Možeš li pustiti munje da idu, i da ti reku: evo nas? 018 JOB 038 036 Ko je metnuo èovjeku u srce mudrost? ili ko je dao duši razum? 018 JOB 038 037 Ko æe izbrojiti oblake mudrošæu, i mjehove nebeske ko æe izliti, 018 JOB 038 038 Da se raskvašen prah zgusne i grude da se slijepe? 018 JOB 038 039 Loviš li ti lavu lov? i laviæima trbuh puniš, 018 JOB 038 040 Kad leže u peæinama i vrebaju u zaklonu svom? 018 JOB 038 041 Ko gotovi gavranu hranu njegovu kad ptiæi njegovi vièu k Bogu i lutaju nemajuæi šta jesti? 018 JOB 039 001 Znaš li vrijeme kad se divokoze koze? i jesi li vidio kad se košute legu? 018 JOB 039 002 Jesi li izbrojio mjesece, dokle nose? znaš li vrijeme kad se legu? 018 JOB 039 003 Kako se savijaju, mlad svoju ispuštaju, i opraštaju se bolova? 018 JOB 039 004 Kako jaèa mlad njihova, raste po polju i otišavši ne vraæa se k njima? 018 JOB 039 005 Ko je pustio divljega magarca da je slobodan, i remene divljemu magarcu ko je razdriješio? 018 JOB 039 006 Kojemu odredih pustinju za kuæu i za stan slatinu. 018 JOB 039 007 On se smije vrevi gradskoj, i ne sluša vike nastojnikove. 018 JOB 039 008 Što nalazi u gorama, ono mu je piæa, i traži svaku zelen. 018 JOB 039 009 Bi li ti jednorog htio služiti? bi li noæivao za jaslima tvojim? 018 JOB 039 010 Možeš li vezati užem jednoroga da ore? hoæe li vlaèiti brazde za tobom? 018 JOB 039 011 Hoæeš li se osloniti na nj što mu je snaga velika? i ostaviti na njemu svoj posao? 018 JOB 039 012 Hoæeš li se pouzdati u nj da æe ti svesti ljetinu i na gumno tvoje složiti? 018 JOB 039 013 Jesi li ti dao paunu lijepa krila i perje èaplji ili noju? 018 JOB 039 014 Koji snese na zemlji jajca svoja, i ostavi da ih prah grije; 018 JOB 039 015 I ne misli da æe ih noga razbiti i zvijer poljska zgaziti; 018 JOB 039 016 Nemilostiv je ptiæima svojim kao da nijesu njegovi, i da mu trud ne bude uzalud ne boji se. 018 JOB 039 017 Jer mu Bog nije dao mudrost niti mu je udijelio razuma. 018 JOB 039 018 Kad se podigne u vis, smije se konju i konjiku. 018 JOB 039 019 Jesi li ti dao konju jaèinu? jesi li ti okitio vrat njegov rzanjem? 018 JOB 039 020 Hoæeš li ga poplašiti kao skakavca? frkanje nozdrva njegovijeh strašno je; 018 JOB 039 021 Kopa zemlju, veseo je od sile, ide na susret oružju; 018 JOB 039 022 Smije se strahu i ne plaši se niti uzmièe ispred maèa; 018 JOB 039 023 Kad zvekæe nad njim tul i sijeva koplje i sulica; 018 JOB 039 024 Od nemirnoæe i ljutine kopa zemlju, i ne može da stoji kad truba zatrubi. 018 JOB 039 025 Kad truba zatrubi, on vrišti, izdaleka èuje boj, viku vojvoda i pokliè. 018 JOB 039 026 Eda li po tvome razumu leti jastrijeb? širi krila svoja na jug? 018 JOB 039 027 Eda li se na tvoju zapovijest diže u vis orao, i na visini vije gnijezdo? 018 JOB 039 028 Na stijeni stanuje i bavi se, navrh stijene, na tvrdu mjestu. 018 JOB 039 029 Odatle gleda hrane, daleko mu vide oèi. 018 JOB 039 030 I ptiæi njegovi piju krv, i gdje su mrtva tjelesa ondje je on. 018 JOB 040 001 I tako odgovarajuæi Gospod Jovu reèe: 018 JOB 040 002 Ko se prepire s Bogom, hoæe li ga uèiti? koji kudi Boga, neka odgovori na to. 018 JOB 040 003 Tada Jov odgovori Gospodu i reèe: 018 JOB 040 004 Gle, ja sam malen, šta bih ti odgovorio? Meæem ruku svoju na usta svoja. 018 JOB 040 005 Jednom govorih, ali neæu odgovarati; i drugom, ali neæu više. 018 JOB 040 006 A Gospod opet odgovarajuæi Jovu iz vihora reèe: 018 JOB 040 007 Opaši se sada kao èovjek; ja æu te pitati, a ti mi kazuj. 018 JOB 040 008 Hoæeš li ti uništiti moj sud? hoæeš li mene osuditi da bi sebe opravdao? 018 JOB 040 009 Je li u tebe mišica kao u Boga? grmiš li glasom kao on? 018 JOB 040 010 Okiti se sada èašæu i velièanstvom, u slavu i krasotu obuci se. 018 JOB 040 011 Prospi jarost gnjeva svojega, i pogledaj sve ponosite, i obori ih. 018 JOB 040 012 Pogledaj sve ponosite, i ponizi ih, i potri bezbožnike na mjestu njihovu. 018 JOB 040 013 Zatrpaj ih sve u prah, i poveži im lice na skrivenu mjestu. 018 JOB 040 014 Tada æu te i ja hvaliti da te èuva desnica tvoja. 018 JOB 040 015 A gle, slon, kojega sam stvorio s tobom, jede travu kao vo; 018 JOB 040 016 Gle, snaga mu je u bedrima njegovijem, i sila mu je u pupku trbuha njegova; 018 JOB 040 017 Diže rep svoj kao kedar, žile od jaja njegovijeh spletene su kao grane; 018 JOB 040 018 Kosti su mu kao cijevi mjedene, zglavci kao poluge gvozdene. 018 JOB 040 019 On je prvo izmeðu djela Božijih, tvorac njegov dao mu je maè. 018 JOB 040 020 Gore nose mu piæu, i sve zvijerje poljsko igra se ondje. 018 JOB 040 021 U hladu liježe, u gustoj trsci i glibu. 018 JOB 040 022 Granata drveta zaklanjaju ga sjenom svojim, i opkoljavaju ga vrbe na potocima. 018 JOB 040 023 Gle, ustavlja rijeku da ne teèe, uzda se da æe ispiti Jordan gubicom svojom. 018 JOB 040 024 Hoæe li ga ko uhvatiti na oèi njegove? zamku mu provuæi kroz nos? 018 JOB 041 001 Hoæeš li udicom izvuæi krokodila ili užem podvezati mu jezik? 018 JOB 041 002 Hoæeš li mu provuæi situ kroz nos? ili mu šiljkom provrtjeti èeljusti? 018 JOB 041 003 Hoæe li te mnogo moliti, ili æe ti laskati? 018 JOB 041 004 Hoæe li uèiniti vjeru s tobom da ga uzmeš da ti bude sluga dovijeka? 018 JOB 041 005 Hoæeš li se igrati s njim kao sa pticom, ili æeš ga vezati djevojkama svojim? 018 JOB 041 006 Hoæe li se njim èastiti drugovi? razdijeliti ga meðu trgovce? 018 JOB 041 007 Hoæeš li mu napuniti kožu šiljcima i glavu ostvama? 018 JOB 041 008 Digni na nj ruku svoju; neæeš više pominjati boja. 018 JOB 041 009 Gle, zaludu je nadati mu se; kad ga samo ugleda èovjek, ne pada li? 018 JOB 041 010 Nema slobodna koji bi ga probudio; a ko æe stati preda me? 018 JOB 041 011 Ko mi je prije dao što, da mu vratim? što je god pod svijem nebom, moje je. 018 JOB 041 012 Neæu muèati o udima njegovijem ni o sili ni o ljepoti stasa njegova. 018 JOB 041 013 Ko æe mu uzgrnuti gornju odjeæu? k èeljustima njegovijem ko æe pristupiti? 018 JOB 041 014 Vrata od grla njegova ko æe otvoriti? strah je oko zuba njegovijeh. 018 JOB 041 015 Krljušti su mu jaki štitovi spojeni tvrdo. 018 JOB 041 016 Blizu su jedna do druge da ni vjetar ne ulazi meðu njih. 018 JOB 041 017 Jedna je za drugu prionula, drže se i ne rastavljaju se. 018 JOB 041 018 Kad kiha kao da munja sijeva, a oèi su mu kao trepavice u zore. 018 JOB 041 019 Iz usta mu izlaze luèevi, i iskre ognjene skaèu. 018 JOB 041 020 Iz nozdrva mu izlazi dim kao iz vreloga lonca ili kotla. 018 JOB 041 021 Dah njegov raspaljuje ugljevlje i plamen mu izlazi iz usta. 018 JOB 041 022 U vratu mu stoji sila, i pred njim ide strah. 018 JOB 041 023 Udi mesa njegova spojeni su, jednostavno je na njemu, ne razmièe se. 018 JOB 041 024 Srce mu je tvrdo kao kamen, tvrdo kao donji žrvanj. 018 JOB 041 025 Kad se digne, dršæu junaci, i od straha oèišæaju se od grijeha svojih. 018 JOB 041 026 Da ga udari maè, ne može se održati, ni koplje ni strijela ni oklop. 018 JOB 041 027 Njemu je gvožðe kao pljeva, a mjed kao trulo drvo. 018 JOB 041 028 Neæe ga potjerati strijela, kamenje iz praæe njemu je kao slamka; 018 JOB 041 029 Kao slama su mu ubojne sprave, i smije se baèenom koplju. 018 JOB 041 030 Pod njim su oštri crepovi, stere sebi oštre stvari u glibu. 018 JOB 041 031 Èini, te vri dubina kao lonac, i more se muti kao u stupi. 018 JOB 041 032 Za sobom ostavlja svijetlu stazu, rekao bi da je bezdana osijedjela. 018 JOB 041 033 Ništa nema na zemlji da bi se isporedilo s njim, da bi stvoreno bilo da se nièega ne boji. 018 JOB 041 034 Što je god visoko prezire, car je nad svijem zvijerjem. 018 JOB 042 001 Tada Jov odgovori Gospodu i reèe: 018 JOB 042 002 Znam da sve možeš, i da se ne može smesti što naumiš. 018 JOB 042 003 Ko je to što zamraèuje savjet nerazumno? Zato kažem da nijesam razumijevao; èudesno je to za me, te ne mogu znati. 018 JOB 042 004 Slušaj kad uzgovorim, i kad zapitam, kaži mi. 018 JOB 042 005 Ušima slušah o tebi, a sada te oko moje vidi. 018 JOB 042 006 Zato porièem, i kajem se u prahu i pepelu. 018 JOB 042 007 A kad Gospod izgovori one rijeèi Jovu, reèe Gospod Elifasu Temancu: raspalio se gnjev moj na tebe i na dva prijatelja tvoja što ne govoriste o meni pravo kao sluga moj Jov. 018 JOB 042 008 Zato sada uzmite sedam telaca i sedam ovnova, i idite k sluzi mojemu Jovu i prinesite žrtve paljenice za se, i sluga moj Jov neka se pomoli za vas, jer æu doista pogledati na nj da ne uèinim s vama po vašoj ludosti, jer ne govoriste o meni pravo kao sluga moj Jov. 018 JOB 042 009 I tako otide Elifas Temanac i Vildad Sušanin i Sofar Namaæanin, i uèiniše kako im zapovjedi Gospod. I pogleda Gospod na Jova. 018 JOB 042 010 I Gospod povrati što bješe uzeto Jovu pošto se pomoli za prijatelje svoje; i umnoži Gospod Jovu dvojinom sve što bješe imao. 018 JOB 042 011 I doðoše k njemu sva braæa njegova i sve sestre njegove i svi preðašnji znanci njegovi, i jedoše s njim u njegovoj kuæi i žaleæi ga tješiše ga za sve zlo što bješe Gospod pustio na nj, i dadoše mu svaki po novac i po grivnu zlatnu. 018 JOB 042 012 I Gospod blagoslovi pošljedak Jovov više nego poèetak, te imaše èetrnaest tisuæa ovaca i šest tisuæa kamila i tisuæu jarmova volova i tisuæu magarica. 018 JOB 042 013 I imaše sedam sinova i tri kæeri. 018 JOB 042 014 I prvoj nadje ime Jemima, a drugoj Kesija a treæoj Keren-apuha. 018 JOB 042 015 I ne nahoðaše se u svoj zemlji tako lijepijeh djevojaka kao kæeri Jovove, i otac im dade našljedstvo meðu braæom njihovom. 018 JOB 042 016 I poslije poživje Jov sto i èetrdeset godina, i vidje sinove i unuke do èetvrtoga koljena. 018 JOB 042 017 I umrije Jov star i sit života. # # BOOK 019 PSA Psalms Psalmi 019 PSA 001 001 Blago èovjeku koji ne ide na vijeæe bezbožnièko, i na putu grješnièkom ne stoji, i u društvu nevaljalijeh ljudi ne sjedi, 019 PSA 001 002 Nego mu je omilio zakon Gospodnji i o zakonu njegovu misli dan i noæ! 019 PSA 001 003 On je kao drvo usaðeno kraj potoka, koje rod svoj donosi u svoje vrijeme, i kojemu list ne vene: što god radi, u svemu napreduje. 019 PSA 001 004 Nijesu taki bezbožnici, nego su kao prah koji rasipa vjetar. 019 PSA 001 005 Zato se neæe bezbožnici održati na sudu, ni grješnici na zboru pravednièkom. 019 PSA 001 006 Jer Gospod zna put pravednièki; a put bezbožnièki propašæe. 019 PSA 002 001 Zašto se bune narodi i plemena pomišljaju zaludne stvari? 019 PSA 002 002 Ustaju carevi zemaljski, i knezovi se skupljaju na Gospoda i na pomazanika njegova. 019 PSA 002 003 “Raskinimo sveze njihove i zbacimo sa sebe jaram njihov.” 019 PSA 002 004 Onaj, što živi na nebesima, smije se, Gospod im se potsmijeva. 019 PSA 002 005 Pa im govori u gnjevu svojem i jarošæu svojom zbunjuje ih: 019 PSA 002 006 “Ja sam pomazao cara svojega na Sionu, na svetoj gori svojoj.” 019 PSA 002 007 Kazaæu naredbu Gospodnju; on reèe meni: “ti si sin moj, ja te sad rodih. 019 PSA 002 008 Išti u mene, i daæu ti narode u našljedstvo, i krajeve zemaljske tebi u državu. 019 PSA 002 009 Udariæeš ih gvozdenom palicom; razbiæeš ih kao lonèarski sud.” 019 PSA 002 010 Sad, carevi, orazumite se; nauèite se sudije zemaljske! 019 PSA 002 011 Služite Gospodu sa strahom, i radujte se s trepetom. 019 PSA 002 012 Poštujte sina, da se ne razgnjevi, i vi ne izginete na putu svome; jer æe se gnjev njegov brzo razgorjeti. Blago svjema koji se u nj uzdaju! 019 PSA 003 001 Gospode! kako je mnogo neprijatelja mojih! Mnogi ustaju na me. 019 PSA 003 002 Mnogi govore za dušu moju: nema mu pomoæi od Boga. 019 PSA 003 003 Ali ti si, Gospode, štit koji me zaklanja, slava moja; ti podižeš glavu moju. 019 PSA 003 004 Glasom svojim vièem ka Gospodu, i èuje me sa svete gore svoje. 019 PSA 003 005 Ja liježem, spavam i ustajem, jer me Gospod èuva. 019 PSA 003 006 Ne bojim se mnogo tisuæa naroda što sa svijeh strana navaljuje na me. 019 PSA 003 007 Ustani, Gospode! pomozi mi, Bože moj! jer ti udaraš po obrazu sve neprijatelje moje; razbijaš zube bezbožnicima. 019 PSA 003 008 Od Gospoda je spasenje; neka bude na narodu tvom blagoslov tvoj! 019 PSA 004 001 Kad te zovem, èuj me, Bože, pravdo moja! u tjeskobi daj mi prostor; smiluj se na me i usliši molitvu moju. 019 PSA 004 002 Sinovi èovjeèiji! dokle æe slava moja biti u sramoti? dokle æete ljubiti ništavilo i tražiti laži? 019 PSA 004 003 Znajte da Gospod divno èuva svetoga svojega; Gospod èuje kad ga zovem. 019 PSA 004 004 Gnjeveæi se ne griješite; razmislite u srcima svojim na posteljama svojim, i utolite. 019 PSA 004 005 Prinesite žrtvu za pravdu, i uzdajte se u Gospoda. 019 PSA 004 006 Mnogi govore: ko æe nam pokazati što je dobro? Obrati k nama, Gospode, svijetlo lice svoje. 019 PSA 004 007 A meni si dao u srce radost veæu nego što je oni imaju, kad im rodi pšenica i vino. 019 PSA 004 008 Ja mirno liježem i spavam; jer ti, Gospode, sam daješ mi te sam bez straha. 019 PSA 005 001 Èuj, Gospode, rijeèi moje, razumij pomisli moje. 019 PSA 005 002 Slušaj viku moju, care moj i Bože moj! jer se tebi molim, Gospode! 019 PSA 005 003 Ujutru slušaš glas moj, ujutru stojim pred tobom, i èekam. 019 PSA 005 004 Jer si ti Bog koji neæe bezakonja; u tebe nema mjesta ko je zao. 019 PSA 005 005 Bezbožnici neæe izaæi pred oèi tvoje; ti nenavidiš sve koji èine bezakonje. 019 PSA 005 006 Potireš lažljivce; na krvopioce i lukave mrzi Gospod. 019 PSA 005 007 A ja po velikoj milosti tvojoj ulazim u dom tvoj, i klanjam se u svetoj crkvi tvojoj sa strahom tvojim. 019 PSA 005 008 Gospode! vodi me u pravdi svojoj; radi neprijatelja mojih poravni preda mnom put svoj. 019 PSA 005 009 Jer nema u ustima njihovijem istine; u njima je nevaljalstvo; grlo im je grob otvoren; na jeziku im je dvolièenje. 019 PSA 005 010 Bože! ne daj im napretka, neka se razbiju pomisli njihove. Za mnoga nevaljalstva njihova obori ih, jer se pobuniše na tebe. 019 PSA 005 011 Pa æe se radovati svi koji se u te uzdaju; dovijeka æe se veseliti koje ti zaklanjaš; dièiæe se koji ljube ime tvoje. 019 PSA 005 012 Jer ti, Gospode, blagosiljaš pravednika, kao štitom zaklanjaš ga milošæu svojom. 019 PSA 006 001 Gospode! nemoj me pokarati u jarosti svojoj, niti me u gnjevu svojem nakazati. 019 PSA 006 002 Smiluj se na me, Gospode, jer sam iznemogao; iscijeli me, jer su kosti moje ustreptale, 019 PSA 006 003 I duša se moja vrlo uzdrhtala. A ti, Gospode, dokle æeš? 019 PSA 006 004 Obrati se, Gospode, izbavi dušu moju, pomozi mi radi milosti svoje. 019 PSA 006 005 Jer mrtvi ne spominju tebe; u grobu ko æe te slaviti? (Sheol h7585) 019 PSA 006 006 Iznemogoh uzdišuæi; svaku noæ kvasim odar svoj, suzama svojim natapam postelju svoju. 019 PSA 006 007 Usahnu od žalosti oko moje, postara se od množine neprijatelja mojih. 019 PSA 006 008 Idite od mene svi koji èinite bezakonje, jer Gospod èu plaè moj. 019 PSA 006 009 Èu Gospod molbu moju, Gospod molitvu moju primi. 019 PSA 006 010 Nek se postide i prepadnu svi neprijatelji moji, neka se povrate i postide odmah. 019 PSA 007 001 Gospode, Bože moj! u tebe se uzdam, saèuvaj me od svijeh koji me gone, i izbavi me. 019 PSA 007 002 Da mi neprijatelj ne išèupa duše kao lav. Èupa, a nema ko da izbavi. 019 PSA 007 003 Gospode, Bože moj! ako sam to uèinio, ako je nepravda u rukama mojima, 019 PSA 007 004 Ako sam zlo vratio prijatelju svojemu, ili krivo uèinio onima koji na me na pravdi napadahu; 019 PSA 007 005 Neka goni neprijatelj dušu moju, i neka je stigne, i pogazi na zemlju život moj i slavu moju u prah obrati. 019 PSA 007 006 Ustani, Gospode, u gnjevu svojem; digni se na žestinu neprijatelja mojih; probudi se meni na pomoæ, i otvori sud. 019 PSA 007 007 I ljudstvo æe se sleæi oko tebe; iznad njega izaði u visinu. 019 PSA 007 008 Gospod sudi narodima. Sudi mi, Gospode, po pravdi mojoj, i po bezazlenosti mojoj neka mi bude. 019 PSA 007 009 Nek se prekine zloæa bezbožnika, a pravednika potpomozi, jer ti ispituješ srca i utrobe, Bože pravedni! 019 PSA 007 010 Štit je meni u Boga, koji èuva one koji su prava srca. 019 PSA 007 011 Bog je pravedan sudija, i Bog je svaki dan gotov na gnjev. 019 PSA 007 012 Ako se neæe bezbožnik da obrati, on oštri maè svoj, nateže luk svoj, i naperuje ga; 019 PSA 007 013 I zapinje smrtnu strijelu, èini strijele svoje da pale. 019 PSA 007 014 Gle, bezbožnik zaèe nepravdu, trudan bijaše zloèinstvom, i rodi sebi prijevaru. 019 PSA 007 015 Kopa jamu i iskopa, i pade u jamu koju je naèinio. 019 PSA 007 016 Zloba njegova obrati se na njegovu glavu, i zloèinstvo njegovo pade na tjeme njegovo. 019 PSA 007 017 Hvalim Gospoda za pravdu njegovu, i pjevam imenu Gospoda višnjega. 019 PSA 008 001 Gospode, Gospode naš! kako je velièanstveno ime tvoje po svoj zemlji! Podigao si slavu svoju više nebesa. 019 PSA 008 002 U ustima male djece i koja sisaju èiniš sebi hvalu nasuprot neprijateljima svojim, da bi uèinio da zamukne neprijatelj i nemirnik. 019 PSA 008 003 Kad pogledam nebesa tvoja, djelo prsta tvojih, mjesec i zvijezde, koje si ti postavio; 019 PSA 008 004 Šta je èovjek, te ga se opominješ, ili sin èovjeèji, te ga polaziš? 019 PSA 008 005 Uèinio si ga malo manjega od anðela, slavom i èašæu vjenèao si ga; 019 PSA 008 006 Postavio si ga gospodarom nad djelima ruku svojih, sve si metnuo pod noge njegove, 019 PSA 008 007 Ovce i volove sve, i divlje zvjerinje, 019 PSA 008 008 Ptice nebeske i ribe morske, što god ide morskim putovima. 019 PSA 008 009 Gospode, Gospode naš! kako je velièanstveno ime tvoje po svoj zemlji! 019 PSA 009 001 Hvalim te, Gospode, iz svega srca svojega, kazujem sva èudesa tvoja. 019 PSA 009 002 Radujem se i veselim se o tebi, pjevam imenu tvojemu, višnji! 019 PSA 009 003 Neprijatelji se moji vratiše natrag, spotakoše se i nesta ih ispred lica tvojega; 019 PSA 009 004 Jer si svršio sud moj i odbranio me; sio si na prijesto, sudija pravedni. 019 PSA 009 005 Rasrdio si se na narode i ubio bezbožnika, ime si im zatro dovijeka, zasvagda. 019 PSA 009 006 Neprijatelju nesta maèeva sasvijem; gradove ti si razvalio; pogibe spomen njihov. 019 PSA 009 007 Ali Gospod uvijek živi; spremio je za sud prijesto svoj. 019 PSA 009 008 On æe suditi vasionome svijetu po pravdi, usudiæe narodima pravo. 019 PSA 009 009 Gospod je utoèište ubogome, utoèište u nevolji. 019 PSA 009 010 U tebe se uzdaju koji znaju ime tvoje, jer ne ostavljaš onijeh koji te traže, Gospode! 019 PSA 009 011 Pojte Gospodu, koji živi na Sionu; kazujte narodu djela njegova; 019 PSA 009 012 Jer on osveæuje krv, pamti je; ne zaboravlja jauka nevoljnijeh. 019 PSA 009 013 Smiluj se na me, Gospode; pogledaj kako stradam od neprijatelja svojih, ti, koji me podižeš od vrata smrtnijeh, 019 PSA 009 014 Da bih kazivao sve hvale tvoje na vratima kæeri Sionove, i slavio spasenje tvoje. 019 PSA 009 015 Popadaše narodi u jamu, koju su iskopali; u zamku, koju su sami namjestili, uhvati se noga njihova. 019 PSA 009 016 Poznaše Gospoda; on je sudio; u djela ruku svojih zaplete se bezbožnik. 019 PSA 009 017 Vratiæe se u pakao bezbožnici, svi narodi koji zaboravljaju Boga; (Sheol h7585) 019 PSA 009 018 Jer neæe svagda biti zaboravljen ubogi, i nada nevoljnicima neæe nigda poginuti. 019 PSA 009 019 Ustani, Gospode, da se ne posili èovjek, i da prime narodi sud pred tobom. 019 PSA 009 020 Pusti, Gospode, strah na njih; neka poznadu narodi da su ljudi. 019 PSA 010 001 Zašto, Gospode, stojiš daleko, kriješ se kad je nevolja? 019 PSA 010 002 S oholosti bezbožnikove muèe se ubogi; hvataju se ubogi prijevarom koju izmišljaju bezbožnici. 019 PSA 010 003 Jer se bezbožnik dièi željom duše svoje, grabljivca pohvaljuje. 019 PSA 010 004 Bezbožnik u obijesti svojoj ne mari za Gospoda: “on ne vidi.” Nema Boga u mislima njegovijem. 019 PSA 010 005 Svagda su putovi njegovi krivi; za sudove tvoje ne zna; na neprijatelje svoje neæe ni da gleda. 019 PSA 010 006 U srcu svojem veli: neæu posrnuti; zlo neæe doæi nigda. 019 PSA 010 007 Usta su mu puna nevaljalijeh rijeèi, prijevare i uvrede, pod jezikom je njegovijem muka i pogibao. 019 PSA 010 008 Sjedi u zasjedi iza kuæe; u potaji ubija pravoga; oèi njegove vrebaju ubogoga. 019 PSA 010 009 Sjedi u potaji kao lav u peæini; sjedi u zasjedi da uhvati ubogoga; hvata ubogoga uvukavši u mrežu svoju. 019 PSA 010 010 Pritaji se, prilegne, i ubogi padaju u jake nokte njegove. 019 PSA 010 011 Kaže u srcu svome: “Bog je zaboravio, okrenuo je lice svoje, neæe vidjeti nigda.” 019 PSA 010 012 Ustani, Gospode! digni ruku svoju, ne zaboravi nevoljnijeh. 019 PSA 010 013 Zašto bezbožnik da ne mari za Boga govoreæi u srcu svom da ti neæeš vidjeti? 019 PSA 010 014 Ti vidiš; jer gledaš uvrede i muke i pišeš ih na ruci. Tebi predaje sebe ubogi; siroti ti si pomoænik. 019 PSA 010 015 Satri mišicu bezbožnome i zlome, da se traži i ne naðe bezbožnost njegova. 019 PSA 010 016 Gospod je car svagda, dovijeka, nestaæe neznabožaca sa zemlje njegove. 019 PSA 010 017 Gospode! ti èuješ želje ništih; utvrdi srce njihovo; otvori uho svoje, 019 PSA 010 018 Da daš sud siroti i nevoljniku, da prestanu goniti èovjeka sa zemlje. 019 PSA 011 001 U Gospoda se uzdam; zašto govorite duši mojoj: “leti u goru kao ptica; 019 PSA 011 002 Jer evo grješnici nategoše luk, zapeše strijelu svoju za tetivu, da iz mraka strijeljaju prave srcem. 019 PSA 011 003 Kad su raskopani temelji, šta æe uèiniti pravednik?” 019 PSA 011 004 Gospod je u svetom dvoru svom, prijesto je Gospodnji na nebesima; oèi njegove gledaju; vjeðe njegove ispituju sinove èovjeèije. 019 PSA 011 005 Gospod ispituje pravednoga; a bezbožnoga i kojemu je milo èiniti zlo nenavidi duša njegova. 019 PSA 011 006 Pustiæe na bezbožnike dažd od živoga ugljevlja, ognja i sumpora; i ognjeni vjetar biæe im dio iz èaše; 019 PSA 011 007 Jer je Gospod pravedan, ljubi pravdu; lice æe njegovo vidjeti pravednici. 019 PSA 012 001 Pomagaj, Gospode; jer nesta svetijeh, jer je malo vjernijeh meðu sinovima èovjeèijim. 019 PSA 012 002 Laž govore jedan drugome, usnama lažljivijem govore iz srca dvolièna. 019 PSA 012 003 Istrijebiæe Gospod sva usta lažljiva, jezik velièavi, 019 PSA 012 004 Ljude, koji govore: jezikom smo jaki, usta su naša u nas, ko je gospodar nad nama? 019 PSA 012 005 Videæi stradanje nevoljnih i uzdisanje ništih, sad æu ustati, veli Gospod, i izbaviti onoga kome zlobe. 019 PSA 012 006 Rijeèi su Gospodnje rijeèi èiste, srebro u vatri oèišæeno od zemlje, sedam puta pretopljeno. 019 PSA 012 007 Ti æeš nas, Gospode, odbraniti, i saèuvati nas od roda ovoga dovijeka. 019 PSA 012 008 Bezbožnici idu naokolo; kad se oni podižu, sramote se sinovi èovjeèiji. 019 PSA 013 001 Dokle æeš me, Gospode, sasvijem zaboravljati? dokle æeš odvraæati lice svoje od mene? 019 PSA 013 002 Dokle æu se domišljati u duši svojoj, mutiti se u srcu svom dan i noæ? dokle æe se neprijatelj moj podizati nada mnom? 019 PSA 013 003 Pogledaj, usliši me, Gospode, Bože moj! Prosvijetli oèi moje da ne zaspim na smrt. 019 PSA 013 004 Da ne reèe neprijatelj moj: nadvladao sam ga; da se ne raduju koji me gone, ako posrnem. 019 PSA 013 005 A ja se uzdam u milost tvoju; radovaæe se srce moje za spasenje tvoje. 019 PSA 013 006 Pjevaæu Gospodu, koji mi dobro èini. 019 PSA 014 001 Reèe bezumnik u srcu svojem: nema Boga; nevaljali su, gadna su djela njihova; nema nikoga dobro da tvori. 019 PSA 014 002 Gospod pogleda s neba na sinove èovjeèije, da vidi ima li koji razuman, traži li koji Boga. 019 PSA 014 003 Svi su zašli, svi se pokvarili, nema nikoga dobro da tvori, nema nijednoga. 019 PSA 014 004 Zar se neæe opametiti koji èine bezakonje, jedu narod moj kao što jedu hljeb, ne prizivaju Gospoda? 019 PSA 014 005 Ondje æe zadrhtati od straha; jer je Gospod u rodu pravednom. 019 PSA 014 006 Smijete se onome što ubogi radi; ali Gospod njega zaklanja. 019 PSA 014 007 Ko æe poslati sa Siona pomoæ Izrailju? Kad Gospod povrati zarobljeni narod svoj, onda æe se radovati Jakov i veseliæe se Izrailj. 019 PSA 015 001 Gospode! ko može sjedjeti u sjenici tvojoj? ko može nastavati na svetoj gori tvojoj? 019 PSA 015 002 Ko hodi bez mane, tvori pravdu, i govori istinu iz srca svojega; 019 PSA 015 003 Ko ne opada jezikom svojim, ne èini drugome zla, i ne ruži bližnjega svojega; 019 PSA 015 004 Ko ne gleda onoga koga je Bog odbacio, nego poštuje one koji se boje Gospoda; ko se kune bližnjemu pa ne porièe; 019 PSA 015 005 Ko ne daje srebra svojega na dobit, i ne prima mita na pravoga. Ko ovako radi, neæe posrnuti dovijeka. 019 PSA 016 001 Èuvaj me, Bože; jer se u te uzdam. 019 PSA 016 002 Rekoh Gospodu: ti si Gospod moj, nemam dobra osim tebe. 019 PSA 016 003 U svetima koji su na zemlji i u velikima sva je utjeha moja. 019 PSA 016 004 Neka drugi umnožavaju idole svoje, neka trèe k tuðima; ja im neæu ljevati krvavih naljeva, niti æu metnuti imena njihovijeh u usta svoja. 019 PSA 016 005 Gospod je moj dio našljedstva i èaše; ti podižeš dostojanje moje. 019 PSA 016 006 Uže mi je zahvatilo prekrasna mjesta, i dio mi je moj mio. 019 PSA 016 007 Blagosiljam Gospoda, koji me urazumljuje; tomu me i noæu uèi što je u meni. 019 PSA 016 008 Svagda vidim pred sobom Gospoda: on mi je s desne strane da ne posrnem. 019 PSA 016 009 Toga radi raduje se srce moje, i veseli se jezik moj, još æe se i tijelo moje smiriti u uzdanju; 019 PSA 016 010 Jer neæeš ostaviti duše moje u paklu, niti æeš dati da svetac tvoj vidi truhlost. (Sheol h7585) 019 PSA 016 011 Pokazaæeš mi put životni: obilje je radosti pred licem tvojim, utjeha u desnici tvojoj dovijeka. 019 PSA 017 001 Usliši, Gospode, pravdu, èuj glas moj, primi u uši molitvu moju ne iz usta lažljivijeh. 019 PSA 017 002 Od lica tvojega neka izaðe sud moj, oèi tvoje neka pogledaju na pravicu. 019 PSA 017 003 Ispitaj srce moje, obidi noæu; u ognju me okušaj, i neæeš naæi nepravde moje. 019 PSA 017 004 Usta se moja ne dohvataju djela ljudskih; radi rijeèi usta tvojih držim se putova oštrih. 019 PSA 017 005 Utvrdi stope moje na stazama svojim da ne zalaze koraci moji. 019 PSA 017 006 Tebe prizivljem, jer æeš me uslišiti, Bože! prigni k meni uho svoje, i èuj rijeèi moje. 019 PSA 017 007 Pokaži divnu milost svoju, koji izbavljaš one koji se u te uzdaju od onijeh koji se protive desnici tvojoj. 019 PSA 017 008 Èuvaj me kao zjenicu oka: sjenom krila svojih zakloni me 019 PSA 017 009 Od bezbožnika koji na me napadaju, od neprijatelja duše moje, koji su me opkolili. 019 PSA 017 010 Srce svoje zatvoriše; ustima svojim govore oholo. 019 PSA 017 011 Izagnavši me opet su oko mene; oèi su svoje uprli da me obore na zemlju. 019 PSA 017 012 Oni su kao lav koji hoæe da rastrže, i kao laviæ koji sjedi u potaji. 019 PSA 017 013 Ustani, Gospode, preteci ih, obori ih. Odbrani dušu moju maèem svojim od bezbožnika, 019 PSA 017 014 Rukom svojom, Gospode, od ljudi ovijeh, od ljudi ovoga svijeta, kojima je dio ovaj život, kojima si trbuh napunio svoga bogatstva, da æe im i sinovi biti siti i ostatak ostaviti svojoj djeci. 019 PSA 017 015 A ja æu u pravdi gledati lice tvoje; kad se probudim, biæu sit od prilike tvoje. 019 PSA 018 001 Ljubiæu te, Gospode, krjeposti moja, 019 PSA 018 002 Gospode, grade moj, zaklone moj, koji se oboriti ne može, izbavitelju moj, Bože moj, kamena goro, na kojoj se ne bojim zla, štite moj, rože spasenja mojega, utoèište moje! 019 PSA 018 003 Prizivljem Gospoda, kojemu se klanjati valja, i opraštam se neprijatelja svojih. 019 PSA 018 004 Obuzeše me smrtne bolesti, i potoci nevaljalijeh ljudi uplašiše me. 019 PSA 018 005 Opkoliše me bolesti paklene, stegoše me zamke smrtne. (Sheol h7585) 019 PSA 018 006 U svojoj tjeskobi prizvah Gospoda, i k Bogu svojemu povikah; on èu iz dvora svojega glas moj, i vika moja doðe mu do ušiju. 019 PSA 018 007 Zatrese se i pokoleba se zemlja, zadrmaše se i pomjeriše iz temelja gore, jer se on razljuti. 019 PSA 018 008 Podiže se dim od gnjeva njegova, iz usta njegovijeh oganj, koji proždire, i živo ugljevlje otskakaše od njega. 019 PSA 018 009 Savi nebesa i siðe. Mrak bješe pod nogama njegovijem. 019 PSA 018 010 Sjede na heruvima i podiže se, i poletje na krilima vjetrnijem. 019 PSA 018 011 Od mraka naèini sebi krov, sjenicu oko sebe, od mraènijeh voda, oblaka vazdušnijeh. 019 PSA 018 012 Od sijevanja pred njim kroz oblake njegove udari grad i živo ugljevlje. 019 PSA 018 013 Zagrmje na nebesima Gospod, i višnji pusti glas svoj, grad i živo ugljevlje. 019 PSA 018 014 Pusti strijele svoje, i razmetnu ih; silu munja, i rasu ih. 019 PSA 018 015 I pokazaše se izvori vodeni, i otkriše se temelji vasionoj od prijetnje tvoje, Gospode, od dihanja duha gnjeva tvojega. 019 PSA 018 016 Tada pruži s visine ruku, uhvati me, izvuèe me iz vode velike. 019 PSA 018 017 Izbavi me od neprijatelja mojega silnoga i od mojih nenavidnika, kad bijahu jaèi od mene. 019 PSA 018 018 Ustaše na me u dan nevolje moje, ali mi Gospod bi potpora. 019 PSA 018 019 Izvede me na prostrano mjesto, i izbavi me, jer sam mu mio. 019 PSA 018 020 Dade mi Gospod po pravdi mojoj, i za èistotu ruku mojih dariva me. 019 PSA 018 021 Jer se držah putova Gospodnjih, i ne odmetnuh se Boga svojega, 019 PSA 018 022 Nego su svi zakoni njegovi preda mnom, i zapovijesti njegovijeh ne uklanjam od sebe. 019 PSA 018 023 Bih mu vjeran, i èuvah se od bezakonja svojega. 019 PSA 018 024 Dade mi Gospod po pravdi mojoj, po èistoti ruku mojih pred oèima njegovima. 019 PSA 018 025 Sa svetima postupaš sveto, s èovjekom vjernim vjerno, 019 PSA 018 026 S èistim èisto, a s nevaljalim nasuprot njemu. 019 PSA 018 027 Jer ti pomažeš ljudima nevoljnim, a oèi ponosite ponižavaš. 019 PSA 018 028 Ti raspaljuješ vidjelo moje; Gospod moj prosvjetljuje tamu moju. 019 PSA 018 029 S tobom razbijam vojsku, i s Bogom svojim skaèem preko zida. 019 PSA 018 030 Put je Božji vjeran, rijeè Gospodnja èista. On je štit svjema koji se u nj uzdaju. 019 PSA 018 031 Jer ko je Bog osim Gospoda, i ko je obrana osim Boga našega? 019 PSA 018 032 Ovaj Bog opasuje me snagom, i èini mi vjeran put. 019 PSA 018 033 Daje mi noge kao u jelena, i na visine stavlja me. 019 PSA 018 034 Uèi ruke moje boju, i mišice moje èini da su luk od mjedi. 019 PSA 018 035 Ti mi daješ štit spasenja svojega; desnica tvoja drži me, i milost tvoja èini me velika. 019 PSA 018 036 Ti širiš korak moj, te se ne spotièu noge moje. 019 PSA 018 037 Tjeram neprijatelje svoje i stižem ih, i ne vraæam se dok ih ne istrijebim. 019 PSA 018 038 Obaram ih, i ne mogu ustati, padaju pod noge moje. 019 PSA 018 039 Jer me ti opasuješ snagom za boj, i koji ustanu na me, obaraš ih preda mnom. 019 PSA 018 040 Neprijatelja mojih pleæi ti mi obraæaš, i potirem nenavidnike svoje. 019 PSA 018 041 Oni vièu, ali nema pomagaèa, ka Gospodu, ali ih on ne sluša. 019 PSA 018 042 Rasipam ih kao prah po vjetru, kao blato po ulicama gazim ih. 019 PSA 018 043 Ti me izbavljaš od bune narodne, postavljaš me da sam glava tuðim plemenima; narod kojega ne poznavah, služi mi. 019 PSA 018 044 Po samome èuvenju slušaju me, tuðini pokorni su mi. 019 PSA 018 045 Tuðini blijede, dršæu u gradovima svojim. 019 PSA 018 046 Živ je Gospod, i da je blagosloven braniè moj! Da se uzvisi Bog spasenja mojega, 019 PSA 018 047 Bog, koji mi daje osvetu, i pokorava mi narode, 019 PSA 018 048 Koji me izbavlja od neprijatelja, podiže me nad one koji ustaju na me i od èovjeka žestoka izbavlja me! 019 PSA 018 049 Toga radi hvalim te, Gospode, pred narodima, i pojem imenu tvojemu, 019 PSA 018 050 Koji slavno izbavljaš cara svojega, i èiniš milost pomazaniku svojemu Davidu i natražju njegovu dovijeka. 019 PSA 019 001 Nebesa kazuju slavu Božiju, i djela ruku njegovijeh glasi svod nebeski. 019 PSA 019 002 Dan danu dokazuje, i noæ noæi javlja. 019 PSA 019 003 Nema jezika, niti ima govora, gdje se ne bi èuo glas njihov. 019 PSA 019 004 Po svoj zemlji ide kazivanje njihovo i rijeèi njihove na kraj vasiljene. Suncu je postavio stan na njima; 019 PSA 019 005 I ono izlazi kao ženik iz ložnice svoje, kao junak veselo teèe putem. 019 PSA 019 006 Izlazak mu je nakraj neba, i hod mu do kraja njegova; i niko nije sakriven od toplote njegove. 019 PSA 019 007 Zakon je Gospodnji svršen, krijepi dušu; svjedoèanstvo je Gospodnje vjerno, daje mudrost nevještome. 019 PSA 019 008 Naredbe su Gospodnje pravedne, vesele srce. Zapovijest je Gospodnja svijetla, prosvjetljuje oèi. 019 PSA 019 009 Strah je Gospodnji èist, ostaje dovijeka. Sudovi su njegovi istini, pravedni svikoliki. 019 PSA 019 010 Bolji su od zlata i dragog kamenja, slaði od meda koji teèe iz sata. 019 PSA 019 011 I slugu tvojega oni su prosvijetlili; ko ih drži ima veliku platu. 019 PSA 019 012 Ko æe znati sve svoje pogrješke? Oèisti me i od tajnijeh; 019 PSA 019 013 I od voljnijeh saèuvaj slugu svojega, da ne obladaju mnome. Tada æu biti svršen i èist od velikoga prijestupa. 019 PSA 019 014 Da su ti rijeèi usta mojih ugodne, i pomisao srca mojega pred tobom, Gospode, krjeposti moja i izbavitelju moj! 019 PSA 020 001 Da te usliši Gospod u dan žalosti, da te zaštiti ime Boga Jakovljeva. 019 PSA 020 002 Da ti pošlje pomoæ iz svetinje, i sa Siona da te potkrijepi. 019 PSA 020 003 Da se opomene svijeh prinosa tvojijeh, i žrtva tvoja paljenica da se naðe pretila. 019 PSA 020 004 Da ti da Gospod po srcu tvojemu; što god poèneš, da ti izvrši. 019 PSA 020 005 Radovaæemo se za spasenje tvoje, i u ime Boga svojega dignuæemo zastavu. Da ispuni Gospod sve molbe tvoje. 019 PSA 020 006 Sad vidim da Gospod èuva pomazanika svojega; sluša ga sa svetoga neba svojega; jaka je desnica njegova, koja spasava. 019 PSA 020 007 Jedni se hvale kolima, drugi konjma, a mi imenom Gospoda Boga svojega. 019 PSA 020 008 Oni posræu i padaju, a mi stojimo i ne kolebamo se. 019 PSA 020 009 Gospode! pomozi caru, i usliši nas kad te zovemo. 019 PSA 021 001 Gospode! s tvoje se sile veseli car; i kako mu je velika radost što ti pomažeš! 019 PSA 021 002 Što mu je srce željelo, dao si mu, i molitve usta njegovijeh nijesi odbio. 019 PSA 021 003 Jer si ga doèekao blagoslovima milosnim, metnuo si mu na glavu vijenac od dragoga kamenja. 019 PSA 021 004 Molio te je za život i dao si mu da mu se produlje dani dovijeka. 019 PSA 021 005 Velika je slava njegova tvojom pomoæu; slavu si i krasotu metnuo na nj. 019 PSA 021 006 Dao si mu blagoslove dovijeka, razveselio si ga radošæu lica svojega. 019 PSA 021 007 Jer se car uzda u Gospoda i u milost višnjega; i ne koleba se. 019 PSA 021 008 Naæi æe ruka tvoja sve neprijatelje tvoje, naæi æe desnica tvoja one koji mrze na tebe. 019 PSA 021 009 Uèiniæeš ih kao peæ zažarenu, kad se razgnjeviš; gnjev æe ih Gospodnji progutati, i oganj æe ih proždrijeti. 019 PSA 021 010 Rod njihov istrijebiæeš sa zemlje, i sjeme njihovo izmeðu sinova èovjeèijih; 019 PSA 021 011 Jer podigoše na tebe zlo, smisliše i ne mogoše izvršiti. 019 PSA 021 012 Jer æeš ih metnuti za biljegu, iz lukova svojijeh pustiæeš strijele u lice njihovo. 019 PSA 021 013 Podigni se, Gospode, silom svojom; mi æemo pjevati i slaviti jakost tvoju. 019 PSA 022 001 Bože, Bože moj! zašto si me ostavio udaljivši se od spasenja mojega, od rijeèi vike moje? 019 PSA 022 002 Bože moj! vièem danju, a ti me ne slušaš, i noæu, ali nemam mira. 019 PSA 022 003 Sveti, koji živiš u pohvalama Izrailjevim! 019 PSA 022 004 U tebe se uzdaše oci naši, uzdaše se, i ti si ih izbavljao. 019 PSA 022 005 Tebe prizivaše, i spasavaše se; u tebe se uzdaše, i ne ostajaše u sramoti. 019 PSA 022 006 A ja sam crv, a ne èovjek; potsmijeh ljudima i rug narodu. 019 PSA 022 007 Koji me vide, svi mi se rugaju, razvaljuju usta, mašu glavom, 019 PSA 022 008 I govore: oslonio se na Gospoda, neka mu pomože, neka ga izbavi, ako ga miluje. 019 PSA 022 009 Ta, ti si me izvadio iz utrobe; ti si me umirio na sisi matere moje. 019 PSA 022 010 Za tobom pristajem od roðenja, od utrobe matere moje ti si Bog moj. 019 PSA 022 011 Ne udaljuj se od mene; jer je nevolja blizu, a nema pomoænika. 019 PSA 022 012 Opteèe me mnoštvo telaca; jaki volovi Vasanski opkoliše me; 019 PSA 022 013 Razvališe na me usta svoja. Lav je gladan lova i rièe. 019 PSA 022 014 Kao voda razlih se; rasuše se sve kosti moje; srce moje posta kao vosak, rastopilo se u meni. 019 PSA 022 015 Sasuši se kao crijep krjepost moja, i jezik moj prionu za grlo, i u prah smrtni meæeš me. 019 PSA 022 016 Opkoliše me psi mnogi; èeta zlikovaca ide oko mene, probodoše ruke moje i noge moje. 019 PSA 022 017 Mogao bih izbrojiti sve kosti svoje. Oni gledaju, i od mene naèiniše stvar za gledanje. 019 PSA 022 018 Dijele haljine moje meðu sobom, i za dolamu moju bacaju ždrijeb. 019 PSA 022 019 Ali ti, Gospode, ne udaljuj se. Silo moja, pohitaj mi u pomoæ. 019 PSA 022 020 Izbavi od maèa dušu moju, od psa jedinicu moju. 019 PSA 022 021 Saèuvaj me od usta lavovijeh, i od rogova bivolovih, èuvši, izbavi me. 019 PSA 022 022 Kazujem ime tvoje braæi; usred skupštine hvaliæu te. 019 PSA 022 023 Koji se bojite Gospoda, hvalite ga. Sve sjeme Jakovljevo! poštuj ga. Boj ga se, sve sjeme Izrailjevo! 019 PSA 022 024 Jer se ne ogluši molitve ništega niti je odbi; ne odvrati od njega lica svojega, nego ga usliši kad ga zazva. 019 PSA 022 025 Tebe æu hvaliti na skupštini velikoj; zavjete svoje svršiæu pred onima koji se njega boje. 019 PSA 022 026 Neka jedu ubogi i nasite se, i neka hvale Gospoda koji ga traže; živo da bude srce vaše dovijeka. 019 PSA 022 027 Opomenuæe se i obratiæe se ka Gospodu svi krajevi zemaljski, i pokloniæe se pred njim sva plemena neznabožaèka. 019 PSA 022 028 Jer je Gospodnje carstvo; on vlada narodima. 019 PSA 022 029 Ješæe i pokloniæe se svi pretili na zemlji; pred njim æe pasti svi koji slaze u prah, koji ne mogu saèuvati duše svoje u životu. 019 PSA 022 030 Sjeme æe njihovo služiti njemu. Kazivaæe se za Gospoda rodu potonjemu. 019 PSA 022 031 Doæi æe, i kazivaæe pravdu njegovu ljudima njegovijem, koji æe se roditi; jer je on uèinio ovo. 019 PSA 023 001 Gospod je pastir moj, ništa mi neæe nedostajati. 019 PSA 023 002 Na zelenoj paši pase me, vodi me na tihu vodu. 019 PSA 023 003 Dušu moju oporavlja, vodi me stazama pravednim imena radi svojega. 019 PSA 023 004 Da poðem i dolinom sjena smrtnoga, neæu se bojati zla; jer si ti sa mnom; štap tvoj i palica tvoja tješi me. 019 PSA 023 005 Postavio si preda mnom trpezu na vidiku neprijateljima mojim; namazao si uljem glavu moju, i èaša je moja preopuna. 019 PSA 023 006 Da! dobrota i milost tvoja pratiæe me u sve dane života mojega, i ja æu nastavati u domu Gospodnjem zadugo. 019 PSA 024 001 Gospodnja je zemlja i što je god u njoj, vasiljena i sve što živi na njoj. 019 PSA 024 002 Jer je on na morima osnova, i posred rijeka utvrdi je. 019 PSA 024 003 Ko æe izaæi na goru Gospodnju? i ko æe stati na svetom mjestu njegovu? 019 PSA 024 004 U koga su èiste ruke i srce bezazleno, ko ne izrièe imena njegova uzalud i ne kune se lažno. 019 PSA 024 005 On æe dobiti blagoslov od Gospoda, i milost od Boga spasa svojega. 019 PSA 024 006 Taki je rod onijeh koji ga traže, i koji su radi stajati pred licem tvojim, Bože Jakovljev! 019 PSA 024 007 Vrata! uzvisite vrhove svoje, uzvisite se vrata vjeèna! Ide car slave. 019 PSA 024 008 Ko je taj car slave? Gospod krjepak i silan, Gospod silan u boju. 019 PSA 024 009 Vrata! uzvisite vrhove svoje, uzvisite se vrata vjeèna! Ide car slave. 019 PSA 024 010 Ko je taj car slave? Gospod nad vojskama; on je car slave. 019 PSA 025 001 K tebi, Gospode, podižem dušu svoju. 019 PSA 025 002 Bože moj! u tebe se uzdam; ne daj da se osramotim, da mi se ne svete neprijatelji moji. 019 PSA 025 003 I koji se god u te uzdaju, neæe se osramotiti; osramotiæe se oni koji se odmeæu od tebe besputno. 019 PSA 025 004 Pokaži mi, Gospode, putove svoje, nauèi me hoditi stazama tvojim. 019 PSA 025 005 Uputi me istini svojoj, i nauèi me; jer si ti Bog spasenja mojega, tebi se nadam svaki dan. 019 PSA 025 006 Opomeni se milosrða svojega, Gospode, i milosti svoje; jer su otkako je vijeka. 019 PSA 025 007 Grijehova mladosti moje, i mojih prijestupa ne pominji; po milosti svojoj pomeni mene, radi dobrote svoje, Gospode! 019 PSA 025 008 Dobar je i pravedan Gospod; toga radi pokazuje grješnicima put. 019 PSA 025 009 Upuæuje krotke istini, uèi krotke hoditi putem njegovijem. 019 PSA 025 010 Svi su putovi Gospodnji milost i istina onima koji drže zavjet njegov i otkrivenje njegovo. 019 PSA 025 011 Radi imena svojega, Gospode, oprosti grijeh moj, jer je velik. 019 PSA 025 012 Koji se èovjek boji Gospoda? On æe mu pokazati koji put da izbere. 019 PSA 025 013 Duša æe njegova u dobru poèivati, i sjeme æe njegovo vladati zemljom. 019 PSA 025 014 Tajna je Gospodnja u onijeh koji ga se boje, i zavjet svoj javlja im. 019 PSA 025 015 Oèi su mi svagda upravljene ka Gospodu, jer on izvlaèi iz zamke noge moje. 019 PSA 025 016 Pogledaj me i smiluj se na me, jer sam inokosan i nevoljnik. 019 PSA 025 017 Nek se raširi stisnuto srce moje, iz tjeskobe moje izvadi me. 019 PSA 025 018 Vidi jade moje i muku moju, i oprosti mi sve grijehe moje. 019 PSA 025 019 Pogledaj neprijatelje moje kako ih je mnogo i kakvom me pakosnom nenavišæu nenavide. 019 PSA 025 020 Saèuvaj dušu moju i izbavi me; ne daj da se osramotim, jer se u tebe uzdam. 019 PSA 025 021 Bezazlenost i pravda neka me saèuva, jer se u tebe uzdam. 019 PSA 025 022 Izbavi, Bože, Izrailja od svijeh nevolja njegovijeh. 019 PSA 026 001 Sudi mi, Gospode, jer u prostoti svojoj hodim i u Gospoda se uzdam; neæu se pokolebati. 019 PSA 026 002 Ispitaj me, Gospode, i iskušaj me; pretopi što je u meni i srce moje. 019 PSA 026 003 Jer je milost tvoja pred oèima mojima, i hodim u istini tvojoj. 019 PSA 026 004 Ne sjedim s bezumnicima, i s lukavima se ne miješam. 019 PSA 026 005 Nenavidim društvo bezakonièko, i s bezbožnicima ne sjedim. 019 PSA 026 006 Umivam pravdom ruke svoje, i idem oko žrtvenika tvojega, Gospode, 019 PSA 026 007 Da razglašujem hvalu tvoju i kazujem sva èudesa tvoja. 019 PSA 026 008 Gospode! omilio mi je stan doma tvojega, i mjesto naselja slave tvoje. 019 PSA 026 009 Nemoj duše moje pogubiti, ni života mojega s krvopilcima, 019 PSA 026 010 Kojima je zloèinstvo u rukama, i kojima je desnica puna mita. 019 PSA 026 011 A ja hodim u prostoti svojoj, izbavi me, i smiluj se na me. 019 PSA 026 012 Noga moja stoji na pravom putu; na skupštinama æu blagosiljati Gospoda. 019 PSA 027 001 Gospod je vidjelo moje i spasenje moje; koga da se bojim? Gospod je krjepost života mojega; koga da se strašim? 019 PSA 027 002 Ako navale na me zlikovci da pojedu tijelo moje, protivnici i neprijatelji moji, spotaæi æe se i pašæe. 019 PSA 027 003 Ako protiv mene vojska u oko stane, neæe se uplašiti srce moje; ako se na me rat digne, ja se ni onda neæu bojati. 019 PSA 027 004 Za jedno samo molim Gospoda, samo to ištem, da živim u domu Gospodnjem sve dane života svojega, da gledam krasotu Gospodnju i ranim u crkvu njegovu. 019 PSA 027 005 Jer bi me sakrio u kolibi svojoj u zlo doba; sklonio bi me pod krovom šatora svojega; na kamenu goru popeo bi me. 019 PSA 027 006 Tada bih podigao glavu svoju pred neprijateljima koji bi me opkolili; prinio bih u njegovu šatoru žrtvu hvale; zapjevao bih i hvalio Gospoda. 019 PSA 027 007 Èuj, Gospode, glas moj, tebe prizivljem, smiluj se na me i usliši me. 019 PSA 027 008 Srce moje govori pred tobom što si rekao: “tražite lice moje”; tražim lice tvoje, Gospode! 019 PSA 027 009 Nemoj odvratiti od mene lica svojega, nemoj u gnjevu ostaviti sluge svojega; budi pomoænik moj; nemoj me odbiti, i nemoj me ostaviti, Bože, spasitelju moj! 019 PSA 027 010 Jer otac moj i mati moja ostaviše me; ali Gospod neka me prihvati. 019 PSA 027 011 Uputi me, Gospode, na put svoj i vodi me pravom stazom poradi onijeh koji me vrebaju. 019 PSA 027 012 Nemoj me dati na volju neprijateljima mojim; jer ustaše na me lažni svjedoci; ali zloba govori sama protiv sebe. 019 PSA 027 013 Vjerujem da æu vidjeti dobrotu Gospodnju na zemlji živijeh. 019 PSA 027 014 Uzdaj se u Gospoda, budi slobodan; neka bude srce tvoje krjepko, uzdaj se u Gospoda. 019 PSA 028 001 K tebi, Gospode, vièem; grade moj, nemoj mi muèati, da ne bih, ako uzmuèiš, bio kao oni koji odlaze u grob. 019 PSA 028 002 Èuj molitveni glas moj, kad vapijem k tebi, kad dižem ruke svoje k svetoj crkvi tvojoj. 019 PSA 028 003 Nemoj me zahvatiti s grješnicima, i s onima koji èine nepravdu, koji s bližnjima svojima mirno govore, a u srcu im je zlo. 019 PSA 028 004 Podaj im, Gospode, po djelima njihovijem, po zlomu postupanju njihovu; po djelima ruku njihovijeh podaj im, podaj im što su zaslužili. 019 PSA 028 005 Jer ne paze na djela Gospodnja, i na djela ruku njegovijeh. Da ih razori i ne sazida. 019 PSA 028 006 Da je blagosloven Gospod, jer usliši glas moljenja mojega! 019 PSA 028 007 Gospod je krjepost moja i štit moj; u njega se pouzda srce moje, i on mi pomože. Zato se veseli srce moje, i pjesmom svojom slavim ga. 019 PSA 028 008 Gospod je krjepost naroda svojega, i obrana koja spasava pomazanika njegova. 019 PSA 028 009 Spasi narod svoj, blagoslovi dostojanje svoje; spasi ih i uzdiži ih dovijeka. 019 PSA 029 001 Dajte Gospodu, sinovi Božiji, dajte Gospodu slavu i èast. 019 PSA 029 002 Dajte Gospodu slavu imena njegova. Poklonite se Gospodu u svetoj krasoti. 019 PSA 029 003 Glas je Gospodnji nad vodom, Bog slave grmi, Gospod je nad vodom velikom. 019 PSA 029 004 Glas je Gospodnji silan, glas je Gospodnji slavan. 019 PSA 029 005 Glas Gospodnji lomi kedre, Gospod lomi kedre Livanske. 019 PSA 029 006 Kao tele skaèu od njega; Livan i Sirion kao mlad bivo. 019 PSA 029 007 Glas Gospodnji sipa plamen ognjeni. 019 PSA 029 008 Glas Gospodnji potresa pustinju, potresa Gospod pustinju Kades. 019 PSA 029 009 Glas Gospodnji oprašta košute bremena, i sa šuma skida odijelo; i u crkvi njegovoj sve govori o slavi njegovoj. 019 PSA 029 010 Gospod je sjedio nad potopom, i sjedjeæe Gospod kao car uvijek. 019 PSA 029 011 Gospod æe dati silu narodu svojemu, Gospod æe blagosloviti narod svoj mirom. 019 PSA 030 001 Uzvišivaæu te, Gospode, jer si me oteo, i nijesi dao neprijateljima mojim da mi se svete. 019 PSA 030 002 Gospode, Bože moj! zavikah k tebi, i iscijelio si me. 019 PSA 030 003 Gospode! izveo si iz pakla dušu moju, i oživio si me da ne siðem u grob. (Sheol h7585) 019 PSA 030 004 Pojte Gospodu, sveci njegovi, i slavite sveto ime njegovo. 019 PSA 030 005 Gnjev je njegov za trenuæe oka, a do života milost njegova, veèerom dolazi plaè, a jutrom radost. 019 PSA 030 006 I ja rekoh u dobru svom: neæu posrnuti dovijeka. 019 PSA 030 007 Ti šæaše, Gospode, te gora moja stajaše tvrdo. Ti odvrati lice svoje, i ja se smetoh. 019 PSA 030 008 Tada tebe, Gospode, zazivah, i Gospoda molih: 019 PSA 030 009 “Kakva je korist od krvi moje, da siðem u grob? hoæe li te prah slaviti ili kazivati istinu tvoju? 019 PSA 030 010 Èuj, Gospode, i smiluj se na me; Gospode! budi mi pomoænik.” 019 PSA 030 011 I ti promijeni plaè moj na radost, skide s mene vreæu, i opasa me veseljem. 019 PSA 030 012 Zato æe ti pjevati slava moja i neæe umuknuti; Gospode, Bože moj! dovijeka æu te hvaliti. 019 PSA 031 001 U tebe se, Gospode, uzdam; nemoj me ostaviti pod sramotom dovijeka, po pravdi svojoj izbavi me. 019 PSA 031 002 Prigni k meni uho svoje, pohitaj, pomozi mi. Budi mi kameni grad, tvrda ograda, gdje bih se spasao. 019 PSA 031 003 Jer si ti kamena gora moja i ograda moja, imena svojega radi vodi me i upravljaj mnom. 019 PSA 031 004 Izvadi me iz mreže, koju mi tajno zamjestiše; jer si ti krjepost moja. 019 PSA 031 005 U tvoju ruku predajem duh svoj; izbavljao si me, Gospode, Bože istini! 019 PSA 031 006 Nenavidim one koji poštuju propadljive idole; ja se u Gospoda uzdam. 019 PSA 031 007 Radovaæu se i veseliti se o milosti tvojoj, kad pogledaš na moju muku, poznaš tugu duše moje, 019 PSA 031 008 Ne daš me u ruku neprijatelju, postaviš noge moje na prostranom mjestu. 019 PSA 031 009 Smiluj se na me, Gospode; jer me je tuga, od jada iznemože oko moje, duša moja i srce moje. 019 PSA 031 010 Išèilje u žalosti život moj, i godine moje u uzdisanju; oslabi od muke krjepost moja, i kosti moje sasahnuše. 019 PSA 031 011 Od množine neprijatelja svojih postadoh potsmijeh i susjedima svojim, i strašilo znancima svojim; koji me vide na ulici, bježe od mene. 019 PSA 031 012 Zaboravljen sam kao mrtav, nema me u srcima; ja sam kao razbijen sud. 019 PSA 031 013 Jer slušam grdnju od mnogih, otsvuda strah, kad se dogovaraju na me, misle išèupati dušu moju. 019 PSA 031 014 A ja se, Gospode, u tebe uzdam i velim: ti si Bog moj. 019 PSA 031 015 U tvojoj su ruci dani moji; otmi me iz ruku neprijatelja mojijeh, i od onijeh, koji me gone. 019 PSA 031 016 Pokaži svijetlo lice svoje sluzi svojemu; spasi me milošæu svojom. 019 PSA 031 017 Gospode! nemoj me ostaviti pod sramotom; jer tebe prizivljem. Nek se posrame bezbožnici, neka zamuknu i padnu u pakao. (Sheol h7585) 019 PSA 031 018 Neka onijeme usta lažljiva, koja govore na pravednika obijesno, oholo i s porugom. 019 PSA 031 019 Kako je mnogo u tebe dobra, koje èuvaš za one koji te se boje, i koje daješ onima koji se u te uzdaju pred sinovima èovjeèijim! 019 PSA 031 020 Sakrivaš ih pod krov lica svojega od buna ljudskih; sklanjaš ih pod sjen od svadljivijeh jezika. 019 PSA 031 021 Da je blagosloven Gospod, što mi pokaza divnu milost kao da me uvede u tvrd grad! 019 PSA 031 022 Ja rekoh u smetnji svojoj: odbaèen sam od oèiju tvojijeh; ali ti èu molitveni glas moj, kad te prizvah. 019 PSA 031 023 Ljubite Gospoda svi sveti njegovi; Gospod drži vjeru; i uvršeno vraæa onima koji postupaju oholo. 019 PSA 031 024 Budite slobodni, i neka bude jako srce vaše, svi koji se u Gospoda uzdate. 019 PSA 032 001 Blago onome, kojemu je oproštena krivica, kojemu je grijeh pokriven. 019 PSA 032 002 Blago èovjeku, kojemu Gospod ne prima grijeha i u èijem duhu nema lukavstva. 019 PSA 032 003 Kad muèah, posahnuše kosti moje od uzdisanja mojega po vas dan. 019 PSA 032 004 Jer dan i noæ tištaše me ruka tvoja; nesta soka u meni kao na ljetnoj pripeci. 019 PSA 032 005 Grijeh svoj kazah tebi, i krivice svoje ne zatajih; rekoh: ispovijedam Gospodu prijestupe svoje; i ti skide s mene krivicu grijeha mojega. 019 PSA 032 006 Zato neka ti se moli svaki svetac, kad se možeš naæi; i onda potop velike vode neæe ga stignuti. 019 PSA 032 007 Ti si zaklon moj, ti me èuvaš od tjeskobe; okružavaš me radostima u izbavljanju. 019 PSA 032 008 Urazumiæu te, i pokazaæu ti put kojim da ideš; svjetovaæu te, oko je moje na tebi. 019 PSA 032 009 Nemojte biti kao konj, kao mazga bez razuma, kojima uzdom i žvalama valja obuzdati gubicu, kad ne idu k tebi. 019 PSA 032 010 Mnogo muke ima bezbožnik, a koji se uzda u Gospoda, oko njega je milost. 019 PSA 032 011 Radujte se o Gospodu, i pjevajte, pravednici; veselite se svi koji ste prava srca. 019 PSA 033 001 Veselite se pravednici pred Gospodom; pravednima dolikuje slaviti. 019 PSA 033 002 Slavite Gospoda guslama, udarajte mu u psaltir od deset žica. 019 PSA 033 003 Pjevajte mu pjesmu novu, složno udarajte podvikujuæi; 019 PSA 033 004 Jer je prava rijeè Gospodnja, i svako djelo njegovo istinito. 019 PSA 033 005 On ljubi pravdu i sud, dobrote je Gospodnje puna zemlja. 019 PSA 033 006 Rijeèju Gospodnjom nebesa se stvoriše, i duhom usta njegovijeh sva vojska njihova. 019 PSA 033 007 Kao u gomilu sabra vodu morsku, i propasti metnu u spreme. 019 PSA 033 008 Nek se boji Gospoda sva zemlja, i neka strepi pred njim sve što živi po vasiljenoj; 019 PSA 033 009 Jer on reèe, i postade; on zapovjedi, i pokaza se. 019 PSA 033 010 Gospod razbija namjere neznabošcima, uništava pomisli narodima. 019 PSA 033 011 Namjera je Gospodnja tvrda dovijeka, misli srca njegova od koljena na koljeno. 019 PSA 033 012 Blago narodu, kojemu je Bog Gospod, plemenu, koje je on izabrao sebi za naslijeðe. 019 PSA 033 013 S neba gleda Gospod, vidi sve sinove ljudske; 019 PSA 033 014 S prijestola, na kome sjedi, pogleda na sve koji žive na zemlji. 019 PSA 033 015 On je stvorio sva srca njihova, on i zna sva djela njihova. 019 PSA 033 016 Neæe pomoæi caru velika (sila) neæe zaštititi jakoga velika snaga; 019 PSA 033 017 Nije u konju uzdanje da æe pomoæi; ako mu je i velika snaga, neæe izbaviti. 019 PSA 033 018 Gle, oko je Gospodnje na onima koji ga se boje, i na onima koji èekaju milost njegovu. 019 PSA 033 019 On æe dušu njihovu izbaviti od smrti, i prehraniti ih u gladne godine. 019 PSA 033 020 Duša se naša uzda u Gospoda; on je pomoæ naša i štit naš. 019 PSA 033 021 O njemu se veseli srce naše; jer se u sveto ime njegovo uzdamo. 019 PSA 033 022 Da bude milost tvoja, Gospode, na nama, kao što se uzdamo u tebe. 019 PSA 034 001 Blagosiljam Gospoda u svako doba, hvala je njegova svagda u ustima mojima. 019 PSA 034 002 Gospodom se hvali duša moja; neka èuju koji stradaju, pa neka se raduju. 019 PSA 034 003 Velièajte Gospoda sa mnom, uzvišujmo ime njegovo zajedno. 019 PSA 034 004 Tražih Gospoda, i èu me, i svijeh nevolja mojih oprosti me. 019 PSA 034 005 Koji u njega gledaju prosvjetljuju se, i lica se njihova neæe postidjeti. 019 PSA 034 006 Ovaj stradalac zavika, i Gospod ga èu, i oprosti ga svijeh nevolja njegovijeh. 019 PSA 034 007 Anðeli Gospodnji stanom stoje oko onijeh koji se njega boje, i izbavljaju ih. 019 PSA 034 008 Ispitajte i vidite kako je dobar Gospod; blago èovjeku koji se uzda u nj. 019 PSA 034 009 Bojte se Gospoda, sveti njegovi; jer koji se njega boje, njima nema oskudice. 019 PSA 034 010 Lavovi su ubogi i gladni, a koji traže Gospoda, ne premièe im se nijednoga dobra. 019 PSA 034 011 Hodite, djeco, poslušajte me; nauèiæu vas strahu Gospodnjemu. 019 PSA 034 012 Koji èovjek želi života, ljubi dane da bi vidio dobro? 019 PSA 034 013 Ustavljaj jezik svoj oda zla, i usta svoja od prijevarne rijeèi. 019 PSA 034 014 Kloni se oda zla, i èini dobro, traži mira i idi za njim. 019 PSA 034 015 Oèi su Gospodnje obraæene na pravednike, i uši njegove na jauk njihov. 019 PSA 034 016 Ali je strašno lice Gospodnje za one koji èine zlo, da bi istrijebio na zemlji spomen njihov. 019 PSA 034 017 Vièu pravedni, i Gospod ih èuje, i izbavlja ih od svijeh nevolja njihovijeh. 019 PSA 034 018 Gospod je blizu onijeh koji su skrušena srca, i pomaže onima koji su smjerna duha. 019 PSA 034 019 Mnogo nevolje ima pravednik, ali ga od svijeh izbavlja Gospod. 019 PSA 034 020 Èuva Gospod sve kosti njegove, nijedna se od njih neæe slomiti. 019 PSA 034 021 Bezbožnika ubiæe zlo, i koji nenavide pravednika prevariæe se. 019 PSA 034 022 Gospod iskupljuje dušu sluga svojih, i koji se god u njega uzdaju, neæe se prevariti. 019 PSA 035 001 Gospode! budi suparnik suparnicima mojim; udri one koji udaraju na me. 019 PSA 035 002 Uzmi oružje i štit, i digni se meni u pomoæ. 019 PSA 035 003 Potegni koplje, i presijeci put onima koji me gone, reci duši mojoj: ja sam spasenje tvoje. 019 PSA 035 004 Neka se postide i posrame koji traže dušu moju; neka se odbiju natrag i postide koji mi zlo hoæe. 019 PSA 035 005 Neka budu kao prah pred vjetrom, i anðeo Gospodnji neka ih progoni. 019 PSA 035 006 Neka bude put njihov taman i klizav, i anðeo Gospodnji neka ih tjera. 019 PSA 035 007 Jer ni za što zastriješe mrežom jamu za mene, ni za što iskopaše jamu duši mojoj. 019 PSA 035 008 Neka doðe na njega pogibao nenadna, i mreža koju je namjestio neka ulovi njega, neka on u nju padne na pogibao. 019 PSA 035 009 A duša æe se moja radovati o Gospodu, i veseliæe se za pomoæ njegovu. 019 PSA 035 010 Sve æe kosti moje reæi: Gospode! ko je kao ti, koji izbavljaš stradalca od onoga koji mu dosaðuje, i ništega i ubogoga od onoga koji ga upropašæuje? 019 PSA 035 011 Ustaše na me lažni svjedoci; što ne znam, za ono me pitaju. 019 PSA 035 012 Plaæaju mi zlo za dobro, i sirotovanje duši mojoj. 019 PSA 035 013 Ja se u bolesti njihovoj oblaèih u vreæu, muèih postom dušu svoju, i molitva se moja vraæaše u prsima mojima. 019 PSA 035 014 Kao prijatelj, kao brat postupah; bijah sjetan i s oborenom glavom kao onaj koji za materom žali. 019 PSA 035 015 A oni se raduju kad se ja spotaknem, i kupe se, kupe se na me, zadaju rane, ne znam zašto, èupaju i ne prestaju. 019 PSA 035 016 S nevaljalijem i podrugljivijem besposlièarima škrguæu na me zubima svojima. 019 PSA 035 017 Gospode! hoæeš li dugo gledati? Otmi dušu moju od napadanja njihova, od ovijeh lavova jedinicu moju. 019 PSA 035 018 Priznavaæu te u saboru velikom, usred mnogoga naroda hvaliæu te: 019 PSA 035 019 Da mi se ne bi svetili koji mi zlobe nepravedno, i namigivali oèima koji mrze na me ni za što. 019 PSA 035 020 Jer oni ne govore o miru, nego na mirne na zemlji izmišljaju lažne stvari. 019 PSA 035 021 Razvaljuju na me usta svoja, i govore: dobro! dobro! vidi oko naše. 019 PSA 035 022 Vidiš, Gospode! nemoj muèati; Gospode! nemoj otstupiti od mene. 019 PSA 035 023 Probudi se, ustani na sud moj, Bože moj i Gospode, i na parnicu moju. 019 PSA 035 024 Sudi mi po pravdi svojoj, Gospode, Bože moj, da mi se ne svete. 019 PSA 035 025 Ne daj da govore u srcu svojem: dobro! to smo htjeli! Ne daj da govore: proždrijesmo ga. 019 PSA 035 026 Nek se postide i posrame svi koji se raduju zlu mojemu, nek se obuku u stid i u sram koji se razmeæu nada mnom. 019 PSA 035 027 Neka se raduju i vesele koji mi žele pravdu, i govore jednako: velik Gospod, koji želi mira sluzi svojemu! 019 PSA 035 028 I moj æe jezik kazivati pravdu tvoju, i hvalu tebi svaki dan. 019 PSA 036 001 Bezakoniku je bezbožna rijeè u srcu; nema straha Božijega pred oèima njegovijem. 019 PSA 036 002 Ali laže sebi u oèi, mjesto da prizna svoje bezakonje i omrzne na nj. 019 PSA 036 003 Rijeèi su usta njegovijeh nepravda i lukavstvo, neæe da se opameti da tvori dobro. 019 PSA 036 004 Bezakonje smišlja na postelji svojoj, stoji na putu rðavom, zlo mu nije mrsko. 019 PSA 036 005 Gospode! do neba je milost tvoja, i istina tvoja do oblaka. 019 PSA 036 006 Pravda je tvoja kao gore Božije, sudovi tvoji bezdana velika; ljude i stoku ti èuvaš, Gospode! 019 PSA 036 007 Kako je dragocjena milost tvoja, Bože! sinovi ljudski u sjenu krila tvojih ne boje se. 019 PSA 036 008 Hrane se od izobila doma tvojega, i iz potoka sladosti svojih ti ih napajaš. 019 PSA 036 009 Jer je u tebe izvor životu, tvojom svjetlošæu vidimo svjetlost. 019 PSA 036 010 Raširi milost svoju na one koji te znadu, i pravdu svoju na dobra srca. 019 PSA 036 011 Ne daj da stane na mene noga ohola, i ruka bezbožnièka da me zaljulja. 019 PSA 036 012 Onamo neka padnu koji èine bezakonje, neka se stropoštaju i ne mogu ustati. 019 PSA 037 001 Nemoj se žestiti gledajuæi nevaljale, nemoj zavidjeti onima koji èine bezakonje. 019 PSA 037 002 Jer se kao trava brzo kose, i kao zeleno bilje venu. 019 PSA 037 003 Uzdaj se u Gospoda i tvori dobro; živi na zemlji i hrani istinu. 019 PSA 037 004 Tješi se Gospodom, i uèiniæe ti što ti srce želi. 019 PSA 037 005 Predaj Gospodu put svoj, i uzdaj se u njega, on æe uèiniti. 019 PSA 037 006 I izvešæe kao vidjelo pravdu tvoju, i pravicu tvoju kao podne. 019 PSA 037 007 Osloni se na Gospoda, i èekaj ga. Nemoj se žestiti gledajuæi koga gdje napreduje na putu svojem, èovjeka, koji radi što namisli. 019 PSA 037 008 Utišaj gnjev, i ostavi jarost; nemoj se dražiti da zlo èiniš. 019 PSA 037 009 Jer æe se istrijebiti koji èine zlo, a koji èekaju Gospoda naslijediæe zemlju. 019 PSA 037 010 Još malo, pa neæe biti bezbožnika; pogledaæeš na mjesto njegovo, a njega nema. 019 PSA 037 011 A smjerni æe naslijediti zemlju, i naslaðivaæe se množinom mira. 019 PSA 037 012 Zlo misli bezbožnik pravedniku, i škrguæe na nj zubima svojim. 019 PSA 037 013 Ali mu se Gospod smije, jer vidi da se primièe dan njegov. 019 PSA 037 014 Maè potežu bezbožnici, zapinju luk svoj, da obore ubogoga i ništega i pokolju one koji idu pravim putem. 019 PSA 037 015 Maè æe njihov udariti u njihovo srce, i lukovi njihovi polomiæe se. 019 PSA 037 016 Bolje je malo u pravednika nego bogatstvo mnogih bezbožnika. 019 PSA 037 017 Jer æe se mišice bezbožnicima potrti, a pravednike utvrðuje Gospod. 019 PSA 037 018 Zna Gospod dane bezazlenima, i dio njihov traje dovijeka. 019 PSA 037 019 Neæe se postidjeti u zlo doba, u dane gladne biæe siti. 019 PSA 037 020 A bezbožnici ginu, i neprijatelji Gospodnji kao ljepota šumska prolaze, kao dim prolaze. 019 PSA 037 021 Bezbožnik uzaima i ne vraæa, a pravednik poklanja i daje. 019 PSA 037 022 Jer koje on blagoslovi, oni naslijede zemlju, a koje on prokune, oni se istrijebe. 019 PSA 037 023 Gospod utvrðuje korake svakoga èovjeka i mio mu je put njegov. 019 PSA 037 024 Kad posrne da padne, neæe pasti, jer ga Gospod drži za ruku. 019 PSA 037 025 Bijah mlad i ostarjeh, i ne vidjeh pravednika ostavljena, ni djece njegove da prose hljeba. 019 PSA 037 026 Svaki dan poklanja i daje u zajam, i na natražju je njegovu blagoslov. 019 PSA 037 027 Uklanjaj se oda zla, i èini dobro, i živi dovijeka. 019 PSA 037 028 Jer Gospod ljubi pravedni sud, i ne ostavlja svetaca svojijeh; uvijek se oni èuvaju; a pleme æe se bezbožnièko istrijebiti. 019 PSA 037 029 Pravednici æe naslijediti zemlju, i živjeæe na njoj dovijeka. 019 PSA 037 030 Usta pravednikova govore mudrost, i jezik njegov kazuje istinu. 019 PSA 037 031 Zakon je Boga njegova njemu u srcu, stopala se njegova ne spotièu. 019 PSA 037 032 Bezbožnik vreba pravednika, i traži da ga ubije; 019 PSA 037 033 Ali ga Gospod neæe pustiti u ruke njegove, niti æe dati da ga okrive kad se stanu suditi. 019 PSA 037 034 Èekaj Gospoda i drži se puta njegova, i on æe te postaviti da vladaš zemljom; vidjeæeš kako æe se istrijebiti bezbožnici. 019 PSA 037 035 Vidjeh bezbožnika strašna koji se raširivaše kao granato drvo; 019 PSA 037 036 Ali proðe, i evo nema ga; tražim ga i ne nahodim. 019 PSA 037 037 Hrani èistotu i pazi pravdu, jer æe u èovjeka mirna ostati natražje. 019 PSA 037 038 A bezakonika æe nestati sasvijem; natražje æe se bezbožnièko zatrti. 019 PSA 037 039 Od Gospoda je spasenje pravednicima; on je krjepost njihova u nevolji. 019 PSA 037 040 Gospod æe im pomoæi, i izbaviæe ih; izbaviæe ih od bezbožnika, i saèuvaæe ih, jer se u njega uzdaju. 019 PSA 038 001 Gospode! nemoj me karati u gnjevu svojem, niti me nakazati u jarosti svojoj. 019 PSA 038 002 Jer strijele tvoje ustrijeliše me, i ruka me tvoja tišti. 019 PSA 038 003 Nema zdrava mjesta na tijelu mojem od gnjeva tvojega; nema mira u kostima mojim od grijeha mojega. 019 PSA 038 004 Jer bezakonja moja izaðoše vrh glave moje, kao teško breme otežaše mi. 019 PSA 038 005 Usmrdješe se i zagnojiše se rane moje od bezumlja mojega. 019 PSA 038 006 Zgrèio sam se i pogurio veoma, vas dan idem sjetan; 019 PSA 038 007 Jer sam iznutra pun ognja, i nema zdrava mjesta na tijelu mojem. 019 PSA 038 008 Iznemogoh i veoma oslabih, rièem od trzanja srca svojega. 019 PSA 038 009 Gospode! pred tobom su sve želje moje, i uzdisanje moje nije od tebe sakriveno. 019 PSA 038 010 Srce moje jako kuca, ostavi me snaga moja, i vid oèiju mojijeh, ni njega mi nema. 019 PSA 038 011 Drugovi moji i prijatelji moji videæi rane moje otstupiše, daleko stoje bližnji moji. 019 PSA 038 012 Koji traže dušu moju namještaju zamku, i koji su mi zlu radi, govore o pogibli i po vas dan misle o prijevari. 019 PSA 038 013 A ja kao gluh ne èujem i kao nijem koji ne otvora usta svojijeh. 019 PSA 038 014 Ja sam kao èovjek koji ne èuje ili nema u ustima svojim pravdanja. 019 PSA 038 015 Jer tebe, Gospode, èekam, ti odgovaraj za mene, Gospode, Bože moj! 019 PSA 038 016 Jer rekoh: da mi se ne svete, i da se ne razmeæu nada mnom, kad se spotakne noga moja. 019 PSA 038 017 Jer sam gotov pasti, i tuga je moja svagda sa mnom. 019 PSA 038 018 Priznajem krivicu svoju, i tužim radi grijeha svojega. 019 PSA 038 019 Neprijatelji moji žive, jaki su, i (sila) ih ima što me nenavide na pravdi. 019 PSA 038 020 Koji mi vraæaju zlo za dobro, neprijatelji su mi zato što sam pristao za dobrim. 019 PSA 038 021 Nemoj me ostaviti, Gospode, Bože moj! nemoj se udaljiti od mene. 019 PSA 038 022 Pohitaj u pomoæ meni, Gospode, spasitelju moj! 019 PSA 039 001 Rekoh: èuvaæu se na putovima svojim da ne zgriješim jezikom svojim; zauzdavaæu usta svoja, dok je bezbožnik preda mnom. 019 PSA 039 002 Bijah nijem i glasa ne pustih; muèah i o dobru. Ali se tuga moja podiže, 019 PSA 039 003 Zapali se srce moje u meni, u mislima mojim razgorje se oganj; progovorih jezikom svojim: 019 PSA 039 004 Kaži mi, Gospode, kraj moj, i dokle æe trajati dani moji? da znam kako sam ništa. 019 PSA 039 005 Evo s pedi dao si mi dane, i vijek je moj kao ništa pred tobom. Baš je ništa svaki èovjek živ. 019 PSA 039 006 Baš hodi èovjek kao utvara; baš se uzalud kida, sabira, a ne zna kome æe dopasti. 019 PSA 039 007 Pa šta da èekam, Gospode? Nad je moj u tebi. 019 PSA 039 008 Iz svega bezakonja mojega izbavi me, ne daj me bezumnome na potsmijeh. 019 PSA 039 009 Nijem sam, neæu otvoriti usta svojijeh; jer si me ti udario. 019 PSA 039 010 Olakšaj mi udarac svoj, silna ruka tvoja ubi me. 019 PSA 039 011 Ako æeš karati èovjeka za prijestupe, rastoèiæe se kao od moljaca krasota njegova. Baš je ništa svaki èovjek. 019 PSA 039 012 Slušaj molitvu moju, Gospode, i èuj jauk moj. Gledajuæi suze moje nemoj muèati. Jer sam gost u tebe i došljak kao i svi stari moji. 019 PSA 039 013 Nemoj me više gnjevno gledati, pa æu odahnuti prije nego otidem i više me ne bude. 019 PSA 040 001 Dugo èekah Gospoda, i saže se k meni, i èu viku moju. 019 PSA 040 002 Izvadi me iz jame, koja buèi, i iz gliba, i postavi na kamen noge moje, i utvrdi stope moje. 019 PSA 040 003 I metnu u usta moja pjesmu novu, hvalu Bogu našemu. Vide mnogi, i poèinju se bojati Gospoda, i uzdati se u njega. 019 PSA 040 004 Blago onome koji na Gospoda stavlja nadanje svoje, i ne obraæa se oholima i onijem koji teže na laž. 019 PSA 040 005 Mnoga su èudesa tvoja, koja si uèinio, Gospode, Bože moj, i mnoge su misli tvoje s nama. Nema ti ravna. Htio bih javljati i kazivati, ali im broja nema. 019 PSA 040 006 Žrtve i darova neæeš; ti si mi uši otvorio; žrtve paljenice i koja se za grijeh prinosi ne tražiš. 019 PSA 040 007 I po tome rekoh: evo idem, kao što je u knjizi pisano za mene; 019 PSA 040 008 Hoæu èiniti volju tvoju, Bože moj, i zakon je tvoj meni u srcu. 019 PSA 040 009 Kazujem pravdu na saboru velikom; evo, usta svojih ne ustavljam; Gospode, ti znaš. 019 PSA 040 010 Pravde tvoje ne sakrivam u srcu svom, kazujem vjernost tvoju i spasenje tvoje; i ne tajim milosti tvoje i istine tvoje od sabora velikog. 019 PSA 040 011 Gospode, nemoj zatvoriti srca svojega od mene; milost tvoja i istina tvoja jednako neka me èuvaju. 019 PSA 040 012 Jer me opkoliše zla nebrojena; stigoše me nepravde moje, da ne mogu gledati; ima ih više nego kose na glavi mojoj, srce me moje ostavi. 019 PSA 040 013 Gospode, voljan budi izbaviti me, Gospode, pohitaj mi u pomoæ. 019 PSA 040 014 Nek se postide i posrame svi koji traže pogibao duši mojoj! Nek se vrate natrag i postide koji mi žele zlo! 019 PSA 040 015 Nek se povrate u smetnji svojoj koji mi govore: ha! ha! 019 PSA 040 016 Neka se tješe i vesele tobom svi koji traže tebe, Gospode, i koji ljube spasenje tvoje, neka jednako govore: velik Gospod! 019 PSA 040 017 Ja sam nesreæan i ništ, neka se Gospod postara za me! Ti si pomoæ moja i izbavitelj moj, Bože moj, ne èasi. 019 PSA 041 001 Blago onome koji razumije ništemu! Gospod æe ga izbaviti u zli dan. 019 PSA 041 002 Gospod æe ga saèuvati i poživiæe ga; biæe blažen na zemlji. Neæeš ga dati na volju neprijateljima njegovijem. 019 PSA 041 003 Gospod æe ga ukrijepiti bolna na odru. Sasvijem mijenjaš postelju njegovu u bolesti njegovoj. 019 PSA 041 004 Ja vièem: Gospode! smiluj se na me, iscijeli dušu moju, sagriješih ti. 019 PSA 041 005 Neprijatelji moji govore zlobno za mene: “kad æe umrijeti, i ime njegovo poginuti?” 019 PSA 041 006 I ako ko doðe da me vidi, laska; srce njegovo slaže u sebi nepravdu, i otišavši kazuje. 019 PSA 041 007 Šapæu o meni meðu sobom neprijatelji moji, i misle mi zlo: 019 PSA 041 008 “Zla stvar doðe na njega, legao je; neæe više ustati.” 019 PSA 041 009 I èovjek mira mojega, u kojega se uzdah, koji jeðaše hljeb moj, podiže na me petu. 019 PSA 041 010 Ali ti, Gospode, smiluj se na me, i podigni me; a ja æu im vratiti. 019 PSA 041 011 Po tome æu poznati da sam ti mio, ako se ne uzraduje neprijatelj moj nada mnom. 019 PSA 041 012 A mene cijela saèuvaj, i daj mi da stojim pred licem tvojim dovijeka. 019 PSA 041 013 Blagosloven Bog Izrailjev od vijeka do vijeka. Amin, amin. 019 PSA 042 001 Kao što košuta traži potoke, tako duša moja traži tebe, Bože! 019 PSA 042 002 Žedna je duša moja Boga, Boga živoga, kad æu doæi i pokazati se licu Božijemu? 019 PSA 042 003 Suze su mi hljeb dan i noæ, kad mi svaki dan govore: gdje je Bog tvoj? 019 PSA 042 004 Duša se moja proljeva kad se opominjem kako sam hodio sred mnogoga ljudstva, stupao u dom Božji, a ljudstvo praznujuæi pjevaše i podvikivaše. 019 PSA 042 005 Što si klonula, dušo moja, i što si žalosna? Uzdaj se u Boga; jer æu ga još slaviti, spasitelja mojega i Boga mojega. 019 PSA 042 006 Klonula je u meni duša zato što te pominjem u zemlji Jordanskoj, na Ermonu, na gori maloj. 019 PSA 042 007 Bezdana bezdanu dozivlje glasom slapova tvojih; sve vode tvoje i vali tvoji na mene navališe. 019 PSA 042 008 Danju je javljao Gospod milost svoju, a noæu mu je pjesma u mene, molitva Bogu života mojega. 019 PSA 042 009 Reæi æu Bogu, gradu svojemu: zašto si me zaboravio? zašto idem sjetan od pakosti neprijateljeve? 019 PSA 042 010 Koji mi pakoste, prebijajuæi kosti moje, rugaju mi se govoreæi mi svaki dan: gdje ti je Bog? 019 PSA 042 011 Što si klonula, dušo moja, i što si žalosna? Uzdaj se u Boga; jer æu ga još slaviti, spasitelja mojega i Boga mojega. 019 PSA 043 001 Sudi mi, Bože, i raspravi parbu moju s narodom rðavim! od èovjeka nepravednoga i lukavoga izbavi me. 019 PSA 043 002 Jer si ti Bog krjeposti moje; zašto si me odbacio? Zašto idem sjetan od pakosti neprijateljeve? 019 PSA 043 003 Pošlji vidjelo svoje i istinu svoju, neka me vode, i izvedu na svetu goru tvoju i u dvorove tvoje. 019 PSA 043 004 Onda æu pristupiti k žrtveniku Božijemu, k Bogu radosti i veselja svojega, i uz gusle slaviæu te, Bože, Bože moj! 019 PSA 043 005 Što si klonula, dušo moja, i što si žalosna? Uzdaj se u Boga; jer æu ga još slaviti, spasitelja mojega i Boga mojega. 019 PSA 044 001 Bože, svojim ušima slušasmo, oci nam naši pripovijedaše djelo koje si uèinio u njihovo vrijeme, u staro vrijeme. 019 PSA 044 002 Rukom svojom izgnao si narode, a njih posadio; iskorijenio si plemena, a njih namnožio. 019 PSA 044 003 Jer ne zadobiše zemlje svojim maèem, niti im mišica njihova pomože, nego tvoja desnica i tvoja mišica, i svjetlost lica tvojega, jer ti bijahu omiljeli. 019 PSA 044 004 Bože, care moj, ti si onaj isti, pošlji pomoæ Jakovu! 019 PSA 044 005 S tobom æemo izbosti neprijatelje svoje, i s imenom tvojim izgaziæemo one koji ustaju na nas. 019 PSA 044 006 Jer se ne uzdam u luk svoj, niti æe mi maè moj pomoæi. 019 PSA 044 007 Nego æeš nas ti izbaviti od neprijatelja našijeh, i nenavidnike naše posramiæeš. 019 PSA 044 008 Bogom æemo se hvaliti svaki dan, i ime tvoje slaviæemo dovijeka. 019 PSA 044 009 Ali sad si nas povrgao i posramio, i ne ideš s vojskom našom. 019 PSA 044 010 Obraæaš nas te bježimo ispred neprijatelja, i neprijatelji nas naši haraju. 019 PSA 044 011 Dao si nas kao ovce da nas jedu, i po narodima rasijao si nas. 019 PSA 044 012 U bescjenje si prodao narod svoj, i nijesi mu podigao cijene. 019 PSA 044 013 Dao si nas na potsmijeh susjedima našijem, da nam se rugaju i sramote nas koji žive oko nas. 019 PSA 044 014 Naèinio si od nas prièu u naroda, gledajuæi nas mašu glavom tuðinci. 019 PSA 044 015 Svaki je dan sramota moja preda mnom, i stid je popao lice moje 019 PSA 044 016 Od rijeèi potsmjevaèevih i rugaèevih, i od pogleda neprijateljevih i osvetljivèevih. 019 PSA 044 017 Sve ovo snaðe nas; ali ne zaboravismo tebe, niti prestupismo zavjeta tvojega. 019 PSA 044 018 Ne otstupi natrag srce naše, i stope naše ne zaðoše s puta tvojega. 019 PSA 044 019 Kad si nas bio u zemlji zmajevskoj, i pokrivao nas sjenom smrtnijem, 019 PSA 044 020 Onda da bijasmo zaboravili ime Boga svojega i podigli ruke svoje k Bogu tuðemu, 019 PSA 044 021 Ne bi li Bog iznašao to? Jer on zna tajne u srcu. 019 PSA 044 022 A ubijaju nas za tebe svaki dan; s nama postupaju kao s ovcama klanicama. 019 PSA 044 023 Ustani, što spavaš, Gospode! Probudi se, nemoj odbaciti zasvagda. 019 PSA 044 024 Zašto kriješ lice svoje? zaboravljaš nevolju i muku našu? 019 PSA 044 025 Duša naša pade u prah, tijelo je naše baèeno na zemlju. 019 PSA 044 026 Ustani, pomoæi naša, i izbavi nas radi milosti svoje. 019 PSA 045 001 Teèe iz srca mojega rijeè dobra; rekoh: djelo je moje za cara; jezik je moj trska hitroga pisara. 019 PSA 045 002 Ti si najljepši izmeðu sinova ljudskih, blagodat teèe iz usta tvojih, jer te je blagoslovio Bog dovijeka. 019 PSA 045 003 Pripaši, junaèe, uz bedru svoju maè svoj, èast svoju i krasotu svoju. 019 PSA 045 004 I tako okiæen pohitaj, sjedi na kola za istinu i krotku pravdu, i desnica æe tvoja pokazati èudesa. 019 PSA 045 005 Oštre su strijele tvoje; narodi æe pasti pod vlast tvoju; prostrijeliæe srca neprijatelja carevijeh. 019 PSA 045 006 Prijesto je tvoj, Bože, vjeèan i nepokolebljiv; skiptar je carstva tvojega skiptar pravice. 019 PSA 045 007 Ljubiš pravdu i mrziš na bezakonje; toga radi pomaza te, Bože, Bog tvoj uljem radosti više nego drugove tvoje. 019 PSA 045 008 Sve haljine tvoje mirišu smirnom, alojem i kasijom. Koji žive u dvorima od Minijske slonove kosti, oni te vesele. 019 PSA 045 009 Carske kæeri dvore te; s desne ti strane stoji carica u Ofirskom zlatu. 019 PSA 045 010 Èuj, kæeri, pogledaj i obrati k meni uho svoje, zaboravi narod svoj i dom oca svojega. 019 PSA 045 011 I caru æe omiljeti ljepota tvoja; jer je on Gospod tvoj, i njemu se pokloni. 019 PSA 045 012 Kæi Tirova doæi æe s darovima, najbogatiji u narodu tebe æe moliti. 019 PSA 045 013 Sva je ukrašena kæi careva iznutra, haljina joj je zlatom iskiæena. 019 PSA 045 014 U vezenoj haljini vode je k caru; za njom vode k tebi djevojke, druge njezine. 019 PSA 045 015 Vode ih veselo i radosno, ulaze u dvor carev. 019 PSA 045 016 Mjesto otaca tvojih biæe sinovi tvoji, postaviæeš ih knezovima po svoj zemlji. 019 PSA 045 017 Uèiniæu da se ne zaboravlja ime tvoje od koljena na koljeno; po tom æe te slaviti narodi vavijek vijeka. 019 PSA 046 001 Bog nam je utoèište i (sila) pomoænik, koji se u nevoljama brzo nalazi. 019 PSA 046 002 Zato se neæemo bojati, da bi se zemlja pomjestila, i gore se prevalile u srce morima. 019 PSA 046 003 Neka buèi i kipi voda njihova, nek se planine tresu od vala njihovijeh; 019 PSA 046 004 Potoci vesele grad Božji, sveti stan višnjega. 019 PSA 046 005 Bog je usred njega, neæe se pomjestiti, Bog mu pomaže od zore. 019 PSA 046 006 Uzbuèaše narodi, zadrmaše se carstva; ali on pusti glas svoj i zemlja se rastapaše. 019 PSA 046 007 Gospod nad vojskama s nama je, braniè je naš Bog Jakovljev. 019 PSA 046 008 Hodite i vidite djela Gospoda, koji uèini èudesa na zemlji, 019 PSA 046 009 Prekide ratove do kraja zemlje, luk prebi, koplje slomi, i kola sažeže ognjem. 019 PSA 046 010 Utolite i poznajte da sam ja Bog; ja sam uzvišen po narodima, uzvišen na zemlji. 019 PSA 046 011 Gospod nad vojskama s nama je, braniè je naš bog Jakovljev. 019 PSA 047 001 Svi narodi, zaplještite rukama, pokliknite Bogu glasom radosnijem. 019 PSA 047 002 Jer je višnji Gospod strašan, car veliki nad svom zemljom. 019 PSA 047 003 Pokori nam narode i plemena pod noge naše. 019 PSA 047 004 Izbra nam dostojanje naše, krasotu Jakova, koji mu omilje. 019 PSA 047 005 Ide Bog uz podvikivanje, Gospod uz glas trubni. 019 PSA 047 006 Pojte Bogu, pojte; pojte caru našemu, pojte; 019 PSA 047 007 Jer je Bog car od sve zemlje, pojte pjesmu. 019 PSA 047 008 Bog caruje nad narodima; Bog sjedi na svetom prijestolu svom. 019 PSA 047 009 Knezovi narodni sastavljaju se s narodom Boga Avramova. Jer su štitovi zemaljski Božiji. Da je uzvišen! 019 PSA 048 001 Velik je Gospod i slavan veoma u gradu Boga našega, na svetoj gori svojoj. 019 PSA 048 002 Prekrasna je visina, utjeha svoj zemlji gora Sion, na sjevernoj strani njezinoj grad cara velikoga. 019 PSA 048 003 Bog u dvorima njegovijem zna se da je braniè. 019 PSA 048 004 Jer, gle, carevi se zemaljski sabraše, ali proðoše svi. 019 PSA 048 005 Vidješe i zaèudiše se, prepadoše se i pobjegoše. 019 PSA 048 006 Trepet obuze ih ondje, muèiše se kao porodilja. 019 PSA 048 007 Vjetrom istoènim razbio si korablje Tarsiske. 019 PSA 048 008 Što slušamo to i vidimo u gradu Gospoda nad vojskama, u gradu Boga našega. Bog ga utvrdi dovijeka. 019 PSA 048 009 Kazujemo, Bože, milost tvoju usred crkve tvoje. 019 PSA 048 010 Kao što je ime tvoje, Bože, tako je i hvala tvoja na krajevima zemaljskim; pravde je puna desnica tvoja. 019 PSA 048 011 Nek se veseli gora Sion, nek se raduju kæeri Judejske sudova radi tvojijeh. 019 PSA 048 012 Poðite oko Siona i obiðite ga, izbrojte kule njegove; 019 PSA 048 013 Pogledajte bedeme njegove, razmotrite dvorove njegove, da pripovijedate mlaðim naraštajima. 019 PSA 048 014 Jer je ovaj Bog naš Bog uvijek i dovijeka, on æe biti voð naš dovijeka. 019 PSA 049 001 Slušajte ovo svi narodi, pazite svi koji živite po vasiljenoj, 019 PSA 049 002 Prostaci i gospodo, bogati i siromasi. 019 PSA 049 003 Usta æe moja kazati premudrost, i srce moje reæi æe razum. 019 PSA 049 004 Prignuæu uho svoje k prièi, uz gusle æu otvoriti zagonetku svoju. 019 PSA 049 005 Èega da se bojim u zle dane, kad me zloba mojih neprijatelja opkoli? 019 PSA 049 006 Koji se uzdate u silu svoju, i hvalite se velikijem bogatstvom svojim! 019 PSA 049 007 Èovjek neæe nikako brata osloboditi, neæe dati Bogu otkupa za nj. 019 PSA 049 008 Velik je otkup za dušu, i neæe biti nigda 019 PSA 049 009 Da ko dovijeka živi, i ne vidi groba. 019 PSA 049 010 Svi vide gdje umiru kao i neznalica i bezumnik što ginu, i ostavljaju drugima imanje svoje. 019 PSA 049 011 Oni misle da æe kuæe njihove trajati dovijeka, i stanovi njihovi od koljena na koljeno; imenima svojim zovu zemlje; 019 PSA 049 012 Ali èovjek u èasti neæe dugo ostati, izjednaèiæe se sa stokom, koju kolju. 019 PSA 049 013 Ovaj im se put èini probitaèan, i koji za njima idu, hvale misli njihove; 019 PSA 049 014 Ali æe ih kao ovce zatvoriti u pakao, smrt æe im biti pastir; i ujutru hodiæe po njima pravednici, i oblik njihov zbrisaæe pakao rastavivši ih s naseljem. (Sheol h7585) 019 PSA 049 015 Ali æe Bog dušu moju izbaviti iz ruku paklenih; jer me on prima. (Sheol h7585) 019 PSA 049 016 Ne boj se kad se ko bogati; kad raste slava doma njegova. 019 PSA 049 017 Jer kad umre, neæe ništa ponijeti, niti æe poæi za njim slava njegova. 019 PSA 049 018 Jer dušu njegovu blagosiljaju za života njegova, i slave tebe, što ugaðaš sebi. 019 PSA 049 019 Ali æe on otiæi u stan otaca svojih, gdje svijeta nigda ne vide. 019 PSA 049 020 Èovjek u èasti, ako nije razuman, izjednaèiæe se sa stokom, koju kolju. 019 PSA 050 001 Bog nad bogovima, Gospod, govori, i doziva zemlju od istoka sunèanoga do zapada. 019 PSA 050 002 Sa Siona, koji je vrh krasote, javlja se Bog. 019 PSA 050 003 Ide Bog naš, i ne muèi; pred njim je oganj koji proždire, oko njega je bura velika. 019 PSA 050 004 Doziva nebo ozgo i zemlju, da sudi narodu svojemu: 019 PSA 050 005 “Skupite mi svece moje, koji su uèinili sa mnom zavjet na žrtvi. 019 PSA 050 006 I nebesa oglasiše pravdu njegovu, jer je taj sudija Bog.) 019 PSA 050 007 Slušaj, narode moj, što æu ti kazati, Izrailju, što æu ti javiti. Ja sam Bog, Bog tvoj. 019 PSA 050 008 Neæu te za žrtve tvoje karati; tvoje žrtve paljenice svagda su preda mnom. 019 PSA 050 009 Ne treba mi uzimati teleta iz doma tvojega, ni jariæa iz torova tvojih. 019 PSA 050 010 Jer je moje sve gorsko zvijerje, i stoka po planinama na tisuæe. 019 PSA 050 011 Znam sve ptice po gorama, i krasota poljska preda mnom je. 019 PSA 050 012 Da ogladnim, ne bih tebi rekao, jer je moja vasiljena i sve što je u njoj. 019 PSA 050 013 Zar ja jedem meso volujsko, ili krv jareæu pijem? 019 PSA 050 014 Prinesi Bogu hvalu na žrtvu, i izvršuj višnjemu zavjete svoje. 019 PSA 050 015 Prizovi me u nevolji svojoj, izbaviæu te, i ti me proslavi.” 019 PSA 050 016 A bezbožniku reèe Bog: zašto kazuješ uredbe moje i nosiš zavjet moj u ustima svojima? 019 PSA 050 017 A sam mrziš na nauku, i rijeèi moje bacaš za leða. 019 PSA 050 018 Kad vidiš lupeža, pristaješ s njim, i s preljuboèincima imaš dijel. 019 PSA 050 019 Usta si svoja pustio da govore zlo, i jezik tvoj plete prijevare. 019 PSA 050 020 Sjediš i govoriš na brata svojega, sina matere svoje opadaš. 019 PSA 050 021 Ti si to èinio, ja muèah, a ti pomisli da sam ja kao ti. Oblièiæu te, metnuæu ti pred oèi grijehe tvoje. 019 PSA 050 022 Razumijte ovo koji zaboravljate Boga! inaèe æu zgrabiti, pa neæe niko izbaviti. 019 PSA 050 023 Onaj mene poštuje koji prinosi hvalu na žrtvu i koji je putem na opazu. Ja æu mu pokazati spasenje Božije. 019 PSA 051 001 Smiluj se na me, Bože, po milosti svojoj, i po velikoj dobroti svojoj oèisti bezakonje moje. 019 PSA 051 002 Operi me dobro od bezakonja mojega, i od grijeha mojega oèisti me. 019 PSA 051 003 Jer ja znam prijestupe svoje, i grijeh je moj jednako preda mnom. 019 PSA 051 004 Samome tebi zgriješih, i na tvoje oèi zlo uèinih, a ti si pravedan u rijeèima svojim i èist u sudu svojem. 019 PSA 051 005 Gle, u bezakonju rodih se, i u grijehu zatrudnje mati moja mnom. 019 PSA 051 006 Gle, istinu ljubiš u srcu, i iznutra javljaš mi mudrost. 019 PSA 051 007 Pokropi me isopom, i oèistiæu se; umij me, i biæu bjelji od snijega. 019 PSA 051 008 Daj mi da slušam radost i veselje, da se prenu kosti koje si potro. 019 PSA 051 009 Odvrati lice svoje od grijeha mojih, i sva bezakonja moja oèisti. 019 PSA 051 010 Uèini mi, Bože, èisto srce, i duh prav ponovi u meni. 019 PSA 051 011 Nemoj me odvrgnuti od lica svojega, i svetoga duha svojega nemoj uzeti od mene. 019 PSA 051 012 Vrati mi radost spasenja svojega, i duh vladalaèki neka me potkrijepi. 019 PSA 051 013 Nauèiæu bezakonike putovima tvojim, i grješnici k tebi æe se obratiti. 019 PSA 051 014 Izbavi me od krvi, Bože, Bože, spasitelju moj, i jezik æe moj glasiti pravdu tvoju. 019 PSA 051 015 Gospode! otvori usta moja, i ona æe kazati hvalu tvoju. 019 PSA 051 016 Jer žrtve neæeš: ja bih je prinio; za žrtve paljenice ne mariš. 019 PSA 051 017 Žrtva je Bogu duh skrušen, srca skrušena i poništena ne odbacuješ, Bože. 019 PSA 051 018 Po dobroti svojoj, Gospode, èini dobro Sionu, podigni zidove Jerusalimske. 019 PSA 051 019 Onda æe ti biti mile žrtve pravde, prinosi i žrtve paljenice; onda æe metati na žrtvenik tvoj teoce. 019 PSA 052 001 Što se hvališ nevaljalstvom, silni? Milost je Božija svaki dan sa mnom. 019 PSA 052 002 Nepravdu izmišlja jezik tvoj; on je u tebe kao britva naoštrena, lukavi! 019 PSA 052 003 Voliš zlo nego dobro, voliš lagati nego istinu govoriti. 019 PSA 052 004 Ljubiš svakojake rijeèi od pogibli, i jezik lukav. 019 PSA 052 005 Toga radi Bog æe te poraziti sasvijem, izbaciæe te i išèupaæe te iz stana, i korijen tvoj iz zemlje živijeh. 019 PSA 052 006 Vidjeæe pravednici i pobojaæe se, i potsmijevaæe mu se: 019 PSA 052 007 Gle èovjeka koji ne držaše u Bogu krjeposti svoje, nego se uzdaše u velièinu bogatstva svojega i utvrðivaše se zloæom svojom. 019 PSA 052 008 A ja, kao maslina zelena u domu Gospodnjem, uzdam se u milost Božiju bez prestanka i dovijeka. 019 PSA 052 009 Dovijeka æu hvaliti tebe, jer dobro èiniš, i uzdaæu se u ime tvoje; jer si dobar k svecima svojim. 019 PSA 053 001 Reèe bezumnik u srcu svojemu: nema Boga; pronevaljališe se i zagrdješe u bezakonju, nema nikoga dobro da tvori. 019 PSA 053 002 Bog s neba pogleda na sinove èovjeèije da vidi ima li koji razuman, i traži li koji Boga. 019 PSA 053 003 Svi zastraniše, svi se pokvariše, nema nikoga dobro da tvori, nema ni jednoga. 019 PSA 053 004 Zar neæe da se orazume koji god èine bezakonje, jedu narod moj kao što jedu hljeb, i ne prizivaju Boga? 019 PSA 053 005 Drktaæe od straha gdje straha nema. Jer æe Bog rasuti kosti onijeh koji ustaju na tebe. Ti æeš ih posramiti, jer ih Bog odvrže. 019 PSA 053 006 Ko æe poslati sa Siona spasenje Izrailju? Kad Bog povrati zarobljeni narod svoj, radovaæe se Jakov, veseliæe se Izrailj. 019 PSA 054 001 Bože! imenom svojim pomozi mi, i krjepošæu svojom odbrani me na sudu. 019 PSA 054 002 Bože! usliši molitvu moju, èuj rijeèi usta mojih. 019 PSA 054 003 Jer tuðini ustaše na me, i silni traže dušu moju; nemaju Boga pred sobom. 019 PSA 054 004 Gle, Bog je pomoænik moj, Gospod daje snagu duši mojoj. 019 PSA 054 005 Obratiæe zlo na neprijatelje moje, istinom svojom istrijebiæe ih. 019 PSA 054 006 Rado æu prinijeti žrtvu, proslaviæu ime tvoje, Gospode, jer je dobro. 019 PSA 054 007 Jer me izbavljaš od svake nevolje, i na neprijatelje moje bez straha gleda oko moje. 019 PSA 055 001 Usliši, Bože, molitvu moju, i nemoj se sakriti od moljenja mojega. 019 PSA 055 002 Pazi, i saslušaj me; cvilim u jadu svom i uzdišem 019 PSA 055 003 Od vike neprijateljske i od dosade bezbožnièke; jer dižu na me zlo, i u gnjevu gone me. 019 PSA 055 004 Srce je moje uzdrktalo u meni, i strah smrtni popade me; 019 PSA 055 005 Strah i trepet doðe na me, i groza poduze me. 019 PSA 055 006 I rekoh: ko bi mi dao krila golubinja? ja bih odleteo i poèinuo; 019 PSA 055 007 Daleko bih pobjegao, i nastanio se u pustinji. 019 PSA 055 008 Pohitao bih da uteèem od vihora i od bure. 019 PSA 055 009 Porazi, Gospode, i razdijeli jezike njihove, jer vidim nasilje i svaðu u gradu; 019 PSA 055 010 Danju i noæu to hodi po zidovima njegovijem; zloèinstvo je i muka posred njega. 019 PSA 055 011 Usred njega je pogibao, s ulice njegove ne odlazi prijevara i lukavstvo. 019 PSA 055 012 Jer ne ruži me neprijatelj moj, to bih podnio; ne ustaje na me javni nenavidnik, od njega bih se sakrio. 019 PSA 055 013 Nego ti koji si mi bio to što ja sam, drug moj i znanac moj. 019 PSA 055 014 S kojim mi bješe radost dijeliti tajnu, i u dom Božji hodih kroz sabor narodni. 019 PSA 055 015 Neka ih ugrabi smrt, neka živi siðu u pakao, jer je zloèinstvo u stanu njihovu i u njima. (Sheol h7585) 019 PSA 055 016 Ja Boga prizivljem, i Gospod æe me spasti. 019 PSA 055 017 Veèerom i jutrom i u podne tužim i uzdišem, i èuæe glas moj; 019 PSA 055 018 Uèiniæe, te æe duša moja biti mirna od onijeh koji napadaju na me, jer ih mnogo imam. 019 PSA 055 019 Da usliši, i ukroti ih Bog, koji živi od vijeka; jer se ne mijenjaju i ne boje se Boga. 019 PSA 055 020 Dižu ruke svoje na one koji su s njima u miru, i raskidaju svoju družbu. 019 PSA 055 021 Usta su im meka kao maslo, a na srcu im je rat. Rijeèi su im blaže od ulja, ali su goli maèevi. 019 PSA 055 022 Stavi na Gospoda breme svoje, i on æe te potkrijepiti. Neæe dati dovijeka pravedniku da posrne. 019 PSA 055 023 Ti æeš ih, Bože, svaliti u jamu pogibli; krvopije i lukavi neæe sastaviti polovine dana svojih. A ja se u tebe uzdam. 019 PSA 056 001 Smiluj se na me, Bože, jer èovjek hoæe da me proguta, neprijatelj me svaki dan pritješnjuje. 019 PSA 056 002 Neprijatelji moji svaki dan traže da me progutaju; jer mnogi napadaju na me oholo. 019 PSA 056 003 Kad me je strah, ja se u tebe uzdam. 019 PSA 056 004 Bogom se hvalim za rijeè njegovu; u Boga se uzdam, ne bojim se; šta æe mi uèiniti tijelo? 019 PSA 056 005 Svaki dan izvræu rijeèi moje; što god misle, sve meni o zlu. 019 PSA 056 006 Skupljaju se, prikrivaju se, paze za petama mojima; jer traže dušu moju. 019 PSA 056 007 Kod ovake zloæe izbavi od njih, u gnjevu obori narode, Bože. 019 PSA 056 008 U tebe je izbrojeno moje potucanje, suze se moje èuvaju u sudu kod tebe, one su u knjizi tvojoj. 019 PSA 056 009 Neprijatelji moji ustupaju natrag, kad tebe prizivljem; po tom znam da je Bog sa mnom. 019 PSA 056 010 Bogom se hvalim za rijeè njegovu, Gospodom se hvalim za rijeè njegovu. 019 PSA 056 011 U Boga se uzdam, ne bojim se; šta æe mi uèiniti èovjek? 019 PSA 056 012 Tebi sam se, Bože, zavjetovao; tebe æu hvaliti; 019 PSA 056 013 Jer si izbavio dušu moju od smrti, noge moje od spoticanja, da bih hodio pred licem Božjim, u svjetlosti živijeh. 019 PSA 057 001 Smiluj se na me, Bože, smiluj se na me; jer se u tebe uzda duša moja, i pod sjen krila tvojih sklanjam se dok ne proðu nevolje. 019 PSA 057 002 Prizivam Boga višnjega, Boga, koji mi dobro èini; 019 PSA 057 003 Da pošlje s neba i saèuva me, da posrami onoga koji traži da me proždre; da pošlje Bog milost svoju i istinu svoju. 019 PSA 057 004 Duša je moja meðu lavovima, ležim meðu onima koji dišu plamenom. Zubi su sinova ljudskih koplja i strijele, i njihov jezik maè oštar. 019 PSA 057 005 Uzvisi se više nebesa, Bože, po svoj zemlji neka bude slava tvoja! 019 PSA 057 006 Metnuše zamku nogama mojima, i stegoše dušu moju, iskopaše preda mnom jamu, i sami padoše u nju. 019 PSA 057 007 Utvrdilo se srce moje, Bože, utvrdilo se srce moje; pjevaæu te i slaviæu. 019 PSA 057 008 Probudi se, slavo moja, probudi se, psaltire i gusle; ustaæu rano. 019 PSA 057 009 Hvaliæu Gospoda po narodima, pjevaæu ti po plemenima. 019 PSA 057 010 Jer je velika do nebesa milost tvoja, i istina tvoja do oblaka. 019 PSA 057 011 Uzvisi se više nebesa, Bože, po svoj zemlji neka bude slava tvoja! 019 PSA 058 001 Govorite li zaista istinu, silni, sudite li pravo, sinovi èovjeèiji? 019 PSA 058 002 Ta, bezakonja sastavljate u srcu, meæete na mjerila zloèinstva ruku svojih na zemlji. 019 PSA 058 003 Od samoga roðenja zastraniše bezakonici, od utrobe materine tumaraju govoreæi laž. 019 PSA 058 004 U njima je jed kao jed zmijinji, kao gluhe aspide, koja zatiskuje uho svoje, 019 PSA 058 005 Koja ne èuje glasa bajaèu, vraèaru, vještu u vraèanju. 019 PSA 058 006 Bože! polomi im zube u ustima njihovijem; razbij èeljusti lavovima, Gospode! 019 PSA 058 007 Nek se proliju kao voda, i nestane ih. Kad puste strijele, neka budu kao slomljene. 019 PSA 058 008 Kao puž, koji se rašèinja, neka išèile; kao dijete, koje žena pobaci, neka ne vide sunca. 019 PSA 058 009 Prije nego kotlovi vaši osjete toplotu od potpaljena trnja, i sirovo i nagorjelo neka raznese vihor. 019 PSA 058 010 Obradovaæe se pravednik kad vidi osvetu, opraæe noge svoje u krvi bezbožnikovoj. 019 PSA 058 011 I reæi æe ljudi: zaista ima ploda pravedniku! zaista je Bog sudija na zemlji! 019 PSA 059 001 Izbavi me od neprijatelja mojih, Bože moj, i od onijeh, što ustaju na me, zakloni me. 019 PSA 059 002 Izbavi me od onijeh koji èine bezakonje, i od krvopija saèuvaj me. 019 PSA 059 003 Evo zlo namišljaju duši mojoj, skupljaju se na me silni, bez krivice moje i bez grijeha mojega, Gospode. 019 PSA 059 004 Bez krivice moje stjeèu se i oružaju se; ustani za mene, i gledaj. 019 PSA 059 005 Ti, Gospode, Bože nad vojskama, Bože Izrailjev, probudi se, obiði sve ove narode, nemoj požaliti odmetnika. 019 PSA 059 006 Nek se vrate uveèe, laju kao psi, i idu oko grada. 019 PSA 059 007 Evo ruže jezikom svojim, maè im je u ustima, jer, vele, ko æe èuti? 019 PSA 059 008 Ali ti æeš se, Gospode, smijati njima i posramiti sve ove narode. 019 PSA 059 009 Oni su jaki, ali ja na tebe pogledam, jer si ti Bog èuvar moj. 019 PSA 059 010 Bog, koji me miluje, ide preda mnom, Bog mi daje bez straha da gledam neprijatelje svoje. 019 PSA 059 011 Nemoj ih pobiti, da ne bi zaboravio narod moj; raspi ih silom svojom i obori ih, Gospode, branièu naš, 019 PSA 059 012 Za grijeh usta njihovijeh, za rijeèi jezika njihova; nek se uhvate u oholosti svojoj za kletvu i laž koju su govorili. 019 PSA 059 013 Raspi u gnjevu, raspi, da ih nema; i neka poznadu da Bog vlada nad Jakovom i do krajeva zemaljskih. 019 PSA 059 014 Nek se vrate uveèe, laju kao psi, i idu oko grada. 019 PSA 059 015 Neka tumaraju tražeæi hrane, i ne nasitivši se neka noæi provode. 019 PSA 059 016 A ja æu pjevati silu tvoju, rano ujutru glasiti milost tvoju; jer si mi bio obrana i utoèište u dan nevolje moje. 019 PSA 059 017 Silo moja! tebi æu pjevati, jer si ti Bog èuvar moj, Bog koji me miluje. 019 PSA 060 001 Bože, rasrdio si se na nas, rasuo si nas, gnjevio si se; povrati nas. 019 PSA 060 002 Zatresao si zemlju, i razvalio si je; stegni rasjeline njezine, jer se njiha. 019 PSA 060 003 Dao si narodu svojemu da pozna ljutu nevolju, napojio si nas vina od kojega se zanesosmo. 019 PSA 060 004 Podigni zastavu za one koji te se boje, da uteku od luka, 019 PSA 060 005 Da se izbave mili tvoji. Pomozi desnicom svojom i usliši me. 019 PSA 060 006 Bog reèe u svetinji svojoj: veseliæu se, razdijeliæu Sihem, i dolinu Sokot razmjeriæu. 019 PSA 060 007 Moj je Galad, moj je Manasija, Jefrem je krjepost glave moje, Juda skiptar moj, 019 PSA 060 008 Moav èaša moja, iz koje se umivam, na Edoma pružiæu obuæu svoju. Pjevaj mi, Filistejska zemljo! 019 PSA 060 009 Ko æe me odvesti u tvrdi grad? Ko æe me otpratiti do Edoma? 019 PSA 060 010 Zar neæeš ti, Bože, koji si nas odbacio, i ne ideš, Bože, s vojskom našom? 019 PSA 060 011 Daj nam pomoæ u tjeskobi. A obrana je èovjeèija uzalud. 019 PSA 060 012 Bogom smo jaki; on gazi neprijatelje naše. 019 PSA 061 001 Èuj, Bože, viku moju, slušaj molitvu moju. 019 PSA 061 002 Od kraja zemlje vièem k tebi, kad klonu srce moje. Izvedi me na goru, gdje se ne mogu popeti. 019 PSA 061 003 Jer si ti utoèište moje, tvrdi zaklon od neprijatelja. 019 PSA 061 004 Da živim u stanu tvom dovijeka, i poèinem pod krovom krila tvojih. 019 PSA 061 005 Jer ti, Bože, èuješ zavjete moje i daješ mi dostojanje onijeh koji poštuju ime tvoje. 019 PSA 061 006 Dodaj dane k danima carevijem, i godine njegove produlji od koljena na koljeno. 019 PSA 061 007 Neka caruje dovijeka pred Bogom; zapovjedi milosti i istini neka ga èuvaju. 019 PSA 061 008 Tako æu pjevati imenu tvojemu svagda, izvršujuæi zavjete svoje svaki dan. 019 PSA 062 001 Ta, u Boga je mir duši mojoj, od njega je spasenje moje! 019 PSA 062 002 Ta, on je grad moj i spasenje moje, utoèište moje, neæu posrnuti nimalo. 019 PSA 062 003 Dokle æete napadati na èovjeka? Svi hoæete da ga oborite kao zid navaljen, kao ogradu isprovaljivanu. 019 PSA 062 004 Baš naumiše da ga svrgnu s visine, omilje im laž, ustima blagosiljaju a u srcu kunu. 019 PSA 062 005 Da, u Bogu se smiri, dušo moja; jer je u njemu nad moj. 019 PSA 062 006 On je grad moj i spasenje moje, utoèište moje, neæu posrnuti. 019 PSA 062 007 U Bogu je spasenje moje i slava moja, tvrdi grad i pristanište meni je u Bogu. 019 PSA 062 008 Narode! uzdaj se u njega u svako doba; izlivajte pred njim srce svoje; Bog je naše utoèište. 019 PSA 062 009 Ta, sinovi su prostaèki ništa, sinovi su gospodski laž, da se metnu na mjerila, bili bi lakši nego ništa. 019 PSA 062 010 Ne uzdajte se u vlast ni u otimanje, nemojte biti ništavi; kad raste bogatstvo, ne dajte da vam srce prione za nj. 019 PSA 062 011 Jednom reèe Bog i više puta èuh, da je krjepost u Boga. 019 PSA 062 012 I u tebe je, Gospode, milost; jer ti plaæaš svakome po djelima njegovijem. 019 PSA 063 001 Bože! ti si Bog moj, k tebi ranim, žedna je tebe duša moja, za tobom èezne tijelo moje u zemlji suhoj, žednoj i bezvodnoj. 019 PSA 063 002 Tako bih te ugledao u svetinji, da bih vidio silu tvoju i slavu tvoju. 019 PSA 063 003 Jer je dobrota tvoja bolja od života. Usta bi moja hvalila tebe; 019 PSA 063 004 Tako bih te blagosiljao za života svoga, u ime tvoje podigao bih ruke svoje. 019 PSA 063 005 Kao salom i uljem nasitila bi se duša moja, i radosnijem glasom hvalila bi te usta moja. 019 PSA 063 006 Kad te se sjeæam na postelji, sve noæne straže razmišljam o tebi. 019 PSA 063 007 Jer si ti pomoæ moja, i u sjenu krila tvojih veselim se. 019 PSA 063 008 Duša se moja prilijepila za tebe, desnica tvoja drži me. 019 PSA 063 009 Koji traže pogibao duši mojoj, oni æe otiæi pod zemlju. 019 PSA 063 010 Izginuæe od maèa, i dopašæe lisicama. 019 PSA 063 011 A car æe se veseliti o Bogu, hvaliæe se svaki koji se kune njim, kad se zatisnu usta onima koji govore laž. 019 PSA 064 001 Èuj, Bože, glas moj u jadu mom; od strašnoga neprijatelja saèuvaj život moj. 019 PSA 064 002 Sakrij me od gomile bezakonika, od èete zloèinaca, 019 PSA 064 003 Koji naoštriše jezik svoj kao maè, strijeljaju rijeèima, koje zadaju rane, 019 PSA 064 004 Da bi iz potaje ubili pravoga. Iznenada udaraju na nj i ne boje se; 019 PSA 064 005 Utvrðuju sebe u zlijem namjerama, dogovaraju se kako æe zamke sakriti, vele: ko æe ih vidjeti? 019 PSA 064 006 Izmišljaju zloèinstva i govore: svršeno je! šta æe se raditi, smišljeno je! A što je unutra i srce u èovjeka duboko je. 019 PSA 064 007 Ali æe ih Bog poraziti; udariæe ih strijela iznenada. 019 PSA 064 008 Oboriæe jedan drugoga jezikom svojim. Ko ih god vidi, bježaæe od njih. 019 PSA 064 009 Svi æe se ljudi bojati i kazivaæe èudo Božije, i poznaæe u tome djelo njegovo. 019 PSA 064 010 A pravednik æe se veseliti o Gospodu i uzdaæe se u njega, i hvaliæe se svi koji su prava srca. 019 PSA 065 001 U tebi je uzdanje, Bože, tebi pripada hvala na Sionu, i tebi se izvršuju zavjeti. 019 PSA 065 002 Ti slušaš molitvu; k tebi dolazi svako tijelo. 019 PSA 065 003 Bezakonja me pritiskuju, ti æeš oèistiti grijehe naše. 019 PSA 065 004 Blago onome koga izbiraš i primaš, da živi u dvoru tvom! Nasitiæemo se dobrom doma tvojega, svetinjom crkve tvoje. 019 PSA 065 005 Divno nam odgovaraš po pravdi svojoj, Bože, spasitelju naš, uzdanico svijeh krajeva zemaljskih, i naroda preko mora daleko. 019 PSA 065 006 Koji si postavio gore svojom silom, opasao se jaèinom, 019 PSA 065 007 Koji utišavaš huku morsku, huku vala njihovijeh i bunu po narodima! 019 PSA 065 008 Boje se tvojih èudesa koji žive na krajevima zemaljskim; sve što se javlja jutrom i veèerom ti budiš da slavi tebe. 019 PSA 065 009 Nadgledaš zemlju i zalivaš je, obilno je obogaæavaš; potok je Božji pun vode, spremaš za njih žito, jer si tako uredio. 019 PSA 065 010 Brazde njezine napajaš, ravniš grude njezine, kišnim kapljama razmekšavaš je, blagosiljaš je da raða. 019 PSA 065 011 Ti vjenèavaš godinu, kojoj dobro èiniš; stope su tvoje pune masti. 019 PSA 065 012 Tiju paše po pustinjama, i humovi se opasuju radošæu. 019 PSA 065 013 Luke se osipaju stadima, i polja se zaodijevaju pšenicom; vesele se i pjevaju. 019 PSA 066 001 Poklikni Bogu, sva zemljo! 019 PSA 066 002 Zapjevajte slavu imenu njegovu, dajte mu hvalu i slavu. 019 PSA 066 003 Recite Bogu: kako si strašan u djelima svojim! radi velike sile tvoje laskaju ti neprijatelji tvoji. 019 PSA 066 004 Sva zemlja nek se pokloni tebi i poje tebi, neka poje imenu tvojemu. 019 PSA 066 005 Hodite i vidite djela Boga strašnoga u djelima svojim nad sinovima ljudskim. 019 PSA 066 006 On je pretvorio more u suhotu, preko rijeke prijeðosmo nogama; ondje smo se veselili o njemu; 019 PSA 066 007 Vlada silom svojom uvijek, oèi njegove gledaju na narode. Buntovnici, da se nijeste podigli! 019 PSA 066 008 Blagosiljajte, narodi, Boga našega, i glasite hvalu njemu. 019 PSA 066 009 On je darovao duši našoj život, i nije dao da poklizne noga naša. 019 PSA 066 010 Ti si nas okušao, Bože, pretopio si nas, kao srebro što se pretapa. 019 PSA 066 011 Uveo si nas u mrežu, metnuo si breme na leða naša. 019 PSA 066 012 Dao si nas u jaram èovjeku, uðosmo u oganj i u vodu; ali si nas izveo na odmor. 019 PSA 066 013 Uæi æu u dom tvoj sa žrtvama što se sažižu, izvršiæu ti zavjete svoje, 019 PSA 066 014 Koje rekoše usta moja, i kaza jezik moj u tjeskobi mojoj. 019 PSA 066 015 Žrtve paljenice pretile æu ti prinijeti s dimom od pretiline ovnujske, prinijeæu ti teoce s jariæima. 019 PSA 066 016 Hodite, èujte svi koji se bojite Boga, ja æu vam kazati šta je uèinio duši mojoj. 019 PSA 066 017 K njemu zavikah ustima svojim, i jezikom svojim proslavih ga. 019 PSA 066 018 Da sam vidio u srcu svom bezakonje, ne bi me uslišio Gospod. 019 PSA 066 019 Ali Bog usliši, primi glas moljenja mojega. 019 PSA 066 020 Blagosloven Bog, koji ne odvrže molitve moje i ne ostavi me bez milosti svoje! 019 PSA 067 001 Bože, budi nam milostiv i blagosiljaj nas, obasjavaj nas licem svojim, 019 PSA 067 002 Da bi se znao na zemlji put tvoj, po svima narodima spasenje tvoje. 019 PSA 067 003 Da te slave narodi, Bože, da te slave svi narodi! 019 PSA 067 004 Da se vesele i raduju plemena; jer sudiš narodima pravo, i plemenima na zemlji upravljaš. 019 PSA 067 005 Da te slave narodi, Bože, da te slave svi narodi! 019 PSA 067 006 Zemlja dade plod svoj. Da nas blagosilja Bog, Bog naš! 019 PSA 067 007 Da nas blagosilja Bog, i da ga se boje svi krajevi zemaljski! 019 PSA 068 001 Ustaæe Bog, i rasuæe se neprijatelji njegovi, i pobjeæi æe od lica njegova koji mrze na nj. 019 PSA 068 002 Ti æeš ih razagnati kao dim što se razgoni; kao što se vosak topi od ognja, tako æe bezbožnici izginuti od lica Božijega. 019 PSA 068 003 A pravednici æe se veseliti, radovaæe se pred Bogom, i slaviti u radosti. 019 PSA 068 004 Pojte Bogu, popijevajte imenu njegovu; ravnite put onome što ide preko pustinje; Gospod mu je ime, radujte mu se. 019 PSA 068 005 Otac je sirotama i sudija udovicama Bog u svetome stanu svom. 019 PSA 068 006 Bog samcima daje zadrugu, sužnje izvodi na mjesta obilna, a nepokorni žive gdje je suša. 019 PSA 068 007 Bože! kad si išao pred narodom svojim, kad si išao preko pustinje, 019 PSA 068 008 Zemlja se tresijaše, i nebo se rastapaše od lica Božijega, i ovaj Sinaj od lica Boga, Boga Izrailjeva. 019 PSA 068 009 Blagodatni si dažd izlivao, Bože, i kad iznemagaše dostojanje tvoje, ti si ga krijepio. 019 PSA 068 010 Stado tvoje življaše ondje; po dobroti svojoj, Bože, ti si gotovio hranu jadnome. 019 PSA 068 011 Gospod daje rijeè; glasnika veliko je mnoštvo. 019 PSA 068 012 Carevi nad vojskama bježe, bježe, a koja sjedi doma, dijeli plijen. 019 PSA 068 013 Smirivši se u svojim krajevima, vi ste kao golubica, kojoj su krila posrebrena a perje joj se zlatni. 019 PSA 068 014 Kad je svemoguæi rasipao careve na ovoj zemlji, ona se blistaše kao snijeg na Selmonu. 019 PSA 068 015 Gora je Vasanska gora Božija; gora je Vasanska gora humovita. 019 PSA 068 016 Zašto gledate zavidljivo, gore humovite? Evo gora, na kojoj omilje Bogu živjeti, i na kojoj æe Gospod živjeti dovijeka. 019 PSA 068 017 Kola Božijih ima (sila) tisuæe tisuæa. Meðu njima je Gospod, Sinaj u svetinji. 019 PSA 068 018 Ti si izašao na visinu, doveo si roblje, primio darove za ljude, a i za one koji se protive da ovdje nastavaš, Gospode Bože! 019 PSA 068 019 Blagosloven Gospod svaki dan! Ako nas ko pretovara, Bog nam pomaže. 019 PSA 068 020 Ovaj je Bog naš Bog spasitelj, u vlasti su Gospodu vrata smrtna. 019 PSA 068 021 Gospod satire glavu neprijateljima svojim i vlasato tjeme onoga koji ostaje u bezakonju svojem. 019 PSA 068 022 Reèe Gospod: od Vasana æu dovesti, dovešæu iz dubine morske, 019 PSA 068 023 Da ti ogrezne noga u krvi neprijateljskoj i jezik pasa tvojih da je liže. 019 PSA 068 024 Vidješe kako ideš, Bože, kako sveto ide Bog moj, car moj. 019 PSA 068 025 Naprijed iðahu pjevaèi, za njima sviraèi sred djevojaka s bubnjima: 019 PSA 068 026 “Na saboru blagosiljajte Gospoda Boga, koji ste iz izvora Izrailjeva!” 019 PSA 068 027 Ondje mladi Venijamin, starješina njihov; knezovi Judini, vladaoci njihovi; knezovi Zavulonovi, knezovi Neftalimovi. 019 PSA 068 028 Bog tvoj darovao ti je silu. Utvrdi, Bože, ovo što si uèinio za nas! 019 PSA 068 029 U crkvi tvojoj, u Jerusalimu, carevi æe prinositi dare. 019 PSA 068 030 Ukroti zvijer u ritu, kod volova s teocima naroda, da bi popadali pred tobom sa šipkama srebra; raspi narode koji žele bojeve. 019 PSA 068 031 Doæi æe vlastela iz Misira, Etiopija æe pružiti ruke svoje k Bogu. 019 PSA 068 032 Carstva zemaljska, pojte Bogu, popijevajte Gospodu, 019 PSA 068 033 Koji sjedi na nebesima nebesa iskonskih. Evo grmi glasom jakim. 019 PSA 068 034 Dajte slavu Bogu; velièanstvo je njegovo nad Izrailjem i (sila) njegova na oblacima. 019 PSA 068 035 Divan si, Bože, u svetinji svojoj! Bog Izrailjev daje silu i krjepost narodu. Blagosloven Bog! 019 PSA 069 001 Pomozi mi, Bože, jer doðe voda do duše. 019 PSA 069 002 Propadam u dubokom glibu, gdje nema dna; tonem vodi u dubine, i vali me zatrpavaju. 019 PSA 069 003 Iznemogoh vièuæi, promuèe mi grlo, pobijelješe mi oèi pogledajuæi Boga. 019 PSA 069 004 Onijeh koji mrze na me ni za što ima više nego kose na glavi mojoj; osiliše koji hoæe da me pogube, lažljivi neprijatelji moji. Što nijesam otimao, valja da vratim. 019 PSA 069 005 Bože! ti znaš je li u meni bezumlje, i krivice moje nijesu sakrivene od tebe. 019 PSA 069 006 Nemoj da se postide u meni koji se uzdaju u tebe, Gospode, Gospode nad vojskama! Nemoj da se posrame u meni koji traže tebe, Bože Izrailjev! 019 PSA 069 007 Jer tebe radi podnosim rug, i sramota popade lice moje. 019 PSA 069 008 Tuðin postadoh braæi svojoj, i neznan sinovima matere svoje. 019 PSA 069 009 Jer revnost za kuæu tvoju jede me i ruženja onijeh koji tebe ruže padaju na me. 019 PSA 069 010 Plaèem, postim se dušom svojom, i to mi se prima za zlo; 019 PSA 069 011 Mjesto haljine oblaèim vreæu, i bivam im prièa. 019 PSA 069 012 O meni se razgovaraju sjedeæi na vratima, pijuæi vino pjevaju me. 019 PSA 069 013 A ja se molim tebi, Gospode; vrijeme je da se smiluješ, Bože; po velikoj milosti svojoj usliši me, jer je istinito spasenje tvoje. 019 PSA 069 014 Izvadi me iz gliba, da ne propadnem; da se izbavim od nenavidnika i iz duboke vode; 019 PSA 069 015 Da me ne uzme voda na maticu, da me ne proždre puèina, i da ne sklopi jama nada mnom ždrijela svojega. 019 PSA 069 016 Usliši me, Gospode, jer je blagost tvoja milosrdna, po velikoj dobroti svojoj pogledaj me. 019 PSA 069 017 Nemoj odvratiti lica svojega od sluge svojega; jer me je tuga; pohitaj, usliši me. 019 PSA 069 018 Približi se duši mojoj, izbavi je; nasuprot neprijateljima mojim izbavi me. 019 PSA 069 019 Ti znaš pod kakvim sam rugom, stidom i sramotom; pred tobom su svi neprijatelji moji. 019 PSA 069 020 Sramota satr srce moje, iznemogoh; èekam hoæe li se kome sažaliti, ali nema nikoga; hoæe li me ko potješiti, ali ne nalazim. 019 PSA 069 021 Daju mi žuè da jedem, i u žeði mojoj poje me octom. 019 PSA 069 022 Trpeza njihova neka im bude mreža i zamka, to neka im bude plata. 019 PSA 069 023 Neka im potamne oèi njihove, da ne vide, i njihove bedre raslabi zasvagda. 019 PSA 069 024 Izlij na njih jarost svoju, i plamen gnjeva tvojega neka ih obuzme! 019 PSA 069 025 Stan njihov neka opusti, i u njihovijem šatorima neka ne bude nikoga da živi. 019 PSA 069 026 Jer koga si ti porazio, oni gone, i umnožavaju jade onima koje si ti ranio. 019 PSA 069 027 Meæi na njih krivicu za krivicom, da ne doðu do pravde tvoje. 019 PSA 069 028 Neka se izbrišu iz knjige živijeh, i s pravednicima nek ne budu zapisani. 019 PSA 069 029 A ja sam ništ i bolan; pomoæ tvoja, Bože, nek me zakloni. 019 PSA 069 030 Slaviæu ime Božije u pjesmi, velièaæu ga u hvali. 019 PSA 069 031 To je Bogu milije od vola, od teleta s rogovima i s papcima. 019 PSA 069 032 Vidjeæe ništi i radovaæe se. Koji tražite Boga, oživjeæe srce vaše. 019 PSA 069 033 Jer Bog èuje uboge, i sužanja svojih ne ogluša se. 019 PSA 069 034 Neka ga hvale nebesa i zemlja, mora i sve što se u njima mièe! 019 PSA 069 035 Jer æe Bog spasti Sion, sazidaæe gradove Judine; i ljudi æe se ondje naseliti i naslijediæe ga. 019 PSA 069 036 I natražje æe se sluga njegovijeh utvrditi u njemu, i koji ljube ime njegovo nastavaæe na njemu. 019 PSA 070 001 Bože, pohitaj da me izbaviš, Gospode, da mi pomožeš! 019 PSA 070 002 Nek se postide i posrame koji traže dušu moju! Nek ustupe natrag, i osramote se koji mi zlo žele! 019 PSA 070 003 Sa stidom nek se vrate natrag koji mi govore: ha! ha! 019 PSA 070 004 Nek se tješe i vesele tobom koji traže tebe, i koji ljube spasenje tvoje, neka jednako govore: velik je Bog! 019 PSA 070 005 A ja sam ništ i ubog, Bože, pohitaj k meni! ti si pomoæ moja i izbavitelj moj, Gospode, ne èasi! 019 PSA 071 001 U tebe se, Gospode, uzdam, nemoj me ostaviti pod sramotom vjeènom. 019 PSA 071 002 Pravdom svojom izbavi me, i oprosti me, prigni k meni uho svoje i pomozi mi. 019 PSA 071 003 Budi mi grad gdje bih svagda dolazio da živim, uredi spasenje moje; jer si ti grad moj i krjepost moja. 019 PSA 071 004 Bože moj! uzmi me iz ruke bezbožnikove, iz ruke bezakonikove i nasilnikove. 019 PSA 071 005 Jer si ti nadanje moje, Gospod je Gospod pouzdanje moje od mladosti moje. 019 PSA 071 006 Tebe se držim od roðenja, od utrobe matere moje ti si braniè moj; tobom se hvalim svagda. 019 PSA 071 007 Èudo sam mnogima, a ti si utoèište moje jako. 019 PSA 071 008 Usta su moja puna hvale tvoje, slave tvoje svaki dan. 019 PSA 071 009 Nemoj me odbaciti pod starost, kad me izdaje snaga moja, nemoj me ostaviti. 019 PSA 071 010 Jer neprijatelji moji misle o meni, i koji vrebaju dušu moju dogovaraju se, 019 PSA 071 011 Govoreæi: Bog ga je ostavio, potjerajte i uhvatite ga, jer ga nema ko izbaviti. 019 PSA 071 012 Bože! Ne budi daleko od mene; Bože moj! pohitaj mi u pomoæ. 019 PSA 071 013 Nek se postide i poginu protivnici duše moje; neka popadne stid i sramota na one koji mi traže zla! 019 PSA 071 014 A ja æu se svagda uzdati, i ponavljaæu hvale tebi. 019 PSA 071 015 Usta æe moja kazivati pravdu tvoju, svaki dan dobroèinstva tvoja, jer im ne znam broja. 019 PSA 071 016 Uæi æu u sili Gospoda Gospoda, i slaviæu samo tvoju pravdu. 019 PSA 071 017 Bože! ti si me uèio od mladosti, i do danas kazujem èudesa tvoja. 019 PSA 071 018 Ni u starosti i kad osijedjeh nemoj me ostaviti, Bože, eda bih kazivao mišicu tvoju natražju, svoj omladini silu tvoju. 019 PSA 071 019 Pravda je tvoja, Bože, do najviše visine; u velikim djelima, koja si uèinio, Bože, ko je kao ti? 019 PSA 071 020 Koliko si me puta bacao u velike i ljute nevolje, pak si me opet ostavio meðu živima i iz bezdana me zemaljskih opet izvadio. 019 PSA 071 021 Mnogo si me puta podizao i ponavljao utjehe. 019 PSA 071 022 I ja te hvalim uz psaltir, tvoju vjernost, Bože moj; udaram ti u gusle, sveèe Izrailjev! 019 PSA 071 023 Raduju se usta moja kad pjevam tebi, i duša moja, koju si izbavio. 019 PSA 071 024 I jezik moj svaki dan kazuje pravdu tvoju; jer su postiðeni i posramljeni koji mi traže zla. 019 PSA 072 001 Bože, daj caru sud svoj, i pravdu svoju sinu carevu: 019 PSA 072 002 On æe suditi narodu tvojemu po pravdi, i nevoljnicima tvojim po pravici. 019 PSA 072 003 Rodiæe narodu gore mirom, i humovi pravdom. 019 PSA 072 004 On æe suditi nevoljnima u narodu, pomoæi æe sinovima ništega, i nasilnika æe oboriti, 019 PSA 072 005 Bojaæe se tebe dok je sunca i mjeseca, od koljena do koljena. 019 PSA 072 006 Siæi æe kao dažd na pokošenu livadu, kao kaplje koje porašaju zemlju. 019 PSA 072 007 Procvjetaæe u dane njegove pravednik i svuda mir dokle teèe mjeseca. 019 PSA 072 008 Vladaæe od mora do mora, i od rijeke do krajeva zemaljskih. 019 PSA 072 009 Pred njim æe popadati divljaci, i neprijatelji njegovi prah æe lizati. 019 PSA 072 010 Carevi Tarsiski i ostrvljani donijeæe dare, carevi Šavski i Savski daæe danak. 019 PSA 072 011 Klanjaæe mu se svi carevi, svi narodi biæe mu pokorni. 019 PSA 072 012 Jer æe izbaviti ubogoga koji cvili i nevoljnoga koji nema pomoænika. 019 PSA 072 013 Biæe milostiv ništemu i ubogom, i duše æe jadnima spasti. 019 PSA 072 014 Od prijevare i nasilja iskupiæe duše njihove, i skupa æe biti krv njihova pred oèima njegovima. 019 PSA 072 015 Oni æe dobro živjeti, i donijeæe mu zlato iz Šave; i svagda æe se moliti za njega, i svaki æe ga dan blagosiljati. 019 PSA 072 016 Biæe pšenice na zemlji izobila; po vrhovima gorskim lelijaæe se klasje njezino kao Livanska šuma, i po gradovima cvjetaæe ljudi kao trava na zemlji. 019 PSA 072 017 Ime æe njegovo biti uvijek; dokle teèe sunca, ime æe njegovo rasti. Blagosloviæe se u njemu, svi æe ga narodi zvati blaženim. 019 PSA 072 018 Blagosloven Gospod Bog, Bog Izrailjev, koji jedan èini èudesa! 019 PSA 072 019 I blagosloveno slavno ime njegovo uvijek! slave njegove napuniæe se sva zemlja. Amin i amin. 019 PSA 072 020 Svršiše se molitve Davida, sina Jesejeva. 019 PSA 073 001 Ta dobar je Bog Izrailju, onima koji su èista srca. 019 PSA 073 002 A noge moje umalo ne zaðoše, umalo ne popuznuše stopala moja, 019 PSA 073 003 Jer se rasrdih na bezumnike videæi kako bezbožnici dobro žive. 019 PSA 073 004 Jer ne znaju za nevolju do same smrti, i tijelo je njihovo pretilo. 019 PSA 073 005 Na poslovima èovjeèijim nema ih, i ne muèe se s drugim ljudima. 019 PSA 073 006 Toga radi optoèeni su ohološæu kao ogrlicom, i obuèeni u obijest kao u stajaæe ruho. 019 PSA 073 007 Od debljine izbuljeno im je oko, srce puno klape. 019 PSA 073 008 Potsmijevaju se, pakosno govore o nasilju, oholo govore. 019 PSA 073 009 Usta svoja dižu u nebo, i zemlju prolazi jezik njihov. 019 PSA 073 010 I zato se onamo navraæaju neki iz naroda njegova, i piju vodu iz puna izvora. 019 PSA 073 011 I govore: kako æe razabrati Bog? zar višnji zna? 019 PSA 073 012 Pa eto, ovi bezbožnici sreæni na svijetu umnožavaju bogatstvo. 019 PSA 073 013 Zar dakle uzalud èistim srce svoje, i umivam bezazlenošæu ruke svoje, 019 PSA 073 014 Dopadam rana svaki dan, i muke svako jutro? 019 PSA 073 015 Kad bih kazao: govoriæu kao i oni, iznevjerio bih rod sinova tvojih. 019 PSA 073 016 I tako stadoh razmišljati da bih ovo razumio; ali to bješe teško u oèima mojima. 019 PSA 073 017 Dok najposlije uðoh u svetinju Božiju, i doznah kraj njihov. 019 PSA 073 018 Ta na klizavom mjestu postavio si ih, i bacaš ih u propast! 019 PSA 073 019 Kako zaèas propadaju, ginu, nestaje ih od nenadne strahote! 019 PSA 073 020 Kao san, kad se èovjek probudi, tako probudivši ih, Gospode, u ništa obraæaš utvaru njihovu. 019 PSA 073 021 Kad kipljaše srce moje i rastrzah se u sebi, 019 PSA 073 022 Tada bijah neznalica i ne razumijevah; kao živinèe bijah pred tobom. 019 PSA 073 023 Ali sam svagda kod tebe, ti me držiš za desnu ruku. 019 PSA 073 024 Po svojoj volji vodiš me, i poslije æeš me odvesti u slavu. 019 PSA 073 025 Koga imam na nebu? i s tobom nièega neæu na zemlji. 019 PSA 073 026 Èezne za tobom tijelo moje i srce moje; Bog je grad srca mojega i dio moj dovijeka. 019 PSA 073 027 Jer evo koji otstupiše od tebe, ginu; ti istrebljavaš svakoga koji èini preljubu ostavljajuæi tebe. 019 PSA 073 028 A meni je dobro biti blizu Boga. Na Gospoda polažem nadanje svoje, i kazivaæu sva èudesa tvoja. 019 PSA 074 001 Zašto se, Bože, srdiš na nas dugo; dimi se gnjev tvoj na ovce paše tvoje? 019 PSA 074 002 Opomeni se sabora svojega, koji si stekao od starine, iskupio sebi u našljednu državu, gore Siona, na kojoj si se naselio. 019 PSA 074 003 Podigni stope svoje na stare razvaline: sve je razrušio neprijatelj u svetinji. 019 PSA 074 004 Rièu neprijatelji tvoji na mjestu sabora tvojih, svoje obièaje postavljaju mjesto naših obièaja. 019 PSA 074 005 Vidiš, oni su kao onaj koji podiže sjekiru na spletene grane u drveta. 019 PSA 074 006 Sve u njemu što je rezano razbiše sjekirama i bradvama. 019 PSA 074 007 Ognjem sažegoše svetinju tvoju; na zemlju obalivši oskvrniše stan imena tvojega. 019 PSA 074 008 Rekoše u srcu svojem: potrimo ih sasvijem. Popališe sva mjesta sabora Božijih na zemlji. 019 PSA 074 009 Obièaja svojih ne vidimo, nema više proroka, i nema u nas ko bi znao dokle æe to trajati. 019 PSA 074 010 Dokle æe se, Bože, rugati nasilnik? hoæe li dovijeka protivnik prkositi imenu tvojemu? 019 PSA 074 011 Zašto ustavljaš ruku svoju i desnicu svoju? Pruži iz njedara svojih, i istrijebi ih. 019 PSA 074 012 Bože, care moj, koji od starine tvoriš spasenje posred zemlje! 019 PSA 074 013 Ti si silom svojom raskinuo more, i satro glave vodenim nakazama. 019 PSA 074 014 Ti si razmrskao glavu krokodilu, dao ga onima koji žive u pustinji da ga jedu. 019 PSA 074 015 Ti si otvorio izvore i potoke, ti si isušio rijeke koje ne presišu. 019 PSA 074 016 Tvoj je dan i tvoja je noæ, ti si postavio zvijezde i sunce. 019 PSA 074 017 Ti si utvrdio sve krajeve zemaljske, ljeto i zimu ti si uredio. 019 PSA 074 018 Opomeni se toga, neprijatelj se ruga Gospodu, i narod bezumni ne mari za ime tvoje. 019 PSA 074 019 Ne daj zvijerima duše grlice svoje, nemoj zaboraviti stada stradalaca svojih zasvagda. 019 PSA 074 020 Pogledaj na zavjet; jer su sve peæine zemaljske pune stanova bezakonja. 019 PSA 074 021 Nevoljnik nek se ne vrati sramotan, ništi i ubogi neka hvale ime tvoje. 019 PSA 074 022 Ustani, Bože, brani stvar svoju, opomeni se kako ti se bezumnik ruga svaki dan! 019 PSA 074 023 Ne zaboravi obijesti neprijatelja svojih, vike, koju jednako dižu protivnici tvoji! 019 PSA 075 001 Hvalimo te, Bože, hvalimo; blizu je ime tvoje. Za tebe kazuju èudesa tvoja. 019 PSA 075 002 “Kad vidim da je vrijeme, sudiæu pravo. 019 PSA 075 003 Njiha se zemlja sa svijema koji žive na njoj, ja utvrðujem stupove njezine.” 019 PSA 075 004 Kažem hvališama: ne hvalite se, i bezakonicima: ne dižite roga. 019 PSA 075 005 Ne dižite u vis roga svojega, ne govorite tvrdoglavo. 019 PSA 075 006 Jer uzvišivanje ne dolazi ni od istoka ni od zapada ni od pustinje; 019 PSA 075 007 Nego je Bog sudija, jednoga ponižuje a drugoga uzvišuje. 019 PSA 075 008 Jer je èaša u ruci Gospodu, vino vri, natoèio je punu, i razdaje iz nje. I talog æe njezin progutati, ispiæe svi bezbožnici na zemlji. 019 PSA 075 009 A ja æu kazivati dovijeka, pjevaæu Bogu Jakovljevu. 019 PSA 075 010 “Sve æu rogove bezbožnicima polomiti, a rogovi pravednikovi uzvisiæe se.” 019 PSA 076 001 Zna se u Judeji za Boga, u Izrailja je veliko ime njegovo. 019 PSA 076 002 U Salimu je stan njegov i naselje njegovo na Sionu. 019 PSA 076 003 Ondje je polomio krilate strijele luku, štit i maè i rat. 019 PSA 076 004 Ti si svijetao; divniji od gora hajduèkih. 019 PSA 076 005 Koji su junaèkog srca postaše plijen, zaspaše snom svojim, i junaci ne naðoše ruku svojih. 019 PSA 076 006 Od prijetnje tvoje, Bože Jakovljev, drijemlju kola i konj. 019 PSA 076 007 Ti si strašan, i ko æe se održati pred licem tvojim kad se razgnjeviš? 019 PSA 076 008 S neba javljaš sud; zemlja se prepada i muèi, 019 PSA 076 009 Kad Bog ustaje na sud, da pomože svima koji stradaju na zemlji. 019 PSA 076 010 I gnjev ljudski obraæa se u slavu tebi, kad se jednom opašeš gnjevom. 019 PSA 076 011 Polažite i izvršujte zavjete Gospodu Bogu svojemu; svi koji ste oko njega, nosite dare strašnome. 019 PSA 076 012 On ukroæava duh knezovima, on je strašan carevima zemaljskim. 019 PSA 077 001 Glas moj ide k Bogu, i ja prizivljem njega; glas moj ide k Bogu, i on æe me uslišiti. 019 PSA 077 002 U dan tuge svoje tražih Gospoda; noæu je ruka moja podignuta, i ne spušta se; duša moja neæe da se utješi. 019 PSA 077 003 Pominjem Boga, i uzdišem; razmišljam, i trne duh moj. 019 PSA 077 004 Držim oèi svoje da su budne; klonuo sam, i ne mogu govoriti. 019 PSA 077 005 Prebrajam stare dane i godine od vijekova. 019 PSA 077 006 Opominjem se pjesama svojih noæu; razgovaram se sa srcem svojim, i ispitujem duh svoj: 019 PSA 077 007 “Zar æe se dovijeka gnjeviti na nas Gospod, i neæe više ljubiti? 019 PSA 077 008 Zar je zasvagda prestala milost njegova, i rijeè se prekinula od koljena na koljeno? 019 PSA 077 009 Zar je zaboravio milostiv biti i u gnjevu zatvorio milosrðe svoje?” 019 PSA 077 010 I rekoh: žalosna je za mene ova promjena desnice višnjega. 019 PSA 077 011 Pamtim djela Gospodnja; pamtim preðašnje èudo tvoje. 019 PSA 077 012 Mislio sam o svijem djelima tvojim, razmišljao o radnji tvojoj; 019 PSA 077 013 Bože! put je tvoj svet; koji je Bog tako velik kao Bog naš? 019 PSA 077 014 Ti si Bog, koji si èinio èudesa, pokazivao silu svoju meðu narodima; 019 PSA 077 015 Mišicom si odbranio narod svoj, sinove Jakovljeve i Josifove. 019 PSA 077 016 Vidješe te vode, Bože, vidješe te vode, i ustreptaše, i bezdane se zadrmaše. 019 PSA 077 017 Iz oblaka lijaše voda, oblaci davahu glas, i strijele tvoje leæahu. 019 PSA 077 018 Grmljahu gromovi tvoji po nebu; munje tvoje sijevahu po vasiljenoj, zemlja se tresijaše i njihaše. 019 PSA 077 019 Po moru bijaše put tvoj, i staze tvoje po velikoj vodi, i trag tvoj ne poznavaše se. 019 PSA 077 020 Vodio si narod svoj kao ovce rukom Mojsijevom i Aronovom. 019 PSA 078 001 Èuj, narode moj, nauk moj, prigni uho svoje k rijeèima usta mojih. 019 PSA 078 002 Otvoram za prièu usta svoja, kazaæu stare pripovijetke. 019 PSA 078 003 Što slušasmo i doznasmo, i što nam kazivaše oci naši, 019 PSA 078 004 Neæemo zatajiti od djece njihove, naraštaju poznom javiæemo slavu Gospodnju i silu njegovu i èudesa koja je uèinio. 019 PSA 078 005 Svjedoèanstvo podiže u Jakovu, i u Izrailju postavi zakon, koji dade ocima našim da ga predadu djeci svojoj; 019 PSA 078 006 Da bi znao potonji naraštaj, djeca koja æe se roditi, pa i oni da bi kazivali svojoj djeci 019 PSA 078 007 Da polažu na Boga nadanje svoje, i ne zaboravljaju djela Božijih, i zapovijesti njegove da drže; 019 PSA 078 008 I da ne budu kao oci njihovi, rod nevaljao i uporan, rod koji ne bješe tvrd srcem svojim, niti vjeran Bogu duhom svojim. 019 PSA 078 009 Sinovi Jefremovi naoružani, koji strijeljaju iz luka, vratiše se natrag, kad bijaše boj. 019 PSA 078 010 Ne saèuvaše zavjeta Božijega, i po zakonu njegovu ne htješe hoditi. 019 PSA 078 011 Zaboraviše djela njegova, i èudesa, koja im je pokazao, 019 PSA 078 012 Kako pred ocima njihovijem uèini èudesa u zemlji Misirskoj, na polju Soanu; 019 PSA 078 013 Razdvoji more, i provede ih, od vode naèini zid; 019 PSA 078 014 I vodi ih danju oblakom, i svu noæ svijetlijem ognjem; 019 PSA 078 015 Raskida stijene u pustinji, i poji ih kao iz velike bezdane; 019 PSA 078 016 Izvodi potoke iz kamena, i vodi vodu rijekama. 019 PSA 078 017 Ali oni još jednako griješiše njemu, i gnjeviše višnjega u pustinji. 019 PSA 078 018 I kušaše Boga u srcu svom, ištuæi (jela) po volji svojoj, 019 PSA 078 019 I vikaše na Boga, i rekoše: “može li Bog zgotoviti trpezu u pustinji? 019 PSA 078 020 Evo! on udari u kamen, i poteèe voda, i rijeke ustadoše; može li i hljeba dati? hoæe li i mesa postaviti narodu svojemu?” 019 PSA 078 021 Gospod èu i razljuti se, i oganj se razgorje na Jakova, i gnjev se podiže na Izrailja. 019 PSA 078 022 Jer ne vjerovaše Bogu i ne uzdaše se u pomoæ njegovu. 019 PSA 078 023 Tada zapovjedi oblacima odozgo, i otvori vrata nebeska, 019 PSA 078 024 I pusti, te im podaždje mana za jelo, i hljeb nebeski dade im. 019 PSA 078 025 Hljeba anðelskoga jeðaše èovjek; posla im (jela) do sitosti. 019 PSA 078 026 Pusti nebom ustoku, i navede silom svojom jug; 019 PSA 078 027 I kao prahom zasu ih mesom, i kao pijeskom morskim pticama krilatim; 019 PSA 078 028 Pobaca ih sred okola njihova, oko šatora njihovijeh. 019 PSA 078 029 I najedoše se i dade im što su željeli. 019 PSA 078 030 Ali ih još i ne proðe želja, još bješe jelo u ustima njihovijem, 019 PSA 078 031 Gnjev se Božji podiže na njih i pomori najjaèe meðu njima, i mladiæe u Izrailju pobi. 019 PSA 078 032 Preko svega toga još griješiše, i ne vjerovaše èudesima njegovijem. 019 PSA 078 033 I pusti, te dani njihovi prolaziše uzalud, i godine njihove u strahu. 019 PSA 078 034 Kad ih ubijaše, onda pritjecahu k njemu, i obraæahu se i iskahu Boga; 019 PSA 078 035 I pominjahu da je Bog obrana njihova, i višnji izbavitelj njihov. 019 PSA 078 036 Laskahu mu ustima svojima, i jezikom svojim lagahu mu. 019 PSA 078 037 A srce njihovo ne bješe njemu vjerno, i ne bijahu tvrdi u zavjetu njegovu. 019 PSA 078 038 Ali on bješe milostiv, i pokrivaše grijeh, i ne pomori ih, èesto ustavljaše gnjev svoj, i ne podizaše sve jarosti svoje. 019 PSA 078 039 Opominjaše se da su tijelo, vjetar, koji prolazi i ne vraæa se. 019 PSA 078 040 Koliko ga puta rasrdiše u pustinji, i uvrijediše u zemlji gdje se ne živi! 019 PSA 078 041 Sve nanovo kušaše Boga, i sveca Izrailjeva dražiše. 019 PSA 078 042 Ne sjeæaše se ruke njegove i dana, u koji ih izbavi iz nevolje, 019 PSA 078 043 U koji uèini u Misiru znake svoje i èudesa svoja na polju Soanu; 019 PSA 078 044 I provrže u krv rijeke njihove i potoke njihove, da ne mogoše piti. 019 PSA 078 045 Posla na njih bubine da ih kolju, i žabe da ih more. 019 PSA 078 046 Ljetinu njihovu dade crvu, i muku njihovu skakavcima. 019 PSA 078 047 Vinograde njihove pobi gradom, i smokve njihove slanom. 019 PSA 078 048 Gradu predade stoku njihovu, i stada njihova munji. 019 PSA 078 049 Posla na njih ognjeni gnjev svoj, jarost, srdnju i mržnju, èetu zlijeh anðela. 019 PSA 078 050 Ravni stazu gnjevu svojemu, ne èuva duša njihovijeh od smrti, i život njihov predade pomoru. 019 PSA 078 051 Pobi sve prvence u Misiru, prvi porod po kolibama Hamovijem. 019 PSA 078 052 I povede narod svoj kao ovce, i vodi ih kao stado preko pustinje. 019 PSA 078 053 Vodi ih pouzdano, i oni se ne bojaše, a neprijatelje njihove zatrpa more. 019 PSA 078 054 I dovede ih na mjesto svetinje svoje, na ovu goru, koju zadobi desnica njegova. 019 PSA 078 055 Odagna ispred lica njihova narode; ždrijebom razdijeli njihovo dostojanje, i po šatorima njihovijem naseli koljena Izrailjeva. 019 PSA 078 056 Ali oni kušaše i srdiše Boga višnjega i uredaba njegovijeh ne saèuvaše. 019 PSA 078 057 Odustaše i odvrgoše se, kao i oci njihovi, slagaše kao rðav luk. 019 PSA 078 058 Uvrijediše ga visinama svojim, i idolima svojim razdražiše ga. 019 PSA 078 059 Bog èu i razgnjevi se i rasrdi se na Izrailja veoma. 019 PSA 078 060 Ostavi naselje svoje u Silomu, šator, u kojem življaše s ljudma. 019 PSA 078 061 I opravi u ropstvo slavu svoju, i krasotu svoju u ruke neprijateljeve. 019 PSA 078 062 I predade maèu narod svoj, i na dostojanje svoje zaplamtje se. 019 PSA 078 063 Mladiæe njegove jede oganj, i djevojkama njegovijem ne pjevaše svatovskih pjesama; 019 PSA 078 064 Sveštenici njegovi padaše od maèa, i udovice njegove ne plakaše. 019 PSA 078 065 Najposlije kao iza sna probudi se Gospod, prenu se kao junak kad se napije vina. 019 PSA 078 066 I pobi neprijatelje svoje s leða, vjeènoj sramoti predade ih. 019 PSA 078 067 I ne htje šatora Josifova, i koljena Jefremova ne izabra. 019 PSA 078 068 Nego izabra koljeno Judino, goru Sion, koja mu omilje. 019 PSA 078 069 I sagradi svetinju svoju kao gornje svoje stanove, i kao zemlju utvrdi je dovijeka. 019 PSA 078 070 I izabra Davida slugu svojega, i uze ga od torova ovèijih, 019 PSA 078 071 I od dojilica dovede ga da pase narod njegov, Jakova, i našljedstvo njegovo, Izrailja. 019 PSA 078 072 I on ih pase èistijem srcem, i vodi ih mudrijem rukama. 019 PSA 079 001 Bože! neznabošci doðoše u dostojanje tvoje; oskvrniše svetu crkvu tvoju, Jerusalim pretvoriše u zidine. 019 PSA 079 002 Truplje sluga tvojih dadoše pticama nebeskijem da ih jedu, tijela svetaca tvojih zvijerima zemaljskim. 019 PSA 079 003 Proliše krv njihovu kao vodu oko Jerusalima, i ne bješe ko da pogrebe. 019 PSA 079 004 Postadosmo potsmijeh u susjeda svojih, rugaju nam se i sramote nas koji su oko nas. 019 PSA 079 005 Dokle æeš se, Gospode, jednako gnjeviti, jarost tvoja gorjeti kao oganj? 019 PSA 079 006 Izlij gnjev svoj na narode koji te ne znaju, i na carstva koja ne prizivlju tvojega imena. 019 PSA 079 007 Jer izjedoše Jakova, i naselje njegovo opustiše. 019 PSA 079 008 Ne pominji preðašnjih bezakonja naših, veæ pohitaj da nas presreteš milosrðem svojim, jer smo veoma ološali. 019 PSA 079 009 Pomozi nam, Bože, spasitelju naš, radi slave imena svojega, izbavi nas i oèisti od grijeha naših radi imena svojega. 019 PSA 079 010 Zašto da govore neznabošci: gdje je Bog njihov? Neka se pokaže pred oèima našim osveta nad neznabošcima za prolitu krv sluga tvojih! 019 PSA 079 011 Neka izaðu pred lice tvoje uzdasi sužanjski, silom mišice svoje saèuvaj namijenjene smrti. 019 PSA 079 012 Sedminom vrati u njedra susjedima našim ruženje, kojim te ružiše, Gospode! 019 PSA 079 013 A mi narod tvoj i ovce paše tvoje dovijeka æemo tebe slaviti i od koljena na koljeno kazivati hvalu tvoju. 019 PSA 080 001 Pastire Izrailjev, èuj! koji vodiš sinove Josifove kao ovce, koji sjediš na heruvimima, javi se! 019 PSA 080 002 Pred Jefremom i Venijaminom i Manasijom probudi krjepost svoju, i hodi da nam pomožeš. 019 PSA 080 003 Bože! povrati nas, neka zasja lice tvoje da se spasemo! 019 PSA 080 004 Gospode, Bože nad vojskama! dokle æeš se gnjeviti kad te moli narod tvoj? 019 PSA 080 005 Hraniš ih hljebom suznijem, i pojiš ih suzama trostrukom mjerom. 019 PSA 080 006 Uèinio si da se oko nas svaðaju susjedi naši, i neprijatelji se naši smiju meðu sobom. 019 PSA 080 007 Bože nad vojskama! povrati nas, neka zasja lice tvoje da se spasemo! 019 PSA 080 008 Iz Misira si prenio èokot, izagnao narode, i posadio ga. 019 PSA 080 009 Okrèio si za nj, i on pusti žile, i zauze svu zemlju. 019 PSA 080 010 Gore se pokriše njegovijem sjenom, i loze su mu kao kedri Božiji. 019 PSA 080 011 Pustio je loze svoje do mora i ogranke svoje do rijeke. 019 PSA 080 012 Zašto si mu razvalio ogradu, da ga kida ko god proðe? 019 PSA 080 013 Gorski vepar podgriza ga, i poljska zvijer jede ga. 019 PSA 080 014 Bože nad vojskama! obrati se, pogledaj s neba i vidi, i obiði vinograd ovaj, 019 PSA 080 015 Sad ovaj, koji je posadila desnica tvoja, i sina, kojega si ukrijepio sebi! 019 PSA 080 016 Popaljen je ognjem, isjeèen, od strašnoga pogleda tvojega propade. 019 PSA 080 017 Neka bude ruka tvoja nad èovjekom desnice tvoje, nad sinom èovjeèijim kojega si utvrdio sebi! 019 PSA 080 018 I neæemo otstupiti od tebe, oživi nas, i ime tvoje prizivaæemo. 019 PSA 080 019 Gospode, Bože nad vojskama! povrati nas, neka zasja lice tvoje, da se spasemo! 019 PSA 081 001 Radujte se Bogu, koji nam daje krjepost; poklikujte Bogu Jakovljevu. 019 PSA 081 002 Podignite pjesme, dajte bubanj, slatke gusle sa psaltirom. 019 PSA 081 003 Trubite o mijeni u trubu, o uštapu radi praznika našega. 019 PSA 081 004 Jer je taki zakon u Izrailja, naredba od Boga Jakovljeva. 019 PSA 081 005 Za svjedoèanstvo postavi Josifu ovo, kad iðaše na zemlju Misirsku. Jezik, kojega ne znah, èuh: 019 PSA 081 006 “Uklonio sam ramena njegova od bremena, ruke njegove oprostiše se kotarica. 019 PSA 081 007 U nevolji si me zazvao, i izbavih te, usliših te usred groma, na vodi Merivi iskušah te. 019 PSA 081 008 Slušaj, narode moj, i zasvjedoèiæu ti, Izrailju, o kad bi me poslušao: 019 PSA 081 009 Da ne bude u tebe tuðega Boga, i Bogu stranome nemoj se klanjati. 019 PSA 081 010 Ja sam Gospod, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje Misirske; otvori usta svoja, i ja æu ih napuniti. 019 PSA 081 011 Ali ne posluša narod moj glasa mojega, Izrailj ne mari za me. 019 PSA 081 012 I ja ih pustih na volju srca njihova, neka hode po svojim mislima. 019 PSA 081 013 O kad bi narod moj slušao mene, i sinovi Izrailjevi hodili putovima mojim! 019 PSA 081 014 Brzo bih pokorio neprijatelje njihove, i na protivnike njihove digao bih ruku svoju; 019 PSA 081 015 Koji mrze na Gospoda, bili bi im pokorni, i dobri dani njihovi bili bi dovijeka; 019 PSA 081 016 Najboljom bi pšenicom hranio njih, i medom bih iz kamena sitio ih.” 019 PSA 082 001 Bog stade na saboru Božijem, usred bogova izreèe sud: 019 PSA 082 002 “Dokle æete suditi nepravo, i bezbožnicima gledati ko je ko? 019 PSA 082 003 Sudite ubogome i siroti, onoga koga gone i ništega pravdajte. 019 PSA 082 004 Izbavljajte ubogoga i ništega, iz ruke bezbožnièke otimajte. 019 PSA 082 005 Ne poznaše, niti razumješe, hode po tami; zadrmaše se zemlji svi temelji. 019 PSA 082 006 Rekoh: bogovi ste, i sinovi višnjega svi. 019 PSA 082 007 Ali æete kao ljudi pomrijeti, i kao svaki knez pašæete.” 019 PSA 082 008 Ustani, Bože, sudi zemlji; jer su tvoji po našljedstvu svi narodi. 019 PSA 083 001 Bože! nemoj zamuknuti, nemoj šutjeti, niti poèivaj, Bože! 019 PSA 083 002 Jer evo neprijatelji tvoji uzavreše, i koji te nenavide, podigoše glavu. 019 PSA 083 003 Po narod tvoj zlo naumiše, i dogovaraju se na izbrane tvoje. 019 PSA 083 004 Rekoše: hodite da ih istrijebimo izmeðu naroda da se više ne spominje ime Izrailjevo. 019 PSA 083 005 Složno pristaše i suprot tebi vjeru uhvatiše: 019 PSA 083 006 Naselja Edomova i Ismailovci, Moav i Agareni, 019 PSA 083 007 Geval i Amon i Amalik, Filisteji s Tircima; 019 PSA 083 008 I Asur udruži se s njima; postadoše mišica sinovima Lotovijem. 019 PSA 083 009 Uèini im onako kao Madijamu, kao Sisari, kao Javinu na potoku Kisonu, 019 PSA 083 010 Koji su istrijebljeni u Aendoru, nagnojiše sobom zemlju. 019 PSA 083 011 Uradi s njima, s knezovima njihovijem, kao s Orivom i Zivom, i sa svima glavarima njihovijem kao sa Zevejem i Salmanom. 019 PSA 083 012 Jer govore: osvojimo naselja Božija. 019 PSA 083 013 Bože moj! zapovjedi neka budu kao prah, kao pijesak pred vjetrom. 019 PSA 083 014 Kao što oganj sažiže šumu, i kao plamen što zapaljuje gore, 019 PSA 083 015 Tako ih pognaj burom svojom i vihorom svojim smeti ih. 019 PSA 083 016 Pokrij lice njihovo sramotom, da bi tražili ime tvoje, Gospode! 019 PSA 083 017 Neka se stide i srame dovijeka, neka se smetu i izginu! 019 PSA 083 018 I neka znadu da si ti, kojemu je ime Gospod, jedini najviši nad svom zemljom. 019 PSA 084 001 Kako su mili stanovi tvoji, Gospode nad silama! 019 PSA 084 002 Gine duša moja želeæi u dvore Gospodnje; srce moje i tijelo moje otima se k Bogu živome. 019 PSA 084 003 I ptica nahodi kuæu, i lastavica gnijezdo sebi gdje leže ptiæe svoje, kod oltara tvojih, Gospode nad silama, care moj i Bože moj! 019 PSA 084 004 Blago onima koji žive u domu tvom! Oni te hvale bez prestanka. 019 PSA 084 005 Blago onima kojima je (sila) u tebi, i kojima su u srcu putovi tvoji! 019 PSA 084 006 Iduæi dolinom plaèevnom, pretvaraju je u izvore, i dažd je odijeva blagoslovima. 019 PSA 084 007 Idu zbor za zborom, javljaju se pred Bogom na Sionu. 019 PSA 084 008 Gospode, Bože nad silama! usliši molitvu moju, Bože Jakovljev! 019 PSA 084 009 Bože, branièu naš! sagni se i vidi lice pomazanika svojega! 019 PSA 084 010 Jer je bolje jedan dan u dvorima tvojim od hiljade. Volim biti na pragu doma Božijega nego živjeti u šatorima bezbožnièkim. 019 PSA 084 011 Jer je Gospod Bog sunce i štit, Gospod daje blagodat i slavu; onima koji hode u bezazlenosti ne ukraæuje nijednoga dobra. 019 PSA 084 012 Gospode nad silama! blago èovjeku, koji se u te uzda! 019 PSA 085 001 Smilovao si se, Gospode, na zemlju svoju, povratio si roblje Jakovljevo. 019 PSA 085 002 Prostio si nepravdu narodu svojemu, pokrio si sve grijehe njegove. 019 PSA 085 003 Ustavio si svu jarost svoju, ublažio žestinu gnjeva svojega. 019 PSA 085 004 Povrati nas, Bože spasitelju naš, prekini srdnju svoju na nas. 019 PSA 085 005 Zar æeš se dovijeka gnjeviti na nas, i protegnuti gnjev svoj od koljena na koljeno? 019 PSA 085 006 Zar se neæeš povratiti i oživiti nas, da bi se narod tvoj radovao o tebi? 019 PSA 085 007 Pokaži nam, Gospode, milost svoju, i pomoæ svoju daj nam. 019 PSA 085 008 Da poslušam što govori Gospod Bog. On izrièe mir narodu svojemu i svecima svojim, i onima koji se obraæaju srcem k njemu. 019 PSA 085 009 Da, blizu je onijeh koji ga se boje pomoæ njegova, da bi naselio slavu u zemlji našoj! 019 PSA 085 010 Milost i istina srešæe se, pravda i mir poljubiæe se. 019 PSA 085 011 Istina æe niknuti iz zemlje i pravda æe s neba priniknuti. 019 PSA 085 012 I Gospod æe dati dobro, i zemlja naša daæe plod svoj. 019 PSA 085 013 Pravda æe pred njim iæi, i postaviæe na put stope svoje. 019 PSA 086 001 Prigni, Gospode! uho svoje i usliši me, jer sam nevoljan i ništ. 019 PSA 086 002 Saèuvaj dušu moju, jer sam tvoj poklonik. Spasi slugu svojega, Bože moj, koji se u te uzda. 019 PSA 086 003 Smiluj se na me, Gospode, jer k tebi vièem vas dan. 019 PSA 086 004 Obeseli dušu sluge svojega, jer k tebi, Gospode, podižem dušu svoju. 019 PSA 086 005 Jer si ti, Gospode, dobar i milosrdan i veoma milostiv svima koji te prizivlju. 019 PSA 086 006 Èuj, Gospode, molitvu moju, i slušaj glas moljenja mojega. 019 PSA 086 007 U dan tuge svoje prizivljem te, jer æeš me uslišiti. 019 PSA 086 008 Nema meðu bogovima takoga kakav si ti, Gospode, i nema djela takijeh kakva su tvoja. 019 PSA 086 009 Svi narodi, koje si stvorio, doæi æe i pokloniti se pred tobom, Gospode, i slaviti ime tvoje. 019 PSA 086 010 Jer si ti velik i tvoriš èudesa; ti si jedan Bog. 019 PSA 086 011 Pokaži mi, Gospode, put svoj, i iæi æu u istini tvojoj; uèini neka se mili srcu mojemu bojati se imena tvojega. 019 PSA 086 012 Slaviæu te, Gospode Bože moj, svijem srcem svojim, i poštovaæu ime tvoje dovijeka. 019 PSA 086 013 Jer je milost tvoja velika nada mnom, i izvadio si dušu moju iz pakla najdubljega. (Sheol h7585) 019 PSA 086 014 Bože, oholice ustaše na mene, i gomila nasilnika traži dušu moju, i nemaju tebe pred sobom. 019 PSA 086 015 Ali ti, Gospode, Bože milostivi i blagi, strpljivi i bogati dobrotom i istinom, 019 PSA 086 016 Pogledaj na me i smiluj mi se, daj silu svoju sluzi svojemu, i pomozi sinu sluškinje svoje; 019 PSA 086 017 Uèini sa mnom èudo dobrote. Neka vide koji me nenavide, i postide se, što si mi, Gospode, pomogao i utješio me. 019 PSA 087 001 Što je sam osnovao na gorama svetijem, 019 PSA 087 002 Vrata Sionska ljubi Gospod više svijeh stanova Jakovljevijeh. 019 PSA 087 003 Slavno kazuju za tebe, grade Božji! 019 PSA 087 004 “Meðu one, koji me znaju, brojiæu Misir i Vavilon. Gle i Filisteji i Tir s Etiopskom ondje su se rodili.” 019 PSA 087 005 O Sionu æe se govoriti: taj se i taj rodio u njemu; sam višnji utvrðuje ga. 019 PSA 087 006 Gospod æe u prijepisu naroda zavikati: ovaj se rodio u njemu. 019 PSA 087 007 I koji pjevaju i vesele se, svi su izvori moji u tebi. 019 PSA 088 001 Gospode Bože, spasitelju moj, danju vièem i noæu pred tobom. 019 PSA 088 002 Nek izaðe preda te molitva moja, prigni uho svoje k jauku mojemu; 019 PSA 088 003 Jer je duša moja puna jada, i život se moj primaèe paklu. (Sheol h7585) 019 PSA 088 004 Izjednaèih se s onima koji u grob odlaze, postadoh kao èovjek bez sile, 019 PSA 088 005 Kao meðu mrtve baèen, kao ubijeni, koji leže u grobu, kojih se više ne sjeæaš, i koji su od ruke tvoje daleko. 019 PSA 088 006 Metnuo si me u jamu najdonju, u tamu, u bezdanu. 019 PSA 088 007 Oteža mi gnjev tvoj, i svima valima svojim udaraš me. 019 PSA 088 008 Udaljio si od mene poznanike moje, njima si me omrazio; zatvoren sam, i ne mogu izaæi. 019 PSA 088 009 Oko moje usahnu od jada, vièem te, Gospode, vas dan, pružam k tebi ruke svoje. 019 PSA 088 010 Eda li æeš na mrtvima èiniti èudesa? ili æe mrtvi ustati i tebe slaviti? 019 PSA 088 011 Eda li æe se u grobu pripovijedati milost tvoja, i istina tvoja u truhljenju? 019 PSA 088 012 Eda li æe u tami poznati èudesa tvoja, i pravdu tvoju gdje se sve zaboravlja? 019 PSA 088 013 Ali ja, Gospode, k tebi vièem, i jutrom molitva moja sreta te. 019 PSA 088 014 Zašto, Gospode, odbacuješ dušu moju, i odvraæaš lice svoje od mene? 019 PSA 088 015 Muèim se i izdišem od udaraca, podnosim strahote tvoje, bez nadanja sam. 019 PSA 088 016 Gnjev tvoj stiže me, strahote tvoje razdiru me. 019 PSA 088 017 Optjeèu me svaki dan kao voda, stežu me otsvuda. 019 PSA 088 018 Udaljio si od mene druga i prijatelja; poznanici moji sakrili su se u mrak. 019 PSA 089 001 Milosti æu Gospodnje pjevati uvijek, od koljena na koljeno javljaæu istinu tvoju ustima svojima. 019 PSA 089 002 Jer znam da je zavavijek osnovana milost, i na nebesima da si utvrdio istinu svoju, rekavši: 019 PSA 089 003 “Uèinih zavjet s izbranim svojim, zakleh se Davidu, sluzi svojemu: 019 PSA 089 004 Dovijeka æu utvrðivati sjeme tvoje i prijesto tvoj ureðivati od koljena do koljena. 019 PSA 089 005 Nebo kazuje èudesa tvoja, Gospode, i istinu tvoju sabor svetijeh. 019 PSA 089 006 Jer ko je nad oblacima ravan Gospodu? ko æe se izjednaèiti s Gospodom meðu sinovima Božijim? 019 PSA 089 007 Bogu se valja klanjati na saboru svetijeh, strašniji je od svijeh koji su oko njega. 019 PSA 089 008 Gospode, Bože nad vojskama! ko je silan kao ti, Bože? I istina je tvoja oko tebe. 019 PSA 089 009 Ti vladaš nad silom morskom; kad podigne vale svoje, ti ih ukroæavaš. 019 PSA 089 010 Ti si oborio oholi Misir kao ranjenika, krjepkom mišicom svojom rasijao si neprijatelje svoje. 019 PSA 089 011 Tvoje je nebo i tvoja je zemlja; ti si sazdao vasiljenu i što je god u njoj. 019 PSA 089 012 Sjever i jug ti si stvorio, Tavor i Ermon o tvom se imenu raduje. 019 PSA 089 013 Tvoja je mišica krjepka, silna je ruka tvoja, i visoka desnica tvoja. 019 PSA 089 014 Blagost je i pravda podnožje prijestolu tvojemu, milost i istina ide pred licem tvojim. 019 PSA 089 015 Blago narodu koji zna trubnu pokliè! Gospode! u svjetlosti lica tvojega oni hode; 019 PSA 089 016 Imenom se tvojim raduju vas dan, i pravdom tvojom uzvišuju se. 019 PSA 089 017 Jer si ti krasota sile njihove, i po milosti tvojoj uzvišuje se rog naš. 019 PSA 089 018 Jer je od Gospoda obrana naša, i od svetoga Izrailjeva car naš. 019 PSA 089 019 Tada si govorio u utvari vjernima svojim, i rekao: “poslah pomoæ junaku, uzvisih izbranoga svojega iz naroda. 019 PSA 089 020 Naðoh Davida slugu svojega, svetim uljem svojim pomazah ga. 019 PSA 089 021 Ruka æe moja biti jednako s njim, i mišica moja krijepiæe ga. 019 PSA 089 022 Neæe ga neprijatelj nadvladati, i sin bezakonja neæe mu dosaditi. 019 PSA 089 023 Potræu pred licem njegovijem neprijatelje njegove, i nenavidnike njegove poraziæu. 019 PSA 089 024 Istina je moja i milost moja s njim; i u moje ime uzvisiæe se rog njegov. 019 PSA 089 025 Pružiæu na more ruku njegovu, i na rijeke desnicu njegovu. 019 PSA 089 026 On æe me zvati: ti si otac moj, Bog moj i grad spasenja mojega. 019 PSA 089 027 I ja æu ga uèiniti prvencem, višim od careva zemaljskih. 019 PSA 089 028 Dovijeka æu mu hraniti milost svoju, i zavjet je moj s njim vjeran. 019 PSA 089 029 Produljiæu sjeme njegovo dovijeka, i prijesto njegov kao dane nebeske. 019 PSA 089 030 Ako sinovi njegovi ostave zakon moj, i ne uzidu u zapovijestima mojim; 019 PSA 089 031 Ako pogaze uredbe moje, i zapovijesti mojih ne saèuvaju, 019 PSA 089 032 Onda æu ih pokarati prutom za nepokornost, i ranama za bezakonje njihovo; 019 PSA 089 033 Ali milosti svoje neæu uzeti od njega, niti æu prevrnuti istinom svojom; 019 PSA 089 034 Neæu pogaziti zavjeta svojega, i što je izašlo iz usta mojih neæu poreæi. 019 PSA 089 035 Jednom se zakleh svetošæu svojom; zar da slažem Davidu? 019 PSA 089 036 Sjeme æe njegovo trajati dovijeka, i prijesto njegov kao sunce preda mnom; 019 PSA 089 037 On æe stajati uvijek kao mjesec i vjerni svjedok u oblacima.” 019 PSA 089 038 A sad si odbacio i zanemario, razgnjevio si se na pomazanika svojega; 019 PSA 089 039 Zanemario si zavjet sa slugom svojim, bacio si na zemlju vijenac njegov. 019 PSA 089 040 Razvalio si sve ograde njegove, gradove njegove obratio si u zidine. 019 PSA 089 041 Plijene ga svi koji prolaze onuda, posta potsmijeh u susjeda svojijeh. 019 PSA 089 042 Uzvisio si desnicu neprijatelja njegovijeh, obradovao si sve protivnike njegove. 019 PSA 089 043 Zavratio si ostrice maèa njegova, i nijesi ga ukrijepio u boju; 019 PSA 089 044 Uzeo si mu svjetlost, i prijesto njegov oborio si na zemlju; 019 PSA 089 045 Skratio si dane mladosti njegove i obukao ga u sramotu. 019 PSA 089 046 Dokle æeš se, Gospode, jednako odvraæati, dokle æe kao oganj plamtjeti gnjev tvoj? 019 PSA 089 047 Opomeni se kakav je vijek moj, kako si ni na što stvorio sve sinove Adamove? 019 PSA 089 048 Koji je èovjek živio i nije smrti vidio, i izbavio dušu svoju iz ruku paklenijeh? (Sheol h7585) 019 PSA 089 049 Gdje su preðašnje milosti tvoje, Gospode? Kleo si se Davidu istinom svojom. 019 PSA 089 050 Opomeni se, Gospode, prijekora sluga svojih, koji nosim u njedrima svojim od svijeh silnijeh naroda, 019 PSA 089 051 Kojim kore neprijatelji tvoji, Gospode, kojim kore trag pomazanika tvojega. 019 PSA 089 052 Blagosloven Gospod uvijek! Amin, amin. 019 PSA 090 001 Gospode! ti si nam utoèište od koljena do koljena. 019 PSA 090 002 Prije nego se gore rodiše i sazda se zemlja i vasiljena, i od vijeka i do vijeka ti si Bog. 019 PSA 090 003 Ti povraæaš èovjeka u truhlež, i govoriš: vratite se sinovi ljudski! 019 PSA 090 004 Jer je tisuæa godina pred oèima tvojima kao dan juèerašnji, kad mine, i kao straža noæna. 019 PSA 090 005 Ti ih kao povodnjem odnosiš; oni su kao san, kao trava, koja rano vene, 019 PSA 090 006 Ujutru cvjeta i uvene, uveèe se pokosi i sasuši. 019 PSA 090 007 Jer nas nestaje od gnjeva tvojega, i od jarosti tvoje u smetnji smo. 019 PSA 090 008 Stavio si bezakonja naša preda se, i tajne naše na svjetlost lica svojega. 019 PSA 090 009 Svi se dani naši prekraæuju od srdnje tvoje, godine naše prolaze kao glas. 019 PSA 090 010 Dana godina naših svega ima do sedamdeset godina, a u jaèega do osamdeset godina: i sam je cvijet njihov muka i nevolja; jer teku brzo, i mi odlijeæemo. 019 PSA 090 011 Ko zna silu gnjeva tvojega i tvoju jarost, da bi te se kao što treba bojao? 019 PSA 090 012 Nauèi nas tako brojiti dane naše, da bismo stekli srce mudro. 019 PSA 090 013 Povrati se, Gospode! Dokle æeš? Smiluj se na sluge svoje. 019 PSA 090 014 Ujutru nas nasiti dobrote svoje, i radovaæemo se i veseliti u sve dane svoje. 019 PSA 090 015 Obraduj nas prema danima, u koje si nas muèio, i prema godinama, u koje smo gledali nevolju. 019 PSA 090 016 Neka se pokaže na slugama tvojim djelo tvoje, i slava tvoja na sinovima njihovijem. 019 PSA 090 017 Neka bude dobra volja Gospoda Boga našega s nama, i djelo ruku naših dovrši nam, i djelo ruku naših dovrši. 019 PSA 091 001 Koji živi u zaklonu višnjega, u sjenu svemoguæega poèiva. 019 PSA 091 002 Govori Gospodu: ti si utoèište moje i braniè moj, Bog moj, u kojega se uzdam. 019 PSA 091 003 On æe te izbaviti iz zamke ptièareve, i od ljutoga pomora; 019 PSA 091 004 Perjem svojim osjeniæe te, i pod krilima njegovijem zakloniæeš se; istina je njegova štit i ograda. 019 PSA 091 005 Neæeš se bojati strahote noæne, strijele, koja leti danju, 019 PSA 091 006 Pomora, koji ide po mraku, bolesti, koja u podne mori. 019 PSA 091 007 Pašæe pored tebe tisuæa i deset tisuæa s desne strane tebi, a tebe se neæe dotaæi. 019 PSA 091 008 Samo æeš gledati oèima svojima, i vidjeæeš platu bezbožnicima. 019 PSA 091 009 Jer si ti, Gospode, pouzdanje moje. Višnjega si izabrao sebi za utoèište. 019 PSA 091 010 Neæe te zlo zadesiti, i udarac neæe dosegnuti do kolibe tvoje. 019 PSA 091 011 Jer anðelima svojim zapovijeda za tebe da te èuvaju po svijem putovima tvojim. 019 PSA 091 012 Na ruke æe te uzeti da gdje ne zapneš za kamen nogom svojom. 019 PSA 091 013 Na lava i na aspidu nastupaæeš i gaziæeš laviæa i zmaja. 019 PSA 091 014 “Kad me ljubi, izbaviæu ga; zakloniæu ga, kad je poznao ime moje. 019 PSA 091 015 Zazvaæe me, i uslišiæu ga; s njim æu biti u nevolji, izbaviæu ga i proslaviæu ga. 019 PSA 091 016 Duga života nasitiæu ga, i pokazaæu mu spasenje svoje.” 019 PSA 092 001 Lijepo je hvaliti Gospoda, i pjevati imenu tvojemu, višnji, 019 PSA 092 002 Javljati jutrom milost tvoju, i istinu tvoju noæu, 019 PSA 092 003 Uz deset žica i uz psaltir, i uz jasne gusle! 019 PSA 092 004 Jer si me razveselio, Gospode, djelima svojim, s djela ruku tvojih radujem se. 019 PSA 092 005 Kako su velika djela tvoja, Gospode! Veoma su duboke pomisli tvoje. 019 PSA 092 006 Bezumnik ne zna, i neznalica ne razumije toga. 019 PSA 092 007 Kad bezbožnici nièu kao trava i cvjetaju svi koji èine bezakonje, to biva zato da bi se istrijebili dovijeka. 019 PSA 092 008 A ti si, Gospode, visok uvijek. 019 PSA 092 009 Jer evo neprijatelji tvoji, Gospode, jer evo neprijatelji tvoji ginu, i rasipaju se svi koji èine bezakonje; 019 PSA 092 010 A moj rog ti uzvišuješ kao rog u jednoroga, ja sam pomazan novijem uljem. 019 PSA 092 011 I oko moje vidi neprijatelje moje, i o bezakonicima, koji ustaju na mene, slušaju uši moje. 019 PSA 092 012 Pravednik se zeleni kao finik, kao kedar na Livanu uzvišuje se. 019 PSA 092 013 Koji su zasaðeni u domu Gospodnjem, zelene se u dvorovima Boga našega; 019 PSA 092 014 Rodni su i u starosti, jedri i zeleni, 019 PSA 092 015 Javljajuæi da je pravedan Gospod, braniè moj, i da nema u njemu nepravde. 019 PSA 093 001 Gospod caruje. Obukao se u velièanstvo, obukao se Gospod u silu, i opasao se. Zato je vasiljena tvrda, i neæe se pomjeriti. 019 PSA 093 002 Prijesto tvoj stoji od iskona; od vijeka ti si. 019 PSA 093 003 Podižu rijeke, Gospode, podižu rijeke glas svoj, podižu rijeke vale svoje: 019 PSA 093 004 Od hujanja vode mnoge i silne, od vala morskih silniji je na visini Gospod. 019 PSA 093 005 Svjedoèanstva su tvoja veoma tvrda; domu tvojemu pripada svetost, Gospode, na dugo vrijeme. 019 PSA 094 001 Bože od osvete, Gospode, Bože od osvete, pokaži se! 019 PSA 094 002 Podigni se, sudijo zemaljski, podaj zaslugu oholima. 019 PSA 094 003 Dokle æe se bezbožnici, Gospode, dokle æe se bezbožnici hvaliti? 019 PSA 094 004 Ruže i oholo govore, velièaju se svi koji èine bezakonje. 019 PSA 094 005 Gaze narod tvoj, Gospode, i dostojanje tvoje muèe. 019 PSA 094 006 Udovicu i došljaka ubijaju, i sirote more. 019 PSA 094 007 I govore: neæe vidjeti Gospod, i neæe doznati Bog Jakovljev. 019 PSA 094 008 Orazumite se, preludi ljudi! budale! kad æete biti pametni? 019 PSA 094 009 Koji je stvorio uho, zar ne èuje? i koji je oko naèinio, zar ne vidi? 019 PSA 094 010 Zar neæe oblièiti koji narode urazumljuje, koji uèi èovjeka da zna? 019 PSA 094 011 Gospod zna misli ljudima kako su ništave. 019 PSA 094 012 Blago èovjeku koga ti, Gospode, urazumljuješ, i zakonom svojim uèiš; 019 PSA 094 013 Da bi mu dao mir u zle dane, dok se iskopa jama bezbožniku. 019 PSA 094 014 Jer neæe odbaciti Gospod naroda svojega, i dostojanja svojega neæe ostaviti. 019 PSA 094 015 Jer æe se sud vratiti na pravdu, i njega æe naæi svi prava srca. 019 PSA 094 016 Ko æe ustati za mene suprot zlima? ko æe stati za mene suprot onima koji èine bezakonje? 019 PSA 094 017 Kad mi Gospod ne bi bio pomoænik, brzo bi se duša moja preselila onamo gdje se muèi. 019 PSA 094 018 Kad reèem: drkæe mi noga, milost tvoja, Gospode, prihvata me. 019 PSA 094 019 Kad se umnože brige u srcu mom, utjehe tvoje razgovaraju dušu moju. 019 PSA 094 020 Eda li æe blizu tebe stati prijesto krvnièki, i onaj koji namišlja nasilje nasuprot zakonu? 019 PSA 094 021 Spremaju se na dušu pravednikovu, i krv pravu okrivljuju. 019 PSA 094 022 Ali je Gospod moje pristanište, i Bog je moj tvrdo utoèište moje. 019 PSA 094 023 On æe im vratiti za bezakonje njihovo, za njihovu zloæu istrijebiæe ih, istrijebiæe ih Gospod, Bog naš. 019 PSA 095 001 Hodite, zapjevajmo Gospodu, pokliknimo Bogu, gradu spasenja svojega! 019 PSA 095 002 Izaðimo pred lice njegovo s hvalom, u pjesmama pokliknimo mu! 019 PSA 095 003 Jer je Gospod velik Bog i velik car nad svijem bogovima. 019 PSA 095 004 U njegovoj su ruci dubine zemaljske, i visine gorske njegove su. 019 PSA 095 005 Njegovo je more i on ga je stvorio, i suhotu ruke su njegove naèinile. 019 PSA 095 006 Hodite, poklonimo se, pripadnimo, kleknimo pred Gospodom tvorcem svojim. 019 PSA 095 007 Jer je on Bog naš, i mi narod paše njegove i ovce ruke njegove. Sad kad biste poslušali glas njegov: 019 PSA 095 008 “Nemojte da vam odrveni srce vaše kao u Merivi, kao u dan kušanja u pustinji, 019 PSA 095 009 Gdje me kušaše oci vaši, ispitaše i vidješe djelo moje. 019 PSA 095 010 Èetrdeset godina srdih se na rod onaj, i rekoh: ovi ljudi tumaraju srcem, i ne znaju putova mojih; 019 PSA 095 011 I zato se zakleh u gnjevu svom da neæe uæi u mir moj.” 019 PSA 096 001 Pjevajte Gospodu pjesmu novu, pjevaj Gospodu, sva zemljo! 019 PSA 096 002 Pjevajte Gospodu, blagosiljajte ime njegovo, javljajte od dana na dan spasenje njegovo. 019 PSA 096 003 Kazujte po narodima slavu njegovu, po svijem plemenima èudesa njegova. 019 PSA 096 004 Jer je velik Gospod i valja ga hvaliti: strašniji je od svijeh bogova. 019 PSA 096 005 Jer su svi bogovi u naroda ništa: a Gospod je nebesa stvorio. 019 PSA 096 006 Slava je i velièanstvo pred licem njegovijem, (sila) i krasota u svetinji njegovoj. 019 PSA 096 007 Dajte Gospodu, plemena narodna, dajte Gospodu slavu i èast. 019 PSA 096 008 Dajte Gospodu slavu prema imenu njegovu. Nosite dare i idite u dvore njegove. 019 PSA 096 009 Poklonite se Gospodu u svetoj krasoti. Strepi pred njim, sva zemljo! 019 PSA 096 010 Recite narodima: Gospod caruje; zato je vasiljena tvrda i neæe se pomjestiti; on æe suditi narodima pravo. 019 PSA 096 011 Nek se vesele nebesa, i zemlja se raduje; nek pljeska more i što je u njemu; 019 PSA 096 012 Neka skaèe polje i sve što je na njemu; tada nek se raduju sva drveta šumska 019 PSA 096 013 Pred licem Gospodnjim; jer ide, jer ide da sudi zemlji. Sudiæe vasiljenoj po pravdi, i narodima po istini svojoj. 019 PSA 097 001 Gospod caruje: nek se raduje zemlja! nek se vesele ostrva mnoga. 019 PSA 097 002 Oblak je i mrak oko njega; blagost i pravda podnožje prijestolu njegovu. 019 PSA 097 003 Oganj pred njim ide, i pali naokolo neprijatelje njegove. 019 PSA 097 004 Munje njegove sijevaju po vasiljenoj; vidi i strepi zemlja. 019 PSA 097 005 Gore kao vosak tope se od lica Gospodnjega, od lica Gospoda svoj zemlji. 019 PSA 097 006 Nebesa kazuju pravdu njegovu, i svi narodi vide slavu njegovu. 019 PSA 097 007 Nek se stide svi koji se klanjaju kipovima, koji se hvale idolima svojim. Poklonite mu se svi bogovi. 019 PSA 097 008 Èuje i raduje se Sion, i kæeri se Judejske vesele radi sudova tvojih, Gospode! 019 PSA 097 009 Jer si ti, Gospode, visok nad svom zemljom i nadvišuješ sve bogove. 019 PSA 097 010 Koji ljubite Gospoda, mrzite na zlo. On èuva duše svetaca svojih; iz ruku bezbožnièkih otima ih. 019 PSA 097 011 Svjetlost se prosipa na pravednika, i veselje na one koji su prava srca. 019 PSA 097 012 Radujte se pravedni o Gospodu, i slavite sveto ime njegovo. 019 PSA 098 001 Pojte Gospodu pjesmu novu, jer uèini èudesa. Pomože mu desnica njegova i sveta mišica njegova. 019 PSA 098 002 Javi Gospod spasenje svoje, pred narodima otkri pravdu svoju. 019 PSA 098 003 Opomenu se milosti svoje i vjernosti svoje k domu Izrailjevu. Vidješe svi krajevi zemaljski spasenje Boga našega. 019 PSA 098 004 Raduj se Gospodu, sva zemljo; pjevajte, poklikujte i popijevajte! 019 PSA 098 005 Udarajte Gospodu u gusle, u gusle i s glasom psalamskim. 019 PSA 098 006 U trube i rogove zatrubite pred carem Gospodom. 019 PSA 098 007 Neka pljeska more i što je u njemu, vasiljena i koji u njoj žive; 019 PSA 098 008 Rijeke neka pljeskaju rukama; skupa gore nek se raduju 019 PSA 098 009 Pred licem Gospodnjim; jer ide da sudi zemlji; sudiæe vasiljenoj pravedno, i narodima vjerno. 019 PSA 099 001 Gospod caruje: neka strepe narodi; sjedi na heruvimima: nek se drma zemlja! 019 PSA 099 002 Gospod je na Sionu velik, i visok nad svima narodima. 019 PSA 099 003 Neka slave veliko i strašno ime tvoje; da je svet! 019 PSA 099 004 Neka slave silu cara koji ljubi pravdu. Ti si utvrdio pravdu; sud i pravdu ti si uredio u Jakovu. 019 PSA 099 005 Uzvišujte Gospoda Boga našega, i klanjajte se podnožju njegovu; da je svet! 019 PSA 099 006 Mojsije i Aron, sveštenici njegovi, i Samuilo jedan od onijeh koji prizivlju ime njegovo, prizivahu Boga, i on ih usliši. 019 PSA 099 007 U stupu od oblaka govoraše njima; oni èuvaše zapovijesti njegove i uredbu koju im dade. 019 PSA 099 008 Gospode, Bože naš, ti si ih uslišio; ti si im bio Bog blag i plaæao za djela njihova. 019 PSA 099 009 Uzvišujte Gospoda Boga našega, i klanjajte se na svetoj gori njegovoj, jer je svet Gospod Bog naš. 019 PSA 100 001 Raduj se Gospodu, sva zemljo! 019 PSA 100 002 Služite Gospodu veselo; idite pred lice njegovo pjevajuæi! 019 PSA 100 003 Poznajte Gospod da je Bog. On nas je stvorio, i mi smo dostojanje njegovo, narod njegov i ovce paše njegove. 019 PSA 100 004 Ulazite na vrata njegova sa slavom, u dvore njegove s hvalom. Slavite ga, i blagosiljajte ime njegovo. 019 PSA 100 005 Jer je dobar Gospod; milost je njegova uvijek, i istina njegova od koljena na koljeno. 019 PSA 101 001 Milost i pravdu pjevam; tebe, Gospode, slavim. 019 PSA 101 002 Razmišljam o putu pravom, kad bi god došao k meni, hodim u bezazlenosti srca svojega u domu svom. 019 PSA 101 003 Ne stavljam pred oèi svoje rijeèi nepotrebne, mrzim na djela koja su protiv zakona, ne pristajem za njima. 019 PSA 101 004 Srce pokvareno daleko je od mene; zlijeh ne znam. 019 PSA 101 005 Ko tajno opada bližnjega svojega, toga izgonim; ko je ohola oka i naduta srca, toga ne trpim. 019 PSA 101 006 Oèi su moje obraæene na vjerne na zemlji, da bi sjedjeli sa mnom. Ko hodi putem pravijem, taj služi meni. 019 PSA 101 007 Ne živi u domu mojem koji radi lukavo; koji govori laž, ne stoji pred oèima mojima. 019 PSA 101 008 Jutrom zatirem sve bezbožnike na zemlji, da bih istrijebio iz grada Gospodnjega sve koji èine bezakonje. 019 PSA 102 001 Gospode! èuj molitvu moju, i vika moja nek izaðe preda te. 019 PSA 102 002 Nemoj odvratiti lica svojega od mene; u dan kad sam u nevolji prigni k meni uho svoje, u dan kad te prizivam, pohitaj, usliši me. 019 PSA 102 003 Jer proðoše kao dim dani moji, kosti moje kao topionica ogorješe. 019 PSA 102 004 Pokošeno je kao trava i posahlo srce moje, da zaboravih jesti hljeb svoj. 019 PSA 102 005 Od uzdisanja mojega prionu kost moja za meso moje. 019 PSA 102 006 Postadoh kao gem u pustinji; ja sam kao sova na zidinama. 019 PSA 102 007 Ne spavam, i sjedim kao ptica bez druga na krovu. 019 PSA 102 008 Svaki dan ruže me neprijatelji moji, i koji su se pomamili na mene, mnom se uklinju. 019 PSA 102 009 Jedem pepeo kao hljeb, i piæe svoje rastvaram suzama 019 PSA 102 010 Od gnjeva tvojega i srdnje tvoje; jer podigavši me bacio si me. 019 PSA 102 011 Dani su moji kao sjen, koji prolazi, i ja kao trava osuših se. 019 PSA 102 012 A ti, Gospode, ostaješ dovijeka, i spomen tvoj od koljena do koljena. 019 PSA 102 013 Ti æeš ustati, smilovaæeš se na Sion, jer je vrijeme smilovati se na nj, jer je došlo vrijeme; 019 PSA 102 014 Jer slugama tvojim omilje i kamenje njegovo, i prah njegov žale. 019 PSA 102 015 Tada æe se neznabošci bojati imena Gospodnjega, i svi carevi zemaljski slave njegove; 019 PSA 102 016 Jer æe Gospod sazidati Sion, i javiti se u slavi svojoj; 019 PSA 102 017 Pogledaæe na molitvu onijeh koji nemaju pomoæi, i neæe se oglušiti molbe njihove. 019 PSA 102 018 Napisaæe se ovo potonjemu rodu, i narod nanovo stvoren hvaliæe Gospoda, 019 PSA 102 019 Što je prinikao sa svete visine svoje, Gospod pogledao s neba na zemlju, 019 PSA 102 020 Da èuje uzdisanje sužnjevo, i odriješi sinove smrtne; 019 PSA 102 021 Da bi kazivali na Sionu ime Gospodnje i hvalu njegovu u Jerusalimu, 019 PSA 102 022 Kad se skupe narodi i carstva da služe Gospodu. 019 PSA 102 023 Strošio je na putu krjepost moju, skratio dane moje. 019 PSA 102 024 Rekoh: Bože moj! nemoj me uzeti u polovini dana mojih. Tvoje su godine od koljena do koljena. 019 PSA 102 025 Davno si postavio zemlju, i nebesa su djelo ruku tvojih. 019 PSA 102 026 To æe proæi, a ti æeš ostati; sve æe to kao haljina ovetšati, kao haljinu promijeniæeš ih i promijeniæe se. 019 PSA 102 027 Ali ti si taj isti i godine tvoje neæe isteæi. 019 PSA 102 028 Sinovi æe sluga tvojih živjeti, i sjeme æe se njihovo utvrditi pred licem tvojim. 019 PSA 103 001 Blagosiljaj, dušo moja, Gospoda, i sve što je u meni sveto ime njegovo. 019 PSA 103 002 Blagosiljaj, dušo moja, Gospoda, i ne zaboravljaj nijednoga dobra što ti je uèinio. 019 PSA 103 003 On ti prašta sve grijehe i iscjeljuje sve bolesti tvoje; 019 PSA 103 004 Izbavlja od groba život tvoj, vjenèava te dobrotom i milošæu; 019 PSA 103 005 Ispunja dobrim želje tvoje, ponavlja se kao u orla mladost tvoja. 019 PSA 103 006 Gospod tvori pravdu i sud svima kojima se krivo èini. 019 PSA 103 007 Pokaza putove svoje Mojsiju, sinovima Izrailjevim djela svoja. 019 PSA 103 008 Milostiv je i dobar Gospod, spor na gnjev i veoma blag. 019 PSA 103 009 Ne gnjevi se jednako, niti se dovijeka srdi. 019 PSA 103 010 Ne postupa s nama po grijesima našim, niti nam vraæa po nepravdama našim. 019 PSA 103 011 Nego koliko je nebo visoko od zemlje, tolika je milost njegova k onima koji ga se boje. 019 PSA 103 012 Koliko je istok daleko od zapada, toliko udaljuje od nas bezakonja naša. 019 PSA 103 013 Kako otac žali sinove, tako Gospod žali one koji ga se boje. 019 PSA 103 014 Jer zna graðu našu, opominje se da smo prah. 019 PSA 103 015 Dani su èovjeèiji kao trava; kao cvijet u polju, tako cvjeta. 019 PSA 103 016 Dune vjetar na nj, i nestane ga, niti æe ga više poznati mjesto njegovo. 019 PSA 103 017 Ali milost Gospodnja ostaje od vijeka i do vijeka na onima koji ga se boje, i pravda njegova na sinovima sinova, 019 PSA 103 018 Koji drže zavjet njegov, i pamte zapovijesti njegove, da ih izvršuju. 019 PSA 103 019 Gospod na nebesima postavi prijesto svoj, i carstvo njegovo svijem vlada. 019 PSA 103 020 Blagosiljajte Gospoda anðeli njegovi, koji ste silni krjepošæu, izvršujete rijeè njegovu slušajuæi glas rijeèi njegove. 019 PSA 103 021 Blagosiljajte Gospoda sve vojske njegove, sluge njegove, koje tvorite volju njegovu. 019 PSA 103 022 Blagosiljajte Gospoda sva djela njegova, po svijem mjestima vlade njegove! Blagosiljaj, dušo moja, Gospoda! 019 PSA 104 001 Blagosiljaj, dušo moja, Gospoda! Gospode, Bože moj, velik si veoma, obukao si se u velièanstvo i krasotu. 019 PSA 104 002 Obukao si svjetlost kao haljinu, razapeo nebo kao šator; 019 PSA 104 003 Vodom si pokrio dvorove svoje, oblake naèinio si da su ti kola, ideš na krilima vjetrnijem. 019 PSA 104 004 Èiniš vjetrove da su ti anðeli, plamen ognjeni da su ti sluge. 019 PSA 104 005 Utvrdio si zemlju na temeljima njezinim, da se ne pomjesti va vijek vijeka. 019 PSA 104 006 Bezdanom kao haljinom odjenuo si je; na gorama stoje vode. 019 PSA 104 007 Od prijetnje tvoje bježe, od gromovnoga glasa tvojega teku. 019 PSA 104 008 Izlaze na gore i slaze u doline, na mjesto koje si im utvrdio. 019 PSA 104 009 Postavio si meðu, preko koje ne prelaze, i ne vraæaju se da pokriju zemlju. 019 PSA 104 010 Izveo si izvore po dolinama, izmeðu gora teku vode. 019 PSA 104 011 Napajaju sve zvijeri poljske; divlji magarci gase žeðu svoju. 019 PSA 104 012 Na njima ptice nebeske žive; kroz grane razliježe se glas njihov. 019 PSA 104 013 Napajaš gore s visina svojih, plodima djela tvojih siti se zemlja. 019 PSA 104 014 Daješ te raste trava stoci, i zelen na korist èovjeku, da bi izvodio hljeb iz zemlje. 019 PSA 104 015 I vino veseli srce èovjeku, i lice se svijetli od ulja, i hljeb srce èovjeku krijepi. 019 PSA 104 016 Site se drveta Božija, kedri Livanski, koje si posadio. 019 PSA 104 017 Na njima ptice viju gnijezda; stanak je rodin na jelama. 019 PSA 104 018 Gore visoke divokozama, kamen je utoèište zeèevima. 019 PSA 104 019 Stvorio si mjesec da pokazuje vremena, sunce poznaje zapad svoj. 019 PSA 104 020 Stereš tamu, i biva noæ, po kojoj izlazi sve zvijerje šumsko; 019 PSA 104 021 Lavovi rièu za plijenom, i traže od Boga hrane sebi. 019 PSA 104 022 Sunce grane, i oni se sakrivaju i liježu u lože svoje. 019 PSA 104 023 Izlazi èovjek na posao svoj, i na rad svoj do veèera. 019 PSA 104 024 Kako je mnogo djela tvojih, Gospode! Sve si premudro stvorio; puna je zemlja blaga tvojega. 019 PSA 104 025 Gle, more veliko i široko, tu gmižu bez broja, životinja mala i velika; 019 PSA 104 026 Tu laðe plove, krokodil, kojega si stvorio da se igra po njemu. 019 PSA 104 027 Sve tebe èeka, da im daješ piæu na vrijeme. 019 PSA 104 028 Daješ im, primaju; otvoriš ruku svoju, site se dobra. 019 PSA 104 029 Odvratiš lice svoje, žaloste se; uzmeš im duh, ginu, i u prah svoj povraæaju se. 019 PSA 104 030 Pošlješ duh svoj, postaju, i ponavljaš lice zemlji. 019 PSA 104 031 Slava Gospodu uvijek; nek se veseli Gospod za djela svoja! 019 PSA 104 032 On pogleda na zemlju, i ona se trese; dotakne se gora, i dime se. 019 PSA 104 033 Pjevaæu Gospodu za života svojega; hvaliæu Boga svojega dok sam god. 019 PSA 104 034 Neka mu bude mila besjeda moja! veseliæu se o Gospodu. 019 PSA 104 035 Neka nestane grješnika sa zemlje, i bezbožnika neka ne bude više! Blagosiljaj, dušo moja, Gospoda! Aliluja! 019 PSA 105 001 Hvalite Gospoda; glasite ime njegovo; javljajte po narodima djela njegova. 019 PSA 105 002 Pjevajte mu i slavite ga; kazujte sva èudesa njegova. 019 PSA 105 003 Hvalite se svetijem imenom njegovijem; nek se veseli srce onijeh koji traže Gospoda. 019 PSA 105 004 Tražite Gospoda i silu njegovu, tražite lice njegovo bez prestanka. 019 PSA 105 005 Pamtite èudesa njegova koja je uèinio, znake njegove i sudove usta njegovijeh. 019 PSA 105 006 Sjeme Avramovo sluge su njegove, sinovi Jakovljevi izbrani njegovi. 019 PSA 105 007 On je Gospod Bog naš, po svoj su zemlji sudovi njegovi. 019 PSA 105 008 Pamti uvijek zavjet svoj, rijeè, koju je dao na tisuæu koljena, 019 PSA 105 009 Što je zavjetovao Avramu, i za što se kleo Isaku. 019 PSA 105 010 To je postavio Jakovu za zakon, i Izrailju za zavjet vjeèni, 019 PSA 105 011 Govoreæi: tebi æu dati zemlju Hanansku u našljedni dio. 019 PSA 105 012 Tada ih još bijaše malo na broj, bijaše ih malo, i bjehu došljaci. 019 PSA 105 013 Iðahu od naroda do naroda, iz jednoga carstva k drugome plemenu. 019 PSA 105 014 Ne dade nikome da im naudi, i karaše za njih careve: 019 PSA 105 015 “Ne dirajte u pomazanike moje, i prorocima mojim ne èinite zla.” 019 PSA 105 016 I pusti glad na onu zemlju; i potr sav hljeb što je za hranu. 019 PSA 105 017 Posla pred njima èovjeka; u roblje prodan bi Josif. 019 PSA 105 018 Okovima stegoše noge njegove, gvožðe tištaše dušu njegovu, 019 PSA 105 019 Dok se steèe rijeè njegova, i rijeè Gospodnja proslavi ga. 019 PSA 105 020 Posla car i odriješi ga; gospodar nad narodima, i pusti ga. 019 PSA 105 021 Postavi ga gospodarem nad domom svojim, i zapovjednikom nad svijem što imaše. 019 PSA 105 022 Da vlada nad knezovima njegovijem po svojoj volji, i starješine njegove urazumljuje. 019 PSA 105 023 Tada doðe Izrailj u Misir, i Jakov se preseli u zemlju Hamovu. 019 PSA 105 024 I namnoži Bog narod svoj i uèini ga jaèega od neprijatelja njegovijeh. 019 PSA 105 025 Prevrnu se srce njihovo te omrznuše na narod njegov, i èiniše lukavstvo slugama njegovijem. 019 PSA 105 026 Posla Mojsija, slugu svojega, Arona izbranika svojega. 019 PSA 105 027 Pokazaše meðu njima èudotvornu silu njegovu i znake njegove u zemlji Hamovoj. 019 PSA 105 028 Pusti mrak i zamraèi, i ne protiviše se rijeèi njegovoj. 019 PSA 105 029 Pretvori vodu njihovu u krv, i pomori ribu njihovu. 019 PSA 105 030 Provre zemlja njihova žabama, i klijeti careva njihovijeh. 019 PSA 105 031 Reèe, i doðoše bubine, uši po svijem krajevima njihovijem. 019 PSA 105 032 Mjesto dažda posla na njih grad, živi oganj na zemlju njihovu. 019 PSA 105 033 I pobi èokote njihove i smokve njihove, i potr drveta u krajevima njihovijem. 019 PSA 105 034 Reèe, i doðoše skakavci i gusjenice nebrojene; 019 PSA 105 035 I izjedoše svu travu po zemlji njihovoj, i pojedoše rod u polju njihovu. 019 PSA 105 036 I pobi sve prvence u zemlji njihovoj, prvine svakoga truda njihova. 019 PSA 105 037 Izvede Izrailjce sa srebrom i zlatom, i ne bješe sustala u plemenima njihovijem. 019 PSA 105 038 Obradova se Misir izlasku njihovu, jer strah njihov bješe na nj pao. 019 PSA 105 039 Razastrije im oblak za pokrivaè, i oganj da svijetli noæu. 019 PSA 105 040 Moliše, i posla im prepelice, i hljebom ih nebeskim hrani. 019 PSA 105 041 Otvori kamen i proteèe voda, rijeke protekoše po suhoj pustinji. 019 PSA 105 042 Jer se opominjaše svete rijeèi svoje k Avramu, sluzi svojemu. 019 PSA 105 043 I izvede narod svoj u radosti, izbrane svoje u veselju. 019 PSA 105 044 I dade im zemlju naroda i trud tuðinaca u našljedstvo. 019 PSA 105 045 Da bi èuvali zapovijesti njegove, i zakone njegove pazili. Aliluja. 019 PSA 106 001 Hvalite Gospoda, jer je dobar, jer je dovijeka milost njegova. 019 PSA 106 002 Ko æe iskazati silu Gospodnju? isprièati svu slavu njegovu? 019 PSA 106 003 Blago onima koji drže istinu i tvore pravo svagda! 019 PSA 106 004 Opomeni me se, Gospode, po svojoj milosti k narodu svojemu; pohodi me pomoæu svojom, 019 PSA 106 005 Da bih vidio u dobru izbrane tvoje, veselio se u veselju naroda tvojega, hvalio se zajedno s našljedstvom tvojim. 019 PSA 106 006 Zgriješismo s ocima svojim, postasmo krivci, bezakonici. 019 PSA 106 007 Oci naši u Misiru ne razumješe èudesa tvojih, ne opominjaše se velikih milosti tvojih, i vikaše kraj mora, kraj Crvenoga Mora. 019 PSA 106 008 Ali im on pomože imena svojega radi, da bi pokazao silu svoju. 019 PSA 106 009 Zaprijeti Crvenom Moru, i presahnu; i prevede ih preko bezdane kao preko pustinje; 019 PSA 106 010 I saèuva ih od ruke nenavidnikove, i izbavi ih iz ruke neprijateljeve. 019 PSA 106 011 Pokri voda neprijatelje njihove, nijedan od njih ne osta. 019 PSA 106 012 Tada vjerovaše rijeèima njegovijem, i pjevaše mu hvalu. 019 PSA 106 013 Ali brzo zaboraviše djela njegova, i ne poèekaše volje njegove. 019 PSA 106 014 Polakomiše se u pustinji, i stadoše kušati Boga u zemlji gdje se ne živi. 019 PSA 106 015 On ispuni molbu njihovu, ali posla pogibao na dušu njihovu. 019 PSA 106 016 Pozavidješe Mojsiju i Aronu, kojega bješe Gospod osvetio. 019 PSA 106 017 Rasjede se zemlja, i proždrije Datana i zatrpa èetu Avironovu. 019 PSA 106 018 I spali oganj èetu njihovu, i plamen sažeže bezbožnike. 019 PSA 106 019 Naèiniše tele kod Horiva, i klanjahu se kipu. 019 PSA 106 020 Mijenjahu slavu svoju na priliku vola, koji jede travu. 019 PSA 106 021 Zaboraviše Boga, spasitelja svojega, koji je uèinio velika djela u Misiru, 019 PSA 106 022 Divna u zemlji Hamovoj, strašna na Crvenom Moru. 019 PSA 106 023 I šæaše ih istrijebiti, da Mojsije izbranik njegov ne stade kao u rasjelini pred njim, i ne odvrati jarost njegovu da ih ne istrijebi. 019 PSA 106 024 Poslije ne mariše za zemlju željenu, ne vjerovaše rijeèi njegovoj. 019 PSA 106 025 Pobuniše se u šatorima svojim, ne slušaše glasa Gospodnjega. 019 PSA 106 026 I on podiže ruku svoju na njih, da ih pobije u pustinji, 019 PSA 106 027 Da pobije pleme njihovo meðu narodima, i rasije ih po zemljama. 019 PSA 106 028 I pristaše za Velfegorom, i jedoše prineseno na žrtvu mrtvima. 019 PSA 106 029 I rasrdiše Boga djelima svojim, i udari u njih pogibao. 019 PSA 106 030 I ustade Fines, i umilostivi, i prestade pogibao. 019 PSA 106 031 I to mu se primi u pravdu, od koljena do koljena dovijeka. 019 PSA 106 032 I razgnjeviše Boga na vodi Merivi, i Mojsije postrada njih radi; 019 PSA 106 033 Jer dotužiše duhu njegovu, i pogriješi ustima svojima. 019 PSA 106 034 Ne istrijebiše naroda, za koje im je Gospod rekao; 019 PSA 106 035 Nego se pomiješaše s neznabošcima, i nauèiše djela njihova. 019 PSA 106 036 Stadoše služiti idolima njihovijem, i oni im biše zamka. 019 PSA 106 037 Sinove svoje i kæeri svoje prinosiše na žrtvu ðavolima. 019 PSA 106 038 Prolivaše krv pravu, krv sinova svojih i kæeri svojih, koje prinošahu na žrtvu idolima Hananskim, i oskvrni se zemlja krvnijem djelima. 019 PSA 106 039 Oskvrniše sebe djelima svojim, i èiniše preljubu postupanjem svojim. 019 PSA 106 040 I planu gnjev Gospodnji na narod njegov, i omrznu mu dio njegov. 019 PSA 106 041 I predade ih u ruke neznabožaèke, i nenavidnici njihovi stadoše gospodariti nad njima. 019 PSA 106 042 Dosaðivaše im neprijatelji njihovi, i oni biše pokoreni pod vlast njihovu. 019 PSA 106 043 Mnogo ih je puta izbavljao, ali ga oni srdiše namjerama svojim, i biše poništeni za bezakonje svoje. 019 PSA 106 044 Ali on pogleda na nevolju njihovu, èuvši tužnjavu njihovu, 019 PSA 106 045 I opomenu se zavjeta svojega s njima, i pokaja se po velikoj milosti svojoj; 019 PSA 106 046 I uèini, te ih stadoše žaliti svi koji ih bjehu zarobili. 019 PSA 106 047 Spasi nas, Gospode Bože naš, i pokupi nas iz neznabožaca, da slavimo sveto ime tvoje, da se hvalimo tvojom slavom! 019 PSA 106 048 Blagosloven Gospod Bog Izrailjev od vijeka i do vijeka! I sav narod neka kaže: amin! Aliluja! 019 PSA 107 001 Hvalite Gospoda, jer je dobar; jer je dovijeka milost njegova. 019 PSA 107 002 Tako neka reku koje je izbavio Gospod, koje je izbavio iz ruke neprijateljeve, 019 PSA 107 003 Skupio ih iz zemalja, od istoka i zapada, od sjevera i mora. 019 PSA 107 004 Lutaše po pustinji gdje se ne živi, puta gradu naseljenome ne nahodiše; 019 PSA 107 005 Bjehu gladni i žedni, i duša njihova iznemagaše u njima; 019 PSA 107 006 Ali zavikaše ka Gospodu u tuzi svojoj; i izbavi ih iz nevolje njihove. 019 PSA 107 007 I izvede ih na prav put, koji ide u grad naseljeni. 019 PSA 107 008 Neka hvale Gospoda za milost njegovu, i za èudesa njegova radi sinova ljudskih! 019 PSA 107 009 Jer siti dušu taštu, i dušu gladnu puni dobra. 019 PSA 107 010 Sjedješe u tami i u sjenu smrtnom, okovani u tugu i u gvožðe; 019 PSA 107 011 Jer ne slušaše rijeèi Božijih, i ne mariše za volju višnjega. 019 PSA 107 012 On poništi srce njihovo stradanjem; spotakoše se, i ne bješe ko da pomože. 019 PSA 107 013 Ali zavikaše ka Gospodu u tuzi svojoj, i izbavi ih iz nevolje njihove; 019 PSA 107 014 Izvede ih iz tame i sjena smrtnoga, i raskide okove njihove. 019 PSA 107 015 Neka hvale Gospoda za milost njegovu, i za èudesa njegova radi sinova ljudskih! 019 PSA 107 016 Jer razbi vrata mjedena, i prijevornice gvozdene slomi. 019 PSA 107 017 Bezumnici stradaše za nevaljale putove svoje, i za nepravde svoje. 019 PSA 107 018 Svako se jelo gadilo duši njihovoj, i doðoše do vrata smrtnijeh. 019 PSA 107 019 Ali zavikaše ka Gospodu u tuzi svojoj, i izbavi ih iz nevolje njihove. 019 PSA 107 020 Posla rijeè svoju i iscijeli ih, i izbavi ih iz groba njihova. 019 PSA 107 021 Neka hvale Gospoda za milost njegovu, i za èudesa njegova radi sinova ljudskih! 019 PSA 107 022 I neka prinesu žrtvu za hvalu, i kazuju djela njegova u pjesmama! 019 PSA 107 023 Koji plove po moru na korabljima, i rade na velikim vodama, 019 PSA 107 024 Oni su vidjeli djela Gospodnja, i èudesa njegova u dubini. 019 PSA 107 025 Kaže, i diže se silan vjetar, i ustaju vali na njemu, 019 PSA 107 026 Dižu se do nebesa i spuštaju do bezdana: duša se njihova u nevolji razliva; 019 PSA 107 027 Posræu i ljuljaju se kao pijani; sve mudrosti njihove nestaje. 019 PSA 107 028 Ali zavikaše ka Gospodu u tuzi svojoj, i izvede ih iz nevolje njihove. 019 PSA 107 029 On obraæa vjetar u tišinu, i vali njihovi umuknu. 019 PSA 107 030 Vesele se kad se stišaju, i vodi ih u pristanište koje žele. 019 PSA 107 031 Neka hvale Gospoda za milost njegovu, i za èudesa njegova radi sinova ljudskih! 019 PSA 107 032 Neka ga uzvišuju na saboru narodnom, na skupštini starješinskoj slave ga! 019 PSA 107 033 On pretvara rijeke u pustinju, i izvore vodene u suhotu, 019 PSA 107 034 Rodnu zemlju u slanu pustaru za nevaljalstvo onijeh koji žive na njoj. 019 PSA 107 035 On pretvara pustinju u jezera, i suhu zemlju u izvore vodene, 019 PSA 107 036 I naseljava onamo gladne. Oni zidaju gradove za življenje; 019 PSA 107 037 Siju polja, sade vinograde i sabiraju ljetinu. 019 PSA 107 038 Blagosilja ih i množe se jako, i stoke im ne umaljuje. 019 PSA 107 039 Prije ih bijaše malo, padahu od zla i nevolje, što ih stizaše. 019 PSA 107 040 On sipa sramotu na knezove, i ostavlja ih da lutaju po pustinji gdje nema putova. 019 PSA 107 041 On izvlaèi ubogoga iz nevolje, i plemena množi kao stado. 019 PSA 107 042 Dobri vide i raduju se, a svako nevaljalstvo zatiskuje usta svoja. 019 PSA 107 043 Ko je mudar, neka zapamti ovo, i neka poznadu milosti Gospodnje. 019 PSA 108 001 Gotovo je srce moje, Bože; pjevaæu i hvaliæu zajedno sa slavom svojom. 019 PSA 108 002 Preni se psaltire i gusle, ustaæu rano. 019 PSA 108 003 Slaviæu tebe, Gospode, po narodima, pojaæu tebi po plemenima. 019 PSA 108 004 Jer je svrh nebesa milost tvoja i do oblaka istina tvoja. 019 PSA 108 005 Uzvisi se više nebesa, Bože, i po svoj zemlji neka bude slava tvoja! 019 PSA 108 006 Da bi se izbavili mili tvoji, pomozi desnicom svojom, i usliši me. 019 PSA 108 007 Bog reèe u svetinji svojoj: “veseliæu se, razdijeliæu Sihem, i dolinu Sokot razmjeriæu. 019 PSA 108 008 Moj je Galad, moj je Manasija, Jefrem je krjepost glave moje, Juda skiptar moj. 019 PSA 108 009 Moav je èaša iz koje se umivam, Edomu æu pružiti obuæu svoju; nad zemljom Filistejskom popijevaæu.” 019 PSA 108 010 Ko æe me odvesti u tvrdi grad? ko æe me otpratiti do Edoma? 019 PSA 108 011 Zar neæeš ti, Bože, koji si nas odbacio, i ne ideš, Bože, s vojskama našim? 019 PSA 108 012 Daj nam pomoæ u tjeskobi, obrana je èovjeèija uzalud. 019 PSA 108 013 Bogom smo jaki; on gazi neprijatelje naše. 019 PSA 109 001 Bože, slavo moja, nemoj muèati, 019 PSA 109 002 Jer se usta bezbožnièka i usta lukava na me otvoriše; govore sa mnom jezikom lažljivijem. 019 PSA 109 003 Rijeèima zlobnijem sa svijeh strana gone me, i oružaju se na me ni za što. 019 PSA 109 004 Za ljubav moju ustaju na mene, a ja se molim. 019 PSA 109 005 Vraæaju mi zlo za dobro, i mržnju za ljubav moju. 019 PSA 109 006 Postavi nad njim starješinu bezbožnika, i protivnik neka mu stane s desne strane. 019 PSA 109 007 Kad se stane suditi, neka izaðe kriv, i molitva njegova neka bude grijeh. 019 PSA 109 008 Neka budu dani njegovi kratki, i vlast njegovu neka dobije drugi. 019 PSA 109 009 Djeca njegova nek budu sirote, i žena njegova udovica. 019 PSA 109 010 Djeca njegova nek se potucaju i prose, i neka traže hljeba izvan svojih pustolina. 019 PSA 109 011 Neka mu uzme dužnik sve što ima, i neka razgrabe tuðini muku njegovu. 019 PSA 109 012 Nek se ne naðe niko ko bi ga ljubio, ni ko bi se smilovao na sirote njegove. 019 PSA 109 013 Natražje njegovo nek se zatre, u drugom koljenu neka pogine ime njihovo. 019 PSA 109 014 Bezakonje starijeh njegovijeh nek se spomene u Gospoda, i grijeh matere njegove nek se ne izbriše. 019 PSA 109 015 Neka budu svagda pred Gospodom, i on neka istrijebi spomen njihov na zemlji; 019 PSA 109 016 Zato što se nije sjeæao èiniti milost, nego je gonio èovjeka ništega i ubogoga, i tužnome u srcu tražio smrt. 019 PSA 109 017 Ljubio je kletvu, neka ga i stigne; nije mario za blagoslov, neka i otide od njega. 019 PSA 109 018 Nek se obuèe u kletvu kao u haljinu, i ona nek uðe u njega kao voda, i kao ulje u kosti njegove. 019 PSA 109 019 Nek mu ona bude kao haljina, u koju se oblaèi, i kao pojas, kojim se svagda paše. 019 PSA 109 020 Taka plata nek bude od Gospoda onima koji me nenavide, i koji govore zlo na dušu moju. 019 PSA 109 021 A meni, Gospode, Gospode, uèini što prilièi imenu tvojemu. Ti si dobar, milošæu svojom izbavi me. 019 PSA 109 022 Jer sam nevoljan i ništ, i srce je moje ranjeno u meni. 019 PSA 109 023 Nestaje me kao sjena, kad se odmièe; tjeraju me kao skakavce. 019 PSA 109 024 Koljena moja iznemogoše od posta, i tijelo moje omrša. 019 PSA 109 025 Postadoh potsmijeh njima; videæi me mašu glavom svojom. 019 PSA 109 026 Pomozi mi, Gospode, Bože moj, spasi me po milosti svojoj. 019 PSA 109 027 Neka poznadu da je ovo tvoja ruka, i ti, Gospode, da si ovo uèinio. 019 PSA 109 028 Oni kunu, a ti blagoslovi; ustaju, ali nek se postide, i sluga se tvoj obraduje. 019 PSA 109 029 Nek se protivnici moji obuku u sramotu, i kao haljinom nek se pokriju stidom svojim. 019 PSA 109 030 Hvaliæu Gospoda veoma ustima svojima, i usred mnogih slaviæu ga, 019 PSA 109 031 Jer stoji s desne strane ubogome, da bi ga spasao od onijeh koji osuðuju dušu njegovu. 019 PSA 110 001 Reèe Gospod Gospodu mojemu: sjedi meni s desne strane, dok položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojima. 019 PSA 110 002 Skiptar sile daje ti Gospod sa Siona: vladaj sred neprijatelja svojih. 019 PSA 110 003 U dan rata tvojega narod je tvoj gotov u svetoj krasoti. Kao rosa zori iz utrobe, taka je u tebe mladost tvoja. 019 PSA 110 004 Gospod se zakleo, i neæe se pokajati: ti si sveštenik dovijeka po redu Melhisedekovu. 019 PSA 110 005 Gospod je tebi s desne strane. Pobiæe u dan gnjeva svojega careve; 019 PSA 110 006 Sudiæe narodima, napuniæe zemlju trupova; satræe glavu na zemlji širokoj. 019 PSA 110 007 Iz potoka æe na putu piti, i zato æe podignuti glavu. 019 PSA 111 001 Hvalim te, Gospode, od svega srca na vijeæu pravednièkom i na saboru. 019 PSA 111 002 Velika su djela Gospodnja, draga svima koji ih ljube. 019 PSA 111 003 Djelo je njegovo slava i krasota, i pravda njegova traje dovijeka. 019 PSA 111 004 Èudesa je svoja uèinio da se ne zaborave; dobar je i milostiv Gospod. 019 PSA 111 005 Hranu daje onima koji ga se boje, pamti uvijek zavjet svoj. 019 PSA 111 006 Silu djela svojih javio je narodu svojemu davši im našljedstvo naroda. 019 PSA 111 007 Djela su ruku njegovijeh istina i pravda; vjerne su sve zapovijesti njegove; 019 PSA 111 008 Tvrde su za vavijek vijeka, osnovane na istini i pravdi. 019 PSA 111 009 Izbavljenje posla narodu svojemu; postavi zavavijek zavjet svoj. Ime je njegovo sveto, i valja mu se klanjati. 019 PSA 111 010 Poèetak je mudrosti strah Gospodnji; dobra su razuma svi koji ih tvore. Hvala njegova traje dovijeka. 019 PSA 112 001 Blago èovjeku koji se boji Gospoda, kome su veoma omiljele zapovijesti njegove. 019 PSA 112 002 Silno æe biti na zemlji sjeme njegovo, rod pravednièki biæe blagosloven. 019 PSA 112 003 Obilje je i bogatstvo u domu njegovu, i pravda njegova traje dovijeka. 019 PSA 112 004 U tami sjaje vidjelo pravednicima od dobroga, milostivoga i pravednoga. 019 PSA 112 005 Blago onome koji je milostiv i daje u zajam! On æe dati tvrðu rijeèima svojim na sudu. 019 PSA 112 006 Jer neæe posrnuti dovijeka, pravednik æe se spominjati uvijek. 019 PSA 112 007 Ne boji se zla glasa; srce je njegovo stalno, uzda se u Gospoda. 019 PSA 112 008 Utvrðeno je srce njegovo, neæe se pobojati, i vidjeæe kako padaju neprijatelji njegovi. 019 PSA 112 009 Prosipa, daje ubogima; pravda njegova traje dovijeka, rog se njegov uzvišuje u slavi. 019 PSA 112 010 Bezbožnik vidi i jedi se, škrguæe zubima svojim, i sahne. Želja æe bezbožnicima propasti. 019 PSA 113 001 Hvalite, sluge Gospodnje, hvalite ime Gospodnje, 019 PSA 113 002 Da bude ime Gospodnje blagosloveno otsad i dovijeka. 019 PSA 113 003 Od istoka sunèanoga do zapada da se slavi ime Gospodnje. 019 PSA 113 004 Uzvišen je nad svima narodima Gospod; svrh nebesa je slava njegova. 019 PSA 113 005 Ko je kao Gospod, Bog naš, koji sjedi na visini; 019 PSA 113 006 Koji se sagiba da vidi što je na nebesima i na zemlji; 019 PSA 113 007 Koji iz praha podiže ubogoga, i iz kala uzvišuje ništega; 019 PSA 113 008 I posaðuje ga s knezovima, s knezovima u narodu njegovu; 019 PSA 113 009 Od nerotkinje naseljava kuæu, uèinivši je radosnom majkom sinovima. Aliluja! 019 PSA 114 001 Kad izaðe Izrailj iz Misira, dom Jakovljev iz naroda tuðega, 019 PSA 114 002 Judeja postade svetinja Božija, Izrailj oblast njegova. 019 PSA 114 003 More vidje i pobježe; Jordan se obrati natrag. 019 PSA 114 004 Gore skakaše kao ovnovi, brdašca kao jaganjci. 019 PSA 114 005 Što ti bi, more, te pobježe i tebi, Jordane, te se obrati natrag? 019 PSA 114 006 Gore, što skaèete kao ovnovi, i brdašca, kao jaganjci? 019 PSA 114 007 Pred licem Gospodnjim drkæi, zemljo, pred licem Boga Jakovljeva. 019 PSA 114 008 Koji pretvara kamen u jezero vodeno, granit u izvor vodeni. 019 PSA 115 001 Ne nama, Gospode, ne nama, nego imenu svojemu daj slavu, po milosti svojoj, po istini svojoj. 019 PSA 115 002 Zašto da govore narodi: gdje li je Bog njihov? 019 PSA 115 003 Bog je naš na nebesima, tvori sve što hoæe. 019 PSA 115 004 Idoli su njihovi srebro i zlato, djelo ruku èovjeèijih. 019 PSA 115 005 Usta imaju, a ne govore; oèi imaju, a ne vide; 019 PSA 115 006 Uši imaju, a ne èuju; nozdrve imaju, a ne mirišu; 019 PSA 115 007 Ruke imaju, a ne hvataju; noge imaju, a ne hode, i ne puštaju glasa iz grla svojega. 019 PSA 115 008 Taki su i oni koji ih grade, i svi koji se uzdaju u njih. 019 PSA 115 009 Dome Izrailjev, uzdaj se u Gospoda; on im je pomoæ i štit. 019 PSA 115 010 Dome Aronov, uzdaj se u Gospoda; on im je pomoæ i štit. 019 PSA 115 011 Koji se bojite Gospoda, uzdajte se u Gospoda; on im je pomoæ i štit. 019 PSA 115 012 Gospod nas se opominje, blagosilja nas, blagosilja dom Izrailjev, blagosilja dom Aronov; 019 PSA 115 013 Blagosilja one koji se boje Gospoda, male i velike. 019 PSA 115 014 Da vam Gospod umnoži blagoslove, vama i sinovima vašim! 019 PSA 115 015 Gospod da vas blagoslovi, tvorac neba i zemlje! 019 PSA 115 016 Nebo je nebo Gospodnje, a zemlju je dao sinovima èovjeèijim. 019 PSA 115 017 Neæe te mrtvi hvaliti, Gospode, niti oni koji siðu onamo gdje se muèi. 019 PSA 115 018 Nego æemo mi blagosiljati Gospoda otsad i dovijeka. Aliluja! 019 PSA 116 001 Milo mi je što Gospod usliši molitveni glas moj; 019 PSA 116 002 Što prignu k meni uho svoje; i zato æu ga u sve dane svoje prizivati. 019 PSA 116 003 Opkoliše me bolesti smrtne, i jadi pakleni zadesiše me, naiðoh na tugu i muku; (Sheol h7585) 019 PSA 116 004 Ali prizvah ime Gospodnje: Gospode! izbavi dušu moju! 019 PSA 116 005 Dobar je Gospod i pravedan, i Bog je naš milostiv; 019 PSA 116 006 Èuva proste Gospod; bijah u nevolji, i pomože mi. 019 PSA 116 007 Vrati se, dušo moja, u mir svoj! jer je Gospod dobrotvor tvoj! 019 PSA 116 008 Ti si izbavio dušu moju od smrti, oko moje od suza, nogu moju od spoticanja. 019 PSA 116 009 Hodiæu pred licem Gospodnjim po zemlji živijeh. 019 PSA 116 010 Vjerovah kad govorih: u ljutoj sam nevolji. 019 PSA 116 011 Rekoh u smetnji svojoj: svaki je èovjek laža. 019 PSA 116 012 Šta æu vratiti Gospodu za sva dobra što mi je uèinio? 019 PSA 116 013 Uzeæu èašu spasenja, i prizvaæu ime Gospodnje. 019 PSA 116 014 Izvršiæu obeæanja svoja Gospodu pred svijem narodom njegovijem. 019 PSA 116 015 Skupa je pred Gospodom smrt svetaca njegovijeh. 019 PSA 116 016 O Gospode! ja sam sluga tvoj, ja sam sluga tvoj, sin sluškinje tvoje; raskovao si s mene okove moje. 019 PSA 116 017 Žrtvu za hvalu prinijeæu tebi, i ime Gospodnje prizvaæu. 019 PSA 116 018 Izvršiæu obeæanja svoja Gospodu pred svijem narodom njegovijem, 019 PSA 116 019 U dvoru doma Gospodnjega, usred tebe, Jerusalime. Aliluja! 019 PSA 117 001 Hvalite Gospoda svi narodi, slavite ga sva plemena; 019 PSA 117 002 Jer je velika milost njegova k nama, i istina Gospodnja traje dovijeka. Aliluja! 019 PSA 118 001 Hvalite Gospoda, jer je dobar, jer je dovijeka milost njegova. 019 PSA 118 002 Neka reèe Izrailj da je dovijeka milost njegova; 019 PSA 118 003 Neka reèe dom Aronov da je dovijeka milost njegova; 019 PSA 118 004 Neka reku svi koji se boje Gospoda da je dovijeka milost njegova. 019 PSA 118 005 Iz tjeskobe povikah ka Gospodu i usliši me, izvede me na prostrano mjesto Gospod. 019 PSA 118 006 Gospod je sa mnom, ne bojim se; šta æe mi uèiniti èovjek? 019 PSA 118 007 Gospod mi je pomoænik: slobodno æu gledati u neprijatelje svoje. 019 PSA 118 008 Bolje je uzdati se u Gospoda negoli se oslanjati na èovjeka; 019 PSA 118 009 Bolje je uzdati se u Gospoda negoli se oslanjati na knezove. 019 PSA 118 010 Svi me narodi opkoliše; ali ih u ime Gospodnje razbih. 019 PSA 118 011 Optekoše, opkoliše me; ali ih u ime Gospodnje razbih. 019 PSA 118 012 Opkoliše me kao pèele sat, i ugasiše se kao oganj u trnju: u ime ih Gospodnje razbih. 019 PSA 118 013 Otisnuo si me da padnem, ali me Gospod prihvati. 019 PSA 118 014 Gospod je hvala moja i pjesma; on mi postade spasitelj. 019 PSA 118 015 Glas radosti i spasenja èuje se u kolibama pravednièkim: “desnica Gospodnja daje silu; 019 PSA 118 016 Desnica Gospodnja uzvišuje, desnica Gospodnja daje silu.” 019 PSA 118 017 Neæu umrijeti, nego æu živ biti, i kazivati djela Gospodnja. 019 PSA 118 018 Karajuæi pokara me Gospod; ali me smrti ne dade. 019 PSA 118 019 Otvorite mi vrata od pravde, uæi æu na njih, slaviæu Gospoda. 019 PSA 118 020 “Evo vrata Gospodnja, na koja ulaze pravednici!” 019 PSA 118 021 Hvalim te, što si me uslišio, i postao mi spasitelj. 019 PSA 118 022 Kamen koji odbaciše zidari, posta glava od ugla. 019 PSA 118 023 To bi od Gospoda i divno je u našim oèima. 019 PSA 118 024 Evo dan, koji stvori Gospod! Radujmo se i veselimo se u nj! 019 PSA 118 025 O Gospode, pomozi! o Gospode, daj da bude u napredak! 019 PSA 118 026 Blagosloven koji ide u ime Gospodnje! Blagosiljamo vas iz doma Gospodnjega. 019 PSA 118 027 Gospod je Bog krjepak, i on nas obasja; žrtvu prazniènu, vezanu vrvcama, vodite k rogovima žrtveniku. 019 PSA 118 028 Ti si Bog moj, tebe hvalim, Bože moj, tebe uzvišujem. 019 PSA 118 029 Hvalite Gospoda, jer je dobar, jer je milost njegova dovijeka. 019 PSA 119 001 Blago onima kojima je put èist, koji hode u zakonu Gospodnjem. 019 PSA 119 002 Blago onima koji èuvaju otkrivenja njegova, svijem srcem traže ga; 019 PSA 119 003 Koji ne èine bezakonja, hode putovima njegovijem! 019 PSA 119 004 Ti si dao zapovijesti svoje, da se èuvaju dobro. 019 PSA 119 005 Kad bi putovi moji bili upravljeni da èuvam naredbe tvoje! 019 PSA 119 006 Onda se ne bih postidio, pazeæi na zapovijesti tvoje; 019 PSA 119 007 Hvalio bih te s pravijem srcem, uèeæi se pravednijem zakonima tvojim. 019 PSA 119 008 Èuvaæu naredbe tvoje, nemoj me ostaviti sasvijem. 019 PSA 119 009 Kako æe mladiæ oèistiti put svoj? Vladajuæi se po tvojim rijeèima. 019 PSA 119 010 Svijem srcem svojim tražim tebe, ne daj mi da zaðem od zapovijesti tvojih. 019 PSA 119 011 U srce svoje zatvorio sam rijeè tvoju, da ti ne griješim. 019 PSA 119 012 Blagosloven si, Gospode! nauèi me naredbama svojim. 019 PSA 119 013 Ustima svojim javljam sve sudove usta tvojih. 019 PSA 119 014 Na putu otkrivenja tvojih radujem se kao za veliko bogatstvo. 019 PSA 119 015 O zapovijestima tvojim razmišljam, i pazim na putove tvoje. 019 PSA 119 016 Naredbama tvojim tješim se, ne zaboravljam rijeèi tvoje. 019 PSA 119 017 Uèini milost sluzi svojemu, da bih živio i èuvao rijeè tvoju. 019 PSA 119 018 Otvori oèi moje, da bih vidio èudesa zakona tvojega; 019 PSA 119 019 Gost sam na zemlji, nemoj sakriti od mene zapovijesti svojih. 019 PSA 119 020 Iznemože duša moja želeæi bez prestanka poznati sudove tvoje. 019 PSA 119 021 Ti si strašan prokletim oholicama, koje zastranjuju od zapovijesti tvojih. 019 PSA 119 022 Odvrati od mene rug i sramotu, jer èuvam otkrivenja tvoja. 019 PSA 119 023 Sjede knezovi i dogovaraju se na mene; a sluga tvoj razmišlja o naredbama tvojim. 019 PSA 119 024 Otkrivenja su tvoja utjeha moja, savjetnici moji. 019 PSA 119 025 Duša moja leži u prahu; oživi me po rijeèi svojoj. 019 PSA 119 026 Kazujem putove svoje, i èuješ me; nauèi me naredbama svojim. 019 PSA 119 027 Urazumi me o putu zapovijesti svojih, i razmišljaæu o èudesima tvojim. 019 PSA 119 028 Suze proliva duša moja od tuge, okrijepi me po rijeèi svojoj. 019 PSA 119 029 Put lažni ukloni od mene i zakon svoj daruj mi. 019 PSA 119 030 Put istini izbrah, zakone tvoje tražim. 019 PSA 119 031 Prionuh za otkrivenja tvoja, Gospode; nemoj me osramotiti. 019 PSA 119 032 Putem zapovijesti tvojih trèim, jer si raširio srce moje. 019 PSA 119 033 Pokaži mi, Gospode, put naredaba svojih, da ga se držim do kraja. 019 PSA 119 034 Urazumi me, i držaæu se zakona tvojega, i èuvati ga svijem srcem. 019 PSA 119 035 Postavi me na stazu zapovijesti svojih, jer mi je ona omiljela. 019 PSA 119 036 Privij srce moje k otkrivenjima svojim, a ne k lakomstvu. 019 PSA 119 037 Odvrati oèi moje da ne gledaju ništavila, putem svojim oživi me. 019 PSA 119 038 Ispuni sluzi svojemu rijeè svoju da te se boji. 019 PSA 119 039 Ukloni rug moj, kojega se plašim; jer su sudovi tvoji blagi. 019 PSA 119 040 Mile su mi zapovijesti tvoje, pravdom svojom oživi me. 019 PSA 119 041 Neka doðe na me milost tvoja, Gospode, pomoæ tvoja po rijeèi tvojoj. 019 PSA 119 042 I ja æu odgovoriti onome koji me ruži; jer se uzdam u rijeè tvoju. 019 PSA 119 043 Nemoj uzeti nigda od usta mojih rijeèi istine, jer èekam sudove tvoje. 019 PSA 119 044 I èuvaæu zakon tvoj svagda, dovijeka i bez prestanka. 019 PSA 119 045 Hodiæu slobodno, jer tražim zapovijesti tvoje. 019 PSA 119 046 Govoriæu o otkrivenjima tvojim pred carevima, i neæu se stidjeti. 019 PSA 119 047 Tješiæu se zapovijestima tvojim, koje ljubim. 019 PSA 119 048 Ruke svoje pružam k zapovijestima tvojim, koje ljubim, i razmišljam o naredbama tvojim. 019 PSA 119 049 Opomeni se rijeèi svoje k sluzi svojemu, na koju si mi zapovjedio da se oslanjam. 019 PSA 119 050 U nevolji mojoj tješi me što me rijeè tvoja oživljava. 019 PSA 119 051 Oholi mi se rugaju veoma; ali ja ne otstupam od zakona tvojega. 019 PSA 119 052 Pamtim sudove tvoje od iskona, Gospode, i tješim se. 019 PSA 119 053 Gnjev me obuzima na bezbožnike, koji ostavljaju zakon tvoj. 019 PSA 119 054 Naredbe su tvoje pjesma moja u putnièkom stanu mojem. 019 PSA 119 055 Noæu pominjem ime tvoje, Gospode, i èuvam zakon tvoj. 019 PSA 119 056 To je moje, da èuvam zapovijesti tvoje. 019 PSA 119 057 Dio moj ti si, Gospode; naumio sam èuvati rijeèi tvoje. 019 PSA 119 058 Molim ti se iz svega srca, smiluj se na me po rijeèi svojoj. 019 PSA 119 059 Razmatram putove svoje, i obraæam noge svoje k otkrivenjima tvojim. 019 PSA 119 060 Hitim, i ne zatežem se èuvati zapovijesti tvoje. 019 PSA 119 061 Mreže bezbožnièke opkoliše me, ali zakona tvojega ne zaboravljam. 019 PSA 119 062 U po noæi ustajem da te slavim za pravedne sudove tvoje. 019 PSA 119 063 U zajednici sam sa svima koji se tebe boje i koji èuvaju zapovijesti tvoje. 019 PSA 119 064 Dobrote je tvoje, Gospode, puna sva zemlja; naredbama svojim nauèi me. 019 PSA 119 065 Uèinio si dobro sluzi svojemu, Gospode, po rijeèi svojoj. 019 PSA 119 066 Dobroj misli i znanju nauèi me, jer zapovijestima tvojim vjerujem. 019 PSA 119 067 Prije stradanja svojega lutah, a sad èuvam rijeè tvoju. 019 PSA 119 068 Ti si dobar, i dobro èiniš; nauèi me naredbama svojim. 019 PSA 119 069 Oholi pletu na mene laž, ali se ja svijem srcem držim zapovijesti tvojih. 019 PSA 119 070 Zadriglo je srce njihovo kao salo, a ja se tješim zakonom tvojim. 019 PSA 119 071 Dobro mi je što stradam, da se nauèim naredbama tvojim. 019 PSA 119 072 Miliji mi je zakon usta tvojih nego tisuæe zlata i srebra. 019 PSA 119 073 Ruke tvoje stvorile su me i naèinile me; urazumi me, i nauèiæu se zapovijestima tvojim. 019 PSA 119 074 Koji se tebe boje, vidjeæe me, i radovaæe se što se uzdam u tvoju rijeè. 019 PSA 119 075 Znam da su sudovi tvoji, Gospode, pravedni, i po pravdi me karaš. 019 PSA 119 076 Neka bude dobrota tvoja utjeha moja, kao što si rekao sluzi svojemu. 019 PSA 119 077 Neka doðe k meni milosrðe tvoje, i oživim; jer je zakon tvoj utjeha moja. 019 PSA 119 078 Nek se postide oholi; jer me bez krivice oboriše. Ja razmišljam o zapovijestima tvojim. 019 PSA 119 079 Nek se obrate k meni koji se tebe boje, i koji znadu otkrivenja tvoja. 019 PSA 119 080 Srce moje neka bude savršeno u naredbama tvojim, da se ne postidim. 019 PSA 119 081 Èezne duša moja za spasenjem tvojim, rijeè tvoju èekam. 019 PSA 119 082 Èeznu oèi moje za rijeèju tvojom; govorim: kad æeš me utješiti? 019 PSA 119 083 Postadoh kao mijeh u dimu, ali tvojih naredaba ne zaboravih. 019 PSA 119 084 Koliko æe biti dana sluge tvojega? Kad æeš suditi onima koji me gone? 019 PSA 119 085 Oholi iskopaše mi jamu nasuprot zakonu tvojemu. 019 PSA 119 086 Sve su zapovijesti tvoje istina; bez krivice me gone, pomozi mi. 019 PSA 119 087 Umalo me ne ubiše na zemlji, ali ja ne ostavljam zapovijesti tvojih. 019 PSA 119 088 Po milosti svojoj oživi me, i èuvaæu otkrivenja usta tvojih. 019 PSA 119 089 Dovijeka je, Gospode, rijeè tvoja utvrðena na nebesima, 019 PSA 119 090 Od koljena do koljena istina tvoja; ti si postavio zemlju, i stoji. 019 PSA 119 091 Po tvojoj naredbi sve stoji sad; jer sve služi tebi. 019 PSA 119 092 Da nije zakon tvoj bio utjeha moja, poginuo bih u nevolji svojoj. 019 PSA 119 093 Zapovijesti tvojih neæu zaboraviti dovijeka, jer me njima oživljavaš. 019 PSA 119 094 Ja sam tvoj, pomozi mi, jer tražim zapovijesti tvoje. 019 PSA 119 095 Bezbožnici gledaju da me ubiju; a ja razmišljam o tvojim otkrivenjima. 019 PSA 119 096 Svemu savršenome vidjeh kraj; ali je zapovijest tvoja veoma široka. 019 PSA 119 097 Kako ljubim zakon tvoj! Vas dan mislim o njemu. 019 PSA 119 098 Zapovijest tvoja èini me mudrijega od neprijatelja mojih; jer je sa mnom uvijek. 019 PSA 119 099 Razumniji postah od svijeh uèitelja svojih; jer razmišljam o tvojim otkrivenjima. 019 PSA 119 100 Mudriji sam od staraca; jer zapovijesti tvoje èuvam. 019 PSA 119 101 Od svakoga zloga puta zaustavljam noge svoje, da bih èuvao rijeè tvoju. 019 PSA 119 102 Od naredaba tvojih ne otstupam; jer si me ti nauèio. 019 PSA 119 103 Kako su slatke jeziku mojemu rijeèi tvoje, slaðe od meda ustima mojima! 019 PSA 119 104 Od zapovijesti tvojih postadoh razuman; toga radi mrzim na svaki put lažni. 019 PSA 119 105 Rijeè je tvoja žižak nozi mojoj, i vidjelo stazi mojoj. 019 PSA 119 106 Zakleh se da æu èuvati naredbe pravde tvoje, i izvršiæu. 019 PSA 119 107 Poništen sam veoma, Gospode, oživi me po rijeèi svojoj. 019 PSA 119 108 Neka ti bude ugodna, Gospode, dobrovoljna žrtva usta mojih, i sudovima svojim nauèi me. 019 PSA 119 109 Duša je moja u ruci mojoj neprestano u nevolji; ali zakona tvojega ne zaboravljam. 019 PSA 119 110 Bezbožnici su mi metnuli zamku; ali od zapovijesti tvojih ne zastranih. 019 PSA 119 111 Prisvojih otkrivenja tvoja zavavijek; jer su radost srcu mojemu. 019 PSA 119 112 Privolio sam srce svoje da tvori naredbe tvoje navijek, do kraja. 019 PSA 119 113 Koji prestupaju zakon, ja na njih mrzim, a zakon tvoj ljubim. 019 PSA 119 114 Ti si zaklon moj i štit moj; rijeè tvoju èekam. 019 PSA 119 115 Idite od mene, bezakonici! I èuvaæu zapovijesti Boga svojega. 019 PSA 119 116 Ukrijepi me po rijeèi svojoj i biæu živ, i nemoj me osramotiti u nadanju mom. 019 PSA 119 117 Utvrdi me, i spašæu se, i razmišljaæu o naredbama tvojim bez prestanka. 019 PSA 119 118 Obaraš sve koji otstupaju od naredaba tvojih; jer su pomisli njihove laž. 019 PSA 119 119 Kao gar bacaš sve bezbožnike na zemlji; toga radi omilješe mi otkrivenja tvoja. 019 PSA 119 120 Drkæe od straha tvojega tijelo moje, i sudova tvojih bojim se. 019 PSA 119 121 Èinim sud i pravdu, ne daj me onima koji me gone. 019 PSA 119 122 Odbrani slugu svojega na dobro njegovo, da mi ne èine sile oholi. 019 PSA 119 123 Oèi moje èeznu za spasenjem tvojim i za rijeèju pravde tvoje. 019 PSA 119 124 Uèini sluzi svojemu po milosti svojoj, i naredbama svojim nauèi me. 019 PSA 119 125 Ja sam sluga tvoj; urazumi me, i poznaæu otkrivenja tvoja. 019 PSA 119 126 Vrijeme je da Gospod radi; oboriše zakon tvoj. 019 PSA 119 127 Toga radi ljubim zapovijesti tvoje veæma nego zlato i drago kamenje. 019 PSA 119 128 Toga radi zapovijesti tvoje držim da su vjerne, na svaki put lažni mrzim. 019 PSA 119 129 Divna su otkrivenja tvoja; zato ih èuva duša moja. 019 PSA 119 130 Rijeèi tvoje kad se jave, prosvjetljuju i urazumljuju proste. 019 PSA 119 131 Otvoram usta svoja da odahnem, jer sam žedan zapovijesti tvojih. 019 PSA 119 132 Pogledaj me i smiluj se na me, kao što radiš s onima koji ljube ime tvoje. 019 PSA 119 133 Tvrdi stope moje u rijeèi svojoj, i ne daj nikakome bezakonju da oblada mnom. 019 PSA 119 134 Izbavi me od nasilja ljudskoga, i èuvaæu zapovijesti tvoje. 019 PSA 119 135 Svjetlošæu lica svojega obasjaj slugu svojega, i nauèi me naredbama svojim. 019 PSA 119 136 Oèi moje liju potoke, zato što ne èuvaju zakona tvojega. 019 PSA 119 137 Pravedan si, Gospode, i pravi su sudovi tvoji. 019 PSA 119 138 Javio si pravdu u otkrivenjima svojim, i istinu cijelu. 019 PSA 119 139 Revnost moja jede me, zato što moji neprijatelji zaboraviše rijeèi tvoje. 019 PSA 119 140 Rijeè je tvoja veoma èista, i sluga je tvoj veoma ljubi. 019 PSA 119 141 Ja sam malen i poništen, ali zapovijesti tvojih ne zaboravljam. 019 PSA 119 142 Pravda je tvoja pravda vjeèna, i zakon tvoj istina. 019 PSA 119 143 Tuga i nevolja naðe me, zapovijesti su tvoje utjeha moja. 019 PSA 119 144 Vjeèna je pravda u otkrivenjima tvojim; urazumi me, i biæu živ. 019 PSA 119 145 Vièem iz svega srca: usliši me, Gospode; saèuvaæu naredbe tvoje. 019 PSA 119 146 Prizivam te, pomozi mi; držaæu se otkrivenja tvojih. 019 PSA 119 147 Pretjeèem svanuæe, i vièem; rijeè tvoju èekam. 019 PSA 119 148 Pretjeèu oèi moje jutrenju stražu, da bih razmišljao o rijeèi tvojoj. 019 PSA 119 149 Èuj glas moj po milosti svojoj, Gospode; po sudu svojemu oživi me. 019 PSA 119 150 Prikuèuju se koji ljube bezakonje; udaljili su se od zakona tvojega. 019 PSA 119 151 Ti si blizu, Gospode, i sve su zapovijesti tvoje istina. 019 PSA 119 152 Odavna znam za otkrivenja tvoja, da si ih postavio zavavijek. 019 PSA 119 153 Pogledaj nevolju moju, i izbavi me, jer ne zaboravljam zakona tvojega. 019 PSA 119 154 Primi se stvari moje, i odbrani me; po rijeèi svojoj oživi me. 019 PSA 119 155 Daleko je od bezbožnika spasenje, jer se ne drže naredaba tvojih. 019 PSA 119 156 Milosrðe je tvoje, Gospode, veliko; po pravome sudu svom oživi me. 019 PSA 119 157 Mnogo je protivnika mojih i neprijatelja mojih; ali ja ne otstupam od otkrivenja tvojih. 019 PSA 119 158 Vidim odmetnike, i mrsko mi je; jer ne èuvaju rijeèi tvoje. 019 PSA 119 159 Gledaj, kako ljubim zapovijesti tvoje, Gospode, po milosti svojoj oživi me. 019 PSA 119 160 Osnova je rijeèi tvoje istina, i vjeèan je svaki sud pravde tvoje. 019 PSA 119 161 Knezovi me gone ni za što, ali se srce moje boji rijeèi tvoje. 019 PSA 119 162 Radujem se rijeèi tvojoj kao onaj koji zadobije velik plijen. 019 PSA 119 163 Mrzim na laž i gadim se na nju, ljubim zakon tvoj. 019 PSA 119 164 Sedam puta na dan hvalim te za sudove pravde tvoje. 019 PSA 119 165 Velik mir imaju oni koji ljube zakon tvoj, i u njih nema spoticanja. 019 PSA 119 166 Èekam spasenje tvoje, Gospode, i zapovijesti tvoje izvršujem. 019 PSA 119 167 Duša moja èuva otkrivenja tvoja, i ja ih ljubim veoma. 019 PSA 119 168 Èuvam zapovijesti tvoje i otkrivenja; jer su svi putovi moji pred tobom. 019 PSA 119 169 Neka izaðe tužnjava moja preda te, Gospode! Po rijeèi svojoj urazumi me. 019 PSA 119 170 Neka doðe moljenje moje preda te! Po rijeèi svojoj izbavi me. 019 PSA 119 171 Usta æe moja pjevati hvalu, kad me nauèiš naredbama svojim. 019 PSA 119 172 Jezik æe moj kazivati rijeè tvoju, jer su sve zapovijesti tvoje pravedne. 019 PSA 119 173 Neka mi bude ruka tvoja u pomoæi; jer mi omilješe zapovijesti tvoje; 019 PSA 119 174 Žedan sam spasenja tvojega, Gospode, i zakon je tvoj utjeha moja. 019 PSA 119 175 Neka živi duša moja i tebe hvali, i sudovi tvoji neka mi pomogu. 019 PSA 119 176 Zaðoh kao ovca izgubljena: traži slugu svojega; jer zapovijesti tvojih ne zaboravih. 019 PSA 120 001 Ka Gospodu zavikah u nevolji svojoj, i usliši me. 019 PSA 120 002 Gospode! izbavi dušu moju od usta lažljivijeh i od jezika lukavoga. 019 PSA 120 003 Šta æe ti dati i šta æe ti prinijeti jezik lukavi? 019 PSA 120 004 On je kao oštre strijele u jakoga, kao ugljevlje smrekovo. 019 PSA 120 005 Teško meni kad sam tuðin kod Meseha, živim kod šatora Kidarskih. 019 PSA 120 006 Dugo je živjela duša moja s onima koji mrze na mir. 019 PSA 120 007 Ja sam miran; ali kad stanem govoriti, u njih je rat. 019 PSA 121 001 Podižem oèi svoje ka gorama, odakle mi dolazi pomoæ. 019 PSA 121 002 Pomoæ je meni od Gospoda, koji je stvorio nebo i zemlju. 019 PSA 121 003 Neæe dati da popuzne noga tvoja; ne drijemlje èuvar tvoj. 019 PSA 121 004 Gle, ne drijemlje i ne spava èuvar Izrailjev. 019 PSA 121 005 Gospod je èuvar tvoj, Gospod je sjen tvoj, on ti je s desne strane. 019 PSA 121 006 Danju te neæe sunce ubiti ni mjesec noæu. 019 PSA 121 007 Gospod æe te saèuvati od svakoga zla, saèuvaæe dušu tvoju Gospod. 019 PSA 121 008 Gospod æe èuvati ulazak tvoj i izlazak tvoj, otsad i dovijeka. 019 PSA 122 001 Obradovah se kad mi rekoše: hajdemo u dom Gospodnji! 019 PSA 122 002 Evo, stoje noge naše na vratima tvojim, Jerusalime! 019 PSA 122 003 Jerusalim je izidan, kao grad sliven u jednu zgradu. 019 PSA 122 004 Onamo idu plemena, plemena Gospodnja, po naredbi Izrailjevoj da slave ime Gospodnje. 019 PSA 122 005 Ondje stoje prijestoli sudski, prijestoli doma Davidova. 019 PSA 122 006 Ištite mira Jerusalimu; neka bude dobro onima koji ljube tebe! 019 PSA 122 007 Neka bude mir oko zidova tvojih, i èestitost u dvorima tvojim! 019 PSA 122 008 Radi braæe svoje, i prijatelja svojih govorim: mir ti! 019 PSA 122 009 Radi doma Gospoda Boga našega želim ti dobro. 019 PSA 123 001 K tebi podižem oèi svoje, koji živiš na nebesima! 019 PSA 123 002 Kao što su oèi slugama uprte u ruku gospodara njihovijeh, kao oèi sluškinjine u ruku gospoðe njezine, tako su oèi naše u Gospoda Boga našega, dok se smiluje na nas. 019 PSA 123 003 Smiluj se na nas, Gospode, smiluj se na nas, jer smo se dovoljno napitali sramote; 019 PSA 123 004 Dovoljno se napitala duša naša ruga od ponositijeh, i sramote od oholijeh. 019 PSA 124 001 Da nije bio Gospod s nama, neka reèe Izrailj, 019 PSA 124 002 Da nije bio Gospod s nama, kad ljudi ustaše na nas, 019 PSA 124 003 Žive bi nas proždrli, kad se raspali gnjev njihov na nas; 019 PSA 124 004 Potopila bi nas voda, rijeka bi pokrila dušu našu; 019 PSA 124 005 Pokrila bi dušu našu silna voda. 019 PSA 124 006 Blagosloven Gospod, koji nas ne dade zubima njihovijem da nas rastržu! 019 PSA 124 007 Duša se naša izbavi kao ptica iz zamke lovaèke; zamka se raskide, i mi se izbavismo. 019 PSA 124 008 Pomoæ je naša u imenu Gospodnjem, koji je stvorio nebo i zemlju. 019 PSA 125 001 Ko se uzda u Gospoda, on je kao gora Sion, ne pomješta se, ostaje dovijeka. 019 PSA 125 002 Oko Jerusalima su gore, i Gospod je oko naroda svojega otsad i dovijeka. 019 PSA 125 003 Jer neæe ostati skiptar bezbožnièki nad dijelom pravednièkim, da ne bi pravednici pružili ruke svoje na bezakonje. 019 PSA 125 004 Uèini, Gospode, dobro dobrima i onima koji su prava srca. 019 PSA 125 005 A koji svræu na krive pute, otjeraæe Gospod s onima koji èine bezakonje. Mir Izrailju! 019 PSA 126 001 Kad vraæaše Gospod roblje Sionsko, bijasmo kao u snu. 019 PSA 126 002 Tada usta naša bijahu puna radosti, i jezik naš pjevanja. Tada govorahu po narodima: veliko djelo èini Gospod na njima. 019 PSA 126 003 Veliko djelo èini Gospod na nama; razveselismo se. 019 PSA 126 004 Vraæaj, Gospode, roblje naše, kao potoke na sasušenu zemlju. 019 PSA 126 005 Koji su sa suzama sijali, neka žanju s pjevanjem. 019 PSA 126 006 Ide i plaèe koji nosi sjeme da sije; poæi æe s pjesmom noseæi snopove svoje. 019 PSA 127 001 Ako Gospod neæe graditi doma, uzalud se muèe koji ga grade; ako neæe Gospod èuvati grada, uzalud ne spava stražar. 019 PSA 127 002 Uzalud ranite, dockan liježete, jedete hljeb umorni; milome svojemu on daje san. 019 PSA 127 003 Evo našljedstva od Gospoda: djeca, porod je dar od njega. 019 PSA 127 004 Što su strijele u ruci jakome, to su sinovi mladi. 019 PSA 127 005 Blago èovjeku koji je njima napunio tul svoj! Neæe se osramotiti kad se stanu razgovarati s neprijateljima na vratima. 019 PSA 128 001 Blago svakome, koji se boji Gospoda, koji hodi putovima njegovijem! 019 PSA 128 002 Jer æe jesti od trudova ruku svojih. Blago tebi, i dobro ti je. 019 PSA 128 003 Žena je tvoja kao rodna loza usred doma tvojega; sinovi tvoji kao grane maslinove oko stola tvojega. 019 PSA 128 004 Gle, tako æe biti blagosloven èovjek koji se boji Gospoda. 019 PSA 128 005 Blagosloviæe te Gospod sa Siona, i gledaæeš dobro Jerusalimsko u sve dane života svojega; 019 PSA 128 006 Vidjeæeš sinove u sinova svojih. Mir Izrailju! 019 PSA 129 001 Mnogo mi dosaðivaše od mladosti moje, neka reèe Izrailj, 019 PSA 129 002 Mnogo mi dosaðivaše od mladosti moje, ali me ne svladaše. 019 PSA 129 003 Na leðima mojim oraše oraèi, i vodiše duge brazde svoje. 019 PSA 129 004 Gospod je pravedan; isijeèe konopce bezbožnièke. 019 PSA 129 005 Postidjeæe se, odbiæe se svi koji nenavide Sion. 019 PSA 129 006 Biæe kao trava na krovovima, koja se sasušuje prije nego se poèupa, 019 PSA 129 007 Od koje neæe žetelac napuniti ruke svoje, niti naruèja svojega vezilac; 019 PSA 129 008 I koji prolaze neæe reæi: “Blagoslov Gospodnji na vama! blagosiljamo vas imenom Gospodnjim.” 019 PSA 130 001 Iz dubine vièem k tebi, Gospode! 019 PSA 130 002 Gospode! èuj glas moj. Neka paze uši tvoje na glas moljenja mojega. 019 PSA 130 003 Ako æeš na bezakonje gledati, Gospode: Gospode, ko æe ostati? 019 PSA 130 004 Ali je u tebe praštanje, da bi te se bojali. 019 PSA 130 005 Èekam Gospoda; èeka duša moja; uzdam se u rijeè njegovu. 019 PSA 130 006 Duša moja èeka Gospoda veæma nego straže jutrnje, koje straže jutrom. 019 PSA 130 007 Neka èeka Izrailj Gospoda; jer je u Gospoda milost, i velik je u njega otkup. 019 PSA 130 008 I on æe otkupiti Izrailja od svijeh bezakonja njegovijeh. 019 PSA 131 001 Gospode! ne nadima se srce moje, niti se uznose oèi moje; niti idem na veliko, ni na ono što je više od mene. 019 PSA 131 002 Smjeran sam i krotak dušom svojom, kao dijete kraj matere; kao dijete duša je moja u meni. 019 PSA 131 003 Nek se uzda Izrailj u Gospoda otsad i dovijeka. 019 PSA 132 001 Opomeni se, Gospode, Davida i sve smjernosti njegove, 019 PSA 132 002 Kako se kunijaše Gospodu, i zavjetovaše Bogu Jakovljevu: 019 PSA 132 003 “Neæu uæi u šator doma svojega, niti æu leæi na postelju odra svojega; 019 PSA 132 004 Neæu dati sna oèima svojima, ni vjeðama svojima drijema; 019 PSA 132 005 Dok ne naðem mjesta Gospodu, stana Bogu Jakovljevu.” 019 PSA 132 006 Evo, èusmo da je u Jefremovoj zemlji, naðosmo ga na poljima Kirijat-Jarimskim. 019 PSA 132 007 Uðimo u stan njegov, poklonimo se podnožju nogu njegovijeh. 019 PSA 132 008 Stani, Gospode, na poèivalištu svojem, ti i kovèeg sile tvoje. 019 PSA 132 009 Sveštenici tvoji nek se obuku u pravdu, i sveci tvoji nek se raduju. 019 PSA 132 010 Radi Davida sluge svojega nemoj odvratiti lica od pomazanika svojega. 019 PSA 132 011 Zakle se Gospod Davidu u istini, od koje neæe otstupiti; od poroda tvojega posadiæu na prijestolu tvojemu. 019 PSA 132 012 Ako sinovi tvoji ušèuvaju zavjet moj i otkrivenja moja kojima æu ih nauèiti, onda æe i sinovi njihovi dovijeka sjedjeti na prijestolu svom. 019 PSA 132 013 Jer je izabrao Gospod Sion, i omilje mu živjeti na njemu. 019 PSA 132 014 Ovo je poèivalište moje uvijek, ovdje æu se naseliti; jer mi je omiljelo. 019 PSA 132 015 Hranu æu njegovu blagosloviti, nište njegove nasitiæu hljeba. 019 PSA 132 016 Sveštenike æu njegove obuæi u spasenje, i sveti æe se njegovi radovati. 019 PSA 132 017 Tu æu uèiniti da uzraste rog Davidu, postaviæu vidjelo pomazaniku svojemu. 019 PSA 132 018 Neprijatelje æu njegove obuæi u sramotu; a na njemu æe cvjetati vijenac njegov. 019 PSA 133 001 Kako je lijepo i krasno kad sva braæa žive zajedno! 019 PSA 133 002 Kao dobro ulje na glavi, koje se staèe na bradu, bradu Aronovu, koje se staèe na skut od haljine njegove; 019 PSA 133 003 Kao rosa na Ermonu, koja slazi na gore Sionske. Jer je ondje utvrdio Gospod blagoslov i život dovijeka. 019 PSA 134 001 Sad blagosiljajte Gospoda, sve sluge Gospodnje, koje stojite u domu Gospodnjem noæu. 019 PSA 134 002 Podignite ruke svoje k svetinji, i blagosiljajte Gospoda. 019 PSA 134 003 Blagosloviæe te sa Siona Gospod, koji je stvorio nebo i zemlju. 019 PSA 135 001 Hvalite ime Gospodnje, hvalite, sluge Gospodnje, 019 PSA 135 002 Koji stojite u domu Gospodnjem, u dvorima doma Boga našega. 019 PSA 135 003 Hvalite Gospoda, jer je dobar Gospod; pojte imenu njegovu, jer je slatko. 019 PSA 135 004 Jer Jakova izabra sebi Gospod, Izrailja za dostojanje svoje. 019 PSA 135 005 Jer poznah da je velik Gospod, i Gospod naš svrh svijeh bogova. 019 PSA 135 006 Što god hoæe, sve Gospod èini, na nebesima i na zemlji, u morima i u svima bezdanima. 019 PSA 135 007 Izvodi oblake od kraja zemlje, munje èini usred dažda, izvodi vjetar iz staja njegovijeh. 019 PSA 135 008 On pobi prvence u Misiru od èovjeka do živinèeta. 019 PSA 135 009 Pokaza znake i èudesa usred tebe, Misire, na Faraonu i na svijem slugama njegovijem. 019 PSA 135 010 Pobi narode velike, i izgubi careve jake: 019 PSA 135 011 Siona, cara Amorejskoga, i Oga, cara Vasanskoga, i sva carstva Hananska; 019 PSA 135 012 I dade zemlju njihovu u dostojanje, u dostojanje Izrailju, narodu svojemu. 019 PSA 135 013 Gospode! ime je tvoje vjeèno; Gospode! spomen je tvoj od koljena do koljena. 019 PSA 135 014 Jer æe suditi Gospod narodu svojemu, i na sluge svoje smilovaæe se. 019 PSA 135 015 Idoli su neznabožaèki srebro i zlato, djelo ruku èovjeèijih; 019 PSA 135 016 Usta imaju, a ne govore; oèi imaju, a ne vide; 019 PSA 135 017 Uši imaju, a ne èuju; niti ima dihanja u ustima njihovijem. 019 PSA 135 018 Kakvi su oni onaki su i oni koji ih grade, i svi koji se uzdaju u njih. 019 PSA 135 019 Dome Izrailjev, blagosiljaj Gospoda; dome Aronov, blagosiljaj Gospoda; 019 PSA 135 020 Dome Levijev, blagosiljaj Gospoda; koji se bojite Gospoda, blagosiljajte Gospoda. 019 PSA 135 021 Blagosloven Gospod na Sionu, koji živi u Jerusalimu! Aliluja! 019 PSA 136 001 Slavite Gospoda, jer je dobar; jer je dovijeka milost njegova; 019 PSA 136 002 Slavite Boga nad bogovima; jer je dovijeka milost njegova. 019 PSA 136 003 Slavite gospodara nad gospodarima; jer je dovijeka milost njegova; 019 PSA 136 004 Onoga, koji jedan tvori èudesa velika; jer je dovijeka milost njegova; 019 PSA 136 005 Koji je stvorio nebesa premudro; jer je dovijeka milost njegova; 019 PSA 136 006 Utvrdio zemlju na vodi; jer je dovijeka milost njegova; 019 PSA 136 007 Stvorio velika vidjela; jer je dovijeka milost njegova; 019 PSA 136 008 Sunce, da upravlja danom; jer je dovijeka milost njegova; 019 PSA 136 009 Mjesec i zvijezde, da upravljaju noæu; jer je dovijeka milost njegova; 019 PSA 136 010 Koji pobi Misir u prvencima njegovijem; jer je dovijeka milost njegova; 019 PSA 136 011 Izvede iz njega Izrailja; jer je dovijeka milost njegova; 019 PSA 136 012 Rukom krjepkom i mišicom podignutom; jer je dovijeka milost njegova; 019 PSA 136 013 Koji razdvoji Crveno More; jer je dovijeka milost njegova; 019 PSA 136 014 I provede Izrailja kroz sred njega; jer je dovijeka milost njegova; 019 PSA 136 015 A Faraona i vojsku njegovu vrže u More Crveno; jer je dovijeka milost njegova; 019 PSA 136 016 Prevede narod svoj preko pustinje; jer je dovijeka milost njegova; 019 PSA 136 017 Pobi careve velike; jer je dovijeka milost njegova; 019 PSA 136 018 I izgubi careve znatne; jer je dovijeka milost njegova; 019 PSA 136 019 Siona cara Amorejskoga; jer je dovijeka milost njegova; 019 PSA 136 020 I Oga cara Vasanskoga; jer je dovijeka milost njegova; 019 PSA 136 021 I dade zemlju njihovu u dostojanje; jer je dovijeka milost njegova; 019 PSA 136 022 U dostojanje Izrailju, sluzi svojemu; jer je dovijeka milost njegova; 019 PSA 136 023 Koji nas se opomenu u poniženju našem; jer je dovijeka milost njegova; 019 PSA 136 024 I izbavi nas od neprijatelja naših; jer je dovijeka milost njegova; 019 PSA 136 025 Koji daje hranu svakomu tijelu; jer je dovijeka milost njegova; 019 PSA 136 026 Slavite Boga nebeskoga; jer je dovijeka milost njegova. 019 PSA 137 001 Na vodama Vavilonskim sjeðasmo i plakasmo opominjuæi se Siona. 019 PSA 137 002 O vrbama sred njega vješasmo harfe svoje. 019 PSA 137 003 Ondje iskahu koji nas zarobiše da pjevamo, i koji nas oboriše da se veselimo: “pjevajte nam pjesmu Sionsku.” 019 PSA 137 004 Kako æemo pjevati pjesmu Gospodnju u zemlji tuðoj? 019 PSA 137 005 Ako zaboravim tebe, Jerusalime, neka me zaboravi desnica moja. 019 PSA 137 006 Neka prione jezik moj za usta moja, ako tebe ne uspamtim, ako ne uzdržim Jerusalima svrh veselja svojega. 019 PSA 137 007 Napomeni, Gospode, sinovima Edomovijem dan Jerusalimski, kad govoriše: raskopajte, raskopajte ga do temelja. 019 PSA 137 008 Kæeri Vavilonska, krvnico, blago onome ko ti plati za djelo koje si nama uèinila! 019 PSA 137 009 Blago onome koji uzme i razbije djecu tvoju o kamen. 019 PSA 138 001 Slavim te, Gospode, od svega srca svojega, pred bogovima pjevam tebi. 019 PSA 138 002 Poklanjam se pred svetom crkvom tvojom, i slavim ime tvoje, za dobrotu tvoju i za istinu tvoju; jer si po svakom imenu svom podigao rijeè svoju. 019 PSA 138 003 U dan, u koji zazvah, ti si me uslišio, dunuo slobodu u dušu moju. 019 PSA 138 004 Slaviæe te, Gospode, svi carevi zemaljski, kad èuju rijeèi usta tvojih; 019 PSA 138 005 I pjevaæe putove Gospodnje, jer je velika slava Gospodnja. 019 PSA 138 006 Jer je visok Gospod, i vidi niskoga, i visokoga izdaleka poznaje. 019 PSA 138 007 Ako poðem u tuzi, ti æeš me oživiti; na zloæu neprijatelja mojih pružiæeš ruku svoju i zakloniæe me desnica tvoja. 019 PSA 138 008 Gospod æe svršiti za mene. Gospode! milost je tvoja dovijeka; djela ruku svojih ne ostavljaj. 019 PSA 139 001 Gospode! ti me kušaš i znaš. 019 PSA 139 002 Ti znaš kad sjedem i kad ustanem; ti znaš pomisli moje izdaleka; 019 PSA 139 003 Kad hodim i kad se odmaram, ti si oko mene, i sve putove moje vidiš. 019 PSA 139 004 Još nema rijeèi na jeziku mom, a ti, Gospode, gle, veæ sve znaš. 019 PSA 139 005 Sastrag i sprijed ti si me zaklonio, i stavio na me ruku svoju. 019 PSA 139 006 Èudno je za me znanje tvoje, visoko, ne mogu da ga dokuèim. 019 PSA 139 007 Kuda bih otišao od duha tvojega, i od lica tvojega kuda bih utekao? 019 PSA 139 008 Da izaðem na nebo, ti si ondje. Da siðem u pakao, ondje si. (Sheol h7585) 019 PSA 139 009 Da se dignem na krilima od zore, i preselim se na kraj mora: 019 PSA 139 010 I ondje æe me ruka tvoja voditi, i držati me desnica tvoja. 019 PSA 139 011 Da reèem: da ako me mrak sakrije; ali je i noæ kao vidjelo oko mene. 019 PSA 139 012 Ni mrak neæe zamraèiti od tebe, i noæ je svijetla kao dan: mrak je kao vidjelo. 019 PSA 139 013 Jer si ti stvorio što je u meni, sastavio si me u utrobi matere moje. 019 PSA 139 014 Hvalim te, što sam divno sazdan. Divna su djela tvoja, i duša moja to zna dobro. 019 PSA 139 015 Nijedna se kost moja nije sakrila od tebe, ako i jesam sazdan tajno, otkan u dubini zemaljskoj. 019 PSA 139 016 Zametak moj vidješe oèi tvoje, u knjizi je tvojoj sve to zapisano, i dani zabilježeni, kad ih još nije bilo nijednoga. 019 PSA 139 017 Kako su mi nedokuèljive pomisli tvoje, Bože! Kako im je velik broj! 019 PSA 139 018 Da ih brojim, više ih je nego pijeska. Kad se probudim, još sam s tobom. 019 PSA 139 019 Da hoæeš, Bože, ubiti bezbožnika! Krvopije, idite od mene. 019 PSA 139 020 Oni govore ružno na tebe; uzimaju ime tvoje uzalud neprijatelji tvoji. 019 PSA 139 021 Zar da ne mrzim na one, koji na te mrze, Gospode, i da se ne gadim na one koji ustaju na tebe? 019 PSA 139 022 Punom mrzošæu mrzim na njih; neprijatelji su mi. 019 PSA 139 023 Okušaj me, Bože, i poznaj srce moje, ispitaj me, i poznaj pomisli moje. 019 PSA 139 024 I vidi jesam li na zlu putu, i vodi me na put vjeèni. 019 PSA 140 001 Izbavi me, Gospode, od èovjeka zloga, saèuvaj me od nasilnika, 019 PSA 140 002 Koji pomišljaju zlo u srcu i svaki dan podižu rat; 019 PSA 140 003 Oštre jezik svoj kao zmija, jed je aspidin u ustima njihovijem. 019 PSA 140 004 Saèuvaj me, Bože, od ruku bezbožnièkih, od nasilnika sahrani me, koji misle da potkinu noge moje. 019 PSA 140 005 Oholi mi namjestiše zamke i prugla, metnuše mi mrežu na put, preðu razapeše mi. 019 PSA 140 006 Rekoh Gospodu: ti si Bog moj, usliši, Gospode, glas moljenja mojega. 019 PSA 140 007 Gospode, Gospode, krjepki spasitelju moj, zakloni glavu moju u dan ratni! 019 PSA 140 008 Ne daj, Gospode, bezbožniku što želi, ne daj mu da dokuèi što je naumio, da se ne uznose. 019 PSA 140 009 Otrov onijeh što su oko mene, pogibao usta njihovijeh neka se obrati na njih. 019 PSA 140 010 Neka padne na njih živo ugljevlje; neka ih on baci u oganj, u propasti, da ne ustanu. 019 PSA 140 011 Èovjek jezièan neæe se utvrditi na zemlji, nepravednoga æe zloæa uvaliti u pogibao. 019 PSA 140 012 Znam da æe Gospod pokazati pravdu nevoljnome i pravicu ubogima. 019 PSA 140 013 Da! pravedni æe slaviti ime tvoje, pravi æe ostati pred licem tvojim. 019 PSA 141 001 Gospode, vièem k tebi, pohiti k meni, èuj glas moljenja mojega, kad vièem k tebi. 019 PSA 141 002 Nek izaðe molitva moja kao kad pred lice tvoje, dizanje ruku mojih kao prinos veèernji. 019 PSA 141 003 Postavi, Gospode, stražu kod jezika mojega, èuvaj vrata usta mojih. 019 PSA 141 004 Ne daj srcu mojemu da zastrani na zle pomisli, da èini djela bezbožna s ljudima koji postupaju nepravedno; i da ne okusim sladosti njihovijeh. 019 PSA 141 005 Neka me bije pravednik, to je milost; neka me kara, to je ulje za glavu moju; glava moja neæe odbaciti, ako æe i više; nego je molitva moja protiv zloæe njihove. 019 PSA 141 006 Rasuše se po kamenijem vrletima sudije njihove, i èuše rijeèi moje kako su blage. 019 PSA 141 007 Kao kad ko sijeèe i teše, tako se razletješe kosti naše do èeljusti paklenijeh. (Sheol h7585) 019 PSA 141 008 Ali su k tebi, Gospode, Gospode, upravljene oèi moje, u tebe se uzdam, nemoj odbaciti duše moje. 019 PSA 141 009 Saèuvaj me od zamke, koju mi metnuše, od lukavstva onijeh, koji èine bezakonje. 019 PSA 141 010 Pašæe u mreže svoje bezbožnici, a ja æu jedan proæi. 019 PSA 142 001 Glasom svojim ka Gospodu vièem, glasom svojim Gospodu se molim. 019 PSA 142 002 Izlivam pred njim moljenje svoje, tugu svoju pred njim kazujem, 019 PSA 142 003 Kad iznemogne u meni duh moj. Ti znaš stazu moju. Na putu, kojim hodim, sakriše mi zamku. 019 PSA 142 004 Pogledam nadesno, i vidim da me niko ne zna; nestade mi utoèišta, niko ne mari za dušu moju. 019 PSA 142 005 Vièem k tebi, Gospode; velim: ti si utoèište moje, dio moj na zemlji živijeh. 019 PSA 142 006 Èuj tužnjavu moju; jer se muèim veoma. Izbavi me od onijeh koji me gone, jer su jaèi od mene. 019 PSA 142 007 Izvedi iz tamnice dušu moju, da slavim ime tvoje. Oko mene æe se skupiti pravednici, kad mi uèiniš dobro. 019 PSA 143 001 Gospode, usliši molitvu moju, primi moljenje moje po istini svojoj, usliši me po pravdi svojoj. 019 PSA 143 002 I ne idi na sud sa slugom svojim, jer se neæe opravdati pred tobom niko živ. 019 PSA 143 003 Neprijatelj goni dušu moju, gazi u prah život moj, posaðuje me u mrak, kao davno pomrle. 019 PSA 143 004 Trne u meni duh moj, nestaje u meni srca mojega. 019 PSA 143 005 Pominjem dane stare, prebrajam sve poslove tvoje, razmišljam o djelima ruku tvojih. 019 PSA 143 006 Pružam k tebi ruke svoje; duša je moja kao suha zemlja pred tobom. 019 PSA 143 007 Pohitaj, usliši me; Gospode, nestaje duha mojega, nemoj odvratiti lica svojega od mene; jer æu biti kao oni koji odlaze u grob. 019 PSA 143 008 Rano mi javi milost svoju, jer se u tebe uzdam. Pokaži mi put, kojim da idem, jer k tebi podižem dušu svoju. 019 PSA 143 009 Izbavi me od neprijatelja mojih, Gospode, k tebi pritjeèem. 019 PSA 143 010 Nauèi me tvoriti volju tvoju, jer si ti Bog moj; duh tvoj blagi neka me vodi po stazi pravoj. 019 PSA 143 011 Imena radi svojega, Gospode, oživi me, po pravdi svojoj izvedi iz muke dušu moju. 019 PSA 143 012 I po milosti svojoj istrijebi neprijatelje moje, i pogubi sve koji muèe dušu moju, jer sam tvoj sluga. 019 PSA 144 001 Blagosloven Gospod, grad moj, koji uèi ruke moje boju, prste moje ratu, 019 PSA 144 002 Dobrotvor moj i ograda moja, utoèište moje i izbavitelj moj, štit moj, onaj, u koga se uzdam, koji mi pokorava narod moj. 019 PSA 144 003 Gospode! šta je èovjek, te znaš za nj, i sin smrtnoga, te ga paziš? 019 PSA 144 004 Èovjek je kao ništa; dani su njegovi kao sjen, koji prolazi. 019 PSA 144 005 Gospode! savij nebesa svoja, i siði; dotakni se gora, i zadimiæe se. 019 PSA 144 006 Sijevni munjom, i razagnaj ih; pusti strijele svoje, i raspi ih. 019 PSA 144 007 Pruži ruku svoju s visine, izbavi me i izvadi me iz vode velike, iz ruku tuðinaca, 019 PSA 144 008 Kojih usta govore ništave stvari, i kojih je desnica desnica lažna. 019 PSA 144 009 Bože! pjesmu novu pjevaæu ti, u psaltir od deset žica udaraæu tebi, 019 PSA 144 010 Koji daješ spasenje carevima, i Davida slugu svojega izbavljaš od ljutoga maèa. 019 PSA 144 011 Izbavi me i otmi me iz ruke tuðinaca, kojih usta govore ništave stvari, i kojih je desnica desnica lažna. 019 PSA 144 012 Sinovi naši neka budu kao bilje, koje veselo odraste u mladosti; kæeri naše kao stupovi prekrasno izraðeni u dvoru; 019 PSA 144 013 Žitnice naše pune, obilne svakim žitom; ovce naše nek se množe na tisuæe i na sto tisuæa po stanovima našim. 019 PSA 144 014 Volovi naši neka budu tovni; neka ne bude napadanja, ni bježanja, ni tužnjave po ulicama našim. 019 PSA 144 015 Blago narodu, u kojega je sve ovako! Blago narodu, u kojega je Gospod Bog! 019 PSA 145 001 Uzvišivaæu te, Bože moj, care moj, blagosiljaæu ime tvoje od vijeka do vijeka. 019 PSA 145 002 Svaki æu te dan blagosiljati, i hvaliæu ime tvoje dovijeka i bez prestanka. 019 PSA 145 003 Velik je Gospod, i valja ga slaviti, i velièanstvo njegovo ne može se dosegnuti. 019 PSA 145 004 Od koljena do koljena hvaliæe djela tvoja, i silu tvoju kazivati. 019 PSA 145 005 O visokoj slavi tvojega velièanstva, i o divnim djelima tvojim razmišljam. 019 PSA 145 006 Pripovijedaæe silu èudesa tvojih, i ja æu velièanstvo tvoje kazivati. 019 PSA 145 007 Hvaliæe veliku dobrotu tvoju i pravdu tvoju pjevaæe. 019 PSA 145 008 Podatljiv je i milosrdan Gospod, dugo trpi i velike je milosti. 019 PSA 145 009 Dobar je Gospod prema svima, i žalostiv na sva djela svoja. 019 PSA 145 010 Neka te slave, Gospode, sva djela tvoja, i sveci tvoji neka te blagosiljaju. 019 PSA 145 011 Neka kazuju slavu carstva tvojega, i silu tvoju pripovijedaju. 019 PSA 145 012 Da bi javili sinovima ljudskim silu tvoju, i visoku slavu carstva tvojega. 019 PSA 145 013 Carstvo je tvoje carstvo svijeh vijekova, i vlada tvoja na sva koljena. 019 PSA 145 014 Gospod prihvata sve koji padaju, i ispravlja sve pognute. 019 PSA 145 015 Oèi su svijeh k tebi upravljene, i ti im daješ hranu na vrijeme; 019 PSA 145 016 Otvoraš ruku svoju, i sitiš svašta živo po želji. 019 PSA 145 017 Pravedan je Gospod u svijem putovima svojim, i svet u svijem djelima svojim. 019 PSA 145 018 Gospod je blizu svijeh koji ga prizivaju, svijeh, koji ga prizivaju u istini. 019 PSA 145 019 Želju ispunja onima koji ga se boje, tužnjavu njihovu èuje, i pomaže im. 019 PSA 145 020 Èuva Gospod sve koji ga ljube, a bezbožnike sve æe istrijebiti. 019 PSA 145 021 Hvalu Gospodu neka govore usta moja, i neka blagosilja svako tijelo sveto ime njegovo uvijek i bez prestanka. 019 PSA 146 001 Hvali, dušo moja, Gospoda. 019 PSA 146 002 Hvaliæu Gospoda za života svojega, pjevaæu Bogu svojemu dok me je god. 019 PSA 146 003 Ne uzdajte se u knezove, u sina èovjeèijega, u kojega nema pomoæi. 019 PSA 146 004 Iziðe iz njega duh, i vrati se u zemlju svoju: taj dan propadnu sve pomisli njegove. 019 PSA 146 005 Blago onome, kojemu je pomoænik Bog Jakovljev, kojemu je nadanje u Gospodu, Bogu njegovu, 019 PSA 146 006 Koji je stvorio nebo i zemlju, more i sve što je u njima; koji drži vjeru uvijek, 019 PSA 146 007 Èini sud onima, kojima se èini krivo; daje hranu gladnima. Gospod driješi svezane, 019 PSA 146 008 Gospod otvora oèi slijepcima, podiže oborene, Gospod ljubi pravednike. 019 PSA 146 009 Gospod èuva došljake, pomaže siroti i udovici; a put bezbožnièki prevraæa. 019 PSA 146 010 Gospod je car dovijeka, Bog tvoj, Sione, od koljena do koljena. Aliluja. 019 PSA 147 001 Hvalite Gospoda, jer je slatko pjevati Boga našega, jer blagome prilikuje hvala. 019 PSA 147 002 Gospod zida Jerusalim, sabira rasijane sinove Izrailjeve; 019 PSA 147 003 Iscjeljuje one koji su skrušena srca, i lijeèi tuge njihove; 019 PSA 147 004 Izbraja mnoštvo zvijezda, i sve ih zove imenom. 019 PSA 147 005 Velik je Gospod naš i velika je krjepost njegova, i razumu njegovu nema mjere. 019 PSA 147 006 Prihvata smjerne Gospod, a bezbožne ponižava do zemlje. 019 PSA 147 007 Redom pjevajte Gospodu hvalu, udarajte Bogu našemu u gusle. 019 PSA 147 008 On zastire nebo oblacima, sprema zemlji dažd, èini te raste na gorama trava; 019 PSA 147 009 Daje stoci piæu njezinu, i vraniæima, koji vièu k njemu. 019 PSA 147 010 Ne mari za silu konjsku, niti su mu mili kraci èovjeèiji. 019 PSA 147 011 Mili su Gospodu oni koji ga se boje, koji se uzdaju u milost njegovu. 019 PSA 147 012 Slavi, Jerusalime, Gospoda; hvali Boga svojega, Sione! 019 PSA 147 013 Jer on utvrðuje prijevornice vrata tvojih, blagosilja sinove tvoje u tebi. 019 PSA 147 014 Ograðuje meðe tvoje mirom, nasiæava te jedre pšenice. 019 PSA 147 015 Šalje govor svoj na zemlju, brzo teèe rijeè njegova. 019 PSA 147 016 Daje snijeg kao vunu, sipa inje kao pepeo. 019 PSA 147 017 Baca grad svoj kao zalogaje, pred mrazom njegovijem ko æe ostati? 019 PSA 147 018 Pošlje rijeè svoju, i sve se raskravi; dune duhom svojim, i poteku vode. 019 PSA 147 019 On je javio rijeè svoju Jakovu, naredbe i sudove svoje Izrailju. 019 PSA 147 020 Ovo nije uèinio nijednome drugom narodu, i sudova njegovijeh oni ne znaju. Aliluja! 019 PSA 148 001 Hvalite Gospoda na nebesima, hvalite ga na visini. 019 PSA 148 002 Hvalite ga, svi anðeli njegovi, hvalite ga, sve vojske njegove! 019 PSA 148 003 Hvalite ga, sunce i mjeseèe, hvalite ga, sve zvijezde sjajne! 019 PSA 148 004 Hvalite ga, nebesa nad nebesima i vodo nad nebesima! 019 PSA 148 005 Neka hvale ime Gospodnje, jer on zapovjedi i stvoriše se. 019 PSA 148 006 Postavi ih zasvagda i zavavijek, dade naredbu, koja neæe proæi. 019 PSA 148 007 Hvalite Gospoda na zemlji, velike ribe i sve bezdane; 019 PSA 148 008 Oganj i grad, snijeg i magla, vjetar silni, koji izvršuje rijeè njegovu, 019 PSA 148 009 Gore i svi humovi, rodna drveta i svi kedri, 019 PSA 148 010 Zvijeri i sva stoka, bubine i ptice krilate, 019 PSA 148 011 Carevi zemaljski i svi narodi, knezovi i sve sudije zemaljske, 019 PSA 148 012 Momci i djevojke, starci i djeca, 019 PSA 148 013 Neka hvale ime Gospodnje; jer je samo njegovo ime uzvišeno, slava njegova na zemlji i na nebu. 019 PSA 148 014 On je uzvisio rog naroda svojega, slavu svijeh svetaca svojih, sinova Izrailjevih, naroda, koji je blizu njega. 019 PSA 149 001 Pojte Gospodu pjesmu novu; hvala da mu je na saboru svetijeh. 019 PSA 149 002 Neka se veseli Izrailj o stvoritelju svom, sinovi Sionski nek se raduju o caru svom. 019 PSA 149 003 Neka hvale ime njegovo poklikujuæi, u bubanj i gusle neka mu udaraju. 019 PSA 149 004 Jer je mio Gospodu narod njegov, ukrašava smjerne spasavajuæi ih. 019 PSA 149 005 Nek se vesele sveci u slavi, i nek se raduju na posteljama svojim. 019 PSA 149 006 Slava je Božija u ustima njihovijem, i maè s obje strane oštar u ruci njihovoj, 019 PSA 149 007 Da se osvete narodima, i pokaraju plemena; 019 PSA 149 008 Da svežu careve njihove u lance, i vlastelu njihovu u okove gvozdene, 019 PSA 149 009 I izvrše na njima napisani sud. Ova je èast svima svecima njegovijem. Aliluja! 019 PSA 150 001 Hvalite Boga u svetinji njegovoj, hvalite ga na tvrði slave njegove. 019 PSA 150 002 Hvalite ga prema sili njegovoj, hvalite ga prema visokome velièanstvu njegovu. 019 PSA 150 003 Hvalite ga uz glas trubni, hvalite ga uz psaltir i gusle. 019 PSA 150 004 Hvalite ga s bubnjem i veseljem, hvalite ga uz žice i organ. 019 PSA 150 005 Hvalite ga uz jasne kimvale, hvalite ga uz kimvale gromovne. 019 PSA 150 006 Sve što diše neka hvali Gospoda! Aliluja! # # BOOK 020 PRO Proverbs Poslovice 020 PRO 001 001 Prièe Solomuna sina Davidova, cara Izrailjeva, 020 PRO 001 002 Da se poznaje mudrost i nastava, da se razumiju rijeèi razumne, 020 PRO 001 003 Da se prima nastava u razumu, u pravdi, u sudu i u svemu što je pravo, 020 PRO 001 004 Da se daje ludima razboritost, mladiæima znanje i pomnjivost. 020 PRO 001 005 Mudar æe slušati i više æe znati, i razuman æe steæi mudrost, 020 PRO 001 006 Da razumije prièe i znaèenje, rijeèi mudrijeh ljudi i zagonetke njihove. 020 PRO 001 007 Poèetak je mudrosti strah Gospodnji; ludi preziru mudrost i nastavu. 020 PRO 001 008 Slušaj, sine, nastavu oca svojega, i ne ostavljaj nauke matere svoje. 020 PRO 001 009 Jer æe biti vijenac od milina oko glave tvoje, i grivna na grlu tvom. 020 PRO 001 010 Sine moj, ako bi te mamili grješnici, ne pristaj; 020 PRO 001 011 Ako bi rekli: hodi s nama da vrebamo krv, da zasjedamo pravome ni za što; 020 PRO 001 012 Proždrijeæemo ih kao grob žive, i svekolike kao one koji slaze u jamu; (Sheol h7585) 020 PRO 001 013 Svakojakoga blaga dobiæemo, napuniæemo kuæe svoje plijena; 020 PRO 001 014 Bacaæeš ždrijeb svoj s nama; jedan æe nam tobolac biti svjema; 020 PRO 001 015 Sine moj, ne idi na put s njima, èuvaj nogu svoju od staze njihove. 020 PRO 001 016 Jer nogama svojim trèe na zlo i hite da proljevaju krv. 020 PRO 001 017 Jer se uzalud razapinje mreža na oèi svakoj ptici; 020 PRO 001 018 A oni vrebaju svoju krv i zasjedaju svojoj duši. 020 PRO 001 019 Taki su putovi svijeh lakomijeh na dobitak, koji uzima dušu svojim gospodarima. 020 PRO 001 020 Premudrost vièe na polju, na ulicama pušta glas svoj; 020 PRO 001 021 U najveæoj vrevi vièe, na vratima, u gradu govori svoje besjede: 020 PRO 001 022 Ludi, dokle æete ljubiti ludost? i potsmjevaèima dokle æe biti mio potsmijeh? i bezumni dokle æe mrziti na znanje? 020 PRO 001 023 Obratite se na karanje moje; evo, izasuæu vam duh svoj, kazaæu vam rijeèi svoje. 020 PRO 001 024 Što zvah, ali ne htjeste, pružah ruku svoju, ali niko ne mari, 020 PRO 001 025 Nego odbaciste svaki savjet moj, i karanja mojega ne htjeste primiti; 020 PRO 001 026 Zato æu se i ja smijati vašoj nevolji, rugaæu se kad doðe èega se bojite; 020 PRO 001 027 Kad kao pustoš doðe èega se bojite, i pogibao vaša kao oluja kad doðe, kad navali na vas nevolja i muka. 020 PRO 001 028 Tada æe me zvati, ali se neæu odazvati; rano æe tražiti, ali me neæe naæi. 020 PRO 001 029 Jer mrziše na znanje, i straha Gospodnjega ne izabraše; 020 PRO 001 030 Ne pristaše na moj svjet, i preziraše sva karanja moja. 020 PRO 001 031 Zato æe jesti plod od putova svojih, i nasitiæe se savjeta svojih. 020 PRO 001 032 Jer æe lude ubiti mir njihov, i bezumne æe pogubiti sreæa njihova. 020 PRO 001 033 Ali ko me sluša, boraviæe bezbrižno, i biæe na miru ne bojeæi se zla. 020 PRO 002 001 Sine moj, ako primiš rijeèi moje, i zapovijesti moje sahraniš kod sebe, 020 PRO 002 002 Da pazi uho tvoje na mudrost, i prigneš srce svoje k razumu, 020 PRO 002 003 Ako prizoveš mudrost, i k razumu podigneš glas svoj, 020 PRO 002 004 Ako ga ustražiš kao srebro, i kao sakriveno blago ako dobro ustražiš; 020 PRO 002 005 Tada æeš razumjeti strah Gospodnji, i poznanje Božije naæi æeš. 020 PRO 002 006 Jer Gospod daje mudrost, iz njegovijeh usta dolazi znanje i razum. 020 PRO 002 007 Èuva pravima što doista jest, štit je onima koji hode u bezazlenosti, 020 PRO 002 008 Da bi se držali staza pravijeh, a on èuva put svetaca svojih. 020 PRO 002 009 Tada æeš razumjeti pravdu i sud i što je pravo, i svaki dobri put. 020 PRO 002 010 Kad doðe mudrost u srce tvoje, i znanje omili duši tvojoj, 020 PRO 002 011 Pomnjivost æe paziti na te, razum æe te èuvati, 020 PRO 002 012 Izbavljajuæi te od zla puta, od ljudi koji govore opake stvari, 020 PRO 002 013 Koji ostavljaju prave pute da idu putovima mraènijem, 020 PRO 002 014 Koji se raduju zlo èineæi, i igraju u zlijem opaèinama; 020 PRO 002 015 Kojih su putovi krivi, i sami su opaki na stazama svojim; 020 PRO 002 016 Izbavljajuæi te od žene tuðe, od tuðinke, koja laska svojim rijeèima, 020 PRO 002 017 Koja ostavlja voða mladosti svoje, i zaboravlja zavjet Boga svojega. 020 PRO 002 018 Jer k smrti vodi dom njezin, i k mrtvima staze njezine. 020 PRO 002 019 Ko god uðe k njoj ne vraæa se, niti izlazi na put životni. 020 PRO 002 020 Zato hodi putem dobrijeh, i drži se staza pravednièkih. 020 PRO 002 021 Jer æe pravednici nastavati na zemlji, i bezazleni æe ostati na njoj. 020 PRO 002 022 A bezbožni æe se istrijebiti sa zemlje, i bezakonici æe se išèupati iz nje. 020 PRO 003 001 Sine moj, ne zaboravljaj nauke moje, i zapovijesti moje neka hrani srce tvoje. 020 PRO 003 002 Jer æe ti donijeti dug život, dobre godine i mir. 020 PRO 003 003 Milost i istina neka te ne ostavlja; priveži ih sebi na grlo, upiši ih na ploèi srca svojega. 020 PRO 003 004 Te æeš naæi milost i dobru misao pred Bogom i pred ljudima. 020 PRO 003 005 Uzdaj se u Gospoda svijem srcem svojim, a na svoj razum ne oslanjaj se. 020 PRO 003 006 Na svijem putovima svojim imaj ga na umu, i on æe upravljati staze tvoje. 020 PRO 003 007 Ne misli sam o sebi da si mudar; boj se Gospoda i uklanjaj se oda zla. 020 PRO 003 008 To æe biti zdravlje pupku tvojemu i zaljevanje kostima tvojim. 020 PRO 003 009 Poštuj Gospoda imanjem svojim i prvinama od svega dohotka svojega; 020 PRO 003 010 I biæe pune žitnice tvoje obilja, i presipaæe se vino iz kaca tvojih. 020 PRO 003 011 Sine moj, ne odbacuj nastave Gospodnje, i nemoj da ti dosadi karanje njegovo. 020 PRO 003 012 Jer koga ljubi Gospod onoga kara, i kao otac sina koji mu je mio. 020 PRO 003 013 Blago èovjeku koji naðe mudrost, i èovjeku koji dobije razum. 020 PRO 003 014 Jer je bolje njom trgovati nego trgovati srebrom, i dobitak na njoj bolji je od zlata. 020 PRO 003 015 Skuplja je od dragoga kamenja, i što je god najmilijih stvari tvojih ne mogu se izjednaèiti s njom. 020 PRO 003 016 Dug život u desnici joj je, a u ljevici bogatstvo i slava. 020 PRO 003 017 Puti su njezini mili puti i sve staze njezine mirne. 020 PRO 003 018 Drvo je životno onima koji se hvataju za nju, i ko je god drži sreæan je. 020 PRO 003 019 Gospod je mudrošæu osnovao zemlju, utvrdio nebesa razumom. 020 PRO 003 020 Njegovom mudrošæu razvališe se bezdane i oblaci kaplju rosom. 020 PRO 003 021 Sine moj, da ti to ne odlazi iz oèiju; èuvaj pravu mudrost i razboritost; 020 PRO 003 022 I biæe život duši tvojoj i nakit grlu tvojemu. 020 PRO 003 023 Tada æeš iæi bez brige putem svojim, i noga tvoja neæe se spotaæi. 020 PRO 003 024 Kad liježeš, neæeš se plašiti, i kad poèivaš, sladak æe ti biti san. 020 PRO 003 025 Neæeš se plašiti od nagle strahote ni od pogibli bezbožnièke kad doðe. 020 PRO 003 026 Jer æe ti Gospod biti uzdanica i èuvaæe ti nogu da se ne uhvati. 020 PRO 003 027 Ne odreci dobra onima kojima treba, kad možeš uèiniti. 020 PRO 003 028 Ne govori bližnjemu svojemu: idi, i doði drugi put, i sjutra æu ti dati, kad imaš. 020 PRO 003 029 Ne kuj zla bližnjemu svojemu koji živi s tobom bez brige. 020 PRO 003 030 Ne svaðaj se ni s kim bez uzroka, ako ti nije uèinio zla. 020 PRO 003 031 Nemoj zavidjeti nasilniku, ni izabrati kojega puta njegova. 020 PRO 003 032 Jer je mrzak Gospodu zlikovac, a u pravednih je tajna njegova. 020 PRO 003 033 Prokletstvo je Gospodnje u kuæi bezbožnikovoj, a stan pravednièki blagosilja. 020 PRO 003 034 Jer potsmjevaèima on se potsmijeva, a krotkima daje milost. 020 PRO 003 035 Mudri æe naslijediti slavu, a bezumnike æe odnijeti sramota. 020 PRO 004 001 Slušajte, djeco, nastavu oèinu, i pazite da biste poznali mudrost. 020 PRO 004 002 Jer vam dobru nauku dajem, ne ostavljajte zakona mojega. 020 PRO 004 003 Kad bijah sin u oca svojega mlad, i jedinac u matere svoje, 020 PRO 004 004 On me uèaše i govoraše mi: neka primi srce tvoje rijeèi moje, drži zapovijesti moje i biæeš živ. 020 PRO 004 005 Pribavi mudrost, pribavi razum; ne zaboravljaj i ne otstupaj od rijeèi usta mojih. 020 PRO 004 006 Nemoj je ostaviti, i èuvaæe te, ljubi je, i hraniæe te. 020 PRO 004 007 Mudrost je glavno; pribavi mudrost, i za sve imanje svoje pribavi razum. 020 PRO 004 008 Podiži je i ona æe te uzvisiti, proslaviæe te kad je zagrliš. 020 PRO 004 009 Metnuæe ti na glavu vijenac od milina, krasnu krunu daæe ti. 020 PRO 004 010 Slušaj, sine moj, i primi rijeèi moje, i umnožiæe ti se godine životu. 020 PRO 004 011 Uèim te putu mudrosti, vodim te stazama pravijem. 020 PRO 004 012 Kad ushodiš, neæe se stezati koraci tvoji, i ako potrèiš neæeš se spotaknuti. 020 PRO 004 013 Drži se nastave i ne puštaj, èuvaj je, jer ti je život. 020 PRO 004 014 Ne idi na stazu bezbožnièku i putem nevaljalijeh ljudi ne stupaj. 020 PRO 004 015 Ostavi ga, ne hodi po njemu, ukloni se od njega i mini ga. 020 PRO 004 016 Jer ne spavaju ako ne uèine zla, i ne dolazi im san ako koga ne obore. 020 PRO 004 017 Jer jedu hljeb bezbožnosti i piju vino nasilja. 020 PRO 004 018 A put je pravednièki kao svijetlo vidjelo, koje sve veæma svijetli dok ne bude pravi dan. 020 PRO 004 019 A put je bezbožnièki kao mrak, ne znaju na što æe se spotaknuti. 020 PRO 004 020 Sine moj, slušaj rijeèi moje, prigni uho svoje besjedi mojoj. 020 PRO 004 021 Da ti ne odlaze iz oèiju; èuvaj ih usred srca svojega. 020 PRO 004 022 Jer su život onima koji ih nalaze i zdravlje svemu tijelu njihovu. 020 PRO 004 023 Svrh svega što se èuva èuvaj srce svoje, jer iz njega izlazi život. 020 PRO 004 024 Ukloni od usta svojih opaèinu i od usana svojih nevaljalstvo udalji. 020 PRO 004 025 Oèi tvoje neka gledaju upravo i vjeðe tvoje neka se upravljaju pravo pred tobom. 020 PRO 004 026 Mjeri stazu nogama svojim, i svi putovi tvoji neka su poravnjeni. 020 PRO 004 027 Ne svræi ni nadesno ni nalijevo, odvraæaj nogu svoju oda zla. 020 PRO 005 001 Sine moj, slušaj mudrost moju, k razumu mojemu prigni uho svoje, 020 PRO 005 002 Da se držiš razboritosti, i usne tvoje da hrane znanje. 020 PRO 005 003 Jer s usana tuðe žene kaplje med, i grlo joj je mekše od ulja; 020 PRO 005 004 Ali joj je pošljedak gorak kao pelen, oštar kao maè s obje strane oštar. 020 PRO 005 005 Noge joj slaze k smrti, do pakla dopiru koraci njezini. (Sheol h7585) 020 PRO 005 006 Da ne bi mjerio puta životnoga, savijaju se staze njezine da ne znaš. 020 PRO 005 007 Zato, djeco, poslušajte mene, i ne otstupajte od rijeèi usta mojih. 020 PRO 005 008 Neka je daleko od nje put tvoj, i ne približuj se k vratima kuæe njezine, 020 PRO 005 009 Da ne bi dao drugima slave svoje i godina svojih nemilostivome, 020 PRO 005 010 Da se ne bi tuðinci nasitili tvojega blaga i trud tvoj da ne bi bio u tuðoj kuæi, 020 PRO 005 011 I da ne ridaš na pošljedak, kad se stroši meso tvoje i tijelo tvoje, 020 PRO 005 012 I reèeš: kako mrzih na nastavu, i kako srce moje prezira karanje! 020 PRO 005 013 I ne poslušah glasa uèitelja svojih, i ne prignuh uha svojega k onima koji me uèahu! 020 PRO 005 014 Umalo ne zapadoh u svako zlo usred zbora i skupštine. 020 PRO 005 015 Pij vodu iz svojega studenca i što teèe iz tvojega izvora. 020 PRO 005 016 Neka se razlivaju tvoji izvori na polje, i potoci po ulicama. 020 PRO 005 017 Imaj ih sam za se, a ne tuðin s tobom. 020 PRO 005 018 Blagosloven da je izvor tvoj, i veseli se ženom mladosti svoje; 020 PRO 005 019 Neka ti je kao košuta mila i kao srna ljupka; dojke njezine neka te opijaju u svako doba, u ljubavi njezinoj posræi jednako. 020 PRO 005 020 A zašto bi, sine, posrtao za tuðinkom i golio njedra tuðoj, 020 PRO 005 021 Kad su pred oèima Gospodu putovi svaèiji, i mjeri sve staze njegove? 020 PRO 005 022 Bezbožnika æe uhvatiti njegova bezakonja, i u uža grijeha svojih zaplešæe se; 020 PRO 005 023 Umrijeæe bez nastave, i od mnoštva ludosti svoje lutaæe. 020 PRO 006 001 Sine moj, kad se podjemèiš za prijatelja svojega, i daš ruku svoju tuðincu, 020 PRO 006 002 Vezao si se rijeèima usta svojih, uhvatio si se rijeèima usta svojih. 020 PRO 006 003 Zato uèini tako, sine moj, i oprosti se, jer si dopao u ruke bližnjemu svojemu; idi, pripadni, i navali na bližnjega svojega. 020 PRO 006 004 Ne daj sna oèima svojima, ni vjeðama svojima drijema. 020 PRO 006 005 Otmi se kao srna iz ruke lovcu, i kao ptica iz ruke ptièaru. 020 PRO 006 006 Idi k mravu, ljenivèe, gledaj putove njegove, i omudraj. 020 PRO 006 007 Nema voða ni upravitelja ni gospodara; 020 PRO 006 008 I opet pripravlja ljeti sebi hranu, zbira uz žetvu piæu svoju. 020 PRO 006 009 Dokle æeš, ljenivèe, ležati? kad æeš ustati od sna svojega? 020 PRO 006 010 Dok malo prospavaš, dok malo prodrijemlješ, dok malo sklopiš ruke da prilegneš, 020 PRO 006 011 Utom æe doæi siromaštvo tvoje kao putnik i oskudica tvoja kao oružan èovjek. 020 PRO 006 012 Èovjek nevaljao i nitkov hodi sa zlijem ustima; 020 PRO 006 013 Namiguje oèima, govori nogama, pokazuje prstima; 020 PRO 006 014 Svaka mu je opaèina u srcu, kuje zlo svagda, zameæe svaðu. 020 PRO 006 015 Zato æe ujedanput doæi pogibao njegova, èasom æe se satrti i neæe biti lijeka. 020 PRO 006 016 Na ovo šestoro mrzi Gospod, i sedmo je gad duši njegovoj: 020 PRO 006 017 Oèi ponosite, jezik lažljiv i ruke koje proljevaju krv pravu, 020 PRO 006 018 Srce koje kuje zle misli, noge koje brzo trèe na zlo, 020 PRO 006 019 Lažan svjedok koji govori laž, i ko zameæe svaðu meðu braæom. 020 PRO 006 020 Èuvaj, sine moj, zapovijest oca svojega, i ne ostavljaj nauke matere svoje. 020 PRO 006 021 Priveži ih sebi na srce zasvagda, i spuèi ih sebi oko grla. 020 PRO 006 022 Kuda god poðeš, vodiæe te; kad zaspiš, èuvaæe te; kad se probudiš, razgovaraæe te; 020 PRO 006 023 Jer je zapovijest žižak, i nauka je vidjelo, i put je životni karanje koje pouèava; 020 PRO 006 024 Da te èuvaju od zle žene, od jezika kojim laska žena tuða. 020 PRO 006 025 Ne zaželi u srcu svom ljepote njezine, i nemoj da te uhvati vjeðama svojim. 020 PRO 006 026 Jer sa žene kurve spada èovjek na komad hljeba, i žena pusta lovi dragocjenu dušu. 020 PRO 006 027 Hoæe li ko uzeti ognja u njedra a haljine da mu se ne upale? 020 PRO 006 028 Hoæe li ko hoditi po živom ugljevlju a nogu da ne ožeže? 020 PRO 006 029 Tako biva onome koji ide k ženi bližnjega svojega; neæe biti bez krivice ko je se god dotakne. 020 PRO 006 030 Ne sramote lupeža koji ukrade da nasiti dušu svoju, buduæi gladan; 020 PRO 006 031 Nego kad ga uhvate plati samosedmo, da sve imanje doma svojega. 020 PRO 006 032 Ali ko uèini preljubu sa ženom, bezuman je, dušu svoju gubi ko tako èini; 020 PRO 006 033 Muke i ruga dopada, i sramota se njegova ne može izbrisati. 020 PRO 006 034 Jer je ljubavna sumnja žestoka u muža i ne štedi na dan osvete; 020 PRO 006 035 Ne mari ni za kakav otkup, i ne prima ako æeš i mnogo darova davati. 020 PRO 007 001 Sine, èuvaj rijeèi moje, i zapovijesti moje sahrani kod sebe. 020 PRO 007 002 Èuvaj zapovijesti moje i biæeš živ, i nauku moju kao zjenicu oèiju svojih. 020 PRO 007 003 Priveži ih sebi na prste, napiši ih na ploèi srca svojega. 020 PRO 007 004 Reci mudrosti: sestra si mi; i prijateljicom zovi razboritost, 020 PRO 007 005 Da bi te èuvala od žene tuðe, od tuðinke, koja laska rijeèima. 020 PRO 007 006 Jer s prozora doma svojega kroz rešetku gledah, 020 PRO 007 007 I vidjeh meðu ludima, opazih meðu djecom bezumna mladiæa, 020 PRO 007 008 Koji iðaše ulicom pokraj ugla njezina, i koraèaše putem ka kuæi njezinoj, 020 PRO 007 009 U sumrak, uveèe, kad se unoæa i smrèe; 020 PRO 007 010 A gle, srete ga žena u odijelu kurvinskom i lukava srca, 020 PRO 007 011 Plaha i pusta, kojoj noge ne mogu stajati kod kuæe, 020 PRO 007 012 Sad na polju, sad na ulici, kod svakoga ugla vrebaše. 020 PRO 007 013 I uhvati ga, i poljubi ga, i bezobrazno reèe mu: 020 PRO 007 014 Imam žrtve zahvalne, danas izvrših zavjete svoje; 020 PRO 007 015 Zato ti izidoh na susret da te tražim, i naðoh te. 020 PRO 007 016 Nastrla sam odar svoj pokrivaèima vezenijem i prostirkama Misirskim. 020 PRO 007 017 Okadila sam postelju svoju smirnom, alojem i cimetom. 020 PRO 007 018 Hajde da se opijamo ljubavlju do zore, da se veselimo milovanjem. 020 PRO 007 019 Jer mi muž nije kod kuæe, otišao je na put daljni, 020 PRO 007 020 Uzeo je sa sobom tobolac novèani, vratiæe se kuæi u odreðeni dan. 020 PRO 007 021 Navrati ga mnogim rijeèima, glatkim usnama odvuèe ga. 020 PRO 007 022 Otide za njom odmah kao što vo ide na klanje i kao bezumnik u puto da bude karan, 020 PRO 007 023 Dokle mu strijela ne probije jetru, kao što ptica leti u zamku ne znajuæi da joj je o život. 020 PRO 007 024 Zato dakle, djeco, poslušajte me, i pazite na rijeèi usta mojih. 020 PRO 007 025 Nemoj da zastranjuje srce tvoje na putove njezine, nemoj lutati po stazama njezinijem. 020 PRO 007 026 Jer je mnoge ranila i oborila, i mnogo je onijeh koje je sve pobila. 020 PRO 007 027 Kuæa je njezina put pakleni koji vodi u klijeti smrtne. (Sheol h7585) 020 PRO 008 001 Ne vièe li mudrost? i razum ne pušta li glas svoj? 020 PRO 008 002 Navrh visina, na putu, na rasputicama stoji, 020 PRO 008 003 Kod vrata, na ulasku u grad, gdje se otvoraju vrata, vièe: 020 PRO 008 004 Vas vièem, o ljudi, i glas svoj obraæam k sinovima ljudskim. 020 PRO 008 005 Nauèite se ludi mudrosti, i bezumni orazumite se. 020 PRO 008 006 Slušajte, jer æu govoriti velike stvari, i usne moje otvorajuæi se kazivaæe što je pravo. 020 PRO 008 007 Jer usta moja govore istinu, i mrska je usnama mojim bezbožnost. 020 PRO 008 008 Prave su sve rijeèi usta mojih, ništa nema u njima krivo ni izopaèeno. 020 PRO 008 009 Sve su obiène razumnomu i prave su onima koji nalaze znanje. 020 PRO 008 010 Primite nastavu moju a ne srebro, i znanje radije nego najbolje zlato. 020 PRO 008 011 Jer je bolja mudrost od dragoga kamenja, i što je god najmilijih stvari ne mogu se izjednaèiti s njom. 020 PRO 008 012 Ja mudrost boravim s razboritošæu, i razumno znanje nalazim. 020 PRO 008 013 Strah je Gospodnji mržnja na zlo; ja mrzim na ponositost i na oholost i na zli put i na usta opaka. 020 PRO 008 014 Moj je savjet i što god jest; ja sam razum i moja je sila. 020 PRO 008 015 Mnom carevi caruju, i vladaoci postavljaju pravdu. 020 PRO 008 016 Mnom vladaju knezovi i poglavari i sve sudije zemaljske. 020 PRO 008 017 Ja ljubim one koji mene ljube, i koji me dobro traže nalaze me. 020 PRO 008 018 U mene je bogatstvo i slava, postojano dobro i pravda. 020 PRO 008 019 Plod je moj bolji od zlata i od najboljega zlata, i dobitak je moj bolji od najboljega srebra. 020 PRO 008 020 Putem pravednijem hodim, posred staza pravice, 020 PRO 008 021 Da onima koji me ljube dam ono što jest, i riznice njihove da napunim. 020 PRO 008 022 Gospod me je imao u poèetku puta svojega, prije djela svojih, prije svakoga vremena. 020 PRO 008 023 Prije vijekova postavljena sam, prije poèetka, prije postanja zemlje. 020 PRO 008 024 Kad jošte ne bijaše bezdana, rodila sam se, kad još ne bijaše izvora obilatijeh vodom. 020 PRO 008 025 Prije nego se gore osnovaše, prije humova ja sam se rodila; 020 PRO 008 026 Još ne bješe naèinio zemlje ni polja ni poèetka prahu vasiljenskom; 020 PRO 008 027 Kad je ureðivao nebesa, ondje bijah; kad je razmjeravao krug nad bezdanom. 020 PRO 008 028 Kad je utvrðivao oblake gore i krijepio izvore bezdanu; 020 PRO 008 029 Kad je postavljao moru meðu i vodama da ne prestupaju zapovijesti njegove, kad je postavljao temelje zemlji; 020 PRO 008 030 Tada bijah kod njega hranjenica, bijah mu milina svaki dan, i veseljah se pred njim svagda; 020 PRO 008 031 Veseljah se na vasiljenoj njegovoj, i milina mi je sa sinovima ljudskim. 020 PRO 008 032 Tako dakle, sinovi, poslušajte me, jer blago onima koji se drže putova mojih. 020 PRO 008 033 Slušajte nastavu, i budite mudri, i nemojte je odbaciti. 020 PRO 008 034 Blago èovjeku koji me sluša stražeæi na vratima mojim svaki dan i èuvajuæi pragove vrata mojih. 020 PRO 008 035 Jer ko mene nalazi, nalazi život i dobija ljubav od Gospoda. 020 PRO 008 036 A ko o mene griješi, èini krivo duši svojoj; svi koji mrze na me, ljube smrt. 020 PRO 009 001 Premudrost sazida sebi kuæu, i otesa sedam stupova; 020 PRO 009 002 Pokla stoku svoju, rastvori vino svoje, i postavi sto svoj. 020 PRO 009 003 Posla djevojke svoje, te zove svrh visina gradskih: 020 PRO 009 004 Ko je lud, neka se uvrati ovamo. I bezumnima veli: 020 PRO 009 005 Hodite, jedite hljeba mojega, i pijte vina koje sam rastvorila. 020 PRO 009 006 Ostavite ludost i biæete živi, i idite putem razuma. 020 PRO 009 007 Ko uèi potsmjevaèa, prima sramotu; i ko kori bezbožnika, prima rug. 020 PRO 009 008 Ne karaj potsmjevaèa da ne omrzne na te; karaj mudra, i ljubiæe te. 020 PRO 009 009 Kaži mudrome, i biæe još mudriji; pouèi pravednoga, i znaæe više. 020 PRO 009 010 Poèetak je mudrosti strah Gospodnji, i znanje je svetijeh stvari razum. 020 PRO 009 011 Jer æe se mnom umnožiti dani tvoji i dodaæe ti se godine životu. 020 PRO 009 012 Ako budeš mudar, sebi æeš biti mudar; ako li budeš potsmjevaè, sam æeš tegliti. 020 PRO 009 013 Žena bezumna plaha je, luda i ništa ne zna; 020 PRO 009 014 I sjedi na vratima od kuæe svoje na stolici, na visinama gradskim, 020 PRO 009 015 Te vièe one koji prolaze, koji idu pravo svojim putem: 020 PRO 009 016 Ko je lud? neka se uvrati ovamo. I bezumnome govori: 020 PRO 009 017 Voda je kradena slatka, i hljeb je sakriven ugodan. 020 PRO 009 018 A on ne zna da su ondje mrtvaci i u dubokom grobu da su zvanice njezine. (Sheol h7585) 020 PRO 010 001 Mudar je sin radost ocu svojemu, a lud je sin žalost materi svojoj. 020 PRO 010 002 Ne pomaže nepravedno blago, nego pravda izbavlja od smrti. 020 PRO 010 003 Ne da Gospod da gladuje duša pravednikova, a imanje bezbožnièko razmeæe. 020 PRO 010 004 Nemarna ruka osiromašava, a vrijedna ruka obogaæava. 020 PRO 010 005 Ko zbira u ljeto, sin je razuman; ko spava o žetvi, sin je sramotan. 020 PRO 010 006 Blagoslovi su nad glavom pravedniku, a usta bezbožnièka pokriva nasilje. 020 PRO 010 007 Spomen pravednikov ostaje blagosloven, a ime bezbožnièko truhne. 020 PRO 010 008 Ko je mudra srca, prima zapovijesti; a ko je ludijeh usana, pašæe. 020 PRO 010 009 Ko hodi bezazleno, hodi pouzdano; a ko je opak na putovima svojim, poznaæe se. 020 PRO 010 010 Ko namiguje okom, daje muku; i ko je ludijeh usana, pašæe. 020 PRO 010 011 Usta su pravednikova izvor životu, a usta bezbožnièka pokriva nasilje. 020 PRO 010 012 Mrzost zameæe svaðe, a ljubav prikriva sve prijestupe. 020 PRO 010 013 Na usnama razumnoga nalazi se mudrost, a za leða je bezumnoga batina. 020 PRO 010 014 Mudri sklanjaju znanje, a usta ludoga blizu su pogibli. 020 PRO 010 015 Bogatstvo je bogatima tvrd grad, siromaštvo je siromasima pogibao. 020 PRO 010 016 Rad je pravednikov na život, dobitak bezbožnikov na grijeh. 020 PRO 010 017 Ko prima nastavu, na putu je k životu; a ko odbacuje kar, luta. 020 PRO 010 018 Ko pokriva mržnju, lažljivih je usana; i ko iznosi sramotu, bezuman je. 020 PRO 010 019 U mnogim rijeèima ne biva bez grijeha; ali ko zadržava usne svoje, razuman je. 020 PRO 010 020 Jezik je pravednikov srebro odabrano; srce bezbožnièko ne vrijedi ništa. 020 PRO 010 021 Usne pravednikove pasu mnoge, a bezumni umiru s bezumlja. 020 PRO 010 022 Blagoslov Gospodnji obogaæava a bez muke. 020 PRO 010 023 Bezumniku je šala èiniti zlo, a razuman èovjek drži se mudrosti. 020 PRO 010 024 Èega se boji bezbožnik, ono æe ga snaæi; a što pravednici žele, Bog æe im dati. 020 PRO 010 025 Kao što prolazi oluja, tako bezbožnika nestaje; a pravednik je na vjeèitom temelju. 020 PRO 010 026 Kakav je ocat zubima i dim oèima, taki je ljenivac onima koji ga šalju. 020 PRO 010 027 Strah Gospodnji dodaje dane, a bezbožnicima se godine prekraæuju. 020 PRO 010 028 Èekanje pravednijeh radost je, a nadanje bezbožnijeh propada. 020 PRO 010 029 Put je Gospodnji krjepost bezazlenomu, a strah onima koji èine bezakonje. 020 PRO 010 030 Pravednik se neæe nigda pokolebati, a bezbožnici neæe nastavati na zemlji. 020 PRO 010 031 Usta pravednikova iznose mudrost, a jezik opaki istrijebiæe se. 020 PRO 010 032 Usne pravednikove znaju što je milo, a bezbožnièka su usta opaèina. 020 PRO 011 001 Lažna su mjerila mrska Gospodu, a prava mjera ugodna mu je. 020 PRO 011 002 Kad doðe oholost, doðe i sramota; a u smjernijeh je mudrost. 020 PRO 011 003 Pravedne vodi bezazlenost njihova, a bezakonike satire zloæa njihova. 020 PRO 011 004 Neæe pomoæi bogatstvo u dan gnjeva, a pravda izbavlja od smrti. 020 PRO 011 005 Pravda bezazlenoga upravlja put njegov, a bezbožnik pada od svoje bezbožnosti. 020 PRO 011 006 Pravedne izbavlja pravda njihova, a bezakonici hvataju se u svojoj zloæi. 020 PRO 011 007 Kad umire bezbožnik, propada nadanje, i najjaèe uzdanje propada. 020 PRO 011 008 Pravednik se izbavlja iz nevolje, a bezbožnik dolazi na njegovo mjesto. 020 PRO 011 009 Licemjer kvari ustima bližnjega svojega; ali se pravednici izbavljaju znanjem. 020 PRO 011 010 Dobru pravednijeh raduje se grad; a kad propadaju bezbožnici, biva pjevanje. 020 PRO 011 011 Blagoslovima pravednijeh ljudi podiže se grad, a s usta bezbožnièkih raskopava se. 020 PRO 011 012 Bezumnik se ruga bližnjemu svojemu, a razuman èovjek muèi. 020 PRO 011 013 Opadaè tumarajuæi izdaje tajnu; a ko je vjerna srca, taji stvar. 020 PRO 011 014 Gdje nema savjeta, propada narod, a pomoæ je u mnoštvu savjetnika. 020 PRO 011 015 Zlo prolazi ko se jamèi za tuðina; a ko mrzi na jamstvo, bez brige je. 020 PRO 011 016 Žena mila dobija èast, a silni dobijaju bogatstvo. 020 PRO 011 017 Milostiv èovjek èini dobro duši svojoj, a nemilostiv udi svojemu tijelu. 020 PRO 011 018 Bezbožni radi posao prijevaran; a ko sije pravdu, pouzdana mu je plata. 020 PRO 011 019 Ko se drži pravde, na život mu je; a ko ide za zlom, na smrt mu je. 020 PRO 011 020 Mrski su Gospodu koji su opaka srca; a mili su mu koji su bezazleni na svom putu. 020 PRO 011 021 Zao èovjek neæe ostati bez kara ako i druge uzme u pomoæ; a sjeme pravednijeh izbaviæe se. 020 PRO 011 022 Žena lijepa a bez razuma zlatna je brnjica u gubici svinji. 020 PRO 011 023 Želja je pravednijeh samo dobro, a oèekivanje bezbožnijeh gnjev. 020 PRO 011 024 Jedan prosipa, i sve više ima; a drugi tvrduje suviše, i sve je siromašniji. 020 PRO 011 025 Podašna ruka biva bogatija, i ko napaja, sam æe biti napojen. 020 PRO 011 026 Ko ne da žita, proklinje ga narod, a ko prodaje, blagoslov mu je nad glavom. 020 PRO 011 027 Ko traži dobro, dobija ljubav; a ko traži zlo, zadesiæe ga. 020 PRO 011 028 Ko se uzda u bogatstvo svoje, propašæe; a pravednici æe se kao grana zelenjeti. 020 PRO 011 029 Ko zatire kuæu svoju, naslijediæe vjetar; i bezumnik æe služiti mudromu. 020 PRO 011 030 Plod je pravednikov drvo životno, i mudri obuèava duše. 020 PRO 011 031 Gle, pravedniku se na zemlji plaæa, akamoli bezbožniku i grješniku? 020 PRO 012 001 Ko ljubi nastavu, ljubi znanje; a ko mrzi na ukor, ostaje lud. 020 PRO 012 002 Dobar èovjek dobija ljubav od Gospoda, a èovjeka zlikovca osuðuje. 020 PRO 012 003 Neæe se èovjek utvrditi bezbožnošæu, a korijen pravednijeh neæe se pomaæi. 020 PRO 012 004 Vrijedna je žena vijenac mužu svojemu; a koja ga sramoti, ona mu je kao trulež u kostima. 020 PRO 012 005 Misli su pravednijeh prave, a savjeti bezbožnijeh prijevara. 020 PRO 012 006 Rijeèi bezbožnijeh vrebaju krv, a pravedne izbavljaju usta njihova. 020 PRO 012 007 Obaraju se bezbožni da ih nema, a dom pravednijeh ostaje. 020 PRO 012 008 Prema razumu svom hvali se èovjek; a ko je opaka srca, prezreæe se. 020 PRO 012 009 Ko se snebiva, a ima slugu, bolji je od onoga koji se velièa a hljeba nema. 020 PRO 012 010 Pravednik se brine za život svojega živinèeta, a u bezbožnika je srce nemilostivo. 020 PRO 012 011 Ko radi svoju zemlju, biæe sit hljeba; a ko ide za besposlicama, bezuman je. 020 PRO 012 012 Bezbožnik želi obranu oda zla, ali korijen pravednijeh daje je. 020 PRO 012 013 Zlome je zamka u grijehu usana njegovijeh, a pravednik izlazi iz tjeskobe. 020 PRO 012 014 Od ploda usta svojih siti se èovjek dobra, i platu za djela svoja prima èovjek. 020 PRO 012 015 Bezumniku se èini prav put njegov; ali ko sluša savjet, mudar je. 020 PRO 012 016 Gnjev bezumnikov odmah se pozna, ali pametni pokriva sramotu. 020 PRO 012 017 Ko govori istinu, javlja što je pravo, a lažni svjedok prijevaru. 020 PRO 012 018 Ima ko govori kao da maè probada, a jezik je mudrijeh lijek. 020 PRO 012 019 Istinita usta stoje tvrdo dovijeka, a jezik lažljivi za èas. 020 PRO 012 020 Koji zlo misle, prijevara im je u srcu, a radost je onima koji svjetuju na mir. 020 PRO 012 021 Nikaka nesreæa neæe zadesiti pravednika, a bezbožnici æe se napuniti zla. 020 PRO 012 022 Mrske su Gospodu lažljive usne; a koji rade vjerno, mili su mu. 020 PRO 012 023 Pametan èovjek pokriva znanje, a srce bezumnijeh razglašuje bezumlje. 020 PRO 012 024 Ruka radljiva gospodariæe, a lijena æe davati danak. 020 PRO 012 025 Briga u srcu èovjeèijem obara; a dobra rijeè razveseljava. 020 PRO 012 026 Pravedniku je bolje nego bližnjemu njegovu; a bezbožnike zavodi put njihov. 020 PRO 012 027 Ljenivac neæe peæi lova svoga, a u vrijedna je èovjeka dobro dragocjeno. 020 PRO 012 028 Na putu pravde život je, i kuda ide staza njezina nema smrti. 020 PRO 013 001 Mudar sin sluša nastavu oca svojega; a potsmjevaè ne sluša ukora. 020 PRO 013 002 Od ploda usta svojih svaki æe jesti dobro, a duša nevaljalijeh ljudi nasilje. 020 PRO 013 003 Ko èuva usta svoja, èuva svoju dušu; ko razvaljuje usne, propada. 020 PRO 013 004 Željna je duša ljenivèeva, ali nema ništa; a duša vrijednijeh ljudi obogatiæe se. 020 PRO 013 005 Na lažnu rijeè mrzi pravednik; a bezbožnik se mrazi i sramoti. 020 PRO 013 006 Pravda èuva onoga koji hodi bezazleno; a bezbožnost obara grješnika. 020 PRO 013 007 Ima ko se gradi bogat a nema ništa, i ko se gradi siromah a ima veliko blago. 020 PRO 013 008 Otkup je za život èovjeku bogatstvo njegovo, a siromah ne sluša prijetnje. 020 PRO 013 009 Vidjelo pravednièko svijetli se, a žižak bezbožnièki ugasiæe se. 020 PRO 013 010 Od oholosti biva samo svaða, a koji primaju svjet, u njih je mudrost. 020 PRO 013 011 Blago koje se taštinom teèe umaljava se, a ko sabira rukom, umnožava. 020 PRO 013 012 Dugo nadanje mori srce, i želja je ispunjena drvo životno. 020 PRO 013 013 Ko prezire rijeè sam sebi udi; a ko se boji zapovijesti, platiæe mu se. 020 PRO 013 014 Nauka je mudroga izvor životni da se saèuva prugala smrtnijeh. 020 PRO 013 015 Dobar razum daje ljubav, a put je bezakonièki hrapav. 020 PRO 013 016 Svaki pametan èovjek radi s razumom, a bezuman raznosi bezumlje. 020 PRO 013 017 Glasnik bezbožan pada u zlo, a vjeran je poslanik lijek. 020 PRO 013 018 Siromaštvo i sramota doæi æe na onoga koji odbacuje nastavu; a ko èuva karanje, proslaviæe se. 020 PRO 013 019 Ispunjena je želja slast duši, a bezumnima je mrsko otstupiti oda zla. 020 PRO 013 020 Ko hodi s mudrima postaje mudar, a ko se druži s bezumnicima postaje gori. 020 PRO 013 021 Grješnike goni zlo, a pravednicima se vraæa dobro. 020 PRO 013 022 Dobar èovjek ostavlja našljedstvo sinovima sinova svojih, a grješnikovo imanje èuva se pravedniku. 020 PRO 013 023 Izobila hrane ima na njivi siromaškoj, a ima ko propada sa zle uprave. 020 PRO 013 024 Ko žali prut, mrzi na sina svojega; a ko ga ljubi, kara ga za vremena. 020 PRO 013 025 Pravednik jede, i sita mu je duša; a trbuh bezbožnicima nema dosta. 020 PRO 014 001 Mudra žena zida kuæu svoju, a luda svojim rukama raskopava. 020 PRO 014 002 Ko hodi pravo, boji se Gospoda; a ko je opak na svojim putovima, prezire ga. 020 PRO 014 003 U ustima je bezbožnikovijem prut oholosti, a mudre èuvaju usta njihova. 020 PRO 014 004 Gdje nema volova, èiste su jasle; a obilata je ljetina od sile volovske. 020 PRO 014 005 Istinit svjedok ne laže, a lažan svjedok govori laž. 020 PRO 014 006 Potsmjevaè traži mudrost, i ne nahodi je; a razumnomu je znanje lako naæi. 020 PRO 014 007 Idi od èovjeka bezumna, jer neæeš èuti pametne rijeèi. 020 PRO 014 008 Mudrost je pametnoga da pazi na put svoj, a bezumlje je bezumnijeh prijevara. 020 PRO 014 009 Bezumnima je šala grijeh, a meðu pravednima je dobra volja. 020 PRO 014 010 Srce svaèije zna jad duše svoje; i u veselje njegovo ne miješa se drugi. 020 PRO 014 011 Dom bezbožnièki raskopaæe se, a koliba pravednijeh cvjetaæe. 020 PRO 014 012 Neki se put èini èovjeku prav, a kraj mu je put k smrti. 020 PRO 014 013 I od smijeha boli srce, i veselju kraj biva žalost. 020 PRO 014 014 Putova svojih nasitiæe se ko je izopaèena srca, ali ga se kloni èovjek dobar. 020 PRO 014 015 Lud vjeruje svašta, a pametan pazi na svoje korake. 020 PRO 014 016 Mudar se boji i uklanja se od zla, a bezuman navire i slobodan je. 020 PRO 014 017 Nagao èovjek èini bezumlje, a pakostan je èovjek mrzak. 020 PRO 014 018 Ludi našljeðuje bezumlje, a razboriti vjenèava se znanjem. 020 PRO 014 019 Klanjaju se zli pred dobrima i bezbožni na vratima pravednoga. 020 PRO 014 020 Ubogi je mrzak i prijatelju svom, a bogati imaju mnogo prijatelja. 020 PRO 014 021 Ko prezire bližnjega svojega griješi; a ko je milostiv ubogima, blago njemu. 020 PRO 014 022 Koji smišljaju zlo, ne lutaju li? a milost i vjera biæe onima koji smišljaju dobro. 020 PRO 014 023 U svakom trudu ima dobitka, a govor usnama samo je siromaštvo. 020 PRO 014 024 Mudrima je vijenac bogatstvo njihovo, a bezumlje bezumnijeh ostaje bezumlje. 020 PRO 014 025 Istinit svjedok izbavlja duše, a lažan govori prijevaru. 020 PRO 014 026 U strahu je Gospodnjem jako pouzdanje, i sinovima je utoèište. 020 PRO 014 027 Strah je Gospodnji izvor životu da se èovjek saèuva od prugala smrtnijeh. 020 PRO 014 028 U mnoštvu je naroda slava caru; a kad nestaje naroda, propast je vladaocu. 020 PRO 014 029 Ko je spor na gnjev, velika je razuma; a ko je nagao pokazuje ludost. 020 PRO 014 030 Život je tijelu srce zdravo, a zavist je trulež u kostima. 020 PRO 014 031 Ko èini krivo ubogome, sramoti stvoritelja njegova; a poštuje ga ko je milostiv siromahu. 020 PRO 014 032 Za zlo svoje povrgnuæe se bezbožnik, a pravednik nada se i na smrti. 020 PRO 014 033 Mudrost poèiva u srcu razumna èovjeka, a što je u bezumnima poznaje se. 020 PRO 014 034 Pravda podiže narod, a grijeh je sramota narodima. 020 PRO 014 035 Mio je caru razuman sluga, ali na sramotna gnjevi se. 020 PRO 015 001 Odgovor blag utišava gnjev, a rijeè prijeka podiže srdnju. 020 PRO 015 002 Jezik mudrijeh ljudi ukrašava znanje, a usta bezumnijeh prosipaju bezumlje. 020 PRO 015 003 Oèi su Gospodnje na svakom mjestu gledajuæi zle i dobre. 020 PRO 015 004 Zdrav je jezik drvo životno, a opaèina s njega kršenje od vjetra. 020 PRO 015 005 Lud se ruga nastavom oca svojega; a ko prima ukor, biva pametan. 020 PRO 015 006 U kuæi pravednikovoj ima mnogo blaga; a u dohotku je bezbožnikovu rasap. 020 PRO 015 007 Usne mudrijeh ljudi siju znanje, a srce bezumnièko ne èini tako. 020 PRO 015 008 Žrtva je bezbožnièka gad Gospodu, a molitva pravednijeh ugodna mu je. 020 PRO 015 009 Gad je Gospodu put bezbožnikov; a ko ide za pravdom, njega ljubi. 020 PRO 015 010 Karanje je zlo onome ko ostavlja put; koji mrzi na ukor, umrijeæe. 020 PRO 015 011 Pakao je i pogibao pred Gospodom, akamoli srca sinova èovjeèijih. (Sheol h7585) 020 PRO 015 012 Potsmjevaè ne ljubi onoga ko ga kori, niti ide k mudrima. 020 PRO 015 013 Veselo srce veseli lice, a žalost u srcu obara duh. 020 PRO 015 014 Srce razumno traži znanje, a usta bezumnijeh ljudi naslaðuju se bezumljem. 020 PRO 015 015 Svi su dani nevoljnikovi zli; a ko je vesela srca, na gozbi je jednako. 020 PRO 015 016 Bolje je malo sa strahom Gospodnjim nego veliko blago s nemirom. 020 PRO 015 017 Bolje je jelo od zelja gdje je ljubav nego od vola ugojena gdje je mržnja. 020 PRO 015 018 Èovjek gnjevljiv zameæe raspru; a ko je spor na gnjev, utišava svaðu. 020 PRO 015 019 Put je lijenoga kao ograda od trnja, a staza je pravednijeh nasuta. 020 PRO 015 020 Mudar je sin radost ocu, a èovjek bezuman prezire mater svoju. 020 PRO 015 021 Bezumlje je radost bezumniku, a razuman èovjek hodi pravo. 020 PRO 015 022 Namjere se rasipaju kad nema savjeta, a tvrdo stoje gdje je mnogo savjetnika. 020 PRO 015 023 Raduje se èovjek odgovorom usta svojih, i rijeè u vrijeme kako je dobra! 020 PRO 015 024 Put k životu ide gore razumnome da se saèuva od pakla ozdo. (Sheol h7585) 020 PRO 015 025 Gospod raskopava kuæu ponositima, a meðu udovici utvrðuje. 020 PRO 015 026 Mrske su Gospodu misli zle, a besjede èistijeh mile su. 020 PRO 015 027 Lakomac zatire svoju kuæu, a ko mrzi na poklone živ æe biti. 020 PRO 015 028 Srce pravednikovo premišlja šta æe govoriti, a usta bezbožnièka rigaju zlo. 020 PRO 015 029 Daleko je Gospod od bezbožnijeh, a molitvu pravednijeh èuje. 020 PRO 015 030 Vid oèinji veseli srce, dobar glas goji kosti. 020 PRO 015 031 Uho koje sluša karanje životno nastavaæe meðu mudrima. 020 PRO 015 032 Ko odbacuje nastavu, ne mari za dušu svoju; a ko sluša karanje, biva razuman. 020 PRO 015 033 Strah je Gospodnji nastava k mudrosti, i prije slave ide smjernost. 020 PRO 016 001 Èovjek sprema srce, ali je od Gospoda što æe jezik govoriti. 020 PRO 016 002 Èovjeku se svi putovi njegovi èine èisti, ali Gospod ispituje duhove. 020 PRO 016 003 Ostavi na Gospoda djela svoja, i biæe tvrde namjere tvoje. 020 PRO 016 004 Gospod je stvorio sve sam za se, i bezbožnika za zli dan. 020 PRO 016 005 Mrzak je Gospodu ko je god ponosita srca, i neæe ostati bez kara ako æe i druge uzeti u pomoæ. 020 PRO 016 006 Milošæu i istinom oèišæa se bezakonje, i strahom Gospodnjim uklanja se èovjek oda zla. 020 PRO 016 007 Kad su èiji putovi mili Gospodu, miri s njim i neprijatelje njegove. 020 PRO 016 008 Bolje je malo s pravdom nego mnogo dohodaka s nepravdom. 020 PRO 016 009 Srce èovjeèije izmišlja sebi put, ali Gospod upravlja korake njegove. 020 PRO 016 010 Proroštvo je na usnama carevijem, u sudu neæe pogriješiti usta njegova. 020 PRO 016 011 Mjerila i potezi pravi od Gospoda su, i sve kamenje u tobocu njegovo je djelo. 020 PRO 016 012 Gadno je carevima èiniti nepravdu, jer se pravdom utvrðuje prijesto. 020 PRO 016 013 Mile su carevima usne pravedne, i oni ljube onoga koji govori pravo. 020 PRO 016 014 Gnjev je carev glasnik smrtni, ali mudar èovjek ublažiæe ga. 020 PRO 016 015 U veselu je licu carevu život, i ljubav je njegova kao oblak s poznijem daždem. 020 PRO 016 016 Koliko je bolje teæi mudrost nego zlato! i teæi razum koliko je ljepše nego srebro! 020 PRO 016 017 Put je pravednijeh uklanjanje oda zla; èuva dušu svoju ko pazi na put svoj. 020 PRO 016 018 Oholost dolazi pred pogibao, i ponosit duh pred propast. 020 PRO 016 019 Bolje je biti ponizna duha s krotkima nego dijeliti plijen s oholima. 020 PRO 016 020 Ko pazi na rijeè, nalazi dobro, i ko se uzda u Gospoda, blago njemu. 020 PRO 016 021 Ko je mudra srca, zove se razuman, a slast na usnama umnožava nauku. 020 PRO 016 022 Izvor je životu razum onima koji ga imaju, a nauka bezumnijeh bezumlje je. 020 PRO 016 023 Srce mudroga razumno upravlja ustima njegovijem, i dodaje nauku usnama njegovijem. 020 PRO 016 024 Ljubazne su rijeèi sat meda, slast duši i zdravlje kostima. 020 PRO 016 025 Neki se put èini èovjeku prav, a kraj mu je put k smrti. 020 PRO 016 026 Ko se trudi, sebi se trudi, jer ga nagone usta njegova. 020 PRO 016 027 Èovjek nevaljao kopa zlo, i na usnama mu je kao oganj koji pali. 020 PRO 016 028 Opak èovjek zameæe svaðu, i opadaè rastavlja glavne prijatelje. 020 PRO 016 029 Nasilnik mami druga svojega i zavodi ga na put koji nije dobar; 020 PRO 016 030 Namiguje oèima, kad misli naopako; kad mièe usnama, èini zlo. 020 PRO 016 031 Sijeda je kosa slavna kruna, nalazi se na putu pravednom. 020 PRO 016 032 Bolji je spor na gnjev nego junak, i gospodar od svoga srca bolji je nego onaj koji uzme grad. 020 PRO 016 033 Ždrijeb se baca u krilo, ali je od Gospoda sve što izlazi. 020 PRO 017 001 Bolji je zalogaj suha hljeba s mirom nego kuæa puna poklane stoke sa svaðom. 020 PRO 017 002 Razuman sluga biæe gospodar nad sinom sramotnijem i s braæom æe dijeliti našljedstvo. 020 PRO 017 003 Topionica je za srebro i peæ za zlato, a srca iskušava Gospod. 020 PRO 017 004 Zao èovjek pazi na usne zle, a lažljivac sluša jezik pakostan. 020 PRO 017 005 Ko se ruga siromahu, sramoti stvoritelja njegova; ko se raduje nesreæi, neæe ostati bez kara. 020 PRO 017 006 Vijenac su starcima unuci, a slava sinovima oci njihovi. 020 PRO 017 007 Ne prilièi bezumnom visoka besjeda, akamoli knezu lažljiva besjeda. 020 PRO 017 008 Poklon je dragi kamen onome koji ga prima, kuda se god okrene napreduje. 020 PRO 017 009 Ko pokriva prijestup, traži ljubav; a ko ponavlja stvar, rastavlja glavne prijatelje. 020 PRO 017 010 Ukor tišti razumnoga veæma nego ludoga sto udaraca. 020 PRO 017 011 Zao èovjek traži samo odmet, ali æe se ljut glasnik poslati na nj. 020 PRO 017 012 Bolje je da èovjeka srete medvjedica kojoj su oteti medvjediæi, nego bezumnik u svom bezumlju. 020 PRO 017 013 Ko vraæa zlo za dobro, neæe se zlo odmaæi od kuæe njegove. 020 PRO 017 014 Ko poène svaðu, otvori ustavu vodi; zato prije nego se zametne, proði se raspre. 020 PRO 017 015 Ko opravda krivoga i ko osudi pravoga, obojica su gad Gospodu. 020 PRO 017 016 Na što je blago bezumnome u ruci kad nema razuma da pribavi mudrost? 020 PRO 017 017 U svako doba ljubi prijatelj, i brat postaje u nevolji. 020 PRO 017 018 Èovjek bezuman daje ruku i jamèi se za prijatelja svojega. 020 PRO 017 019 Ko miluje svaðu, miluje grijeh; ko podiže uvis vrata svoja, traži pogibao. 020 PRO 017 020 Ko je opaka srca, neæe naæi dobra; i ko dvolièi jezikom, pašæe u zlo. 020 PRO 017 021 Ko rodi bezumna, na žalost mu je, niti æe se radovati otac luda. 020 PRO 017 022 Srce veselo pomaže kao lijek, a duh žalostan suši kosti. 020 PRO 017 023 Bezbožnik prima poklon iz njedara da prevrati putove pravdi. 020 PRO 017 024 Razumnomu je na licu mudrost, a oèi bezumniku vrljaju nakraj zemlje. 020 PRO 017 025 Žalost je ocu svojemu sin bezuman, i jad roditeljci svojoj. 020 PRO 017 026 Nije dobro globiti pravednika, ni da knezovi biju koga što je radio pravo. 020 PRO 017 027 Usteže rijeèi svoje èovjek koji zna, i tiha je duha èovjek razuman. 020 PRO 017 028 I bezuman kad muèi, misli se da je mudar, i razuman, kad stiskuje usne svoje. 020 PRO 018 001 Èovjek samovoljan traži što je njemu milo i miješa se u svašta. 020 PRO 018 002 Bezumniku nije mio razum nego da se javlja srce njegovo. 020 PRO 018 003 Kad doðe bezbožnik, doðe i rug, i prijekor sa sramotom. 020 PRO 018 004 Rijeèi su iz usta èovjeèijih duboka voda, izvor je mudrosti potok koji se ražljeva. 020 PRO 018 005 Nije dobro gledati bezbožniku ko je, da se uèini krivo pravomu na sudu. 020 PRO 018 006 Usne bezumnikove pristaju u svaðu, i usta njegova dozivlju boj. 020 PRO 018 007 Bezumniku su usta njegova pogibao, i usne njegove pruglo duši njegovoj. 020 PRO 018 008 Rijeèi su opadaèeve kao izbijenijeh, ali slaze unutra u trbuh. 020 PRO 018 009 I ko je nemaran u poslu svom brat je raspikuæi. 020 PRO 018 010 Tvrda je kula ime Gospodnje, k njemu æe uteæi pravednik, i biæe u visokom zaklonu. 020 PRO 018 011 Bogatstvo je bogatome jak grad i kao visok zid u njegovoj misli. 020 PRO 018 012 Pred propast podiže se srce èovjeku, a prije slave ide smjernost. 020 PRO 018 013 Ko odgovara prije nego èuje, to mu je ludost i sramota. 020 PRO 018 014 Duh èovjeèji snosi bol svoj; a duh oboren ko æe podignuti? 020 PRO 018 015 Srce razumna èovjeka dobavlja znanje, i uho mudrijeh traži znanje. 020 PRO 018 016 Dar èovjeku širi mjesto i vodi ga pred vlastelje. 020 PRO 018 017 Pravedan se èini ko je prvi u svojoj raspri, ali kad doðe bližnji njegov, ispituje se. 020 PRO 018 018 Raspre prekida ždrijeb, i izmeðu silnijeh rasuðuje. 020 PRO 018 019 Uvrijeðen je brat kao tvrd grad, i svaða je kao prijevornica na dvoru. 020 PRO 018 020 Svakomu se trbuh siti plodom usta njegovijeh, dohotkom od usana svojih siti se. 020 PRO 018 021 Smrt je i život u vlasti jeziku, i ko ga miluje, ješæe plod njegov. 020 PRO 018 022 Ko je našao ženu, našao je dobro i dobio ljubav od Gospoda. 020 PRO 018 023 Siromah govori moleæi, a bogat odgovara oštro. 020 PRO 018 024 Ko ima prijatelja, valja da postupa prijateljski, jer ima prijatelja vjernijih od brata. 020 PRO 019 001 Siromah koji hodi u bezazlenosti svojoj bolji je nego opaki usnama svojim, koji je bezuman. 020 PRO 019 002 Kad je duša bez znanja, nije dobro; i ko je brzijeh nogu, spotièe se. 020 PRO 019 003 Ludost èovjeèija prevraæa put njegov, a srce se njegovo gnjevi na Gospoda. 020 PRO 019 004 Bogatstvo pribavlja mnogo prijatelja, a siromaha ostavlja prijatelj njegov. 020 PRO 019 005 Lažan svjedok neæe ostati bez kara, i ko govori laž, neæe uteæi. 020 PRO 019 006 Mnogi ugaðaju knezu, i svak je prijatelj èovjeku podatljivu. 020 PRO 019 007 Na siromaha mrze sva braæa njegova, još više se prijatelji njegovi udaljuju od njega; vièe za njima, ali ih nema. 020 PRO 019 008 Ko pribavlja razum, ljubi dušu svoju; i ko pazi na mudrost, naæi æe dobro. 020 PRO 019 009 Svjedok lažan neæe ostati bez kara, i ko govori laž, poginuæe. 020 PRO 019 010 Ne dolikuju bezumnom miline, ni sluzi da vlada knezovima. 020 PRO 019 011 Razum zadržava èovjeka od gnjeva, i èast mu je mimoiæi krivicu. 020 PRO 019 012 Careva je srdnja kao rika mladoga lava, i ljubav je njegova kao rosa travi. 020 PRO 019 013 Bezuman je sin muka ocu svojemu, i svadljivost ženina neprestano prokisivanje. 020 PRO 019 014 Kuæa i imanje našljeðuje se od otaca; a od Gospoda je razumna žena. 020 PRO 019 015 Lijenost navodi tvrd san, i nemarljiva duša gladovaæe. 020 PRO 019 016 Ko drži zapovijesti, èuva dušu svoju; a ko ne mari za putove svoje, poginuæe. 020 PRO 019 017 Gospodu pozaima ko poklanja siromahu, i platiæe mu za dobro njegovo. 020 PRO 019 018 Karaj sina svojega dokle ima nadanja, i na pogibao njegovu da ne prašta duša tvoja. 020 PRO 019 019 Velik gnjev pokazuj kad praštaš kar, i kad oprostiš, poslije veæma pokaraj. 020 PRO 019 020 Slušaj svjet i primaj nastavu, da poslije budeš mudar. 020 PRO 019 021 Mnogo ima misli u srcu èovjeèijem, ali što Gospod naumi ono æe ostati. 020 PRO 019 022 Želja èovjeku treba da je da èini milost, a bolji je siromah nego laža. 020 PRO 019 023 Strah je Gospodnji na život; u koga je on, boravi sit, niti ga pohodi zlo. 020 PRO 019 024 Ljenivac krije ruku svoju u njedra, ni k ustima svojim ne prinosi je. 020 PRO 019 025 Udri potsmjevaèa da ludi omudra, i razumnoga nakaraj da razumije nauku. 020 PRO 019 026 Sin sramotan i prijekoran upropašæuje oca i odgoni mater. 020 PRO 019 027 Nemoj, sine, slušati nauke koja odvodi od rijeèi razumnijeh. 020 PRO 019 028 Nevaljao svjedok potsmijeva se pravdi, i usta bezbožnièka proždiru nepravdu. 020 PRO 019 029 Gotovi su potsmjevaèima sudovi i bezumnicima boj na leða. 020 PRO 020 001 Vino je potsmjevaè i silovito piæe nemirnik, i ko god za njim luta neæe biti mudar. 020 PRO 020 002 Strah je carev kao rika mladoga lava; ko ga draži, griješi svojoj duši. 020 PRO 020 003 Slava je èovjeku da se okani svaðe; a ko je god bezuman, upleæe se. 020 PRO 020 004 Radi zime ljenivac ne ore; prosi o žetvi, i ništa ne dobija. 020 PRO 020 005 Savjet je u srcu èovjeèijem duboka voda, ali èovjek razuman crpe ga. 020 PRO 020 006 Najviše ljudi hvali se svojom dobrotom; ali ko æe naæi èovjeka istinita? 020 PRO 020 007 Pravednik jednako hodi u bezazlenosti svojoj; blago sinovima njegovijem poslije njega! 020 PRO 020 008 Car sjedeæi na prijestolu sudskom rasipa oèima svojim svako zlo. 020 PRO 020 009 Ko može reæi: oèistio sam srce svoje, èist sam od grijeha svojega? 020 PRO 020 010 Dvojak poteg i dvojaka mjera, oboje je mrsko Gospodu. 020 PRO 020 011 Po djelima svojim poznaje se i dijete hoæe li biti èisto i hoæe li biti pravo djelo njegovo. 020 PRO 020 012 Uho koje èuje, i oko koje vidi, oboje je Gospod naèinio. 020 PRO 020 013 Ne ljubi sna, da ne osiromašiš; otvoraj oèi svoje, i biæeš sit hljeba. 020 PRO 020 014 Ne valja, ne valja, govori ko kupuje, a kad otide onda se hvali. 020 PRO 020 015 Ima zlata i mnogo bisera, ali su mudre usne najdragocjeniji nakit. 020 PRO 020 016 Uzmi haljinu onome koji se podjemèi za tuðina, uzmi zalog od njega za tuðinku. 020 PRO 020 017 Sladak je èovjeku hljeb od prijevare, ali mu se poslije napune usta pijeska. 020 PRO 020 018 Misli se utvrðuju savjetom; zato razumno ratuj. 020 PRO 020 019 Ko otkriva tajnu, postupa nevjerno; zato se ne miješaj s onijem koji razvaljuje usta. 020 PRO 020 020 Ko psuje oca svojega ili mater svoju, njegov æe se žižak ugasiti u crnom mraku. 020 PRO 020 021 Našljedstvo koje se iz poèetka brzo dobija, ne biva na pošljetku blagosloveno. 020 PRO 020 022 Ne govori: vratiæu zlo. Èekaj Gospoda, i saèuvaæe te. 020 PRO 020 023 Mrzak je Gospodu dvojak poteg, mjerila lažna nijesu dobra. 020 PRO 020 024 Od Gospoda su koraci èovjeèji, a èovjek kako æe razumjeti put njegov? 020 PRO 020 025 Zamka je èovjeku da proždre svetinju, i poslije zavjeta opet da traži. 020 PRO 020 026 Mudar car rasipa bezbožnike i pušta na njih kolo. 020 PRO 020 027 Vidjelo je Gospodnje duša èovjeèija, istražuje sve što je u srcu. 020 PRO 020 028 Milost i istina èuvaju cara, i milošæu podupire svoj prijesto. 020 PRO 020 029 Slava je mladiæima sila njihova, a starcima èast sijeda kosa. 020 PRO 020 030 Modrice od boja i udarci koji prodiru do srca jesu lijek zlome. 020 PRO 021 001 Srce je carevo u ruci Gospodu kao potoci vodeni; kuda god hoæe, savija ga. 020 PRO 021 002 Svaki se put èovjeku èini prav, ali Gospod ispituje srca. 020 PRO 021 003 Da se èini pravda i sud, milije je Gospodu nego žrtva. 020 PRO 021 004 Ponosite oèi i naduto srce i oranje bezbožnièko grijeh je. 020 PRO 021 005 Misli vrijedna èovjeka donose obilje, a svakoga nagla siromaštvo. 020 PRO 021 006 Blago sabrano jezikom lažljivijem taština je koja prolazi meðu one koji traže smrt. 020 PRO 021 007 Grabež bezbožnijeh odnijeæe ih, jer ne htješe èiniti što je pravo. 020 PRO 021 008 Èiji je put kriv, on je tuð; a ko je èist, njegovo je djelo pravo. 020 PRO 021 009 Bolje je sjedjeti u uglu od krova nego sa ženom svadljivom u kuæi zajednièkoj. 020 PRO 021 010 Duša bezbožnikova želi zlo, ni prijatelj njegov ne nalazi milosti u njega. 020 PRO 021 011 Kad potsmjevaè biva karan, ludi mudra; i kad se mudri pouèava, prima znanje. 020 PRO 021 012 Uèi se pravednik od kuæe bezbožnikove, kad se bezbožnici obaraju u zlo. 020 PRO 021 013 Ko zatiskuje uho svoje od vike ubogoga, vikaæe i sam, ali neæe biti uslišen. 020 PRO 021 014 Dar u tajnosti utišava gnjev, i poklon u njedrima žestoku srdnju. 020 PRO 021 015 Radost je pravedniku èiniti što je pravo, a strah onima koji èine bezakonje. 020 PRO 021 016 Èovjek koji zaðe s puta mudrosti poèinuæe u zboru mrtvijeh. 020 PRO 021 017 Ko ljubi veselje, biæe siromah; ko ljubi vino i ulje, neæe se obogatiti. 020 PRO 021 018 Otkup za pravednike biæe bezbožnik i za dobre bezakonik. 020 PRO 021 019 Bolje je živjeti u zemlji pustoj nego sa ženom svadljivom i gnjevljivom. 020 PRO 021 020 Dragocjeno je blago i ulje u stanu mudroga, a èovjek bezuman proždire ga. 020 PRO 021 021 Ko ide za pravdom i milošæu, naæi æe život, pravdu i slavu. 020 PRO 021 022 U grad jakih ulazi mudri, i obara silu u koju se uzdaju. 020 PRO 021 023 Ko èuva usta svoja i jezik svoj, èuva dušu svoju od nevolja. 020 PRO 021 024 Ponositom i obijesnom ime je potsmjevaè, koji sve radi bijesno i oholo. 020 PRO 021 025 Ljenivca ubija želja, jer ruke njegove neæe da rade; 020 PRO 021 026 Svaki dan želi; a pravednik daje i ne štedi. 020 PRO 021 027 Žrtva je bezbožnièka gad, akamoli kad je prinose u grijehu? 020 PRO 021 028 Lažni svjedok poginuæe, a èovjek koji sluša, govoriæe svagda. 020 PRO 021 029 Bezbožnik je bezobrazan, a pravednik udešava svoje pute. 020 PRO 021 030 Nema mudrosti ni razuma ni savjeta nasuprot Bogu. 020 PRO 021 031 Konj se oprema za dan boja, ali je u Gospoda spasenje. 020 PRO 022 001 Bolje je ime nego veliko bogatstvo, i milost je bolja nego srebro i zlato. 020 PRO 022 002 Bogat i siromah sretaju se; obojicu je Gospod stvorio. 020 PRO 022 003 Pametan èovjek vidi zlo i skloni se, a ludi idu dalje i plaæaju. 020 PRO 022 004 Smjernosti i strahu Gospodnjemu plata je bogatstvo i slava i život. 020 PRO 022 005 Trnje i zamke su na putu opakoga; ko èuva dušu svoju, biæe daleko od toga. 020 PRO 022 006 Uèi dijete prema putu kojim æe iæi, pa neæe otstupiti od njega ni kad ostari. 020 PRO 022 007 Bogat gospodari nad siromasima, i ko uzima u zajam biva sluga onomu koji daje. 020 PRO 022 008 Ko sije bezakonje žeæe muku, i pruta gnjeva njegova nestaæe. 020 PRO 022 009 Blago oko biæe blagosloveno, jer daje hljeba svojega ubogomu. 020 PRO 022 010 Otjeraj potsmjevaèa, i otiæi æe raspra i prestaæe svaða i sramota. 020 PRO 022 011 Ko ljubi èisto srce, i èije su usne ljubazne, njemu je car prijatelj. 020 PRO 022 012 Oèi Gospodnje èuvaju znanje, a poslove bezakonikove obara. 020 PRO 022 013 Ljenivac govori: lav je napolju; nasred ulice poginuo bih. 020 PRO 022 014 Usta su tuðih žena jama duboka; na koga se gnjevi Gospod, onamo æe pasti. 020 PRO 022 015 Bezumlje je privezano djetetu na srce; prut kojim se kara ukloniæe ga od njega. 020 PRO 022 016 Ko èini krivo siromahu da umnoži svoje, i ko daje bogatome, zacijelo æe osiromašiti. 020 PRO 022 017 Prigni uho svoje i slušaj rijeèi mudrijeh ljudi, i srce svoje privij k nauci mojoj. 020 PRO 022 018 Jer æe ti biti milina ako ih složiš u srce svoje, ako sve budu poreðane na usnama tvojim. 020 PRO 022 019 Da bi ti uzdanje bilo u Gospoda, kazujem ti ovo danas, a ti tako èini. 020 PRO 022 020 Nijesam li ti napisao znamenite stvari za savjete i znanje, 020 PRO 022 021 Da bih ti pokazao tvrðu istinitijeh rijeèi da bi mogao istinitijem rijeèima odgovarati onima koji pošlju k tebi? 020 PRO 022 022 Ne otimaj siromahu zato što je siromah, i ne zatiri nevoljnoga na vratima. 020 PRO 022 023 Jer æe Gospod braniti njihovu stvar, i oteæe dušu onima koji njima otimaju. 020 PRO 022 024 Ne druži se s èovjekom gnjevljivijem i ne idi sa žestokim, 020 PRO 022 025 Da se ne bi navikao na putove njegove i metnuo zamke na dušu svoju. 020 PRO 022 026 Ne budi od onijeh koji ruku daju, koji se jamèe za dugove. 020 PRO 022 027 Ako nemaš èim platiti, zašto da se odnese postelja ispod tebe? 020 PRO 022 028 Ne pomièi stare meðe, koju su postavili oci tvoji. 020 PRO 022 029 Jesi li vidio èovjeka ustaoca na poslu? Taki æe pred carevima stajati, a neæe stajati pred prostacima. 020 PRO 023 001 Kad sjedeš da jedeš s gospodinom, pazi dobro što je pred tobom. 020 PRO 023 002 Inaèe bi satjerao sebi nož u grlo, ako bi bio lakom. 020 PRO 023 003 Ne želi preslaèaka njegovijeh, jer su lažna hrana. 020 PRO 023 004 Ne muèi se da se obogatiš, i proði se svoje mudrosti. 020 PRO 023 005 Hoæeš li baciti oèi svoje na ono èega brzo nestaje? jer naèini sebi krila i kao orao odleti u nebo. 020 PRO 023 006 Ne jedi hljeba u zavidljivca, i ne želi preslaèaka njegovijeh. 020 PRO 023 007 Jer kako on tebe cijeni u duši svojoj tako ti jelo njegovo. Govoriæe ti: jedi i pij; ali srce njegovo nije s tobom. 020 PRO 023 008 Zalogaj što pojedeš izbljuvaæeš, i izgubiæeš ljubazne rijeèi svoje. 020 PRO 023 009 Pred bezumnijem ne govori, jer neæe mariti za mudrost besjede tvoje. 020 PRO 023 010 Ne pomièi stare meðe, i ne stupaj na njivu siroèadi. 020 PRO 023 011 Jer je jak osvetnik njihov; braniæe stvar njihovu od tebe. 020 PRO 023 012 Obrati k nauci srce svoje i uši svoje k rijeèima mudrijem. 020 PRO 023 013 Ne ukraæuj kara djetetu; kad ga biješ prutom, neæe umrijeti. 020 PRO 023 014 Ti ga bij prutom, i dušu æeš mu izbaviti iz pakla. (Sheol h7585) 020 PRO 023 015 Sine moj, ako bude mudro srce tvoje, veseliæe se srce moje u meni; 020 PRO 023 016 I igraæe bubrezi moji kad usne tvoje stanu govoriti što je pravo. 020 PRO 023 017 Srce tvoje neka ne zavidi grješnicima, nego budi u strahu Gospodnjem vazda. 020 PRO 023 018 Jer ima plata, i nadanje tvoje neæe se zatrti. 020 PRO 023 019 Slušaj, sine moj, i budi mudar i upravi putem srce svoje. 020 PRO 023 020 Ne budi meðu pijanicama ni meðu izjelicama. 020 PRO 023 021 Jer pijanica i izjelica osiromašiæe, i spavaè hodiæe u ritama. 020 PRO 023 022 Slušaj oca svojega koji te je rodio, i ne preziri matere svoje kad ostari. 020 PRO 023 023 Kupuj istinu i ne prodaji je; kupuj mudrost, znanje i razum. 020 PRO 023 024 Veoma se raduje otac pravednikov, i roditelj mudroga veseli se s njega. 020 PRO 023 025 Neka se dakle veseli otac tvoj i mati tvoja, i neka se raduje roditeljka tvoja. 020 PRO 023 026 Sine moj, daj mi srce svoje, i oèi tvoje neka paze na moje pute. 020 PRO 023 027 Jer je kurva duboka jama, a tijesan studenac tuða žena. 020 PRO 023 028 Ona i zasjeda kao lupež i umnožava zloèince meðu ljudima. 020 PRO 023 029 Kome: jaoh? kome: kuku? kome svaða? kome vika? kome rane ni za što? kome crven u oèima? 020 PRO 023 030 Koji sjede kod vina, koji idu te traže rastvorena vina. 020 PRO 023 031 Ne gledaj na vino kad se rumeni, kad u èaši pokazuje lice svoje i upravo iskaèe. 020 PRO 023 032 Na pošljedak æe kao zmija ujesti i kao aspida upeæi. 020 PRO 023 033 Oèi æe tvoje gledati na tuðe žene, i srce æe tvoje govoriti opaèine. 020 PRO 023 034 I biæeš kao onaj koji leži usred mora i kao onaj koji spava navrh jedra. 020 PRO 023 035 Reæi æeš: izbiše me, ali me ne zabolje; tukoše me, ali ne osjetih; kad se probudim, iæi æu opet da tražim to. 020 PRO 024 001 Ne zavidi zlijem ljudima niti želi da si s njima. 020 PRO 024 002 Jer o pogibli misli srce njihovo i usne njihove govore o muci. 020 PRO 024 003 Mudrošæu se zida kuæa i razumom utvrðuje se. 020 PRO 024 004 I znanjem se pune klijeti svakoga blaga i dragocjena i mila. 020 PRO 024 005 Mudar je èovjek jak, i razuman je èovjek silan snagom. 020 PRO 024 006 Jer mudrijem savjetom ratovaæeš, i izbavljenje je u mnoštvu savjetnika. 020 PRO 024 007 Visoke su bezumnome mudrosti; neæe otvoriti usta svojih na vratima. 020 PRO 024 008 Ko misli zlo èiniti zvaæe se zlikovac. 020 PRO 024 009 Misao bezumnikova grijeh je, i potsmjevaè je gad ljudski. 020 PRO 024 010 Ako kloneš u nevolji, skratiæe ti se sila. 020 PRO 024 011 Izbavljaj pohvatane na smrt; i koje hoæe da pogube, nemoj se ustegnuti od njih. 020 PRO 024 012 Ako li reèeš: gle, nijesmo znali za to; neæe li razumjeti onaj koji ispituje srca, i koji èuva dušu tvoju neæe li doznati i platiti svakome po djelima njegovijem? 020 PRO 024 013 Sine moj, jedi med, jer je dobar, i sat, jer je sladak grlu tvojemu. 020 PRO 024 014 Tako æe biti poznanje mudrosti duši tvojoj, kad je naðeš; i biæe plata, i nadanje tvoje neæe se zatrti. 020 PRO 024 015 Bezbožnièe, ne vrebaj oko stana pravednikova, i ne kvari mu poèivanja. 020 PRO 024 016 Jer ako i sedam puta padne pravednik, opet ustane, a bezbožnici propadaju u zlu. 020 PRO 024 017 Kad padne neprijatelj tvoj, nemoj se radovati, i kad propadne, neka ne igra srce tvoje. 020 PRO 024 018 Jer bi vidio Gospod i ne bi mu bilo milo, i obratio bi gnjev svoj od njega na tebe. 020 PRO 024 019 Nemoj se žestiti radi nevaljalaca, nemoj zavidjeti bezbožnicima. 020 PRO 024 020 Jer nema plate nevaljalcu, žižak æe se bezbožnicima ugasiti. 020 PRO 024 021 Boj se Gospoda, sine moj, i cara, i ne miješaj se s nemirnicima. 020 PRO 024 022 Jer æe se ujedanput podignuti pogibao njihova, a ko zna propast koja ide od obojice? 020 PRO 024 023 I ovo je za mudarce: gledati ko je ko na sudu nije dobro. 020 PRO 024 024 Ko govori bezbožniku: pravedan si, njega æe proklinjati ljudi i mrziæe na nj narodi. 020 PRO 024 025 A koji ga karaju, oni æe biti mili, i doæi æe na njih blagoslov dobrijeh. 020 PRO 024 026 Ko govori rijeèi istinite, u usta ljubi. 020 PRO 024 027 Uredi svoj posao na polju, i svrši svoje na njivi, potom i kuæu svoju zidaj. 020 PRO 024 028 Ne budi svjedok na bližnjega svojega bez razloga, i ne varaj usnama svojima. 020 PRO 024 029 Ne govori: kako je on meni uèinio tako æu ja njemu uèiniti; platiæu ovom èovjeku po djelu njegovu. 020 PRO 024 030 Iðah mimo njivu èovjeka lijena i mimo vinograd èovjeka bezumna; 020 PRO 024 031 I gle, bješe sve zaraslo u trnje i sve pokrio èkalj, i ograda im kamena razvaljena. 020 PRO 024 032 I vidjevši uzeh na um, i gledah i pouèih se. 020 PRO 024 033 Dok malo prospavaš, dok malo prodrijemlješ, dok malo sklopiš ruke da poèineš, 020 PRO 024 034 U tom æe doæi siromaštvo tvoje kao putnik, i oskudica tvoja kao oružan èovjek. 020 PRO 025 001 I ovo su prièe Solomunove koje sabraše ljudi Jezekije cara Judina. 020 PRO 025 002 Slava je Božija skrivati stvar, a slava je carska istraživati stvar. 020 PRO 025 003 Visina nebu i dubina zemlji i srce carevima ne može se dosegnuti. 020 PRO 025 004 Uzmi od srebra trosku, i izaæi æe livcu zaklad. 020 PRO 025 005 Uzmi bezbožnika ispred cara, i utvrdiæe se pravdom prijesto njegov. 020 PRO 025 006 Ne velièaj se pred carem i ne staj na mjesto gdje stoje vlastelji. 020 PRO 025 007 Jer je bolje da ti se kaže: hodi gore, nego da te ponize pred knezom da vidiš svojim oèima. 020 PRO 025 008 Ne idi odmah da se preš, gledaj šta bi èinio napošljetku ako bi te osramotio bližnji tvoj. 020 PRO 025 009 Raspravi stvar svoju s bližnjim svojim, ali tuðe tajne ne otkrivaj, 020 PRO 025 010 Da te ne bi psovao ko èuje, i sramota tvoja da ne bi ostala na tebi. 020 PRO 025 011 Zlatne jabuke u srebrnijem sudima jesu zgodne rijeèi. 020 PRO 025 012 Zlatna je grivna i nakit od najboljega zlata mudri karaè onome koji sluša. 020 PRO 025 013 Vjeran je poslanik kao studen šnježna o žetvi onima koji ga pošlju, i rashlaðuje dušu svojim gospodarima. 020 PRO 025 014 Ko se hvali darom lažnijem, on je kao oblaci i vjetar bez dažda. 020 PRO 025 015 Strpljenjem se ublažava knez, i mek jezik lomi kosti. 020 PRO 025 016 Kad naðeš med, jedi koliko ti je dosta, da ne bi najedavši ga se izbljuvao ga. 020 PRO 025 017 Rijetko neka ti noga stupa u kuæu bližnjega tvojega, da ne bi nasitivši se tebe omrzao na te. 020 PRO 025 018 Ko god govori lažno svjedoèanstvo na bližnjega svojega, on je kao malj i maè i oštra strijela. 020 PRO 025 019 Uzdanje je u nevjernika u nevolji zub slomljen i noga uganuta. 020 PRO 025 020 Ko pjeva pjesme žalosnom srcu, on je kao onaj koji svlaèi haljinu na zimi, i kao ocat na salitru. 020 PRO 025 021 Ako je gladan nenavidnik tvoj, nahrani ga hljeba, i ako je žedan, napoj ga vode. 020 PRO 025 022 Jer æeš živo ugljevlje zgrnuti na glavu njegovu, i Gospod æe ti platiti. 020 PRO 025 023 Sjeverni vjetar nosi dažd, a potajni jezik lice srdito. 020 PRO 025 024 Bolje je sjedjeti u uglu od krova nego sa ženom svadljivom u kuæi zajednièkoj. 020 PRO 025 025 Dobar je glas iz daljne zemlje kao studena voda žednoj duši. 020 PRO 025 026 Pravednik koji pada pred bezbožnikom jest kao izvor nogama zamuæen i kao studenac pokvaren. 020 PRO 025 027 Jesti mnogo meda nije dobro, i istraživati slavu nije slavno. 020 PRO 025 028 Ko nema vlasti nad duhom svojim, on je grad razvaljen bez zidova. 020 PRO 026 001 Kao snijeg u ljeto i dažd o žetvi, tako ne dolikuje bezumnome èast. 020 PRO 026 002 Kao vrabac kad prhne i lasta kad odleti, tako kletva nezaslužena neæe doæi. 020 PRO 026 003 Biè konju, uzda magarcu, a batina bezumnicima na leða. 020 PRO 026 004 Ne odgovaraj bezumniku po bezumlju njegovu, da ne budeš i ti kao on. 020 PRO 026 005 Odgovori bezumniku prema bezumlju njegovu, da ne misli da je mudar. 020 PRO 026 006 Ko šalje bezumnika da mu što svrši, on otsijeca sebi noge i pije nepravdu. 020 PRO 026 007 Kako hromi hramlje nogama svojim, taka je besjeda u ustima bezumnijeh. 020 PRO 026 008 Kao da baca dragi kamen u gomilu kamenja, tako radi ko èini èast bezumnome. 020 PRO 026 009 Kao trn kad doðe u ruku pijanome, taka je besjeda u ustima bezumnijeh. 020 PRO 026 010 Mnogo muke zadaje svjema ko plaæa bezumniku i ko plaæa prestupnicima. 020 PRO 026 011 Kao što se pas povraæa na svoju bljuvotinu, tako bezumnik ponavlja svoje bezumlje. 020 PRO 026 012 Jesi li vidio èovjeka koji misli da je mudar? više ima nadanja od bezumnoga nego od njega. 020 PRO 026 013 Ljenivac govori: ljuti je lav na putu, lav je na ulicama. 020 PRO 026 014 Kao što se vrata obræu na èepovima svojim, tako ljenivac na postelji svojoj. 020 PRO 026 015 Ljenivac krije ruku svoju u njedra, teško mu je prinijeti je k ustima. 020 PRO 026 016 Ljenivac misli da je mudriji od sedmorice koji odgovaraju razumno. 020 PRO 026 017 Psa za uši hvata ko se prolazeæi žesti za tuðu raspru. 020 PRO 026 018 Kakav je bezumnik koji baca iskre i strijele smrtne, 020 PRO 026 019 Taki je svaki koji prevari bližnjega svojega pa onda veli: šalio sam se. 020 PRO 026 020 Kad nestane drva, ugasi se oganj; tako kad nema opadaèa, prestaje raspra. 020 PRO 026 021 Ugalj je za žeravicu, drva za oganj, a èovjek svadljivac da raspaljuje svaðu. 020 PRO 026 022 Rijeèi su opadaèeve kao rijeèi izbijenijeh, ali slaze unutra u trbuh. 020 PRO 026 023 Kao srebrna pjena kojom se obloži crijep, take su usne neprijateljske i zlo srce. 020 PRO 026 024 Nenavidnik se pretvara ustima svojim, a u srcu slaže prijevaru. 020 PRO 026 025 Kad govori umiljatijem glasom, ne vjeruj mu, jer mu je u srcu sedam gadova. 020 PRO 026 026 Mržnja se pokriva lukavstvom, ali se zloæa njezina otkriva na zboru. 020 PRO 026 027 Ko jamu kopa, u nju æe pasti; i ko kamen valja, na njega æe se prevaliti. 020 PRO 026 028 Jezik lažan mrzi na one koje satire, i usta koja laskaju grade pogibao. 020 PRO 027 001 Ne hvali se sjutrašnjim danom, jer ne znaš šta æe dan donijeti. 020 PRO 027 002 Neka te hvali drugi, a ne tvoja usta, tuðin, a ne tvoje usne. 020 PRO 027 003 Težak je kamen, i pijesak je težak; ali je gnjev bezumnikov teži od obojega. 020 PRO 027 004 Jarost je nemilostiva, i gnjev je plah; ali ko æe odoljeti zavisti? 020 PRO 027 005 Bolji je javni ukor nego tajna ljubav. 020 PRO 027 006 Udarci od prijatelja istiniti su, a cjelivi nenavidnikovi lažni. 020 PRO 027 007 Duša sita gazi sat, a gladnoj duši slatko je sve što je gorko. 020 PRO 027 008 Kaka je ptica koja odleti iz svojega gnijezda, taki je èovjek koji otide iz svojega mjesta. 020 PRO 027 009 Ulje i kad veseli srce, tako je prijatelj sladak svjetom srdaènijem. 020 PRO 027 010 Ne ostavljaj prijatelja svojega ni prijatelja oca svojega, i u kuæu brata svojega ne ulazi u nesreæi svojoj: bolji je susjed blizu nego brat daleko. 020 PRO 027 011 Sine moj, budi mudar i obraduj srce moje, da imam šta odgovoriti onome ko me ruži. 020 PRO 027 012 Pametan èovjek vidi zlo i skloni se, a ludi idu dalje i plaæaju. 020 PRO 027 013 Uzmi haljinu onomu koji se podjamèi za tuðina, i uzmi zalog od njega za tuðinku. 020 PRO 027 014 Ko blagosilja prijatelja svojega na glas rano ustajuæi, primiæe mu se za kletvu. 020 PRO 027 015 Neprestano kapanje kad je velik dažd, i žena svadljiva, jedno su; 020 PRO 027 016 Ko je ustavlja, ustavlja vjetar, i ona se odaje kao mirisavo ulje u desnici. 020 PRO 027 017 Gvožðe se gvožðem oštri, tako èovjek oštri lice prijatelja svojega. 020 PRO 027 018 Ko èuva smokvu, ješæe roda njezina; tako ko èuva gospodara svojega, biæe poštovan. 020 PRO 027 019 Kako je u vodi lice prema licu, tako je srce èovjeèije prema èovjeku. 020 PRO 027 020 Grob i propast nigda se ne mogu zasititi, tako oèi èovjeèije nigda nijesu site. (Sheol h7585) 020 PRO 027 021 Srebro u topionici i zlato u peæi a èovjek u ustima onoga koji ga hvali poznaje se. 020 PRO 027 022 Da bezumnoga tucaš u stupi tuèkom s prekrupom, ne bi otišlo od njega bezumlje njegovo. 020 PRO 027 023 Dobro gledaj stoku svoju i staraj se za stada svoja. 020 PRO 027 024 Jer bogatstvo ne traje dovijeka niti kruna od koljena do koljena. 020 PRO 027 025 Kad trava naraste i pokaže se zelen, kupi se trava po planinama. 020 PRO 027 026 Jaganjci su ti za odijelo, i jariæi cijena za njivu. 020 PRO 027 027 I dosta ima mlijeka kozjega tebi za jelo, i za jelo tvojemu domu i za hranu tvojim djevojkama. 020 PRO 028 001 Bježe bezbožnici kad ih niko ne goni, a pravednici su kao laviæi bez straha. 020 PRO 028 002 Kad se u zemlji zla èine, nastaju joj mnogi knezovi; ali kad se naðe èovjek razuman i vješt, ostaje dugo. 020 PRO 028 003 Èovjek siromah koji èini krivo ubogima jest kao silan dažd iza kojega nestaje hljeba. 020 PRO 028 004 Koji ostavljaju zakon, hvale bezbožnike; a koji drže zakon, protive im se. 020 PRO 028 005 Zli ljudi ne razumiju što je pravo; a koji traže Gospoda, razumiju sve. 020 PRO 028 006 Bolji je siromah koji hodi u bezazlenosti svojoj nego ko ide krivijem putovima ako je i bogat. 020 PRO 028 007 Ko èuva zakon, sin je razuman; a ko se druži s izjelicama, sramoti oca svojega. 020 PRO 028 008 Ko umnožava dobro svoje ujmom i pridavkom, sabira onome koji æe razdavati siromasima. 020 PRO 028 009 Ko odvraæa uho svoje da ne èuje zakona, i molitva je njegova mrska. 020 PRO 028 010 Ko zavodi prave na zao put, pašæe u jamu svoju, a bezazleni naslijediæe dobro. 020 PRO 028 011 Bogat èovjek misli da je mudar, ali razuman siromah ispituje ga. 020 PRO 028 012 Kad se raduju pravedni, velika je slava; a kad se podižu bezbožnici, traži se èovjek. 020 PRO 028 013 Ko krije prijestupe svoje, neæe biti sreæan; a ko priznaje i ostavlja, dobiæe milost. 020 PRO 028 014 Blago èovjeku koji se svagda boji; a ko je tvrdoglav, upada u zlo. 020 PRO 028 015 Bezbožnik koji vlada narodom siromašnijem, lav je koji rièe i medvjed gladan. 020 PRO 028 016 Knez bez razuma èini mnogo nepravde, a koji mrzi na lakomstvo, živjeæe dugo. 020 PRO 028 017 Èovjek koji èini nasilje krvi ljudskoj, bježaæe do groba, a niko ga neæe zadržati. 020 PRO 028 018 Ko hodi u bezazlenosti, spašæe se; a ko je opak na putovima, pašæe u jedan mah. 020 PRO 028 019 Ko radi svoju zemlju, biæe sit hljeba; a ko ide za besposlicama, nasitiæe se sirotinje. 020 PRO 028 020 Èovjek vjeran obiluje blagoslovima; a ko nagli da se obogati, neæe biti bez krivice. 020 PRO 028 021 Nije dobro gledati ko je ko, jer za zalogaj hljeba èovjek æe uèiniti zlo. 020 PRO 028 022 Nagli da se obogati èovjek zavidljiv, a ne zna da æe mu doæi siromaštvo. 020 PRO 028 023 Ko ukorava èovjeka naæi æe poslije veæu milost nego koji laska jezikom. 020 PRO 028 024 Ko krade oca svojega i mater svoju, i govori: nije grijeh, on je drug krvniku. 020 PRO 028 025 Oholi zameæe svaðu; a ko se uzda u Gospoda, izobilovaæe. 020 PRO 028 026 Ko se uzda u svoje srce, bezuman je; a ko hodi mudro, izbaviæe se. 020 PRO 028 027 Ko daje siromahu, neæe mu nedostajati; a ko odvraæa oèi svoje, biæe mu mnogo kletava. 020 PRO 028 028 Kad se podižu bezbožnici, sakriva se èovjek; a kad ginu, umnožavaju se pravedni. 020 PRO 029 001 Èovjek koji po karanju ostaje tvrdoglav, ujedanput æe propasti, da neæe biti lijeka. 020 PRO 029 002 Kad se umnožavaju pravednici, veseli se narod; a kad vlada bezbožnik, uzdiše narod. 020 PRO 029 003 Ko ljubi mudrost, veseli oca svojega; a ko se druži s kurvama, rasipa svoje dobro. 020 PRO 029 004 Car pravdom podiže zemlju; a ko uzima mito, satire je. 020 PRO 029 005 Ko laska prijatelju svojemu, razapinje mrežu nogama njegovijem. 020 PRO 029 006 U grijehu je zla èovjeka zamka, a pravednik pjeva i veseli se. 020 PRO 029 007 Pravednik razumije parbu nevoljnijeh, a bezbožnik ne mari da zna. 020 PRO 029 008 Potsmjevaèi raspaljuju grad, a mudri utišavaju gnjev. 020 PRO 029 009 Mudar èovjek kad se pre s ludijem, ili se srdio ili smijao, nema mira. 020 PRO 029 010 Krvopije mrze na bezazlenoga, a pravi se brinu za dušu njegovu. 020 PRO 029 011 Sav gnjev svoj izliva bezumnik, a mudri ustavlja ga natrag. 020 PRO 029 012 Koji knez sluša lažne rijeèi, sve su mu sluge bezbožne. 020 PRO 029 013 Siromah i koji daje na dobit sretaju se; obojici Gospod prosvjetljuje oèi. 020 PRO 029 014 Koji car pravo sudi siromasima, njegov æe prijesto stajati dovijeka. 020 PRO 029 015 Prut i kar daju mudrost, a dijete pusto sramoti mater svoju. 020 PRO 029 016 Kad se umnožavaju bezbožnici, umnožavaju se grijesi, a pravednici æe vidjeti propast njihovu. 020 PRO 029 017 Karaj sina svojega, i smiriæe te, i uèiniæe milinu duši tvojoj. 020 PRO 029 018 Kad nema utvare, rasipa se narod; a ko drži zakon, blago njemu! 020 PRO 029 019 Rijeèima se ne popravlja sluga, jer ako i razumije, opet ne sluša. 020 PRO 029 020 Jesi li vidio èovjeka nagla u besjedi svojoj? više ima nadanja od bezumna nego od njega. 020 PRO 029 021 Ako ko mazi slugu od malena, on æe najposlije biti sin. 020 PRO 029 022 Gnjevljiv èovjek zameæe svaðu, i ko je naprasit, mnogo griješi. 020 PRO 029 023 Oholost ponižuje èovjeka, a ko je smjeran duhom, dobija slavu. 020 PRO 029 024 Ko dijeli s lupežem, mrzi na svoju dušu, èuje prokletstvo i ne prokazuje. 020 PRO 029 025 Strašiv èovjek meæe sebi zamku; a ko se u Gospoda uzda, biæe u visokom zaklonu. 020 PRO 029 026 Mnogi traže lice vladaoèevo, ali je od Gospoda sud svakome. 020 PRO 029 027 Pravednima je mrzak nepravednik, a bezbožniku je mrzak ko pravo hodi. 020 PRO 030 001 Rijeèi Agura sina Jakejeva; sabrane rijeèi toga èovjeka Itilu, Itilu i Ukalu. 020 PRO 030 002 Ja sam luði od svakoga, i razuma èovjeèijega nema u mene. 020 PRO 030 003 Niti sam uèio mudrosti niti znam svetijeh stvari. 020 PRO 030 004 Ko je izašao na nebo i opet sišao? ko je skupio vjetar u pregršti svoje? ko je svezao vode u plašt svoj? ko je utvrdio sve krajeve zemlji? kako mu je ime? i kako je ime sinu njegovu? znaš li? 020 PRO 030 005 Sve su rijeèi Božije èiste; on je štit onima koji se uzdaju u nj. 020 PRO 030 006 Ništa ne dodaji k rijeèima njegovijem, da te ne ukori i ne naðeš se laža. 020 PRO 030 007 Za dvoje molim te; nemoj me se oglušiti dok sam živ: 020 PRO 030 008 Taštinu i rijeè lažnu udalji od mene; siromaštva ni bogatstva ne daj mi, hrani me hljebom po obroku mom, 020 PRO 030 009 Da ne bih najedavši se odrekao se tebe i rekao: ko je Gospod? ili osiromašivši da ne bih krao i uzalud uzimao ime Boga svojega. 020 PRO 030 010 Ne opadaj sluge gospodaru njegovu, da te ne bi kleo i ti bio kriv. 020 PRO 030 011 Ima rod koji psuje oca svojega i ne blagosilja matere svoje. 020 PRO 030 012 Ima rod koji misli da je èist, a od svoga kala nije opran. 020 PRO 030 013 Ima rod koji drži visoko oèi svoje, i vjeðe mu se dižu uvis. 020 PRO 030 014 Ima rod kojemu su zubi maèevi i kutnjaci noževi, da proždire siromahe sa zemlje i uboge izmeðu ljudi. 020 PRO 030 015 Pijavica ima dvije kæeri, koje govore: daj, daj. Ima troje nesito, i èetvrto nikad ne kaže: dosta: 020 PRO 030 016 Grob, materica jalova, zemlja, koja ne biva sita vode, i oganj, koji ne govori: dosta. (Sheol h7585) 020 PRO 030 017 Oko koje se ruga ocu i neæe da sluša matere, kljuvaæe ga gavrani s potoka i jesti orliæi. 020 PRO 030 018 Troje mi je èudesno, i èetvrtoga ne razumijem: 020 PRO 030 019 Put orlov u nebo, put zmijin po stijeni, put laðin posred mora, i put èovjeèiji k djevojci. 020 PRO 030 020 Taki je put kurvin: jede, i ubriše usta, pa veli: nijesam uèinila zla. 020 PRO 030 021 Od troga se potresa zemlja, i èetvrtoga ne može podnijeti: 020 PRO 030 022 Od sluge, kad postane car, od bezumnika, kad se najede hljeba, 020 PRO 030 023 Od puštenice, kad se uda, od sluškinje kad naslijedi gospoðu svoju. 020 PRO 030 024 Èetvoro ima maleno na zemlji, ali mudrije od mudaraca: 020 PRO 030 025 Mravi, koji su slab narod, ali opet pripravljaju u ljeto sebi hranu; 020 PRO 030 026 Pitomi zeèevi, koji su nejak narod, ali opet u kamenu grade sebi kuæu; 020 PRO 030 027 Skakavci, koji nemaju cara, ali opet idu svi jatom; 020 PRO 030 028 Pauk, koji rukama radi i u carskim je dvorima. 020 PRO 030 029 Troje lijepo koraèa, i èetvrto lijepo hodi: 020 PRO 030 030 Lav, najjaèi izmeðu zvjerova, koji ne uzmièe ni pred kim, 020 PRO 030 031 Konj opasan po bedrima ili jarac, i car na koga niko ne ustaje. 020 PRO 030 032 Ako si ludovao ponesavši se ili si zlo mislio, metni ruku na usta. 020 PRO 030 033 Kad se razbija mlijeko, izlazi maslo; i ko jako nos utire, izgoni krv; tako ko draži na gnjev, zameæe svaðu. 020 PRO 031 001 Rijeèi cara Lemuila; sabrane rijeèi, kojima ga je uèila mati njegova. 020 PRO 031 002 Šta, sine moj, šta, sine utrobe moje, i šta, sine zavjeta mojih? 020 PRO 031 003 Ne daj krjeposti svoje ženama, ni putova svojih onima što satiru careve. 020 PRO 031 004 Nije za careve, Lemuilo, nije za careve da piju vino, ni za knezove da piju silovito piæe, 020 PRO 031 005 Da ne bi pijuæi zaboravio uredbe, i izmijenio pravicu kojemu nevoljniku. 020 PRO 031 006 Podajte silovito piæe onome koji hoæe da propadne, i vino onima koji su tužna srca; 020 PRO 031 007 Neka se napije i zaboravi svoje siromaštvo, i da se više ne sjeæa svoje muke. 020 PRO 031 008 Otvoraj usta svoja za nijemoga, za stvar svijeh namijenjenijeh smrti. 020 PRO 031 009 Otvoraj usta svoja, sudi pravo, daj pravicu nevoljnome i ubogome. 020 PRO 031 010 Ko æe naæi vrsnu ženu? jer vrijedi više nego biser. 020 PRO 031 011 Oslanja se na nju srce muža njezina, i dobitka neæe nedostajati. 020 PRO 031 012 Èini mu dobro, a ne zlo, svega vijeka svojega. 020 PRO 031 013 Traži vune i lana, i radi po volji rukama svojim. 020 PRO 031 014 Ona je kao laða trgovaèka, iz daleka donosi hranu svoju. 020 PRO 031 015 Ustaje dok je još noæ, daje hranu èeljadi svojoj i posao djevojkama svojim. 020 PRO 031 016 Misli o njivi, i uzme je, od rada ruku svojih sadi vinograd. 020 PRO 031 017 Opasuje snagom bedra svoja i krijepi mišice svoje. 020 PRO 031 018 Vidi kako joj je dobra radnja, ne gasi joj se noæu žižak. 020 PRO 031 019 Rukama svojima maša se preslice, i prstima svojima drži vreteno. 020 PRO 031 020 Ruku svoju otvora siromahu, i pruža ruke ubogome. 020 PRO 031 021 Ne boji se snijega za svoju èeljad, jer sva èeljad njezina ima po dvoje haljine. 020 PRO 031 022 Pokrivaèe sama sebi gradi, tako platno i skerlet odijelo joj je. 020 PRO 031 023 Zna se muž njezin na vratima kad sjedi sa starješinama zemaljskim. 020 PRO 031 024 Košulje gradi i prodaje, i pojase daje trgovcu. 020 PRO 031 025 Odijelo joj je krjepost i ljepota, i osmijeva se na vrijeme koje ide. 020 PRO 031 026 Usta svoja otvora mudro i na jeziku joj je nauka blaga. 020 PRO 031 027 Pazi na vladanje èeljadi svoje, i hljeba u lijenosti ne jede. 020 PRO 031 028 Sinovi njezini podižu se i blagosiljaju je; muž njezin takoðer hvali je; 020 PRO 031 029 Mnoge su žene bile vrsne, ali ti ih nadvišuješ sve. 020 PRO 031 030 Ljupkost je prijevarna i ljepota tašta; žena koja se boji Gospoda, ona zaslužuje pohvalu. 020 PRO 031 031 Podajte joj od ploda ruku njezinijeh, i neka je hvale na vratima djela njezina. # # BOOK 021 ECC Ecclesiastes Propovednik 021 ECC 001 001 Rijeèi propovjednika sina Davidova cara u Jerusalimu. 021 ECC 001 002 Taština nad taštinama, veli propovjednik, taština nad taštinama, sve je taština. 021 ECC 001 003 Kaka je korist èovjeku od svega truda njegova, kojim se trudi pod suncem? 021 ECC 001 004 Naraštaj jedan odlazi i drugi dolazi, a zemlja stoji uvijek. 021 ECC 001 005 Sunce izlazi i zalazi, i opet hiti na mjesto svoje odakle izlazi. 021 ECC 001 006 Vjetar ide na jug i obræe se na sjever: ide jednako obræuæi se, i u obrtanju svom vraæa se. 021 ECC 001 007 Sve rijeke teku u more, i more se ne prepunja; odakle teku rijeke, onamo se vraæaju da opet teku. 021 ECC 001 008 Sve je muèno, da èovjek ne može iskazati; oko se ne može nagledati, niti se uho može naslušati. 021 ECC 001 009 Što je bilo to æe biti, što se èinilo to æe se èiniti, i nema ništa novo pod suncem. 021 ECC 001 010 Ima li što za što bi ko rekao: vidi, to je novo? Veæ je bilo za vijekova koji su bili prije nas. 021 ECC 001 011 Ne pominje se što je prije bilo; ni ono što æe poslije biti neæe se pominjati u onijeh koji æe poslije nastati. 021 ECC 001 012 Ja propovjednik bijah car nad Izrailjem u Jerusalimu; 021 ECC 001 013 I upravih srce svoje da tražim i razberem mudrošæu sve što biva pod nebom; taj muèni posao dade Bog sinovima ljudskim da se muèe oko njega. 021 ECC 001 014 Vidjeh sve što biva pod suncem, i gle, sve je taština i muka duhu. 021 ECC 001 015 Što je krivo ne može se ispraviti, i nedostaci ne mogu se izbrojiti. 021 ECC 001 016 Ja rekoh u srcu svom govoreæi: evo, ja postah velik, i pretekoh mudrošæu sve koji biše prije mene u Jerusalimu, i srce moje vidje mnogo mudrosti i znanja. 021 ECC 001 017 I upravih srce svoje da poznam mudrost i da poznam bezumlje i ludost; pa doznah da je i to muka duhu. 021 ECC 001 018 Jer gdje je mnogo mudrosti, mnogo je brige, i ko umnožava znanje, umnožava muku. 021 ECC 002 001 Ja rekoh u srcu svom: daj da te okušam veseljem; uživaj dobra. Ali gle, i to bješe taština. 021 ECC 002 002 Smijehu rekoh: luduješ; i veselju: šta to radiš? 021 ECC 002 003 Razmišljah u srcu svom da puštam tijelo svoje na piæe, i srcem svojim upravljajuæi mudro da se držim ludosti dokle ne vidim šta bi dobro bilo sinovima ljudskim da èine pod nebom dok su živi. 021 ECC 002 004 Velika djela uèinih: sazidah sebi kuæe, nasadih sebi vinograde; 021 ECC 002 005 Naèinih sebi vrtove i voænjake, i nasadih u njima svakojakih drveta rodnijeh; 021 ECC 002 006 Naèinih sebi jezera vodena da zaljevam iz njih šumu gdje rastu drveta; 021 ECC 002 007 Nabavih sebi sluga i sluškinja, i imah sluga roðenijeh u kuæi mojoj; i imah goveda i ovaca više od svijeh koji biše prije mene u Jerusalimu; 021 ECC 002 008 Takoðer nakupih sebi srebra i zlata i zaklada od careva i zemalja; nabavih sebi pjevaèa i pjevaèica i milina ljudskih, i sprava muzièkih svakojakih. 021 ECC 002 009 I tako postah veæi i silniji od svijeh koji biše prije mene u Jerusalimu; i mudrost moja osta sa mnom. 021 ECC 002 010 I što god željahu oèi moje, ne branjah im niti ukraæivah srcu svojemu kakoga veselja, nego se srce moje veseljaše sa svakoga truda mojega, i to mi bijaše dio od svakoga truda mojega. 021 ECC 002 011 A kad pogledah na sva djela svoja što uradiše ruke moje, i na trud kojim se trudih da uradim, gle, sve bješe taština i muka duhu, i nema koristi pod suncem. 021 ECC 002 012 Tada se obratih da vidim mudrost i ludost i bezumlje, jer šta bi èinio èovjek koji bi nastao poslije cara? što je veæ uèinjeno. 021 ECC 002 013 I vidjeh da je bolja mudrost od ludosti, kao što je bolja svjetlost od mraka. 021 ECC 002 014 Mudri ima oèi u glavi, a bezumni ide po mraku; ali takoðer doznah da jednako biva svjema. 021 ECC 002 015 Zato rekoh u srcu svom: meni æe biti kao bezumniku što biva; šta æe mi dakle pomoæi što sam mudar? I rekoh u srcu svom: i to je taština. 021 ECC 002 016 Jer se neæe spominjati mudarac kao ni bezumnik dovijeka; jer što sada jest, sve se zaboravlja poslije, i mudarac umire kao i bezumnik. 021 ECC 002 017 Zato mi omrze život, jer mi nije milo što biva pod suncem, jer je sve taština i muka duhu. 021 ECC 002 018 I omrze mi sav trud moj oko kojega se trudih pod suncem, jer æu ga ostaviti èovjeku koji æe nastati nakon mene. 021 ECC 002 019 I ko zna hoæe li biti mudar ili lud? i opet æe biti gospodar od svega truda mojega oko kojega se trudih i mudrovah pod suncem. I to je taština. 021 ECC 002 020 Zato doðoh na to da mi srce izgubi nadanje o svakom trudu oko kojega se trudih pod suncem. 021 ECC 002 021 Jer ima ljudi koji se trude mudro i razumno i pravo, pa to ostavljaju u dio drugome koji se nije trudio oko toga. I to je taština i veliko zlo. 021 ECC 002 022 Jer šta ima èovjek od svega truda svoga i od muke srca svoga, koju podnosi pod suncem? 021 ECC 002 023 Jer su svi dani njegovi muka a poslovi njegovi briga; ni noæu se ne odmara srce njegovo. I to je taština. 021 ECC 002 024 Nije li dakle dobro èovjeku da jede i pije i da gleda da mu je duši dobro od truda njegova? Ja vidjeh i to da je iz ruke Božije. 021 ECC 002 025 Jer ko je jeo i uživao više nego ja? 021 ECC 002 026 Jer èovjeku koji mu je po volji daje mudrost i razum i radost, a grješniku daje muku da sabira i skuplja da da onome koji je po volji Bogu. I to je taština i muka duhu. 021 ECC 003 001 Svemu ima vrijeme, i svakom poslu pod nebom ima vrijeme. 021 ECC 003 002 Ima vrijeme kad se raða, i vrijeme kad se umire; vrijeme kad se sadi, i vrijeme kad se èupa posaðeno; 021 ECC 003 003 Vrijeme kad se ubija, i vrijeme kad se iscjeljuje; vrijeme kad se razvaljuje, i vrijeme kad se gradi. 021 ECC 003 004 Vrijeme plaèu i vrijeme smijehu; vrijeme ridanju i vrijeme igranju; 021 ECC 003 005 Vrijeme kad se razmeæe kamenje, i vrijeme kad se skuplja kamenje; vrijeme kad se grli, i vrijeme kad se ostavlja grljenje; 021 ECC 003 006 Vrijeme kad se teèe, i vrijeme kad se gubi; vrijeme kad se èuva, i vrijeme kad se baca; 021 ECC 003 007 Vrijeme kad se dere, i vrijeme kad se sašiva; vrijeme kad se muèi, i vrijeme kad se govori; 021 ECC 003 008 Vrijeme kad se ljubi, i vrijeme kad se mrzi; vrijeme ratu i vrijeme miru. 021 ECC 003 009 Kaka je korist onome koji radi od onoga oko èega se trudi? 021 ECC 003 010 Vidio sam poslove koje je Bog dao sinovima ljudskim da se muèe oko njih. 021 ECC 003 011 Sve je uèinio da je lijepo u svoje vrijeme, i svijet metnuo im je u srce, ali da ne može èovjek dokuèiti djela koja Bog tvori, ni poèetka ni kraja. 021 ECC 003 012 Doznah da nema ništa bolje za njih nego da se vesele i èine dobro za života svoga. 021 ECC 003 013 I kad svaki èovjek jede i pije i uživa dobra od svakoga truda svojega, to je dar Božji. 021 ECC 003 014 Doznah da što god tvori Bog ono traje dovijeka, ne može mu se ništa dodati niti se od toga može što oduzeti; i Bog tvori da bi ga se bojali. 021 ECC 003 015 Što je bilo to je sada, i što æe biti to je veæ bilo; jer Bog povraæa što je prošlo. 021 ECC 003 016 Još vidjeh pod suncem gdje je mjesto suda bezbožnost i mjesto pravde bezbožnost. 021 ECC 003 017 I rekoh u srcu svom: Bog æe suditi pravedniku i bezbožniku; jer ima vrijeme svemu i svakom poslu. 021 ECC 003 018 Rekoh u srcu svom za sinove ljudske da im je Bog pokazao da vide da su kao stoka. 021 ECC 003 019 Jer što biva sinovima ljudskim to biva i stoci, jednako im biva; kako gine ona tako ginu i oni, i svi imaju isti duh; i èovjek ništa nije bolji od stoke, jer je sve taština. 021 ECC 003 020 Sve ide na jedno mjesto; sve je od praha i sve se vraæa u prah. 021 ECC 003 021 Ko zna da duh sinova ljudskih ide gore, a duh stoke da ide dolje pod zemlju? 021 ECC 003 022 Zato vidjeh da ništa nema bolje èovjeku nego da se veseli onijem što radi, jer mu je to dio; jer ko æe ga dovesti da vidi što æe biti poslije njega? 021 ECC 004 001 Opet vidjeh sve nepravde koje se èine pod suncem, i gle, suze onijeh kojima se èini nepravda, i nemaju ko bi ih potješio ni snage da se izbave iz ruku onijeh koji im èine nepravdu; nemaju nikoga da ih potješi. 021 ECC 004 002 Zato hvalih mrtve koji veæ pomriješe više nego žive koji još žive. 021 ECC 004 003 Ali je bolji i od jednijeh i od drugih onaj koji još nije postao, koji nije vidio zla što biva pod suncem. 021 ECC 004 004 Jer vidjeh svaki trud i svako dobro djelo da od njega biva zavist èovjeku od bližnjega njegova. I to je taština i muka duhu. 021 ECC 004 005 Bezumnik sklapa ruke svoje, i jede svoje tijelo. 021 ECC 004 006 Bolja je jedna grst u miru nego obje grsti s trudom i mukom u duhu. 021 ECC 004 007 Opet vidjeh taštinu pod suncem: 021 ECC 004 008 Ima ko je sam, inokosan, nema ni sina ni brata, i opet nema kraja trudu njegovu, i oèi njegove ne mogu da se nasite bogatstva; a ne misli: za koga se muèim i oduzimam svojoj duši dobra? I to je taština i zao posao. 021 ECC 004 009 Bolje je dvojici nego jednomu, jer imaju dobru dobit od svoga truda. 021 ECC 004 010 Jer ako jedan padne, drugi æe podignuti druga svojega; a teško jednomu! ako padne, nema drugoga da ga podigne. 021 ECC 004 011 Jošte ako dvojica spavaju zajedno, grije jedan drugoga; a jedan kako æe se zgrijati? 021 ECC 004 012 I ako bi ko nadjaèao jednoga, dvojica æe mu odoljeti; i trostruka vrvca ne kida se lako. 021 ECC 004 013 Bolje je dijete ubogo a mudro nego car star a bezuman, koji se veæ ne zna pouèiti. 021 ECC 004 014 Jer jedan izlazi iz tamnice da caruje, a drugi koji se rodi da caruje osiromaši. 021 ECC 004 015 Vidjeh sve žive koji hode pod suncem gdje pristaju za djetetom drugim, koje æe stupiti na njegovo mjesto. 021 ECC 004 016 Nema kraja narodu koji bijaše pred njim, a koji poslije nastanu neæe se radovati njemu. I to je taština i muka duhu. 021 ECC 005 001 Èuvaj nogu svoju kad ideš u dom Božji, i pristupi da slušaš; to je bolje nego što bezumni daju žrtve, jer ne znaju da zlo èine. 021 ECC 005 002 Nemoj nagliti ustima svojim, i srce tvoje da ne bude brzo izgovoriti što pred Bogom, jer je Bog na nebu a ti si na zemlji, zato neka bude malo rijeèi tvojih. 021 ECC 005 003 Jer san dolazi od mnogoga posla, a glas bezumnikov od mnogih rijeèi. 021 ECC 005 004 Kad uèiniš zavjet Bogu, ne oklijevaj ispuniti ga, jer mu nijesu mili bezumnici; što god zavjetuješ, ispuni. 021 ECC 005 005 Bolje je da ne zavjetuješ negoli da zavjetuješ pa ne ispuniš. 021 ECC 005 006 Ne daj ustima svojima da na grijeh navode tijelo tvoje, i ne govori pred anðelom da je bilo nehotice. Zašto bi se gnjevio Bog na rijeèi tvoje i potro djelo ruku tvojih? 021 ECC 005 007 Jer kao što u mnoštvu sanova ima taštine, tako i u mnogim rijeèima; nego boj se Boga. 021 ECC 005 008 Ako vidiš gdje se èini nepravda siromahu i otima sud i pravda u zemlji, ne èudi se tome, jer viši pazi na visokoga, i ima još viših nad njima. 021 ECC 005 009 Ali je zemlja korisnija od svega; i car njivi služi. 021 ECC 005 010 Ko ljubi novce, neæe se nasititi novaca; i ko ljubi bogatstvo, neæe imati koristi od njega. I to je taština. 021 ECC 005 011 Gdje je mnogo dobra, mnogo je i onijeh koji ga jedu; pa kaka je korist od toga gospodaru? osim što gleda svojim oèima. 021 ECC 005 012 Sladak je san onome koji radi, jeo malo ili mnogo; a sitost bogatome ne da spavati. 021 ECC 005 013 Ima ljuto zlo koje vidjeh pod suncem: bogatstvo koje se èuva na zlo onome èije je. 021 ECC 005 014 Jer tako bogatstvo propadne zlom nezgodom, te sinu kojega je rodio ne ostane ništa u ruku. 021 ECC 005 015 Kao što je izašao iz utrobe matere svoje nag, tako opet odlazi kako je došao; i ništa ne uzima od truda svojega da ponese u ruci svojoj. 021 ECC 005 016 I to je ljuto zlo što odlazi kako je došao; i kaka mu je korist što se trudio u vjetar, 021 ECC 005 017 I svega vijeka svojega jeo u mraku, i mnogo se brinuo i žalostio i ljutio? 021 ECC 005 018 Eto, to vidjeh da je dobro i lijepo èovjeku da jede i pije i uživa dobro od svega truda svojega kojim se trudi pod nebom za života svojega, koji mu Bog da, jer mu je to dio. 021 ECC 005 019 I kad kome Bog da bogatstvo i blago, i da mu da uživa i uzima svoj dio i da se veseli s truda svojega, to je dar Božji. 021 ECC 005 020 Jer se neæe mnogo opominjati dana života svojega, jer mu Bog daje da mu je srce veselo. 021 ECC 006 001 Ima zlo koje vidjeh pod suncem i èesto je meðu ljudima: 021 ECC 006 002 Nekome Bog da bogatstvo i blago i slavu, te duša njegova ima sve što god želi, ali mu ne da Bog da to uživa, nego uživa drugi. To je taština i ljuto zlo. 021 ECC 006 003 Da bi ko rodio sto sinova i živio mnogo godina i dani bi se vijeka njegova veoma namnožili, a duša se njegova ne bi nasitila dobra, te ni pogreba ne bi imao, kažem da je bolje nedonošèe od njega. 021 ECC 006 004 Jer uzalud doðe i u tamu otide i ime mu je tamom pokriveno; 021 ECC 006 005 Ni sunca ne vidje, niti što pozna, a poèiva bolje nego onaj. 021 ECC 006 006 I da bi živio dvije tisuæe godina, a dobra ne bi uživao, ne odlaze li svi na jedno mjesto? 021 ECC 006 007 Sav je trud èovjeèji za usta njegova, ali se ne može nasititi duša njegova. 021 ECC 006 008 Jer šta ima mudri više nego bezumni? šta li siromah, koji se umije vladati meðu živima? 021 ECC 006 009 Bolje je vidjeti oèima negoli željeti; i to je taština i muka duhu. 021 ECC 006 010 Što je ko, davno je tijem nazvan; i zna se da je èovjek i da se ne može suditi s jaèim od sebe. 021 ECC 006 011 Kad dakle ima mnogo stvari koje umnožavaju taštinu, kaka je korist èovjeku? 021 ECC 006 012 Jer ko zna što je dobro èovjeku u životu, za malo dana taštega života njegova, koji mu prolaze kao sjen? ili ko æe kazati èovjeku šta æe biti poslije njega pod suncem? 021 ECC 007 001 Bolje je ime nego dobro ulje, i dan smrtni nego dan u koji se ko rodi. 021 ECC 007 002 Bolje je iæi u kuæu gdje je žalost nego iæi u kuæu gdje je gozba, jer je ondje kraj svakoga èovjeka, i ko je živ, slaže u srce svoje. 021 ECC 007 003 Bolja je žalost nego smijeh, jer kad je lice neveselo, srce postaje bolje. 021 ECC 007 004 Srce je mudrijeh ljudi u kuæi gdje je žalost, a srce bezumnijeh u kuæi gdje je veselje. 021 ECC 007 005 Bolje je slušati karanje mudroga nego da ko sluša pjesmu bezumnijeh. 021 ECC 007 006 Jer kao što prašti trnje pod loncem, taki je smijeh bezumnikov; i to je taština. 021 ECC 007 007 Nasilje obezumljuje mudroga, i poklon izopaèuje srce. 021 ECC 007 008 Bolji je kraj stvari nego poèetak joj; bolji je ko je strpljiva duha negoli ko je ponosita duha. 021 ECC 007 009 Ne budi nagao u duhu svom na gnjev, jer gnjev poèiva u njedrima bezumnijeh. 021 ECC 007 010 Ne govori: šta je to, te su preðašnji dani bili bolji od ovijeh? jer ne bi bilo mudro da za to pitaš. 021 ECC 007 011 Dobra je mudrost s imanjem, i korisna je onima koji vide sunce. 021 ECC 007 012 Jer je mudrost zaklon, i novci su zaklon; ali je pretežnije znanje mudrosti tijem što daje život onome ko je ima. 021 ECC 007 013 Pogledaj djelo Božije; jer ko može ispraviti što on iskrivi? 021 ECC 007 014 U dobro vrijeme uživaj dobro, a u zlo vrijeme gledaj, jer je Bog stvorio jedno prema drugom zato da èovjek ne zna šta æe biti. 021 ECC 007 015 Svašta vidjeh za vremena taštine svoje: pravednika koji propada u pravdi svojoj, i bezbožnika koji dugo živi u svojoj zloæi. 021 ECC 007 016 Ne budi suviše pravedan ni suviše mudar; zašto bi sebe upropastio? 021 ECC 007 017 Ne budi suviše bezbožan ni lud; zašto bi umro prije vremena? 021 ECC 007 018 Dobro je da držiš jedno a drugo da ne puštaš iz ruke; jer ko se boji Boga izbaviæe se od svega. 021 ECC 007 019 Mudrost krijepi èovjeka više nego deset knezova koji su u gradu. 021 ECC 007 020 Doista nema èovjeka pravedna na zemlji koji tvori dobro i ne griješi. 021 ECC 007 021 Ne uzimaj na um svašta što se govori, ako bi i slugu svojega èuo gdje te psuje; 021 ECC 007 022 Jer srce tvoje zna da si i ti više puta psovao druge. 021 ECC 007 023 Sve to ogledah mudrošæu i rekoh: biæu mudar; ali mudrost bješe daleko od mene. 021 ECC 007 024 Što je tako daleko i vrlo duboko, ko æe naæi? 021 ECC 007 025 Okretoh se srcem svojim da poznam i izvidim i iznaðem mudrost i razum, i da poznam bezbožnost ludosti i ludost bezumlja. 021 ECC 007 026 I naðoh da je grèa od smrti žena kojoj je srce mreža i pruglo, kojoj su ruke okovi; ko je mio Bogu, saèuvaæe se od nje, a grješnika æe uhvatiti ona. 021 ECC 007 027 Gle, to naðoh, veli propovjednik, jedno prema drugom, tražeæi da razumijem. 021 ECC 007 028 Još traži duša moja, ali ne naðoh. Èovjeka jednoga u tisuæi naðoh, ali žene meðu svjema ne naðoh. 021 ECC 007 029 Samo, gle, ovo naðoh: da je Bog stvorio èovjeka dobra; a oni traže svakojake pomisli. 021 ECC 008 001 Ko je kao mudri? i ko zna šta znaèe stvari? Mudrost prosvjetljuje èovjeku lice, a tvrdoæa lica njegova mijenja se. 021 ECC 008 002 Ja ti kažem: izvršuj zapovijest carevu, i to zakletve Božije radi. 021 ECC 008 003 Ne budi brz da otideš ispred njega; ne stoj u zloj stvari, jer æe uèiniti što god hoæe. 021 ECC 008 004 Jer gdje je god rijeè careva ondje je vlast, i ko æe mu reæi: šta radiš? 021 ECC 008 005 Ko izvršuje zapovijest, neæe znati za zlo, jer srce mudroga zna vrijeme i naèin. 021 ECC 008 006 Jer svaèemu ima vrijeme i naèin; ali mnoga zla snalaze èovjeka, 021 ECC 008 007 Što ne zna šta æe biti; jer kad æe što biti, ko æe mu kazati? 021 ECC 008 008 Èovjek nije vlastan nad duhom da bi ustavio duh, niti ima vlasti nad danom smrtnijem, niti ima obrane u toj borbi; ni bezbožnost ne izbavlja onoga u koga je. 021 ECC 008 009 Sve ovo vidjeh, i upravih srce svoje na sve što se radi pod suncem. Katkad vlada èovjek nad èovjekom na zlo njegovo. 021 ECC 008 010 I tada vidjeh bezbožnike pogrebene, gdje se vratiše; a koji dobro èinjahu otidoše sa svetoga mjesta i biše zaboravljeni u gradu. I to je taština. 021 ECC 008 011 Što nema odmah osude za zlo djelo, zato srce sinova ljudskih kipi u njima da èine zlo. 021 ECC 008 012 Neka grješnik sto puta èini zlo i odgaða mu se, ja ipak znam da æe biti dobro onima koji se boje Boga, koji se boje lica njegova. 021 ECC 008 013 A bezbožniku neæe biti dobro, niti æe mu se produljiti dani, nego æe biti kao sjen onome koji se ne boji lica Božijega. 021 ECC 008 014 Taština je koja biva na zemlji što ima pravednika kojima biva po djelima bezbožnièkim, a ima bezbožnika kojima biva po djelima pravednièkim. Rekoh: i to je taština. 021 ECC 008 015 Zato ja hvalih veselje, jer nema ništa bolje èovjeku pod suncem nego da jede i pije i da se veseli; i to mu je od truda njegova za života njegova, koji mu Bog da pod suncem. 021 ECC 008 016 Kad upravih srce svoje da poznam mudrost i vidim šta se radi na zemlji, te ni danju ni noæu ne dolazi èovjeku san na oèi, 021 ECC 008 017 Vidjeh na svijem djelima Božijim da èovjek ne može dokuèiti ono što se radi pod suncem, oko èega se trudi èovjek tražeæi, ali ne nalazi, i ako i mudarac reèe da zna, ipak ne može dokuèiti. 021 ECC 009 001 Doista sve ovo složih u srce svoje da bih rasvijetlio sve to, kako su pravedni i mudri i djela njihova u ruci Božijoj, a èovjek ne zna ni ljubavi ni mržnje od svega što je pred njim. 021 ECC 009 002 Sve biva svjema jednako: pravedniku biva kao bezbožniku, dobromu i èistomu kao neèistomu, onome koji prinosi žrtvu kao onome koji ne prinosi, kako dobromu tako grješniku, onome koji se kune kao onome koji se boji zakletve. 021 ECC 009 003 A to je najgore od svega što biva pod suncem što svjema jednako biva, te je i srce ljudsko puno zla, i ludost im je u srcu dok su živi, a potom umiru. 021 ECC 009 004 Jer ko æe biti izabran? U živijeh svijeh ima nadanja; i psu živu bolje je nego mrtvu lavu. 021 ECC 009 005 Jer živi znaju da æe umrijeti, a mrtvi ne znaju ništa niti im ima plate, jer im se spomen zaboravio. 021 ECC 009 006 I ljubavi njihove i mržnje njihove i zavisti njihove nestalo je, i više nemaju dijela nigda ni u èemu što biva pod suncem. 021 ECC 009 007 Hajde, jedi hljeb svoj s radošæu, i vesela srca pij vino svoje, jer su mila Bogu djela tvoja. 021 ECC 009 008 Svagda neka su ti haljine bijele, i ulja na glavi tvojoj da se ne premièe. 021 ECC 009 009 Uživaj život sa ženom koju ljubiš svega vijeka svojega taštega, koji ti je dat pod suncem za sve vrijeme taštine tvoje, jer ti je to dio u životu i od truda tvojega kojim se trudiš pod suncem. 021 ECC 009 010 Sve što ti doðe na ruku da èiniš, èini po moguænosti svojoj, jer nema rada ni mišljenja ni znanja ni mudrosti u grobu u koji ideš. (Sheol h7585) 021 ECC 009 011 Opet vidjeh pod suncem da nije do brzijeh trka, ni rat do hrabrijeh, ni hljeb do mudrijeh, ni bogatstvo do razumnijeh, ni dobra volja do vještijeh, nego da sve stoji do vremena i zgode. 021 ECC 009 012 Jer èovjek ne zna vremena svojega, nego kao što se ribe hvataju mrežom nesreænom i kao što se ptice hvataju pruglom, tako se hvataju sinovi èovjeèiji u zao èas, kad navali na njih iznenada. 021 ECC 009 013 Vidjeh i ovu mudrost pod suncem, koja mi se uèini velika: 021 ECC 009 014 Bijaše malen grad i u njemu malo ljudi; i doðe na nj velik car, i opkoli ga i naèini oko njega velike opkope. 021 ECC 009 015 A naðe se u njemu siromah èovjek mudar, koji izbavi grad mudrošæu svojom, a niko se ne sjeæaše toga siromaha èovjeka. 021 ECC 009 016 Tada ja rekoh: bolja je mudrost nego snaga, ako se i ne maraše za mudrost onoga siromaha i rijeèi se njegove ne slušahu. 021 ECC 009 017 Rijeèi mudrijeh ljudi valja s mirom slušati više nego viku onoga koji zapovijeda meðu ludima. 021 ECC 009 018 Bolja je mudrost nego oružje ubojito; ali jedan grješnik kvari mnogo dobra. 021 ECC 010 001 Od mrtvijeh muha usmrdi se i pokvari ulje apotekarsko, tako od malo ludosti cijena mudrosti i slavi. 021 ECC 010 002 Srce je mudromu s desne strane, a ludomu je s lijeve strane. 021 ECC 010 003 Bezumnik i kad ide putem, bez razuma je i kazuje svjema da je bezuman. 021 ECC 010 004 Ako se podigne na te gnjev onoga koji vlada, ne ostavljaj mjesta svojega, jer blagost uklanja velike grijehe. 021 ECC 010 005 Ima zlo koje vidjeh pod suncem, kao pogrješka koja dolazi od vladaoca: 021 ECC 010 006 Ludost se posaðuje na najviše mjesto, i bogati sjede na niskom mjestu. 021 ECC 010 007 Vidjeh sluge na konjma, a knezovi idu pješice kao sluge. 021 ECC 010 008 Ko jamu kopa, u nju æe pasti, i ko razvaljuje ogradu, uješæe ga zmija. 021 ECC 010 009 Ko odmièe kamenje, udariæe se o njih; ko cijepa drva, nije miran od njih. 021 ECC 010 010 Kad se zatupi gvožðe i oštrice mu se ne naoštri, tada treba više snage; ali mudrost može bolje opraviti. 021 ECC 010 011 Ako ujede zmija prije bajanja, ništa neæe pomoæi bajaè. 021 ECC 010 012 Rijeèi iz usta mudroga ljupke su, a bezumnoga proždiru usne njegove. 021 ECC 010 013 Poèetak je rijeèima usta njegovijeh ludost, a svršetak govoru njegovu zlo bezumlje. 021 ECC 010 014 Jer ludi mnogo govori, a èovjek ne zna što æe biti; i ko æe mu kazati što æe poslije njega biti? 021 ECC 010 015 Lude mori trud njihov, jer ne znaju ni u grad otiæi. 021 ECC 010 016 Teško tebi, zemljo, kad ti je car dijete i knezovi tvoji rano jedu! 021 ECC 010 017 Blago tebi, zemljo, kad ti je car plemenit i knezovi tvoji jedu na vrijeme da se potkrijepe a ne da se opiju. 021 ECC 010 018 S lijenosti ugiblje se krov i s nemarnijeh ruku prokapljuje kuæa. 021 ECC 010 019 Radi veselja gotove se gozbe, i vino veseli žive, a novci vrše sve. 021 ECC 010 020 Ni u misli svojoj ne psuj cara, ni u klijeti, u kojoj spavaš, ne psuj bogatoga, jer ptica nebeska odnijeæe glas i što krila ima dokazaæe rijeè. 021 ECC 011 001 Baci hljeb svoj povrh vode; jer æeš ga naæi poslije mnogo vremena. 021 ECC 011 002 Razdijeli sedmorici i osmorici; jer ne znaš kako æe zlo biti na zemlji. 021 ECC 011 003 Kad se napune oblaci, prosipaju dažd na zemlju, i ako padne drvo na jug ili na sjever, gdje padne drvo ondje æe ostati. 021 ECC 011 004 Ko pazi na vjetar, neæe sijati, i ko gleda na oblake, neæe žeti. 021 ECC 011 005 Kako ne znaš koji je put vjetru ni kako postaju kosti u utrobi trudne žene, tako ne znaš djela Božijega i kako tvori sve. 021 ECC 011 006 Izjutra sij sjeme svoje i uveèe nemoj da ti poèivaju ruke, jer ne znaš šta æe biti bolje, ovo ili ono, ili æe oboje biti jednako dobro. 021 ECC 011 007 Slatka je svjetlost, i dobro je oèima gledati sunce; 021 ECC 011 008 Ali da èovjek živi mnogo godina i svagda se veseli, pa se opomene dana tamnijeh kako æe ih biti mnogo, sve što je bilo biæe taština. 021 ECC 011 009 Raduj se, mladiæu, za mladosti svoje, i neka se veseli srce tvoje dok si mlad, i hodi kuda te srce tvoje vodi i kuda oèi tvoje gledaju; ali znaj da æe te za sve to Bog izvesti na sud. 021 ECC 011 010 Ukloni dakle žalost od srca svojega, i odrini zlo od tijela svojega, jer je djetinjstvo i mladost taština. 021 ECC 012 001 Ali opominji se tvorca svojega u mladosti svojoj prije nego doðu dani zli i prispiju godine, za koje æeš reæi: nijesu mi mile; 021 ECC 012 002 Prije nego pomrkne sunce i vidjelo i mjesec i zvijezde, i opet doðu oblaci iza dažda, 021 ECC 012 003 Kad æe drktati stražari kuæni i pognuti se junaci, i stati mlinarice, što ih je malo, i potamnjeti koji gledaju kroz prozore, 021 ECC 012 004 I kad æe se zatvoriti vrata s ulice, i oslabiti zveka od mljevenja, i kad æe se ustajati na ptièji glas i prestati sve pjevaèice, 021 ECC 012 005 I visokoga mjesta kad æe se bojati i strašiti se na putu, kad æe badem ucvjetati i skakavac otežati i želja proæi, jer èovjek ide u kuæu svoju vjeènu, i pokajnice æe hoditi po ulicama; 021 ECC 012 006 Prije nego se prekine uže srebrno, èaša se zlatna razbije i raspe se vijedro na izvoru i slomi se toèak na studencu, 021 ECC 012 007 I vrati se prah u zemlju, kako je bio, a duh se vrati k Bogu, koji ga je dao. 021 ECC 012 008 Taština nad taštinama, veli propovjednik, sve je taština. 021 ECC 012 009 A ne samo mudar bijaše propovjednik, nego još i narod uèaše mudrosti, i motreæi i istražujuæi složi mnogo prièa. 021 ECC 012 010 Staraše se propovjednik da naðe ugodne rijeèi, i napisa što je pravo, rijeèi istine. 021 ECC 012 011 Rijeèi su mudrijeh ljudi kao žalci i kao klini udareni; rijeèi onijeh koji ih složiše dao je jedan pastir. 021 ECC 012 012 I tako, sine moj, èuvaj se onoga što je preko ovoga, jer nema kraja sastavljanju mnogih knjiga, i mnogo èitanje umor je tijelu. 021 ECC 012 013 Glavno je svemu što si èuo: Boga se boj, i zapovijesti njegove drži, jer to je sve èovjeku. 021 ECC 012 014 Jer æe svako djelo Bog iznijeti na sud i svaku tajnu, bila dobra ili zla. # # BOOK 022 SOL Song of Solomon Pesma nad pesmama 022 SOL 001 001 Solomunova pjesma nad pjesmama. 022 SOL 001 002 Da me hoæe poljubiti poljupcem usta svojih! Jer je tvoja ljubav bolja od vina. 022 SOL 001 003 Mirisom su tvoja ulja prekrasna; ime ti je ulje razlito; zato te ljube djevojke. 022 SOL 001 004 Vuci me, za tobom æemo trèati; uvede me car u ložnicu svoju; radovaæemo se i veseliæemo se tobom, spominjaæemo ljubav tvoju više nego vino; pravi ljube te. 022 SOL 001 005 Crna sam, ali lijepa, kæeri Jerusalimske, kao šatori Kidarski, kao zavjesi Solomunovi. 022 SOL 001 006 Ne gledajte me što sam crna, jer me je sunce opalilo; sinovi matere moje rasrdivši se na me postaviše me da èuvam vinograde, i ne èuvah svojega vinograda, koji ja imam. 022 SOL 001 007 Kaži mi ti, kojega ljubi duša moja, gdje paseš, gdje planduješ? jer zašto bih lutala meðu stadima drugova tvojih? 022 SOL 001 008 Ako ne znaš, najljepša izmeðu žena, poði tragom za stadom, i pasi jariæe svoje pokraj stanova pastirskih. 022 SOL 001 009 Ti si mi, draga moja, kao konji u kolima Faraonovijem. 022 SOL 001 010 Obrazi su tvoji okiæeni grivnama, i grlo tvoje nizovima. 022 SOL 001 011 Naèiniæemo ti zlatne grivne sa šarama srebrnijem. 022 SOL 001 012 Dok je car za stolom, narad moj pušta svoj miris. 022 SOL 001 013 Dragi mi je moj kita smirne, koja meðu dojkama mojim poèiva. 022 SOL 001 014 Dragi mi je moj grozd kiprov iz vinograda Engadskih. 022 SOL 001 015 Lijepa ti si, draga moja, lijepa ti si! oèi su ti kao u golubice. 022 SOL 001 016 Lijep ti si, dragi moj, i ljubak! i postelja naša zeleni se. 022 SOL 001 017 Grede su nam u kuæama kedrove, daske su nam jelove. 022 SOL 002 001 Ja sam ruža Saronska, ljiljan u dolu. 022 SOL 002 002 Što je ljiljan meðu trnjem, to je draga moja meðu djevojkama. 022 SOL 002 003 Što je jabuka meðu drvetima šumskim, to je dragi moj meðu momcima; željeh hlada njezina, i sjedoh, i rod je njezin sladak grlu mojemu. 022 SOL 002 004 Uvede me u kuæu gdje je gozba a zastava mu je ljubav k meni. 022 SOL 002 005 Potkrijepite me žbanovima, pridržite me jabukama, jer sam bolna od ljubavi. 022 SOL 002 006 Lijeva je ruka njegova meni pod glavom, a desnom me grli. 022 SOL 002 007 Zaklinjem vas, kæeri Jerusalimske, srnama i košutama poljskim, ne budite ljubavi moje, ne budite je, dok joj ne bude volja. 022 SOL 002 008 Glas dragoga mojega; evo ga, ide skaèuæi preko gora, poskakujuæi preko humova. 022 SOL 002 009 Dragi je moj kao srna ili kao jelenèe; evo ga, stoji iza našega zida, gleda kroz prozor, viri kroz rešetku. 022 SOL 002 010 Progovori dragi moj i reèe mi: ustani, draga moja, ljepotice moja, i hodi. 022 SOL 002 011 Jer gle, zima proðe, minuše daždi, otidoše. 022 SOL 002 012 Cvijeæe se vidi po zemlji, doðe vrijeme pjevanju, i glas grlièin èuje se u našoj zemlji. 022 SOL 002 013 Smokva je pustila zametke svoje, i loza vinova ucvala miriše. Ustani, draga moja, ljepotice moja, i hodi. 022 SOL 002 014 Golubice moja u rasjelinama kamenijem, u zaklonu vrletnom! daj da vidim lice tvoje, daj da èujem glas tvoj; jer je glas tvoj sladak i lice tvoje krasno. 022 SOL 002 015 Pohvatajte nam lisice, male lisice, što kvare vinograde, jer naši vinogradi cvatu. 022 SOL 002 016 Moj je dragi moj, i ja sam njegova, on pase meðu ljiljanima. 022 SOL 002 017 Dok zahladi dan i sjenke otidu, vrati se, budi kao srna, dragi moj, ili kao jelenèe po gorama razdijeljenijem. 022 SOL 003 001 Na postelji svojoj noæu tražih onoga koga ljubi duša moja, tražih ga, ali ga ne naðoh. 022 SOL 003 002 Sada æu ustati, pa idem po gradu, po trgovima i po ulicama tražiæu onoga koga ljubi duša moja. Tražih ga, ali ga ne naðoh. 022 SOL 003 003 Naðoše me stražari, koji obilaze po gradu. Vidjeste li onoga koga ljubi duša moja? 022 SOL 003 004 Malo ih zaminuh, i naðoh onoga koga ljubi duša moja; i uhvatih ga, i neæu ga pustiti dokle ga ne odvedem u kuæu matere svoje i u ložnicu roditeljke svoje. 022 SOL 003 005 Zaklinjem vas, kæeri Jerusalimske, srnama i košutama poljskim, ne budite ljubavi moje, ne budite je, dok joj ne bude volja. 022 SOL 003 006 Ko je ona što ide gore iz pustinje kao stupovi od dima, potkaðena smirnom i tamjanom i svakojakim praškom apotekarskim? 022 SOL 003 007 Gle, odar Solomunov, a oko njega šezdeset junaka izmeðu junaka Izrailjevijeh. 022 SOL 003 008 Svi imaju maèeve, vješti su boju, u svakoga je maè o bedru radi straha noænoga. 022 SOL 003 009 Odar je naèinio sebi car Solomun od drveta Livanskoga; 022 SOL 003 010 Stupce mu je naèinio od srebra, uzglavlje od zlata, nebo od skerleta, a iznutra nastrt ljubavlju za kæeri Jerusalimske. 022 SOL 003 011 Izidite, kæeri Sionske, i gledajte cara Solomuna pod vijencem kojim ga mati njegova okiti na dan svadbe njegove i na dan veselja srca njegova. 022 SOL 004 001 Lijepa ti si, draga moja, lijepa ti si, oèi su ti kao u golubice izmeðu vitica tvojih; kosa ti je kao stado koza koje se vide na gori Galadu; 022 SOL 004 002 Zubi su ti kao stado ovaca jednakih, kad izlaze iz kupala, koje se sve blizne a nijedne nema jalove. 022 SOL 004 003 Usne su ti kao konac skerleta, a govor ti je ljubak; kao kriška šipka jagodice su tvoje izmeðu vitica tvojih; 022 SOL 004 004 Vrat ti je kao kula Davidova sazidana za oružje, gdje vise tisuæama štitovi i svakojako oružje junaèko; 022 SOL 004 005 Dvije su ti dojke kao dva laneta blizanca, koji pasu meðu ljiljanima. 022 SOL 004 006 Dok dan zahladi i sjenke otidu, iæi æu ka gori smirnovoj i ka humu tamjanovu. 022 SOL 004 007 Sva si lijepa draga moja, i nema nedostatka na tebi. 022 SOL 004 008 Hodi sa mnom s Livana, nevjesto, hodi sa mnom s Livana, da gledaš s vrha Amanskoga, s vrha Senirskoga i Ermonskoga, iz peæina lavovskih, s gora risovskih. 022 SOL 004 009 Otela si mi srce, sestro moja nevjesto, otela si mi srce jednijem okom svojim i jednijem lanèiæem s grla svojega. 022 SOL 004 010 Lijepa li je ljubav tvoja, sestro moja nevjesto, bolja je od vina ljubav tvoja, i miris ulja tvojih od svijeh mirisnijeh stvari. 022 SOL 004 011 S usana tvojih kaplje sat, nevjesto, pod jezikom ti je med i mlijeko, i miris je haljina tvojih kao miris Livanski. 022 SOL 004 012 Ti si vrt zatvoren, sestro moja nevjesto, izvor zatvoren, studenac zapeèaæen. 022 SOL 004 013 Bilje je tvoje voænjak od šipaka s voæem krasnijem, od kipra i narda. 022 SOL 004 014 Od narda i šafrana, od iðirota i cimeta sa svakojakim drvljem za kad, od smirne i aloja i sa svakim prekrasnim mirisima. 022 SOL 004 015 Izvore vrtovima, studenèe vode žive i koja teèe s Livana! 022 SOL 004 016 Ustani sjevere, i hodi juže, i duni po vrtu mom da kaplju mirisi njegovi; neka doðe dragi moj u vrt svoj, i jede krasno voæe svoje. 022 SOL 005 001 Doðoh u vrt svoj, sestro moja nevjesto, berem smirnu svoju i mirise svoje, jedem sat svoj i med svoj, pijem vino svoje i mlijeko svoje; jedite, prijatelji, pijte, i opijte se, mili moji! 022 SOL 005 002 Ja spavam, a srce je moje budno; eto glasa dragoga mojega, koji kuca: otvori mi, sestro moja, draga moja, golubice moja, bezazlena moja; jer je glava moja puna rose i kosa moja noænijeh kapi. 022 SOL 005 003 Svukla sam haljinu svoju, kako æu je obuæi? oprala sam noge svoje, kako æu ih kaljati? 022 SOL 005 004 Dragi moj promoli ruku svoju kroz rupu, a što je u meni ustrepta od njega. 022 SOL 005 005 Ja ustah da otvorim dragome svojemu, a s ruku mojih prokapa smirna, i niz prste moje poteèe smirna na držak od brave. 022 SOL 005 006 Otvorih dragomu svome, ali dragoga mojega ne bješe, otide. Bijah izvan sebe kad on progovori. Tražih ga, ali ga ne naðoh; vikah ga, ali mi se ne odazva. 022 SOL 005 007 Naðoše me stražari, koji obilaze po gradu, biše me, raniše me, uzeše prijevjes moj s mene stražari po zidovima. 022 SOL 005 008 Zaklinjem vas, kæeri Jerusalimske, ako naðete dragoga mojega, šta æete mu kazati? Da sam bolna od ljubavi. 022 SOL 005 009 Što je tvoj dragi bolji od drugih dragih, o najljepša meðu ženama? što je tvoj dragi bolji od drugih dragih, te nas tako zaklinješ? 022 SOL 005 010 Dragi je moj bio i rumen, zastavnik izmeðu deset tisuæa; 022 SOL 005 011 Glava mu je najbolje zlato, kosa mu je kudrava, crna kao gavran; 022 SOL 005 012 Oèi su mu kao u goluba na potocima vodenijem, mlijekom umivene, i stoje u obilju; 022 SOL 005 013 Obrazi su mu kao lijehe mirisnoga bilja, kao cvijeæe mirisno; usne su mu kao ljiljan, s njih kaplje smirna žitka; 022 SOL 005 014 Na rukama su mu zlatni prsteni, na kojima su ukovani virili; trbuh mu je kao svijetla slonova kost obložena safirima. 022 SOL 005 015 Gnjati su mu kao stupovi od mramora, uglavljeni na zlatnom podnožju; stas mu je Livan, krasan kao kedri. 022 SOL 005 016 Usta su mu slatka i sav je ljubak. Taki je moj dragi, taki je moj mili, kæeri Jerusalimske. 022 SOL 006 001 Kuda otide dragi tvoj, najljepša meðu ženama? kuda zamaèe dragi tvoj, da ga tražimo s tobom? 022 SOL 006 002 Dragi moj siðe u vrt svoj, k lijehama mirisnoga bilja, da pase po vrtovima i da bere ljiljane. 022 SOL 006 003 Ja sam dragoga svojega, i moj je dragi moj, koji pase meðu ljiljanima. 022 SOL 006 004 Lijepa si, draga moja, kao Tersa, krasna si kao Jerusalim, strašna kao vojska sa zastavama. 022 SOL 006 005 Odvrati oèi svoje od mene, jer me raspaljuju. Kosa ti je kao stado koza koje se vide na Galadu. 022 SOL 006 006 Zubi su ti kao stado ovaca kad izlaze iz kupala, koje se sve blizne a nijedne nema jalove. 022 SOL 006 007 Jagodice su tvoje izmeðu vitica tvojih kao kriška šipka. 022 SOL 006 008 Šezdeset ima carica i osamdeset inoèa, i djevojaka bez broja; 022 SOL 006 009 Ali je jedna golubica moja, bezazlena moja, jedinica u matere svoje, izabrana u roditeljke svoje. Vidješe je djevojke i nazivaše je blaženom; i carice i inoèe hvališe je. 022 SOL 006 010 Ko je ona što se vidi kao zora, lijepa kao mjesec, èista kao sunce, strašna kao vojska sa zastavama? 022 SOL 006 011 Siðoh u orašje da vidim voæe u dolu, da vidim cvate li vinova loza, pupe li šipci. 022 SOL 006 012 Ne doznah ništa, a duša me moja posadi na kola Aminadavova. 022 SOL 006 013 Vrati se, vrati se Sulamko, vrati se, vrati se, da te gledamo. Šta æete gledati na Sulamci? kao èete vojnièke. 022 SOL 007 001 Kako su lijepe noge tvoje u obuæi, kæeri kneževska; sastavci su bedara tvojih kao grivne, djelo ruku umjetnièkih. 022 SOL 007 002 Pupak ti je kao èaša okrugla, koja nije nikad bez piæa; trbuh ti je kao stog pšenice ograðen ljiljanima; 022 SOL 007 003 Dvije dojke tvoje kao dva blizanca srnèeta; 022 SOL 007 004 Vrat ti je kao kula od slonove kosti; oèi su ti kao jezera u Esevonu na vratima Vatravimskim; nos ti je kao kula Livanska koja gleda prema Damasku; 022 SOL 007 005 Glava je tvoja na tebi kao Karmil, i kosa na glavi tvojoj kao carska porfira u bore nabrana. 022 SOL 007 006 Kako si lijepa i kako si ljupka, o ljubavi u milinama! 022 SOL 007 007 Uzrast ti je kao palma, i dojke kao grozdovi. 022 SOL 007 008 Rekoh: popeæu se na palmu, dohvatiæu grane njezine; i biæe dojke tvoje kao grozdovi na vinovoj lozi, i miris nosa tvojega kao jabuke; 022 SOL 007 009 I grlo tvoje kao dobro vino, koje ide pravo dragomu mojemu i èini da govore usne onijeh koji spavaju. 022 SOL 007 010 Ja sam dragoga svojega, i njega je želja za mnom. 022 SOL 007 011 Hodi, dragi moj, da idemo u polje, da noæujemo u selima. 022 SOL 007 012 Raniæemo u vinograde da vidimo cvate li vinova loza, zameæe li se grožðe, cvatu li šipci; ondje æu ti dati ljubav svoju. 022 SOL 007 013 Mandragore puštaju miris, i na vratima je našim svakojako krasno voæe, novo i staro, koje za te dohranih, dragi moj. 022 SOL 008 001 O da bi mi brat bio, da bi sao sise matere moje! našavši te na polju poljubila bih te, i ne bih bila prijekorna. 022 SOL 008 002 Povela bih te i dovela bih te u kuæu matere svoje; ti bi me uèio, a ja bih te pojila vinom mirisavijem, sokom od šipaka. 022 SOL 008 003 Lijeva je ruka njegova meni pod glavom a desnom me grli. 022 SOL 008 004 Zaklinjem vas, kæeri Jerusalimske, ne budite ljubavi moje, ne budite je, dokle joj ne bude volja. 022 SOL 008 005 Ko je ona što ide gore iz pustinje naslanjajuæi se na dragoga svoga? Pod jabukom probudih te, gdje te rodi mati tvoja, gdje te rodi roditeljka tvoja. 022 SOL 008 006 Metni me kao peèat na srce svoje, kao peèat na mišicu svoju. Jer je ljubav jaka kao smrt, i ljubavna sumnja tvrda kao grob; žar je njezin kao žar ognjen, plamen Božji. (Sheol h7585) 022 SOL 008 007 Mnoga voda ne može ugasiti ljubavi, niti je rijeke potopiti. Da ko daje sve imanje doma svojega za tu ljubav, osramotio bi se. 022 SOL 008 008 Imamo sestru malenu, koja još nema dojaka. Šta æemo èiniti sa sestrom svojom kad bude rijeè o njoj? 022 SOL 008 009 Ako je zid, sagradiæemo na njemu dvor od srebra; ako li vrata, utvrdiæemo ih daskama kedrovijem. 022 SOL 008 010 Ja sam zid i dojke su moje kao kule. Tada postah u oèima njegovijem kao ona koja naðe mir. 022 SOL 008 011 Vinograd imaše Solomun u Valamonu; dade vinograd èuvarima da svaki donosi za rod njegov po tisuæu srebrnika. 022 SOL 008 012 Moj vinograd koji ja imam, preda mnom je. Neka tebi, Solomune, tisuæa, i dvije stotine onima koji èuvaju rod njegov. 022 SOL 008 013 Koja nastavaš u vrtovima! drugovi slušaju glas tvoj, daj mi da ga èujem. 022 SOL 008 014 Brže, dragi moj! i budi kao srna ili kao jelenèe na gorama mirisnijem. # # BOOK 023 ISA Isaiah Isaija 023 ISA 001 001 Utvara Isaije sina Amosova, koju vidje za Judu i za Jerusalim za vremena Ozije, Joatana, Ahaza i Jezekije, careva Judinijeh. 023 ISA 001 002 Èujte, nebesa, i slušaj, zemljo; jer Gospod govori: sinove odgojih i podigoh, a oni se odvrgoše mene. 023 ISA 001 003 Vo poznaje gospodara svojega i magarac jasle gospodara svojega, a Izrailj ne poznaje, narod moj ne razumije. 023 ISA 001 004 Da grješna naroda! naroda ogrezla u bezakonju! sjemena zlikovaèkoga, sinova pokvarenijeh! ostaviše Gospoda, prezreše sveca Izrailjeva, otstupiše natrag. 023 ISA 001 005 Što biste još bili bijeni kad se sve više odmeæete? Sva je glava bolesna i sve srce iznemoglo. 023 ISA 001 006 Od pete do glave nema ništa zdrava, nego uboj i modrice i rane gnojave, ni iscijeðene ni zavijene ni uljem zablažene. 023 ISA 001 007 Zemlja je vaša pusta, gradovi vaši ognjem popaljeni; vaše njive jedu tuðini na vaše oèi, i pustoš je kao što opustošavaju tuðini. 023 ISA 001 008 I osta kæi Sionska kao koliba u vinogradu, kao sjenica u gradini od krastavaca, kao grad opkoljen. 023 ISA 001 009 Da nam Gospod nad vojskama nije ostavio malo ostatka, bili bismo kao Sodom, izjednaèili bismo se s Gomorom. 023 ISA 001 010 Èujte rijeè Gospodnju, knezovi Sodomski, poslušajte zakon Boga našega, narode Gomorski! 023 ISA 001 011 Što æe mi mnoštvo žrtava vaših? veli Gospod. Sit sam žrtava paljenica od ovnova i pretiline od gojene stoke, i ne marim za krv junèiju i jagnjeæu i jareæu. 023 ISA 001 012 Kad dolazite da se pokažete preda mnom, ko ište to od vas, da gazite po mom trijemu? 023 ISA 001 013 Ne prinosite više žrtve zaludne; na kad gadim se; a o mladinama i subotama i o sazivanju skupštine ne mogu podnositi bezakonja i svetkovine. 023 ISA 001 014 Na mladine vaše i na praznike vaše mrzi duša moja, dosadiše mi, dodija mi podnositi. 023 ISA 001 015 Zato kad širite ruke svoje, zaklanjam oèi svoje od vas; i kad množite molitve, ne slušam; ruke su vaše pune krvi. 023 ISA 001 016 Umijte se, oèistite se, uklonite zloæu djela svojih ispred oèiju mojih, prestanite zlo èiniti. 023 ISA 001 017 Uèite se dobro èiniti, tražite pravdu, ispravljajte potlaèenoga, dajite pravicu siroti, branite udovicu. 023 ISA 001 018 Tada doðite, veli Gospod, pa æemo se suditi: ako grijesi vaši budu kao skerlet, postaæe bijeli kao snijeg; ako budu crveni kao crvac, postaæe kao vuna. 023 ISA 001 019 Ako hoæete slušati, dobra zemaljska ješæete. 023 ISA 001 020 Ako li neæete, nego budete nepokorni, maè æe vas pojesti, jer usta Gospodnja rekoše. 023 ISA 001 021 Kako posta kurva vjerni grad? Pun bijaše pravice, pravda nastavaše u njemu, a sada krvnici. 023 ISA 001 022 Srebro tvoje posta troska, vino tvoje pomiješa se s vodom. 023 ISA 001 023 Knezovi su tvoji odmetnici i drugovi lupežima; svaki miluje mito i ide za darovima; siroti ne daju pravice, i parnica udovièka ne dolazi pred njih. 023 ISA 001 024 Zato govori Gospod, Gospod nad vojskama, silni Izrailjev: aha! izdovoljiæu se na protivnicima svojim, i osvetiæu se neprijateljima svojim. 023 ISA 001 025 I okrenuæu ruku svoju na te, i sažeæi æu troske tvoje da te preèistim, i ukloniæu sve olovo tvoje. 023 ISA 001 026 I postaviæu ti opet sudije kao prije, i savjetnike kao ispoèetka; tada æeš se zvati grad pravedni, grad vjerni. 023 ISA 001 027 Sion æe se otkupiti sudom, i pravdom oni koji se u nj vrate. 023 ISA 001 028 A odmetnici i grješnici svi æe se satrti, i koji ostavljaju Gospoda, izginuæe. 023 ISA 001 029 Jer æete se posramiti od gajeva koje željeste, i zastidjeti se od vrtova koje izabraste. 023 ISA 001 030 Jer æete biti kao hrast kojemu opada lišæe i kao vrt u kom nema vode. 023 ISA 001 031 I biæe junak kao kuèine i djelo njegovo kao iskra, i oboje æe se zapaliti, i neæe biti nikoga da ugasi. 023 ISA 002 001 Rijeè koja doðe u utvari Isaiji sinu Amosovu za Judu i za Jerusalim. 023 ISA 002 002 Biæe u potonja vremena gora doma Gospodnjega utvrðena uvrh gora i uzvišena iznad humova, i stjecaæe se k njoj svi narodi. 023 ISA 002 003 I iæi æe mnogi narodi govoreæi: hodite da idemo na goru Gospodnju, u dom Boga Jakovljeva, i uèiæe nas svojim putovima, i hodiæemo stazama njegovijem; jer æe iz Siona izaæi zakon, i rijeè Gospodnja iz Jerusalima. 023 ISA 002 004 I sudiæe meðu narodima, i karaæe mnoge narode, te æe raskovati maèeve svoje na raonike, i koplja svoja na srpove, neæe dizati maèa narod na narod, niti æe se više uèiti boju. 023 ISA 002 005 Dome Jakovljev, hodi da idemo po svjetlosti Gospodnjoj. 023 ISA 002 006 Ali si ostavio svoj narod, dom Jakovljev, jer su puni zala istoènijeh i gataju kao Filisteji, i mili su im sinovi tuðinski. 023 ISA 002 007 I zemlja je njihova puna srebra i zlata, i blagu njihovu nema kraja; zemlja je njihova puna konja, i kolima njihovijem nema kraja. 023 ISA 002 008 Puna je zemlja njihova i idola; djelu ruku svojih klanjaju se, što naèiniše prsti njihovi. 023 ISA 002 009 I klanjaju se prosti ljudi, i savijaju se glavni ljudi; nemoj im oprostiti. 023 ISA 002 010 Uði u stijenu, i sakrij se u prah od straha Gospodnjega i od slave velièanstva njegova. 023 ISA 002 011 Ponosite oèi èovjeèije poniziæe se, i visina ljudska ugnuæe se, a Gospod æe sam biti uzvišen u onaj dan. 023 ISA 002 012 Jer æe doæi dan Gospoda nad vojskama na sve ohole i ponosite i na svakoga koji se podiže, te æe biti poniženi, 023 ISA 002 013 I na sve kedre Livanske velike i visoke i na sve hrastove Vasanske, 023 ISA 002 014 I na sve gore visoke i na sve humove izdignute, 023 ISA 002 015 I na svaku kulu visoku i na svaki zid tvrdi, 023 ISA 002 016 I na sve laðe Tarsiske i na sve likove mile. 023 ISA 002 017 Tada æe se ponositost ljudska ugnuti i visina se ljudska poniziti, i Gospod æe sam biti uzvišen u onaj dan. 023 ISA 002 018 I idola æe nestati sasvijem. 023 ISA 002 019 I ljudi æe iæi u peæine kamene i u rupe zemaljske od straha Gospodnjega i od slave velièanstva njegova, kad ustane da potre zemlju. 023 ISA 002 020 Tada æe baciti èovjek idole svoje srebrne i idole svoje zlatne, koje naèini sebi da im se klanja, krticama i slijepijem mišima, 023 ISA 002 021 Ulazeæi u rasjeline kamene i u peæine kamene od straha Gospodnjega i od slave velièanstva njegova, kad ustane da potre zemlju. 023 ISA 002 022 Proðite se èovjeka, kojemu je dah u nosu; jer šta vrijedi? 023 ISA 003 001 Jer gle, Gospod, Gospod nad vojskama uzeæe Jerusalimu i Judi potporu i pomoæ, svaku potporu u hljebu i svaku potporu u vodi, 023 ISA 003 002 Junaka i vojnika, sudiju i proroka, i mudarca i starca, 023 ISA 003 003 Pedesetnika i ugledna èovjeka, i savjetnika i vješta umjetnika i èovjeka rjeèita. 023 ISA 003 004 I daæu im knezove mladiæe, i djeca æe im biti gospodari. 023 ISA 003 005 I èiniæe silu u narodu jedan drugome i svaki bližnjemu svojemu; dijete æe ustajati na starca i nepošten èovjek na poštena. 023 ISA 003 006 I èovjek æe uhvatiti brata svojega iz kuæe oca svojega govoreæi: imaš haljinu, budi nam knez, ovaj rasap neka je pod tvojom rukom. 023 ISA 003 007 A on æe se zakleti u onaj dan govoreæi: neæu biti ljekar, niti imam kod kuæe hljeba ni haljine, ne postavljajte me knezom narodu. 023 ISA 003 008 Jer se obori Jerusalim i Juda pade, jer se jezik njihov i djela njihova protive Gospodu da draže oèi slave njegove. 023 ISA 003 009 Što se vidi na licu njihovu svjedoèi na njih, razglašuju grijeh svoj kao Sodom, ne taje; teško duši njihovoj! jer sami sebi èine zlo. 023 ISA 003 010 Recite pravedniku da æe mu dobro biti, jer æe jesti plod od djela svojih. 023 ISA 003 011 Teško bezbožniku! zlo æe mu biti, jer æe mu se naplatiti ruke njegove. 023 ISA 003 012 Narodu mojemu èine silu djeca, i žene su im gospodari. Narode moj! koji te vode, zavode te, i kvare put hoda tvojega. 023 ISA 003 013 Ustaje Gospod na parbu, stoji da sudi narodima. 023 ISA 003 014 Gospod æe doæi na sud sa starješinama naroda svojega i s knezovima njegovijem, jer vi potrste vinograd, grabež od siromaha u vašim je kuæama. 023 ISA 003 015 Zašto gazite narod moj i lice siromasima satirete? govori Gospod, Gospod nad vojskama. 023 ISA 003 016 Još govori Gospod: što se poniješe kæeri Sionske i idu opružena vrata i namigujuæi oèima, sitno koraèaju i zvekeæu nogama, 023 ISA 003 017 Zato æe Gospod uèiniti da oæelavi tjeme kæerima Sionskim, i otkriæe Gospod golotinju njihovu. 023 ISA 003 018 Tada æe Gospod skinuti nakit s obuæe i vezove i mjeseèiæe, 023 ISA 003 019 Nizove i lanèiæe i trepetljike, 023 ISA 003 020 Ukosnike i podveze i pojase i stakalca mirisna i oboce, 023 ISA 003 021 Prstene i poèeonike, 023 ISA 003 022 Sveèane haljine i ogrtaèe i prijevjese i toboce, 023 ISA 003 023 I ogledala i košuljice i oglavlja i pokrivala. 023 ISA 003 024 I mjesto mirisa biæe smrad, i mjesto pojasa raspojasina, mjesto pletenica æela, mjesto širokih skuta pripasana vreæa, i mjesto ljepote ogorjelina. 023 ISA 003 025 Tvoji æe ljudi pasti od maèa i junaci tvoji u ratu. 023 ISA 003 026 I tužiæe i plakaæe vrata njegova, a on æe pust ležati na zemlji. 023 ISA 004 001 I u ono vrijeme sedam æe žena uhvatiti jednoga èovjeka govoreæi: svoj æemo hljeb jesti i svoje æemo odijelo nositi, samo da se zovemo tvojim imenom, skini s nas sramotu. 023 ISA 004 002 U ono vrijeme biæe klica Gospodnja na slavu i èast, i plod zemaljski na krasotu i diku ostatku Izrailjevu. 023 ISA 004 003 I ko ostane u Sionu i ko još bude u Jerusalimu, zvaæe se svet, svaki ko bude zapisan za život u Jerusalimu, 023 ISA 004 004 Kad Gospod opere neèistotu kæeri Sionskih i iz Jerusalima oèisti krv njegovu duhom koji sudi i sažiže. 023 ISA 004 005 Gospod æe stvoriti nad svakim stanom na gori Sionskoj i nad zborovima njezinijem oblak danju s dimom i svjetlost plamena ognjenoga noæu, jer æe nad svom slavom biti zaklon. 023 ISA 004 006 I biæe koliba, da sjenom zaklanja danju od vruæine i da bude utoèište i zaklon od poplave i od dažda. 023 ISA 005 001 Zapjevaæu sada dragome svojemu pjesmu dragoga svojega o vinogradu njegovu. Dragi moj ima vinograd na rodnu brdašcu. 023 ISA 005 002 I ogradi ga, i otrijebi iz njega kamenje, i nasadi ga plemenitom lozom, i sazida kulu usred njega, i iskopa pivnicu u njemu, i poèeka da rodi grožðem, a on rodi vinjagom. 023 ISA 005 003 Pa sada, stanovnici Jerusalimski i ljudi Judejci, sudite izmeðu mene i vinograda mojega. 023 ISA 005 004 Što je još trebalo èiniti vinogradu mojemu što mu ne uèinih? kad èekah da rodi grožðem, zašto rodi vinjagom? 023 ISA 005 005 Sada æu vam kazati što æu uèiniti vinogradu svojemu. Oboriæu mu ogradu, neka opusti; razvaliæu mu zid, neka se pogazi; 023 ISA 005 006 Uparložiæu ga, neæe se rezati ni kopati, nego æe rasti èkalj i trnje, i zapovjediæu oblacima da ne puštaju više dažda na nj. 023 ISA 005 007 Da, vinograd je Gospoda nad vojskama dom Izrailjev, i ljudi su Judejci mili sad njegov; on èeka sud, a gle nasilja, èeka pravdu, a gle vike. 023 ISA 005 008 Teško onima koji sastavljaju kuæu s kuæom, i njivu na njivu nastavljaju, da veæ ne bude mjesta i vi sami ostanete u zemlji. 023 ISA 005 009 Od Gospoda nad vojskama èuh: mnoge kuæe opustjeæe, u velikim i lijepijem neæe biti nikoga. 023 ISA 005 010 Jer æe deset rala vinograda dati jedan vat, i gomer sjemena daæe efu. 023 ISA 005 011 Teško onima koji rane, te idu na silovito piæe i ostaju do mraka dok ih vino raspali. 023 ISA 005 012 I na gozbama su im gusle i psaltiri i bubnji i svirale i vino; a ne gledaju na djela Gospodnja i ne vide rada ruku njegovijeh. 023 ISA 005 013 Zato se narod moj odvede u ropstvo što ne znaju, i koje poštuje gladuju, i ljudstvo njegovo gine od žeði. 023 ISA 005 014 Zato se raširio grob i razvalio ždrijelo svoje preveæ, i siæi æe u nj slava njegova i mnoštvo njegovo i vreva njegova i koji se vesele u njemu. (Sheol h7585) 023 ISA 005 015 I pognuæe se prost èovjek, i visoki æe se poniziti, i ponosite oèi oboriæe se; 023 ISA 005 016 Gospod nad vojskama uzvisiæe se sudom, i Bog sveti posvetiæe se pravdom. 023 ISA 005 017 I jaganjci æe pasti po svom obièaju, i došljaci æe jesti s pustijeh mjesta pretilinu. 023 ISA 005 018 Teško onima koji vuku bezakonje uzicama od taštine, i grijeh kao užem kolskim, 023 ISA 005 019 Koji govore: neka pohiti, neka brzo doðe djelo njegovo, da vidimo, i neka se približi i doðe što je naumio svetac Izrailjev, da poznamo. 023 ISA 005 020 Teško onima koji zlo zovu dobro, a dobro zlo, koji prave od mraka svjetlost a od svjetlosti mrak, koji prave od gorkoga slatko a od slatkoga gorko. 023 ISA 005 021 Teško onima koji misle da su mudri, i sami su sebi razumni. 023 ISA 005 022 Teško onima koji su jaki piti vino i junaci u miješanju silovita piæa. 023 ISA 005 023 Koji pravdaju bezbožnika za poklon, a pravednima uzimaju pravdu. 023 ISA 005 024 Zato kao što oganj proždire strnjiku i slame nestaje u plamenu, tako æe korijen njihov biti kao trulež i cvijet njihov otiæi æe kao prah, jer odbaciše zakon Gospoda nad vojskama i prezreše rijeè sveca Izrailjeva. 023 ISA 005 025 Zato se raspali gnjev Gospodnji na narod njegov, i mahnuv rukom svojom na nj udari ga da se gore zadrmaše i mrtva tjelesa njegova biše kao blato po ulicama. Kod svega toga gnjev se njegov ne odvrati, nego je ruka njegova još podignuta. 023 ISA 005 026 I podignuæe zastavu narodima daljnijem, i zazviždaæe im s kraja zemlje; i gle, oni æe doæi odmah, brzo. 023 ISA 005 027 Neæe biti meðu njima umorna ni sustala, ni dremljiva ni sanljiva, nikome se neæe raspasati pojas oko njega, niti æe se kome otkinuti remen na obuæi. 023 ISA 005 028 Strijele æe im biti oštre, i svi lukovi njihovi zapeti; kopita u konja njihovijeh biæe kao kremen i toèkovi njihovi kao vihor. 023 ISA 005 029 Rika æe im biti kao u lava, i rikaæe kao laviæi; buèaæe i ugrabiæe plijen i odnijeti ga, i neæe biti nikoga da otme. 023 ISA 005 030 Buèaæe nad njim u to vrijeme kao što more buèi. Tada æe pogledati na zemlju, a to mrak i strah, i svjetlost æe se pomraèiti nad pogiblju njihovom. 023 ISA 006 001 Godine koje umrije car Ozija vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolu visoku i izdignutu, i skut mu ispunjavaše crkvu. 023 ISA 006 002 Serafimi stajahu više njega, svaki ih imaše šest krila: dvjema zaklanjaše lice svoje i dvjema zaklanjaše noge svoje, a dvjema leæaše. 023 ISA 006 003 I vikahu jedan drugome govoreæi: svet, svet, svet je Gospod nad vojskama; puna je sva zemlja slave njegove. 023 ISA 006 004 I zadrmaše se pragovi na vratima od glasa kojim vikahu, i dom se napuni dima. 023 ISA 006 005 I rekoh: jaoh meni! pogiboh, jer sam èovjek neèistijeh usana, i živim usred naroda neèistijeh usana, jer cara Gospoda nad vojskama vidjeh svojim oèima. 023 ISA 006 006 A jedan od serafima doletje k meni držeæi u ruci živ ugljen, koji uze s oltara kliještima, 023 ISA 006 007 I dotaèe se usta mojih i reèe: evo, ovo se dotaèe usta tvojih, i bezakonje tvoje uze se, i grijeh tvoj oèisti se. 023 ISA 006 008 Potom èuh glas Gospodnji gdje reèe: koga æu poslati? i ko æe nam iæi? A ja rekoh: evo mene, pošlji mene. 023 ISA 006 009 A on reèe: idi, i reci tome narodu: slušajte ali neæete razumjeti, gledajte ali neæete poznati. 023 ISA 006 010 Uèini da odeblja srce tome narodu i uši da im otežaju, i oèi im zatvori, da ne vide oèima svojim i ušima svojim da ne èuju i srcem svojim da ne razumiju i ne obrate se i ne iscijele. 023 ISA 006 011 A ja rekoh: dokle Gospode? A on reèe: dokle ne opuste gradovi da budu bez stanovnika i kuæe da budu bez ljudi, i zemlja dokle sasvijem ne opusti, 023 ISA 006 012 I dokle Gospod opravi daleko ljude i bude sama pustoš u zemlji. 023 ISA 006 013 Ali æe još biti u njoj desetina, pa æe se i ona zatrti; ali kao hrast ili brijest kojima i kad zbace lišæe ostaje stablo, tako æe sveto sjeme biti njezino stablo. 023 ISA 007 001 U vrijeme Ahaza sina Jotama sina Ozije cara Judina doðe Resin car Sirski i Fakej sin Remalijin car Izrailjev na Jerusalim da ga biju, ali ga ne mogoše uzeti. 023 ISA 007 002 I doðe glas domu Davidovu i rekoše: Sirija se složi s Jefremom. A srce Ahazovo i srce naroda njegova ustrepta kao drveæe u šumi od vjetra. 023 ISA 007 003 Tada reèe Gospod Isaiji: izidi na susret Ahazu, ti i Sear-jasuv sin tvoj, nakraj jaza gornjega jezera, na put kod polja bjeljareva. 023 ISA 007 004 I reci mu: èuvaj se i budi miran, ne boj se i srce tvoje neka se ne plaši od dva kraja ovijeh glavanja što se puše, od raspaljenoga gnjeva Resinova i Sirskoga i sina Remalijina. 023 ISA 007 005 Što se Sirci i Jefrem i sin Remalijin dogovoriše na tvoje zlo govoreæi: 023 ISA 007 006 Hajdemo na Judejsku da joj dosadimo i da je osvojimo i da postavimo u njoj carem sina Taveilova; 023 ISA 007 007 Zato ovako veli Gospod Bog: neæe se to uèiniti, neæe biti. 023 ISA 007 008 Jer je glava Siriji Damasak, a Damasku je glava Resin; i do šezdeset i pet godina satræe se Jefrem tako da više neæe biti narod. 023 ISA 007 009 I glava je Jefremu Samarija, a Samariji je glava sin Remalijin. Ako ne vjerujete, neæete se održati. 023 ISA 007 010 I još reèe Gospod Ahazu govoreæi: 023 ISA 007 011 Išti znak od Gospoda Boga svojega, išti ozdo iz dubine ili ozgo s visine. (Sheol h7585) 023 ISA 007 012 A Ahaz reèe: neæu iskati, niti æu kušati Gospoda. 023 ISA 007 013 Tada reèe Isaija: slušajte sada, dome Davidov; malo li vam je što dosaðujete ljudima, nego dosaðujete i Bogu mojemu? 023 ISA 007 014 Zato æe vam sam Gospod dati znak: eto djevojka æe zatrudnjeti i rodiæe sina, i nadjenuæe mu ime Emanuilo. 023 ISA 007 015 Maslo i med ješæe, dokle ne nauèi odbaciti zlo a izabrati dobro. 023 ISA 007 016 Jer prije nego nauèi dijete odbaciti zlo a izabrati dobro, ostaviæe zemlju, na koju se gadiš, dva cara njezina. 023 ISA 007 017 Gospod æe pustiti na te i na narod tvoj i na dom oca tvojega dane, kakih nije bilo otkad se Jefrem odvoji od Jude, preko cara Asirskoga. 023 ISA 007 018 I tada æe Gospod zazviždati muhama koje su nakraj rijeka Misirskih, i pèelama koje su u zemlji Asirskoj; 023 ISA 007 019 I doæi æe i popadaæe sve u puste doline i u kamene rasjeline i na sve èeste i na svako drvce. 023 ISA 007 020 Tada æe Gospod obrijati britvom zakupljenom ispreko rijeke, carem Asirskim, glavu i dlake po nogama, i bradu svu. 023 ISA 007 021 I tada ko saèuva kravicu i dvije ovce, 023 ISA 007 022 Od mnoštva mlijeka što æe davati ješæe maslo; jer maslo i med ješæe ko god ostane u zemlji. 023 ISA 007 023 I tada æe svako mjesto gdje ima tisuæa èokota za tisuæu srebrnika zarasti u èkalj i trnje. 023 ISA 007 024 Sa strijelama i s lukom iæi æe se onamo, jer æe sva zemlja biti èkalj i trnje. 023 ISA 007 025 A na sve gore koje su se kopale motikom, na njih neæe doæi strah od èkalja i trnja, nego æe biti ispust volovima i gaziæe ih ovce. 023 ISA 008 001 I reèe mi Gospod: uzmi knjigu veliku i napiši u njoj pismom èovjeèijim: brz na plijen, hitar na grabež. 023 ISA 008 002 I uzeh vjerne svjedoke, Uriju sveštenika i Zahariju sina Jeverehijina. 023 ISA 008 003 Potom pristupih k proroèici, i ona zatrudnje i rodi sina. A Gospod mi reèe: nadjeni mu ime: brz na plijen, hitar na grabež. 023 ISA 008 004 Jer prije nego dijete nauèi vikati: oèe moj i majko moja, odnijeæe se blago Damaštansko i plijen Samarijski pred carem Asirskim. 023 ISA 008 005 I još mi reèe Gospod govoreæi: 023 ISA 008 006 Što ovaj narod ne mari za vodu Siloamsku koja teèe tiho, i raduje se Resinu i sinu Remalijinu, 023 ISA 008 007 Zato, evo, Gospod æe navesti na njih vodu iz rijeke silnu i veliku, cara Asirskoga i svu slavu njegovu, te æe izaæi iz svijeh potoka svojih, i teæi æe povrh svijeh bregova svojih, 023 ISA 008 008 I navaliæe preko Jude, plaviæe i razlivaæe se i doæi do grla, i krila æe joj se raširiti preko svekolike zemlje tvoje, Emanuilo! 023 ISA 008 009 Združujte se, narodi, ali æete se potrti; èujte svi koji ste u daljnoj zemlji: oružajte se, ali æete se potrti; oružajte se, ali æete se potrti. 023 ISA 008 010 Dogovarajte se, dogovor æe vam se razbiti: recite rijeè, neæe biti od nje ništa, jer je s nama Bog. 023 ISA 008 011 Jer mi ovako reèe Gospod uhvativši me za ruku i opomenuvši me da ne idem putem ovoga naroda, govoreæi: 023 ISA 008 012 Ne govorite buna, kad god ovaj narod kaže buna, i ne bojte se èega se on boji, i ne plašite se. 023 ISA 008 013 Gospoda nad vojskama svetite; i on neka vam je strah i bojazan. 023 ISA 008 014 I biæe vam svetinja, a kamen za spoticanje i stijena za sablazan objema domovima Izrailjevijem, zamka i mreža stanovnicima Jerusalimskim. 023 ISA 008 015 I spotaknuæe se mnogi i pašæe i satræe se, zaplešæe se i uhvatiæe se. 023 ISA 008 016 Sveži svjedoèanstvo, zapeèati zakon mojim uèenicima. 023 ISA 008 017 Èekaæu dakle Gospoda, koji je sakrio lice svoje od doma Jakovljeva, i uzdaæu se u nj. 023 ISA 008 018 Evo ja i djeca koju mi je dao Gospod jesmo znak i èudo Izrailju od Gospoda nad vojskama, koji nastava na gori Sionu. 023 ISA 008 019 I ako vam reku: pitajte vraèe i gatare, koji šapæu i mrmljaju; recite: ne treba li narod da pita Boga svojega? ili æe pitati mrtve mjesto živijeh? 023 ISA 008 020 Zakon i svjedoèanstvo tražite. Ako li ko ne govori tako, njemu nema zore. 023 ISA 008 021 I hodiæe po zemlji potucajuæi se i gladujuæi; i kad bude gladan, ljutiæe se i psovati cara svojega i Boga svojega gore. 023 ISA 008 022 A kad pogleda na zemlju, a to nevolja i mrak i teška muka, i on zagnan u tamu. 023 ISA 009 001 Ali neæe se onako zamraèiti pritiješnjena zemlja kao prije kad se dotaèe zemlje Zavulonove i zemlje Neftalimove, ili kao poslije kad dosaðivaše na putu k moru s one strane Jordana Galileji neznabožaèkoj. 023 ISA 009 002 Narod koji hodi u tami vidjeæe vidjelo veliko, i onima koji sjede u zemlji gdje je smrtni sjen zasvijetliæe vidjelo. 023 ISA 009 003 Umnožio si narod, a nijesi mu uvelièao radosti; ali æe se radovati pred tobom kao što se raduju o žetvi, kao što se vesele kad dijele plijen. 023 ISA 009 004 Jer si slomio jaram u kom vucijaše, i štap kojim ga bijahu po pleæima i palicu nasilnika njegova kao u dan Madijanski. 023 ISA 009 005 Jer æe obuæa svakoga ratnika koji se bije u graji i odijelo u krv uvaljano izgorjeti i biti hrana ognju. 023 ISA 009 006 Jer nam se rodi dijete, sin nam se dade, kojemu je vlast na ramenu, i ime æe mu biti: divni, savjetnik, Bog silni, otac vjeèni, knez mirni. 023 ISA 009 007 Bez kraja æe rasti vlast i mir na prijestolu Davidovu i u carstvu njegovu da se uredi i utvrdi sudom i pravdom otsada dovijeka. To æe uèiniti revnost Gospoda nad vojskama. 023 ISA 009 008 Gospod posla rijeè Jakovu, i ona pade u Izrailju. 023 ISA 009 009 I znaæe sav narod, Jefrem i stanovnici Samarijski, koji oholo i ponosita srca govore: 023 ISA 009 010 Padoše opeke, ali æemo mi zidati od tesana kamena; dudovi su posjeèeni, ali æemo mi zamijeniti kedrima. 023 ISA 009 011 Ali æe Gospod podignuti protivnike Resinove na nj, i skupiæe neprijatelje njegove, 023 ISA 009 012 Sirce s istoka i Filisteje sa zapada, te æe ždrijeti Izrailja na sva usta. Kod svega toga neæe se odvratiti gnjev njegov, nego æe ruka njegova još biti podignuta. 023 ISA 009 013 Jer se narod neæe obratiti k onomu ko ga bije, i neæe tražiti Gospoda nad vojskama. 023 ISA 009 014 Zato æe otsjeæi Gospod Izrailju glavu i rep, granu i situ u jedan dan. 023 ISA 009 015 Starješina i ugledan èovjek to je glava, a prorok koji uèi laž to je rep. 023 ISA 009 016 Jer koji vode taj narod, oni ga zavode, a koje vode, oni su propali. 023 ISA 009 017 Zato se Gospod neæe radovati mladiæima njegovijem, i na sirote njegove i na udovice njegove neæe se smilovati, jer su svikoliki licemjeri i zlikovci, i svaka usta govore nevaljalstvo. Kod svega toga neæe se odvratiti gnjev njegov, nego æe ruka njegova još biti podignuta. 023 ISA 009 018 Jer æe se razgorjeti bezbožnost kao oganj, koji sažeže èkalj i trnje, pa upali gustu šumu, te otide u dim visoko. 023 ISA 009 019 Od gnjeva Gospoda nad vojskama zamraèiæe se zemlja i narod æe biti kao hrana ognju, niko neæe požaliti brata svojega. 023 ISA 009 020 I zgrabiæe s desne strane, pa æe opet biti gladan, i ješæe s lijeve strane, pa se opet neæe nasititi; svaki æe jesti meso od mišice svoje, 023 ISA 009 021 Manasija Jefrema, i Jefrem Manasiju, a obojica æe se složiti na Judu. Kod svega toga neæe se odvratiti gnjev njegov, nego æe ruka njegova još biti podignuta. 023 ISA 010 001 Teško onima koji postavljaju zakone nepravedne i koji pišu nepravdu, 023 ISA 010 002 Da odbiju od suda uboge, i da otimaju pravicu siromasima naroda mojega, da bi im plijen bile udovice i sirote grabež. 023 ISA 010 003 A što æete èiniti u dan pohoðenja i pogibli koja æe doæi izdaleka? kome æete pribjeæi za pomoæ? gdje li æete ostaviti slavu svoju? 023 ISA 010 004 Da se ne bi unizila meðu roblje i meðu pobijene pala? Kod svega toga neæe se odvratiti gnjev njegov, nego æe ruka njegova još biti podignuta. 023 ISA 010 005 Teško Asiru, šibi gnjeva mojega, ako i jest palica u ruci njegovoj moja jarost. 023 ISA 010 006 Na narod licemjerni poslaæu ga, i zapovjediæu mu za narod na koji se gnjevim, da plijeni i otima, i da ga izgazi kao blato na ulicama. 023 ISA 010 007 Ali on neæe tako misliti i srce njegovo neæe tako suditi, nego mu je u srcu da zatre i istrijebi mnoge narode. 023 ISA 010 008 Jer æe reæi: knezovi moji nijesu li svi carevi? 023 ISA 010 009 Nije li Halan kao Harhemis? nije li Emat kao Arfad? nije li Samarija kao Damasak? 023 ISA 010 010 Kako je ruka moja našla carstva lažnijeh bogova, kojih likovi bijahu jaèi od Jerusalimskih i Samarijskih, 023 ISA 010 011 Neæu li uèiniti Jerusalimu i njegovijem lažnijem bogovima onako kako sam uèinio Samariji i njezinijem lažnijem bogovima? 023 ISA 010 012 Ali kad svrši Gospod sve djelo svoje na gori Sionskoj i u Jerusalimu, tada æu obiæi plod ohologa srca cara Asirskoga i slavu ponositijeh oèiju njegovijeh. 023 ISA 010 013 Jer reèe: krjepošæu ruke svoje uèinih i mudrošæu svojom, jer sam razuman; i premjestih meðe narodima i blago njihovo zaplijenih i kao junak oborih stanovnike. 023 ISA 010 014 I ruka moja naðe kao gnijezdo bogatstvo u naroda, i kako se kupe jajca ostavljena tako pokupih svu zemlju, i ne bi nikoga da makne krilom ili da otvori usta i pisne. 023 ISA 010 015 Hoæe li se sjekira velièati nad onijem koji njom sijeèe? hoæe li se pila razmetati nad onijem koji njom radi? kao da bi prut mahao onijem koji ga digne, kao da bi se hvalio štap da nije od drveta. 023 ISA 010 016 Zato æe Gospod, Gospod nad vojskama, pustiti na pretile njegove mršu, i slavu æe njegovu potpaliti da gori kao oganj. 023 ISA 010 017 Jer æe vidjelo Izrailjevo biti oganj, i svetac æe njegov biti plamen, i upaliæe i sažeæi trnje njegovo i èkalj njegov u jedan dan. 023 ISA 010 018 I krasotu šume njegove i njive njegove, od duše do tijela, uništiæe, i biæe kao bjegunac kad iznemogne. 023 ISA 010 019 I što ostane drveta šume njegove, biæe malo, da bi ih dijete moglo popisati. 023 ISA 010 020 I u to vrijeme ostatak Izrailjev i koji se izbave u domu Jakovljevu neæe se više oslanjati na onoga ko ih bije, nego æe se oslanjati na Gospoda sveca Izrailjeva istinom. 023 ISA 010 021 Ostatak æe se obratiti, ostatak Jakovljev, k Bogu silnome. 023 ISA 010 022 Jer ako bude naroda tvojega, Izrailju, kao pijeska morskoga, ostatak æe se njegov obratiti. Pogibao je odreðena, razliæe se pravda. 023 ISA 010 023 Jer æe Gospod, Gospod nad vojskama, izvršiti pogibao odreðenu u svoj zemlji. 023 ISA 010 024 Zato ovako veli Gospod, Gospod nad vojskama: ne boj se Asirca, narode moj, koji nastavaš na gori Sionu; prutom æe te udariti i štap svoj podignuæe na te kao u Misiru. 023 ISA 010 025 Jer još malo, i gnjev æe prestati; tada æe se jarost moja obratiti na njihovu pogibao. 023 ISA 010 026 Jer æe podignuti na nj Gospod nad vojskama biè, te æe biti kao rasap Madijanski kod kamena Oriva i kao štap njegov na moru, i podignuæe ga kao u Misiru. 023 ISA 010 027 I tada æe se skinuti breme njegovo s ramena tvojega i jaram njegov s vrata tvojega, i izlomiæe se jaram od pomazanja. 023 ISA 010 028 Doðe u Ajat, proðe u Migron, u Mihmasu rasprti prtljag svoj. 023 ISA 010 029 Poðoše klancem, u Gavaji zanoæiše, prepade se Rama, Gavaja Saulova pobježe. 023 ISA 010 030 Vièi iza glasa, kæeri Galimova; nek se èuje u Lais, jadni Anatote! 023 ISA 010 031 Madmina pobježe, stanovnici Gevimski utekoše. 023 ISA 010 032 Još jedan dan, pa æe stajati u Novu, mahnuæe rukom svojom na goru kæeri Sionske, na hum Jerusalimski. 023 ISA 010 033 Gle, Gospod, Gospod nad vojskama, okresaæe silom grane; što je visoko posjeæi æe, i što je uzdignuto sniziæe. 023 ISA 010 034 I gustu æe šumu isjeæi sjekirom, i Livan æe pasti od silnoga. 023 ISA 011 001 Ali æe izaæi šibljika iz stabla Jesejeva, i izdanak iz korijena njegova izniknuæe. 023 ISA 011 002 I na njemu æe poèivati duh Gospodnji, duh mudrosti i razuma, duh savjeta i sile, duh znanja i straha Gospodnjega. 023 ISA 011 003 I mirisanje æe mu biti u strahu Gospodnjem, a neæe suditi po viðenju svojih oèiju, niti æe po èuvenju svojih ušiju karati. 023 ISA 011 004 Nego æe po pravdi suditi siromasima i po pravici karati krotke u zemlji, i udariæe zemlju prutom usta svojih, i duhom usana svojih ubiæe bezbožnika. 023 ISA 011 005 I pravda æe mu biti pojas po bedrima, i istina pojas po bocima. 023 ISA 011 006 I vuk æe boraviti s jagnjetom, i ris æe ležati s jaretom, tele i laviæ i ugojeno živinèe biæe zajedno, i malo dijete vodiæe ih. 023 ISA 011 007 I krava i medvjedica zajedno æe pasti, mlad njihova ležaæe zajedno, i lav æe jesti slamu kao vo. 023 ISA 011 008 I dijete koje sisa igraæe se nad rupom aspidinom, i dijete odbijeno od sise zavlaèiæe ruku svoju u rupu zmije vasilinske. 023 ISA 011 009 Neæe uditi ni potirati na svoj svetoj gori mojoj, jer æe zemlja biti puna poznanja Gospodnjega kao more vode što je puno. 023 ISA 011 010 I u to æe vrijeme za korijen Jesejev, koji æe biti zastava narodima, raspitivati narodi, i poèivalište njegovo biæe slavno. 023 ISA 011 011 I tada æe Gospod opet podignuti ruku svoju da zadobije ostatak naroda svojega, što ostane od Asirske i od Misira i od Patrosa i od Etiopske i od Elama i od Senara i od Emata i od ostrva morskih. 023 ISA 011 012 I podignuæe zastavu narodima i prognane Izrailjeve i rasijane Judine sabraæe s èetiri kraja zemaljska, 023 ISA 011 013 I nestaæe zavisti Jefremove, i neprijatelji Judini istrijebiæe se; Jefrem neæe zavidjeti Judi, a Juda neæe zlobiti Jefremu. 023 ISA 011 014 Nego æe složno letjeti na pleæa Filistejima k zapadu; zajedno æe plijeniti narode istoène; na Edomce i Moavce dignuæe ruke svoje, i sinovi Amonovi biæe im pokorni. 023 ISA 011 015 I Gospod æe presušiti zaliv mora Misirskoga, i mahnuæe rukom svojom svrh rijeke sa silnijem vjetrom svojim, i udariæe je po sedam krakova da se može prelaziti u obuæi. 023 ISA 011 016 I biæe put ostatku naroda njegova, što ostane od Asirske, kao što je bio Izrailju kad izide iz zemlje Misirske. 023 ISA 012 001 I reæi æeš u ono vrijeme: hvalim te, Gospode, jer si se bio razgnjevio na me, pa se odvratio gnjev tvoj, i utješio si me. 023 ISA 012 002 Gle, Bog je spasenje moje, uzdaæu se i neæu se bojati, jer mi je sila i pjesma Gospod Bog, on mi bi spasitelj. 023 ISA 012 003 S radošæu æete crpsti vodu iz izvora ovoga spasenja. 023 ISA 012 004 I tada æete reæi: hvalite Gospoda, glasite ime njegovo, javljajte po narodima djela njegova, napominjite da je visoko ime njegovo. 023 ISA 012 005 Pojte Gospodu, jer uèini velike stvari, neka se zna po svoj zemlji. 023 ISA 012 006 Klikuj i pjevaj, koja sjediš u Sionu, jer je svetac Izrailjev velik posred vas. 023 ISA 013 001 Breme Vavilonu, koje vidje Isaija sin Amosov. 023 ISA 013 002 Na gori visokoj podignite zastavu, vièite im iza glasa, mašite rukom, neka uðu na vrata kneževska. 023 ISA 013 003 Ja sam zapovjedio izabranima svojim i dozvao sam junake svoje da izvrše gnjev moj koji se raduju s velièine moje. 023 ISA 013 004 Vika stoji ljudstva na gorama kao da je velik narod, vika i vreva carstva skupljenijeh naroda; Gospod nad vojskama pregleda vojsku ubojitu. 023 ISA 013 005 Dolaze iz daljne zemlje, s kraja nebesa, Gospod i oruða srdnje njegove, da zatre svu zemlju. 023 ISA 013 006 Ridajte, jer je blizu dan Gospodnji; doæi æe kao pustoš od svemoguæega. 023 ISA 013 007 Zato æe svaka ruka klonuti, i svako srce èovjeèije rastopiti se. 023 ISA 013 008 I oni æe se smesti, muke i bolovi spopašæe ih, muèiæe se kao porodilja, prepašæe se jedan od drugoga, lica æe im biti kao plamen. 023 ISA 013 009 Evo, ide dan Gospodnji ljuti s gnjevom i jarošæu da obrati zemlju u pustoš, i grješnike da istrijebi iz nje. 023 ISA 013 010 Jer zvijezde nebeske i prilike nebeske neæe pustiti svjetlosti svoje, sunce æe pomrèati o roðaju svom, i mjesec neæe pustiti svjetlosti svoje. 023 ISA 013 011 I pohodiæu vasiljenu za zloæu, i bezbožnike za bezakonje; i ukinuæu razmetanje oholijeh, i ponos silnijeh oboriæu. 023 ISA 013 012 Uèiniæu da æe èovjek više vrijediti nego zlato èisto, više nego zlato Ofirsko. 023 ISA 013 013 Zato æu zatresti nebo, i zemlja æe se pokrenuti sa svoga mjesta od jarosti Gospoda nad vojskama i u dan kad se raspali gnjev njegov. 023 ISA 013 014 I biæe kao srna poplašena i kao stado kojega niko ne sabira; svak æe gledati za svojim narodom, i svak æe bježati u svoju zemlju. 023 ISA 013 015 Ko se god naðe, biæe proboden, i koji se god skupe, poginuæe od maèa. 023 ISA 013 016 I djecu æe im razmrskati na njihove oèi, kuæe æe im oplijeniti i žene æe im sramotiti. 023 ISA 013 017 Evo, ja æu podignuti na njih Mide, koji neæe mariti za srebro, niti æe zlata iskati. 023 ISA 013 018 Nego æe iz lukova djecu ubijati, ni na plod u utrobi neæe se smilovati, niti æe djece žaliti oko njihovo. 023 ISA 013 019 I Vavilon, ures carstvima i dika slavi Haldejskoj, biæe kao Sodom i Gomor kad ih Bog zatr. 023 ISA 013 020 Neæe se u njemu živjeti niti æe se ko naseliti od koljena do koljena, niti æe Arapin razapeti u njemu šatora, niti æe pastiri poèivati onuda. 023 ISA 013 021 Nego æe poèivati ondje divlje zvijeri, i kuæe æe njihove biti pune velikih zmija, i ondje æe nastavati sove, i aveti æe skakati onuda. 023 ISA 013 022 I dovikivaæe se buljine u pustijem kuæama i zmajevi u dvorima veselijem. A doæi æe njegovo vrijeme, i blizu je, i dani njegovi neæe se protegnuti. 023 ISA 014 001 Jer æe se smilovati Gospod na Jakova, i opet æe izabrati Izrailja, i namjestiæe ih u zemlji njihovoj, i prilijepiæe se k njima došljaci i pridružiæe se domu Jakovljevu. 023 ISA 014 002 Jer æe ih uzeti narodi i odvesti na mjesto njihovo, i naslijediæe ih Izrailjci u zemlji Gospodnjoj da im budu sluge i sluškinje, i zarobiæe one koji ih bjehu zarobili, i biæe gospodari svojim nasilnicima. 023 ISA 014 003 I kad te smiri Gospod od truda tvojega i muke i od ljutoga ropstva u kom si robovao, 023 ISA 014 004 Tada æeš izvoditi ovu prièu o caru Vavilonskom i reæi æeš: kako nesta nastojnika, nesta danka? 023 ISA 014 005 Slomi Gospod štap bezbožnicima, palicu vladaocima, 023 ISA 014 006 Koja je ljuto bila narode bez prestanka, i gnjevno vladala nad narodima, i gonila nemilice. 023 ISA 014 007 Sva zemlja poèiva i mirna je; pjevaju iza glasa. 023 ISA 014 008 Vesele se s tebe i jele i kedri Livanski govoreæi: otkako si pao, ne dolazi niko da nas sijeèe. 023 ISA 014 009 Pakao dolje uskoleba se tebe radi da te srete kad doðeš, probudi ti mrtvace i sve knezove zemaljske, diže s prijestola njihovijeh sve careve narodne. (Sheol h7585) 023 ISA 014 010 Svi æe progovoriti i reæi tebi: i ti li si iznemogao kao mi? izjednaèio se s nama? 023 ISA 014 011 Spusti se u pakao ponos tvoj, zveka psaltira tvojih; prostrti su poda te moljci, a crvi su ti pokrivaè. (Sheol h7585) 023 ISA 014 012 Kako pade s neba, zvijezdo danice, kæeri zorina? kako se obori na zemlju koji si gazio narode? 023 ISA 014 013 A govorio si u srcu svom: izaæi æu na nebo, više zvijezda Božijih podignuæu prijesto svoj, i sješæu na gori zbornoj na strani sjevernoj; 023 ISA 014 014 Izaæi æu u visine nad oblake, izjednaèiæu se s višnjim. 023 ISA 014 015 A ti se u pakao svrže, u dubinu grobnu. (Sheol h7585) 023 ISA 014 016 Koji te vide pogledaæe na te, i gledaæe te govoreæi: to li je onaj koji je tresao zemlju, koji je drmao carstva, 023 ISA 014 017 Koji je vasiljenu obraæao u pustinju, i gradove njezine raskopavao? roblje svoje nije otpuštao kuæi? 023 ISA 014 018 Svi carevi narodni, svikoliki, leže slavno, svaki u svojoj kuæi. 023 ISA 014 019 A ti se izbaci iz groba svojega, kao gadna grana, kao haljina pobijenijeh, maèem pobodenijeh, koji slaze u jamu kamenu, kao pogaženi strv. 023 ISA 014 020 Neæeš se združiti s njima pogrebom, jer si zemlju svoju zatro, narod si svoj ubio; neæe se spominjati sjeme zlikovaèko dok je vijeka. 023 ISA 014 021 Pripravite pokolj sinovima njegovijem za bezakonje otaca njihovijeh da se ne podignu i ne naslijede zemlje i ne napune vasiljene gradovima. 023 ISA 014 022 Jer æu ustati na njih, govori Gospod nad vojskama, i zatræu ime Vavilonu i ostatak, i sina i unuka, govori Gospod. 023 ISA 014 023 I naèiniæu od njega stan æukovima i jezera vodena, i omešæu ga metlom pogibli, govori Gospod nad vojskama. 023 ISA 014 024 Zakle se Gospod nad vojskama govoreæi: doista, biæe kako sam smislio, i kako sam naumio izvršiæe se. 023 ISA 014 025 Potræu Asirca u zemlji svojoj, na gorama svojim izgaziæu ga; tada æe se skinuti s njih jaram njegov, i breme njegovo s pleæa njihovijeh skinuæe se. 023 ISA 014 026 To je namišljeno svoj zemlji, i to je ruka podignuta na sve narode. 023 ISA 014 027 Jer je Gospod nad vojskama naumio, ko æe razbiti? i njegovu ruku podignutu ko æe odvratiti? 023 ISA 014 028 Godine koje umrije car Ahaz bi objavljeno ovo breme: 023 ISA 014 029 Nemoj se radovati, zemljo Filistejska svakolika, što se slomi prut onoga koji te je bio; jer æe iz korijena zmijinjega niknuti zmija vasilinska, i plod æe mu biti zmaj ognjeni krilati. 023 ISA 014 030 I prvenci siromaški nahraniæe se, i ubogi æe poèivati bez straha; a tvoj æu korijen umoriti glaðu, i ostatak tvoj on æe pobiti. 023 ISA 014 031 Ridajte, vrata; vièi, grade; rastopila si se, sva zemljo Filistejska, jer sa sjevera ide dim i niko se neæe osamiti u zborovima njegovijem. 023 ISA 014 032 I šta æe se odgovoriti poslanicima narodnijem? Da je Gospod osnovao Sion i da æe u nj utjecati nevoljnici naroda njegova. 023 ISA 015 001 Breme Moavu. Da, obnoæ se raskopa Ar Moavski i propade; da, obnoæ se raskopa Kir Moavski i propade. 023 ISA 015 002 Otide u dom i u Devon, na visine, da plaèe: Moav æe ridati za Nevonom i za Medevom, sve æe mu glave biti æelave, svaka brada oskubena. 023 ISA 015 003 Po ulicama æe njegovijem pripasivati kostrijet, na krovovima njegovijem i na ulicama njegovijem sve æe ridati suze lijuæi. 023 ISA 015 004 I vikaæe Esevon i Eleala, do Jase èuæe im se glas; i vojnici æe Moavski vikati, duša æe se u svakom uzmuèiti. 023 ISA 015 005 Srce moje vapije za Moavom; bjegunci njegovi pobjegoše dori do Sigora kao junica treæakinja; jer æe se iæi uz brdo Luitsko plaèuæi, i putem Oronaimskim razlijegaæe æe se jauk. 023 ISA 015 006 Jer æe nestati voda Nimrimskih, jer æe posahnuti bilje, nestaæe trave, zeleni neæe biti. 023 ISA 015 007 I zato što su ostavljali i što su èuvali odnijeæe se na potok Arapski. 023 ISA 015 008 Jer æe vika iæi oko meða Moavskih, do Eglaima jauk njihov, i do Vir-Elima jauk njihov. 023 ISA 015 009 Jer æe se voda Dimonska napuniti krvi; i još æu dometnuti Dimonu, na bjegunce Moavske i na ostatak zemaljski poslaæu lavove. 023 ISA 016 001 Šaljite jaganjce gospodaru zemaljskom, od Sele do pustinje, ka gori kæeri Sionske. 023 ISA 016 002 Jer æe biti kæeri Moavske na brodovima Arnonskim kao ptica koja luta, otjerana s gnijezda. 023 ISA 016 003 Uèini vijeæe, narode, naèini sjen u podne kao noæ, zakloni izagnane, nemoj izdati bjegunaca. 023 ISA 016 004 Neka kod tebe borave izgnani moji, Moave; budi im zaklon od pustošnika; jer æe nestati nasilnika, prestaæe pustošenje, istrijebiæe se sa zemlje koji gaze druge. 023 ISA 016 005 I utvrdiæe se prijesto milošæu, i na njemu æe sjedjeti jednako u šatoru Davidovu koji æe suditi i tražiti što je pravo i biti brz da èini pravdu. 023 ISA 016 006 Èusmo za oholost Moava vrlo ponositoga, za ponos njegov i oholost i obijest njegovu; laži njegove neæe biti tvrde. 023 ISA 016 007 Zato æe ridati Moavac nad Moavcem, svi æe ridati; nad temeljima Kir-Aresetskim uzdisaæete, jer su razvaljeni. 023 ISA 016 008 I polja Esevonska posušiše se i èokot Sivamski; gospoda narodna potrše krasne loze njegove, koje dosezahu do Jazira i vijahu se po pustinji; odvode njegove pružahu se i prelažahu preko mora. 023 ISA 016 009 Zato æu plakati plaèem Jazirskim za èokotom Sivamskim; zaljevaæu te suzama svojim, Esevone i Elealo, jer pjesma o ljetini tvojoj i o žetvi tvojoj pade. 023 ISA 016 010 I nesta radosti i veselja s polja rodnoga, u vinogradima se ne pjeva ni podvikuje, vina u kacama ne gazi gazilac; uèinih kraj pjesmama. 023 ISA 016 011 Zato utroba moja jeèi kao gusle za Moavom, i srce moje za Kir-Eresom. 023 ISA 016 012 I kad se vidi da se umorio Moav na visini svojoj, uæi æe u svetinju svoju da se pomoli; ali ništa neæe svršiti. 023 ISA 016 013 Ovo je rijeè što reèe Gospod za Moava davno. 023 ISA 016 014 A sada veli Gospod govoreæi: do tri godine, kao što su godine najamnièke, ološaæe slava Moavova sa svijem mnoštvom njegovijem, i što ostane biæe vrlo malo i nejako. 023 ISA 017 001 Breme Damasku. Gle, Damasak æe se ukinuti da ne bude više grad, nego æe biti gomila razvalina. 023 ISA 017 002 Gradovi Aroirski biæe ostavljeni, biæe za stada, te æe u njima poèivati, i niko ih neæe plašiti. 023 ISA 017 003 Nestaæe gradova Jefremovijeh i carstva u Damasku i ostatku Sirskom, biæe kao slava sinova Izrailjevijeh, veli Gospod nad vojskama. 023 ISA 017 004 I u taj æe dan istanèati slava Jakovljeva, i debelo tijelo njegovo omršaæe. 023 ISA 017 005 Jer æe biti kao kad žetelac sabira žito i rukom žanje klasje, i biæe kao kad se kupi klasje u dolini Rafajskoj. 023 ISA 017 006 Ali æe se ostaviti u njoj pabirci kao kad se otrese maslina, pa dvije tri ostanu u vrhu, i èetiri pet na rodnijem granama, veli Gospod Bog Izrailjev. 023 ISA 017 007 U to æe vrijeme èovjek pogledati na tvorca svojega, i oèi njegove gledaæe na sveca Izrailjeva; 023 ISA 017 008 A neæe pogledati na oltare, djelo ruku svojih, niti æe gledati na ono što su naèinili prsti njegovi, ni na lugove ni na likove sunèane. 023 ISA 017 009 U to æe vrijeme tvrdi gradovi njegovi biti kao ostavljen grm i ogranak, jer æe se ostaviti radi sinova Izrailjevijeh, i biæe pustoš. 023 ISA 017 010 Jer si zaboravio Boga spasenja svojega, i nijesi se sjeæao stijene sile svoje; zato sadi krasne sadove i lozu stranu presaðuj; 023 ISA 017 011 Danju radi da uzraste što posadiš, i jutrom gledaj da ti sjeme nikne; ali kad doðe do branja razgrabiæe se, i ostaæe ti ljuta žalost. 023 ISA 017 012 Teško mnoštvu velikih naroda, što buèe kao što buèe mora, i uzavrelijem narodima, kojih stoji vreva kao silnijeh voda; 023 ISA 017 013 Vreva stoji naroda kao velikih voda; ali æe povikati na njih, i oni æe pobjeæi daleko, i biæe gonjeni kao pljeva po brdima od vjetra i kao prah od vihora. 023 ISA 017 014 Uveèe eto straha, i prije nego svane nema nikoga. To je dio onijeh koji nas gaze, i našljedstvo onijeh koji otimlju od nas. 023 ISA 018 001 Teško zemlji koja sjen èini krilima s one strane rijeka Etiopskih; 023 ISA 018 002 Koja šalje poslanike preko mora, u laðama od site po vodama, govoreæi: idite, brzi glasnici, k narodu rasijanu i oplijenjenu, k narodu strašnu otkako je dosad, k narodu razmjerenu i pogaženu, kojemu zemlju raznose rijeke. 023 ISA 018 003 Svi koji živite na svijetu i stanujete na zemlji, kad se digne zastava na gorama, gledajte, i kad zatrubi truba, slušajte. 023 ISA 018 004 Jer ovako mi reèe Gospod: umiriæu se i gledaæu iz stana svojega, kao vruæina koja suši poslije dažda i kao rosan oblak o vruæini žetvenoj. 023 ISA 018 005 Jer prije berbe, kad napupe pupci i od cvijeta postane grozd i stane zreti, okresaæe odvode kosijerom, i uzeæe lozu i otsjeæi. 023 ISA 018 006 Sve æe se ostaviti pticama gorskim i zvijerima zemaljskim; i ptice æe ljetovati na njima, a svakojake zvijeri zemaljske zimovaæe. 023 ISA 018 007 Tada æe se donijeti dar Gospodu nad vojskama od naroda rasijanoga i oplijenjenoga, od naroda strašnoga otkako je dosad, od naroda razmjerenoga i pogaženoga, kojemu zemlju raznose rijeke, k mjestu imena Gospoda nad vojskama, ka gori Sionskoj. 023 ISA 019 001 Breme Misiru. Gle, Gospod sjedeæi na oblaku laku doæi æe u Misir; i zatrešæe se od njega idoli Misirski, i srce æe se rastopiti u Misircima. 023 ISA 019 002 I razdražiæu Misirce jedne na druge, te æe vojevati brat na brata i prijatelj na prijatelja, grad na grad, carstvo na carstvo. 023 ISA 019 003 I nestaæe duha Misiru, i namjeru njegovu razbiæu; tada æe pitati svoje idole i opsjenare i vraèe i gatare. 023 ISA 019 004 I predaæu Misirce u ruke žestokim gospodarima, i ljut æe car vladati njima, veli Gospod, Gospod nad vojskama. 023 ISA 019 005 I nestaæe vode iz mora, i rijeka æe presahnuti i zasušiti se. 023 ISA 019 006 I rijeke æe oteæi, opašæe i presahnuti potoci Misirski, trska i sita posušiæe se. 023 ISA 019 007 Trava kraj potoka, na ušæu potoka, i svi usjevi kraj potoka posahnuæe i nestaæe ih i propašæe. 023 ISA 019 008 I tužiæe ribari i sjetovaæe svi koji bacaju udicu, i koji razapinju mrežu po vodama zabrinuæe se. 023 ISA 019 009 I stidjeæe se koji rade od tankoga lana, i koji tkaju tanko bijelo platno. 023 ISA 019 010 I nasipi æe mu se razvaliti, i koji zagraðuju ribnjake, svi æe biti žalosna srca. 023 ISA 019 011 Doista, knezovi su Soanski bezumni, i savjet mudrijeh savjetnika Faraonovijeh lud je. Kako možete govoriti Faraonu: ja sam sin mudrijeh, sin starijeh careva? 023 ISA 019 012 Gdje su? gdje su mudarci tvoji? Neka ti kažu ako znadu što je naumio za Misir Gospod nad vojskama. 023 ISA 019 013 Poludješe knezovi Soanski; prevariše se knezovi Nofski; prelastiše Misir glave plemena njegovijeh. 023 ISA 019 014 Gospod je izlio meðu njih duh prijevaran, te uèiniše da posræe Misir u svijem poslovima kao što posræe pijan èovjek bljujuæi. 023 ISA 019 015 I neæe biti djela u Misiru što bi uèinila glava ili rep, grana ili sita. 023 ISA 019 016 Tada æe biti Misirci kao žene; bojaæe se i drktati od ruke Gospoda nad vojskama kad zamahne na njih. 023 ISA 019 017 I zemlja æe Judina biti strah Misiru; ko je se god opomene, prepašæe se radi namjere Gospoda nad vojskama što je naumio suprot njemu. 023 ISA 019 018 U to æe vrijeme biti pet gradova u zemlji Misirskoj koji æe govoriti jezikom Hananskim i zaklinjati se Gospodom nad vojskama; jedan æe se zvati grad Aheres. 023 ISA 019 019 U to æe vrijeme biti oltar Gospodnji usred zemlje Misirske, i spomenik Gospodnji na meði njezinoj; 023 ISA 019 020 I biæe znak i svjedoèanstvo Gospodu nad vojskama, u zemlji Misirskoj. Kad stanu vikati ka Gospodu na nasilnike, on æe im poslati spasitelja i kneza i izbaviæe ih. 023 ISA 019 021 I biæe poznat Gospod Misircima, i poznaæe Misirci Gospoda u to vrijeme, i služiæe mu žrtvama i darima, i zavjetovaæe zavjete Gospodu, i izvršivaæe. 023 ISA 019 022 Tako æe Gospod udariti Misir, i udariv iscijeliæe, jer æe se obratiti ka Gospodu, umoliæe mu se, i iscijeliæe ih. 023 ISA 019 023 U to æe vrijeme biti put iz Misira u Asirsku, i Asirac æe iæi u Misir i Misirac u Asirsku, i služiæe Gospodu Misirci s Asircima. 023 ISA 019 024 U to æe vrijeme Izrailj biti treæi s Misircima i Asircima, i biæe blagoslov posred zemlje. 023 ISA 019 025 Jer æe ih blagosloviti Gospod nad vojskama govoreæi: da je blagosloven moj narod Misirski i Asirski, djelo ruku mojih, i našljedstvo moje, Izrailj. 023 ISA 020 001 Godine koje doðe Tartan na Azot, kad ga posla Sargon car Asirski, te bi Azot i uze ga, 023 ISA 020 002 U to vrijeme reèe Gospod preko Isaije sina Amosova govoreæi: idi, skini kostrijet sa sebe, i izuj obuæu s nogu svojih. I uèini tako i iðaše go i bos. 023 ISA 020 003 Tada reèe Gospod: kako ide sluga moj Isaija go i bos za znak i èudo što æe biti do tri godine Misiru i Etiopskoj, 023 ISA 020 004 Tako æe odvesti car Asirski u ropstvo Misirce, i Etiopljane u sužanjstvo, djecu i starce, gole i bose i golijeh zadnjica, na sramotu Misircima. 023 ISA 020 005 I prepašæe se i posramiæe se od Etiopske, uzdanice svoje, i od Misira, ponosa svojega. 023 ISA 020 006 I reæi æe tada koji žive na ovom ostrvu: gle, to je uzdanica naša, ka kojoj pritjecasmo za pomoæ da se saèuvamo od cara Asirskoga; kako æemo se izbaviti? 023 ISA 021 001 Breme pustinji na moru. Kao vihori koji prolaze na jug, tako æe doæi iz pustinje, iz zemlje strašne. 023 ISA 021 002 Ljuta utvara javi mi se. Nevjernik nevjeru èini, pustošnik pustoši; hodi, Elame; opkoli, Midijo! svemu uzdisanju uèiniæu kraj. 023 ISA 021 003 Zato su bedra moja puna bola; muke me obuzeše kao kad se muèi porodilja; zgurih se èujuæi, prepadoh se videæi. 023 ISA 021 004 Srce mi se smete, groza me poduze; noæ milina mojih pretvori mi se u strah. 023 ISA 021 005 Postavi sto, stražar neka straži; jedi, pij; ustajte knezovi, mažite štitove. 023 ISA 021 006 Jer ovako mi reèe Gospod: idi, postavi stražara da ti javi što vidi. 023 ISA 021 007 I vidje kola, i dva reda konjika; kola s magarcima i kola s kamilama; i pažaše dobro velikom pažnjom. 023 ISA 021 008 I povika kao lav: gospodaru, ja stojim jednako na straži danju, i stojim na straži po svu noæ. 023 ISA 021 009 I evo doðoše na kolima ljudi, u dva reda konjici. Tada povika i reèe: pade, pade Vavilon, i svi rezani likovi bogova njegovijeh razbiše se o zemlju. 023 ISA 021 010 Vršaju moj, i pšenice gumna mojega! što èuh od Gospoda nad vojskama, Boga Izrailjeva, javih vam. 023 ISA 021 011 Breme Dumi. Vièe k meni neko sa Sira: stražaru! šta bi noæas? stražaru! šta bi noæas? 023 ISA 021 012 Stražar reèe: doæi æe jutro, ali i noæ; ako æete tražiti, tražite, vratite se, doðite. 023 ISA 021 013 Breme Arapskoj. Po šumama u Arapskoj noæivaæete, putnici Dedanski! 023 ISA 021 014 Iznesite vode pred žedne, koji živite u zemlji Temi, sretite s hljebom bjegunca. 023 ISA 021 015 Jer æe bježati od maèa, od maèa gologa, od luka zapetoga i od žestokoga boja. 023 ISA 021 016 Jer ovako mi reèe Gospod: za godinu, kao što je godina najamnièka, nestaæe sve slave Kidarske. 023 ISA 021 017 I što ostane hrabrijeh strijelaca sinova Kidarskih, biæe malo; jer Gospod Bog Izrailjev reèe. 023 ISA 022 001 Breme dolini viðenja. Što ti je te si sva izašla na krovove? 023 ISA 022 002 Grade puni vike i vreve, grade veseli! tvoji pobijeni nijesu pobijeni maèem niti pogiboše u boju. 023 ISA 022 003 Glavari tvoji uzmakoše svikoliki, povezaše ih strijelci; što se god naðe tvojih, svi su povezani, ako i pobjegoše daleko. 023 ISA 022 004 Zato rekoh: proðite me se, da plaèem gorko; ne trudite se da me tješite za pogiblju kæeri naroda mojega. 023 ISA 022 005 Jer je ovo dan muke i potiranja i smetnje od Gospoda, Gospoda nad vojskama, u dolini viðenja; obaliæe zid, i vika æe biti do gore. 023 ISA 022 006 I Elam uze tul, s kolima ljudi i s konjicima, i Kir istaèe štit. 023 ISA 022 007 I krasne doline tvoje napuniše se kola, i konjici se namjestiše pred vratima. 023 ISA 022 008 I odastrije se zastiraè Judin; i pogledao si u to vrijeme na oružje u kuæi šumskoj. 023 ISA 022 009 I vidjeste da je mnogo proloma na gradu Davidovu, i sabraste vodu u donjem jezeru. 023 ISA 022 010 I izbrojiste kuæe Jerusalimske, i razvaliste kuæe da utvrdite zid. 023 ISA 022 011 I naèiniste jaz meðu dva zida za vodu iz staroga jezera; ali ne pogledaste na onoga koji je to uèinio i ne obazreste se na onoga koji je to odavna spremio. 023 ISA 022 012 I zva vas Gospod nad vojskama u onaj dan da plaèete i ridate i da skubete kose i pripašete kostrijet; 023 ISA 022 013 A gle, radost i veselje, ubijaju goveda, kolju ovce, jedu meso i piju vino govoreæi: jedimo i pijmo, jer æemo sjutra umrijeti. 023 ISA 022 014 Ali Gospod nad vojskama javi mi: neæe vam se oprostiti ovo bezakonje do smrti, veli Gospod, Gospod nad vojskama. 023 ISA 022 015 Ovako veli Gospod, Gospod nad vojskama: idi k onomu riznièaru, k Somni, upravitelju dvorskom, 023 ISA 022 016 I reci mu: šta æeš ti tu? i ko ti je tu? te si tu istesao sebi grob? istesao si sebi grob na visoku mjestu i spremio si sebi stan u kamenu. 023 ISA 022 017 Evo, èovjeèe, Gospod æe te baciti daleko i zatrpaæe te. 023 ISA 022 018 Zavitlaæe te i hititi kao loptu u zemlju prostranu; ondje æeš umrijeti i ondje æe biti kola slave tvoje, sramoto domu gospodara svojega; 023 ISA 022 019 I svræi æu te s mjesta tvojega, i istjeraæu te iz službe tvoje. 023 ISA 022 020 I u to vrijeme pozvaæu slugu svojega Elijakima sina Helkijina; 023 ISA 022 021 I obuæi æu mu tvoju haljinu, i tvojim æu ga pojasom opasati, i tvoju æu mu vlast dati u ruku, i biæe otac Jerusalimljanima i domu Judinu. 023 ISA 022 022 I metnuæu mu kljuè od doma Davidova na rame: kad on otvori, neæe niko zatvoriti, i kad on zatvori, neæe niko otvoriti. 023 ISA 022 023 I kao klin uglaviæu ga na tvrdu mjestu, i biæe prijesto slave domu oca svojega; 023 ISA 022 024 I o njemu æe se vješati sva slava doma oca njegova, sinova i unuka, svakojaki sudovi, i najmanji, i èaše i mjehovi. 023 ISA 022 025 U to vrijeme, veli Gospod nad vojskama, pomjeriæe se klin uglavljeni na tvrdom mjestu, i izvadiæe se i pašæe, i teža što je na njemu propašæe; jer Gospod reèe. 023 ISA 023 001 Breme Tiru. Ridajte laðe Tarsiske, jer je raskopan, da nema kuæe niti ko dolazi. Iz zemlje Kitimske javi im se. 023 ISA 023 002 Umuknite koji živite na ostrvu, koje trgovci Sidonski pomorci puniše. 023 ISA 023 003 I dohodi mu bijahu po velikim vodama sjeme Siorsko, žetva s rijeke, i bješe trg narodima. 023 ISA 023 004 Stidi se, Sidone, jer govori more, sila morska veli: ne muèim se poroðajem, ne raðam, ne odgajam momaka, ne podižem djevojaka. 023 ISA 023 005 Kao što se ožalostiše kad èuše za Misir, tako æe se ožalostiti kad èuju za Tir. 023 ISA 023 006 Idite u Tarsis, ridajte ostrvljani! 023 ISA 023 007 Je li to vaš veseli grad, kojega je starina od davnina? njegove æe ga noge zanijeti daleko u tuðinstvo. 023 ISA 023 008 Ko je to smislio na Tir, koji razdavaše vijence, èiji trgovci bjehu knezovi, i prekupci slavni na zemlji? 023 ISA 023 009 Gospod je nad vojskama to smislio, da osramoti ponos svake slave i da poništi sve slavne na zemlji. 023 ISA 023 010 Prijeði preko zemlje svoje kao potok, kæeri Tarsiska; nema više pojasa. 023 ISA 023 011 Ruku svoju podiže na more, zadrma carstva; Gospod je zapovjedio za Hanan da se raskopaju gradovi njegovi. 023 ISA 023 012 I veli: neæeš se više veseliti, osramoæena djevojko, kæeri Sidonska. Ustani, idi u Kitim, ni ondje neæeš imati mira. 023 ISA 023 013 Eto zemlje Haldejske; toga naroda nije bilo; Asur je osnova za one koji življahu u pustinjama, podigoše kule u njoj, pogradiše dvorove; i obrati se u razvaline. 023 ISA 023 014 Ridajte laðe Tarsiske, jer je raskopan vaš grad. 023 ISA 023 015 I tada æe Tir biti zarobljen sedamdeset godina, za vijek jednoga cara, a poslije sedamdeset godina pjevaæe se Tiru kao kurvi: 023 ISA 023 016 Uzmi gusle, idi po gradu, zaboravljena kurvo; dobro udaraj, pjevaj i popijevaj, eda bi te se opet opomenuli. 023 ISA 023 017 Jer poslije sedamdeset godina Gospod æe pohoditi Tir, a on æe se vratiti na kurvarsku zaslugu svoju, i kurvaæe se sa svijem carstvima na zemlji. 023 ISA 023 018 Ali æe trgovina njegova i zasluga njegova biti posveæena Gospodu, neæe se ostavljati ni èuvati, nego æe trgovina njegova biti onima koji nastavaju pred Gospodom da jedu do sitosti i imaju odijelo dobro. 023 ISA 024 001 Gle, Gospod æe isprazniti zemlju i opustiti je, prevrnuæe je i rasijaæe stanovnike njezine. 023 ISA 024 002 I biæe sveštenik kao narod, gospodar kao sluga, gospoða kao sluškinja, prodavac kao kupac, koji daje u zajam kao koji uzima u zajam, koji uzima dobit kao koji daje. 023 ISA 024 003 Sasvijem æe se isprazniti zemlja, i sasvijem æe se oplijeniti. Jer Gospod reèe ovu rijeè. 023 ISA 024 004 Tužiæe zemlja i opasti, iznemoæi æe vasiljena i opasti; iznemoæi æe glavari naroda zemaljskoga. 023 ISA 024 005 Jer se zemlja oskvrni pod stanovnicima svojim, jer prestupiše zakone, izmijeniše uredbe, raskidoše zavjet vjeèni. 023 ISA 024 006 Zato æe prokletstvo proždrijeti zemlju, i zatræe se stanovnici njezini; zato æe izgorjeti stanovnici zemaljski, i malo æe ljudi ostati. 023 ISA 024 007 Tužiæe vino, uvenuæe loza vinova, uzdisaæe svi koji su vesela srca. 023 ISA 024 008 Prestaæe veselje uz bubnje, nestaæe graje onijeh koji se vesele, prestaæe veselje uz gusle. 023 ISA 024 009 Neæe piti vina uz pjesme, ogrknuæe silovito piæe onima koji ga piju. 023 ISA 024 010 Razbiæe se pusti grad, zatvorene æe biti sve kuæe da niko ne ulazi. 023 ISA 024 011 Tužnjava æe biti po ulicama radi vina, proæi æe svako veselje, otiæi æe radost zemaljska. 023 ISA 024 012 Pustoš æe ostati u gradu, i vrata æe se razvaliti. 023 ISA 024 013 Jer æe biti u zemlji i u narodima kao kad se oberu masline, i kao kad se paljetkuje poslije berbe. 023 ISA 024 014 Ovi æe podignuti glas svoj i pjevaæe, radi velièanstva Gospodnjega podvikivaæe od mora. 023 ISA 024 015 Zato slavite Gospoda u dolinama, na ostrvima morskim ime Gospoda Boga Izrailjeva. 023 ISA 024 016 S kraja zemlje èusmo pjesme u slavu pravednome; ali rekoh: ološah! ološah! teško meni! nevjernici nevjeru èine, baš nevjernici nevjeru èine. 023 ISA 024 017 Strahota i jama i zamka pred tobom je, stanovnièe zemaljski! 023 ISA 024 018 I ko uteèe èuvši za strahotu, pašæe u jamu; a ko ižljeze iz jame, uhvatiæe se u zamku; jer æe se ustave na visini otvoriti i zatrešæe se temelji zemlji. 023 ISA 024 019 Sva æe se zemlja razbiti, sva æe se zemlja raspasti, sva æe se zemlja uskolebati. 023 ISA 024 020 Sva æe se zemlja ljuljati kao pijan èovjek, i premjestiæe se kao koliba, jer æe joj otežati bezakonje njezino, te æe pasti i neæe više ustati. 023 ISA 024 021 I u to æe vrijeme pohoditi Gospod na visini vojsku visoku i na zemlji sve careve zemaljske. 023 ISA 024 022 I skupiæe se kao što se skupljaju sužnji u jamu, i biæe zatvoreni u tamnicu, i poslije mnogo vremena biæe pohoðeni. 023 ISA 024 023 I posramiæe se mjesec i sunce æe se zastidjeti kad Gospod nad vojskama stane carovati na gori Sionu i u Jerusalimu, i pred starješinama svojim proslavi se. 023 ISA 025 001 Gospode, ti si Bog moj, uzvišivaæu te, slaviæu ime tvoje, jer si uèinio èudesa; namjere tvoje od starine vjera su i istina. 023 ISA 025 002 Jer si od grada naèinio gomilu, i od tvrdoga grada zidine; od grada dvor za strance, dovijeka se neæe sagraditi. 023 ISA 025 003 Zato æe te slaviti narod silan, grad strašnijeh naroda bojaæe te se. 023 ISA 025 004 Jer si bio krjepost ubogome, krjepost siromahu u nevolji njegovoj, utoèište od poplave, zaklon od žege, jer je gnjev nasilnièki kao poplava koja obaljuje zid. 023 ISA 025 005 Vrevu inostranaca prekinuo si kao pripeku na suhu mjestu; kao pripeka sjenom od oblaka, tako se pjevanje nasilnika prekide. 023 ISA 025 006 I Gospod æe nad vojskama uèiniti svijem narodima na ovoj gori gozbu od pretila mesa, gozbu od èista vina, od pretila mesa s moždanima, od vina bez taloga. 023 ISA 025 007 I pokvariæe na ovoj gori zastiraè kojim su zastrti svi narodi, i pokrivaè kojim su pokriveni svi narodi. 023 ISA 025 008 Uništiæe smrt zauvijek, i utræe Gospod Gospod suze sa svakoga lica, i sramotu naroda svojega ukinuæe sa sve zemlje; jer Gospod reèe. 023 ISA 025 009 I reæi æe se u ono vrijeme: gle, ovo je Bog naš, njega èekasmo, i spašæe nas; ovo je Gospod, njega èekasmo; radovaæemo se i veseliæemo se za spasenje njegovo. 023 ISA 025 010 Jer æe ruka Gospodnja poèinuti na ovoj gori, a Moav æe se izgaziti na svom mjestu kao što se gazi slama za gnoj. 023 ISA 025 011 I razmahnuæe rukama svojim sred njega, kao što razmahuje plivaè da pliva, i oboriæe oholost njegovu mišicama ruku svojih. 023 ISA 025 012 I grad i visoke zidove tvoje sniziæe, oboriæe, baciæe na zemlju u prah. 023 ISA 026 001 Tada æe se pjevati ova pjesma u zemlji Judinoj: imamo tvrd grad; zidovi su i opkop spasenje. 023 ISA 026 002 Otvorite vrata da uðe narod pravedni, koji drži vjeru. 023 ISA 026 003 Ko se tebe drži, èuvaš ga jednako u miru, jer se u tebe uzda. 023 ISA 026 004 Uzdajte se u Gospoda dovijeka, jer je Gospod Gospod vjeèna stijena. 023 ISA 026 005 Jer ponižuje one koji nastavaju na visini, grad visoki obara, obara ga na zemlju, obraæa ga u prah. 023 ISA 026 006 Te ga gazi noga, noge ubogih, stopala nevoljnijeh. 023 ISA 026 007 Put je pravedniku prav, ti ravniš stazu pravednome. 023 ISA 026 008 I na putu sudova tvojih, Gospode, èekamo te; tvoje ime i tvoj spomen žudi duša. 023 ISA 026 009 Dušom svojom žudim tebe noæu, i duhom svojim što je u meni tražim te jutrom; jer kad su sudovi tvoji na zemlji, uèe se pravdi koji žive u vasiljenoj. 023 ISA 026 010 Ako se i pomiluje bezbožnik, ne uèi se pravdi, u zemlji najpravednijoj èini bezakonje i ne gleda na velièanstvo Gospodnje. 023 ISA 026 011 Gospode! ruka je tvoja visoko podignuta, a oni ne vide; vidjeæe i posramiæe se od revnosti za narod, i oganj æe proždrijeti neprijatelje tvoje. 023 ISA 026 012 Gospode! nama æeš dati mir, jer sva djela naša ti si nam uèinio. 023 ISA 026 013 Gospode Bože naš, gospodariše nad nama gospodari drugi osim tebe, ali samo tobom pominjemo ime tvoje. 023 ISA 026 014 Pomriješe, neæe oživjeti, mrtvi buduæi neæe ustati, jer si ih ti pohodio i istrijebio, zatro svaki spomen njihov. 023 ISA 026 015 Gospode, umnožio si narod, umnožio si narod i proslavio si se, ali si ih zagnao na sve krajeve zemaljske. 023 ISA 026 016 Gospode, u nevolji tražiše te, izlivaše pokornu molitvu kad si ih karao. 023 ISA 026 017 Kao trudna žena kad hoæe da se porodi pa se muèi i vièe od bola, taki bijasmo mi pred tobom, Gospode! 023 ISA 026 018 Zatrudnjesmo, muèismo se da rodimo, i kao da rodismo vjetar, nikako ne pomogosmo zemlji, niti padoše koji žive u vasiljenoj. 023 ISA 026 019 Oživjeæe mrtvi tvoji, i moje æe mrtvo tijelo ustati. Probudite se, i pjevajte koji stanujete u prahu; jer je tvoja rosa rosa na travi, i zemlja æe izmetnuti mrtvace. 023 ISA 026 020 Hajde narode moj, uði u klijeti svoje, i zakljuèaj vrata svoja za sobom, prikrij se za èas, dokle proðe gnjev. 023 ISA 026 021 Jer, gle, Gospod izlazi iz mjesta svojega da pohodi stanovnike zemaljske za bezakonje njihovo, i zemlja æe otkriti krvi svoje niti æe više pokrivati pobijenijeh svojih. 023 ISA 027 001 Tada æe Gospod pokarati maèem svojim ljutijem i velikim i jakim levijatana, prugu zmiju, i levijatana, krivuljastu zmiju, i ubiæe zmaja koji je u moru. 023 ISA 027 002 Tada pjevajte o vinogradu koji raða crvenijem vinom: 023 ISA 027 003 Ja Gospod èuvam ga, u svako doba zaljevaæu ga; dan noæ èuvaæu ga da ga ko ne ošteti. 023 ISA 027 004 Nema gnjeva u mene; ko æe staviti u boj nasuprot meni èkalj i trnje? ja æu pogaziti i spaliti sve. 023 ISA 027 005 Ili neka se uhvati za silu moju da uèini mir sa mnom; uèiniæe mir sa mnom. 023 ISA 027 006 Jednom æe se ukorijeniti Jakov, procvjetaæe i uzrasti Izrailj, i napuniæe vasiljenu plodom. 023 ISA 027 007 Je li ga udario onako kako je udario one koji njega udaraše? je li ga ubio onako kako su ubijeni oni koje je ubio? 023 ISA 027 008 S mjerom ga je karao, kad ga je odbacio, kad ga je odnio silnijem vjetrom svojim istoènijem. 023 ISA 027 009 Zato æe se tijem oèistiti bezakonje Jakovljevo i to æe biti sva korist što æe se uzeti grijeh njegov kad sve kamenje oltarno razmetne kao razdrobljeno kreèno kamenje i ne bude više gajeva ni sunèanijeh likova, 023 ISA 027 010 Jer æe tvrdi grad opustjeti i biæe stan ostavljen i zanemaren kao pustinja; ondje æe pasti tele i ondje æe lijegati, i poješæe mu grane. 023 ISA 027 011 Kad se posuše grane, polomiæe se; žene æe dolaziti i ložiti ih na oganj. Jer je narod nerazuman; zato ga neæe žaliti koji ga je stvorio, i koji ga je sazdao neæe se smilovati na nj. 023 ISA 027 012 U to æe vrijeme Gospod ovijati od obale rijeke do potoka Misirskoga, a vi, sinovi Izrailjevi, sabraæete se jedan po jedan. 023 ISA 027 013 I tada æe se zatrubiti u veliku trubu, i koji se bjehu izgubili u zemlji Asirskoj i koji bijahu zagnani u zemlju Misirsku, doæi æe i klanjaæe se Gospodu na svetoj gori u Jerusalimu. 023 ISA 028 001 Teško gizdavome vijencu pijanica Jefremovijeh, uvelom cvijetu krasnoga nakita njihova, koji su uvrh rodnoga dola, pijani od vina! 023 ISA 028 002 Gle, u Gospoda ima neko jak i silan kao pljusak od grada, kao oluja koja sve lomi, kao poplava silne vode, kad navali, oboriæe sve na zemlju rukom. 023 ISA 028 003 Nogama æe se izgaziti gizdavi vijenac, pijanice Jefremove. 023 ISA 028 004 I uveli cvijet krasnoga nakita njihova, što je uvrh rodnoga dola, biæe kao voæe uzrelo prije ljeta, koje èim ko vidi, uzme u ruku i pojede. 023 ISA 028 005 U ono æe vrijeme Gospod nad vojskama biti slavna kruna i dièan vijenac ostatku naroda svojega, 023 ISA 028 006 I duh suda onome koji sjedi da sudi, i sila onima koji uzbijaju boj do vrata. 023 ISA 028 007 Ali se i oni zanose od vina, i posræu od silovita piæa; sveštenik i prorok zanose se od silovita piæa, osvojilo ih je vino, posræu od silovita piæa, zanose se u prorokovanju, spotièu se u suðenju. 023 ISA 028 008 Jer su svi stolovi puni bljuvotine i neèistote, nema mjesta èista. 023 ISA 028 009 Koga æe uèiti mudrosti, i koga æe uputiti da razumije nauku? Djecu, kojoj se ne daje više mlijeko, koja su odbijena od sise? 023 ISA 028 010 Jer zapovijest po zapovijest, zapovijest po zapovijest, pravilo po pravilo, pravilo po pravilo, ovdje malo, ondje malo davaše se. 023 ISA 028 011 Zato æe nerazumljivom besjedom i tuðim jezikom govoriti tome narodu; 023 ISA 028 012 Jer im reèe: ovo je poèinak, ostavite umorna da poèine; ovo je odmor; ali ne htješe poslušati. 023 ISA 028 013 I biæe im rijeè Gospodnja, zapovijest po zapovijest, zapovijest po zapovijest, pravilo po pravilo, pravilo po pravilo, malo ovdje, malo ondje, da idu i padaju nauznako i razbiju se, i da se zapletu u zamke i uhvate. 023 ISA 028 014 Zato slušajte rijeè Gospodnju, ljudi potsmjevaèi, koji vladate narodom što je u Jerusalimu. 023 ISA 028 015 Što rekoste: uhvatismo vjeru sa smræu, i ugovorismo s grobom; kad zaðe biè kao povodanj, neæe nas dohvatiti, jer od laži naèinismo sebi utoèište, i za prijevaru zaklonismo se; (Sheol h7585) 023 ISA 028 016 Zato ovako veli Gospod Gospod: evo, ja meæem u Sionu kamen, kamen izabran, kamen od ugla, skupocjen, temelj tvrd; ko vjeruje neæe se plašiti. 023 ISA 028 017 I izvršiæu sud po pravilu i pravdu po mjerilima; i grad æe potrti lažno utoèište i voda æe potopiti zaklon. 023 ISA 028 018 I vjera vaša sa smræu uništiæe se, i ugovor vaš s grobom neæe ostati, a kad zaðe biè kao povodanj, potlaèiæe vas. (Sheol h7585) 023 ISA 028 019 Èim zaðe, odnijeæe vas, jer æe zalaziti svako jutro, danju i noæu, i kad se èuje vika, biæe sam strah. 023 ISA 028 020 Jer æe odar biti kratak da se èovjek ne može pružiti, i pokrivaè uzak da se ne može umotati. 023 ISA 028 021 Jer æe Gospod ustati kao na gori Ferasimu, razgnjeviæe se kao u dolu Gavaonskom, da uèini djelo svoje, neobièno djelo svoje, da svrši posao svoj, neobièan posao svoj. 023 ISA 028 022 Nemojte se dakle više potsmijevati da ne postanu jaèi okovi vaši, jer èuh od Gospoda Gospoda nad vojskama pogibao odreðenu svoj zemlji. 023 ISA 028 023 Slušajte, i èujte glas moj, pazite i èujte besjedu moju. 023 ISA 028 024 Ore li oraè svaki dan da posije? ili brazdi i povlaèi njivu svoju? 023 ISA 028 025 Kad poravni ozgo, ne sije li grahor i kim? i ne meæe li pšenicu na najbolje mjesto, i jeèam na zgodno mjesto, i krupnik na njegovo mjesto? 023 ISA 028 026 I Bog ga njegov uèi i upuæuje kako æe raditi. 023 ISA 028 027 Jer se grahor ne vrše branom, niti se toèak kolski obræe po kimu, nego se cijepom mlati grahor i kim prutom. 023 ISA 028 028 Pšenica se vrše, ali neæe jednako vrijeæi niti æe je satrti toèkom kolskim ni zupcima razdrobiti. 023 ISA 028 029 I to dolazi od Gospoda nad vojskama, koji je divan u savjetu, velik u mudrosti. 023 ISA 029 001 Teško Arilu, Arilu, gradu gdje je stajao David. Dodajte godinu na godinu, neka kolju žrtve prazniène. 023 ISA 029 002 Ali æu pritijesniti Arila, i biæe žalost i tuga, jer æe mi biti kao Aril. 023 ISA 029 003 Jer æu te opkoliti vojskom, i stegnuæu te opkopima i podignuæu suprot tebi kule. 023 ISA 029 004 Te æeš oboren govoriti sa zemlje i iz praha æeš mucati, i glas æe ti biti sa zemlje kao u bajaèa i iz praha æeš šapæuæi govoriti. 023 ISA 029 005 A mnoštvo neprijatelja tvojih biæe kao sitan prah i mnoštvo nasilnika kao pljeva kad se razmeæe; i to æe biti zaèas, iznenada. 023 ISA 029 006 Gospod nad vojskama pohodiæe ga gromom i trusom i hukom velikom, vihorom i burom i plamenom ognjenijem koji proždire. 023 ISA 029 007 I mnoštvo svijeh naroda koji vojuju na Aril i svi koji udaraju na nj i na zidove njegove i koji ga pritješnjuju, biæe kao utvara noæna u snu. 023 ISA 029 008 Biæe kao kad gladan sni da jede, pa kad se probudi a duša mu prazna; ili kad sni žedan da pije, pa kad se probudi, a on iznemogao i duša mu žedna; tako æe biti mnoštvo svijeh naroda što vojuju na goru Sionsku. 023 ISA 029 009 Stanite i èudite se; vapijte i vièite: pijani su, ali ne od vina; posræu, ali ne od silovita piæa. 023 ISA 029 010 Jer je Gospod izlio na vas duh tvrdoga sna i zatvorio vam oèi, oslijepio proroke i vidioce, glavare vaše. 023 ISA 029 011 I svaka utvara biæe vam kao rijeèi u zapeèaæenoj knjizi, koju dadu èovjeku koji zna èitati govoreæi: èitaj to; a on reèe: ne mogu, jer je zapeèaæeno. 023 ISA 029 012 Ili da dadu knjigu onom koji ne zna èitati govoreæi: èitaj to; a on reèe: ne znam èitati. 023 ISA 029 013 Zato reèe Gospod: što se ovaj narod približuje ustima svojima i usnama svojim poštuje me, a srce im daleko stoji od mene, i strah kojim me se boje zapovijest je ljudska kojoj su nauèeni, 023 ISA 029 014 Zato æu evo još raditi èudesno s tijem narodom, èudesno i divno, i mudrost mudrijeh njegovijeh poginuæe i razuma razumnijeh nestaæe. 023 ISA 029 015 Teško onima koji duboko sakrivaju od Gospoda namjeru, koji rade u mraku i govore: ko nas vidi? i ko nas zna? 023 ISA 029 016 Naopake misli vaše nijesu li kao kao lonèarski? Govori li djelo za onoga koji ga je naèinio: nije me naèinio? i lonac govori li za onoga koji ga je naèinio: ne razumije? 023 ISA 029 017 Neæe li se doskora i Livan pretvoriti u polje, i polje se uzimati za šumu? 023 ISA 029 018 I u taj æe dan gluhi èuti rijeèi u knjizi, i iz tame i mraka vidjeæe oèi slijepijeh. 023 ISA 029 019 I krotki æe se veoma radovati u Gospodu, i ništi izmeðu ljudi veseliæe se sa sveca Izrailjeva. 023 ISA 029 020 Jer nasilnika neæe biti, i nestaæe potsmjevaèa, i istrijebiæe se svi koji gledaju da èine bezakonje, 023 ISA 029 021 Koji okrivljuju èovjeka za rijeè, i meæu zamku onome koji kara na vratima, i obaraju pravednoga lažju. 023 ISA 029 022 Zato Gospod, koji je otkupio Avrama, ovako govori za dom Jakovljev: neæe se više Jakov postidjeti, niti æe mu lice poblijedjeti. 023 ISA 029 023 Jer kad vidi usred sebe djecu svoju, djelo ruku mojih, tada æe oni svetiti ime moje, svetiæe sveca Jakovljeva i bojaæe se Boga Izrailjeva. 023 ISA 029 024 I koji lutaju duhom orazumiæe se, i vikaèi æe primiti nauku. 023 ISA 030 001 Teško sinovima odmetnicima, govori Gospod, koji sastavljaju namjere koje nijesu od mene, zaklanjaju se za zaklon koji nije od moga duha, da domeæu grijeh na grijeh; 023 ISA 030 002 Koji slaze u Misir ne pitajuæi šta æu ja reæi, da se ukrijepe silom Faraonovom i da se zaklone pod sjenom Misirskim. 023 ISA 030 003 Jer æe vam sila Faraonova biti na sramotu, i zaklon pod sjenom Misirskim na porugu. 023 ISA 030 004 Jer knezovi njegovi biše u Soanu, i poslanici njegovi doðoše u Hanes. 023 ISA 030 005 Ali æe se svi posramiti s naroda, koji im neæe pomoæi, niti æe im biti na korist ni na dobit, nego na sramotu i na porugu. 023 ISA 030 006 Tovar æe biti na stoci južnoj: u zemlju gdje je nevolja i muka, gdje su lavovi i laviæi, guje i zmajevi ognjeni krilati, odnijeæe blago svoje magarcima na ramenima i bogatstvo svoje kamilama na grbama, k narodu koji neæe pomoæi. 023 ISA 030 007 Jer æe Misirci uzalud i naprazno pomagati; zato vièem o tom: jaèina im je da sjede s mirom. 023 ISA 030 008 Sada idi, napiši ovo pred njima na dašèicu, napiši u knjigu, da ostane za vremena koja æe doæi, dovijeka; 023 ISA 030 009 Jer su narod nepokoran, sinovi lažljivi, sinovi koji neæe da slušaju zakona Gospodnjega; 023 ISA 030 010 Koji govore vidiocima: nemojte viðati, i prorocima: nemojte nam prorokovati što je pravo, govorite nam mile stvari, prorokujte prijevaru; 023 ISA 030 011 Svrnite s puta, otstupite od staze, neka nestane ispred nas sveca Izrailjeva. 023 ISA 030 012 Zato ovako veli svetac Izrailjev: kad odbacujete ovu rijeè, i uzdate se u prijevaru i opaèinu i na nju se oslanjate, 023 ISA 030 013 Zato æe vam to bezakonje biti kao pukotina u zidu koji hoæe da padne, koja izdigne zid visoko, te se naglo ujedanput obori. 023 ISA 030 014 I razbiæe ga kao što se razbija razbijen sud lonèarski, ne žali se, te se ne naðe ni crijepa kad se razbije da uzmeš oganj s ognjišta ili da zahvatiš vode iz jame. 023 ISA 030 015 Jer ovako govori Gospod Gospod, svetac Izrailjev: ako se povratite i budete mirni, izbaviæete se, u miru i uzdanju biæe sila vaša; ali vi neæete. 023 ISA 030 016 Nego govorite: ne; nego æemo na konjma pobjeæi. Zato æete bježati. Pojahaæemo brze konje. Zato æe biti brži koji æe vas tjerati. 023 ISA 030 017 Bježaæe vas tisuæa kad jedan povièe; kad povièu petorica, bježaæete svi, dokle ne ostanete kao okresano drvo navrh gore i kao zastava na humu. 023 ISA 030 018 A zato èeka Gospod da se smiluje na vas, i zato æe se uzvisiti da vas pomiluje; jer je Gospod pravedan Bog; blago svjema koji ga èekaju. 023 ISA 030 019 Jer æe narod nastavati u Sionu, u Jerusalimu; neæeš više plakati, doista æe te pomilovati kad povièeš; èim te èuje, odazvaæe ti se. 023 ISA 030 020 Premda æe vam Gospod dati hljeba tužnoga i vode nevoljnièke; ali ti se više neæe uzimati uèitelji tvoji, nego æe oèi tvoje gledati uèitelje tvoje, 023 ISA 030 021 I uši æe tvoje slušati rijeè iza tebe gdje govori: to je put, idite njim, ako biste svrnuli nadesno ili nalijevo. 023 ISA 030 022 I oprzniæete posrebrene likove svoje rezane i zlatno odijelo likova livenijeh, i baciæete ih kao neèistotu, i reæi æeš im: odlazite. 023 ISA 030 023 I daæe dažd sjemenu tvojemu koje posiješ na njivi, i hljeb od roda zemaljskoga biæe obilat i sit; tada æe stoka tvoja pasti na paši prostranoj. 023 ISA 030 024 Volovi i magarci, što rade zemlju, ješæe èistu zob ovijanu lopatom i rešetom. 023 ISA 030 025 I na svakoj gori visokoj i na svakom humu visokom biæe izvori i potoci, kad bude pokolj veliki, kad popadaju kule. 023 ISA 030 026 I svjetlost æe mjeseèna biti kao svjetlost sunèana, a svjetlost æe sunèana biti sedam puta veæa, kao svjetlost od sedam dana, kad Gospod zavije ulom narodu svojemu i iscijeli rane koje mu je zadao. 023 ISA 030 027 Gle, ime Gospodnje ide izdaleka, gnjev njegov gori i vrlo je težak; usne su mu pune ljutine i jezik mu je kao oganj koji sažiže. 023 ISA 030 028 A duh mu je kao potok koji plavi i dopire do grla, da rasije narode da otidu u ništa, i biæe u èeljustima narodima uzda koja æe ih goniti da lutaju. 023 ISA 030 029 Pjevaæete kao noæu uoèi praznika, i veseliæete se od srca kao onaj koji ide sa sviralom na goru Gospodnju, k stijeni Izrailjevoj, 023 ISA 030 030 I Gospod æe pustiti da se èuje slava glasa njegova, i pokazaæe kako maše rukom svojom s ljutijem gnjevom i plamenom ognjenijem koji proždire, s raspom i sa silnijem daždem i s gradom. 023 ISA 030 031 Jer æe se od glasa Gospodnjega prepasti Asirac, koji je bio palicom. 023 ISA 030 032 I kuda god proðe palica pouzdana, kojom æe Gospod navaliti na nj, biæe bubnji i gusle, i ratovima žestokim ratovaæe na njih. 023 ISA 030 033 Jer je veæ pripravljen Tofet, i samom caru pripravljen je, naèinio je dubok i širok; mjesta, ognja i drva ima mnogo; dah Gospodnji kao potok sumporni upaliæe ga. 023 ISA 031 001 Teško onima koji idu u Misir za pomoæ, koji se oslanjaju na konje, i uzdaju se u kola što ih je mnogo, i u konjike što ih je veliko mnoštvo, a ne gledaju na sveca Izrailjeva i ne traže Gospoda. 023 ISA 031 002 Ali je i on mudar, i navuæi æe zlo, i neæe poreæi svoje rijeèi, nego æe ustati na dom nevaljalijeh ljudi i na one koji pomažu onima koji èine bezakonje. 023 ISA 031 003 A Misirci su ljudi a ne Bog, i konji su njihovi tijelo a ne duh; i zato æe Gospod mahnuti rukom svojom, te æe pasti pomagaè, pašæe i onaj kome pomaže, i svi æe zajedno poginuti. 023 ISA 031 004 Jer ovako mi reèe Gospod: kao što lav i laviæ rièe nad lovom svojim, i ako se i svièe na nj mnoštvo pastira, on se ne plaši od vike njihove niti se pokorava na buku njihovu, tako æe Gospod nad vojskama siæi da vojuje za goru Sionsku i za hum njezin. 023 ISA 031 005 Kao ptice krilima Gospod æe nad vojskama zaklanjati Jerusalim, i zaklanjajuæi izbaviæe, i oblazeæi saèuvaæe. 023 ISA 031 006 Vratite se k njemu, od kojega se sasvijem odvrgoste, sinovi Izrailjevi! 023 ISA 031 007 Jer æe u onaj dan svaki odbaciti idole svoje srebrne, i zlatne svoje idole, koje vam ruke vaše naèiniše na grijeh. 023 ISA 031 008 I Asirac æe pasti od maèa ne èovjeèijega, i maè ne èovjeèji poješæe ga, i bježaæe ispred maèa, i mladiæi æe njegovi plaæati danak. 023 ISA 031 009 I stijena æe njegova proæi od straha, i knezovi æe se njegovi prepasti od zastave, veli Gospod, èiji je oganj na Sionu i peæ u Jerusalimu. 023 ISA 032 001 Evo, car æe carovati pravo i knezovi æe vladati po pravdi. 023 ISA 032 002 I èovjek æe biti kao zaklon od vjetra, i kao utoèište od poplave, kao potoci na suhu mjestu, kao sjen od velike stijene u zemlji sasušenoj. 023 ISA 032 003 I oèi onijeh koji vide neæe biti zaslijepljene, i uši onijeh koji èuju slušaæe. 023 ISA 032 004 I srce nerazumnijeh razumjeæe mudrost, i jezik mutavijeh govoriæe brzo i razgovijetno. 023 ISA 032 005 Nevaljalac se neæe više zvati knez, niti æe se tvrdica nazivati podašnijem. 023 ISA 032 006 Jer nevaljalac o nevaljalstvu govori, i srce njegovo gradi bezakonje, radeæi licemjerno i govoreæi na Boga laž, da isprazni dušu gladnomu i napoj žednomu da uzme. 023 ISA 032 007 I sprave tvrdièine zle su; smišlja lukavštine da zatre nište rijeèima lažnijem i kad siromah govori pravo. 023 ISA 032 008 Ali knez smišlja kneževski, i ustaje da radi kneževski. 023 ISA 032 009 Ustanite, žene mirne, slušajte glas moj; kæeri bezbrižne, èujte rijeèi moje. 023 ISA 032 010 Za mnogo godina biæete u smetnji, vi bezbrižne; jer neæe biti berbe, i sabiranje neæe doæi. 023 ISA 032 011 Strašite se, vi mirne; drkæite, vi bezbrižne, svucite se, budite gole, i pripašite oko sebe kostrijet, 023 ISA 032 012 Bijuæi se u prsi za lijepijem njivama, za rodnijem èokotima. 023 ISA 032 013 Trnje i èkalj niknuæe na zemlji naroda mojega, i po svijem kuæama veselijem, u gradu veselom. 023 ISA 032 014 Jer æe se dvorovi ostaviti, vreve gradske nestaæe; kule i stražare postaæe peæine dovijeka, radost divljim magarcima i paša stadima, 023 ISA 032 015 Dokle se ne izlije na nas duh s visine i pustinja postane njiva a njiva se stane uzimati za šumu. 023 ISA 032 016 Tada æe sud stanovati u pustinji, i pravda æe stajati na njivi. 023 ISA 032 017 I mir æe biti djelo pravde, što æe pravda uèiniti biæe pokoj i bezbrižnost dovijeka. 023 ISA 032 018 I moj æe narod sjedjeti u mirnu stanu i u šatorima pouzdanijem, na poèivalištima tihim. 023 ISA 032 019 Ali æe grad pasti na šumu, i grad æe se vrlo sniziti. 023 ISA 032 020 Blago vama koji sijete pokraj svake vode, i puštate volove i magarce. 023 ISA 033 001 Teško tebi, koji pustošiš a tebe ne pustoše, i koji èiniš nevjeru a tebi se ne èini nevjera; kad prestaneš pustošiti, biæeš opustošen, kad prestaneš èiniti nevjeru, èiniæe ti se nevjera. 023 ISA 033 002 Gospode, smiluj se na nas, tebe èekamo; budi im mišica svako jutro, i spasenje naše u nevolji. 023 ISA 033 003 Narodi pobjegoše od jake vike, rasijaše se narodi što se ti podiže. 023 ISA 033 004 I pokupiæe se plijen vaš kao što se kupe gusjenice, skoèiæe na nj kao što skaèu skakavci. 023 ISA 033 005 Uzvišen je Gospod, jer nastava na visini; napuniæe Sion suda i pravde. 023 ISA 033 006 I tvrða vremena tvojega, sila spasenja tvojega biæe mudrost i znanje; strah Gospodnji biæe blago tvoje. 023 ISA 033 007 Eto, junaci njihovi vièu na polju, i poslanici mirni plaèu gorko: 023 ISA 033 008 Putovi opustješe, putnici ne putuju; pokvari ugovor, odbaci gradove, ne mari za èovjeka. 023 ISA 033 009 Zemlja tuži i èezne, Livan se stidi i vene, Saron je kao pustinja, Vasan i Karmil ogolješe. 023 ISA 033 010 Sada æu ustati, veli Gospod, sada æu se uzvisiti, sada æu se podignuti. 023 ISA 033 011 Zatrudnjeæete slamom, rodiæete strnjiku; gnjev vaš proždrijeæe vas kao oganj. 023 ISA 033 012 I narodi æe biti kao peæi kreène, izgorjeæe ognjem kao trnje posjeèeno. 023 ISA 033 013 Slušajte koji ste daleko što sam uèinio, i koji ste blizu poznajte moæ moju. 023 ISA 033 014 Grješnici u Sionu uplašiæe se, drhat æe spopasti licemjere, i reæi æe: ko æe nas ostati kod ognja koji proždire? ko æe nas ostati kod vjeène žege? 023 ISA 033 015 Ko hodi u pravdi i govori što je pravo; ko mrzi na dobitak od nasilja; ko otresa ruke svoje da ne primi poklona; ko zatiskuje uši svoje da ne èuje za krv, i zažima oèi svoje da ne vidi zla; 023 ISA 033 016 On æe nastavati na visokim mjestima; gradovi na stijenama biæe mu utoèište, hljeb æe mu se davati, vode mu se neæe premicati. 023 ISA 033 017 Oèi æe ti vidjeti cara u krasoti njegovoj, gledaæe zemlju daleku. 023 ISA 033 018 Srce æe tvoje misliti o strahu govoreæi: gdje je pisar? gdje brojaè? gdje je onaj što pregleda kule? 023 ISA 033 019 Neæeš vidjeti žestoka naroda, naroda koji govori iz dubina da se ne razbira, u koga je jezik mutav da se ne razumije. 023 ISA 033 020 Pogledaj na Sion, grad praznika naših; oèi tvoje neka vide Jerusalim, mirni stan, šator, koji se neæe odnijeti, kojemu se kolje neæe nigda pomjeriti, i nijedno mu se uže neæe otkinuti. 023 ISA 033 021 Nego æe nam ondje Gospod veliki biti mjesto rijeka i potoka širokih, po kojima neæe iæi laða s veslima, niti æe velika laða prolaziti onuda. 023 ISA 033 022 Jer je Gospod naš sudija, Gospod je koji nam postavlja zakone, Gospod je car naš, on æe nas spasti. 023 ISA 033 023 Oslabiše tvoja uža, ne mogu tvrdo držati katarke svoje ni razapeti jedra; tada æe se razdijeliti velik plijen, hromi æe razgrabiti plijen. 023 ISA 033 024 I niko od stanovnika neæe reæi: bolestan sam. Narodu koji živi u njemu oprostiæe se bezakonje. 023 ISA 034 001 Pristupite, narodi, da èujete; pazite, narodi; neka èuje zemlja i što je u njoj, vasiljena i što se god raða u njoj. 023 ISA 034 002 Jer se Gospod razgnjevio na sve narode, i razljutio se na svu vojsku njihovu, zatræe ih, predaæe ih na pokolj. 023 ISA 034 003 I pobijeni njihovi baciæe se, i od mrtvaca njihovijeh dizaæe se smrad i gore æe se rasplinuti od krvi njihove. 023 ISA 034 004 I sva æe se vojska nebeska rastopiti, i saviæe se nebesa kao knjiga, i sva vojska njihova popadaæe kao što pada list s vinove loze i kao što pada sa smokve. 023 ISA 034 005 Jer je opojen na nebu maè moj, evo, siæi æe na sud na Edomce i na narod koji sam prokleo da se zatre. 023 ISA 034 006 Maè je Gospodnji pun krvi i tovan od pretiline, od krvi jagnjeæe i jarèije, od pretiline bubrega ovnujskih; jer Gospod ima žrtvu u Vosoru i veliko klanje u zemlji Edomskoj. 023 ISA 034 007 I jednorozi æe siæi s njima i junci s bikovima; zemlja æe se njihova opiti od krvi i prah æe njihov utiti od pretiline. 023 ISA 034 008 Jer æe biti dan osvete Gospodnje, godina plaæanja, da bi se osvetio Sion. 023 ISA 034 009 I potoci æe se njezini pretvoriti u smolu, i prah njezin u sumpor, i zemlja æe njihova postati smola razgorjela. 023 ISA 034 010 Neæe se gasiti ni noæu ni danju, dovijeka æe se dizati dim njezin, od koljena do koljena ostaæe pusta, niko neæe prelaziti preko nje dovijeka. 023 ISA 034 011 Nego æe je naslijediti gem i æuk, sova i gavran naseliæe se u njoj, i Gospod æe rastegnuti preko nje uže pogibli i mjerila pustoši. 023 ISA 034 012 Plemiæe njezine zvaæe da caruju, ali neæe biti nijednoga, i svi æe knezovi njezini otiæi u ništa. 023 ISA 034 013 I trnje æe izniknuti u dvorima njihovijem, kopriva i èkalj u gradovima njihovijem, i biæe stan zmajevima i naselje sovama. 023 ISA 034 014 I sretaæe se divlje zvijeri s buljinama, aveti æe se dovikivati, ondje æe se naseliti vještice i naæi poèivalište. 023 ISA 034 015 Ondje æe se gnijezditi æuk i nositi jaja i leæi ptiæe i sabirati ih pod sjen svoj; ondje æe se sastajati i jastrebovi jedan s drugim. 023 ISA 034 016 Tražite u knjizi Gospodnjoj i èitajte, ništa od ovoga neæe izostati i nijedno neæe biti bez drugoga; jer što kažem, on je zapovjedio, i duh æe ih njegov sabrati. 023 ISA 034 017 Jer im on baci ždrijeb, i ruka njegova razdijeli im zemlju užem, i njihova æe biti dovijeka, od koljena do koljena nastavaæe u njoj. 023 ISA 035 001 Radovaæe se tome pustinja i zemlja sasušena, veseliæe se pustoš i procvjetati kao ruža. 023 ISA 035 002 Procvjetaæe obilno, i veseliæe se radujuæi se i popijevajuæi; slava Livanska daæe joj se i krasota Karmilska i Saronska; ta æe mjesta vidjeti slavu Gospodnju, krasotu Boga našega. 023 ISA 035 003 Ukrijepite klonule ruke, i koljena iznemogla utvrdite. 023 ISA 035 004 Recite onima kojima se srce uplašilo: ohrabrite se, ne bojte se; evo Boga vašega; osveta ide, plata Božija, sam ide, i spašæe vas. 023 ISA 035 005 Tada æe se otvoriti oèi slijepima, i uši gluhima otvoriæe se. 023 ISA 035 006 Tada æe hromac skakati kao jelen, i jezik nijemoga pjevaæe, jer æe u pustinji provreti vode i potoci u zemlji sasušenoj. 023 ISA 035 007 I suho æe mjesto postati jezero, i zemlja sasušena izvori vodeni, u stanu zmajevskom, po ložama njihovijem, biæe trava, trska i sita. 023 ISA 035 008 I ondje æe biti nasap i put, koji æe se zvati sveti put; neæe iæi po njemu neèisti, nego æe biti za njih; ko uzide njim, ni lud neæe zaæi. 023 ISA 035 009 Neæe ondje biti lava, i ljuta zvijer neæe iæi po njemu, niti æe se ondje naæi, nego æe hoditi izbavljeni. 023 ISA 035 010 I koje iskupi Gospod, vratiæe se i doæi æe u Sion pjevajuæi, i vjeèna æe radost biti nad glavom njihovom, dobiæe radost i veselje, a žalost i uzdisanje bježaæe. 023 ISA 036 001 Èetrnaeste godine carovanja Jezekijina podiže se Senahirim car Asirski na sve tvrde gradove Judine, i uze ih. 023 ISA 036 002 I posla car Asirski Ravsaka iz Lahisa u Jerusalim k caru Jezekiji s velikom vojskom; i on stade kod jaza gornjega jezera na putu kod polja bjeljareva. 023 ISA 036 003 Tada izide k njemu Elijakim sin Helkijin, koji bijaše nad dvorom, i Somna pisar i Joah sin Asafov pametar. 023 ISA 036 004 I reèe im Ravsak: kažite Jezekiji: ovako kaže veliki car, car Asirski: kakva je to uzdanica u koju se uzdaš? 023 ISA 036 005 Da reèem, ali su prazne rijeèi, da imaš svjeta i sile za rat. U što se dakle uzdaš, te si se odmetnuo od mene? 023 ISA 036 006 Gle, uzdaš se u štap od trske slomljene, u Misir, na koji ako se ko nasloni, uæi æe mu u ruku i probošæe je; taki je Faraon car Misirski svjema koji se uzdaju u nj. 023 ISA 036 007 Ako li mi reèeš: uzdamo se u Gospoda Boga svojega; nije li to onaj èije je visine i oltare oborio Jezekija i zapovjedio Judi i Jerusalimu: pred ovijem oltarom klanjajte se? 023 ISA 036 008 Hajde zateci se mojemu gospodaru caru Asirskom, i daæu ti dvije tisuæe konja, ako možeš dobaviti koji æe jahati. 023 ISA 036 009 Kako æeš dakle odbiti i jednoga vojvodu izmeðu najmanjih slugu gospodara mojega? Ali se ti uzdaš u Misir za kola i konjike. 023 ISA 036 010 Svrh toga, eda li sam ja bez Gospoda došao na ovo mjesto da ga zatrem? Gospod mi je rekao: idi na tu zemlju, i zatri je. 023 ISA 036 011 Tada Elijakim i Somna i Joah rekoše Ravsaku: govori slugama svojim Sirski, jer razumijemo, a nemoj nam govoriti Judejski da sluša narod na zidu. 023 ISA 036 012 A Ravsak reèe: eda li me je gospodar moj poslao ka gospodaru tvojemu ili k tebi da kažem ove rijeèi? nije li k tijem ljudima, što sjede na zidu, da jedu svoju neèist i da piju svoju mokraæu s vama? 023 ISA 036 013 Tada stade Ravsak i povika iza glasa Judejski i reèe: èujte rijeèi velikoga cara Asirskoga. 023 ISA 036 014 Ovako kaže car: nemojte da vas vara Jezekija, jer vas ne može izbaviti. 023 ISA 036 015 Nemojte da vas nagovori Jezekija da se pouzdate u Gospoda, govoreæi: Gospod æe nas izbaviti, ovaj se grad neæe dati u ruke caru Asirskom. 023 ISA 036 016 Ne slušajte Jezekije; jer ovako kaže car Asirski: uèinite mir sa mnom i hodite k meni, pa jedite svaki sa svoga èokota i svaki sa svoje smokve, i pijte svaki iz svojega studenca, 023 ISA 036 017 Dokle ne doðem i odnesem vas u zemlju kao što je vaša, u zemlju obilnu žitom i vinom, u zemlju obilnu hljebom i vinogradima. 023 ISA 036 018 Nemojte da vas vara Jezekija govoreæi: Gospod æe nas izbaviti. Je li koji izmeðu bogova drugih naroda izbavio svoju zemlju iz ruke cara Asirskoga? 023 ISA 036 019 Gdje su bogovi Ematski i Arfadski? gdje su bogovi Sefarvimski? jesu li izbavili Samariju iz mojih ruku? 023 ISA 036 020 Koji su izmeðu svijeh bogova ovijeh zemalja izbavili zemlju svoju iz moje ruke? a Gospod æe izbaviti Jerusalim iz moje ruke? 023 ISA 036 021 Ali oni muèahu, i ne odgovoriše mu ni rijeèi, jer car bješe zapovjedio i rekao: ne odgovarajte mu. 023 ISA 036 022 Tada Elijakim sin Helkijin, koji bijaše nad dvorom, i Somna pisar i Joah sin Asafov, pametar, doðoše k Jezekiji razdrvši haljine, i kazaše mu rijeèi Ravsakove. 023 ISA 037 001 A kad to èu car Jezekija, razdrije haljine svoje i veza oko sebe kostrijet, pa otide u dom Gospodnji. 023 ISA 037 002 I posla Elijakima, koji bijaše nad dvorom, i Somnu pisara i najstarije sveštenike obuèene u kostrijet k Isaiji proroku sinu Amosovu. 023 ISA 037 003 I rekoše mu: ovako veli Jezekija: ovo je dan nevolje i kara i ruga, jer prispješe djeca do poroðaja, a nema snage da se rode. 023 ISA 037 004 Da ako je èuo Gospod Bog tvoj što reèe Ravsak, kojega posla car Asirski gospodar njegov da ruži Boga živoga i da ga vrijeða rijeèima koje je èuo Gospod Bog tvoj, pomoli se za ostatak koji se nalazi. 023 ISA 037 005 I doðoše k Isaiji sluge cara Jezekije. 023 ISA 037 006 I reèe im Isaija: ovako recite gospodaru svojemu: ovako veli Gospod: ne plaši se od rijeèi koje si èuo, kojima huliše na me sluge cara Asirskoga. 023 ISA 037 007 Evo, ja æu pustiti na nj duh, te æe èuti glas i vratiti se u svoju zemlju, i uèiniæu da pogine od maèa u svojoj zemlji. 023 ISA 037 008 I tako vrativši se Ravsak naðe cara Asirskoga gdje bije Livnu, jer bješe èuo da je otišao od Lahisa. 023 ISA 037 009 A on èu za Tiraku cara Huskoga gdje kazaše: ide da se bije s tobom. I èuvši posla poslanike k Jezekiji govoreæi: 023 ISA 037 010 Ovako recite Jezekiji caru Judinu: nemoj da te vara Bog tvoj, u kojega se uzdaš govoreæi: neæe se dati Jerusalim u ruke caru Asirskom. 023 ISA 037 011 Eto, èuo si šta su uèinili carevi Asirski svijem zemljama potrvši ih sasvijem; a ti li æeš se izbaviti? 023 ISA 037 012 Jesu li narode koje satrše oci moji izbavili bogovi njihovi, Gosance, Harance, Resefe i sinove Edenove koji bijahu u Telasaru? 023 ISA 037 013 Gdje je car Ematski i car Arfadski i car od grada Sefarvima, od Ene i Ave? 023 ISA 037 014 A kad Jezekija primi knjigu iz ruku poslanika i proèita je, otide u dom Gospodnji, i razvi je Jezekija pred Gospodom. 023 ISA 037 015 I pomoli se Jezekija Gospodu govoreæi: 023 ISA 037 016 Gospode nad vojskama, Bože Izrailjev, koji sjediš na heruvimima, ti si sam Bog svijem carstvima na zemlji, ti si stvorio nebo i zemlju. 023 ISA 037 017 Prigni, Gospode, uho svoje i èuj; otvori, Gospode, oèi svoje i vidi; èuj sve rijeèi Senahirima, koji posla da ruži Boga živoga. 023 ISA 037 018 Istina je, opustošili su carevi Asirski sve one narode i zemlje njihove, 023 ISA 037 019 I pobacali su bogove njihove u oganj, jer ne bijahu bogovi, nego djelo ruku èovjeèijih, drvo i kamen, zato ih potrše. 023 ISA 037 020 I zato, Gospode Bože naš, izbavi nas iz ruku njegovijeh, da poznadu sva carstva na zemlji da si ti sam Gospod. 023 ISA 037 021 Tada posla Isaija sin Amosov k Jezekiji i poruèi mu: ovako veli Gospod Bog Izrailjev: uslišio sam za što si mi se molio radi Senahirima cara Asirskoga. 023 ISA 037 022 Ovo je rijeè koju izreèe Gospod za nj: ruga ti se i potsmijeva ti se djevojka, kæi Sionska, za tobom maše glavom kæi Jerusalimska. 023 ISA 037 023 Koga si ružio i hulio? i na koga si podigao glas? i podigao uvis oèi svoje? Na sveca Izrailjeva. 023 ISA 037 024 Preko sluga svojih ružio si Gospoda i rekao si: s mnoštvom kola svojih izidoh na visoke gore, na strane Livanske, i posjeæi æu visoke kedre njegove, i lijepe jele njegove, i doæi æu na najviši kraj njegov, u šumu njegova Karmila. 023 ISA 037 025 Ja sam kopao, i pio vodu, i isušio sam stopama svojim sve potoke gradovima. 023 ISA 037 026 Nijesi li èuo da ja to odavna èinim i od iskona da sam tako uredio? sada puštam to, da prevratiš tvrde gradove u puste gomile. 023 ISA 037 027 Zato koji u njima žive iznemogoše, uplašiše se i smetoše se, postaše kao trava poljska, kao zelena travica, kao trava na krovovima, koja se suši prije nego sazri. 023 ISA 037 028 Znam sjeðenje tvoje i polaženje tvoje i dolaženje tvoje i kako bjesniš na me. 023 ISA 037 029 Jer bjesniš na me, i tvoja obijest doðe do mojih ušiju, zato æu metnuti brnjicu svoju na nozdrve tvoje, i uzdu svoju u gubicu tvoju, pa æu te odvesti natrag putem kojim si došao. 023 ISA 037 030 A tebi ovo neka bude znak: ješæete ove godine što samo od sebe rodi, a druge godine što opet samo od sebe rodi; a treæe godine sijte i žanjite i sadite vinograde i jedite rod iz njih. 023 ISA 037 031 Jer ostatak doma Judina, što ostane, opet æe pustiti žile ozdo i roditi ozgo. 023 ISA 037 032 Jer æe iz Jerusalima izaæi ostatak, i iz gore Siona, koji se saèuvaju. Revnost Gospoda nad vojskama uèiniæe to. 023 ISA 037 033 Zato ovako veli Gospod za cara Asirskoga: neæe uæi u ovaj grad, niti æe baciti amo strijele, neæe se primaæi k njemu sa štitom, niti æe iskopati opkopa oko njega. 023 ISA 037 034 Vratiæe se putem kojim je došao, a u grad ovaj neæe uæi, veli Gospod. 023 ISA 037 035 Jer æu braniti taj grad i saèuvaæu ga sebe radi i radi Davida sluge svojega. 023 ISA 037 036 Tada izide anðeo Gospodnji i pobi u okolu Asirskom sto i osamdeset i pet tisuæa; i kad ustaše ujutru, a to sve sami mrtvaci. 023 ISA 037 037 Te se podiže Senahirim car Asirski, i otide, i vrativši se osta u Nineviji. 023 ISA 037 038 I kad se klanjaše u domu Nisroka boga svojega, Adrameleh i Sarasar sinovi njegovi ubiše ga maèem, a sami pobjegoše u zemlju Araratsku, i na njegovo se mjesto zacari Esaradon sin njegov. 023 ISA 038 001 U to vrijeme razbolje se Jezekija na smrt; i doðe k njemu prorok Isaija sin Amosov i reèe mu: ovako veli Gospod: naredi za kuæu svoju, jer æeš umrijeti i neæeš ostati živ. 023 ISA 038 002 A Jezekija se okrete licem k zidu, i pomoli se Gospodu, 023 ISA 038 003 I reèe: oh, Gospode, opomeni se da sam jednako hodio pred tobom vjerno i s cijelijem srcem, i tvorio što je tebi ugodno. I plaka Jezekija veoma. 023 ISA 038 004 Tada doðe rijeè Gospodnja Isaiji govoreæi: 023 ISA 038 005 Idi i reci Jezekiji: ovako veli Gospod Bog Davida oca tvojega: èuo sam molitvu tvoju, i vidio sam suze tvoje, evo dodaæu ti vijeku petnaest godina. 023 ISA 038 006 I izbaviæu tebe i ovaj grad iz ruku cara Asirskoga, i braniæu ovaj grad. 023 ISA 038 007 I ovo neka ti bude znak od Gospoda da æe uèiniti Gospod što je rekao. 023 ISA 038 008 Evo ja æu vratiti sjen po koljencima po kojima je sišao na sunèaniku Ahazovu natrag za deset koljenaca. I vrati se sunce za deset koljenaca po koljencima po kojima bijaše sišlo. 023 ISA 038 009 Ovo napisa Jezekija car Judin kad se razbolje, i ozdravi od bolesti svoje: 023 ISA 038 010 Ja rekoh, kad se presjekoše dani moji: idem k vratima grobnijem, uze mi se ostatak godina mojih. (Sheol h7585) 023 ISA 038 011 Rekoh: neæu vidjeti Gospoda Gospoda u zemlji živijeh, neæu više vidjeti èovjeka meðu onima koji stanuju na svijetu. 023 ISA 038 012 Vijek moj proðe i prenese se od mene kao šator pastirski; presjekoh život svoj kao tkaè, otsjeæi æe me od osnutka; od jutra do veèera uèiniæeš mi kraj. 023 ISA 038 013 Mišljah za jutra da æe kao lav potrti sve kosti moje; od jutra do veèera uèiniæeš mi kraj. 023 ISA 038 014 Pištah kao ždrao i kao lastavica, ukah kao golubica, oèi mi išèilješe gledajuæi gore: Gospode, u nevolji sam, oblakšaj mi. 023 ISA 038 015 Šta da reèem? On mi kaza, i uèini. Proživjeæu sve godine svoje po jadu duše svoje. 023 ISA 038 016 Gospode, o tom se živi i u tom je svemu život duha mojega, iscijelio si me i saèuvao u životu. 023 ISA 038 017 Evo, na mir doðe mi ljut jad; ali tebi bi milo da izvuèeš dušu moju iz jame pogibli, jer si bacio za leða svoja sve grijehe moje. 023 ISA 038 018 Jer neæe grob tebe slaviti, neæe te smrt hvaliti, i koji siðu u grob ne nadaju se tvojoj istini. (Sheol h7585) 023 ISA 038 019 Živi, živi, oni æe te slaviti kao ja danas: otac æe sinovima javljati istinu tvoju. 023 ISA 038 020 Gospod me spase, zato æemo pjevati pjesme moje u domu Gospodnjem dok smo god živi. 023 ISA 038 021 A Isaija bješe rekao da uzmu grudu suhih smokava i priviju na otok, te æe ozdraviti. 023 ISA 038 022 I Jezekija bješe rekao: šta æe biti znak da æu otiæi u dom Gospodnji? 023 ISA 039 001 U to vrijeme Merodah Valadan, sin Valadanov, car Vavilonski, posla knjigu s darom Jezekiji; jer bješe èuo da je bio bolestan i ozdravio. 023 ISA 039 002 I Jezekija se obradova tome, i pokaza im sve riznice svoje, srebro i zlato i mirise, i najbolje ulje, i kuæu gdje mu bješe oružje, i što se god nalažaše u riznicama njegovijem, ne osta ništa da im ne pokaza Jezekija u kuæi svojoj i u svemu gospodstvu svom. 023 ISA 039 003 Tada doðe prorok Isaija k caru Jezekiji i reèe mu: šta su govorili ti ljudi i odakle su došli k tebi? A Jezekija reèe: iz daljne zemlje došli su k meni, iz Vavilona. 023 ISA 039 004 A on reèe: šta su vidjeli u tvom dvoru? A Jezekija reèe: vidjeli su sve što ima u mom dvoru; nije ostalo ništa u riznicama mojim da im nijesam pokazao. 023 ISA 039 005 Tada reèe Isaija Jezekiji: èuj rijeè Gospoda nad vojskama. 023 ISA 039 006 Evo doæi æe vrijeme kad æe se odnijeti u Vavilon sve što ima u kuæi tvojoj, i što su sabirali oci tvoji do danas, neæe ostati ništa, veli Gospod. 023 ISA 039 007 I sinove tvoje, koji æe izaæi od tebe, koje æeš roditi, uzeæe da budu dvorani u dvoru cara Vavilonskoga. 023 ISA 039 008 A Jezekija reèe Isaiji: dobra je rijeè Gospodnja koju si rekao. Još reèe: je li? za moga vijeka biæe mir i vjera? 023 ISA 040 001 Tješite, tješite narod moj, govori Bog vaš. 023 ISA 040 002 Govorite Jerusalimu ljubazno, i javljajte mu da se navršio rok njegov, da mu se bezakonje oprostilo, jer je primio iz ruke Gospodnje dvojinom za sve grijehe svoje. 023 ISA 040 003 Glas je nekoga koji vièe: pripravite u pustinji put Gospodnji, poravnite u pustoši stazu Bogu našemu. 023 ISA 040 004 Sve doline neka se povise, i sve gore i bregovi neka se slegnu, i što je krivo neka bude pravo, i neravna mjesta neka budu ravna. 023 ISA 040 005 I javiæe se slava Gospodnja, i svako æe tijelo vidjeti; jer usta Gospodnja govoriše. 023 ISA 040 006 Glas govori: vièi. I reèe: šta da vièem? Da je svako tijelo trava i sve dobro njegovo kao cvijet poljski. 023 ISA 040 007 Suši se trava, cvijet opada kad duh Gospodnji dune na nj; doista je narod trava. 023 ISA 040 008 Suši se trava, cvijet opada; ali rijeè Boga našega ostaje dovijeka. 023 ISA 040 009 Izidi na visoku goru, Sione, koji javljaš dobre glase; podigni silno glas svoj, Jerusalime, koji javljaš dobre glase; podigni, ne boj se. Kaži gradovima Judinijem: evo Boga vašega. 023 ISA 040 010 Evo, Gospod Bog ide na jakoga, i mišica æe njegova obladati njim; evo plata je njegova kod njega i djelo njegovo pred njim. 023 ISA 040 011 Kao pastir pašæe stado svoje; u naruèje svoje sabraæe jaganjce, i u njedrima æe ih nositi, a dojilice æe voditi polako. 023 ISA 040 012 Ko je izmjerio vodu grstima svojim i nebesa premjerio peðu? ko je mjerom izmjerio prah zemaljski, i gore izmjerio na mjerila i bregove na poteg? 023 ISA 040 013 Ko je upravljao duh Gospodnji? ili mu bio savjetnik i nauèio ga? 023 ISA 040 014 S kim se je dogovarao i ko ga je urazumio i nauèio putu suda, i nauèio ga znanju i pokazao mu put razuma? 023 ISA 040 015 Gle, narodi su kao kap iz vijedra, i kao praška na mjerilima broje se; gle, premješta ostrva kao prašak. 023 ISA 040 016 Ni Livan ne bi bio dosta za oganj, i životinje njegove ne bi bile dosta za žrtvu paljenicu. 023 ISA 040 017 Svi su narodi kao ništa pred njim, manje negoli ništa i taština vrijede mu. 023 ISA 040 018 S kim æete dakle izjednaèiti Boga? i kaku æete mu priliku naæi? 023 ISA 040 019 Umjetnik lije lik, i zlatar ga pozlaæuje, i verižice srebrne lije. 023 ISA 040 020 A ko je siromah, te nema šta prinijeti, bira drvo koje ne trune, i traži vješta umjetnika da naèini rezan lik, koji se ne pomièe. 023 ISA 040 021 Ne znate li? ne èujete li? ne kazuje li vam se od iskona? ne razumijete li od temelja zemaljskih? 023 ISA 040 022 On sjedi nad krugom zemaljskim, i njezini su mu stanovnici kao skakavci; on je razastro nebesa kao platno i razapeo ih kao šator za stan. 023 ISA 040 023 On obraæa knezove u ništa, sudije zemaljske èini da su kao taština. 023 ISA 040 024 Kao da nijesu posaðeni ni posijani, i kao da im se stablo nije ukorijenilo u zemlji, èim dune na njih, posahnu, i vihor kao pljevu raznese ih. 023 ISA 040 025 S kim æete me dakle izjednaèiti da bih bio kao on? veli sveti. 023 ISA 040 026 Podignite gore oèi svoje i vidite; ko je to stvorio? ko izvodi vojsku svega toga na broj i zove svako po imenu, i velike radi sile njegove i jake moæi ne izostaje nijedno? 023 ISA 040 027 Zašto govoriš, Jakove, i kažeš, Izrailju: sakriven je put moj od Gospoda, i stvar moja ne izlazi pred Boga mojega? 023 ISA 040 028 Ne znaš li? nijesi li èuo da Bog vjeèni Gospod, koji je stvorio krajeve zemaljske, ne sustaje niti se utruðuje? razumu njegovu nema mjere. 023 ISA 040 029 On daje snagu umornome, i nejakome umnožava krjepost. 023 ISA 040 030 Djeca se more i sustaju, i mladiæi padaju; 023 ISA 040 031 Ali koji se nadaju Gospodu, dobijaju novu snagu, podižu se na krilima kao orlovi, trèe i ne sustaju, hode i ne more se. 023 ISA 041 001 Umuknite preda mnom, ostrva; i narodi neka se potkrijepe, neka pristupe, i tada neka reku: hajdemo da se sudimo. 023 ISA 041 002 Ko je podigao pravdu s istoka? ko je dozvao da ide za njim ustopice? ko joj je pokorio narode i dao joj vlast nad carevima i uèinio te su kao prah maèu njezinu i kao razvijana pljeva luku njezinu? 023 ISA 041 003 Pogna ih, proðe mirno putem, kojim ne bješe hodio nogama svojim. 023 ISA 041 004 Ko je uradio i uèinio to? i zove naraštaje od iskona? Ja, Gospod, prvi i pošljednji, ja isti. 023 ISA 041 005 Vidješe ostrva i uplašiše se, krajevi zemaljski zadrktaše, približiše se i doðoše. 023 ISA 041 006 Jedan drugom pomagaše, i bratu svojemu govoraše: budi hrabar. 023 ISA 041 007 Drvodjelja hrabraše zlatara; koji kleplje hrabraše onoga koji kuje na nakovnju, govoreæi: dobro je za spajanje. I pritvrðivaše klincima da se ne pomièe. 023 ISA 041 008 Ali ti, Izrailju, slugo moj; Jakove, kojega izabrah, sjeme Avrama prijatelja mojega! 023 ISA 041 009 Ti, kojega uzeh s krajeva zemaljskih, i izmeðu izbranijeh njezinijeh dozvah te, i rekoh ti: ti si moj sluga, ja te izabrah, i ne odbacih tebe; 023 ISA 041 010 Ne boj se, jer sam ja s tobom; ne plaši se, jer sam ja Bog tvoj; ukrijepiæu te i pomoæi æu ti, i poduprijeæu te desnicom pravde svoje. 023 ISA 041 011 Gle, postidjeæe se i posramiæe svi koji se ljute na tebe; biæe kao ništa i izginuæe protivnici tvoji. 023 ISA 041 012 Potražiæeš suparnike svoje, ali ih neæeš naæi, biæe kao ništa, i koji vojuju na te, nestaæe ih. 023 ISA 041 013 Jer ja Gospod Bog tvoj držim te za desnicu, i kažem ti: ne boj se, ja æu ti pomagati. 023 ISA 041 014 Ne boj se, crviæu Jakovljev, narodiæu Izrailjev, ja æu ti pomagati, govori Gospod i izbavitelj tvoj, svetac Izrailjev. 023 ISA 041 015 Gle, uèiniæu te da budeš kao sprava za vršenje nova sa zupcima: vrijeæi æeš gore i satræeš ih, i brda æeš obratiti u pljevu. 023 ISA 041 016 Vijaæeš ih, i vjetar æe ih odnijeti i vihor æe ih rasuti, a ti æeš se veseliti u Gospodu i hvaliæeš se svecem Izrailjevijem. 023 ISA 041 017 Siromahe i uboge, koji traže vode a nje nema, kojima se jezik osušio od žeði, njih æu uslišiti ja Gospod, ja Bog Izrailjev neæu ih ostaviti. 023 ISA 041 018 Otvoriæu rijeke na visovima, i izvore usred dolina, pustinju æu obratiti u jezero vodeno, i suhu zemlju u izvore vodene. 023 ISA 041 019 Posadiæu u pustinji kedar, sitim, mirtu i maslinu; posadiæu u pustoj zemlji jelu, brijest i šimšir, 023 ISA 041 020 Da vide i poznadu i da promisle i razumiju da je to uradila ruka Gospodnja, i svetac Izrailjev da je to stvorio. 023 ISA 041 021 Iznesite parbu svoju, veli Gospod, pokažite razloge svoje, veli car Jakovljev. 023 ISA 041 022 Neka doðu i neka nam objave šta æe biti; objavite nam šta je prvo bilo, da promislimo i poznamo šta æe biti iza toga; ili kažite nam šta æe biti unapredak. 023 ISA 041 023 Kažite šta æe biti poslije, i poznaæemo da ste bogovi; ili uèinite što dobro ili zlo, i diviæemo se i gledati svi. 023 ISA 041 024 Gle, vi nijeste ništa, i djelo vaše nije ništa; koji vas izbira, gad je. 023 ISA 041 025 Podigoh jednoga sa sjevera, i doæi æe; od istoka sunèanoga prizivaæe ime moje, stupaæe po glavarima kao po kalu i kao što lonèar gazi blato. 023 ISA 041 026 Ko je objavio od iskona, da bismo znali, ili od starina, da bismo rekli: istina je? Ali nema nikoga da bi objavio, niti ima koga da naprijed kazao, niti ima koga da bi èuo rijeèi vaše. 023 ISA 041 027 Ja prvi Sionu kažem: eto, eto toga. U Jerusalimu æu dati ko æe javljati dobre glase. 023 ISA 041 028 Jer pogledam, ali nema nikoga, nema meðu njima nijednoga ko bi svjetovao; pitam ih, ali ne odgovaraju ni rijeèi. 023 ISA 041 029 Gle, svi su taština, ništa su djela njihova; liveni su likovi njihovi vjetar i ništavilo. 023 ISA 042 001 Evo sluge mojega, kojega podupirem, izbranika mojega, koji je mio duši mojoj; metnuæu duh svoj na njega, sud narodima javljaæe. 023 ISA 042 002 Neæe vikati ni podizati, niti æe se èuti glas njegov po ulicama. 023 ISA 042 003 Trske stuèene neæe prelomiti, i svještila koje se puši neæe ugasiti; javljaæe sud po istini. 023 ISA 042 004 Neæe mu dosaditi, niti æe se umoriti, dokle ne postavi sud na zemlji, i ostrva æe èekati nauku njegovu. 023 ISA 042 005 Ovako govori Bog Gospod, koji je stvorio nebesa i razapeo ih, koji je rasprostro zemlju i što ona raða, koji daje disanje narodu što je na njoj i duh onima što hode po njoj: 023 ISA 042 006 Ja Gospod dozvah te u pravdi, i držaæu te za ruku, i èuvaæu te, i uèiniæu te da budeš zavjet narodu, vidjelo narodima; 023 ISA 042 007 Da otvoriš oèi slijepcima, da izvedeš sužnje iz zatvora i iz tamnice koji sjede u tami. 023 ISA 042 008 Ja sam Gospod, to je ime moje, i slave svoje neæu dati drugome ni hvale svoje likovima rezanijem. 023 ISA 042 009 Evo, preðašnje doðe, i ja javljam novo, prije nego nastane kazujem vam. 023 ISA 042 010 Pjevajte Gospodu pjesmu novu, hvalu njegovu od kraja zemlje, koji se plavite po moru i sve što je u njemu, ostrva i koji živite na njima. 023 ISA 042 011 Pustinja i gradovi njezini, sela gdje stanuje Kidar, neka podignu glas, neka pjevaju koji žive po stijenama, neka klikuju savrh gora. 023 ISA 042 012 Neka daju slavu Gospodu, i hvalu njegovu neka javljaju po ostrvima. 023 ISA 042 013 Gospod æe izaæi kao junak, podignuæe revnost svoju kao vojnik, vikaæe i klikovati, nadvladaæe neprijatelje svoje. 023 ISA 042 014 Muèah dugo, èinjah se gluh, ustezah se; ali æu sada vikati kao žena kad se poraða, i sve æu potrti i istrijebiti. 023 ISA 042 015 Opustiæu gore i bregove, i svaku travu na njima osušiæu, i od rijeka æu naèiniti ostrva, i jezera æu isušiti. 023 ISA 042 016 I vodiæu slijepce putem kojega nijesu znali; vodiæu ih stazama kojih nijesu znali; obratiæu pred njima mrak u svjetlost i što je neravno u ravno. To æu im uèiniti, i neæu ih ostaviti. 023 ISA 042 017 Tada æe se vratiti natrag i posramiti se koji se uzdaju u lik rezani, koji govore likovima livenijem: vi ste naši bogovi. 023 ISA 042 018 Èujte, gluhi; progledajte, slijepi, da vidite. 023 ISA 042 019 Ko je slijep osim sluge mojega? i ko je gluh kao poslanik moj kojega šaljem? ko je slijep kao savršeni? ko je slijep kao sluga Gospodnji? 023 ISA 042 020 Gledaš mnogo, ali ne vidiš; otvorene su ti uši, ali ne èuješ. 023 ISA 042 021 Gospodu bijaše mio radi pravde njegove, uèini zakon velikim i slavnim. 023 ISA 042 022 A narod je oplijenjen i potlaèen, svi su koliki povezani u peæinama i sakriveni u tamnicama; postaše plijen, a nema nikoga da bi izbavio; postaše grabež, a nema nikoga da bi rekao: vrati. 023 ISA 042 023 Ko izmeðu vas èuje ovo i pazi i sluša za poslije? 023 ISA 042 024 Ko je dao Jakova da se potlaèi i Izrailja otimaèima? Nije li Gospod, kojemu zgriješismo? Jer ne htješe hoditi putovima njegovijem niti slušaše zakona njegova. 023 ISA 042 025 Zato izli na njih žestoku jarost svoju i silan rat, i zapali ga unaokolo, ali on ne razumje; zapali ga, ali on ne mari. 023 ISA 043 001 Ali sada ovako veli Gospod, koji te je stvorio, Jakove, i koji te je sazdao, Izrailju: ne boj se, jer te otkupih, pozvah te po imenu tvom; moj si. 023 ISA 043 002 Kad poðeš preko vode, ja æu biti s tobom, ili preko rijeka, neæe te potopiti; kad poðeš kroz oganj, neæeš izgorjeti i neæe te plamen opaliti. 023 ISA 043 003 Jer sam ja Gospod, Bog tvoj, svetac Izrailjev, spasitelj tvoj; dadoh u otkup za te Misir, Etiopsku i Sevu mjesto tebe. 023 ISA 043 004 Otkako si mi postao drag, proslavio si se i ja te ljubih; i dadoh ljude za te i narode za dušu tvoju. 023 ISA 043 005 Ne boj se, jer sam ja s tobom; od istoka æu dovesti sjeme tvoje, i od zapada sabraæu te. 023 ISA 043 006 Kazaæu sjeveru: daj; i jugu: ne brani; dovedi sinove moje iz daleka i kæeri moje s krajeva zemaljskih, 023 ISA 043 007 Sve, koji se zovu mojim imenom i koje stvorih na slavu sebi, sazdah i naèinih. 023 ISA 043 008 Izvedi narod slijepi koji ima oèi, i gluhi koji ima uši. 023 ISA 043 009 Svi narodi neka se skupe, i neka se saberu plemena; ko je izmeðu njih naprijed kazao to ili nam kazao što je bilo prije? Neka dovedu svjedoke svoje i opravdaju se; ili neka èuju, i reku: istina je. 023 ISA 043 010 Vi ste moji svjedoci, veli Gospod, i sluga moj kojega izabrah, da biste znali i vjerovali mi i razumjeli da sam ja; prije mene nije bilo Boga niti æe poslije mene biti. 023 ISA 043 011 Ja sam, ja sam Gospod, i osim mene nema spasitelja. 023 ISA 043 012 Ja objavih, i spasoh, i naprijed kazah, a nikoji tuð bog meðu vama, i vi ste mi svjedoci, veli Gospod, i ja sam Bog. 023 ISA 043 013 Ja sam od prije nego dan posta, i niko ne može izbaviti iz moje ruke; kad radim, ko æe smesti? 023 ISA 043 014 Ovako govori Gospod izbavitelj vaš, svetac Izrailjev: vas radi poslaæu u Vavilon i pobacaæu sve prijevornice, i Haldejce s laðama, kojima se hvale. 023 ISA 043 015 Ja sam Gospod svetac vaš, stvoritelj Izrailjev, car vaš. 023 ISA 043 016 Ovako govori Gospod koji je naèinio po moru put i po silnijem vodama stazu, 023 ISA 043 017 Koji izvodi kola i konje, vojsku i silu, da svi popadaju i ne mogu ustati, da se ugase kao što se gasi svještilo: 023 ISA 043 018 Ne pominjite što je prije bilo i ne mislite o starijem stvarima. 023 ISA 043 019 Evo, ja æu uèiniti novo, odmah æe nastati; neæete li ga poznati? Još æu naèiniti u pustinji put, rijeke u suhoj zemlji. 023 ISA 043 020 Slaviæe me zvijeri poljske, zmajevi i sove, što sam izveo u pustinji vode, rijeke u zemlji suhoj, da napojim narod svoj, izbranika svojega. 023 ISA 043 021 Narod koji sazdah sebi, pripovjedaæe hvalu moju. 023 ISA 043 022 A ti, Jakove, ne priziva me, i bijah ti dosadan, Izrailju. 023 ISA 043 023 Nijesi mi prinio jagnjeta na žrtvu paljenicu, i žrtvama svojim nijesi me poèastio; nijesam te nagonio da mi služiš prinosima, niti sam te trudio da mi kadiš. 023 ISA 043 024 Nijesi mi kupio za novce kada, niti si me pretilinom žrtava svojih nasitio, nego si me muèio svojim grijesima, i dosadio si mi bezakonjem svojim. 023 ISA 043 025 Ja, ja sam brišem tvoje prijestupe sebe radi, i grijeha tvojih ne pominjem. 023 ISA 043 026 Opomeni me, da se sudimo, kazuj, da se opravdaš. 023 ISA 043 027 Otac tvoj prvi sagriješi, i uèitelji tvoji skriviše mi. 023 ISA 043 028 Zato æu izbaciti iz svetinje knezove, i daæu Jakova u prokletstvo i Izrailja u sramotu. 023 ISA 044 001 Ali sada èuj, Jakove, slugo moj, i Izrailju, kojega izabrah. 023 ISA 044 002 Ovako veli Gospod, koji te je stvorio i sazdao od utrobe materine, i koji ti pomaže: ne boj se, slugo moj Jakove, i mili, kojega izabrah. 023 ISA 044 003 Jer æu izliti vodu na žednoga i potoke na suhu zemlju, izliæu duh svoj na sjeme tvoje i blagoslov svoj na tvoje natražje. 023 ISA 044 004 I procvjetaæe kao u travi, kao vrbe pokraj potoka. 023 ISA 044 005 Ovaj æe reæi: ja sam Gospodnji, a onaj æe se zvati po imenu Jakovljevu, a drugi æe se pisati svojom rukom Gospodnji, i prezivaæe se imenom Izrailjevijem. 023 ISA 044 006 Ovako govori Gospod car Izrailjev i izbavitelj njegov, Gospod nad vojskama: ja sam prvi i ja sam pošljednji, i osim mene nema Boga. 023 ISA 044 007 I ko kao ja oglašuje i objavljuje ovo, ili mi ureðuje otkako naselih stari narod? Neka im javi što æe biti i što æe doæi. 023 ISA 044 008 Ne bojte se i ne plašite se; nijesam li ti davno kazao i objavio? vi ste mi svjedoci; ima li Bog osim mene? Da, nema stijene, ne znam ni jedne. 023 ISA 044 009 Koji grade rezane likove, svi su ništa, i mile stvari njihove ne pomažu ništa, i one su im svjedoci da ne vide i ne razumiju, da bi se posramili. 023 ISA 044 010 Ko gradi boga i lije lik, nije ni na kaku korist. 023 ISA 044 011 Gle, svi æe se drugovi njegovi posramiti, i umjetnici više od drugih ljudi; neka se skupe svi i stanu, biæe ih strah i posramiæe se svi. 023 ISA 044 012 Kovaè kliještima radi na živom ugljevlju, i kuje èekiæem, i radi snagom svoje ruke, gladuje, te iznemogne, i ne pije vode, te sustane. 023 ISA 044 013 Drvodjelja rasteže vrvcu i bilježi crvenilom, teše i zaokružuje, i naèinja kao lik èovjeèji, kao lijepa èovjeka, da stoji u kuæi. 023 ISA 044 014 Sijeèe sebi kedre, i uzima èesvinu i hrast ili što je najèvršæe meðu drvljem šumskim; sadi jasen, i od dažda raste. 023 ISA 044 015 I biva èovjeku za oganj, i uzme ga, te se grije; upali ga, te peèe hljeb; i još gradi od njega boga i klanja mu se; gradi od njega lik rezan, i pada na koljena pred njim. 023 ISA 044 016 Polovinu loži na oganj, uz polovinu jede meso ispekavši peèenje, i biva sit, i grije se i govori: aha, ogrijah se, vidjeh oganj. 023 ISA 044 017 A od ostatka gradi boga, rezan lik svoj, pada pred njim na koljena i klanja se, i moli mu se i govori: izbavi me, jer si ti bog moj. 023 ISA 044 018 Ne znaju, niti razumiju, jer su im oèi zaslijepljene da ne vide, i srca, da ne razumiju. 023 ISA 044 019 Niti uzimaju na um, nema znanja ni razuma da bi koji rekao: polovinu ovoga spalih na oganj, i na uglju od njega ispekoh hljeb, ispekoh meso i jedoh; i od ostatka eda li æu naèiniti gad, i panju drvenom hoæu li se klanjati? 023 ISA 044 020 Taki se hrani pepelom, prevareno srce zavodi ga da ne može izbaviti duše svoje, niti reæi: nije li laž što mi je u desnici? 023 ISA 044 021 Pamti to, Jakove i Izrailju, jer si moj sluga; ja sam te sazdao, sluga si moj, Izrailju, neæu te zaboraviti. 023 ISA 044 022 Rasuæu kao oblak prijestupe tvoje, i grijehe tvoje kao maglu; vrati se k meni, jer sam te izbavio. 023 ISA 044 023 Pjevajte, nebesa, jer Gospod uèini, podvikujte, nizine zemaljske, popijevajte, gore, šume i sva drva u njima, jer izbavi Gospod Jakova i proslavi se u Izrailju. 023 ISA 044 024 Ovako govori Gospod, izbavitelj tvoj, koji te je sazdao od utrobe materine: ja Gospod naèinih sve: razapeh nebo sam, rasprostrijeh zemlju sam sobom; 023 ISA 044 025 Uništujem znake lažljivcima, i vraèe obezumljujem, vraæam natrag mudarce, i pretvaram mudrost njihovu u ludost; 023 ISA 044 026 Potvrðujem rijeè sluge svojega, i navršujem savjet glasnika svojih; govorim Jerusalimu: naseliæeš se; i gradovima Judinijem: sazidaæete se; i pustoline njihove podignuæu; 023 ISA 044 027 Govorim dubini: presahni i isušiæu rijeke tvoje; 023 ISA 044 028 Govorim Kiru: pastir si moj; i izvršiæe svu volju moju, i kazaæe Jerusalimu: sazidaæeš se; i crkvi: osnovaæeš se. 023 ISA 045 001 Ovako govori Gospod pomazaniku svojemu Kiru, kojega držim za desnicu, da oborim pred njim narode i careve raspašem, da se otvoraju vrata pred njim i da ne budu vrata zatvorena: 023 ISA 045 002 Ja æu iæi pred tobom, i putove neravne poravniæu, vrata mjedena razbiæu i prijevornice gvozdene slomiæu. 023 ISA 045 003 I daæu ti blago tajno i bogatstvo sakriveno, da poznaš da sam ja Gospod Bog Izrailjev, koji te zovem po imenu. 023 ISA 045 004 Radi sluge svojega Jakova i Izrailja izbranika svojega prozvah te imenom tvojim i prezimenom, premda me ne znaš. 023 ISA 045 005 Ja sam Gospod, i nema drugoga, osim mene nema boga; opasah te, premda me ne znaš, 023 ISA 045 006 Da bi poznali od istoka sunèanoga i od zapada da nema drugoga osim mene; ja sam Gospod i nema drugoga, 023 ISA 045 007 Koji pravim svjetlost i stvaram mrak, gradim mir i stvaram zlo; ja Gospod èinim sve to. 023 ISA 045 008 Rosite, nebesa, ozgo, i oblaci neka kaplju pravdom, neka se otvori zemlja i neka rodi spasenjem i zajedno neka uzraste pravda; ja Gospod stvorih to. 023 ISA 045 009 Teško onom ko se svaða s tvorcem svojim; crijep s drugim crepovima neka se svaða; ali hoæe li kao reæi lonèaru svojemu: šta radiš? za tvoj posao nema ruku. 023 ISA 045 010 Teško onom ko govori ocu: što raðaš? i ženi: što se poraðaš? 023 ISA 045 011 Ovako veli Gospod svetac Izrailjev i tvorac njegov: pitajte me što æe biti; za sinove moje i za djelo ruku mojih nareðujte mi. 023 ISA 045 012 Ja sam naèinio zemlju i èovjeka na njoj stvorio, ja sam razapeo nebesa svojim rukama, i svoj vojsci njihovoj dao zapovijest. 023 ISA 045 013 Ja ga podigoh u pravdi, i sve putove njegove poravniæu; on æe sazidati moj grad i roblje moje otpustiæe, ne za novce ni za darove, veli Gospod nad vojskama. 023 ISA 045 014 Ovako veli Gospod: trud Misirski i trgovina Etiopska i Savaca ljudi visoka rasta doæi æe k tebi i biti tvoja; za tobom æe pristati, u okovima æe iæi, i tebi æe se klanjati, tebi æe se moliti govoreæi: doista, Bog je u tebi, i nema drugoga Boga. 023 ISA 045 015 Da, ti si Bog, koji se kriješ, Bog Izrailjev, spasitelj. 023 ISA 045 016 Oni æe se svi postidjeti i posramiti, otiæi æe sa sramotom svikoliki koji grade likove. 023 ISA 045 017 A Izrailja æe spasti Gospod spasenjem vjeènijem, neæete se postidjeti niti æete se osramotiti dovijeka. 023 ISA 045 018 Jer ovako veli Gospod, koji je stvorio nebo, Bog, koji je sazdao zemlju i naèinio je i utvrdio, i nije je stvorio naprazno, nego je naèinio da se na njoj nastava: ja sam Gospod, i nema drugoga. 023 ISA 045 019 Nijesam govorio tajno ni na mraènu mjestu na zemlji, nijesam rekao sjemenu Jakovljevu: tražite me uzalud. Ja Gospod govorim pravdu, javljam što je pravo. 023 ISA 045 020 Skupite se i doðite, pristupite svi koji ste se izbavili izmeðu naroda. Ništa ne znaju koji nose drvo od svojega lika i mole se bogu koji ne može pomoæi. 023 ISA 045 021 Oglasite, i dovedite, neka vijeæaju zajedno: ko je to od starine kazao? ko je javio još onda? Nijesam li ja, Gospod? Nema osim mene drugoga Boga, nema Boga pravednoga i spasitelja drugoga osim mene. 023 ISA 045 022 Pogledajte u mene, i spašæete se svi krajevi zemaljski; jer sam ja Bog, i nema drugoga. 023 ISA 045 023 Sobom se zakleh; izide iz usta mojih rijeè pravedna, i neæe se poreæi, da æe mi se pokloniti svako koljeno, i zaklinjati se svaki jezik, 023 ISA 045 024 I govoriæe: u Gospodu je pravda i sila; k njemu æe doæi; ali æe se posramiti svi koji se gnjeve na nj. 023 ISA 045 025 U Gospodu æe se opravdati i proslaviti sve sjeme Izrailjevo. 023 ISA 046 001 Pade Vil, izvali se Nevo; likovi njihovi metnuše se na životinju i na stoku; što nosite, teško je, i umoriæe. 023 ISA 046 002 Izvališe se, padoše svi, ne mogoše izbaviti tovara, nego i sami otidoše u ropstvo. 023 ISA 046 003 Slušajte me, dome Jakovljev i svi koji ste ostali od doma Izrailjeva, koje nosim od utrobe, koje držim od roðenja. 023 ISA 046 004 I do starosti vaše ja æu biti isti, i ja æu vas nositi do sijeda vijeka; ja sam stvorio i ja æu nositi, ja æu vas nositi i izbaviæu. 023 ISA 046 005 S kim æete me izjednaèiti i isporediti? koga æete mi uzeti za priliku da bi bio kao ja? 023 ISA 046 006 Prosipaju zlato iz toboca i mjere srebro na mjerila, plaæaju zlataru da naèini od njega boga, pred kojim padaju i klanjaju se. 023 ISA 046 007 Meæu ga na rame i nose ga, i postavljaju ga na mjesto njegovo, te stoji i ne mièe se s mjesta svojega; ako ga ko zove, ne odziva se niti ga izbavlja iz nevolje njegove. 023 ISA 046 008 Pamtite to, i pokažite se da ste ljudi, uzmite na um, prestupnici! 023 ISA 046 009 Pamtite što je bilo od starine; jer sam ja Bog, i nema drugoga Boga, i niko nije kao ja, 023 ISA 046 010 Koji od poèetka javljam kraj i izdaleka što još nije bilo; koji kažem: namjera moja stoji i uèiniæu sve što mi je volja. 023 ISA 046 011 Zovem s istoka pticu i iz daljne zemlje èovjeka koji æe izvršiti što sam naumio. Rekoh i dovešæu to, naumih i uèiniæu. 023 ISA 046 012 Slušajte me, koji ste uporna srca, koji ste daleko od pravde. 023 ISA 046 013 Približih pravdu svoju, nije daleko, i spasenje moje neæe odocniti, jer æu u Sionu postaviti spasenje, u Izrailju slavu svoju. 023 ISA 047 001 Siði i sjedi u prah, djevojko, kæeri Vavilonska; sjedi na zemlju, nema prijestola, kæeri Haldejska; jer se neæeš više zvati nježna i ljupka. 023 ISA 047 002 Uzmi žrvnje, i melji brašno, otkrij kosu svoju, izuj se, zagali golijeni, idi preko rijeka. 023 ISA 047 003 Otkriæe se golotinja tvoja, i vidjeæe se sramota tvoja; osvetiæu se, i niko mi neæe smetati. 023 ISA 047 004 Ime je izbavitelju našemu Gospod nad vojskama, svetac Izrailjev. 023 ISA 047 005 Sjedi muèeæi, i uði u tamu, kæeri Haldejska; jer se neæeš više zvati gospoða carstvima. 023 ISA 047 006 Razgnjevih se na narod svoj, oskvrnih našljedstvo svoje i predadoh ga tebi u ruke; a ti im ne pokaza milosti; na starce si metala preteški jaram svoj; 023 ISA 047 007 I govorila si: dovijeka æu biti gospoða; ali nikad nijesi to uzimala na um, niti si pomišljala šta æe biti na pošljedak. 023 ISA 047 008 Sada dakle èuj ovo, koja živiš u slastima i bez brige sjediš i govoriš u srcu svom: ja sam, i nema druge osim mene, neæu biti udovica niti æu osirotjeti. 023 ISA 047 009 To æe ti oboje doæi ujedanput, u isti dan, da osirotiš i obudoviš, doæi æe ti potpuno, radi mnoštva èini tvojih i radi velike sile èaranja tvoga. 023 ISA 047 010 Jer si se pouzdala u zloæu svoju govoreæi: niko me ne vidi. Mudrost tvoja i znanje tvoje prevariše te, te si govorila u srcu svom: ja sam, i osim mene nema druge. 023 ISA 047 011 Zato æe doæi na te zlo, a neæeš znati odakle izlazi, i popašæe te nevolja, da je neæeš moæi odbiti, i doæi æe na te ujedanput pogibao, za koju neæeš znati. 023 ISA 047 012 Stani sada s vraèanjem svojim i s mnoštvom èini svojih, oko kojih si se trudila od mladosti svoje, ne bi li se pomogla, ne bi li se okrijepila. 023 ISA 047 013 Umorila si se od mnoštva namjera svojih; neka stanu sada zvjezdari, koji gledaju zvijezde, koji prorièu svakoga mjeseca, i neka te saèuvaju od onoga što æe doæi na te. 023 ISA 047 014 Gle, oni su kao pljeva, oganj æe ih spaliti, ni sami sebe neæe izbaviti iz plamena; neæe ostati uglja da se ko ogrije, ni ognja da bi se posjedjelo kod njega. 023 ISA 047 015 Taki æe biti oni s kojima si se trudila i s kojima si trgovala od mladosti svoje, razbjeæi æe se svaki na svoju stranu; neæe biti nikoga da te izbavi. 023 ISA 048 001 Èujte ovo, dome Jakovljev, koji se zovete imenom Izrailjevijem, i iz vode Judine izidoste, koji se kunete imenom Gospodnjim, i Boga Izrailjeva pominjete, ali ne po istini i po pravdi. 023 ISA 048 002 Jer se imenuju po svetom gradu, oslanjaju se na Boga Izrailjeva, kojemu je ime Gospod nad vojskama. 023 ISA 048 003 Što je preðe bivalo, kazivah naprijed odavna, i što iz mojih usta izide i objavih, uèinih brzo i zbi se. 023 ISA 048 004 Znao sam da si uporan, i vrat da ti je gvozdena žila, i èelo da ti je od mjedi. 023 ISA 048 005 I zato ti odavna objavih, prije nego se zbi kazah ti, da ne bi rekao: idol moj uèini to, i lik moj rezani i lik moj liveni zapovjediše tako. 023 ISA 048 006 Èuo si; pogledaj sve to; a vi neæete li objavljivati? otsele ti javljam novo i sakriveno, što nijesi znao; 023 ISA 048 007 Sada se stvori, i nedavno, i prije ovoga dana nijesi èuo, da ne reèeš: gle, znao sam. 023 ISA 048 008 Niti si èuo ni znao, i prije ti se uši ne otvoriše, jer znadijah da æeš èiniti nevjeru, i da se zoveš prestupnik od utrobe materine. 023 ISA 048 009 Imena svojega radi ustegnuæu gnjev svoj, i radi hvale svoje uzdržaæu se prema tebi, da te ne istrijebim. 023 ISA 048 010 Evo, pretopiæu te, ali ne kao srebro, prebraæu te u peæi nevolje. 023 ISA 048 011 Sebe radi, sebe radi uèiniæu, jer kako bi se hulilo na ime moje? i slave svoje neæu dati drugome. 023 ISA 048 012 Èuj me, Jakove i Izrailju, kojega ja pozvah: ja sam prvi, ja sam i pošljednji. 023 ISA 048 013 I moja je ruka osnovala zemlju, i moja je desnica izmjerila nebesa peðu; kad ih zovnem, svi doðu. 023 ISA 048 014 Skupite se svi i èujte: ko je od njih objavio ovo? Gospod ga miluje, on æe izvršiti volju njegovu na Vavilonu, i mišica æe njegova biti nasuprot Haldejcima. 023 ISA 048 015 Ja, ja rekoh, i pozvah ga, dovešæu ga, i biæe sreæan na svom putu. 023 ISA 048 016 Pristupite k meni, èujte ovo: od poèetka nijesam govorio tajno; otkako to bi, bijah ondje; a sada Gospod Gospod posla me i duh njegov. 023 ISA 048 017 Ovako veli Gospod, izbavitelj tvoj, svetac Izrailjev: ja sam Gospod Bog tvoj koji te uèim da bi napredovao, vodim te putem kojim treba da ideš. 023 ISA 048 018 O, da si pazio na zapovjesti moje! mir bi tvoj bio kao rijeka, i pravda tvoja kao valovi morski; 023 ISA 048 019 I sjemena bi tvojega bilo kao pijeska, i poroda utrobe tvoje kao zrna njegovijeh; ime se njihovo ne bi zatrlo ni istrijebilo ispred mene. 023 ISA 048 020 Izidite iz Vavilona, bježite od Haldejaca; glasno pjevajuæi objavljujte, kazujte, razglašujte do krajeva zemaljskih; recite: izbavi Gospod slugu svojega Jakova. 023 ISA 048 021 Neæe ožednjeti kad ih povede preko pustinje; vodu iz stijene toèiæe im, jer æe rascijepiti kamen i poteæi æe voda. 023 ISA 048 022 Nema mira bezbožnicima, veli Gospod. 023 ISA 049 001 Poslušajte me, ostrva, i pazite, narodi daljni. Gospod me pozva od utrobe; od utrobe matere moje pomenu ime moje. 023 ISA 049 002 I uèinio je usta moja da su kao oštar maè, u sjenu ruke svoje sakri me; uèinio me je sjajnom strijelom, i u tulu svojem sakri me. 023 ISA 049 003 I reèe mi: ti si sluga moj, u Izrailju æu se tobom proslaviti. 023 ISA 049 004 A ja rekoh: uzalud se trudih, uzalud i naprazno potroših silu svoju; ali opet sud je moj u Gospoda i posao moj u Boga mojega. 023 ISA 049 005 A sada govori Gospod, koji me je sazdao od utrobe materine da sam mu sluga, da mu dovedem natrag Jakova; ako se Izrailj i ne sabere, opet æu se proslaviti pred Gospodom, i Bog æe moj biti sila moja. 023 ISA 049 006 I reèe mi: malo je da mi budeš sluga da se podigne pleme Jakovljevo i da se vrati ostatak Izrailjev, nego te uèinih vidjelom narodima da budeš moje spasenje do krajeva zemaljskih. 023 ISA 049 007 Ovako veli Gospod, izbavitelj Izrailjev, svetac njegov, onome kojega preziru, na koga se gadi narod, sluzi onijeh koji gospodare: carevi æe vidjeti i ustati, i knezovi æe se pokloniti radi Gospoda, koji je vjeran, radi sveca Izrailjeva, koji te je izabrao. 023 ISA 049 008 Ovako veli Gospod: u vrijeme milosno usliših te, i u dan spasenja pomogoh ti; i èuvaæu te i daæu te da budeš zavjet narodu da utvrdiš zemlju i naslijediš opustjelo našljedstvo; 023 ISA 049 009 Da kažeš sužnjima: izidite; onima koji su u mraku: pokažite se. Oni æe pokraj putova pasti, i paša æe im biti po svijem visokim mjestima. 023 ISA 049 010 Neæe biti gladni ni žedni, neæe ih biti vruæina ni sunce; jer kome ih je žao, on æe ih voditi, i pokraj izvora vodenijeh provodiæe ih. 023 ISA 049 011 I sve gore svoje obratiæu u putove, i staze æe moje biti povišene. 023 ISA 049 012 Gle, ovi æe iz daleka doæi, gle, i oni od sjevera i od zapada, i oni iz zemlje Sinske. 023 ISA 049 013 Pjevajte, nebesa, i veseli se, zemljo, podvikujte, gore, veselo; jer Gospod utješi svoj narod, i na nevoljnike svoje smilova se. 023 ISA 049 014 Ali Sion reèe: ostavi me Gospod, i zaboravi me Gospod. 023 ISA 049 015 Može li žena zaboraviti porod svoj da se ne smiluje na èedo utrobe svoje? A da bi ga i zaboravila, ja neæu zaboraviti tebe. 023 ISA 049 016 Gle, na dlanovima sam te izrezao; zidovi su tvoji jednako preda mnom. 023 ISA 049 017 Pohitjeæe sinovi tvoji, a koji te raskopavaše i pustošiše, otiæi æe od tebe. 023 ISA 049 018 Podigni oèi svoje unaokolo, i vidi: svi se oni skupljaju i idu k tebi. Tako bio ja živ, veli Gospod, svjema njima kao nakitom zaodjenuæeš se, i uresiæeš se njima kao nevjesta. 023 ISA 049 019 Jer razvaline tvoje i pustoline i potrvena zemlja tvoja biæe tada tijesna za stanovnike kad se udalje oni koji te proždiraše. 023 ISA 049 020 I djeca koju æeš imati, pošto si bila bez djece, reæi æe da èuješ: tijesno mi je ovo mjesto, pomakni se da se mogu nastaniti. 023 ISA 049 021 A ti æeš reæi u srcu svom: ko mi ih rodi, jer bijah sirota i inokosna, zarobljena i prognana? i ko ih othrani? eto, ja bijah ostala sama, a gdje oni bijahu? 023 ISA 049 022 Ovako veli Gospod Gospod: evo, podignuæu ruku svoju k narodima, i k plemenima æu podignuti zastavu svoju, i donijeæe sinove tvoje u naruèju, i kæeri tvoje na ramenima æe se nositi. 023 ISA 049 023 I carevi æe biti hranitelji tvoji i carice njihove tvoje dojkinje, i klanjaæe ti se licem do zemlje, i prah s nogu tvojih lizaæe, i poznaæeš da sam ja Gospod, i da se neæe osramotiti oni koji mene èekaju. 023 ISA 049 024 Hoæe li se junaku uzeti plijen i hoæe li se oteti roblje pravednomu? 023 ISA 049 025 Jer ovako govori Gospod: i roblje junaku uzeæe se i plijen jakomu oteæe se, jer æu se ja preti s onima koji se s tobom pru, i sinove tvoje ja æu izbaviti; 023 ISA 049 026 I koji ti krivo èine, nahraniæu ih njihovijem mesom i opiæe se svojom krvlju kao novijem vinom; i poznaæe svako tijelo da sam ja Gospod spasitelj tvoj i izbavitelj tvoj, jaki Bog Jakovljev. 023 ISA 050 001 Ovako veli Gospod: gdje je raspusna knjiga matere vaše kojom je pustih? ili koji je izmeðu rukodavalaca mojih kome vas prodadoh? Gle, za bezakonja svoja prodadoste se i za vaše prijestupe bi puštena mati vaša. 023 ISA 050 002 Zašto kad doðoh ne bi nikoga? kad zvah, niko se ne odazva? da nije kako god okraèala ruka moja, te ne može iskupiti? ili nema u mene snage da izbavim? Gle, prijetnjom svojom isušujem more; obraæam rijeke u pustinju da se usmrde ribe njihove zato što nestane vode, i mru od žeði. 023 ISA 050 003 Oblaèim nebesa u mrak, i kostrijet im dajem za pokrivaè. 023 ISA 050 004 Gospod Gospod dade mi jezik uèen da umijem progovoriti zgodnu rijeè umornom; budi svako jutro, budi mi uši, da slušam kao uèenici. 023 ISA 050 005 Gospod Gospod otvori mi uši, i ja se ne protivih, ne otstupih natrag. 023 ISA 050 006 Leða svoja podmetah onima koji me bijahu i obraze svoje onima koji me èupahu; ne zaklonih lica svojega od ruga ni od zapljuvanja. 023 ISA 050 007 Jer mi Gospod Gospod pomaže, zato se ne osramotih, zato stavih èelo svoje kao kremen, i znam da se neæu postidjeti. 023 ISA 050 008 Blizu je onaj koji me pravda; ko æe se preti sa mnom? stanimo zajedno; ko je suparnik moj? neka pristupi k meni. 023 ISA 050 009 Gle, Gospod Gospod pomagaæe mi: ko æe me osuditi? Gle, svi æe oni kao haljina ovetšati, moljac æe ih izjesti. 023 ISA 050 010 Ko se meðu vama boji Gospoda i sluša glas sluge njegova? Ko hodi po mraku i nema vidjela, neka se uzda u ime Gospodnje i neka se oslanja na Boga svojega. 023 ISA 050 011 Gle, svi koji ložite oganj i opasujete se iskrama, idite u svjetlosti ognja svojega i u iskrama koje raspaliste. To vam je iz moje ruke, u mukama æete ležati. 023 ISA 051 001 Poslušajte me koji idete za pravdom, koji tražite Gospoda; pogledajte stijenu iz koje ste isjeèeni, i duboku jamu iz koje ste iskopani; 023 ISA 051 002 Pogledajte Avrama, oca svojega, i Saru, koja vas je rodila, kako ga inokosna pozvah i blagoslovih ga i umnožih ga. 023 ISA 051 003 Jer æe Gospod utješiti Sion, utješiæe sve razvaline njegove, i pustinju njegovu uèiniæe da bude kao Edem i pustoš njegova kao vrt Gospodnji, radost æe se i veselje nalaziti u njemu, zahvaljivanje i pjevanje. 023 ISA 051 004 Poslušaj me, narode moj, i èuj me, rode moj; jer æe zakon od mene izaæi i sud svoj postaviæu da bude vidjelo narodima. 023 ISA 051 005 Blizu je pravda moja, izaæi æe spasenje moje, i mišice æe moje suditi narodima; mene æe ostrva èekati i u moju æe se mišicu uzdati. 023 ISA 051 006 Podignite k nebu oèi svoje i pogledajte dolje na zemlju; jer æe nebesa išèeznuti kao dim i zemlja æe kao haljina ovetšati, i koji na njoj žive pomrijeæe takoðer; a spasenje æe moje ostati dovijeka, i pravde moje neæe nestati. 023 ISA 051 007 Poslušajte me koji znate pravdu, narode, kojemu je u srcu zakon moj. Ne bojte se ruženja ljudskoga i od huljenja njihova ne plašite se. 023 ISA 051 008 Jer æe ih moljac izjesti kao haljinu, i kao vunu izješæe ih crv; a pravda moja ostaje dovijeka i spasenje moje od koljena na koljeno. 023 ISA 051 009 Probudi se, probudi se, obuci se u silu, mišico Gospodnja; probudi se kao u staro vrijeme, za naraštaja prošlijeh; nijesi li ti isjekla Ravu i ranila zmaja? 023 ISA 051 010 Nijesi li ti isušila more, vodu bezdana velikoga, od dubine morske naèinila put da proðu izbavljeni? 023 ISA 051 011 Tako oni koje iskupi Gospod neka se vrate i doðu u Sion pjevajuæi, i veselje vjeèno neka bude nad glavom njihovom; radost i veselje neka zadobiju, a žalost i uzdisanje neka bježi. 023 ISA 051 012 Ja, ja sam utješitelj vaš; ko si ti da se bojiš èovjeka smrtnoga i sina èovjeèijega, koji je kao trava? 023 ISA 051 013 I zaboravio si Boga tvorca svojega, koji je razapeo nebesa i osnovao zemlju? i jednako se bojiš svaki dan gnjeva onoga koji te pritješnjuje kad se sprema da zatire? a gdje je gnjev onoga koji pritješnjuje? 023 ISA 051 014 Brzo æe se oprostiti sužanj, neæe umrijeti u jami, niti æe biti bez hljeba. 023 ISA 051 015 Jer sam ja Gospod Bog tvoj, koji raskidam more, da valovi njegovi buèe; Gospod nad vojskama ime mi je. 023 ISA 051 016 Ja ti metnuh u usta rijeèi svoje i sjenom ruke svoje zaklonih te, da utvrdim nebesa i osnujem zemlju, i reèem Sionu: ti si moj narod. 023 ISA 051 017 Probudi se, probudi se, ustani, Jerusalime! koji si pio iz ruke Gospodnje èašu gnjeva njegova, pio si, i talog iz strašne èaše ispio si. 023 ISA 051 018 Od svijeh sinova koje je rodio nijedan ga nije vodio, i od svijeh sinova koje je othranio nijedan ga nije prihvatio za ruku. 023 ISA 051 019 Ovo te dvoje zadesi; ko te požali? Pustoš i rasap, i glad i maè; ko æe te utješiti? 023 ISA 051 020 Sinovi tvoji obamrli leže po krajevima svijeh ulica kao bivo u mreži puni gnjeva Gospodnjega, i karanja Boga tvojega. 023 ISA 051 021 Zato èuj ovo, nevoljni, i pijani, ne od vina. 023 ISA 051 022 Ovako veli Gospod tvoj, Gospod i Bog tvoj, koji brani svoj narod: evo uzimam iz tvoje ruke èašu strašnu, talog u èaši gnjeva svojega; neæeš više piti. 023 ISA 051 023 Nego æu je dati u ruke onima koji te muèe, koji govoriše duši tvojoj: sagni se da prijeðemo, i ti si im podmetao leða svoja da budu kao zemlja i kao ulica onima koji prelaze. 023 ISA 052 001 Probudi se, probudi se, obuci se u silu svoju, Sione; obuci krasne haljine svoje, Jerusalime grade sveti; jer neæe više uæi u tebe neobrezani i neèisti. 023 ISA 052 002 Otresi prah sa sebe, ustani, sjedi, Jerusalime; skini okove s vrata svojega, zarobljena kæeri Sionska. 023 ISA 052 003 Jer ovako veli Gospod: zabadava se prodadoste, i iskupiste se bez novaca. 023 ISA 052 004 Jer ovako veli Gospod Gospod: u Misir siðe moj narod prije da ondje žive kao došljaci; ali Asirci im èiniše silu ni za što. 023 ISA 052 005 A sada što æu tu? veli Gospod; jer je narod moj zaboravljen ni za što; koji vladaju njim, cvijele ga, veli Gospod, i jednako svaki dan huli se na ime moje. 023 ISA 052 006 Zato æe poznati narod moj ime moje, zato æe poznati u onaj dan da sam ja koji govorim: evo me. 023 ISA 052 007 Kako su krasne na gorama noge onoga koji nosi dobre glase, koji oglašuje mir, koji javlja dobro, oglašuje spasenje, govori Sionu: Bog tvoj caruje. 023 ISA 052 008 Stražari æe tvoji podignuti glas, podignuæe glas, i svi æe zapjevati, jer æe oèima vidjeti gdje Gospod vodi natrag Sion. 023 ISA 052 009 Klikujte i pjevajte, razvaline Jerusalimske, jer Gospod utješi narod svoj, izbavi Jerusalim. 023 ISA 052 010 Zagali Gospod svetu mišicu svoju pred svijem narodima, da vide svi krajevi zemaljski spasenje Boga našega. 023 ISA 052 011 Otstupite, otstupite, izidite odatle, ne dotièite se nièega neèista; izidite ispred njega, oèistite se vi koji nosite sude Gospodnje. 023 ISA 052 012 Jer neæete izaæi u hitnji, niti æete iæi bježeæi; jer æe Gospod iæi pred vama, i zadnja vojska biæe vam Bog Izrailjev. 023 ISA 052 013 Gle, sluga æe moj biti sreæan, podignuæe se i uzvisiæe se i proslaviæe se. 023 ISA 052 014 Kako se mnogi zaèudiše tebi, što bijaše nagrðen u licu mimo svakoga èovjeka, i u stasu mimo sinove èovjeèije, 023 ISA 052 015 Tako æe opet udiviti mnoge narode, carevi æe pred njim zatisnuti usta svoja, jer æe vidjeti što im nije kazivano i razumjeæe što nijesu slušali. 023 ISA 053 001 Ko vjerova propovijedanju našemu, i mišica Gospodnja kome se otkri? 023 ISA 053 002 Jer iznièe pred njim kao šibljika, i kao korijen iz suhe zemlje; ne bi oblièja ni ljepote u njega; i vidjesmo ga, i ne bješe ništa na oèima, èega radi bismo ga poželjeli. 023 ISA 053 003 Prezren bješe i odbaèen izmeðu ljudi, bolnik i vièan bolestima, i kao jedan od koga svak zaklanja lice, prezren da ga ni za što ne uzimasmo. 023 ISA 053 004 A on bolesti naše nosi i nemoæi naše uze na se, a mi mišljasmo da je ranjen, da ga Bog bije i muèi. 023 ISA 053 005 Ali on bi ranjen za naše prijestupe, izbijen za naša bezakonja; kar bješe na njemu našega mira radi, i ranom njegovom mi se iscijelismo. 023 ISA 053 006 Svi mi kao ovce zaðosmo, svaki nas se okrenu svojim putem, i Gospod pusti na nj bezakonje svijeh nas. 023 ISA 053 007 Muèen bi i zlostavljen, ali ne otvori usta svojih; kao jagnje na zaklanje voðen bi i kao ovca nijema pred onijem koji je striže ne otvori usta svojih. 023 ISA 053 008 Od tjeskobe i od suda uze se, a rod njegov ko æe iskazati? jer se istrže iz zemlje živijeh i za prijestupe naroda mojega bi ranjen. 023 ISA 053 009 Odrediše mu grob sa zloèincima, ali na smrti bi s bogatijem, jer ne uèini nepravde, niti se naðe prijevara u ustima njegovijem. 023 ISA 053 010 Ali Gospodu bi volja da ga bije, i dade ga na muke; kad položi dušu svoju u prinos za grijeh, vidjeæe natražje, produljiæe dane, i što je Gospodu ugodno napredovaæe njegovom rukom. 023 ISA 053 011 Vidjeæe trud duše svoje i nasitiæe se; pravedni sluga moj opravdaæe mnoge svojim poznanjem, i sam æe nositi bezakonja njihova. 023 ISA 053 012 Zato æu mu dati dio za mnoge, i sa silnima æe dijeliti plijen, jer je dao dušu svoju na smrt, i bi metnut meðu zloèince, i sam nosi grijehe mnogih, i za zloèince se moli. 023 ISA 054 001 Veseli se, nerotkinjo koja ne raðaš, zapjevaj i poklikni ti, koja ne trpiš muka od poroðaja, jer pusta ima više djece negoli ona koja ima muža, veli Gospod. 023 ISA 054 002 Raširi mjesto šatora svojega, i zavjesi stana tvojega neka se razastru, ne brani, produlji uža svoja, kolje svoje utvrdi. 023 ISA 054 003 Jer æeš se nadesno i nalijevo rasprostraniti, i sjeme æe tvoje naslijediti narode, i puste æe gradove naseliti. 023 ISA 054 004 Ne boj se, jer se neæeš osramotiti, i nemoj se stidjeti, jer neæeš biti prijekorna, nego æeš zaboraviti sramotu mladosti svoje, i prijekora udovišta svojega neæeš se više sjeæati. 023 ISA 054 005 Jer ti je muž tvorac tvoj, ime mu je Gospod nad vojskama, i izbavitelj ti je svetac Izrailjev, Bog svoj zemlji zvaæe se. 023 ISA 054 006 Jer kao ženu ostavljenu i u duhu ožalošæenu dozva te Gospod, i kao mladu ženu puštenu, govori Gospod. 023 ISA 054 007 Za malo ostavih te, ali s velikom milošæu pribraæu te. 023 ISA 054 008 U malom gnjevu sakrih za èas lice svoje od tebe, ali æu te vjeènom milošæu pomilovati, veli izbavitelj tvoj Gospod. 023 ISA 054 009 Jer mi je to kao potop Nojev: jer kao što se zakleh da potop Nojev neæe više doæi na zemlju, tako se zakleh da se neæu razgnjeviti na te niti æu te karati. 023 ISA 054 010 Ako æe se i gore pomaknuti i humovi se pokolebati, opet milost moja neæe se odmaknuti od tebe, i zavjet mira mojega neæe se pokolebati, veli Gospod, koji ti je milostiv. 023 ISA 054 011 Nevoljnice, koju vjetar razmeæe, koja si bez utjehe, evo ja æu namjestiti kamenje tvoje na mramoru porfirnom, i osnovaæu te na safirima. 023 ISA 054 012 I naèiniæu ti prozore od kristala, i vrata od kamena rubina, i sve meðe tvoje od dragoga kamenja. 023 ISA 054 013 A sinovi æe tvoji svi biti nauèeni od Gospoda, i obilan mir imaæe sinovi tvoji. 023 ISA 054 014 Pravdom æeš se utvrditi, daleko æeš biti od nasilja, te se neæeš bojati, i od strahote, jer ti se neæe približiti. 023 ISA 054 015 Gle, biæe ih koji æe se sabirati na te, ali neæe biti od mene; koji se god saberu na te, pašæe. 023 ISA 054 016 Gle, ja sam stvorio kovaèa koji raspaljuje ugljevlje i vadi oruðe za svoj posao, ja sam stvorio i krvnika da ubija. 023 ISA 054 017 Nikako oružje naèinjeno protiv tebe neæe biti sreæno, i svaki jezik koji se podigne na te na sudu sapreæeš. To je našljedstvo sluga Gospodnjih i pravda njihova od mene, veli Gospod. 023 ISA 055 001 Oj žedni koji ste god, hodite na vodu, i koji nemate novaca, hodite, kupujte i jedite; hodite, kupujte bez novaca i bez plate vina i mlijeka. 023 ISA 055 002 Zašto trošite novce svoje na ono što nije hrana, i trud svoj na ono što ne siti? Slušajte me, pa æete jesti što je dobro, i duša æe se vaša nasladiti pretiline. 023 ISA 055 003 Prignite uho svoje i hodite k meni; poslušajte, i živa æe biti duša vaša, i uèiniæu s vama zavjet vjeèan, milosti Davidove istinite. 023 ISA 055 004 Evo, dadoh ga za svjedoka narodima, za voða i zapovjednika narodima. 023 ISA 055 005 Evo, zvaæeš narod kojega nijesi znao, i narodi koji te nijesu znali steæi æe se k tebi, radi Gospoda Boga tvojega i sveca Izrailjeva, jer te proslavi. 023 ISA 055 006 Tražite Gospoda, dok se može naæi; prizivajte ga, dokle je blizu. 023 ISA 055 007 Neka bezbožnik ostavi svoj put i nepravednik misli svoje; i neka se vrati ka Gospodu, i smilovaæu se na nj, i k Bogu našemu, jer prašta mnogo. 023 ISA 055 008 Jer misli moje nijesu vaše misli, niti su vaši putovi moji putovi, veli Gospod; 023 ISA 055 009 Nego koliko su nebesa više od zemlje, toliko su putovi moji viši od vaših putova, i misli moje od vaših misli. 023 ISA 055 010 Jer kako pada dažd ili snijeg s neba i ne vraæa se onamo, nego natapa zemlju i uèini da raða i da se zeleni, da daje sjemena da se sije i hljeba da se jede, 023 ISA 055 011 Tako æe biti rijeè moja kad izide iz mojih usta: neæe se vratiti k meni prazna, nego æe uèiniti što mi je drago, i sreæno æe svršiti na što je pošljem. 023 ISA 055 012 Jer æete s veseljem izaæi, i u miru æete biti voðeni; gore i bregovi pjevaæe pred vama od radosti, i sva æe drveta poljska pljeskati rukama. 023 ISA 055 013 Mjesto trnja niknuæe jela, mjesto koprive niknuæe mirta; i to æe biti Gospodu u slavu, za vjeèan znak, kojega neæe nestati. 023 ISA 056 001 Ovako veli Gospod: pazite na sud, i tvorite pravdu, jer æe skoro doæi spasenje moje, i pravda æe se moja objaviti. 023 ISA 056 002 Blago èovjeku koji tako èini, i sinu èovjeèijemu koji se drži toga èuvajuæi subotu da je ne oskvrni, èuvajuæi ruku svoju da ne uèini zla. 023 ISA 056 003 I neka ne govori tuðin koji pristane uz Gospoda: Gospod me je odluèio od svoga naroda; i neka ne govori uškopljenik: gle, ja sam suho drvo. 023 ISA 056 004 Jer ovako veli Gospod za uškopljenike: koji drže subote moje i izbiraju što je meni ugodno, i drže zavjet moj, 023 ISA 056 005 Njima æu dati u domu svom i meðu zidovima svojim mjesto i ime bolje nego sinova i kæeri, ime vjeèno daæu svakome od njih, koje se neæe zatrti. 023 ISA 056 006 A tuðine koji pristanu uz Gospoda da mu služe i da ljube ime Gospodnje, da mu budu sluge, koji god drže subotu da je ne oskvrne i drže zavjet moj, 023 ISA 056 007 Njih æu dovesti na svetu goru svoju i razveseliæu ih u domu svojem molitvenom; žrtve njihove paljenice i druge žrtve biæe ugodne na oltaru mom, jer æe se dom moj zvati dom molitve svijem narodima. 023 ISA 056 008 Gospod Gospod govori, koji sabira prognanike Izrailjeve: još æu mu sabrati osim onijeh koji su sabrani. 023 ISA 056 009 Sve zvijeri poljske, hodite da jedete, sve zvijeri šumske. 023 ISA 056 010 Svi su mu stražari slijepi, ništa ne znaju, svi su psi nijemi, ne mogu lajati, sanljivi su, leže, mio im je drijemež. 023 ISA 056 011 I psi su proždrljivi, koji ne znaju za sitost; i pastiri su koji ne znaju za razum, svaki se okreæe svojim putem, svaki za svojom korišæu sa svoga kraja. 023 ISA 056 012 Hodite, uzeæu vina i napiæemo se silovita piæa, i sjutra æe biti kao danas, i još mnogo više. 023 ISA 057 001 Pravednik mre, i niko ne mari; i pobožni se ljudi uzimaju, a niko se ne sjeæa da se pred zlo uzima pravednik; 023 ISA 057 002 Dolazi u mir i poèiva na postelji svojoj ko god hodi pravijem putem. 023 ISA 057 003 A vi sinovi vraèarini, rode kurvarski, koji se kurvate, pristupite ovamo. 023 ISA 057 004 Kim se rugate? na koga razvaljujete usta i plazite jezik? nijeste li sinovi prestupnièki, sjeme lažno? 023 ISA 057 005 Koji se upaljujete za lugovima, pod svakim zelenijem drvetom, koljete sinove svoje u potocima, pod vrletima kamenijem. 023 ISA 057 006 Dio ti je meðu glatkim kamenjem potoènim; to je, to je tvoj dio; njemu ljevaš naljev svoj, prinosiš dar; tijem li æu se umiriti? 023 ISA 057 007 Na gori visokoj i uzvišenoj meæeš postelju svoju; i onamo izlaziš da prineseš žrtvu. 023 ISA 057 008 I iza vrata i iza dovrataka meæeš spomen svoj; otstupivši od mene otkrivaš se, i izašavši gore širiš odar svoj, ugovaraš s njima, mila ti je postelja njihova, gdje ugledaš mjesto. 023 ISA 057 009 Ideš k caru s uljem, s mnogim mirisima svojim; šalješ poslanike svoje daleko i ponizuješ se do groba. (Sheol h7585) 023 ISA 057 010 Od daljnoga puta svoga umorna ne kažeš: zaludu. Nalaziš život ruci svojoj, zato ne sustaješ. 023 ISA 057 011 I od koga si se uplašila i koga si se pobojala, te si slagala i nijesi se mene opominjala niti si marila? što ja muèah odavna, zato li me se ne bojiš? 023 ISA 057 012 Ja æu objaviti tvoju pravdu i tvoja djela; ali ti neæe pomoæi. 023 ISA 057 013 Kad staneš vikati, neka te izbave oni koje si sabrala; ali æe ih sve vjetar odnijeti, i uzeæe ih taština. Ali ko se u me uzda, naslijediæe zemlju i dobiæe svetu goru moju. 023 ISA 057 014 I reæi æe se: poravnite, poravnite, pripravite put, uklonite smetnje s puta naroda mojega. 023 ISA 057 015 Jer ovako govori visoki i uzvišeni, koji živi u vjeènosti, kojemu je ime sveti: na visini i u svetinji stanujem i s onijem ko je skrušena srca i smjerna duha oživljujuæi duh smjernijeh i oživljujuæi srce skrušenijeh. 023 ISA 057 016 Jer se neæu jednako preti niti æu se dovijeka gnjeviti, jer bi išèeznuo preda mnom duh i duše koje sam stvorio. 023 ISA 057 017 Za bezakonje lakomosti njegove razgnjevih se, i udarih ga, sakrih se i razgnjevih se, jer odmetnuvši se otide putem srca svojega. 023 ISA 057 018 Vidim putove njegove, ali æu ga iscijeliti, vodiæu ga i daæu opet utjehu njemu i njegovijem koji tuže. 023 ISA 057 019 Ja stvaram plod usnama: mir, mir onomu ko je daleko i ko je blizu, veli Gospod, i iscijeliæu ga. 023 ISA 057 020 A bezbožnici su kao more uskolebano, koje se ne može umiriti i voda njegova izmeæe neèistotu i blato. 023 ISA 057 021 Nema mira bezbožnicima, veli Bog moj. 023 ISA 058 001 Vièi iz grla, ne usteži se, podigni glas svoj kao truba, i objavi narodu mojemu bezakonja njegova i domu Jakovljevu grijehe njihove, 023 ISA 058 002 Premda me svaki dan traže i radi su znati putove moje, kao narod koji tvori pravdu i ne ostavlja suda Boga svojega; ištu od mene sudove pravedne, žele približiti se k Bogu. 023 ISA 058 003 Zašto postismo, vele, a ti ne pogleda, muèismo duše svoje, a ti ne htje znati? Gle, kad postite, èinite svoju volju i izgonite sve što vam je ko dužan. 023 ISA 058 004 Eto postite da se prete i svaðate i da bijete pesnicom bezbožno. Nemojte postiti tako kao danas, da bi se èuo gore glas vaš. 023 ISA 058 005 Taki li je post koji izabrah da èovjek muèi dušu svoju jedan dan? da savija glavu svoju kao sita i da stere poda se kostrijet i pepeo? To li æeš zvati post i dan ugodan Gospodu? 023 ISA 058 006 A nije li ovo post što izabrah: da razvežeš sveze bezbožnosti, da razdriješiš remenje od bremena, da otpustiš potlaèene, i da izlomite svaki jaram? 023 ISA 058 007 Nije li da prelamaš hljeb svoj gladnome, i siromahe prognane da uvedeš u kuæu? kad vidiš gola, da ga odjeneš, i da se ne kriješ od svoga tijela? 023 ISA 058 008 Tada æe sinuti vidjelo tvoje kao zora, i zdravlje æe tvoje brzo procvasti, i pred tobom æe iæi pravda tvoja, slava Gospodnja biæe ti zadnja straža. 023 ISA 058 009 Tada æeš prizivati, i Gospod æe te èuti: vikaæeš, i reæi æe: evo me. Ako izbaciš izmeðu sebe jaram i prestaneš pružati prst i govoriti zlo; 023 ISA 058 010 I ako otvoriš dušu svoju gladnome, i nasitiš dušu nevoljnu; tada æe zasjati u mraku vidjelo tvoje i tama æe tvoja biti kao podne. 023 ISA 058 011 Jer æe te Gospod voditi vazda, i sitiæe dušu tvoju na suši, i kosti tvoje krijepiæe, i biæeš kao vrt zaliven i kao izvor kojemu voda ne presiše. 023 ISA 058 012 I tvoji æe sazidati stare pustoline, i podignuæeš temelje koji æe stajati od koljena do koljena, i prozvaæeš se: koji sazida razvaline i opravi putove za naselje. 023 ISA 058 013 Ako odvratiš nogu svoju od subote da ne èiniš što je tebi drago na moj sveti dan, i ako prozoveš subotu milinom, sveti dan Gospodnji slavnijem, i budeš ga slavio ne iduæi svojim putovima i ne èineæi što je tebi drago, ni govoreæi rijeèi, 023 ISA 058 014 Tada æeš se veseliti u Gospodu, i izvešæu te na visine zemaljske, i daæu ti da jedeš našljedstvo Jakova oca svojega; jer usta Gospodnja rekoše. 023 ISA 059 001 Gle, nije okraèala ruka Gospodnja da ne može spasti, niti je otežalo uho njegovo da ne može èuti. 023 ISA 059 002 Nego bezakonja vaša rastaviše vas s Bogom vašim, i grijesi vaši zakloniše lice njegovo od vas, da ne èuje. 023 ISA 059 003 Jer su ruke vaše oskvrnjene krvlju i prsti vaši bezakonjem; usne vaše govore laž i jezik vaš izrièe opaèinu. 023 ISA 059 004 Nema nikoga da vièe za pravdu, niti ima koga da se pre za istinu; uzdaju se u ništavilo, i govore laž; zaèinju nevolju, i raðaju muku. 023 ISA 059 005 Nose jaja aspidina i tkaju pauèinu; ko pojede jaje njihovo umre, i ako koje razbije, ižljeze guja. 023 ISA 059 006 Platno njihovo nije za haljine, niti æe se oni odjesti svojim poslom; posao je njihov bezakonje i u rukama je njihovijem nasilje. 023 ISA 059 007 Noge im trèe na zlo i brze su na proljevanje krvi prave; misli su njihove bezakonje; na putovima je njihovijem pustoš i rasap. 023 ISA 059 008 Puta mirnoga ne znaju, i na putovima njihovijem nema pravde; naèinili su sebi krive staze; ko god ide po njima, ne zna za mir. 023 ISA 059 009 Zato je sud daleko od nas, i pravda ne dolazi do nas; èekamo vidjelo, a ono, eto mrak; svjetlost, a ono hodimo po tami. 023 ISA 059 010 Pipamo kao slijepci zid, kao oni koji nemaju oèiju pipamo; spotièemo se u podne kao u sumraèje; u obilju smo kao mrtvi. 023 ISA 059 011 Rièemo svikoliki kao medvjedi, i jednako uèemo kao golubice; èekamo sud, a njega nema, spasenje, a ono je daleko od nas. 023 ISA 059 012 Jer se prijestupi naši umnožiše pred tobom i grijesi naši svjedoèe na nas; jer su prijestupi naši kod nas i bezakonja svoja znamo, 023 ISA 059 013 Da nevjeru uèinismo i slagasmo Gospodu, i otstupismo od Boga svojega, govorismo o nasilju i odmetu, da sastavljasmo i iznosismo iz srca rijeèi lažne. 023 ISA 059 014 Zato sud otstupi natrag, i pravda stoji daleko; jer istina pade na ulici i pravda ne može da proðe. 023 ISA 059 015 I istine je nestalo, i ko se uklanja oda zla, postaje plijen. To vidje Gospod, i ne bi mu milo što nema suda. 023 ISA 059 016 I vidje gdje nema èovjeka, i zaèudi se što nema posrednika; zato uèini mu spasenje mišica njegova, i pravda njegova poduprije ga. 023 ISA 059 017 Jer se obuèe u pravdu kao u oklop, i šljem spasenja metnu na glavu; odjede se osvetom kao odijelom, i ogrte se revnošæu kao plaštem. 023 ISA 059 018 Po djelima, po djelima da vrati gnjev protivnicima svojim, platu neprijateljima svojim, ostrvima da plati. 023 ISA 059 019 I bojaæe se imena Gospodnjega sa zapada, i slave njegove s istoka sunèanoga; jer æe neprijatelj navaliti kao rijeka, a duh æe Gospodnji podignuti zastavu suprot njemu. 023 ISA 059 020 I doæi æe izbavitelj u Sion i k onima od Jakova koji se obraæaju od grijeha, veli Gospod. 023 ISA 059 021 A ovo æe biti zavjet moj s njima, veli Gospod: duh moj, koji je u tebi, i rijeèi moje, koje metnuh u usta tvoja, neæe otiæi od usta tvojih ni od usta sjemena tvojega, ni od usta sjemena sjemena tvojega, veli Gospod, otsele i dovijeka. 023 ISA 060 001 Ustani, svijetli se, jer doðe svjetlost tvoja, i slava Gospodnja obasja te. 023 ISA 060 002 Jer, gle, mrak æe pokriti zemlju i tama narode; a tebe æe obasjati Gospod i slava njegova pokazaæe se nad tobom. 023 ISA 060 003 I narodi æe doæi k vidjelu tvojemu i ka svjetlosti koja æe te obasjati. 023 ISA 060 004 Podigni oèi svoje unaokolo, i vidi: svi se skupljaju i idu k tebi, sinovi æe tvoji iz daleka doæi i kæeri tvoje nosiæe se u naruèju. 023 ISA 060 005 Tada æeš vidjeti, i obradovaæeš se, i srce æe ti se udiviti i raširiti, jer æe se k tebi okrenuti mnoštvo morsko i sila naroda doæi æe k tebi. 023 ISA 060 006 Mnoštvo kamila prekriliæe te, dromedari iz Madijama i Efe; svi iz Save doæi æe, zlato i kad donijeæe, i slavu Gospodnju javljaæe. 023 ISA 060 007 Sva stada Kidarska skupiæe se k tebi, ovnovi Navajotski biæe ti na potrebu; prineseni na oltaru mom biæe ugodni, i dom slave svoje proslaviæu. 023 ISA 060 008 Ko su ono što lete kao oblaci i kao golubovi na prozore svoje? 023 ISA 060 009 Ostrva æe me èekati i prve laðe Tarsiske, da dovezu sinove tvoje iz daleka, i s njima srebro njihovo i zlato njihovo, imenu Gospoda Boga tvojega i sveca Izrailjeva, jer te proslavi. 023 ISA 060 010 I tuðini æe sazidati zidove tvoje, i carevi njihovi služiæe ti; jer u gnjevu svom udarih te, a po milosti svojoj pomilovaæu te. 023 ISA 060 011 I tvoja æe vrata biti svagda otvorena, neæe se zatvoriti ni danju ni noæu, da ti se dovede sila naroda, i carevi njihovi da se dovedu. 023 ISA 060 012 Jer narod i carstvo, koje ti ne bi služilo, poginuæe, taki æe se narodi sasvijem zatrti. 023 ISA 060 013 Slava Livanska tebi æe doæi, jela, brijest i šimšir, da ukrase mjesto svetinje moje da bih proslavio mjesto nogu svojih. 023 ISA 060 014 I sinovi onijeh koji su te muèili doæi æe k tebi klanjajuæi se, i svi koji te preziraše padaæe k stopalima nogu tvojih, i zvaæe te gradom Gospodnjim, Sionom sveca Izrailjeva. 023 ISA 060 015 Što si bio ostavljen i mrzak tako da niko nije prolazio kroza te, mjesto toga æu ti uèiniti vjeènu slavu, i veselje od koljena do koljena. 023 ISA 060 016 Jer æeš mlijeko naroda sati, i sise carske dojiæeš, i poznaæeš da sam ja Gospod spasitelj tvoj i izbavitelj tvoj, silni Jakovljev. 023 ISA 060 017 Mjesto mjedi donijeæu zlata, i mjesto gvožða donijeæu srebra, i mjedi mjesto drva, i gvožða mjesto kamenja, i postaviæu ti za upravitelje mir i za nastojnike pravdu. 023 ISA 060 018 Neæe se više èuti nasilje u tvojoj zemlji ni pustošenje i potiranje na meðama tvojim; nego æeš zvati zidove svoje spasenjem i vrata svoja hvalom. 023 ISA 060 019 Neæe ti više biti sunce vidjelo danju, niti æe ti sjajni mjesec svijetliti; nego æe ti Gospod biti vidjelo vjeèno i Bog tvoj biæe ti slava. 023 ISA 060 020 Neæe više zalaziti sunce tvoje, niti æe mjesec tvoj pomrèati; jer æe ti Gospod biti vidjelo vjeèno, i dani žalosti tvoje svršiæe se. 023 ISA 060 021 I tvoj æe narod biti sav pravedan, naslijediæe zemlju navijek; mladica koju sam posadio, djelo ruku mojih biæe na moju slavu. 023 ISA 060 022 Od maloga æe postati tisuæa i od nejakoga silan narod; ja Gospod brzo æu uèiniti to kad bude vrijeme. 023 ISA 061 001 Duh je Gospoda Boga na meni, jer me Gospod pomaza da javljam dobre glase krotkima, posla me da zavijem ranjene u srcu, da oglasim zarobljenima slobodu i sužnjima da æe im se otvoriti tamnica. 023 ISA 061 002 Da oglasim godinu milosti Gospodnje i dan osvete Boga našega, da utješim sve žalosne, 023 ISA 061 003 Da uèinim žalosnima u Sionu i dam im nakit mjesto pepela, ulje radosti mjesto žalosti, odijelo za pohvalu mjesto duha tužnoga, da se prozovu hrastovi pravde, sad Gospodnji za slavu njegovu. 023 ISA 061 004 I oni æe sazidati davnašnje pustoline, podignuæe stare razvaline i ponoviæe gradove puste, što leže razvaljeni od mnogo naraštaja. 023 ISA 061 005 I tuðini æe stajati i pasti stada vaša, i inostranci æe biti vaši oraèi i vinogradari. 023 ISA 061 006 A vi æete se zvati sveštenici Gospodnji, sluge Boga našega govoriæe vam se, blago naroda ješæete i slavom njihovom hvaliæete se. 023 ISA 061 007 Za dvostruku sramotu vašu, i što se pjevaše: rug je dio njihov, zato æe u zemlji njihovoj naslijediti dvojinom i imaæe vjeènu radost. 023 ISA 061 008 Jer ja Gospod ljubim pravdu i mrzim na grabež sa žrtvom paljenicom, i daæu im platu uistinu, i vjeèan zavjet uèiniæu s njima. 023 ISA 061 009 I sjeme æe se njihovo znati u narodima i natražje njihovo meðu plemenima; ko ih god vidi poznaæe ih da su sjeme koje je blagoslovio Gospod. 023 ISA 061 010 Veoma æu se radovati u Gospodu, i duša æe se moja veseliti u Bogu mojem, jer me obuèe u haljine spasenja i plaštem pravde ogrte me kao kad ženik namjesti nakit i kao kad se nevjesta uresi uresom svojim. 023 ISA 061 011 Jer kao što iz zemlje raste bilje i u vrtu nièe što se posije, tako æe Gospod Bog uèiniti da nikne pravda i pohvala pred svijem narodima. 023 ISA 062 001 Siona radi neæu umuknuti, i Jerusalima radi neæu se umiriti, dokle ne izaðe kao svjetlost pravda njegova i spasenje se njegovo razgori kao svijeæa. 023 ISA 062 002 Tada æe vidjeti narodi pravdu tvoju i svi carevi slavu tvoju, i prozvaæeš se novijem imenom, koje æe usta Gospodnja izreæi. 023 ISA 062 003 I biæeš krasan vijenac u ruci Gospodnjoj i carska kruna u ruci Boga svojega. 023 ISA 062 004 Neæeš se više zvati ostavljena, niti æe se zemlja tvoja zvati pustoš, nego æeš se zvati milina moja i zemlja tvoja udata, jer æeš biti mio Gospodu i zemlja æe tvoja biti udata. 023 ISA 062 005 Jer kao što se momak ženi djevojkom, tako æe se sinovi tvoji oženiti tobom; i kako se raduje ženik nevjesti, tako æe se tebi radovati Bog tvoj. 023 ISA 062 006 Na zidovima tvojim, Jerusalime, postavih stražare, koji neæe umuknuti nigda, ni danju ni noæu. Koji pominjete Gospoda, nemojte muèati. 023 ISA 062 007 I ne dajte da se umukne o njemu dokle ne utvrdi i uèini Jerusalim slavom na zemlji. 023 ISA 062 008 Zakle se Gospod desnicom svojom i krjepkom mišicom svojom: neæu više dati žita tvojega neprijateljima tvojim da jedu, niti æe tuðini piti vina tvojega, oko kojega si se trudio; 023 ISA 062 009 Nego koji ga žanju, oni æe ga jesti i hvaliti Gospoda, i koji ga beru oni æe ga piti u trijemovima svetinje moje. 023 ISA 062 010 Proðite, proðite kroz vrata, pripravite put narodu; poravnite, poravnite put, uklonite kamenje, podignite zastavu narodima. 023 ISA 062 011 Evo, Gospod oglasi do krajeva zemaljskih; recite kæeri Sionskoj: evo, spasitelj tvoj ide; evo, plata je njegova kod njega i djelo njegovo pred njim. 023 ISA 062 012 I oni æe se prozvati narod sveti, iskupljenici Gospodnji; a ti æeš se prozvati: traženi, grad neostavljeni. 023 ISA 063 001 Ko je ono što ide iz Edoma, iz Vosora, u crvenijem haljinama? krasno odjeven, koraèajuæi u velièini sile svoje? Ja sam, koji govorim pravdu i vrijedan sam spasti. 023 ISA 063 002 Zašto ti je crveno odijelo i haljine ti kao u onoga koji gazi u kaci? 023 ISA 063 003 Gazih sam u kaci, i niko izmeðu naroda ne bješe sa mnom; ali ih izgazih u gnjevu svom i potlaèih u ljutini svojoj; i krv njihova poprska mi haljine i iskaljah sve odijelo svoje. 023 ISA 063 004 Jer je dan od osvete u srcu mom, i doðe godina da se moji iskupe. 023 ISA 063 005 Pogledah, a nikoga ne bješe da pomože, i zaèudih se što nikoga ne bješe da podupre; ali me desnica moja izbavi i jarost moja poduprije me. 023 ISA 063 006 I izgazih narode u gnjevu svom, i opojih ih jarošæu svojom, i prolih na zemlju krv njihovu. 023 ISA 063 007 Pominjaæu dobrotu Gospodnju, hvalu Gospodnju za sve što nam je uèinio Gospod, i mnoštvo dobra što je uèinio domu Izrailjevu po milosti svojoj i po velikoj dobroti svojoj. 023 ISA 063 008 Jer reèe: doista su moj narod, sinovi, koji neæe iznevjeriti. I bi im spasitelj. 023 ISA 063 009 U svakoj tuzi njihovoj on bješe tužan, i anðeo, koji je pred njim, spase ih. Ljubavi svoje radi i milosti svoje radi on ih izbavi, i podiže ih i nosi ih sve vrijeme. 023 ISA 063 010 Ali se odmetaše i žalostiše sveti duh njegov; zato im posta neprijatelj, i ratova na njih. 023 ISA 063 011 Ali se opomenu starijeh vremena, Mojsija, naroda svojega: gdje je onaj koji ih izvede iz mora s pastirem stada svojega? gdje je onaj što metnu usred njih sveti duh svoj? 023 ISA 063 012 Koji ih vodi slavnom mišicom svojom za desnicu Mojsijevu? koji razdvoji vodu pred njima, da steèe sebi vjeèno ime? 023 ISA 063 013 Koji ih vodi preko bezdana kao konja preko pustinje, da se ne spotakoše? 023 ISA 063 014 Duh Gospodnji vodi ih tiho, kao kad stoka slazi u dolinu; tako si vodio svoj narod da steèeš sebi slavno ime. 023 ISA 063 015 Pogledaj s neba, i vidi iz stana svetinje svoje i slave svoje, gdje je revnost tvoja i sila tvoja, mnoštvo milosrða tvojega i milosti tvoje? eda li æe se meni ustegnuti? 023 ISA 063 016 Ti si zaista otac naš, ako i ne zna Avram za nas, i Izrailj nas ne poznaje; ti si, Gospode, otac naš, ime ti je otkako je vijeka izbavitelj naš. 023 ISA 063 017 Zašto si nam dao da zaðemo, Gospode, s putova tvojih? da nam otvrdne srce da te se ne bojimo? Vrati se radi sluga svojih, radi plemena našljedstva svojega. 023 ISA 063 018 Za malo naslijedi narod svetosti tvoje; neprijatelji naši pogaziše svetinju tvoju. 023 ISA 063 019 Postasmo kao oni kojima nijesi nigda vladao niti je prizivano ime tvoje nad njima. 023 ISA 064 001 O da bi razdro nebesa i sišao, da se rastope gore od tebe, 023 ISA 064 002 Kao što se na ognju razgori granje i voda uzavri od ognja, da ime tvoje poznadu neprijatelji tvoji i da narodi drkæu od tebe. 023 ISA 064 003 Kad si èinio strahote kojima se ne nadasmo, ti si slazio, i gore se rastapahu od tebe. 023 ISA 064 004 Otkako je vijeka ne èu se, niti se ušima dozna, niti oko vidje Boga osim tebe da bi tako uèinio onima koji ga èekaju. 023 ISA 064 005 Sretao si onoga koji se raduje tvoreæi pravdu; pominju te na putovima tvojim; gle, ti si se razgnjevio što griješismo; da na njima jednako ostasmo, bismo se spasli. 023 ISA 064 006 Ali svi bijasmo kao neèisto što, i sva naša pravda kao neèista haljina; zato opadosmo svi kao list, i bezakonja naša kao vjetar odnesoše nas. 023 ISA 064 007 Nikoga ne bi da priziva ime tvoje, da ustane da se tebe drži, jer si sakrio lice svoje od nas i rastopio si nas bezakonjem našim. 023 ISA 064 008 Ali sada, Gospode, ti si naš otac; mi smo kao, a ti si naš lonèar, i svi smo djelo ruku tvojih. 023 ISA 064 009 Gospode, ne gnjevi se veoma, i ne pominji dovijeka bezakonja; evo, pogledaj; mi smo svi tvoj narod. 023 ISA 064 010 Gradovi svetosti tvoje opustješe; Sion opustje, Jerusalim posta pustoš. 023 ISA 064 011 Dom naše svetinje i naše krasote, u kom te slaviše oci naši, izgorje ognjem, i sve što nam bješe drago potrveno je. 023 ISA 064 012 Hoæeš li se na to uzdržati, Gospode, i muèati, i jednako nas muèiti? 023 ISA 065 001 Potražiše me koji ne pitahu za me; naðoše me koji me ne tražahu; rekoh narodu koji se ne zove mojim imenom: evo me, evo me. 023 ISA 065 002 Vas dan pružah ruke svoje narodu nepokornu, koji ide za svojim mislima putem koji nije dobar, 023 ISA 065 003 Narodu, koji me jednako gnjevi u oèi, koji prinosi žrtve u vrtovima i kadi na opekama; 023 ISA 065 004 Koji sjede kod grobova i noæuju u peæinama, jedu meso svinjeæe i juha im je neèista u sudovima; 023 ISA 065 005 Koji govore: odlazi, ne dohvataj me se, jer sam svetiji od tebe. Ti su dim u nozdrvama mojim, oganj koji gori vas dan. 023 ISA 065 006 Eto, napisano je preda mnom: neæu muèati, nego æu platiti, platiæu im u njedra. 023 ISA 065 007 Za bezakonja vaša i za bezakonja otaca vaših, veli Gospod, koji kadiše na gorama, i na humovima ružiše me, izmjeriæu im u njedra platu za djela koja èiniše od poèetka. 023 ISA 065 008 Ovako veli Gospod: kao kad ko naðe vina u grozdu, pa reèe: ne kvari ga, jer je blagoslov u njemu, tako æu uèiniti radi sluga svojih, neæu ih potrti svijeh, 023 ISA 065 009 Jer æu izvesti sjeme iz Jakova i iz Jude našljednika gorama svojim, i naslijediæe ih izbranici moji, i sluge moje naseliæe se ondje. 023 ISA 065 010 A Saron æe biti tor za ovce i dolina Ahorska poèivalište za goveda narodu mojemu koji me traži. 023 ISA 065 011 A vi, koji ostavljate Gospoda, koji zaboravljate svetu goru moju, koji postavljate sto Gadu i ljevate naljev Meniju, 023 ISA 065 012 Vas æu izbrojiti pod maè, i svi æete pripasti na klanje, jer zvah a vi se ne odzivaste, govorih a vi ne slušaste, nego èiniste što je zlo preda mnom i izabraste što meni nije po volji. 023 ISA 065 013 Zato ovako veli Gospod Gospod: gle, sluge æe moje jesti, a vi æete gladovati; gle, sluge æe moje piti, a vi æete biti žedni; gle, sluge æe se moje veseliti, a vi æete se stidjeti. 023 ISA 065 014 Gle, sluge æe moje pjevati od radosti u srcu, a vi æete vikati od žalosti u srcu i ridaæete od tuge u duhu. 023 ISA 065 015 I ostaviæete ime svoje izbranima mojim za uklin; i Gospod æe te Bog ubiti, a sluge æe svoje nazvati drugim imenom. 023 ISA 065 016 Ko se uzblagosilja na zemlji, blagosiljaæe se Bogom istinijem; a ko se uskune na zemlji, kleæe se Bogom istinijem; jer æe se prve nevolje zaboraviti i sakrivene æe biti od oèiju mojih. 023 ISA 065 017 Jer, gle, ja æu stvoriti nova nebesa i novu zemlju, i što je prije bilo neæe se pominjati niti æe na um dolaziti. 023 ISA 065 018 Nego se radujte i veselite se dovijeka radi onoga što æu ja stvoriti; jer gle, ja æu stvoriti Jerusalim da bude veselje i narod njegov da bude radost. 023 ISA 065 019 I ja æu se veseliti radi Jerusalima, i radovaæu se radi naroda svojega, i neæe se više èuti u njemu plaè ni jauk. 023 ISA 065 020 Neæe više biti ondje maloga djeteta ni starca koji ne bi navršio dana svojih; jer æe dijete umirati od sto godina, a grješnik od sto godina biæe proklet. 023 ISA 065 021 I oni æe graditi kuæe i sjedjeæe u njima; i sadiæe vinograde i ješæe rod njihov. 023 ISA 065 022 Neæe oni graditi a drugi se naseliti, neæe saditi a drugi jesti, jer æe dani narodu mojemu biti kao dani drvetu, i izbranicima æe mojim ovetšati djela ruku njihovijeh. 023 ISA 065 023 Neæe raditi uzalud, niti æe raðati za strah, jer æe biti sjeme blagoslovenijeh od Gospoda, i natražje æe njihovo biti s njima. 023 ISA 065 024 I prije nego povièu, ja æu se odazvati; još æe govoriti, a ja æu uslišiti. 023 ISA 065 025 Vuk i jagnje zajedno æe pasti, i lav æe jesti slamu kao vo; a zmiji æe biti hrana prah; neæe uditi ni potirati na svoj svetoj gori mojoj, veli Gospod. 023 ISA 066 001 Ovako veli Gospod: nebo je prijesto moj i zemlja podnožje nogama mojim: gdje je dom koji biste mi sazidali, i gdje je mjesto za moje poèivanje? 023 ISA 066 002 Jer je sve to ruka moja stvorila, to je postalo sve, veli Gospod; ali na koga æu pogledati? na nevoljnoga i na onoga ko je skrušena duha i ko drkæe od moje rijeèi. 023 ISA 066 003 Ko kolje vola, to je kao da ubije èovjeka; ko kolje ovcu, to je kao da zakolje psa; ko prinosi dar, to je kao da prinese krv svinjeæu; ko kadi kadom, to je kao da blagoslovi idola. To oni izabraše na putovima svojim, i duši se njihovoj mile gadovi njihovi. 023 ISA 066 004 Izabraæu i ja prema nevaljalstvu njihovu, i pustiæu na njih èega se boje; jer zvah a niko se ne odazva, govorih a oni ne slušaše, nego èiniše što je zlo preda mnom i izabraše što meni nije po volji. 023 ISA 066 005 Slušajte rijeè Gospodnju, koji drkæete od njegove rijeèi: braæa vaša, koja mrze na vas i izgone vas imena mojega radi, govore: neka se pokaže slava Gospodnja. I pokazaæe se na vašu radost, a oni æe se posramiti. 023 ISA 066 006 Vika ide iz grada, glas iz crkve, glas Gospodnji koji plaæa neprijateljima svojim. 023 ISA 066 007 Ona se porodi prije nego osjeti bolove, prije nego joj doðoše muke, rodi djetiæa. 023 ISA 066 008 Ko je igda èuo to? ko je vidio tako što? Može li zemlja roditi u jedan dan? može li se narod roditi ujedanput? a Sion rodi sinove svoje èim osjeti bolove. 023 ISA 066 009 Eda li ja, koji otvoram matericu, ne mogu roditi? veli Gospod; eda li æu ja, koji dajem da se raða, biti bez poroda? veli Bog tvoj. 023 ISA 066 010 Radujte se s Jerusalimom i veselite se u njemu svi koji ga ljubite; radujte se s njim svi koji ga žaliste. 023 ISA 066 011 Jer æete sati sise od utjehe njegove, i nasitiæete se, saæete i naslaðivaæete se u svjetlosti slave njegove. 023 ISA 066 012 Jer ovako veli Gospod: gle, ja æu kao rijeku dovesti k njemu mir i slavu naroda kao potok bujan, pa æete sati; biæete nošeni na rukama i milovani na koljenima. 023 ISA 066 013 Kao kad koga mati njegova tješi tako æu ja vas tješiti, i utješiæete se u Jerusalimu. 023 ISA 066 014 Vidjeæete i obradovaæe se srce vaše i kosti æe se vaše pomladiti kao trava, i znaæe se ruka Gospodnja na slugama njegovijem i gnjev na neprijateljima njegovijem. 023 ISA 066 015 Jer, gle, Gospod æe doæi s ognjem, i kola æe mu biti kao vihor, da izlije gnjev svoj u jarosti i prijetnju u plamenu ognjenom. 023 ISA 066 016 Jer æe Gospod suditi ognjem i maèem svojim svakom tijelu, i mnogo æe biti pobijenijeh od Gospoda. 023 ISA 066 017 Koji se osveštavaju i koji se oèišæaju u vrtovima jedan za drugim javno, koji jedu meso svinjeæe i stvari gadne i miše, svi æe izginuti, veli Gospod. 023 ISA 066 018 A ja znam djela njihova i misli njihove, i doæi æe vrijeme, te æu sabrati sve narode i jezike, i doæi æe i vidjeæe slavu moju. 023 ISA 066 019 I postaviæu znak na njih, i poslaæu izmeðu njih koji se spasu k narodima u Tarsis, u Ful i u Lud, koji natežu luk, u Tuval i u Javan i na daljna ostrva, koja ne èuše glasa o meni niti vidješe slave moje, i javljaæe slavu moju po narodima. 023 ISA 066 020 I svu æe braæu vašu iz svijeh naroda dovesti Gospodu na dar na konjima i na kolima i na nosilima i na mazgama i na kamilama ka svetoj gori mojoj u Jerusalim, veli Gospod, kao što prinose sinovi Izrailjevi dar u èistu sudu u dom Gospodnji. 023 ISA 066 021 I izmeðu njih æu uzeti sveštenike i Levite, veli Gospod. 023 ISA 066 022 Jer kao što æe nova nebesa i nova zemlja, što æu ja naèiniti, stajati preda mnom, veli Gospod, tako æe stajati sjeme vaše i ime vaše. 023 ISA 066 023 I od mladine do mladine, i od subote do subote dolaziæe svako tijelo da se pokloni preda mnom, veli Gospod. 023 ISA 066 024 I izlaziæe i gledaæe mrtva tjelesa onijeh ljudi koji se odmetnuše od mene; jer crv njihov neæe umrijeti i oganj njihov neæe se ugasiti, i biæe gad svakom tijelu. # # BOOK 024 JER Jeremiah Jeremija 024 JER 001 001 Rijeèi Jeremije sina Helkijina izmeðu sveštenika koji bijahu u Anatotu u zemlji Venijaminovoj, 024 JER 001 002 Kojemu doðe rijeè Gospodnja u vrijeme Josije sina Amonova, cara Judina, trinaeste godine carovanja njegova, 024 JER 001 003 I u vrijeme Joakima sina Josijina, cara Judina, do svršetka jedanaeste godine carovanja Sedekije sina Josijina nad Judom, dok ne bi preseljen Jerusalim, petoga mjeseca. 024 JER 001 004 I doðe mi rijeè Gospodnja govoreæi: 024 JER 001 005 Prije nego te sazdah u utrobi, znah te; i prije nego izide iz utrobe, posvetih te; za proroka narodima postavih te. 024 JER 001 006 A ja rekoh: oh, Gospode, Gospode! evo, ne znam govoriti, jer sam dijete. 024 JER 001 007 A Gospod mi reèe: ne govori: dijete sam; nego idi kuda te god pošljem, i govori što ti god kažem. 024 JER 001 008 Ne boj ih se, jer sam ja s tobom da te izbavljam, govori Gospod. 024 JER 001 009 I pruživši Gospod ruku svoju dotaèe se usta mojih, i reèe mi Gospod: eto, metnuh rijeèi svoje u tvoja usta. 024 JER 001 010 Vidi, postavljam te danas nad narodima i carstvima da istrebljuješ i obaraš, i da zatireš i raskopavaš, i da gradiš i da sadiš. 024 JER 001 011 Poslije mi doðe rijeè Gospodnja govoreæi: šta vidiš, Jeremija? I rekoh: vidim prut bademov. 024 JER 001 012 Tada mi reèe Gospod: dobro si vidio, jer æu nastati oko rijeèi svoje da je izvršim. 024 JER 001 013 Opet mi doðe rijeè Gospodnja drugom govoreæi: šta vidiš? I rekoh: vidim lonac gdje vri, i prednja mu je strana prema sjeveru. 024 JER 001 014 Tada mi reèe Gospod: sa sjevera æe navaliti zlo na sve stanovnike ove zemlje. 024 JER 001 015 Jer, gle, ja æu sazvati sve porodice iz sjevernijeh carstava, veli Gospod, te æe doæi, i svaki æe metnuti svoj prijesto na vratima Jerusalimskim i oko svijeh zidova njegovijeh i oko svijeh gradova Judinijeh. 024 JER 001 016 I izreæi æu im sud svoj za svu zloæu njihovu što me ostaviše, i kadiše drugim bogovima, i klanjaše se djelu ruku svojih. 024 JER 001 017 Ti dakle opaši se i ustani i govori im sve što æu ti zapovjediti; ne boj ih se, da te ne bih satro pred njima. 024 JER 001 018 Jer evo ja te postavljam danas kao tvrd grad i kao stup gvozden i kao zidove mjedene svoj ovoj zemlji, carevima Judinijem i knezovima njegovijem i sveštenicima njegovijem i narodu zemaljskom. 024 JER 001 019 Oni æe udariti na te, ali te neæe nadvladati, jer sam ja s tobom, veli Gospod, da te izbavljam. 024 JER 002 001 Opet mi doðe rijeè Gospodnja govoreæi: 024 JER 002 002 Idi i vièi Jerusalimu da èuje i govori: ovako veli Gospod: opominjem te se po milosti u mladosti tvojoj i po ljubavi o vjeridbi tvojoj, kad iðaše za mnom po pustinji, i po zemlji gdje se ne sije. 024 JER 002 003 Izrailj bješe svetinja Gospodu i prvina od rodova njegovijeh; koji je jeðahu svi bijahu krivi, zlo dolažaše na njih, veli Gospod. 024 JER 002 004 Èujte rijeè Gospodnju, dome Jakovljev i sve porodice doma Izrailjeva. 024 JER 002 005 Ovako veli Gospod: kaku nepravdu naðoše oci vaši u mene, te otstupiše od mene, i pristaše za ništavilom, i postaše ništavi? 024 JER 002 006 I ne rekoše: gdje je Gospod koji nas je izveo iz zemlje Misirske, koji nas je vodio po pustinji, po zemlji pustoj i punoj propasti, po zemlji suhoj i gdje je sjen smrtni, po zemlji preko koje niko nije hodio i u kojoj niko nije živio? 024 JER 002 007 I kad vas dovedoh u zemlju rodnu da jedete rod njezin i dobra njezina, došavši oskvrniste zemlju moju i od našljedstva mojega naèiniste gad. 024 JER 002 008 Sveštenici ne rekoše: gdje je Gospod? I koji se bave zakonom ne poznaše me, i pastiri odustaše me, i proroci prorokovaše Valom i idoše za stvarima zaludnijem. 024 JER 002 009 Zato æu se još preti s vama, veli Gospod, i sa sinovima sinova vaših preæu se. 024 JER 002 010 Jer proðite ostrva Kitimska i vidite, i pošljite u Kidar, i razgledajte dobro, i vidite je li bilo tako što: 024 JER 002 011 Je li koji narod promijenio bogove, ako i nijesu bogovi? a moj narod promijeni slavu svoju na stvar zaludnu. 024 JER 002 012 Èudite se tome, nebesa, i zgrozite se i upropastite se! veli Gospod. 024 JER 002 013 Jer dva zla uèini moj narod: ostaviše mene, izvor žive vode, i iskopaše sebi studence, studence isprovaljivane, koji ne mogu da drže vode. 024 JER 002 014 Je li Izrailj rob? je li rob u kuæi roðen? zašto posta grabež? 024 JER 002 015 Rikaše na nj laviæi i dizaše glas svoj, i obratiše zemlju njegovu u pustoš; gradovi su mu popaljeni, te nema nikoga da živi u njima. 024 JER 002 016 I sinovi Nofski i Tafneski opasoše ti tjeme. 024 JER 002 017 Nijesi li to sam sebi uèinio ostaviv Gospoda Boga svojega kad te voðaše putem? 024 JER 002 018 A sada što æe ti put Misirski da piješ vode Siorske? što li æe ti put Asirski da piješ vode iz rijeke? 024 JER 002 019 Tvoja æe te zloæa pokarati i tvoje æe te odmetanje prekoriti. Poznaj dakle i vidi da je zlo i gorko što si ostavio Gospoda Boga svojega i što nema straha mojega u tebi, veli Gospod Gospod nad vojskama. 024 JER 002 020 Jer davno izlomih jaram tvoj i raskidoh sveze tvoje, i ti reèe: neæu biti sluga; a na svaki visoki hum i pod svako zeleno drvo ideš da se kurvaš. 024 JER 002 021 Ja te posadih lozu izabranu, sve sjeme istinito; pa kako mi se promijeni i izmetnu se odvoda od tuðe loze? 024 JER 002 022 Da se izmiješ salitrom i uzmeš mnogo sapuna, opet æe se poznavati bezakonje tvoje preda mnom, veli Gospod Gospod. 024 JER 002 023 Kako možeš reæi: nijesam se oskvrnio, nijesam išao za Valima? Pogledaj put svoj po dolu; poznaj šta si uèinila, brza kamilo, koja ostavljaš znake na svojim putovima. 024 JER 002 024 Kao divlja magarica, koja je navikla na pustinju i po želji duše svoje vuèe u se vjetar, kad navali, ko æe je vratiti? koji je traže neæe se umoriti, naæi æe je u mjesecu njezinu. 024 JER 002 025 Èuvaj nogu svoju, da nije bosa, i grlo svoje, da ne žedni. Ali ti veliš: od toga nema ništa; ne, jer ljubim tuðe, i za njima æu iæi. 024 JER 002 026 Kao što se lupež posrami kad se uhvati, tako æe se posramiti dom Izrailjev, oni, carevi njihovi, knezovi njihovi, i sveštenici njihovi i proroci njihovi, 024 JER 002 027 Koji govore drvetu: ti si otac moj; i kamenu: ti si me rodio; jer mi okrenuše leða a ne lice; a kad su u nevolji govore: ustani i izbavi nas. 024 JER 002 028 A gdje su bogovi tvoji koje si naèinio sebi? neka ustanu, ako te mogu izbaviti kad si u nevolji, jer imaš, Juda, bogova koliko gradova. 024 JER 002 029 Zašto hoæete da se pravdate sa mnom? vi ste se svi odmetnuli od mene, veli Gospod. 024 JER 002 030 Uzalud bih sinove vaše, ne primiše nauke; maè vaš proždrije proroke vaše kao lav koji davi. 024 JER 002 031 O rode! vidite rijeè Gospodnju; bijah li pustinja Izrailju ili mraèna zemlja? zašto govori moj narod: gospodari smo, neæemo više doæi k tebi? 024 JER 002 032 Zaboravlja li djevojka svoj nakit i nevjesta ures svoj? a narod moj zaboravi me toliko dana da im nema broja. 024 JER 002 033 Zašto govoriš da je dobar tvoj put tražeæi što ljubiš? pa si i nevaljale žene nauèio svojim putovima. 024 JER 002 034 I jošte na skutovima tvojim nalazi se krv siromaha pravijeh; ne nalazim kopajuæi, nego je na svjema njima. 024 JER 002 035 A ti govoriš: nijesam kriv, gnjev se je njegov odvratio od mene. Evo ja æu se preti s tobom što govoriš: nijesam zgriješio. 024 JER 002 036 Zašto trèkaš tako mijenjajuæi svoj put? Posramiæeš se od Misirca kako si se posramio od Asirca. 024 JER 002 037 Otiæi æeš i odatle s rukama nad glavom svojom, jer Gospod odbacuje uzdanice tvoje, i neæeš biti sreæan u njima. 024 JER 003 001 Govore: ako ko pusti ženu svoju, i ona otišavši od njega uda se za drugoga, hoæe li se onaj vratiti k njoj? Ne bi li se sasvijem oskvrnila ona zemlja? A ti si se kurvala s mnogim milosnicima; ali opet vrati se k meni, veli Gospod. 024 JER 003 002 Podigni oèi svoje k visinama, i pogledaj gdje se nijesi kurvala; na putovima si sjedjela èekajuæi ih kao Arapin u pustinji, i oskvrnila si zemlju kurvarstvom svojim i zloæom svojom. 024 JER 003 003 Zato se ustaviše daždi, i ne bi poznoga dažda; ali u tebe bješe èelo žene kurve, i ne htje se stidjeti. 024 JER 003 004 Hoæeš li otsele vikati k meni: oèe moj, ti si voð mladosti moje? 024 JER 003 005 Hoæe li se srditi jednako? hoæe li se gnjeviti dovijeka? Eto, govoriš, a èiniš zlo koliko god možeš. 024 JER 003 006 Još mi reèe Gospod za vremena cara Josije: jesi li vidio što uèini odmetnica, Izrailj? kako odlazi na svako visoko brdo i pod svako zeleno drvo, i kurva se ondje. 024 JER 003 007 I pošto uèini sve to, rekoh: vrati se k meni; ali se ne vrati; i to vidje nevjernica, sestra njezina, Juda. 024 JER 003 008 I svidje mi se za sve to što uèini preljubu odmetnica Izrailj da je pustim i dam joj knjigu raspusnu; ali se ne poboja nevjernica sestra joj Juda, nego otide, te se i ona prokurva. 024 JER 003 009 I sramotnijem kurvanjem svojim oskvrni zemlju, jer èinjaše preljubu s kamenom i s drvetom. 024 JER 003 010 I kod svega toga ne vrati se k meni nevjernica sestra joj Juda svijem srcem svojim, nego lažno, govori Gospod. 024 JER 003 011 Zato mi reèe Gospod: odmetnica Izrailj opravda se više nego nevjernica Juda. 024 JER 003 012 Idi i vièi ove rijeèi k sjeveru, i reci: vrati se, odmetnice Izrailju, veli Gospod, i neæu pustiti da padne gnjev moj na vas, jer sam milostiv, veli Gospod, neæu se gnjeviti dovijeka. 024 JER 003 013 Samo poznaj bezakonje svoje, da si se odmetnula Gospodu Bogu svojemu, ti si tumarala k tuðima pod svako drvo zeleno, i nijeste slušali glasa mojega, veli Gospod. 024 JER 003 014 Obratite se, sinovi odmetnici, veli Gospod, jer sam ja muž vaš, i uzeæu vas, jednoga iz grada i dva iz porodice, i odvešæu vas u Sion. 024 JER 003 015 I daæu vam pastire po srcu svojemu, koji æe vas pasti znanjem i razumom. 024 JER 003 016 I kad se umnožite i narodite u zemlji, onda se, veli Gospod, neæe više govoriti: kovèeg zavjeta Gospodnjega; niti æe im dolaziti na um niti æe ga pominjati, niti æe hoditi k njemu, niti æe ga više opravljati. 024 JER 003 017 U to æe se vrijeme Jerusalim zvati prijesto Gospodnji, i svi æe se narodi sabrati u nj, k imenu Gospodnjemu u Jerusalimu, i neæe više iæi po misli srca svojega zloga. 024 JER 003 018 U to æe vrijeme dom Judin iæi s domom Izrailjevijem, i doæi æe zajedno iz zemlje sjeverne u zemlju koju dadoh u našljedstvo ocima vašim. 024 JER 003 019 Ali ja rekoh: kako bih te postavio meðu sinove i dao ti zemlju željenu, krasno našljedstvo mnoštva naroda? I rekoh: ti æeš me zvati: oèe moj; i neæeš se odvratiti od mene. 024 JER 003 020 Doista kao što žena iznevjeri druga svojega, tako iznevjeriste mene, dome Izrailjev, veli Gospod. 024 JER 003 021 Glas po visokim mjestima neka se èuje, plaè, molbe sinova Izrailjevijeh, jer prevratiše put svoj, zaboraviše Gospoda Boga svojega. 024 JER 003 022 Vratite se, sinovi odmetnici, i iscijeliæu odmete vaše. Evo, mi idemo k tebi, jer si ti Gospod Bog naš. 024 JER 003 023 Doista, zaludu su humovi, mnoštvo gora; doista, u Gospodu je Bogu našem spasenje Izrailjevo. 024 JER 003 024 Jer ta sramota proždrije trud otaca naših od djetinjstva našega, ovce njihove i goveda njihova, sinove njihove i kæeri njihove. 024 JER 003 025 Ležimo u sramoti svojoj, i pokriva nas rug naš; jer Gospodu Bogu svojemu griješismo mi i oci naši od djetinjstva svojega do danas, i ne slušasmo glasa Gospoda Boga svojega. 024 JER 004 001 Ako æeš se vratiti, Izrailju, veli Gospod, k meni se vrati, i ako ukloniš gadove svoje ispred mene, neæeš se skitati. 024 JER 004 002 I kleæeš se istinito, vjerno i pravo: tako da je živ Gospod. I narodi æe se blagosiljati njim, i njim æe se hvaliti. 024 JER 004 003 Jer ovako veli Gospod Judejcima i Jerusalimljanima: orite sebi krèevinu, i ne sijte u trnje. 024 JER 004 004 Obrežite se Gospodu, i skinite okrajak sa srca svojega, Judejci i Jerusalimljani, da ne izide jarost moja kao oganj i razgori se da ne bude nikoga ko bi ugasio za zla djela vaša. 024 JER 004 005 Objavite u Judeji i oglasite u Jerusalimu i recite: trubite u trubu po zemlji; vièite, sazovite narod i recite: skupite se, i uðimo u tvrde gradove. 024 JER 004 006 Podignite zastavu prema Sionu, bježite i ne stajte, jer æu dovesti zlo od sjevera i pogibao veliku. 024 JER 004 007 Izlazi lav iz èeste svoje i koji zatire narode krenuvši se ide s mjesta svojega da obrati zemlju tvoju u pustoš, gradovi tvoji da se raskopaju da ne bude nikoga u njima. 024 JER 004 008 Zato pripašite kostrijet, plaèite i ridajte, jer se žestoki gnjev Gospodnji nije odvratio od nas. 024 JER 004 009 I tada æe, veli Gospod, nestati srca caru i srca knezovima, i sveštenici æe se udiviti i proroci æe se zaèuditi. 024 JER 004 010 I rekoh: ah Gospode Gospode! baš si prevario ovaj narod i Jerusalim govoreæi: imaæete mir, a maè doðe do duše. 024 JER 004 011 U to æe se vrijeme kazati ovome narodu i Jerusalimu: vjetar vruæ s visokih mjesta u pustinji duva ka kæeri naroda mojega, ne da provije ni proèisti. 024 JER 004 012 Vjetar jaèi od tijeh doæi æe mi; i ja æu im sada izreæi sud. 024 JER 004 013 Gle, kao oblak podiže se, i kola su mu kao vihor, konji su mu brži od orlova. Teško nama! propadosmo. 024 JER 004 014 Umij srce svoje oda zla, Jerusalime, da bi se izbavio; dokle æe stajati u tebi misli tvoje ništave? 024 JER 004 015 Jer glas javlja od Dana, i oglašuje zlo od gore Jefremove. 024 JER 004 016 Kazujte narodima; evo oglašujte za Jerusalim da idu stražari iz daljne zemlje, i puštaju glas svoj na gradove Judine. 024 JER 004 017 Kao èuvari poljski staæe oko njega, jer se odmetnu od mene, veli Gospod. 024 JER 004 018 Put tvoj i djela tvoja to ti uèiniše; to je od zla tvojega da je gorko i da ti dopire do srca. 024 JER 004 019 Jaoh utroba, jaoh utroba! boli me u srcu; srce mi bije; ne mogu muèati; jer glas trubni èuješ, dušo moja, viku ubojnu. 024 JER 004 020 Pogibao na pogibao oglašuje se; jer se pustoši sva zemlja, najedanput æe se opustošiti moji šatori, zavjesi moji zaèas. 024 JER 004 021 Dokle æu gledati zastavu? slušati glas trubni? 024 JER 004 022 Jer je narod moj bezuman, ne poznaje me, ludi su sinovi i bez razuma, mudri su da zlo èine, a dobro èiniti ne umiju. 024 JER 004 023 Pogledah na zemlju, a gle bez oblièja je i pusta; i na nebo, a svjetlosti njegove nema. 024 JER 004 024 Pogledah na gore, a gle, tresu se i svi humovi drmaju se. 024 JER 004 025 Pogledah, a gle, nema èovjeka, i sve ptice nebeske odletjele. 024 JER 004 026 Pogledah, a gle, Karmil je pustinja i svi gradovi njegovi oboreni od Gospoda, od žestokoga gnjeva njegova. 024 JER 004 027 Jer ovako govori Gospod: sva æe zemlja opustjeti; ali neæu sasvijem zatrti. 024 JER 004 028 Zato æe tužiti zemlja, i nebo æe gore potamnjeti, jer rekoh, namislih, i neæu se raskajati, niti æu udariti natrag. 024 JER 004 029 Od vike konjika i strijelaca pobjeæi æe svi gradovi, otiæi æe u guste šume i na stijene æe se popeti; svi æe gradovi biti ostavljeni i niko neæe u njima živjeti. 024 JER 004 030 A ti, opustošena, šta æeš èiniti? Ako se i oblaèiš u skerlet, ako se i kitiš nakitom zlatnijem, i mažeš lice svoje, zaludu se krasiš, preziru te milosnici, traže dušu tvoju. 024 JER 004 031 Jer èujem glas kao porodiljin, cviljenje kao žene koja se prvi put poraða, glas kæeri Sionske, koja rida, pruža ruke svoje govoreæi: teško meni! jer mi nestaje duše od ubilaca. 024 JER 005 001 Proðite po ulicama Jerusalimskim, i vidite sada i razberite i potražite po ulicama njegovijem, hoæete li naæi èovjeka, ima li ko da èini što je pravo i da traži istinu, pa æu oprostiti. 024 JER 005 002 Ako i govore: tako da je živ Gospod! opet se krivo kunu. 024 JER 005 003 Gospode! ne gledaju li oèi tvoje na istinu! Biješ ih, ali ih ne boli; satireš ih, ali neæe da prime nauke, tvrðe im je lice od kamena, neæe da se obrate. 024 JER 005 004 I ja rekoh: siromasi su, ludo rade, jer ne znaju puta Gospodnjega, zakona Boga svojega. 024 JER 005 005 Idem k vlastelima, i njima æu govoriti, jer oni znaju put Gospodnji, zakon Boga svojega; ali i oni izlomiše jaram, pokidaše sveze. 024 JER 005 006 Zato æe ih pobiti lav iz šume, vuk æe ih veèernji potrti, ris æe vrebati kod gradova njihovijeh, ko god izide iz njih biæe rastrgnut, jer je mnogo grijeha njihovijeh i silni su odmeti njihovi. 024 JER 005 007 Kako æu ti oprostiti to? Sinovi tvoji ostaviše mene, i kunu se onima koji nijesu bogovi. Kako ih nasitih, stadoše èiniti preljubu, i u kuæu kurvinu stjeèu se gomilom. 024 JER 005 008 Jutrom su kad ustaju kao tovni konji, svaki rže za ženom bližnjega svojega. 024 JER 005 009 Zato li neæu pohoditi? veli Gospod, i duša moja neæe li se osvetiti takom narodu? 024 JER 005 010 Izidite mu na zidove i razvalite, ali nemojte sasvijem zatrti, skinite mu prijevornice, jer nijesu Gospodnje. 024 JER 005 011 Jer me sasvijem iznevjeri dom Izrailjev i dom Judin, veli Gospod. 024 JER 005 012 Udariše u bah Gospodu i rekoše: nije tako, neæe nas zlo zadesiti, i neæemo vidjeti maèa ni gladi. 024 JER 005 013 A ti proroci otiæi æe u vjetar, i rijeèi nema u njima, njima æe biti tako. 024 JER 005 014 Zato ovako veli Gospod Gospod nad vojskama: kad tako govorite, evo ja æu uèiniti da rijeèi moje u ustima tvojim budu kao oganj, a ovaj narod drva, te æe ih spaliti. 024 JER 005 015 Gle, ja æu dovesti na vas narod iz daleka, dome Izrailjev, veli Gospod, narod jak, narod star, narod kojem jezika neæeš znati niti æeš razumjeti što govori; 024 JER 005 016 Kojemu je tul kao grob otvoren, svi su jaki. 024 JER 005 017 I poješæe ljetinu tvoju i hljeb tvoj, što sinovi tvoji i kæeri tvoje šæahu jesti, poješæe ovce tvoje i goveda tvoja, poješæe vinovu lozu tvoju i smokve tvoje, i maèem æe zatrti tvrde gradove tvoje u koje se uzdaš. 024 JER 005 018 Ali ni tada, veli Gospod, neæu vas sasvijem zatrti. 024 JER 005 019 Jer kad reèete: zašto nam èini Gospod Bog naš sve ovo? tada im reci: kako ostaviste mene i služiste tuðim bogovima u zemlji svojoj, tako æete služiti tuðincima u zemlji koja nije vaša. 024 JER 005 020 Javite ovo u domu Jakovljevu, i oglasite u Judi, govoreæi: 024 JER 005 021 Èujte ovo, ludi i bezumni narode, koji imate oèi a ne vidite, koji imate uši a ne èujete. 024 JER 005 022 Mene li se neæete bojati? veli Gospod; od mene li neæete drktati? koji postavih pijesak moru za meðu vjeènom naredbom, i neæe prijeæi preko nje; ako mu i ustaju vali, neæe nadjaèati, ako i buèe, neæe je prijeæi. 024 JER 005 023 Ali je u naroda ovoga srce uporno i nepokorno; otstupiše i otidoše. 024 JER 005 024 Niti rekoše u srcu svom: bojmo se Gospoda Boga svojega, koji nam daje dažd rani i pozni na vrijeme, i èuva nam nedjelje odreðene za žetvu. 024 JER 005 025 Bezakonja vaša odvraæaju to, i grijesi vaši odbijaju dobro od vas. 024 JER 005 026 Jer se nalaze u narodu mom bezbožnici, koji vrebaju kao ptièari kad se pritaje, meæu zamke da hvataju ljude. 024 JER 005 027 Kao krletka puna ptica tako su kuæe njihove pune prijevare; zato postaše veliki i obogatiše. 024 JER 005 028 Ugojiše se, sjaju se, mimoilaze zlo, ne èine pravde ni siroèetu, i opet im je dobro, i ne daju pravice ubogima. 024 JER 005 029 Zato li neæu pohoditi? veli Gospod, i duša moja neæe li se osvetiti takvom narodu? 024 JER 005 030 Èudo i strahota biva u zemlji. 024 JER 005 031 Proroci prorokuju lažno, i sveštenici gospoduju preko njih, i narodu je mojemu to milo. A šta æete raditi na pošljedak? 024 JER 006 001 Skupite se iz Jerusalima, sinovi Venijaminovi, i u Tekuji zatrubite u trubu, i podignite znak ognjen nad Vet-Akeremom, jer se vidi zlo od sjevera i velika pogibao. 024 JER 006 002 Uèinih kæer Sionsku da je kao lijepa i nježna djevojka. 024 JER 006 003 K njoj æe doæi pastiri sa stadima svojim, razapeæe oko nje šatore, svaki æe opasti svoje mjesto. 024 JER 006 004 Spremite rat na nju, ustanite da udarimo u podne. Teško nama, jer dan naže, i sjenke veèernje oduljaše. 024 JER 006 005 Ustanite da udarimo obnoæ i razvalimo dvorove njezine. 024 JER 006 006 Jer ovako govori Gospod nad vojskama: sijecite drva, i naèinite opkope prema Jerusalimu; to je grad koji treba pohoditi; koliki je god, nasilje je u njemu. 024 JER 006 007 Kao što izvor toèi vodu svoju, tako on toèi zloæu svoju; nasilje i otimanje èuje se u njemu, preda mnom su jednako bolovi i rane. 024 JER 006 008 Popravi se, Jerusalime, da se ne otrgne duša moja od tebe, da te ne obratim u pustinju, u zemlju gdje se ne živi. 024 JER 006 009 Ovako govori Gospod nad vojskama: ostatak æe se Izrailjev pabirèiti kao vinova loza. Turaj ruku svoju kao beraè u kotarice. 024 JER 006 010 Kome æu govoriti i svjedoèiti da èuju? Gle, uho im je neobrezano, te ne mogu èuti; gle, rijeè je Gospodnja njima potsmijeh, nije im mila. 024 JER 006 011 Zato sam pun gnjeva Gospodnjega; iznemogoh ustežuæi ga; prosuæu ga na djecu po ulicama i na sabrane mladiæe, i èovjek i žena uhvatiæe se, i stari i vremeniti. 024 JER 006 012 I kuæe æe njihove pripasti drugima, i njive i žene, kad mahnem rukom svojom na stanovnike ove zemlje, veli Gospod. 024 JER 006 013 Jer od maloga do velikoga svi se dadoše na lakomstvo, i prorok i sveštenik, svi su varalice. 024 JER 006 014 I lijeèe rane kæeri naroda mojega ovlaš, govoreæi: mir, mir; a mira nema. 024 JER 006 015 Eda li se postidješe što èiniše gad? Niti se postidješe niti znaju za stid; zato æe popadati meðu onima koji padaju; kad ih pohodim, popadaæe, veli Gospod. 024 JER 006 016 Gospod reèe ovako: stanite na putovima i pogledajte, i pitajte za stare staze, koji je put dobar, pa idite po njemu, i naæi æete mir duši svojoj. A oni rekoše: neæemo da idemo. 024 JER 006 017 I postavih vam stražare govoreæi: pazite na glas trubni. A oni rekoše: neæemo da pazimo. 024 JER 006 018 Zato èujte, narodi, i poznaj, zbore, što je meðu njima. 024 JER 006 019 Èuj, zemljo! evo ja æu pustiti zlo na ovaj narod, plod misli njihovijeh, jer ne paze na moje rijeèi, i odbaciše zakon moj. 024 JER 006 020 Što æe mi tamjan, što dolazi iz Save, i dobri cimet iz daleke zemlje? Žrtve vaše paljenice nijesu mi ugodne, niti su mi prinosi vaši mili. 024 JER 006 021 Zato ovako govori Gospod: evo ja æu metnuti ovom narodu smetnje, o koje æe se spotaæi i ocevi i sinovi, susjed i prijatelj mu, i poginuæe. 024 JER 006 022 Ovako govori Gospod: evo narod æe doæi iz zemlje sjeverne, i velik æe narod ustati od krajeva zemaljskih. 024 JER 006 023 Luk i koplje nosiæe, žestoki æe biti i nemilostivi, glas æe im buèati kao more, i jahaæe na konjma, spremni kao junaci da se biju s tobom, kæeri Sionska. 024 JER 006 024 Kad èujemo glas o njemu, klonuæe nam ruke, tuga æe nas spopasti i bolovi kao porodilju. 024 JER 006 025 Ne izlazite u polje, i putem ne idite, jer je maè neprijateljev i strah unaokolo. 024 JER 006 026 Kæeri naroda mojega, pripaši kostrijet i valjaj se u pepelu, žali kao za sinom jedincem i ridaj gorko, jer æe brzo doæi na nas zatiraè. 024 JER 006 027 Postavih te da si stražara i grad narodu mom da doznaješ i izviðaš put njihov. 024 JER 006 028 Svi su odmetnici nad odmetnicima, idu te opadaju, mjed su i gvožðe, svi su pokvareni. 024 JER 006 029 Izgorješe mjehovi, oganj sažeže olovo, uzalud se pretapa, jer se zla ne mogu odluèiti. 024 JER 006 030 Oni æe se zvati srebro lažno, jer ih Gospod odbaci. 024 JER 007 001 Rijeè koja doðe Jeremiji od Gospoda govoreæi: 024 JER 007 002 Stani na vratima doma Gospodnjega, i oglasi ondje ovu rijeè, i reci: èujte rijeè Gospodnju, svi Judejci, koji ulazite na ova vrata da se poklonite Gospodu. 024 JER 007 003 Ovako govori Gospod nad vojskama, Bog Izrailjev: popravite svoje putove i djela svoja, pa æu uèiniti da stanujete na ovom mjestu. 024 JER 007 004 Ne uzdajte se u lažne rijeèi govoreæi: crkva Gospodnja, crkva Gospodnja, crkva Gospodnja ovo je. 024 JER 007 005 Nego doista popravite svoje putove i djela svoja, i sudite pravo izmeðu èovjeka i bližnjega njegova. 024 JER 007 006 Inostrancu, siroti i udovici ne èinite krivo, i krvi prave ne proljevajte na ovom mjestu, i ne idite za drugim bogovima na svoje zlo. 024 JER 007 007 Tada æu uèiniti da stanujete od vijeka do vijeka na ovom mjestu, u zemlji koju sam dao ocima vašim. 024 JER 007 008 Eto, vi se uzdate u rijeèi lažne, koje ne pomažu. 024 JER 007 009 Kradete, ubijate i èinite preljubu, kunete se krivo, i kadite Valima, i idete za drugim bogovima, kojih ne znate; 024 JER 007 010 Pa onda dohodite i stajete preda mnom u ovom domu, koji se zove mojim imenom, i govorite: izbavismo se, da èinite sve ove gadove. 024 JER 007 011 Je li ovaj dom, koji se zove mojim imenom, u vašim oèima peæina hajduèka? Gle, i ja vidim, veli Gospod. 024 JER 007 012 Nego idite sada na moje mjesto, koje je bilo u Silomu, gdje namjestih ime svoje ispoèetka, i vidite što sam mu uèinio za zloæu naroda svojega Izrailja. 024 JER 007 013 Zato sada, što èinite sva ona djela, veli Gospod, i što vam govorim zarana jednako, a vi ne slušate, i kad vas zovem, a vi se ne odzivate, 024 JER 007 014 Zato æu uèiniti tomu domu, koji se zove mojim imenom, u koji se vi uzdate, i ovomu mjestu, koje dadoh vama i ocima vašim, kao što sam uèinio Silomu. 024 JER 007 015 I odbaciæu vas od lica svojega, kao što sam odbacio svu braæu vašu, sve sjeme Jefremovo. 024 JER 007 016 Ti se dakle ne moli za taj narod, i ne podiži vike ni molbe za njih, i ne govori mi za njih; jer te neæu uslišiti. 024 JER 007 017 Zar ne vidiš šta èine po gradovima Judinijem i po ulicama Jerusalimskim? 024 JER 007 018 Sinovi kupe drva, a ocevi lože oganj, i žene mijese tijesto, da peku kolaèe carici nebeskoj, i da ljevaju naljeve drugim bogovima, da bi mene dražili. 024 JER 007 019 Mene li draže? govori Gospod; eda li ne sebe, na sramotu licu svojemu? 024 JER 007 020 Zato ovako govori Gospod Gospod: gle, gnjev moj i jarost moja izliæe se na ovo mjesto, na ljude i na stoku i na drveta poljska i na rod zemaljski, i raspaliæe se, i neæe se ugasiti. 024 JER 007 021 Ovako veli Gospod nad vojskama Bog Izrailjev: žrtve svoje paljenice sastavite sa prinosima svojim, i jedite meso. 024 JER 007 022 Jer ne govorih ocima vašim, niti im zapovjedih, kad ih izvedoh iz zemlje Misirske, za žrtve paljenice ni za prinose. 024 JER 007 023 Nego im ovo zapovjedih govoreæi: slušajte glas moj i biæu vam Bog i vi æete mi biti narod, i idite svijem putovima koje vam zapovjedih, da bi vam dobro bilo. 024 JER 007 024 Ali ne poslušaše, niti uha svojega prignuše, nego idoše po savjetima i mislima zloga srca svojega, i otidoše natrag a ne naprijed. 024 JER 007 025 Otkad iziðoše oci vaši iz zemlje Misiriske do danas, slah k vama sve sluge svoje proroke svaki dan zarana i bez prestanka. 024 JER 007 026 Ali ne poslušaše me, niti uha svojega prignuše, nego bijahu tvrdovrati i èiniše gore nego oci njihovi. 024 JER 007 027 Govoriæeš im sve ove rijeèi, ali te neæe poslušati; i zvaæeš ih, ali ti se neæe odazvati. 024 JER 007 028 Zato im reci: ovo je narod koji ne sluša glasa Gospoda Boga svojega, niti prima nauke; propade vjera i nesta je iz usta njihovijeh. 024 JER 007 029 Ostrizi kosu svoju i baci je, i zaridaj iza glasa na visokim mjestima, jer odbaci Gospod i ostavi rod, na koji se razgnjevi. 024 JER 007 030 Jer sinovi Judini uèiniše što je zlo preda mnom, govori Gospod, metnuše gadove svoje u dom koji se zove mojim imenom, da bi ga oskvrnili. 024 JER 007 031 I sagradiše visine Tofetu, koji je u dolini sina Enomova, da sažižu sinove svoje i kæeri svoje ognjem, što nijesam zapovjedio niti mi je došlo na um. 024 JER 007 032 Zato evo, idu dani, veli Gospod, kad se više neæe zvati Tofet ni dolina sina Enomova, nego dolina krvna, i pogrebavaæe se u Tofetu, jer neæe biti mjesta. 024 JER 007 033 I mrtva æe tjelesa naroda ovoga biti hrana pticama nebeskim i zvijerju zemaljskom, i neæe biti nikoga da ih plaši. 024 JER 007 034 I uèiniæu, te æe iz gradova Judinijeh i s ulica Jerusalimskih nestati glasa radosna i glasa vesela, glasa ženikova i glasa nevjestina; jer æe zemlja opustjeti. 024 JER 008 001 U to vrijeme, govori Gospod, izvadiæe se iz grobova kosti careva Judinijeh i kosti knezova njegovijeh i kosti sveštenièke i kosti proroèke, i kosti stanovnika Jerusalimskih; 024 JER 008 002 I razmetnuæe se prema suncu i mjesecu i svoj vojsci nebeskoj, koje ljubiše i kojima služiše i za kojima idoše i koje tražiše i kojima se klanjaše; neæe se pokupiti ni pogrepsti, nego æe biti gnoj po zemlji. 024 JER 008 003 I voljeæe smrt nego život sav ostatak što ih ostane od ovoga roda zloga, što ih ostane po svijem mjestima kuda ih raždenem, govori Gospod nad vojskama. 024 JER 008 004 Još im reci: ovako veli Gospod: ko padne, ne ustaje li? ko zaðe, ne vraæa li se? 024 JER 008 005 Zašto je zašao taj narod Jerusalimski zasvagda? Drže se prijevare, neæe da se obrate. 024 JER 008 006 Pazio sam i slušao, ne govore pravo, nema nikoga da se kaje za zlo svoje, da reèe: što uèinih? Svaki je okrenuo svojim trkom, kao konj kad nagne u boj. 024 JER 008 007 I roda pod nebom zna svoje vrijeme, grlica i ždrao i lasta paze na vrijeme kad dolaze; a narod moj ne zna suda Gospodnjega. 024 JER 008 008 Kako govorite: mudri smo, i zakon je Gospodnji u nas? Doista, gle, laž uèini lažljiva pisaljka književnièka. 024 JER 008 009 Mudarci se osramotiše, uplašiše se i uhvatiše se; eto, odbaciše rijeè Gospodnju, pa kaka im je mudrost? 024 JER 008 010 Zato æu dati žene njihove drugima, njive njihove onima koji æe ih naslijediti, jer od maloga do velikoga svi se dadoše na lakomstvo, i proroci i sveštenici, svi su varalice. 024 JER 008 011 Jer lijeèe rane kæeri naroda mojega ovlaš govoreæi: mir, mir; a mira nema. 024 JER 008 012 Eda li se postidješe što èiniše gad? Niti se postidješe niti znaju za stid; zato æe popadati meðu onima koji padaju; kad ih pohodim, popadaæe, veli Gospod. 024 JER 008 013 Sasvijem æu ih istrijebiti, govori Gospod, nema grozda na lozi, ni smokve na drvetu, i lišæe je opalo; i što sam im dao uzeæe im se. 024 JER 008 014 Što stojimo? skupite se i uðimo u tvrde gradove, i ondje muèimo; jer nas je Gospod Bog naš umuèkao napojivši nas žuèi, jer zgriješismo Gospodu. 024 JER 008 015 Èekasmo mir, ali nema dobra; i vrijeme da ozdravimo, a gle, strah. 024 JER 008 016 Od Dana èu se frkanje konja njegovijeh, od rzanja pastuha njegovijeh sva se zemlja zatrese, doðoše i pojedoše zemlju i sve što bješe u njoj, gradove i koji življahu u njima. 024 JER 008 017 Jer, evo, ja æu pustiti na vas zmije, aspide, od kojih nema bajanja, te æe vas ujedati, govori Gospod. 024 JER 008 018 Okrijepio bih se u žalosti, ali je srce u meni iznemoglo. 024 JER 008 019 Eto vike kæeri naroda mojega iz daljne zemlje: zar Gospod nije u Sionu? car njegov zar nije u njemu? Zašto me razgnjeviše svojim likovima rezanijem, tuðim taštinama? 024 JER 008 020 Žetva je prošla, ljeto minulo, a mi se ne izbavismo. 024 JER 008 021 Satrven sam što je kæi naroda mojega satrvena, u žalosti sam, èudo osvoji me. 024 JER 008 022 Nema li balsama u Galadu? nema li ondje ljekara? zašto se dakle ne iscijeli kæi naroda mojega? 024 JER 009 001 O, da bi glava moja bila voda, a oèi moje izvori suzni! da plaèem danju i noæu za pobijenima kæeri naroda svojega. 024 JER 009 002 O, da mi je u pustinji stanak putnièki! da ostavim narod svoj i da otidem od njih, jer su svi preljuboèinci, zbor nevjernièki; 024 JER 009 003 I zapinju jezik svoj kao luk da lažu, i osiliše na zemlji, ali ne za istinu, nego idu iz zla u zlo, niti znaju za me, govori Gospod. 024 JER 009 004 Èuvajte se svaki prijatelja svojega i nijednome bratu ne vjerujte; jer svaki brat radi da potkine drugoga, i svaki prijatelj ide te opada. 024 JER 009 005 I svaki vara prijatelja svojega i ne govori istine, uèe jezik svoj da govori laž, muèe se da èine zlo. 024 JER 009 006 Stan ti je usred prijevare; radi prijevare neæe da znaju za me, govori Gospod. 024 JER 009 007 Zato ovako govori Gospod nad vojskama: gle, pretopiæu ih, i okušaæu ih; jer što bih èinio radi kæeri naroda svojega? 024 JER 009 008 Jezik im je strijela smrtna, govori prijevaru; ustima govore o miru s prijateljem svojim, a u srcu namještaju zasjedu. 024 JER 009 009 Zato li ih neæu pohoditi? govori Gospod; duša moja neæe li se osvetiti takom narodu? 024 JER 009 010 Za ovijem gorama udariæu u plaè i u ridanje, i za torovima u pustinji u naricanje; jer izgorješe da niko ne prolazi niti se èuje glas od stada, i ptice nebeske i stoka pobjegoše i otidoše. 024 JER 009 011 I obratiæu Jerusalim u gomilu, u stan zmajevski; i gradove Judine obratiæu u pustoš, da neæe niko onuda živjeti. 024 JER 009 012 Ko je mudar da bi razumio? i komu govoriše usta Gospodnja, da bi objavio zašto zemlja propade i izgorje kao pustinja da niko ne prolazi? 024 JER 009 013 Jer Gospod reèe: što ostaviše zakon moj, koji metnuh pred njih, i ne slušaše glasa mojega i ne hodiše za njim, 024 JER 009 014 Nego hodiše za mislima srca svojega i za Valima, èemu ih nauèiše oci njihovi, 024 JER 009 015 Zato ovako veli Gospod nad vojskama, Bog Izrailjev: evo ja æu nahraniti taj narod pelenom i napojiæu ih žuèi. 024 JER 009 016 I rasijaæu ih meðu narode, kojih ne poznavaše ni oni ni oci njihovi; i puštaæu za njima maè dokle ih ne istrijebim. 024 JER 009 017 Ovako veli Gospod nad vojskama: gledajte i zovite narikaèe neka doðu, i pošljite po vješte neka doðu, 024 JER 009 018 I neka brže narièu za nama, da se rone suze od oèiju naših, i od vjeða naših da teèe voda. 024 JER 009 019 Jer se glasno ridanje èu od Siona: kako propadosmo! posramismo se vrlo, jer se rastavljasmo sa zemljom, jer obaraju stanove naše. 024 JER 009 020 Zato, žene, èujte rijeè Gospodnju i neka primi uho vaše rijeè usta njegovijeh, i uèite kæeri svoje ridati i jedna drugu naricati. 024 JER 009 021 Jer se pope smrt na prozore naše i uðe u dvorove naše da istrijebi djecu s ulica i mladiæe s putova. 024 JER 009 022 Reci: ovako govori Gospod: i mrtva æe tjelesa ljudska ležati kao gnoj po njivi i kao rukoveti za žeteocem, kojih niko ne kupi. 024 JER 009 023 Ovako veli Gospod: mudri da se ne hvali mudrošæu svojom, ni jaki da se ne hvali snagom svojom, ni bogati da se ne hvali bogatstvom svojim. 024 JER 009 024 Nego ko se hvali, neka se hvali tijem što razumije i poznaje mene da sam ja Gospod koji èinim milost i sud i pravdu na zemlji, jer mi je to milo, govori Gospod. 024 JER 009 025 Eto, idu dani, veli Gospod, kad æu pohoditi sve, obrezane i neobrezane, 024 JER 009 026 Misirce i Judejce i Edomce i sinove Amonove i Moavce i sve koji se s kraja strigu, koji žive u pustinji; jer su svi ti narodi neobrezani, i sav je dom Izrailjev neobrezana srca. 024 JER 010 001 Slušajte rijeè koju vam govori Gospod, dome Izrailjev. 024 JER 010 002 Ovako veli Gospod: ne uèite se putu kojim idu narodi, i od znaka nebeskih ne plašite se, jer se od njih plaše narodi. 024 JER 010 003 Jer su uredbe u naroda taština, jer sijeku drvo u šumi, djelo ruku umjetnièkih sjekirom; 024 JER 010 004 Srebrom i zlatom ukrašuju ga, klinima i èekiæima utvrðuju ga da se ne pomièe; 024 JER 010 005 Stoje pravo kao palme, ne govore; treba ih nositi, jer ne mogu iæi; ne boj ih se, jer ne mogu zla uèiniti, a ne mogu ni dobra uèiniti. 024 JER 010 006 Niko nije kao ti, Gospode; velik si i veliko je ime tvoje u sili. 024 JER 010 007 Ko se ne bi tebe bojao, care nad narodima! jer tebi to pripada; jer meðu svijem mudarcima u naroda i u svijem carstvima njihovijem nema takoga kakav si ti. 024 JER 010 008 Nego su svi ludi i bezumni, drvo je nauka o taštini. 024 JER 010 009 Srebro kovano donosi se iz Tarsisa i zlato iz Ufaza, djelo umjetnièko i ruku zlatarskih, odijelo im je od porfire i skerleta, sve je djelo umjetnièko. 024 JER 010 010 A Gospod je pravi Bog, Bog živi i car vjeèni, od njegove srdnje trese se zemlja, i gnjeva njegova ne mogu podnijeti narodi. 024 JER 010 011 Ovako im recite: bogova, koji nijesu naèinili neba ni zemlje, nestaæe sa zemlje i ispod neba. 024 JER 010 012 On je naèinio zemlju silom svojom, utvrdio vasiljenu mudrošæu svojom, i razumom svojim razastro nebesa; 024 JER 010 013 On kad pusti glas svoj, buèe vode na nebesima, podiže paru s krajeva zemaljskih, pušta munje s daždem, i izvodi vjetar iz staja njegovijeh. 024 JER 010 014 Svaki èovjek posta bezuman od znanja, svaki se zlatar osramoti likom rezanijem, jer su laž liveni likovi njegovi, i nema duha u njima. 024 JER 010 015 Taština su, djelo prijevarno; kad ih pohodim, poginuæe. 024 JER 010 016 Nije taki dio Jakovljev, jer je tvorac svemu, i Izrailj mu je našljedstvo, ime mu je Gospod nad vojskama. 024 JER 010 017 Pokupi iz zemlje trg svoj ti, koja sjediš u gradu. 024 JER 010 018 Jer ovako veli Gospod: gle, ja æu izbaciti kao praæom stanovnike ove zemlje, i pritijesniæu ih da osjete. 024 JER 010 019 Teško meni od muke moje, reæi æe; ljuta je rana moja; a ja rekoh: to je bol, treba da ga podnosim. 024 JER 010 020 Moj je šator opustošen i sva uža moja pokidana, sinovi moji otidoše od mene i nema ih, nema više nikoga da razapne šator moj i digne zavjese moje. 024 JER 010 021 Jer pastiri postaše bezumni i Gospoda ne tražiše; zato ne biše sreæni, i sve se stado njihovo rasprša. 024 JER 010 022 Gle, ide glas i vreva velika iz sjeverne zemlje da obrati gradove Judine u pustoš, u stan zmajevski. 024 JER 010 023 Znam, Gospode, da put èovjeèji nije u njegovoj vlasti niti je èovjeku koji hodi u vlasti da upravlja koracima svojim. 024 JER 010 024 Karaj me, Gospode, ali s mjerom, ne u gnjevu svom, da me ne bi zatro. 024 JER 010 025 Izlij gnjev svoj na narode koji te ne poznaju, i na plemena koja ne prizivlju imena tvojega, jer proždriješe Jakova, proždriješe ga da ga nema, i naselje njegovo opustiše. 024 JER 011 001 Rijeè koja doðe Jeremiji od Gospoda govoreæi: 024 JER 011 002 Slušajte rijeèi ovoga zavjeta, i kazujte ljudima Judinijem i stanovnicima Jerusalimskim. 024 JER 011 003 I reci im: ovako veli Gospod Bog Izrailjev: proklet da je ko ne posluša rijeèi ovoga zavjeta, 024 JER 011 004 Koji zapovjedih ocima vašim kad ih izvedoh iz zemlje Misirske iz peæi gvozdene govoreæi: slušajte glas moj i tvorite ovo sve kako vam zapovijedam, pa æete mi biti narod i ja æu vam biti Bog, 024 JER 011 005 Da bih ispunio zakletvu kojom se zakleh ocima vašim da æu im dati zemlju u kojoj teèe mlijeko i med, kako se vidi danas. A ja odgovorih i rekoh: amin, Gospode. 024 JER 011 006 Potom reèe mi Gospod: kazuj sve ove rijeèi po gradovima Judinijem i po ulicama Jerusalimskim govoreæi: slušajte rijeèi ovoga zavjeta, i izvršujte ih. 024 JER 011 007 Jer tvrdo zasvjedoèavah ocima vašim otkad ih izvedoh iz zemlje Misirske do danas, zarana jednako govoreæi: slušajte glas moj. 024 JER 011 008 Ali ne poslušaše i ne prignuše uha svojega, nego hodiše svaki za mislima zloga srca svojega; zato pustih na njih sve rijeèi ovoga zavjeta, koji zapovjedih da vrše a oni ne vršiše. 024 JER 011 009 Tada mi reèe Gospod: buna je meðu ljudima Judinijem i stanovnicima Jerusalimskim. 024 JER 011 010 Vratili su se na bezakonja starijeh svojih, koji ne htješe slušati mojih rijeèi, i idu za drugim bogovima, te im služe; dom Izrailjev i dom Judin pokvariše zavjet moj, koji uèinih s ocima njihovijem. 024 JER 011 011 Zato ovako veli Gospod: evo, ja æu pustiti na njih zlo, iz kojega neæe moæi izaæi, i vapiæe k meni, ali ih neæu uslišiti. 024 JER 011 012 Tada æe gradovi Judini i stanovnici Jerusalimski iæi i vapiti k bogovima kojima kade, ali im neæe pomoæi u nevolji njihovoj. 024 JER 011 013 Jer imaš bogova, Judo, koliko gradova, i koliko ima ulica u Jerusalimu, toliko podigoste oltara sramotnijeh, oltara, da kadite Valu. 024 JER 011 014 Ti se dakle ne moli za taj narod, i ne podiži vike ni molbe za njih, jer ih neæu uslišiti kad zavapiju k meni u nevolji svojoj. 024 JER 011 015 Što æe mili moj u domu mom, kad èini grdilo s mnogima, i sveto meso otide od tebe, i veseliš se kad zlo èiniš? 024 JER 011 016 Gospod te nazva maslinom zelenom, lijepom radi dobroga roda; ali s hukom velikoga vjetra raspali oganj oko nje, i grane joj se polomiše. 024 JER 011 017 Jer Gospod nad vojskama, koji te je posadio, izreèe zlo po te, za zloæu doma Izrailjeva i doma Judina, koju èiniše meðu sobom da bi me razgnjevili kadeæi Valu. 024 JER 011 018 Gospod mi objavi, te znam; ti mi pokaza djela njihova. 024 JER 011 019 A ja bijah kao jagnje i tele koje se vodi na klanje, jer ne znadijah da se dogovaraju na me: oborimo drvo s rodom njegovijem, i istrijebimo ga iz zemlje živijeh, da mu se ime ne spominje više. 024 JER 011 020 Ali, Gospode nad vojskama, sudijo pravedni, koji ispituješ bubrege i srce, daj da vidim osvetu tvoju na njima, jer tebi kazah parbu svoju. 024 JER 011 021 Zato ovako veli Gospod za Anatoæane, koji traže dušu tvoju govoreæi: ne prorokuj u ime Gospodnje, da ne pogineš od naših ruku; 024 JER 011 022 Zato ovako veli Gospod nad vojskama: evo, ja æu ih pohoditi; mladiæi æe njihovi izginuti od maèa, sinovi njihovi i kæeri njihove izginuæe od gladi. 024 JER 011 023 I neæe biti od njih ostatka; jer æu pustiti zlo na Anatoæane kad ih pohodim. 024 JER 012 001 Pravedan si, Gospode, ako bih se pravdao s tobom; ali æu progovoriti o sudovima tvojim. Zašto je put bezbožnièki sreæan? zašto žive u miru svi koji èine nevjeru? 024 JER 012 002 Ti ih posadi, i oni se ukorijeniše, rastu i rod raðaju; ti si im blizu usta ali daleko od bubrega. 024 JER 012 003 Ali, Gospode, ti me poznaješ, razgledaš me i okušao si srce moje kako je prema tebi; odvuci ih kao ovce na klanje, i pripravi ih za dan kad æe se ubiti. 024 JER 012 004 Dokle æe tužiti zemlja, i trava svega polja sahnuti sa zloæe onijeh koji žive u njoj? nesta sve stoke i ptica, jer govore: ne vidi kraja našega. 024 JER 012 005 Kad si trèao s pješcima pa te umoriše, kako æeš se utrkivati s konjma? i kad ti je tako u zemlji mirnoj, u koju se uzdaš, šta æeš èiniti kad ustane Jordan? 024 JER 012 006 Jer i braæa tvoja i dom oca tvojega, i oni te iznevjeriše, i oni vièu za tobom iza glasa. Ne vjeruj im, ako bi ti i prijateljski govorili. 024 JER 012 007 Ostavih dom svoj, napustih našljedstvo svoje; što bijaše milo duši mojoj, dadoh ga u ruke neprijateljima njegovijem. 024 JER 012 008 Našljedstvo moje posta mi kao lav u šumi, pušta glas svoj na mene, zato mi omrznu. 024 JER 012 009 Našljedstvo moje posta mi ptica grabljiva; ptice, sletite se na nju, skupite se svi zvjerovi poljski, hodite da jedete. 024 JER 012 010 Pastiri mnogi pokvariæe moj vinograd, potlaèiæe dio moj, mili dio moj obratiæe u golu pustoš. 024 JER 012 011 Obratiæe ga u pustoš, opustošen plakaæe preda mnom; sva æe ta zemlja opustjeti, jer niko ne uzima na um. 024 JER 012 012 Na sva visoka mjesta po pustinji doæi æe zatiraèi; jer æe maè Gospodnji proždirati od jednoga kraja zemlje do drugoga, neæe biti mira nijednom tijelu. 024 JER 012 013 Sijaæe pšenicu, a trnje æe žeti; muèiæe se, a koristi neæe imati, i stidjeæe se ljetine svoje, sa žestokoga gnjeva Gospodnjega. 024 JER 012 014 Ovako govori Gospod za sve zle susjede moje, koji diraju našljedstvo što dadoh narodu svojemu Izrailju: evo, ja æu ih poèupati iz zemlje njihove, i dom Judin išèupaæu isred njih. 024 JER 012 015 A kad ih išèupam, opet æu se smilovati na njih, i dovešæu opet svakoga njih na našljedstvo njegovo i svakoga u zemlju njegovu. 024 JER 012 016 I ako dobro nauèe putove naroda mojega, da se zaklinju mojim imenom: tako da je živ Gospod! kao što su oni uèili moj narod da se kune Valom, tada æe se sazidati usred naroda mojega. 024 JER 012 017 Ako li ne poslušaju, tada æu išèupati sasvijem taki narod i zatrti, govori Gospod. 024 JER 013 001 Ovako mi reèe Gospod: idi i kupi sebi pojas lanen i opaši se njim, a ne meæi ga u vodu. 024 JER 013 002 Tako kupih pojas po rijeèi Gospodnjoj, i opasah se njim. 024 JER 013 003 Potom doðe mi opet rijeè Gospodnja govoreæi: 024 JER 013 004 Uzmi taj pojas što si kupio, što je oko tebe, pa se digni i idi na Efrat, i sakrij ga ondje u kaku rasjelinu kamenu. 024 JER 013 005 I otidoh i sakrih ga kod Efrata, kako mi zapovjedi Gospod. 024 JER 013 006 A poslije mnogo vremena reèe mi Gospod: ustani i idi na Efrat, i uzmi pojas koji ti zapovjedih da sakriješ ondje. 024 JER 013 007 I otidoh na Efrat i otkopah i uzeh pojas s mjesta gdje ga bijah sakrio; a gle, pojas otruhnuo, i ne bješe ni za što. 024 JER 013 008 Tada mi doðe rijeè Gospodnja govoreæi: 024 JER 013 009 Ovako veli Gospod: tako æu uèiniti da otruhne ponos Judin i veliki ponos Jerusalimski, 024 JER 013 010 Toga naroda nevaljaloga, što neæe da sluša mojih rijeèi, što hodi po mislima srca svojega i ide za drugim bogovima služeæi im i klanjajuæi im se; i biæe kao taj pojas, koji nije ni za što. 024 JER 013 011 Jer kako se pojas pripoji oko èovjeka, tako bijah pripojio oko sebe sav dom Izrailjev i sav dom Judin, veli Gospod, da bi bili moj narod na slavu i hvalu i diku; ali ne poslušaše. 024 JER 013 012 Zato im reci ovu rijeè: ovako veli Gospod Bog Izrailjev: svi se mjehovi pune vina. A oni æe reæi: zar ne znamo da se svi mjehovi pune vina? 024 JER 013 013 Tada im reci: ovako veli Gospod: evo, ja æu napuniti pjanosti sve stanovnike ove zemlje i careve, koji sjede mjesto Davida na prijestolu njegovu, i sveštenike i proroke i sve stanovnike Jerusalimske. 024 JER 013 014 I razbiæu ih jednoga o drugoga, i oceve i sinove, veli Gospod; neæu požaliti ni poštedjeti niti se smilovati, da ih ne potrem. 024 JER 013 015 Slušajte i èujte, nemojte se ponositi, jer Gospod govori. 024 JER 013 016 Dajte slavu Gospodu Bogu svojemu dok nije spustio mrak, dokle se nijesu spotakle noge vaše po gorama mraènijem, da èekate svjetlost a on je obrati u sjen smrtni i pretvori u tamu. 024 JER 013 017 Ako li ovo ne poslušate, duša æe moja plakati tajno radi oholosti vaše i roniti suze, suze æe teæi iz oka mojega, jer æe se zarobiti stado Gospodnje. 024 JER 013 018 Reci caru i carici: dolje sjedite, jer æe se slavni vijenac vaš skinuti s vaše glave. 024 JER 013 019 Gradovi južni zatvoriæe se i neæe biti nikoga da ih otvori, odvešæe se Juda u ropstvo, sasvijem æe se odvesti u ropstvo. 024 JER 013 020 Podignite oèi svoje i vidite one što idu od sjevera. Gdje je stado što ti je predano, stado slave tvoje? 024 JER 013 021 Šta æeš reæi kad te pohodi? Jer si ih ti nauèio da budu knezovi nad tobom. Neæe li te spopasti bolovi kao ženu kad se poraða? 024 JER 013 022 Ako li reèeš u srcu svom: zašto me to zadesi? za mnoštvo bezakonja tvojega uzgrnuæe se skuti tvoji i obuæa ti se skinuti. 024 JER 013 023 Može li Etiopljanin promijeniti kožu svoju ili ris šare svoje? možete li vi èiniti dobro nauèivši se èiniti zlo? 024 JER 013 024 Zato æu ih razmetnuti kao što razmeæe pljevu vjetar iz pustinje. 024 JER 013 025 To je dio tvoj i obrok tvoj od mene, govori Gospod, zato što si me zaboravio i pouzdao se u laž. 024 JER 013 026 Zato æu ti ja uzgrnuti skute na lice da se vidi sramota tvoja. 024 JER 013 027 Preljube tvoje, rzanje tvoje, sramotna kurvarstva tvoja po humovima, po poljima, gadove tvoje vidio sam; teško tebi, Jerusalime! zar se neæeš oèistiti? dokle još? 024 JER 014 001 Rijeè Gospodnja koja doðe Jeremiji o suši. 024 JER 014 002 Juda tuži, i vrata su mu žalosna; leže na zemlji u crno zaviti; vika iz Jerusalima podiže se. 024 JER 014 003 Najveæi izmeðu njih šalju najmanje na vodu; došavši na studence ne nalaze vode, vraæaju se s praznijem sudovima svojim, stide se i srame se i pokrivaju glavu svoju. 024 JER 014 004 Zemlja je ispucala, jer ne bješe dažda na zemlji; zato se težaci stide i pokrivaju glavu svoju. 024 JER 014 005 I košuta u polju ostavlja mlade svoje, jer nema trave. 024 JER 014 006 I divlji magarci stojeæi na visovima vuku u se vjetar kao zmajevi, oèi im išèilješe, jer nema trave. 024 JER 014 007 Kad bezakonja naša svjedoèe na nas, Gospode, uèini radi imena svojega; jer je mnogo odmeta naših, tebi sagriješismo. 024 JER 014 008 Nade Izrailjev! spasitelju njegov u nevolji! zašto si kao tuðin u ovoj zemlji i kao putnik koji se uvrati da prenoæi? 024 JER 014 009 Zašto si kao umoran èovjek, kao junak, koji ne može izbaviti? Ta, ti si usred nas, Gospode, i ime je tvoje prizvano na nas; nemoj nas ostaviti. 024 JER 014 010 Ovako govori Gospod za narod ovaj: milo im je da se skitaju, ne ustavljaju nogu svojih, zato nijesu mili Gospodu; sada æe se opomenuti bezakonja njihova i pohodiæe grijehe njihove. 024 JER 014 011 Potom reèe mi Gospod: ne moli se za taj narod da bi mu bilo dobro. 024 JER 014 012 Ako æe i postiti, neæu uslišiti vike njihove; i ako æe prinijeti žrtve paljenice i dar, neæe mi to ugoditi, nego maèem i glaðu i pomorom pomoriæu ih. 024 JER 014 013 Tada rekoh: oh, Gospode Gospode, evo, proroci im govore: neæete vidjeti maèa, i neæe biti gladi u vas, nego æu vam dati mir pouzdan na ovom mjestu. 024 JER 014 014 A Gospod mi reèe: laž prorokuju ti proroci u moje ime, nijesam ih poslao, niti sam im zapovjedio, niti sam im govorio; lažne utvare i gatanje i ništavilo i prijevaru srca svojega oni vam prorokuju. 024 JER 014 015 Zato ovako veli Gospod za proroke koji prorokuju u moje ime a ja ih nijesam poslao, i govore: neæe biti maèa ni gladi u ovoj zemlji: od maèa i gladi izginuæe ti proroci. 024 JER 014 016 A narod ovaj kojemu oni prorokuju biæe povaljan po ulicama Jerusalimskim od gladi i maèa, i neæe biti nikoga da ih pogrebe, njih, žene njihove i sinove njihove i kæeri njihove; tako æu izliti na njih zloæu njihovu. 024 JER 014 017 Reci im dakle ovu rijeè: neka oèi moje liju suze danju i noæu i neka ne prestaju, jer djevojka kæi mojega naroda satr se veoma, od udarca preljuta. 024 JER 014 018 Ako izidem u polje, eto pobijenijeh maèem; ako uðem u grad, eto iznemoglijeh od gladi; jer i prorok i sveštenik otidoše u zemlju koje ne znaju. 024 JER 014 019 Eda li si sasvijem odbacio Judu? eda li je omrzao duši tvojoj Sion? Zašto si nas udario tako da nam nema lijeka? Èekasmo mir ali nema dobra; i vrijeme da ozdravimo, a gle, strah. 024 JER 014 020 Priznajemo, Gospode, zloæu svoju, bezakonje otaca svojih, zgriješili smo ti. 024 JER 014 021 Nemoj nas odvræi radi imena svojega; nemoj naružiti prijestola slave svoje, opomeni se zavjeta svojega s nama, nemoj ga ukinuti. 024 JER 014 022 Ima li meðu taštinama u naroda koji da daje dažd? ili nebesa daju li sitan dažd? Nijesi li ti to, Gospode Bože naš? Zato tebe èekamo, jer ti èiniš sve to. 024 JER 015 001 I reèe mi Gospod: da stane Mojsije i Samuilo preda me, ne bi se duša moja obratila k tome narodu; otjeraj ih ispred mene, i neka odlaze. 024 JER 015 002 I ako ti reku: kuda æemo iæi? tada im reci: ovako veli Gospod: ko je za smrt, na smrt; ko je za maè, pod maè; ko za glad, na glad; ko za ropstvo, u ropstvo. 024 JER 015 003 I pustiæu na njih èetvoro, govori Gospod: maè, da ih ubija, i pse, da ih razvlaèe, i ptice nebeske i zvijeri zemaljske, da ih jedu i istrijebe. 024 JER 015 004 I daæu ih da se potucaju po svijem carstvima zemaljskim radi Manasije sina Jezekijina cara Judina za ono što je uèinio u Jerusalimu. 024 JER 015 005 Jer ko bi se smilovao na tebe, Jerusalime? ko li bi te požalio? ko li bi došao da zapita kako ti je? 024 JER 015 006 Ti si me ostavio, govori Gospod, otišao si natrag; zato æu mahnuti rukom svojom na te i pogubiæu te; dosadi mi žaliti. 024 JER 015 007 Zato æu ih izvijati vijaèom na vratima zemaljskim, uèiniæu ih sirotima, potræu narod svoj, jer se ne vraæaju s putova svojih. 024 JER 015 008 Više æe mi biti udovica njegovijeh nego pijeska morskoga, dovešæu im na majke momaèke zatiraèe u podne, i pustiæu iznenada na njih smetnju i strahotu. 024 JER 015 009 Iznemoæi æe koja je rodila sedmoro i ispustiæe dušu, sunce æe joj zaæi još za dana, sramiæe se i stidjeæe se, a ostatak æu njihov dati pod maè pred neprijateljima njihovijem, govori Gospod. 024 JER 015 010 Teško meni, majko moja, što si me rodila da se sa mnom prepire i da se sa mnom svaða sva zemlja; ne davah u zajam niti mi davaše u zajam, i opet me svi proklinju. 024 JER 015 011 Gospod reèe: doista, ostatku æe tvojemu biti dobro, i braniæu te od neprijatelja, kad budeš u nevolji i u tjeskobi. 024 JER 015 012 Eda li æe gvožðe slomiti gvožðe sjeverno i mjed? 024 JER 015 013 Imanje tvoje i blago tvoje daæu da se razgrabi bez cijene po svijem meðama tvojim, i to za sve grijehe tvoje. 024 JER 015 014 I odvešæu te s neprijateljima tvojim u zemlju koje ne poznaješ, jer se raspalio oganj od gnjeva mojega, i gorjeæe nad vama. 024 JER 015 015 Ti znaš, Gospode, opomeni me se i pohodi me i osveti me od onijeh koji me gone; nemoj me zgrabiti dokle se ustežeš od gnjeva; znaj da podnosim rug tebe radi. 024 JER 015 016 Kad se naðoše rijeèi tvoje, pojedoh ih, i rijeè tvoja bi mi radost i veselje srcu mojemu, jer je ime tvoje prizvano na me, Gospode Bože nad vojskama. 024 JER 015 017 Ne sjedim u vijeæu potsmjevaèkom niti se s njima veselim; sjedim sam radi ruke tvoje, jer si me napunio srdnje. 024 JER 015 018 Zašto bol moj jednako traje? i zašto je rana moja smrtna, te neæe da se iscijeli? Hoæeš li mi biti kao varalica, kao voda nepostojana? 024 JER 015 019 Zato ovako veli Gospod: ako se obratiš, ja æu te opet postaviti da stojiš preda mnom, ako odvojiš što je dragocjeno od rðavoga, biæeš kao usta moja; oni neka se obrate k tebi, a ti se ne obraæaj k njima. 024 JER 015 020 I uèiniæu da budeš tome narodu kao jak zid mjeden, i udaraæe na te, ali te neæe nadvladati; jer sam ja s tobom da te èuvam i izbavljam, govori Gospod. 024 JER 015 021 I izbaviæu te iz ruku zlijeh ljudi, i iskupiæu te iz ruku nasilnièkih. 024 JER 016 001 Potom doðe mi rijeè Gospodnja govoreæi: 024 JER 016 002 Nemoj se ženiti, i da nemaš sinova ni kæeri na tom mjestu. 024 JER 016 003 Jer ovako govori Gospod za sinove i kæeri što se rode na tom mjestu i za matere njihove koje ih rode, i za oce njihove koji ih rode u toj zemlji: 024 JER 016 004 Ljutom æe smræu pomrijeti, neæe biti oplakani niti æe se pogrepsti, biæe gnoj po zemlji, i od maèa i od gladi izginuæe, i mrtva æe tjelesa njihova biti hrana pticama nebeskim i zvijerima zemaljskim. 024 JER 016 005 Jer ovako govori Gospod: ne ulazi u kuæu u kojoj je žalost, i ne idi da plaèeš niti ih žali; jer sam uzeo mir svoj od toga naroda, govori Gospod, milost i žaljenje. 024 JER 016 006 Pomrijeæe mali i veliki u ovoj zemlji, neæe biti pogrebeni niti æe se oplakati, niti æe se ko rezati ni glave striæi za njima. 024 JER 016 007 Neæe im se dati hljeba u žalosti da se potješe za mrtvijem, niti æe ih napojiti iz èaše radi utjehe za ocem ili za materom. 024 JER 016 008 Tako ne ulazi u kuæu u kojoj je žalost da sjedeš s njima da jedeš i piješ. 024 JER 016 009 Jer ovako veli Gospod nad vojskama Bog Izrailjev: evo, ja æu uèiniti da na ovom mjestu pred vašim oèima i za vaših dana ne bude glasa radosna ni glasa vesela, glasa ženikova ni glasa nevjestina. 024 JER 016 010 A kad kažeš tome narodu sve ove rijeèi, ako ti reku: zašto izreèe Gospod sve to veliko zlo na nas? i kako je bezakonje naše ili kaki je grijeh naš, kojim zgriješismo Gospodu Bogu svojemu? 024 JER 016 011 Tada im reci: jer oci vaši ostaviše mene, govori Gospod, i idoše za drugim bogovima i služiše im i klanjaše im se, a mene ostaviše i zakona mojega ne držaše; 024 JER 016 012 A vi još gore èinite nego oci vaši, jer eto idete svaki po misli srca svojega zloga ne slušajuæi mene. 024 JER 016 013 Zato æu vas izbaciti iz ove zemlje u zemlju koje ne poznaste ni vi ni oci vaši, i ondje æete služiti drugim bogovima dan i noæ dokle vam ne uèinim milost. 024 JER 016 014 Zato, evo, idu dani, govori Gospod, kad se neæe više govoriti: tako da je živ Gospod koji je izveo sinove Izrailjeve iz zemlje Misirske; 024 JER 016 015 Nego: tako da je živ Gospod koji je izveo sinove Izrailjeve iz zemlje sjeverne i iz svijeh zemalja u koje ih bješe razagnao! Jer æu ih opet dovesti u zemlju njihovu koju sam dao ocima njihovijem. 024 JER 016 016 Gle, ja æu poslati mnoge ribare, govori Gospod, da ih love, i poslije æu poslati mnoge lovce da ih love po svakoj gori i po svakom humu i po rasjelinama kamenijem. 024 JER 016 017 Jer oèi moje paze na sve putove njihove, nijesu sakriveni od mene, niti je bezakonje njihovo zaklonjeno od mojih oèiju. 024 JER 016 018 I platiæu im prvo dvojinom za bezakonje njihovo i za grijeh njihov, što oskvrniše zemlju moju strvima gadova svojih, i našljedstvo moje napuniše gnusobama svojim. 024 JER 016 019 Gospode, krjeposti moja i grade moj i utoèište moje u nevolji, k tebi æe doæi narodi od krajeva zemaljskih, i reæi æe: doista oci naši imaše laž, i taštinu i što nimalo ne pomaže. 024 JER 016 020 Eda li æe èovjek naèiniti sebi bogove, koji ipak nijesu bogovi? 024 JER 016 021 Zato, evo, ja æu ih nauèiti sada, pokazaæu im ruku svoju i silu svoju, da poznadu da mi je ime Gospod. 024 JER 017 001 Grijeh je Judin zapisan gvozdenom pisaljkom i vrhom od dijamanta, urezan je na ploèi srca njihova i na rogovima oltara vaših, 024 JER 017 002 Da se sinovi njihovi sjeæaju oltara njihovijeh i lugova njihovijeh pod zelenijem drvetima, na visokim humovima. 024 JER 017 003 Goro s poljem, daæu imanje tvoje, sve blago tvoje daæu da se razgrabi, visine tvoje, za grijeh po svijem meðama tvojim. 024 JER 017 004 I ti æeš i koji su s tobom ostaviti našljedstvo svoje, koje sam ti dao, i uèiniæu da služiš neprijateljima svojim u zemlji koje ne poznaješ; jer ste raspalili oganj gnjeva mojega, koji æe gorjeti dovijeka. 024 JER 017 005 Ovako veli Gospod: da je proklet èovjek koji se uzda u èovjeka i koji stavlja tijelo sebi za mišicu, a od Gospoda otstupa srce njegovo. 024 JER 017 006 Jer æe biti kao vrijes u pustinji, koji ne osjeæa kad doðe dobro, nego stoji u pustinji, na suhim mjestima u zemlji slanoj i u kojoj se ne živi. 024 JER 017 007 Blago èovjeku koji se uzda u Gospoda i kome je Gospod uzdanica. 024 JER 017 008 Jer æe biti kao drvo usaðeno kraj vode i koje niz potok pušta žile svoje, koje ne osjeæa kad doðe pripeka, nego mu se list zeleni, i sušne godine ne brine se i ne prestaje raðati rod. 024 JER 017 009 Srce je prijevarno više svega i opako; ko æe ga poznati? 024 JER 017 010 Ja Gospod ispitujem srca i iskušavam bubrege, da bih dao svakome prema putovima njegovijem i po plodu djela njegovijeh. 024 JER 017 011 Kao što jarebica leži na jajima ali ne izleže, tako ko sabira bogatstvo ali s nepravdom, u polovini dana svojih ostaviæe ga i najposlije æe biti lud. 024 JER 017 012 Mjesto je svetinje naše prijesto slave, visoko mjesto od poèetka. 024 JER 017 013 Nade Izrailjev, Gospode! svi koji te ostavljaju neka se posrame; koji otstupaju od mene, neka se zapišu na zemlji, jer ostaviše izvor vode žive, Gospoda. 024 JER 017 014 Iscijeli me, Gospode, i biæu iscijeljen; izbavi me, i biæu izbavljen, jer si ti hvala moja. 024 JER 017 015 Gle, oni mi govore: gdje je rijeè Gospodnja? Neka doðe. 024 JER 017 016 A ja se ne zatezah iæi za tobom kao pastir, i dana žalosnoga ne željeh, ti znaš; što je god izašlo iz usta mojih, pred tobom je. 024 JER 017 017 Ne budi mi strah, ti si utoèište moje u zlu. 024 JER 017 018 Neka se posrame koji me gone, a ja ne; neka se oni uplaše, a ja ne; pusti na njih zli dan, i dvostrukim polomom polomi ih. 024 JER 017 019 Ovako mi reèe Gospod: idi, i stani na vrata sinova narodnijeh, na koja ulaze carevi Judini i na koja izlaze, i na svaka vrata Jerusalimska. 024 JER 017 020 I reci im: èujte rijeè Gospodnju, carevi Judini i svi Judejci i svi Jerusalimljani, koji ulazite na ova vrata. 024 JER 017 021 Ovako veli Gospod: èuvajte se da ne nosite bremena u subotu i ne unosite na vrata Jerusalimska. 024 JER 017 022 I ne iznosite bremena iz kuæa svojih u subotu, i nikakoga posla ne radite, nego svetite subotu, kao što sam zapovjedio ocima vašim. 024 JER 017 023 Ali ne poslušaše niti prignuše uha svojega, nego otvrdnuše vratom svojim da ne poslušaju i ne prime nauke. 024 JER 017 024 Ako me poslušate, govori Gospod, da ne nosite bremena na vrata ovoga grada u subotu, nego svetite subotu ne radeæi u nju nikakoga posla, 024 JER 017 025 Tada æe ulaziti na vrata grada ovoga carevi i knezovi, koji sjede na prijestolu Davidovu, na kolima i na konjma, oni i knezovi njihovi, Judejci i Jerusalimljani, i stajaæe ovaj grad dovijeka. 024 JER 017 026 I dolaziæe iz gradova Judinijeh i iz okoline Jerusalimske, i iz zemlje Venijaminove, i iz ravnice i iz gora i s juga, i donosiæe žrtve paljenice i prinose s darom i kadom, i žrtve zahvalne donosiæe u dom Gospodnji. 024 JER 017 027 Ako li me ne poslušate da svetite subotu i ne nosite bremena ulazeæi na vrata Jerusalimska u subotu, onda æu raspaliti oganj na vratima njegovijem, koji æe upaliti dvorove Jerusalimske i neæe se ugasiti. 024 JER 018 001 Rijeè koja doðe Jeremiji od Gospoda govoreæi: 024 JER 018 002 Ustani, i siði u kuæu lonèarevu, i ondje æu ti kazati rijeèi svoje. 024 JER 018 003 Tada siðoh u kuæu lonèarevu, i gle, on raðaše posao na svom kolu. 024 JER 018 004 I pokvari se u ruci lonèaru sud koji graðaše od kala, pa naèini iznova od njega drugi sud, kako bijaše volja lonèaru da naèini. 024 JER 018 005 Tada doðe mi rijeè Gospodnja govoreæi: 024 JER 018 006 Ne mogu li èiniti od vas kao ovaj lonèar, dome Izrailjev? govori Gospod; gle, što je kao u ruci lonèarevoj, to ste vi u mojoj ruci, dome Izrailjev. 024 JER 018 007 Kad bih rekao za narod i za carstvo da ga istrijebim i razorim i zatrem; 024 JER 018 008 Ako se obrati narod oda zla, za koje bih rekao, i meni æe biti žao sa zla, koje mišljah da mu uèinim. 024 JER 018 009 A kad bih rekao za narod i za carstvo da ga sazidam i nasadim; 024 JER 018 010 Ako uèini što je zlo preda mnom ne slušajuæi glasa mojega, i meni æe biti žao dobra koje rekoh da mu uèinim. 024 JER 018 011 Zato sada reci Judejcima i Jerusalimljanima govoreæi: ovako veli Gospod: evo spremam na vas zlo, i mislim misli na vas; vratite se dakle svaki sa svojega puta zloga, i popravite putove svoje i djela svoja. 024 JER 018 012 A oni rekoše: nema ništa od toga, nego æemo iæi za svojim mislima i èiniæemo svaki po misli srca svojega zloga. 024 JER 018 013 Zato ovako govori Gospod: pitajte po narodima je li ko èuo tako što? grdilo veliko uèini djevojka Izrailjeva. 024 JER 018 014 Ostavlja li snijeg Livanski sa stijene moja polja? ostavljaju li se vode studene, koje teku? 024 JER 018 015 A narod moj mene zaboravi, kadi taštini, i spotièu se na svojim putovima, na starijem stazama, da hode stazama puta neporavnjena, 024 JER 018 016 Da bih obratio zemlju njihovu u pustoš, na vjeènu sramotu, da se èudi ko god proðe preko nje i maše glavom svojom. 024 JER 018 017 Kao ustokom razmetnuæu ih pred neprijateljem; leða a ne lice pokazaæu im u nevolji njihovoj. 024 JER 018 018 A oni rekoše: hodite da smislimo što Jeremiji, jer neæe nestati zakona svešteniku ni svjeta mudarcu ni rijeèi proroku; hodite ubijmo ga jezikom i ne pazimo na rijeèi njegove. 024 JER 018 019 Pazi na me, Gospode, i èuj glas mojih protivnika. 024 JER 018 020 Eda li æe se zlo vratiti za dobro, kad mi kopaju jamu? Opomeni se da sam stajao pred tobom govoreæi za njihovo dobro, da bih odvratio gnjev tvoj od njih. 024 JER 018 021 Zato predaj sinove njihove gladi i uèini da izginu od maèa, i žene njihove da budu sirote i udove, i muževi njihovi da se pogube, mladiæe njihove da pobije maè u boju. 024 JER 018 022 Neka se èuje vika iz kuæa njihovijeh, kad dovedeš na njih vojsku iznenada; jer iskopaše jamu da me uhvate, i zamke namjestiše nogama mojim. 024 JER 018 023 A ti, Gospode, znaš sve što su naumili meni da me ubiju, nemoj im oprostiti bezakonja ni grijeha njihova izbrisati ispred sebe; nego neka popadaju pred tobom, u gnjevu svom radi suprot njima. 024 JER 019 001 Ovako reèe Gospod: idi i kupi krèag zemljan u lonèara s nekoliko starješina narodnijeh i starješina sveštenièkih. 024 JER 019 002 I otidi u dolinu sina Enomova što je pred vratima istoènijem, i ondje proglasi rijeèi koje æu ti kazati. 024 JER 019 003 I reci: èujte rijeè Gospodnju, carevi Judini i stanovnici Jerusalimski; ovako veli Gospod nad vojskama Bog Izrailjev: evo, ja æu pustiti zlo na to mjesto da æe zujati uši svakome ko ga èuje. 024 JER 019 004 Jer me ostaviše i oskvrniše ovo mjesto kadeæi na njemu drugim bogovima, kojih ne znaše ni oni ni oci njihovi, ni carevi Judini, i napuniše to mjesto krvi prave. 024 JER 019 005 I pogradiše visine Valu da sažižu sinove svoje ognjem na žrtve paljenice Valu, èega ne zapovjedih niti o tom govorih, niti mi na um doðe. 024 JER 019 006 Zato, evo, ide vrijeme, veli Gospod, kad se ovo mjesto neæe više zvati Tofet, ni dolina sina Enomova, nego krvna dolina. 024 JER 019 007 Jer æu uništiti savjet Judin i Jerusalimski na ovom mjestu, i uèiniæu da padnu od maèa pred neprijateljima svojim i od ruke onijeh koji traže dušu njihovu, i mrtva æu tjelesa njihova dati za hranu pticama nebeskim i zvijerima zemaljskim. 024 JER 019 008 I obratiæu taj grad u pustoš i rug: ko god proðe mimo nj, èudiæe se i zviždaæe za sve muke njegove. 024 JER 019 009 I uèiniæu da jedu meso od svojih sinova i meso od svojih kæeri, i svaki æe jesti meso od druga svojega u nevolji i tjeskobi kojom æe im dosaðivati neprijatelji njihovi i koji traže dušu njihovu. 024 JER 019 010 Potom razbij krèag pred ljudima koji æe iæi s tobom. 024 JER 019 011 I reci im: ovako veli Gospod nad vojskama: tako æu razbiti taj narod i taj grad kao što se razbije sud lonèarski, koji se ne može više opraviti, i u Tofetu æe se pogrebavati, jer neæe biti mjesta za pogrebavanje. 024 JER 019 012 Tako æu uèiniti tome mjestu, veli Gospod, i stanovnicima njegovijem i uèiniæu taj grad da bude kao Tofet; 024 JER 019 013 I kuæe Jerusalimske i kuæe careva Judinijeh biæe neèiste kao mjesto Tofet, sve kuæe, gdje na krovovima kadiše svoj vojsci nebeskoj i ljevaše naljeve drugim bogovima. 024 JER 019 014 Potom se vrati Jeremija iz Tofeta kuda ga bješe poslao Gospod da prorokuje, i stade u trijemu doma Gospodnjega, i reèe svemu narodu: 024 JER 019 015 Ovako veli Gospod nad vojskama Bog Izrailjev: evo, ja æu pustiti na taj grad i na sve gradove njegove sve zlo koje izrekoh za nj, jer otvrdnuše vratom svojim da ne slušaju rijeèi mojih. 024 JER 020 001 A Pashor sin Imirov sveštenik, koji bijaše starješina u domu Gospodnjem, èu Jeremiju gdje prorokuje te rijeèi. 024 JER 020 002 I udari Pashor proroka Jeremiju, i metnu ga u tamnicu na gornjim vratima Venijaminovijem uz dom Gospodnji. 024 JER 020 003 A sjutradan kad Pashor izvede Jeremiju iz tamnice, reèe mu Jeremija: Gospod ti nadje ime ne Pashor nego Magor-Misaviv. 024 JER 020 004 Jer ovako veli Gospod: evo, ja æu pustiti na te strah, na te i na sve prijatelje tvoje, koji æe pasti od maèa neprijatelja svojih, i oèi æe tvoje vidjeti, i svega æu Judu dati u ruke caru Vavilonskom, koji æe ih odvesti u Vavilon, i pobiæe ih maèem. 024 JER 020 005 I daæu sve bogatstvo toga grada i sav trud njegov i sve što ima dragocjeno, i sve blago careva Judinijeh daæu neprijateljima njihovijem u ruke, i razgrabiæe i uzeti i odnijeti u Vavilon. 024 JER 020 006 I ti, Pashore, i svi koji žive u tvom domu otiæi æete u ropstvo; i doæi æeš u Vavilon i ondje æeš umrijeti i ondje æeš biti pogreben ti i svi prijatelji tvoji, kojima si prorokovao lažno. 024 JER 020 007 Nagovarao si me, Gospode, i dadoh se nagovoriti; bio si jaèi od mene i nadvladao si me; na potsmijeh sam svaki dan, svak mi se potsmijeva. 024 JER 020 008 Jer otkad govorim, vapijem, radi nasilja i pustošenja vièem, jer mi je rijeè Gospodnja na porugu i na potsmijeh svaki dan. 024 JER 020 009 I rekoh: neæu ga više pominjati, niti æu više govoriti u ime njegovo; ali bi u srcu mom kao oganj razgorio, zatvoren u kostima mojim, i umorih se zadržavajuæi ga, i ne mogoh više. 024 JER 020 010 Jer èujem poruge od mnogih, strah otsvuda: prokažite da prokažemo; svi koji bijahu u miru sa mnom, vrebaju da posrnem: da ako se prevari, te æemo ga nadvladati i osvetiæemo mu se. 024 JER 020 011 Ali je Gospod sa mnom kao strašan junak; zato oni koji me gone spotaknuæe se i neæe nadvladati; posramiæe se vrlo; jer neæe biti sreæni, sramota vjeèna neæe se zaboraviti. 024 JER 020 012 Zato, Gospode nad vojskama, koji kušaš pravednika, koji vidiš bubrege i srce, daj da vidim tvoju osvetu na njima, jer tebi kazah parbu svoju. 024 JER 020 013 Pjevajte Gospodu, hvalite Gospoda, jer izbavi dušu siromahu iz ruke zlikovaèke. 024 JER 020 014 Proklet da je dan u koji se rodih! dan, u koji me rodi mati moja, da nije blagosloven! 024 JER 020 015 Proklet da je èovjek koji javi ocu mojemu i vrlo ga obradova govoreæi: rodi ti se sin. 024 JER 020 016 I taj èovjek da bi bio kao gradovi koje Gospod zatr i ne bi mu žao! neka sluša viku ujutru i vrisku u podne, 024 JER 020 017 Što me ne usmrti u utrobi materinoj da bi mi mati moja bila grob, i utroba njezina da bi ostala dovijeka trudna. 024 JER 020 018 Zašto izidoh iz utrobe da vidim muku i žalost i da se svrše u sramoti dani moji? 024 JER 021 001 Rijeè koja doðe Jeremiji od Gospoda kad posla k njemu car Sedekija Pashora sina Melhijina i Sofoniju sina Masijina sveštenika, i poruèi: 024 JER 021 002 Upitaj Gospoda za nas, jer Navuhodonosor car Vavilonski zavojšti na nas; eda bi nam uèinio Gospod po svijem èudesima svojim, da otide od nas. 024 JER 021 003 A Jeremija im reèe: ovako recite Sedekiji: 024 JER 021 004 Ovako veli Gospod Bog Izrailjev: evo, ja æu okrenuti natrag oružje što je u vašim rukama, kojim se bijete s carem Vavilonskim i s Haldejcima koji su vas opkolili iza zidova, i skupiæu ih usred toga grada. 024 JER 021 005 I ja æu vojevati na vas rukom podignutom i mišicom krjepkom i gnjevom i jarošæu i žestinom velikom. 024 JER 021 006 I pobiæu stanovnike toga grada, i ljude i stoku; od pomora velikoga pomrijeæe. 024 JER 021 007 A poslije, veli Gospod, daæu Sedekiju cara Judina i sluge njegove i narod, one koji ostanu u tom gradu od pomora, od maèa i od gladi, u ruke Navuhodonosoru caru Vavilonskom i u ruke neprijateljima njihovijem i u ruke onima koji traže dušu njihovu, te æe ih pobiti maèem, neæe ih žaliti ni štedjeti niti æe se smilovati. 024 JER 021 008 A narodu tome reci: ovako veli Gospod: evo ja stavljam pred vas put k životu i put k smrti. 024 JER 021 009 Ko ostane u tom gradu, poginuæe od maèa ili od gladi ili od pomora; a ko izaðe i preda se Haldejcima koji su vas opkolili, ostaæe živ, i duša æe mu biti mjesto plijena. 024 JER 021 010 Jer okretoh lice svoje tome gradu na zlo a ne na dobro, govori Gospod; u ruke caru Vavilonskom biæe predan, i on æe ga spaliti ognjem. 024 JER 021 011 A za dom cara Judina èujte rijeè Gospodnju: 024 JER 021 012 Dome Davidov, tako veli Gospod, sudite svako jutro, i kome se otima izbavljajte ga iz ruku nasilnikovijeh da ne izaðe kao oganj gnjev moj i razgori se da ga niko ne može ugasiti za zloæu djela vaših. 024 JER 021 013 Evo me na tebe, koji sjediš u dolini, kao stijena u ravnici, govori Gospod, na vas, koji govorite: ko æe doæi na nas? i ko æe uæi u stanove naše? 024 JER 021 014 Jer æu vas pokarati po plodu djela vaših, veli Gospod, i raspaliæu oganj u šumi njegovoj, koji æe proždrijeti sve što je oko njega. 024 JER 022 001 Ovako govori Gospod: siði u dom cara Judina, i reci ondje ovu rijeè, 024 JER 022 002 I kaži: slušaj rijeè Gospodnju, care Judin, koji sjediš na prijestolu Davidovu, ti i sluge tvoje i narod tvoj, koji ulazite na ova vrata. 024 JER 022 003 Ovako veli Gospod: èinite sud i pravdu, i kome se otima izbavljajte ga iz ruku nasilnikovijeh, i ne èinite krivo inostrancu ni siroti ni udovici, i ne èinite im sile, i krvi prave ne proljevajte na ovom mjestu. 024 JER 022 004 Jer ako doista uzradite ovo, ulaziæe na vrata ovoga doma carevi, koji sjede mjesto Davida na prijestolu njegovu, na kolima i na konjma, oni i sluge njihove i narod njihov. 024 JER 022 005 Ako li ne poslušate ovijeh rijeèi, zaklinjem se sobom, veli Gospod, da æe opustjeti taj dom. 024 JER 022 006 Jer ovako veli Gospod za dom cara Judina: ti si mi Galad i vrh Livanski, ali æu te obratiti u pustinju, u gradove u kojima se ne živi. 024 JER 022 007 I spremiæu na tebe zatiraèe, svakoga s oružjem, i posjeæi æe tvoje krasne kedre i pobacati ih u oganj. 024 JER 022 008 I mnogi æe narodi prolaziti mimo taj grad, i govoriæe jedan drugome: zašto uèini ovo Gospod od toga grada velikoga? 024 JER 022 009 I reæi æe: jer ostaviše zavjet Gospoda Boga svojega i klanjaše se drugim bogovima i služiše im. 024 JER 022 010 Ne plaèite za mrtvijem niti ga žalite; nego plaèite za onijem koji odlazi, jer se neæe više vratiti niti æe vidjeti svoje postojbine. 024 JER 022 011 Jer ovako govori Gospod o Salumu sinu Josije cara Judina, koji carovaše mjesto Josije oca svojega, koji otide iz ovoga mjesta: neæe se više vratiti. 024 JER 022 012 Nego æe umrijeti u mjestu kuda ga odvedoše u ropstvo, i neæe više vidjeti ove zemlje. 024 JER 022 013 Teško onomu koji gradi svoju kuæu ne po pravdi, i klijeti svoje ne po pravici, koji se služi bližnjim svojim ni za što i plate za trud njegov ne daje mu; 024 JER 022 014 Koji govori: sagradiæu sebi veliku kuæu i prostrane klijeti; i razvaljuje sebi prozore, i oblaže kedrom i maže crvenilom. 024 JER 022 015 Hoæeš li carovati kad se miješaš s kedrom? Otac tvoj nije li jeo i pio? kad èinjaše sud i pravdu, tada mu bijaše dobro. 024 JER 022 016 Davaše pravicu siromahu i ubogome, i bijaše mu dobro; nije li to poznavati me? govori Gospod. 024 JER 022 017 Ali oèi tvoje i srce tvoje idu samo za tvojim dobitkom i da proljevaš krv pravu i da èiniš nasilje i krivdu. 024 JER 022 018 Zato ovako veli Gospod za Joakima sina Josije cara Judina: neæe naricati za njim: jaoh brate moj! ili: jaoh sestro! neæe naricati za njim: jaoh gospodaru! ili: jaoh slavo njegova! 024 JER 022 019 Pogrebom magareæim pogrepšæe se, izvuæi æe se i baciæe se iza vrata Jerusalimskih. 024 JER 022 020 Izidi na Livan i vièi, i na Vasanu pusti glas svoj, i vièi preko brodova, jer se satrše svi koji te ljube. 024 JER 022 021 Govorih ti u sreæi tvojoj, a ti reèe: neæu da slušam; to je put tvoj od djetinjstva tvojega da ne slušaš glasa mojega. 024 JER 022 022 Sve æe pastire tvoje odnijeti vjetar, i koji te ljubi otiæi æe u ropstvo; tada æeš se posramiti i postidjeti za svu zloæu svoju. 024 JER 022 023 Ti sjediš na Livanu, gnijezdo viješ na kedrima, kako æeš biti ljupka, kad ti doðu muke i bolovi kao porodilji! 024 JER 022 024 Kako sam ja živ, veli Gospod, da bi Honija sin Joakima cara Judina bio prsten peèatni na desnoj ruci mojoj, i odande æu te otrgnuti. 024 JER 022 025 I daæu te u ruke onima koji traže dušu tvoju, i u ruke onima kojih se bojiš, u ruke Navuhodonosoru caru Vavilonskom i u ruke Haldejcima. 024 JER 022 026 I baciæu tebe i mater tvoju koja te je rodila u zemlju tuðu, gdje se nijeste rodili, i ondje æete pomrijeti. 024 JER 022 027 A u zemlju u koju æete željeti da se vratite, neæete se vratiti u nju. 024 JER 022 028 Je li taj èovjek Honija ništav idol izlomljen? je li sud u kom nema miline? zašto biše istjerani, on i sjeme njegovo, i baèeni u zemlju, koje ne poznaju? 024 JER 022 029 O zemljo, zemljo, zemljo! èuj rijeè Gospodnju. 024 JER 022 030 Ovako veli Gospod: zapišite da æe taj èovjek biti bez djece i da neæe biti sreæan do svoga vijeka; i niko neæe biti sreæan od sjemena njegova, koji bi sjedio na prijestolu Davidovu i još vladao Judom. 024 JER 023 001 Teško pastirima koji potiru i razmeæu stado paše moje! govori Gospod. 024 JER 023 002 Zato ovako veli Gospod Bog Izrailjev za pastire koji pasu narod moj: vi razmetnuste ovce moje i razagnaste ih, i ne obilaziste ih; evo, ja æu vas obiæi za zloæu djela vaših, govori Gospod. 024 JER 023 003 I ostatak ovaca svojih ja æu skupiti iz svijeh zemalja, u koje ih razagnah, i vratiæu ih u torove njihove, gdje æe se naploditi i umnožiti. 024 JER 023 004 I postaviæu im pastire, koji æe ih pasti, da se ne boje više i ne plaše i da ne pogine nijedna, govori Gospod. 024 JER 023 005 Gle, idu dani, govori Gospod, u koje æu podignuti Davidu klicu pravednu, koja æe carovati i biti sreæna i èiniti sud i pravdu na zemlji. 024 JER 023 006 U njegove dane spašæe se Juda, i Izrailj æe stanovati u miru, i ovo mu je ime kojim æe se zvati: Gospod pravda naša. 024 JER 023 007 Zato, evo, idu dani, govori Gospod, u koje se neæe više govoriti: tako da je živ Gospod, koji je izveo sinove Izrailjeve iz zemlje Misirske; 024 JER 023 008 Nego: tako da je živ Gospod, koji je izveo i doveo sjeme doma Izrailjeva iz sjeverne zemlje i iz svijeh zemalja, u koje ih bijah razagnao. I oni æe sjedjeti u svojoj zemlji. 024 JER 023 009 Radi proroka puca srce u meni, trepeæu sve kosti moje, kao pijan sam i kao èovjek kojega je osvojilo vino, Gospoda radi i njegovijeh radi svetijeh rijeèi. 024 JER 023 010 Jer je zemlja puna preljuboèinaca, i s kletava tuži zemlja, posušiše se paše u pustinji; trk je njihov zao i moæ njihova neprava. 024 JER 023 011 Jer i prorok i sveštenik skvrne je, nalazim i u domu svom zloæu njihovu, govori Gospod. 024 JER 023 012 Zato æe put njihov biti kao klizavica po tami, gdje æe popuznuti i pasti; jer æu pustiti na njih zlo godine pohoðenja njihova, govori Gospod. 024 JER 023 013 U proroka Samarijskih vidio sam bezumlje, prorokovahu Valom, prelašæivahu narod moj Izrailja; 024 JER 023 014 Ali u proroka Jerusalimskih vidim strahotu: èine preljubu i hode u laži, ukrjepljuju ruke zlikovcima da se niko ne vrati od svoje zloæe; svi su mi kao Sodom, i stanovnici njegovi kao Gomor. 024 JER 023 015 Zato ovako veli Gospod nad vojskama o tijem prorocima: evo, ja æu ih nahraniti pelenom i napojiæu ih žuèi; jer od proroka Jerusalimskih izide oskvrnjenje po svoj zemlji. 024 JER 023 016 Ovako veli Gospod nad vojskama: ne slušajte što govore proroci koji vam prorokuju; varaju vas, govore utvare svojega srca, ne iz usta Gospodnjih. 024 JER 023 017 Jednako govore onima koji ne mare za me: Gospod je rekao: imaæete mir; i svakome koji ide po misli srca svojega govore: neæe doæi na vas zlo. 024 JER 023 018 Jer ko je stajao u vijeæu Gospodnjem, i vidio ili èuo rijeè njegovu? ko je pazio na rijeè njegovu i èuo? 024 JER 023 019 Evo, vihor Gospodnji, gnjev, iziæi æe vihor, koji ne prestaje, pašæe na glavu bezbožnicima. 024 JER 023 020 Neæe se odvratiti gnjev Gospodnji dokle ne uèini i izvrši što je u srcu naumio; najposlije æete razumjeti to sasvijem. 024 JER 023 021 Ne slah tijeh proroka, a oni trèaše; ne govorih im, a oni prorokovaše. 024 JER 023 022 Da su stajali u mom vijeæu, tada bi kazivali moje rijeèi narodu mojemu, i odvraæali bi ih s puta njihova zloga i od zloæe djela njihovijeh. 024 JER 023 023 Jesam li ja Bog izbliza, govori Gospod, a nijesam Bog i izdaleka? 024 JER 023 024 Može li se ko sakriti na tajno mjesto da ga ja ne vidim? govori Gospod; ne ispunjam li ja nebo i zemlju? govori Gospod. 024 JER 023 025 Èujem što govore ti proroci koji u ime moje prorokuju laž govoreæi: snio sam, snio sam. 024 JER 023 026 Dokle æe to biti u srcu prorocima koji prorokuju laž, i prijevaru srca svojega prorokuju? 024 JER 023 027 Koji misle da æe uèiniti da narod moj zaboravi ime moje uza sne njihove, koje pripovijedaju jedan drugomu, kao što zaboraviše oci njihovi ime moje uz Vala. 024 JER 023 028 Prorok koji sni, neka pripovijeda san; a u koga je rijeè moja, neka govori rijeè moju istinito; šta æe pljeva sa pšenicom? govori Gospod. 024 JER 023 029 Nije li rijeè moja kao oganj, govori Gospod, i kao malj koji razbija kamen? 024 JER 023 030 Zato, evo me na te proroke, govori Gospod, koji kradu moje rijeèi jedan od drugoga. 024 JER 023 031 Evo me na te proroke, veli Gospod, koji dižu jezik svoj i govore: on veli. 024 JER 023 032 Evo me na one koji prorokuju lažne sne, veli Gospod, i pripovijedajuæi ih zavode narod moj lažima svojim i hitrinom svojom; a ja ih nijesam poslao niti sam im zapovjedio; i neæe ništa pomoæi tome narodu, govori Gospod. 024 JER 023 033 Ako te zapita ovaj narod ili koji prorok ili sveštenik govoreæi: kako je breme Gospodnje? tada im reci: kako breme? ostaviæu vas, govori Gospod. 024 JER 023 034 A proroka i sveštenika i narod koji reèe: breme Gospodnje, ja æu pokarati toga èovjeka i dom njegov. 024 JER 023 035 Nego ovako govorite svaki bližnjemu svojemu i svaki bratu svojemu: šta odgovori Gospod? i: šta reèe Gospod? 024 JER 023 036 A bremena Gospodnjega ne pominjite više, jer æe svakome biti breme rijeè njegova, jer izvræete rijeèi Boga živoga, Gospoda nad vojskama, Boga našega. 024 JER 023 037 Ovako reci proroku: šta ti odgovori Gospod? i: šta ti reèe Gospod? 024 JER 023 038 Ali kad kažete: breme Gospodnje, zato ovako veli Gospod: šta govorite tu rijeè: breme Gospodnje, a ja slah k vama da vam kažu: ne govorite: breme Gospodnje, 024 JER 023 039 Zato evo me, ja æu vas zaboraviti sasvijem i odbaciæu od sebe vas i grad koji sam dao vama i ocima vašim. 024 JER 023 040 I navaliæu na vas porugu vjeènu i sramotu vjeènu koja se neæe zaboraviti. 024 JER 024 001 Pokaza mi Gospod, i gle, dvije kotarice smokava namještene pred crkvom Gospodnjom, pošto Navuhodonosor car Vavilonski zarobi Jehoniju sina Joakimova cara Judina, i knezove Judine, i drvodjelje i kovaèe iz Jerusalima i odvede ih u Vavilon. 024 JER 024 002 U jednoj kotarici bijahu smokve vrlo dobre, kake bijahu rane smokve, a u drugoj kotarici bijahu vrlo rðave smokve, koje se ne mogahu jesti, tako bijahu rðave. 024 JER 024 003 I reèe mi Gospod: šta vidiš, Jeremija? A ja rekoh: smokve, jedne dobre smokve, vrlo dobre, a druge rðave, vrlo rðave, koje se ne mogu jesti, tako su rðave. 024 JER 024 004 I doðe mi rijeè Gospodnja govoreæi: 024 JER 024 005 Ovako veli Gospod Bog Izrailjev: kake su te smokve dobre, tako æe mi biti dobra radi roblje Judino, koje odaslah iz ovoga mjesta u zemlju Haldejsku. 024 JER 024 006 I obratiæu oèi svoje na njih dobra radi, i dovešæu ih opet u ovu zemlju, i sazidaæu ih i neæu ih razoriti, i nasadiæu ih i neæu ih poèupati. 024 JER 024 007 Jer æu im dati srce da me poznadu da sam ja Gospod, i biæe mi narod i ja æu im biti Bog, jer æe se obratiti k meni svijem srcem svojim. 024 JER 024 008 A kake su te rðave smokve da se ne mogu jesti, kako su rðave, takim æu, veli Gospod, uèiniti Sedekiju cara Judina i knezove njegove i ostatak Jerusalimljana koji ostaše u ovoj zemlji i koji žive u zemlji Misirskoj. 024 JER 024 009 Uèiniæu da se potucaju po svijem carstvima zemaljskim na zlo, da budu sramota i prièa i rug i uklin po svijem mjestima, kuda ih raždenem. 024 JER 024 010 I poslaæu na njih maè, glad i pomor, dokle se ne istrijebe sa zemlje, koju sam dao njima i ocima njihovijem. 024 JER 025 001 Rijeè koja doðe Jeremiji za sav narod Judin èetvrte godine Joakima sina Josijina cara Judina, a to je prva godina Navuhodonosora cara Vavilonskoga, 024 JER 025 002 Koju reèe Jeremija prorok svemu narodu Judinu i svijem stanovnicima Jerusalimskim, govoreæi: 024 JER 025 003 Od trinaeste godine Josije sina Amonova cara Judina do danas, za ove dvadeset i tri godine, dolazi mi rijeè Gospodnja i govorih vam zarana jednako, ali ne poslušaste. 024 JER 025 004 I sla vam Gospod sve sluge svoje proroke zarana jednako, ali ne poslušaste, niti prignuste uha svojega da biste èuli. 024 JER 025 005 I govorahu: vratite se svaki sa svojega puta zloga i od zloæe djela svojih, pa æete ostati u zemlji koju dade Gospod vama i ocima vašim od vijeka do vijeka. 024 JER 025 006 I ne idite za drugim bogovima da im služite i da im se klanjate, i ne gnjevite me djelom ruku svojih, i neæu vam uèiniti zla. 024 JER 025 007 Ali me ne poslušaste, govori Gospod, nego me gnjeviste djelom ruku svojih na svoje zlo. 024 JER 025 008 Zato ovako veli Gospod nad vojskama: što ne poslušaste mojih rijeèi, 024 JER 025 009 Evo, ja æu poslati po sve narode sjeverne, govori Gospod, i po Navuhodonosora cara Vavilonskoga slugu svojega, i dovešæu ih na tu zemlju i na stanovnike njezine, i na sve te narode okolne, koje æu zatrti, i uèiniæu da budu èudo i potsmijeh i pustoš vjeèna. 024 JER 025 010 I uèiniæu da nestane meðu njima glasa radosna i glasa vesela, glasa ženikova i glasa nevjestina, lupe od žrvanja i svjetlosti od žiška. 024 JER 025 011 I sva æe ta zemlja biti pustoš i èudo, i ti æe narodi služiti caru Vavilonskom sedamdeset godina. 024 JER 025 012 A kad se navrši sedamdeset godina, onda æu pohoditi cara Vavilonskoga i onaj narod, govori Gospod, za bezakonje njihovo, i zemlju Haldejsku, i obratiæu je u pustoš vjeènu. 024 JER 025 013 I pustiæu na tu zemlju sve što sam govorio o njoj, sve što je napisano u ovoj knjizi, što prorokova Jeremija za sve narode. 024 JER 025 014 Jer æe veliki narodi i silni carevi i njih pokoriti; tada æu im platiti po djelima njihovijem i po onom što su èinili rukama svojim. 024 JER 025 015 Jer ovako mi reèe Gospod Bog Izrailjev: uzmi iz moje ruke èašu vina, ovoga gnjeva, i napoj iz nje sve narode ka kojima te ja pošljem, 024 JER 025 016 Neka piju i smetu se i polude od oštroga maèa koji æu ja poslati meðu njih. 024 JER 025 017 I uzeh èašu iz ruke Gospodu, i napojih sve te narode, ka kojima me posla Gospod: 024 JER 025 018 Jerusalim i gradove Judine i careve njegove i knezove njegove, da budu pustoš i èudo i potsmijeh i uklin, kao što je danas, 024 JER 025 019 Faraona cara Misirskoga i sluge njegove i knezove njegove i sav narod njegov, 024 JER 025 020 I svu mješavinu, i sve careve zemlje Uza, sve careve zemlje Filistejske, i Askalon i Gazu i Akaron i ostatak od Azota, 024 JER 025 021 Edomce i Moavce i sinove Amonove, 024 JER 025 022 I sve careve Tirske i sve careve Sidonske i careve na ostrvima preko mora, 024 JER 025 023 Dedana i Temu i Vuza, i sve koji se s kraja strigu, 024 JER 025 024 I sve careve Arapske i sve careve od mješavine koji žive u pustinji, 024 JER 025 025 I sve careve Zimrijske, i sve careve Elamske, i sve careve Midske, 024 JER 025 026 I sve careve sjeverne, koji su blizu i koji su daleko, kako jednoga tako drugoga, i sva carstva zemaljska što su po zemlji; a car Sisaški piæe poslije njih. 024 JER 025 027 I reci im: ovako veli Gospod nad vojskama Bog Izrailjev: pijte i opijte se, i bljujte i padajte, da ne ustanete od maèa koji æu pustiti meðu vas. 024 JER 025 028 Ako li ne bi htjeli uzeti èaše iz ruke tvoje da piju, tada im reci: ovako veli Gospod nad vojskama: zaista æete piti. 024 JER 025 029 Jer evo poèinjem puštati zlo na grad koji se naziva mojim imenom, a vi li æete ostati bez kara? neæete ostati bez kara, jer æu dozvati maè na sve stanovnike zemaljske, govori Gospod nad vojskama. 024 JER 025 030 Ti dakle prorokuj im sve ove rijeèi i reci im: Gospod æe s visine riknuti, i iz stana svetinje svoje pustiæe glas svoj, silno æe riknuti iz stana svojega, kao oni što gaze grožðe podignuæe viku na sve stanovnike zemaljske. 024 JER 025 031 Proæi æe graja do kraja zemlje, jer raspru ima Gospod s narodima, sudi se sa svakim tijelom, bezbožnike æe dati pod maè, govori Gospod. 024 JER 025 032 Ovako veli Gospod nad vojskama: evo, nevolja æe poæi od naroda do naroda, i velik æe se vihor podignuti od krajeva zemaljskih. 024 JER 025 033 I u onaj æe dan biti od kraja do kraja zemlje pobijeni od Gospoda, neæe biti oplakani, niti æe se pokupiti i pogrepsti, biæe gnoj po zemlji. 024 JER 025 034 Ridajte, pastiri, i vièite i valjajte se po prahu, glavari stadu, jer se navršiše vaši dani da budete poklani, i da se razaspete, i pašæete kao skupocjen sud. 024 JER 025 035 I neæe biti utoèišta pastirima, ni izbavljenja glavarima od stada. 024 JER 025 036 Vikaæe pastiri i ridaæe glavari od stada, jer æe potrti Gospod pašu njihovu. 024 JER 025 037 I razvaliæe se mirni torovi od žestokoga gnjeva Gospodnjega. 024 JER 025 038 Kao laviæ ostavio je šator svoj, jer æe zemlja njihova opustjeti od žestine nasilnikove i od ljutoga gnjeva njegova. 024 JER 026 001 U poèetku carovanja Joakima sina Josijina cara Judina doðe ova rijeè od Gospoda govoreæi: 024 JER 026 002 Ovako govori Gospod: stani u trijemu doma Gospodnjega, i govori svijem gradovima Judinijem, koji dolaze da se poklone u domu Gospodnjem, sve rijeèi koje ti zapovijedam da im kažeš, ne izostavi ni rijeèi, 024 JER 026 003 Ne bi li poslušali i vratili se svaki sa svoga zloga puta, da mi se sažali sa zla koje im mislim uèiniti za zloæu djela njihovijeh. 024 JER 026 004 Reci im dakle: ovako veli Gospod: ako me ne poslušate da hodite u mom zakonu koji sam stavio pred vas, 024 JER 026 005 Da slušate rijeèi sluga mojih proroka, koje vam šaljem, koje slah zarana jednako, ali ih ne poslušaste, 024 JER 026 006 Uèiniæu s domom ovijem kao sa Silomom, i grad ovaj daæu u prokletstvo svijem narodima na zemlji. 024 JER 026 007 A sveštenici i proroci i sav narod èuše Jeremiju gdje govori te rijeèi u domu Gospodnjem. 024 JER 026 008 I kad Jeremija izgovori sve što mu Gospod zapovjedi da kaže svemu narodu, uhvatiše ga sveštenici i proroci i sav narod govoreæi: poginuæeš. 024 JER 026 009 Zašto prorokova u ime Gospodnje govoreæi: ovaj æe dom biti kao Silom, i ovaj æe grad opustjeti da neæe u njemu niko živjeti? I skupi se sav narod na Jeremiju u dom Gospodnji. 024 JER 026 010 A knezovi Judini èuvši to doðoše iz doma carskoga u dom Gospodnji, i sjedoše pred nova vrata Gospodnja. 024 JER 026 011 I rekoše sveštenici i proroci knezovima i svemu narodu govoreæi: ovaj je èovjek zaslužio smrt, jer prorokova protiv ovoga grada, kao što èuste svojim ušima. 024 JER 026 012 Tada progovori Jeremija svijem knezovima i svemu narodu govoreæi: Gospod me posla da prorokujem protiv ovoga doma i protiv ovoga grada sve što èuste. 024 JER 026 013 Zato popravite putove svoje i djela svoja, i poslušajte rijeè Gospoda Boga svojega, i sažaliæe se Gospodu sa zla koje je izrekao za vas. 024 JER 026 014 A ja, evo sam u vašim rukama, èinite od mene što mislite da je dobro i pravo. 024 JER 026 015 Ali znajte zacijelo, ako me ubijete, krv pravu svaliæete na se i na ovaj grad i na stanovnike njegove, jer doista Gospod me posla k vama da govorim sve ove rijeèi da èujete. 024 JER 026 016 Tada rekoše knezovi i sav narod sveštenicima i prorocima: nije ovaj èovjek zaslužio smrti, jer nam je govorio u ime Gospoda Boga našega. 024 JER 026 017 I ustaše neki od starješina zemaljskih, i progovoriše svemu zboru narodnom i rekoše: 024 JER 026 018 Mihej Morašæanin prorokova u vrijeme Jezekije cara Judina i govori svemu narodu Judinu i reèe: ovako veli Gospod nad vojskama: Sion æe se preorati kao njiva i grad æe Jerusalim biti gomila kamenja, i gora ovoga doma visoka šuma. 024 JER 026 019 Je li ga zato ubio Jezekija car Judin i sav Juda? nije li se pobojao Gospoda i molio se Gospodu? i Gospodu se sažali radi zla koje bješe izrekao na njih; mi dakle èinimo veliko zlo dušama svojim. 024 JER 026 020 I još bješe jedan koji prorokova u ime Gospodnje, Urija sin Semajin iz Kirijat-Jarima; on prorokova protiv ovoga grada i protiv ove zemlje isto onako kao Jeremija. 024 JER 026 021 I kad èu car Joakim i sve vojvode njegove i svi knezovi rijeèi njegove, traži ga car da ga ubije; a Urija èuvši poboja se i pobježe i doðe u Misir. 024 JER 026 022 A car Joakim posla neke u Misir, Elnatana sina Ahovorova i druge s njim. 024 JER 026 023 I oni izvedoše Uriju iz Misira i dovedoše k caru Joakimu, i ubi ga maèem, i baci tijelo njegovo u groblje prostoga naroda. 024 JER 026 024 Ali ruka Ahikama sina Safanova bi uz Jeremiju, te ga ne predaše u ruke narodu da ga pogube. 024 JER 027 001 U poèetku carovanja Joakima sina Josijina cara Judina doðe ova rijeè Jeremiji od Gospoda govoreæi: 024 JER 027 002 Ovako mi reèe Gospod: naèini sebi sveze i jaram, i metni sebi oko vrata. 024 JER 027 003 Potom pošlji ih caru Edomskom i caru Moavskom i caru sinova Amonovijeh i caru Tirskom i caru Sidonskom, po poslanicima koji æe doæi u Jerusalim k Sedekiji caru Judinu. 024 JER 027 004 I naruèi im neka reku svojim gospodarima: ovako veli Gospod nad vojskama Bog Izrailjev: ovako recite svojim gospodarima: 024 JER 027 005 Ja sam stvorio zemlju i ljude i stoku, što je po zemlji, silom svojom velikom i mišicom svojom podignutom; i dajem je kome mi je drago. 024 JER 027 006 I sada ja dadoh sve te zemlje u ruke Navuhodonosoru caru Vavilonskom sluzi svojemu, dadoh mu i zvijerje poljsko da mu služi. 024 JER 027 007 I svi æe narodi služiti njemu i sinu njegovu i unuku njegovu dokle doðe vrijeme i njegovoj zemlji, i veliki narodi i silni carevi pokore ga. 024 JER 027 008 A koji narod ili carstvo ne bi htio služiti Navuhodonosoru caru Vavilonskom, i ne bi htio saviti vrata svojega u jaram cara Vavilonskoga, taki æu narod pohoditi maèem i glaðu i pomorom, govori Gospod, dokle ih ne istrijebim rukom njegovom. 024 JER 027 009 Ne slušajte dakle proroka svojih ni vraèa svojih ni sanjaèa svojih ni gatara svojih ni bajaèa svojih, koji vam govore i vele: neæete služiti caru Vavilonskom. 024 JER 027 010 Jer vam oni laž prorokuju, kako bih vas daleko odveo iz zemlje vaše i izagnao vas da izginete. 024 JER 027 011 A narod koji bi savio vrat svoj pod jaram cara Vavilonskoga i služio mu, ostaviæu ga na zemlji njegovoj, govori Gospod, da je radi i stanuje u njoj. 024 JER 027 012 I Sedekiji caru Judinu rekoh sve ovo govoreæi: savijte vrat svoj pod jaram cara Vavilonskoga i služite njemu i narodu njegovu, pa æete ostati živi. 024 JER 027 013 Zašto da poginete ti i narod tvoj od maèa i od gladi i od pomora, kako reèe Gospod za narod koji ne bi služio caru Vavilonskom? 024 JER 027 014 Ne slušajte dakle što govore proroci koji vam kažu i vele: neæete služiti caru Vavilonskom, jer vam oni prorokuju laž. 024 JER 027 015 Jer ih ja nijesam poslao, govori Gospod, nego lažno prorokuju u moje ime, kako bih vas prognao da izginete i vi i proroci koji vam prorokuju. 024 JER 027 016 I sveštenicima i svemu narodu govorih i rekoh: ovako veli Gospod: ne slušajte što govore vaši proroci koji vam prorokuju govoreæi: evo, posuðe doma Gospodnjega vratiæe se iz Vavilona skoro. Jer vam oni prorokuju laž. 024 JER 027 017 Ne slušajte ih; služite caru Vavilonskom, i ostaæete živi; zašto taj grad da opusti? 024 JER 027 018 Ako li su proroci i ako je rijeè Gospodnja u njih, neka mole Gospoda nad vojskama da sudovi što su ostali u domu Gospodnjem i u domu cara Judina i u Jerusalimu ne otidu u Vavilon. 024 JER 027 019 Jer ovako veli Gospod nad vojskama za stupove i za more i za podnožja i za druge sudove što su ostali u tom gradu, 024 JER 027 020 Kojih ne uze Navuhodonosor car Vavilonski kad odvede u ropstvo Jehoniju sina Joakimova cara Judina iz Jerusalima u Vavilon, i sve glavare Judine i Jerusalimske; 024 JER 027 021 Jer ovako veli Gospod nad vojskama Bog Izrailjev za sudove što ostaše u domu Gospodnjem i u domu cara Judina u Jerusalimu: 024 JER 027 022 U Vavilon æe se odnijeti i ondje æe biti do dana kad æu ih pohoditi, veli Gospod, kad æu ih donijeti i vratiti na ovo mjesto. 024 JER 028 001 A iste godine, u poèetku carovanja Sedekije cara Judina, èetvrte godine, petoga mjeseca, reèe mi Ananija sin Azorov, prorok iz Gavaona, u domu Gospodnjem pred sveštenicima i svijem narodom govoreæi: 024 JER 028 002 Ovako veli Gospod nad vojskama Bog Izrailjev: slomih jaram cara Vavilonskoga. 024 JER 028 003 Do dvije godine ja æu vratiti na ovo mjesto sve sudove doma Gospodnjega, koje uze Navuhodonosor car Vavilonski odavde i odnese u Vavilon. 024 JER 028 004 I Jehoniju sina Joakimova cara Judina i sve roblje Judino što otide u Vavilon, ja æu dovesti opet na ovo mjesto, govori Gospod, jer æu slomiti jaram cara Vavilonskoga. 024 JER 028 005 Tada reèe Jeremija prorok Ananiji proroku pred sveštenicima i pred svijem narodom, koji stajaše u domu Gospodnjem, 024 JER 028 006 Reèe Jeremija prorok: amin, da Gospod uèini tako, da Gospod ispuni tvoje rijeèi što si prorokovao da bi vratio sudove doma Gospodnjega i sve roblje iz Vavilona na ovo mjesto. 024 JER 028 007 Ali èuj ovu rijeè koju æu ja kazati pred tobom i pred svijem narodom: 024 JER 028 008 Proroci koji su bili prije mene i prije tebe od starine, oni prorokovaše mnogim zemljama i velikim carstvima rat i nevolju i pomor. 024 JER 028 009 Prorok koji prorièe mir, kad se zbude rijeè toga proroka, onda se poznaje taj prorok da ga je zaista poslao Gospod. 024 JER 028 010 Tada Ananija prorok skide jaram s vrata Jeremiji proroku i slomi ga. 024 JER 028 011 I reèe Ananija pred svijem narodom govoreæi: ovako veli Gospod: ovako æu slomiti jaram Navuhodonosora cara Vavilonskoga do dvije godine s vrata svijeh naroda. I otide prorok Jeremija svojim putem. 024 JER 028 012 Ali doðe rijeè Gospodnja Jeremiji, pošto slomi Ananija prorok jaram s vrata Jeremiji proroku, i reèe: 024 JER 028 013 Idi i kaži Ananiji i reci: ovako veli Gospod: slomio si jaram drveni, ali naèini mjesto njega gvozden jaram. 024 JER 028 014 Jer ovako veli Gospod nad vojskama Bog Izrailjev: gvozden æu jaram metnuti na vrat svijem tijem narodima da služe Navuhodonosoru caru Vavilonskom, i služiæe mu, dao sam mu i zvijerje poljsko. 024 JER 028 015 Potom reèe Jeremija prorok Ananiji proroku: èuj, Ananija; nije te poslao Gospod, a ti si uèinio da se narod ovaj pouzda u laž. 024 JER 028 016 Zato ovako veli Gospod: evo, ja æu te skinuti sa zemlje, ove godine ti æeš umrijeti; jer si kazivao odmet od Gospoda. 024 JER 028 017 I umrije prorok Ananija te godine sedmoga mjeseca. 024 JER 029 001 A ovo su rijeèi u poslanici koju posla prorok Jeremija iz Jerusalima k ostatku starješina zarobljenijeh i sveštenicima i prorocima i svemu narodu što ga preseli Navuhodonosor iz Jerusalima u Vavilon, 024 JER 029 002 Pošto otide iz Jerusalima car Jehonija i carica i dvorani i knezovi Judini i Jerusalimski, i drvodjelje i kovaèi, 024 JER 029 003 Po Elasi sinu Safanovu i Gemariji sinu Helkijinu, koje sla Sedekija car Judin u Vavilon k Navuhodonosoru caru Vavilonskom; i u knjizi govoraše: 024 JER 029 004 Ovako veli Gospod nad vojskama, Bog Izrailjev, svemu roblju koje preselih iz Jerusalima u Vavilon: 024 JER 029 005 Gradite kuæe i sjedite u njima; sadite vrtove i jedite rod njihov; 024 JER 029 006 Ženite se i raðajte sinove i kæeri; i sinove svoje ženite, i kæeri svoje udajite, neka raðaju sinove i kæeri, i množite se tu i ne umaljujte se. 024 JER 029 007 I tražite dobro gradu, u koji vas preselih, i molite se za nj Gospodu, jer u dobru njegovu biæe vama dobro. 024 JER 029 008 Jer ovako veli Gospod nad vojskama Bog Izrailjev: nemojte da vas varaju vaši proroci što su meðu vama i vaši vraèi, i ne gledajte na sne svoje što sanjate. 024 JER 029 009 Jer vam oni lažno prorokuju u moje ime, ja ih nijesam poslao, govori Gospod. 024 JER 029 010 Jer ovako veli Gospod: kad se navrši u Vavilonu sedamdeset godina, pohodiæu vas, i izvršiæu vam dobru rijeè svoju da æu vas vratiti na ovo mjesto. 024 JER 029 011 Jer ja znam misli koje mislim za vas, govori Gospod, misli dobre a ne zle, da vam dam pošljedak kakav èekate. 024 JER 029 012 Tada æete me prizivati i iæi æete i moliæete mi se, i uslišiæu vas. 024 JER 029 013 I tražiæete me, i naæi æete me, kad me potražite svijem srcem svojim. 024 JER 029 014 I daæu vam se da me naðete, govori Gospod, i vratiæu roblje vaše, i sabraæu vas iz svijeh naroda i iz svijeh mjesta u koja sam vas razagnao, govori Gospod, i dovešæu vas opet na mjesto, odakle sam vas iselio. 024 JER 029 015 Jer rekoste: Gospod nam podiže proroke u Vavilonu. 024 JER 029 016 Jer ovako veli Gospod za cara koji sjedi na prijestolu Davidovu i za sav narod koji stoji u ovom gradu, za braæu vašu što ne otidoše s vama u ropstvo. 024 JER 029 017 Ovako veli Gospod nad vojskama: evo, ja æu pustiti na njih maè, glad i pomor, i uèiniæu ih da budu kao smokve rðave, koje se ne mogu jesti, kako su rðave. 024 JER 029 018 I goniæu ih maèem i glaðu i pomorom, i uèiniæu da se potucaju po svijem carstvima zemaljskim, da budu uklin i èudo i potsmijeh i rug u svijeh naroda, u koje ih proženem. 024 JER 029 019 Jer ne poslušaše mojih rijeèi, govori Gospod, kad slah k njima sluge svoje proroke zarana jednako; ali ne poslušaste, govori Gospod. 024 JER 029 020 Slušajte dakle rijeè Gospodnju vi svi zarobljeni, koje poslah iz Jerusalima u Vavilon. 024 JER 029 021 Ovako veli Gospod nad vojskama Bog Izrailjev za Ahava sina Kolajina i za Sedekiju sina Masijina, koji vam prorokuju u moje ime laž: evo, ja æu ih predati u ruke Navuhodonosoru caru Vavilonskom, da ih pobije na vaše oèi. 024 JER 029 022 I od njih æe se uzeti uklin meðu sve roblje Judino što je u Vavilonu, te æe govoriti: Gospod da uèini od tebe kao od Sedekije i kao od Ahava, koje ispeèe car Vavilonski na ognju. 024 JER 029 023 Jer uèiniše grdilo u Izrailju èineæi preljubu sa ženama bližnjih svojih i govoreæi laž na moje ime, što im ne zapovjedih; ja znam to, i svjedok sam, govori Gospod. 024 JER 029 024 I Semaji iz Nelama reci govoreæi: 024 JER 029 025 Ovako veli Gospod nad vojskama Bog Izrailjev govoreæi: što si u svoje ime poslao knjige svemu narodu koji je u Jerusalimu, i Sofoniji sinu Masijinu svešteniku i svijem sveštenicima, govoreæi: 024 JER 029 026 Gospod te postavi sveštenikom na mjesto Jodaja sveštenika da pazite u domu Gospodnjem na svakoga èovjeka bezumna i koji se gradi prorok, da ih meæeš u tamnicu i u klade. 024 JER 029 027 Zašto dakle ne ukori Jeremije Anatoæanina, koji se gradi prorok meðu vama? 024 JER 029 028 Jer posla k nama u Vavilon i poruèi: dugo æe trajati; gradite kuæe i sjedite u njima, i sadite vrtove i jedite rod njihov. 024 JER 029 029 I Sofonija sveštenik proèita tu knjigu pred prorokom Jeremijom. 024 JER 029 030 I doðe rijeè Gospodnja Jeremiji govoreæi: 024 JER 029 031 Pošlji ka svemu roblju i poruèi: ovako veli Gospod za Semaju iz Nelama: što vam prorokuje Semaja, a ja ga ne poslah, i èini da se uzdate u laž, 024 JER 029 032 Zato ovako veli Gospod: evo, ja æu pohoditi Semaju Nelamljanina i sjeme njegovo, neæe od njega niko ostati u ovom narodu niti æe vidjeti dobra što æu ja uèiniti narodu svojemu, govori Gospod, jer kaziva odmet od Gospoda. 024 JER 030 001 Rijeè koja doðe Jeremiji od Gospoda govoreæi: 024 JER 030 002 Ovako veli Gospod Bog Izrailjev govoreæi: napiši u knjigu sve rijeèi koje ti govorih. 024 JER 030 003 Jer evo idu dani, govori Gospod, kad æu povratiti roblje naroda svojega Izrailja i Jude, govori Gospod, i dovešæu ih natrag u zemlju koju sam dao ocima njihovijem, i držaæe je. 024 JER 030 004 I ovo su rijeèi koje reèe Gospod za Izrailja i Judu. 024 JER 030 005 Jer ovako veli Gospod: èusmo viku od prepadanja, straha, a mira nema. 024 JER 030 006 Pitajte, i vidite, eda li muško raða? zašto dakle vidim gdje se svaki èovjek drži rukama svojima za bedra svoja kao porodilja i u svijeh se promijenila lica i poblijedjela? 024 JER 030 007 Jaoh! jer je velik ovaj dan, nije bilo takoga, i vrijeme je muke Jakovljeve, ipak æe se izbaviti iz nje. 024 JER 030 008 Jer u taj dan, govori Gospod nad vojskama, slomiæu jaram njegov s vrata tvojega, i sveze tvoje pokidaæu; i neæe ga više tuðini nagoniti da im služi. 024 JER 030 009 Nego æe služiti Gospodu Bogu svojemu i Davidu caru svojemu, kojega æu im podignuti. 024 JER 030 010 Ti se dakle ne boj, Jakove slugo moj, govori Gospod, i ne plaši se, Izrailju; jer, evo, ja æu te izbaviti iz daljne zemlje, i sjeme tvoje iz zemlje ropstva tvojega, i Jakov æe se vratiti i poèivati, i biæe miran, i niko ga neæe plašiti. 024 JER 030 011 Jer sam ja s tobom, govori Gospod, da te izbavim; i uèiniæu kraj svijem narodima, meðu koje sam te rasijao, ali tebi neæu uèiniti kraja, nego æu te pokarati s mjerom, a neæu te ostaviti sasvijem bez kara. 024 JER 030 012 Jer ovako veli Gospod: smrtan je polom tvoj i rana tvoja ljuta. 024 JER 030 013 Nema nikoga koji bi se primio tvoje stvari da te lijeèi, nema lijeka koji bi ti pomogao. 024 JER 030 014 Svi koji te ljube zaboraviše te, ne traže te, jer te udarih udarcem neprijateljskim, karom žestokim, za mnoštvo bezakonja tvojega, za silne grijehe tvoje. 024 JER 030 015 Zašto vièeš radi rane svoje, smrtnoga bola svojega? za mnoštvo bezakonja tvojega, za silne grijehe tvoje èinim ti to. 024 JER 030 016 Ali svi koji te proždiru, proždrijeæe se, i neprijatelji tvoji svikoliki otiæi æe u ropstvo, i koji te gaze, biæe pogaženi, i sve koji te plijene, daæu ih da se oplijene. 024 JER 030 017 Jer æu te iscijeliti, i rane æu ti izlijeèiti, govori Gospod, jer te zvaše otjeranom: Sionom, kojega niko ne traži. 024 JER 030 018 Ovako veli Gospod: evo, ja æu povratiti iz ropstva šatore Jakovljeve i smilovaæu se na stanove njegove; i grad æe se sazidati na mjestu svom, i dvor æe stajati na svoj naèin. 024 JER 030 019 I iz njih æe izlaziti hvale i glas ljudi veselijeh, jer æu ih umnožiti, i neæe se umaljivati, i uzvisiæu ih, i neæe se poniziti. 024 JER 030 020 I sinovi æe njegovi biti kao prije, i zbor æe njegov biti utvrðen preda mnom, i pohodiæu sve koji mu èine silu. 024 JER 030 021 I knez æe njihov biti od njih, i vladalac æe njihov izlaziti isred njih; i daæu mu da pristupa, i pristupaæe k meni; jer ko je taj koji se usuðuje pristupiti k meni? govori Gospod. 024 JER 030 022 I biæete mi narod, i ja æu vam biti Bog. 024 JER 030 023 Gle, vihor Gospodnji, gnjev, iziæi æe, vihor, koji ne prestaje, pašæe na glavu bezbožnicima. 024 JER 030 024 Neæe se povratiti žestoki gnjev Gospodnji dokle ne uèini i izvrši što je naumio u srcu svom; napošljetku æete razumjeti to. 024 JER 031 001 U to vrijeme, govori Gospod, ja æu biti Bog svijem porodicama Izrailjevijem, i oni æe mi biti narod. 024 JER 031 002 Ovako veli Gospod: narod što osta od maèa naðe milost u pustinji, kad iðah da dam odmor Izrailju. 024 JER 031 003 Odavna mi se javljaše Gospod. Ljubim te ljubavlju vjeènom, zato ti jednako èinim milost. 024 JER 031 004 Opet æu te sazidati, i biæeš sazidana, djevojko Izrailjeva, opet æeš se veseliti bubnjima svojim, i izlaziæeš sa zborom igraèkim. 024 JER 031 005 Opet æeš saditi vinograde na brdima Samarijskim, sadiæe vinogradari i ješæe rod. 024 JER 031 006 Jer æe doæi dan kad æe vikati èuvari na gori Jefremovoj: ustanite, da idemo na Sion, ka Gospodu Bogu svojemu. 024 JER 031 007 Jer ovako veli Gospod: pjevajte veselo radi Jakova, i podvikujte radi glave narodima; javljajte, hvalite i govorite: spasi, Gospode, narod svoj, ostatak Izrailjev. 024 JER 031 008 Evo, ja æu ih dovesti iz zemlje sjeverne, i sabraæu ih s krajeva zemaljskih, i slijepa i hroma, i trudnu i porodilju, sve zajedno, zbor veliki vratiæe se ovamo. 024 JER 031 009 Iæi æe plaèuæi, i s molitvama æu ih dovesti natrag; vodiæu ih pokraj potoka pravijem putem, na kom se neæe spoticati; jer sam otac Izrailju, i Jefrem je prvenac moj. 024 JER 031 010 Èujte, narodi, rijeè Gospodnju, i javljajte po dalekim ostrvima i recite: koji rasije Izrailja, skupiæe ga, i èuvaæe ga kao pastir stado svoje. 024 JER 031 011 Jer iskupi Gospod Jakova, i izbavi ga iz ruku jaèega od njega. 024 JER 031 012 I doæi æe i pjevaæe na visini Sionskoj, i steæi æe se k dobru Gospodnjem, k žitu, k vinu i k ulju, k jaganjcima i teocima; i duša æe im biti kao vrt zaliven, i neæe više tužiti. 024 JER 031 013 Tada æe se veseliti djevojka u kolu, i momci i starci zajedno, i promijeniæu žalost njihovu na radost, i utješiæu ih, i razveseliæu ih po žalosti njihovoj. 024 JER 031 014 I napitaæu sveštenicima dušu pretilinom, i narod æe se moj nasititi dobra mojega, govori Gospod. 024 JER 031 015 Ovako veli Gospod: glas u Rami èu se, naricanje i plaè veliki; Rahilja plaèe za djecom svojom, neæe da se utješi za djecom svojom, jer ih nema. 024 JER 031 016 Ovako veli Gospod: ustavi glas svoj od plaèa i oèi svoje od suza, jer ima plata djelu tvojemu, govori Gospod, i oni æe se vratiti iz zemlje neprijateljske. 024 JER 031 017 I imaš nada za pošljedak, govori Gospod, da æe se vratiti sinovi tvoji na meðe svoje. 024 JER 031 018 Èujem doista Jefrema gdje tuži: pokarao si me, te sam pokaran kao june neuko; obrati me da se obratim, jer si ti Gospod Bog moj. 024 JER 031 019 Jer pošto se obratih, pokajah se; i pošto se nauèih, udarih se po bedru; jer se posramih i stidim se što nosim sramotu mladosti svoje. 024 JER 031 020 Nije li mi Jefrem mio sin? nije li dijete predrago? Otkad govorih protiv njega, jednako ga se opominjem; zato je srce moje ustreptalo njega radi, doista æu se smilovati na nj, govori Gospod. 024 JER 031 021 Podigni znake, nanesi gomile kamenja, zapamti put kojim si išla; vrati se, djevojko Izrailjeva, vrati se u gradove svoje. 024 JER 031 022 Dokle æeš lutati, kæeri odmetnice! jer je Gospod uèinio nešto novo na zemlji: žena æe opkoliti èovjeka. 024 JER 031 023 Ovako veli Gospod nad vojskama, Bog Izrailjev: još æu ovu rijeè govoriti u zemlji Judinoj i u gradovima njegovijem kad natrag dovedem roblje njihovo: Gospod da te blagoslovi, stane pravde, sveta goro! 024 JER 031 024 Jer æe se naseliti u njoj Juda, i svi gradovi njegovi, i ratari i koji idu za stadom. 024 JER 031 025 Jer æu napojiti umornu dušu, i nasititi svaku klonulu dušu. 024 JER 031 026 Utom se probudih i pogledah, i san mi bješe sladak. 024 JER 031 027 Evo idu dani, govori Gospod, kad æu zasijati dom Izrailjev i dom Judin sjemenom èovjeèijim i sjemenom od stoke. 024 JER 031 028 I kao što sam pazio na njih da ih istrijebljujem i razvaljujem, i kvarim i zatirem i muèim, tako æu paziti na njih da ih sazidam i posadim, govori Gospod. 024 JER 031 029 U te dane neæe se više govoriti: oci jedoše kiselo grožðe, a sinovima trnu zubi. 024 JER 031 030 Nego æe svaki za svoj grijeh poginuti; ko god jede kiselo grožðe, tome æe zubi trnuti. 024 JER 031 031 Evo, idu dani, govori Gospod, kad æu uèiniti s domom Izrailjevijem i s domom Judinijem nov zavjet, 024 JER 031 032 Ne kao onaj zavjet koji uèinih s ocima njihovijem, kad ih uzeh za ruku da ih izvedem iz zemlje Misirske, jer onaj zavjet moj oni pokvariše, a ja im bijah muž, govori Gospod; 024 JER 031 033 Nego ovo je zavjet što æu uèiniti s domom Izrailjevijem poslije ovijeh dana, govori Gospod: metnuæu zavjet svoj u njih, i na srcu njihovu napisaæu ga, i biæu im Bog i oni æe mi biti narod. 024 JER 031 034 I neæe više uèiti prijatelj prijatelja ni brat brata govoreæi: poznajte Gospoda; jer æe me znati svi od maloga do velikoga, govori Gospod; jer æu im oprostiti bezakonja njihova, i grijeha njihovijeh neæu više pominjati. 024 JER 031 035 Ovako veli Gospod, koji daje sunce da svijetli danju, i uredbe mjesecu i zvijezdama da svijetle noæu, koji raskida more i buèe vali njegovi, kojemu je ime Gospod nad vojskama: 024 JER 031 036 Ako tijeh uredaba nestane ispred mene, govori Gospod, i sjeme æe Izrailjevo prestati biti narod preda mnom navijek. 024 JER 031 037 Ovako veli Gospod: ako se može izmjeriti nebo gore i izvidjeti temelji zemaljski dolje, tada æu i ja odbaciti sve sjeme Izrailjevo za sve što su uèinili, veli Gospod. 024 JER 031 038 Evo idu dani, govori Gospod, u koje æe se sazidati Gospodu ovaj grad od kule Ananeilove do vrata na uglu. 024 JER 031 039 I još æe dalje otiæi uže mjeraèko do huma Gariva i obrnuæe se na Goat. 024 JER 031 040 I sva dolina od mrtvijeh tjelesa i pepela, i sva polja dori do potoka Kedrona, do ugla konjskih vrata k istoku, biæe svetinja Gospodu; neæe se razvaliti ni potrti dovijeka. 024 JER 032 001 Rijeè koja doðe Jeremiji od Gospoda desete godine Sedekije cara Judina, koje je osamnaesta godina Navuhodonosorova; 024 JER 032 002 A tada vojska cara Vavilonskoga bijaše opkolila Jerusalim, i prorok Jeremija bijaše zatvoren u trijemu od tamnice, koja bijaše u dvoru cara Judina. 024 JER 032 003 Jer ga zatvori Sedekija car Judin govoreæi: zašto prorokuješ govoreæi: ovako veli Gospod: evo, ja æu predati taj grad u ruke caru Vavilonskom i uzeæe ga? 024 JER 032 004 I Sedekija car Judin neæe uteæi iz ruku Haldejskih, nego æe zacijelo biti predan u ruke caru Vavilonskom, i usta æe ovoga govoriti s ustima onoga, oèi æe se ovoga vidjeti s oèima onoga. 024 JER 032 005 I odvešæe Sedekiju u Vavilon, te æe ostati ondje dokle ga ne pohodim, govori Gospod; ako se bijete s Haldejcima, neæete biti sreæni. 024 JER 032 006 Reèe dakle Jeremija: doðe mi rijeè Gospodnja govoreæi: 024 JER 032 007 Evo, Anameilo sin Saluma strica tvojega ide k tebi da ti kaže: kupi njivu moju što je u Anatotu, jer ti imaš po srodstvu pravo da je kupiš. 024 JER 032 008 I doðe k meni Anameilo sin strica mojega po rijeèi Gospodnjoj u trijem od tamnice, i reèe mi: hajde kupi moju njivu što je u Anatotu u zemlji Venijaminovoj, jer tebi pripada po našljedstvu i ti imaš pravo otkupiti je; kupi. I razumjeh da je rijeè Gospodnja. 024 JER 032 009 I kupih od Anameila sina strica svojega tu njivu koja je u Anatotu, i izmjerih mu novce, sedamnaest sikala srebra. 024 JER 032 010 I napisah knjigu, i zapeèatih, i uzeh svjedoke izmjeriv novce na mjeru. 024 JER 032 011 I uzeh knjigu o kupovini zapeèaæenu po zakonu i uredbama, i otvorenu, 024 JER 032 012 I dadoh knjigu o kupovini Varuhu sinu Nirije sina Masijina pred Anameilom bratuèedom svojim i pred svjedocima koji se potpisaše na knjizi o kupovini i pred svijem Judejcima koji sjeðahu u trijemu od tamnice. 024 JER 032 013 I zapovjedih Varuhu pred njima govoreæi: 024 JER 032 014 Ovako veli Gospod nad vojskama Bog Izrailjev: uzmi ovu knjigu, knjigu o kupovini, zapeèaæenu i ovu knjigu otvorenu, i metni ih u zemljan sud da ostanu dugo vremena. 024 JER 032 015 Jer ovako veli Gospod nad vojskama Bog Izrailjev: još æe se kupovati kuæe i njive i vinogradi u ovoj zemlji. 024 JER 032 016 I davši knjigu o kupovini Varuhu sinu Nirijinu, pomolih se Gospodu govoreæi: 024 JER 032 017 Ah, Gospode Gospode! eto, ti si stvorio nebo i zemlju silom svojom velikom i mišicom svojom podignutom; ništa nije tebi teško. 024 JER 032 018 Èiniš milost na tisuæama, i vraæaš za bezakonje otaèko u njedra sinovima njihovijem nakon njih; Bože veliki, silni, kojemu je ime Gospod nad vojskama; 024 JER 032 019 Veliki u namjerama i silni u djelima; jer su oèi tvoje otvorene na sve putove ljudske da daš svakome prema putovima njegovijem i prema plodu djela njegovijeh; 024 JER 032 020 Koji si èinio znake i èudesa do danas u zemlji Misirskoj i u Izrailju i meðu svijem ljudima, i stekao si sebi ime kako je danas; 024 JER 032 021 Jer si izveo narod svoj Izrailja iz zemlje Misirske znacima i èudesima i rukom krjepkom i mišicom podignutom i strahotom velikom; 024 JER 032 022 I dao si im ovu zemlju, za koju se zakle ocima njihovijem da æeš im je dati, zemlju gdje teèe mlijeko i med. 024 JER 032 023 Ali ušavši u nju i naslijedivši je ne poslušaše glasa tvojega, i po tvom zakonu ne hodiše, i što si im god zapovjedio da èine, ne èiniše, zato si uèinio te ih snaðe sve ovo zlo. 024 JER 032 024 Evo, opkopi doðoše do grada da ga uzmu; i od maèa i gladi i pomora grad æe se dati u ruke Haldejcima koji ga biju; i što si god rekao, zbiva se, eto vidiš. 024 JER 032 025 A ti mi veliš, Gospode, Gospode: kupi tu njivu za novce i uzmi svjedoke, a grad se predaje u ruke Haldejcima. 024 JER 032 026 Tada doðe rijeè Gospodnja Jeremiji govoreæi: 024 JER 032 027 Gle, ja sam Gospod Bog svakoga tijela, eda li je meni što teško? 024 JER 032 028 Zato ovako veli Gospod: evo ja dajem taj grad u ruke Haldejcima i u ruke Navuhodonosoru caru Vavilonskom da ga uzme. 024 JER 032 029 I Haldejci koji biju taj grad uæi æe u nj, i upaliæe ognjem taj grad i spaliæe ga i kuæe gdje na krovovima kadiše Valu i ljevaše naljeve bogovima drugim da bi me razgnjevili. 024 JER 032 030 Jer sinovi Izrailjevi i sinovi Judini èiniše od djetinjstva svojega samo što je zlo preda mnom, i sinovi Izrailjevi samo me gnjeviše djelima ruku svojih, govori Gospod. 024 JER 032 031 Jer taj grad bješe mi na gnjev i na srdnju otkad ga sazidaše do danas da bih ga odbacio ispred sebe, 024 JER 032 032 Za sve zlo sinova Izrailjevijeh i sinova Judinijeh što èiniše gnjeveæi me, oni, carevi njihovi, knezovi njihovi, sveštenici njihovi i proroci njihovi, Judejci i Jerusalimljani. 024 JER 032 033 I okrenuše mi leða a ne lice; i kad ih uèah zarana jednako, ne poslušaše da bi primili nauku. 024 JER 032 034 Nego metnuše svoje gadove u dom koji se zove mojim imenom i oskvrniše ga. 024 JER 032 035 I sagradiše visine Valu što su u dolini sina Enomova da vode sinove svoje i kæeri svoje Molohu, što im ja ne zapovjedih niti mi doðe na um, da bi èinili taj gad, i tako Judu navodili na grijeh. 024 JER 032 036 Ali zato opet ovako veli Gospod Bog Izrailjev za taj grad za koji velite da æe se dati u ruke caru Vavilonskom od maèa i gladi i pomora: 024 JER 032 037 Evo, ja æu ih sabrati iz svijeh zemalja u koje ih razagnah u gnjevu svom i u jarosti svojoj i u velikoj ljutini, i dovešæu ih opet na ovo mjesto i uèiniti da nastavaju bez straha. 024 JER 032 038 I biæe mi narod i ja æu im biti Bog. 024 JER 032 039 I daæu im jedno srce i jedan put da bi me se bojali vazda na dobro svoje i sinova svojih nakon njih. 024 JER 032 040 I uèiniæu s njima zavjet vjeèan da se neæu odvratiti od njih èineæi im dobro, i daæu im strah svoj u srce da ne otstupe od mene. 024 JER 032 041 I radovaæu im se èineæi im dobro i zasadiæu ih u ovoj zemlji tvrdo svijem srcem svojim i svom dušom svojom. 024 JER 032 042 Jer ovako veli Gospod: kao što sam doveo na taj narod sve ovo zlo veliko, tako æu dovesti na njih sve dobro koje im obrièem. 024 JER 032 043 Tada æe se kupovati njive u ovoj zemlji, za koju vi kažete da je pusta i da nema u njoj ni živinèeta i da je dana u ruke Haldejcima. 024 JER 032 044 Kupovaæe njive za novce, i pisaæe knjige i peèatiti i uzimati svjedoke u zemlji Venijaminovoj i po okolini Jerusalimskoj i u gradovima Judinijem i u gradovima po gorama i u gradovima po ravnici i u gradovima južnijem, jer æu povratiti roblje njihovo, govori Gospod. 024 JER 033 001 I doðe rijeè Gospodnja Jeremiji drugi put dok još bijaše zatvoren u trijemu od tamnice, govoreæi: 024 JER 033 002 Ovako veli Gospod koji èini to, Gospod koji udešava i potvrðuje to, kojemu je ime Gospod: 024 JER 033 003 Zovi me, i odazvaæu ti se, i kazaæu ti velike i tajne stvari, za koje ne znaš. 024 JER 033 004 Jer ovako veli Gospod Bog Izrailjev za domove ovoga grada i za domove careva Judinijeh koji æe se razvaliti opkopima i maèem, 024 JER 033 005 I za one koji doðoše da se biju s Haldejcima, ali æe ih napuniti mrtvijem tjelesima ljudi koje æu pobiti u gnjevu svom i u jarosti svojoj odvrativ lice svoje od toga grada za svu zloæu njihovu: 024 JER 033 006 Evo, ja æu ga iscijeliti i zdravlje mu dati, iscijeliæu ih i pokazaæu im obilje mira, postojanoga mira. 024 JER 033 007 Jer æu povratiti roblje Judino i roblje Izrailjevo, i sazidaæu ih kao prije. 024 JER 033 008 I oèistiæu ih od svakoga bezakonja njihova kojim mi sagriješiše, i oprostiæu im sva bezakonja njihova, kojima mi sagriješiše i kojima se odmetnuše od mene. 024 JER 033 009 I biæe mi milo ime i hvala i slava u svijeh naroda na zemlji koji æe èuti za sve dobro što æu im uèiniti, i uplašiæe se i drktaæe radi svega dobra i radi svega mira što æu im ja dati. 024 JER 033 010 Ovako veli Gospod: na ovom mjestu, za koje vi velite da je pusto i nema u njemu ni èovjeka ni živinèeta, u gradovima Judinijem i po ulicama Jerusalimskim opustjelim da nema èovjeka ni stanovnika ni živinèeta, opet æe se èuti 024 JER 033 011 Glas radostan i glas veseo, glas ženikov i glas nevjestin, glas onijeh koji æe govoriti: slavite Gospoda nad vojskama, jer je dobar Gospod, jer je dovijeka milost njegova; koji æe prinositi prinose zahvalne u domu Gospodnjem; jer æu vratiti roblje ove zemlje kao što je bilo prije, govori Gospod. 024 JER 033 012 Ovako veli Gospod nad vojskama: na ovom mjestu pustom, gdje nema èovjeka ni živinèeta, i u svijem gradovima njegovijem opet æe biti torovi pastirski da poèivaju stada. 024 JER 033 013 U gradovima po gorama, u gradovima po ravnici i u gradovima južnijem i u zemlji Venijaminovoj i oko Jerusalima i po gradovima Judinijem opet æe prolaziti stada ispod ruku brojaèevijeh, veli Gospod. 024 JER 033 014 Evo, idu dani, govori Gospod, kad æu izvršiti ovu dobru rijeè koju rekoh za dom Izrailjev i za dom Judin. 024 JER 033 015 U te dane i u to vrijeme uèiniæu da proklija Davidu klica prava, koja æe èiniti sud i pravdu na zemlji. 024 JER 033 016 U te dane spašæe se Juda, i Jerusalim æe stajati bez straha, i zvaæe se: Gospod pravda naša. 024 JER 033 017 Jer ovako veli Gospod: neæe nestati Davidu èovjeka koji bi sjedio na prijestolu doma Izrailjeva. 024 JER 033 018 Ni sveštenicima Levitima neæe nestati preda mnom èovjeka koji bi prinosio žrtvu paljenicu i palio dar i klao žrtvu dovijeka. 024 JER 033 019 Potom doðe rijeè Gospodnja Jeremiji govoreæi: 024 JER 033 020 Ovako veli Gospod: ako možete ukinuti zavjet moj za dan i zavjet moj za noæ da ne bude dana ni noæi na vrijeme, 024 JER 033 021 Onda æe se ukinuti i moj zavjet s Davidom slugom mojim, da nema sina koji bi carovao na prijestolu njegovu, i s Levitima sveštenicima slugama mojim. 024 JER 033 022 Kao što se ne može izbrojiti vojska nebeska ni izmjeriti pijesak morski, tako æu umnožiti sjeme Davida sluge svojega i Levita sluga svojih. 024 JER 033 023 Opet doðe rijeè Gospodnja Jeremiji govoreæi: 024 JER 033 024 Nijesi li vidio što reèe taj narod govoreæi: dvije porodice, koje bješe izabrao Gospod, odbaci ih? I ruže moj narod kao da veæ nije narod pred njima. 024 JER 033 025 Ovako veli Gospod: ako nijesam postavio zavjeta svojega za dan i za noæ i uredbe nebesima i zemlji, 024 JER 033 026 Onda æu i sjeme Jakovljevo i Davida sluge svojega odbaciti da ne uzimam od sjemena njegova onijeh koji æe vladati sjemenom Avramovijem, Isakovijem i Jakovljevijem; jer æu povratiti roblje njihovo i smilovaæu se na njih. 024 JER 034 001 Rijeè koja doðe Jeremiji od Gospoda, kad Navuhodonosor car Vavilonski i sva vojska njegova, i sva carstva zemaljska koja bijahu pod njegovom vlašæu, i svi narodi vojevahu na Jerusalim i na sve gradove njegove, i reèe: 024 JER 034 002 Ovako veli Gospod Bog Izrailjev: idi i kaži Sedekiji caru Judinu i reci mu: ovako veli Gospod: evo, ja æu predati taj grad u ruke caru Vavilonskom, i on æe ga spaliti ognjem. 024 JER 034 003 A ti neæeš uteæi iz njegove ruke, nego æeš biti uhvaæen i predan u njegove ruke, i oèi æe se tvoje vidjeti s oèima cara Vavilonskoga i njegova æe usta govoriti s tvojim ustima, i otiæi æeš u Vavilon. 024 JER 034 004 Ali èuj rijeè Gospodnju, Sedekija care Judin; ovako veli Gospod za te: neæeš poginuti od maèa. 024 JER 034 005 Nego æeš umrijeti na miru, i kao što pališe ocima tvojima, preðašnjim carevima, koji su bili prije tebe, tako æe paliti i tebi, i naricaæe za tobom: jaoh gospodaru! jer ja rekoh ovo, govori Gospod. 024 JER 034 006 I kaza Jeremija prorok Sedekiji caru Judinu sve ove rijeèi u Jerusalimu. 024 JER 034 007 A vojska cara Vavilonskoga udaraše na Jerusalim i na sve ostale gradove Judine, na Lahis i Aziku, jer ti bjehu ostali tvrdi gradovi izmeðu gradova Judinijeh. 024 JER 034 008 Rijeè koja doðe Jeremiji od Gospoda kad car Sedekija uèini zavjet sa svijem narodom koji bješe u Jerusalimu da im proglasi slobodu, 024 JER 034 009 Da svaki otpusti slobodna roba svojega i robinju svoju, Jevrejina i Jevrejku, da ni u koga ne bude rob Judejac brat njegov. 024 JER 034 010 I poslušaše svi knezovi i sav narod, koji prista na zavjet, da svaki otpusti slobodna roba svojega i robinju svoju, da im ne budu više robovi, poslušaše i otpustiše. 024 JER 034 011 A poslije opet staše uzimati robove i robinje, koje bijahu otpustili na volju, i nagoniše ih da im budu robovi i robinje. 024 JER 034 012 I doðe rijeè Gospodnja Jeremiji od Gospoda govoreæi: 024 JER 034 013 Ovako veli Gospod Bog Izrailjev: ja uèinih zavjet s ocima vašim kad vas izvedoh iz zemlje Misirske, iz doma ropskoga, govoreæi: 024 JER 034 014 Kad se svršuje sedma godina, otpuštajte svaki brata svojega Jevrejina koji ti se bude prodao i služio ti šest godina, otpusti ga slobodna od sebe. Ali ne poslušaše me oci vaši niti prignuše uha svojega. 024 JER 034 015 I vi se bjeste sada obratili i uèinili što je pravo preda mnom proglasivši slobodu svaki bližnjemu svojemu, uèinivši zavjet preda mnom u domu koji se zove mojim imenom. 024 JER 034 016 Ali udariste natrag i pogrdiste ime moje uzevši opet svaki roba svojega i robinju svoju, koje bijaste otpustili slobodne na njihovu volju, i natjeraste ih da vam budu robovi i robinje. 024 JER 034 017 Zato ovako veli Gospod: vi ne poslušaste mene da proglasite slobodu svaki bratu svojemu i bližnjemu svojemu; evo, ja proglašujem slobodu suprot vama, govori Gospod, maèu, pomoru i gladi, i predaæu vas da se potucate po svijem carstvima zemaljskim. 024 JER 034 018 I predaæu ljude koji prestupiše moj zavjet, koji ne izvršiše rijeèi zavjeta koji uèiniše preda mnom, rasjekavši tele na dvoje i prošavši izmeðu polovina, 024 JER 034 019 Knezove Judine i knezove Jerusalimske, dvorane i sveštenike i sav narod ove zemlje, koji proðoše izmeðu polovina onoga teleta, 024 JER 034 020 Predaæu ih u ruke neprijateljima njihovijem i u ruke onima koji traže dušu njihovu, i mrtva æe tijela njihova biti hrana pticama nebeskim i zvijerima zemaljskim. 024 JER 034 021 I Sedekiju cara Judina i knezove njegove predaæu u ruke neprijateljima njihovijem i u ruke onima koji traže dušu njihovu, u ruke vojsci cara Vavilonskoga, koja se vratila od vas. 024 JER 034 022 Evo, ja æu im zapovjediti, veli Gospod, i dovešæu ih opet na ovaj grad, i biæe ga i uzeæe ga i spaliæe ga ognjem; i gradove Judine obratiæu u pustoš da niko neæe stanovati u njima. 024 JER 035 001 Rijeè koja doðe Jeremiji od Gospoda u vrijeme Joakima sina Josijina cara Judina, govoreæi: 024 JER 035 002 Idi k domu sinova Rihavovijeh i govori s njima, te ih dovedi u dom Gospodnji, u koju klijet, i podaj im vina neka piju. 024 JER 035 003 Tada uzeh Jazaniju sina Jeremije sina Hovasijina i braæu njegovu i sve sinove i sav dom sinova Rihavovijeh. 024 JER 035 004 I dovedoh ih u dom Gospodnji, u klijet sinova Anana sina Igdalijina èovjeka Božijega, koja je do klijeti knezovske, nad klijeæu Masije sina Salumova, vratara. 024 JER 035 005 I metnuh pred sinove doma Rihavova krèage pune vina, i èaše, pa im rekoh: pijte vino. 024 JER 035 006 A oni rekoše: neæemo piti vina, jer Jonadav, sin Rihavov, otac naš zabranio nam je rekavši: ne pijte vina, ni vi ni sinovi vaši dovijeka; 024 JER 035 007 I kuæe ne gradite, ni sjemena sijte, ni vinograda sadite niti ga držite, nego u šatorima živite svega vijeka svojega, da biste dugo živjeli na zemlji, gdje ste došljaci. 024 JER 035 008 I poslušasmo glas Jonadava sina Rihavova oca svojega u svemu što nam zapovjedi da ne pijemo vina svega vijeka svojega, ni mi ni naše žene, ni sinovi naši ni kæeri naše, 024 JER 035 009 Ni da gradimo kuæa da u njima živimo, ni da imamo vinograda ni njive ni usjeva. 024 JER 035 010 Nego živimo u šatorima, i slušamo i èinimo sve kako nam je zapovjedio Jonadav otac naš. 024 JER 035 011 A kad doðe Navuhodonosor car Vavilonski u ovu zemlju, rekosmo: hajde da otidemo u Jerusalim ispred vojske Haldejske i vojske Sirske; i tako ostasmo u Jerusalimu. 024 JER 035 012 Tada doðe rijeè Gospodnja Jeremiji govoreæi: 024 JER 035 013 Ovako veli Gospod nad vojskama Bog Izrailjev: idi reci Judejcima i Jerusalimljanima: zar neæete da primite nauke da slušate rijeèi moje? govori Gospod. 024 JER 035 014 Izvršuju se rijeèi Jonadava sina Rihavova, koji zabrani sinovima svojim da ne piju vina, i ne piju vina do danas, nego slušaju zapovijest oca svojega; a ja vam govorih zarana jednako, a vi me ne poslušaste. 024 JER 035 015 I slah k vama sve sluge svoje proroke zarana jednako govoreæi: vratite se svaki sa svoga puta zloga, i popravite djela svoja i ne idite za drugim bogovima služeæi im, pak æete ostati u zemlji koju sam dao vama i ocima vašim, ali ne prignuste uha svojega niti me poslušaste. 024 JER 035 016 Da, sinovi Jonadava sina Rihavova izvršuju zapovijest oca svojega što im je zapovjedio, a taj narod ne sluša mene. 024 JER 035 017 Zato ovako veli Gospod Bog nad vojskama, Bog Izrailjev: evo, ja æu pustiti na Judu i na sve stanovnike Jerusalimske sve zlo što izrekoh za njih; jer im govorih a oni ne poslušaše, i zvah ih a oni se ne odazvaše. 024 JER 035 018 A porodici Rihavovoj reèe Jeremija: ovako veli Gospod nad vojskama Bog Izrailjev: što slušate zapovijest Jonadava oca svojega i držite sve zapovijesti njegove i èinite sve kako vam je zapovjedio, 024 JER 035 019 Zato ovako veli Gospod nad vojskama Bog Izrailjev: neæe nestati Jonadavu sinu Rihavovu èovjeka koji bi stajao preda mnom dovijeka. 024 JER 036 001 A èetvrte godine Joakima sina Josijina cara Judina doðe ova rijeè Jeremiji od Gospoda govoreæi: 024 JER 036 002 Uzmi knjigu i napiši u nju sve rijeèi koje sam ti rekao za Izrailja i Judu i za sve narode, otkada ti poèeh govoriti, od vremena Josijina, do danas; 024 JER 036 003 Eda bi èuo dom Judin sve zlo koje im mislim uèiniti i vratio se svak sa svoga zloga puta, da bih im oprostio bezakonje i grijeh njihov. 024 JER 036 004 Tada Jeremija dozva Varuha sina Nirijina, i napisa Varuh u knjigu iz usta Jeremijinih sve rijeèi Gospodnje koje mu govori. 024 JER 036 005 Potom zapovjedi Jeremija Varuhu govoreæi: meni nije slobodno, te ne mogu otiæi u dom Gospodnji. 024 JER 036 006 Nego idi ti, i proèitaj iz knjige koju si napisao iz mojih usta, rijeèi Gospodnje, narodu u domu Gospodnjem u dan posni, i svijem Judejcima koji doðu iz gradova svojih proèitaj; 024 JER 036 007 Ne bi li moleæi se pripali ka Gospodu i vratili se svaki sa svojega puta zloga, jer je velik gnjev i jarost što je Gospod izrekao za taj narod. 024 JER 036 008 I uèini Varuh sin Nirijin sve kako mu zapovjedi prorok Jeremija, i proèita iz knjige rijeèi Gospodnje u domu Gospodnjem. 024 JER 036 009 A pete godine Joakima sina Josijina cara Judina mjeseca devetoga oglasiše post pred Gospodom svemu narodu Jerusalimskom i svemu narodu koji doðe iz gradova Judinijeh u Jerusalim. 024 JER 036 010 I proèita Varuh iz knjige rijeèi Jeremijine u domu Gospodnjem, u klijeti Gemarije sina Safanova pisara, u gornjem trijemu kod novijeh vrata doma Gospodnjega pred svijem narodom. 024 JER 036 011 A kad èu Mihej sin Gemarije sina Safanova sve rijeèi Gospodnje iz knjige, 024 JER 036 012 On siðe u dom carev u klijet pisarevu, i gle, ondje sjeðahu svi knezovi, Elisama pisar, i Delaja sin Semajin, i Elnatan sin Ahvorov, i Gemarija sin Safanov, i Sedekija sin Ananijin, i svi knezovi. 024 JER 036 013 I kaza im Mihej sve rijeèi što èu kad Varuh èitaše knjigu narodu. 024 JER 036 014 Tada svi knezovi poslaše k Varuhu Judija sina Natanije sina Selemije sina Husijeva, i poruèiše mu: knjigu koju si èitao narodu uzmi u ruku i doði ovamo. I uze knjigu u ruku Varuh sin Nirijin, i doðe k njima. 024 JER 036 015 I oni mu rekoše: sjedi i èitaj da èujemo. I Varuh im je proèita. 024 JER 036 016 A kad èuše sve one rijeèi, svi se uplašiše i rekoše Varuhu: kazaæemo caru sve te rijeèi. 024 JER 036 017 I zapitaše Varuha govoreæi: kaži nam kako si napisao sve te rijeèi iz usta njegovijeh. 024 JER 036 018 A Varuh im reèe: iz usta svojih kaziva mi sve te rijeèi, a ja pisah u knjigu mastilom. 024 JER 036 019 Tada rekoše knezovi Varuhu: idi, sakrij se i ti i Jeremija, da niko ne zna gdje ste. 024 JER 036 020 Potom otidoše k caru u trijem ostavivši knjigu u klijeti Elisame pisara, i kazaše caru sve te rijeèi. 024 JER 036 021 A car posla Judija da donese knjigu; i donese je iz klijeti Elisame pisara, i stade èitati Judije pred carem i pred svijem knezovima koji stajahu oko cara. 024 JER 036 022 A car sjeðaše u zimnoj kuæi devetoga mjeseca, i pred njim bijaše živo ugljevlje. 024 JER 036 023 I kad Judije proèita tri èetiri lista, isijeèe je car nožem pisarskim, i baci u oganj na žeravicu, te izgorje sva knjiga ognjem na žeravici. 024 JER 036 024 Ali se ne uplašiše, niti razdriješe haljina svojih car niti koji od sluga njegovijeh èuvši sve one rijeèi. 024 JER 036 025 I premda Elnatan i Delaja i Gemarija moljahu cara da ne pali knjige, on ih ne posluša. 024 JER 036 026 Nego zapovjedi car Jerameilu sinu carevu i Seraji sinu Azrilovu i Selemiji sinu Avdilovu da uhvate Varuha pisara i Jeremiju proroka; ali ih sakri Gospod. 024 JER 036 027 I doðe rijeè Gospodnja Jeremiji, pošto car sažeže knjigu i rijeèi koje napisa Varuh iz usta Jeremijinih, govoreæi: 024 JER 036 028 Uzmi opet drugu knjigu, i napiši u nju sve preðašnje rijeèi koje bijahu u prvoj knjizi, koju sažeže Joakim car Judin. 024 JER 036 029 A za Joakima cara Judina reci: ovako veli Gospod: ti si sažegao onu knjigu govoreæi: zašto si napisao u njoj i rekao: doæi æe car Vavilonski i zatrti ovu zemlju i istrijebiti iz nje i ljude i stoku? 024 JER 036 030 Zato ovako veli Gospod za Joakima cara Judina: neæe imati nikoga ko bi sjedio na prijestolu Davidovu, i mrtvo æe tijelo njegovo biti baèeno na pripeku obdan i na mraz obnoæ. 024 JER 036 031 Jer æu pohoditi njega i sjeme njegovo i sluge njegove za bezakonje njihovo, i pustiæu na njih i na stanovnike Jerusalimske i na Judejce sve zlo, za koje im govorih ali ne poslušaše. 024 JER 036 032 I uze Jeremija drugu knjigu, i dade je Varuhu sinu Nirijinu pisaru, a on napisa u nju iz usta Jeremijinih sve rijeèi što bijahu u onoj knjizi, koju sažeže Joakim car Judin ognjem; i još bi dodano k onijem mnogo onakih rijeèi. 024 JER 037 001 Potom carova Sedekija sin Josijin mjesto Honije sina Joakimova, kojega postavi carem u zemlji Judinoj Navuhodonosor car Vavilonski. 024 JER 037 002 Ali ni on ni sluge njegove ni narod zemaljski ne slušahu rijeèi Gospodnjih koje govoraše preko Jeremije proroka. 024 JER 037 003 I posla car Sedekija Jeuhala sina Selemijina, i Sofoniju sina Masijina sveštenika k Jeremiji proroku, te mu rekoše: pomoli se za nas Gospodu Bogu našemu. 024 JER 037 004 I Jeremija iðaše meðu narod i još ga ne bjehu metnuli u tamnicu. 024 JER 037 005 I vojska Faraonova izide iz Misira, a Haldejci koji bijahu Jerusalim èuvši glas o njoj otidoše od Jerusalima. 024 JER 037 006 A rijeè Gospodnja doðe Jeremiji proroku govoreæi: 024 JER 037 007 Ovako veli Gospod Bog Izrailjev: ovako recite caru Judinu, koji vas je poslao k meni da me pitate: evo vojska Faraonova koja poðe vama u pomoæ, vratiæe se u svoju zemlju, u Misir. 024 JER 037 008 A Haldejci æe opet doæi i opkoliæe taj grad i uzeæe ga i spaliæe ga ognjem. 024 JER 037 009 Ovako veli Gospod: ne varajte se govoreæi: otiæi æe od nas Haldejci; jer neæe otiæi. 024 JER 037 010 I da pobijete svu vojsku Haldejsku, koja æe se biti s vama, i da ih ostane nekoliko ranjenika, i oni æe ustati iz svojih šatora i spaliti taj grad ognjem. 024 JER 037 011 A kad otide vojska Haldejska od Jerusalima radi vojske Faraonove, 024 JER 037 012 Izide Jeremija iz Jerusalima da bi otišao u zemlju Venijaminovu i uklonio se odande meðu narod. 024 JER 037 013 Ali kad bijaše na vratima Venijaminovijem, ondje bijaše starješina stražarski po imenu Jereja sin Selemije sina Ananijina, te uhvati Jeremiju proroka govoreæi: ti bježiš ka Haldejcima. 024 JER 037 014 A Jeremija reèe: nije istina, ne bježim ka Haldejcima. Ali ga ne htje slušati, nego uhvati Jereja Jeremiju i odvede ka knezovima. 024 JER 037 015 A knezovi se razgnjeviše na Jeremiju, i izbiše ga, i metnuše ga u tamnicu u kuæi Jonatana pisara, jer od nje bijahu naèinili tamnicu. 024 JER 037 016 A kad Jeremija uljeze u jamu, u tamnicu, osta ondje dugo vremena. 024 JER 037 017 Potom posla car Sedekija, te ga izvadi, i upita ga u svojoj kuæi nasamo, i reèe mu govoreæi: ima li rijeè od Gospoda? A Jeremija reèe: ima. Još reèe: biæeš predan u ruke caru Vavilonskomu. 024 JER 037 018 Potom reèe Jeremija caru Sedekiji: šta sam ti skrivio ili slugama tvojim ili tomu narodu, te me metnuste u tamnicu? 024 JER 037 019 I gdje su vaši proroci koji vam prorokuju govoreæi: neæe doæi car Vavilonski na vas ni na ovu zemlju? 024 JER 037 020 Sada dakle poslušaj, care gospodaru moj, pusti preda se molbu moju, nemoj me vraæati u kuæu Jonatana pisara, da ne umrem ondje. 024 JER 037 021 Tada zapovjedi car Sedekija da zatvore Jeremiju u trijem od tamnice i da mu daju svaki dan po hljeb s ulice hljebarske, dokle traje hljeba u gradu. Tako sjeðaše Jeremija u trijemu od tamnice. 024 JER 038 001 A Sefatija sin Matanov i Godolija sin Pashorov i Juhal sin Selemijin i Pashor sin Malhijin èuše rijeèi koje govori Jeremija svemu narodu rekavši: 024 JER 038 002 Ovako veli Gospod: ko ostane u tom gradu, poginuæe od maèa, od gladi ili od pomora; a ko otide ka Haldejcima, ostaæe živ, i duša æe mu njegova biti mjesto plijena, i biæe živ. 024 JER 038 003 Ovako veli Gospod: doista æe taj grad biti predan u ruke vojsci cara Vavilonskoga, i uzeæe ga. 024 JER 038 004 I rekoše knezovi caru: da se pogubi taj èovjek, jer on oslabljava ruke vojnicima koji ostaše u ovom gradu, i ruke svemu narodu govoreæi im take rijeèi, jer taj èovjek ne traži dobra ovom narodu nego zlo. 024 JER 038 005 A car Sedekija reèe: eto, u vašim je rukama; jer car ne može ništa suprot vama. 024 JER 038 006 Tada uzeše Jeremiju i baciše ga u jamu Malhije sina Amelehova, koja bijaše u trijemu od tamnice, i spustiše Jeremiju o užima; a u jami ne bješe vode, nego glib, i Jeremija se uvali u glib. 024 JER 038 007 Ali kad èu Avdemeleh Etiopljanin, dvoranin, koji bijaše u dvoru carevu, da su metnuli Jeremiju u onu jamu, a car sjeðaše na vratima Venijaminovijem, 024 JER 038 008 Izide Avdemeleh iz dvora careva i reèe caru govoreæi: 024 JER 038 009 Care gospodaru moj, zlo uèiniše ti ljudi u svemu što uèiniše Jeremiji proroku bacivši ga u jamu, jer bi i ondje gdje je bio od gladi umro, jer nema više hljeba u gradu. 024 JER 038 010 Zato car zapovjedi Avdemelehu Etiopljaninu govoreæi: uzmi odavde trideset ljudi i izvadi Jeremiju proroka iz jame dok nije umro. 024 JER 038 011 Tada uze Avdemeleh ljude, i doðe u dom carev pod riznicu, i uze odande iznošenijeh haljina i starijeh rita, i spusti ih Jeremiji u jamu o užima. 024 JER 038 012 I reèe Avdemeleh Etiopljanin Jeremiji: podmetni te stare haljine i rite pod pazuha ispod uža. I uèini Jeremija tako. 024 JER 038 013 I izvukoše Jeremiju na užima i izvadiše ga iz jame; i osta Jeremija u trijemu od tamnice. 024 JER 038 014 Potom car Sedekija posla po Jeremiju proroka, te ga dovedoše preda nj u treæi ulazak koji bijaše u domu Gospodnjem; i reèe car Jeremiji: zapitaæu te nešto, nemoj mi zatajiti. 024 JER 038 015 A Jeremija reèe Sedekiji: da ti kažem, neæeš li me pogubiti? a da te svjetujem, neæeš me poslušati. 024 JER 038 016 Tada se car Sedekija zakle Jeremiji nasamo govoreæi: tako da je živ Gospod, koji nam je stvorio ovu dušu, neæu te pogubiti niti æu te dati u ruke ljudima koji traže dušu tvoju. 024 JER 038 017 Tada Jeremija reèe Sedekiji: ovako veli Gospod Bog nad vojskama, Bog Izrailjev: ako otideš ka knezovima cara Vavilonskoga, živa æe ostati duša tvoja, i grad ovaj neæe izgorjeti ognjem, i tako æeš ostati u životu ti i dom tvoj. 024 JER 038 018 Ako li ne otideš ka knezovima cara Vavilonskoga, ovaj æe grad biti predan u ruke Haldejcima, koji æe ga spaliti ognjem, i ti neæeš uteæi iz ruku njihovijeh. 024 JER 038 019 A car Sedekija reèe Jeremiji: ja se bojim Judejaca koji su prebjegli ka Haldejcima, da me ne predadu u njihove ruke, te æe mi se narugati. 024 JER 038 020 A Jeremija reèe: neæe te predati; poslušaj glas Gospodnji, koji ti ja govorim, i dobro æe ti biti i živa æe biti tvoja duša. 024 JER 038 021 Ako li neæeš da izideš, ovo je što mi pokaza Gospod: 024 JER 038 022 Gle, sve žene koje su ostale u domu cara Judina, odvešæe se ka knezovima cara Vavilonskoga, i one æe reæi: nagovoriše te i prevariše te prijatelji tvoji; noge ti se uvališe u glib, a oni se povukoše natrag. 024 JER 038 023 Sve žene tvoje i sinovi tvoji odvešæe se Haldejcima, i ti neæeš uteæi iz ruku njihovijeh; nego æeš dopasti u ruke caru Vavilonskom, i ovaj æe grad izgorjeti ognjem. 024 JER 038 024 Tada reèe Sedekija Jeremiji: niko da ne dozna za te rijeèi, da ne pogineš. 024 JER 038 025 Ako li knezovi èuvši da sam govorio s tobom doðu k tebi i reku ti: kaži nam šta si govorio caru, nemoj tajiti od nas, pa te neæemo pogubiti, i šta je car tebi govorio? 024 JER 038 026 Reci im: ja pripadoh k caru moleæi se da me ne pošlje natrag u dom Jonatanov da umrem ondje. 024 JER 038 027 I doðoše svi knezovi k Jeremiji i pitaše ga; a on im odgovori sasvijem kako mu zapovjedi car. I okaniše ga se, jer ne doznaše ništa od toga. 024 JER 038 028 A Jeremija osta u trijemu od tamnice do dana kad uzeše Jerusalim; i on bijaše ondje kad uzeše Jerusalim. 024 JER 039 001 Devete godine Sedekije cara Judina mjeseca desetoga doðe Navuhodonosor car Vavilonski sa svom vojskom svojom na Jerusalim i stade ga biti. 024 JER 039 002 Jedanaeste godine Sedekijine mjeseca èetvrtoga, devetoga dana toga mjeseca provališe u grad. 024 JER 039 003 I uðoše svi knezovi cara Vavilonskoga, i stadoše kod srednjih vrata Nergal-sareser, Samgar-nevon, Sarsehim, starješina nad dvoranima, Nergal-sareser, starješina nad vraèima, i svi drugi knezovi cara Vavilonskoga. 024 JER 039 004 A kad ih vidje Sedekija car Judin i svi vojnici, pobjegoše i izidoše noæu iz grada pokraj vrta carskoga na vrata meðu dva zida; i iðahu preko polja. 024 JER 039 005 A vojska Haldejska gonjaše ih, i stiže Sedekiju u polju Jerihonskom, i uhvativši ga dovedoše ga k Navuhodonosoru caru Vavilonskom u Rivlu u zemlji Ematskoj, te mu sudi. 024 JER 039 006 I zakla car Vavilonski sinove Sedekijine u Rivli na njegove oèi, i sve znatne ljude od Jude pokla car Vavilonski. 024 JER 039 007 Iza toga Sedekiji iskopa oèi, i sveza ga u dvoje verige mjedene, da ga odvede u Vavilon. 024 JER 039 008 A dom carev i domove narodne popališe Haldejci ognjem, i zidove Jerusalimske raskopaše. 024 JER 039 009 A ostatak naroda što osta u gradu i prebjege koji prebjegoše k njemu, ostatak naroda što bješe ostao, odvede Nevuzardan zapovjednik stražarski u Vavilon. 024 JER 039 010 Samo najsiromašnije iz naroda, koji ništa nemahu, ostavi Nevuzardan zapovjednik stražarski u zemlji Judinoj, i dade im tada vinograde i njive. 024 JER 039 011 A Navuhodonosor car Vavilonski zapovjedi za Jeremiju Nevuzardanu zapovjedniku stražarskom govoreæi: 024 JER 039 012 Uzmi ga i gledaj ga dobro, i ne èini mu zla, nego mu èini što ti god kaže. 024 JER 039 013 I poslaše Nevuzardan zapovjednik stražarski i Nevusazvan, starješina nad dvoranima, i Nergal-sareser, starješina nad vraèima, i svi knezovi cara Vavilonskoga, 024 JER 039 014 Poslaše, te uzeše Jeremiju iz trijema od tamnice, i predaše ga Godoliji sinu Ahikama sina Safanova da ga odvede kuæi; tako osta meðu narodom. 024 JER 039 015 A Jeremiji doðe rijeè Gospodnja kad bješe zatvoren u trijemu od tamnice govoreæi: 024 JER 039 016 Idi i reci Avdemelehu Etiopljaninu govoreæi: ovako veli Gospod nad vojskama Bog Izrailjev: evo ja æu uèiniti da se zbudu rijeèi moje tome gradu na zlo a ne na dobro, i navršiæe se pred tobom u onaj dan. 024 JER 039 017 Ali æu tebe izbaviti u onaj dan, govori Gospod, i neæeš biti predan u ruke ljudima kojih se bojiš. 024 JER 039 018 Jer æu te doista saèuvati, te neæeš pasti od maèa, i biæe ti duša tvoja mjesto plijena zato što si se pouzdao u me, govori Gospod. 024 JER 040 001 Rijeè koja doðe Jeremiji od Gospoda kad ga Nevuzardan zapovjednik stražarski pusti iz Rame uzevši ga pošto bješe okovan u verige meðu svijem robljem Jerusalimskim i Judinijem, koje se voðaše u Vavilon. 024 JER 040 002 I uzevši zapovjednik stražarski Jeremiju reèe mu: Gospod Bog tvoj izreèe ovo zlo za ovo mjesto; 024 JER 040 003 I nanese i uèini kako reèe, jer zgriješiste Gospodu i ne slušaste glasa njegova, zato vas snaðe ovo. 024 JER 040 004 Ali sada, evo, ja te opraštam danas veriga što su ti na ruku; ako ti je volja poæi sa mnom u Vavilon, hodi, ja æu se brinuti za te; ako li ti nije volja poæi sa mnom u Vavilon, a ti nemoj; evo, sva ti je zemlja otvorena, idi kuda god hoæeš i kuda ti je drago. 024 JER 040 005 Ili kad se on još ne vraæa, otidi k njemu, Godoliji sinu Ahikama sina Safanova, kojega je postavio car Vavilonski nad gradovima Judinijem, i ostani s njim meðu narodom, ili idi kuda ti je drago. I dade mu zapovjednik stražarski brašnjenice i dar, i otpusti ga. 024 JER 040 006 I tako doðe Jeremija ka Godoliji sinu Ahikamovu u Mispu, i osta s njim u narodu, koji još osta u zemlji. 024 JER 040 007 A sve vojvode što bjehu u polju i ljudi njihovi kad èuše da je car Vavilonski postavio Godoliju sina Ahikamova nad zemljom, i da je na njemu ostavio ljude i žene i djecu izmeðu siromašnoga naroda u zemlji, koji ne bi odveden u Vavilon, 024 JER 040 008 Doðoše u Mispu ka Godoliji Ismailo sin Netanijin i Joanan i Jonatan sinovi Karijini, i Seraja sin Tanumetov, i sinovi Jofije Netofaæanina, i Jezanija sin nekoga Mahaæanina, oni i ljudi njihovi. 024 JER 040 009 I zakle se Godolija sin Ahikama sina Safanova njima i ljudima njihovijem govoreæi: ne bojte se službe Haldejcima; ostanite u zemlji, i služite caru Vavilonskom, i dobro æe vam biti. 024 JER 040 010 A ja evo æu stajati u Mispi da doèekujem Haldejce koji æe dolaziti k nama; a vi berite vinograde i voæe i ulje, i ostavljajte u sudove svoje, i stojte u gradovima svojim koje držite. 024 JER 040 011 Tako i svi Judejci, koji bijahu meðu Moavcima i sinovima Amonovijem i Edomcima i po svijem zemljama, èuvši da je car Vavilonski ostavio ostatak u Judeji i postavio nad njima Godoliju sina Ahikama sina Safanova, 024 JER 040 012 Vratiše se svi Judejci iz svijeh mjesta kuda bijahu razagnani, i doðoše u zemlju Judinu ka Godoliji u Mispu, i nabraše vina i voæa vrlo mnogo. 024 JER 040 013 A Joanan sin Karijin i sve vojvode što bjehu u polju doðoše ka Godoliji u Mispu, 024 JER 040 014 I rekoše mu: znaš li da je Valis car sinova Amonovijeh poslao Ismaila sina Netanijina da te ubije? Ali im ne povjerova Godolija sin Ahikamov. 024 JER 040 015 Tada Joanan sin Karijin reèe Godoliji nasamo u Mispi govoreæi: idem da ubijem Ismaila sina Netanijina, niko neæe doznati. Zašto da te ubije i da se rasiju svi Judejci koji su se skupili oko tebe i da propadne ostatak Judin? 024 JER 040 016 Ali Godolija sin Ahikamov reèe Joananu sinu Karijinu: nemoj to èiniti, jer nije istina što kažeš za Ismaila. 024 JER 041 001 A sedmoga mjeseca doðe Ismailo sin Netanije sina Elisamina, carskoga roda, i knezovi carevi, deset ljudi s njim, ka Godoliji sinu Ahikamovu u Mispu, i jedoše ondje u Mispi s njim. 024 JER 041 002 Potom usta Ismailo sin Netanijin i deset ljudi što bijahu s njim, i ubiše maèem Godoliju sina Ahikama sina Safanova; tako pogubiše onoga koga bješe postavio car Vavilonski nad zemljom. 024 JER 041 003 I sve Judejce koji bijahu s njim, s Godolijom, u Mispi, i Haldejce koji se zatekoše ondje, vojnike, pobi Ismailo. 024 JER 041 004 A sjutradan pošto ubi Godoliju, dok još niko ne dozna, 024 JER 041 005 Doðoše ljudi iz Sihema, iz Siloma i iz Samarije, osamdeset ljudi, obrijane brade i razdrtijeh haljina i isparani po tijelu, i imahu u rukama dar i kad, da prinesu u dom Gospodnji. 024 JER 041 006 Tada Ismailo sin Netanijin izide im na susret iz Mispe i iðaše plaèuæi, i sretavši se s njima reèe im: hodite ka Godoliji sinu Ahikamovu. 024 JER 041 007 A kad doðoše usred grada, pokla ih Ismailo sin Netanijin s ljudima koji bijahu s njim i baci ih u jamu. 024 JER 041 008 A meðu njima se naðe deset ljudi koji rekoše Ismailu: nemoj nas pogubiti, jer imamo sakriveno blago u polju, pšenice i jeèma i ulja i meda. I ostavi ih, i ne pobi ih s braæom njihovom. 024 JER 041 009 A jama u koju pobaca Ismailo sva tjelesa ljudi koje pobi uz Godoliju bijaše ona koju naèini car Asa bojeæi se Vase cara Izrailjeva; i Ismailo sin Netanijin napuni je pobijenijeh ljudi. 024 JER 041 010 I zarobi Ismailo sav ostatak naroda što bijaše u Mispi, kæeri careve i sav narod što bješe ostao u Mispi, nad kojim bješe postavio Nevuzardan zapovjednik stražarski Godoliju sina Ahikamova; i zarobivši ih Ismailo sin Netanijin poðe da prijeðe k sinovima Amonovijem. 024 JER 041 011 Ali Joanan sin Karijin i sve vojvode što bijahu s njim èuše sve zlo što uèini Ismailo sin Netanijin. 024 JER 041 012 Tada uzeše sve svoje ljude i poðoše da udare na Ismaila sina Netanijina, kojega naðoše kod velike vode u Gavaonu. 024 JER 041 013 I sav narod što bješe s Ismailom kad vidje Joanana sina Karijina i sve vojvode što bjehu s njim, obradova se, 024 JER 041 014 I sav narod što Ismailo zarobi iz Mispe obrnu se i otide k Joananu sinu Karijinu. 024 JER 041 015 A Ismailo sin Netanijin pobježe s osam ljudi od Joanana, i otide k sinovima Amonovijem. 024 JER 041 016 I tako Joanan sin Karijin i sve vojvode što bijahu s njim uzeše sav ostatak naroda što povratiše od Ismaila sina Netanijina, koji ubiv Godoliju sina Ahikamova bješe ih odveo iz Mispe, vojnike i žene i djecu i dvorane, i odvedoše ih iz Gavaona; 024 JER 041 017 I otišavši stadoše u gostionici Himamovoj kod Vitlejema, da bi otišli i prešli u Misir, 024 JER 041 018 Radi Haldejaca, jer ih se bojahu, što Ismailo sin Netanijin ubi Godoliju sina Ahikamova, kojega bješe postavio car Vavilonski nad zemljom. 024 JER 042 001 Potom doðoše sve vojvode i Joanan sin Karijin i Jezanija sin Osajin, i sav narod, malo i veliko, 024 JER 042 002 I rekoše Jeremiji proroku: pusti preda se našu molbu, i pomoli se za nas Gospodu Bogu svojemu, za sav ovaj ostatak, jer nas je ostalo malo od mnogih, kao što nas oèi tvoje vide, 024 JER 042 003 Da bi nam pokazao Gospod Bog tvoj put kojim æemo iæi i šta æemo raditi. 024 JER 042 004 A Jeremija prorok reèe im: poslušaæu; evo, pomoliæu se Gospodu Bogu vašemu po vašim rijeèima, i što vam odgovori Gospod kazaæu vam, neæu vam zatajiti ni rijeèi. 024 JER 042 005 A oni rekoše Jeremiji: Gospod neka nam je svjedok istinit i vjeran da æemo èiniti sve što ti Gospod Bog tvoj zapovjedi za nas. 024 JER 042 006 Bilo dobro ili zlo, poslušaæemo rijeè Gospoda Boga svojega ka kojemu te šaljemo, da bi nam dobro bilo kad poslušamo glas Gospoda Boga svojega. 024 JER 042 007 A poslije deset dana doðe rijeè Gospodnja Jeremiji; 024 JER 042 008 Te sazva Joanana sina Karijina i sve vojvode što bijahu s njim, i sav narod, malo i veliko, 024 JER 042 009 I reèe im: ovako veli Gospod Bog Izrailjev, ka kojemu me poslaste da iznesem preda nj molbu vašu: 024 JER 042 010 Ako ostanete u ovoj zemlji, sazidaæu vas, i neæu vas razoriti, i nasadiæu vas i neæu vas istrijebiti; jer mi je žao sa zla koje sam vam uèinio. 024 JER 042 011 Ne bojte se cara Vavilonskoga, kojega se bojite; ne bojte ga se, govori Gospod, jer sam ja s vama da vas saèuvam i da vas izbavim iz njegove ruke. 024 JER 042 012 I uèiniæu vam milost da se smiluje na vas, i vrati vas u zemlju vašu. 024 JER 042 013 Ako li reèete: neæemo da ostanemo u toj zemlji, ne slušajuæi glasa Gospoda Boga svojega 024 JER 042 014 Govoreæi: ne, nego idemo u zemlju Misirsku, da ne vidimo rata i glasa trubnoga ne èujemo i ne budemo gladni hljeba, i ondje æemo se naseliti, 024 JER 042 015 Onda èujte rijeè Gospodnju, koji ste ostali od Jude; ovako veli Gospod nad vojskama Bog Izrailjev: ako vi okrenete lice svoje da idete u Misir i otidete da se naselite ondje, 024 JER 042 016 Ondje æe vas u zemlji Misirskoj stignuti maè kojega se bojite, i glad, radi koje se brinete, goniæe vas ondje u Misiru i ondje æete pomrijeti. 024 JER 042 017 I svi ljudi koji su okrenuli lice svoje da idu u Misir da se ondje nasele, izginuæe od maèa i od gladi i od pomora, i nijedan ih neæe ostati niti æe koji uteæi od zla koje æu pustiti na njih. 024 JER 042 018 Jer ovako veli Gospod nad vojskama Bog Izrailjev: kao što se gnjev moj i jarost moja izli na stanovnike Jerusalimske, tako æe se izliti gnjev moj na vas, ako otidete u Misir, i biæete uklin i èudo i kletva i rug, i neæete više vidjeti ovoga mjesta. 024 JER 042 019 Gospod vam govori, ostanci Judini! ne idite u Misir. Znajte da vam ja svjedoèim danas. 024 JER 042 020 Jer varaste duše svoje kad me poslaste ka Gospodu Bogu svojemu rekavši: pomoli se za nas Gospodu Bogu našemu, i kako reèe Gospod Bog naš, javi nam i uèiniæemo. 024 JER 042 021 A kad vam javih danas, neæete da poslušate glasa Gospoda Boga svojega niti išta što mi zapovjedi za vas. 024 JER 042 022 Znajte dakle da æete izginuti od maèa i od gladi i od pomora na mjestu kuda ste radi otiæi da se stanite. 024 JER 043 001 A kad izgovori Jeremija svemu narodu sve rijeèi Gospoda Boga njihova, koje mu Gospod Bog njihov zapovjedi za njih, sve te rijeèi, 024 JER 043 002 Tada Azarija sin Osajin i Joanan sin Karijin i svi oni ljudi oholi rekoše Jeremiji govoreæi: nije istina što govoriš; nije te poslao Gospod Bog naš da nam kažeš: ne idite u Misir da se ondje stanite. 024 JER 043 003 Nego Varuh sin Nirijin podgovara te na nas da nas preda u ruke Haldejcima da nas pogube ili da nas presele u Vavilon. 024 JER 043 004 I tako Joanan sin Karijin i sve vojvode i sav narod ne poslušaše glasa Gospodnjega da ostanu u zemlji Judinoj. 024 JER 043 005 Nego Joanan sin Karijin i sve vojvode uzeše sav ostatak Judin koji se bijaše vratio da živi u zemlji Judinoj iz svijeh naroda u koje bijahu razagnani, 024 JER 043 006 Ljude i žene i djecu i kæeri careve, i sve duše što bijaše ostavio Nevuzardan zapovjednik stražarski s Godolijom sinom Ahikama sina Safanova, i Jeremiju proroka i Varuha sina Nirijina, 024 JER 043 007 I otidoše u zemlju Misirsku, jer ne poslušaše glasa Gospodnjega; i doðoše do Tafnesa. 024 JER 043 008 I doðe rijeè Gospodnja Jeremiji u Tafnesu govoreæi: 024 JER 043 009 Uzmi u ruke velikoga kamenja, i pokrij ga kalom u peæi za opeke što je na vratima doma Faraonova u Tafnesu da vide Judejci; 024 JER 043 010 I reci im: ovako veli Gospod nad vojskama Bog Izrailjev: evo, ja æu poslati i dovesti Navuhodonosora cara Vavilonskoga slugu svojega, i metnuæu prijesto njegov na ovo kamenje koje sakrih, i razapeæe carski šator svoj na njemu. 024 JER 043 011 Jer æe doæi i zatrti zemlju Misirsku; ko bude za smrt otiæi æe na smrt, ko za ropstvo, u ropstvo, ko za maè, pod maè. 024 JER 043 012 I raspaliæu oganj u kuæama bogova Misirskih; i popaliæe ih i odvešæe ih u ropstvo, i ogrnuæe se zemljom Misirskom kao što se pastir ogræe plaštem svojim, i otiæi æe odande s mirom. 024 JER 043 013 I izlomiæe stupove u domu sunèanom što je u zemlji Misirskoj, i kuæe bogova Misirskih popaliæe ognjem. 024 JER 044 001 Rijeè koja doðe Jeremiji za sve Judejce koji življahu u zemlji Misirskoj, koji življahu u Migdolu i u Tafnesu i u Nofu i u zemlji Patrosu, govoreæi: 024 JER 044 002 Ovako veli Gospod nad vojskama Bog Izrailjev: vi vidjeste sve zlo što navedoh na Jerusalim i na sve gradove Judine, i evo su danas pusti i nema nikoga da živi u njima, 024 JER 044 003 Za zloæu njihovu koju èiniše da bi me gnjevili hodeæi da kade i služe drugim bogovima, kojih ne znaše ni oni ni vi ni oci vaši. 024 JER 044 004 I slah k vama sve sluge svoje proroke zarana jednako govoreæi: ne èinite toga gada, na koji mrzim. 024 JER 044 005 Ali ne poslušaše niti prignuše uha svojega da se vrate od zloæe svoje, da ne kade drugim bogovima. 024 JER 044 006 Zato se izli jarost moja i gnjev moj, i razgorje se u gradovima Judinijem i po ulicama Jerusalimskim, te postaše razvaline i pustoš, kao što se vidi danas. 024 JER 044 007 A sada ovako veli Gospod Bog nad vojskama, Bog Izrailjev: zašto sami sebi èinite tako veliko zlo da istrijebite iz Jude ljude i žene, djecu i koja sisaju, da ne ostane u vas ostatka, 024 JER 044 008 Gnjeveæi me djelima ruku svojih, kadeæi drugim bogovima u zemlji Misirskoj, u koju doðoste da se stanite da biste se istrijebili i postali kletva i rug u svijeh naroda na zemlji. 024 JER 044 009 Jeste li zaboravili zla otaca svojih i zla careva Judinijeh i zla žena njihovijeh, i svoja zla i zla žena svojih, koja èiniše u zemlji Judinoj i po ulicama Jerusalimskim? 024 JER 044 010 Ne pokoriše se do danas niti se pobojaše, niti hodiše po mom zakonu i uredbama mojim, koje stavih pred vas i pred oce vaše. 024 JER 044 011 Zato ovako veli Gospod nad vojskama Bog Izrailjev: evo, ja æu vam obratiti lice svoje na zlo, da istrijebim sve Judejce. 024 JER 044 012 I uzeæu ostatak Judin, koji okrenu lice svoje da ide u zemlju Misirsku da se ondje stani, i izginuæe svi; u zemlji æe Misirskoj pasti i izginuti od maèa i od gladi, malo i veliko, izginuæe od maèa i od gladi, i biæe uklin i èudo i prokletstvo i rug. 024 JER 044 013 I pohodiæu one koji nastavaju u zemlji Misirskoj, kao što sam pohodio Jerusalim, maèem, glaðu i pomorom; 024 JER 044 014 I nijedan od ostatka Judina, što otidoše u zemlju Misirsku da se ondje stane, neæe uteæi niti se izbaviti da se vrate u zemlju Judinu, u koju se žele vratiti da se nasele; jer se neæe vratiti, osim koji pobjegnu. 024 JER 044 015 Tada odgovoriše Jeremiji svi ljudi koji znaðahu da žene njihove kade drugim bogovima, i sve žene, kojih stajaše ondje velik zbor, i sav narod što življaše u zemlji Misirskoj, u Patrosu, govoreæi: 024 JER 044 016 Što nam kaza u ime Gospodnje, neæemo te poslušati; 024 JER 044 017 Nego æemo èiniti sve što je izašlo iz naših usta kadeæi carici nebeskoj i ljevajuæi joj naljeve, kao što smo èinili mi i oci naši, carevi naši i knezovi naši po gradovima Judinijem i po ulicama Jerusalimskim, jer bijasmo siti hljeba i bijaše nam dobro i zla ne viðasmo. 024 JER 044 018 A otkad prestasmo kaditi carici nebeskoj i ljevati joj naljeve, ništa nemamo i ginemo od maèa i od gladi. 024 JER 044 019 I kad kadimo carici nebeskoj i ljevamo joj naljeve, eda li joj bez glavara svojih peèemo kolaèe služeæi joj i ljevamo joj naljeve? 024 JER 044 020 Tada reèe Jeremija svemu narodu, ljudima i ženama, i svemu narodu, koji mu onako odgovoriše, govoreæi: 024 JER 044 021 Eda li se ne opomenu Gospod kada, kojim kadiste u gradovima Judinijem i po ulicama Jerusalimskim vi i oci vaši, carevi vaši i knezovi vaši i narod zemaljski? i ne doðe li mu u srce? 024 JER 044 022 I ne može Gospod više podnositi zloæe djela vaših i gadova koje èiniste, te zemlja vaša posta pustoš i èudo i prokletstvo, da niko ne živi u njoj, kako se vidi danas. 024 JER 044 023 Zato što kadiste i što griješiste Gospodu i ne slušaste glasa Gospodnjega, i po zakonu njegovu i uredbama njegovijem i svjedoèanstvima njegovijem ne hodiste, zato vas zadesi ovo zlo, kako se vidi danas. 024 JER 044 024 Još reèe Jeremija svemu narodu i svijem ženama: èujte rijeè Gospodnju, svi Judejci, koji ste u zemlji Misirskoj. 024 JER 044 025 Ovako veli Gospod nad vojskama Bog Izrailjev govoreæi: vi i žene vaše rekoste ustima svojim i rukama svojim izvršiste govoreæi: izvršivaæemo zavjete svoje što zavjetovasmo kadeæi carici nebeskoj i ljevajuæi joj naljeve. Doista ispuniste zavjete svoje i izvršiste. 024 JER 044 026 Zato èujte Judejci rijeè Gospodnju, svi Judejci koji stanujete u zemlji Misirskoj: evo, ja se zaklinjem velikim imenom svojim, veli Gospod, da se ime moje neæe više izricati ustima nijednoga Judejca u svoj zemlji Misirskoj da bi rekao: tako da je živ Gospod Gospod! 024 JER 044 027 Evo, ja æu paziti na njih zla radi, ne dobra radi, i Judejci koji su u zemlji Misirskoj svi æe ginuti od maèa i od gladi, dokle ih ne bude nijednoga. 024 JER 044 028 A koji uteku od maèa, vratiæe se iz zemlje Misirske u zemlju Judinu, malo njih, jer sav ostatak Judin, što otidoše u zemlju Misirsku da se ondje nastane, poznaæe èija æe se rijeè navršiti, moja ili njihova. 024 JER 044 029 A ovo da vam je znak, govori Gospod, da æu vas pohoditi na tom mjestu da znate da æe se doista ispuniti rijeèi moje vama na zlo; 024 JER 044 030 Ovako veli Gospod: evo, ja æu dati Faraona Vafrija cara Misirskoga u ruke neprijateljima njegovijem i u ruke onijem koji traže dušu njegovu, kao što sam dao Sedekiju cara Judina u ruke Navuhodonosoru caru Vavilonskom, neprijatelju njegovu i koji tražaše dušu njegovu. 024 JER 045 001 Rijeè koju reèe Jeremija prorok Varuhu sinu Nirijinu, kad pisaše ove rijeèi u knjigu iz usta Jeremijinijeh, èetvrte godine Joakima sina Josijina, govoreæi: 024 JER 045 002 Ovako veli Gospod Bog Izrailjev za tebe, Varuše: 024 JER 045 003 Rekao si: teško meni! jer Gospod dodade mi žalost na tugu; iznemogoh uzdišuæi, i mira ne nalazim. 024 JER 045 004 Reci mu ovo: ovako veli Gospod: evo, što sam sagradio ja razgraðujem, i što sam posadio iskorenjavam po svoj toj zemlji. 024 JER 045 005 A ti li æeš tražiti sebi velike stvari? Ne traži; jer evo, ja æu pustiti zlo na svako tijelo, govori Gospod; ali æu tebi dati dušu tvoju mjesto plijena u svijem mjestima, kuda otideš. 024 JER 046 001 Rijeè Gospodnja koja doðe Jeremiji proroku za narode: 024 JER 046 002 Za Misirce, za vojsku Faraona Nehaona cara Misirskoga, koja bijaše na reci Efratu kod Harkemisa, i razbi je Navuhodonosor car Vavilonski èetvrte godine Joakima sina Josijina cara Judina. 024 JER 046 003 Pripravite štite i štitiæe, i idite u boj; 024 JER 046 004 Prežite konje, i pojašite, konjici; postavite se sa šljemovima; utrite koplja, oblaèite se u oklope. 024 JER 046 005 Zašto ih vidim gdje se poplašiše, vraæaju se natrag, junaci njihovi polomiše se i bježe bez obzira? Strah je otsvuda, govori Gospod. 024 JER 046 006 Da ne uteèe laki, niti se izbavi jaki; da se na sjeveru na brijegu rijeke Efrata spotaknu i padnu. 024 JER 046 007 Ko je to što se diže kao potok, i vode mu se kolebaju kao rijeke? 024 JER 046 008 Misir se diže kao potok i njegove se vode kolebaju kao rijeke; i veli: idem, pokriæu zemlju, zatræu grad i one koji žive u njemu. 024 JER 046 009 Izlazite, konji, bjesnite, kola; i neka izaðu junaci, Husi i Fudi, koji nose štitove, i Ludeji, koji nose i natežu luk. 024 JER 046 010 Jer je ovaj dan Gospodu Gospodu nad vojskama dan osvete, da se osveti neprijateljima svojim; maè æe ih proždrijeti i nasitiæe se i opiæe se krvlju njihovom; jer æe biti žrtva Gospoda Gospoda nad vojskama u zemlji sjevernoj na rijeci Efratu. 024 JER 046 011 Izidi u Galad i uzmi balsama, djevojko kæeri Misirska; zaludu su ti mnogi lijekovi, neæeš se izlijeèiti. 024 JER 046 012 Narodi èuše sramotu tvoju, i vike tvoje puna je zemlja, jer se spotièu junak o junaka, te obojica padaju. 024 JER 046 013 Rijeè koju reèe Gospod Jeremiji proroku o dolasku Navuhodonosora cara Vavilonskoga da potre zemlju Misirsku: 024 JER 046 014 Javite u Misiru, i oglasite u Migdolu, oglasite i u Nofu i u Tafnesu, i recite: stani i pripravi se, jer maè proždrije što je oko tebe. 024 JER 046 015 Zašto se povaljaše junaci tvoji? Ne stoje, jer ih Gospod obara. 024 JER 046 016 Èini, te se mnogi spotièu i padaju jedan na drugoga, i govore: ustani da se vratimo k narodu svojemu i na postojbinu svoju ispred maèa nasilnikova. 024 JER 046 017 Vièu ondje: Faraon car Misirski propade, proðe mu rok. 024 JER 046 018 Tako da sam ja živ, govori car, kojemu je ime Gospod nad vojskama; kao Tavor meðu gorama i kao Karmil na moru doæi æe. 024 JER 046 019 Spremi što ti treba da se seliš, stanovnice, kæeri Misirska; jer æe Nof opustjeti i spaliæe se da neæe niko živjeti u njemu. 024 JER 046 020 Misir je lijepa junica; ali pogibao ide, ide sa sjevera. 024 JER 046 021 I najamnici su njegovi usred njega kao teoci ugojeni, ali se i oni obrnuše i pobjegoše, ne ostaše, jer doðe na njih dan nesreæe njihove, vrijeme pohoðenja njihova. 024 JER 046 022 Glas æe njihov iæi kao zmijinji, jer oni idu s vojskom i doæi æe sa sjekirama na nj kao oni koji sijeku drva. 024 JER 046 023 I oni æe posjeæi šumu njegovu, govori Gospod, ako joj i nema mjere, jer ih je više nego skakavaca i nema im broja. 024 JER 046 024 Posrami se kæi Misirska, predana je u ruke narodu sjevernom. 024 JER 046 025 Govori Gospod nad vojskama Bog Izrailjev: evo, ja æu pohoditi ljudstvo u Noji, i Faraona i Misir i bogove njegove i careve njegove, Faraona i sve koji se uzdaju u nj. 024 JER 046 026 I daæu ih u ruke onima koji traže dušu njihovu, u ruke Navuhodonosoru caru Vavilonskom i u ruke slugama njegovijem; a poslije æe biti naseljen kao prije, govori Gospod. 024 JER 046 027 A ti se ne boj, slugo moj Jakove, i ne plaši se, Izrailju, jer evo ja æu te izbaviti iz daljne zemlje i sjeme tvoje iz zemlje ropstva njegova; i Jakov æe se vratiti i poèivaæe, i biæe miran i niko ga neæe plašiti. 024 JER 046 028 Ti se ne boj, slugo moj Jakove, govori Gospod, jer sam ja s tobom; jer æu uèiniti kraj svijem narodima, u koje te prognah, ali tebi neæu uèiniti kraja, nego æu te pokarati s mjerom, a neæu te ostaviti sasvijem bez kara. 024 JER 047 001 Rijeè Gospodnja koja doðe Jeremiji proroku za Filisteje prije nego Faraon osvoji Gazu. 024 JER 047 002 Ovako veli Gospod: evo, voda dolazi sa sjevera, i biæe kao potok koji se razljeva, i potopiæe zemlju i što je u njoj, grad i one koji žive u njemu; i ljudi æe vikati, i ridaæe svi stanovnici zemaljski. 024 JER 047 003 Od topota kopita jakih konja njegovijeh, od tutnjave kola njegovijeh, i praske toèkova njegovijeh, neæe se obazreti ocevi na sinove, jer æe im ruke klonuti, 024 JER 047 004 Od onoga dana koji æe doæi da istrijebi sve Filisteje i da zatre Tir i Sidon i sve ostale pomoænike, jer æe Gospod istrijebiti Filisteje, ostatak ostrva Kaftora. 024 JER 047 005 Oæelaviæe Gaza, propašæe Askalon i ostatak doline njihove; dokle æeš se rezati? 024 JER 047 006 Jaoh, maèu Gospodnji, kad æeš se smiriti? vrati se u korice svoje, stani i smiri se. 024 JER 047 007 Ali kako bi se smirio? jer mu Gospod dade zapovijest na Askalon i na primorje; onamo ga odredi. 024 JER 048 001 Za Moava ovako govori Gospod nad vojskama Bog Izrailjev: teško Nevonu! jer æe se opustošiti; Kirijatajim æe se posramiti i uzeti; Mizgav æe se posramiti i prepasti. 024 JER 048 002 Neæe se više hvaliti Moav Esevonom; jer mu zlo misle: hodite da ga istrijebimo da nije više narod. I ti, Madmene, opustjeæeš; maè æe te goniti. 024 JER 048 003 Èuje se vika iz Oronajima, pustošenje i satiranje veliko. 024 JER 048 004 Moav se satr; stoji vika djece njegove. 024 JER 048 005 Jer æe se putem Luitskim dizati plaè bez prestanka; i kako se slazi u Oronajim, neprijatelji æe èuti strašnu viku: 024 JER 048 006 Bježite, izbavite duše svoje, i budite kao vrijes u pustinji. 024 JER 048 007 Jer što se uzdaš u svoja djela i u blago svoje, zato æeš se i ti uzeti, i Hamos æe otiæi u ropstvo, sveštenici njegovi i knezovi njegovi skupa. 024 JER 048 008 I doæi æe zatiraè u svaki grad, neæe se saèuvati ni jedan grad; dolina æe propasti i ravnica æe se opustošiti, jer Gospod reèe. 024 JER 048 009 Podajte krila Moavu, neka brzo odleti; jer æe gradovi njegovi opustjeti da neæe niko živjeti u njima. 024 JER 048 010 Proklet bio ko nemarno radi djelo Gospodnje, i proklet ko usteže maè svoj od krvi! 024 JER 048 011 Moav je bio u miru od djetinjstva svojega i poèivao na droždini svojoj, niti se pretakao iz suda u sud, niti je u ropstvo išao; zato mu osta kus njegov, i miris se njegov nije promijenio. 024 JER 048 012 Zato, evo, idu dani, govori Gospod, da mu pošljem premetaèe, koji æe ga premetnuti, i sudove njegove isprazniti i mjehove njegove pokidati. 024 JER 048 013 I Moav æe se osramotiti s Hamosa, kao što se osramotio dom Izrailjev s Vetilja, gada svojega. 024 JER 048 014 Kako govorite: jaki smo i junaci u boju? 024 JER 048 015 Moav æe se opustošiti i gradovi æe njegovi propasti, i najbolji mladiæi njegovi siæi æe na zaklanje, govori car, kojemu je ime Gospod nad vojskama. 024 JER 048 016 Blizu je pogibao Moavova, i zlo njegovo vrlo hiti. 024 JER 048 017 Žalite ga svi koji ste oko njega, i koji god znate za ime njegovo, recite: kako se slomi jaki štap, slavna palica? 024 JER 048 018 Siði sa slave svoje, i sjedi na mjesto zasušeno, kæeri, koja živiš u Devonu; jer æe zatiraè Moavov doæi na tebe i raskopaæe gradove tvoje. 024 JER 048 019 Stani na putu, i pogledaj, koja živiš u Aroiru, upitaj onoga koji bježi i onu koja gleda da se izbavi, reci: što bi? 024 JER 048 020 Posrami se Moav; jer se razbi; ridajte i vièite; javite u Arnon da se Moav opustoši. 024 JER 048 021 Jer sud doðe na zemlju ravnu, na Olon i na Jasu i Mifat, 024 JER 048 022 I na Devon i na Nevon i na Vet-Devlatajim, 024 JER 048 023 I na Kirijatajim i na Vet-Gamul i na Vet-Meon, 024 JER 048 024 I na Keriot i na Vosoru, i na sve gradove zemlje Moavske, koji su daleko i koji su blizu. 024 JER 048 025 Odbijen je rog Moavu, i mišica se njegova slomi, govori Gospod. 024 JER 048 026 Opojte ga, jer se podigao na Gospoda; neka se valja Moav u bljuvotini svojoj, i bude i on potsmijeh. 024 JER 048 027 Jer nije li tebi Izrailj bio potsmijeh? je li se zatekao meðu lupežima, te kad god govoriš o njemu poskakuješ? 024 JER 048 028 Ostavite gradove i naselite se u stijeni, stanovnici Moavski, i budite kao golubica koja se gnijezdi u kraju i rasjelini. 024 JER 048 029 Èusmo ponos Moavov da je veoma ponosit, oholost njegovu i ponos, razmetanje njegovo i obijest njegovu. 024 JER 048 030 Znam ja, govori Gospod, obijest njegovu; ali neæe biti tako; laži njegove neæe uèiniti ništa. 024 JER 048 031 Zato æu ridati za Moavom, vikati za svijem Moavom, uzdisaæe se za onima u Kir-Eresu. 024 JER 048 032 Više nego za Jazirom plakaæu za tobom, lozo Sivamska; odvode tvoje prijeðoše more, dopriješe do mora Jazirskoga; zatiraè napade na ljetinu tvoju i na berbu tvoju. 024 JER 048 033 I radost i veselje otide s rodnoga polja, iz zemlje Moavske, i uèinih te nesta u kacama vina; niko neæe gaziti pjevajuæi; pjesma neæe se više pjevati. 024 JER 048 034 Od vike Esevonske, koja doprije do Eleale, podigoše viku do Jase, od Sigora do Oronajima, kao junica od tri godine, jer æe i voda Nimrimskih nestati. 024 JER 048 035 I uèiniæu, govori Gospod, da ne bude Moavu èovjeka koji bi prinosio žrtvu na visini i kadio bogovima svojim. 024 JER 048 036 Zato æe srce moje pištati za Moavom kao svirala, i srce æe moje pištati kao svirala za ljudima u Kir-Eresu, jer æe mu sva teèevina propasti. 024 JER 048 037 Jer æe sve glave biti æelave i sve brade obrijane, i sve ruke izrezane, i oko bedara kostrijet. 024 JER 048 038 Na svijem krovovima Moavovijem i po ulicama njegovijem biæe sam plaè, jer æu razbiti Moava kao sud na kom nema miline, govori Gospod. 024 JER 048 039 Ridajte: kako je satrven! kako Moav obrnu pleæi sramotan? i posta Moav potsmijeh i strahota svjema koji su oko njega. 024 JER 048 040 Jer ovako govori Gospod: evo, kao orao doletjeæe i raširiæe krila svoja nad Moavom. 024 JER 048 041 Kerijot je pokoren i tvrda se mjesta zauzeše, i srca æe u junaka Moavovijeh biti u onaj dan kao srce u žene koja se poraða. 024 JER 048 042 I Moav æe se istrijebiti da ne bude narod, jer se podiže na Gospoda. 024 JER 048 043 Strah i jama i zamka oko tebe je, stanovnièe Moavski, govori Gospod. 024 JER 048 044 Ko uteèe od straha, pašæe u jamu, a ko izljeze iz jame, uhvatiæe se u zamku; jer æu pustiti na njega, na Moava, godinu pohoðenja njihova, govori Gospod. 024 JER 048 045 U sjenu Esevonskom ustaviše se koji bježahu od sile; ali æe oganj izaæi iz Esevona i plamen isred Siona, i opaliæe kraj Moavu i tjeme nemirnicima. 024 JER 048 046 Teško tebi, Moave, propade narod Hamosov, jer sinove tvoje zarobiše, i kæeri tvoje odvedoše u ropstvo. 024 JER 048 047 Ali æu povratiti roblje Moavovo u pošljednje vrijeme, govori Gospod. Dovde je sud Moavu. 024 JER 049 001 Za sinove Amonove: ovako veli Gospod: zar Izrailj nema sinova? zar nema našljednika? zašto Malhom naslijedi zemlju Gadovu? i zašto se narod njegov naseli u njegovijem gradovima? 024 JER 049 002 Zato evo idu dani, govori Gospod, kad æu uèiniti da se èuje vika ubojna u Ravi sinova Amonovijeh, i ona da bude gomila razvalina, i sela njezina popaljena ognjem; i Izrailj æe obladati onima koji bjehu njim obladali, govori Gospod. 024 JER 049 003 Ridaj Esevone, jer je Gaj opustošen; vièite sela Ravska; pripašite oko sebe kostrijet, narièite i trèite oko plotova; jer æe Malhom otiæi u ropstvo, sveštenici njegovi i knezovi njegovi skupa. 024 JER 049 004 Što se hvališ dolinama? Rastopila se dolina tvoja, kæeri odmetnico! koja se uzdaš u blago svoje: ko bi udario na me? 024 JER 049 005 Evo ja æu pustiti na te strah otsvuda unaokolo, govori Gospod Gospod nad vojskama, i raspršaæete se svi, i neæe biti nikoga da sakupi bježan. 024 JER 049 006 Ali æu poslije povratiti roblje sinova Amonovijeh, govori Gospod. 024 JER 049 007 Za Edoma, ovako veli Gospod nad vojskama: zar nema više mudrosti u Temanu? nesta li svjeta razumnima? išèilje li mudrost njihova? 024 JER 049 008 Bježite, obratite pleæi, zavrite se duboko, stanovnici Dedanski, jer æu pustiti na Isava pogibao njegovu u vrijeme kad æu ga pohoditi. 024 JER 049 009 Da ti doðu beraèi, ne bi li ti ostavili pabiraka? da doðu lupeži noæu, ne bi li odnijeli koliko im je dosta? 024 JER 049 010 Ali ja ogoluznih Isava, otkrih potaje njegove da se ne može sakriti; propade sjeme njegovo, braæa njegova i susjedi njegovi, niko ne osta. 024 JER 049 011 Ostavi sirote svoje, ja æu im život saèuvati, i udovice tvoje neka se uzdaju u me. 024 JER 049 012 Jer ovako veli Gospod: evo, koji ne bi trebalo da piju iz èaše, doista æe piti; a ti li æeš ostati bez kara? neæeš ostati bez kara, nego æeš zacijelo piti. 024 JER 049 013 Jer sobom se zaklinjem, govori Gospod, da æe Vosora biti pustoš, rug, èudo i prokletstvo, i svi æe gradovi njezini biti pustinja vjeèna. 024 JER 049 014 Èuh glas od Gospoda, i glasnik bi poslan k narodima da reèe: skupite se i idite na nju, i dignite se u boj. 024 JER 049 015 Jer gle, uèiniæu te da budeš mali meðu narodima i prezren meðu ljudima. 024 JER 049 016 Obijest tvoja i ponositost srca tvojega prevari tebe, koji živiš u rasjelinama kamenijem i držiš se visokih humova; da naèiniš sebi gnijezdo visoko kao orao, i odande æu te svaliti, govori Gospod. 024 JER 049 017 I zemlja æe Edomska biti pustinja, ko proðe mimo nju, svak æe se èuditi i zviždati radi svijeh rana njezinijeh. 024 JER 049 018 Kao kad se zatr Sodom i Gomor i susjedstvo njihovo, veli Gospod, neæe se naseliti ondje niko niti æe se baviti ondje sin èovjeèji. 024 JER 049 019 Gle, kao lav izaæi æe podižuæi se više nego Jordan na stan silnoga; ali æu ga brzo otjerati iz te zemlje, i postaviæu nad njom onoga ko je izabran; jer ko je kao ja? i ko æe se preti sa mnom? i koji æe mi pastir odoljeti? 024 JER 049 020 Zato èujte namjeru Gospodnju što je naumio za Edomce i misli njegove što je smislio za stanovnike Temanske: zaista najmanji iz stada razvlaèiæe ih, zaista æe opustjeti stan s njima. 024 JER 049 021 Od praske padanja njihova zemlja æe se tresti, i vika æe se njihova èuti na Crvenom Moru. 024 JER 049 022 Gle, doæi æe i doletjeæe kao orao i raširiæe krila svoja nad Vosorom, i biæe srce u junaka Edomskih kao srce u žene koja se poraða. 024 JER 049 023 Za Damasak. Posrami se Emat i Arfad, jer èu zle glase; rastopiše se, strah je na moru, ne može se umiriti. 024 JER 049 024 Damasak klonu, obrati se da bježi, drhat ga poduze, tuga i bolovi osvojiše ga kao porodilju. 024 JER 049 025 Kako se ne ostavi slavni grad? grad radosti moje? 024 JER 049 026 Zato æe popadati mladiæi njegovi na ulicama njegovijem, i svi æe vojnici njegovi izginuti u onaj dan, govori Gospod nad vojskama. 024 JER 049 027 I raspaliæu oganj u zidovima Damaštanskim, i proždrijeæe dvore Ven-Adadove. 024 JER 049 028 Za Kidar i za carstva Asorska, koja razbi Navuhodonosor car Vavilonski, ovako veli Gospod: ustanite, idite na Kidar, i zatrite sinove istoène. 024 JER 049 029 Uzeæe im šatore i stada, zavjese njihove i sudove njihove i kamile njihove oteæe, i vikaæe na njih strašno otsvuda. 024 JER 049 030 Bježite, selite se daleko, zavrite se duboko, stanovnici Asorski, govori Gospod, jer je Navuhodonosor car Vavilonski namjerio namjeru protiv vas, i smislio misao protiv vas. 024 JER 049 031 Ustanite, idite k narodu mirnome, koji živi bez straha, govori Gospod, koji nema vrata ni prijevornica, žive sami. 024 JER 049 032 I kamile æe njihove biti plijen, i mnoštvo stoke njihove grabež, i rasijaæu ih u sve vjetrove, one što se s kraja strigu; i dovešæu pogibao na njih sa svijeh strana, govori Gospod. 024 JER 049 033 I Asor æe biti stan zmajevski, pustinja dovijeka: niko se neæe ondje naseliti, niti æe se baviti u njemu sin èovjeèji. 024 JER 049 034 Rijeè Gospodnja koja doðe Jeremiji proroku za Elam, u poèetku carovanja Sedekije cara Judina, govoreæi: 024 JER 049 035 Ovako veli Gospod nad vojskama: evo, ja æu slomiti luk Elamu, glavnu silu njegovu; 024 JER 049 036 I dovešæu na Elam èetiri vjetra s èetiri kraja nebesa, i u sve te vjetrove rasijaæu ih, tako da neæe biti naroda kuda neæe otiæi prognanici Elamski. 024 JER 049 037 I uplašiæu Elamce pred neprijateljima njihovijem, i pred onima koji traže dušu njihovu; i pustiæu zlo na njih, žestinu gnjeva svojega, govori Gospod, i pustiæu za njima maè dokle ih ne zatrem. 024 JER 049 038 I namjestiæu prijesto svoj u Elamu, i istrijebiæu odande cara i knezove, govori Gospod. 024 JER 049 039 Ali u pošljednje vrijeme povratiæu roblje Elamsko, govori Gospod. 024 JER 050 001 Rijeè koju reèe Gospod za Vavilon i za zemlju Haldejsku preko Jeremije proroka. 024 JER 050 002 Javite narodima i razglasite, podignite zastavu, razglasite, ne tajite, recite: uze se Vavilon, posrami se Vil, razbi se Merodah; posramiše se idoli njegovi, razbiše se gadni bogovi njegovi. 024 JER 050 003 Jer se narod podiže na nj sa sjevera, koji æe mu zemlju opustiti, da neæe biti nikoga da živi u njoj; i ljudi i stoka pobjeæi æe i otiæi. 024 JER 050 004 U te dane i u to vrijeme, govori Gospod, doæi æe sinovi Izrailjevi i sinovi Judini zajedno, iæi æe plaèuæi i tražiæe Gospoda Boga svojega. 024 JER 050 005 Pitaæe za put u Sion, i obrativši se onamo reæi æe: hodite, sjedinimo se s Gospodom zavjetom vjeènijem, koji se ne zaboravlja. 024 JER 050 006 Narod je moj stado izgubljeno; pastiri njegovi zavedoše ga, te luta po gorama, ide s brda na humove, zaboravivši stan svoj. 024 JER 050 007 Ko ih naðe, proždiraše ih, i neprijatelji njihovi govoriše: neæemo biti krivi, jer zgriješiše Gospodu, stanu pravde, Gospodu, nadu otaca njihovijeh. 024 JER 050 008 Bježite iz Vavilona i izidite iz zemlje Haldejske i budite kao ovnovi pred stadom. 024 JER 050 009 Jer, evo, ja æu podignuti i dovešæu na Vavilon zbor velikih naroda iz zemlje sjeverne, koji æe se uvrstati da se biju s njim, i uzeæe ga; strijele su im kao u dobra junaka, ne vraæaju se prazne. 024 JER 050 010 I zemlja æe se Haldejska oplijeniti, svi koji æe je plijeniti nasitiæe se, govori Gospod. 024 JER 050 011 Jer se veseliste, jer se radovaste plijeneæi moje našljedstvo; jer bješnjeste kao junica na travi i rzaste kao jaki konji. 024 JER 050 012 Mati se vaša osramoti vrlo, roditeljka vaša postidje se; evo biæe pošljednja meðu narodima, pustinja, zemlja suha i pustoš. 024 JER 050 013 Od gnjeva Gospodnjega neæe se u njoj živjeti, nego æe sva opustjeti; ko god proðe mimo Vavilon, èudiæe se i zviždaæe radi svijeh rana njegovijeh. 024 JER 050 014 Postavite se oko Vavilona svi koji natežete luk, strijeljajte ga, ne žalite strijela; jer je sagriješio Gospodu. 024 JER 050 015 Vièite na nj unaokolo; pruža ruku; temelji mu padoše, zidovi su mu razvaljeni; jer je osveta Gospodnja; osvetite mu se; kako je èinio, onako mu uèinite. 024 JER 050 016 Istrijebite iz Vavilona sijaèa i onoga koji maše srpom o žetvi; od maèa nasilnikova neka se vrati svaki svome narodu, i svaki u svoju zemlju neka bježi. 024 JER 050 017 Izrailj je stado razagnano, lavovi ga rasplašiše; najprije ga jede car Asirski, a poslije mu kosti izlomi Navuhodonosor car Vavilonski. 024 JER 050 018 Zato ovako veli Gospod nad vojskama, Bog Izrailjev: evo, ja æu pohoditi cara Vavilonskoga i zemlju njegovu, kao što sam pohodio cara Asirskoga. 024 JER 050 019 I povratiæu Izrailja u torove njegove, i pašæe po Karmilu i Vasanu; i po gori Jefremovoj i Galadu sitiæe se duša njegova. 024 JER 050 020 U one dane i u ono vrijeme, govori Gospod, tražiæe se bezakonje Izrailjevo, ali ga neæe biti; i grijesi Judini, ali se neæe naæi, jer æu oprostiti onima koje ostavim. 024 JER 050 021 Izidi na zemlju Meratajimsku i na stanovnike Fekodske; zatri i istrijebi iza njih, govori Gospod, i uèini sve kako ti zapovjedim. 024 JER 050 022 Vika je ubojna u zemlji i polom velik. 024 JER 050 023 Kako se slomi i skrši malj cijele zemlje? kako Vavilon posta èudo meðu narodima? 024 JER 050 024 Ja ti metnuh zamku, Vavilone, i ti se uhvati ne doznavši, našao si se i uhvatio si se, jer si se zaratio s Gospodom. 024 JER 050 025 Gospod otvori riznicu svoju i izvadi oružje gnjeva svojega; jer je to djelo Gospoda Gospoda nad vojskama u zemlji Haldejskoj. 024 JER 050 026 Hodite na nju s kraja zemlje, otvorite žitnice njezine; gazite je kao stogove, i potrite je da ne ostane od nje ostatka. 024 JER 050 027 Pokoljite maèem sve teoce njezine, neka siðu na zaklanje; teško njima! jer doðe dan njihov, vrijeme pohoðenja njihova. 024 JER 050 028 Èuje se glas onijeh koji bježe i koji utekoše iz zemlje Vavilonske da jave u Sionu osvetu Gospoda Boga našega, osvetu dvora njegova. 024 JER 050 029 Sazovite na Vavilon mnoštvo; svi koji natežete luk, stanite u oko prema njemu unaokolo da ne uteèe nijedan, platite mu po djelima njegovijem; kako je èinio, onako mu uèinite, jer se je suprot Gospodu uznosio, suprot svecu Izrailjevu. 024 JER 050 030 Zato æe mladiæi njegovi pasti po ulicama njegovijem, i svi æe vojnici njegovi izginuti u onaj dan, govori Gospod. 024 JER 050 031 Evo mene na tebe, ponositi, govori Gospod Gospod nad vojskama, jer doðe dan tvoj, vrijeme da te pohodim. 024 JER 050 032 Ponositi æe se spotaæi i pasti, i neæe biti nikoga da ga podigne; i raspaliæu oganj u gradovima njegovijem, i spaliæe svu okolinu njegovu. 024 JER 050 033 Ovako veli Gospod nad vojskama: sila se èini sinovima Izrailjevim i sinovima Judinijem; koji ih zarobiše, drže ih, neæe da ih puste. 024 JER 050 034 Izbavitelj je njihov silan, ime mu je Gospod nad vojskama, on æe doista braniti stvar njihovu da umiri zemlju i smete stanovnike Vavilonske. 024 JER 050 035 Maè na Haldejce, govori Gospod, i na stanovnike Vavilonske i na knezove njegove i na mudarce njegove. 024 JER 050 036 Maè na laže njegove, i poludjeæe; maè na junake njegove, i prepašæe se. 024 JER 050 037 Maè na konje njegove, i na kola njegova i na svu mješavinu što je usred njega, i postaæe kao žene; maè na blago njegovo, i razgrabiæe se. 024 JER 050 038 Suša na vode njegove, i usahnuæe, jer je zemlja idolska, i oko lažnijeh bogova luduju. 024 JER 050 039 Zato æe se ondje nastaniti divlje zvijeri i buljine, i sove æe ondje stanovati; i neæe se naseliti dovijeka i neæe se u njoj živjeti nigda. 024 JER 050 040 Kao kad Gospod zatr Sodom i Gomor i susjedstvo njihovo, govori Gospod, neæe se niko ondje naseliti, niti æe se baviti u njoj sin èovjeèji. 024 JER 050 041 Evo, narod æe doæi sa sjevera, velik narod, i carevi silni podignuæe se od krajeva zemaljskih. 024 JER 050 042 Luk i koplje nosiæe, žestoki æe biti, niti æe žaliti; glas æe im kao more buèati i jahaæe na konjma, spremni kao junaci za boj, na tebe, kæeri Vavilonska. 024 JER 050 043 Car Vavilonski kad èuje glas o njima, klonuæe mu ruke, tuga æe ga spopasti i bolovi kao porodilju. 024 JER 050 044 Gle, kao lav izaæi æe podižuæi se više nego Jordan na stan silnoga; ali æu ga brzo otjerati iz te zemlje, i postaviæu nad njom onoga ko je izabran; jer ko je kao ja? i ko æe se preti sa mnom? i koji æe mi pastir odoljeti? 024 JER 050 045 Zato èujte namjeru Gospodnju što je naumio za Vavilon, i misli njegove što je smislio za zemlju Haldejsku; zaista najmanji iz stada razvlaèiæe ih, zaista æe opustiti stan s njima. 024 JER 050 046 Od praske kad se uzme Vavilon potrešæe se zemlja, i vika æe se èuti po narodima. 024 JER 051 001 Ovako govori Gospod: evo, ja æu podignuti na Vavilon i na one koji žive usred onijeh koji ustaju na me vjetar koji mori. 024 JER 051 002 Poslaæu na Vavilon vijaèe koji æe ga razvijati i zemlju njegovu isprazniti, jer æe ga opkoliti sa svijeh strana u dan nevolje njegove. 024 JER 051 003 Strijelac neka nateže luk na strijelca i na onoga koji se ponosi svojim oklopom; i ne žalite mladiæa njegovijeh, potrite mu svu vojsku, 024 JER 051 004 Neka padnu pobijeni u zemlji Haldejskoj i izbodeni na ulicama njegovijem. 024 JER 051 005 Jer nije ostavio Izrailja i Jude Bog njihov, Gospod nad vojskama, ako i jest zemlja njihova puna krivice svecu Izrailjevu. 024 JER 051 006 Bježite iz Vavilona i izbavite svaki dušu svoju da se ne istrijebite u bezakonju njegovu, jer je vrijeme osvete Gospodnje, plaæa mu što je zaslužio. 024 JER 051 007 Vavilon bijaše zlatna èaša u ruci Gospodnjoj, kojom opoji svu zemlju; vina njegova piše narodi, zato poludješe narodi. 024 JER 051 008 Ujedanput pade Vavilon i razbi se; ridajte za njim; donesite balsama za rane njegove, ne bi li se iscijelio. 024 JER 051 009 Lijeèismo Vavilon, ali se ne iscijeli; ostavite ga, i da idemo svaki u svoju zemlju; jer do neba dopire sud njegov i diže se do oblaka. 024 JER 051 010 Gospod je iznio pravdu našu; hodite, da pripovijedamo na Sionu djelo Gospoda Boga svojega. 024 JER 051 011 Èistite strijele, uzmite štitove; Gospod podiže duh careva Midskih, jer je Vavilonu namislio da ga zatre; jer je osveta Gospodnja, osveta crkve njegove. 024 JER 051 012 Na zidovima Vavilonskim podignite zastavu, utvrdite stražu, postavite stražare, namjestite zasjede; jer je Gospod namislio, i uèiniæe što je rekao za stanovnike Vavilonske. 024 JER 051 013 O ti, što stanuješ kraj vode velike i imaš mnogo blaga! doðe kraj tvoj i svršetak lakomstvu tvojemu. 024 JER 051 014 Gospod nad vojskama zakle se sobom: napuniæu te ljudima kao skakavcima, i oni æe ti pjevati pjesmu. 024 JER 051 015 On je stvorio zemlju silom svojom, utvrdio vasiljenu mudrošæu svojom, i razumom svojim razapeo nebesa. 024 JER 051 016 Kad pusti glas svoj, buèe vode na nebesima, podiže paru s krajeva zemaljskih, i pušta munje s daždem, i izvodi vjetar iz staja njegovijeh. 024 JER 051 017 Svaki èovjek posta bezuman od znanja, svaki se zlatar osramoti likom rezanijem; jer su laž likovi njegovi liveni i nema duha u njima. 024 JER 051 018 Taština su, djelo prijevarno; kad ih pohodim poginuæe. 024 JER 051 019 Nije taki dio Jakovljev; jer je on tvorac svemu i on je dio našljedstva njegova; ime mu je Gospod nad vojskama. 024 JER 051 020 Ti si mi bio malj, oružje ubojno, i tobom satrh narode i tobom rasuh carstva. 024 JER 051 021 I tobom satrh konja i jahaèa njegova; i tobom satrh kola i koji sjeðahu na njima. 024 JER 051 022 I tobom satrh èovjeka i ženu, i satrh tobom starca i dijete, i satrh tobom momka i djevojku. 024 JER 051 023 I tobom satrh pastira i stado njegovo, i tobom satrh oraèa i volove njegove ujarmljene, i satrh tobom knezove i vlastelje. 024 JER 051 024 I platiæu Vavilonu i svijem stanovnicima Haldejskim za sve zlo koje uèiniše Sionu, na vaše oèi, govori Gospod. 024 JER 051 025 Evo mene na tebe, goro, koja zatireš, govori Gospod, koja zatireš svu zemlju, i zamahnuæu rukom svojom na te i svaliæu te sa stijena, i naèiniæu od tebe goru izgorjelu. 024 JER 051 026 I neæe uzeti od tebe kamena za ugao ni kamena za temelj, jer æeš biti pustoš vjeèna, govori Gospod. 024 JER 051 027 Podignite zastavu u zemlji, zatrubite u trube meðu narodima, pripravite narode na nj, sazovite na nj carstvo Araratsko, Minijsko i Ashanansko; postavite vojvodu suprot njemu, dovedite konje kao skakavce bodljikaste. 024 JER 051 028 Pripravite narode suprot njemu, careve Midske i vojvode njihove i sve vlastele njihove i svu zemlju države njihove. 024 JER 051 029 I zemlja æe se zatresti i uzmuèiti, jer æe se misao Gospodnja izvršiti na Vavilonu da obrati zemlju Vavilonsku u pustinju da niko ne živi u njoj. 024 JER 051 030 Prestaše vojevati junaci Vavilonski, stoje u gradu, nesta sile njihove, postaše kao žene, izgorješe stanovi njihovi, prijevornice njihove polomiše se. 024 JER 051 031 Glasnik æe sretati glasnika, i poslanik æe sretati poslanika da jave caru Vavilonskom da mu je uzet grad sa svijeh krajeva, 024 JER 051 032 I da se brodovi uzeše i jezera izgorješe ognjem i vojnici se prepali. 024 JER 051 033 Jer ovako veli Gospod nad vojskama Bog Izrailjev: kæi je Vavilonska kao gumno; vrijeme je da se nabije, još malo, pa æe doæi vrijeme da se požnje. 024 JER 051 034 Izjede me i potr me Navuhodonosor car Vavilonski, naèini od mene nepotreban sud, proždrije me kao zmaj, napuni trbuh svoj milinama mojim, i otjera me. 024 JER 051 035 Nepravda koja se èini meni i mojemu tijelu neka doðe na Vavilon, reæi æe stanovnica Sionska, i krv moja na stanovnike Haldejske, govoriæe Jerusalim. 024 JER 051 036 Zato ovako veli Gospod: evo, ja æu raspraviti parbu tvoju i osvetiæu te; i osušiæu more njegovo, i izvore æu njegove osušiti. 024 JER 051 037 I Vavilon æe postati gomila, stan zmajevski, èudo i potsmijeh, da niko neæe živjeti u njemu. 024 JER 051 038 Rikaæe svi kao lavovi i viti kao laviæi. 024 JER 051 039 Kad se ugriju, iznijeæu im da piju, i opojiæu ih da se razvesele i zaspe vjeènijem snom, da se ne probude, govori Gospod. 024 JER 051 040 Svešæu ih na zaklanje kao jaganjce, kao ovnove s jarcima. 024 JER 051 041 Kako se predobi Sisah i uze se hvala sve zemlje? kako Vavilon posta èudo meðu narodima? 024 JER 051 042 More usta na Vavilon, pokri ga mnoštvo vala njegovijeh. 024 JER 051 043 Gradovi njegovi postaše pustoš, zemlja sasušena i pusta, zemlja gdje niko ne živi, niti prolazi kroz nju sin èovjeèji. 024 JER 051 044 I pohodiæu Vila u Vavilonu i izvuæi æu iz usta njegovijeh što je proždro, i neæe se više stjecati k njemu narodi, i zid æe Vavilonski pasti. 024 JER 051 045 Izidi iz njega, narode moj, i izbavite svaki svoju dušu od žestokoga gnjeva Gospodnjega. 024 JER 051 046 Nemojte da odmekne srce vaše i da se uplašite od glasa koji æe se èuti u zemlji; a doæi æe glas jedne godine, a poslije njega drugi glas druge godine, i nasilje æe biti u zemlji, i gospodar æe ustati na gospodara. 024 JER 051 047 Zato evo idu dani kad æu pohoditi rezane likove Vavilonske, i sva æe se zemlja njegova posramiti, i svi æe pobijeni njegovi pasti usred njega. 024 JER 051 048 Nebo i zemlja i sve što je u njima pjevaæe nad Vavilonom, jer æe doæi na nj sa sjevera zatiraè, govori Gospod. 024 JER 051 049 I kao što je Vavilon uèinio da padnu pobijeni Izrailjevi, tako æe pasti u Vavilonu pobijeni sve zemlje. 024 JER 051 050 Koji utekoste od maèa, idite, ne stojte; pominjite Gospoda izdaleka, i Jerusalim neka vam je u srcu. 024 JER 051 051 Posramismo se, što èusmo rug, stid popade lice naše, što tuðini uðoše u svetinju doma Gospodnjega. 024 JER 051 052 Zato, gle, idu dani, govori Gospod, kad æu pohoditi rezane likove njegove, i po svoj zemlji njegovoj jeèaæe ranjenici. 024 JER 051 053 Da se Vavilon i na nebo popne, i na visini da utvrdi silu svoju, doæi æe od mene na nj zatiraèi, govori Gospod. 024 JER 051 054 Èuje se velika vika iz Vavilona, i velik polom iz zemlje Haldejske. 024 JER 051 055 Jer Gospod zatire Vavilon, i ukida u njemu veliku vrevu; i vali æe njihovi buèati kao velika voda, vika æe se njihova razlijegati. 024 JER 051 056 Jer doðe na nj, na Vavilon, zatiraè, junaci se njegovi zarobiše, lukovi se njihovi potrše; jer je Gospod Bog koji plaæa, doista æe platiti. 024 JER 051 057 Opojiæu knezove njegove i mudarce njegove, vojvode njegove i vlastelje njegove i junake njegove, da æe zaspati vjeènijem snom i neæe se probuditi, govori car kojemu je ime Gospod nad vojskama. 024 JER 051 058 Ovako veli Gospod nad vojskama: široki zidovi Vavilonski sasvijem æe se raskopati, i visoka vrata njegova ognjem æe se spaliti, te æe ljudi biti uzalud radili, i narodi se trudili za oganj. 024 JER 051 059 Rijeè što zapovjedi prorok Jeremija Seraji sinu Nirije sina Masijina, kad poðe od Sedekije cara Judina u Vavilon èetvrte godine carovanja njegova; a Seraja bješe glavni posteljnik. 024 JER 051 060 A Jeremija napisa u jednu knjigu sve zlo koje šæaše doæi na Vavilon, sve ove rijeèi što su napisane za Vavilon. 024 JER 051 061 I reèe Jeremija Seraji: kad doðeš u Vavilon, tada gledaj i proèitaj sve ove rijeèi; 024 JER 051 062 I reci: Gospode, ti si govorio za ovo mjesto da æeš ga zatrti da niko ne živi u njemu, ni èovjek ni živinèe, nego da je pustoš dovijeka. 024 JER 051 063 A kad proèitaš ovu knjigu, veži kamen za nju, i baci je u Efrat. 024 JER 051 064 I reci: tako æe potonuti Vavilon i neæe se podignuti oda zla koje æu pustiti na nj, i oni æe iznemoæi. Dovde su rijeèi Jeremijine. 024 JER 052 001 Dvadeset i jedna godina bijaše Sedekiji kad poèe carovati, i carova jedanaest godina u Jerusalimu. Materi mu bješe ime Amutala kæi Jeremijina, iz Livne. 024 JER 052 002 On èinjaše što je zlo pred Gospodom sasvijem kako je èinio Joakim. 024 JER 052 003 Jer od gnjeva Gospodnjega zbi se Jerusalimu i Judi, te ih odbaci ispred sebe. A Sedekija se odmetnu od cara Vavilonskoga. 024 JER 052 004 I tako devete godine njegova carovanja, desetoga dana doðe Navuhodonosor car Vavilonski sa svom vojskom svojom na Jerusalim; i stadoše u oko pod njim, i naèiniše opkope oko njega. 024 JER 052 005 I grad bi opkoljen do jedanaeste godine carovanja Sedekijina. 024 JER 052 006 I devetoga dana èetvrtoga mjeseca nasta velika glad u gradu, te narod zemaljski nemaše hljeba. 024 JER 052 007 Tada grad bi provaljen, i vojnici svi pobjegoše i izidoše iz grada noæu na vrata izmeðu dva zida uz vrt carev, a Haldejci bijahu svuda oko grada; i otidoše putem k pustinji. 024 JER 052 008 Ali vojska Haldejska potjera cara, i stigoše Sedekiju u polju Jerihonskom, a sva vojska što bijaše s njim razbježe se od njega. 024 JER 052 009 I uhvatiše cara i odvedoše ga k caru Vavilonskom u Rivlu u zemlji Ematskoj; i ondje mu sudi. 024 JER 052 010 I pokla car Vavilonski sinove Sedekijine na njegove oèi, i sve knezove Judine pokla u Rivli. 024 JER 052 011 I Sedekiji iskopa oèi, i svezav ga u dvoje verige mjedene odvede ga car Vavilonski u Vavilon i metnu ga u tamnicu, gdje osta do smrti svoje. 024 JER 052 012 A desetoga dana petoga mjeseca godine devetnaeste carovanja Navuhodonosora cara Vavilonskoga doðe u Jerusalim Nevuzardan zapovjednik stražarski, koji služaše caru Vavilonskom. 024 JER 052 013 I popali dom Gospodnji i dom carski i sve domove u Jerusalimu; sve velike kuæe popali ognjem. 024 JER 052 014 I sve zidove Jerusalimske unaokolo razvali sva vojska Haldejska što bijaše sa zapovjednikom stražarskim. 024 JER 052 015 A narod siromašni i ostatak naroda što osta u gradu, i prebjege što prebjegoše k caru Vavilonskom, i ostali prosti narod, odvede Nevuzardan zapovjednik stražarski. 024 JER 052 016 Samo od siromašnoga naroda u zemlji ostavi Nevuzardan zapovjednik stražarski koji æe biti vinogradari i ratari. 024 JER 052 017 I stupove mjedene što bijahu u domu Gospodnjem, i podnožja i more mjedeno koje bijaše u domu Gospodnjem, izlomiše Haldejci, i mjed od njih odnesoše u Vavilon. 024 JER 052 018 I lonce i lopate i viljuške i kotliæe i kadionice i sve sudove mjedene kojima služahu, uzeše, 024 JER 052 019 I umivaonice i kliješta s kotliæima i loncima i svijetnjacima i kadionicama i èašama, što god bijaše zlatno i što god bijaše srebrno, uze zapovjednik stražarski. 024 JER 052 020 Dva stupa, jedno more, i dvanaest volova mjedenijeh što bijahu pod podnožjima, što naèini car Solomun za dom Gospodnji, ne bješe mjere mjedi od svijeh tijeh sudova. 024 JER 052 021 A stupovi bijahu svaki od osamnaest lakata u visinu, a unaokolo od dvanaest lakata, a èetiri prsta bješe svaki debeo i šupalj; 024 JER 052 022 I ozgo na njemu bijaše oglavlje mjedeno, i oglavlje bješe visoko pet lakata, i pletenica i šipci oko oglavlja, sve od mjedi; taki bijaše i drugi stup sa šipcima. 024 JER 052 023 I bijaše devedeset i šest šipaka sa svake strane; svega šipaka na pletenici unaokolo bijaše sto. 024 JER 052 024 Uze zapovjednik stražarski i Seraju prvoga sveštenika i Sofoniju drugoga sveštenika, i tri vratara. 024 JER 052 025 A iz grada uze jednoga dvoranina, koji bijaše nad vojnicima, i sedam ljudi koji stajahu pred carem, koji se naðoše u gradu, i prvoga pisara vojnièkoga, koji popisivaše narod po zemlji u vojsku, i šezdeset ljudi iz naroda zemaljskoga, koji se naðoše u gradu. 024 JER 052 026 Uze ih Nevuzardan zapovjednik stražarski i odvede k caru Vavilonskom u Rivlu. 024 JER 052 027 A car ih Vavilonski pobi i pogubi u Rivli u zemlji Ematskoj. Tako bi preseljen Juda iz zemlje svoje. 024 JER 052 028 Ovo je narod što ga preseli Navuhodonosor: sedme godine tri tisuæe i dvadeset i tri Judejca; 024 JER 052 029 Godine osamnaeste Navuhodonosorove preseli iz Jerusalima osam stotina i trideset i dvije duše; 024 JER 052 030 Godine dvadeset treæe Navuhodonosorove preseli Nevuzardan zapovjednik stražarski Judejaca sedam stotina i èetrdeset i pet duša; svega èetiri tisuæe i šest stotina duša. 024 JER 052 031 A trideset sedme godine otkako se zarobi Joahin car Judin, dvanaestoga mjeseca, dvadeset petoga dana, Evil-Merodah car Vavilonski iste godine zacariv se izvadi iz tamnice Joahina cara Judina. 024 JER 052 032 I lijepo govori s njim, i namjesti mu prijesto više prijestola drugih careva koji bijahu kod njega u Vavilonu. 024 JER 052 033 I promijeni mu haljine tamnièke, i on jeðaše svagda s njim svega vijeka svojega. 024 JER 052 034 I hrana mu se jednako davaše od cara Vavilonskoga svaki dan svega vijeka njegova do smrti njegove. # # BOOK 025 LAM Lamentations Tužbalice 025 LAM 001 001 Kako sjedi sam, posta kao udovica, grad koji bješe pun naroda! velik meðu narodima, glava meðu zemljama potpade pod danak! 025 LAM 001 002 Jednako plaèe noæu, i suze su mu na obrazima, nema nikoga od svijeh koji ga ljubljahu da ga potješi; svi ga prijatelji njegovi iznevjeriše, postaše mu neprijatelji. 025 LAM 001 003 Iseli se Juda od muke i ljutoga ropstva; sjedi meðu narodima, ne nalazi mira; svi koji ga goniše stigoše ga u tjesnacu. 025 LAM 001 004 Putovi Sionski tuže, jer niko ne ide na praznik; sva su vrata njegova pusta, sveštenici njegovi uzdišu, djevojke su njegove žalosne, i sam je jadan. 025 LAM 001 005 Protivnici njegovi postaše glava, neprijateljima je njegovijem dobro; jer ga Gospod ucvijeli za mnoštvo bezakonja njegova; djeca njegova idu u ropstvo pred neprijateljem. 025 LAM 001 006 I otide od kæeri Sionske sva slava njezina; knezovi su njezini kao jeleni koji ne nalaze paše; idu nemoæni pred onijem koji ih goni. 025 LAM 001 007 Opominje se Jerusalim u muci svojoj i u jadu svom svijeh milina što je imao od starine, kad pada narod njegov od ruke neprijateljeve a nikoga nema da mu pomože; neprijatelji gledaju ga i smiju se prestanku njegovu. 025 LAM 001 008 Teško sagriješi Jerusalim, zato posta kao neèista žena; svi koji su ga poštovali preziru ga, jer vidješe golotinju njegovu; a on uzdiše, i okreæe se natrag. 025 LAM 001 009 Neèistota mu bješe na skutovima; nije mislio na kraj svoj; pao je za èudo a nema nikoga da ga potješi. Pogledaj, Gospode, muku moju, jer se neprijatelj ponio. 025 LAM 001 010 Neprijatelj poseže rukom na sve drage stvari njegove, i on gleda kako narodi ulaze u svetinju njegovu, za koje si zapovjedio: da ne dolaze na sabor tvoj. 025 LAM 001 011 Sav narod njegov uzdiše tražeæi hljeba, daju dragocjene stvari svoje za jelo da okrijepe dušu. Pogledaj, Gospode, i vidi kako sam poništen. 025 LAM 001 012 Zar vam nije stalo, svi koji prolazite ovuda? pogledajte i vidite, ima li bola kakav je moj, koji je meni dopao, kojim me ucvijeli Gospod u dan žestokoga gnjeva svojega. 025 LAM 001 013 S visine pusti oganj u kosti moje, koji ih osvoji; razape mrežu nogama mojima, obori me nauznako, pustoši me, te po vas dan tužim. 025 LAM 001 014 Svezan je rukom njegovom jaram od grijeha mojih, usukani su i doðoše mi na vrat; obori silu moju; predade me Gospod u ruke, iz kojih se ne mogu podignuti. 025 LAM 001 015 Polazi Gospod sve junake moje usred mene, sazva na me sabor da potre mladiæe moje; kao grožðe u kaci izgazi Gospod djevojku kæer Judinu. 025 LAM 001 016 Zato ja plaèem, oèi moje, oèi moje liju suze, jer je daleko od mene utješitelj, koji bi ukrijepio dušu moju; sinovi moji propadoše, jer nadvlada neprijatelj. 025 LAM 001 017 Sion širi ruke svoje, nema nikoga da ga tješi; Gospod zapovjedi za Jakova, te ga opkoliše neprijatelji; Jerusalim posta meðu njima kao neèista žena. 025 LAM 001 018 Pravedan je Gospod, jer se suprotih zapovijesti njegovoj; èujte, svi narodi, i vidite bol moj; djevojke moje i mladiæi moji otidoše u ropstvo. 025 LAM 001 019 Zvah prijatelje svoje, oni me prevariše; sveštenici moji i starješine moje pomriješe u gradu tražeæi hrane da okrijepe dušu svoju. 025 LAM 001 020 Pogledaj, Gospode, jer mi je tuga, utroba mi se uskolebala, srce se moje prevræe u meni, jer se mnogo suprotih; na polju uèini me sirotom maè, a kod kuæe sama smrt. 025 LAM 001 021 Èuju gdje uzdišem, ali nema nikoga da me potješi; svi neprijatelji moji èuše za nesreæu moju i raduju se što si to uèinio; dovešæeš dan koji si oglasio, te æe oni biti kao ja. 025 LAM 001 022 Neka izaðe preda te sva zloæa njihova, i uèini kao što si uèinio meni za sve grijehe moje; jer je mnogo uzdaha mojih i srce je moje žalosno. 025 LAM 002 001 Kako obastrije Gospod oblakom u gnjevu svom kæer Sionsku! svrže s neba na zemlju slavu Izrailjevu, i ne opomenu se podnožja nogu svojih u dan gnjeva svojega! 025 LAM 002 002 Gospod potr nemilice sve stanove Jakovljeve, razvali u gnjevu svom gradove kæeri Judine, i na zemlju obori, oskvrni carstvo i knezove njegove. 025 LAM 002 003 Odbi u žestokom gnjevu sav rog Izrailju, obrati natrag desnicu svoju od neprijatelja, i raspali se na Jakova kao oganj plameni, koji proždire sve oko sebe. 025 LAM 002 004 Nateže luk svoj kao neprijatelj, podiže desnicu svoju kao protivnik, i pobi sve što bješe drago oèima; na šator kæeri Sionske prosu kao oganj gnjev svoj. 025 LAM 002 005 Gospod posta kao neprijatelj; potr Izrailja, potr sve dvore njegove, raskopa sve gradove njegove, i umnoži kæeri Judinoj žalost i jad. 025 LAM 002 006 Razvali mu ogradu kao vrtu; potr mjesto sastancima njegovijem; Gospod vrže u zaborav na Sionu praznike i subotu, i u žestini gnjeva svojega odbaci cara i sveštenika. 025 LAM 002 007 Odbaci Gospod oltar svoj, omrze na svetinju svoju, predade u ruke neprijateljima zidove dvora Sionskih; stade ih vika u domu Gospodnjem kao na praznik. 025 LAM 002 008 Gospod naumi da raskopa zid kæeri Sionske, rasteže uže, i ne odvrati ruke svoje da ne zatre, i ojadi opkop i zid, iznemogoše skupa. 025 LAM 002 009 Utonuše u zemlju vrata njezina, polomi i potr prijevornice njezine; car njezin i knezovi njezini meðu narodima su; zakona nema, i proroci njezini ne dobijaju utvare od Gospoda. 025 LAM 002 010 Starješine kæeri Sionske sjede na zemlji i muèe, posule su prahom glavu i pripasale kostrijet; oborile su k zemlji glave svoje djevojke Jerusalimske. 025 LAM 002 011 Išèilješe mi oèi od suza, utroba se moja uskolebala, prosipa se na zemlju jetra moja od pogibli kæeri naroda mojega, jer djeca i koja sisaju obamiru na ulicama gradskim. 025 LAM 002 012 Govore materama svojim: gdje je žito i vino? obamiru kao ranjenici na ulicama gradskim, i ispuštaju dušu svoju u naruèju matera svojih. 025 LAM 002 013 Koga æu ti uzeti za svjedoka? s èim æu te izjednaèiti, kæeri Jerusalimska? kaku æu ti priliku naæi, da te utješim, djevojko, kæeri Sionska? jer je nesreæa tvoja velika kao more, ko æe te iscijeliti? 025 LAM 002 014 Proroci tvoji prorokovaše ti laž i bezumlje, i ne otkrivaše bezakonja tvojega da bi odvratili ropstvo tvoje; nego ti kazivaše utvare lažne i koje æe te prognati. 025 LAM 002 015 Pljeskaju rukama nad tobom svi koji prolaze, zvižde i mašu glavom za kæerju Jerusalimskom: to li je grad, za koji govorahu da je prava ljepota, radost svoj zemlji? 025 LAM 002 016 Razvaljuju usta na te svi neprijatelji tvoji, zvižde i škrguæu zubima govoreæi: proždrijesmo; ovo je doista dan koji èekasmo; doèekasmo, vidjesmo. 025 LAM 002 017 Uèini Gospod što naumi, ispuni rijeè svoju, koju kaza odavna; razori nemilice, i razveseli tobom neprijatelja, podiže rog protivnicima tvojim. 025 LAM 002 018 Vièe srce njihovo ka Gospodu: zide kæeri Sionske, proljevaj potokom suze dan i noæ, ne daj sebi mira, i zjenica oka tvojega da ne staje. 025 LAM 002 019 Ustani, vièi obnoæ; u poèetku straže, proljevaj srce svoje kao vodu pred Gospodom, podiži k njemu ruke svoje za dušu djece svoje koja obamiru od gladi na uglovima svojih ulica. 025 LAM 002 020 Pogledaj, Gospode, i vidi, kome si ovako uèinio. Eda li žene jedu porod svoj, djecu koju nose u naruèju? eda li se ubija u svetinji Gospodnjoj sveštenik i prorok? 025 LAM 002 021 Leže na zemlji po ulicama djeca i starci, djevojke moje i mladiæi moji padoše od maèa, pobio si ih u dan gnjeva svojega i poklao ne žaleæi. 025 LAM 002 022 Sazvao si kao na praznik strahote moje otsvuda, i u dan gnjeva Gospodnjega niko ne uteèe niti osta. Koje na ruku nosih i othranih, njih mi neprijatelj moj pobi. 025 LAM 003 001 Ja sam èovjek koji vidjeh muku od pruta gnjeva njegova. 025 LAM 003 002 Odvede me i opravi me u tamu a ne na vidjelo. 025 LAM 003 003 Samo se na me obraæa, obraæa ruku svoju po vas dan. 025 LAM 003 004 Uèini, te mi ostarje tijelo i koža, potr kosti moje. 025 LAM 003 005 Zazida me, i optoèi me žuèju i mukom. 025 LAM 003 006 Posadi me u tamu kao umrle odavna. 025 LAM 003 007 Ogradi me da ne izaðem, i metnu na me teške okove. 025 LAM 003 008 Kad vièem i vapijem, odbija molitvu moju. 025 LAM 003 009 Zagradi putove moje tesanijem kamenom, i prevrati staze moje. 025 LAM 003 010 Posta mi kao medvjed u zasjedi, kao lav u potaji. 025 LAM 003 011 Pomete putove moje, i razdrije me, i uništi me. 025 LAM 003 012 Nateže luk svoj, i metnu me strijeli za biljegu. 025 LAM 003 013 Ustrijeli me u bubrege strijelama iz tula svojega. 025 LAM 003 014 Postah potsmijeh svemu narodu svojemu i pjesma njihova po vas dan. 025 LAM 003 015 Nasiti me gorèinom, opoji me pelenom. 025 LAM 003 016 Polomi mi zube kamenjem, uvali me u pepeo. 025 LAM 003 017 Udaljio si dušu moju od mira, zaboravih dobro. 025 LAM 003 018 I rekoh: propade sila moja i nadanje moje od Gospoda. 025 LAM 003 019 Opomeni se muke moje i jada mojega, pelena i žuèi. 025 LAM 003 020 Duša se moja opominje bez prestanka, i poništila se u meni. 025 LAM 003 021 Ali ovo napominjem srcu svojemu, te se nadam: 025 LAM 003 022 Milost je Gospodnja što ne izgibosmo sasvijem, jer milosrða njegova nije nestalo. 025 LAM 003 023 Ponavlja se svako jutro; velika je vjera tvoja. 025 LAM 003 024 Gospod je dio moj, govori duša moja; zato æu se u njega uzdati. 025 LAM 003 025 Dobar je Gospod onima koji ga èekaju, duši, koja ga traži. 025 LAM 003 026 Dobro je mirno èekati spasenje Gospodnje. 025 LAM 003 027 Dobro je èovjeku nositi jaram za mladosti svoje. 025 LAM 003 028 Sam æe sjedjeti i muèati, jer Bog metnu breme na nj. 025 LAM 003 029 Metnuæe usta svoja u prah, eda bi bilo nadanja. 025 LAM 003 030 Podmetnuæe obraz svoj onome koji ga bije, biæe sit sramote. 025 LAM 003 031 Jer Gospod ne odbacuje za svagda. 025 LAM 003 032 Jer ako i ucvijeli, opet æe se i smilovati radi mnoštva milosti svoje. 025 LAM 003 033 Jer ne muèi iz srca svojega ni cvijeli sinova èovjeèjih. 025 LAM 003 034 Kad gaze nogama sve sužnje na zemlji, 025 LAM 003 035 Kad izvræu pravicu èovjeku pred višnjim, 025 LAM 003 036 Kad èine krivo èovjeku u parnici njegovoj, ne vidi li Gospod? 025 LAM 003 037 Ko je rekao što i zbilo se, a Gospod da nije zapovjedio? 025 LAM 003 038 Ne dolaze li i zla i dobra iz usta višnjega? 025 LAM 003 039 Zašto se tuži èovjek živ, èovjek na kar za grijehe svoje? 025 LAM 003 040 Pretražimo i razgledajmo pute svoje, i povratimo se ka Gospodu. 025 LAM 003 041 Podignimo srce svoje i ruke k Bogu na nebesima. 025 LAM 003 042 Zgriješismo i nepokorni bismo; ti ne praštaš. 025 LAM 003 043 Obastro si se gnjevom, i goniš nas, ubijaš i ne žališ. 025 LAM 003 044 Obastro si se oblakom da ne prodre molitva. 025 LAM 003 045 Naèinio si od nas smetlište i odmet usred tijeh naroda. 025 LAM 003 046 Razvaljuju usta svoja na nas svi neprijatelji naši. 025 LAM 003 047 Strah i jama zadesi nas, pustošenje i zatiranje. 025 LAM 003 048 Potoci teku iz oèiju mojih radi pogibli kæeri naroda mojega. 025 LAM 003 049 Oèi moje liju suze bez prestanka, jer nema odmora, 025 LAM 003 050 Dokle Gospod ne pogleda i ne vidi s neba. 025 LAM 003 051 Oko moje muèi mi dušu radi svijeh kæeri grada mojega. 025 LAM 003 052 Tjeraju me jednako kao pticu neprijatelji moji ni za što. 025 LAM 003 053 Svališe u jamu život moj i nabacaše kamenje na me. 025 LAM 003 054 Doðe mi voda svrh glave; rekoh: pogiboh! 025 LAM 003 055 Prizivah ime tvoje, Gospode, iz jame najdublje. 025 LAM 003 056 Ti èu glas moj; ne zatiskuj uha svojega od uzdisanja mojega, od vike moje. 025 LAM 003 057 Pristupao si kad te prizivah, i govorio si: ne boj se. 025 LAM 003 058 Raspravljao si, Gospode, parbu duše moje, i izbavljao si život moj. 025 LAM 003 059 Vidiš, Gospode, nepravdu koja mi se èini; raspravi parbu moju. 025 LAM 003 060 Vidiš svu osvetu njihovu, sve što mi misle. 025 LAM 003 061 Èuješ rug njihov, Gospode, sve što mi misle, 025 LAM 003 062 Što govore oni koji ustaju na me i što namišljaju protiv mene po vas dan. 025 LAM 003 063 Vidi, kad sjedaju i kad ustaju, ja sam im pjesma. 025 LAM 003 064 Plati im, Gospode, po djelima ruku njihovijeh. 025 LAM 003 065 Podaj im uporno srce, prokletstvo svoje. 025 LAM 003 066 Goni ih gnjevom, i istrijebi ih ispod nebesa Gospodnjih. 025 LAM 004 001 Kako potamnje zlato, promijeni se èisto zlato? kamenje je od svetinje razmetnuto po uglovima svijeh ulica. 025 LAM 004 002 Dragi sinovi Sionski, cijenjeni kao najèistije zlato, kako se cijene zemljani sudovi, kao djelo ruku lonèarevijeh! 025 LAM 004 003 I zvijeri istièu sise svoje i doje mlad svoju, a kæi naroda mojega posta nemilostiva kao noj u pustinji. 025 LAM 004 004 Jezik djetetu koje sisa prionu za grlo od žeði; djeca ištu hljeba, a nema nikoga da im lomi. 025 LAM 004 005 Koji jeðahu poslastice, ginu na ulicama; koji odrastoše u skerletu, valjaju se po bunjištu. 025 LAM 004 006 I kar koji dopade kæeri naroda mojega veæi je od propasti koja dopade Sodomu, koji se zatr u èasu i ruke se ne zabaviše oko njega. 025 LAM 004 007 Nazireji njezini bjehu èistiji od snijega, bjelji od mlijeka; tijelo im bješe crvenije od dragoga kamenja, glatki kao safir. 025 LAM 004 008 A sada im je lice crnje od uglja, ne poznaju se na ulicama; koža im se prilijepila za kosti, osušila se kao drvo. 025 LAM 004 009 Bolje bi onima koji su pobijeni maèem nego onima koji mru od gladi, koji izdišu ubijeni od nestašice roda zemaljskoga. 025 LAM 004 010 Svojim rukama žene žalostive kuhaše djecu svoju, ona im biše hrana u pogibli kæeri naroda mojega. 025 LAM 004 011 Navrši Gospod gnjev svoj, izli žestoki gnjev svoj, i raspali oganj na Sionu, koji mu proždrije temelje. 025 LAM 004 012 Ne bi vjerovali carevi zemaljski i svi stanovnici po vasiljenoj da æe neprijatelj i protivnik uæi na vrata Jerusalimska. 025 LAM 004 013 Ali bi za grijehe proroka njegovijeh i za bezakonja sveštenika njegovijeh, koji proljevahu krv pravednièku usred njega. 025 LAM 004 014 Lutahu kao slijepci po ulicama, kaljajuæi se krvlju, koje ne mogahu da se ne dotièu haljinama svojim. 025 LAM 004 015 Otstupite, neèisti, vièu im, otstupite, otstupite, ne dodijevajte se nièega. I odlaze i skitaju se; i meðu narodima se govori: neæe se više staniti. 025 LAM 004 016 Gnjev Gospodnji rasija ih, neæe više pogledati na njih; ne poštuju sveštenika, nijesu žalostivi na starce. 025 LAM 004 017 Veæ nam oèi išèilješe izgledajuæi pomoæ zaludnu; èekasmo narod koji ne može izbaviti. 025 LAM 004 018 Vrebaju nam korake, da ne možemo hoditi po ulicama svojim, približi se kraj naš, navršiše se dani naši, doðe kraj naš. 025 LAM 004 019 Koji nas goniše, bijahu lakši od orlova nebeskih, po gorama nas goniše, u pustinji nam zasjedaše. 025 LAM 004 020 Disanje nozdara naših, pomazanik Gospodnji, za kojega govorasmo: da æemo živjeti pod sjenom njegovijem meðu narodima, uhvati se u jame njihove. 025 LAM 004 021 Raduj se i veseli se, kæeri Edomska, koja živiš u zemlji Uzu! doæi æe do tebe èaša, opiæeš se, i otkriæeš se. 025 LAM 004 022 Svrši se kar za bezakonje tvoje, kæeri Sionska; neæe te više voditi u ropstvo; pohodiæe tvoje bezakonje, kæeri Edomska, otkriæe grijehe tvoje. 025 LAM 005 001 Opomeni se, Gospode, što nas zadesi; pogledaj i vidi sramotu našu. 025 LAM 005 002 Našljedstvo naše privali se tuðincima, domovi naši inostrancima. 025 LAM 005 003 Postasmo sirote, bez oca, matere naše kao udovice. 025 LAM 005 004 Svoju vodu pijemo za novce, svoja drva kupujemo. 025 LAM 005 005 Na vratu nam je jaram, i gone nas; umoreni nemamo odmora. 025 LAM 005 006 Pružamo ruku k Misircima i Asircima, da se nasitimo hljeba. 025 LAM 005 007 Oci naši zgriješiše, i nema ih, a mi nosimo bezakonja njihova. 025 LAM 005 008 Robovi nam gospodare, nema nikoga da izbavi iz ruku njihovijeh. 025 LAM 005 009 Sa strahom za život svoj od maèa u pustinji donosimo sebi hljeb. 025 LAM 005 010 Koža nam pocrnje kao peæ od ljute gladi. 025 LAM 005 011 Sramote žene na Sionu i djevojke po gradovima Judinijem. 025 LAM 005 012 Knezove vješaju svojim rukama, ne poštuju lica staraèkoga. 025 LAM 005 013 Mladiæe uzimaju pod žrvnje, i djeca padaju pod drvima. 025 LAM 005 014 Staraca nema više na vratima, ni mladiæa na pjevanju. 025 LAM 005 015 Nesta radosti srcu našemu, igra naša pretvori se u žalost. 025 LAM 005 016 Pade vijenac s glave naše; teško nama, što zgriješismo! 025 LAM 005 017 Stoga je srce naše žalosno, stoga oèi naše potamnješe, 025 LAM 005 018 Sa gore Siona, što opustje, i lisice idu po njoj. 025 LAM 005 019 Ti, Gospode, ostaješ dovijeka, prijesto tvoj od koljena do koljena. 025 LAM 005 020 Zašto hoæeš da nas zaboraviš dovijeka, da nas ostaviš zadugo? 025 LAM 005 021 Obrati nas, Gospode, k sebi, i obratiæemo se; ponovi dane naše kako bijahu prije. 025 LAM 005 022 Jer eda li æeš nas sasvijem odbaciti i gnjeviti se na nas veoma? # # BOOK 026 EZE Ezekiel Jezekilj 026 EZE 001 001 Godine tridesete, mjeseca èetvrtoga, petoga dana, kad bijah meðu robljem na rijeci Hevaru, otvoriše se nebesa, i vidjeh utvare Božje. 026 EZE 001 002 Petoga dana toga mjeseca, pete godine otkako se zarobi car Joahin, 026 EZE 001 003 Doðe rijeè Gospodnja Jezekilju sinu Vuzijevu, svešteniku, u zemlji Haldejskoj na rijeci Hevaru, i ondje doðe ruka Gospodnja nada nj. 026 EZE 001 004 I vidjeh, i gle, silan vjetar dolažaše od sjevera, i velik oblak i oganj koji se razgorijevaše, i oko njega svjetlost, a isred ognja kao jaka svjetlost; 026 EZE 001 005 Isred njega još kao èetiri životinje, koje na oèi bijahu nalik na èovjeka; 026 EZE 001 006 I u svake bijahu èetiri lica, i èetiri krila u svake; 026 EZE 001 007 I noge im bijahu prave, a u stopalu bijahu im noge kao u teleta; i sijevahu kao uglaðena mjed. 026 EZE 001 008 I ruke im bijahu èovjeèije pod krilima nad èetiri strane, i lica im i krila bijahu na èetiri strane. 026 EZE 001 009 Sastavljena im bijahu krila jedno s drugim; i ne okretahu se iduæi, nego svaka iðaše naprema se. 026 EZE 001 010 I lice bijaše u sve èetiri lice èovjeèije i lice lavovo s desne strane, a s lijeve strane lice volujsko i lice orlovo u sve èetiri. 026 EZE 001 011 I lica im i krila bijahu razdijeljena ozgo; u svake se dva krila sastavljahu jedno s drugim, a dva pokrivahu im tijelo. 026 EZE 001 012 I svaka iðaše pravo naprema se; iðahu kuda duh iðaše, i ne okretahu se iduæi. 026 EZE 001 013 I na oèi bijahu te životinje kao živo ugljevlje, gorahu na oèi kao svijeæe; taj oganj prolažaše izmeðu životinja i svijetljaše se, i iz ognja izlažaše munja. 026 EZE 001 014 I životinje trèahu i vraæahu se kao munja. 026 EZE 001 015 I kad gledah životinje, gle, toèak jedan bijaše na zemlji uza svaku životinju prema èetiri lica njihova. 026 EZE 001 016 Oblièjem i napravom bijahu toèkovi kao boje hrisolitove, i sva èetiri bijahu jednaka, i oblièjem i napravom bijahu kao da je jedan toèak u drugom. 026 EZE 001 017 Kad iðahu, iðahu sva èetiri svaki na svoju stranu, i iduæi ne skretahu. 026 EZE 001 018 I naplaci im bijahu visoki strahota; i bijahu naplaci puni oèiju unaokolo u sva èetiri. 026 EZE 001 019 I kad iðahu životinje, iðahu i toèkovi uz njih; i kad se životinje podizahu od zemlje, podizahu se i toèkovi. 026 EZE 001 020 Kuda duh iðaše, onamo iðahu, i podizahu se toèkovi prema njima, jer duh životinjski bješe u toèkovima. 026 EZE 001 021 Kad one iðahu, iðahu i oni; i kad one stajahu, stajahu i oni; i kad se one podizahu od zemlje, podizahu se i toèkovi prema njima, jer duh životinjski bješe u toèkovima. 026 EZE 001 022 A nad glavama životinjama bijaše kao nebo, po viðenju kao kristal, strašno, razastrto ozgo nad glavama njihovijem. 026 EZE 001 023 A pod tijem nebom bijahu im krila pružena, jedno prema drugom, a dva krila svakoj pokrivahu tijelo. 026 EZE 001 024 I èujah huku krila njihovijeh kad iðahu kao da bješe huka velike vode, kao glas svemoguæega i kao graja u okolu; i kad stajahu, spuštahu krila. 026 EZE 001 025 I kad stavši spuštahu krila, èujaše se glas ozgo iz neba, koje bijaše nad glavama njihovijem. 026 EZE 001 026 I ozgo na onom nebu što im bijaše nad glavama, bijaše kao prijesto, po viðenju kao kamen safir, i na prijestolu bijaše po oblièju kao èovjek. 026 EZE 001 027 I vidjeh kao jaku svjetlost, i u njoj unutra kao oganj naokolo, od bedara gore, a od bedara dolje vidjeh kao oganj i svjetlost oko njega. 026 EZE 001 028 Kao duga u oblaku kad je kiša, taka na oèi bijaše svjetlost unaokolo. To bijaše viðenje slave Božje na oèima; i kad vidjeh, padoh na lice svoje, i èuh glas nekoga koji govoraše. 026 EZE 002 001 I reèe mi: sine èovjeèji, ustani na noge da govorim s tobom. 026 EZE 002 002 I uðe u me duh kad mi progovori, i postavi me na noge, i slušah onoga koji mi govoraše. 026 EZE 002 003 I reèe mi: sine èovjeèji, ja te šaljem k sinovima Izrailjevijem, k narodima odmetnièkim, koji se odmetnuše mene; oni i oci njihovi biše mi nevjerni do ovoga dana. 026 EZE 002 004 K sinovima tvrda obraza i uporna srca šaljem te ja, pa im reci: tako veli Gospod; 026 EZE 002 005 I poslušali ili ne poslušali, jer su dom odmetnièki, neka znaju da je prorok bio meðu njima. 026 EZE 002 006 I ti, sine èovjeèji, ne boj ih se niti se boj njihovijeh rijeèi, što su ti uporni i kao trnje i živiš meðu skorpijama; ne boj se njihovijeh rijeèi i ne plaši se od njih, što su dom odmetnièki. 026 EZE 002 007 Nego im kaži rijeèi moje, poslušali ili ne poslušali, jer su odmetnici. 026 EZE 002 008 Ali ti, sine èovjeèji, slušaj što æu ti kazati, ne budi nepokoran kao taj dom nepokorni; otvori usta, i pojedi što æu ti dati. 026 EZE 002 009 I pogledah, a to ruka pružena k meni, i gle, u njoj savijena knjiga. 026 EZE 002 010 I razvi je preda mnom, i bješe ispisana iznutra i spolja, i bješe u njoj napisan plaè i naricanje i jaoh. 026 EZE 003 001 I reèe mi: sine èovjeèji, pojedi što je pred tobom, pojedi ovu knjigu, pa idi, govori domu Izrailjevu. 026 EZE 003 002 I otvorih usta, i založi me onom knjigom. 026 EZE 003 003 I reèe mi: sine èovjeèji, nahrani trbuh svoj, i crijeva svoja napuni ovom knjigom koju ti dajem. I pojedoh je, i bješe mi u ustima slatka kao med. 026 EZE 003 004 Zatijem reèe mi: sine èovjeèji, idi k domu Izrailjevu, i govori im moje rijeèi. 026 EZE 003 005 Jer se ne šalješ k narodu nepoznata jezika i nerazumljiva govora, nego k domu Izrailjevu; 026 EZE 003 006 Ne k mnogim narodima nepoznata jezika i nerazumljiva govora, kojima rijeèi ne bi razumio; k njima da te pošljem, poslušali bi te. 026 EZE 003 007 Ali dom Izrailjev neæe te poslušati, jer neæe mene da poslušaju; jer je sav dom Izrailjev tvrda obraza i uporna srca. 026 EZE 003 008 Evo dadoh tebi obraz tvrd prema njihovu obrazu, i èelo tvrdo prema njihovu èelu. 026 EZE 003 009 Kao kamen dijamanat, tvrðe od stijene dadoh ti èelo; ne boj ih se, niti se plaši od njih, zato što su dom odmetnièki. 026 EZE 003 010 Potom reèe mi: sine èovjeèji, sve rijeèi moje što æu ti govoriti primaj u srce svoje i slušaj ušima svojim. 026 EZE 003 011 Idi k roblju, k sinovima naroda svojega, i govori im i reci im: tako veli Gospod Gospod; poslušali ili ne poslušali. 026 EZE 003 012 Tada podiže me duh, i èuh za sobom glas gdje se silno razliježe: blagoslovena slava Gospodnja s mjesta njegova; 026 EZE 003 013 I lupu krila onijeh životinja, koja udarahu jedno o drugo, i prasku toèkova prema njima, glas koji se silno razlijegaše. 026 EZE 003 014 I duh me podiže i odnese, i iðah žalostan od srdnje u duhu svom; ali ruka Gospodnja silna bješe nada mnom. 026 EZE 003 015 I doðoh k roblju u Telaviv, koje stanovaše na rijeci Hevaru, i sjedoh gdje oni sjeðahu, i sjedjeh ondje meðu njima sedam dana èudeæi se. 026 EZE 003 016 A poslije sedam dana doðe mi rijeè Gospodnja govoreæi: 026 EZE 003 017 Sine èovjeèji, postavih te stražarem domu Izrailjevu, da slušaš rijeèi iz mojih usta i opominješ ih od mene. 026 EZE 003 018 Kad reèem bezbožniku: poginuæeš, a ti ga ne opomeneš i ne progovoriš mu da bi odvratio bezbožnika od bezbožnoga puta njegova, da bi ga saèuvao u životu, onaj æe bezbožnik poginuti sa svojega bezakonja; ali æu krv njegovu iskati iz tvojih ruku. 026 EZE 003 019 A kad ti opomeneš bezbožnika, a on se i ne vrati od bezbožnosti svoje i sa zloga puta svojega, on æe poginuti s bezakonja svojega, a ti æeš saèuvati dušu svoju. 026 EZE 003 020 Ako li se pravednik odvrati od pravde svoje, i stane èiniti bezakonje, i ja mu podmetnem na što æe se spotaæi, te pogine, a ti ga ne opomenu, on æe poginuti sa svoga grijeha, i neæe se pomenuti pravedna djela njegova što je èinio, ali æu krv njegovu iskati iz tvoje ruke. 026 EZE 003 021 Ako li ti opomeneš pravednika da ne griješi pravednik, i on prestane griješiti, on æe živjeti, jer primi opomenu, i ti æeš saèuvati dušu svoju. 026 EZE 003 022 I doðe ondje nada me ruka Gospodnja, i reèe mi: ustani, izidi u polje, i ondje æu govoriti s tobom. 026 EZE 003 023 I ustavši otidoh u polje, a gle, slava Gospodnja stajaše ondje kao slava koju vidjeh na rijeci Hevaru, i padoh na lice svoje. 026 EZE 003 024 I uðe u me duh, i postavi me na noge; i progovori sa mnom i reèe mi: idi, zatvori se u kuæu svoju. 026 EZE 003 025 Jer, sine èovjeèji, evo, metnuæe na te uzice, i svezaæe te njima, i neæeš izlaziti meðu njih. 026 EZE 003 026 I ja æu uèiniti da ti se jezik prilijepi za grlo, te æeš onijemjeti, i neæeš ih karati, jer su dom odmetnièki. 026 EZE 003 027 Ali kad ti progovorim, otvoriæu ti usta, i kazaæeš im: ovako veli Gospod Gospod; ko æe slušati, neka sluša, a ko neæe slušati, neka ne sluša; jer su dom odmetnièki. 026 EZE 004 001 A ti, sine èovjeèji, uzmi opeku i metni je preda se, i izreži na njoj grad Jerusalim. 026 EZE 004 002 I postavi oko njega opsadu, i naèini kule prema njemu, i iskopaj oko njega opkop, i postavi vojsku oko njega, i namjesti ubojne sprave oko njega. 026 EZE 004 003 Potom uzmi tavicu gvozdenu, i metni je kao gvozden zid izmeðu sebe i grada, i okreni lice svoje suprot njemu, i on æe se opsjesti, i ti æeš ga opsjesti. To æe biti znak domu Izrailjevu. 026 EZE 004 004 Potom lezi na lijevu stranu svoju, i metni na nju bezakonje doma Izrailjeva; koliko dana uzležiš na njoj, toliko æeš nositi njihovo bezakonje. 026 EZE 004 005 A ja ti dajem godine bezakonja njihova brojem dana, trista i devedeset dana, i toliko æeš nositi bezakonje doma Izrailjeva. 026 EZE 004 006 A kad ih navršiš, onda lezi na desnu stranu svoju, i nosi bezakonje doma Judina èetrdeset dana; po jedan dan dajem ti za godinu. 026 EZE 004 007 I okreni lice svoje prema opkoljenom Jerusalimu zagalivši mišicu svoju, i prorokuj protiv njega. 026 EZE 004 008 I evo vezaæu te uzicama da se ne prevrneš s jedne strane na drugu dokle ne navršiš dane opsade svoje. 026 EZE 004 009 I uzmi pšenice i jeèma i boba i leæa i prosa i krupnika, i saspi sve u jedan sud, i naèini od toga sebi hljeba prema broju dana u koje æeš ležati na svojoj strani, tri stotine i devedeset dana ješæeš ga. 026 EZE 004 010 I jela tvojega što æeš jesti neka bude mjerom dvadeset sikala na dan; na rokove jedi ga. 026 EZE 004 011 I vodu pij mjerom, po šestinu ina, pij na rokove. 026 EZE 004 012 A hljeb prijesan jeèmen jedi, ispekav ga na kalu èovjeèijem na njihove oèi. 026 EZE 004 013 I reèe Gospod: tako æe jesti sinovi Izrailjevi hljeb svoj neèist meðu narodima u koje æu ih razagnati. 026 EZE 004 014 Tada rekoh: ah Gospode Gospode, gle, duša se moja nije oskvrnila, jer od djetinjstva svojega do sada nijesam jeo mrcinoga ni što bi zvjerka razdrla, niti je ušlo u usta moja meso neèisto. 026 EZE 004 015 A on mi reèe: vidi, dajem ti goveðu balegu mjesto èovjeèijega kala, da na njoj ispeèeš sebi hljeb. 026 EZE 004 016 Zatijem reèe mi: sine èovjeèji, evo ja æu slomiti potporu u hljebu u Jerusalimu, te æe jesti hljeb na mjeru i u brizi, i vodu æe piti na mjeru i u èudu. 026 EZE 004 017 Jer æe im nestati hljeba i vode da æe se èuditi meðu sobom i sasušiæe se od bezakonja svojega. 026 EZE 005 001 Potom, sine èovjeèji, uzmi nož oštar, britvu brijaèku uzmi, i pusti je po glavi svojoj i po bradi svojoj, pa uzmi mjerila i razdijeli. 026 EZE 005 002 Treæinu sažezi ognjem usred grada, kad se navrše dani opsade, a drugu treæinu uzmi i isijeci maèem oko njega, a ostalu treæinu razmetni u vjetar, i ja æu izvuæi maè za njima. 026 EZE 005 003 Ali uzmi malo, i zaveži u skut svoj. 026 EZE 005 004 I od toga još uzmi i baci u oganj i sažezi ognjem; odatle æe izaæi oganj na sav dom Izrailjev. 026 EZE 005 005 Ovako veli Gospod Gospod: ovo je Jerusalim koji postavih usred naroda i optoèih ga zemljama. 026 EZE 005 006 Ali promijeni zakone moje na bezakonje veæma nego narodi, i uredbe moje veæma nego zemlje što su oko njega, jer odbaciše moje zakone, i ne hodiše po mojim uredbama. 026 EZE 005 007 Zato ovako veli Gospod Gospod: što postaste gori od naroda koji su oko vas, ne hodiste po mojim uredbama i ne izvršivaste mojih zakona, pa ni po uredbama naroda koji su oko vas ne èiniste, 026 EZE 005 008 Zato ovako veli Gospod Gospod: evo i mene na te, i izvršiæu usred tebe sudove na vidiku narodima; 026 EZE 005 009 I uèiniæu ti što još nijesam uèinio niti æu više uèiniti za sve gadove tvoje. 026 EZE 005 010 Zato oci æe jesti sinove usred tebe, i sinovi æe jesti oce svoje, i izvršiæu na tebi sudove i rasijaæu sav ostatak tvoj u sve vjetrove. 026 EZE 005 011 Zato, tako ja živ bio, veli Gospod Gospod, što si oskvrnio moju svetinju svakojakim neèistotama svojim i svakojakim gadovima svojim, zato æu i ja tebe potrti, i neæe oko moje žaliti, niti æu se smilovati. 026 EZE 005 012 Treæina æe tvoja pomrijeti od pomora, i od gladi æe izginuti usred tebe, a druga æe treæina pasti od maèa oko tebe, a treæinu æu rasijati u sve vjetrove, i izvuæi æu maè za njima. 026 EZE 005 013 I tako æe se izvršiti gnjev moj i namiriæu jarost svoju na njima i zadovoljiæu se, i oni æe poznati da sam ja Gospod govorio u revnosti svojoj kad izvršim gnjev svoj na njima. 026 EZE 005 014 I uèiniæu od tebe pustoš i rug meðu narodima koji su oko tebe pred svakim koji prolazi. 026 EZE 005 015 I biæeš rug i sramota i nauk i èudo narodima što su oko tebe kad izvršim sudove na tebi gnjevom, jarošæu i ljutijem karanjem; ja Gospod rekoh; 026 EZE 005 016 Kad pustim na vas ljute strijele gladi, koje æe biti smrtne, koje æu pustiti da vas zatrem, i kad glad navalim na vas i slomim vam potporu u hljebu, 026 EZE 005 017 Kad pustim na vas glad i ljute zvijeri, koje æe ti djecu izjesti; i kad pomor i krv proðu kroza te, i kad pustim maè na te. Ja Gospod rekoh. 026 EZE 006 001 Opet mi doðe rijeè Gospodnja govoreæi: 026 EZE 006 002 Sine èovjeèji, okreni lice svoje prema gorama Izrailjevijem, i prorokuj protiv njih, 026 EZE 006 003 I reci: gore Izrailjeve, èujte rijeè Gospoda Gospoda, ovako veli Gospod Gospod gorama i humovima, potocima i dolinama: evo me, ja æu pustiti na vas maè i oboriæu visine vaše. 026 EZE 006 004 I vaši æe se oltari raskopati, i sunèani likovi vaši izlomiæe se, i povaljaæu pobijene vaše pred gadnijem bogovima vašim. 026 EZE 006 005 I pobacaæu mrtva tjelesa sinova Izrailjevijeh pred gadne bogove njihove, i razmetnuæu kosti vaše oko oltara vaših. 026 EZE 006 006 Svuda gdje nastavate gradovi æe se opustošiti i visine æe opustjeti, i oltari æe se vaši raskopati i opustjeti, i gadni bogovi vaši izlomiæe se i neæe ih više biti, i sunèani likovi vaši isjeæi æe se, i djela æe se vaša uništiti. 026 EZE 006 007 I pobijeni æe padati usred vas, i poznaæete da sam ja Gospod. 026 EZE 006 008 Ali æu vas ostaviti nekoliko koji bi utekli od maèa meðu narodima kad se rasijete po zemljama. 026 EZE 006 009 I koji vas uteku, opomenuæe se mene meðu narodima, gdje budu u ropstvu, kako mi dotužaše srcem svojim kurvarskim koje otstupi od mene, i oèima svojim kurvarskim, kojima idoše za gadnijem bogovima svojim, i sami æe sebi biti mrski za zla koja èiniše u svijem gradovima svojim. 026 EZE 006 010 I poznaæe da sam ja Gospod i da nijesam govorio uzalud da æu im uèiniti to zlo. 026 EZE 006 011 Ovako veli Gospod Gospod: pljesni rukama i lupi nogom, i reci: jaoh! radi svijeh gadnijeh zala doma Izrailjeva, jer æe pasti od maèa, od gladi i od pomora. 026 EZE 006 012 Ko bude daleko, umrijeæe od pomora; a ko bude blizu, pašæe od maèa; a ko ostane i bude opkoljen, umrijeæe od gladi; tako æu navršiti gnjev svoj na njima. 026 EZE 006 013 I poznaæete da sam ja Gospod kad budu pobijeni njihovi meðu gadnijem bogovima njihovijem, oko oltara njihovijeh, na svakom visokom humu i na svijem vrhovima gorskim i pod svakim zelenijem drvetom i pod svakim granatijem hrastom, svuda gdje su kadili ugodnijem mirisima svijem gadnijem bogovima svojim. 026 EZE 006 014 Jer æu zamahnuti rukom svojom na njih, i obratiæu zemlju njihovu u pustoš goru od pustinje Divlate po svijem stanovima njihovijem; i poznaæe da sam ja Gospod. 026 EZE 007 001 Potom doðe mi rijeè Gospodnja govoreæi: 026 EZE 007 002 Sine èovjeèji, ovako kaže Gospod Gospod za zemlju Izrailjevu: kraj, doðe kraj na èetiri strane zemlji. 026 EZE 007 003 Doðe ti kraj, i pustiæu gnjev svoj na te, i sudiæu ti po putovima tvojim i obratiæu na te sve gadove tvoje. 026 EZE 007 004 I oko moje neæe te požaliti, niti æu se smilovati, nego æu putove tvoje obratiti na te, i gadovi æe tvoji biti usred tebe, i poznaæete da sam ja Gospod. 026 EZE 007 005 Ovako veli Gospod Gospod: zlo, jedno zlo, evo ide. 026 EZE 007 006 Kraj doðe, kraj doðe, usta na te, evo doðe. 026 EZE 007 007 Doðe jutro tebi, stanovnièe zemaljski, doðe vrijeme, približi se dan, kad æe biti polom a ne jeka gorska. 026 EZE 007 008 Sada æu odmah izliti jarost svoju na te, i navršiæu gnjev svoj na tebi, i sudiæu ti po tvojim putovima, i obratiæu na te sve gadove tvoje. 026 EZE 007 009 Neæe žaliti oko moje, niti æu se smilovati, daæu ti po putovima tvojim, i gadovi æe tvoji biti usred tebe, i poznaæete da sam ja Gospod, koji bije. 026 EZE 007 010 Evo dana, evo doðe, jutro nasta, procvate prut, ponositost napupi. 026 EZE 007 011 Nasilje naraste prut bezakonja, niko neæe ostati od njih ni od mnoštva njihova ni od buke njihove, niti æe biti naricanja za njima. 026 EZE 007 012 Doðe vrijeme, prispje dan; ko kupuje neka se ne raduje, i ko prodaje neka ne žali, jer æe doæi gnjev na sve ljudstvo njihovo. 026 EZE 007 013 Jer ko prodaje, neæe opet doæi do onoga što proda, ako i ostane živ; jer utvara za sve mnoštvo njihovo neæe se vratiti natrag, i niko se neæe okrijepiti bezakonjem svojim da saèuva život svoj. 026 EZE 007 014 Zatrubiše u trube, i spremiše sve; ali nema nikoga da izaðe u boj, jer se gnjev moj raspalio na sve ljudstvo njihovo. 026 EZE 007 015 Napolju maè, a unutra pomor i glad; ko bude u polju, poginuæe od maèa; a ko bude u gradu, njega æe glad i pomor proždrijeti. 026 EZE 007 016 A koji ih uteku, izbaviæe se i biæe po gorama kao golubovi iz dolina, svi æe uzdisati, svaki za svoje bezakonje. 026 EZE 007 017 Sve æe ruke klonuti i sva æe koljena postati kao voda. 026 EZE 007 018 I pripasaæe oko sebe kostrijet, i drhat æe ih popasti, i na svakom æe licu biti stid, i sve æe im glave biti æelave. 026 EZE 007 019 Srebro æe svoje pobacati po ulicama, i zlato æe njihovo biti kao neèistota; srebro njihovo i zlato njihovo neæe ih moæi izbaviti u dan gnjeva Gospodnjega; neæe nasititi duše svoje niti æe napuniti trbuha svojega, jer im je bezakonje njihovo spoticanje. 026 EZE 007 020 Jer slavni nakit svoj obratiše na oholost, i naèiniše od njega likove gadova svojih, gnusobe svoje; zato uèinih da im je neèistota. 026 EZE 007 021 I daæu ga u ruke inostrancima da ga razgrabe, i bezbožnicima na zemlji da je plijen, i oskvrniæe ga. 026 EZE 007 022 I odvratiæu lice svoje od njih, i oskvrniæe svetinju moju, i uæi æe u nju lupeži i oskvrniæe je. 026 EZE 007 023 Naèini verige, jer je zemlja puna krvnoga suda, i grad je pun nasilja. 026 EZE 007 024 Zato æu dovesti najgore izmeðu naroda da naslijede kuæe njihove, i ukinuæu oholost silnijeh, i sveta mjesta njihova oskvrniæe se. 026 EZE 007 025 Ide pogibao; oni æe tražiti mira, ali ga neæe biti. 026 EZE 007 026 Nevolja za nevoljom dolaziæe, i glas za glasom stizaæe; i oni æe tražiti utvaru od proroka; zakona æe nestati u sveštenika i svjeta u staraca. 026 EZE 007 027 Car æe tužiti, i knezovi æe se obuæi u žalost, i ruke narodu zemaljskom drktaæe; uèiniæu im po putovima njihovijem i sudiæu im prema sudovima njihovijem; i poznaæe da sam ja Gospod. 026 EZE 008 001 A šeste godine, šestoga mjeseca, dana petoga, kad sjeðah u svojoj kuæi i starješine Judine sjeðahu preda mnom, pade ondje na me ruka Gospoda Gospoda. 026 EZE 008 002 I vidjeh, a to oblik na oèi kao oganj, od bedara mu dolje bješe oganj, a od bedara gore bješe kao svjetlost, kao jaka svjetlost. 026 EZE 008 003 I pruži kao ruku, i uhvati me za kosu na glavi, i podiže me duh meðu nebo i zemlju, i odnese me u Jerusalim u utvari Božjoj na vrata unutrašnja koja gledaju na sjever, gdje stajaše idol od revnosti, koji draži na revnost. 026 EZE 008 004 I gle, ondje bješe slava Boga Izrailjeva na oèi kao ona što je vidjeh u polju. 026 EZE 008 005 I reèe mi: sine èovjeèji, podigni oèi svoje k sjeveru. I podigoh oèi svoje k sjeveru, i gle, sa sjevera na vratima oltarskim bijaše onaj idol od revnosti na ulasku. 026 EZE 008 006 Potom mi reèe: sine èovjeèji, vidiš li što ti rade? velike gadove koje tu èini dom Izrailjev da otidem daleko od svetinje svoje? Ali æeš još vidjeti veæih gadova. 026 EZE 008 007 I odvede me na vrata od trijema, i pogledah, a to jedna rupa u zidu. 026 EZE 008 008 A on mi reèe: sine èovjeèji, prokopaj ovaj zid. I prokopah zid, a to jedna vrata. 026 EZE 008 009 Tada mi reèe: uði i vidi opake gadove koje èine tu. 026 EZE 008 010 I ušav vidjeh, i gle, svakojake životinje što gamižu i svakojaki gadni skotovi, i svi gadni bogovi doma Izrailjeva bijahu napisani po zidu svuda unaokolo. 026 EZE 008 011 I pred njima stajaše sedamdeset ljudi izmeðu starješina doma Izrailjeva s Jazanijom sinom Safanovijem, koji stajaše meðu njima, svaki s kadionicom svojom u ruci, i podizaše se gust oblak od kada. 026 EZE 008 012 Tada mi reèe: vidiš li, sine èovjeèji, šta èine starješine doma Izrailjeva u mraku svak u svojoj pisanoj klijeti? jer govore: ne vidi nas Gospod, ostavio je Gospod ovu zemlju. 026 EZE 008 013 Potom mi reèe: još æeš vidjeti veæih gadova koje oni èine. 026 EZE 008 014 I odvede me na vrata doma Gospodnjega koja su sa sjevera; i gle, žene sjeðahu i plakahu za Tamuzom. 026 EZE 008 015 I reèe mi: jesi li vidio, sine èovjeèji? još æeš vidjeti veæih gadova od tijeh. 026 EZE 008 016 I odvede me u trijem unutrašnji doma Gospodnjega; i gle, na ulasku u crkvu Gospodnju izmeðu trijema i oltara bješe oko dvadeset i pet ljudi okrenutijeh leðima k crkvi Gospodnjoj a licem k istoku, i klanjahu se suncu prema istoku. 026 EZE 008 017 Tada mi reèe: jesi li vidio, sine èovjeèji? malo li je domu Judinu što èine te gadove koje èine ovdje? nego još napuniše zemlju nasilja i okrenuše se da me draže; i eto drže granu pred nosom svojim. 026 EZE 008 018 Zato æu i ja uèiniti u gnjevu, neæe žaliti oko moje, niti æu se smilovati, i kad stanu vikati iza glasa u moje uši, neæu ih uslišiti. 026 EZE 009 001 Potom povika iza glasa, te èuh, i reèe: pristupite koji ste poslani na grad svaki s oružjem svojim smrtnijem u ruci. 026 EZE 009 002 I gle, šest ljudi doðe do visokih vrata, koja gledaju na sjever, svaki sa svojim oružjem smrtnijem u ruci, i meðu njima bješe jedan èovjek obuèen u platno s opravom pisarskom uz bedricu; i došavši stadoše kod oltara mjedenoga. 026 EZE 009 003 A slava Boga Izrailjeva podiže se s heruvima, na kojima bijaše, na prag od doma, i viknu èovjeka obuèenoga u platno koji imaše uz bedricu opravu pisarsku. 026 EZE 009 004 I reèe mu Gospod: proði posred grada, posred Jerusalima, i zabilježi biljegom èela onijem ljudima koji uzdišu i koji ridaju radi svijeh gadova što se èine usred njega. 026 EZE 009 005 A drugima reèe i èuh: proðite za njim po gradu, i pobijte, neka ne žali oko vaše niti se smilujte; 026 EZE 009 006 Starce i mladiæe, i djevojke i djecu i žene pobijte da se istrijebe; ali na kome god bude znak, k njemu ne pristupajte; i poènite od moje svetinje. I poèeše od starješina što bjehu pred domom. 026 EZE 009 007 I reèe im: oskvrnite dom, i napunite trijemove pobijenijeh; idite. I izašavši stadoše ubijati. 026 EZE 009 008 A kad ubijahu i ja ostah, padoh na lice svoje i povikah i rekoh: jaoh Gospode Gospode, eda li æeš zatrti sav ostatak Izrailjev izlivši gnjev svoj na Jerusalim? 026 EZE 009 009 A on mi reèe: bezakonje doma Izrailjeva i Judina preveliko je, i puna je zemlja krvi, i grad je pun opaèine; jer rekoše: Gospod je ostavio zemlju, i Gospod ne vidi. 026 EZE 009 010 Zato ni moje oko neæe žaliti, niti æu se smilovati; put njihov obratiæu na glavu njihovu. 026 EZE 009 011 I gle, èovjek, obuèen u platno, kojemu uz bedricu bijaše oprava pisarska, javi govoreæi: uèinio sam kako si mi zapovjedio. 026 EZE 010 001 Potom vidjeh, i gle, na nebu koje bijaše nad glavama heruvimima pokaza se nad njima kao kamen safir na oèi kao prijesto. 026 EZE 010 002 I progovori èovjeku obuèenom u platno, i reèe: uði meðu toèkove pod heruvimima, i uzmi pune pregršti žeravice izmeðu heruvima i razaspi na grad. I uðe na moje oèi. 026 EZE 010 003 A heruvimi stajahu s desne strane doma kad uðe èovjek, i oblak napuni unutrašnji trijem. 026 EZE 010 004 I slava Gospodnja podiže se s heruvima na prag od doma, i napuni se dom oblaka, a trijem se napuni svjetlosti slave Gospodnje. 026 EZE 010 005 I lupa krila u heruvima èujaše se do spoljašnjega trijema kao glas Boga svemoguæega kad govori. 026 EZE 010 006 I kad zapovjedi èovjeku obuèenome u platno govoreæi: uzmi ognja izmeðu toèkova izmeðu heruvima; on uðe i stade kod toèkova. 026 EZE 010 007 I jedan heruvim pruži ruku svoju izmeðu heruvima k ognju koji bijaše meðu heruvimima, i uze i metnu u pregršti obuèenome u platno, i on primi i izide. 026 EZE 010 008 A viðaše se u heruvima kao ruka èovjeèija pod krilima. 026 EZE 010 009 I vidjeh, i gle, èetiri toèka kod heruvima, po jedan toèak kod jednoga heruvima, i toèkovi bijahu na oèi kao kamen hrisolit. 026 EZE 010 010 I na oèi bijahu sva èetiri toèka jednaka, i kao da je toèak u toèku. 026 EZE 010 011 Kad iðahu, iðahu sva èetiri, svaki na svoju stranu, i iduæi ne skretahu, nego kuda gledaše glava onamo iðahu i iduæi ne skretahu. 026 EZE 010 012 A sve im tijelo i leða i ruke i krila i toèkovi, sva èetiri toèka njihova, bijahu puna oèiju svuda unaokolo. 026 EZE 010 013 A toèkovi se zvahu kako èuh: kola. 026 EZE 010 014 A èetiri lica imaše svaka životinja: jedno lice heruvimsko, drugo lice èovjeèije i treæe lice lavovo i èetvrto lice orlovo. 026 EZE 010 015 I podigoše se heruvimi u vis; to bijahu iste životinje koje vidjeh na rijeci Hevaru. 026 EZE 010 016 A kad iðahu heruvimi, iðahu i toèkovi uz njih, i kad heruvimi mahahu krilima svojim da se podignu od zemlje, toèkovi se ne odmicahu od njih. 026 EZE 010 017 Kad se oni ustavljahu, ustavljahu se i toèkovi; a kad se oni podizahu, podizahu se i toèkovi; jer bijaše duh životinjski u njima. 026 EZE 010 018 I slava Gospodnja otide iznad praga od doma, i stade nad heruvime. 026 EZE 010 019 I heruvimi mahnuvši krilima podigoše se od zemlje preda mnom polazeæi, i toèkovi prema njima; i stadoše na istoènijem vratima doma Gospodnjega, i slava Boga Izrailjeva bijaše ozgo nad njima. 026 EZE 010 020 To bijahu iste životinje koje vidjeh pod Bogom Izrailjevijem na rijeci Hevaru, i poznah da su heruvimi. 026 EZE 010 021 Svaka imaše èetiri lica i èetiri krila, i kao ruka èovjeèija bješe im pod krilima. 026 EZE 010 022 I lica im bijahu ista koja vidjeh na rijeci Hevaru; oblièja bijahu ista, isti bijahu; svaki iðaše pravo naprema se. 026 EZE 011 001 Tada me podiže duh, i odnese me na istoèna vrata doma Gospodnjega koja gledaju na istok, i gle, na vratima bijaše dvadeset i pet ljudi, i meðu njima vidjeh Jazaniju sina Azurova i Felatiju sina Venajina, poglavare narodne. 026 EZE 011 002 I reèe mi: sine èovjeèji, ovi ljudi smišljaju bezakonje, i zlo svjetuju u tom gradu, 026 EZE 011 003 Govoreæi: nije blizu; da gradimo kuæe; ovaj je grad lonac a mi meso. 026 EZE 011 004 Zato prorokuj protiv njih, prorokuj, sine èovjeèji. 026 EZE 011 005 I pade na me duh Gospodnji i reèe mi: reci: ovako veli Gospod: dome Izrailjev, tako govoriste, i znam misli srca vašega. 026 EZE 011 006 Mnoge pobiste u tom gradu, i napuniste ulice njihove pobijenijeh. 026 EZE 011 007 Zato ovako veli Gospod Gospod: koje pobiste i pobacaste usred njega, oni su meso, a on je lonac, a vas æu izvesti iz njega. 026 EZE 011 008 Bojite se maèa; maè æu pustiti na vas, govori Gospod Gospod. 026 EZE 011 009 I izvešæu vas iz njega, i daæu vas u ruke tuðincima, i izvršiæu na vama sudove. 026 EZE 011 010 Od maèa æete pasti, na meði Izrailjevoj sudiæu vam, i poznaæete da sam ja Gospod. 026 EZE 011 011 Ovaj grad neæe vam biti lonac niti æete vi biti u njemu meso; na meði Izrailjevoj sudiæu vam. 026 EZE 011 012 I poznaæete da sam ja Gospod, jer po uredbama mojim ne hodiste niti zakona mojih izvršivaste, nego èiniste po zakonima tijeh naroda što su oko vas. 026 EZE 011 013 A kad prorokovah, umrije Felatija sin Venajin; tada padoh na lice svoje i povikah iza glasa i rekoh: jaoh Gospode Gospode! hoæeš li da istrijebiš ostatak Izrailjev? 026 EZE 011 014 A glas Gospodnji doðe mi govoreæi: 026 EZE 011 015 Sine èovjeèji, braæa su tvoja, braæa tvoja, rodbina tvoja i dom Izrailjev vaskoliki, kojima govoriše Jerusalimljani: idite daleko od Gospoda, nama je data zemlja u našljedstvo. 026 EZE 011 016 Zato reci: ovako veli Gospod Gospod: ako ih i odagnah daleko meðu narode, ako ih i rasijah po zemljama, opet æu im biti svetinja za malo u zemljama u koje otidoše. 026 EZE 011 017 Zato reci: ovako veli Gospod Gospod: sabraæu vas iz naroda i pokupiæu vas iz zemalja u koje se rasijaste, i daæu vam zemlju Izrailjevu. 026 EZE 011 018 I kad doðu u nju, izbaciæe iz nje sve gadove njezine i sve gnusobe njezine. 026 EZE 011 019 I daæu im jedno srce i nov duh metnuæu u njih, i izvadiæu iz tijela njihova kameno srce i daæu im srce mesno, 026 EZE 011 020 Da bi hodili po mojim uredbama i držali moje zakone i izvršivali ih; i biæe mi narod, i ja æu im biti Bog. 026 EZE 011 021 A kojima srce ide po želji gnusoba njihovijeh i gadova njihovijeh, njihov æu put obratiti na njihovu glavu, govori Gospod Gospod. 026 EZE 011 022 Potom mahnuše heruvimi krilima svojim, i toèkovi otidoše prema njima, i slava Boga Izrailjeva bješe ozgo nad njima. 026 EZE 011 023 I podiže se slava Gospodnja isred grada, i stade na gori koja je s istoka gradu. 026 EZE 011 024 A mene duh podiže i odnese u utvari duhom Božjim u Haldejsku k roblju; i utvara koju vidjeh otide od mene. 026 EZE 011 025 I kazah roblju sve rijeèi Gospodnje što mi pokaza. 026 EZE 012 001 Opet mi doðe rijeè Gospodnja govoreæi: 026 EZE 012 002 Sine èovjeèji, usred doma odmetnièkoga sjediš, koji ima oèi da vidi i ne vidi, ima uši da èuje i ne èuje; jer su dom odmetnièki. 026 EZE 012 003 Zato ti, sine èovjeèji, spremi što treba za seobu, i seli se obdan na njihove oèi; i iseli se iz svojega mjesta na drugo mjesto na njihove oèi, ne bi li vidjeli, jer su dom odmetnièki. 026 EZE 012 004 I iznesi stvari svoje kao kad se ko seli obdan na njihove oèi, a sam izidi uveèe na njihove oèi kao oni koji se sele. 026 EZE 012 005 Na njihove oèi prokopaj zid, i iznesi svoje stvari. 026 EZE 012 006 Na njihove oèi digni na ramena i iznesi po mraku, lice svoje pokrij da ne vidiš zemlje, jer te dadoh da budeš znak u domu Izrailjevu. 026 EZE 012 007 I uèinih tako kako mi se zapovjedi; stvari svoje iznesoh obdan kao kad se seli; a uveèe prokopah zid rukom; i po mraku iznesoh na ramenima noseæi na njihove oèi. 026 EZE 012 008 A ujutru doðe mi rijeè Gospodnja govoreæi: 026 EZE 012 009 Sine èovjeèji, reèe li ti dom Izrailjev, dom odmetnièki: što radiš? 026 EZE 012 010 Reci im: ovako veli Gospod Gospod: ovo je breme za kneza koji je u Jerusalimu i za sav dom Izrailjev što je ondje. 026 EZE 012 011 Reci: ja sam vam znak, kako ja uèinih tako æe im biti; preseliæe se i otiæi u ropstvo. 026 EZE 012 012 I knez koji je meðu njima noseæi na ramenima po mraku æe izaæi; oni æe prokopati zid da iznesu; on æe pokriti lice svoje da ne vidi zemlje oèima. 026 EZE 012 013 Ali æu mu razapeti mrežu svoju i uhvatiæe se u zamku moju, i odvešæu ga u Vavilon, u zemlju Haldejsku, ali je neæe vidjeti, a ondje æe umrijeti. 026 EZE 012 014 I sve koji su oko njega, pomoænike njegove, i svu vojsku njegovu rasijaæu u sve vjetrove, i izvuæi æu maè za njima. 026 EZE 012 015 I poznaæe da sam ja Gospod kad ih rasijem po narodima i razaspem po zemljama. 026 EZE 012 016 A ostaviæu ih nekoliko ljudi koji æe ostati od maèa i od gladi i od pomora da pripovijedaju sve gadove svoje meðu narodima u koje otidu; i poznaæe da sam ja Gospod. 026 EZE 012 017 Opet mi doðe rijeè Gospodnja govoreæi: 026 EZE 012 018 Sine èovjeèji, hljeb svoj jedi prezajuæi i vodu svoju pij drkæuæi i brinuæi se. 026 EZE 012 019 I reci narodu zemaljskom: ovako veli Gospod Gospod za stanovnike Jerusalimske, za zemlju Izrailjevu: hljeb æe svoj jesti u brizi i vodu æe svoju piti prepadajuæi se, jer æe zemlja opustjeti i ostati bez svega što je u njoj za bezakonje svijeh koji žive u njoj. 026 EZE 012 020 I gradovi u kojima žive opustjeæe, i zemlja æe biti pusta, i poznaæete da sam ja Gospod. 026 EZE 012 021 Opet mi doðe rijeè Gospodnja govoreæi: 026 EZE 012 022 Sine èovjeèji, kaka je to prièa u vas o zemlji Izrailjevoj što govorite: protežu se dani, i od utvare neæe biti ništa? 026 EZE 012 023 Zato im reci: ovako veli Gospod Gospod: ukinuæu tu prièu i neæu je više govoriti u Izrailju; nego im reci: blizu su dani i rijeè svake utvare. 026 EZE 012 024 Jer neæe više biti u domu Izrailjevu zaludne utvare ni gatanja kojim se laska. 026 EZE 012 025 Jer æu ja Gospod govoriti, i što reèem zbiæe se; neæe se više odgaðati, nego za vašega vremena, dome odmetnièki, reæi æu rijeè i izvršiæu je, govori Gospod Gospod. 026 EZE 012 026 Opet mi doðe rijeè Gospodnja govoreæi: 026 EZE 012 027 Sine èovjeèji, gle, dom Izrailjev govori: utvara koju taj vidi, do nje ima mnogo vremena, i za daleko vrijeme taj prorokuje. 026 EZE 012 028 Zato im reci: ovako veli Gospod Gospod: neæe se više odgaðati nijedna moja rijeè; rijeè koju reèem zbiæe se, govori Gospod Gospod. 026 EZE 013 001 Opet mi doðe rijeè Gospodnja govoreæi: 026 EZE 013 002 Sine èovjeèji, prorokuj protiv proroka Izrailjevijeh koji prorokuju, i reci tijem koji prorokuju iz svoga srca: èujte rijeè Gospodnju. 026 EZE 013 003 Ovako govori Gospod Gospod: teško ludijem prorocima koji idu za svojim duhom a ništa nijesu vidjeli. 026 EZE 013 004 Proroci su tvoji, Izrailju, kao lisice po pustinjama. 026 EZE 013 005 Ne izlazite na prolome i ne ograðujete doma Izrailjeva da bi se održao u boju u dan Gospodnji. 026 EZE 013 006 Vide taštinu i gatanje lažno, pa govore: Gospod kaže, a Gospod ih nije poslao, i daju nad da æe se rijeè ispuniti. 026 EZE 013 007 Ne viðate li taštu utvaru i ne govorite li lažno gatanje? a opet kažete: Gospod reèe; a ja ne rekoh. 026 EZE 013 008 Zato ovako veli Gospod Gospod: zato što govorite taštinu i vidite laž, zato evo mene na vas, govori Gospod Gospod. 026 EZE 013 009 I ruka æe moja biti protiv proroka koji vide taštinu i gataju laž; neæe ih biti u zboru naroda moga, i u prijepisu doma Izrailjeva neæe biti zapisani, niti æe doæi u zemlju Izrailjevu; i poznaæete da sam ja Gospod Gospod. 026 EZE 013 010 Zato, zato što prelastiše narod moj govoreæi: mir je, a mira ne bješe; i jedan ozida zid, a drugi ga namazaše kreèem nevaljalijem; 026 EZE 013 011 Reci onijem što mažu nevaljalijem kreèem da æe pasti; doæi æe silan dažd, i vi, kamenje velikoga grada, pašæete i oluja æe razvaliti. 026 EZE 013 012 I gle, kad padne zid, neæe li vam se reæi: gdje je kreè kojim mazaste? 026 EZE 013 013 Zato ovako veli Gospod Gospod: razvaliæu olujom u gnjevu svom, i silan æe dažd doæi u gnjevu mom, i kamenje velikoga grada u jarosti mojoj da potre. 026 EZE 013 014 I razvaliæu zid koji namazaste nevaljalijem kreèem, i oboriæu ga na zemlju da æe mu se otkriti temelj, i pašæe, i vi æete izginuti usred njega, i poznaæete da sam ja Gospod. 026 EZE 013 015 I tako æu navršiti gnjev svoj na zidu i na onima koji ga mažu kreèem nevaljalijem, i reæi æu vam: nema zida, niti onijeh koji ga mazaše, 026 EZE 013 016 Proroka Izrailjevijeh koji prorokuju Jerusalimu i vide mu utvare za mir, a mira nema, govori Gospod Gospod. 026 EZE 013 017 A ti, sine èovjeèji, okreni lice svoje prema kæerima naroda svojega, koje prorokuju iz svoga srca, i prorokuj protiv njih. 026 EZE 013 018 I reci: ovako veli Gospod Gospod: teško onima koje šiju uzglavlja pod sve laktove i grade pokrivala na glavu svakoga rasta da love duše. Lovite duše mojega naroda, a svoje li æete duše saèuvati? 026 EZE 013 019 I skvrnite me kod naroda mojega za grst jeèma i za zalogaj hljeba ubijajuæi duše, koje ne bi trebalo da umru, i èuvajuæi u životu duše koje ne treba da žive, lažuæi narodu mojemu, koji sluša laž. 026 EZE 013 020 Zato ovako veli Gospod Gospod: evo mene na vaša uzglavlja, na koja lovite duše da vam dolijeæu, i poderaæu ih ispod lakata vaših, i pustiæu duše koje lovite da vam dolijeæu. 026 EZE 013 021 I poderaæu pokrivala vaša i izbaviæu svoj narod iz vaših ruku, i neæe više biti u vašim rukama da vam budu lov, i poznaæete da sam ja Gospod. 026 EZE 013 022 Jer žalostiste lažju srce pravedniku, kojega ja ne ožalostih, i krijepiste ruke bezbožniku da se ne vrati sa svoga zloga puta da se saèuva u životu. 026 EZE 013 023 Zato neæete viðati taštine i neæete više gatati, nego æu izbaviti narod svoj iz vaših ruku, i poznaæete da sam ja Gospod. 026 EZE 014 001 Potom doðoše k meni neki od starješina Izrailjevijeh i sjedoše preda me. 026 EZE 014 002 I doðe mi rijeè Gospodnja govoreæi: 026 EZE 014 003 Sine èovjeèji, ovi su ljudi stavili u srca svoja gadne bogove svoje, i metnuli su preda se o što se spotièu na bezakonje svoje; traže li me doista? 026 EZE 014 004 Zato govori im i reci im: ovako veli Gospod Gospod: ko je god od doma Izrailjeva stavio u srce svoje gadne bogove svoje i metnuo preda se o što se spotièe na bezakonje svoje, pa doðe k proroku, ja Gospod odgovoriæu mu kad doðe za mnoštvo gadnijeh bogova njegovijeh, 026 EZE 014 005 Da uhvatim dom Izrailjev za srce njihovo što su se odvratili od mene svi za gadnijem bogovima svojim. 026 EZE 014 006 Zato reci domu Izrailjevu: ovako veli Gospod Gospod: obratite se i otstupite od gadnijeh bogova svojih, odvratite lice svoje od svijeh gadova svojih. 026 EZE 014 007 Jer ko bi god od doma Izrailjeva ili od inostranaca koji žive u Izrailju otstupio od mene, i stavio u srce svoje gadne bogove svoje, i metnuo preda se o što æe se spoticati na bezakonje svoje, pa bi došao k proroku da me upita preko njega, njemu æu odgovoriti ja sam Gospod sobom. 026 EZE 014 008 I okrenuæu lice svoje prema tom èovjeku, i uèiniæu od njega znak i prièu, i istrijebiæu ga iz naroda svojega, te æete poznati da sam ja Gospod. 026 EZE 014 009 I ako bi se prorok prevario, te rekao što, ja Gospod prevarih onoga proroka, i dignuæu ruku svoju na nj, i istrijebiæu ga iz naroda svojega Izrailja. 026 EZE 014 010 I ponijeæe obojica svoje bezakonje: kako je bezakonje onoga koji pita tako æe biti i prorokovo bezakonje, 026 EZE 014 011 Da više dom Izrailjev ne otstupa od mene i da se više ne skvrne svakojakim prijestupima svojim, nego da mi budu narod, i ja da im budem Bog, govori Gospod Gospod. 026 EZE 014 012 Opet mi doðe rijeè Gospodnja govoreæi: 026 EZE 014 013 Sine èovjeèji, ako mi koja zemlja zgriješi uèinivši nevjeru, i ja dignem ruku svoju na nju i slomim joj potporu u hljebu, i pustim na nju glad i istrijebim u njoj ljude i stoku, 026 EZE 014 014 Ako bi u njoj bila ova tri èovjeka: Noje, Danilo i Jov, oni æe pravdom svojom izbaviti duše svoje, govori Gospod Gospod. 026 EZE 014 015 Ako pustim ljute zvijeri u zemlju, te pomore ljude, i ona opusti da niko ne može prolaziti od zvijerja; 026 EZE 014 016 Ako bi u njoj bila ta tri èovjeka, tako ja živ bio, govori Gospod Gospod, neæe izbaviti sinova ni kæeri, nego æe se sami izbaviti, a zemlja æe opustjeti. 026 EZE 014 017 Ili ako maè pustim na tu zemlju, i reèem: maèu, proði tu zemlju, da istrijebim u njoj ljude i stoku; 026 EZE 014 018 Ako bi ta tri èovjeka bila u njoj, tako ja bio živ, govori Gospod Gospod, neæe izbaviti sinova ni kæeri, nego æe se sami izbaviti. 026 EZE 014 019 Ili ako pustim pomor na zemlju i izlijem gnjev svoj na nju da bi krv tekla da istrijebim u njoj ljude i stoku; 026 EZE 014 020 Ako bi Noje, Danilo i Jov bili u njoj, tako ja živ bio, govori Gospod Gospod, neæe izbaviti sina ni kæeri, nego æe svoje duše izbaviti pravdom svojom. 026 EZE 014 021 Jer ovako veli Gospod Gospod: akamoli kad pustim èetiri ljuta zla svoja, maè i glad i zle zvijeri i pomor na Jerusalim, da istrijebim u njemu ljude i stoku. 026 EZE 014 022 I opet, gle, nekoliko æe ih ostati u njemu koji æe se izbaviti, sinovi ili kæeri, oni æe izaæi k vama, i vidjeæete put njihov i djela njihova, i utješiæete se za zlo koje æu pustiti na Jerusalim, za sve što æu pustiti na nj. 026 EZE 014 023 I oni æe vas utješiti kad vidite put njihov i djela njihova; i poznaæete da nijesam bez uzroka uèinio što sam god uèinio u njemu, govori Gospod Gospod. 026 EZE 015 001 Opet mi doðe rijeè Gospodnja govoreæi: 026 EZE 015 002 Sine èovjeèji, šta je drvo od loze vinove prema svakom drugom drvetu, ili loza vinova prema drveæu u šumi? 026 EZE 015 003 Uzima li se od nje drvo da se naèini što? uzima li se od nje klin da se objesi o njemu kakav sud? 026 EZE 015 004 Gle, meæe se u oganj da izgori; kad joj oba kraja sažeže oganj, i sredina joj izgori, hoæe li još biti za što? 026 EZE 015 005 Gle, dok bijaše cijela, ne mogaše se ništa od nje naèiniti, akamoli æe biti za što kad je oganj proždrije i izgorje. 026 EZE 015 006 Zato ovako veli Gospod Gospod: kakvo je meðu drvetima šumskim drvo od vinove loze, koje dadoh ognju da ga jede, take æu uèiniti stanovnike Jerusalimske. 026 EZE 015 007 Jer æu im nasuprot okrenuti lice svoje; kad izidu iz jednoga ognja, drugi æe ih oganj proždrijeti, i poznaæete da sam ja Gospod, kad okrenem lice svoje nasuprot njima. 026 EZE 015 008 I obratiæu zemlju u pustinju, jer uèiniše nevjeru, govori Gospod Gospod. 026 EZE 016 001 Opet mi doðe rijeè Gospodnja govoreæi: 026 EZE 016 002 Sine èovjeèji, pokaži Jerusalimu gadove njegove, 026 EZE 016 003 I reci: ovako veli Gospod Gospod Jerusalimu: postanjem i rodom ti si iz zemlje Hananske; otac ti bješe Amorejac a mati Hetejka. 026 EZE 016 004 A o roðenju tvom, kad si se rodila, nije ti pupak odrezan i nijesi okupana vodom da bi bila èista, niti si solju natrvena ni pelenama povita. 026 EZE 016 005 Oko te ne požali da ti uèini što od toga i da ti se smiluje; nego ti bi baèena u polje, jer bijaše mrska duša tvoja onoga dana kad si se rodila. 026 EZE 016 006 I iduæi mimo tebe i vidjevši te gdje se valjaš u svojoj krvi, rekoh ti: da si živa u svojoj krvi! i opet ti rekoh: da si živa u svojoj krvi! 026 EZE 016 007 I uèinih da rasteš na tisuæe kao trava u polju; i ti naraste i posta velika i doðe do najveæe ljepote; dojke ti napupiše, i dlake te probiše; ali ti bijaše gola naga. 026 EZE 016 008 I iduæi mimo tebe pogledah te, i gle, godine ti bijahu godine za ljubljenje; i raširih skut svoj na te, i pokrih golotinju tvoju, i zakleh ti se i uèinih vjeru s tobom, govori Gospod Gospod, i ti posta moja. 026 EZE 016 009 I okupah te vodom, i sprah s tebe krv tvoju, i pomazah te uljem. 026 EZE 016 010 I obukoh ti vezenu haljinu, i obuh ti crevlje od jazavca, i opasah te tankim platnom i zastrijeh te svilom. 026 EZE 016 011 I nakitih te nakitom, i metnuh ti narukvice na ruke i grivnu oko vrata. 026 EZE 016 012 I grivnu oko èela metnuh ti, i oboce u uši, slavan vijenac na glavu. 026 EZE 016 013 I ti bijaše okiæena zlatom i srebrom, i odijelo ti bijaše od tankoga platna i od svile i vezeno, jeðaše bijelo brašno i med i ulje, i bijaše vrlo lijepa, i prispje do carstva. 026 EZE 016 014 I razide se glas o tebi po narodima radi ljepote tvoje, jer bješe savršena krasotom mojom, koju metnuh na te, govori Gospod Gospod. 026 EZE 016 015 Ali se ti osloni na ljepotu svoju, i prokurva se s glasa svojega, te si prosipala kurvarstvo svoje svakome koji prolažaše, i bivala si njegova. 026 EZE 016 016 I uzevši od haljina svojih naèinila si šarene visine, i kurvala si se na njima, kako nigda nije bilo niti æe biti. 026 EZE 016 017 I uzevši krasni nakit svoj od moga zlata i od moga srebra što ti dadoh, naèinila si sebi muške likove, i kurvala si se s njima. 026 EZE 016 018 I uzevši vezene haljine svoje zaodjela si ih, i ulje moje i kad moj stavila si pred njih. 026 EZE 016 019 I hljeb moj, koji ti dadoh, bijelo brašno i ulje i med, èim te hranjah, postavila si pred njih za miris ugodni. Tako je bilo, govori Gospod Gospod. 026 EZE 016 020 I uzimala si sinove svoje i kæeri svoje koje si rodila, i njih si im prinosila da se spale. Malo li bješe kurvarstva tvojega, 026 EZE 016 021 Te si i sinove moje klala i davala si ih da im se provedu kroz oganj? 026 EZE 016 022 I uza sve gadove svoje i kurvarstva svoja nijesi se opominjala dana mladosti svoje kad si bila gola i naga i valjala se u krvi svojoj. 026 EZE 016 023 I poslije sve zloæe svoje, teško, teško tebi! govori Gospod Gospod, ) 026 EZE 016 024 Sagradila si sebi kuæu kurvarsku, i naèinila si sebi visine na svakoj ulici, 026 EZE 016 025 Na svakoj rasputici naèinila si sebi visinu, i nagrdila si svoju ljepotu, i razmetala si noge svoje svakome koji prolažaše, i umnožila si kurvarstvo svoje. 026 EZE 016 026 Kurvala si se sa sinovima Misirskim, susjedima svojim velika tijela, i umnožila si kurvarstvo svoje da bi me razgnjevila. 026 EZE 016 027 Zato, gle, digoh ruku svoju na te i umalih obrok tvoj, i dadoh te na volju nenavidnicima tvojima, kæerima Filistejskim, koje bješe stid od sramotnoga puta tvojega. 026 EZE 016 028 Kurvala si se sa sinovima Asirskim, jer se ne mogaše nasititi; kurvala si se s njima, i opet se nijesi nasitila. 026 EZE 016 029 I umnožila si kurvarstvo svoje u zemlji Hananskoj dori do Haldejske, i ni tako se nijesi nasitila. 026 EZE 016 030 Kako je iznemoglo srce tvoje, govori Gospod Gospod, kad èiniš sve što èini najgora kurva, 026 EZE 016 031 Kad si gradila kurvarsku kuæu na svakoj rasputici i èinila visinu na svakoj ulici! A ni kao kurva nijesi, jer nijesi marila za platu; 026 EZE 016 032 Nego kao žena preljuboèinica, koja mjesto muža svoga prima druge. 026 EZE 016 033 Svijem kurvama daje se plata, a ti si davala platu svijem milosnicima svojim i darivala si ih da dolaze k tebi sa svijeh strana da se kurvaju s tobom. 026 EZE 016 034 I tako je u tebe naopako prema ženama u tvom kurvarstvu: jer niko ne ide za tobom da se kurva, i ti daješ platu, a ne daje se tebi plata; to je naopako. 026 EZE 016 035 Zato, kurvo, èuj rijeè Gospodnju. 026 EZE 016 036 Ovako veli Gospod Gospod: što se otrov tvoj prosu, i što se u kurvanju tvom otkrivala golotinja tvoja tvojim milosnicima i svijem gadnijem idolima tvojim, i za krv sinova tvojih, koje si im dala, 026 EZE 016 037 Zato, evo, ja æu skupiti sve milosnike tvoje, s kojima si se milovala, i sve koje si ljubila, i sve na koje si mrzila, skupiæu ih sve oko tebe, i otkriæu im golotinju tvoju da vide svu golotinju tvoju. 026 EZE 016 038 I sudiæu ti kako se sudi onima koje èine preljubu i onima koje krv proljevaju, i daæu te na smrt gnjevu i revnosti. 026 EZE 016 039 I predaæu te u njihove ruke, te æe razoriti tvoju kuæu kurvarsku i raskopati visine tvoje, i svuæi æe haljine s tebe, i uzeæe ti krasni nakit i ostaviæe te golu nagu. 026 EZE 016 040 I dovešæe na te ljudstvo, te æe te zasuti kamenjem, i izbošæe te maèevima svojim. 026 EZE 016 041 I popaliæe kuæe tvoje ognjem, i izvršiæe na tebi sud pred mnogim ženama, i uèiniæu te æeš se okaniti kurvanja i neæeš više davati plate. 026 EZE 016 042 I namiriæu gnjev svoj nad tobom, i revnost æe se moja ukloniti od tebe, i umiriæu se, i neæu se više gnjeviti. 026 EZE 016 043 Zato što se nijesi opominjala dana mladosti svoje, nego si me dražila svijem tijem, zato, evo, i ja æu obratiti put tvoj na tvoju glavu, govori Gospod Gospod, te neæeš èiniti grdila niti kakvih gadova svojih. 026 EZE 016 044 Gle, ko god govori prièe, govoriæe o tebi prièu, i reæi æe: kaka mati, taka joj kæi. 026 EZE 016 045 Ti si kæi matere svoje, koja se odmetnula muža svojega i djece svoje, i sestra si sestara svojih, koje se odmetnuše muževa svojih i djece svoje, mati vam je Hetejka a otac Amorejac. 026 EZE 016 046 A starija ti je sestra Samarija s kæerima svojim, koja ti sjedi s lijeve strane, a mlaða ti je sestra koja ti sjedi s desne strane Sodom sa kæerima svojim. 026 EZE 016 047 A ti ni njihovijem putem nijesi hodila, niti si èinila po njihovijem gadovima, kao da ti to bješe malo, nego si bila gora od njih na svijem putovima svojim. 026 EZE 016 048 Tako ja živ bio, govori Gospod Gospod, sestra tvoja Sodom i kæeri njezine nijesu èinile kako si èinila ti i tvoje kæeri. 026 EZE 016 049 Evo, ovo bješe bezakonje sestre tvoje Sodoma: u ponosu, u izobilju hljeba i bezbrižnom miru bješe ona i kæeri njezine, a ne pomagahu siromahu i ubogome; 026 EZE 016 050 Nego se ponašahu i èinjahu gadove preda mnom, zato ih zatrh kad vidjeh. 026 EZE 016 051 Samarija nije zgriješila ni pola koliko ti, jer si poèinila gadova svojih više nego one, te si opravdala sestre svoje svijem gadovima svojim koje si uèinila. 026 EZE 016 052 I ti dakle, koja si sudila sestrama svojim, nosi sramotu svoju za grijehe svoje, kojima si postala grða od njih; one su pravednije od tebe; i ti se dakle stidi i nosi sramotu, kad si opravdala sestre svoje. 026 EZE 016 053 Ako dovedeš natrag njihovo roblje, roblje Sodomsko i kæeri njezinijeh, i roblje Samarijsko i kæeri njezinijeh, dovešæu i tvoje roblje iz ropstva meðu njima, 026 EZE 016 054 Da nosiš sramotu svoju i da se stidiš za sve što si èinila, i da im budeš utjeha. 026 EZE 016 055 Ako se sestre tvoje, Sodom i kæeri njezine povrate kao što su bile, i ako se Samarija i kæeri njezine povrate kao što su bile, povratiæeš se i ti i kæeri tvoje kao što ste bile. 026 EZE 016 056 Jer usta tvoja ne pominjaše Sodoma sestre tvoje u vrijeme oholosti tvoje, 026 EZE 016 057 Prije nego se otkri zloæa tvoja kao u vrijeme sramote od kæeri Sirskih i od svijeh što su oko njih, kæeri Filistejskih, koje te sramoæahu sa svijeh strana. 026 EZE 016 058 Nosi nevaljalstvo svoje i gadove svoje, govori Gospod. 026 EZE 016 059 Jer ovako veli Gospod Gospod: uèiniæu ti kako si ti uèinila prezrevši zakletvu i prestupivši zavjet. 026 EZE 016 060 Ali æu se ja opomenuti zavjeta svojega koji sam uèinio s tobom u vrijeme mladosti tvoje, i utvrdiæu ti vjeèan zavjet. 026 EZE 016 061 Tada æeš se opomenuti putova svojih i postidjeæeš se kad primiš sestre svoje starije od sebe i mlaðe, koje æu ti dati za kæeri, ali ne po tvom zavjetu. 026 EZE 016 062 I ja æu utvrditi svoj zavjet s tobom, i poznaæeš da sam ja Gospod. 026 EZE 016 063 Da se opomeneš i postidiš i da ne otvoriš više usta od sramote, kad ti oprostim sve što si uèinila, govori Gospod Gospod. 026 EZE 017 001 Opet mi doðe rijeè Gospodnja govoreæi: 026 EZE 017 002 Sine èovjeèji, zagoneni zagonetku i kaži prièu o domu Izrailjevu, 026 EZE 017 003 I reci: ovako veli Gospod Gospod: orao velik, velikih krila, dugih pera, pun perja, šaren, doðe na Livan i uze vrh od kedra, 026 EZE 017 004 Odlomi vrh od mladijeh grana njegovijeh, i odnese ga u zemlju trgovaèku, u grad trgovaèki metnu ga. 026 EZE 017 005 I uze sjeme iz one zemlje, i metnu ga na njivu, odnese ga gdje ima mnogo vode, i ostavi ga dobro. 026 EZE 017 006 I iznièe, i posta busat èokot, nizak, kojemu se loze pružahu k njemu a žile bijahu pod njim; posta èokot, i pusti grane i izbi odvode. 026 EZE 017 007 A bijaše drugi orao velik, velikih krila i pernat, i gle, taj èokot pusti k njemu žile svoje i grane svoje pruži k njemu da bi ga zaljevao iz brazda svoga sada. 026 EZE 017 008 Posaðen bijaše u dobroj zemlji kod mnogo vode, da pusti grane i raða rod i bude krasna loza. 026 EZE 017 009 Kaži: ovako veli Gospod Gospod: hoæe li napredovati? neæe li mu poèupati žile i rod mu oblomiti da se posuši? Sve æe mu se grane što je pustio posušiti, i bez velike sile i bez mnogoga naroda išèupaæe ga iz korijena. 026 EZE 017 010 Eto, posaðen je, hoæe li napredovati? i neæe li se sasvijem posušiti èim ga se dohvati ustoka? Posušiæe se u brazdi gdje je posaðen. 026 EZE 017 011 Potom doðe mi rijeè Gospodnja govoreæi: 026 EZE 017 012 Kaži tome domu odmetnièkom: ne znate li šta je ovo? Reci: evo, doðe car Vavilonski u Jerusalim, i uze mu cara i knezove, i odvede ih sa sobom u Vavilon. 026 EZE 017 013 I uze jednoga od carskoga sjemena, i uèini s njim vjeru, i zakle ga, i uze silne u zemlji, 026 EZE 017 014 Da bi carstvo bilo sniženo da se ne bi podiglo, nego da bi držeæi vjeru s njim stajalo. 026 EZE 017 015 Ali se odmetnu od njega poslav poslanike svoje u Misir da mu da konja i mnogo naroda. Hoæe li biti sreæan? hoæe li uteæi ko tako èini? ko prestupa vjeru hoæe li uteæi? 026 EZE 017 016 Tako ja živ bio, govori Gospod Gospod, u mjestu onoga cara koji ga je zacario, kojemu je zakletvu prezreo i kojemu je vjeru prestupio, kod njega æe u Vavilonu umrijeti. 026 EZE 017 017 Niti æe mu Faraon s velikom vojskom i mnogim narodom pomoæi u ratu, kad iskopa opkope i pogradi kule da pogubi mnoge duše. 026 EZE 017 018 Jer prezre zakletvu prestupajuæi vjeru; i gle, davši ruku èini sve to; neæe uteæi. 026 EZE 017 019 Zato ovako veli Gospod Gospod: tako ja živ bio, obratiæu mu na glavu zakletvu svoju koju prezre i vjeru svoju koju prestupi. 026 EZE 017 020 Jer æu razapeti nad njim mrežu svoju i uhvatiæe se u zamku moju; i odvešæu ga u Vavilon, i ondje æu se suditi s njim za bezakonje koje mi uèini. 026 EZE 017 021 I sva bježan njegova sa svom vojskom njegovom pašæe od maèa, a koji ostanu raspršaæe se u sve vjetrove, i poznaæete da sam ja Gospod govorio. 026 EZE 017 022 Ovako veli Gospod Gospod: ali æu ja uzeti s vrha od toga visokoga kedra, i posadiæu; s vrha od mladijeh grana njegovijeh odlomiæu granèicu, i posadiæu na gori visokoj i uzdignutoj. 026 EZE 017 023 Na visokoj gori Izrailjevoj posadiæu je, i pustiæe grane, i rodiæe, i postaæe krasan kedar, i pod njim æe nastavati svakojake ptice, u hladu grana njegovijeh nastavaæe. 026 EZE 017 024 I sva æe drveta poljska poznati da ja Gospod snizih visoko drvo i uzvisih nisko drvo, posuših zeleno drvo i uèinih da ozeleni suho drvo. Ja Gospod rekoh, i uèiniæu. 026 EZE 018 001 Opet mi doðe rijeè Gospodnja govoreæi: 026 EZE 018 002 Šta hoæete vi koji govorite prièu o zemlji Izrailjevoj govoreæi: oci jedoše kiselo grožðe, a sinovima trnu zubi? 026 EZE 018 003 Tako ja bio živ, govori Gospod Gospod, neæete više govoriti te prièe u Izrailju. 026 EZE 018 004 Gle, sve su duše moje, kako duša oèina tako i duša sinovlja moja je, koja duša zgriješi ona æe poginuti. 026 EZE 018 005 Jer ako je ko pravedan i èini sud i pravdu, 026 EZE 018 006 Na gorama ne jede i oèiju svojih ne podiže ka gadnijem bogovima doma Izrailjeva, i ne skvrni žene bližnjega svojega i ne ide k ženi odvojenoj radi neèistote, 026 EZE 018 007 I nikome ne èini nasilja, zalog dužniku svojemu vraæa, ništa ne otima, hljeb svoj daje gladnome i gologa odijeva, 026 EZE 018 008 Ne daje na dobit i ne uzima pridavka, od nepravde usteže ruku svoju, i pravo sudi izmeðu jednoga èovjeka i drugoga, 026 EZE 018 009 Po uredbama mojim hodi, i drži zakone moje tvoreæi istinu; taj je pravedan, doista æe živjeti, govori Gospod Gospod. 026 EZE 018 010 Ako rodi sina lupeža, koji bi krv proljevao ili bi èinio tako što, 026 EZE 018 011 A ne bi èinio svega onoga, nego bi jeo na gorama, i ženu bližnjega svojega skvrnio, 026 EZE 018 012 Siromahu i ubogome nasilje èinio, otimao što, zaloga ne bi vraæao, i ka gadnijem bogovima podizao bi oèi svoje èineæi gad, 026 EZE 018 013 Davao bi na dobit, i uzimao pridavak; hoæe li taj živjeti? Neæe živjeti; uèinio je sve te gadove, doista æe poginuti, krv æe njegova na njemu biti. 026 EZE 018 014 Ali gle, ako rodi sina koji bi vidio sve grijehe oca svojega što èini, i uzeo bi na um, te ne bi èinio onako, 026 EZE 018 015 Ne bi jeo na gorama, niti bi oèiju svojih podizao ka gadnijem bogovima doma Izrailjeva, žene bližnjega svojega ne bi skvrnio, 026 EZE 018 016 I nikome ne bi èinio nasilja, zaloga ne bi uzimao i ne bi ništa otimao, davao bi hljeb svoj gladnome i gologa bi odijevao, 026 EZE 018 017 Od siromaha bi ustezao ruku svoju, ne bi uzimao dobiti ni pridavka, zakone bi moje izvršivao i po uredbama mojim hodio; taj neæe poginuti za bezakonje oca svojega, doista æe živjeti. 026 EZE 018 018 A otac njegov, što je èinio nasilje, otimao od brata svojega i èinio što nije dobro u narodu svom, gle, on æe poginuti za svoje bezakonje. 026 EZE 018 019 Ali govorite: zašto da ne nosi sin bezakonja oèina? Jer sin èini sud i pravdu, sve uredbe moje drži i izvršuje; doista æe živjeti. 026 EZE 018 020 Koja duša zgriješi ona æe umrijeti, sin neæe nositi bezakonja oèina niti æe otac nositi bezakonja sinovljega; na pravedniku æe biti pravda njegova, a na bezbožniku æe biti bezbožnost njegova. 026 EZE 018 021 Ako li bi se bezbožnik obratio od svijeh grijeha svojih koje uèini, i držao bi sve uredbe moje i tvorio sud i pravdu, doista æe živjeti, neæe poginuti. 026 EZE 018 022 Bezakonja njegova što ih je god uèinio neæe mu se više spominjati, u pravdi svojoj koju èini živjeæe. 026 EZE 018 023 Eda li je meni milo da pogine bezbožnik? govori Gospod, a ne da se odvrati od putova svojih i bude živ? 026 EZE 018 024 Ali kad bi se pravednik odvratio od pravde svoje i èinio nepravdu, i radio po svijem gadovima koje èini bezbožnik, hoæe li on živjeti? pravedna djela njegova, što je god èinio, neæe se spomenuti; za bezakonje svoje koje uèini i za grijeh svoj kojim zgriješi poginuæe. 026 EZE 018 025 Još govorite: nije prav put Gospodnji. Èujte, dome Izrailjev, moj li put nije prav? nijesu li vaši putovi nepravi? 026 EZE 018 026 Kad se pravednik odvrati od pravde svoje i èini zlo i umre zato, umrijeæe za zlo svoje koje uèini. 026 EZE 018 027 A kad se bezbožnik odvrati od bezbožnosti svoje koju je èinio, i èini sud i pravdu, on æe saèuvati u životu dušu svoju. 026 EZE 018 028 Jer uzevši na um vrati se od svijeh bezakonja svojih koja uèini; doista æe živjeti, i neæe poginuti. 026 EZE 018 029 Ali dom Izrailjev veli: put Gospodnji nije prav. Moji li putovi nijesu pravi? dome Izrailjev, nijesu li vaši putovi nepravi? 026 EZE 018 030 Zato, dome Izrailjev, sudiæu vam svakome po putovima njegovijem, govori Gospod; obratite se i proðite se svijeh grijeha svojih, i neæe vam bezakonje biti na spoticanje. 026 EZE 018 031 Odbacite od sebe sva bezakonja koja èiniste, i naèinite sebi novo srce i nov duh; i zašto da mrete? dome Izrailjev. 026 EZE 018 032 Jer mi nije mila smrt onoga koji mre, govori Gospod Gospod; obratite se dakle i budite živi. 026 EZE 019 001 A ti narièi za knezovima Izrailjevijem; 026 EZE 019 002 I reci: šta bješe mati tvoja? lavica; meðu lavovima ležaše, mlad svoju meðu lavovima hranjaše. 026 EZE 019 003 I othrani jedno mlade svoje, i posta laviæ, i nauèiv se loviti žderaše ljude. 026 EZE 019 004 I èuše narodi za nj; uhvati se u jamu njihovu, i odvedoše ga u verigama u zemlju Misirsku. 026 EZE 019 005 A ona kad vidje gdje se nada ali joj nad propade, uze jedno mlade svoje, i uèini od njega laviæa. 026 EZE 019 006 I on iduæi meðu lavovima posta laviæ, i nauèi se loviti i žderaše ljude. 026 EZE 019 007 I pozna dvore njihove, i pustošaše gradove njihove tako da opustje zemlja i što je u njoj od rike njegove. 026 EZE 019 008 I ustaše na nj narodi iz okolnijeh zemalja, i razapeše mu mrežu svoju, i uhvati se u jamu njihovu. 026 EZE 019 009 I metnuše ga u krletku u verigama, i odvedoše ga caru Vavilonskom, i metnuše ga u grad da mu se više ne èuje glas po gorama Izrailjevijem. 026 EZE 019 010 Dok bijaše miran, mati tvoja bijaše kao vinova loza, posaðena kraj vode, rodna i granata bijaše od mnoge vode. 026 EZE 019 011 I bijahu na njoj jaki prutovi za palicu vladalaèku, i rastom svojim uzvisi se iznad gustijeh grana, i bi naoèita visinom svojom, mnoštvom grana svojih. 026 EZE 019 012 Ali bi išèupana u gnjevu i na zemlju baèena, i ustoka osuši rod njezin; polomiše se i posušiše se jaki prutovi njezini; oganj ih proždrije. 026 EZE 019 013 A sada je posaðena u pustinji, u zemlji suhoj i bezvodnoj. 026 EZE 019 014 I izaðe oganj iz pruta grana njezinijeh i proždrije rod njezin da nema na njoj pruta jaka za palicu vladalaèku. To je naricanje, i biæe naricanje. 026 EZE 020 001 A sedme godine, petoga mjeseca, dana desetoga, doðoše neki od starješina Izrailjevijeh da upitaju Gospoda, i sjedoše preda mnom. 026 EZE 020 002 I doðe mi rijeè Gospodnja govoreæi: 026 EZE 020 003 Sine èovjeèji, kaži starješinama Izrailjevijem i reci im: ovako veli Gospod Gospod: doðoste li da me pitate? Tako ja živ bio, neæete me pitati, govori Gospod Gospod. 026 EZE 020 004 Hoæeš li da im sudiš? hoæeš li da im sudiš? sine èovjeèji. Pokaži im gadove otaca njihovijeh. 026 EZE 020 005 I reci im: ovako veli Gospod Gospod: kojega dana izabrah Izrailja i podigoh ruku svoju sjemenu doma Jakovljeva, i pokazah im se u zemlji Misirskoj, i podigoh im ruku svoju govoreæi: ja sam Gospod Bog vaš; 026 EZE 020 006 Onoga dana podigoh im ruku svoju da æu ih odvesti iz zemlje Misirske u zemlju koju sam pronašao za njih, gdje teèe mlijeko i med, koja je dika svijem zemljama. 026 EZE 020 007 I rekoh im: odbacite svaki gadove ispred svojih oèiju, i nemojte se skvrniti o gadne bogove Misirske, ja sam Gospod Bog vaš. 026 EZE 020 008 Ali se odvrgoše od mene, i ne htješe me poslušati, nijedan ih ne odbaci gadova ispred oèiju svojih, i gadnijeh bogova Misirskih ne ostaviše; zato rekoh da æu izliti jarost svoju na njih da izvršim gnjev svoj na njima usred zemlje Misirske. 026 EZE 020 009 Ali imena svojega radi, da se ne oskvrni pred onijem narodima meðu kojima bijahu, pred kojima im se pokazah, uèinih da ih izvedem iz zemlje Misirske. 026 EZE 020 010 I izvedoh ih iz zemlje Misirske, i dovedoh ih u pustinju. 026 EZE 020 011 I dadoh im uredbe svoje, i objavih im zakone svoje, koje ko vrši živ æe biti kroz njih. 026 EZE 020 012 I subote svoje dadoh im da su znak izmeðu mene i njih da bi znali da sam ja Gospod koji ih posveæujem. 026 EZE 020 013 Ali se odvrže od mene dom Izrailjev u pustinji; ne hodiše po mojim uredbama, i zakone moje odbaciše, koje ko vrši živi kroz njih, i subote moje grdno oskvrniše; zato rekoh da æu izliti gnjev svoj na njih u pustinji da ih istrijebim. 026 EZE 020 014 Ali uèinih imena svojega radi da se ne oskvrni pred narodima pred kojima ih izvedoh. 026 EZE 020 015 I ja im još podigoh ruku svoju u pustinji da ih neæu odvesti u zemlju koju im dadoh, gdje teèe mlijeko i med, koja je dika svijem zemljama; 026 EZE 020 016 Jer odbaciše moje zakone i po uredbama mojim ne hodiše, i subote moje oskvrniše, jer srce njihovo iðaše za gadnijem bogovima njihovijem. 026 EZE 020 017 Ali ih požali oko moje, te ih ne istrijebih, i ne zatrh ih u pustinji. 026 EZE 020 018 Nego rekoh sinovima njihovijem u pustinji: ne idite po uredbama otaca svojih i ne držite njihovijeh zakona, i ne skvrnite se gadnijem bogovima njihovijem. 026 EZE 020 019 Ja sam Gospod Bog vaš, po mojim uredbama hodite, i moje zakone držite i izvršujte; 026 EZE 020 020 I subote moje svetkujte da su znak izmeðu mene i vas, da znate da sam ja Gospod Bog vaš. 026 EZE 020 021 Ali se odvrgoše od mene i sinovi, ne hodiše po mojim uredbama, i zakona mojih ne držaše da ih izvršuju, koje ko vrši živi kroz njih; subote moje oskvrniše; zato rekoh da æu izliti jarost svoju na njih i navršiti gnjev svoj na njima u pustinji. 026 EZE 020 022 Ali povratih ruku svoju i uèinih imena svojega radi da se ne oskvrni pred narodima pred kojima ih izvedoh. 026 EZE 020 023 I ja im još podigoh ruku svoju u pustinji da æu ih rasijati po narodima i razasuti po zemljama. 026 EZE 020 024 Jer zakona mojih ne izvršivaše i uredbe moje odbaciše i subote moje oskvrniše, i oèi im gledahu za gadnijem bogovima otaca njihovijeh. 026 EZE 020 025 Zato im i ja dadoh uredbe ne dobre i zakone kroz koje neæe živjeti. 026 EZE 020 026 I oskvrnih ih darovima njihovijem što propuštahu kroz oganj sve što otvori matericu, da ih potrem, da poznadu da sam ja Gospod. 026 EZE 020 027 Zato govori domu Izrailjevu, sine èovjeèji, i kaži im: ovako veli Gospod Gospod: još me i ovijem ružiše oci vaši èineæi mi bezakonje: 026 EZE 020 028 Kad ih odvedoh u zemlju, za koju podigoh ruku svoju da æu im je dati, gdje god vidješe visok hum i drvo granato, ondje prinosiše svoje žrtve i stavljaše svoje dare, kojima dražahu, i metaše mirise svoje ugodne, i ondje ljevaše naljeve svoje. 026 EZE 020 029 I rekoh im: šta je visina, na koju idete? I opet se zove visina do danas. 026 EZE 020 030 Zato reci domu Izrailjevu: ovako veli Gospod Gospod: ne skvrnite li se na putu otaca svojih? i za gadovima njihovijem ne kurvate li se? 026 EZE 020 031 I prinoseæi dare svoje, provodeæi sinove svoje kroz oganj ne skvrnite li se o sve gadne bogove svoje do danas, i mene li æete pitati, dome Izrailjev? Tako ja živ bio, govori Gospod Gospod, neæete me pitati. 026 EZE 020 032 A šta mislite, neæe biti nikako, što govorite: biæemo kao narodi, kao plemena po zemljama, služeæi drvetu i kamenu. 026 EZE 020 033 Tako ja bio živ, govori Gospod Gospod, rukom krjepkom i mišicom podignutom i izlivenijem gnjevom carovaæu nad vama. 026 EZE 020 034 I izvešæu vas iz naroda, i sabraæu vas iz zemalja po kojima ste rasijani, rukom krjepkom i mišicom podignutom i izlivenijem gnjevom. 026 EZE 020 035 I odvešæu vas u pustinju tijeh naroda, i ondje æu se suditi s vama licem k licu. 026 EZE 020 036 Kako sam se sudio s ocima vašim u pustinji zemlje Misirske, tako æu se suditi s vama, govori Gospod Gospod. 026 EZE 020 037 I propustiæu vas ispod štapa i dovesti vas u sveze zavjetne. 026 EZE 020 038 I odluèiæu izmeðu vas odmetnike i koji odustaju mene; izvešæu ih iz zemlje gdje su došljaci, ali neæe uæi u zemlju Izrailjevu, i poznaæete da sam ja Gospod. 026 EZE 020 039 Vi dakle, dome Izrailjev, ovako veli Gospod Gospod: idite, služite svaki gadnijem bogovima svojim i unapredak, kad neæete da me slušate; ali imena mojega svetoga ne skvrnite više darovima svojim i gadnijem bogovima svojim. 026 EZE 020 040 Jer na mojoj gori svetoj, na visokoj gori Izrailjevoj, govori Gospod Gospod, ondje æe mi služiti sav dom Izrailjev, koliko ih god bude u zemlji, ondje æe mi biti mili i ondje æu iskati prinose vaše i prvine od darova vaših sa svijem svetijem stvarima vašim. 026 EZE 020 041 Mili æete mi biti s ugodnijem mirisom, kad vas izvedem iz naroda i saberem vas iz zemalja u koje ste rasijani; i biæu posveæen u vama pred narodima. 026 EZE 020 042 I poznaæete da sam ja Gospod kad vas dovedem u zemlju Izrailjevu, u zemlju za koju podigoh ruku svoju da æu je dati ocima vašim. 026 EZE 020 043 I ondje æete se opomenuti putova svojih i svijeh djela svojih, kojima se oskvrniste, i sami æete sebi biti mrski za sva zla svoja koja èiniste. 026 EZE 020 044 I poznaæete da sam ja Gospod kad vam uèinim radi imena svojega; ne po vašim zlijem putovima niti po opakim djelima vašim, dome Izrailjev, govori Gospod Gospod. 026 EZE 020 045 Opet mi doðe rijeè Gospodnja govoreæi: 026 EZE 020 046 Sine èovjeèji, okreni lice svoje na jug i pokaplji prema jugu, i prorokuj na šumu u južnom polju. 026 EZE 020 047 I reci šumi južnoj: èuj rijeè Gospodnju, ovako veli Gospod Gospod: evo ja æu raspaliti u tebi oganj koji æe proždrijeti u tebi svako drvo zeleno i svako drvo suho; plamen razgorjeli neæe se ugasiti, i izgorjeæe od njega sve od juga do sjevera. 026 EZE 020 048 I svako æe tijelo vidjeti da sam ja zapalio; neæe se ugasiti. 026 EZE 020 049 A ja rekoh: jaoh Gospode Gospode, oni govore za me: ne govori li taj same prièe? 026 EZE 021 001 I doðe mi rijeè Gospodnja govoreæi: 026 EZE 021 002 Sine èovjeèji, okreni lice svoje prema Jerusalimu, i pokaplji prema svetijem mjestima, i prorokuj protiv zemlje Izrailjeve. 026 EZE 021 003 I reci zemlji Izrailjevoj: ovako veli Gospod: evo me na te; izvuæi æu maè svoj iz korica, i istrijebiæu iz tebe pravednoga i bezbožnoga. 026 EZE 021 004 Da istrijebim iz tebe pravednoga i bezbožnoga, zato æe izaæi maè moj iz korica svojih na svako tijelo od juga do sjevera. 026 EZE 021 005 I poznaæe svako tijelo da sam ja Gospod izvukao maè svoj iz korica njegovijeh, neæe se više vratiti. 026 EZE 021 006 A ti, sine èovjeèji, uzdiši kao da su ti bedra polomljena, i gorko uzdiši pred njima. 026 EZE 021 007 A kada ti reku: zašto uzdišeš? ti reci: za glas što ide, od kojega æe se rastopiti svako srce i klonuti sve ruke i svakoga æe duha nestati, i svaka æe koljena postati kao voda; evo, ide, i navršiæe se, govori Gospod Gospod. 026 EZE 021 008 Potom doðe mi rijeè Gospodnja govoreæi: 026 EZE 021 009 Sine èovjeèji, prorokuj i reci: ovako veli Gospod Gospod: reci: maè, maè je naoštren, i uglaðen je. 026 EZE 021 010 Naoštren je da kolje, uglaðen je da sijeva; hoæemo li se radovati kad prut sina mojega ne haje ni za kako drvo? 026 EZE 021 011 Dao ga je da se ugladi da se uzme u ruku; maè je naoštren i uglaðen, da se da u ruku ubici. 026 EZE 021 012 Vièi i ridaj, sine èovjeèji; jer on ide na narod moj, na sve knezove Izrailjeve; pod maè æe biti okrenuti s narodom mojim, zato udri se po bedru. 026 EZE 021 013 Kad bješe karanje, šta bi? eda li ni od pruta koji ne haje neæe biti ništa? govori Gospod Gospod. 026 EZE 021 014 Ti dakle, sine èovjeèji, prorokuj i pljeskaj rukama, jer æe maè doæi i drugom i treæom, maè koji ubija, maè koji velike ubija, koji prodire u klijeti. 026 EZE 021 015 Da se rastope srca i umnoži pogibao, metnuo sam na sva vrata njihova strah od maèa; jaoh! pripravljen je da sijeva, naoštren da kolje. 026 EZE 021 016 Stegni se, udri nadesno, nalijevo, kuda se god obrneš. 026 EZE 021 017 Jer æu i ja pljeskati rukama, i namiriæu gnjev svoj. Ja Gospod rekoh. 026 EZE 021 018 Još mi doðe rijeè Gospodnja govoreæi: 026 EZE 021 019 A ti, sine èovjeèji, naèini dva puta, kuda æe doæi maè cara Vavilonskoga; iz jedne zemlje neka izlaze oba; i izberi stranu, gdje se poèinje put gradski, izberi. 026 EZE 021 020 Naèini put, kojim æe doæi maè na Ravu sinova Amonovijeh, i u Judeju na tvrdi Jerusalim. 026 EZE 021 021 Jer æe car Vavilonski stati na rasputici, gdje poèinju dva puta, te æe vraèati, gladiæe strijele, pitaæe likove, gledaæe u jetru. 026 EZE 021 022 Nadesno æe mu vraèanje pokazati Jerusalim da namjesti ubojne sprave, da otvori usta na klanje, da podigne glas podvikujuæi, da namjesti ubojne sprave prema vratima, da naèini opkope, da pogradi kule. 026 EZE 021 023 I uèiniæe se vraèanje zaludno zakletima, a to æe napomenuti bezakonje da se uhvate. 026 EZE 021 024 Zato ovako veli Gospod Gospod: što napominjete svoje bezakonje, te se otkriva nevjera vaša i grijesi se vaši vide u svijem djelima vašim, zato što doðoste na pamet, biæete pohvatani rukom. 026 EZE 021 025 A ti, neèisti bezbožnièe, kneže Izrailjev, kome doðe dan kad bi na kraju bezakonje, 026 EZE 021 026 Ovako veli Gospod Gospod: skini tu kapu i svrzi taj vijenac, neæe ga biti; niskoga æu uzvisiti a visokoga æu poniziti. 026 EZE 021 027 Uništiæu, uništiæu, uništiæu ga, i neæe ga biti, dokle ne doðe onaj kome pripada, i njemu æu ga dati. 026 EZE 021 028 A ti, sine èovjeèji, prorokuj i reci: ovako veli Gospod Gospod za sinove Amonove i za njihovu sramotu; reci dakle: maè, maè je izvuèen, uglaðen da kolje, da zatire, da sijeva, 026 EZE 021 029 Dokle ti viðaju taštinu, dokle ti gataju laž, da te metnu na vratove pobijenijem bezbožnicima, kojima doðe dan kad bi kraj bezakonju. 026 EZE 021 030 Ostavi maè u korice; na mjestu gdje si se rodio, u zemlji gdje si postao, sudiæu ti; 026 EZE 021 031 I izliæu na te gnjev svoj, ognjem gnjeva svojega dunuæu na te i predaæu te u ruke žestokim ljudma, vještim u zatiranju. 026 EZE 021 032 Ognju æeš biti hrana, krv æe ti biti posred zemlje, neæeš se spominjati, jer ja Gospod rekoh. 026 EZE 022 001 Opet mi doðe rijeè Gospodnja govoreæi: 026 EZE 022 002 A ti, sine èovjeèji, hoæeš li suditi, hoæeš li suditi gradu krvnièkom? i hoæeš li mu pokazati sve gadove njegove? 026 EZE 022 003 Reci: ovako veli Gospod Gospod: ide vrijeme gradu koji proljeva krv u sebi i gradi gadne bogove sebi da se skvrni. 026 EZE 022 004 Skrivio si krvlju koju si prolio, i oskvrnio si se o gadne bogove svoje koje si naèinio; i uèinio si te se približiše dani tvoji, i došao si do godina svojih, zato æu uèiniti od tebe rug meðu narodima i potsmijeh po svijem zemljama; 026 EZE 022 005 Koje su blizu tebe i koje su daleko potsmijevaæe ti se, gadni imenom, veliki smetnjom! 026 EZE 022 006 Gle, knezovi Izrailjevi u tebi dadoše se da proljevaju krv svaki svom silom svojom. 026 EZE 022 007 Oca i mater preziru u tebi, èine krivo inostrancu usred tebe, siroti i udovici èine nasilje u tebi; 026 EZE 022 008 Svete stvari moje prezireš, i subote moje skvrniš. 026 EZE 022 009 U tebi su opadaèi da proljevaju krv, i na gorama jedu u tebi, grdila èine usred tebe. 026 EZE 022 010 Golotinju oèinu otkrivaju u tebi, liježu u tebi sa ženom za neèistote njezine. 026 EZE 022 011 I jedan èini gad sa ženom bližnjega svojega; a drugi skvrni snahu svoju grdilom; a drugi siluje sestru svoju, kæer oca svojega, u tebi. 026 EZE 022 012 Mito primaju u tebi da proljevaju krv; ujam i pridavak uzimaš, i tražiš dobitak od bližnjih svojih prijevarom, a mene si zaboravio, govori Gospod Gospod. 026 EZE 022 013 Zato, evo, pljeskam rukama svojim radi tvojega nepravednoga dobitka, koji dobijaš, i radi krvi što je u tebi. 026 EZE 022 014 Hoæe li se održati srce tvoje, ili ruke tvoje hoæe li biti jake u one dane kad stanem raditi s tobom? Ja Gospod rekoh, i uèiniæu. 026 EZE 022 015 Jer æu te rasijati po narodima i razasuti po zemljama, i istrijebiæu neèistotu tvoju iz tebe. 026 EZE 022 016 I biæeš skvrnavan sobom pred narodima, i poznaæeš da sam ja Gospod. 026 EZE 022 017 Potom doðe mi rijeè Gospodnja govoreæi: 026 EZE 022 018 Sine èovjeèji, dom Izrailjev posta mi droždina; svi su mjed i kositer i gvožðe i olovo u peæi; droždina od srebra postaše. 026 EZE 022 019 Zato ovako veli Gospod Gospod: što svi vi postaste droždina, zato, evo, ja æu vas skupiti u Jerusalim. 026 EZE 022 020 Kako se skuplja srebro i mjed i gvožðe i olovo i kositer usred peæi, te se raspali oganj oko njega da se istopi, tako æu vas skupiti gnjevom svojim i jarošæu, i složivši rastopiæu vas. 026 EZE 022 021 Da, skupiæu vas, i raspaliæu oko vas oganj gnjeva svojega, i istopiæete se usred njega. 026 EZE 022 022 Kako se topi srebro u peæi, tako æete se vi istopiti u njemu, i poznaæete da sam ja Gospod izlio gnjev svoj na vas. 026 EZE 022 023 Opet mi doðe rijeè Gospodnja govoreæi: 026 EZE 022 024 Sine èovjeèji, kaži joj: ti si zemlja koja se nijesi oèistila; neæe pasti na te dažd u dan gnjeva. 026 EZE 022 025 Proroci njezini složiše se u njoj, kao lav su, koji rièe i grabi plijen, žderu duše, otimaju blago i dragocjene stvari, umnožavaju udovice usred nje. 026 EZE 022 026 Sveštenici njezini prestupaju zakon moj i skvrne moje svete stvari, ne razlikuju sveto od oskvrnjenoga, i neèisto od èistoga ne raspoznaju, kriju oèi svoje od subota mojih, i bivam oskvrnjen meðu njima. 026 EZE 022 027 Knezovi su njezini usred nje kao vuci, koji grabe plijen, proljevajuæi krv, gubeæi duše sramotnoga dobitka radi. 026 EZE 022 028 I proroci njezini mažu je nevaljalijem kreèem, viðaju taštinu i gataju im laž govoreæi: tako reèe Gospod Gospod; a Gospod ne reèe. 026 EZE 022 029 Narod zemaljski vara i otima, i siromahu i ubogome èini nasilje, i došljaku èini krivo. 026 EZE 022 030 I tražih meðu njima koji bi opravio ogradu i stao na prolomu preda me za tu zemlju, da je ne zatrem; ali ne naðoh nikoga. 026 EZE 022 031 Zato æu izliti na njih gnjev svoj, ognjem jarosti svoje istrijebiæu ih, put njihov obratiæu im na glavu, govori Gospod Gospod. 026 EZE 023 001 Opet mi doðe rijeè Gospodnja govoreæi: 026 EZE 023 002 Sine èovjeèji, bijahu dvije žene, kæeri jedne matere. 026 EZE 023 003 One se kurvahu u Misiru, u mladosti svojoj kurvahu se, ondje im pipaše grudi, i ondje im zgnjeèiše dojke djevojaèke. 026 EZE 023 004 A imena im bijahu, starijoj Ola a sestri joj Oliva; one postaše moje, i rodiše sinove i kæeri. Imena im bijahu Ola Samariji, a Oliva Jerusalimu. 026 EZE 023 005 I Ola kad bijaše moja kurvaše se, i upaljivaše se za svojim milosnicima, Asircima susjedima, 026 EZE 023 006 Koji nošahu porfiru, i bijahu knezovi i vlastelji, sve lijepi mladiæi, vitezovi, koji jahahu na konjma. 026 EZE 023 007 I udari u kurvanje s njima, koji svi bijahu najljepši izmeðu sinova Asirskih, i za kojima se god upaljivaše, skvrnjaše se o sve gadne bogove njihove. 026 EZE 023 008 A ni s Misircima ne okani se kurvanja svojega, jer spavahu s njom od mladosti njezine i oni joj gnjeèiše djevojaèke dojke i s njom se kurvaše. 026 EZE 023 009 Zato je dadoh u ruke milosnicima njezinijem, u ruke Asircima, za kojima se upaljivaše. 026 EZE 023 010 Oni otkriše golotinju njezinu, uzeše joj sinove i kæeri, a nju maèem ubiše; i ona izaðe na glas meðu ženama kad sudove izvršiše na njoj. 026 EZE 023 011 A sestra njezina Oliva videæi to upaljivaše se još gore nego ona, i kurvarstvo njezino bijaše gore od kurvarstva sestre joj. 026 EZE 023 012 Upaljivaše se za Asircima, knezovima i vlasteljima, susjedima, krasno odjevenijem, vitezima koji jahahu na konjma i svi bijahu lijepi mladiæi. 026 EZE 023 013 I vidjeh gdje se oskvrni, i gdje obje idu jednijem putem. 026 EZE 023 014 I ova se još više kurvaše; jer kad bi vidjela ljude napisane na zidu, likove Haldejske napisane crvenilom, 026 EZE 023 015 Opasane pojasima po bedrima, sa šarenijem kapama na glavi, koji svi bijahu na oèi kao vojvode nalik na sinove Vavilonske iz zemlje Haldejske, svoje postojbine, 026 EZE 023 016 Upaljivaše se za njima èim ih viðaše oèima svojima, i slaše poslanike k njima u Haldejsku. 026 EZE 023 017 I Vavilonjani dolažahu k njoj na postelju ljubavnu, i skvrnjahu je kurvarstvom svojim, i pošto bi se oskvrnila s njima, odvraæaše se duša njezina od njih. 026 EZE 023 018 I kad otkri kurvarstva svoja i otkri golotinju svoju, odvrati se duša moja od nje kao što se odvrati duša moja od sestre njezine. 026 EZE 023 019 Jer umnoži kurvarstva svoja opominjuæi se dana mladosti svoje kad se kurvaše u zemlji Misirskoj, 026 EZE 023 020 I upaljivaše se za svojim milosnicima, u kojih je tijelo kao u magarca, i teèenje kao u konja. 026 EZE 023 021 I tako si se vratila na nevaljalstvo mladosti svoje kad ti pipahu grudi u Misiru radi djevojaèkih dojaka tvojih. 026 EZE 023 022 Zato, Olivo, ovako veli Gospod Gospod: evo, ja æu podignuti milosnike tvoje na te, one od kojih se odvratila duša tvoja, i dovešæu ih na te otsvuda, 026 EZE 023 023 Vavilonjane i sve Haldejce, Fekoðane i Sojane i Kojane, sve Asirce s njima, lijepe mladiæe, knezove i vlastelje sve, vitezove i ljude èuvene, koji svi jašu na konjma. 026 EZE 023 024 I doæi æe na te s kolima i s kolicima i s toèkovima i s mnoštvom naroda, i opkoliæe te sa štitovima i štitiæima i šljemovima; i njima æu dati sud da ti sude svojim sudom. 026 EZE 023 025 I staviæu revnost svoju tebi nasuprot, te æe raditi s tobom gnjevno, nos i uši otsjeæi æe ti, i što te ostane pašæe od maèa, i uzeæe sinove tvoje i kæeri tvoje, i što te ostane proždrijeæe oganj. 026 EZE 023 026 I svuæi æe s tebe haljine, i uzeæe krasni nakit tvoj. 026 EZE 023 027 Tako æu uèiniti kraj grdilu tvojemu i tvojemu kurvanju u zemlji Misirskoj, te neæeš podignuti oèiju svojih k njima i neæeš se više sjeæati Misiraca. 026 EZE 023 028 Jer ovako veli Gospod Gospod: evo, ja æu te dati u ruke onima na koje mrziš, u ruke onima od kojih se odvratila duša tvoja. 026 EZE 023 029 I oni æe raditi s tobom neprijateljski, i uzeæe svu muku tvoju, i ostaviæe te golu nagu, te æe se otkriti golotinja kurvarstva tvoga, i grdilo tvoje i kurvarstvo tvoje. 026 EZE 023 030 To æu ti uèiniti što si se kurvala za narodima, što si se oskvrnila o njihove gadne bogove. 026 EZE 023 031 Putem sestre svoje išla si, zato æu dati èašu njezinu tebi u ruku. 026 EZE 023 032 Ovako veli Gospod Gospod: èašu sestre svoje ispiæeš duboku i široku, biæeš potsmijeh i rug, jer èaša mnogo bere. 026 EZE 023 033 Napuniæeš se pijanstva i žalosti èašom pustošenja i zatiranja, èašom sestre svoje Samarije. 026 EZE 023 034 I ispiæeš je i iscijediti, i razbiæeš je, i dojke æeš svoje pokidati, jer ja rekoh, govori Gospod Gospod. 026 EZE 023 035 Zato ovako veli Gospod Gospod: što si me zaboravila i bacila me za leða svoja, zato i ti nosi grdilo svoje i kurvarstva svoja. 026 EZE 023 036 Potom reèe mi Gospod: sine èovjeèji, hoæeš li suditi Oli i Olivi? Pokaži im gadove njihove, 026 EZE 023 037 Da su èinile preljubu i da je krv na rukama njihovijem i da su èinile preljubu s gadnijem bogovima svojim i vodile kroz oganj sinove svoje koje su mi rodile, da ih jedu. 026 EZE 023 038 Još i ovo mi èiniše: skvrniše svetinju moju u isti dan, i subote moje przniše. 026 EZE 023 039 Jer zaklavši sinove svoje gadnijem bogovima svojim dolaziše u svetinju moju istoga dana da je oskvrne; i gle, tako èiniše usred doma mojega. 026 EZE 023 040 I još slaše po ljude da bi došli izdaleka, i oni, èim poslanik bi poslan k njima, gle, odmah dolaziše, i njih radi si se kupala, mazala oèi svoje i kitila si se nakitom. 026 EZE 023 041 I sjedala si na krasan odar, pred kojim bješe sto postavljen, i na nj si metala kad moj i ulje moje. 026 EZE 023 042 I bijaše ondje vika veseloga mnoštva, i osim ljudi iz gomile dovoðahu Saveje iz pustinje, koji im metahu narukvice na ruke i krasne vijence na glave. 026 EZE 023 043 I rekoh za ostarjelu u kurvarstvu: još æe se kurvati. 026 EZE 023 044 I dolažahu k njoj kao što idu k ženi kurvi; tako dolažahu k Oli i Olivi, ženama nevaljalijem. 026 EZE 023 045 Zato æe im pravedni ljudi suditi kao što se sudi ženama preljuboèinicama i kao što se sudi onima koje proljevaju krv; jer su preljuboèinice i krv je na rukama njihovijem. 026 EZE 023 046 Zato ovako govori Gospod Gospod: dovešæu na njih ljudstvo, i daæu ih da se zlostave i oplijene. 026 EZE 023 047 I ljudstvo æe ih zasuti kamenjem, i isjeæi æe ih maèevima svojim; sinove æe njihove i kæeri njihove pobiti, i kuæe æe njihove spaliti ognjem. 026 EZE 023 048 I tako æu ukinuti nevaljalstvo u zemlji, i nauèiæe se sve žene da ne rade po vašem nevaljalstvu. 026 EZE 023 049 I vræi æe vaše nevaljalstvo na vas, i nosiæete grijehe gadnijeh bogova svojih, i poznaæete da sam ja Gospod Gospod. 026 EZE 024 001 Potom godine devete, desetoga mjeseca, desetoga dana, doðe mi rijeè Gospodnja govoreæi: 026 EZE 024 002 Sine èovjeèji, zapiši ime ovoga dana, ovoga istoga dana; u taj dan doðe car Vavilonski na Jerusalim. 026 EZE 024 003 I kaži prièu tome domu odmetnièkom, i reci im: ovako veli Gospod Gospod: pristavi lonac, pristavi, i nalij u nj vode. 026 EZE 024 004 Složi u nj dijelove, sve dobre dijelove, stegno i pleæe, i napuni ga najboljih kostiju. 026 EZE 024 005 Uzmi najbolje iz stada, i naloži kosti ispod njega, i uzvari dobro da se i kosti raskuhaju u njemu. 026 EZE 024 006 Jer ovako veli Gospod Gospod: teško gradu krvnièkom, loncu, na kom stoji zagorijel, s kojega neæe da siðe zagorijel; povadi dio po dio; ždrijeb da se ne baci za nj. 026 EZE 024 007 Jer je krv njegova usred njega; na go kamen metnu je, ne proli je na zemlju da se pokrije prahom. 026 EZE 024 008 Raspalivši gnjev da uèinim osvetu, metnuæu krv njegovu na go kamen da se ne pokrije. 026 EZE 024 009 Zato ovako veli Gospod Gospod: teško gradu krvnièkom! i ja æu naložiti velik oganj. 026 EZE 024 010 Nanesi drva, i raspali oganj, neka se stroši meso, zaèini korijenjem, i kosti neka izgore. 026 EZE 024 011 Metni ga prazna na živo ugljevlje da se ugrije i izgori mjed njegova i da se stopi u njemu neèistota njegova i da nestane zagorijeli njegove. 026 EZE 024 012 Lažima dosadio mi je; zato neæe izaæi iz njega mnoga zagorijel njegova; u oganj æe zagorijel njegova. 026 EZE 024 013 U neèistoti je tvojoj grdilo tvoje; jer sam te èistio, ali se ti ne oèisti; neæeš se više èistiti od neèistote svoje, dokle ne namirim gnjev svoj nad tobom. 026 EZE 024 014 Ja Gospod govorih; doæi æe, i izvršiæu; neæu odustati niti æu žaliti niti æu se raskajati, po putovima tvojim i po djelima tvojim sudiæe ti, govori Gospod Gospod. 026 EZE 024 015 Opet mi doðe rijeè Gospodnja govoreæi: 026 EZE 024 016 Sine èovjeèji, evo ja æu ti uzeti želju oèiju tvojih zlom, ali ne tuži ni plaèi, niti suza roni. 026 EZE 024 017 Nemoj uzdisati, ne žali kako biva za mrtvijem, metni kapu na glavu, i obuæu svoju obuj na noge, i usta svojih nemoj pokriti i hljeba nièijega ne jedi. 026 EZE 024 018 I govorih ujutru narodu, a uveèe mi umrije žena; i sjutradan uèinih kako mi bješe zapovjeðeno. 026 EZE 024 019 I reèe mi narod: hoæeš li nam kazati šta nam je to što radiš? 026 EZE 024 020 I odgovorih im: doðe mi rijeè Gospodnja govoreæi: 026 EZE 024 021 Reci domu Izrailjevu: ovako veli Gospod Gospod: evo, ja æu oskvrniti svetinju svoju, velièanstvo sile vaše, želju oèiju vaših i što je milo duši vašoj; i sinovi æe vaši i kæeri vaše koje ostaviste pasti od maèa. 026 EZE 024 022 I èiniæete kako ja èinim: usta neæete pokriti i hljeba nièijega neæete jesti; 026 EZE 024 023 I kape æe vam biti na glavama i obuæa na nogu; neæete tužiti ni plakati, nego æete sa bezakonja svojih èiljeti i uzdisaæete jedan s drugim. 026 EZE 024 024 I Jezekilj æe vam biti znak: èiniæete sve što on èini; kad to doðe, poznaæete da sam ja Gospod Gospod. 026 EZE 024 025 A ti, sine èovjeèji, u onaj dan kad im uzmem silu njihovu, radost slave njihove, želju oèiju njihovijeh i za èim teži duša njihova, sinove njihove i kæeri njihove, 026 EZE 024 026 U taj dan ko uteèe, neæe li doæi k tebi da ti donese glas? 026 EZE 024 027 U taj æe se dan otvoriti usta tvoja prema onom ko uteèe, i govoriæeš i neæeš više biti nijem; i biæeš im znak, i oni æe poznati da sam ja Gospod. 026 EZE 025 001 Opet mi doðe rijeè Gospodnja govoreæi: 026 EZE 025 002 Sine èovjeèji, okreni lice svoje prema sinovima Amonovijem i prorokuj na njih. 026 EZE 025 003 I reci sinovima Amonovijem: èujte rijeè Gospoda Gospoda; ovako veli Gospod Gospod: što si govorio: aha! za svetinju moju, što se oskvrni, i za zemlju Izrailjevu, što opustje, i za dom Judin, što otide u ropstvo; 026 EZE 025 004 Zato, evo, ja æu te dati u našljedstvo istoènijem narodima, i pogradiæe u tebi dvorove sebi, i naèiniæe sebi kolibe u tebi; oni æe jesti plodove tvoje i piti mlijeko tvoje. 026 EZE 025 005 I od Rave æu naèiniti obor kamilama i od zemlje sinova Amonovijeh tor ovèji, i poznaæete da sam ja Gospod. 026 EZE 025 006 Jer ovako veli Gospod Gospod: što si pljeskao rukama i lupao nogom i veselio se iz srca što si opustošio svu zemlju Izrailjevu, 026 EZE 025 007 Zato, evo, ja æu dignuti ruku svoju na te, i daæu te narodima da te plijene, i istrijebiæu te izmeðu naroda i zatræu te izmeðu zemalja, i iskorijeniæu te, i poznaæeš da sam ja Gospod. 026 EZE 025 008 Ovako veli Gospod Gospod: što govori Moav i Sir: eto, dom je Judin kao svi narodi; 026 EZE 025 009 Zato, evo, ja æu otvoriti stranu Moavovu od gradova, od gradova na meði, krasnu zemlju Vet-jesimotsku, Valmeonsku i Kirijatajimsku, 026 EZE 025 010 Narodima istoènijem iza zemlje sinova Amonovijeh, i daæu im je u našljedstvo da nema spomena sinovima Amonovijem meðu narodima. 026 EZE 025 011 I na Moavcima æu izvršiti svoje sudove, i poznaæe da sam ja Gospod. 026 EZE 025 012 Ovako veli Gospod Gospod: što se Edom osveti domu Judinu i teško skrivi osvetivši im se, 026 EZE 025 013 Zato ovako veli Gospod Gospod: dignuæu ruku svoju na Edomsku i istrijebiæu iz nje i ljude i stoku, i obratiæu je u pustoš, od Temana do Dedana pašæe od maèa. 026 EZE 025 014 I osvetiæu se Edomcima rukom naroda svojega Izrailja, i uèiniæe s Edomcima po gnjevu mojemu i po jarosti mojoj, i poznaæe moju osvetu, govori Gospod Gospod. 026 EZE 025 015 Ovako veli Gospod Gospod: što Filisteji radiše iz osvete, i osvetiše se radujuæi se iz srca i potiruæi iz stare mržnje, 026 EZE 025 016 Zato ovako veli Gospod Gospod: evo ja æu dignuti ruku svoju na Filisteje, i istrijebiæu Hereteje, i potræu ostatak od primorja. 026 EZE 025 017 I uèiniæu na njima veliku osvetu karanjem gnjevnijem, i poznaæe da sam ja Gospod kad izvršim osvetu svoju na njima. 026 EZE 026 001 A jedanaeste godine prvi dan mjeseca doðe mi rijeè Gospodnja govoreæi: 026 EZE 026 002 Sine èovjeèji, što Tir govori za Jerusalim: ha, ha! razbiše se vrata narodima, obratiše se k meni, napuniæu se kad opustje; 026 EZE 026 003 Zato ovako veli Gospod Gospod: evo mene na te, Tire, i dovešæu mnoge narode na te kao da bih doveo more s valima njegovijem. 026 EZE 026 004 I oni æe obaliti zidove Tirske i kule u njemu raskopati, i omešæu prah njegov i pretvoriæu ga u go kamen. 026 EZE 026 005 I postaæe mjesto da se razastiru mreže usred mora, jer ja govorih, veli Gospod Gospod, i biæe grabež narodima. 026 EZE 026 006 I kæeri njegove po polju izginuæe od maèa, i poznaæe da sam ja Gospod. 026 EZE 026 007 Jer ovako veli Gospod Gospod: evo, ja æu dovesti na Tir Navuhodonosora cara Vavilonskoga sa sjevera, cara nad carevima, s konjma i s kolima i s konjicima i s vojskama i mnogim narodom. 026 EZE 026 008 Kæeri tvoje po polju pobiæe maèem, i naèiniæe prema tebi kule, i iskopaæe opkope prema tebi, i podignuæe prema tebi štitove. 026 EZE 026 009 I namjestiæe ubojne sprave prema zidovima tvojim, i razvaliæe kule tvoje oružjem svojim. 026 EZE 026 010 Od mnoštva konja njegovijeh pokriæe te prah, od praske konjika i toèkova i kola zatrešæe se zidovi tvoji, kad stane ulaziti na tvoja vrata kao što se ulazi u grad isprovaljivan. 026 EZE 026 011 Kopitama konja svojih izgaziæe sve ulice tvoje, pobiæe narod tvoj maèem, i stupovi sile tvoje popadaæe na zemlju. 026 EZE 026 012 I poplijeniæe blago tvoje i razgrabiti trg tvoj, i razvaliæe zidove tvoje i lijepe kuæe tvoje razoriti, i kamenje tvoje i drva tvoja i prah tvoj baciæe u vodu. 026 EZE 026 013 I prekinuæu jeku pjesama tvojih, i glas kitara tvojih neæe se više èuti. 026 EZE 026 014 I uèiniæu od tebe go kamen, biæeš mjesto gdje se razastiru mreže, neæeš se više sazidati; jer ja Gospod govorih, veli Gospod Gospod. 026 EZE 026 015 Ovako veli Gospod Gospod Tiru: neæe li se zadrmati ostrva od praske padanja tvojega, kad zajaoèu ranjenici, kad pokolj bude u tebi? 026 EZE 026 016 Svi æe knezovi morski siæi s prijestola svojih i skinuæe sa sebe plašte i svuæi sa sebe vezene haljine, i obuæi æe se u strah; sjedeæe na zemlji, i drktaæe svaki èas i èuditi se tebi. 026 EZE 026 017 I naricaæe za tobom i govoriæe ti: kako propade, slavni grade! u kom življahu pomorci, koji bijaše jak na moru, ti i stanovnici tvoji, koji strah zadavahu svjema koji življahu u tebi. 026 EZE 026 018 Sad æe se uzdrhtati ostrva kad padneš, i smešæe se ostrva po moru od propasti tvoje. 026 EZE 026 019 Jer ovako veli Gospod Gospod: kad te uèinim pustijem gradom, kao što su gradovi u kojima se ne živi, kad pustim na te bezdanu, i velika te voda pokrije, 026 EZE 026 020 I kad te svalim s onima koji slaze u jamu k starom narodu, i namjestim te na najdonjim krajevima zemlje, u pustinji staroj s onima koji slaze u jamu, da se ne živi u tebi, tada æu opet postaviti slavu u zemlji živijeh. 026 EZE 026 021 Uèiniæu da budeš strahota kad te nestane, i tražiæe te i neæeš se naæi dovijeka, govori Gospod Gospod. 026 EZE 027 001 Opet mi doðe rijeè Gospodnja govoreæi: 026 EZE 027 002 I ti, sine èovjeèji, narièi za Tirom, 026 EZE 027 003 I reci Tiru, koji stoji na ulasku morskom, koji trguje s narodima na mnogim ostrvima: ovako veli Gospod Gospod: Tire, ti govoraše: ja sam sasvijem lijep. 026 EZE 027 004 Meðe su ti u srcu morskom; koji te zidaše, naèiniše te sasvijem lijep. 026 EZE 027 005 Od jela Senirskih gradiše ti daske, kedre s Livana uzimaše da ti grade stupove. 026 EZE 027 006 Od hrastova Vasanskih gradiše ti vesla, sjedišta ti gradiše od slonove kosti i od šimšira s ostrva Kitejskih. 026 EZE 027 007 Tanko platno Misirsko izmetano razapinjao si da su ti jedra; porfirom i skerletom s ostrva Eliskih pokrivao si se. 026 EZE 027 008 Stanovnici Sidonski i Arvadski bijahu ti veslari; mudarci tvoji, Tire, što bijahu u tebi, bijahu ti krmari. 026 EZE 027 009 Starješine i mudarci Gevalski opravljahu u tebi što bi ti se pokvarilo; sve laðe morske i laðari bijahu u tebi trgujuæi s tobom. 026 EZE 027 010 Persijanci i Ludeji i Puteji bijahu u vojsci tvojoj tvoji vojnici; štitove i šljemove vješahu u tebi; oni te ukrašavahu. 026 EZE 027 011 Sinovi Arvadski s tvojom vojskom bijahu na zidovima tvojim unaokolo, i Gamadeji bijahu u kulama tvojim, štitove svoje vješahu na zidovima tvojim unaokolo, oni ti dovršivahu ljepotu. 026 EZE 027 012 Tarsis trgovaše s tobom mnogim svakojakim blagom; sa srebrom, s gvožðem, s kositerom i s olovom dolažahu na sajme tvoje. 026 EZE 027 013 Javan, Tuval i Meseh bijahu tvoji trgovci; s dušama ljudskim i sudima mjedenijem dolažahu na sajme tvoje. 026 EZE 027 014 A koji su od doma Togarmina, s konjma i konjicima i mazgama dolažahu na sajme tvoje. 026 EZE 027 015 Sinovi Dedanovi bijahu trgovci tvoji, mnogih ostrva trgovina bijaše u tvojim rukama; kosti slonove i drvo evenovo donošahu ti u promjenu. 026 EZE 027 016 Sirija trgovaše s tobom mnoštvom djela tvojih, dolažaše na sajme tvoje sa smaragdom i porfirom i uzvodom i tankim platnom, i koralom i ahatom. 026 EZE 027 017 Juda i zemlja Izrailjeva bijahu tvoji trgovci, dolažahu na sajme tvoje sa pšenicom Minitskom i Finièkom i medom i uljem i balsamom. 026 EZE 027 018 Damasak trgovaše s tobom mnoštvom djela tvojih, mnoštvom svakoga blaga, vinom Helvonskim i bijelom vunom. 026 EZE 027 019 I Dan i Javan i Mosel dolažahu na sajme tvoje; uraðeno gvožðe i kasiju i cimet mijenjahu s tobom. 026 EZE 027 020 Dedan trgovaše s tobom skupocjenijem prostirkama za kola. 026 EZE 027 021 Arapi i svi knezovi Kidarski trgovahu s tobom; s jaganjcima i ovnovima i jarcima dolažahu na sajme tvoje. 026 EZE 027 022 Trgovci Savski i Ramski trgovahu s tobom; dolažahu na sajme tvoje sa svakojakim mirisima i svakojakim dragim kamenjem i zlatom. 026 EZE 027 023 Haran i Kana i Eden, trgovci Savski, Asur i Hilmad trgovahu s tobom. 026 EZE 027 024 Ti trgovahu s tobom svakojakim stvarima, porfirom i uzvodom i kovèezima bogatijeh nakita, koji se svezivahu užima i bijahu od kedra. 026 EZE 027 025 Laðe Tarsiske bijahu prve u tvojoj trgovini, i ti bijaše veoma pun i veoma slavan u srcu morskom. 026 EZE 027 026 Veslari tvoji odvezoše te na puèinu; vjetar istoèni razbi te usred mora. 026 EZE 027 027 Blago tvoje i sajmi tvoji, trgovina tvoja, laðari tvoji i krmari tvoji i koji opravljahu kvarne laðe tvoje, i trgovci tvoji i svi vojnici tvoji i sav narod što bješe u tebi pašæe u srce moru kad ti propadneš. 026 EZE 027 028 Od vike tvojih krmara uskolebaæe se vali morski. 026 EZE 027 029 I izaæi æe iz laða svojih svi veslari, laðari, svi krmari morski, i staæe na zemlju. 026 EZE 027 030 I povikaæe za tobom iza glasa i zaridati gorko, i posuæe prahom glave svoje i po pepelu æe se valjati. 026 EZE 027 031 I za tobom æe se naèiniti æelavi, i pripasaæe kostrijet, i plakaæe za tobom gorko iz srca, i gorko æe ridati. 026 EZE 027 032 I za tobom æe zapijevati u žalosti svojoj i naricaæe za tobom: ko je bio kao Tir, oboreni usred mora? 026 EZE 027 033 Kad izlažahu trgovi tvoji iz mora, sitio si mnoge narode, mnoštvom svojega bogatstva i trgovine svoje obogaæavao si careve zemaljske. 026 EZE 027 034 Kad te razbi more na dubokoj vodi, trgovina tvoja i sav narod tvoj u tebi pade. 026 EZE 027 035 Svi ostrvljani prepadoše se od tebe, i carevi njihovi uzdrktaše se i preblijediše u licu. 026 EZE 027 036 Trgovci po narodima zazviždaše nad tobom: postao si strahota, i neæe te biti dovijeka. 026 EZE 028 001 Opet mi doðe rijeè Gospodnja govoreæi: 026 EZE 028 002 Sine èovjeèji, reci knezu Tirskomu: ovako veli Gospod Gospod: što se ponese srce tvoje, te veliš: ja sam Bog, sjedim na prijestolu Božjem usred mora; a èovjek si a ne Bog, i izjednaèuješ srce svoje sa srcem Božjim; 026 EZE 028 003 Eto mudriji si od Danila, nikaka tajna nije sakrivena od tebe; 026 EZE 028 004 Stekao si blago mudrošæu svojom i razumom svojim, i nasuo si zlata i srebra u riznice svoje; 026 EZE 028 005 Velièinom mudrosti svoje u trgovini svojoj umnožio si blago svoje, te se ponese srce tvoje blagom tvojim; 026 EZE 028 006 Zato ovako veli Gospod Gospod: što izjednaèuješ srce svoje sa srcem Božjim, 026 EZE 028 007 Zato, evo, ja æu dovesti na tebe inostrance najljuæe izmeðu naroda, i oni æe istrgnuti maèeve svoje na ljepotu mudrosti tvoje, i ubiæe svjetlost tvoju. 026 EZE 028 008 Svaliæe te u jamu, i umrijeæeš usred mora smræu pobijenijeh. 026 EZE 028 009 Hoæeš li pred krvnikom svojim kazati: ja sam Bog, kad si èovjek a ne Bog u ruci onoga koji æe te ubiti? 026 EZE 028 010 Umrijeæeš smræu neobrezanijeh od ruke tuðinske; jer ja rekoh, govori Gospod Gospod. 026 EZE 028 011 Opet mi doðe rijeè Gospodnja govoreæi: 026 EZE 028 012 Sine èovjeèji, narièi za carem Tirskim, i reci mu: ovako veli Gospod Gospod: ti si peèat savršenstva, pun si mudrosti, i sasvijem si lijep. 026 EZE 028 013 Bio si u Edemu vrtu Božjem; pokrivalo te je svako drago kamenje: sarad, topaz, dijamanat, hrisolit, onih, jaspid, safir, karbunkul, smaragad i zlato; onaj dan kad si se rodio naèinjeni ti biše bubnji tvoji i svirale. 026 EZE 028 014 Ti si bio heruvim, pomazan da zaklanjaš; i ja te postavih; ti bješe na svetoj gori Božijoj, hoðaše posred kamenja ognjenoga. 026 EZE 028 015 Savršen bješe na putovima svojim od dana kad se rodi dokle se ne naðe bezakonje na tebi. 026 EZE 028 016 Od mnoštva trgovine svoje napunio si se iznutra nasilja, i griješio si; zato æu te baciti kao neèistotu s gore Božje, i zatræu te izmeðu kamenja ognjenoga, heruvime zaklanjaèu! 026 EZE 028 017 Srce se tvoje ponese ljepotom tvojom, ti pokvari mudrost svoju svjetlošæu svojom; baciæu te na zemlju, pred careve æu te položiti da te gledaju. 026 EZE 028 018 Od mnoštva bezakonja svojega, od nepravde u trgovini svojoj oskvrnio si svetinju svoju; zato æu izvesti oganj ispred tebe, koji æe te proždrijeti, i obratiæu te u pepeo na zemlji pred svjema koji te gledaju. 026 EZE 028 019 Svi koji te poznaju meðu narodima prepašæe se od tebe; biæeš strahota, i neæe te biti dovijeka. 026 EZE 028 020 Opet mi doðe rijeè Gospodnja govoreæi: 026 EZE 028 021 Sine èovjeèji, okreni lice svoje prema Sidonu, i prorokuj protiv njega, 026 EZE 028 022 I reci: ovako veli Gospod Gospod: evo me na tebe, Sidone, i proslaviæu se usred tebe, i poznaæe se da sam ja Gospod kad izvršim sudove na njemu i posvetim se u njemu. 026 EZE 028 023 I poslaæu pomor u nj, i krv na ulice njegove, i pobijeni æe padati usred njega od maèa, koji æe navaliti na njih sa svijeh strana, i poznaæe da sam ja Gospod. 026 EZE 028 024 I neæe više biti domu Izrailjevu trn koji bode ni žalac koji zadaje bol više od svijeh susjeda njihovijeh, koji ih plijene; i poznaæe da sam ja Gospod Gospod. 026 EZE 028 025 Ovako veli Gospod Gospod: kad skupim dom Izrailjev iz naroda meðu koje su rasijani, i posvetim se u njima pred narodima i nasele se u svojoj zemlji koju dadoh sluzi svojemu Jakovu, 026 EZE 028 026 Tada æe živjeti u njoj bez straha, i gradiæe kuæe, i sadiæe vinograde, i živjeæe bez straha kad izvršim sudove na svjema koji ih plijeniše sa svijeh strana, i poznaæe da sam ja Gospod Bog njihov. 026 EZE 029 001 Godine desete, desetoga mjeseca, dvanaestoga dana, doðe mi rijeè Gospodnja govoreæi: 026 EZE 029 002 Sine èovjeèji, okreni lice svoje prema Faraonu caru Misirskom, i prorokuj protiv njega i protiv svega Misira. 026 EZE 029 003 Govori i reci: ovako veli Gospod Gospod: evo me na te, Faraone care Misirski, zmaju veliki što ležiš usred rijeka svojih, koji reèe: moja je rijeka; ja sam je naèinio sebi. 026 EZE 029 004 Zato æu ti metnuti u èeljusti udicu, i uèiniæu da se ribe u rijekama tvojim nahvataju na krljušti tvoje; i izvuæi æu te iz rijeka tvojih i sve ribe iz rijeka tvojih nahvatane na krljušti tvoje. 026 EZE 029 005 I ostaviæu u pustinji tebe i sve ribe iz tvojih rijeka, i pašæeš na zemlju i neæeš se pokupiti ni sabrati, zvijerima zemaljskim i pticama nebeskim daæu te da te jedu. 026 EZE 029 006 I svi æe stanovnici Misirski poznati da sam ja Gospod; jer su štap od trske domu Izrailjevu. 026 EZE 029 007 Kad te uhvatiše u ruku, ti se slomi i rasijeèe im sve rame; a kad se nasloniše na te, ti se prebi i probode im sva bedra. 026 EZE 029 008 Zato ovako veli Gospod Gospod: evo, ja æu pustiti na te maè, i istrijebiæu iz tebe ljude i stoku. 026 EZE 029 009 I zemlja æe se Misirska opustošiti i biti pusta, i poznaæe se da sam ja Gospod, jer reèe: moja je rijeka, i ja sam je naèinio. 026 EZE 029 010 Zato evo me na tebe i na rijeke tvoje, i obratiæu zemlju Misirsku u pustoš i samu pustinju, od kule Sinske do meðe Etiopske. 026 EZE 029 011 Neæe prelaziti preko nje nogom svojom èovjek, niti æe živinèe nogom svojom prelaziti preko nje, i neæe se živjeti u njoj èetrdeset godina. 026 EZE 029 012 I uèiniæu od zemlje Misirske pustoš meðu zemljama opustošenim, i gradovi æe njezini meðu pustijem gradovima biti pustoš èetrdeset godina, i rasijaæu Misirce meðu narode i razasuæu ih po zemljama. 026 EZE 029 013 Jer ovako veli Gospod Gospod: poslije èetrdeset godina skupiæu Misirce iz naroda u koje budu rasijani. 026 EZE 029 014 I povratiæu roblje Misirsko, i dovešæu ih opet u zemlju Patros, na postojbinu njihovu, i ondje æe biti malo carstvo. 026 EZE 029 015 Malo æe biti mimo ostala carstva, niti æe se više uzdignuti nad narode, jer æu ih smanjiti da ne vladaju narodima. 026 EZE 029 016 I neæe više biti domu Izrailjevu uzdanica da napominje bezakonje kad bi gledali za njima; i poznaæe da sam ja Gospod Gospod. 026 EZE 029 017 A dvadeset sedme godine, prvoga mjeseca, prvoga dana, doðe mi rijeè Gospodnja govoreæi: 026 EZE 029 018 Sine èovjeèji, Navuhodonosor car Vavilonski zadade vojsci svojoj tešku službu protiv Tira; svaka glava oæelavi i svako se rame odrije, a plate ne bi ni njemu ni vojsci njegovoj od Tira za službu kojom služiše protiv njega. 026 EZE 029 019 Zato ovako veli Gospod Gospod: evo ja dajem Navuhodonosoru caru Vavilonskom zemlju Misirsku, i on æe odvesti narod i odnijeti plijen i pograbiti grabež, i to æe biti plata njegovoj vojsci. 026 EZE 029 020 Za trud kojim se trudio oko toga dadoh mu zemlju Misirsku, jer se za me trudiše, govori Gospod Gospod. 026 EZE 029 021 U onaj æu dan uèiniti da naraste rog domu Izrailjevu, i tebi æu otvoriti usta meðu njima, i znaæe da sam ja Gospod. 026 EZE 030 001 Opet mi doðe rijeè Gospodnja govoreæi: 026 EZE 030 002 Sine èovjeèji, prorokuj i reci: ovako veli Gospod Gospod: ridajte: jaoh dana! 026 EZE 030 003 Jer je blizu dan, blizu je dan Gospodnji, oblaèan dan, vrijeme narodima. 026 EZE 030 004 I maè æe doæi na Misir, i strah æe biti u Etiopskoj, kad stanu padati pobijeni u Misiru, kad se zarobi mnoštvo njegovo i raskopaju se temelji njegovi. 026 EZE 030 005 Etiopljani i Puteji i Ludeji i sva mješavina i Huveji i sinovi zemalja meðu kojima je vjera, pašæe s njima od maèa. 026 EZE 030 006 Ovako veli Gospod: pašæe koji podupiru Misir, i ponos sile njegove oboriæe se, od kule Sinske pašæe u njemu, govori Gospod Gospod. 026 EZE 030 007 I biæe pusti meðu pustijem zemljama, i gradovi æe njegovi biti meðu pustijem gradovima. 026 EZE 030 008 I poznaæe da sam ja Gospod kad zapalim oganj u Misiru i svi se pomoænici njegovi satru. 026 EZE 030 009 U onaj æe dan izaæi poslanici od mene na laðama da uplaše Etiopsku bezbrižnu, i biæe meðu njima strah velik kao dana Misirskoga; jer evo, ide. 026 EZE 030 010 Ovako veli Gospod Gospod: pogubiæu mnoštvo Misirsko rukom Navuhodonosora cara Vavilonskoga. 026 EZE 030 011 On i narod njegov s njim, najljuæi izmeðu naroda, biæe dovedeni da zatru zemlju, i izvuæi æe maèeve svoje na Misir i napuniæe zemlju pobijenijeh. 026 EZE 030 012 I isušiæu rijeke, i predaæu zemlju u ruke zlijem ljudima; i opustiæu zemlju i što je u njoj rukom tuðinskom. Ja Gospod govorih. 026 EZE 030 013 Ovako veli Gospod Gospod: i gadne æu bogove potrti, i istrijebiæu likove u Nofu i neæe više biti kneza iz zemlje Misirske, i pustiæu strah u zemlju Misirsku. 026 EZE 030 014 I opustošiæu Patros, i upaliæu Soan, i izvršiæu sud na Novu. 026 EZE 030 015 I izliæu gnjev svoj na Sin, grad Misirski, i istrijebiæu ljudstvo u Novu. 026 EZE 030 016 Kad zapalim oganj u Misiru, ljuto æe se uzmuèiti Sin, i Nov æe se raspasti, i Nof æe biti u tjeskobi svaki dan. 026 EZE 030 017 Mladiæi Avinski i Pi-vesetski pašæe od maèa, a djevojke æe otiæi u ropstvo. 026 EZE 030 018 I u Tafnisu æe pomrknuti dan kad polomim ondje prijevornice Misirske i nestane u njemu ponosa sile njegove; oblak æe ga pokriti; a kæeri æe njegove otiæi u ropstvo. 026 EZE 030 019 I izvršiæu sudove na Misiru, i oni æe poznati da sam ja Gospod. 026 EZE 030 020 Opet jedanaeste godine, prvoga mjeseca, sedmoga dana, doðe mi rijeè Gospodnja govoreæi: 026 EZE 030 021 Sine èovjeèji, slomih mišicu Faraonu caru Misirskom, i eto neæe se zaviti da se lijeèi, neæe se metnuti zavoj niti æe se zaviti da bi se okrijepila i mogla držati maè. 026 EZE 030 022 Zato ovako veli Gospod Gospod: evo me na Faraona cara Misirskoga, i slomiæu mu mišice, i zdravu i slomljenu, i izbiæu mu maè iz ruke. 026 EZE 030 023 I rasijaæu Misirce po narodima, i razasuæu ih po zemljama. 026 EZE 030 024 I ukrijepiæu mišicu caru Vavilonskom, i daæu mu u ruku svoj maè, i polomiæu mišice Faraonu, i jeèaæe pred njim kao što jeèi èovjek ranjen na smrt. 026 EZE 030 025 Da, ukrijepiæu mišice caru Vavilonskom, a Faraonu æe mišice klonuti, i poznaæe se da sam ja Gospod, kad dam maè svoj u ruku caru Vavilonskom da njim zamahne na zemlju Misirsku. 026 EZE 030 026 I rasijaæu Misirce meðu narode i razasuæu ih po zemljama, i poznaæe da sam ja Gospod. 026 EZE 031 001 A jedanaeste godine, treæega mjeseca, prvoga dana, doðe mi rijeè Gospodnja govoreæi: 026 EZE 031 002 Sine èovjeèji, kaži Faraonu caru Misirskom i narodu njegovu: na što si nalik u velièini svojoj? 026 EZE 031 003 Eto, Asirac bješe kedar na Livanu, lijepijeh grana i debela hlada i visoka rasta, kojemu vrhovi bijahu meðu gustijem granama. 026 EZE 031 004 Voda ga odgoji, bezdana ga uzvisi; ona rijekama svojim tecijaše oko njegova stabla i puštaše potoke svoje k svijem drvetima poljskim. 026 EZE 031 005 Zato rast njegov nadvisi sva drveta poljska, i umnožiše se grane njegove, i od mnoštva vode raširiše se odvode njegove kad ih puštaše. 026 EZE 031 006 Na granama njegovijem vijahu gnijezda sve ptice nebeske, i pod granama njegovijem sve zvijeri poljske lezijahu se, i u hladu njegovu sjeðahu svi veliki narodi. 026 EZE 031 007 I bijaše lijep velièinom svojom i dužinom grana svojih, jer mu korijen bijaše kod velike vode. 026 EZE 031 008 Kedri u vrtu Božijem ne mogahu ga zakloniti, jele ne mogahu se izjednaèiti s njegovijem granama, i javori ne bijahu kao ogranci njegovi; nijedno drvo u vrtu Božijem ne bješe na ljepotu tako kao on. 026 EZE 031 009 Uèinih ga lijepa mnoštvom grana da mu zaviðahu sva drveta Edemska što bijahu u vrtu Božijem. 026 EZE 031 010 Zato ovako veli Gospod Gospod: što je visok narastao, i digao vrh svoj meðu guste grane, i srce se njegovo ponijelo visinom njegovom, 026 EZE 031 011 Zato ga dadoh u ruku najsilnijemu meðu narodima da èini s njim što hoæe, odvrgoh ga za bezbožnost njegovu. 026 EZE 031 012 I tuðinci, najljuæi izmeðu naroda, posjekoše ga i ostaviše ga; grane mu popadaše po gorama i po svijem dolinama, i ogranci mu se izlomiše po svijem potocima na zemlji; i svi narodi zemaljski otidoše iz hlada njegova i ostaviše ga. 026 EZE 031 013 Na izvaljenom panju njegovu stanuju sve ptice nebeske, i na granama su njegovijem sve zvijeri poljske, 026 EZE 031 014 Da se ne ponosi visinom svojom nijedno drvo kraj vode i ne diže vrha svojega meðu guste grane, i od svijeh što se natapaju da se nijedno ne uzda u se radi svoje velièine; jer su svi predani na smrt, baèeni u najdonji kraj zemlje meðu sinove ljudske s onima koji slaze u jamu. 026 EZE 031 015 Ovako veli Gospod Gospod: u koji dan side u grob, uèinih žalost, pokrih bezdanu njega radi, i ustavih rijeke njezine, i velika voda stade, i rascvijelih za njim Livan, i sva drveta poljska povenuše za njim. (Sheol h7585) 026 EZE 031 016 Praskom padanja njegova ustresoh narode, kad ga svalih u grob s onima koji slaze u jamu; i utješiše se na najdonjoj strani zemlje sva drveta Edemska, što je najbolje i najljepše na Livanu, sva što se natapahu. (Sheol h7585) 026 EZE 031 017 I oni sidoše s njim u grob k onima što su pobijeni maèem, i mišica njegova, i koji sjeðahu u hladu njegovu meðu narodima. (Sheol h7585) 026 EZE 031 018 Na koje si meðu drvetima Edemskim nalik slavom i velièinom? Ali æeš biti oboren s drvetima Edemskim u najdonji kraj zemlje, meðu neobrezanima æeš ležati s onima koji su pobijeni maèem. To je Faraon i sav narod njegov, govori Gospod Gospod. 026 EZE 032 001 Opet dvanaeste godine, dvanaestoga mjeseca, prvoga dana, doðe mi rijeè Gospodnja govoreæi: 026 EZE 032 002 Sine èovjeèji, narièi za Faraonom carem Misirskim, i reci mu: ti si kao laviæ meðu narodima i kao zmaj u moru, i prolaziš rijeke svoje i mutiš vodu nogama svojim i gaziš po rijekama njezinijem. 026 EZE 032 003 Ovako veli Gospod Gospod: razapeæu ti mrežu svoju sa zborom mnogih naroda, i izvuæi æe te u mojoj mreži. 026 EZE 032 004 I ostaviæu te na zemlji, i baciæu te u polje, i pustiæu sve ptice nebeske da sjedaju na te, i nasitiæu tobom zvijeri sa sve zemlje. 026 EZE 032 005 I razmetnuæu meso tvoje po gorama i napuniæu doline gomilama od tebe. 026 EZE 032 006 I zemlju gdje plivaš napojiæu krvlju tvojom do vrh gora, i potoci æe biti puni tebe. 026 EZE 032 007 I kad te ugasim, zastrijeæu nebo, i zvijezde na njemu pomraèiti, sunce æu zakloniti oblakom, i mjesec neæe svijetliti svjetlošæu svojom. 026 EZE 032 008 Sva æu svijetla vidjela na nebu pomraèiti za tobom, i pustiæu tamu na tvoju zemlju, govori Gospod Gospod. 026 EZE 032 009 I ustrašiæu srce mnogih naroda kad objavim propast tvoju meðu narodima, po zemljama kojih ne znaš. 026 EZE 032 010 I udiviæu tobom mnoge narode, i carevi æe se njihovi zgroziti od tebe, kad mahnem maèem svojim pred njima, i drktaæe svaki èas svaki za dušu svoju u dan kad padneš. 026 EZE 032 011 Jer ovako veli Gospod Gospod: maè cara Vavilonskoga doæi æe na te. 026 EZE 032 012 Maèevima junaèkim povaljaæu mnoštvo tvoje, maèevima najljuæih izmeðu naroda; oni æe razoriti ponos Misiru, i sve æe se mnoštvo njegovo potrti. 026 EZE 032 013 I potræu svu stoku njegovu pokraj velikih voda, te ih neæe više mutiti noga èovjeèija niti æe ih papak od kake životinje mutiti. 026 EZE 032 014 Tada æu stišati vodu njihovu, i uèiniæu da potoci njihovi teku kao ulje, govori Gospod Gospod. 026 EZE 032 015 Kad opustim zemlju Misirsku i ona bude bez svega što je u njoj, i pobijem sve koji žive u njoj, tada æe poznati da sam ja Gospod. 026 EZE 032 016 Ovo je naricanje što æe se naricati; tako æe naricati kæeri narodne, za Misirom i za svijem mnoštvom njegovijem naricaæe, govori Gospod Gospod. 026 EZE 032 017 Potom dvanaeste godine, petnaesti dan istoga mjeseca, doðe mi rijeè Gospodnja govoreæi: 026 EZE 032 018 Sine èovjeèji, narièi za mnoštvom Misirskim, i svali njih i kæeri jakih naroda u najdonji kraj zemlje s onima koji slaze u jamu. 026 EZE 032 019 Od koga si ljepši? siði i lezi s neobrezanima. 026 EZE 032 020 Pašæe posred pobijenijeh maèem, maè je dat, vucite ga i sve mnoštvo njegovo. 026 EZE 032 021 Govoriæe mu najhrabriji junaci isred groba s pomoænicima njegovijem, koji sidoše i leže neobrezani, pobijeni maèem. (Sheol h7585) 026 EZE 032 022 Ondje je Asirac i sav zbor njegov, grobovi su mu oko njega, svi su pobijeni, pali od maèa. 026 EZE 032 023 Grobovi su mu u dnu jame, a zbor mu je oko njegova groba; svi su pobijeni, pali od maèa, koji zadavahu strah zemlji živijeh. 026 EZE 032 024 Ondje je Elam i sve mnoštvo njegovo oko njegova groba; svi su pobijeni, pali od maèa, koji sidoše neobrezani na najdonji kraj zemlje, koji zadavahu strah zemlji živijeh; i nose sramotu svoju s onima koji slaze u jamu. 026 EZE 032 025 Meðu pobijenima namjestiše postelju njemu i svemu mnoštvu njegovu, grobovi su mu oko njega, svi su neobrezani pobijeni maèem, koji zadavahu strah zemlji živijeh; i nose sramotu svoju s onima koji slaze u jamu, metnuti su meðu pobijene. 026 EZE 032 026 Ondje je Meseh, Tuval i sve mnoštvo njegovo, grobovi su mu oko njega, svi su neobrezani pobijeni maèem, koji zadavahu strah zemlji živijeh. 026 EZE 032 027 Ali ne leže meðu junacima koji padoše izmeðu neobrezanijeh, koji sidoše u grob s oružjem svojim, i metnuše maèeve pod glave svoje, i bezakonje njihovo leži na kostima njihovijem, ako i bijahu junaci strašni na zemlji živijeh. (Sheol h7585) 026 EZE 032 028 I ti æeš se satrti meðu neobrezanima, i ležaæeš kod pobijenijeh maèem. 026 EZE 032 029 Ondje je Edom, carevi njegovi i svi knezovi njegovi, koji su sa silom svojom metnuti meðu pobijene maèem; leže meðu neobrezanima i s onima koji sidoše u jamu. 026 EZE 032 030 Ondje su svi knezovi sjeverni i svi Sidonci, koji sidoše k pobijenima sa strahom svojim, stideæi se sile svoje; i leže neobrezani s onima koji su pobijeni maèem, i nose sramotu svoju s onima koji sidoše u jamu. 026 EZE 032 031 Njih æe vidjeti Faraon, i utješiæe se za svijem mnoštvom svojim, Faraon i sva vojska njegova, pobijeni maèem, govori Gospod Gospod. 026 EZE 032 032 Jer zadadoh svoj strah zemlji živijeh, i Faraon æe i sve mnoštvo njegovo ležati meðu neobrezanima s onima koji su pobijeni maèem, govori Gospod Gospod. 026 EZE 033 001 Opet mi doðe rijeè Gospodnja govoreæi: 026 EZE 033 002 Sine èovjeèji, govori sinovima naroda svojega, i kaži im: kad pustim na koju zemlju maè, ako narod one zemlje uzme koga izmeðu sebe, i postave ga sebi za stražara, 026 EZE 033 003 I on vidjevši maè gdje ide na zemlju zatrubi u trubu, i opomene narod, 026 EZE 033 004 Ako se ko èuvši trubu ne uzme na um, i maè došavši pogubi ga, krv æe njegova biti na njegovoj glavi. 026 EZE 033 005 Jer èu glas trubni, i ne uze se na um, krv æe njegova biti na njemu; da se uze na um, saèuvao bi dušu svoju. 026 EZE 033 006 Ako li stražar vidjevši maè gdje ide ne zatrubi u trubu i narod ne bude opomenut, a maè došav pogubi koga izmeðu njih, taj æe poginuti za svoje bezakonje, ali æu krv njegovu iskati iz ruke stražareve. 026 EZE 033 007 I tebe, sine èovjeèji, tebe postavih stražarem domu Izrailjevu; slušaj dakle rijeè iz mojih usta i opominji ih od mene. 026 EZE 033 008 Kad reèem bezbožniku: bezbožnièe, poginuæeš; a ti ne progovoriš i ne opomeneš bezbožnika da se proðe puta svojega; taj æe bezbožnik poginuti za svoje bezakonje; ali æu krv njegovu iskati iz tvoje ruke. 026 EZE 033 009 Ako li ti opomeneš bezbožnika da se vrati sa svoga puta, a on se ne vrati sa svoga puta, on æe poginuti za svoje bezakonje, a ti æeš saèuvati dušu svoju. 026 EZE 033 010 Zato ti, sine èovjeèji, reci domu Izrailjevu: vi govorite ovako i kažete: prijestupi naši i grijesi naši na nama su, i s njih propadamo; kako bismo živjeli? 026 EZE 033 011 Reci im: tako bio ja živ, govori Gospod Gospod, nije mi milo da umre bezbožnik, nego da se vrati bezbožnik sa svoga puta i bude živ; vratite se, vratite se sa zlijeh putova svojih, jer zašto da mrete, dome Izrailjev? 026 EZE 033 012 Zato ti, sine èovjeèji, reci sinovima naroda svojega: pravednoga neæe izbaviti pravda njegova kad zgriješi, i bezbožnik neæe propasti sa bezbožnosti svoje kad se vrati od bezbožnosti svoje, kao što pravednik ne može s nje živjeti kad zgriješi. 026 EZE 033 013 Kad reèem pravedniku da æe doista živjeti, a on se pouzda u pravdu svoju pa uèini nepravdu, od sve pravde njegove ništa se neæe spomenuti, nego æe poginuti s nepravde svoje koju uèini. 026 EZE 033 014 A kad reèem bezbožniku: doista æeš poginuti, a on se obrati od grijeha svojega i stane èiniti sud i pravdu, 026 EZE 033 015 I vrati bezbožnik zalog, i vrati što je oteo, i stane hoditi po uredbama životnijem ne èineæi bezakonja, doista æe biti živ, neæe umrijeti. 026 EZE 033 016 Od svijeh grijeha što je zgriješio ništa mu se neæe spomenuti; èinio je sud i pravdu, doista æe živ biti. 026 EZE 033 017 A sinovi naroda tvojega govore: nije prav put Gospodnji; a njihov put nije prav. 026 EZE 033 018 Kad se pravednik odvrati od pravde svoje i uèini nepravdu, poginuæe s toga. 026 EZE 033 019 A kad se bezbožnik odvrati od svoje bezbožnosti i uèini sud i pravdu, on æe živ biti s toga. 026 EZE 033 020 A vi govorite: nije prav put Gospodnji. Sudiæu vam, dome Izrailjev, svakome po putovima njegovijem. 026 EZE 033 021 A dvanaeste godine robovanja našega, desetoga mjeseca, petoga dana doðe k meni jedan koji uteèe iz Jerusalima, i reèe: uze se grad. 026 EZE 033 022 A ruka Gospodnja doðe nada me uveèe prije nego doðe onaj što uteèe, i otvori mi usta dokle onaj doðe k meni ujutru; otvoriše mi se usta, te više ne muèah. 026 EZE 033 023 I doðe mi rijeè Gospodnja govoreæi: 026 EZE 033 024 Sine èovjeèji, koji žive u onijem pustolinama u zemlji Izrailjevoj govore i kažu: Avram bijaše jedan, i naslijedi ovu zemlju; a nas je mnogo; nama je data ova zemlja u našljedstvo. 026 EZE 033 025 Zato im reci: ovako veli Gospod Gospod: jedete s krvlju, i oèi svoje podižete ka gadnijem bogovima svojim, i krv proljevate, i hoæete da naslijedite zemlju? 026 EZE 033 026 Opirete se na maè svoj, èinite gadove, i skvrnite svaki ženu bližnjega svojega, i hoæete da naslijedite zemlju? 026 EZE 033 027 Ovako im reci: ovako veli Gospod Gospod: tako ja živ bio, koji su u pustolinama, pašæe od maèa; i koji je u polju, zvijerima æu ga dati da ga izjedu; a koji su po gradovima i po peæinama, od pomora æe pomrijeti. 026 EZE 033 028 Tako æu sasvijem opustiti tu zemlju, i nestaæe ponosa sile njezine, i opustjeæe gore Izrailjeve da neæe niko prolaziti. 026 EZE 033 029 I oni æe poznati da sam ja Gospod kad zemlju sasvijem opustim za sve gadove njihove što èiniše. 026 EZE 033 030 A o tebi, sine èovjeèji, sinovi naroda tvojega kazuju o tebi uza zidove i na vratima kuænijem, i govore jedan drugomu, svaki bratu svojemu, i vele: hodite i èujte kaka rijeè doðe od Gospoda. 026 EZE 033 031 I dolaze k tebi kao kad se narod skuplja, i narod moj sjeda pred tobom, i sluša rijeèi tvoje, ali ih ne izvršuje; u ustima su im ljupke a srce njihovo ide za svojim lakomstvom. 026 EZE 033 032 I gle, ti si im kao ljupka pjesma, kao èovjek lijepa glasa i koji dobro svira; slušaju rijeèi tvoje, ali ih ne izvršuju. 026 EZE 033 033 Ali kad to doðe, a evo ide, onda æe poznati da je bio prorok meðu njima. 026 EZE 034 001 Opet mi doðe rijeè Gospodnja govoreæi: 026 EZE 034 002 Sine èovjeèji, prorokuj protiv pastira Izrailjevijeh, prorokuj i reci tijem pastirima: ovako veli Gospod Gospod: teško pastirima Izrailjevijem koji pasu sami sebe! Ne treba li stado da pasu pastiri? 026 EZE 034 003 Pretilinu jedete i vunom se odijevate, koljete tovno, stada ne pasete. 026 EZE 034 004 Slabijeh ne krijepite, i bolesne ne lijeèite, ranjene ne zavijate, odagnane ne dovodite natrag, izgubljene ne tražite, nego silom i žestinom gospodarite nad njima. 026 EZE 034 005 I raspršaše se nemajuæi pastira, i raspršavši se postaše hrana svijem zvijerima poljskim. 026 EZE 034 006 Ovce moje lutaju po svijem gorama i po svijem visokim humovima; i po svoj zemlji raspršane su ovce moje, i nema nikoga da pita za njih, nikoga da ih traži. 026 EZE 034 007 Zato, pastiri, èujte rijeè Gospodnju; 026 EZE 034 008 Tako ja bio živ, govori Gospod Gospod, što stado moje posta grabež, i ovce moje postaše hrana svijem zvijerima poljskim nemajuæi pastira, i pastiri moji ne traže stada mojega, nego pastiri pasu sami sebe, a stada mojega ne pasu; 026 EZE 034 009 Zato, pastiri, èujte rijeè Gospodnju; 026 EZE 034 010 Ovako veli Gospod Gospod: evo me na te pastire, i iskaæu stado svoje iz njihovijeh ruku, i neæu im dati više da pasu stado, i neæe više pastiri pasti sami sebe, nego æu oteti ovce svoje iz usta njihovijeh i neæe im biti hrana. 026 EZE 034 011 Jer ovako veli Gospod Gospod: evo me, ja æu tražiti ovce svoje i gledati ih. 026 EZE 034 012 Kao što pastir traži stado svoje kad je kod ovaca svojih raspršanijeh, tako æu tražiti ovce svoje i oteæu ih iz svijeh mjesta kuda se raspršaše kad bijaše oblaèno i mraèno. 026 EZE 034 013 I izvešæu ih iz naroda, i pokupiæu ih iz zemalja, i dovešæu ih u zemlju njihovu, i pašæu ih na gorama Izrailjevijem pokraj potoka i po svijem mjestima naseljenijem u zemlji. 026 EZE 034 014 Na dobroj paši pašæu ih, i tor æe im biti na visokim gorama Izrailjevijem; ondje æe ležati u dobrom toru i po obilatoj æe paši pasti na gorama Izrailjevijem. 026 EZE 034 015 Ja æu pasti stado svoje, i ja æu ih odmarati, govori Gospod Gospod. 026 EZE 034 016 Tražiæu izgubljenu, i dovešæu natrag odagnanu, i ranjenu æu zaviti i bolesnu okrijepiti; a tovnu æu i jaku potrti, pašæu ih pravo. 026 EZE 034 017 A vama, stado moje, ovako govori Gospod Gospod: evo ja æu suditi izmeðu ovce i ovce, izmeðu ovnova i jaraca. 026 EZE 034 018 Malo li vam je što pasete na dobroj paši, nego ostatak paše svoje gazite nogama svojim? i što pijete bistru vodu, nego ostatak mutite nogama svojim? 026 EZE 034 019 A moje ovce pasu što vi nogama svojim izgazite, i piju što vi zamutite nogama svojim. 026 EZE 034 020 Zato ovako im veli Gospod Gospod: evo me, ja æu suditi izmeðu ovce debele i ovce mršave. 026 EZE 034 021 Što bocima i ramenima otiskujete i rozima svojim bodete sve bolesne tako da ih razagnaste napolje, 026 EZE 034 022 Zato æu izbaviti stado svoje da ne bude više grabež, i sudiæu izmeðu ovce i ovce. 026 EZE 034 023 I podignuæu im jednoga pastira koji æe ih pasti, slugu svojega Davida; on æe ih pasti i biæe im pastir. 026 EZE 034 024 A ja Gospod biæu im Bog, i sluga moj David knez meðu njima. Ja Gospod rekoh. 026 EZE 034 025 I uèiniæu s njima zavjet mirni, istrijebiæu zle zvijeri iz zemlje, i oni æe živjeti u pustinji bez straha i spavaæe u šumama. 026 EZE 034 026 I blagosloviæu njih i što je oko gore moje, i puštaæu dažd na vrijeme; daždi æe blagoslovni biti. 026 EZE 034 027 I drveta æe poljska raðati svoj rod, i zemlja æe raðati svoj rod; i oni æe biti u svojoj zemlji bez straha, i poznaæe da sam ja Gospod kad polomim palice jarma njihova, i izbavim ih iz ruku onijeh koji ih zarobiše. 026 EZE 034 028 I neæe više biti plijen narodima, i zvijeri zemaljske neæe ih jesti, nego æe živjeti bez straha i niko ih neæe plašiti. 026 EZE 034 029 I podignuæu im biljku za slavu, i neæe više umirati od gladi u zemlji, niti æe podnositi sramote od naroda. 026 EZE 034 030 I poznaæe da sam ja Gospod Bog njihov s njima, i oni, dom Izrailjev, da su moj narod, govori Gospod Gospod. 026 EZE 034 031 A vi ste stado moje, ovce paše moje, vi ljudi, a ja sam Bog vaš, govori Gospod Gospod. 026 EZE 035 001 Opet mi doðe rijeè Gospodnja govoreæi: 026 EZE 035 002 Sine èovjeèji, okreni lice svoje prema gori Siru i prorokuj protiv nje. 026 EZE 035 003 I reci: ovako veli Gospod Gospod: evo me na tebe, goro Sire! i dignuæu ruku svoju na te, i opustiæu te sasvijem. 026 EZE 035 004 Gradove æu tvoje opustiti, i ti æeš biti pustoš, i poznaæeš da sam ja Gospod. 026 EZE 035 005 Što je u tebe vjeèno neprijateljstvo, i rasipaš sinove Izrailjeve maèem u nevolji njihovoj, kad je kraj bezakonju njihovu, 026 EZE 035 006 Zato, tako ja bio živ, govori Gospod Gospod, krvi æu te predati i krv æe te goniti, jer ne mrziš na krv, krv æe te goniti. 026 EZE 035 007 I obratiæu goru Sir sasvijem u pustoš, da niko neæe dolaziti ni odlaziti. 026 EZE 035 008 I napuniæu gore njezine pobijenijeh njezinijeh; na humovima tvojim i u dolinama tvojim i po svijem potocima tvojim padaæe pobijeni od maèa. 026 EZE 035 009 Vjeènu pustinju naèiniæu od tebe i gradovi se tvoji neæe opraviti, i poznaæete da sam ja Gospod. 026 EZE 035 010 Što govoriš: ova dva naroda i ove dvije zemlje moje æe biti, i naslijediæemo ih, ako i jest Gospod bio ondje, 026 EZE 035 011 Zato, tako ja živ bio, govori Gospod Gospod, uèiniæu po gnjevu tvom i po zavisti tvojoj, s kojom si postupala iz mržnje prema njima, i biæu poznat meðu njima kad ti sudim. 026 EZE 035 012 I poznaæeš da sam ja Gospod èuo sve tvoje hule koje si govorila na gore Izrailjeve rekavši: opustješe, nama su dane da ih jedemo. 026 EZE 035 013 I velièaste se suprot meni ustima svojim, i množiste na me rijeèi svoje; èuo sam. 026 EZE 035 014 Ovako veli Gospod Gospod: kad se sva zemlja stane veseliti, tebe æu opustiti. 026 EZE 035 015 Kako si se ti veselila našljedstvu doma Izrailjeva što opustje, tako æu i tebi uèiniti: opustjeæeš, goro Sire, i sva zemljo Edomska; i poznaæe se da sam ja Gospod. 026 EZE 036 001 Ti, sine èovjeèji, prorokuj gorama Izrailjevijem, i reci: gore Izrailjeve, èujte rijeè Gospodnju. 026 EZE 036 002 Ovako veli Gospod Gospod: što neprijatelj govori za vas: ha ha! vjeène visine postaše naše našljedstvo; 026 EZE 036 003 Zato prorokuj i reci: ovako veli Gospod Gospod: što vas pustoše i proždiru sa svijeh strana, da postanete našljedstvo ostalijem narodima, i postaste prièa i rug narodima, 026 EZE 036 004 Zato, gore Izrailjeve, èujte rijeè Gospoda Gospoda; ovako veli Gospod gorama Izrailjevijem i humovima, potocima i dolinama, i pustijem razvalinama i gradovima ostavljenijem, koje postaše grabež i potsmijeh ostalijem narodima unaokolo, 026 EZE 036 005 Zato ovako veli Gospod Gospod: u ognju revnosti svoje govorih protiv ostalijeh naroda i protiv sve Edomske, što osvojiše moju zemlju radujuæi se iz svega srca i rugajuæi se iz duše da bi je oplijenili. 026 EZE 036 006 Zato prorokuj za zemlju Izrailjevu, i reci gorama i humovima, potocima i dolinama: ovako veli Gospod Gospod: evo, ja govorih u revnosti svojoj i u jarosti svojoj; što podnosite sramotu od naroda, 026 EZE 036 007 Zato ovako veli Gospod Gospod: ja podigoh ruku svoju da æe narodi što su oko vas nositi sramotu svoju. 026 EZE 036 008 A vi, gore Izrailjeve, puštaæete grane svoje, i rod svoj nosiæete narodu mojemu Izrailju, jer æe skoro doæi. 026 EZE 036 009 Jer evo me kod vas, i gledaæu vas, i biæete raðene i zasijevane. 026 EZE 036 010 I umnožiæu u vama ljude, dom Izrailjev savkoliki, i gradovi æe se naseliti i pustoline sagraditi. 026 EZE 036 011 Umnožiæu u vama ljude i stoku, i namnožiæe se i naploditi, i naseliæu vas kako bijaste prije; i uèiniæu vam dobra više nego prije; i poznaæete da sam ja Gospod. 026 EZE 036 012 I dovešæu k vama ljude, narod svoj Izrailja, i naslijediæe vas, i biæete im našljedstvo, i neæete ih više zatirati. 026 EZE 036 013 Ovako veli Gospod Gospod: što vam govore da ste zemlja koja proždire ljude i zatire svoje narode, 026 EZE 036 014 Zato neæeš više proždirati ljudi, i naroda svojih neæeš više zatirati, govori Gospod Gospod. 026 EZE 036 015 I neæu dati da se više u tebi èuje sramota od naroda, i ruga od naroda neæeš više podnositi, i neæeš više zatirati svojih naroda, govori Gospod Gospod. 026 EZE 036 016 Opet mi doðe rijeè Gospodnja govoreæi: 026 EZE 036 017 Sine èovjeèji, dom Izrailjev živeæi u svojoj zemlji oskvrni je svojim putem i svojim djelima; put njihov bijaše preda mnom kao neèistota žene odvojene. 026 EZE 036 018 Zato izlih gnjev svoj na njih radi krvi koju proliše na zemlju i radi gadnijeh bogova njihovijeh, kojima je oskvrniše. 026 EZE 036 019 I rasijah ih po narodima, i razasuše se po zemljama; po putovima njihovijem i po djelima njihovijem sudih im. 026 EZE 036 020 I kad doðoše meðu narode, gdje god doðoše oskvrniše sveto ime moje, a za njih se govoraše da su Gospodnji narod i da su iz zemlje njegove izašli. 026 EZE 036 021 Ali mi se sažali radi svetoga imena mojega, koje oskvrni dom Izrailjev u narodima u koje doðe. 026 EZE 036 022 Zato reci domu Izrailjevu: ovako veli Gospod Gospod: neæu vas radi uèiniti, dome Izrailjev, nego radi svetoga imena svojega, koje oskvrniste u narodima u koje doðoste; 026 EZE 036 023 I posvetiæu ime svoje veliko oskvrnjeno u narodima, koje vi oskvrniste meðu njima; i narodi æe poznati da sam ja Gospod, govori Gospod Gospod, kad se posvetim u vama pred njima. 026 EZE 036 024 Jer æu vas uzeti iz naroda, i pokupiæu vas iz svijeh zemalja, i dovešæu vas u vašu zemlju. 026 EZE 036 025 I pokropiæu vas vodom èistom, i biæete èisti; ja æu vas oèistiti od svijeh neèistota vaših i od svijeh gadnijeh bogova vaših. 026 EZE 036 026 I daæu vam novo srce, i nov æu duh metnuti u vas, i izvadiæu kameno srce iz tijela vašega, i daæu vam srce mesno. 026 EZE 036 027 I duh svoj metnuæu u vas, i uèiniæu da hodite po mojim uredbama i zakone moje da držite i izvršujete. 026 EZE 036 028 I nastavaæete u zemlji koju sam dao ocima vašim, i biæete mi narod i ja æu vam biti Bog. 026 EZE 036 029 I oprostiæu vas svijeh neèistota vaših, i dozvaæu žito i umnožiæu ga, i neæu pustiti na vas gladi. 026 EZE 036 030 I umnožiæu rod na drvetima i rod na njivi, te neæete više podnositi sramote meðu narodima sa gladi. 026 EZE 036 031 I opomenuæete se zlijeh putova svojih i djela svojih koja ne bjehu dobra, i sami æete sebi biti mrski za bezakonja svoja i za gadove svoje. 026 EZE 036 032 Neæu vas radi uèiniti, govori Gospod Gospod; znajte; posramite se i postidite se putova svojih, dome Izrailjev. 026 EZE 036 033 Ovako veli Gospod Gospod: kad vas oèistim od svijeh bezakonja vaših, naseliæu gradove, i pustoline æe se opet sagraditi. 026 EZE 036 034 I pusta æe se zemlja raditi, što je bila pusta pred svakim koji prolažaše. 026 EZE 036 035 I reæi æe se: zemlja ova što bješe pusta posta kao vrt Edemski, i gradovi što bjehu pusti, razvaljeni i raskopani, utvrdiše se i naseliše se. 026 EZE 036 036 I narodi koji ostanu oko vas poznaæe da ja Gospod sagraðujem razvaljeno i zasaðujem opustjelo. Ja Gospod rekoh, i uèiniæu. 026 EZE 036 037 Ovako veli Gospod Gospod: još æe me tražiti dom Izrailjev da im uèinim, da ih umnožim ljudima kao stado. 026 EZE 036 038 Kao sveto stado, kao stado u Jerusalimu o praznicima njihovijem, tako æe pusti gradovi biti puni stada ljudi, i poznaæe da sam ja Gospod. 026 EZE 037 001 Ruka Gospodnja doðe nada me, i Gospod me izvede u duhu, i postavi me usred polja, koje bijaše puno kosti. 026 EZE 037 002 I provede me pokraj njih unaokolo, i gle, bijaše ih vrlo mnogo u polju, i gle, bijahu vrlo suhe. 026 EZE 037 003 I reèe mi: sine èovjeèji, hoæe li oživjeti ove kosti? A ja rekoh: Gospode Gospode, ti znaš. 026 EZE 037 004 Tada mi reèe: prorokuj za te kosti, i kaži im: suhe kosti, èujte rijeè Gospodnju. 026 EZE 037 005 Ovako govori Gospod Gospod ovijem kostima: gle, ja æu metnuti u vas duh, i oživjeæete. 026 EZE 037 006 I metnuæu na vas žile, i obložiæu vas mesom, i navuæi æu na vas kožu, i metnuæu u vas duh, i oživjeæete, i poznaæete da sam ja Gospod. 026 EZE 037 007 Tada stadoh prorokovati, kako mi se zapovjedi; a kad prorokovah nasta glas, i gle potres, i kosti se pribirahu svaka ka svojoj kosti. 026 EZE 037 008 I pogledah, i gle, po njima izidoše žile i meso, i ozgo se koža navuèe; ali duha ne bješe u njima. 026 EZE 037 009 Tada mi reèe: prorokuj duhu, prorokuj, sine èovjeèji, i reci duhu: ovako veli Gospod Gospod: od èetiri vjetra doði, duše, i duni na ove pobijene da ožive. 026 EZE 037 010 I prorokovah, kako mi se zapovjedi, i uðe u njih duh, i oživješe, i stadoše na noge, bješe vojska vrlo velika. 026 EZE 037 011 Tada mi reèe: sine èovjeèji, ove su kosti sav dom Izrailjev; gle, govore: posahnuše kosti naše i proðe nadanje naše, propadosmo. 026 EZE 037 012 Zato prorokuj, i kaži im: ovako veli Gospod Gospod: evo, ja æu otvoriti grobove vaše, i izvešæu vas iz grobova vaših, narode moj, i dovešæu vas u zemlju Izrailjevu. 026 EZE 037 013 I poznaæete da sam ja Gospod, kad otvorim grobove vaše, i izvedem vas iz grobova vaših, narode moj. 026 EZE 037 014 I metnuæu duh svoj u vas da oživite, i naseliæu vas u vašoj zemlji, i poznaæete da ja govorim i èinim, govori Gospod. 026 EZE 037 015 Opet mi doðe rijeè Gospodnja govoreæi: 026 EZE 037 016 Ti, sine èovjeèji, uzmi jedno drvo, i napiši na njemu: Judi i sinovima Izrailjevijem, drugovima njegovijem. Pa onda uzmi drugo drvo, i na njemu napiši: Josifu drvo Jefremovo i svega doma Izrailjeva, drugova njegovijeh. 026 EZE 037 017 I sastavi ih jedno s drugim da budu kao jedno u tvojoj ruci. 026 EZE 037 018 I kad ti reku sinovi tvoga naroda govoreæi: hoæeš li nam kazati šta ti je to? 026 EZE 037 019 Reci im: ovako veli Gospod Gospod: evo, ja æu uzeti drvo Josifovo, što je u Jefremovoj ruci, i plemena Izrailjevijeh, drugova njegovijeh, i sastaviæu ga s drvetom Judinijem, i naèiniæu od njih jedno drvo, i biæe jedno u mojoj ruci. 026 EZE 037 020 I drveta, na kojima napišeš, neka ti budu u ruci pred njima. 026 EZE 037 021 I reci im: ovako veli Gospod Gospod: evo, ja æu uzeti sinove Izrailjeve iz naroda u koje otidoše, i sabraæu ih otsvuda, i dovešæu ih u zemlju njihovu. 026 EZE 037 022 I naèiniæu od njih jedan narod u zemlji, na gorama Izrailjevijem, i jedan æe car biti car svjema njima, niti æe više biti dva naroda, niti æe više biti razdijeljeni u dva carstva. 026 EZE 037 023 I neæe se više skvrniti gadnijem bogovima svojim ni gnusobama svojim niti kakijem prijestupima svojim, i izbaviæu ih iz svijeh stanova njihovijeh u kojima griješiše, i oèistiæu ih, i oni æe mi biti narod i ja æu im biti Bog. 026 EZE 037 024 I sluga moj David biæe im car, i svi æe imati jednoga pastira, i hodiæe po mojim zakonima, i uredbe æe moje držati i izvršivati. 026 EZE 037 025 I sjedjeæe u zemlji koju dadoh sluzi svojemu Jakovu, u kojoj sjedješe oci vaši; u njoj æe sjedjeti oni i sinovi njihovi i sinovi sinova njihovijeh dovijeka, i David sluga moj biæe im knez dovijeka. 026 EZE 037 026 I uèiniæu s njima zavjet mirni, biæe vjeèan zavjet s njima, i utvrdiæu ih i umnožiæu ih, i namjestiæu svetinju svoju usred njih navijek. 026 EZE 037 027 I šator æe moj biti kod njih, i ja æu im biti Bog i oni æe mi biti narod. 026 EZE 037 028 I narod æe poznati da sam ja Gospod koji posveæujem Izrailja, kad svetinja moja bude usred njih dovijeka. 026 EZE 038 001 Opet mi doðe rijeè Gospodnja govoreæi: 026 EZE 038 002 Sine èovjeèji, okreni lice svoje prema Gogu u zemlji Magogu, knezu i glavi u Mesehu i Tuvalu, i prorokuj na nj; 026 EZE 038 003 I reci: ovako veli Gospod Gospod: evo me na tebe, Gože, kneže i glavo Mesehu i Tuvalu; 026 EZE 038 004 I vratiæu te natrag, i metnuæu ti žvale u èeljusti, i izvešæu tebe i svu vojsku tvoju, konje i konjike, sve dobro odjevene, zbor veliki sa štitovima i štitiæima, sve koji maèem mašu, 026 EZE 038 005 S njima Persijance, Etiopljane i Puteje, sve sa štitovima i pod šljemovima, 026 EZE 038 006 Gomera i sve èete njegove, dom Togarmin sa sjevernoga kraja i sve èete njegove, mnoge narode s tobom. 026 EZE 038 007 Pripravi se i spremi se ti i sve ljudstvo tvoje, što se sabralo kod tebe, i budi im stražar. 026 EZE 038 008 Poslije mnogo vremena biæeš pohoðen, i pošljednjih godina doæi æeš u zemlju izbavljenu od maèa i sabranu iz mnogih naroda, u gore Izrailjeve, koje bjehu jednako puste, a oni æe izvedeni iz naroda svi živjeti bez straha. 026 EZE 038 009 I podignuæeš se, i doæi æeš kao bura, biæeš kao oblak da pokriješ zemlju ti i sve èete tvoje i mnogi narodi s tobom. 026 EZE 038 010 Ovako veli Gospod Gospod: i tada æe ti doæi u srce stvari, i smišljaæeš zle misli. 026 EZE 038 011 I reæi æeš: idem na zemlju gdje su sela, i udariæu na mirni narod koji živi bez straha, koji svi žive u mjestima bez zidova i nemaju ni prijevornica ni vrata, 026 EZE 038 012 Da naplijeniš plijena i nagrabiš grabeža, da posegneš rukom svojom na pustinje naseljene i na narod sabrani iz naroda, koji se bavi stokom i imanjem, i živi usred zemlje. 026 EZE 038 013 Sava i Dedan i trgovci Tarsiski i svi laviæi njegovi kazaæe ti: jesi li došao da plijeniš plijen? jesi li skupio ljudstvo svoje da grabiš grabež? da odneseš srebro i zlato, da uzmeš stoku i trg, da naplijeniš mnogo plijena? 026 EZE 038 014 Zato prorokuj, sine èovjeèji, i reci Gogu: ovako veli Gospod Gospod: u ono vrijeme, kad æe moj narod Izrailj živjeti bez straha, neæeš li znati? 026 EZE 038 015 I doæi æeš iz svoga mjesta, sa sjevernoga kraja, ti i mnogi narodi s tobom, svi jašuæi na konjma, mnoštvo veliko i vojska velika. 026 EZE 038 016 I podignuæeš se na moj narod Izrailja kao oblak da pokriješ zemlju; u pošljednje vrijeme dovešæu te na zemlju svoju da me poznadu narodi kad se posvetim u tebi pred njima, Gože! 026 EZE 038 017 Ovako veli Gospod Gospod: nijesi li ti onaj o kom govorih u staro vrijeme preko sluga svojih, proroka Izrailjevijeh, koji prorokovaše u ono vrijeme godinama da æu te dovesti na njih. 026 EZE 038 018 A kad doðe Gog na zemlju Izrailjevu, govori Gospod Gospod, onda æe se podignuti jarost moja u gnjevu mom. 026 EZE 038 019 I u revnosti svojoj, u ognju gnjeva svojega govoriæu: doista, tada æe biti drhat veliki u zemlji Izrailjevoj. 026 EZE 038 020 I ribe morske i ptice nebeske i zvijeri poljske i sve što gamiže po zemlji, i svi ljudi po zemlji zadrhtaæe od mene, i gore æe se razvaliti i vrleti popadati, i svi æe zidovi popadati na zemlju. 026 EZE 038 021 I dozvaæu na nj maè po svijem gorama svojim, govori Gospod Gospod: maè æe se svakoga obratiti na brata njegova. 026 EZE 038 022 I sudiæu mu pomorom i krvlju; i pustiæu na nj i na èete njegove i na mnoge narode, koji budu s njim, silan dažd, kamenje od grada, oganj i sumpor. 026 EZE 038 023 I proslaviæu se i posvetiæu se i biæu poznat pred mnogim narodima, i poznaæe da sam ja Gospod. 026 EZE 039 001 Ti dakle, sine èovjeèji, prorokuj protiv Goga, i reci: ovako veli Gospod Gospod: evo me na te, Gože, kneže i glavo Mesehu i Tuvalu. 026 EZE 039 002 I vratiæu te natrag i vodiæu te, i izvešæu te iz sjevernijeh krajeva i dovešæu te na gore Izrailjeve. 026 EZE 039 003 I izbiæu ti luk tvoj iz lijeve ruke, i prosuæu ti iz desne ruke strijele. 026 EZE 039 004 Na gorama æeš Izrailjevijem pasti ti i sve èete tvoje i narodi koji budu s tobom; pticama, svakojakim pticama krilatijem i zvijerima poljskim daæu te da te izjedu. 026 EZE 039 005 Na polju æeš pasti, jer ja rekoh, govori Gospod Gospod. 026 EZE 039 006 I pustiæu oganj na Magoga i na one koji žive na ostrvima bez straha; i poznaæe da sam ja Gospod. 026 EZE 039 007 I sveto ime svoje obznaniæu usred naroda svojega Izrailja, i neæu više dati da se skvrni sveto ime moje, nego æe poznati narodi da sam ja Gospod, svetac u Izrailju. 026 EZE 039 008 Evo, doæi æe, i zbiæe se, govori Gospod Gospod; to je dan za koji govorih. 026 EZE 039 009 Tada æe izaæi stanovnici gradova Izrailjevijeh, i naložiæe na oganj i spaliæe oružje i štitove i štitiæe, lukove i strijele, sulice i koplja, i ložiæe ih na oganj sedam godina. 026 EZE 039 010 I neæe nositi drva iz polja, niti æe sjeæi u šumi, nego æe oružje ložiti na oganj, i oplijeniæe one koji ih plijeniše, i pootimaæe od onijeh koji od njih otimaše, govori Gospod Gospod. 026 EZE 039 011 I u to æu vrijeme dati Gogu mjesto za grob ondje u Izrailju, dolinu kojom se ide na istok k moru, i ona æe stisnuti usta putnicima; ondje æe biti pogreben Gog i sve mnoštvo njegovo i prozvaæe se dolina mnoštva Gogova. 026 EZE 039 012 I ukopavaæe ih dom Izrailjev sedam mjeseca, da bi oèistili zemlju. 026 EZE 039 013 I ukopavaæe ih sav narod, i biæe im na slavu u onaj dan kad se proslavim, govori Gospod Gospod. 026 EZE 039 014 I odvojiæe ljude koji æe jednako iæi po zemlji i s onima koji prolaze ukopavati one koji bi ostali po zemlji da je oèiste; poslije sedam mjeseca tražiæe. 026 EZE 039 015 I prohodiæe zemlju i iæi po njoj, i ko vidi kosti ljudske, naèiniæe kod njih znak, dokle ih ne ukopaju grobari u dolini mnoštva Gogova. 026 EZE 039 016 A i gradu æe biti ime Amona; i tako æe oèistiti zemlju. 026 EZE 039 017 Ti, dakle, sine èovjeèji, ovako govori Gospod Gospod, reci pticama, svakojakim pticama i svijem zvijerima poljskim: skupite se i hodite, saberite se sa svijeh strana na žrtvu moju, koju koljem za vas, na veliku žrtvu na gorama Izrailjevijem, i ješæete mesa i piæete krvi; 026 EZE 039 018 Ješæete mesa junaèkoga i piæete krvi knezova zemaljskih, ovnova, jaganjaca i jaraca i telaca, sve ugojene stoke Vasanske. 026 EZE 039 019 I ješæete pretiline da æete se nasititi, i piæete krvi da æete se opiti od žrtava mojih što æu vam naklati. 026 EZE 039 020 I nasitiæete se za mojim stolom konja i konjika, junaka i svakojakih vojnika, govori Gospod Gospod. 026 EZE 039 021 I pustiæu slavu svoju meðu narode, i svi æe narodi vidjeti sud moj koji æu uèiniti i moju ruku koju æu dignuti na njih. 026 EZE 039 022 I poznaæe dom Izrailjev da sam ja Gospod Bog njihov, od onoga dana i poslije. 026 EZE 039 023 I narodi æe poznati da se za svoje bezakonje zarobi dom Izrailjev, što meni zgriješiše, te sakrih lice svoje od njih, i dadoh ih u ruke neprijateljima njihovijem, i svi padoše od maèa. 026 EZE 039 024 Po neèistoti njihovoj i po prijestupu njihovu uèinih im i sakrih lice svoje od njih. 026 EZE 039 025 Toga radi ovako govori Gospod Gospod: povratiæu roblje Jakovljevo i smilovaæu se svemu domu Izrailjevu i revnovaæu za sveto ime svoje, 026 EZE 039 026 Pošto podnesu sramotu svoju i sve prijestupe svoje, kojima mi prestupiše dok sjeðahu u svojoj zemlji bez straha i nikoga ne bješe da ih plaši, 026 EZE 039 027 Kad ih dovedem natrag iz naroda i saberem ih iz zemalja neprijatelja njihovijeh, i posvetim se u njima pred mnogim narodima. 026 EZE 039 028 I poznaæe da sam ja Gospod Bog njihov kad odvedavši ih u ropstvo meðu narode opet ih saberem u zemlju njihovu ne ostavivši ih nijednoga ondje. 026 EZE 039 029 I neæu više kriti lica svojega od njih kad izlijem duh svoj na dom Izrailjev, govori Gospod Gospod. 026 EZE 040 001 Dvadeset pete godine robovanja našega, u poèetku godine, deseti dan mjeseca, èetrnaeste godine otkako se uze grad, isti dan doðe nada me ruka Gospodnja i odvede me onamo. 026 EZE 040 002 Utvarama Božjim odvede me u zemlju Izrailjevu, i postavi me na goru vrlo visoku, na kojoj bijaše s juga kao sagraðen grad. 026 EZE 040 003 I odvede me onamo, i gle, èovjek, koji na oèi bješe kao od mjedi, s užem lanenijem u ruci i s trskom mjeraèkom, i stajaše na vratima. 026 EZE 040 004 I progovori mi taj èovjek: sine èovjeèji, gledaj oèima svojim i slušaj ušima svojim, i uzmi na um sve što æu ti pokazati, jer si doveden ovamo da ti pokažem; kaži domu Izrailjevu sve što vidiš. 026 EZE 040 005 I gle, bješe zid spolja oko doma, a u ruci onom èovjeku trska mjeraèka od šest lakata, a lakat bješe s podlanice duži od obiènoga; i izmjeri graðevinu u širinu, i bješe jedna trska, i u visinu, i bješe jedna trska. 026 EZE 040 006 Pa doðe na vrata koja bijahu prema istoku, i izide uz basamake, i izmjeri jedan prag vratima, i bješe u širinu jedna trska, i drugi prag, i bješe u širinu jedna trska; 026 EZE 040 007 I klijeti, i svaka bješe jednu trsku duga i jednu trsku široka; a izmeðu klijeti bješe pet lakata; i prag na vratima kod trijema na unutrašnjim vratima, i bješe s jedne trske. 026 EZE 040 008 I izmjeri trijem na vratima unutrašnjim, i bješe jedna trska. 026 EZE 040 009 I izmjeri trijem na vratima, i bješe osam lakata; i dovratnike im, i bjehu dva lakta; a trijem na vratima bješe iznutra; 026 EZE 040 010 I klijeti kod vrata prema istoku bjehu tri amo i tri tamo, jedne mjere sve tri, i jedne mjere bjehu dovratnici tamo i amo. 026 EZE 040 011 I izmjeri širinu vratima, i bješe deset lakata, i trinaest lakata bješe u dužinu vratima. 026 EZE 040 012 I pred klijetima bješe mjesta jedan lakat, i za jedan lakat bješe mjesta s druge strane, i u svakoj klijeti bješe šest lakata otuda i šest lakata odovuda. 026 EZE 040 013 Poslije izmjeri vrata od krova jedne klijeti do krova druge, i bješe u širinu dvadeset i pet lakata, vrata prema vratima. 026 EZE 040 014 I naèini dovratnike od šezdeset lakata, i pred dovratnicima trijem na vratima unaokolo. 026 EZE 040 015 I od lica vrata na koja se ulazi do lica trijema na unutrašnjim vratima bijaše pedeset lakata. 026 EZE 040 016 I bijahu prozori na klijetima i na dovratnicima njihovijem suženi unutra oko vrata, tako i na trijemovima, prozori bijahu iznutra svuda unaokolo, i po dovratnicima palme. 026 EZE 040 017 Potom me uvede u spoljašnji trijem, i gle, bijahu klijeti i pod naèinjen svuda unaokolo u trijemu, trideset klijeti na podu. 026 EZE 040 018 A taj pod pokraj vrata prema dužini vrata bijaše niži pod. 026 EZE 040 019 Potom izmjeri širinu od lica donjih vrata do lica unutrašnjega trijema spolja, i bješe sto lakata k istoku i sjeveru. 026 EZE 040 020 I vrata koja bjehu k sjeveru na trijemu spoljašnjem izmjeri u dužinu i u širinu; 026 EZE 040 021 I bijahu tri klijeti tamo i tri amo, i dovratnici im i trijemovi bijahu iste mjere kao u prvijeh vrata; pedeset lakata bijaše u dužinu a u širinu dvadeset i pet lakata; 026 EZE 040 022 I prozori im i trijemovi i palme bijahu na mjeru kao na vratima koja gledaju na istok, i iðaše se k njima uz sedam basamaka, i trijemovi bijahu pred njima. 026 EZE 040 023 I vrata od unutrašnjega trijema bijahu prema vratima sjevernijem i istoènijem, i izmjeri od vrata do vrata, i bješe sto lakata. 026 EZE 040 024 Poslije me odvede k jugu, i gle, bjehu vrata prema jugu; i izmjeri im dovratnike i trijemove, i bješe ista mjera. 026 EZE 040 025 I bijahu prozori na njima i na trijemovima njihovijem unaokolo kao oni prozori; pedeset lakata bijaše u dužinu i dvadeset i pet lakata u širinu. 026 EZE 040 026 I iðaše se k njima uza sedam basamaka, i trijemovi bijahu pred njima, i palme jedna otuda a jedna odovuda po dovratnicima. 026 EZE 040 027 I vrata od unutrašnjega trijema bijahu prema jugu; i izmjeri od vrata do vrata k jugu, i bješe sto lakata. 026 EZE 040 028 Tada me uvede u unutrašnji trijem južnijem vratima; i izmjeri južna vrata, i bješe ista mjera. 026 EZE 040 029 I klijeti njihove i dovratnici i trijemovi bijahu iste mjere, i prozori na njima i na trijemovima unaokolo; pedeset lakata bijaše u dužinu i dvadeset i pet lakata u širinu. 026 EZE 040 030 I trijemovi bijahu unaokolo, dvadeset i pet lakata u dužinu i pet lakata u širinu. 026 EZE 040 031 I trijemovi im bijahu prema spoljašnjem trijemu, i palme po dovratnicima, i uz osam basamaka iðaše se k njima. 026 EZE 040 032 Potom me odvede u unutrašnji trijem k istoku, i izmjeri vrata, i bješe ista mjera; 026 EZE 040 033 I klijeti im i dovratnici i trijemovi bjehu iste mjere; i bjehu prozori na njima i na trijemovima njihovijem unaokolo; u dužinu bješe pedeset lakata a u širinu dvadeset i pet lakata; 026 EZE 040 034 I trijemovi im bjehu prema spoljašnjem trijemu, i palme po dovratnicima i tamo i amo, i uz osam basamaka iðaše se k njima. 026 EZE 040 035 Potom odvede me na sjeverna vrata i izmjeri ih, i bjehu iste mjere. 026 EZE 040 036 Tako i klijeti im i dovratnici i trijemovi i prozori unaokolo; u dužinu pedeset lakata a u širinu dvadeset i pet lakata. 026 EZE 040 037 I dovratnici im bijahu prema spoljašnjem trijemu, i palme po dovratnicima i tamo i amo, i uz osam basamaka iðaše se k njima. 026 EZE 040 038 I klijeti s vratima bijahu kod dovratnika tijeh vrata, ondje se prahu žrtve paljenice. 026 EZE 040 039 A u trijemu od vrata bijahu dva stola s jedne strane i dva stola s druge strane da se na njima kolju žrtve paljenice i žrtve za grijeh i za krivicu; 026 EZE 040 040 I na strani spolja kako se ulazi na sjeverna vrata bijahu dva stola, i na drugoj strani u trijemu od istijeh vrata bijahu dva stola; 026 EZE 040 041 Èetiri stola bjehu s jedne strane i èetiri s druge strane uz vrata, osam stolova, na kojima se koljaše. 026 EZE 040 042 A èetiri stola za žrtvu paljenicu bjehu od tesanoga kamena, u dužinu podrug lakta, i podrug lakta u širinu a u visinu jedan lakat, i na njima se ostavljaše oruðe kojim se koljahu žrtve paljenice i druge žrtve. 026 EZE 040 043 I unutra bijahu kuke s podlanice svuda unaokolo, a na stolove se metaše meso od žrtava. 026 EZE 040 044 I spolja pred vratima unutrašnjim bjehu klijeti za pjevaèe u unutrašnjem trijemu; jedne bjehu uz vrata sjeverna i gledahu prema jugu a druge bjehu uz istoèna vrata i gledahu prema sjeveru. 026 EZE 040 045 Tada mi reèe: ove klijeti što gledaju na jug jesu za sveštenike koji služe oko doma; 026 EZE 040 046 A one klijeti što gledaju na sjever jesu za sveštenike koji služe kod oltara; to su sinovi Sadokovi, koji izmeðu sinova Levijevih pristupaju ka Gospodu da mu služe. 026 EZE 040 047 Potom izmjeri trijem, i bješe u dužinu sto lakata i u širinu sto lakata, èetvrtast; i oltar bijaše pred domom. 026 EZE 040 048 Poslije me odvede u trijem od doma, i izmjeri dovratnike trijemu, i bješe pet lakata otud i pet lakata odovud; a vrata bjehu široka tri lakta otud i tri lakta odovud; 026 EZE 040 049 Dužina trijemu bješe dvadeset lakata a širina jedanaest lakata, i uz basamake se iðaše k njemu, i stupovi bijahu uz dovratnike, jedan otud i jedan odovud. 026 EZE 041 001 Poslije me odvede u crkvu, i izmjeri dovratnike, i bješe šest lakata u širinu otuda i šest lakata u širinu odovuda, prema širini šatoru. 026 EZE 041 002 A vratima širina bješe deset lakata, a strane vratima bjehu od pet lakata otuda i od pet lakata odovuda; potom izmjeri joj dužinu, i bješe èetrdeset lakata, i širinu, i bješe dvadeset lakata. 026 EZE 041 003 Pa uðe unutra i izmjeri dovratnike, i bjehu od dva lakta; a vrata bjehu od šest lakata, a širina vratima sedam lakata. 026 EZE 041 004 I izmjeri dužinu ondje, i bješe dvadeset lakata, a širina dvadeset lakata unutra u crkvi; i reèe mi: ovo je svetinja nad svetinjama. 026 EZE 041 005 I izmjeri zid domu, i bješe šest lakata, i širina klijeti unaokolo u domu bješe èetiri lakta. 026 EZE 041 006 A klijeti bijahu po tri jedna nad drugom, i bješe ih trideset, i dopirahu do zida koji bijaše u domu unaokolo za klijeti da ih drži, a ne držaše ih zid od doma. 026 EZE 041 007 Jer se raširivaše graðevina ozgo unaokolo za klijeti koje bijahu oko doma ozgo svuda unaokolo, i zato graðevina bijaše ozgo šira, i najniže klijeti bijahu ozgo šire za srednje. 026 EZE 041 008 I vidjeh uz dom visinu unaokolo; a pod u klijeti bijaše s cijele trske, šest lakata. 026 EZE 041 009 Širina zidu uz klijeti spolja bješe pet lakata, a bješe prazno mjesto klijetima koje bjehu uz dom. 026 EZE 041 010 I meðu klijetima bješe dvadeset lakata širine oko doma. 026 EZE 041 011 A vrata od klijeti bjehu k praznom mjestu, jedna prema sjeveru a jedna prema jugu, a širina onom praznom mjestu pet lakata svuda unaokolo. 026 EZE 041 012 A graðevina koja bješe pred odijeljenom stranom k zapadu imaše sedamdeset lakata u širinu, a zid te graðevine bješe pet lakata širok unaokolo, i devedeset lakata dug. 026 EZE 041 013 Potom izmjeri dom, i bijaše u dužinu sto lakata; odijeljena strana i graðevina i zidovi joj, sve zajedno u dužinu sto lakata. 026 EZE 041 014 I širina pred domom i odijeljenom stranom k istoku imaše sto lakata. 026 EZE 041 015 I izmjeri dužinu graðevini pred odijeljenom stranom što bijaše iza nje, i klijeti njezine otuda i odovuda, i bješe sto lakata; i unutrašnji dom i hodnike od trijema; 026 EZE 041 016 Pragove i prozore sužene, i klijeti unaokolo u tri reda, prema pragu, što bješe obloženo drvetom svuda unaokolo, od zemlje do prozora, i prozori bjehu obloženi; 026 EZE 041 017 Do vrh vrata i do doma unutrašnjega, i spolja, i sav zid unaokolo iznutra i spolja na mjeru. 026 EZE 041 018 I bjehu naèinjeni heruvimi i palme, jedna palma meðu dva heruvima, i u svakoga heruvima bjehu dva lica: 026 EZE 041 019 Lice èovjeèije prema palmi otuda, i lice lavovo prema palmi odovuda; tako bješe naèinjeno po svemu domu unaokolo; 026 EZE 041 020 Od zemlje do vrh vrata bjehu heruvimi i palme naèinjene, tako i po zidu u crkvi. 026 EZE 041 021 U crkve dovratnici bjehu na èetiri ugla; i svetinji lice bješe onako. 026 EZE 041 022 Oltar bješe drven, tri lakta visok, i dva lakta dug, s uglovima, i dužina i strane bjehu od drveta. I reèe mi: to je sto, koji stoji pred Gospodom. 026 EZE 041 023 Dvoja vrata bjehu u crkvi i svetinji; 026 EZE 041 024 A u vrata bjehu dva krila, koja se obrtahu, dva krila u jednijeh vrata i dva u drugih. 026 EZE 041 025 I na vratima crkvenijem bjehu naèinjeni heruvimi i palme, kao po zidovima; i grede drvene bijahu pred trijemom spolja. 026 EZE 041 026 I bijahu uski prozori i palme otuda i odovuda po stranama trijemu i po klijetima u domu i po gredama. 026 EZE 042 001 I izvede me u spoljašnji trijem prema sjeveru, i dovede me ka klijetima, koje bijahu prema odijeljenoj strani i prema graðevini na sjeveru. 026 EZE 042 002 S lica bješe u dužinu sto lakata kod sjevernijeh vrata, a u širinu pedeset lakata. 026 EZE 042 003 Prema unutrašnjem trijemu od dvadeset lakata i prema podu spoljašnjega trijema bijahu klijeti prema klijetima u tri reda. 026 EZE 042 004 I pred klijetima bijaše hodnik u širinu od deset lakata, unutra, put k njima od jednoga lakta, i vrata bjehu prema sjeveru. 026 EZE 042 005 A najgornje klijeti bjehu tješnje, jer klijeti donje i srednje u zgradi izlažahu veæma nego one. 026 EZE 042 006 Jer bijahu na tri poda, ali nemahu stupova kao u trijemu, i zato se suživaše iznad donjega i srednjega od zemlje. 026 EZE 042 007 A ograda koja bijaše spolja prema klijetima k trijemu spoljašnjem pred klijetima imaše u dužinu pedeset lakata. 026 EZE 042 008 Jer dužina klijetima, koje bijahu u trijemu spoljašnjem, bijaše pedeset lakata. I gle, pred crkvom bješe sto lakata. 026 EZE 042 009 A pod tijem klijetima bijaše ulaz s istoka, kojim se ulažaše u njih iz spoljašnjega trijema. 026 EZE 042 010 U širini ograde toga trijema k istoku pred odijeljenom stranom i pred graðevinom bijahu klijeti. 026 EZE 042 011 A pred njima bijaše put kao kod sjevernijeh klijeti; jednake dužine i jednake širine bijahu, i izlazi im i vrata bijahu jednaka. 026 EZE 042 012 I kaka bijahu vrata u klijeti koje bijahu prema jugu, taka bijahu vrata gdje se poèinjaše put pred ogradom pravo k istoku, kad se ide k njima. 026 EZE 042 013 I reèe mi: sjeverne klijeti i južne klijeti pred odijeljenom stranom jesu svete klijeti, gdje sveštenici koji pristupaju ka Gospodu jedu presvete stvari, ondje æe ostavljati presvete stvari i dar i prinos za grijeh i prinos za krivicu, jer je sveto mjesto. 026 EZE 042 014 Kad sveštenici uðu, neæe izlaziti iz svetinje u spoljašnji trijem, nego æe ondje ostavljati haljine svoje u kojima služe, jer su svete, i oblaèiæe druge haljine, pa onda izlaziti k narodu. 026 EZE 042 015 I izmjerivši dom unutrašnji odvede me na vrata istoèna i izmjeri svuda unaokolo. 026 EZE 042 016 Izmjeri istoènu stranu trskom mjeraèkom, i bješe pet stotina trsaka, trskom mjeraèkom unaokolo. 026 EZE 042 017 Izmjeri sjevernu stranu, i bješe pet stotina trsaka, trskom mjeraèkom unaokolo. 026 EZE 042 018 Izmjeri južnu stranu, i bješe pet stotina trsaka, trskom mjeraèkom. 026 EZE 042 019 I okrenuvši se na zapadnu stranu, izmjeri, i bješe pet stotina trsaka, trskom mjeraèkom. 026 EZE 042 020 Izmjeri sa èetiri strane, i bješe zid unaokolo pet stotina trsaka dug i pet stotina širok da razdvaja sveto mjesto od svjetskoga. 026 EZE 043 001 Potom me odvede k vratima koja gledaju na istok. 026 EZE 043 002 I gle, slava Boga Izrailjeva dohoðaše od istoka, i glas joj bijaše kao glas velike vode, i zemlja se sjaše od slave njegove. 026 EZE 043 003 I utvara koju vidjeh bijaše kao utvara koju vidjeh kad doðoh da zatrem grad: bješe utvara kao ona koju vidjeh na rijeci Hevaru; i padoh na lice svoje. 026 EZE 043 004 A slava Gospodnja uðe u dom na vrata koja gledaju na istok. 026 EZE 043 005 I podiže me duh i odvede me u unutrašnji trijem; i gle, dom bijaše pun slave Gospodnje. 026 EZE 043 006 I èuh gdje mi progovori iz doma, i èovjek stajaše kod mene. 026 EZE 043 007 I reèe mi: sine èovjeèji, ovo je mjesto prijestola mojega i mjesto stopa nogu mojih, gdje æu nastavati usred sinova Izrailjevijeh dovijeka; i dom Izrailjev neæe više skvrniti svetoga imena mojega, ni oni ni carevi njihovi kurvarstvom svojim i mrtvijem tjelesima careva svojih na visinama svojim. 026 EZE 043 008 Metaše prag svoj do moga praga, i dovratnike svoje do mojih dovratnika i pregradu izmeðu mene i sebe, te skvrniše sveto ime moje gadovima svojim koje èinjahu; zato ih satrh u gnjevu svom. 026 EZE 043 009 Sada neka uklone daleko od mene kurvarstvo svoje i mrtva tjelesa careva svojih, i nastavaæu usred njih dovijeka. 026 EZE 043 010 Ti, sine èovjeèji, pokaži domu Izrailjevu ovaj dom, neka se postide bezakonja svojega, i neka izmjere sve. 026 EZE 043 011 I kad se postide svega što su èinili, pokaži im oblik od doma i red i izlaske i ulaske, i sve oblike i svu uredbu, i sve oblike i sve zakone, i opiši im ga da paze na sav oblik njegov i na sve uredbe, i tako èine. 026 EZE 043 012 A ovo je zakon za dom: navrh gore koliko zauzima unaokolo da bude svetinja nad svetinjama. Eto, to je zakon za dom. 026 EZE 043 013 A ovo je mjera za oltar na lakte, a u laktu je jedan obièan lakat i podlanica: podnožje mu lakat visoko i lakat široko, a oplata na njemu po kraju unaokolo s pedi; taka je gornja strana oltaru. 026 EZE 043 014 A od podnožja na zemlji do nižega pojasa dva lakta, i u širinu jedan lakat; a od manjega pojasa do veæega pojasa èetiri lakta, i u širinu lakat. 026 EZE 043 015 A sam oltar da bude èetiri lakta visok, od oltara gore da bude èetiri roga. 026 EZE 043 016 A oltar da bude dvanaest lakata dug i dvanaest lakata širok, i èetvrtast na èetiri strane. 026 EZE 043 017 I pojas da je èetrnaest lakata dug i èetrnaest lakata širok na èetiri strane, a oplata oko njega od po lakta, i podnožje mu od lakta unaokolo, i basamaci mu da budu okrenuti na istok. 026 EZE 043 018 I reèe mi: sine èovjeèji, ovako veli Gospod Gospod, ovo su naredbe za oltar kad se naèini da se na njemu prinose žrtve paljenice i da se kropi krvlju. 026 EZE 043 019 I sveštenicima Levitima koji su od sjemena Sadokova, koji pristupaju k meni, govori Gospod Gospod, da mi služe, daæeš junca za žrtvu za grijeh. 026 EZE 043 020 I uzmi krvi njegove, i pomaži mu èetiri roga i èetiri ugla od pojasa i oplatu unaokolo, tako æeš ga oèistiti i uèiniti oèišæenje za nj. 026 EZE 043 021 Potom uzmi junca za grijeh, i neka se spali na mjestu odreðenom u domu izvan svetinje. 026 EZE 043 022 A drugi dan prinesi jarca zdrava za grijeh, i neka oèiste njim oltar kako su oèistili juncem. 026 EZE 043 023 A kad oèistiš, prinesi junca zdrava i ovna od stada zdrava. 026 EZE 043 024 I kad ih prineseš pred Gospodom, neka sveštenici bace na njih soli i prinesu ih na žrtvu paljenicu Gospodu. 026 EZE 043 025 Sedam dana prinosi jarca za grijeh svaki dan; i junca i ovna iz stada zdrava neka prinose. 026 EZE 043 026 Sedam dana neka èine oèišæenje za oltar, i oèiste ga i posvete. 026 EZE 043 027 A kad se navrše ti dani, osmoga dana i poslije neka prinose sveštenici na oltaru žrtve vaše paljenice i žrtve vaše zahvalne, i primiæu vas, govori Gospod Gospod. 026 EZE 044 001 I odvede me opet k vratima spoljašnjim od svetinje, koja gledaju na istok, a ona bjehu zatvorena. 026 EZE 044 002 I reèe mi Gospod: ova vrata neka budu zatvorena i da se ne otvoraju, i niko da ne ulazi na njih, jer je Gospod Bog Izrailjev ušao na njih; zato neka budu zatvorena. 026 EZE 044 003 Za kneza su; sam knez neka sjeda na njima da jede hljeb pred Gospodom; kroz trijem od ovijeh vrata neka ulazi i istijem putem neka izlazi. 026 EZE 044 004 I odvede me k sjevernijem vratima pred dom; i vidjeh, i gle, dom Gospodnji bješe pun slave Gospodnje, i padoh na lice svoje. 026 EZE 044 005 I reèe mi Gospod: sine èovjeèji, pazi srcem svojim i vidi oèima svojim i slušaj ušima svojim, što æu ti kazati za sve uredbe doma Gospodnjega i za sve zakone njegove; pazi srcem svojim na sve ulaze u dom i na sve izlaze iz svetinje. 026 EZE 044 006 I reci odmetnièkom domu Izrailjevu: ovako veli Gospod Gospod: dosta je gadova vaših, dome Izrailjev, 026 EZE 044 007 Što uvodiste tuðince neobrezana srca i neobrezana tijela da budu u mojoj svetinji da skvrne dom moj, i prinosiste moj hljeb, pretilinu i krv, i tako prestupaše moj zavjet osim svijeh gadova vaših; 026 EZE 044 008 I ne izvršivaste što treba za moju svetinju, nego postaviste ljude po svojoj volji da izvršuju što treba u mojoj svetinji. 026 EZE 044 009 Ovako veli Gospod Gospod: nijedan tuðin neobrezana srca i neobrezana tijela da ne dolazi u moju svetinju, nijedan od svijeh tuðinaca koji su meðu sinovima Izrailjevijem. 026 EZE 044 010 A Leviti koji otstupiše od mene kad zaðe Izrailj, koji zaðoše od mene za gadnijem bogovima svojim, nosiæe bezakonje svoje. 026 EZE 044 011 I biæe sluge u mojoj svetinji u službi na vratima od doma služeæi domu; oni æe klati žrtve paljenice i druge žrtve narodu, i stajaæe pred njima služeæi im. 026 EZE 044 012 Što im služiše pred gadnijem bogovima njihovijem i biše domu Izrailjevu spoticanje na bezakonje, zato podigoh ruku svoju na njih, govori Gospod Gospod, da æe nositi bezakonje svoje, 026 EZE 044 013 I neæe pristupati k meni da mi vrše sveštenièku službu, niti kojoj svetinji mojoj, ni svetinji nad svetinjama neæe pristupati, nego æe nositi sramotu svoju i gadove svoje, koje èiniše. 026 EZE 044 014 Nego æu ih postaviti za èuvare domu na svaku službu njegovu i na sve što biva u njemu. 026 EZE 044 015 A sveštenici Leviti sinovi Sadokovi, koji izvršivahu što treba u mojoj svetinji, kad sinovi Izrailjevi zaðoše od mene, oni æe pristupati k meni da mi služe, i stajaæe preda mnom prinoseæi mi pretilinu i krv, govori Gospod Gospod. 026 EZE 044 016 Oni neka ulaze u moju svetinju i oni neka pristupaju k stolu mojemu da mi služe i neka izvršuju što sam zapovjedio da se izvršuje. 026 EZE 044 017 I kad ulaze na vrata unutrašnjega trijema, neka obuku lanene haljine, i ništa da ne bude na njima vuneno kad služe na vratima unutrašnjega trijema i u njemu. 026 EZE 044 018 Na glavama neka im budu kape lanene i gaæe lanene po bedrima, i da se ne pašu nièim oda šta bi se znojili. 026 EZE 044 019 A kad izlaze u trijem spoljašnji, u spoljašnji trijem k narodu, neka svuku sa sebe haljine u kojima služe, i ostave ih u klijetima svetijem, pa neka obuku druge haljine, da ne osveæuju naroda haljinama svojim. 026 EZE 044 020 I glave svoje da ne briju, a ni kose da ne ostavljaju, nego neka strigu glave svoje. 026 EZE 044 021 I vina da ne pije nijedan sveštenik kad hoæe da uðe u unutrašnji trijem. 026 EZE 044 022 I udovicom ni puštenicom da se ne žene, nego djevojkom od sjemena doma Izrailjeva ili udovicom sveštenièkom neka se žene. 026 EZE 044 023 I narod moj neka uèe što je sveto što li nije sveto, i neka ih uèe raspoznavati neèisto od èistoga. 026 EZE 044 024 A u raspri neka stanu da sude, po mojim zakonima neka sude, i zakone moje i uredbe moje neka drže o svijem praznicima mojim, i subote moje neka svetkuju. 026 EZE 044 025 I k mrtvacu da ne idu da se ne oskvrne; samo za ocem i za materom i za sinom i za kæerju, za bratom i za sestrom neudatom mogu se oskvrniti. 026 EZE 044 026 A kad se oèisti, neka mu se broji sedam dana. 026 EZE 044 027 I u koji bi dan ušao u svetinju, u trijem unutrašnji, da služi u svetinji, neka prinese žrtvu za grijeh svoj, govori Gospod Gospod. 026 EZE 044 028 A našljedstvo što æe imati, ja sam njihovo našljedstvo; i vi im ne dajte dostojanja u Izrailju, ja sam njihovo dostojanje. 026 EZE 044 029 Dar i žrtvu za grijeh i žrtvu za krivicu oni æe jesti; i sve zavjetovano u Izrailju njihovo æe biti. 026 EZE 044 030 I prvine od svakoga prvoga roda i svi prinosi podizani od svega izmeðu svijeh prinosa vaših biæe sveštenicima; i prvine od tijesta svojega davaæete svešteniku da bi poèivao blagoslov na domovima vašim. 026 EZE 044 031 Sveštenici da ne jedu mrcinoga ni što zvjerka raskine, bilo ptica ili što od stoke. 026 EZE 045 001 A kad stanete dijeliti zemlju u našljedstvo, prinesite prinos Gospodu, svet dio od zemlje, u dužinu dvadeset i pet tisuæa lakata, i u širinu deset tisuæa, to neka bude sveto po svijem meðama svojim unaokolo. 026 EZE 045 002 Od toga neka bude za svetinju pet stotina lakata u dužinu i pet stotina u širinu, èetvrtasto otsvuda, i pedeset lakata unaokolo za podgraða. 026 EZE 045 003 Po toj mjeri izmjeri u dužinu dvadeset i pet tisuæa i u širinu deset tisuæa, i tu neka bude svetinja i svetinja nad svetinjama. 026 EZE 045 004 To neka bude svet dio od zemlje sveštenicima, koji služe u svetinji, koji pristupaju da služe Gospodu, i neka im bude mjesto za kuæe i sveto mjesto za svetinju. 026 EZE 045 005 A dvadeset i pet tisuæa lakata u dužinu i deset tisuæa u širinu neka bude Levitima koji služe u domu u državu s dvadeset klijeti. 026 EZE 045 006 I gradu podajte dostojanje pet tisuæa lakata u širinu i dvadeset i pet tisuæa u dužinu prema svetom dijelu; to neka je za sav dom Izrailjev. 026 EZE 045 007 A knezu neka bude s obje strane svetoga dijela i dostojanja gradskoga pred svetijem dijelom i pred gradskim dostojanjem, sa zapadne strane na zapad i s istoène strane na istok, a dužina da bude prema svakom od tijeh dijelova od zapadne meðe do istoène meðe. 026 EZE 045 008 Ta zemlja da mu je dostojanje u Izrailju, da više ne otimaju knezovi moji od naroda mojega, nego ostalu zemlju da dadu domu Izrailjevu po plemenima njihovijem. 026 EZE 045 009 Ovako veli Gospod Gospod: dosta je, knezovi Izrailjevi; proðite se nasilja i otimanja, i tvorite sud i pravdu, i skinite teške poslove svoje s mojega naroda, govori Gospod Gospod. 026 EZE 045 010 Mjerila da su vam prava, i efa prava, i vat prav. 026 EZE 045 011 Efa i vat da su jedne mjere, da vat bere desetinu homora, i efa desetinu homora; mjera da im je prema homoru. 026 EZE 045 012 I sikal da je dvadeset gera, a mina da vam je dvadeset sikala, dvadeset i pet sikala, i petnaest sikala. 026 EZE 045 013 Ovo je prinos što æete prinositi: šestina efe od homora pšenice, tako i od jeèma dajite šestinu efe od homora. 026 EZE 045 014 A za ulje je uredba ova: vat je mjera za ulje; desetina vata od jednoga kora, koji je homor od deset vata, jer je deset vata homor. 026 EZE 045 015 A od sitne stoke jedno od dvije stotine s dobrijeh pasišta sinova Izrailjevijeh za dar i za žrtvu paljenicu i za žrtvu zahvalnu, da se èini oèišæenje za njih, govori Gospod Gospod. 026 EZE 045 016 Sav narod zemaljski da daje ovaj prinos knezu Izrailjevu. 026 EZE 045 017 A knez je dužan davati žrtve paljenice s darom i naljevom na praznike i na mladine i u subote, o svijem svetkovinama doma Izrailjeva; on neka prinosi žrtvu za grijeh s darom i žrtvu paljenicu i zahvalnu da èini oèišæenje za dom Izrailjev. 026 EZE 045 018 Ovako veli Gospod Gospod: prvoga dana prvoga mjeseca uzmi junca zdrava, i oèisti svetinju njim. 026 EZE 045 019 I neka sveštenik uzme krvi od te žrtve za grijeh, i pomaže njom dovratnike na domu i èetiri ugla od pojasa na oltaru i dovratnike od vrata na unutrašnjem trijemu. 026 EZE 045 020 Tako uèini i sedmoga dana istoga mjeseca za svakoga koji zgriješi iz neznanja i za prostoga; tako æete oèistiti dom. 026 EZE 045 021 Prvoga mjeseca èetrnaestoga dana da vam je pasha, praznik sedam dana, hljebovi prijesni da se jedu. 026 EZE 045 022 I taj dan neka prinese knez za se i za sav narod zemaljski junca na žrtvu za grijeh. 026 EZE 045 023 A za sedam dana praznika neka prinosi na žrtvu paljenicu Gospodu po sedam junaca i sedam ovnova zdravijeh na dan, za onijeh sedam dana, i na žrtvu za grijeh jarca na dan. 026 EZE 045 024 I za dar po efu na junca i efu na ovna neka prinosi, i in ulja na svaku efu. 026 EZE 045 025 Sedmoga mjeseca petnaestoga dana na praznik neka prinosi isto tako za sedam dana i žrtvu za grijeh i žrtvu paljenicu i dar i ulje. 026 EZE 046 001 Ovako veli Gospod Gospod: vrata unutrašnjega trijema, koja gledaju na istok, neka su zatvorena u šest dana težatnijeh, a u subotu neka se otvoraju, i na dan mladine neka se otvoraju. 026 EZE 046 002 I knez neka doðe kroz trijem od vrata spoljašnjih, i neka stane kod dovratnika, a sveštenici neka prinesu njegovu žrtvu paljenicu i žrtvu zahvalnu, i on pokloniv se na pragu neka otide, a vrata da se ne zatvoraju do veèera. 026 EZE 046 003 I narod zemaljski neka se poklanja Gospodu na istijem vratima u subote i na mladine. 026 EZE 046 004 A žrtva paljenica, što æe prinositi knez Gospodu subotom, biæe šest jaganjaca zdravijeh i ovan zdrav; 026 EZE 046 005 A dar efa na ovna, a na jaganjce dar koliko mu ruka može, i in ulja na efu; 026 EZE 046 006 A o mladini da bude junac zdrav, i šest jaganjaca i ovan, sve zdravo; 026 EZE 046 007 I dar da prinese efu na junca i efu na ovna, a na jaganjce koliko mu može ruka, i ulja in na efu. 026 EZE 046 008 A knez kad ide, neka ide kroz trijem od vrata, i istijem putem neka odlazi. 026 EZE 046 009 A kad narod zemaljski dohodi pred Gospoda o praznicima, ko uðe na sjeverna vrata da se pokloni, neka izlazi na južna vrata; a ko uðe na južna vrata, neka izlazi na sjeverna vrata; neka se ne vraæa na vrata na koja uðe, nego neka izlazi na ona koja su nasuprot. 026 EZE 046 010 A knez s njima neka ulazi kad oni ulaze, i neka izlazi kad oni izlaze. 026 EZE 046 011 I o praznicima i o svetkovinama dar neka je efa na junca, i efa na ovna, a na jaganjce koliko mu ruka dade, a ulja in na efu. 026 EZE 046 012 A kad knez prinosi dragovoljnu žrtvu, paljenicu ili zahvalnu, od svoje volje Gospodu, tada neka mu se otvore vrata koja gledaju na istok, i neka prinese žrtvu svoju paljenicu i zahvalnu, kako èini subotom; potom neka izide, i vrata neka se zatvore kad izide. 026 EZE 046 013 I prinosi svaki dan Gospodu na žrtvu paljenicu jagnje od godine zdravo; svako jutro prinosi ga. 026 EZE 046 014 I dodaj na nj dar svako jutro šestinu efe i ulja treæinu ina, da se pokropi bijelo brašno; to je vazdašnji dar Gospodu uredbom vjeènom. 026 EZE 046 015 I tako neka prinose jagnje i dar i ulje svako jutro, žrtvu paljenicu svagdašnju. 026 EZE 046 016 Ovako veli Gospod Gospod: ako knez da dar kome sinu svom od svojega našljedstva, neka bude sinovima njegovijem, njihovo je dostojanje. 026 EZE 046 017 Ako li da dar od svojega našljedstva kome sluzi svojemu, neka mu bude do godine oprosne, a onda neka se vrati knezu, jer je njegovo našljedstvo, sinovima njegovijem neka bude. 026 EZE 046 018 I knez da ne uzima narodu ništa od našljedstva tjerajuæi ih s njihova našljedstva; od svojega dostojanja neka daje sinovima svojim našljedstvo da se ne razgoni moj narod, niko sa svojega našljedstva. 026 EZE 046 019 Potom me odvede kroz ulaz koji je pokraj vrata u svete klijeti sveštenièke koje gledaju na sjever, i gle, ondje bijaše neko mjesto u dnu prema zapadu. 026 EZE 046 020 I reèe mi: ovo je mjesto gdje æe sveštenici variti prinos za krivicu i za grijeh, gdje æe peæi dar da ne iznose u spoljašnji trijem i narod posveæuju. 026 EZE 046 021 Tada me izvede u spoljašnji trijem, i provede me u èetiri ugla od trijema, i gle, u svakom uglu od trijema bijaše trijem. 026 EZE 046 022 U èetiri ugla od trijema bijahu trijemovi s dimnjacima, u dužinu od èetrdeset lakata, a u širinu od trideset lakata, sva èetiri na uglovima bijahu jedne mjere. 026 EZE 046 023 U njima èetirma bješe zid unaokolo, a pod tijem zidom bijahu ognjišta svuda unaokolo. 026 EZE 046 024 I reèe mi: ovo su kuhinje, gdje æe žrtve narodne kuhati koji služe domu. 026 EZE 047 001 Potom odvede me opet k vratima od doma, i gle, voda izlažaše ispod praga od doma k istoku, jer lice domu bijaše prema istoku; i voda tecijaše dolje s desne strane doma, s južne strane oltara. 026 EZE 047 002 Potom me izvede vratima sjevernijem, i provede me okolo spoljašnjim putem k spoljašnjim vratima, putem koji gleda na istok, i gle, voda tecijaše s desne strane. 026 EZE 047 003 I kad èovjek izide na istok s mjerom u ruci, izmjeri tisuæu lakata, i prevede me preko vode, i voda bijaše do gležanja. 026 EZE 047 004 Potom opet izmjeri tisuæu lakata, i prevede me preko vode, a voda bješe do koljena; opet izmjeri tisuæu lakata, i prevede me, a voda bješe do pojasa. 026 EZE 047 005 I opet izmjeri tisuæu lakata, i posta rijeka, koje ne mogoh prijeæi, jer voda ustade da trebaše plivati, posta rijeka koja se ne može pregaziti. 026 EZE 047 006 Tada mi reèe: vidje li, sine èovjeèji? I odvede me i povrati me na brijeg rijeci. 026 EZE 047 007 A kad se vratih, gle, po brijegu rijeci vrlo mnogo drva otud i odovud. 026 EZE 047 008 I reèe mi: ova voda teèe u Galileju prvu, i spušta se u polje, i utjeèe u more, i kad doðe u more, njegova æe voda postati zdrava. 026 EZE 047 009 I sve životinje što se mièu kuda god doðu ove rijeke, biæe žive i biæe veliko mnoštvo riba, jer kad doðe ova voda onamo, druga æe postati zdrava, i sve æe biti živo gdje ova rijeka doðe. 026 EZE 047 010 I ribari æe stajati kraj njega od Engada do En-Eglaima i razapinjati mreže; i biæe riba svakojakih vrlo mnogo kao u velikom moru. 026 EZE 047 011 A bare njegove i glibovi neæe biti zdravi, nego æe ostati slani. 026 EZE 047 012 A kraj rijeke po brijegu otud i odovud rašæe drveta svakojaka rodna, kojima lišæe neæe opadati niti æe roda na njima nestajati; svakoga æe mjeseca raðati nov rod, jer joj voda teèe iz svetinje; zato æe rod njihov biti za jelo i lišæe njihovo za lijek. 026 EZE 047 013 Ovako veli Gospod Gospod: ovo su meðe u kojima æete naslijediti zemlju po dvanaest plemena Izrailjevijeh: Josifu dva dijela. 026 EZE 047 014 Naslijediæete je kako jedan tako drugi, za koju podigoh ruku svoju da æu je dati ocima vašim; i pripašæe vam ta zemlja u našljedstvo. 026 EZE 047 015 Ovo je dakle meða zemlji: na sjevernoj strani od velikoga mora na Etlon kako se ide u Sedad, 026 EZE 047 016 Emat, Virota, Sivrajim, koji je izmeðu meðe Damaštanske i meðe Ematske, Asaratihon, koji je na meði Avranskoj. 026 EZE 047 017 Tako æe biti meðe od mora Asarenan, meða Damaštanska i sjeverna strana na sjever, i meða Ematska; to je sjeverna strana. 026 EZE 047 018 A istoènu stranu izmjerite od Avrana i od Damaska i od Galada i od zemlje Izrailjeve na Jordanu, od te meðe do mora istoènoga. I to je istoèna strana. 026 EZE 047 019 A južna strana prema jugu od Tamara do vode Merive u Kadisu, duž potoka do velikoga mora. I to je južna strana prema jugu. 026 EZE 047 020 A zapadna æe strana biti veliko more, od te meðe do prema ulasku u Emat; to je zapadna strana. 026 EZE 047 021 I razdijelite tu zemlju meðu se po plemenima Izrailjevijem. 026 EZE 047 022 A razdijelite je u našljedstvo meðu se i meðu inostrance koji se bave meðu vama, koji bi izrodili sinove meðu vama, i oni neka su vam kao domorodac meðu sinovima Izrailjevijem, s vama neka dobiju našljedstvo meðu plemenima Izrailjevijem. 026 EZE 047 023 I u kom se plemenu inostranac bavi, u onom mu podajte našljedstvo, govori Gospod Gospod. 026 EZE 048 001 A ovo su imena plemenima. Od kraja prema sjeveru, uz put Etlonski kako se ide u Emat i Asarenan, na meðu Damaštansku na sjever pokraj Emata, od istoène strane do zapadne, Danovo, jedno. 026 EZE 048 002 A uz meðu Danovu, od istoène strane do zapadne, Asirovo, jedno. 026 EZE 048 003 A uz meðu Asirovu, od istoène strane do zapadne, Neftalimovo, jedno. 026 EZE 048 004 A uz meðu Neftalimovu, od istoène strane do zapadne, Manasijino, jedno. 026 EZE 048 005 A uz meðu Manasijinu, od istoène strane do zapadne, Jefremovo, jedno. 026 EZE 048 006 A uz meðu Jefremovu, od istoène strane do zapadne, Ruvimovo, jedno. 026 EZE 048 007 A uz meðu Ruvimovu, od istoène strane do zapadne, Judino, jedno. 026 EZE 048 008 A uz meðu Judinu, od istoène strane do zapadne, neka bude prinos što æete prinijeti, dvadeset i pet tisuæa lakata u širinu, a u dužinu kao koji drugi dio, od istoène strane do zapadne, i svetinja da bude usred njega. 026 EZE 048 009 Prinos koji æete prinijeti Gospodu, neka bude od dvadeset i pet tisuæa lakata u dužinu i od deset tisuæa u širinu. 026 EZE 048 010 I taj æe sveti prinos biti sveštenicima, sa sjevera dvadeset i pet tisuæa lakata u dužinu, a sa zapada deset tisuæa u širinu, i s istoka deset tisuæa u širinu, a s juga dvadeset i pet tisuæa u dužinu; i svetinja Gospodnja da bude usred njega. 026 EZE 048 011 To æe biti sveštenicima posveæenijem izmeðu sinova Sadokovijeh koji držaše što sam naredio da se drži i ne zaðoše kao drugi Leviti, kad zaðoše sinovi Izrailjevi. 026 EZE 048 012 Njihov æe biti sveti prinos od zemlje, svetinja nad svetinjama, uz meðe Levitske. 026 EZE 048 013 A Leviti da imaju uz meðe sveštenièke dvadeset i pet tisuæa lakata u dužinu, i deset tisuæa u širinu; sva dužina da bude dvadeset i pet tisuæa, a širina deset tisuæa. 026 EZE 048 014 A od toga ništa da ne prodaju ni promjenjuju, ni da prenose prvina zemaljskih, jer je svetinja Gospodu. 026 EZE 048 015 A pet tisuæa lakata što ostaje u širinu prema dvadeset i pet tisuæa biæe mjesto posveæeno, za grad, za naselje, i za podgraða, i grad da bude usred njega. 026 EZE 048 016 A ovo da mu je mjera: sa sjeverne strane èetiri tisuæe i pet stotina lakata, i s južne strane èetiri tisuæe i pet stotina, i s istoène strane èetiri tisuæe i pet stotina, i sa zapadne strane èetiri tisuæe i pet stotina. 026 EZE 048 017 I podgraðe æe biti dvjesta i pedeset lakata sa sjevera, i dvjesta i pedeset s juga, i dvjesta i pedeset s istoka, i dvjesta i pedeset sa zapada. 026 EZE 048 018 A što ostane u dužinu prema svetom prinosu, deset tisuæa lakata na istok i deset tisuæa na zapad prema svetom prinosu, od toga dohodak neka bude hrana slugama gradskim. 026 EZE 048 019 A sluge koje æe služiti gradu biæe iz svijeh plemena Izrailjevijeh. 026 EZE 048 020 Sav ovaj prinos, dvadeset i pet tisuæa lakata uz dvadeset i pet tisuæa, èetvrtast, prinijeæe u prinos sveti za dostojanje gradu. 026 EZE 048 021 A što ostane s obje strane svetom prinosu i dostojanju gradskom, prema dvadeset i pet tisuæa lakata prinosa do meðe istoène, i sa zapada prema dvadeset i pet tisuæa lakata duž zapadne meðe prema dijelovima, to da je kneževo; tako æe sveti prinos i svetinja doma biti u srijedi. 026 EZE 048 022 A od dostojanja Levitskoga i od dostojanja gradskoga, usred onoga što je kneževo, izmeðu meðe Judine i meðe Venijaminove, da je kneževo. 026 EZE 048 023 A ostala plemena biæe: od istoène strane do zapadne strane, Venijaminovo, jedno; 026 EZE 048 024 A uz meðu Venijaminovu, od istoène strane do zapadne, Simeunovo, jedno; 026 EZE 048 025 A uz meðu Simeunovu, od istoène strane do zapadne, Isaharovo, jedno; 026 EZE 048 026 A uz meðu Isaharovu, od istoène strane do zapadne, Zavulonovo, jedno; 026 EZE 048 027 A uz meðu Zavulonovu, od istoène strane do zapadne, Gadovo, jedno; 026 EZE 048 028 A uz meðu Gadovu s južne strane, na jug, meða je od Tamara do vode Merive u Kadisu, duž potoka do velikoga mora. 026 EZE 048 029 To je zemlja koju æete ždrijebom razdijeliti plemenima Izrailjevijem u našljedstvo, i to su im dijelovi, govori Gospod Gospod. 026 EZE 048 030 A ovo su krajevi gradu: sa sjeverne strane èetiri tisuæe i pet stotina lakata da bude mjera; 026 EZE 048 031 A vrata gradska da se nazovu imenima plemena Izrailjevijeh, troja vrata sa sjevera; jedna vrata Ruvimova, jedna vrata Judina, jedna vrata Levijeva; 026 EZE 048 032 I s istoène strane èetiri tisuæe i pet stotina lakata, i troja vrata: jedna vrata Josifova, jedna vrata Venijaminova, jedna vrata Danova; 026 EZE 048 033 I s južne strane èetiri tisuæe i pet stotina lakata da bude mjera, i troja vrata: jedna vrata Simeunova, jedna vrata Isaharova, jedna vrata Zavulonova; 026 EZE 048 034 Sa zapadne strane èetiri tisuæe i pet stotina lakata, i troja vrata: jedna vrata Gadova, jedna vrata Asirova, jedna vrata Neftalimova. 026 EZE 048 035 Unaokolo æe biti osamnaest tisuæa lakata, a ime æe gradu od toga dana biti: Gospod je tu. # # BOOK 027 DAN Daniel Danilo 027 DAN 001 001 Godine treæe carovanja Joakima cara Judina doðe Navuhodonosor car Vavilonski na Jerusalim, i opkoli ga. 027 DAN 001 002 I Gospod mu dade u ruku Joakima cara Judina i dio sudova doma Božijega, i odnese ih u zemlju Senar u dom boga svojega, i metnu sudove u riznicu boga svojega. 027 DAN 001 003 I reèe car Asfenazu starješini svojih dvorana da dovede izmeðu sinova Izrailjevijeh, i od carskoga sjemena i od knezova 027 DAN 001 004 Mladiæa na kojima nema mane, i koji su lijepa lica i nauèeni svakoj mudrosti i vješti znanju i razumni i koji mogu stajati u carskom dvoru, pa da ih uèi knjigu i jezik Haldejski. 027 DAN 001 005 I odredi im car obrok na dan od jela carskoga i od vina koje on pijaše, da se hrane tri godine a poslije da stoje pred carem. 027 DAN 001 006 A meðu njima bjehu od sinova Judinijeh Danilo, Ananija, Misailo i Azarija. 027 DAN 001 007 A starješina nad dvoranima predje im imena, i Danilu nadje ime Valtasar, a Ananiji Sedrah, a Misailu Misah, a Azariji Avdenago. 027 DAN 001 008 Ali Danilo naumi da se ne skvrni obrokom jela careva i vinom koje on pijaše, i zamoli se starješini nad dvoranima da se ne skvrni. 027 DAN 001 009 I dade Bog Danilu te naðe milost i ljubav u starješine nad dvoranima. 027 DAN 001 010 I reèe starješina nad dvoranima Danilu: bojim se gospodara svojega cara, koji vam je odredio jelo i piæe; jer kad car vidi lica vaša lošija nego u ostalih mladiæa, vaših vrsnika, zašto da mi uèinite da budem glavom kriv caru? 027 DAN 001 011 A Danilo reèe Amelsaru, kojega starješina nad dvoranima postavi nad Danilom, Ananijom, Misailom i Azarijom: 027 DAN 001 012 Ogledaj sluge svoje za deset dana, neka nam se daje varivo da jedemo i vode da pijemo. 027 DAN 001 013 Pa onda neka nam se vide lica pred tobom i lica mladiæima koji jedu carsko jelo, pa kako vidiš, onako èini sa slugama svojim. 027 DAN 001 014 I posluša ih u tom, i ogleda ih za deset dana. 027 DAN 001 015 A poslije deset dana lica im doðoše ljepša i mesnatija nego u svijeh mladiæa koji jeðahu carsko jelo. 027 DAN 001 016 I Amelsar uzimaše jelo njihovo i vino koje njima trebaše piti, i davaše im variva. 027 DAN 001 017 I dade Bog svoj èetvorici mladiæa znanje i razum u svakoj knjizi i mudrosti; a Danilu dade da razumije svaku utvaru i sne. 027 DAN 001 018 I kad proðe vrijeme po kom car bješe rekao da ih izvedu, izvede ih starješina nad dvoranima pred Navuhodonosora. 027 DAN 001 019 I govori car s njima, i ne naðe se meðu svjema njima nijedan kao Danilo, Ananija, Misailo i Azarija; i stajahu pred carem. 027 DAN 001 020 I u svemu èemu treba mudrost i razum, za što ih car zapita, naðe da su deset puta bolji od svijeh vraèa i zvjezdara što ih bješe u svemu carstvu njegovu. 027 DAN 001 021 I osta Danilo do prve godine cara Kira. 027 DAN 002 001 A druge godine carovanja Navuhodonosorova usni Navuhodonosor san, i uznemiri mu se duh i san ga proðe. 027 DAN 002 002 I reèe car da dozovu vraèe i zvjezdare i gatare i Haldeje da kažu caru san njegov. I doðoše i staše pred carem. 027 DAN 002 003 I reèe im car: usnih san, i uznemiri mi se duh kako bih doznao što sam snio. 027 DAN 002 004 A Haldeji rekoše caru Sirski: care, da si živ dovijeka! pripovjedi san slugama svojim, pa æemo ti kazati što znaèi. 027 DAN 002 005 A car odgovori i reèe Haldejima: zaboravio sam; ako mi ne kažete što sam snio i što znaèi, biæete isjeèeni i kuæe æe vaše biti buništa. 027 DAN 002 006 Ako li mi kažete što sam snio i što znaèi, dobiæete od mene dare i poklone i veliku èast; kažite mi dakle što sam snio i što znaèi. 027 DAN 002 007 Odgovoriše opet i rekoše: neka car pripovjedi san slugama svojim, pa æemo kazati što znaèi. 027 DAN 002 008 Car odgovori i reèe: doista vidim da hoæete vremena da dobijete; jer vidite da sam zaboravio. 027 DAN 002 009 Ali ako mi ne kažete što sam snio i što znaèi, jedan vam je sud; jer ste se dogovorili da kažete preda mnom laž i prijevaru dok se promijeni vrijeme; zato kažite mi san, pa æu vidjeti da mi možete kazati što znaèi. 027 DAN 002 010 Odgovoriše Haldeji caru i rekoše: nema èovjeka na zemlji koji bi mogao kazati caru to što ište; zato nijedan car ni knez ni vlastelin nije nigda iskao tako što od vraèa ili zvjezdara ili Haldejca. 027 DAN 002 011 I što car ište vrlo je teško; niti ima drugoga koji bi mogao kazati caru osim bogova, koji ne žive meðu ljudima. 027 DAN 002 012 Zato se car razljuti i razgnjevi vrlo, i zapovjedi da se pogube svi mudarci Vavilonski. 027 DAN 002 013 I kad izide zapovijest, te ubijahu mudarce, tražahu i Danila i drugove njegove da ih ubiju. 027 DAN 002 014 Tada Danilo odgovori mudro i razumno Ariohu zapovjedniku stražarskom, koji bijaše izašao da ubija mudarce Vavilonske; 027 DAN 002 015 Odgovori i reèe Ariohu vlastelinu carevu: zašto je tako nagla zapovijest od cara? Tada Arioh kaza stvar Danilu. 027 DAN 002 016 A Danilo otide i zamoli cara da mu ostavi vremena, pak æe kazati caru što san znaèi. 027 DAN 002 017 Potom otide Danilo kuæi svojoj, i kaza stvar Ananiji, Misailu i Azariji, drugovima svojim, 027 DAN 002 018 Da se mole za milost Bogu nebeskomu radi te tajne, da ne bi poginuli Danilo i drugovi mu s ostalijem mudarcima Vavilonskim. 027 DAN 002 019 I objavi se tajna Danilu u noænoj utvari; tada Danilo blagoslovi Boga nebeskoga. 027 DAN 002 020 Progovori Danilo i reèe: da je blagosloveno ime Gospodnje od vijeka do vijeka; jer je njegova mudrost i sila; 027 DAN 002 021 I on mijenja vremena i èase; smeæe careve, i postavlja careve; daje mudrost mudrima i razum razumnima. 027 DAN 002 022 On otkriva što je duboko i sakriveno, zna što je u mraku, i svjetlost kod njega stanuje. 027 DAN 002 023 Tebe, Bože otaca mojih, hvalim i slavim, što si mi dao mudrost i silu, i što si mi objavio za što te molismo objaviv nam stvar carevu. 027 DAN 002 024 Tada otide Danilo k Ariohu, kojega car bješe odredio da pogubi mudarce Vavilonske; i došav ovako mu reèe: ne gubi mudaraca Vavilonskih; izvedi me pred cara da kažem caru što san znaèi. 027 DAN 002 025 Tada Arioh brže izvede Danila pred cara, i ovako mu reèe: naðoh èovjeka izmeðu roblja Judina, koji æe kazati caru što san znaèi. 027 DAN 002 026 A car progovori i reèe Danilu, koji se zvaše Valtasar: možeš li mi kazati san koji sam snio i što znaèi? 027 DAN 002 027 Odgovori Danilo caru i reèe: tajne koje car ište ne mogu kazati caru mudarci ni zvjezdari ni vraèi ni gatari. 027 DAN 002 028 Nego ima Bog na nebu koji otkriva tajne i javlja caru Navuhodonosoru što æe biti do pošljetka. San tvoj i što ti je vidjela glava na postelji tvojoj ovo je: 027 DAN 002 029 Tebi, care, doðoše misli na postelji što æe biti poslije, i onaj koji objavljuje tajne pokaza ti što æe biti. 027 DAN 002 030 A meni se ova tajna nije objavila mudrošæu koja bi u mene bila mimo sve žive, nego zato da se javi caru što san znaèi i da doznaš misli srca svojega. 027 DAN 002 031 Ti, care, vidje a to lik velik; velik bijaše lik i svjetlost mu silna, i stajaše prema tebi, i strašan bijaše na oèima. 027 DAN 002 032 Glava tome liku bijaše od èistoga zlata, prsi i mišice od srebra, trbuh i bedra od mjedi, 027 DAN 002 033 Golijeni mu od gvožða, a stopala koje od gvožða koje od zemlje. 027 DAN 002 034 Ti gledaše dokle se odvali kamen bez ruku, i udari lik u stopala mjedena i zemljana, i satr ih. 027 DAN 002 035 Tada se satr i gvožðe i zemlja i mjed i srebro i zlato, i posta kao pljeva na gumnu u ljeto, te odnese vjetar, i ne naðe mu se mjesto; a kamen, koji udari lik, posta gora velika i ispuni svu zemlju. 027 DAN 002 036 To je san; a sada æemo kazati caru što znaèi. 027 DAN 002 037 Ti si, care, car nad carevima, jer ti Bog nebeski dade carstvo, silu i krjepost i slavu; 027 DAN 002 038 I gdje god žive sinovi ljudski, zvijeri poljske i ptice nebeske, dao ti je u ruke, i postavio te gospodarem nad svijem tijem. Ti si ona glava zlatna. 027 DAN 002 039 A nakon tebe nastaæe drugo carstvo, manje od tvojega; a potom treæe carstvo, mjedeno, koje æe vladati po svoj zemlji. 027 DAN 002 040 A èetvrto æe carstvo biti tvrdo kao gvožðe, jer gvožðe satire i troši sve, i kao gvožðe što sve lomi, tako æe satrti i polomiti. 027 DAN 002 041 A što si vidio stopala i prste koje od kala lonèarskoga koje od gvožða, biæe carstvo razdijeljeno, ali æe biti u njemu tvrðe od gvožða, jer si vidio gvožðe pomiješano s kalom lonèarskim. 027 DAN 002 042 I što prsti u nogu bijahu koje od gvožða koje od kala, carstvo æe biti nešto jako a nešto trošno. 027 DAN 002 043 A što si vidio gvožðe pomiješano sa kalom lonèarskim, to æe se oni pomiješati sjemenom èovjeèijim, ali neæe prionuti jedan za drugoga kao što se gvožðe ne može smiješati s kalom. 027 DAN 002 044 A u vrijeme tijeh careva Bog æe nebeski podignuti carstvo koje se dovijeka neæe rasuti, i to se carstvo neæe ostaviti drugom narodu; ono æe satrti i ukinuti sva ta carstva, a samo æe stajati dovijeka, 027 DAN 002 045 Kako si vidio gdje se od gore odvali kamen bez ruku i satr gvožðe, mjed, kao, srebro i zlato. Bog veliki javi caru što æe biti poslije; san je istinit, i tumaèenje mu vjerno. 027 DAN 002 046 Tada car Navuhodonosor pade na lice svoje, i pokloni se Danilu, i zapovjedi da mu prinesu prinos i kad. 027 DAN 002 047 Car progovori Danilu i reèe: doista, vaš je Bog Bog nad bogovima i gospodar nad carevima, i koji objavljuje tajne, kad si mogao otkriti ovu tajnu. 027 DAN 002 048 Tada car uzvisi Danila, i dade mu mnoge velike darove i uèini ga gospodarem svoj zemlji Vavilonskoj i poglavarem nad svijem mudarcima Vavilonskim. 027 DAN 002 049 I Danilo izmoli u cara, te postavi nad poslovima zemlje Vavilonske Sedraha, Misaha i Avdenaga, a Danilo osta na dvoru carevu. 027 DAN 003 001 Car Navuhodonosor naèini zlatan lik, kojemu visina bješe šezdeset lakata, a širina šest lakata; i namjesti ga u polju Duri u zemlji Vavilonskoj. 027 DAN 003 002 I posla car Navuhodonosor da saberu knezove, upravitelje i vojvode, starješine, riznièare, sudije, nastojnike i sve vlastelje zemaljske, da doðu da se osveti lik što ga postavi car Navuhodonosor. 027 DAN 003 003 Tada se skupiše knezovi, upravitelji i vojvode, starješine, riznièari, sudije, nastojnici, i svi vlastelji zemaljski, da se osveti lik što ga postavi car Navuhodonosor; i stadoše pred likom što ga postavi Navuhodonosor. 027 DAN 003 004 A glasnik povika iza glasa: narodi, plemena i jezici, vama se govori. 027 DAN 003 005 Kad èujete rog, svirale, kitare, gusle, psaltire, pjevanje i svakojake svirke, popadajte i poklonite se zlatnomu liku, koji postavi car Navuhodonosor. 027 DAN 003 006 A ko ne bi pao i poklonio se, onaj èas biæe baèen u peæ ognjenu užarenu. 027 DAN 003 007 Zato svi narodi kako èuše rog, svirale, kitare, gusle, psaltire i svakojake svirke, popadaše svi narodi, plemena i jezici, i pokloniše se zlatnome liku koji postavi car Navuhodonosor. 027 DAN 003 008 A neki Haldeji taj èas doðoše i tužiše Jevreje, 027 DAN 003 009 I progovoriše i rekoše caru Navuhodonosoru: care, da si živ dovijeka! 027 DAN 003 010 Ti si, care, zapovjedio, svaki ko èuje rog, svirale, kitare, gusle, psaltire, i pjevanje i svakojake svirke, da padne i pokloni se zlatnome liku; 027 DAN 003 011 A ko ne bi pao i poklonio se, da se baci u peæ ognjenu užarenu. 027 DAN 003 012 A imaju ljudi Jevreji, koje si postavio nad poslovima zemlje Vavilonske, Sedrah, Misah i Avdenago; ti ljudi, care, ne haju za te, ne poštuju tvojih bogova, i ne klanjaju se zlatnom liku, koji si postavio. 027 DAN 003 013 Tada Navuhodonosor u gnjevu i ljutini zapovjedi da dovedu Sedraha, Misaha i Avdenaga. I dovedoše te ljude pred cara. 027 DAN 003 014 Navuhodonosor progovori i reèe im: je li istina, Sedraše, Misaše i Avdenago, da vi ne služite mojim bogovima i da se ne klanjate zlatnome liku koji postavih? 027 DAN 003 015 Jeste li dakle gotovi, kad èujete rog, svirale, kitare, gusle, psaltire i pjevanje i svakojake svirke, da padnete i poklonite se liku koji naèinih? ako li se ne poklonite, onaj èas biæete baèeni u peæ ognjenu užarenu; a koji je bog što æe vas izbaviti iz mojih ruku? 027 DAN 003 016 Odgovoriše Sedrah, Misah i Avdenago, i rekoše caru Navuhodonosoru: nije nam trijebe da ti odgovorimo na to. 027 DAN 003 017 Evo, Bog naš, kojemu mi služimo, može nas izbaviti iz peæi ognjene užarene; i izbaviæe nas iz tvojih ruku, care. 027 DAN 003 018 A i da ne bi, znaj, care, da bogovima tvojim neæemo služiti niti æemo se pokloniti zlatnom liku, koji si postavio. 027 DAN 003 019 Tada se Navuhodonosor napuni gnjeva, i lice mu se promijeni na Sedraha, Misaha i Avdenaga, i odgovarajuæi zapovjedi da se užari peæ sedam puta veæma nego što bješe obièaj. 027 DAN 003 020 I zapovjedi najjaèim ljudima što bijahu u vojsci njegovoj da svežu Sedraha, Misaha i Avdenaga, i da ih bace u peæ ognjenu užarenu. 027 DAN 003 021 Tada svezaše one ljude u plaštima njihovijem i u obuæi i pod kapama i u svemu odijelu njihovu, i baciše ih u peæ ognjenu užarenu. 027 DAN 003 022 Kako zapovijest careva bješe hitna i peæ vrlo užarena, plamen ognjeni ubi one ljude koji bacahu Sedraha, Misaha i Avdenaga. 027 DAN 003 023 A ta tri èovjeka, Sedrah, Misah i Avdenago, padoše usred peæi ognjene užarene. 027 DAN 003 024 Tada se prepade car Navuhodonosor, i brže ustav progovori i reèe svojim dvoranima: ne bacismo li tri èovjeka svezana u oganj? Odgovoriše i rekoše caru: da, care. 027 DAN 003 025 Odgovori i reèe: eno, vidim èetiri èovjeka odriješena gdje hode posred ognja i nije im ništa, i èetvrti kao da je sin Božji. 027 DAN 003 026 Tada pristupi Navuhodonosor na vrata ognjenoj peæi užarenoj, i progovori i reèe: Sedraše, Misaše i Avdenago, sluge Boga višnjega, izidite i hodite. Tada Sedrah, Misah i Avdenago izidoše isred ognja. 027 DAN 003 027 I sabraše se knezovi i upravitelji i vojvode i vijeænici carevi, i vidješe te ljude gdje im tijelu oganj ništa ne može, niti im se kosa na glavi opali, niti im se plašti što promijeniše, niti zadah od ognja prionu za njih. 027 DAN 003 028 Progovori Navuhodonosor i reèe: da je blagosloven Bog Sedrahov, Misahov i Avdenagov, koji posla anðela svojega i izbavi sluge svoje, koje se u nj pouzdaše i ne poslušaše zapovijesti careve i dadoše tjelesa svoja da ne bi služili niti se poklonili drugom bogu osim svojega Boga. 027 DAN 003 029 Zato zapovijedam da se svaki kojega mu drago naroda i plemena i jezika, koji bi pohulio na Boga Sedrahova, Misahova i Avdenagova, da se isijeèe i kuæa da mu bude bunište, jer nema drugoga boga koji može tako izbaviti. 027 DAN 003 030 Tada car uzvisi Sedraha, Misaha i Avdenaga u zemlji Vavilonskoj. 027 DAN 004 001 Car Navuhodonosor svijem narodima, plemenima i jezicima što su po svoj zemlji, mir da vam se umnoži. 027 DAN 004 002 Svidje mi se da objavim znake i èudesa što mi uèini Bog višnji. 027 DAN 004 003 Znaci njegovi kako su veliki! i èudesa njegova kako su silna! carstvo je njegovo carstvo vjeèno, i vlast njegova od koljena do koljena. 027 DAN 004 004 Ja Navuhodonosor bijah miran u kuæi svojoj i cvatijah u dvoru svom. 027 DAN 004 005 Usnih san, koji me uplaši, i misli na postelji mojoj i utvare glave moje uznemiriše me. 027 DAN 004 006 I zapovjedih da se dovedu preda me svi mudarci Vavilonski da mi kažu što znaèi san. 027 DAN 004 007 Tada doðoše vraèari, zvjezdari, Haldeji i gatari, i pripovjedih im san, ali mi ne mogoše kazati što znaèi. 027 DAN 004 008 Najposlije doðe preda me Danilo, koji se zove Valtasar po imenu boga mojega, i u kom je duh svetijeh bogova, i pripovjedih mu san: 027 DAN 004 009 Valtasare, poglavare vraèarima, znam da je duh svetijeh bogova u tebi i nikaka tajna nije ti teška; kaži san moj što sam snio i što znaèi. 027 DAN 004 010 A utvara glave moje na postelji mojoj bješe: vidjeh, gle, drvo usred zemlje, i visina mu velika. 027 DAN 004 011 Drvo bješe veliko i jako, i visina mu dosezaše do neba, i viðaše se do kraja sve zemlje. 027 DAN 004 012 Lišæe mu bješe lijepo i rod obilat, i na njemu bješe hrane svemu; zvijerje poljsko odmaraše se u hladu njegovu, i na granama njegovijem stanovahu ptice nebeske, i od njega se hranjaše svako tijelo. 027 DAN 004 013 Vidjeh u utvarama glave svoje na postelji svojoj, i gle, stražar i svetac siðe s neba. 027 DAN 004 014 Povika jako i reèe ovako: posijecite drvo, i okrešite mu grane, pokidajte mu lišæe i razmetnite mu rod; neka pobjegnu zvijeri ispod njega i ptice s grana njegovijeh. 027 DAN 004 015 Ali panj sa žilama ostavite mu u zemlji, u okovima gvozdenijem i mjedenijem u travi poljskoj, neka ga kvasi rosa nebeska i dio da mu je sa zvijerjem od trave zemaljske. 027 DAN 004 016 Srce èovjeèije neka mu se promijeni, i srce životinjsko neka mu se da, i sedam vremena neka proðe preko njega. 027 DAN 004 017 To su odredili stražari i izrekli sveti da bi poznali živi da višnji vlada carstvom ljudskim, i daje ga kome hoæe, i postavlja nad njim najnižega izmeðu ljudi. 027 DAN 004 018 Taj san snih ja car Navuhodonosor; a ti, Valtasare, kaži što znaèi, jer nijedan mudarac u carstvu mom ne može da mi kaže što znaèi; a ti možeš, jer je u tebi duh svetijeh bogova. 027 DAN 004 019 Tada Danilo, koji se zvaše Valtasar, osta u èudu za jedan sahat, i misli ga uznemiravahu. A car progovori i reèe: Valtasare, san i znaèenje mu da te ne uznemiruje. A Valtasar odgovori i reèe: gospodaru moj, san da bude tvojim nenavidnicima, i znaèenje njegovo neprijateljima tvojim. 027 DAN 004 020 Drvo što si vidio, veliko i jako, kojemu visina dosezaše do neba i koje se viðaše po svoj zemlji, 027 DAN 004 021 Kojemu lišæe bješe lijepo i rod obilan, i na kom bješe hrane svemu, pod kojim stanovaše zvijerje poljsko i na granama mu sjeðahu ptice nebeske, 027 DAN 004 022 To si ti, care, koji si velik i silan, i velièina je tvoja visoka i doseže do neba i vlast tvoja do krajeva zemaljskih. 027 DAN 004 023 A što car vidje stražara i sveca gdje slažaše s neba i govoraše: posijecite drvo i potrite ga, ali mu panj sa žilama ostavite u zemlji u okovima gvozdenijem i mjedenijem u travi poljskoj, da ga kvasi rosa nebeska, i sa zvijerjem poljskim neka mu je dio dokle sedam vremena proðe preko njega, 027 DAN 004 024 Ovo znaèi, care, i ovo je naredba višnjega koja æe se izvršiti na mom gospodaru caru: 027 DAN 004 025 Biæeš prognan izmeðu ljudi, i sa zvijerima æeš poljskim živjeti, i hraniæe te travom kao goveda, i rosa æe te nebeska kvasiti, i sedam æe vremena proæi preko tebe dokle poznaš da višnji vlada carstvom ljudskim i daje ga kome hoæe. 027 DAN 004 026 A što se reèe da se ostavi panj sa žilama od drveta, carstvo æe ti ostati, kad poznaš da nebesa vladaju. 027 DAN 004 027 Zato, care, da ti je ugodan moj svjet, oprosti se grijeha svojih pravdom, i bezakonja svojih milošæu prema nevoljnima, eda bi ti se produljio mir. 027 DAN 004 028 Sve ovo doðe na cara Navuhodonosora. 027 DAN 004 029 Poslije dvanaest mjeseca hodaše po carskom dvoru u Vavilonu. 027 DAN 004 030 I progovori car i reèe: nije li to Vavilon veliki što ga ja sazidah jakom silom svojom da je stolica carska i slava velièanstvu mojemu? 027 DAN 004 031 Te rijeèi još bjehu u ustima caru, a glas doðe s neba: tebi se govori, care Navuhodonosore: carstvo se uze od tebe. 027 DAN 004 032 I biæeš prognan izmeðu ljudi, i živjeæeš sa zvijerjem poljskim, hraniæe te travom kao goveda, i sedam æe vremena proæi preko tebe dokle poznaš da višnji vlada carstvom ljudskim i daje ga kome hoæe. 027 DAN 004 033 U taj èas ispuni se ta rijeè na Navuhodonosoru; i bi prognan izmeðu ljudi i jede travu kao goveda, i rosa nebeska kvasi mu tijelo da mu narastoše dlake kao pera u orla i nokti kao u ptica. 027 DAN 004 034 Ali poslije toga vremena ja Navuhodonosor podigoh oèi svoje k nebu, i um moj vrati mi se, i blagoslovih višnjega, i hvalih i slavih onoga koji živi dovijeka, èija je vlast vlast vjeèna i èije je carstvo od koljena do koljena; 027 DAN 004 035 I svi stanovnici zemaljski ništa nijesu prema njemu, i radi što hoæe s vojskom nebeskom i sa stanovnicima zemaljskim, i nema nikoga da bi mu ruku ustavio i rekao mu: šta radiš? 027 DAN 004 036 U to vrijeme um moj vrati mi se, i na slavu carstva mojega vrati mi se velièanstvo moje i svjetlost moja; i dvorani moji i knezovi moji potražiše me, i utvrdih se u carstvu svom, i doda mi se više velièanstva. 027 DAN 004 037 Sada ja Navuhodonosor hvalim, uzvišujem i slavim cara nebeskoga, èija su sva djela istina i èiji su putovi pravedni i koji može oboriti one koji hode ponosito. 027 DAN 005 001 Car Valtasar uèini veliku gozbu tisuæi knezova svojih, i pijaše vino pred tisuæom njih. 027 DAN 005 002 Napiv se vina Valtasar zapovjedi da se donesu sudovi zlatni i srebrni, koje bješe odnio Navuhodonosor otac mu iz crkve Jerusalimske, da iz njih piju car i knezovi mu, i žene njegove i inoèe njegove. 027 DAN 005 003 I donesoše zlatne sudove koje bjehu odnijeli iz crkve doma Gospodnjega u Jerusalimu, i pijahu iz njih car i knezovi njegovi, žene njegove i inoèe njegove; 027 DAN 005 004 Pijahu vino, i hvaljahu bogove zlatne i srebrne i mjedene i drvene i kamene. 027 DAN 005 005 U taj èas izidoše prsti ruke èovjeèije, i pisahu prema svijetnjaku po okreèenom zidu od carskoga dvora, i car vidje ruku koja pisaše. 027 DAN 005 006 Tada se promijeni lice caru, i misli ga njegove uznemiriše, i pojas se oko njega raspasa i koljena mu udarahu jedno o drugo. 027 DAN 005 007 Povika car iza glasa; te dovedoše zvjezdare, Haldeje i gatare; i progovori car i reèe mudarcima Vavilonskim: ko proèita ovo pismo i kaže mi što znaèi, onaj æe se obuæi u skerlet, i nosiæe zlatnu verižicu o vratu, i biæe treæi gospodar u carstvu. 027 DAN 005 008 Tada pristupiše svi mudarci carevi; ali ne mogoše proèitati pisma niti kazati caru što znaèi. 027 DAN 005 009 Tada se car Valtasar vrlo uznemiri i lice mu se sasvijem izmijeni; i knezovi se njegovi prepadoše. 027 DAN 005 010 Doðe carica radi toga što se dogodi caru i knezovima njegovijem u kuæu gdje bješe gozba, i progovori carica i reèe: care, da si živ dovijeka! da te ne uznemiruju misli tvoje i da ti se lice ne mijenja. 027 DAN 005 011 Ima èovjek u tvom carstvu, u kom je duh svetijeh bogova; i u vrijeme oca tvojega naðe se u njega vidjelo i razum i mudrost, kakova je u bogova, i car Navuhodonosor otac tvoj, care, postavi ga glavarem vraèarima, zvjezdarima, Haldejima i gatarima; 027 DAN 005 012 Jer velik duh i znanje i razum za kazivanje sanova i pogaðanje zagonetaka i razmršivanje zamršenijeh stvari naðe se u Danila, kojemu car nadje ime Valtasar; neka sada dozovu Danila, i on æe kazati što znaèi. 027 DAN 005 013 Tada Danilo bi doveden pred cara. Car progovori Danilu i reèe: jesi li ti Danilo izmeðu roblja Judina koje dovede iz Judejske car otac moj? 027 DAN 005 014 Èuh za tebe da je duh svetijeh bogova u tebi, i vidjelo i razum i mudrost velika da se naðe u tebe. 027 DAN 005 015 A sada su dovedeni preda me mudarci, zvjezdari, da proèitaju pismo i kažu mi što znaèi; ali ne mogu da kažu što to znaèi. 027 DAN 005 016 A za tebe ja èuh da možeš protumaèiti, i zamršene stvari razmrsiti. Ako dakle možeš proèitati ovo pismo i kazati mi što znaèi, obuæi æeš se u skerlet, i zlatnu verižicu nosiæeš o vratu, i biæeš treæi gospodar u carstvu. 027 DAN 005 017 Tada odgovori Danilo i reèe pred carem: darovi tvoji neka tebi, i podaj drugomu poklone svoje; a pismo æu ja proèitati caru i kazati što znaèi. 027 DAN 005 018 Care, Bog višnji dade carstvo i velièinu i slavu i èast Navuhodonosoru ocu tvojemu. 027 DAN 005 019 I od velièine koju mu dade svi narodi, plemena i jezici drktahu pred njim i bojahu ga se; ubijaše koga hoæaše, i ostavljaše u životu koga hoæaše, uzvišivaše koga hoæaše, i poniživaše koga hoæaše. 027 DAN 005 020 Ali kada mu se podiže srce i duh mu se posili u oholosti, bi smetnut s carskoga prijestola svojega, i uzeše mu slavu. 027 DAN 005 021 I bi prognan izmeðu ljudi i srce mu posta kao u zvijeri, i stan mu bijaše s divljim magarcima, hraniše ga travom kao goveda, i rosa nebeska kvasi mu tijelo, dokle pozna da Bog višnji vlada carstvom ljudskim, i koga hoæe postavlja nad njim. 027 DAN 005 022 A ti, Valtasare, sine njegov, nijesi ponizio srca svojega premda si znao sve ovo. 027 DAN 005 023 Nego si se podigao na Gospoda nebeskoga, i sudove doma njegova donesoše preda te, i piste iz njih vino ti i knezovi tvoji, žene tvoje i inoèe tvoje, i ti hvali bogove srebrne i zlatne, mjedene, gvozdene, drvene i kamene, koji ne vide niti èuju niti razumiju, a ne slavi Boga, u èijoj je ruci duša tvoja i svi putovi tvoji. 027 DAN 005 024 Zato od njega bi poslana ruka i ovo pismo bi napisano. 027 DAN 005 025 A ovo je pismo napisano: MENE, MENE, TEKEL, UFARSIN. 027 DAN 005 026 A ovo znaèe te rijeèi: MENE, brojio je Bog tvoje carstvo, i do kraja izbrojio. 027 DAN 005 027 TEKEL, izmjeren si na mjerila, i našao si se lak. 027 DAN 005 028 FERES, razdijeljeno je carstvo tvoje, i dano Midijanima i Persijanima. 027 DAN 005 029 Tada zapovjedi Valtasar, te obukoše Danila u skerlet, i metnuše mu zlatnu verižicu oko vrata, i proglasiše za nj da je treæi gospodar u carstvu. 027 DAN 005 030 Istu noæ bi ubijen Valtasar car Haldejski. 027 DAN 005 031 A Darije Midijanin preuze carstvo, i bješe mu oko šezdeset i dvije godine. 027 DAN 006 001 Svidje se Dariju te postavi nad carstvom sto i pedeset upravitelja da budu nad svijem carstvom; 027 DAN 006 002 A nad njima tri starješine, od kojih jedan bješe Danilo, kojima æe upravitelji davati raèune da ne bi caru bilo štete. 027 DAN 006 003 A taj Danilo nadvišivaše starješine i upravitelje, jer u njemu bješe velik duh i car mišljaše da ga postavi nad svijem carstvom svojim. 027 DAN 006 004 Tada starješine i upravitelji gledahu kako bi našli što da zabave Danilu radi carstva; ali ne mogahu naæi zabave ni pogrješke, jer bješe vjeran, i ne nalažaše se u njega pogrješke ni mane. 027 DAN 006 005 Tada rekoše oni ljudi: neæemo naæi na toga Danila ništa, ako ne naðemo što na nj radi zakona Boga njegova. 027 DAN 006 006 Tada doðoše starješine i upravitelji k caru, i rekoše mu ovako: Darije care, da si živ dovijeka. 027 DAN 006 007 Sve starješine u carstvu, poglavari i upravitelji, vijeænici i vojvode dogovoriše se da se postavi carska naredba i oštra zabrana da ko bi se god zamolio za što kome god bogu ili èovjeku za trideset dana osim tebi, care, da se baci u jamu lavovsku. 027 DAN 006 008 Zato, care, postavi tu zabranu i napiši da se ne može promijeniti, po zakonu Midskom i Persijskom, koji je nepromjenit. 027 DAN 006 009 I car Darije napisa knjigu i zabranu. 027 DAN 006 010 A Danilo kad dozna da je knjiga napisana, otide svojoj kuæi, gdje bijahu otvoreni prozori u njegovoj sobi prema Jerusalimu, i padaše na koljena svoja tri puta na dan i moljaše se i hvalu davaše Bogu svojemu kao što èinjaše prije. 027 DAN 006 011 Tada se sabraše oni ljudi, i naðoše Danila gdje se moli i pripada Bogu svojemu. 027 DAN 006 012 I otidoše te rekoše caru za carsku zabranu: nijesi li napisao zapovijest, da ko bi se god zamolio kome god bogu ili èovjeku za trideset dana, osim tebi, care, da se baci u jamu lavovsku? Car odgovori i reèe: tako je po zakonu Midskom i Persijskom, koji je nepromjenit. 027 DAN 006 013 Tada odgovoriše i rekoše caru: Danilo, koji je izmeðu roblja Judina, ne haje za te, care, ni za zabranu koju si napisao, nego se moli tri puta na dan svojom molitvom. 027 DAN 006 014 Tada car èuvši to ožalosti se vrlo, i naumi da izbavi Danila, i truðaše se do zahoda sunèanoga da ga izbavi. 027 DAN 006 015 Tada oni ljudi sabraše se kod cara i rekoše caru: znaj, care, da je zakon u Midijana i Persijana da se nikakva zabrana i naredba, koju postavi car, ne mijenja. 027 DAN 006 016 Tada car reèe te dovedoše Danila i baciše ga u jamu lavovsku; i car progovori i reèe Danilu: Bog tvoj, kojemu bez prestanka služiš, neka te izbavi. 027 DAN 006 017 I donesoše kamen i metnuše jami na vrata, i car ga zapeèati svojim prstenom i prstenom svojih knezova da se ništa ne promijeni za Danila. 027 DAN 006 018 Tada otide car u svoj dvor, i prenoæi ne jedavši niti dopustivši da mu se donese što èim bi se razveselio, i ne može zaspati. 027 DAN 006 019 Potom car usta ujutru rano i otide brže k jami lavovskoj. 027 DAN 006 020 I kad doðe k jami, viknu Danila žalosnijem glasom; i progovori car i reèe Danilu: Danilo, slugo Boga živoga, Bog tvoj, kojemu služiš bez prestanka, može li te izbaviti od lavova? 027 DAN 006 021 Tada Danilo reèe caru: care, da si živ dovijeka! 027 DAN 006 022 Bog moj posla anðela svojega i zatvori usta lavovima, te mi ne naudiše; jer se naðoh èist pred njim, a ni tebi, care, ne uèinih zla. 027 DAN 006 023 Tada se car veoma obradova tomu, i zapovjedi da izvade Danila iz jame. I izvadiše Danila iz jame, i ne naðe se rane na njemu, jer vjerova Bogu svojemu. 027 DAN 006 024 Potom zapovjedi car, te dovedoše ljude koji bijahu optužili Danila, i baciše u jamu lavovsku njih, djecu njihovu i žene njihove; i još ne doðoše na dno jami, a lavovi ih zgrabiše i sve im kosti potrše. 027 DAN 006 025 Tada car Darije pisa svijem narodima i plemenima i jezicima što življahu u svoj zemlji: mir da vam se umnoži. 027 DAN 006 026 Od mene je zapovijest da se u svoj državi carstva mojega svak boji i straši Boga Danilova, jer je on Bog živi, koji ostaje dovijeka, i carstvo se njegovo neæe rasuti, i vlast æe njegova biti do kraja; 027 DAN 006 027 On izbavlja i spasava, i èini znake i èudesa na nebu i na zemlji, on je izbavio Danila od sile lavovske. 027 DAN 006 028 I taj Danilo bijaše sreæan za carovanja Darijeva i za carovanja Kira Persijanca. 027 DAN 007 001 Prve godine Valtasara cara Vavilonskoga usni Danilo san i vidje utvaru glave svoje na postelji; tada napisa san i pripovjedi ukratko. 027 DAN 007 002 Danilo progovori i reèe: vidjeh u utvari svojoj noæu, a to èetiri vjetra nebeska udariše se na velikom moru. 027 DAN 007 003 I èetiri velike zvijeri izidoše iz mora, svaka drugaèija. 027 DAN 007 004 Prva bijaše kao lav, i imaše krila orlova; gledah dokle joj se krila poskuboše i podiže se sa zemlje i stade na noge kao èovjek, i srce ljudsko dade joj se. 027 DAN 007 005 Potom, gle, druga zvijer bijaše kao medvjed, i stade s jedne strane, i imaše tri rebra u ustima meðu zubima svojim, i govoraše joj se: ustani, jedi mnogo mesa. 027 DAN 007 006 Potom vidjeh, i gle, druga, kao ris, imaše na leðima èetiri krila kao ptica, i èetiri glave imaše zvijer, i dade joj se vlast. 027 DAN 007 007 Potom vidjeh u utvarama noænijem, i gle, èetvrta zvijer, koje se trebaše bojati, strašna i vrlo jaka, i imaše velike zube gvozdene, jeðaše i satiraše, i gažaše nogama ostatak, i razlikovaše se od svijeh zvijeri preðašnjih, i imaše deset rogova. 027 DAN 007 008 Gledah rogove, i gle, drugi mali rog izraste meðu onijema, i tri prva roga išèupaše se pred njim; i gle, oèi kao oèi èovjeèije bjehu na tom rogu, i usta koja govorahu velike stvari. 027 DAN 007 009 Gledah dokle se postaviše prijestoli, i starac sjede, na kom bješe odijelo bijelo kao snijeg, i kosa na glavi kao èista vuna, prijesto mu bijaše kao plamen ognjeni, toèkovi mu kao oganj razgorio. 027 DAN 007 010 Rijeka ognjena izlažaše i tecijaše ispred njega, tisuæa tisuæa služaše mu, i deset tisuæa po deset tisuæa stajahu pred njim; sud sjede, i knjige se otvoriše. 027 DAN 007 011 Tada gledah radi glasa velikih rijeèi koje govoraše onaj rog; i gledah dokle ne bi ubijena zvijer i tijelo joj se rašèini i dade se da izgori ognjem. 027 DAN 007 012 I ostalijem zvijerima uze se vlast, jer duljina životu bješe im odreðena do vremena i do roka. 027 DAN 007 013 Vidjeh u utvarama noænijem, i gle, kao sin èovjeèji iðaše s oblacima nebeskim, i doðe do starca i stade pred njim. 027 DAN 007 014 I dade mu se vlast i slava i carstvo da mu služe svi narodi i plemena i jezici; vlast je njegova vlast vjeèna, koja neæe proæi, i carstvo se njegovo neæe rasuti. 027 DAN 007 015 Meni Danilu prenemože duh moj u tijelu mom, i utvare glave moje uznemiriše me. 027 DAN 007 016 Pristupih k jednome od onijeh koji stajahu ondje, i zamolih ga za istinu od svega toga. I progovori mi i kaza mi šta to znaèi: 027 DAN 007 017 Ove èetiri velike zvijeri jesu èetiri cara, koji æe nastati na zemlji. 027 DAN 007 018 Ali æe sveci višnjega preuzeti carstvo, i držaæe carstvo navijek i dovijeka. 027 DAN 007 019 Tada zaželjeh znati istinu o èetvrtoj zvijeri, koja se razlikovaše od svijeh i bijaše vrlo strašna, i imaše zube gvozdene i nokte mjedene, i jeðaše i satiraše, a ostatak nogama gažaše, 027 DAN 007 020 I o deset rogova što joj bjehu na glavi, i o drugom koji izraste i tri otpadoše pred njim, o rogu koji imaše oèi i usta koja govorahu velike stvari i bijaše po viðenju veæi od drugih. 027 DAN 007 021 Gledah, i taj rog vojevaše sa svecima i nadvlaðivaše ih, 027 DAN 007 022 Dokle doðe starac, i dade se sud svecima višnjega, i prispje vrijeme da sveci preuzmu carstvo. 027 DAN 007 023 Ovako reèe: èetvrta zvijer biæe èetvrto carstvo na zemlji, koje æe se razlikovati od svijeh carstava, i izješæe svu zemlju i pogaziti i satrti. 027 DAN 007 024 I deset rogova jesu deset careva, koji æe nastati iz toga carstva, a poslije njih nastaæe drugi, i on æe se razlikovati od preðašnjih, i pokoriæe tri cara. 027 DAN 007 025 I govoriæe rijeèi na višnjega, i potiraæe svece višnjega, i pomišljaæe da promijeni vremena i zakone; i daæe mu se u ruke za vrijeme i za vremena i za po vremena. 027 DAN 007 026 Potom æe sjesti sud, i uzeæe mu se vlast, te æe se istrijebiti i zatrti sasvijem. 027 DAN 007 027 A carstvo i vlast i velièanstvo carsko pod svijem nebom daæe se narodu svetaca višnjega; njegovo æe carstvo biti vjeèno carstvo, i sve æe vlasti njemu služiti i slušati ga. 027 DAN 007 028 Ovdje je kraj ovoj rijeèi. A mene Danila vrlo uznemiriše misli moje, i lice mi se sve promijeni; ali rijeè saèuvah u srcu svom. 027 DAN 008 001 Treæe godine carovanja Valtasarova pokaza se meni Danilu utvara poslije one koja mi se pokazala prije. 027 DAN 008 002 I vidjeh u utvari; a bjeh u Susanu u gradu koji je u zemlji Elamu, kad vidjeh, i vidjeh u utvari i bjeh na vodi Ulaju. 027 DAN 008 003 I podigoh oèi svoje i vidjeh, i gle, stajaše kraj vode ovan, koji imaše dva roga, a rogovi bjehu visoki, ali jedan viši od drugoga, i viši naraste poslije. 027 DAN 008 004 Vidjeh ovna gdje bode na zapad i na sjever i na jug, i nijedna zvijer ne mogaše mu odoljeti, i ne bijaše nikoga ko bi izbavio od njega, nego èinjaše što hoæaše, i osili. 027 DAN 008 005 A kad ja motrah, gle, iðaše jarac od zapada povrh sve zemlje a ne doticaše se zemlje; i taj jarac imaše rog znamenit meðu oèima svojim. 027 DAN 008 006 I doðe do ovna koji imaše dva roga, kojega vidjeh gdje stoji kraj vode, i potrèa na nj gnjevno silom svojom. 027 DAN 008 007 I vidjeh ga gdje doðe do ovna, i razgnjeviv se na nj udari ovna, te mu slomi oba roga i ne bješe sile u ovnu da mu odoli, nego ga obori na zemlju i pogazi ga, i ne bješe nikoga da izbavi ovna od njega. 027 DAN 008 008 I jarac posta vrlo velik; a kad osili, slomi se veliki rog, i mjesto njega narastoše znamenita èetiri roga prema èetiri vjetra nebeska. 027 DAN 008 009 I iz jednoga njih izide jedan rog malen i naraste vrlo velik prema jugu i istoku i prema krasnoj zemlji. 027 DAN 008 010 I naraste dori do vojske nebeske, i obori na zemlju neke od vojske i od zvijezda, i pogazi ih. 027 DAN 008 011 I naraste dori do poglavara toj vojsci, i uze mu svagdašnju žrtvu, i sveti stan njegov obori. 027 DAN 008 012 I vojska bi dana u otpad od žrtve svagdašnje, i obori istinu na zemlju, i što èinjaše napredovaše mu. 027 DAN 008 013 Tada èuh jednoga sveca gdje govoraše, i jedan svetac reèe nekome koji govoraše: dokle æe trajati ta utvara za svagdašnju žrtvu i za otpad pustošni da se gazi svetinja i vojska? 027 DAN 008 014 I reèe mi: do dvije tisuæe i tri stotine dana i noæi; onda æe se svetinja oèistiti. 027 DAN 008 015 A kad vidjeh ja Danilo ovu utvaru, i zaiskah da razumijem, gle, stade preda me kao èovjek. 027 DAN 008 016 I èuh glas èovjeèji nasred Ulaja, koji povika i reèe: Gavrilo, kaži ovome utvaru. 027 DAN 008 017 I doðe gdje ja stajah; i kad doðe uplaših se, i padoh na lice svoje; a on mi reèe: pazi, sine èovjeèji, jer je ova utvara za pošljednje vrijeme. 027 DAN 008 018 A dok mi on govoraše, ja bijah izvan sebe ležeæi nièice na zemlji; a on me se dotaèe, i ispravi me, te stadoh. 027 DAN 008 019 I reèe: evo, ja æu ti kazati šta æe biti na kraju gnjeva; jer æe u odreðeno vrijeme biti kraj. 027 DAN 008 020 Ovan što si ga vidio, koji ima dva roga, to su carevi Midski i Persijski. 027 DAN 008 021 A runjavi je jarac car Grèki; i veliki rog što mu bješe meðu oèima, to je prvi car. 027 DAN 008 022 A što se on slomi, i mjesto njega narastoše èetiri, to su èetiri carstva, koja æe nastati iza toga naroda, ali ne s njegovom silom. 027 DAN 008 023 A na pošljedak carovanja njihova, kad bezakonici navrše mjeru, nastaæe car bestidan i lukav. 027 DAN 008 024 Sila æe mu biti jaka, ali ne od njegove jaèine, i èudesno æe pustošiti, i biæe sreæan i svršivaæe, i gubiæe silne i narod sveti. 027 DAN 008 025 I lukavstvom njegovijem napredovaæe prijevara u njegovoj ruci, i podignuæe se u srcu svom, i u miru æe pogubiti mnoge, i ustaæe na kneza nad knezovima, ali æe se potrti bez ruke. 027 DAN 008 026 A reèena utvara o danu i noæi istina je; zato ti zapeèati utvaru, jer je za mnogo vremena. 027 DAN 008 027 Tada ja Danilo zanemogoh, i bolovah neko vrijeme; poslije ustah i vrših poslove careve; i èudih se utvari, ali niko ne dozna. 027 DAN 009 001 Prve godine Darija sina Asvirova od plemena Midskoga, koji se zacari nad carstvom Haldejskim, 027 DAN 009 002 Prve godine njegova carovanja ja Danilo razumjeh iz knjiga broj godina, koje bješe rekao Gospod Jeremiji proroku da æe se navršiti razvalinama Jerusalimskim, sedamdeset godina. 027 DAN 009 003 I okretoh lice svoje ka Gospodu Bogu tražeæi ga molitvom i molbama s postom i s kostrijeti i pepelom. 027 DAN 009 004 I pomolih se Gospodu Bogu svojemu i ispovijedajuæi se rekoh: o Gospode, Bože veliki i strašni, koji držiš zavjet i milost onima koji te ljube i drže zapovijesti tvoje; 027 DAN 009 005 Zgriješismo i zlo èinismo i bismo bezbožni, i odmetnusmo se i otstupismo od zapovijesti tvojih i od zakona tvojih. 027 DAN 009 006 I ne slušasmo sluga tvojih proroka, koji govorahu u tvoje ime carevima našim, knezovima našim i ocima našim i svemu narodu zemaljskom. 027 DAN 009 007 U tebe je, Gospode, pravda a u nas sram na licu, kako je danas, u Judejaca i u Jerusalimljana i u svijeh Izrailjaca, koji su blizu i koji su daleko po svijem zemljama kuda si ih razagnao za grijehe njihove, kojima ti griješiše. 027 DAN 009 008 Gospode, u nas je sram na licu, u careva naših, u knezova naših i u otaca naših, jer ti zgriješismo. 027 DAN 009 009 U Gospoda je Boga našega milost i praštanje, jer se odmetnusmo od njega, 027 DAN 009 010 I ne slušasmo glasa Gospoda Boga svojega da hodimo po zakonima njegovijem, koje nam je dao preko sluga svojih proroka. 027 DAN 009 011 I sav Izrailj prestupi zakon tvoj, i otstupi da ne sluša glasa tvojega; zato se izli na nas prokletstvo i zakletva napisana u zakonu Mojsija sluge Božijega, jer mu zgriješismo. 027 DAN 009 012 I on potvrdi rijeèi svoje koje je govorio za nas i za sudije naše, koje su nam sudile, pustivši na nas zlo veliko, da tako ne bi pod svijem nebom kako bi u Jerusalimu. 027 DAN 009 013 Kako je pisano u zakonu Mojsijevu, sve to zlo doðe na nas, i opet se ne molismo Gospodu Bogu svojemu da bismo se vratili od bezakonja svojega i pazili na istinu tvoju. 027 DAN 009 014 I Gospod nasta oko zla i navede ga na nas; jer je pravedan Gospod Bog naš u svijem djelima svojim koja èini, jer ne slušasmo glasa njegova. 027 DAN 009 015 Ali sada, Gospode Bože naš, koji si izveo narod svoj iz zemlje Misirske rukom krjepkom, i stekao si sebi ime, kako je danas, zgriješismo, bezbožni bismo. 027 DAN 009 016 Gospode, po svoj pravdi tvojoj neka se odvrati gnjev tvoj i jarost tvoja od grada tvojega Jerusalima, svete gore tvoje; jer sa grijeha naših i s bezakonja otaca naših Jerusalim i tvoj narod posta rug u svijeh koji su oko nas. 027 DAN 009 017 Sada dakle poslušaj, Bože naš, molitvu sluge svojega i molbe njegove, i obasjaj licem svojim opustjelu svetinju svoju, Gospoda radi. 027 DAN 009 018 Bože moj, prigni uho svoje, i èuj; otvori oèi svoje, i vidi pustoš našu i grad, na koji je prizvano ime tvoje, jer ne pravde svoje radi nego radi velike milosti tvoje padamo pred tobom moleæi se. 027 DAN 009 019 Gospode, usliši, Gospode, oprosti, Gospode, pazi i uèini, ne èasi, sebe radi, Bože moj, jer je tvoje ime prizvano na ovaj grad i na tvoj narod. 027 DAN 009 020 A dok ja još govorah i moljah se i ispovijedah grijeh svoj i grijeh naroda svojega Izrailja, i padah moleæi se pred Gospodom Bogom svojim za svetu goru Boga svojega, 027 DAN 009 021 Dok još govorah moleæi se, onaj èovjek Gavrilo, kojega vidjeh prije u utvari, doletje brzo i dotaèe me se o veèernjoj žrtvi. 027 DAN 009 022 I nauèi me i govori sa mnom i reèe: Danilo, sada izidoh da te urazumim. 027 DAN 009 023 U poèetku molitve tvoje izide rijeè, i ja doðoh da ti kažem, jer si mio; zato slušaj rijeè, i razumij utvaru. 027 DAN 009 024 Sedamdeset je nedjelja odreðeno tvome narodu i tvome gradu svetom da se svrši prijestup i da nestane grijeha i da se oèisti bezakonje i da se dovede vjeèna pravda, i da se zapeèati utvara i proroštvo, i da se pomaže sveti nad svetima. 027 DAN 009 025 Zato znaj i razumij: otkad izide rijeè da se Jerusalim opet sazida do pomazanika vojvode biæe sedam nedjelja, i šezdeset i dvije nedjelje da se opet pograde ulice i zidovi, i to u teško vrijeme. 027 DAN 009 026 A poslije te šezdeset i dvije nedjelje pogubljen æe biti pomazanik i ništa mu neæe ostati; narod æe vojvodin doæi i razoriti grad i svetinju; i kraj æe mu biti s potopom, i odreðeno æe pustošenje biti do svršetka rata. 027 DAN 009 027 I utvrdiæe zavjet s mnogima za nedjelju dana, a u polovinu nedjelje ukinuæe žrtvu i prinos; i krilima mrskim, koja pustoše, do svršetka odreðenoga izliæe se na pustoš. 027 DAN 010 001 Treæe godine Kira cara Persijskoga objavi se rijeè Danilu, koji se zvaše Valtasar; i rijeè bješe istinita i o velikim stvarima; i razabra rijeè i razumje utvaru. 027 DAN 010 002 U to vrijeme ja Danilo bjeh u žalosti tri nedjelje dana. 027 DAN 010 003 Jela ugodna ne jedoh, ni meso ni vino ne uðe u moja usta, niti se namazah uljem dok se ne navršiše tri nedjelje dana. 027 DAN 010 004 A dvadeset èetvrtoga dana prvoga mjeseca bijah na brijegu velike rijeke Hidekela. 027 DAN 010 005 I podigoh oèi svoje i vidjeh, a to jedan èovjek obuèen u platno, i pojas bješe oko njega od èistoga zlata iz Ufaza; 027 DAN 010 006 A tijelo mu bješe kao hrisolit, i lice mu kao munja a oèi mu kao luèevi zapaljeni, a ruke i noge kao mjed uglaðena, a glas od rijeèi njegovijeh kao glas mnogoga ljudstva. 027 DAN 010 007 I ja Danilo sam vidjeh utvaru, a ljudi što bijahu sa mnom ne vidješe je, ali ih popade strah velik, te pobjegoše i sakriše se. 027 DAN 010 008 I ostah sam, i vidjeh tu veliku utvaru, i ne osta snage u meni, i ljepota mi se nagrdi, i ne imah snage. 027 DAN 010 009 I èuh glas od rijeèi njegovijeh, i kad èuh glas od rijeèi njegovijeh, izvan sebe padoh nièice licem na zemlju. 027 DAN 010 010 I gle, ruka me se dotaèe i podiže me na koljena moja i na dlanove moje. 027 DAN 010 011 I reèe mi: Danilo, mili èovjeèe! slušaj rijeèi koje æu ti kazati, i stani pravo, jer sam sada poslan k tebi. I kad mi reèe tu rijeè, ustah drkæuæi. 027 DAN 010 012 I reèe mi: ne boj se, Danilo, jer prvoga dana kad si upravio srce svoje da razumijevaš i da muèiš sebe pred Bogom svojim, uslišene biše rijeèi tvoje, i ja doðoh tvojih rijeèi radi. 027 DAN 010 013 Ali knez carstva Persijskoga staja mi nasuprot dvadeset i jedan dan; ali, gle, Mihailo jedan od prvijeh knezova doðe mi u pomoæ; tako ja ostah ondje kod careva Persijskih. 027 DAN 010 014 I doðoh da ti kažem šta æe biti tvome narodu poslije; jer æe još biti utvara za te dane. 027 DAN 010 015 I kad mi govoraše tako, oborih oèi svoje na zemlju i zanijemjeh. 027 DAN 010 016 I gle, kao èovjek dotaèe se usana mojih, i otvorih usta svoja, i progovorih i rekoh onomu koji stajaše prema meni: gospodaru moj, od ove utvare navališe moji bolovi na mene i nema snage u meni. 027 DAN 010 017 A kako može sluga mojega gospodara govoriti s gospodarem mojim? Jer od ovoga èasa u meni nesta snage i ni dihanje ne osta u meni. 027 DAN 010 018 Tada onaj što bijaše kao èovjek opet me se dotaèe i ohrabri me. 027 DAN 010 019 I reèe: ne boj se, mili èovjeèe; mir da ti je! ohrabri se, ohrabri se. I dokle mi govoraše, ohrabrih se i rekoh: neka govori gospodar moj, jer si me ohrabrio. 027 DAN 010 020 A on reèe: znaš li zašto sam došao k tebi? a sada æu se vratiti da vojujem na kneza Persijskoga; potom æu otiæi, i gle, doæi æe knez Grèki. 027 DAN 010 021 Ali æu ti kazati što je napisano u knjizi istinitoj. Nema nikoga da junaèki radi sa mnom u tom osim Mihaila kneza vašega. 027 DAN 011 001 I ja prve godine Darija Midijanina stadoh da mu pomožem, i da ga potkrijepim. 027 DAN 011 002 A sada æu ti kazati istinu. Evo, još æe tri cara nastati u Persiji; i èetvrti æe biti bogatiji od svijeh, i kad se ukrijepi bogatstvom svojim, sve æe podignuti na Grèko carstvo. 027 DAN 011 003 Potom æe nastati silan car, i vladaæe velikom državom i radiæe što hoæe. 027 DAN 011 004 A kako nestane, rasuæe se carstvo njegovo i razdijeliæe se u èetiri vjetra nebeska, ne meðu natražje njegovo niti s vlašæu s kojom je on vladao, jer æe se carstvo njegovo ukinuti i dopasti drugima a ne njima. 027 DAN 011 005 I car južni osiliæe, i jedan od knezova njegovijeh, i biæe silniji od njega, i vladaæe, i država æe njegova biti velika. 027 DAN 011 006 I poslije nekoliko godina oni æe se oprijateljiti, i kæi južnoga cara doæi æe k caru sjevernom da uèini pogodbu; ali ona neæe saèuvati sile mišici, niti æe se on održati s mišicom svojom, nego æe biti predana i ona i oni koji je dovedu i sin njezin i onaj koji joj bude pomagao u to vrijeme. 027 DAN 011 007 Potom æe od izdanka iz korijena njezina nastati jedan na mjesto njegovo, koji æe doæi s vojskom svojom i udariti na gradove cara sjevernoga, i biæe ih i osvojiæe ih. 027 DAN 011 008 I bogove æe njihove i knezove njihove sa zakladima njihovijem dragocjenijem zlatnijem i srebrnijem odnijeti u ropstvo u Misir, i ostaæe nekoliko godina jaèi od cara sjevernoga. 027 DAN 011 009 I tako æe car južni doæi u svoje carstvo, i vratiæe se u svoju zemlju. 027 DAN 011 010 Ali æe sinovi njegovi zaratiti, i skupiæe veliku vojsku; i jedan æe doæi iznenada, i poplaviti i proæi; i vrativši se ratovaæe do grada njegova. 027 DAN 011 011 Tada æe se razljutiti car južni, i izaæi æe i ratovaæe s njim, s carem sjevernijem, i podignuæe veliku vojsku, te æe mu biti data u ruke vojska. 027 DAN 011 012 I kad razbije vojsku, ponijeæe se srce njegovo, i pobiæe tisuæe, ali se neæe ukrijepiti. 027 DAN 011 013 Jer æe car sjeverni opet dignuti vojsku veæu od prve; i poslije nekoliko godina doæi æe s velikom vojskom i s velikim blagom. 027 DAN 011 014 I u to æe vrijeme mnogi ustati na cara južnoga; i zlikovci od tvojega naroda podignuæe se da se potvrdi utvara, i popadaæe. 027 DAN 011 015 I doæi æe car sjeverni, i naèiniæe opkope, i uzeæe tvrde gradove, i mišice južnoga cara neæe odoljeti ni izabrani narod njegov, niti æe biti sile da se opre. 027 DAN 011 016 I onaj došav na nj èiniæe što hoæe, i neæe biti nikoga da mu se opre; i ustaviæe se u krasnoj zemlji, koju æe potrti svojom rukom. 027 DAN 011 017 Potom æe okrenuti da doðe sa silom svega carstva svojega, ali æe se pogoditi s njim, i daæe mu kæer za ženu da bi ga upropastio, ali se ona neæe držati, niti æe biti s njim. 027 DAN 011 018 Potom æe se okrenuti na ostrva, i osvojiæe mnoga; ali æe jedan vojvoda prekinuti sramotu koju èini, i oboriæe na nj sramotu njegovu. 027 DAN 011 019 Potom æe se okrenuti ka gradovima svoje zemlje, i spotaknuæe se i pašæe, i neæe se više naæi. 027 DAN 011 020 I na njegovo æe mjesto nastati koji æe poslati nastojnika u slavi carskoj; ali æe za malo dana poginuti bez gnjeva i bez boja. 027 DAN 011 021 A na njegovo æe mjesto doæi neznatan èovjek, kome nije namijenjena èast carska; ali æe doæi mirno i osvojiæe carstvo laskanjem. 027 DAN 011 022 I mišice koje plave on æe poplaviti i polomiti, pa i kneza s kojim je uèinio vjeru. 027 DAN 011 023 Jer udruživši se s njim uèiniæe prijevaru, i došavši nadvladaæe s malo naroda. 027 DAN 011 024 I doæi æe mirno u rodna mjesta u zemlji, i uèiniæe što ni ocevi njegovi ni ocevi otaca njegovijeh ne uèiniše, razdijeliæe im plijen i grabež i blago, i smišljaæe misli na gradove, za neko vrijeme. 027 DAN 011 025 Potom æe podignuti silu svoju i srce svoje na cara južnoga s velikom vojskom; i car æe južni doæi u boj s velikom i vrlo silnom vojskom; ali neæe odoljeti, jer æe mu se èiniti nevjera. 027 DAN 011 026 I koji jedu hljeb njegov satræe ga; vojska æe njegova poplaviti, i mnogi æe pasti pobijeni. 027 DAN 011 027 I srce æe obojice careva raditi o zlu, i za jednijem æe stolom lagati; ali se neæe izvršiti; jer æe kraj još biti u odreðeno vrijeme. 027 DAN 011 028 I tako æe se vratiti u svoju zemlju s velikim blagom; i srce æe se njegovo obratiti na sveti zavjet, i kad izvrši, vratiæe se u svoju zemlju. 027 DAN 011 029 U odreðeno æe vrijeme opet doæi na jug; ali drugi put neæe biti kao prvi put. 027 DAN 011 030 Jer æe doæi na nj laðe Kitejske, i on æe se ojaditi, te æe se vratiti; i razljutiæe se na sveti zavjet, i izvršiæe; i vrativši se složiæe se s onima koji ostavljaju sveti zavjet. 027 DAN 011 031 I vojska æe stajati uza nj, i oskvrniæe svetinju u gradu, i ukinuti žrtvu svagdašnju i postaviæe gnusobu pustošnu. 027 DAN 011 032 I koji su bezbožni prema zavjetu, on æe ih laskanjem otpaditi; ali narod koji poznaje Boga svojega ohrabriæe se i izvršiæe. 027 DAN 011 033 I razumni u narodu nauèiæe mnoge, i padaæe od maèa i ognja, ropstva i grabeža mnogo vremena. 027 DAN 011 034 Ali padajuæi dobiæe malu pomoæ; i mnogi æe pristati s njima dvolièeæi. 027 DAN 011 035 I od razumnijeh æe pasti neki da bi se okušali i oèistili i ubijelili do roka, jer æe još biti rok. 027 DAN 011 036 I taj æe car èiniti što hoæe, i podignuæe se i uzvisiæe se iznad svakoga boga, i èudno æe govoriti na Boga nad bogovima, i biæe sreæan dokle se ne svrši gnjev, jer æe se izvršiti što je odreðeno. 027 DAN 011 037 Neæe mariti ni za bogove svojih otaca ni za ljubav žensku, niti æe za koga boga mariti, nego æe se uzvišivati nada sve. 027 DAN 011 038 I na mjesto Boga najsilnijega slaviæe boga kojega oci njegovi ne znaše, slaviæe zlatom i srebrom i dragim kamenjem i zakladima. 027 DAN 011 039 I uèiniæe da gradovi Boga najsilnijega budu boga tuðega; koje pozna umnožiæe im slavu i uèiniæe ih gospodarima nad mnogima i razdijeliæe zemlju mjesto plate. 027 DAN 011 040 A u pošljednje vrijeme južni æe se car pobiti s njim; i car æe sjeverni udariti na nj kao vihor s kolima i konjicima i s mnogim laðama, i ušavši u zemlje poplaviæe i proæi. 027 DAN 011 041 I doæi æe u krasnu zemlju, i mnogi æe propasti, a ove æe se izbaviti od njegovijeh ruku: Edomska, Moavska i glavni dio sinova Amonovijeh. 027 DAN 011 042 I posegnuæe rukom svojom na zemlje, i zemlja Misirska neæe umaknuti. 027 DAN 011 043 I osvojiæe blago u zlatu i u srebru i sve zaklade Misirske; i Livijani i Etiopljani iæi æe za njim. 027 DAN 011 044 Ali æe ga glasovi s istoka i sa sjevera smesti, te æe izaæi s velikim gnjevom da pogubi i zatre mnoge. 027 DAN 011 045 I razapeæe šatore dvora svojega meðu morima na krasnoj svetoj gori; i kad doðe k svome kraju, niko mu neæe pomoæi. 027 DAN 012 001 A u to æe se vrijeme podignuti Mihailo veliki knez, koji brani tvoj narod; i biæe žalosno vrijeme, kakoga nije bilo otkako je naroda do tada; i u to æe se vrijeme izbaviti tvoj narod, svaki koji se naðe zapisan u knjizi. 027 DAN 012 002 I mnogo onijeh koji spavaju u prahu zemaljskom probudiæe se, jedni na život vjeèni a drugi na sramotu i prijekor vjeèni. 027 DAN 012 003 I razumni æe se sjati kao svjetlost nebeska, i koji mnoge privedoše k pravdi, kao zvijezde vazda i dovijeka. 027 DAN 012 004 A ti Danilo zatvori ove rijeèi i zapeèati ovu knjigu do pošljednjega vremena; mnogi æe pretraživati, i znanje æe se umnožiti. 027 DAN 012 005 Tada pogledah ja Danilo, i gle, stajahu druga dvojica, jedan s ove strane na brijegu rijeke, a drugi s one strane na brijegu rijeke. 027 DAN 012 006 I jedan reèe èovjeku obuèenome u platno, koji stajaše nad vodom u rijeci: kad æe biti kraj tijem èudesima? 027 DAN 012 007 I èuh èovjeka obuèenoga u platno, koji stajaše nad vodom u rijeci, i podiže desnicu svoju i ljevicu svoju k nebu, i zakle se onijem koji živi uvijek da æe se sve ovo ispuniti po vremenu, po vremenima i po po vremena, i kad se svrši rasap sile svetoga naroda. 027 DAN 012 008 I ja èuh ali ne razumjeh; i rekoh: gospodaru moj, kakav æe biti kraj tome? 027 DAN 012 009 A on reèe: idi Danilo, jer su zatvorene i zapeèaæene ove rijeèi do pošljednjega vremena. 027 DAN 012 010 Mnogi æe se oèistiti, ubijeliti i okušati; a bezbožnici æe raditi bezbožno, niti æe koji bezbožnik razumjeti; ali æe razumni razumjeti. 027 DAN 012 011 A od vremena kad se ukine žrtva vazdašnja i postavi gnusoba pustošna, biæe tisuæa i dvjesta i devedeset dana. 027 DAN 012 012 Blago onome koji pretrpi i doèeka tisuæu i tri stotine i trideset i pet dana. 027 DAN 012 013 A ti idi ka kraju; i poèivaæeš i ostaæeš na dijelu svom do svršetka svojih dana. # # BOOK 028 HOS Hosea Osija 028 HOS 001 001 Rijeè Gospodnja koja doðe Osiji sinu Veirijevu za vremena Ozije, Joatama, Ahaza i Jezekije careva Judinijeh i za vremena Jerovoama sina Joasova cara Izrailjeva. 028 HOS 001 002 Kad Gospod poèe govoriti Osiji, reèe Gospod Osiji: idi, oženi se kurvom, i rodi kopilad, jer se zemlja prokurva otstupivši od Gospoda. 028 HOS 001 003 I otide, i uze Gomeru kæer Divlaimsku, koja zatrudnje i rodi mu sina. 028 HOS 001 004 Tada mu reèe Gospod: nadjeni mu ime Jezrael; jer još malo, pa æu pohoditi krv Jezraelsku na domu Jujevu i ukinuæu carstvo doma Izrailjeva. 028 HOS 001 005 I u to æu vrijeme slomiti luk Izrailjev u dolini Jezraelskoj. 028 HOS 001 006 I ona opet zatrudnje i rodi kæer; i Gospod mu reèe: nadjeni joj ime Loruhama; jer se više neæu smilovati na dom Izrailjev, nego æu ih ukinuti sasvijem. 028 HOS 001 007 A na dom Judin smilovaæu se, i izbaviæu ih Gospodom Bogom njihovijem, a neæu ih izbaviti lukom ni maèem ni ratom ni konjma ni konjicima. 028 HOS 001 008 Potom odbivši od sise Loruhamu opet zatrudnje i rodi sina. 028 HOS 001 009 I reèe Gospod: nadjeni mu ime Loamija; jer vi nijeste moj narod, niti æu ja biti vaš. 028 HOS 001 010 Ali æe ipak broj sinova Izrailjevijeh biti kao pijesak morski, koji se ne može izmjeriti ni izbrojiti; i mjesto da im se reèe: nijeste moj narod, reæi æe im se: sinovi Boga živoga. 028 HOS 001 011 I sabraæe se sinovi Judini i sinovi Izrailjevi ujedno, i postaviæe sebi jednoga poglavara i otiæi æe iz zemlje, jer æe biti velik dan Jezraelski. 028 HOS 002 001 Recite braæi svojoj: narode moj; i sestrama svojim: pomilovana. 028 HOS 002 002 Prite se s materom svojom, prite se, jer mi nije žena, niti sam joj ja muž; neka odbaci kurvarstva svoja od lica svojega, i preljube svoje od dojaka svojih, 028 HOS 002 003 Da je ne bih svukao golu i uèinio je kaka je bila onaj dan kad se rodila, i da je ne bih postavio da bude kao pustinja i obratio je da bude kao zemlja zasušena, i umorio je žeðu. 028 HOS 002 004 I neæu se smilovati na djecu njezinu, jer su kopilad. 028 HOS 002 005 Jer se mati njihova kurva, sramoti se roditeljka njihova; jer govori: iæi æu za milosnicima svojim koji mi daju hljeb moj i vodu moju, vunu moju i lan moj, ulje moje i piæe moje. 028 HOS 002 006 Zato evo ja æu joj zagraditi put trnjem i zazidaæu zidom da ne naðe staza svojih. 028 HOS 002 007 I trèaæe za svojim milosnicima, ali ih neæe stignuti; i tražiæe ih, ali ih neæe naæi; pa æe reæi: idem da se vratim k prvomu mužu svojemu, jer mi bješe bolje onda nego sada. 028 HOS 002 008 Jer ona ne zna da sam joj ja davao žito i vino i ulje, i umnožavao joj srebro i zlato, od kojega naèiniše Vala. 028 HOS 002 009 Zato æu uzeti natrag žito svoje, kad bude vrijeme, i vino svoje, kad bude vrijeme, i uzeæu vunu svoju i lan svoj, kojim bi pokrivala golotinju svoju. 028 HOS 002 010 I otkriæu rugobu njezinu pred milosnicima njezinijem, i niko je neæe izbaviti iz moje ruke. 028 HOS 002 011 I ukinuæu svaku radost njezinu, svetkovine njezine, mladine njezine i subote njezine i sve praznike njezine. 028 HOS 002 012 I potræu èokote njezine i smokve, za koje govori: plata su mi, što mi dadoše milosnici moji; i obratiæu ih u šumu da ih jede zvijerje poljsko. 028 HOS 002 013 I pohodiæu na njoj dane Valimske, u koje im je kadila i kitila se obocima i grivnama, i išla za svojim milosnicima, i mene zaboravila, govori Gospod. 028 HOS 002 014 Ali evo, ja æu je primamiti i odvešæu je u pustinju, i govoriæu s njom lijepo. 028 HOS 002 015 I daæu joj vinograde njezine od toga mjesta, i dolinu Ahor za vrata nadanju, i ondje æe pjevati kao za mladosti svoje i kao kad je išla iz Misira. 028 HOS 002 016 I tada æeš me, govori Gospod, zvati: mužu moj; a neæeš me više zvati: Vale moj. 028 HOS 002 017 Jer æu ukloniti iz usta njezinijeh imena Vala; i neæe im se više pominjati imena. 028 HOS 002 018 I tada æu im uèiniti zavjet sa zvijerjem poljskim i sa pticama nebeskim i s bubinama zemaljskim; i polomiæu luk i maè i rat da ih nestane u zemlji, i uèiniæu da leže bez straha. 028 HOS 002 019 I zaruèiæu te sebi dovijeka, zaruèiæu te sebi pravdom i sudom i milošæu i milosrðem. 028 HOS 002 020 I zaruèiæu te sebi vjerom, i poznaæeš Gospoda. 028 HOS 002 021 I tada æu se odazvati, govori Gospod, odazvaæu se nebesima, a ona æe se odazvati zemlji. 028 HOS 002 022 A zemlja æe se odazvati žitu i vinu i ulju, a to æe se odazvati Jezraelu. 028 HOS 002 023 I posijaæu je sebi na zemlji, i smilovaæu se na Loruhamu, i reæi æu Loamiji: ti si moj narod, i on æe reæi: Bože moj! 028 HOS 003 001 Potom reèe mi Gospod: idi opet, ljubi ženu koju ljubi ljubavnik a ona èini preljubu, kao što Gospod ljubi sinove Izrailjeve a oni gledaju za tuðim bogovima i ljube žbanove vinske. 028 HOS 003 002 I kupih je za petnaest sikala srebra i gomor i po jeèma. 028 HOS 003 003 I rekoh joj: sjedi kod mene dugo vremena, i ne kurvaj se, i ne budi drugoga; tako æu i ja biti tvoj. 028 HOS 003 004 Jer æe dugo vremena sinovi Izrailjevi sjedjeti bez cara i bez kneza i bez žrtve i bez stupa i bez opleæka i likova. 028 HOS 003 005 Poslije æe se obratiti i tražiæe Gospoda Boga svojega i Davida cara svojega, i u strahu æe pristupiti ka Gospodu i blagosti njegovoj u pošljednja vremena. 028 HOS 004 001 Èujte rijeè Gospodnju, sinovi Izrailjevi, jer Gospod ima parbu sa stanovnicima zemaljskim; jer nema istine ni milosti ni znanja za Boga u zemlji; 028 HOS 004 002 Zaklinju se krivo i lažu i ubijaju i kradu i èine preljubu, zastraniše, i jedna krv stiže drugu. 028 HOS 004 003 Zato æe tužiti zemlja, i što god živi na njoj prenemoæi æe, i zvijeri poljske i ptice nebeske; i ribe æe morske pomrijeti. 028 HOS 004 004 Ali niko da se ne prepire ni da koga kori, jer je narod tvoj kao oni koji se prepiru sa sveštenikom. 028 HOS 004 005 Zato æeš pasti danju, i s tobom æe prorok pasti noæu, i pogubiæu mater tvoju. 028 HOS 004 006 Izgibe moj narod, jer je bez znanja; kad si ti odbacio znanje, i ja æu tebe odbaciti da mi ne vršiš službe sveštenièke; kad si zaboravio Boga svojega, i ja æu zaboraviti sinove tvoje. 028 HOS 004 007 Što se više množiše, to mi više griješiše; slavu njihovu pretvoriæu u sramotu. 028 HOS 004 008 Od grijeha naroda mojega hrane se, i lakome se na bezakonje njihovo. 028 HOS 004 009 Zato æe biti svešteniku kao narodu; pohodiæu ga za putove njegove i platiæu mu za djela njegova. 028 HOS 004 010 I oni æe jesti, a neæe se nasititi; kurvaæe se, a neæe se množiti; jer prestaše služiti Gospodu. 028 HOS 004 011 Kurvarstvo i vino i mast oduzima srce. 028 HOS 004 012 Narod moj pita drvo svoje, i palica mu njegova odgovara; jer duh kurvarski zavodi ih da se kurvaju otstupivši od Boga svojega. 028 HOS 004 013 Navrh gora prinose žrtve, i na humovima kade pod hrastovima, topolama i brijestovima, jer im je sjen dobar; zato se kurvaju kæeri vaše i snahe vaše èine preljubu. 028 HOS 004 014 Neæu karati kæeri vaših kad se kurvaju, ni snaha vaših kad èine preljubu; jer se oni odvajaju s kurvama i prinose žrtve s nevaljalijem ženama; i narod nerazumni propašæe. 028 HOS 004 015 Ako se ti kurvaš, Izrailju, neka ne griješi Juda; i ne idite u Galgal niti idite u Vetaven, i ne kunite se: tako da je živ Gospod. 028 HOS 004 016 Jer je Izrailj uporan kao uporna junica; sada æe ih pasti Gospod kao jagnje na prostranu mjestu. 028 HOS 004 017 Jefrem se udružio s lažnijem bogovima; ostavi ga. 028 HOS 004 018 Piæe se njihovo prevrnu, jednako se kurvaju; milo im je: dajte. Branièi su njegovi sramota. 028 HOS 004 019 Vjetar æe ih stegnuti krilima svojim, i oni æe se posramiti od žrtava svojih. 028 HOS 005 001 Èujte, sveštenici, i pazi, dome Izrailjev, i slušaj, dome carev, jer je vama sud, jer ste zamka u Mispi i mreža razapeta na Tavoru. 028 HOS 005 002 Iz potaje klaše one koji zalaze; ali æu ih ja pokarati sve. 028 HOS 005 003 Ja poznajem Jefrema i Izrailj nije sakriven od mene; jer se sada kurvaš, Jefreme, Izrailj se oskvrni. 028 HOS 005 004 Ne upravljaju djela svojih da se vrate k Bogu svojemu; jer je duh kurvarski u njima i ne znaju Gospoda. 028 HOS 005 005 I ponositost Izrailjeva svjedoèi mu u oèi; zato æe Izrailj i Jefrem pasti za bezakonje svoje, pašæe i Juda s njima. 028 HOS 005 006 Iæi æe s ovcama svojim i s govedima svojim da traže Gospoda, ali ga neæe naæi; uklonio se je od njih. 028 HOS 005 007 Iznevjeriše Gospoda, jer izrodiše tuðe sinove; zato æe ih proždrijeti mjesec dana s dostojanjem njihovijem. 028 HOS 005 008 Trubite u rog u Gavaji, u trubu u Rami; vièite u Vetavenu: za tobom, Venijamine! 028 HOS 005 009 Jefrem æe opustjeti u dan kara; objavih meðu plemenima Izrailjevijem što æe zacijelo biti. 028 HOS 005 010 Knezovi su Judini kao oni koji premještaju meðu; izliæu na njih kao vodu jarost svoju. 028 HOS 005 011 Jefremu se èini nasilje, satrven je sudom, jer od svoje volje otide za zapoviješæu. 028 HOS 005 012 Zato æu ja biti Jefremu kao moljac i kao crv domu Judinu. 028 HOS 005 013 I Jefrem vidje bolest svoju i Juda svoju ranu, i otide Jefrem k Asircu, i Juda posla k caru koji bi ga branio; ali vas on ne može iscijeliti niti æe vas oprostiti rane vaše. 028 HOS 005 014 Jer æu ja biti kao lav Jefremu, kao laviæ domu Judinu; ja, ja æu zgrabiti, i otiæi æu, odnijeæu i niko neæe izbaviti. 028 HOS 005 015 Otiæi æu i vratiæu se na svoje mjesto dokle ne priznadu svoju krivicu i potraže lice moje; kad budu u nevolji tražiæe me. 028 HOS 006 001 Hodite da se vratimo ka Gospodu; jer on razdrije, i iscijeliæe nas, rani, i zaviæe nas. 028 HOS 006 002 Povratiæe nam život do dva dana, treæi dan podignuæe nas, i živjeæemo pred njim. 028 HOS 006 003 Tada æemo poznati Gospoda i sve æemo ga više poznavati; jer mu je izlazak ureðen kao zora i doæi æe nam kao dažd, kao pozni dažd koji natapa zemlju. 028 HOS 006 004 Što da ti uèinim, Jefreme? što da ti uèinim, Juda? jer je dobrota vaša kao oblak jutarnji i kao rosa koja u zoru padne, pa je nestane. 028 HOS 006 005 Zato ih sjekoh preko proroka i ubijah rijeèima usta svojih, i svjetlost sudova tvojih izide. 028 HOS 006 006 Jer je meni milost mila a ne žrtva, i poznavanje Boga veæma nego žrtva paljenica. 028 HOS 006 007 Ali oni prestupiše zavjet kao Adam; tu me iznevjeriše. 028 HOS 006 008 Galad je grad onijeh koji èine bezakonje, po njemu su krvavi tragovi. 028 HOS 006 009 A družina je sveštenièka kao èeta koja doèekuje ljude, ubijaju na putu u Sihem, èine grdilo. 028 HOS 006 010 U domu Izrailjevu vidim strahotu; ondje je kurvanje Jefremovo, Izrailj se oskvrni. 028 HOS 006 011 I tebi je, Juda, pripravljena žetva, kad vratim roblje naroda svojega. 028 HOS 007 001 Kad lijeèim Izrailja, tada se pokazuje bezakonje Jefremovo i zloæa Samarijska; jer èine laž, i lupež ulazi, i napolju udara èeta. 028 HOS 007 002 I ne govore u srcu svom da ja pamtim svako bezakonje njihovo; sada stoje oko njih djela njihova, preda mnom su. 028 HOS 007 003 Nevaljalstvom svojim vesele cara i lažima svojim knezove. 028 HOS 007 004 Svi èine preljubu; kao peæ su koju užari hljebar, koji prestane stražiti kad zamijesi tijesto pa dokle uskisne. 028 HOS 007 005 Na dan cara našega razbolješe se knezovi od mijeha vina, i on pruži ruku svoju potsmjevaèima. 028 HOS 007 006 Jer na zasjede svoje upravljaju srce svoje, koje je kao peæ; hljebar njihov spava cijelu noæ, ujutru gori kao plamen ognjeni. 028 HOS 007 007 Svi su kao peæ ugrijani i proždiru svoje sudije; svi carevi njihovi padaju, nijedan izmeðu njih ne vièe k meni. 028 HOS 007 008 Jefrem se pomiješao s narodima; Jefrem je pogaèa neprevrnuta. 028 HOS 007 009 Inostranci jedu mu silu, a on ne zna; sijede kose popadaju ga, a on ne zna. 028 HOS 007 010 I ponositost Izrailjeva svjedoèi mu u oèi, ali se ne vraæaju ka Gospodu Bogu svojemu niti ga traže uza sve to. 028 HOS 007 011 I Jefrem je kao golub, lud, bezuman; zovu Misir, idu u Asirsku. 028 HOS 007 012 Kad otidu, razapeæu na njih mrežu svoju, kao ptice nebeske svuæi æu ih, karaæu ih kako je kazivano u zboru njihovu. 028 HOS 007 013 Teško njima, jer zaðoše od mene; pogibao æe im biti, jer me iznevjeriše; ja ih iskupih, a oni govoriše na me laž. 028 HOS 007 014 Niti me prizivaše iz srca svojega, nego ridaše na odrima svojim; žita i vina radi skupljajuæi se otstupaju od mene. 028 HOS 007 015 Kad ih karah, ukrijepih im mišice; ali oni misliše zlo na me. 028 HOS 007 016 Vraæaju se, ali ne k višnjemu, postaše kao luk lažljiv; knezovi æe njihovi popadati od maèa s obijesti jezika svojega; to æe im biti potsmijeh u zemlji Misirskoj. 028 HOS 008 001 Trubu na usta, i reci: kao orao ide na dom Gospodnji; jer prestupiše zavjet moj i otpadiše se od zakona mojega. 028 HOS 008 002 Izrailj æe vikati k meni: Bože moj; poznajemo te. 028 HOS 008 003 Izrailj je ostavio dobro; neprijatelj æe ga goniti. 028 HOS 008 004 Postavljaju careve, ali ne od mene; podižu knezove, za koje ja ne znam; od srebra svojega i od zlata svojega grade sebi likove, da se istrijebe. 028 HOS 008 005 Ostavilo te je tele tvoje, Samarijo; jarost se moja raspalila na njih; dokle se neæe moæi oèistiti? 028 HOS 008 006 Jer je i ono od Izrailja; naèinio ga je umjetnik, i nije Bog; tele æe Samarijsko otiæi u komade. 028 HOS 008 007 Jer siju vjetar, pa æe žeti oluju; stabljike neæe imati, klica neæe dati brašna; da bi i dala, proždrijeæe ga tuðinci. 028 HOS 008 008 Proždrijeæe se Izrailj, biæe meðu narodima kao sud na kom nema miline. 028 HOS 008 009 Jer otidoše k Asircu, divljemu magarcu, koji je sam za se; Jefrem naima ljubavnike. 028 HOS 008 010 A što naimaše meðu narodima, ja æu ih sabrati; a veæ i okusiše malo radi bremena cara nad knezovima. 028 HOS 008 011 Što umnoži Jefrem oltare da griješi, biæe mu oltari na grijeh. 028 HOS 008 012 Napisah mu velike stvari u zakonu svom; ali mu se èine kao nešto tuðe. 028 HOS 008 013 Za žrtve, koje mi prinose, prinose meso, i jedu ga; Gospod ih ne prima; sada æe se opomenuti bezakonja njihova i pohodiæe grijehe njihove; oni æe se vratiti u Misir. 028 HOS 008 014 Izrailj zaboravi tvorca svojega, i sagradi dvorove, i Juda umnoži tvrde gradove; ali æu pustiti oganj u gradove ovomu, i spaliæe dvorove onomu. 028 HOS 009 001 Ne raduj se, Izrailju, veseleæi se kao narodi, što se kurvaš otstupivši od Boga svojega, miluješ platu kurvarsku po svijem gumnima žitnijem. 028 HOS 009 002 Gumno i kaca neæe ih hraniti, i mast æe ih prevariti. 028 HOS 009 003 Oni neæe nastavati u zemlji Gospodnjoj; nego æe se vratiti Jefrem u Misir, i oni æe jesti neèistotu u Asirskoj. 028 HOS 009 004 Neæe prinositi Gospodu vina, niti æe mu biti ugodne žrtve njihove, nego æe im biti kao hljeb onijeh koji tuže, ko ga god jede oskvrniæe se, jer im je hljeb za žrtve njihove, neæe uæi u dom Gospodnji. 028 HOS 009 005 Šta æete èiniti na dan svetkovine i na dan praznika Gospodnjega? 028 HOS 009 006 Jer gle, otiæi æe pustošenja radi; Misir æe ih pribrati, Memfis æe ih pogrepsti; zaklade njihove od srebra naslijediæe kopriva, trnje æe im biti u šatorima. 028 HOS 009 007 Doðoše dani pohoðenju, doðoše dani plaæanju; poznaæe Izrailj; proroci su ludi, bezumni su u kojima je duh, za mnoštvo bezakonja tvojega i veliku mržnju. 028 HOS 009 008 Stražar je Jefremov s Bogom mojim, prorok je zamka ptièarska po svijem putovima njegovijem, mržnja je u domu Boga njegova. 028 HOS 009 009 Duboko su se pokvarili kao u vrijeme Gavajsko; opomenuæe se bezakonja njihova, i pohodiæe grijehe njihove. 028 HOS 009 010 Naðoh Izrailja kao grožðe u pustinji; vidjeh oce vaše kao prve smokve na drvetu u poèetku njegovu; oni otidoše k Velfegoru, i odvojiše se za sramotom, i postaše gadni kako im bješe milo. 028 HOS 009 011 Jefremova æe slava odletjeti kao ptica od roðenja i od utrobe i od zaèetka. 028 HOS 009 012 Ako li i othrani sinove svoje, ja æu ih uèiniti da budu bez djece, da ne ostane nijedan; i teško njima kad otstupim od njih. 028 HOS 009 013 Jefrem, kad ga gledah, bješe kao Tir, posaðen na ljupku mjestu; ali æe Jefrem izvesti krvniku sinove svoje. 028 HOS 009 014 Podaj im, Gospode; šta æeš im dati? podaj im utrobu pometljivu i dojke usahle. 028 HOS 009 015 Sva je zloæa njihova u Galgalu; zato ondje mrzim na njih; za zloæu djela njihovijeh izagnaæu ih iz doma svojega; neæu ih više ljubiti: svi su knezovi njihovi odmetnici. 028 HOS 009 016 Udaren bi Jefrem; korijen im posahnu, neæe roditi roda; ako i rode, ubiæu mili porod utrobe njihove. 028 HOS 009 017 Odbaciæe ih Bog moj, jer ga ne slušaju, i skitaæe se po narodima. 028 HOS 010 001 Izrailj je prazna loza vinova, ostavlja rod za se; što više roda ima, to više umnožava oltare; što mu je bolja zemlja, to više kiti likove. 028 HOS 010 002 Srce im je razdijeljeno, zato su krivi; on æe oboriti oltare njihove, polomiæe likove njihove. 028 HOS 010 003 Jer sada govore: nemamo cara; ne bojimo se Gospoda; i šta bi nam uèinio car? 028 HOS 010 004 Govore rijeèi kunuæi se lažno kad ugovaraju vjeru, i sud kao otrov raste u brazdama na njivi mojoj. 028 HOS 010 005 Za junice Vetavenske uplašiæe se stanovnici Samarijski; jer æe za njima žaliti narod njihov, i sveštenici njihovi, koji im se radovahu, jer æe slava njihova otiæi od njih. 028 HOS 010 006 I on æe sam biti odveden u Asirsku na dar caru branièu; Jefrema æe popasti stid, i Izrailj æe se osramotiti namjerom svojom. 028 HOS 010 007 Cara æe Samarijskoga nestati kao pjene povrh vode. 028 HOS 010 008 I oboriæe se visine Avenske, grijeh Izrailjev; trnje æe i èkalj rasti po oltarima njihovijem, i govoriæe gorama: pokrijte nas, i humovima: padnite na nas. 028 HOS 010 009 Od vremena Gavajskoga griješio si, Izrailju; ondje ostaše, ne stiže ih u Gavaji rat na bezakonike. 028 HOS 010 010 Po svojoj æu ih volji pokarati, i narodi æe se skupiti na njih da ih zarobe za dvojako bezakonje njihovo. 028 HOS 010 011 Jefrem je junica nauèena, koja rado vrše; ali æu joj doæi na lijepi vrat; upregnuæu Jefrema, Juda æe orati, Jakov æe povlaèiti. 028 HOS 010 012 Sijte pravdu, žeæete milost; orite krèevinu, jer je vrijeme da tražite Gospoda, da bi došao i podaždio vam pravdom. 028 HOS 010 013 Oraste bezbožnost, žeste bezakonje, jedoste plod od laži; jer si se pouzdao u svoj put, u mnoštvo svojih junaka. 028 HOS 010 014 Zato æe se podignuti vreva meðu tvojim narodom, i svi æe se gradovi tvoji raskopati kao što Salman raskopa Vet-Arvel kad bijaše rat, majka bi razmrskana sa sinovima. 028 HOS 010 015 Tako æe vam uèiniti Vetilj za veliku zloæu vašu; zorom æe poginuti car Izrailjev. 028 HOS 011 001 Kad Izrailj bješe dijete, ljubljah ga, i iz Misira dozvah sina svojega. 028 HOS 011 002 Koliko ih zvaše, toliko oni odlaziše od njih; prinosiše žrtve Valima, kadiše likovima. 028 HOS 011 003 Ja uèih Jefrema hoditi držeæi ga za ruke, ali ne poznaše da sam ih ja lijeèio. 028 HOS 011 004 Vukoh ih uzicama èovjeèjim, užima ljubavnijem; i bijah im kao oni koji im skidaju jaram s èeljusti, i davah im hranu. 028 HOS 011 005 Neæe se vratiti u zemlju Misirsku, nego æe mu Asirac biti car, jer se ne htješe obratiti. 028 HOS 011 006 I maè æe stajati u gradovima njegovijem, i potræe prijevornice njegove i proždrijeti za namjere njihove. 028 HOS 011 007 Narod je moj prionuo za otpad od mene; zovu ga k višnjemu, ali se nijedan ne podiže. 028 HOS 011 008 Kako da te dam, Jefreme? da te predam, Izrailju? kako da uèinim od tebe kao od Adame? da te obratim da budeš kao Sevojim? Ustreptalo je srce moje u meni, uskolebala se utroba moja od žalosti. 028 HOS 011 009 Neæu izvršiti ljutoga gnjeva svojega, neæu opet zatrti Jefrema; jer sam ja Bog a ne èovjek, svetac usred tebe; neæu doæi na grad. 028 HOS 011 010 Iæi æe oni za Gospodom; on æe rikati kao lav; kad rikne, sa strahom æe dotrèati sinovi s mora; 028 HOS 011 011 Sa strahom æe dotrèati iz Misira kao ptica, i kao golub iz zemlje Asirske; i naseliæu ih u kuæama njihovijem, govori Gospod. 028 HOS 011 012 Opkolio me je Jefrem lažju i dom Izrailjev prijevarom; ali Juda još vlada s Bogom i vjeran je sa svetima. 028 HOS 012 001 Jefrem se hrani vjetrom, i ide za ustokom; svaki dan množi laž i pogibao; i hvataju vjeru s Asircem i nose ulje u Misir. 028 HOS 012 002 I s Judom ima Gospod parbu i pohodiæe Jakova prema putovima njegovijem, platiæe mu po djelima njegovijem. 028 HOS 012 003 U utrobi uhvati za petu brata svojega, i u sili svojoj bori se s Bogom; 028 HOS 012 004 Bori se s anðelom, i nadjaèa; plaka, i moli mu se; naðe ga u Vetilju, i ondje govori s nama. 028 HOS 012 005 Ali je Gospod Bog nad vojskama, Gospod mu je spomen. 028 HOS 012 006 Ti dakle obrati se k Bogu svojemu, èuvaj milost i pravdu, i uzdaj se vazda u Boga svojega. 028 HOS 012 007 Trgovac je Jefrem, u ruci su mu mjerila lažna, milo mu je da èini krivo. 028 HOS 012 008 I govori Jefrem: baš se obogatih, stekoh blago, ni u kom trudu mom neæe mi naæi nepravde koja bi bila grijeh. 028 HOS 012 009 A ja sam Gospod Bog tvoj od zemlje Misirske, još æu ti dati da sjediš u šatorima kao o praznicima. 028 HOS 012 010 I govoriæu preko proroka, i umnožiæu utvare, i davaæu prièu preko proroka. 028 HOS 012 011 Doista je Galad bezakonje, postaše sama taština; u Galgalu prinose junce na žrtvu, i oltari su im kao gomile kamenja po brazdama na njivi mojoj. 028 HOS 012 012 I Jakov pobježe u zemlju Sirsku, i Izrailj služi za ženu, i za ženu èuva ovce. 028 HOS 012 013 I prorokom izvede Gospod Izrailja iz Misira, i prorokom èuva ga. 028 HOS 012 014 Jefrem ga ljuto razgnjevi; zato æe ostaviti na njemu krv njegovu, i vratiæe mu sramotu njegovu Gospod njegov. 028 HOS 013 001 Kad Jefrem govoraše, bješe strah; bješe se uzvisio u Izrailju; ali se ogriješi o Vala, te umrije. 028 HOS 013 002 I sada jednako griješe i grade sebi lijuæi od srebra svojega po razumu svojemu likove, koji su svi djelo umjetnièko, a oni govore za njih: ljudi koji prinose žrtve neka cjeluju teoce. 028 HOS 013 003 Zato æe biti kao oblak jutarnji i kao rosa koja u zoru padne, pa je nestane, kao pljeva, koju odnosi vjetar s gumna, i kao dim iz dimnjaka. 028 HOS 013 004 A ja sam Gospod Bog tvoj od zemlje Misirske, i Boga osim mene nijesi poznao, i osim mene nema ko bi spasao. 028 HOS 013 005 Ja te poznah u pustinji, u zemlji zasušenoj. 028 HOS 013 006 Imajuæi dobru pašu bijahu siti; ali èim se nasitiše, ponese se srce njihovo, zato me zaboraviše. 028 HOS 013 007 Zato æu im biti kao lav, kao ris vrebaæu ih na putu. 028 HOS 013 008 Srešæu ih kao medvjedica kojoj uzmu medvjediæe, i rastrgaæu im sve srce njihovo i izješæu ih ondje kao lav; zvijerje poljsko raskinuæe ih. 028 HOS 013 009 Propao si, Izrailju; ali ti je pomoæ u meni. 028 HOS 013 010 Gdje ti je car? gdje je? neka te saèuva u svijem gradovima tvojim; gdje li su sudije tvoje, za koje si govorio: daj mi cara i knezove? 028 HOS 013 011 Dadoh ti cara u gnjevu svom, i uzeh ga u jarosti svojoj. 028 HOS 013 012 Svezano je bezakonje Jefremovo, ostavljen je grijeh njegov. 028 HOS 013 013 Bolovi kao u porodilje spopašæe ga, sin je nerazuman, jer ne bi toliko vremena ostao u utrobi. 028 HOS 013 014 Od groba æu ih izbaviti, od smrti æu ih saèuvati; gdje je, smrti, pomor tvoj? gdje je, grobe, pogibao tvoja? kajanje æe biti sakriveno od oèiju mojih. (Sheol h7585) 028 HOS 013 015 Rodan æe biti meðu braæom svojom; ali æe doæi istoèni vjetar, vjetar Gospodnji, koji ide od pustinje, i usahnuæe mu izvor, i studenac æe mu zasušiti; on æe odnijeti blago od svijeh dragih zaklada. 028 HOS 013 016 Samarija æe opustjeti, jer se odmetnu od Boga svojega; oni æe pasti od maèa, djeca æe se njihova razmrskati i trudne žene njihove rasporiti. 028 HOS 014 001 Obrati se, Izrailju, ka Gospodu Bogu svojemu, jer si pao svojega radi bezakonja. 028 HOS 014 002 Uzmite sa sobom rijeèi, i obratite se ka Gospodu; recite mu: oprosti sve bezakonje, i primi dobro; i daæemo žrtve usana svojih. 028 HOS 014 003 Asirac nas ne može izbaviti, neæemo jahati na konjma, niti æemo više govoriti djelu ruku svojih: Bože naš; jer u tebe nalazi milost sirota. 028 HOS 014 004 Iscijeliæu otpad njihov, ljubiæu ih drage volje; jer æe se gnjev moj odvratiti od njega. 028 HOS 014 005 Biæu kao rosa Izrailju, procvjetaæe kao ljiljan i pustiæe žile svoje kao drveta Livanska. 028 HOS 014 006 Raširiæe se grane njegove, i ljepota æe mu biti kao u masline i miris kao Livanski. 028 HOS 014 007 Oni æe se vratiti i sjedjeti pod sjenom njegovijem, raðaæe kao žito i cvjetaæe kao vinova loza; spomen æe mu biti kao vino Livansko. 028 HOS 014 008 Jefreme, šta æe mi više idoli? Ja æu ga uslišiti i gledati; ja æu mu biti kao jela zelena; od mene je tvoj plod. 028 HOS 014 009 Ko je mudar, neka razumije ovo; i razuman neka pozna ovo; jer su pravi putovi Gospodnji, i pravednici æe hoditi po njima, a prestupnici æe pasti na njima. # # BOOK 029 JOE Joel Joil 029 JOE 001 001 Rijeè Gospodnja koja doðe Joilu sinu Fatuilovu. 029 JOE 001 002 Èujte, starci; slušajte, svi stanovnici zemaljski; je li ovako što bilo za vašega vremena ili za vremena vaših otaca? 029 JOE 001 003 Pripovijedajte to sinovima svojim, i sinovi vaši svojim sinovima, i njihovi sinovi potonjemu koljenu. 029 JOE 001 004 Što osta iza gusjenice izjede skakavac, i što osta iza skakavca izjede hrušt, i što osta iza hrušta izjede crv. 029 JOE 001 005 Otrijeznite se, pijanice, i plaèite; i ridajte svi koji pijete vino, za novijem vinom, jer se ote iz usta vaših. 029 JOE 001 006 Jer doðe na zemlju moju silan narod i nebrojen; zubi su mu kao u lava i kutnjaci kao u lavice. 029 JOE 001 007 Potr vinovu lozu moju, i smokve moje pokida, sasvijem ih oguli i pobaca, te im se grane bijele. 029 JOE 001 008 Ridaj kao mladica opasana kostrijeæu za mužem mladosti svoje. 029 JOE 001 009 Nesta dara i naljeva iz doma Gospodnjega; tuže sveštenici, sluge Gospodnje. 029 JOE 001 010 Opustje polje, tuži zemlja; jer je potrveno žito, usahlo vino, nestalo ulja. 029 JOE 001 011 Stidite se ratari, ridajte vinogradari, pšenice radi i jeèma radi, jer propade žetva na njivi; 029 JOE 001 012 Loza posahnu i smokva uvenu; šipak i palma i jabuka i sva drveta poljska posahnuše, jer nesta radosti izmeðu sinova ljudskih. 029 JOE 001 013 Opašite se i plaèite sveštenici; ridajte koji služite oltaru, doðite, noæujte u kostrijeti, sluge Boga mojega; jer se unosi u dom Boga vašega dar i naljev. 029 JOE 001 014 Naredite post, oglasite praznik, skupite starješine, sve stanovnike zemaljske, u dom Gospoda Boga svojega, i vapijte ka Gospodu: 029 JOE 001 015 Jaoh dana! jer je blizu dan Gospodnji, i doæi æe kao pogibao od svemoguæega. 029 JOE 001 016 Nije li nestalo hrane ispred oèiju naših, radosti i veselja iz doma Boga našega? 029 JOE 001 017 Sjeme istruhnu pod grudama svojim, puste su žitnice, razvaljene spreme, jer posahnu žito. 029 JOE 001 018 Kako uzdiše stoka! kako su se smela goveda! jer nemaju paše; i ovce ginu. 029 JOE 001 019 K tebi, Gospode, vièem, jer oganj sažeže paše u pustinji, i plamen popali sva drveta u polju. 029 JOE 001 020 I zvijerje poljsko pogleda za tobom, jer usahnuše potoci vodeni i oganj sažeže paše u pustinji. 029 JOE 002 001 Trubite u trubu na Sionu, i vièite na svetoj gori mojoj, neka drkæu svi stanovnici zemaljski, jer ide dan Gospodnji, jer je blizu, 029 JOE 002 002 Dan, kada je mrak i tama, dan, kada je oblak i magla; kako se zora razastire povrh gora, tako ide narod velik i silan, kakoga nije bilo otkad je vijeka niti æe ga poslije kad biti od koljena do koljena. 029 JOE 002 003 Pred njim proždire oganj, a za njim pali plamen; zemlja je pred njim kao vrt Edemski, a za njim pustinja pusta, ništa neæe uteæi od njega. 029 JOE 002 004 Na oèima su kao konji i trèaæe kao konjici. 029 JOE 002 005 Skakaæe povrh gora topoæuæi kao kola, praskajuæi kao plamen ognjeni koji sažiže strnjiku, kao silan narod spreman za boj. 029 JOE 002 006 Pred njim æe se prepadati narodi, svako æe lice pocrnjeti. 029 JOE 002 007 Oni æe trèati kao junaci, kao vojnici skakaæe na zid, i svaki æe iæi svojim putem, niti æe otstupati sa svoje staze. 029 JOE 002 008 I jedan drugoga neæe tiskati, svaki æe iæi svojim putem, i na maèeve naviruæi neæe se raniti. 029 JOE 002 009 Po gradu æe hoditi, po zidovima æe trèati, u kuæe æe se peti, ulaziæe kroz prozore kao lupež. 029 JOE 002 010 Pred njima æe se zemlja tresti, nebesa æe se pokolebati, sunce æe i mjesec pomrknuti i zvijezde æe ustegnuti svjetlost svoju. 029 JOE 002 011 A Gospod æe pustiti glas svoj pred vojskom svojom, jer æe oko njegov biti vrlo velik, jer æe biti silan onaj koji æe izvršiti volju njegovu; jer æe dan Gospodnji biti velik i vrlo strašan, i ko æe ga podnijeti? 029 JOE 002 012 Zato još govori Gospod: obratite se k meni svijem srcem svojim i posteæi i plaèuæi i tužeæi. 029 JOE 002 013 I razderite srca svoja a ne haljine svoje, i obratite se ka Gospodu Bogu svojemu, jer je milostiv i žalostiv, spor na gnjev i obilan milosrðem i kaje se oda zla. 029 JOE 002 014 Ko zna, neæe li se povratiti i raskajati se, i ostaviti iza toga blagoslov, dar i naljev za Gospoda Boga vašega. 029 JOE 002 015 Trubite u trubu na Sionu, naredite post, proglasite svetkovinu. 029 JOE 002 016 Saberite narod, osveštajte sabor, skupite starce, saberite djecu i koja sisaju; ženik neka izide iz svoje klijeti i nevjesta iz ložnice svoje. 029 JOE 002 017 Izmeðu trijema i oltara neka plaèu sveštenici, sluge Gospodnje, i neka reku: prosti, Gospode, narodu svojemu, i ne daj našljedstva svojega pod sramotu, da njim obladaju narodi; zašto da reku u narodima: gdje im je Bog? 029 JOE 002 018 I Gospod æe revnovati za zemlju svoju i požaliæe narod svoj. 029 JOE 002 019 I Gospod æe odgovoriti i reæi æe svome narodu: evo, ja æu vam poslati žita i vina i ulja, i biæete ga siti, i neæu vas više dati pod sramotu meðu narodima. 029 JOE 002 020 Jer æu udaljiti od vas sjeverca, i odagnati ga u zemlju suhu i pustu, prednju èetu njegovu u istoèno more a zadnju u more zapadno, i podignuæe se smrad njegov, i trulež æe se njegov podignuti, pošto uèini velike stvari. 029 JOE 002 021 Ne boj se, zemljo, raduj se i veseli se, jer æe Gospod uèiniti velike stvari. 029 JOE 002 022 Ne bojte se, zvijeri poljske; jer æe se zelenjeti pasišta u pustinji i drveta æe nositi rod svoj, smokva æe i loza vinova davati silu svoju. 029 JOE 002 023 I vi, sinovi Sionski, radujte se i veselite se u Gospodu Bogu svojem, jer æe vam dati dažd na vrijeme, i spustiæe vam dažd rani i pozni na vrijeme. 029 JOE 002 024 I gumna æe se napuniti žita, a kace æe se preljevati vinom i uljem. 029 JOE 002 025 I naknadiæu vam godine koje izjede skakavac, hrušt i crv i gusjenica, velika vojska moja, koju slah na vas. 029 JOE 002 026 I ješæete izobila, i biæete siti i hvaliæete ime Gospoda Boga svojega, koji uèini s vama èudesa, i narod moj neæe se posramiti dovijeka. 029 JOE 002 027 I poznaæete da sam ja usred Izrailja, i da sam ja Gospod Bog vaš, i da nema drugoga, i narod moj neæe se posramiti dovijeka. 029 JOE 002 028 I poslije æu izliti duh svoj na svako tijelo, i proricaæe sinovi vaši i kæeri vaše, starci æe vaši sanjati sne, mladiæi æe vaši viðati utvare. 029 JOE 002 029 I na sluge æu i na sluškinje u one dane izliti duh svoj; 029 JOE 002 030 I uèiniæu èudesa na nebu i na zemlji, krv i oganj i pušenje dima. 029 JOE 002 031 Sunce æe se pretvoriti u tamu i mjesec u krv prije nego doðe veliki i strašni dan Gospodnji. 029 JOE 002 032 I svaki koji prizove ime Gospodnje spašæe se; jer æe na gori Sionu i u Jerusalimu biti spasenje, kao što je rekao Gospod, i u ostatku koji pozove Gospod. 029 JOE 003 001 Jer, gle, u one dane i u ono vrijeme, kad vratim roblje Judino i Jerusalimsko, 029 JOE 003 002 Sabraæu sve narode, i svešæu ih u dolinu Josafatovu, i ondje æu se suditi s njima za svoj narod i za našljedstvo svoje Izrailja, kojega rasijaše meðu narode i razdijeliše zemlju moju; 029 JOE 003 003 I za moj narod bacaše ždrijeb, i davaše dijete za kurvu, i prodavaše djevojku za vino, te piše. 029 JOE 003 004 I šta hoæete vi sa mnom, Tire i Sidone, i svi krajevi Palestinski? hoæete li da mi platite? i hoæete li da mi vratite? Odmah æu vam bez oklijevanja platiti platu vašu na vašu glavu. 029 JOE 003 005 Jer uzeste srebro moje i zlato moje, i najljepše zaklade moje unesoste u svoje crkve. 029 JOE 003 006 I sinove Judine i sinove Jerusalimske prodadoste sinovima Grèkim da biste ih otjerali daleko od meðe njihove. 029 JOE 003 007 Evo, ja æu ih dignuti s mjesta kuda ih prodadoste, i platiæu vam platu vašu na vašu glavu. 029 JOE 003 008 I prodaæu vaše sinove i vaše kæeri u ruke sinovima Judinijem, i oni æe ih prodati Savejcima u narod daljni, jer Gospod reèe. 029 JOE 003 009 Objavite ovo po narodima, oglasite rat, podignite junake neka doðu i idu svi vojnici. 029 JOE 003 010 Raskujte raonike svoje na maèeve, i srpove svoje na koplja; ko je slab, neka reèe: junak sam. 029 JOE 003 011 Skupite se i hodite, svi narodi unaokolo, i saberite se; tamo svedi, Gospode, junake svoje. 029 JOE 003 012 Neka se podignu i doðu narodi u dolinu Josafatovu; jer æu ondje sjesti da sudim svijem narodima unaokolo. 029 JOE 003 013 Zamahnite srpom, jer je žetva uzrela; hodite, siðite, jer je tijesak pun, kace se preljevaju; jer je zloæa njihova velika. 029 JOE 003 014 Gomile, gomile u dolini sudskoj; jer je dan Gospodnji blizu u dolini sudskoj. 029 JOE 003 015 Sunce æe i mjesec pomrknuti, i zvijezde æe ustegnuti svoju svjetlost. 029 JOE 003 016 I Gospod æe riknuti sa Siona, i iz Jerusalima æe pustiti glas svoj, i zatrešæe se nebo i zemlja; ali æe Gospod biti utoèište svome narodu i krjepost sinovima Izrailjevijem. 029 JOE 003 017 I poznaæete da sam ja Gospod Bog vaš, koji nastavam u Sionu, u svetoj gori svojoj; i Jerusalim æe biti svet, i tuðinci neæe više iæi po njemu. 029 JOE 003 018 I tada æe gore kapati slatkim vinom, i humovi æe se topiti od mlijeka, i svijem potocima Judinijem teæi æe voda, i izaæi æe izvor iz doma Gospodnjega i natopiæe dolinu Sitim. 029 JOE 003 019 Misir æe opustjeti, i Edomska æe biti pusta pustinja za nasilje uèinjeno sinovima Judinijem, jer proliše krv pravu u zemlji njihovoj. 029 JOE 003 020 A Juda æe stajati dovijeka i Jerusalim od koljena do koljena. 029 JOE 003 021 I oèistiæu krv njihovu, koje ne oèistih; i Gospod æe nastavati u Sionu. # # BOOK 030 AMO Amos Amos 030 AMO 001 001 Rijeèi Amosa koji bijaše izmeðu pastira iz Tekuje, što vidje za Izrailja za vremena Ozije cara Judina i za vremena Jerovoama sina Joasova cara Izrailjeva, dvije godine prije trusa. 030 AMO 001 002 Reèe dakle: Gospod æe riknuti sa Siona, i iz Jerusalima æe pustiti glas svoj, i tužiæe stanovi pastirski i posušiæe se vrh Karmilu. 030 AMO 001 003 Ovako veli Gospod: za tri zla i za èetiri što uèini Damasak, neæu mu oprostiti, jer vrhoše Galad gvozdenom branom. 030 AMO 001 004 Nego æu pustiti oganj u dom Azailov, te æe proždrijeti dvorove Venadadove. 030 AMO 001 005 I polomiæu prijevornice Damasku, i istrijebiæu stanovnike iz polja Avena, i onoga koji drži palicu iz doma Edenova, i otiæi æe u ropstvo narod Sirski u Kir, veli Gospod. 030 AMO 001 006 Ovako veli Gospod: za tri zla i za èetiri što uèini Gaza, neæu joj oprostiti, jer ih zarobiše sasvijem i predadoše Edomcima. 030 AMO 001 007 Nego æu pustiti oganj u zidove Gazi, te æe joj proždrijeti dvorove. 030 AMO 001 008 I istrijebiæu stanovnike iz Azota i onoga koji drži palicu iz Askalona, i okrenuæu ruku svoju na Akaron, i izginuæe ostatak Filistejski, veli Gospod Gospod. 030 AMO 001 009 Ovako veli Gospod: za tri zla i za èetiri što uèini Tir, neæu mu oprostiti, jer sasvijem dadoše u ropstvo Edomcima i ne sjeæaše se bratske vjere. 030 AMO 001 010 Nego æu pustiti oganj u zidove Tiru, te æe proždrijeti dvorove njegove. 030 AMO 001 011 Ovako veli Gospod: za tri zla i za èetiri što uèini Edom, neæu mu oprostiti, jer goni brata svojega maèem potrvši u sebi sve žaljenje, i gnjev njegov razdire jednako, i srdnju svoju drži uvijek. 030 AMO 001 012 Nego æu pustiti oganj u Teman, i proždrijeæe dvore u Vosori. 030 AMO 001 013 Ovako veli Gospod: za tri zla i za èetiri što uèiniše sinovi Amonovi, neæu im oprostiti, jer paraše trudne žene u Galadu da rašire meðu svoju. 030 AMO 001 014 Nego æu zapaliti oganj u zidovima Ravi, te æe joj proždrijeti dvorove s vikom u dan boja i s burom u dan vihora. 030 AMO 001 015 I car æe njihov otiæi u ropstvo, on i knezovi njegovi s njim, veli Gospod. 030 AMO 002 001 Ovako veli Gospod: za tri zla i za èetiri što uèini Moav, neæu mu oprostiti, jer sažeže kosti cara Edomskoga u kreè. 030 AMO 002 002 Nego æu pustiti oganj na Moava, te æe proždrijeti dvorove u Kariotu, i Moav æe poginuti s vrevom, s vikom i s glasom trubnijem. 030 AMO 002 003 I istrijebiæu sudiju iz njega i sve knezove njegove pobiæu s njim, veli Gospod. 030 AMO 002 004 Ovako veli Gospod: za tri zla i za èetiri što uèini Juda, neæu mu oprostiti, jer prezreše zakon Gospodnji i uredaba njegovijeh ne držaše, i prevariše se lažima svojim, za kojima hodiše oci njihovi. 030 AMO 002 005 Nego æu pustiti oganj u Judu, te æe proždrijeti dvore Jerusalimske. 030 AMO 002 006 Ovako veli Gospod: za tri zla i za èetiri što uèini Izrailj, neæu mu oprostiti, jer prodavaše pravednika za novce i ubogoga za jedne opanke. 030 AMO 002 007 Èeznu za prahom zemaljskim na glavi siromasima, i prevraæaju put smjernima; i sin i otac odlaze k jednoj djevojci da skvrne sveto ime moje. 030 AMO 002 008 I na haljinama u zalogu uzetijem leže kod svakoga oltara, i vino oglobljenijeh piju u kuæi bogova svojih. 030 AMO 002 009 A ja istrijebih ispred njih Amoreje, koji bijahu visoki kao kedri i jaki kao hrastovi, i potrh rod njihov ozgo i žile njihove ozdo. 030 AMO 002 010 I ja vas izvedoh iz zemlje Misirske, i vodih vas po pustinji èetrdeset godina da biste naslijedili zemlju Amorejsku. 030 AMO 002 011 I podizah izmeðu sinova vaših proroke i izmeðu mladiæa vaših nazireje. Nije li tako? sinovi Izrailjevi, govori Gospod. 030 AMO 002 012 A vi pojiste nazireje vinom, i prorocima zabranjivaste govoreæi: ne prorokujte. 030 AMO 002 013 Evo, ja æu vas pritisnuti na mjestu vašem kao što se pritiskuju kola puna snoplja. 030 AMO 002 014 I neæe biti bijega brzomu, i jaki neæe utvrditi krjeposti svoje, i hrabri neæe spasti duše svoje. 030 AMO 002 015 I strijelac neæe se održati, i laki na nogu neæe se izbaviti, niti æe konjik spasti duše svoje. 030 AMO 002 016 Nego æe najhrabriji meðu junacima go pobjeæi u onaj dan, govori Gospod. 030 AMO 003 001 Èujte rijeè koju govori Gospod za vas, sinovi Izrailjevi, za sve pleme koje sam izveo iz zemlje Misirske, govoreæi: 030 AMO 003 002 Samo vas poznah izmeðu svijeh plemena zemaljskih, zato æu vas pohoditi za sva bezakonja vaša. 030 AMO 003 003 Hoæe li dvojica iæi zajedno, ako se ne sastanu? 030 AMO 003 004 Hoæe li riknuti lav u šumi, ako nema lova? hoæe li laviæ pustiti glas svoj iz peæine svoje, ako ne uhvati što? 030 AMO 003 005 Hoæe li ptica pasti u mrežu na zemlju, ako nema zamke? hoæe li se dignuti mreža sa zemlje, ako se ništa ne uhvati? 030 AMO 003 006 Hoæe li truba trubiti po gradu, a narod da ne dotrèi uplašen? hoæe li biti nesreæa u gradu, a Gospod da je ne uèini? 030 AMO 003 007 Jer Gospod Gospod ne èini ništa ne otkrivši tajne svoje slugama svojim prorocima. 030 AMO 003 008 Kad lav rikne, ko se neæe bojati? kad Gospod reèe, ko neæe prorokovati? 030 AMO 003 009 Oglasite po dvorovima Azotskim i po dvorovima u zemlji Misirskoj, i recite: skupite se na gore Samarijske i vidite velike nerede u njoj i nasilje u njoj. 030 AMO 003 010 Ne znaju èiniti pravo, govori Gospod, sabiraju blago nasiljem i grabežem u dvorima svojim. 030 AMO 003 011 Zato ovako veli Gospod Gospod: neprijatelj je oko zemlje i oboriæe ti silu tvoju, i oplijeniæe se dvorovi tvoji. 030 AMO 003 012 Ovako veli Gospod: kao kad pastir istrgne iz usta lavu dvije golijeni ili kraj od uha, tako æe se istrgnuti sinovi Izrailjevi koji sjede u Samariji na uglu od odra i nakraj postelje. 030 AMO 003 013 Èujte i zasvjedoèite u domu Jakovljevu, govori Gospod Gospod Bog nad vojskama. 030 AMO 003 014 Kad pohodim Izrailja za grijehe njegove, tada æu pohoditi i oltare Vetiljske, i odbiæe se rogovi oltaru i pašæe na zemlju. 030 AMO 003 015 I udariæu kuæu zimnu i ljetnu kuæu, i propašæe kuæe od slonove kosti, i nestaæe velikih kuæa, govori Gospod. 030 AMO 004 001 Èujte ovu rijeè, krave Vasanske, koje ste u gori Samarijskoj, koje krivo èinite ubogima i satirete siromahe, koje govorite gospodarima svojim: donesite da pijemo. 030 AMO 004 002 Zakle se Gospod Gospod svetošæu svojom da æe vam evo doæi dani, te æe vas izvlaèiti kukama, i ostatak vaš udicama ribarskim. 030 AMO 004 003 I kroz prolome æete ižljesti, svaka na prema se, i pobacaæete što bude u dvorovima, govori Gospod. 030 AMO 004 004 Idite u Vetilj, i èinite bezakonje, u Galgalu množite bezakonje svoje, i prinosite svako jutro žrtve svoje, treæe godine desetke svoje; 030 AMO 004 005 I palite žrtvu zahvalnu od hljeba kiseloga, i oglasite žrtve dragovoljne i razglasite, jer vam je tako milo, sinovi Izrailjevi, govori Gospod Gospod. 030 AMO 004 006 I zato vam ja dadoh da su vam èisti zubi po svijem gradovima vašim i da nema hljeba nigdje po svijem mjestima vašim; ali se ne obratiste k meni, govori Gospod. 030 AMO 004 007 A ja vam ustegoh dažd, kad još tri mjeseca bijahu do žetve, i pustih dažd na jedan grad, a na drugi grad ne pustih dažda, jedan se kraj nakvasi, a drugi kraj, na koji ne daždje, posuši se. 030 AMO 004 008 Tako dva i tri grada iðahu u jedan grad da piju vode, i ne mogahu se napiti; ipak se ne obratiste k meni, govori Gospod. 030 AMO 004 009 Bih vas sušom i medljikom; gusjenice izjedoše obilje u vrtovima vašim i u vinogradima vašim i na smokvama vašim i na maslinama vašim; ipak se ne obratiste k meni, govori Gospod. 030 AMO 004 010 Poslah u vas pomor kao u Misir, pobih maèem mladiæe vaše i odvedoh konje vaše, i uèinih te se podizaše smrad iz okola vašega i u nozdrve vaše; ipak se ne obratiste k meni, govori Gospod. 030 AMO 004 011 Zatirah vas kao što Gospod zatr Sodom i Gomor, i bijaste kao glavnja istrgnuta iz ognja; ipak se ne obratiste k meni, govori Gospod. 030 AMO 004 012 Zato æu ti tako uèiniti, Izrailju; i što æu ti tako uèiniti, pripravi se, Izrailju, da sreteš Boga svojega. 030 AMO 004 013 Jer eto onoga koji je sazdao gore i koji je stvorio vjetar i javlja èovjeku što misli, èini od zore tamu, i hodi po visinama zemaljskim; ime mu je Gospod Bog nad vojskama. 030 AMO 005 001 Èujte ovu rijeè, naricanje koje podižem za vama, dome Izrailjev. 030 AMO 005 002 Pade, neæe više ustati djevojka Izrailjeva; baèena je na zemlju svoju, nema nikoga da je podigne. 030 AMO 005 003 Jer ovako veli Gospod Gospod: u gradu iz kojega je izlazila tisuæa ostaæe stotina, a iz kojega je izlazila stotina u njemu æe ostati deset domu Izrailjevu. 030 AMO 005 004 Jer ovako veli Gospod domu Izrailjevu: tražite me, i biæete živi. 030 AMO 005 005 A ne tražite Vetilja, i ne idite u Galgal, i ne prolazite u Virsaveju, jer æe Galgal otiæi u ropstvo, a Vetilj æe se obratiti u ništa. 030 AMO 005 006 Tražite Gospoda i biæete živi, da ne obuzme doma Josifova kao oganj i spali i ne bude nikoga da gasi Vetilj. 030 AMO 005 007 Koji obraæate sud u pelen, i pravdu na zemlju obarate, 030 AMO 005 008 Onoga tražite koji je stvorio zvijezde kola i štape, i koji pretvara sjen smrtni u jutro a dan u tamnu noæ, koji doziva vode morske i proljeva ih po zemlji; ime mu je Gospod. 030 AMO 005 009 Koji podiže pogibao na jakoga, te pogibao doðe na grad. 030 AMO 005 010 Mrze na onoga koji kara na vratima, i gade se na onoga koji govori pravo. 030 AMO 005 011 Zato što gazite siromaha i uzimate od njega žito u danak, sagradiste kuæe od tesana kamena, ali neæete sjedjeti u njima; nasadiste lijepe vinograde, ali neæete piti vina iz njih. 030 AMO 005 012 Jer znam bezakonja vaša, kojih je mnogo, i grijehe vaše, koji su veliki, koji muèite pravednika, primate poklone i izvræete pravdu ubogima na vratima. 030 AMO 005 013 Zato æe pravedni muèati u ovo vrijeme, jer je zlo vrijeme. 030 AMO 005 014 Tražite dobro a ne zlo, da biste bili živi; i tako æe Gospod Bog nad vojskama biti s vama, kako rekoste. 030 AMO 005 015 Mrzite na zlo i ljubite dobro, i postavite na vratima sud, ne bi li se Gospod Bog nad vojskama smilovao na ostatak Josifov. 030 AMO 005 016 Zato ovako veli Gospod Bog nad vojskama, Gospod: biæe tužnjava po svijem ulicama, i po svijem putovima govoriæe: jaoh! jaoh! i zvaæe ratare na žalost i na tužnjavu one koji umiju naricati. 030 AMO 005 017 I po svijem æe vinogradima biti tužnjava, jer æu proæi posred tebe, govori Gospod. 030 AMO 005 018 Teško onima koji žele dan Gospodnji! što æe vam dan Gospodnji? tada je mrak a ne vidjelo. 030 AMO 005 019 Kao da bi ko bježao od lava pa bi ga sreo medvjed; ili kao da bi ko došao u kuæu i naslonio se rukom na zid, pa bi ga zmija ujela. 030 AMO 005 020 Nije li dan Gospodnji mrak a ne vidjelo? i tama, bez svjetlosti? 030 AMO 005 021 Mrzim na vaše praznike, odbacio sam ih, i neæu da mirišem svetkovina vaših. 030 AMO 005 022 Ako mi prinesete žrtve paljenice i prinose svoje, neæu ih primiti, i neæu pogledati na zahvalne žrtve od ugojene stoke vaše. 030 AMO 005 023 Ukloni od mene buku pjesama svojih, i sviranja psaltira tvojih neæu da èujem. 030 AMO 005 024 Nego sud neka teèe kao voda i pravda kao silan potok. 030 AMO 005 025 Jeste li meni prinosili žrtve i dare u pustinji èetrdeset godina, dome Izrailjev? 030 AMO 005 026 Nego ste nosili šator Moloha svojega, i Hijuna, likove svoje, zvijezdu boga svojega, koje sami sebi naèiniste. 030 AMO 005 027 Zato æu vas preseliti iza Damaska, govori Gospod, kojemu je ime Bog nad vojskama. 030 AMO 006 001 Teško bezbrižnima u Sionu i onima koji su bez straha u gori Samarijskoj, koji su na glasu izmeðu poglavica narodima, ka kojima dolazi dom Izrailjev. 030 AMO 006 002 Proðite u Halnu i vidite, i odande idite u veliki Emat, poslije siðite u Gat Filistejski; je li koje carstvo bolje od ovijeh? jesu li im meðe prostranije od vaših meða? 030 AMO 006 003 Teško vama koji mislite da je daleko zli dan, a primièete stolicu na kojoj je nasilje; 030 AMO 006 004 Koji liježete na odrima od slonove kosti i pružate se na posteljama svojim, i jedete jaganjce iz stada i teoce ugojene; 030 AMO 006 005 Koji pjevate uza psaltire, i izmišljate sprave muzièke kao David; 030 AMO 006 006 Koji pijete vino velikim èašama, i mažete se skupocjenijem mirisima, a ne marite za polom Josifov. 030 AMO 006 007 Zato æe sada otiæi u ropstvo meðu prvima koji æe otiæi u ropstvo, i prestaæe radost onijeh koji se goste. 030 AMO 006 008 Zakle se Gospod Gospod sobom, govori Gospod Bog nad vojskama: ja se gadim na ponos Jakovljev i mrzim na dvorove njegove; zato æu predati grad i sve što je u njemu. 030 AMO 006 009 I ako deset ljudi ostane u jednoj kuæi, umrijeæe. 030 AMO 006 010 I kad uzme koga stric mu ili koji æe ga spaliti da iznese kosti njegove iz kuæe, reæi æe onome koji bude u kutu u kuæi: ima li jošte ko kod tebe? A on æe reæi: nema nikoga. A on æe reæi: muèi; jer ne pominjaše imena Gospodnjega. 030 AMO 006 011 Jer evo, Gospod zapovijeda i udariæe dom veliki da se razvali i mali dom da popuca. 030 AMO 006 012 Trèe li konji po stijeni i ore li se volovima? jer vi pretvoriste sud u žuè, i plod od pravde u pelen. 030 AMO 006 013 Vi se radujete onome što nije ništa, i govorite: nijesmo li svojom snagom dobili rogove? 030 AMO 006 014 Jer, gle, ja æu podignuti na vas, dome Izrailjev, govori Gospod Bog nad vojskama, narod, koji æe vas pritijesniti od ulaska u Emat do potoka u pustinji. 030 AMO 007 001 Ovo mi pokaza Gospod Gospod: gle, sazdavaše skakavce kad poèinjaše nicati otava, i gle, bijaše otava po carevoj kosidbi. 030 AMO 007 002 A kad pojedoše travu zemaljsku, tada rekoh: Gospode, Gospode, smiluj se; kako æe se podignuti Jakov? jer je mali. 030 AMO 007 003 Gospod se raskaja za to: neæe biti, reèe Gospod. 030 AMO 007 004 Tada mi pokaza Gospod Gospod, i gle, Gospod Gospod povika da æe suditi ognjem; i oganj proždrije veliku bezdanu i proždrije dio zemlje. 030 AMO 007 005 A ja rekoh: Gospode, Gospode, prestani; kako æe se podignuti Jakov? jer je mali. 030 AMO 007 006 Gospod se raskaja za to: ni to neæe biti, reèe Gospod Gospod. 030 AMO 007 007 Tada mi pokaza, i gle, Gospod stajaše na zidu sazidanu po mjerilima, i u ruci mu bjehu mjerila. 030 AMO 007 008 I reèe mi Gospod: što vidiš, Amose? I rekoh: mjerila. A Gospod mi reèe: evo, ja æu metnuti mjerila posred naroda svojega Izrailja, neæu ga više prolaziti. 030 AMO 007 009 Jer æe se razoriti visine Isakove, i svetinje æe Izrailjeve opustjeti, i ustaæu na dom Jerovoamov s maèem. 030 AMO 007 010 Tada Amasija sveštenik Vetiljski posla k Jerovoamu caru Izrailjevu i poruèi mu: Amos diže bunu na te usred doma Izrailjeva, zemlja ne može podnijeti svijeh rijeèi njegovijeh. 030 AMO 007 011 Jer ovako govori Amos: Jerovoam æe poginuti od maèa, a Izrailj æe se odvesti iz zemlje svoje u ropstvo. 030 AMO 007 012 Potom reèe Amasija Amosu: vidioèe, idi, bježi u zemlju Judinu, i ondje jedi hljeb i ondje prorokuj; 030 AMO 007 013 A u Vetilju više ne prorokuj, jer je svetinja careva i dom je carski. 030 AMO 007 014 A Amos odgovori i reèe Amasiji: ne bjeh prorok ni proroèki sin, nego bjeh govedar i brah dudove; 030 AMO 007 015 A Gospod me uze od stada i reèe mi Gospod: idi, prorokuj narodu mojemu Izrailju. 030 AMO 007 016 Sada dakle èuj rijeè Gospodnju. Ti kažeš: ne prorokuj u Izrailju, i ne kropi po domu Isakovu. 030 AMO 007 017 Zato ovako veli Gospod: žena æe ti se kurvati u gradu, i sinovi æe tvoji i kæeri tvoje pasti od maèa, i zemlja æe se tvoja razdijeliti užem, i ti æeš umrijeti u neèistoj zemlji, a Izrailj æe se odvesti iz svoje zemlje u ropstvo. 030 AMO 008 001 Ovo mi pokaza Gospod: gle, kotarica ljetnoga voæa. 030 AMO 008 002 I reèe: što vidiš, Amose? A ja rekoh: kotaricu ljetnoga voæa. A Gospod mi reèe: doðe kraj narodu mojemu Izrailju, neæu ga više prolaziti. 030 AMO 008 003 I pjesme æe crkvene biti ridanje u onaj dan, govori Gospod; biæe mnoštvo mrtvijeh tjelesa, koja æe se svuda pobacati muèeæi. 030 AMO 008 004 Èujte ovo, koji proždirete uboge i satirete siromahe u zemlji, 030 AMO 008 005 Govoreæi: kad æe proæi mladina da prodajemo žito? i subota da otvorimo pšenicu? umaljujuæi efu i poveæavajuæi sikal i varajuæi lažnijem mjerilima; 030 AMO 008 006 Da kupujemo siromahe za novce i ubogoga za jedne opanke, i da prodajemo oèinke od pšenice. 030 AMO 008 007 Zakle se Gospod slavom Jakovljevom: neæu nigda zaboraviti nijednoga djela njihova. 030 AMO 008 008 Neæe li se zemlja potresti od toga, i protužiti svaki koji živi na njoj? i neæe li se sva razliti kao rijeka? i neæe li se odnijeti i potopiti kao od rijeke Misirske? 030 AMO 008 009 I u onaj dan, govori Gospod Gospod, uèiniæu da sunce zaðe u podne, i pomraèiæu zemlju za bijela dana. 030 AMO 008 010 I pretvoriæu praznike vaše u žalost i sve pjesme vaše u plaè, i metnuæu kostrijet oko svijeh bedara, i uèiniæu da svaka glava oæelavi i da bude žalost kao za jedincem, i kraj æe joj biti kao gorak dan. 030 AMO 008 011 Gle, idu dani, govori Gospod Gospod, kad æu pustiti glad na zemlju, ne glad hljeba ni žeð vode, nego slušanja rijeèi Gospodnjih. 030 AMO 008 012 I potucaæe se od mora do mora, i od sjevera do istoka trèaæe tražeæi rijeè Gospodnju, i neæe je naæi. 030 AMO 008 013 U to æe vrijeme obamirati lijepe djevojke i mladiæi od žeði, 030 AMO 008 014 Koji se kunu krivicom Samarijskom i govore: tako da je živ Bog tvoj, Dane, i tako da je živ put u Virsaveju. I pašæe, i neæe više ustati. 030 AMO 009 001 Vidjeh Gospoda, a on stajaše na oltaru, i reèe: udari u gornji prag od vrata da se zatresu dovratnici, i rascijepi ih sve od vrha njihova; a što ostane iza njih pobiæu maèem; neæe uteæi izmeðu njih nijedan, niti æe se koji spasti. 030 AMO 009 002 Da se zakopaju u najdonji kraj zemlje, odande æe ih uzeti ruka moja; i da izaðu na nebo, odande æu ih skinuti; (Sheol h7585) 030 AMO 009 003 I da se sakriju na vrh Karmila, naæi æu ih i uzeæu ih odande; i da se sakriju ispred mojih oèiju na dno morsko, ondje æu zapovjediti zmiji da ih ujede; 030 AMO 009 004 Da otidu u ropstvo pred neprijateljima svojim, i ondje æu zapovjediti maèu da ih pobije, i obratiæu oèi svoje njima na zlo a ne na dobro. 030 AMO 009 005 Jer Gospod Gospod nad vojskama kad se dotakne zemlje, ona se rastapa i tuže svi koji žive na njoj, i razljeva se sva kao rijeka i potapa se kao od rijeke Misirske. 030 AMO 009 006 On je sagradio sebi klijeti na nebu i svod svoj osnovao na zemlji; zove vode morske i izljeva ih po zemlji; ime mu je Gospod. 030 AMO 009 007 Nijeste li mi, sinovi Izrailjevi, kao sinovi Etiopski? govori Gospod; ne izvedoh li Izrailja iz zemlje Misirske, a Filisteje iz Kaftora i Sirce iz Kira? 030 AMO 009 008 Gle, oèi su Gospodnje upravljene na ovo grješno carstvo da ga zatrem sa zemlje; ali neæu sasvijem zatrti doma Jakovljeva, govori Gospod. 030 AMO 009 009 Jer, evo, ja æu zapovjediti i razmetaæu meðu svijem narodima dom Izrailjev kao što se razmeæe žito u rešetu da ni zrno ne padne na zemlju. 030 AMO 009 010 Od maèa æe poginuti svi grješnici izmeðu mojega naroda, koji govore: neæe doæi, niti æe nas zadesiti zlo. 030 AMO 009 011 U to æu vrijeme podignuti opali šator Davidov, i zatvoriæu mu pukotine, i opraviæu mu što je razvaljeno, i opet æu ga sagraditi kao što je bio prije, 030 AMO 009 012 Da bi naslijedili ostatak Edomski i sve narode na koje se priziva ime moje, govori Gospod, koji èini ovo. 030 AMO 009 013 Evo, idu dani, govori Gospod, kad æe oraè stizati žeteoca, i koji gazi grožðe sijaèa, i gore æe kapati slatkim vinom, a svi æe se humovi rastapati. 030 AMO 009 014 I povratiæu roblje naroda svojega Izrailja, i opet æe sagraditi puste gradove i naseliæe se, i nasadiæe vinograde i piti vino iz njih, i naèiniæe vrtove i jesti rod iz njih. 030 AMO 009 015 I posadiæu ih u zemlji njihovoj, i neæe se više išèupati iz zemlje svoje, koju im dadoh, govori Gospod Bog tvoj. # # BOOK 031 OBA Obadiah Ovadija 031 OBA 001 001 Utvara Avdijeva. Ovako veli Gospod Gospod za Edomsku: èusmo glas od Gospoda, i glasnik bi poslan k narodima: ustajte, da ustanemo na nju u boj. 031 OBA 001 002 Gle, uèiniæu te malijem meðu narodima, biæeš vrlo prezren. 031 OBA 001 003 Ponos srca tvojega prevari te, tebe, koji živiš u rasjelinama kamenijem, u visokom stanu svom, i govoriš u srcu svom: ko æe me oboriti na zemlju? 031 OBA 001 004 Da podigneš visoko kao orao i meðu zvijezde da metneš gnijezdo svoje, odande æu te oboriti, govori Gospod. 031 OBA 001 005 Kako si oplijenjen? da su došli k tebi kradljivci ili lupeži noæu, ne bi li pokrali koliko im je dosta? da su došli k tebi beraèi vinogradski, ne bi li ostavili pabiraka? 031 OBA 001 006 Kako se pretraži Isav, kako se naðoše potaje njegove! 031 OBA 001 007 Do granice te odvedoše svi koji bijahu s tobom u vjeri, prevariše te i nadvladaše te koji bijahu u miru s tobom; koji jedu hljeb tvoj podmetnuše ti zamku, da se ne opazi. 031 OBA 001 008 U onaj dan, govori Gospod, neæu li pogubiti mudre u zemlji Edomskoj i razumne u gori Isavovoj? 031 OBA 001 009 I tvoji æe se junaci uplašiti, Temane, da se istrijebe pokoljem svi iz gore Isavove. 031 OBA 001 010 Za nasilje uèinjeno bratu tvojemu Jakovu pokriæe te stid i istrijebiæeš se zasvagda. 031 OBA 001 011 Onaj dan, kad ti stajaše nasuprot; onaj dan, kad inostranci odvoðahu u ropstvo vojsku njegovu, i tuðinci ulažahu na vrata njegova i bacahu ždrijeb za Jerusalim, bješe i ti kao koji od njih. 031 OBA 001 012 Ali ti ne trebaše gledati dana brata svojega, dana, kad se odvoðaše u tuðu zemlju, niti se radovati sinovima Judinijem u dan kad propadahu, niti razvaljivati usta u dan nevolje njihove. 031 OBA 001 013 Ne trebaše ti uæi na vrata naroda mojega u dan pogibli njihove, ne trebaše da i ti gledaš zlo njihovo u dan pogibli njihove ni da se mašaš dobra njihova u dan pogibli njihove. 031 OBA 001 014 Niti trebaše da staneš na rasputicu da ubijaš bježan njihovu, niti da izdaješ onijeh koji ostaše u dan nevolje. 031 OBA 001 015 Jer je dan Gospodnji blizu svijem narodima; kako si èinio, tako æe ti biti, plata æe ti se vratiti na glavu tvoju. 031 OBA 001 016 Jer kao što ste vi pili na svetoj gori mojoj, tako æe piti svi narodi vazda, piæe, i ždrijeæe, i biæe kao da ih nije bilo. 031 OBA 001 017 A na gori æe Sionu biti spasenje, i biæe sveta, i dom æe Jakovljev naslijediti našljedstvo svoje. 031 OBA 001 018 I dom æe Jakovljev biti oganj i dom Josifov plamen, a dom Isavov strnjika; i razgorjeæe se na njih, i spaliæe ih; i neæe biti ostatka domu Isavovu, jer Gospod reèe. 031 OBA 001 019 I naslijediæe jug, goru Isavovu, i ravnicu, Filisteje; i naslijediæe polje Jefremovo i polje Samarijsko i Venijaminovo i Galad; 031 OBA 001 020 I zarobljena vojska sinova Izrailjevijeh naslijediæe što je bilo Hananejsko do Sarepte; a roblje Jerusalimsko, što je u Sefaradu, naslijediæe južne gradove. 031 OBA 001 021 I izbavitelji æe izaæi na goru Sion da sude gori Isavovoj, i carstvo æe biti Gospodnje. # # BOOK 032 JON Jonah Jona 032 JON 001 001 Doðe rijeè Gospodnja Joni sinu Amatijevu govoreæi: 032 JON 001 002 Ustani, idi u Nineviju grad veliki, i propovijedaj protiv njega, jer izaðe zloæa njihova preda me. 032 JON 001 003 A Jona usta da bježi u Tarsis od Gospoda, i sišav u Jopu naðe laðu koja iðaše u Tarsis, i plativ vozarinu uðe u nju da otide s njima u Tarsis od Gospoda. 032 JON 001 004 Ali Gospod podiže velik vjetar na moru, i posta velika bura na moru da mišljahu da æe se razbiti laða. 032 JON 001 005 I laðari uplašivši se prizivahu svaki svojega boga, i bacahu što bješe u laði u more da bi bila lakša; a Jona bješe sišao na dno laði, i legav spavaše tvrdo. 032 JON 001 006 A upravitelj od laðe pristupi k njemu i reèe mu: šta ti spavaš! ustani, prizivaj Boga svojega, ne bi li nas se opomenuo Bog da ne poginemo. 032 JON 001 007 Potom rekoše jedan drugome: hodite, da bacimo ždrijeb da vidimo sa koga doðe na nas ovo zlo. I baciše ždrijeb, i pade ždrijeb na Jonu. 032 JON 001 008 Tada mu rekoše: kaži nam zašto doðe ovo zlo na nas; koje si radnje? i odakle ideš? iz koje si zemlje? i od koga si naroda? 032 JON 001 009 A on im reèe: Jevrejin sam, i bojim se Gospoda Boga nebeskoga, koji je stvorio more i suhu zemlju. 032 JON 001 010 Tada se vrlo uplašiše ljudi, i rekoše mu: što si uèinio? Jer doznaše ljudi da bježi od Gospoda, jer im on kaza. 032 JON 001 011 I rekoše mu: što æemo èiniti s tobom, da bi nam more utolilo? Jer bura na moru bivaše sve veæa. 032 JON 001 012 A on im reèe: uzmite me i bacite me u more, i more æe vam utoliti, jer vidim da je s mene došla na vas ova velika bura. 032 JON 001 013 A ljudi stadoše veslati da bi došli ka kraju; ali ne mogahu, jer im bura na moru bivaše sve veæa. 032 JON 001 014 Tada prizvaše Gospoda i rekoše: molimo ti se, Gospode, da ne poginemo radi duše ovoga èovjeka, i nemoj metnuti na nas krvi prave, jer ti, Gospode, èiniš kako hoæeš. 032 JON 001 015 Potom uzeše Jonu i baciše ga u more, i presta bura na moru. 032 JON 001 016 Tada se pobojaše oni ljudi Gospoda vrlo, i prinesoše žrtvu Gospodu i uèiniše zavjete. 032 JON 001 017 A Gospod zapovjedi, te velika riba proguta Jonu; i Jona bi u trbuhu ribljem tri dana i tri noæi. 032 JON 002 001 I zamoli se Jona Gospodu Bogu svojemu iz trbuha ribljega, 032 JON 002 002 I reèe: zavapih u nevolji svojoj ka Gospodu, i usliši me; iz utrobe grobne povikah, i ti èu glas moj. (Sheol h7585) 032 JON 002 003 Jer si me bacio u dubine, u srce moru, i voda me opteèe; sve poplave tvoje i vali tvoji prelaziše preko mene. 032 JON 002 004 I rekoh: odbaèen sam ispred oèiju tvojih; ali æu još gledati svetu crkvu tvoju. 032 JON 002 005 Optekoše me vode do duše, bezdana me opkoli, sita omota mi se oko glave. 032 JON 002 006 Sidoh do krajeva gorskih, prijevornice zemaljske nada mnom su dovijeka; ali ti izvadi život moj iz jame, Gospode Bože moj. 032 JON 002 007 Kad nestajaše duše moje u meni, pomenuh Gospoda, i molitva moja doðe k tebi, u svetu crkvu tvoju. 032 JON 002 008 Koji drže lažne taštine, ostavljaju svoju milost. 032 JON 002 009 A ja æu ti glasom zahvalnijem prinijeti žrtvu, ispuniti što sam zavjetovao; spasenje je u Gospoda. 032 JON 002 010 I Gospod zapovjedi ribi, te izbljuva Jonu na zemlju. 032 JON 003 001 I doðe rijeè Gospodnja Joni drugi put govoreæi: 032 JON 003 002 Ustani, i idi u Nineviju grad veliki, i propovijedaj mu ono što ti ja kažem. 032 JON 003 003 I ustav Jona otide u Nineviju po rijeèi Gospodnjoj; a Ninevija bješe grad vrlo velik, tri dana hoda. 032 JON 003 004 I Jona poèe iæi po gradu jedan dan hoda, i propovijeda i reèe: jošte èetrdeset dana, pa æe Ninevija propasti. 032 JON 003 005 I Ninevljani povjerovaše Bogu, i oglasiše post, i obukoše se u kostrijet od najveæega do najmanjega. 032 JON 003 006 Jer kad doðe ta rijeè do cara Ninevijskoga, on usta sa svojega prijestola, i skide sa sebe svoje odijelo, i obuèe se u kostrijet i sjede u pepeo. 032 JON 003 007 I proglasi se i kaza se po Nineviji po zapovijesti carevoj i knezova njegovijeh govoreæi: ljudi i stoka, goveda i ovce da ne okuse ništa, ni da pasu ni da piju vode. 032 JON 003 008 Nego i ljudi i stoka da se pokriju kostrijeæu, i da prizivaju Boga jako, i da se vrati svaki sa svoga zloga puta i od nepravde koja mu je u ruku. 032 JON 003 009 Ko zna, eda se povrati i raskaje Bog i povrati se od ljutoga gnjeva svojega, te ne izginemo. 032 JON 003 010 I Bog vidje djela njihova, gdje se vratiše sa zloga puta svojega; i raskaja se Bog oda zla koje reèe da im uèini, i ne uèini. 032 JON 004 001 A Joni bi vrlo nedrago, i rasrdi se. 032 JON 004 002 I pomoli se Gospodu i reèe: Gospode! ne rekoh li to kad još bijah u svojoj zemlji? zato šæah prije pobjeæi u Tarsis; jer znah da si ti Bog milostiv i žalostiv, spor na gnjev i obilan milosrðem, i kaješ se oda zla. 032 JON 004 003 Sada Gospode, uzmi dušu moju od mene, jer mi je bolje umrijeti nego živjeti. 032 JON 004 004 A Gospod reèe: je li dobro što se srdiš? 032 JON 004 005 I Jona izide iz grada, i sjede s istoka gradu, i naèini ondje kolibu, i sjeðaše pod njom u hladu da vidi što æe biti od grada. 032 JON 004 006 A Gospod Bog zapovjedi, te uzraste tikva nad Jonom da mu bude sjen nad glavom da mu pomože u muci njegovoj; i Jona se obradova tikvi veoma. 032 JON 004 007 Potom zapovjedi Bog, te doðe crv u zoru sjutradan, i podgrize tikvu, te usahnu. 032 JON 004 008 I kad ogranu sunce, posla Bog suh istoèni vjetar; i sunce stade žeæi Jonu po glavi tako da obamiraše i poželje da umre govoreæi: bolje mi je umrijeti nego živjeti. 032 JON 004 009 A Bog reèe Joni: je li dobro što se srdiš tikve radi? A on reèe: dobro je što se srdim do smrti. 032 JON 004 010 A Gospod mu reèe: tebi je žao tikve, oko koje se nijesi trudio, i koje nijesi odgajio, nego jednu noæ uzraste a drugu noæ propade. 032 JON 004 011 A meni da ne bude žao Ninevije, velikoga grada, u kom ima više od sto i dvadeset tisuæa ljudi koji još ne znaju šta je desno šta li lijevo, i mnogo stoke? # # BOOK 033 MIC Micah Mihej 033 MIC 001 001 Rijeè Gospodnja koja doðe Miheju Moreseæaninu za vremena Joatama, Ahaza i Jezekije, careva Judinijeh, što vidje za Samariju i za Jerusalim. 033 MIC 001 002 Èujte, svi narodi, slušaj, zemljo i što je na njoj, i Gospod Bog da vam je svjedok, Gospod iz svete crkve svoje. 033 MIC 001 003 Jer, gle, Gospod izlazi iz mjesta svojega, i siæi æe, i hodiæe po visinama zemaljskim. 033 MIC 001 004 I gore æe se rastopiti pred njim, i doline æe se rasjesti, kao vosak od ognja i kao voda što teèe niz strmen. 033 MIC 001 005 Sve je to za zloèinstvo Jakovljevo i za grijehe doma Izrailjeva. Koje je zloèinstvo Jakovljevo? nije li Samarija? koje su visine Judine? nije li Jerusalim? 033 MIC 001 006 Zato æu uèiniti od Samarije gomilu u polju da se sade vinogradi, i pobacaæu kamenje njezino u dolinu i otkriæu joj temelje. 033 MIC 001 007 I svi rezani likovi njezini razbiæe se, i svi æe se darovi njezini sažeæi ognjem, i sve æu idole njezine potrti, jer od plate kurvarske nakupi, i opet æe biti plata kurvarska. 033 MIC 001 008 Zato æu plakati i ridati; hodiæu svuèen i go; plakaæu kao zmajevi i tužiæu kao sove. 033 MIC 001 009 Jer joj se rane ne mogu iscijeliti, doðoše do Jude, dopriješe do vrata mojega naroda, do Jerusalima. 033 MIC 001 010 Ne javljajte u Gatu, ne plaèite; u Vit-Afri valjaj se po prahu. 033 MIC 001 011 Izidi, stanovnice Safirska, s golom sramotom; stanovnica Sananska neæe izaæi; žalost Vet-ezilska neæe vam dati stanka. 033 MIC 001 012 Jer stanovnica Marotska tuži za svojim dobrom. Jer siðe zlo od Gospoda do vrata Jerusalimskih. 033 MIC 001 013 Upregni brze konje u kola, stanovnice Lahiska, koja si poèetak grijehu kæeri Sionskoj, jer se u tebi naðoše zloèinstva Izrailjeva. 033 MIC 001 014 Zato pošlji dare Moresetu Gatskom; domovi Ahsivski prevariæe careve Izrailjeve. 033 MIC 001 015 Još æu ti dovesti našljednika, stanovnice Mariska; doæi æe do Odolama, slave Izrailjeve. 033 MIC 001 016 Naèini se æelava i ostrizi se za milom djecom svojom; raširi æelu svoju kao orao, jer se vode od tebe u ropstvo. 033 MIC 002 001 Teško onima koji smišljaju bezakonje i o zlu se trude na posteljama svojim, i kad svane izvršuju, jer im je sila u ruci. 033 MIC 002 002 Žele njive, i otimaju ih; žele kuæe, i uzimaju; èine silu èovjeku i kuæi njegovoj, èovjeku i našljedstvu njegovu. 033 MIC 002 003 Zato ovako veli Gospod: evo, ja mislim zlo tome rodu, iz kojega neæete izvuæi vratova svojih, niti æete hoditi ponosito, jer æe biti zlo vrijeme. 033 MIC 002 004 U ono vrijeme govoriæe se prièa o vama, i naricaæe se žalosno govoreæi: propadosmo; promijeni dio naroda mojega; kako mi uze! uzevši njive naše razdijeli. 033 MIC 002 005 Zato neæeš imati nikoga ko bi ti povukao uže za ždrijeb u zboru Gospodnjem. 033 MIC 002 006 Nemojte prorokovati, neka oni prorokuju; ako im ne prorokuju, neæe otstupiti sramota. 033 MIC 002 007 O ti, koji se zoveš dom Jakovljev, je li se umalio duh Gospodnji? jesu li to djela njegova? eda li moje rijeèi nijesu dobre onome koji hodi pravo? 033 MIC 002 008 A narod se moj prije podiže kao neprijatelj; preko haljine skidate plašt s onijeh koji prolaze ne bojeæi se, koji se vraæaju iz boja. 033 MIC 002 009 Žene naroda mojega izgonite iz milijeh kuæa njihovijeh, od djece njihove otimate slavu moju navijek. 033 MIC 002 010 Ustanite i idite, jer ovo nije poèivalište; što se oskvrni, pogubiæe vas pogiblju velikom. 033 MIC 002 011 Ako ko hodi za vjetrom i kazuje laži govoreæi: prorokovaæu ti za vino i za silovito piæe; taj æe biti prorok ovome narodu. 033 MIC 002 012 Doista æu te sabrati svega, Jakove, doista æu skupiti ostatak Izrailjev; postaviæu ih zajedno kao ovce Vosorske, kao stado usred tora njihova, biæe vreva od ljudstva. 033 MIC 002 013 Pred njima æe iæi koji razbija; oni æe razbiti i proæi kroz vrata, i izaæi æe; i car æe njihov iæi pred njima, i Gospod æe biti pred njima. 033 MIC 003 001 Zato rekoh: èujte, poglavice Jakovljeve i knezovi doma Izrailjeva, ne treba li vam znati šta je pravo? 033 MIC 003 002 Koji mrzite na dobro a ljubite zlo, sadirete kožu s njih i meso s kosti njihovijeh; 033 MIC 003 003 I jedete meso naroda mojega i sadirete kožu s njih i kosti im prebijate, i sasijecate kao u lonac i kao meso u kotao. 033 MIC 003 004 Tada æe vikati ka Gospodu, ali ih neæe uslišiti, nego æe sakriti lice svoje od njih u ono vrijeme, kako oni zlo radiše. 033 MIC 003 005 Ovako veli Gospod za proroke koji zavode moj narod, koji grizu zubima svojim i vièu: mir; i ako im ko ne da ništa u usta, dižu rat na nj. 033 MIC 003 006 Zato æe vam utvara biti noæ i proricanje vaše tama; i sunce æe zaæi tijem prorocima i dan æe im se smraèiti. 033 MIC 003 007 Tada æe se postidjeti vidioci, i vraèari æe se posramiti, i svi æe zastrijeti usne svoje, jer neæe biti odgovora Božijega. 033 MIC 003 008 Ali ja sam pun sile od duha Gospodnjega, i suda i hrabrosti da kažem Jakovu zloèinstvo njegovo i Izrailju grijeh njegov. 033 MIC 003 009 Èujte ovo, poglavice doma Jakovljeva i knezovi doma Izrailjeva, koji se gadite na pravdu, i sve što je pravo izvræete; 033 MIC 003 010 Koji gradite Sion krvlju i Jerusalim bezakonjem. 033 MIC 003 011 Poglavari njegovi sude po mitu, i sveštenici njegovi uèe za platu, i proroci njegovi gataju za novce, a na Gospoda se oslanjaju govoreæi: nije li Gospod usred nas? neæe doæi zlo na nas. 033 MIC 003 012 Zato æe se s vas Sion preorati kao njiva, i Jerusalim æe postati gomila, i gora od doma visoka šuma. 033 MIC 004 001 Ali æe u pošljednja vremena biti utvrðena gora doma Gospodnjega navrh gora i uzvišena iznad humova, i narodi æe se stjecati k njoj. 033 MIC 004 002 I iæi æe mnogi narodi govoreæi: hodite, da idemo na goru Gospodnju i u dom Boga Jakovljeva, i uèiæe nas svojim putovima, i hodiæemo njegovijem stazama; jer æe iz Siona izaæi zakon i rijeè Gospodnja iz Jerusalima. 033 MIC 004 003 I sudiæe meðu mnogim narodima, i pokaraæe jake narode nadaleko, i oni æe raskovati maèeve svoje na raonike, i koplja svoja na srpove; neæe dizati maèa narod na narod, niti æe se više uèiti ratu. 033 MIC 004 004 Nego æe sjedjeti svaki pod svojom vinovom lozom i pod smokvom, i neæe biti nikoga da ih plaši; jer usta Gospoda nad vojskama rekoše. 033 MIC 004 005 Jer æe svi narodi hoditi svaki u ime boga svojega; a mi æemo hoditi u ime Gospoda Boga svojega uvijek i dovijeka. 033 MIC 004 006 U to vrijeme, govori Gospod, sabraæu hrome, i skupiæu odagnane i kojima zlo uèinih. 033 MIC 004 007 I uèiniæu od hromijeh ostatak i od odagnanih silan narod; i Gospod æe carovati nad njima na gori Sionu otsada i dovijeka. 033 MIC 004 008 I ti, kulo stadu, stijeno kæeri Sionskoj, tebi æe doæi, doæi æe prva vlast, carstvo kæeri Jerusalimske. 033 MIC 004 009 Zašto vièeš tako jako? nema li cara u tebi? eda li izgiboše tvoji savjetnici, te te obuzeše bolovi kao porodilju? 033 MIC 004 010 Muèi se i vièi, kæeri Sionska, kao porodilja, jer æeš izaæi iz grada i stanovaæeš u polju, i otiæi æeš u Vavilon; ondje æeš se osloboditi, ondje æe te iskupiti Gospod iz ruku neprijatelja tvojih. 033 MIC 004 011 A sada se sabraše na te mnogi narodi govoreæi: da se oskvrni, i da se oèi naše nagledaju Siona. 033 MIC 004 012 Ali ne znaju misli Gospodnjih, niti razumiju namjere njegove, jer ih je skupio kao snoplje na gumno. 033 MIC 004 013 Ustani i vrsi, kæeri Sionska, jer æu ti naèiniti rog gvozden, i kopita æu ti naèiniti mjedena, te æeš satrti mnoge narode, i posvetiæu Gospodu blago njihovo i imanje njihovo Gospodu sve zemlje. 033 MIC 005 001 Saberi se sada u èete, èetnice, opsjedi nas, neka biju prutom po obrazu sudiju Izrailjeva. 033 MIC 005 002 A ti, Vitlejeme Efrato, ako i jesi najmanji meðu tisuæama Judinijem, iz tebe æe mi izaæi koji æe biti gospodar u Izrailju, kojemu su izlasci od poèetka, od vjeènijeh vremena. 033 MIC 005 003 Zato æe ih ostaviti dokle ne rodi ona koja æe roditi; tada æe se ostatak braæe njegove vratiti sa sinovima Izrailjevijem. 033 MIC 005 004 I stajaæe i pašæe ih silom Gospodnjom, velièanstvom imena Gospoda Boga svojega; i oni æe nastavati, jer æe on tada biti velik do krajeva zemaljskih. 033 MIC 005 005 I on æe biti mir; kad doðe Asirac u našu zemlju, i kad stupi u dvore naše, tada æemo podignuti na nj sedam pastira i osam knezova iz naroda. 033 MIC 005 006 I oni æe opasti zemlju Asirsku maèem i zemlju Nevrodovu na vratima njegovijem; i on æe nas izbaviti od Asirca kad doðe u našu zemlju i kad stupi na meðu našu. 033 MIC 005 007 I ostatak æe Jakovljev biti usred mnogih naroda kao rosa od Gospoda i kao sitan dažd po travi, koja ne èeka èovjeka niti se uzda u sinove èovjeèije. 033 MIC 005 008 I ostatak æe Jakovljev biti meðu narodima, usred mnogih naroda, kao lav meðu zvijerima šumskim, kao laviæ meðu stadima ovaca, koji kad ide tlaèi i rastrže i nema nikoga da izbavi. 033 MIC 005 009 Ruka æe ti se uzvisiti nad protivnicima tvojim, i svi æe se neprijatelji tvoji istrijebiti. 033 MIC 005 010 I u ono æu vrijeme, govori Gospod, istrijebiti konje isred tebe i potræu kola tvoja. 033 MIC 005 011 I zatræu gradove u tvojoj zemlji, i razvaliæu sva tvrda mjesta tvoja; 033 MIC 005 012 I istrijebiæu vraèanje iz ruku tvojih, i neæeš imati gatara; 033 MIC 005 013 I istrijebiæu likove tvoje rezane i stupove tvoje isred tebe, i neæeš se više klanjati djelu ruku svojih; 033 MIC 005 014 I iskorijeniæu gajeve tvoje isred tebe, i raskopaæu gradove tvoje, 033 MIC 005 015 I izvršiæu osvetu s gnjevom i ljutinom na narodima koji ne slušaše. 033 MIC 006 001 Slušajte šta govori Gospod: ustani, sudi se s gorama, i neka èuju humovi glas tvoj. 033 MIC 006 002 Slušajte, gore i tvrdi temelji zemaljski, parbu Gospodnju, jer Gospod ima parbu s narodom svojim, i s Izrailjem se sudi. 033 MIC 006 003 Narode moj, šta sam ti uèinio? i èim sam ti dosadio? Odgovori mi. 033 MIC 006 004 Jer te izvedoh iz zemlje Misirske i iskupih iz kuæe ropske i poslah pred tobom Mojsija, Arona i Mariju. 033 MIC 006 005 Narode moj, opomeni se što naumi Valak car Moavski i što mu odgovori Valam sin Veorov, od Sitima do Galgala šta bi, da poznaš pravdu Gospodnju. 033 MIC 006 006 Su èim æu doæi pred Gospoda da se poklonim Bogu višnjemu? hoæu li doæi preda nj sa žrtvama paljenicama? s teocima od godine? 033 MIC 006 007 Hoæe li Gospodu biti mile tisuæe ovnova? desetine tisuæa potoka ulja? hoæu li dati prvenca svojega za prijestup svoj? plod utrobe svoje za grijeh duše svoje? 033 MIC 006 008 Pokazao ti je, èovjeèe, što je dobro; i šta Gospod ište od tebe osim da èiniš što je pravo i da ljubiš milost i da hodiš smjerno s Bogom svojim? 033 MIC 006 009 Glas Gospodnji vièe gradu, i ko je mudar vidi ime tvoje; slušajte prut i onoga koji ga je odredio. 033 MIC 006 010 Nije li jošte u kuæi bezbožnikovoj blago nepravo? i efa krnja, gadna? 033 MIC 006 011 Hoæe li mi biti èist u koga su mjerila lažna i u tobocu prijevarno kamenje? 033 MIC 006 012 Jer su bogatuni njegovi puni nepravde, i stanovnici govore laž, i u ustima im je jezik prijevaran. 033 MIC 006 013 Zato æu te i ja biti da oboliš, pustošiæu te za grijehe tvoje. 033 MIC 006 014 Ti æeš jesti, ali se neæeš nasititi, i padanje tvoje biæe usred tebe; i sklanjaæeš, ali neæeš izbaviti, i što izbaviš predaæu maèu. 033 MIC 006 015 Ti æeš sijati, ali neæeš žeti; ti æeš cijediti masline, ali se neæeš namazati uljem, i mast, ali neæeš piti vina. 033 MIC 006 016 Jer se drže uredbe Amrijeve i sva djela doma Ahavova, i hodite po savjetima njihovijem, da te predam u pogibao, i stanovnike njegove u potsmijeh, i nosiæete sramotu naroda mojega. 033 MIC 007 001 Teško meni! jer sam kao kad se obere ljetina, kao kad se pabirèi poslije branja vinogradskoga; nema grozda za jelo, ranoga voæa želi duša moja. 033 MIC 007 002 Nesta pobožnoga sa zemlje i nema pravoga meðu ljudima, svi vrebaju krv, svaki lovi brata svojega mrežom. 033 MIC 007 003 Da èine zlo objema rukama što više mogu, ište knez; i sudija sudi za platu, i ko je velik govori opaèinu duše svoje, i spleæu je. 033 MIC 007 004 Najbolji je izmeðu njih kao trn, najpraviji je gori od trnjaka; dan stražara tvojih, pohoðenje tvoje, doðe, sada æe se smesti. 033 MIC 007 005 Ne vjerujte prijatelju, ne oslanjajte se na voða; od one koja ti na krilu leži, èuvaj vrata usta svojih. 033 MIC 007 006 Jer sin grdi oca, kæi ustaje na mater svoju, snaha na svekrvu svoju, neprijatelji su èovjeku domašnji njegovi. 033 MIC 007 007 Ali ja æu Gospoda pogledati, èekaæu Boga spasenja svojega; uslišiæe me Bog moj. 033 MIC 007 008 Nemoj mi se radovati, neprijateljice moja; ako padoh, ustaæu; ako sjedim u mraku, Gospod æe mi biti vidjelo. 033 MIC 007 009 Podnosiæu gnjev Gospodnji, jer mu zgriješih, dok ne raspravi parbu moju i da mi pravicu; izvešæe me na vidjelo, vidjeæu pravdu njegovu. 033 MIC 007 010 Neprijateljica æe moja vidjeti, i sram æe je pokriti, koja mi govori: gdje je Gospod Bog tvoj? oèi æe je moje vidjeti; sada æe se ona pogaziti kao blato na ulicama. 033 MIC 007 011 U koje se vrijeme sazidaju zidovi tvoji, u to æe vrijeme otiæi zapovijest nadaleko; 033 MIC 007 012 U to æe vrijeme dolaziti k tebi od Asirske do tvrdijeh gradova, i od tvrdijeh gradova do rijeke, i od mora do mora, i od gore do gore. 033 MIC 007 013 A zemlja æe biti pusta sa stanovnika svojih, za plod djela njihovijeh. 033 MIC 007 014 Pasi narod svoj s palicom svojom, stado našljedstva svojega, koje živi osamljeno u šumi, usred Karmila; neka pasu po Vasanu i po Galadu, kao u staro vrijeme. 033 MIC 007 015 Kao u vrijeme kad si izašao iz zemlje Misirske pokazaæu mu èudesa. 033 MIC 007 016 Narodi æe vidjeti, i postidjeæe se od sve sile svoje; metnuæe ruku na usta, uši æe im zagluhnuti. 033 MIC 007 017 Lizaæe prah kao zmija; kao bubine zemaljske drkæuæi ižlješæe iz rupa svojih; pritrèaæe uplašeni ka Gospodu Bogu našemu, i tebe æe se bojati. 033 MIC 007 018 Ko je Bog kao ti? koji prašta bezakonje i prolazi prijestupe ostatku od našljedstva svojega, ne drži dovijeka gnjeva svojega, jer mu je mila milost. 033 MIC 007 019 Opet æe se smilovati na nas; pogaziæe naša bezakonja; baciæeš u dubine morske sve grijehe njihove. 033 MIC 007 020 Pokazaæeš istinu Jakovu, milost Avramu, kako si se zakleo ocima našim u staro vrijeme. # # BOOK 034 NAH Nahum Naum 034 NAH 001 001 Breme Nineviji; knjiga od utvare Nauma Elkošanina. 034 NAH 001 002 Bog je revnitelj i Gospod je osvetnik; osvetnik je Gospod i gnjevi se; Gospod se sveti protivnicima svojim, i drži gnjev prema neprijateljima svojim. 034 NAH 001 003 Gospod je spor na gnjev i velike je moæi; ali nikako ne pravda krivca; put je Gospodnji u vihoru i buri, i oblaci su prah od nogu njegovijeh. 034 NAH 001 004 Zapreæuje moru i isušuje ga, i sve rijeke isušuje, vene Vasan i Karmil, i cvijet Vasanski vene. 034 NAH 001 005 Gore se tresu od njega, i humovi se rastapaju, a zemlja gori pred njim i vasiljena i sve što živi u njoj. 034 NAH 001 006 Pred gnjevom njegovijem ko æe se održati? i ko æe se oprijeti jarosti gnjeva njegova? jarost se njegova izlijeva kao oganj, i stijene se raspadaju pred njim. 034 NAH 001 007 Dobar je Gospod, grad je u nevolji, i poznaje one koji se uzdaju u nj. 034 NAH 001 008 Ali æe silnom poplavom uèiniti kraj mjestu njezinu, i tama æe goniti neprijatelje njegove. 034 NAH 001 009 Šta smišljate Gospodu? on æe uèiniti kraj; neæe se dva puta podignuti pogibao. 034 NAH 001 010 Jer kao trnje spleteni i kao od vina pijani proždrijeæe se kao suha slama. 034 NAH 001 011 Iz tebe je izašao koji smišlja zlo Gospodu, savjetnik nevaljao. 034 NAH 001 012 Ovako veli Gospod: ako i jesu u sili i mnogo ih ima, opet æe se isjeæi i proæi. Muèio sam te, neæu te više muèiti. 034 NAH 001 013 Nego æu sada slomiti jaram njegov s tebe, i pokidaæu tvoje okove. 034 NAH 001 014 Ali za tebe zapovjedi Gospod da se ne sije više ime tvoje; iz doma bogova tvojih istrijebiæu likove rezane i livene; naèiniæu ti od njega grob kad budeš prezren. 034 NAH 001 015 Eto, na gorama noge onoga koji nosi dobre glase, koji oglašuje mir. Praznuj, Juda, svoje praznike, ispunjaj zavjete svoje, jer zlikovac neæe više prolaziti po tebi; sasvijem se zatro. 034 NAH 002 001 Izaðe zatiraè na te, èuvaj grad, pazi na put, utvrdi bedra, ukrijepi se dobro. 034 NAH 002 002 Jer Gospod povrati slavu Jakovljevu kao slavu Izrailjevu, jer ih pustošnici opustošiše i loze im potrše. 034 NAH 002 003 Štit je junaka njegovijeh crven, vojnici su u skerletu; kola æe mu biti kao zapaljeni luèevi na dan kad se uvrsta, i jele æe se ljuljati strašno. 034 NAH 002 004 Kola æe praskati po ulicama i udarati jedna o druga po putovima, biæe kao luèevi, i trèaæe kao munje. 034 NAH 002 005 Pominjaæe junake svoje, a oni æe padati iduæi, pohitjeæe k zidovima njegovijem, i zaklon æe biti gotov. 034 NAH 002 006 Vrata æe se rijekama otvoriti, i dvor æe se razvaliti. 034 NAH 002 007 I koja stoji, zarobiæe se i odvešæe se, djevojke njezine pratiæe je uzdišuæi kao golubice, bijuæi se u prsi. 034 NAH 002 008 Ninevija bijaše kao jezero vodeno otkako je; ali bježe. Stanite, stanite. Ali se niko ne obzire. 034 NAH 002 009 Grabite srebro, grabite zlato; blagu nema kraja, mnoštvo je svakojakih dragih zaklada. 034 NAH 002 010 Isprazni se, i ogolje, i opustje; i srce se rastopi, koljena udaraju jedno o drugo, i bol je u svijem bedrima, i lica su svjema pocrnjela. 034 NAH 002 011 Gdje je loža lavovima i pasište laviæima, kuda iðaše lav i lavica i laviæ, i nikoga ne bješe da plaši? 034 NAH 002 012 Lav lovljaše svojim laviæima dosta, i davljaše lavicama svojim, i punjaše peæine svoje lova i lože svoje grabeža. 034 NAH 002 013 Evo me na te, govori Gospod nad vojskama, i popaliæu kola tvoja u dim, i maè æe proždrijeti laviæe tvoje, i istrijebiæu sa zemlje grabež tvoj, i neæe se èuti glas poslanika tvojih. 034 NAH 003 001 Teško gradu krvnièkom, vas je pun laži i otimanja, grabež ne izbiva iz njega. 034 NAH 003 002 Pucaju bièevi, i toèkovi prašte, i konji topoæu, i kola skaèu, 034 NAH 003 003 Konjanici poskakuju, i maèevi se sjaju, i koplja sijevaju, i mnoštvo je pobijenijeh i sila mrtvijeh tjelesa, nema broja mrtvacima; i pada se preko mrtvaca, 034 NAH 003 004 Za mnoštvo kurvarstva ljupke kurve, vješte bajaèice, koja prodaje narode svojim kurvanjem i plemena vraèanjem svojim. 034 NAH 003 005 Evo me na te, govori Gospod nad vojskama, i uzgrnuæu ti skute tvoje na lice, i pokazaæu narodima golotinju tvoju i carstvima sramotu tvoju. 034 NAH 003 006 I baciæu na tebe gadove i naružiæu te, i naèiniæu od tebe ugled. 034 NAH 003 007 I ko te god vidi, bježaæe od tebe, i govoriæe: opustje Ninevija; ko æe je žaliti? gdje æu tražiti one koji bi te tješili? 034 NAH 003 008 Jesi li bolja od No-Amona, koji ležaše meðu rijekama, optoèen vodom, kojemu prednja kula bješe more i zidovi mu bjehu more? 034 NAH 003 009 Jaèina mu bješe Huska zemlja i Misir i narodi bez broja; Futeji i Liveji bjehu ti pomoænici. 034 NAH 003 010 I on bi preseljen, otide u ropstvo, i djeca njegova biše razmrskana po uglovima svijeh ulica; i za glavare njegove bacaše ždrijeb, i svi vlastelji njegovi biše okovani u puta. 034 NAH 003 011 I ti æeš se opiti i kriæeš se, i ti æeš tražiti zaklon od neprijatelja. 034 NAH 003 012 Svi æe gradovi tvoji biti kao smokve s ranijem rodom; kad se tresnu, padaju u usta onome ko hoæe da jede. 034 NAH 003 013 Eto, narod su ti žene usred tebe; neprijateljima æe tvojim biti širom otvorena vrata od zemlje tvoje, oganj æe proždrijeti prijevornice tvoje. 034 NAH 003 014 Nahvataj sebi vode za opsadu, utvrdi ograde svoje; uði u kao i ugazi blato, opravi peæ za opeke. 034 NAH 003 015 Ondje æe te proždrijeti oganj, maè æe te isjeæi, izješæe te kao hrušt; neka vas je mnogo kao hrušteva, neka vas je mnogo kao skakavaca. 034 NAH 003 016 Imaš trgovaca više nego što je zvijezda na nebu; hruštevi padoše, pa odletješe. 034 NAH 003 017 Glavari su tvoji kao skakavci i vojvode tvoje kao veliki skakavci, koji padaju po plotovima kad je studeno, a kad sunce grane, odlijeæu, i mjesto im se ne poznaje gdje bjehu. 034 NAH 003 018 Zadrijemaše tvoji pastiri, care Asirski, polijegaše junaci tvoji, narod se tvoj rasprša po gorama, i nema nikoga da ih zbere. 034 NAH 003 019 Nema lijeka polomu tvom, ljuta je rana tvoja; ko god èuje glas o tebi, pljeskaæe rukama nad tobom, jer koga nije stizala zloæa tvoja jednako? # # BOOK 035 HAB Habakkuk Avakum 035 HAB 001 001 Breme koje vidje prorok Avakum. 035 HAB 001 002 Dokle æu, Gospode, vapiti a ti neæeš da èuješ? dokle æu ti vikati: nasilje! a ti neæeš da izbaviš? 035 HAB 001 003 Zašto puštaš da vidim bezakonje, i da gledam muku i grabež i nasilje pred sobom, i kako podižu svaðu i raspru? 035 HAB 001 004 Zato se ostavlja zakon, i sud ne izlazi nigda, jer bezbožnik optjeèe pravednika, zato sud izlazi izopaèen. 035 HAB 001 005 Pogledajte po narodima i vidite, i èudite se i divite se, jer æu uèiniti djelo u vaše dane kojega neæete vjerovati kad se stane pripovijedati. 035 HAB 001 006 Jer, evo, ja æu podignuti Haldejce, narod ljut i nagao, koji æe iæi po zemlji širom da osvoji naselja koja nijesu njegova. 035 HAB 001 007 Žestok je i strašan, sud njegov i vlast njegova od njega izlazi. 035 HAB 001 008 Konji æe mu biti brži od risova i ljuæi od vukova uveèe, veliko æe mnoštvo biti konjika njegovijeh, i iduæi izdaleka konjici njegovi doletjeæe kao orao kad hiti na lov. 035 HAB 001 009 Svi æe doæi na grabež, s lica æe biti kao istoèni vjetar, pokupiæe roblje kao pijesak. 035 HAB 001 010 I carevima æe se rugati i knezovi æe im biti potsmijeh, smijaæe se svakom gradu, nasuæe zemlje, i uzeæe ga. 035 HAB 001 011 Tada æe mu se promijeniti duh, proæi æe i skriviæe; ta æe mu (sila) njegova biti od boga njegova. 035 HAB 001 012 Nijesi li ti od vijeka, Gospode Bože moj, sveèe moj? neæemo umrijeti; ti si ga, Gospode, odredio za sud; i utvrdio si ga, stijeno, za karanje. 035 HAB 001 013 Èiste su oèi tvoje da ne možeš gledati zla, i bezakonja ne možeš gledati; zašto gledaš bezakonike? muèiš, kad bezbožnik proždire pravijega od sebe? 035 HAB 001 014 I hoæeš li ostaviti ljude kao ribe morske, kao bubine, koje nemaju gospodara? 035 HAB 001 015 Izvlaèi ih sve udicom, hvata ih u mrežu svoju, i zgræe ih preðom svojom, zato se veseli i raduje. 035 HAB 001 016 Zato prinosi žrtvu svojoj mreži, i kadi svojoj preði; jer je tijem dio njegov pretio i hrana mu izabrana. 035 HAB 001 017 Hoæe li zato izvlaèiti mrežu svoju i jednako ubijati narode nemilice? 035 HAB 002 001 Na straži svojoj stadoh, i stajah na kuli, i motrah da vidim šta æe mi reæi i šta bih odgovorio onome koji me koraše. 035 HAB 002 002 I odgovori mi Gospod i reèe: piši utvaru, i da bude razgovijetno na ploèama da se lako èita. 035 HAB 002 003 Jer æe još biti utvara do odreðenoga vremena, i govoriæe šta æe biti do pošljetka i neæe slagati; ako oklijeva, èekaj je, jer æe zacijelo doæi, i neæe odocniti. 035 HAB 002 004 Gle, ko se ponosi, njegova duša nije prava u njemu; a pravednik æe od vjere svoje živ biti. 035 HAB 002 005 A kako vino vara, taki je èovjek ohol, niti ostaje u stanu; jer raširuje duh svoj kao grob, i kao smrt je, koja se ne može nasititi i zbira k sebi sve narode i skuplja k sebi sva plemena. (Sheol h7585) 035 HAB 002 006 Neæe li ga svi oni uzeti u prièu i u zagonetke, i reæi: teško onom koji umnožava što nije njegovo! dokle æe? i koji trpa na se gusto blato. 035 HAB 002 007 Neæe li najedanput ustati oni koji æe te gristi? i neæe li se probuditi oni koji æe te rastrzati, i kojima æeš biti grabež? 035 HAB 002 008 Što si ti oplijenio mnoge narode, tebe æe oplijeniti sav ostatak od naroda, za krv ljudsku i za nasilje uèinjeno zemlji, gradu i svjema koji žive u njemu. 035 HAB 002 009 Teško onome koji se lakomi na gadan dobitak kuæi svojoj, da postavi gnijezdo svoje na visokom mjestu i saèuva se oda zla. 035 HAB 002 010 Smislio si sramotu kuæi svojoj da zatreš mnoge narode, i ogriješio si se o svoju dušu. 035 HAB 002 011 Jer æe kamen iz zida vikati, i èvor iz drveta svjedoèiæe. 035 HAB 002 012 Teško onome koji gradi grad krvlju i osniva grad nepravdom! 035 HAB 002 013 Gle, nije li od Gospoda nad vojskama da ljudi rade za oganj i narodi se trude ni za što? 035 HAB 002 014 Jer æe se zemlja napuniti poznanja slave Gospodnje kao što je more puno vode. 035 HAB 002 015 Teško onome koji poji bližnjega svojega, dodaje mijeh svoj da bi ga opojio i gledao mu golotinju. 035 HAB 002 016 Nasitiæeš se sramote mjesto slave, pij i ti, i otkrij golotinju svoju; doæi æe k tebi èaša u desnici Gospodnjoj, i bljuvotina æe sramna biti na slavi tvojoj. 035 HAB 002 017 Jer nasilje uèinjeno Livanu pokriæe te i pustoš meðu zvijerjem koja ga je plašila, za krv ljudsku i nasilje uèinjeno zemlji, gradu i svjema koji žive u njemu. 035 HAB 002 018 Šta pomaže rezan lik što ga izreza umjetnik njegov? šta liven lik i uèitelj laži, te se umjetnik uzda u djelo svoje gradeæi nijeme idole? 035 HAB 002 019 Teško onome koji govori drvetu: preni se! i nijemu kamenu: probudi se! Hoæe li on uèiti? Eto, obložen je zlatom i srebrom, a nema duha u njemu. 035 HAB 002 020 A Gospod je u svetoj crkvi svojoj; muèi pred njim, sva zemljo! 035 HAB 003 001 Molitva proroka Avakuma; za pjevanje. 035 HAB 003 002 Gospode, èuh rijeè tvoju, i uplaših se; Gospode, djelo svoje usred godina saèuvaj u životu, usred godina objavi ga, u gnjevu sjeti se milosti. 035 HAB 003 003 Bog doðe od Temana i svetac s gore Farana; slava njegova pokri nebesa i zemlja se napuni hvale njegove. 035 HAB 003 004 Svjetlost mu bijaše kao sunce, zraci izlažahu mu iz ruku, i ondje bješe sakrivena (sila) njegova. 035 HAB 003 005 Pred njim iðaše pomor, i živo ugljevlje iðaše ispod nogu njegovijeh. 035 HAB 003 006 Stade, i izmjeri zemlju, pogleda i razmetnu narode, raspadoše se vjeène gore, slegoše se humovi vjeèni; putovi su mu vjeèni. 035 HAB 003 007 Vidjeh šatore Etiopske u muci, ustreptaše zavjesi zemlji Madijanskoj. 035 HAB 003 008 Eda li se na rijeke razgnjevi Gospod? eda li se na rijeke raspali gnjev tvoj? na more jarost tvoja, kad si pojezdio na konjma svojim i na kolima svojim za spasenje? 035 HAB 003 009 Pomoli se luk tvoj kao što si se zakleo plemenima; razdro si zemlju za rijeke. 035 HAB 003 010 Vidješe te gore i uzdrktaše, povodanj navali; bezdana pusti glas svoj, uvis podiže ruke svoje. 035 HAB 003 011 Sunce i mjesec stadoše u stanu svom, idoše prema svjetlosti tvoje strijele, prema sijevanju sjajnoga koplja tvojega. 035 HAB 003 012 Srdito si išao po zemlji, gnjevno si gazio narode. 035 HAB 003 013 Izašao si na spasenje narodu svojemu, na spasenje s pomazanikom svojim; razmrskao si glavu kuæi bezbožnièkoj do vrata otkrivši temelj. 035 HAB 003 014 Njegovijem kopljima probio si glavu selima njegovijem kad navaljivahu kao vihor da me razaspu, radovahu se kao da æe proždrijeti siromaha u potaji. 035 HAB 003 015 Išao si po moru na konjma svojim, po gomili mnoge vode. 035 HAB 003 016 Èuh, i utroba se moja uskoleba, usne mi uzdrktaše na glas, u kosti mi uðe truhlež, i ustresoh se na mjestu svom; kako æu poèivati u dan nevolje, kad doðe na narod koji æe ga opustošiti. 035 HAB 003 017 Jer smokva neæe cvasti, niti æe biti roda na lozi vinovoj; rod æe maslinov prevariti, i njive neæe dati hrane, ovaca æe nestati iz tora, i goveda neæe biti u oboru. 035 HAB 003 018 Ali æu se ja radovati u Gospodu, veseliæu se u Bogu spasenja svojega. 035 HAB 003 019 Gospod je Gospod (sila) moja, i daæe mi noge kao u košute, i vodiæe me po visinama mojim. Naèelniku pjevaèkom uz žice moje. # # BOOK 036 ZEP Zephaniah Sofonija 036 ZEP 001 001 Rijeè Gospodnja koja doðe Sofoniji sinu Husija sina Godolije sina Amarije sina Jezekijina, za vremena Josije sina Amonova, cara Judina. 036 ZEP 001 002 Sve æu uzeti sa zemlje, govori Gospod; 036 ZEP 001 003 Uzeæu ljude i stoku, uzeæu ptice nebeske i ribe morske i sablazni s bezbožnicima, i istrijebiæu ljude sa zemlje, govori Gospod. 036 ZEP 001 004 Jer æu mahnuti rukom svojom na Judu i na sve stanovnike Jerusalimske, i istrijebiæu iz mjesta ovoga ostatak Valov i ime sveštenika idolskih s drugim sveštenicima, 036 ZEP 001 005 I one koji se klanjaju na krovovima vojsci nebeskoj i koji se klanjaju i kunu se Gospodom i koji se kunu Melhomom. 036 ZEP 001 006 I one koji se odvraæaju od Gospoda i koji ne traže Gospoda niti pitaju za nj. 036 ZEP 001 007 Muèi pred Gospodom Gospodom, jer je blizu dan Gospodnji, jer je Gospod prigotovio žrtvu i pozvao svoje zvanice. 036 ZEP 001 008 I u dan žrtve Gospodnje pohodiæu knezove i carske sinove i sve koji nose tuðinsko odijelo. 036 ZEP 001 009 I pohodiæu u taj dan sve koji skaèu preko praga, koji pune kuæu gospodara svojih grabežem i prijevarom. 036 ZEP 001 010 I u taj æe dan, veli Gospod, biti vika od ribljih vrata, i jauk s druge strane, i polom velik s humova. 036 ZEP 001 011 Ridajte koji živite u Maktesu, jer izgibe sav narod trgovaèki, istrijebiše se svi koji nose srebro. 036 ZEP 001 012 I u to æu vrijeme razgledati Jerusalim sa žišcima, i pohodiæu ljude koji leže na svojoj droždini, koji govore u srcu svom: Gospod ne èini ni dobro ni zlo. 036 ZEP 001 013 I blago æe se njihovo razgrabiti i kuæe njihove opustošiti; grade kuæe, ali neæe sjedjeti u njima; i sade vinograde, ali neæe piti vina iz njih. 036 ZEP 001 014 Blizu je veliki dan Gospodnji, blizu je i ide vrlo brzo; glas æe biti dana Gospodnjega, gorko æe tada vikati junak. 036 ZEP 001 015 Taj je dan dan, kada æe biti gnjev, dan, kada æe biti tuga i muka, dan, kada æe biti pustošenje i zatiranje, dan, kada æe biti mrak i tama, dan, kada æe biti oblak i magla, 036 ZEP 001 016 Dan, kada æe biti trubljenje i pokliè na tvrde gradove i na visoke uglove. 036 ZEP 001 017 I pritijesniæu ljude, te æe iæi kao slijepi, jer zgriješiše Gospodu; i krv æe se njihova prosuti kao prah i tjelesa njihova kao gnoj. 036 ZEP 001 018 Ni srebro njihovo ni zlato njihovo neæe ih moæi izbaviti u dan gnjeva Gospodnjega; i svu æe zemlju proždrijeti oganj revnosti njegove; jer æe brzo uèiniti kraj svjema stanovnicima zemaljskim. 036 ZEP 002 001 Saberite se, saberite se, narode nemili, 036 ZEP 002 002 Dok nije izašao sud, i dan prošao kao pljeva, dok nije došao na vas ljuti gnjev Gospodnji, dok nije došao na vas dan gnjeva Gospodnjega. 036 ZEP 002 003 Tražite Gospoda svi koji ste krotki u zemlji, koji èinite što je naredio; tražite pravdu, tražite krotost, eda biste se sakrili na dan gnjeva Gospodnjega. 036 ZEP 002 004 Jer æe se Gaza ostaviti i Askalon æe opustjeti; Azot æe se odagnati u podne i Akaron æe se iskorijeniti. 036 ZEP 002 005 Teško onima koji žive po bregovima morskim, narodu Heretejskom: rijeè je Gospodnja na vas, Hanane, zemljo Filistejska, ja æu te zatrti da ne bude stanovnika u tebi. 036 ZEP 002 006 I bregovi æe morski biti stanovi i jame pastirske i torovi za stada. 036 ZEP 002 007 I taj æe kraj biti ostatku doma Judina; ondje æe pasti; u domovima æe Askalonskim lijegati uveèe; jer æe ih pohoditi Gospod Bog njihov i povratiti roblje njihovo. 036 ZEP 002 008 Èuo sam rug Moavov i ukore sinova Amonovijeh kojima ružiše moj narod, i raširiše se preko meða njihovijeh. 036 ZEP 002 009 Zato, tako ja bio živ, govori Gospod nad vojskama, Bog Izrailjev, Moav æe biti kao Sodom i sinovi Amonovi kao Gomor, mjesto koprivama, i slanica i vjeèna pustoš: ostatak naroda mojega oplijeniæe ih, i koji ostanu od naroda mojega naslijediæe ih. 036 ZEP 002 010 To æe im biti za ponositost njihovu; jer ružiše narod Gospoda nad vojskama i podizaše se na nj. 036 ZEP 002 011 Strašan æe im biti Gospod, jer æe istrijebiti sve bogove zemaljske, i njemu æe se klanjati svaki iz svojega mjesta, sva ostrva narodna. 036 ZEP 002 012 I vi, Etiopljani, biæete pobijeni maèem mojim. 036 ZEP 002 013 I dignuæe ruku svoju na sjever, i zatræe Asirsku, i Nineviju æe opustiti da bude suha kao pustinja. 036 ZEP 002 014 I u njoj æe ležati stada, svakojako zvijerje izmeðu naroda, i gem i æuk noæivaæe na dovratnicima njezinijem; glasom æe pjevati na prozorima; pustoš æe biti na pragovima, jer æe se poskidati kedrovina. 036 ZEP 002 015 Taki æe biti veseli grad, koji sjedi bez brige, koji govori u srcu svom: ja sam, i osim mene nema drugoga. Kako opustje! posta loža zvijerju! Ko god proðe mimo nj zviždaæe i mahati rukom. 036 ZEP 003 001 Teško gradu odmetnièkom i oskvrnjenom, nasilnièkom! 036 ZEP 003 002 Ne sluša glasa, ne prima nauka, ne uzda se u Gospoda, ne pristupa k Bogu svojemu. 036 ZEP 003 003 Knezovi su mu u njemu lavovi koji rièu; sudije su mu vuci veèernji, koji ne gloðu kosti do jutra. 036 ZEP 003 004 Proroci su mu hvališe, varalice; sveštenici njegovi skvrne svetinju, izvræu zakon. 036 ZEP 003 005 Gospod je pravedan usred njega, ne èini nepravde, svako jutro iznosi sud svoj na vidjelo, ne izostaje, ali bezbožnik ne zna za stid. 036 ZEP 003 006 Istrijebih narode, kule im se razoriše, ulice im opustih, te niko ne prolazi; gradovi im se raskopaše, da nema nikoga, nema stanovnika. 036 ZEP 003 007 Rekoh: pobojaæeš me se, primiæeš nauk; neæe mu se zatrti stan nièim su èim bih ga pohodio; ali oni uraniše te pokvariše sva djela svoja. 036 ZEP 003 008 Zato èekajte me, govori Gospod, do dana kad æu se podignuti na plijen; jer je sud moj da saberem narode i pokupim carstva, da izlijem na njih gnjev svoj, svu žestinu jarosti svoje, jer æe oganj revnosti moje proždrijeti svu zemlju. 036 ZEP 003 009 Jer æu tada promijeniti narodima usne, te æe biti èiste, da bi svi prizivali ime Gospodnje i služili mu složnijem ramenima. 036 ZEP 003 010 Ispreko rijeka Huskih koji se meni mole, rasijani moji, donijeæe mi dare. 036 ZEP 003 011 Tada se neæeš više stidjeti nijednoga svojih djela, kojima si mi zgriješio; jer æu onda uzeti iz tebe one koji se hvale slavom tvojom, i neæeš se više velièati na svetoj gori mojoj. 036 ZEP 003 012 I ostaviæu u tebi narod nevoljan i siromašan, i oni æe se uzdati u ime Gospodnje. 036 ZEP 003 013 Ostatak Izrailjev neæe èiniti bezakonja niti æe govoriti laži, niti æe se naæi u ustima njihovijem jezik prijevaran; nego æe pasti i ležati i neæe biti nikoga da ih plaši. 036 ZEP 003 014 Pjevaj, kæeri Sionska; klikuj, Izrailju; raduj se i veseli se iz svega srca, kæeri Jerusalimska! 036 ZEP 003 015 Ukloni Gospod sudove tvoje, odvrati neprijatelje tvoje; car Izrailjev Gospod usred tebe je, neæeš se više bojati zla. 036 ZEP 003 016 U onaj dan reæi æe se gradu Jerusalimu: ne boj se; Sionu: nemoj da ti klonu ruke. 036 ZEP 003 017 Gospod Bog tvoj, koji je usred tebe, silni, spašæe te; radovaæe ti se veoma, umiriæe se u ljubavi svojoj, veseliæe se tebe radi pjevajuæi. 036 ZEP 003 018 Koji tuže za praznicima, sabraæu ih, koji su iz tebe, radi teške sramote koja je na tebi. 036 ZEP 003 019 Gle, uništiæu u ono vrijeme sve koji te muèe, i izbaviæu hrome i sabrati odagnane, i dobaviæu im hvalu i slavu po svoj zemlji, gdje su bili pod sramotom. 036 ZEP 003 020 U ono vrijeme dovešæu vas, u ono vrijeme sabraæu vas; jer æu vam dobaviti slavu i hvalu po svijem narodima na zemlji, kad povratim roblje vaše pred vašim oèima, govori Gospod. # # BOOK 037 HAG Haggai Agej 037 HAG 001 001 Druge godine cara Darija šestoga mjeseca prvoga dana doðe rijeè Gospodnja preko Ageja proroka Zorovavelju sinu Salatilovu, upravitelju Judejskom, i Isusu sinu Josedekovu, poglavaru sveštenièkom, govoreæi: 037 HAG 001 002 Ovako veli Gospod nad vojskama govoreæi: taj narod govori: još nije došlo vrijeme, vrijeme da se sazida dom Gospodnji. 037 HAG 001 003 Zato doðe rijeè Gospodnja preko Ageja proroka govoreæi: 037 HAG 001 004 Je li vama vrijeme da sjedite u kuæama svojim obloženijem daskama, a ovaj je dom pust? 037 HAG 001 005 Zato sada ovako veli Gospod nad vojskama: uzmite na um putove svoje. 037 HAG 001 006 Sijete mnogo, a uvozite malo; jedete, a ne bivate siti; pijete, a ne napijate se; odijevate se, a nijedan ne može da se zgrije; i koji zaslužuje novce, meæe ih u prodrt tobolac. 037 HAG 001 007 Ovako veli Gospod nad vojskama: uzmite na um putove svoje. 037 HAG 001 008 Idite na goru, i donesite drva, te zidajte dom; i biæe mi milo, i proslaviæu se, veli Gospod. 037 HAG 001 009 Izgledate mnogo, a eto malo; i što unesete u kuæu, ja razduham; zašto? veli Gospod nad vojskama; zato što je dom moj pust, a vi svaki trèite za svoj dom. 037 HAG 001 010 Zato se zatvori nebo nad vama da nema rose, i zemlja se zatvori da nema roda njezina. 037 HAG 001 011 I dozvah sušu na zemlju, i na gore, i na žito i na vino i na ulje i na sve što zemlja raða, i na ljude i na stoku i na svaki rad ruèni. 037 HAG 001 012 I posluša Zorovavelj sin Salatilov i Isus sin Josedekov, poglavar sveštenièki, i sav ostatak narodni glas Gospoda Boga svojega i rijeèi proroka Ageja, kako ga posla Gospod Bog njihov, i poboja se narod Gospoda. 037 HAG 001 013 I govori Agej, poslanik Gospodnji, narodu kao što ga posla Gospod, i reèe: ja sam s vama, govori Gospod. 037 HAG 001 014 I Gospod podiže duh Zorovavelju sinu Salatilovu, upravitelju Judejskom, i duh Isusu sinu Josedekovu, poglavaru sveštenièkom, i duh svemu ostatku narodnom, te doðoše i radiše u domu Gospoda nad vojskama, Boga svojega, 037 HAG 001 015 Dvadeset èetvrtoga dana šestoga mjeseca, druge godine cara Darija. 037 HAG 002 001 Sedmoga mjeseca dvadeset prvoga dana doðe rijeè Gospodnja preko Ageja proroka govoreæi: 037 HAG 002 002 Kaži sada Zorovavelju sinu Salatilovu, upravitelju Judejskom, i Isusu sinu Josedekovu, poglavaru sveštenièkom, i ostatku narodnom govoreæi: 037 HAG 002 003 Ko je meðu vama ostao koji je vidio ovaj dom u prvoj slavi njegovoj? a kakav vi sada vidite? nije li prema onom kao ništa u vašim oèima? 037 HAG 002 004 Nego sada budi hrabar, Zorovavelju, govori Gospod, i budi hrabar Isuse sine Josedekov, poglavaru sveštenièki, i budi hrabar sav narode zemaljski, govori Gospod, i radite; jer sam ja s vama, govori Gospod nad vojskama. 037 HAG 002 005 Po rijeèi kojom sam uèinio zavjet s vama kad izidoste iz Misira, duh æe moj stajati meðu vama, ne bojte se. 037 HAG 002 006 Jer ovako veli Gospod nad vojskama: još jednom, domalo, i ja æu potresti nebesa i zemlju i more i suhu zemlju; 037 HAG 002 007 I potrešæu sve narode, i doæi æe izabrani iz svijeh naroda, i napuniæu ovaj dom slave, veli Gospod nad vojskama. 037 HAG 002 008 Moje je srebro i moje je zlato, govori Gospod nad vojskama. 037 HAG 002 009 Slava æe ovoga doma pošljednjega biti veæa nego onoga prvoga, veli Gospod nad vojskama; i postaviæu mir na ovom mjestu, govori Gospod nad vojskama. 037 HAG 002 010 Dvadeset èetvrtoga dana devetoga mjeseca druge godine Darijeve doðe rijeè Gospodnja preko Ageja proroka govoreæi: 037 HAG 002 011 Ovako veli Gospod nad vojskama: upitaj sveštenike za zakon, i reci: 037 HAG 002 012 Gle, ako bi ko nosio sveto meso u skutu od haljine svoje, ili bi se skutom svojim dotakao hljeba ili variva ili vina ili ulja ili kakoga god jela, bi li se osvetio? A sveštenici odgovoriše i rekoše: ne. 037 HAG 002 013 Potom reèe Agej: ako bi se ko neèist od mrtvaca dotakao èega toga, hoæe li biti neèisto? A sveštenici odgovoriše i rekoše: biæe neèisto. 037 HAG 002 014 Tada Agej odgovori i reèe: taki je taj narod i taki su ti ljudi preda mnom, govori Gospod, i tako je sve djelo ruku njihovijeh, i što god prinose tamo, neèisto je. 037 HAG 002 015 A sada uzmite na um, od ovoga dana nazad, prije nego se položi kamen na kamen u crkvi Gospodnjoj, 037 HAG 002 016 Prije toga kad ko doðe ka gomili od dvadeset mjera, bješe deset; kad doðe ka kaci da dobije pedeset vjedara iz kace, bješe dvadeset; 037 HAG 002 017 Bih vas sušom i medljikom i gradom, svako djelo ruku vaših; ali se vi ne obratiste k meni, govori Gospod. 037 HAG 002 018 Uzmite na um, od toga dana nazad, od dana dvadeset èetvrtoga mjeseca devetoga, od dana kad se osnova crkva Gospodnja, uzmite na um. 037 HAG 002 019 Ima li jošte sjemena u žitnici? ni vinova loza ni smokva ni šipak ni maslina još ne rodi; od ovoga æu dana blagosloviti. 037 HAG 002 020 Potom doðe rijeè Gospodnja drugi put Ageju dvadeset èetvrtoga dana mjeseca govoreæi: 037 HAG 002 021 Kaži Zorovavelju upravitelju Judejskom, i reci: ja æu potresti nebo i zemlju; 037 HAG 002 022 I prevaliæu prijesto carstvima, i satræu silu carstvima narodnijem, prevaliæu kola i one koji sjede na njima, i popadaæe konji i konjici, svaki od maèa brata svojega. 037 HAG 002 023 U to vrijeme, govori Gospod nad vojskama, uzeæu tebe, Zorovavelju, sine Salatilov, slugo moj, govori Gospod, i postaviæu te kao peèat; jer sam te izabrao, govori Gospod nad vojskama. # # BOOK 038 ZEC Zechariah Zaharija 038 ZEC 001 001 Osmoga mjeseca druge godine Darijeve, doðe rijeè Gospodnja proroku Zahariji sinu Varahije sina Idova govoreæi: 038 ZEC 001 002 Gospod se vrlo razgnjevi na oce vaše. 038 ZEC 001 003 Zato im reci: ovako veli Gospod nad vojskama: vratite se k meni, govori Gospod nad vojskama, i ja æu se vratiti k vama, veli Gospod nad vojskama. 038 ZEC 001 004 Ne budite kao oci vaši, kojima vikahu preðašnji proroci govoreæi: ovako veli Gospod nad vojskama: vratite se sa zlijeh putova svojih i od zlijeh djela svojih; ali ne poslušaše niti paziše na me, govori Gospod. 038 ZEC 001 005 Oci vaši gdje su? i ti proroci žive li dovijeka? 038 ZEC 001 006 Ali rijeèi moje i uredbe moje koje zapovijedah slugama svojim prorocima ne stigoše li oce vaše? te se oni obratiše i rekoše: kako Gospod nad vojskama bješe namislio uèiniti nam prema putovima našim i po djelima našim, tako nam uèini. 038 ZEC 001 007 Dvadeset èetvrtoga dana jedanaestoga mjeseca, a to je mjesec Savat, druge godine Darijeve, doðe rijeè Gospodnja proroku Zahariji sinu Varahije sina Idova govoreæi: 038 ZEC 001 008 Vidjeh noæu, a to èovjek jahaše na konju riðu, i stajaše meðu mirtama koje bijahu u dolu, a za njim bijahu konji riði, šareni i bijeli. 038 ZEC 001 009 I rekoh: što je ovo, gospodaru moj? A anðeo koji govoraše sa mnom reèe mi: ja æu ti pokazati što je ovo. 038 ZEC 001 010 Tada èovjek koji stajaše meðu mirtama progovori i reèe: ovo su koje posla Gospod da oblaze zemlju. 038 ZEC 001 011 I oni progovoriše anðelu Gospodnjemu koji stajaše meðu mirtama, i rekoše: mi obidosmo zemlju, i gle, sva zemlja poèiva i mirna je. 038 ZEC 001 012 Tada anðeo Gospodnji odgovori i reèe: Gospode nad vojskama, kad æeš se veæ smilovati Jerusalimu i gradovima Judinijem, na koje se gnjeviš veæ sedamdeset godina? 038 ZEC 001 013 A Gospod odgovori anðelu koji govoraše sa mnom, dobrijem rijeèima, milijem rijeèima. 038 ZEC 001 014 I reèe mi anðeo koji govoraše sa mnom: vièi i reci: ovako veli Gospod nad vojskama: revnujem za Jerusalim i za Sion veoma. 038 ZEC 001 015 I gnjevim se silno na narode bezbrižne, jer se malo razgnjevih a oni pomogoše na zlo. 038 ZEC 001 016 Zato ovako veli Gospod: obratih se k Jerusalimu milošæu, dom æe se moj opet sazidati u njemu, govori Gospod nad vojskama, i uže æe se zategnuti preko Jerusalima. 038 ZEC 001 017 Još vièi i reci: ovako veli Gospod nad vojskama: opet æe gradovi moji obilovati dobrom, i Gospod æe opet utješiti Sion i opet æe izabrati Jerusalim. 038 ZEC 001 018 Tada podigoh oèi svoje i vidjeh, i gle, èetiri roga. 038 ZEC 001 019 I rekoh anðelu koji govoraše sa mnom: što je to? A on mi reèe: to su rogovi koji razmetnuše Judu, Izrailja i Jerusalim. 038 ZEC 001 020 Potom pokaza mi Gospod èetiri kovaèa. 038 ZEC 001 021 I rekoh: šta su ti došli da rade? A on odgovori i reèe: ono su rogovi koji razmetnuše Judu da niko ne podiže glave; a ovi doðoše da ih uplaše, da odbiju rogove narodima, koji podigoše rog na zemlju Judinu da je razmetnu. 038 ZEC 002 001 Opet podigoh oèi svoje i vidjeh, i gle, èovjek, i u ruci mu uže mjeraèko. 038 ZEC 002 002 I rekoh: kuda ideš? A on mi reèe: da izmjerim Jerusalim da vidim kolika mu je širina i kolika mu je dužina. 038 ZEC 002 003 I gle, anðeo koji govoraše sa mnom izide, i drugi anðeo izide mu na susret. 038 ZEC 002 004 I reèe mu: trèi, govori onom mladiæu i reci: Jerusalimljani æe se naseliti po selima radi mnoštva ljudi i stoke što æe biti u njemu. 038 ZEC 002 005 I ja æu mu, govori Gospod, biti zid ognjen unaokolo i biæu za slavu usred njega. 038 ZEC 002 006 Ej, ej, bježite iz zemlje sjeverne, govori Gospod, jer vas razasuh u èetiri vjetra nebeska, govori Gospod. 038 ZEC 002 007 Ej Sione, koji sjediš kod kæeri Vavilonske, izbavi se. 038 ZEC 002 008 Jer ovako veli Gospod nad vojskama: za slavom posla me k narodima, koji vas oplijeniše; jer ko tièe u vas, tièe u zjenicu oka njegova. 038 ZEC 002 009 Jer evo ja æu mahnuti rukom svojom na njih, i biæe plijen slugama svojim, i poznaæete da me je poslao Gospod nad vojskama. 038 ZEC 002 010 Pjevaj i veseli se, kæeri Sionska, jer evo ja idem i nastavaæu usred tebe, govori Gospod. 038 ZEC 002 011 I mnogi æe se narodi prilijepiti ka Gospodu u taj dan, i biæe mi narod, i ja æu nastavati usred tebe, i poznaæeš da me je poslao k tebi Gospod nad vojskama. 038 ZEC 002 012 I Gospod æe naslijediti Judu, svoj dio, u zemlji svetoj, i opet æe izabrati Jerusalim. 038 ZEC 002 013 Neka muèi svako tijelo pred Gospodom, jer usta iz svetoga stana svojega. 038 ZEC 003 001 Poslije mi pokaza Isusa poglavara sveštenièkoga, koji stajaše pred anðelom Gospodnjim, i Sotonu, koji mu stajaše s desne strane da ga pre. 038 ZEC 003 002 A Gospod reèe Sotoni: Gospod da te ukori, Sotono, Gospod da te ukori, koji izabra Jerusalim. Nije li on glavnja istrgnuta iz ognja? 038 ZEC 003 003 A Isus bijaše obuèen u haljine prljave, i stajaše pred anðelom. 038 ZEC 003 004 A on progovori i reèe onima koji stajahu pred njim: skinite s njega te prljave haljine. I reèe mu: vidi, uzeh s tebe bezakonje tvoje, i obukoh ti nove haljine. 038 ZEC 003 005 I rekoh: neka mu metnu èistu kapu na glavu. I metnuše mu èistu kapu na glavu, i obukoše mu haljine; a anðeo Gospodnji stajaše. 038 ZEC 003 006 I anðeo Gospodnji zasvjedoèi Isusu govoreæi: 038 ZEC 003 007 Ovako veli Gospod nad vojskama: ako uzideš mojim putovima, i ako uzdržiš što sam naredio da se drži, tada æeš ti suditi domu mojemu i èuvaæeš trijemove moje, i daæu ti da hodiš meðu ovima što stoje. 038 ZEC 003 008 Èuj, Isuse poglavaru sveštenièki, ti i drugovi tvoji što sjede pred tobom, jer su ti ljudi èudo; evo, ja æu dovesti slugu svojega, klicu. 038 ZEC 003 009 Jer gle, kamen koji metnuh pred Isusa, na tom je jednom kamenu sedam oèiju; gle, ja æu ga otesati, govori Gospod nad vojskama, i uzeæu bezakonje te zemlje u jedan dan. 038 ZEC 003 010 U taj dan, govori Gospod nad vojskama, zvaæete svaki bližnjega svojega pod vinovu lozu i pod smokvu. 038 ZEC 004 001 Potom vrati se anðeo koji mi govoraše, i probudi me kao èovjeka koji se budi oda sna. 038 ZEC 004 002 I reèe mi: šta vidiš? A ja rekoh: vidim, eto svijeænjak sav od zlata, i gore na njemu èaša, i sedam žižaka njegovijeh na njemu, i sedam lijevaka za sedam žižaka što su gore na njemu, 038 ZEC 004 003 I dvije masline uza nj, jedna s desne strane èaši a jedna s lijeve. 038 ZEC 004 004 I progovorih anðelu koji govoraše sa mnom, i rekoh: što je to, gospodaru moj? 038 ZEC 004 005 A anðeo koji govoraše sa mnom odgovori i reèe mi: zar ne znaš što je to? I rekoh: ne, gospodaru moj. 038 ZEC 004 006 A on odgovori i reèe mi govoreæi: to je rijeè Gospodnja Zorovavelju: ne silom ni krjepošæu nego duhom mojim, veli Gospod nad vojskama. 038 ZEC 004 007 Što si ti, goro velika, pred Zorovaveljem? ravnica; i on æe iznijeti najviši kamen, s usklicima: milost, milost njemu. 038 ZEC 004 008 I doðe mi rijeè Gospodnja govoreæi: 038 ZEC 004 009 Ruke Zorovaveljeve osnovaše ovaj dom, ruke æe njegove i dovršiti, i poznaæeš da me je Gospod nad vojskama poslao k vama. 038 ZEC 004 010 Jer ko je prezreo dan malijeh stvari? jer æe se radovati kad vide kamen mjeraèki u ruci Zorovavelju onijeh sedam oèiju Gospodnjih koje prelaze svu zemlju. 038 ZEC 004 011 Tada odgovarajuæi rekoh mu: što su one dvije masline s desne strane svijeænjaku i s lijeve? 038 ZEC 004 012 I opet progovorih i rekoh mu: što su one dvije granèice maslinove, što su meðu dva lijevka zlatna, koji toèe zlato? 038 ZEC 004 013 I reèe mi govoreæi: zar ne znaš što je to? A ja rekoh: ne, gospodaru moj. 038 ZEC 004 014 Tada reèe: to su dvije masline koje stoje kod Gospoda sve zemlje. 038 ZEC 005 001 Potom opet podigoh oèi svoje i vidjeh, a to knjiga leæaše. 038 ZEC 005 002 I on mi reèe: šta vidiš? A ja rekoh: vidim knjigu gdje leti, dužina joj dvadeset lakata a širina deset lakata. 038 ZEC 005 003 Tada mi reèe: to je prokletstvo koje izaðe na svu zemlju, jer svaki koji krade istrijebiæe se po njoj s jedne strane, i koji se god kune krivo istrijebiæe se po njoj s druge strane. 038 ZEC 005 004 Ja æu je pustiti, govori Gospod nad vojskama, te æe doæi na kuæu lupežu i na kuæu onome koji se kune mojim imenom krivo, i stajaæe mu usred kuæe i satræe je, i drvlje joj i kamenje. 038 ZEC 005 005 Potom izide anðeo koji govoraše sa mnom, i reèe mi: podigni oèi svoje i vidi šta je ovo što izlazi. 038 ZEC 005 006 A ja rekoh: šta je? A on reèe: to je efa što izlazi. I reèe: to im je oko po svoj zemlji. 038 ZEC 005 007 I gle, podizaše se talanat olova, i jedna žena sjeðaše usred efe. 038 ZEC 005 008 I on reèe: to je bezbožnost. I vrže je usred efe, i vrže onaj komad olova ozgo na ždrijelo joj. 038 ZEC 005 009 I podigoh oèi svoje i vidjeh, a to dvije žene izlažahu, i vjetar im bijaše pod krilima, a krila im bijahu kao u rode, i digoše efu meðu zemlju i nebo. 038 ZEC 005 010 I rekoh anðelu koji govoraše sa mnom: kuda one nose efu? 038 ZEC 005 011 A on mi reèe: da joj naèine kuæu u zemlji Senaru; i ondje æe se namjestiti i postaviti na svoje podnožje. 038 ZEC 006 001 Potom opet podigoh oèi svoje, i vidjeh, a to èetvora kola izlažahu izmeðu dvije gore, a te gore bijahu od mjedi. 038 ZEC 006 002 U prvijem kolima bjehu konji riði, a u drugim kolima konji vrani, 038 ZEC 006 003 A u treæim kolima konji bijeli, a u èetvrtijem kolima konji šareni, jaki. 038 ZEC 006 004 I progovoriv rekoh anðelu koji govoraše sa mnom: šta je to, gospodaru moj? 038 ZEC 006 005 A anðeo odgovori i reèe mi: to su èetiri vjetra nebeska, koji izlaze ispred Gospoda sve zemlje, gdje stajaše. 038 ZEC 006 006 Konji vrani što su u jednijem, oni idu u sjevernu zemlju; a bijeli idu za njima; a šareni idu u zemlju južnu. 038 ZEC 006 007 I jaki izašavši šæahu da idu i prolaze zemlju; i reèe: idite, prolazite zemlju. I stadoše prolaziti zemlju. 038 ZEC 006 008 Tada me zovnu, i reèe mi: vidi, koji otidoše u zemlju sjevernu, umiriše duh moj u zemlji sjevernoj. 038 ZEC 006 009 Potom mi doðe rijeè Gospodnja govoreæi: 038 ZEC 006 010 Uzmi od roblja, od Heldaja i od Tovije i od Jedaje, koji doðoše iz Vavilonske, pa doði istoga dana i uði u dom Josije sina Sofonijina. 038 ZEC 006 011 Uzmi srebra i zlata, i naèini vijence, i metni na glavu Isusu sinu Josedekovu, poglavaru sveštenièkom, 038 ZEC 006 012 I reci mu govoreæi: ovako veli Gospod nad vojskama: evo èovjeka, kojemu je ime klica, koja æe klijati s mjesta svoga i sagradiæe crkvu Gospodnju. 038 ZEC 006 013 Jer æe on sagraditi crkvu Gospodnju, i nosiæe slavu, i sjedjeæe i vladati na svom prijestolu, i biæe sveštenik na prijestolu svom, i svjet mirni biæe meðu objema. 038 ZEC 006 014 I vijenci neka budu Elemu i Toviji i Jedaji i Henu sinu Sofonijinu za spomen u crkvi Gospodnjoj. 038 ZEC 006 015 I koji su daleko, doæi æe i gradiæe crkvu Gospodnju, i poznaæete da me je Gospod nad vojskama poslao k vama. I to æe biti ako uzaslušate glas Gospoda Boga svojega. 038 ZEC 007 001 Potom èetvrte godine cara Darija doðe rijeè Gospodnja Zahariji èetvrtoga dana devetoga mjeseca, Hasleva, 038 ZEC 007 002 Kad poslaše u dom Božji Sarasara i Regemeleha i ljude svoje da mole Gospoda, 038 ZEC 007 003 I da govore sveštenicima, koji bijahu u domu Gospoda nad vojskama, i prorocima, i reku: hoæemo li plakati petoga mjeseca odvajajuæi se, kako èinismo veæ toliko godina? 038 ZEC 007 004 I doðe mi rijeè Gospodnja govoreæi: 038 ZEC 007 005 Kaži svemu narodu zemaljskom i sveštenicima, i reci: kad postiste i tužiste petoga i sedmoga mjeseca za sedamdeset godina, eda li meni postiste? 038 ZEC 007 006 A kad jedete i pijete, ne jedete li i ne pijete li sami? 038 ZEC 007 007 Nijesu li to rijeèi koje je Gospod proglasio preko preðašnjih proroka, kad Jerusalim bijaše naseljen i miran i gradovi njegovi oko njega, i kad bijaše naseljen južni kraj i ravnica? 038 ZEC 007 008 Doðe rijeè Gospodnja Zahariji govoreæi: 038 ZEC 007 009 Ovako govori Gospod nad vojskama: sudite pravo i budite milostivi i žalostivi jedan drugom. 038 ZEC 007 010 I ne èinite krivo udovici ni siroti, inostrancu ni siromahu, i ne mislite zlo jedan drugom u srcu svom. 038 ZEC 007 011 Ali ne htješe slušati, i uzmakoše ramenom natrag, i zatiskoše uši svoje da ne èuju. 038 ZEC 007 012 I srcem svojim otvrdnuše kao dijamanat da ne èuju zakona i rijeèi koje sla Gospod nad vojskama duhom svojim preko proroka preðašnjih; zato doðe velik gnjev od Gospoda nad vojskama. 038 ZEC 007 013 Zato kao što on vika a oni ne slušaše, tako i oni vikaše a ja ih ne slušah, govori Gospod nad vojskama. 038 ZEC 007 014 Nego ih razmetnuh vihorom po svijem narodima, kojih ne poznavaše, i zemlja opustje iza njih da niko u nju ne dohoðaše niti se iz nje vraæaše, i obratiše milu zemlju u pustoš. 038 ZEC 008 001 Opet doðe rijeè Gospoda nad vojskama govoreæi: 038 ZEC 008 002 Ovako veli Gospod nad vojskama: revnujem za Sion velikom revnošæu, i velikim gnjevom revnujem za nj. 038 ZEC 008 003 Ovako veli Gospod: vratih se u Sion i naselih se usred Jerusalima, i Jerusalim æe se zvati grad istiniti, i gora Gospoda nad vojskama sveta gora. 038 ZEC 008 004 Ovako veli Gospod nad vojskama: opet æe sjedjeti starci i starice po ulicama Jerusalimskim, svatko sa štakom u ruci od velike starosti. 038 ZEC 008 005 I ulice æe gradske biti pune djetiæa i djevojaka, koje æe se igrati po ulicama. 038 ZEC 008 006 Ovako veli Gospod nad vojskama: ako je èudno u oèima ostatku toga naroda u ovo vrijeme, eda li æe biti èudno i u mojim oèima? govori Gospod nad vojskama. 038 ZEC 008 007 Ovako veli Gospod nad vojskama: evo, ja æu izbaviti svoj narod iz zemlje istoène i iz zemlje zapadne. 038 ZEC 008 008 I dovešæu ih, i oni æe nastavati usred Jerusalima, i biæe mi narod i ja æu im biti Bog, istinom i pravdom. 038 ZEC 008 009 Ovako veli Gospod nad vojskama: neka vam se ukrijepe ruke koji slušate u ovo vrijeme ove rijeèi iz usta proroèkih od dana kad se osnova dom Gospoda nad vojskama da se sazida crkva. 038 ZEC 008 010 Jer prije tijeh dana ne bješe plate ni za èovjeka ni za živinèe, niti bješe mira od neprijatelja ni onome koji odlažaše ni onome koji dolažaše, i pustih sve ljude jednoga na drugoga. 038 ZEC 008 011 A sada neæu biti kao prije ostatku toga naroda, govori Gospod nad vojskama. 038 ZEC 008 012 Nego æe usjev biti miran, vinova æe loza nositi plod svoj, i zemlja æe raðati rod svoj, i nebo æe davati rosu svoju; i sve æu to dati u našljedstvo ostatku toga naroda. 038 ZEC 008 013 I kao što bijaste uklin meðu narodima, dome Judin i dome Izrailjev, tako æu vas izbaviti te æete biti blagoslov; ne bojte se, neka vam se okrijepe ruke. 038 ZEC 008 014 Jer ovako veli Gospod nad vojskama: kao što vam namislih zlo uèiniti, kad me razgnjeviše oci vaši, veli Gospod nad vojskama, i ne raskajah se, 038 ZEC 008 015 Tako opet u ove dane namislih da dobro èinim Jerusalimu i domu Judinu; ne bojte se. 038 ZEC 008 016 Ovo je što treba da èinite: govorite istinu jedan drugom, sudite pravo i mirno na vratima svojim; 038 ZEC 008 017 I ne mislite jedan drugome zlo u srcu svom, i ne ljubite krive zakletve, jer na sve to mrzim, govori Gospod. 038 ZEC 008 018 Potom doðe mi rijeè Gospoda nad vojskama govoreæi: 038 ZEC 008 019 Ovako veli Gospod nad vojskama: post èetvrtoga mjeseca, i post petoga i post sedmoga i post desetoga obratiæe se domu Judinu u radost i veselje i u praznike vesele; ali ljubite istinu i mir. 038 ZEC 008 020 Ovako veli Gospod nad vojskama: još æe dolaziti narodi i stanovnici mnogih gradova; 038 ZEC 008 021 Dolaziæe stanovnici jednoga u drugi govoreæi: hajdemo da se molimo Gospodu i da tražimo Gospoda nad vojskama; idem i ja. 038 ZEC 008 022 Tako æe doæi mnogi narodi i silni narodi da traže Gospoda nad vojskama u Jerusalimu i da se mole Gospodu. 038 ZEC 008 023 Ovako veli Gospod nad vojskama: u to æe vrijeme deset ljudi od svijeh jezika narodnijeh uhvatiti jednoga Judejca za skut govoreæi: idemo s vama, jer èujemo da je Bog s vama. 038 ZEC 009 001 Breme rijeèi Gospodnje zemlji Adrahu i Damasku, gdje æe poèinuti, jer je Gospodnje oko na ljudima i na svijem plemenima Izrailjevijem. 038 ZEC 009 002 I Emat æe zahvatiti, i Tir i Sidon, ako i jesu veoma mudri, 038 ZEC 009 003 I Tir sagradi sebi grad, i sabra srebra kao praha, i zlata kao kala po putu. 038 ZEC 009 004 Gle, Gospod æe ga otjerati, i vræi æe u more silu njegovu, i on æe ognjem izgorjeti. 038 ZEC 009 005 Askalon æe vidjeti i uplašiæe se, i Gaza æe se vrlo uzmuèiti, i Akaron, što ga osramoti nadanje njegovo, i poginuæe car u Gazi; i Askalon se neæe naseliti. 038 ZEC 009 006 I u Azotu æe sjedjeti tuðin, i ponos æu Filistejski zatrti. 038 ZEC 009 007 I ukloniæu krv njihovu od usta njihovijeh, i gadove njihove iz zuba njihovijeh, i ko ostane biæe i on Boga našega, i biæe kao poglavar u Judi, a Akaron kao Jevusejac. 038 ZEC 009 008 I postaviæu oko kod doma svojega suprot vojsci, suprot onima koji odlaze i dolaze, i nastojnik neæe više prolaziti kroz njih, jer sada pogledah svojim oèima. 038 ZEC 009 009 Raduj se mnogo, kæeri Sionska, podvikuj, kæeri Jerusalimska; evo, car tvoj ide k tebi, pravedan je i spasava, krotak i jaše na magarcu, i na magaretu, mladetu magarièinu. 038 ZEC 009 010 Jer æu istrijebiti iz Jefrema kola i iz Jerusalima konje; i istrijebiæe se luk ubojiti; i on æe kazivati mir narodima, i vlast æe mu biti od mora do mora i od rijeke do krajeva zemaljskih. 038 ZEC 009 011 A ti, za krv zavjeta tvojega pustih sužnje tvoje iz jame, gdje nema vode. 038 ZEC 009 012 Vratite se ka gradu, sužnji, koji se nadate, još ti i danas javljam da æu ti platiti dvojinom. 038 ZEC 009 013 Jer zapeh sebi Judu kao luk, i napunih Jefrema, i podigoh sinove tvoje, Sione, na sinove tvoje, Javane, i uèinih te da si kao maè junaèki. 038 ZEC 009 014 I Gospod æe se pokazati nad njima, i strijela æe njegova izaæi kao munja, i Gospod æe Gospod zatrubiti u trubu i poæi æe s vihorima južnijem. 038 ZEC 009 015 Gospod nad vojskama zaklanjaæe ih, i oni æe jesti pogazivši kamenje iz praæe, i piæe podvikujuæi kao od vina, i biæe puni kao èaša, kao uglovi od oltara. 038 ZEC 009 016 I Gospod Bog njihov izbaviæe ih u taj dan kao stado svojega naroda, jer æe se kamenje u vijencu podignuti u zemlji njegovoj. 038 ZEC 009 017 Jer koliko æe biti dobro njegovo i kolika ljepota njegova! od žita æe rasti momci a od slatkoga vina djevojke. 038 ZEC 010 001 Ištite od Gospoda dažda u vrijeme poznoga dažda, Gospod æe pustiti munje, i daæe vam izobila dažda i svakome trave u polju. 038 ZEC 010 002 Jer likovi govore ništavilo i vraèi vide laž i govore zaludne sne, tješe taštinom; zato otidoše kao stado, i ojadiše se, jer ne bješe pastira. 038 ZEC 010 003 Gnjev se moj raspali na pastire, i pokarah jarce; jer Gospod nad vojskama obide stado svoje, dom Judin, i uèini da su mu kao konj okiæen za boj. 038 ZEC 010 004 Od njega je ugao, od njega kolje, od njega luk ubojiti, od njega izlazi i svaki nastojnik. 038 ZEC 010 005 I oni æe biti kao junaci, gaziæe u boju kao blato po ulicama, i biæe se, jer je Gospod s njima, i koji jašu na konjma osramotiæe se. 038 ZEC 010 006 I ukrijepiæu dom Judin, i dom æu Josifov spasti, i dovešæu ih natrag, jer mi ih je žao, i biæe kao da ih nijesam odbacio, jer sam ja Gospod Bog njihov i uslišiæu ih. 038 ZEC 010 007 I oni od Jefrema biæe kao junak, i srce æe im biti veselo kao od vina, i sinovi njihovi vidjeæe i veseliæe se, i srce æe im se radovati o Gospodu. 038 ZEC 010 008 Zazviždaæu im i sabraæu ih, jer æu ih izbaviti, i oni æe se umnožiti kao što su se bili umnožili. 038 ZEC 010 009 I rasijaæu ih meðu narode da se u daljnijem mjestima opominju mene, i živeæi sa sinovima svojima da se vrate. 038 ZEC 010 010 I dovešæu ih natrag iz zemlje Misirske, i sabraæu ih iz Asirske, i dovešæu ih u zemlju Galadsku i na Livan; i neæe im biti dosta mjesta. 038 ZEC 010 011 I od tjeskobe æe prijeæi preko mora, i razbiæe vale u moru, i sve æe dubine rijeci presahnuti, i oboriæe se ponos Asirski i palica æe se Misirska uzeti. 038 ZEC 010 012 I ukrijepiæu ih Gospodom, i oni æe hoditi u ime njegovo, govori Gospod. 038 ZEC 011 001 Otvori, Livane, vrata svoja, i oganj neka proždre kedre tvoje. 038 ZEC 011 002 Ridaj, jelo, jer pade kedar, jer krasnici propadoše; ridajte, hrastovi Vasanski, jer se posijeèe šuma ograðena. 038 ZEC 011 003 Stoji jauk pastira, jer se zatr slava njihova; stoji rika lavova, jer se opustoši ponos Jordanski. 038 ZEC 011 004 Ovako veli Gospod Bog moj: pasi ovce klanice, 038 ZEC 011 005 Koje ubijaju oni koji ih drže, niti ih ko krivi, i koji ih prodaju govore: blagosloven da je Gospod, obogatih se; i koji ih pasu, nijedan ih ne žali. 038 ZEC 011 006 Zato neæu više žaliti stanovnika zemaljskih, govori Gospod, nego æu evo predati jednoga drugome u ruke i u ruke caru njihovu, i oni æe potrti zemlju a ja je neæu izbaviti iz ruku njihovijeh. 038 ZEC 011 007 I pasoh ovce klanice, nevoljne od stada, i uzev dva štapa nazvah jedan blagost, a drugi nazvah sveza, i pasoh stado. 038 ZEC 011 008 I pogubih tri pastira za mjesec dana, jer se duša moja ljuæaše na njih, i duša njihova mržaše na me. 038 ZEC 011 009 I rekoh: neæu vas više pasti; koja pogine neka pogine, i koja propadne neka propadne, i koje ostanu neka jedu meso jedna drugoj. 038 ZEC 011 010 I uzeh svoj štap, blagost, i slomih ga da ukinem zavjet svoj koji uèinih sa svijem narodima. 038 ZEC 011 011 I ukide se onoga dana, i nevoljni od stada, koji gledahu na me, poznaše doista da bješe rijeè Gospodnja. 038 ZEC 011 012 I rekoh im: ako vam je drago, dajte mi moju platu; ako li nije, nemojte; i izmjeriše mi platu, trideset srebrnika. 038 ZEC 011 013 I reèe mi Gospod: baci lonèaru tu èasnu cijenu kojom me precijeniše. I uzev trideset srebrnika bacih ih u dom Gospodnji lonèaru. 038 ZEC 011 014 Potom slomih drugi štap svoj, svezu, da ukinem bratstvo izmeðu Jude i Izrailja. 038 ZEC 011 015 I Gospod mi reèe: uzmi jošte opravu bezumna pastira. 038 ZEC 011 016 Jer evo ja æu podignuti pastira u zemlji, koji neæe obilaziti one koja gine, neæe tražiti nejake, niti æe lijeèiti ranjene, niti æe nositi sustale, nego æe jesti meso od pretilijeh, i papke æe im kidati. 038 ZEC 011 017 Teško pastiru nikakom, koji ostavlja stado! Maè mu je nad mišicom i nad desnijem okom; mišica æe mu usahnuti i desno æe mu oko potamnjeti. 038 ZEC 012 001 Breme rijeèi Gospodnje za Izrailja. Govori Gospod, koji je razapeo nebesa i osnovao zemlju, i stvorio èovjeku duh koji je u njemu: 038 ZEC 012 002 Evo, ja æu uèiniti Jerusalim èašom za opijanje svijem narodima unaokolo, koji æe opsjesti Jerusalim ratujuæi na Judu. 038 ZEC 012 003 I u taj æu dan uèiniti Jerusalim teškim kamenom svijem narodima; koji ga god htjedbudu dignuti, satræe se, ako bi se i svi narodi zemaljski sabrali na nj. 038 ZEC 012 004 U taj æu dan, govori Gospod, uèiniti da svi konji budu plašljivi i svi konjanici bezumni; i otvoriæu oèi svoje na dom Judin, i oslijepiæu sve konje narodima. 038 ZEC 012 005 Te æe govoriti glavari Judini u srcu svom: jaki su mi stanovnici Jerusalimski Gospodom nad vojskama, Bogom svojim. 038 ZEC 012 006 U onaj æu dan uèiniti da glavari Judini budu kao ognjište u drvima i kao luè zapaljen u snopovima, te æe proždrijeti i nadesno i nalijevo sve narode unaokolo, a Jerusalim æe još ostati na svom mjestu, u Jerusalimu. 038 ZEC 012 007 I Gospod æe saèuvati šatore Judine najprije, da se ne diže nad Judom slava doma Davidova i slava stanovnika Jerusalimskih. 038 ZEC 012 008 U onaj æe dan Gospod zaklanjati stanovnike Jerusalimske, i najslabiji meðu njima biæe u taj dan kao David, i dom æe Davidov biti kao Bog, kao anðeo Gospodnji pred njima. 038 ZEC 012 009 I u taj dan tražiæu da istrijebim sve narode koji doðu na Jerusalim; 038 ZEC 012 010 I izliæu na dom Davidov i na stanovnike Jerusalimske duh milosti i molitava, i pogledaæe na mene kojega probodoše; i plakaæe za njim kao za jedincem, i tužiæe za njim kao za prvencem. 038 ZEC 012 011 U ono æe vrijeme biti tužnjava velika u Jerusalimu kao tužnjava u Adadrimonu u polju Megidonskom. 038 ZEC 012 012 I tužiæe zemlja, svaka porodica napose; porodica doma Davidova napose, i žene njihove napose; porodica doma Natanova napose, i žene njihove napose; 038 ZEC 012 013 Porodica doma Levijeva napose, i žene njihove napose; porodica Semejeva napose, i žene njihove napose; 038 ZEC 012 014 Sve ostale porodice, svaka napose, i žene njihove napose. 038 ZEC 013 001 U taj æe dan biti otvoren izvor domu Davidovu i stanovnicima Jerusalimskim za grijeh i za neèistotu. 038 ZEC 013 002 I u taj æu dan, govori Gospod nad vojskama, istrijebiti iz zemlje imena idolima da se više ne spominju, i proroke i neèisti duh ukloniæu iz zemlje. 038 ZEC 013 003 I ako ko još usprorokuje, reæi æe mu otac njegov i mati njegova, koji ga rodiše: neæeš biti živ, jer si govorio laž u ime Gospodnje. I otac æe ga njegov i mati njegova, koji ga rodiše, probosti, što prorokova. 038 ZEC 013 004 I u taj æe se dan stidjeti proroci svaki svoje utvare, kad bi prorokovao, i neæe se ogrtati plaštem od kostrijeti da bi lagali. 038 ZEC 013 005 Nego æe svaki reæi: nijesam prorok, ratar sam, jer me èovjek najmi od mladosti moje. 038 ZEC 013 006 I ako mu ko reèe: kake su ti to rane na ruku? on æe odgovoriti: dopadoh ih u kuæi prijatelja svojih. 038 ZEC 013 007 Maèu, ustani na pastira mojega i na èovjeka druga mojega, govori Gospod nad vojskama, udari pastira, i ovce æe se razbjeæi, ali æu okrenuti ruku svoju k malima. 038 ZEC 013 008 I u svoj zemlji, govori Gospod, dva æe se dijela istrijebiti u njoj i poginuti, a treæi æe ostati u njoj; 038 ZEC 013 009 I tu æu treæinu metnuti u oganj, i pretopiæu ih kako se pretapa srebro, i okušaæu ih kako se kuša zlato; oni æe prizvati ime moje, i ja æu im se odazvati i reæi æu: to je moj narod; a oni æe reæi: Gospod je Bog naš. 038 ZEC 014 001 Evo ide dan Gospodnji, i plijen æe se tvoj razdijeliti usred tebe. 038 ZEC 014 002 Jer æu skupiti sve narode na Jerusalim u boj, i grad æe se uzeti, i kuæe oplijeniti i žene osramotiti, i polovina æe grada otiæi u ropstvo, a ostali narod neæe se istrijebiti iz grada. 038 ZEC 014 003 Jer æe Gospod izaæi, i vojevaæe na narode kao što vojuje na dan kad je boj. 038 ZEC 014 004 I noge æe njegove stati u taj dan na gori Maslinskoj koja je prema Jerusalimu s istoka, i gora æe se Maslinska raspasti po srijedi na istok i na zapad da æe biti prodol vrlo velika, i polovina æe gore ustupiti na sjever a polovina na jug. 038 ZEC 014 005 I bježaæete u prodol gorsku, jer æe prodol gorska dopirati do Asala, i bježaæete kao što bježaste od trusa u vrijeme Ozije cara Judina; i doæi æe Gospod Bog moj, i svi æe sveti biti s tobom. 038 ZEC 014 006 I u taj dan neæe biti vidjelo svijetlo i mraèno; 038 ZEC 014 007 Nego æe biti jedan dan, koji je poznat Gospodu, neæe biti dan i noæ, jer æe i uveèe biti svjetlost. 038 ZEC 014 008 I u taj æe dan proteæi iz Jerusalima voda živa, pola k istoènom moru a pola k zapadnom moru, i biæe i ljeti i zimi. 038 ZEC 014 009 I Gospod æe biti car nad svom zemljom, u onaj dan biæe Gospod jedan i ime njegovo jedno. 038 ZEC 014 010 I sva æe se zemlja pretvoriti u ravnicu od Gavaje do Rimona s juga Jerusalimu, koji æe se podignuti i naseliti na svom mjestu od vrata Venijaminovijeh do mjesta gdje su prva vrata, do vrata na uglu, i od kule Ananeilove do tijeska careva. 038 ZEC 014 011 I oni æe nastavati u njemu, i neæe više biti prokletstva, i Jerusalim æe stajati bez straha. 038 ZEC 014 012 A ovo æe biti zlo kojim æe Gospod udariti sve narode koji bi vojevali na Jerusalim: tijelo æe svakom posahnuti dok još stoji na nogu, i oèi æe svakom posahnuti u rupama svojim, i jezik æe svakom posahnuti u ustima. 038 ZEC 014 013 I u to æe vrijeme biti velika smetnja meðu njima od Gospoda, i hvataæe jedan drugoga za ruku, i ruka æe se jednoga podignuti na ruku drugoga. 038 ZEC 014 014 A i Juda æe vojevati na Jerusalim, i blago svijeh naroda unaokolo sabraæe se, zlato i srebro i odijelo vrlo mnogo. 038 ZEC 014 015 I zlo kao to zlo snaæi æe konje, mazge, kamile i magarce i svu stoku koja bude u tom okolu. 038 ZEC 014 016 I ko god ostane od svijeh naroda koji doðu na Jerusalim, svak æe dolaziti od godine do godine da se pokloni caru Gospodu nad vojskama i da praznuje praznik sjenica. 038 ZEC 014 017 I ako koji od plemena zemaljskih ne bi došli u Jerusalim da se poklone caru Gospodu nad vojskama, na njih neæe biti dažda; 038 ZEC 014 018 I ako se pleme Misirsko ne bi podiglo i došlo, na koje ne daždi, biæe isto zlo kojim æe Gospod udariti narode koji ne bi dolazili da praznuju praznik sjenica. 038 ZEC 014 019 Taki æe biti grijeh Misircima i grijeh svijem narodima koji ne bi dolazili da praznuju praznik sjenica. 038 ZEC 014 020 U taj æe dan biti na zvoncima konjskim: svetinja Gospodu; i lonci æe u domu Gospodnjem biti kao zdjele pred oltarom; 038 ZEC 014 021 I svi æe lonci u Jerusalimu i u Judi biti svetinja Gospodu nad vojskama, i svi koji hoæe da prinesu žrtvu dolazeæi uzimaæe ih i kuhati u njima; i u taj dan neæe više biti Hananejca u domu Gospoda nad vojskama. # # BOOK 039 MAL Malachi Malahija 039 MAL 001 001 Breme rijeèi Gospodnje Izrailju preko Malahije. 039 MAL 001 002 Ljubim vas, veli Gospod; a vi govorite: u èem nas ljubiš? Ne bješe li Isav brat Jakovu? govori Gospod; ali Jakova ljubih. 039 MAL 001 003 A na Isava mrzih; zato gore njegove opustih i našljedstvo njegovo dadoh zmajevima iz pustinje. 039 MAL 001 004 Što Edom govori: osiromašismo, ali æemo se povratiti i sagraditi pusta mjesta, ovako veli Gospod nad vojskama: neka oni grade, ali æu ja razgraditi, i oni æe se zvati: krajina bezakonièka i narod na koji se gnjevi Gospod dovijeka. 039 MAL 001 005 I oèi æe vaše vidjeti i vi æete reæi: velik je Gospod na meðama Izrailjevijem. 039 MAL 001 006 Sin poštuje oca i sluga gospodara svojega; ako sam ja otac, gdje je èast moja? i ako sam gospodar, gdje je strah moj? veli Gospod nad vojskama vama, sveštenici, koji prezirete ime moje, i govorite: u èem preziremo ime tvoje? 039 MAL 001 007 Donosite na moj oltar hljeb oskvrnjen, i govorite: èim te oskvrnismo? Tijem što govorite: sto je Gospodnji za preziranje. 039 MAL 001 008 I kad donosite slijepo na žrtvu, nije li zlo? i kad donosite hromo ili bolesno, nije li zlo? odnesi ga starješini svojemu, hoæeš li mu ugoditi i hoæe li pogledati na te? veli Gospod nad vojskama. 039 MAL 001 009 Zato, molite se Bogu da se smiluje na nas; kad je to iz vaših ruku, hoæe li na koga od vas gledati? govori Gospod nad vojskama. 039 MAL 001 010 Ko je meðu vama koji bi zatvorio vrata ili zapalio oganj na mom oltaru ni za što? Nijeste mi mili, veli Gospod nad vojskama, i neæu primiti dara iz vaše ruke. 039 MAL 001 011 Jer od istoka sunèanoga do zapada veliko æe biti ime moje meðu narodima, i na svakom æe se mjestu prinositi kad imenu mojemu i èist dar; jer æe ime moje biti veliko meðu narodima, veli Gospod nad vojskama. 039 MAL 001 012 A vi ga skvrnite govoreæi: sto je Gospodnji neèist, i što se postavlja na nj, jelo je za preziranje. 039 MAL 001 013 I govorite: gle, kolika muka! a moglo bi se oduhnuti, govori Gospod nad vojskama; i donosite oteto, i hromo i bolesno donosite na dar; eda li æu primiti iz ruke vaše? govori Gospod. 039 MAL 001 014 Proklet da je varalica, koji ima u svom stadu muško i zavjetuje, pa prinosi Gospodu kvarno; jer sam velik car, veli Gospod nad vojskama, i ime je moje strašno meðu narodima. 039 MAL 002 001 I tako sada vama je ova zapovijest, sveštenici. 039 MAL 002 002 Ako ne poslušate i ne stavite u srce da date slavu imenu mojemu, veli Gospod nad vojskama, tada æu pustiti na vas prokletstvo i prokleæu blagoslove vaše; i prokleh ih, jer ne stavljate u srce. 039 MAL 002 003 Evo ja æu vam pokvariti usjev, i baciæu vam balegu u lice, balegu praznika vaših, da vas odnese sa sobom. 039 MAL 002 004 I poznaæete da sam vam ja poslao ovu zapovijest da bi bio moj zavjet s Levijem, veli Gospod nad vojskama. 039 MAL 002 005 Zavjet moj za život i mir bješe s njim, i dadoh mu to za strah, jer me se bojaše i imena se mojega strašaše. 039 MAL 002 006 Zakon istiniti bješe u ustima njegovijem, i bezakonje se ne naðe na usnama njegovijem; u miru i pravo ide sa mnom i mnoge odvrati od bezakonja. 039 MAL 002 007 Jer usne sveštenikove treba da èuvaju znanje i zakon da se traži iz njegovijeh usta, jer je anðeo Gospoda nad vojskama. 039 MAL 002 008 Ali vi zaðoste s puta, i uèiniste te se mnogi spotakoše o zakon, pokvariste zavjet Levijev, veli Gospod nad vojskama. 039 MAL 002 009 Zato i ja vas uèinih prezrenim i poništenim u svega naroda, kao što se vi ne držite mojih putova i u zakonu gledate ko je ko. 039 MAL 002 010 Nije li nam svjema jedan otac? nije li nas jedan Bog stvorio? zašto nevjeru èinimo jedan drugome skvrneæi zavjet otaca svojih? 039 MAL 002 011 Juda èini nevjeru, i gad se èini u Izrailju i u Jerusalimu; jer skvrni Juda svetinju Gospodnju, koju bi mu valjalo ljubiti, ženeæi se kæerju tuðega boga. 039 MAL 002 012 Gospod æe istrijebiti iz šatora Jakovljevijeh èovjeka koji èini tako, koji straži i koji odgovara, i koji prinosi prinos Gospodu nad vojskama. 039 MAL 002 013 Još i ovo èinite: pokrivate suzama oltar Gospodnji, plaèem i uzdasima; zato ne gleda više na prinos, niti mu je drago primiti što iz vaših ruku. 039 MAL 002 014 A vi govorite: zašto? Zato što je Gospod svjedok izmeðu tebe i žene mladosti tvoje, kojoj ti èiniš nevjeru, a ona ti je drugarica i žena, s kojom si u vjeri. 039 MAL 002 015 Jer nije li uèinio jedno, ako i imaše još više duha? a zašto jedno? da traži sjeme Božije; zato èuvajte duh svoj, i ženi mladosti svoje ne èinite nevjere. 039 MAL 002 016 Jer Gospod Bog Izrailjev veli da mrzi na puštanje, jer taki pokriva nasilje plaštem svojim, govori Gospod nad vojskama; zato èuvajte duh svoj da ne èinite nevjere. 039 MAL 002 017 Dosaðujete Gospodu rijeèima svojim, i govorite: u èem mu dosaðujemo? U tom što govorite: ko god èini zlo, po volji je Gospodu, i taki su mu mili; ili: gdje je Bog koji sudi? 039 MAL 003 001 Evo, ja æu poslati anðela svojega, koji æe pripraviti put preda mnom, i iznenada æe doæi u crkvu svoju Gospod, kojega vi tražite, i anðeo zavjetni, kojega vi želite, evo doæi æe, veli Gospod nad vojskama. 039 MAL 003 002 Ali ko æe podnijeti dan dolaska njegova? i ko æe se održati kad se pokaže? jer je on kao oganj livèev i kao milo bjeljarsko. 039 MAL 003 003 I sješæe kao onaj koji lije i èisti srebro, i oèistiæe sinove Levijeve, i pretopiæe ih kao zlato i srebro, i oni æe prinositi Gospodu prinose u pravdi. 039 MAL 003 004 I ugodan æe biti Gospodu prinos Judin i Jerusalimski kao u staro vrijeme i kao preðašnjih godina. 039 MAL 003 005 I doæi æu k vama na sud, i biæu brz svjedok protiv vraèara i protiv preljuboèinaca, i protiv onijeh koji se kunu krivo i protiv onijeh koji zakidaju najam najamniku, i udovici i siroti i došljaku krivo èine i ne boje se mene, veli Gospod nad vojskama. 039 MAL 003 006 Jer ja Gospod ne mijenjam se; zato vi, sinovi Jakovljevi, ne izgiboste. 039 MAL 003 007 Od vremena otaca svojih otstupiste od uredaba mojih i ne držaste ih. Vratite se k meni, i ja æu se vratiti k vama, veli Gospod nad vojskama. Ali velite: u èem bismo se vratili? 039 MAL 003 008 Eda li æe èovjek zakidati Boga? a vi mene zakidate; i govorite: u èem te zakidamo? u desetku i u prinosu. 039 MAL 003 009 Prokleti ste, jer me zakidate, vi, sav narod. 039 MAL 003 010 Donesite sve desetke u spreme da bude hrane u mojoj kuæi, i okušajte me u tom, veli Gospod nad vojskama, hoæu li vam otvoriti ustave nebeske i izliti blagoslov na vas da vam bude dosta. 039 MAL 003 011 I zaprijetiæu vas radi proždrljivcu, te vam neæe kvariti roda zemaljskoga, i vinova loza u polju neæe vam biti nerodna, veli Gospod nad vojskama. 039 MAL 003 012 I zvaæe vas blaženim svi narodi, jer æete biti zemlja mila, veli Gospod nad vojskama. 039 MAL 003 013 Žestoke bjehu vaše rijeèi na me, veli Gospod; a vi velite: šta govorismo na tebe? 039 MAL 003 014 Rekoste: zaludu je služiti Bogu, i kaka æe biti korist da držimo što je naredio da se drži, i da hodimo žalosni pred Gospodom nad vojskama? 039 MAL 003 015 Zato hvalimo ponosite da su sreæni; napreduju koji èine bezakonje, i koji iskušavaju Boga, izbavljaju se. 039 MAL 003 016 Tada koji se boje Gospoda govoriše jedan drugome, i pogleda Gospod, i èu, i napisa se knjiga za spomen pred njim za one koji se boje Gospoda i misle o imenu njegovu. 039 MAL 003 017 Ti æe mi biti blago, veli Gospod nad vojskama, u onaj dan kad ja uèinim, i biæu im milostiv kao što je otac milostiv svome sinu koji mu služi. 039 MAL 003 018 Tada æete se obratiti i vidjeæete razliku izmeðu pravednika i bezbožnika, izmeðu onoga koji služi Bogu i onoga koji mu ne služi. 039 MAL 004 001 Jer, gle, ide dan, koji gori kao peæ, i svi æe ponositi i svi koji rade bezbožno biti strnjika, i upaliæe ih dan koji ide, veli Gospod nad vojskama, i neæe im ostaviti ni korijena ni grane. 039 MAL 004 002 A vama, koji se bojite imena mojega, granuæe sunce pravde, i zdravlje æe biti na zracima njegovijem, i izlaziæete i skakaæete kao teoci od jasala. 039 MAL 004 003 I izgaziæete bezbožnike, jer æe oni biti pepeo pod vašim nogama u dan kad ja uèinim, veli Gospod nad vojskama. 039 MAL 004 004 Pamtite zakon Mojsija sluge mojega, kojemu zapovjedih na Horivu za svega Izrailja uredbe i zakone. 039 MAL 004 005 Evo, ja æu vam poslati Iliju proroka prije nego doðe veliki i strašni dan Gospodnji; 039 MAL 004 006 I on æe obratiti srce otaca k sinovima, i srce sinova k ocima njihovijem, da ne doðem i zatrem zemlju. # # BOOK 040 MAT Matthew Mateju 040 MAT 001 001 Pleme Isusa Hrista, sina Davida Avraamova sina. 040 MAT 001 002 Avraam rodi Isaka. A Isak rodi Jakova. A Jakov rodi Judu i braæu njegovu. 040 MAT 001 003 A Juda rodi Faresa i Zaru s Tamarom. A Fares rodi Esroma. A Esrom rodi Arama. 040 MAT 001 004 A Aram rodi Aminadava. A Aminadav rodi Naasona. A Naason rodi Salmona. 040 MAT 001 005 A Salmon rodi Vooza s Rahavom. A Vooz rodi Ovida s Rutom. A Ovid rodi Jeseja. 040 MAT 001 006 A Jesej rodi Davida cara. A David car rodi Solomuna s Urijnicom. 040 MAT 001 007 A Solomun rodi Rovoama. A Rovoam rodi Aviju. A Avija rodi Asu. 040 MAT 001 008 A Asa rodi Josafata. A Josafat rodi Jorama. A Joram rodi Oziju. 040 MAT 001 009 A Ozija rodi Joatama. A Joatam rodi Ahaza. A Ahaz rodi Ezekiju. 040 MAT 001 010 A Ezekija rodi Manasiju. A Manasija rodi Amona. A Amon rodi Josiju. 040 MAT 001 011 A Josija rodi Jehoniju i braæu njegovu, u seobi Vavilonskoj. 040 MAT 001 012 A po seobi Vavilonskoj, Jehonija rodi Salatiila. A Salatiilo rodi Zorovavela. 040 MAT 001 013 A Zorovavel rodi Aviuda. A Aviud rodi Eliakima. A Eliakim rodi Azora. 040 MAT 001 014 A Azor rodi Sadoka. A Sadok rodi Ahima. A Ahim rodi Eliuda. 040 MAT 001 015 A Eliud rodi Eleazara. A Eleazar rodi Matana. A Matan rodi Jakova. 040 MAT 001 016 A Jakov rodi Josifa, muža Marije, koja rodi Isusa prozvanoga Hrista. 040 MAT 001 017 Svega dakle koljena od Avraama do Davida, koljena èetrnaest, a od Davida do seobe Vavilonske, koljena èetrnaest, a od seobe Vavilonske do Hrista, koljena èetrnaest. 040 MAT 001 018 A roðenje Isusa Hrista bilo je ovako: kad je Marija, mati njegova, bila isprošena za Josifa, a još dok se nijesu bili sastali, naðe se da je ona trudna od Duha svetoga. 040 MAT 001 019 A Josif muž njezin, buduæi pobožan, i ne hoteæi je javno sramotiti, namisli je tajno pustiti. 040 MAT 001 020 No kad on tako pomisli, a to mu se javi u snu anðeo Gospodnji govoreæi: Josife, sine Davidov! ne boj se uzeti Marije žene svoje; jer ono što se u njoj zaèelo od Duha je svetoga. 040 MAT 001 021 Pa æe roditi sina, i nadjeni mu ime Isus; jer æe on izbaviti svoj narod od grijeha njihovijeh. 040 MAT 001 022 A ovo je sve bilo da se izvrši što je Gospod kazao preko proroka koji govori: 040 MAT 001 023 Eto, djevojka æe zatrudnjeti, i rodiæe sina, i nadjenuæe mu ime Emanuilo, koje æe reæi: s nama Bog. 040 MAT 001 024 Kad se Josif probudi od sna, uèini kao što mu je zapovjedio anðeo Gospodnji, i uzme ženu svoju. 040 MAT 001 025 I ne znadijaše za nju dok ne rodi sina svojega prvenca, i nadjede mu ime Isus. 040 MAT 002 001 A kad se rodi Isus u Vitlejemu Judejskome, za vremena cara Iroda, a to doðu mudarci od istoka u Jerusalim, i kažu: 040 MAT 002 002 Gdje je car Judejski što se rodio? Jer smo vidjeli njegovu zvijezdu na istoku i došli smo da mu se poklonimo. 040 MAT 002 003 Kad to èuje car Irod, uplaši se, i sav Jerusalim s njim. 040 MAT 002 004 I sabravši sve glavare sveštenièke i književnike narodne, pitaše ih: gdje æe se roditi Hristos? 040 MAT 002 005 A oni mu rekoše: u Vitlejemu Judejskome; jer je tako prorok napisao: 040 MAT 002 006 I ti Vitlejeme, zemljo Judina! ni po èem nisi najmanji u državi Judinoj; jer æe iz tebe iziæi èelovoða koji æe pasti narod moj Izrailja. 040 MAT 002 007 Onda Irod tajno dozva mudarce, i ispitivaše ih kad se pojavila zvijezda. 040 MAT 002 008 I poslavši ih u Vitlejem, reèe: idite i raspitajte dobro za dijete, pa kad ga naðete, javite mi, da i ja idem da mu se poklonim. 040 MAT 002 009 I oni saslušavši cara, poðoše: a to i zvijezda koju su vidjeli na istoku, iðaše pred njima dok ne doðe i stade odozgo gdje bješe dijete. 040 MAT 002 010 A kad vidješe zvijezdu gdje je stala, obradovaše se veoma velikom radosti. 040 MAT 002 011 I ušavši u kuæu, vidješe dijete s Marijom materom njegovom, i padoše i pokloniše mu se; pa otvoriše dare svoje i darivaše ga: zlatom, i tamjanom, i smirnom. 040 MAT 002 012 I primivši u snu zapovijest da se ne vraæaju k Irodu, drugijem putem otidoše u svoju zemlju. 040 MAT 002 013 A pošto oni otidu, a to anðeo Gospodnji javi se Josifu u snu i kaza mu: ustani, uzmi dijete i mater njegovu pa bježi u Misir, i budi onamo dok ti ne kažem; jer æe Irod tražiti dijete da ga pogubi. 040 MAT 002 014 I on ustavši uze dijete i mater njegovu noæu i otide u Misir. 040 MAT 002 015 I bi tamo do smrti Irodove: da se izvrši što je Gospod rekao preko proroka koji govori: iz Misira dozvah sina svojega. 040 MAT 002 016 Tada Irod kad vidje da su ga mudarci prevarili, razgnjevi se vrlo i posla te pobiše svu djecu po Vitlejemu i po svoj okolini njegovoj od dvije godine i niže, po vremenu koje je dobro doznao od mudaraca. 040 MAT 002 017 Tada se zbi što je kazao prorok Jeremija govoreæi: 040 MAT 002 018 Glas u Rami èu se, plaè, i ridanje, i jaukanje mnogo: Rahila plaèe za svojom djecom, i neæe da se utješi, jer ih nema. 040 MAT 002 019 A po smrti Irodovoj, gle, anðeo Gospodnji u snu javi se Josifu u Misiru. 040 MAT 002 020 I reèe: ustani, i uzmi dijete i mater njegovu i idi u zemlju Izrailjevu; jer su izumrli koji su tražili dušu djetinju. 040 MAT 002 021 I on ustavši, uze dijete i mater njegovu, i doðe u zemlju Izrailjevu. 040 MAT 002 022 Ali èuvši da Arhelaj caruje u Judeji mjesto Iroda oca svojega, poboja se onamo iæi; nego primivši u snu zapovijest, otide u krajeve Galilejske. 040 MAT 002 023 I došavši onamo, namjesti se u gradu koji se zove Nazaret, da se zbude kao što su kazali proroci da æe se Nazareæanin nazvati. 040 MAT 003 001 U ono pak doba doðe Jovan krstitelj, i uèaše u pustinji Judejskoj. 040 MAT 003 002 I govoraše: pokajte se, jer se približi carstvo nebesko. 040 MAT 003 003 Jer je to onaj za koga je govorio prorok Isaija gdje kaže: glas onoga što vièe u pustinji: pripravite put Gospodu, i poravnite staze njegove. 040 MAT 003 004 A Jovan imaše haljinu od dlake kamilje i pojas kožan oko sebe; a hrana njegova bijaše skakavci i med divlji. 040 MAT 003 005 Tada izlažaše k njemu Jerusalim i sva Judeja, i sva okolina Jordanska. 040 MAT 003 006 I on ih kršæavaše u Jordanu, i ispovijedahu grijehe svoje. 040 MAT 003 007 A kad vidje Jovan) mnoge fariseje i sadukeje gdje idu da ih krsti, reèe im: porodi aspidini! ko kaza vama da bježite od gnjeva koji ide? 040 MAT 003 008 Rodite dakle rod dostojan pokajanja. 040 MAT 003 009 I ne mislite i ne govorite u sebi: imamo oca Avraama; jer vam kažem da može Bog i od kamenja ovoga podignuti djecu Avraamu. 040 MAT 003 010 Veæ i sjekira kod korijena drvetu stoji; svako dakle drvo koje ne raða dobra roda, sijeèe se i u oganj se baca. 040 MAT 003 011 Ja dakle kršæavam vas vodom za pokajanje; a onaj što ide za mnom, jaèi je od mene; ja nijesam dostojan njemu obuæe ponijeti; on æe vas krstiti Duhom svetijem i ognjem. 040 MAT 003 012 Njemu je lopata u ruci njegovoj, pa æe otrijebiti gumno svoje, i skupiæe pšenicu svoju u žitnicu, a pljevu æe sažeæi ognjem vjeènijem. 040 MAT 003 013 Tada doðe Isus iz Galileje na Jordan k Jovanu da se krsti. 040 MAT 003 014 A Jovan branjaše mu govoreæi: ti treba mene da krstiš, a ti li dolaziš k meni? 040 MAT 003 015 A Isus odgovori i reèe mu: ostavi sad, jer tako nam treba ispuniti svaku pravdu. Tada Jovan ostavi ga. 040 MAT 003 016 I krstivši se Isus iziðe odmah iz vode; i gle, otvoriše mu se nebesa, i vidje Duha Božijega gdje silazi kao golub i doðe na njega. 040 MAT 003 017 I gle, glas s neba koji govori: ovo je sin moj ljubazni koji je po mojoj volji. 040 MAT 004 001 Tada Isusa odvede Duh u pustinju da ga ðavo kuša. 040 MAT 004 002 I postivši se dana èetrdeset i noæi èetrdeset, napošljetku ogladnje. 040 MAT 004 003 I pristupi k njemu kušaè i reèe: ako si sin Božij, reci da kamenje ovo hljebovi postanu. 040 MAT 004 004 A on odgovori i reèe: pisano je: ne živi èovjek o samom hljebu, no o svakoj rijeèi koja izlazi iz usta Božijih. 040 MAT 004 005 Tada odvede ga ðavo u sveti grad i postavi ga navrh crkve; 040 MAT 004 006 Pa mu reèe: ako si sin Božij, skoèi dolje, jer u pismu stoji da æe anðelima svojijem zapovjediti za tebe, i uzeæe te na ruke, da gdje ne zapneš za kamen nogom svojom. 040 MAT 004 007 A Isus reèe njemu: ali i to stoji napisano: nemoj kušati Gospoda Boga svojega. 040 MAT 004 008 Opet uze ga ðavo i odvede na goru vrlo visoku, i pokaza mu sva carstva ovoga svijeta i slavu njihovu; 040 MAT 004 009 I reèe mu: sve ovo daæu tebi ako padneš i pokloniš mi se. 040 MAT 004 010 Tada reèe njemu Isus: idi od mene, sotono; jer stoji napisano: Gospodu Bogu svojemu poklanjaj se i njemu jedinome služi. 040 MAT 004 011 Tada ostavi ga ðavo, i gle, anðeli pristupiše i služahu mu. 040 MAT 004 012 A kad èu Isus da je Jovan predan, otide u Galileju. 040 MAT 004 013 I ostavivši Nazaret doðe i namjesti se u Kapernaumu primorskome na meði Zavulonovoj i Neftalimovoj, 040 MAT 004 014 Da se zbude što je rekao Isaija prorok govoreæi: 040 MAT 004 015 Zemlja Zavulonova i zemlja Neftalimova, na putu k moru s one strane Jordana, Galileja neznabožaèka. 040 MAT 004 016 Ljudi koji sjede u tami, vidješe vidjelo veliko, i onima što sjede na strani i u sjenu smrtnome, zasvijetli vidjelo. 040 MAT 004 017 Od tada poèe Isus uèiti i govoriti: pokajte se, jer se približi carstvo nebesko. 040 MAT 004 018 I iduæi pokraj mora Galilejskog vidje dva brata, Simona, koji se zove Petar, i Andriju brata njegova, gdje meæu mreže u more, jer bijahu ribari. 040 MAT 004 019 I reèe im: hajdete za mnom, i uèiniæu vas lovcima ljudskijem. 040 MAT 004 020 A oni taj èas ostaviše mreže i za njim otidoše. 040 MAT 004 021 I otišavši odatle vidje druga dva brata, Jakova Zevedejeva, i Jovana brata njegova, u laði sa Zevedejem ocem njihovijem gdje krpe mreže svoje, i pozva ih. 040 MAT 004 022 A oni taj èas ostaviše laðu i oca svojega i za njim otidoše. 040 MAT 004 023 I prohoðaše po svoj Galileji Isus uèeæi po zbornicama njihovijem, i propovijedajuæi jevanðelje o carstvu, i iscjeljujuæi svaku bolest i svaku nemoæ po ljudima. 040 MAT 004 024 I otide glas o njemu po svoj Siriji i privedoše mu sve bolesne od razliènijeh bolesti i s razliènijem mukama, i bijesne, i mjeseènjake, i uzete, i iscijeli ih. 040 MAT 004 025 I za njim iðaše naroda mnogo iz Galileje, i iz Deset Gradova, i iz Jerusalima, i Judeje, i ispreko Jordana. 040 MAT 005 001 A kad on vidje narod, pope se na goru, i sjede, i pristupiše mu uèenici njegovi. 040 MAT 005 002 I otvorivši usta svoja uèaše ih govoreæi: 040 MAT 005 003 Blago siromašnima duhom, jer je njihovo carstvo nebesko; 040 MAT 005 004 Blago onima koji plaèu, jer æe se utješiti; 040 MAT 005 005 Blago krotkima, jer æe naslijediti zemlju; 040 MAT 005 006 Blago gladnima i žednima pravde, jer æe se nasititi; 040 MAT 005 007 Blago milostivima, jer æe biti pomilovani; 040 MAT 005 008 Blago onima koji su èistoga srca, jer æe Boga vidjeti; 040 MAT 005 009 Blago onima koji mir grade, jer æe se sinovi Božiji nazvati; 040 MAT 005 010 Blago prognanima pravde radi, jer je njihovo carstvo nebesko. 040 MAT 005 011 Blago vama ako vas uzasramote i usprogone i reku na vas svakojake rðave rijeèi lažuæi, mene radi. 040 MAT 005 012 Radujte se i veselite se, jer je velika plata vaša na nebesima, jer su tako progonili proroke prije vas. 040 MAT 005 013 Vi ste so zemlji; ako so obljutavi, èim æe se osoliti? Ona veæ neæe biti ni za što, osim da se prospe napolje i da je ljudi pogaze. 040 MAT 005 014 Vi ste vidjelo svijetu; ne može se grad sakriti kad na gori stoji. 040 MAT 005 015 Niti se užiže svijeæa i meæe pod sud nego na svijeænjak, te svijetli svima koji su u kuæi. 040 MAT 005 016 Tako da se svijetli vaše vidjelo pred ljudima, da vide vaša dobra djela, i slave oca vašega koji je na nebesima. 040 MAT 005 017 Ne mislite da sam ja došao da pokvarim zakon ili proroke: nijesam došao da pokvarim, nego da ispunim. 040 MAT 005 018 Jer vam zaista kažem: dokle nebo i zemlja stoji, neæe nestati ni najmanjega slovca ili jedne title iz zakona dok se sve ne izvrši. 040 MAT 005 019 Ako ko pokvari jednu od ovijeh najmanjijeh zapovijesti i nauèi tako ljude, najmanji nazvaæe se u carstvu nebeskome; a ko izvrši i nauèi, taj æe se veliki nazvati u carstvu nebeskome. 040 MAT 005 020 Jer vam kažem da ako ne bude veæa pravda vaša nego književnika i fariseja, neæete uæi u carstvo nebesko. 040 MAT 005 021 Èuli ste kako je kazano starima: ne ubij; jer ko ubije, biæe kriv sudu. 040 MAT 005 022 A ja vam kažem da æe svaki koji se gnjevi na brata svojega ni za što, biti kriv sudu; a ako li ko reèe bratu svojemu: raka! biæe kriv skupštini; a ko reèe: budalo! biæe kriv paklu ognjenom. (Geenna g1067) 040 MAT 005 023 Zato dakle ako prineseš dar svoj k oltaru, i ondje se opomeneš da brat tvoj ima nešto na te, 040 MAT 005 024 Ostavi ondje dar svoj pred oltarom, i idi prije te se pomiri s bratom svojijem, pa onda doði i prinesi dar svoj. 040 MAT 005 025 Miri se sa suparnikom svojijem brzo, dok si na putu s njim, da te suparnik ne preda sudiji, a sudija da te ne preda sluzi i u tamnicu da te ne vrgnu. 040 MAT 005 026 Zaista ti kažem: neæeš iziæi odande dok ne daš do pošljednjega dinara. 040 MAT 005 027 Èuli ste kako je kazano starima: ne èini preljube. 040 MAT 005 028 A ja vam kažem da svaki koji pogleda na ženu sa željom, veæ je uèinio preljubu u srcu svojemu. 040 MAT 005 029 A ako te oko tvoje desno sablažnjava, iskopaj ga i baci od sebe: jer ti je bolje da pogine jedan od udova tvojijeh negoli sve tijelo tvoje da bude baèeno u pakao. (Geenna g1067) 040 MAT 005 030 I ako te desna ruka tvoja sablažnjava, otsijeci je i baci od sebe: jer ti je bolje da pogine jedan od udova tvojijeh negoli sve tijelo tvoje da bude baèeno u pakao. (Geenna g1067) 040 MAT 005 031 Tako je kazano: ako ko pusti ženu svoju, da joj da knjigu raspusnu. 040 MAT 005 032 A ja vam kažem da svaki koji pusti ženu svoju, osim za preljubu, navodi je te èini preljubu; i koji puštenicu uzme preljubu èini. 040 MAT 005 033 Još ste èuli kako je kazano starima: ne kuni se krivo, a ispuni što si se Gospodu zakleo. 040 MAT 005 034 A ja vam kažem: ne kunite se nikako: ni nebom, jer je prijestol Božij; 040 MAT 005 035 Ni zemljom, jer je podnožje nogama njegovijem; ni Jerusalimom, jer je grad velikoga cara. 040 MAT 005 036 Ni glavom svojom ne kuni se, jer ne možeš ni dlake jedne bijele ili crne uèiniti. 040 MAT 005 037 Dakle neka bude vaša rijeè: da, da; ne, ne; a što je više od ovoga, oda zla je. 040 MAT 005 038 Èuli ste da je kazano: oko za oko, i zub za zub. 040 MAT 005 039 A ja vam kažem da se ne branite oda zla, nego ako te ko udari po desnome tvom obrazu, obrni mu i drugi; 040 MAT 005 040 I koji hoæe da se sudi s tobom i košulju tvoju da uzme, podaj mu i haljinu. 040 MAT 005 041 I ako te potjera ko jedan sahat, idi s njime dva. 040 MAT 005 042 Koji ište u tebe, podaj mu; i koji hoæe da mu uzajmiš, ne odreci mu. 040 MAT 005 043 Èuli ste da je kazano: ljubi bližnjega svojega, i mrzi na neprijatelja svojega. 040 MAT 005 044 A ja vam kažem: ljubite neprijatelje svoje, blagosiljajte one koji vas kunu, èinite dobro onima koji na vas mrze i molite se Bogu za one koji vas gone; 040 MAT 005 045 Da budete sinovi oca svojega koji je na nebesima; jer on zapovijeda svome suncu, te obasjava i zle i dobre, i daje dažd pravednima i nepravednima. 040 MAT 005 046 Jer ako ljubite one koji vas ljube, kakovu platu imate? Ne èine li to i carinici? 040 MAT 005 047 I ako Boga nazivate samo svojoj braæi, šta odviše èinite? Ne èine li tako i neznabošci? 040 MAT 005 048 Budite vi dakle savršeni, kao što je savršen otac vaš nebeski. 040 MAT 006 001 Pazite da pravdu svoju ne èinite pred ljudima da vas oni vide; inaèe plate nemate od oca svojega koji je na nebesima. 040 MAT 006 002 Kad dakle daješ milostinju, ne trubi pred sobom, kao što èine licemjeri po zbornicama i po ulicama da ih hvale ljudi. Zaisto vam kažem: primili su platu svoju. 040 MAT 006 003 A ti kad èiniš milostinju, da ne zna ljevaka tvoja što èini desnica tvoja. 040 MAT 006 004 Tako da bude milostinja tvoja tajna; i otac tvoj koji vidi tajno, platiæe tebi javno. 040 MAT 006 005 I kad se moliš Bogu, ne budi kao licemjeri, koji rado po zbornicama i na raskršæu po ulicama stoje i mole se da ih vide ljudi. Zaisto vam kažem da su primili platu svoju. 040 MAT 006 006 A ti kad se moliš, uði u klijet svoju, i zatvorivši vrata svoja, pomoli se ocu svojemu koji je u tajnosti; i otac tvoj koji vidi tajno, platiæe tebi javno. 040 MAT 006 007 A kad se molite, ne govorite mnogo, kao neznabošci; jer oni misle da æe za mnoge rijeèi svoje biti uslišeni. 040 MAT 006 008 Vi dakle ne budite kao oni; jer zna otac vaš šta vam treba prije molitve vaše; 040 MAT 006 009 Ovako dakle molite se vi: Oèe naš koji si na nebesima, da se sveti ime tvoje; 040 MAT 006 010 Da doðe carstvo tvoje; da bude volja tvoja i na zemlji kao na nebu; 040 MAT 006 011 Hljeb naš potrebni daj nam danas; 040 MAT 006 012 I oprosti nam dugove naše kao i mi što opraštamo dužnicima svojijem; 040 MAT 006 013 I ne navedi nas u napast; no izbavi nas oda zla. Jer je tvoje carstvo, i sila, i slava vavijek. Amin. 040 MAT 006 014 Jer ako opraštate ljudima grijehe njihove, oprostiæe i vama otac vaš nebeski. 040 MAT 006 015 Ako li ne opraštate ljudima grijeha njihovijeh, ni otac vaš neæe oprostiti vama grijeha vašijeh. 040 MAT 006 016 A kad postite, ne budite žalosni kao licemjeri; jer oni naèine blijeda lica svoja da ih vide ljudi gdje poste. Zaisto vam kažem da su primili platu svoju. 040 MAT 006 017 A ti kad postiš, namaži glavu svoju, i lice svoje umij, 040 MAT 006 018 Da te ne vide ljudi gdje postiš, nego otac tvoj koji je u tajnosti; i otac tvoj koji vidi tajno, platiæe tebi javno. 040 MAT 006 019 Ne sabirajte sebi blaga na zemlji, gdje moljac i rða kvari, i gdje lupeži potkopavaju i kradu; 040 MAT 006 020 Nego sabirajte sebi blago na nebu, gdje ni moljac ni rða ne kvari, i gdje lupeži ne potkopavaju i ne kradu. 040 MAT 006 021 Jer gdje je vaše blago, ondje æe biti i srce vaše. 040 MAT 006 022 Svijeæa je tijelu oko. Ako dakle bude oko tvoje zdravo, sve æe tijelo tvoje svijetlo biti. 040 MAT 006 023 Ako li oko tvoje kvarno bude, sve æe tijelo tvoje tamno biti. Ako je dakle vidjelo što je u tebi tama, akamoli tama? 040 MAT 006 024 Niko ne može dva gospodara služiti: jer ili æe na jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili jednome voljeti, a za drugog ne mariti. Ne možete Bogu služiti i mamoni. 040 MAT 006 025 Zato vam kažem: ne brinite se za život svoj, šta æete jesti, ili šta æete piti; ni za tijelo svoje, u što æete se obuæi. Nije li život pretežniji od hrane, i tijelo od odijela? 040 MAT 006 026 Pogledajte na ptice nebeske kako ne siju, niti žnju, ni sabiraju u žitnice; pa otac vaš nebeski hrani ih. Nijeste li vi mnogo pretežniji od njih? 040 MAT 006 027 A ko od vas brinuæi se može primaknuti rastu svojemu lakat jedan? 040 MAT 006 028 I za odijelo što se brinete? Pogledajte na ljiljane u polju kako rastu; ne trude se niti predu. 040 MAT 006 029 Ali ja vam kažem da ni Solomun u svoj svojoj slavi ne obuèe se kao jedan od njih. 040 MAT 006 030 A kad travu po polju, koja danas jest a sjutra se u peæ baca, Bog tako odijeva; akamoli vas, malovjerni? 040 MAT 006 031 Ne brinite se dakle govoreæi: šta æemo jesti, ili, šta æemo piti, ili, èim æemo se odjenuti? 040 MAT 006 032 Jer sve ovo neznabošci ištu; a zna i otac vaš nebeski da vama treba sve ovo. 040 MAT 006 033 Nego ištite najprije carstva Božijega, i pravde njegove, i ovo æe vam se sve dodati. 040 MAT 006 034 Ne brinite se dakle za sjutra; jer sjutra brinuæe se za se. Dosta je svakom danu zla svoga. 040 MAT 007 001 Ne sudite da vam se ne sudi; 040 MAT 007 002 Jer kakovijem sudom sudite, onakovijem æe vam suditi; i kakovom mjerom mjerite, onakom æe vam se mjeriti. 040 MAT 007 003 A zašto vidiš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svojemu ne osjeæaš? 040 MAT 007 004 Ili, kako možeš reæi bratu svojemu: stani da ti izvadim trun iz oka tvojega; a eto brvno u oku tvojemu? 040 MAT 007 005 Licemjere! izvadi najprije brvno iz oka svojega, pa æeš onda vidjeti izvaditi trun iz oka brata svojega. 040 MAT 007 006 Ne dajte svetinje psima; niti meæite bisera svojega pred svinje, da ga ne pogaze nogama svojima, i vrativši se ne rastrgnu vas. 040 MAT 007 007 Ištite, i daæe vam se; tražite, i naæi æete; kucajte, i otvoriæe vam se. 040 MAT 007 008 Jer svaki koji ište, prima; i koji traži, nalazi; i koji kuca, otvoriæe mu se. 040 MAT 007 009 Ili koji je meðu vama èovjek u koga ako zaište sin njegov hljeba kamen da mu da? 040 MAT 007 010 Ili ako ribe zaište da mu da zmiju? 040 MAT 007 011 Kad dakle vi, zli buduæi, umijete dare dobre davati djeci svojoj, koliko æe više otac vaš nebeski dati dobra onima koji ga mole? 040 MAT 007 012 Sve dakle što hoæete da èine vama ljudi, èinite i vi njima: jer je to zakon i proroci. 040 MAT 007 013 Uðite na uska vrata; jer su široka vrata i širok put što vode u propast, i mnogo ih ima koji njim idu. 040 MAT 007 014 Kao što su uska vrata i tijesan put što vode u život, i malo ih je koji ga nalaze. 040 MAT 007 015 Èuvajte se od lažnijeh proroka, koji dolaze k vama u odijelu ovèijemu, a unutra su vuci grabljivi. 040 MAT 007 016 Po rodovima njihovijem poznaæete ih. Eda li se bere s trnja grožðe, ili s èièka smokve? 040 MAT 007 017 Tako svako drvo dobro rodove dobre raða, a zlo drvo rodove zle raða. 040 MAT 007 018 Ne može drvo dobro rodova zlijeh raðati, ni drvo zlo rodova dobrijeh raðati. 040 MAT 007 019 Svako dakle drvo koje ne raða roda dobra, sijeku i u oganj bacaju. 040 MAT 007 020 I tako dakle po rodovima njihovijem poznaæete ih. 040 MAT 007 021 Neæe svaki koji mi govori: Gospode! Gospode! uæi u carstvo nebesko; no koji èini po volji oca mojega koji je na nebesima. 040 MAT 007 022 Mnogi æe reæi meni u onaj dan: Gospode! Gospode! nijesmo li u ime tvoje prorokovali, i tvojijem imenom ðavole izgonili, i tvojijem imenom èudesa mnoga tvorili? 040 MAT 007 023 I tada æu im ja kazati: nikad vas nijesam znao; idite od mene koji èinite bezakonje. 040 MAT 007 024 Svaki dakle koji sluša ove moje rijeèi i izvršuje ih, kazaæu da je kao mudar èovjek koji sazida kuæu svoju na kamenu: 040 MAT 007 025 I udari dažd, i doðoše vode, i dunuše vjetrovi, i napadoše na kuæu onu, i ne pade; jer bješe utvrðena na kamenu. 040 MAT 007 026 A svaki koji sluša ove moje rijeèi a ne izvršuje ih, on æe biti kao èovjek lud koji sazida kuæu svoju na pijesku: 040 MAT 007 027 I udari dažd, i doðoše vode, i dunuše vjetrovi, i udariše u kuæu onu, i pade, i raspade se strašno. 040 MAT 007 028 I kad svrši Isus rijeèi ove, divljaše se narod nauci njegovoj. 040 MAT 007 029 Jer ih uèaše kao onaj koji vlast ima, a ne kao književnici. 040 MAT 008 001 A kad siðe s gore, za njim iðaše naroda mnogo. 040 MAT 008 002 I gle, èovjek gubav doðe i klanjaše mu se govoreæi: Gospode! ako hoæeš, možeš me oèistiti. 040 MAT 008 003 I pruživši ruku Isus, dohvati ga se govoreæi: hoæu, oèisti se. I odmah oèisti se od gube. 040 MAT 008 004 I reèe mu Isus: gledaj, nikomu ne kazuj, nego idi i pokaži se svešteniku, i prinesi dar koji je zapovjedio Mojsije radi svjedoèanstva njima. 040 MAT 008 005 A kad uðe u Kapernaum, pristupi k njemu kapetan moleæi ga 040 MAT 008 006 I govoreæi: Gospode! sluga moj leži doma uzet, i muèi se vrlo. 040 MAT 008 007 A Isus reèe mu: ja æu doæi i iscijeliæu ga. 040 MAT 008 008 I kapetan odgovori i reèe: Gospode! nijesam dostojan da pod krov moj uðeš; nego samo reci rijeè, i ozdraviæe sluga moj. 040 MAT 008 009 Jer i ja sam èovjek pod vlasti, i imam pod sobom vojnike, pa reèem jednome: idi, i ide; i drugome: doði, i doðe; i sluzi svojemu: uèini to, i uèini. 040 MAT 008 010 A kad èu Isus, udivi se i reèe onima što idu za njim: zaista vam kažem: ni u Izrailju tolike vjere ne naðoh. 040 MAT 008 011 I to vam kažem da æe mnogi od istoka i zapada doæi i sješæe za trpezu s Avraamom i Isakom i Jakovom u carstvu nebeskome: 040 MAT 008 012 A sinovi carstva izgnaæe se u tamu najkrajnju; ondje æe biti plaè i škrgut zuba. 040 MAT 008 013 A kapetanu reèe Isus: idi, i kako si vjerovao neka ti bude. I ozdravi sluga njegov u taj èas. 040 MAT 008 014 I došavši Isus u dom Petrov vidje taštu njegovu gdje leži i groznica je trese. 040 MAT 008 015 I prihvati je za ruku, i pusti je groznica, i usta, i služaše mu. 040 MAT 008 016 A uveèe dovedoše k njemu bijesnijeh mnogo, i izgna duhove rijeèju, i sve bolesnike iscijeli: 040 MAT 008 017 Da se zbude što je kazao Isaija prorok govoreæi: on nemoæi naše uze i bolesti ponese. 040 MAT 008 018 A kad vidje Isus mnogo naroda oko sebe, zapovjedi uèenicima svojijem da idu na onu stranu. 040 MAT 008 019 I pristupivši jedan književnik reèe mu: uèitelju! ja idem za tobom kud god ti poðeš. 040 MAT 008 020 Reèe njemu Isus: lisice imaju jame i ptice nebeske gnijezda; a sin èovjeèij nema gdje glave zakloniti. 040 MAT 008 021 A drugi od uèenika njegovijeh reèe mu: Gospode! dopusti mi najprije da idem da ukopam oca svojega. 040 MAT 008 022 A Isus reèe njemu: hajde za mnom, a ostavi neka mrtvi ukopavaju svoje mrtvace. 040 MAT 008 023 I kad uðe u laðu, za njim uðoše uèenici njegovi. 040 MAT 008 024 I gle, oluja velika postade na moru da se laða pokri valovima; a on spavaše. 040 MAT 008 025 I prikuèivši se uèenici njegovi probudiše ga govoreæi: Gospode! izbavi nas, izgibosmo. 040 MAT 008 026 I reèe im: zašto ste strašljivi, malovjerni? Tada ustavši zaprijeti vjetrovima i moru, i postade tišina velika. 040 MAT 008 027 A ljudi èudiše se govoreæi: ko je ovaj da ga slušaju i vjetrovi i more? 040 MAT 008 028 A kad doðe na onu stranu u zemlju Gergesinsku, sretoše ga dva bijesna, koji izlaze iz grobova, tako zla da ne mogaše niko proæi putem onijem. 040 MAT 008 029 I gle, povikaše: što je tebi do nas, Isuse, sine Božij? zar si došao amo prije vremena da muèiš nas? 040 MAT 008 030 A daleko od njih pasijaše veliki krd svinja. 040 MAT 008 031 I ðavoli moljahu ga govoreæi: ako nas izgoniš, pošlji nas da idemo u krd svinja. 040 MAT 008 032 I reèe im: idite. I oni izišavši otidoše u svinje. I gle, navali sav krd s brijega u more, i potopiše se u vodi. 040 MAT 008 033 A svinjari pobjegoše; i došavši u grad kazaše sve, i za bijesne. 040 MAT 008 034 I gle, sav grad iziðe na susret Isusu; i vidjevši ga moliše da bi otišao iz njihovoga kraja. 040 MAT 009 001 I ušavši u laðu prijeðe i doðe u svoj grad. 040 MAT 009 002 I gle, donesoše mu uzeta koji ležaše na odru. I vidjevši Isus vjeru njihovu reèe uzetome: ne boj se, sinko, opraštaju ti se grijesi tvoji. 040 MAT 009 003 I gle, neki od književnika rekoše u sebi: ovaj huli na Boga. 040 MAT 009 004 I videæi Isus pomisli njihove reèe: zašto zlo mislite u srcima svojijem? 040 MAT 009 005 Jer šta je lakše reæi: opraštaju ti se grijesi; ili reæi: ustani i hodi? 040 MAT 009 006 Ali da znate da vlast ima sin èovjeèij na zemlji opraštati grijehe tada reèe uzetome): ustani, uzmi odar svoj i idi doma. 040 MAT 009 007 I ustavši otide doma. 040 MAT 009 008 A ljudi videæi èudiše se, i hvališe Boga, koji je dao vlast takovu ljudima. 040 MAT 009 009 I odlazeæi Isus odande vidje èovjeka gdje sjedi na carini, po imenu Mateja, i reèe mu: hajde za mnom. I ustavši otide za njim. 040 MAT 009 010 I kad jeðaše u kuæi, gle, mnogi carinici i grješnici doðoše i jeðahu s Isusom i s uèenicima njegovijem. 040 MAT 009 011 I vidjevši to fariseji govorahu uèenicima njegovijem: zašto s carinicima i grješnicima uèitelj vaš jede i pije? 040 MAT 009 012 A Isus èuvši to reèe im: ne trebaju zdravi ljekara nego bolesni. 040 MAT 009 013 Nego idite i nauèite se šta znaèi: milosti hoæu, a ne priloga. Jer ja nijesam došao da zovem pravednike no grješnike na pokajanje. 040 MAT 009 014 Tada pristupiše k njemu uèenici Jovanovi govoreæi: zašto mi i fariseji postimo mnogo, a uèenici tvoji ne poste? 040 MAT 009 015 A Isus reèe im: eda li mogu svatovi plakati dok je s njima ženik? Nego æe doæi vrijeme kad æe se oteti od njih ženik, i onda æe postiti. 040 MAT 009 016 Jer niko ne meæe nove zakrpe na staru haljinu; jer æe zakrpa odadrijeti od haljine, i gora æe rupa biti. 040 MAT 009 017 Niti se ljeva vino novo u mjehove stare; inaèe mjehovi prodru se i vino se prolije, i mjehovi propadnu. Nego se ljeva vino novo u mjehove nove, i oboje se saèuva. 040 MAT 009 018 Dok on tako govoraše njima, gle, knez nekakav doðe i klanjaše mu se govoreæi: kæi moja sad umrije; nego doði i metni na nju ruku svoju, i oživljeæe. 040 MAT 009 019 I ustavši Isus za njim poðe i uèenici njegovi. 040 MAT 009 020 I gle, žena koja je dvanaest godina bolovala od teèenja krvi pristupi sastrag i dohvati mu se skuta od haljine njegove. 040 MAT 009 021 Jer govoraše u sebi: samo ako se dotaknem haljine njegove, ozdraviæu. 040 MAT 009 022 A Isus obazrevši se i vidjevši je reèe: ne boj se, kæeri; vjera tvoja pomogla ti je. I ozdravi žena od toga èasa. 040 MAT 009 023 I došavši Isus u dom knežev i vidjevši sviraèe i ljude zabunjene 040 MAT 009 024 Reèe im: otstupite, jer djevojka nije umrla, nego spava. I potsmijevahu mu se. 040 MAT 009 025 A kad istjera ljude, uðe, i uhvati je za ruku, i usta djevojka. 040 MAT 009 026 I otide glas ovaj po svoj zemlji onoj. 040 MAT 009 027 A kad je Isus odlazio odande, za njim iðahu dva slijepca vièuæi i govoreæi: pomiluj nas, sine Davidov! 040 MAT 009 028 A kad doðe u kuæu, pristupiše k njemu slijepci, i reèe im Isus: vjerujete li da mogu to uèiniti? A oni mu rekoše: da, Gospode. 040 MAT 009 029 Tada dohvati se oèiju njihovijeh govoreæi: po vjeri vašoj neka vam bude. 040 MAT 009 030 I otvoriše im se oèi. I zaprijeti im Isus govoreæi: gledajte da niko ne dozna. 040 MAT 009 031 A oni izišavši razglasiše ga po svoj zemlji onoj. 040 MAT 009 032 Kad oni pak iziðu, gle, dovedoše k njemu èovjeka nijema i bijesna. 040 MAT 009 033 I pošto izgna ðavola, progovori nijemi. I divljaše se narod govoreæi: nigda se toga nije vidjelo u Izrailju. 040 MAT 009 034 A fariseji govorahu: pomoæu kneza ðavolskog izgoni ðavole. 040 MAT 009 035 I prohoðaše Isus po svijem gradovima i selima uèeæi po zbornicama njihovijem i propovijedajuæi jevanðelje o carstvu, i iscjeljujuæi svaku bolest i svaku nemoæ po ljudima. 040 MAT 009 036 A gledajuæi ljude sažali mu se, jer bijahu smeteni i rasijani kao ovce bez pastira. 040 MAT 009 037 Tada reèe uèenicima svojijem: žetve je mnogo, a poslenika malo. 040 MAT 009 038 Molite se dakle gospodaru od žetve da izvede poslenike na žetvu svoju. 040 MAT 010 001 I dozvavši svojijeh dvanaest uèenika dade im vlast nad duhovima neèistijem da ih izgone, i da iscjeljuju od svake bolesti i svake nemoæi. 040 MAT 010 002 A dvanaest apostola imena su ova: prvi Simon, koji se zove Petar, i Andrija brat njegov; Jakov Zevedejev, i Jovan brat njegov; 040 MAT 010 003 Filip i Vartolomije; Toma i Matej carinik; Jakov Alfejev, i Levej prozvani Tadija; 040 MAT 010 004 Simon Kananit, i Juda Iskariotski, koji ga i predade. 040 MAT 010 005 Ovijeh dvanaest posla Isus i zapovjedi im govoreæi: na put neznabožaca ne idite, i u grad Samarjanski ne ulazite. 040 MAT 010 006 Nego idite k izgubljenijem ovcama doma Izrailjeva. 040 MAT 010 007 A hodeæi propovijedajte i kazujte da se približilo carstvo nebesko. 040 MAT 010 008 Bolesne iscjeljujte, gubave èistite, mrtve dižite, ðavole izgonite; zabadava ste dobili, zabadava i dajite. 040 MAT 010 009 Ne nosite zlata ni srebra ni mjedi u pojasima svojijem, 040 MAT 010 010 Ni torbe na put, ni dvije haljine ni obuæe ni štapa; jer je poslenik dostojan svoga jela. 040 MAT 010 011 A kad u koji grad ili selo uðete, ispitajte ko je u njemu dostojan, i ondje ostanite dok ne iziðete. 040 MAT 010 012 A ulazeæi u kuæu nazovite joj: mir kuæi ovoj. 040 MAT 010 013 I ako bude kuæa dostojna, doæi æe mir vaš na nju; a ako li ne bude dostojna, mir æe se vaš k vama vratiti. 040 MAT 010 014 A ako vas ko ne primi niti posluša rijeèi vašijeh, izlazeæi iz kuæe ili iz grada onoga otresite prah s nogu svojijeh. 040 MAT 010 015 Zaisto vam kažem: lakše æe biti zemlji Sodomskoj i Gomorskoj u dan strašnoga suda negoli gradu onome. 040 MAT 010 016 Eto, ja vas šaljem kao ovce meðu vukove: budite dakle mudri kao zmije i bezazleni kao golubovi. 040 MAT 010 017 A èuvajte se od ljudi; jer æe vas oni predati sudovima, i po zbornicama svojijem biæe vas. 040 MAT 010 018 I pred vlastelje i careve vodiæe vas mene radi za svjedoèanstvo njima i neznabošcima. 040 MAT 010 019 A kad vas predadu, ne brinite se kako æete ili šta æete govoriti; jer æe vam se u onaj èas dati šta æete kazati. 040 MAT 010 020 Jer vi neæete govoriti, nego Duh oca vašega govoriæe iz vas. 040 MAT 010 021 A predaæe brat brata na smrt i otac sina; i ustaæe djeca na roditelje i pobiæe ih. 040 MAT 010 022 I svi æe mrziti na vas imena mojega radi; ali koji pretrpi do kraja blago njemu. 040 MAT 010 023 A kad vas potjeraju u jednom gradu, bježite u drugi. Jer vam kažem zaista: neæete obiæi gradova Izrailjevijeh dok doðe sin èovjeèij. 040 MAT 010 024 Nema uèenika nad uèitelja svojega ni sluge nad gospodara svojega. 040 MAT 010 025 Dosta je uèeniku da bude kao uèitelj njegov i sluzi kao gospodar njegov. Kad su domaæina nazvali Veelzevulom, akamoli domaæe njegove? 040 MAT 010 026 Ne bojte ih se dakle; jer nema ništa sakriveno što se neæe otkriti, ni tajno što se neæe doznati. 040 MAT 010 027 Što vam govorim u tami, kazujte na vidiku; i što vam se šapæe na uši, propovijedajte s krovova. 040 MAT 010 028 I ne bojte se onijeh koji ubijaju tijelo a duše ne mogu ubiti; nego se bojte onoga koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu. (Geenna g1067) 040 MAT 010 029 Ne prodaju li se dva vrapca za jedan dinar? pa ni jedan od njih ne može pasti na zemlju bez oca vašega. 040 MAT 010 030 A vama je i kosa na glavi sva izbrojena. 040 MAT 010 031 Ne bojte se dakle; vi ste bolji od mnogo vrabaca. 040 MAT 010 032 A koji god prizna mene pred ljudima, priznaæu i ja njega pred ocem svojijem koji je na nebesima. 040 MAT 010 033 A ko se odreèe mene pred ljudima, odreæi æu se i ja njega pred ocem svojijem koji je na nebesima. 040 MAT 010 034 Ne mislite da sam ja došao da donesem mir na zemlju; nijesam došao da donesem mir nego maè. 040 MAT 010 035 Jer sam došao da rastavim èovjeka od oca njegova i kæer od matere njezine i snahu od svekrve njezine: 040 MAT 010 036 I neprijatelji èovjeku postaæe domašnji njegovi. 040 MAT 010 037 Koji ljubi oca ili mater veæma nego mene, nije mene dostojan; i koji ljubi sina ili kæer veæma nego mene, nije mene dostojan. 040 MAT 010 038 I koji ne uzme krsta svojega i ne poðe za mnom, nije mene dostojan. 040 MAT 010 039 Koji èuva dušu svoju, izgubiæe je; a koji izgubi dušu svoju mene radi, naæi æe je. 040 MAT 010 040 Koji vas prima, mene prima; a koji prima mene, prima onoga koji me je poslao. 040 MAT 010 041 Koji prima proroka u ime proroèko, platu proroèku primiæe; a koji prima pravednika u ime pravednièko, platu pravednièku primiæe. 040 MAT 010 042 I ako ko napoji jednoga od ovijeh malijeh samo èašom studene vode u ime uèenièko, zaista vam kažem, neæe mu plata propasti. 040 MAT 011 001 I kad svrši Isus zapovijesti dvanaestorici uèenika svojijeh, otide odande dalje da uèi i da propovijeda po gradovima njihovijem. 040 MAT 011 002 A Jovan èuvši u tamnici djela Hristova posla dvojicu uèenika svojijeh, 040 MAT 011 003 I reèe mu: jesi li ti onaj što æe doæi, ili drugoga da èekamo? 040 MAT 011 004 A Isus odgovarajuæi reèe im: idite i kažite Jovanu što èujete i vidite: 040 MAT 011 005 Slijepi progledaju i hromi hode, gubavi èiste se i gluhi èuju, mrtvi ustaju i siromašnima propovijeda se jevanðelje. 040 MAT 011 006 I blago onome koji se ne sablazni o mene. 040 MAT 011 007 A kad ovi otidoše, poèe Isus ljudima govoriti o Jovanu: šta ste izišli u pustinji da vidite? Trsku, koju ljulja vjetar? 040 MAT 011 008 Ili šta ste izišli da vidite? Èovjeka u meke haljine obuèena? Eto, koji meke haljine nose po carskijem su dvorovima. 040 MAT 011 009 Ili šta ste izišli da vidite? Proroka? Da, ja vam kažem, i više od proroka. 040 MAT 011 010 Jer je ovo onaj za koga je pisano: eto, ja šaljem anðela svojega pred licem tvojijem, koji æe pripraviti put tvoj pred tobom. 040 MAT 011 011 Zaista vam kažem: nijedan izmeðu roðenijeh od žena nije izišao veæi od Jovana krstitelja; a najmanji u carstvu nebeskome veæi je od njega. 040 MAT 011 012 A od vremena Jovana krstitelja dosad carstvo nebesko na silu se uzima, i siledžije dobijaju ga. 040 MAT 011 013 Jer su svi proroci i zakon proricali do Jovana. 040 MAT 011 014 I ako hoæete vjerovati, on je Ilija što æe doæi. 040 MAT 011 015 Koji ima uši da èuje neka èuje. 040 MAT 011 016 Ali kakav æu kazati da je ovaj rod? On je kao djeca koja sjede po ulicama i vièu svojijem drugovima, 040 MAT 011 017 I govore: svirasmo vam, i ne igraste; žalismo vam se, i ne jaukaste. 040 MAT 011 018 Jer Jovan doðe, koji ni jede ni pije, a oni kažu: ðavo je u njemu. 040 MAT 011 019 Doðe sin èovjeèij, koji i jede i pije, a oni kažu: gle èovjeka izjelice i pijanice, druga carinicima i grješnicima. I opravdaše premudrost djeca njezina. 040 MAT 011 020 Tada poèe Isus vikati na gradove u kojima su se dogodila najveæa èudesa njegova, pa se nijesu pokajali: 040 MAT 011 021 Teško tebi, Horazine! Teško tebi, Vitsaido! Jer da su u Tiru i Sidonu bila èudesa koja su bila u vama, davno bi se u vreæi i pepelu pokajali. 040 MAT 011 022 Ali vam kažem: Tiru i Sidonu lakše æe biti u dan strašnoga suda nego vama. 040 MAT 011 023 I ti, Kapernaume! koji si se do nebesa podigao do pakla æeš propasti: jer da su u Sodomu bila èudesa što su u tebi bila, ostao bi do današnjeg dana. (Hadēs g86) 040 MAT 011 024 Ali vam kažem da æe zemlji Sodomskoj lakše biti u dan strašnoga suda nego tebi. 040 MAT 011 025 U to vrijeme odgovori Isus, i reèe: hvalim te, oèe, Gospode neba i zemlje, što si ovo sakrio od premudrijeh i razumnijeh a kazao si prostima. 040 MAT 011 026 Da, oèe, jer je tako bila volja tvoja. 040 MAT 011 027 Sve je meni predao otac moj, i niko ne zna sina do otac; niti oca ko zna do sin i ako kome sin hoæe kazati. 040 MAT 011 028 Hodite k meni svi koji ste umorni i natovareni, i ja æu vas odmoriti. 040 MAT 011 029 Uzmite jaram moj na sebe, i nauèite se od mene; jer sam ja krotak i smjeran u srcu, i naæi æete pokoj dušama svojijem. 040 MAT 011 030 Jer je jaram moj blag, i breme je moje lako. 040 MAT 012 001 U to vrijeme iðaše Isus u subotu kroz usjeve: a uèenici njegovi ogladnješe, i poèeše trgati klasje, i jesti. 040 MAT 012 002 A fariseji vidjevši to rekoše mu: gle, uèenici tvoji èine što ne valja èiniti u subotu. 040 MAT 012 003 A on reèe im: nijeste li èitali što uèini David kad ogladnje, on i koji bijahu s njim? 040 MAT 012 004 Kako uðe u kuæu Božiju, i hljebove postavljene pojede, kojijeh nije valjalo jesti njemu ni onima što su bili s njim, nego samijem sveštenicima. 040 MAT 012 005 Ili nijeste èitali u zakonu kako u subotu sveštenici u crkvi subotu pogane, pa nijesu krivi? 040 MAT 012 006 A ja vam kažem da je ovdje onaj koji je veæi od crkve. 040 MAT 012 007 Kad biste pak znali šta je to: milosti hoæu a ne priloga, nikad ne biste osuðivali pravijeh; 040 MAT 012 008 Jer je gospodar i od subote sin èovjeèij. 040 MAT 012 009 I otišavši odande doðe u zbornicu njihovu. 040 MAT 012 010 I gle, èovjek bijaše tu s rukom suhom; i zapitaše ga govoreæi: valja li u subotu lijeèiti? da bi ga okrivili. 040 MAT 012 011 A on reèe im: koji je meðu vama èovjek koji ima ovcu jednu pa ako ona u subotu upadne u jamu neæe je uzeti i izvaditi? 040 MAT 012 012 A koliko li je èovjek pretežniji od ovce? Daklem valja u subotu dobro èiniti. 040 MAT 012 013 Tada reèe èovjeku: pruži ruku svoju. I pruži. I postade zdrava kao i druga. 040 MAT 012 014 A fariseji izišavši naèiniše vijeæu o njemu kako bi ga pogubili. No Isus doznavši to ukloni se odande. 040 MAT 012 015 I za njim idoše ljudi mnogi, i iscijeli ih sve. 040 MAT 012 016 I zaprijeti im da ga ne razglašuju: 040 MAT 012 017 Da se zbude što je kazao Isaija prorok govoreæi: 040 MAT 012 018 Gle, sluga moj, koga sam izabrao, ljubazni moj, koji je po volji duše moje: metnuæu duh svoj na njega, i sud neznabošcima javiæe. 040 MAT 012 019 Neæe se svaðati ni vikati, niti æe èuti ko po rasputicama glasa njegova. 040 MAT 012 020 Trske stuèene neæe prelomiti i svještila zapaljena neæe ugasiti dok pravda ne održi pobjede. 040 MAT 012 021 I u ime njegovo uzdaæe se narodi. 040 MAT 012 022 Tada dovedoše k njemu bijesna koji bješe nijem i slijep; i iscijeli ga da nijemi i slijepi stade govoriti i gledati. 040 MAT 012 023 I divljahu se svi ljudi govoreæi: nije li ovo Hristos, sin Davidov? 040 MAT 012 024 A fariseji èuvši to rekoše: ovaj drukèije ne izgoni ðavola do pomoæu Veelzevula kneza ðavolskoga. 040 MAT 012 025 A Isus znajuæi misli njihove reèe im: svako carstvo koje se razdijeli samo po sebi, opustjeæe; i svaki grad ili dom koji se razdijeli sam po sebi, propašæe. 040 MAT 012 026 I ako sotona sotonu izgoni, sam po sebi razdijelio se; kako æe dakle ostati carstvo njegovo? 040 MAT 012 027 I ako ja pomoæu Veelzevula izgonim ðavole, sinovi vaši èijom pomoæu izgone? Zato æe vam oni biti sudije. 040 MAT 012 028 A ako li ja Duhom Božijim izgonim ðavole, dakle je došlo k vama carstvo nebesko. 040 MAT 012 029 Ili kako može ko uæi u kuæu jakoga i pokuæstvo njegovo oteti, ako najprije ne sveže jakoga? i onda æe kuæu njegovu oplijeniti. 040 MAT 012 030 Koji nije sa mnom, protiv mene je; i koji ne sabira sa mnom, prosipa. 040 MAT 012 031 Zato vam kažem: svaki grijeh i hula oprostiæe se ljudima; a na Duha svetoga hula neæe se oprostiti ljudima. 040 MAT 012 032 I ako ko reèe rijeè na sina èovjeèijega, oprostiæe mu se; a koji reèe na Duha svetoga, neæe mu se oprostiti ni na ovome svijetu ni na onome. (aiōn g165) 040 MAT 012 033 Ili usadite drvo dobro, i rod njegov biæe dobar; ili usadite drvo zlo, i rod njegov zao biæe; jer se po rodu drvo poznaje. 040 MAT 012 034 Porodi aspidini! kako možete dobro govoriti, kad ste zli? jer usta govore od suviška srca. 040 MAT 012 035 Dobar èovjek iz dobre klijeti iznosi dobro; a zao èovjek iz zle klijeti iznosi zlo. 040 MAT 012 036 A ja vam kažem da æe za svaku praznu rijeè koju reku ljudi dati odgovor u dan strašnoga suda. 040 MAT 012 037 Jer æeš se svojijem rijeèima opravdati, i svojijem æeš se rijeèima osuditi. 040 MAT 012 038 Tada odgovoriše neki od književnika i fariseja govoreæi: uèitelju! mi bi radi od tebe znak vidjeti. 040 MAT 012 039 A on odgovarajuæi reèe im: rod zli i preljubotvorni traži znak; i neæe mu se dati znak osim znaka Jone proroka. 040 MAT 012 040 Jer kao što je Jona bio u trbuhu kitovom tri dana i tri noæi: tako æe biti i sin èovjeèij u srcu zemlje tri dana i tri noæi. 040 MAT 012 041 Ninevljani iziæi æe na sud s rodom ovijem, i osudiæe ga; jer se pokajaše Joninijem pouèenjem: a gle, ovdje je veæi od Jone. 040 MAT 012 042 Carica južna iziæi æe na sud s rodom ovijem, i osudiæe ga; jer ona doðe s kraja zemlje da sluša premudrost Solomunovu: a gle, ovdje je veæi od Solomuna. 040 MAT 012 043 A kad neèisti duh iziðe iz èovjeka, ide kroz bezvodna mjesta tražeæi pokoja, i ne naðe ga. 040 MAT 012 044 Onda reèe: da se vratim u dom svoj otkuda sam izišao; i došavši naðe prazan, pometen i ukrašen. 040 MAT 012 045 Tada otide i uzme sa sobom sedam drugijeh duhova gorijeh od sebe, i ušavši žive ondje; i bude potonje gore èovjeku onome od prvoga. Tako æe biti i ovome rodu zlome. 040 MAT 012 046 Dok on još govoraše k ljudima, gle, mati njegova i braæa njegova stajahu napolju i èekahu da govore s njime. 040 MAT 012 047 I neko mu reèe: evo mati tvoja i braæa tvoja stoje napolju, radi su da govore s tobom. 040 MAT 012 048 A on odgovori i reèe onome što mu kaza: ko je mati moja, i ko su braæa moja? 040 MAT 012 049 I pruživši ruku svoju na uèenike svoje reèe: eto mati moja i braæa moja. 040 MAT 012 050 Jer ko izvršuje volju oca mojega koji je na nebesima, onaj je brat moj i sestra i mati. 040 MAT 013 001 I onaj dan izišavši Isus iz kuæe sjeðaše kod mora. 040 MAT 013 002 I sabraše se oko njega ljudi mnogi, tako da mora uæi u laðu i sjesti; a narod sav stajaše po brijegu. 040 MAT 013 003 I on im kaziva mnogo u prièama govoreæi: gle, iziðe sijaè da sije. 040 MAT 013 004 I kad sijaše, jedna zrna padoše kraj puta, i doðoše ptice i pozobaše ih; 040 MAT 013 005 A druga padoše na kamenita mjesta, gdje ne bijaše mnogo zemlje, i odmah iznikoše; jer ne bijaše u dubinu zemlje. 040 MAT 013 006 I kad obasja sunce, povenuše, i buduæi da nemahu žila, posahnuše. 040 MAT 013 007 A druga padoše u trnje, i naraste trnje, i podavi ih. 040 MAT 013 008 A druga padoše na zemlju dobru, i donošahu rod, jedno po sto, a jedno po šeset, a jedno po trideset. 040 MAT 013 009 Ko ima uši da èuje neka èuje. 040 MAT 013 010 I pristupivši uèenici rekoše mu: zašto im govoriš u prièama? 040 MAT 013 011 A on odgovarajuæi reèe im: vama je dano da znate tajne carstva nebeskoga, a njima nije dano. 040 MAT 013 012 Jer ko ima, daæe mu se, i preteæi æe mu; a koji nema, uzeæe mu se i ono što ima. 040 MAT 013 013 Zato im govorim u prièama, jer gledajuæi ne vide, i èujuæi ne èuju niti razumiju. 040 MAT 013 014 I zbiva se na njima proroštvo Isaijno, koje govori: ušima æete èuti, i neæete razumjeti; i oèima æete gledati, i neæete vidjeti. 040 MAT 013 015 Jer je odrvenilo srce ovijeh ljudi, i ušima teško èuju, i oèi su svoje zatvorili da kako ne vide oèima, i ušima ne èuju, i srcem ne razumiju, i ne obrate se da ih iscijelim. 040 MAT 013 016 A blago vašijem oèima što vide, i ušima vašijem što èuju. 040 MAT 013 017 Jer vam kažem zaista da su mnogi proroci i pravednici željeli vidjeti što vi vidite, i ne vidješe; i èuti što vi èujete, i ne èuše. 040 MAT 013 018 Vi pak èujte prièu o sijaèu: 040 MAT 013 019 Svakome koji sluša rijeè o carstvu i ne razumije, dolazi neèastivi i krade posijano u srcu njegovom: to je oko puta posijano. 040 MAT 013 020 A na kamenu posijano to je koji sluša rijeè i odmah s radosti primi je, 040 MAT 013 021 Ali nema korijena u sebi, nego je nepostojan, pa kad bude do nevolje ili ga potjeraju rijeèi radi, odmah udari natrag. 040 MAT 013 022 A posijano u trnju to je koji sluša rijeè, no briga ovoga svijeta i prijevara bogatstva zaguše rijeè, i bez roda ostane. (aiōn g165) 040 MAT 013 023 A posijano na dobroj zemlji to je koji sluša rijeè i razumije, koji dakle i rod raða, i donosi jedan po sto, a jedan po šeset, a jedan po trideset. 040 MAT 013 024 Drugu prièu kaza im govoreæi: carstvo je nebesko kao èovjek koji posija dobro sjeme u polju svojemu, 040 MAT 013 025 A kad ljudi pospaše, doðe njegov neprijatelj i posija kukolj po pšenici, pa otide. 040 MAT 013 026 A kad nièe usjev i rod donese, onda se pokaza kukolj. 040 MAT 013 027 Tada doðoše sluge domaæinove i rekoše mu: gospodaru! nijesi li ti dobro sjeme sijao na svojoj njivi? Otkuda dakle kukolj? 040 MAT 013 028 A on reèe im: neprijatelj èovjek to uèini. A sluge rekoše mu: hoæeš li dakle da idemo da ga poèupamo? 040 MAT 013 029 A on reèe: ne; da ne bi èupajuæi kukolj poèupali zajedno s njime pšenicu. 040 MAT 013 030 Ostavite neka raste oboje zajedno do žetve; i u vrijeme žetve reæi æu žeteocima: saberite najprije kukolj, i svežite ga u snoplje da ga sažežem; a pšenicu svezite u žitnicu moju. 040 MAT 013 031 Drugu prièu kaza im govoreæi: carstvo je nebesko kao zrno gorušièno koje uzme èovjek i posije na njivi svojoj, 040 MAT 013 032 Koje je istina najmanje od sviju sjemena, ali kad uzraste, veæe je od svega povræa, i bude drvo da ptice nebeske dolaze, i sjedaju na njegovijem granama. 040 MAT 013 033 Drugu prièu kaza im: carstvo je nebesko kao kvasac koji uzme žena i metne u tri kopanje brašna dok sve ne uskisne. 040 MAT 013 034 Sve ovo u prièama govori Isus ljudima, i bez prièe ništa ne govoraše im: 040 MAT 013 035 Da se zbude što je rekao prorok govoreæi: otvoriæu u prièama usta svoja, kazaæu sakriveno od postanja svijeta. 040 MAT 013 036 Tada ostavi Isus ljude, i doðe u kuæu. I pristupiše k njemu uèenici njegovi govoreæi: kaži nam prièu o kukolju na njivi. 040 MAT 013 037 A on odgovarajuæi reèe im: koji sije dobro sjeme ono je sin èovjeèij; 040 MAT 013 038 A njiva je svijet; a dobro sjeme sinovi su carstva, a kukolj sinovi su zla; 040 MAT 013 039 A neprijatelj koji ga je posijao jest ðavo; a žetva je pošljedak ovoga vijeka; a žeteoci su anðeli. (aiōn g165) 040 MAT 013 040 Kako što se dakle kukolj sabira, i ognjem sažiže, tako æe biti na pošljetku ovoga vijeka. (aiōn g165) 040 MAT 013 041 Poslaæe sin èovjeèij anðele svoje, i sabraæe iz carstva njegova sve sablazni i koji èine bezakonje. 040 MAT 013 042 I baciæe ih u peæ ognjenu: ondje æe biti plaè i škrgut zuba. 040 MAT 013 043 Tada æe se pravednici zasjati kao sunce u carstvu oca svojega. Ko ima uši da èuje neka èuje. 040 MAT 013 044 Još je carstvo nebesko kao blago sakriveno u polju, koje našavši èovjek sakri i od radosti zato otide i sve što ima prodade i kupi polje ono. 040 MAT 013 045 Još je carstvo nebesko kao èovjek trgovac koji traži dobra bisera, 040 MAT 013 046 Pa kad naðe jedno mnogocjeno zrno bisera, otide i prodade sve što imaše i kupi ga. 040 MAT 013 047 Još je carstvo nebesko kao mreža koja se baci u more i zagrabi od svake ruke ribe; 040 MAT 013 048 Koja kad se napuni, izvukoše je na kraj, i sjedavši, izbraše dobre u sudove, a zle baciše napolje. 040 MAT 013 049 Tako æe biti na pošljetku vijeka: iziæi æe anðeli i odluèiæe zle od pravednijeh. (aiōn g165) 040 MAT 013 050 I baciæe ih u peæ ognjenu: ondje æe biti plaè i škrgut zuba. 040 MAT 013 051 Reèe im Isus: razumjeste li ovo? Rekoše mu: da, Gospode. 040 MAT 013 052 A on im reèe: zato je svaki književnik koji se nauèio carstvu nebeskome kao domaæin koji iznosi iz klijeti svoje novo i staro. 040 MAT 013 053 I kad svrši Isus prièe ove, otide odande. 040 MAT 013 054 I došavši na postojbinu svoju, uèaše ih po zbornicama njihovijem tako da mu se divljahu, i govorahu: otkud ovome premudrost ova i moæi? 040 MAT 013 055 Nije li ovo drvodjeljin sin? ne zove li se mati njegova Marija, i braæa njegova Jakov, i Josija, i Simon, i Juda? 040 MAT 013 056 I sestre njegove nijesu li sve kod nas? Otkud njemu ovo sve? 040 MAT 013 057 I sablažnjavahu se o njega. A Isus reèe im: nema proroka bez èasti osim na postojbini svojoj i u domu svojemu. 040 MAT 013 058 I ne stvori ondje èudesa mnogijeh za nevjerstvo njihovo. 040 MAT 014 001 U to vrijeme doðe glas do Iroda èetverovlasnika o Isusu; 040 MAT 014 002 I reèe slugama svojijem: to je Jovan krstitelj; on ustade iz mrtvijeh, i zato èini èudesa. 040 MAT 014 003 Jer Irod uhvati Jovana, sveza ga i baci u tamnicu Irodijade radi žene Filipa brata svojega. 040 MAT 014 004 Jer mu govoraše Jovan: ne možeš ti nje imati. 040 MAT 014 005 I šæaše da ga ubije, ali se poboja naroda; jer ga držahu za proroka. 040 MAT 014 006 A kad bijaše dan roðenja Irodova, igra kæi Irodijadina pred njima i ugodi Irodu. 040 MAT 014 007 Zato i s kletvom obreèe joj dati šta god zaište. 040 MAT 014 008 A ona nauèena od matere svoje: daj mi, reèe, ovdje na krugu glavu Jovana krstitelja. 040 MAT 014 009 I zabrinu se car; ali kletve radi i onijeh koji se gošæahu s njim, zapovjedi joj dati. 040 MAT 014 010 I posla te posjekoše Jovana u tamnici. 040 MAT 014 011 I donesoše glavu njegovu na krugu, i dadoše djevojci, i odnese je materi svojoj. 040 MAT 014 012 I došavši uèenici njegovi, uzeše tijelo njegovo i ukopaše ga; i doðoše Isusu te javiše. 040 MAT 014 013 I èuvši Isus, otide odande u laði u pusto mjesto nasamo. A kad to èuše ljudi, idoše za njim pješice iz gradova. 040 MAT 014 014 I izišavši Isus vidje mnogi narod, i sažali mu se za njih, i iscijeli bolesnike njihove. 040 MAT 014 015 A pred veèe pristupiše k njemu uèenici njegovi govoreæi: ovdje je pusto mjesto, a dockan je veæ; otpusti narod neka ide u sela da kupi sebi hrane. 040 MAT 014 016 A Isus reèe im: ne treba da idu; podajte im vi neka jedu. 040 MAT 014 017 A oni rekoše mu: nemamo ovdje do samo pet hljebova i dvije ribe. 040 MAT 014 018 A on reèe: donesite mi ih ovamo. 040 MAT 014 019 I zapovjedi narodu da posjedaju po travi; pa uze onijeh pet hljebova i dvije ribe, i pogledavši na nebo blagoslovi, i prelomivši dade uèenicima svojijem, a uèenici narodu. 040 MAT 014 020 I jedoše svi, i nasitiše se, i nakupiše komada što preteèe dvanaest kotarica punijeh. 040 MAT 014 021 A onijeh što su jeli bješe ljudi oko pet hiljada, osim žena i djece. 040 MAT 014 022 I odmah natjera Isus uèenike svoje da uðu u laðu i naprijed da idu na onu stranu dok on otpusti narod. 040 MAT 014 023 I otpustivši narod pope se na goru sam da se moli Bogu. I uveèe bijaše ondje sam. 040 MAT 014 024 A laða bješe nasred mora u nevolji od valova, jer bijaše protivan vjetar. 040 MAT 014 025 A u èetvrtu stražu noæi otide k njima Isus iduæi po moru. 040 MAT 014 026 I vidjevši ga uèenici po moru gdje ide, poplašiše se govoreæi: to je utvara; i od straha povikaše. 040 MAT 014 027 A Isus odmah reèe im govoreæi: ne bojte se; ja sam, ne plašite se. 040 MAT 014 028 A Petar odgovarajuæi reèe: Gospode! ako si ti, reci mi da doðem k tebi po vodi. 040 MAT 014 029 A on reèe: hodi. I izišavši iz laðe Petar iðaše po vodi da doðe k Isusu. 040 MAT 014 030 No videæi vjetar veliki uplaši se, i poèevši se topiti, povika govoreæi: Gospode, pomagaj! 040 MAT 014 031 I odmah Isus pruživši ruku uhvati Petra, i reèe mu: malovjerni! zašto se posumnja? 040 MAT 014 032 I kad uðoše u laðu, presta vjetar. 040 MAT 014 033 A koji bijahu u laði pristupiše i pokloniše mu se govoreæi: vaistinu ti si sin Božij. 040 MAT 014 034 I prešavši doðoše u zemlju Genisaretsku. 040 MAT 014 035 I poznavši ga ljudi iz onoga mjesta, poslaše po svoj onoj okolini, i donesoše k njemu sve bolesnike. 040 MAT 014 036 I moljahu ga da se samo dotaknu skuta od njegove haljine; i koji se dotakoše ozdraviše. 040 MAT 015 001 Tada pristupiše k Isusu književnici i fariseji od Jerusalima govoreæi: 040 MAT 015 002 Zašto uèenici tvoji prestupaju obièaje starijeh? Jer ne umivaju ruku svojijeh kad hljeb jedu. 040 MAT 015 003 A on odgovarajuæi reèe im: zašto i vi prestupate zapovijest Božiju za obièaje svoje? 040 MAT 015 004 Jer Bog zapovijeda govoreæi: poštuj oca i mater; i koji opsuje oca ili mater smræu da umre. 040 MAT 015 005 A vi kažete: ako koji reèe ocu ili materi: prilog je èim bih ti ja mogao pomoæi; 040 MAT 015 006 Može i da ne poštuje oca svojega ili matere. I ukidoste zapovijest Božiju za obièaje svoje. 040 MAT 015 007 Licemjeri! dobro je za vas prorokovao Isaija govoreæi: 040 MAT 015 008 Ovi ljudi približavaju se k meni ustima svojijem, i usnama poštuju me; a srce njihovo daleko stoji od mene. 040 MAT 015 009 No zaludu me poštuju uèeæi naukama i zapovijestima ljudskima. 040 MAT 015 010 I dozvavši ljude, reèe im: slušajte i razumijte. 040 MAT 015 011 Ne pogani èovjeka što ulazi u usta; nego što izlazi iz usta ono pogani èovjeka. 040 MAT 015 012 Tada pristupiše uèenici njegovi i rekoše mu: znaš li da fariseji èuvši tu rijeè sablazniše se? 040 MAT 015 013 A on odgovarajuæi reèe: svako drvo koje nije usadio otac moj nebeski, iskorijeniæe se. 040 MAT 015 014 Ostavite ih: oni su slijepi voði slijepcima; a slijepac slijepca ako vodi, oba æe u jamu pasti. 040 MAT 015 015 A Petar odgovarajuæi reèe mu: kaži nam prièu ovu. 040 MAT 015 016 A Isus reèe: eda li ste i vi još nerazumni? 040 MAT 015 017 Zar još ne znate da sve što ulazi u usta u trbuh ide, i izbacuje se napolje? 040 MAT 015 018 A što izlazi iz usta od srca izlazi, i ono pogani èovjeka. 040 MAT 015 019 Jer od srca izlaze zle misli, ubistva, preljube, kurvarstva, kraðe, lažna svjedoèanstva, hule na Boga. 040 MAT 015 020 I ovo je što pogani èovjeka, a neumivenijem rukama jesti ne pogani èovjeka. 040 MAT 015 021 I izišavši odande Isus otide u krajeve Tirske i Sidonske. 040 MAT 015 022 I gle, žena Hananejka iziðe iz onijeh krajeva, i povika k njemu govoreæi: pomiluj me Gospode sine Davidov! moju kæer vrlo muèi ðavo. 040 MAT 015 023 A on joj ne odgovori ni rijeèi. I pristupivši uèenici njegovi moljahu ga govoreæi: otpusti je, kako vièe za nama. 040 MAT 015 024 A on odgovarajuæi reèe: ja sam poslan samo k izgubljenijem ovcama doma Izrailjeva. 040 MAT 015 025 A ona pristupivši pokloni mu se govoreæi: Gospode pomozi mi! 040 MAT 015 026 A on odgovarajuæi reèe: nije dobro uzeti od djece hljeb i baciti psima. 040 MAT 015 027 A ona reèe: da, Gospode, ali i psi jedu od mrva što padaju s trpeze njihovijeh gospodara. 040 MAT 015 028 Tada odgovori Isus, i reèe joj: o ženo! velika je vjera tvoja; neka ti bude kako hoæeš. I ozdravi kæi njezina od onoga èasa. 040 MAT 015 029 I otišavši Isus odande, doðe k moru Galilejskom, i popevši se na goru, sjede ondje. 040 MAT 015 030 I pristupiše k njemu ljudi mnogi koji imahu sa sobom hromijeh, slijepijeh, nijemijeh, uzetijeh i drugijeh mnogijeh, i položiše ih k nogama Isusovijem, i iscijeli ih, 040 MAT 015 031 Tako da se narod divljaše, videæi nijeme gdje govore, uzete zdrave, hrome gdje idu, i slijepe gdje gledaju; i hvališe Boga Izrailjeva. 040 MAT 015 032 A Isus dozvavši uèenike svoje reèe: žao mi je ovoga naroda, jer veæ tri dana stoje kod mene i nemaju šta jesti; a nijesam ih rad otpustiti gladne da ne oslabe na putu. 040 MAT 015 033 I rekoše mu uèenici njegovi: otkuda nam u pustinji toliki hljeb da se nasiti toliki narod? 040 MAT 015 034 I reèe im Isus: koliko hljebova imate? A oni rekoše: sedam, i malo ribice. 040 MAT 015 035 I zapovjedi narodu da posjedaju po zemlji. 040 MAT 015 036 I uzevši onijeh sedam hljebova i ribe, i davši hvalu, prelomi, i dade uèenicima svojijem, a uèenici narodu. 040 MAT 015 037 I jedoše svi, i nasitiše se; i nakupiše komada što preteèe sedam kotarica punijeh. 040 MAT 015 038 A onijeh što su jeli bijaše èetiri hiljade ljudi, osim žena i djece. 040 MAT 015 039 I otpustivši narod uðe u laðu, i doðe u okoline Magdalske. 040 MAT 016 001 I pristupiše k njemu fariseji i sadukeji, i kušajuæi ga iskahu da im pokaže znak s neba. 040 MAT 016 002 A on odgovarajuæi reèe im: uveèe govorite: biæe vedro; jer je nebo crveno. 040 MAT 016 003 I ujutru: danas æe biti vjetar, jer je nebo crveno i mutno. Licemjeri! lice nebesko umijete poznavati, a znake vremena ne možete poznati? 040 MAT 016 004 Rod zli i kurvarski traži znak, i znak neæe mu se dati osim znaka Jone proroka. I ostavivši ih otide. 040 MAT 016 005 I polazeæi uèenici njegovi na onu stranu zaboraviše uzeti hljeba. 040 MAT 016 006 A Isus reèe im: èuvajte se kvasca farisejskoga i sadukejskog. 040 MAT 016 007 A oni mišljahu u sebi govoreæi: to je što nijesmo hljeba uzeli. 040 MAT 016 008 A Isus razumjevši reèe im: šta mislite u sebi, malovjerni, što hljeba nijeste uzeli? 040 MAT 016 009 Zar još ne razumijete niti pamtite pet hljebova na pet hiljada, i koliko kotarica nakupiste? 040 MAT 016 010 Ni sedam hljebova na èetiri hiljade, i koliko kotarica nakupiste? 040 MAT 016 011 Kako ne razumijete da vam ne rekoh za hljebove da se èuvate kvasca farisejskoga i sadukejskog? 040 MAT 016 012 Tada razumješe da ne reèe kvasca hljebnoga da se èuvaju, nego nauke farisejske i sadukejske. 040 MAT 016 013 A kad doðe Isus u okoline Æesarije Filipove, pitaše uèenike svoje govoreæi: ko govore ljudi da je sin èovjeèij? 040 MAT 016 014 A oni rekoše: jedni govore da si Jovan krstitelj, drugi da si Ilija, a drugi Jeremija, ili koji od proroka. 040 MAT 016 015 Reèe im Isus: a vi šta mislite ko sam ja? 040 MAT 016 016 A Simon Petar odgovori i reèe: ti si Hristos, sin Boga živoga. 040 MAT 016 017 I odgovarajuæi Isus reèe mu: blago tebi, Simone sine Jonin! Jer tijelo i krv nijesu tebi to javili, nego otac moj koji je na nebesima. 040 MAT 016 018 A i ja tebi kažem: ti si Petar, i na ovome kamenu sazidaæu crkvu svoju, i vrata paklena neæe je nadvladati. (Hadēs g86) 040 MAT 016 019 I daæu ti kljuèeve od carstva nebeskoga: i što svežeš na zemlji biæe svezano na nebesima; i što razdriješiš na zemlji biæe razdriješeno na nebesima. 040 MAT 016 020 Tada zaprijeti Isus uèenicima svojijem da nikom ne kazuju da je on Hristos. 040 MAT 016 021 Od tada poèe Isus kazivati uèenicima svojijem da njemu valja iæi u Jerusalim, i mnogo postradati od starješina i od glavara sveštenièkijeh i književnika, i da æe ga ubiti, i treæi dan da æe ustati. 040 MAT 016 022 I uzevši ga Petar poèe ga odvraæati govoreæi: Bože saèuvaj! to neæe biti od tebe. 040 MAT 016 023 A on se obrnuvši reèe Petru: idi od mene sotono; ti si mi sablazan; jer ne misliš što je Božije nego ljudsko. 040 MAT 016 024 Tada Isus reèe uèenicima svojijem: ako ko hoæe za mnom iæi, neka se odreèe sebe, i uzme krst svoj i ide za mnom. 040 MAT 016 025 Jer ko hoæe svoju dušu da saèuva, izgubiæe je; a ako ko izgubi dušu svoju mene radi, naæi æe je. 040 MAT 016 026 Jer kakva je korist èovjeku ako sav svijet dobije a duši svojoj naudi? ili kakav æe otkup dati èovjek za svoju dušu? 040 MAT 016 027 Jer æe doæi sin èovjeèij u slavi oca svojega s anðelima svojijem, i tada æe se vratiti svakome po djelima njegovijem. 040 MAT 016 028 Zaisto vam kažem: imaju neki meðu ovima što stoje ovdje koji neæe okusiti smrti dok ne vide sina èovjeèijega gdje ide u carstvu svojemu. 040 MAT 017 001 I poslije šest dana uze Isus Petra i Jakova i Jovana brata njegova, i izvede ih na goru visoku same. 040 MAT 017 002 I preobrazi se pred njima, i zasja se lice njegovo kao sunce a haljine njegove postadoše bijele kao svijet. 040 MAT 017 003 I gle, ukazaše im se Mojsije i Ilija, koji s njim govorahu. 040 MAT 017 004 A Petar odgovarajuæi reèe Isusu: Gospode! dobro nam je ovdje biti; ako hoæeš da naèinimo ovdje tri sjenice: tebi jednu, a Mojsiju jednu, a jednu Iliji. 040 MAT 017 005 Dok on još govoraše, gle, oblak sjajan zakloni ih; i gle, glas iz oblaka govoreæi: ovo je sin moj ljubazni, koji je po mojoj volji; njega poslušajte. 040 MAT 017 006 I èuvši uèenici padoše nièice, i uplašiše se vrlo. 040 MAT 017 007 I pristupivši Isus dohvati ih se, i reèe: ustanite, i ne bojte se. 040 MAT 017 008 A oni podignuvši oèi svoje nikoga ne vidješe do Isusa sama. 040 MAT 017 009 I silazeæi s gore zapovjedi im Isus govoreæi: nikom ne kazujte što ste vidjeli dok sin èovjeèij iz mrtvijeh ne ustane. 040 MAT 017 010 I zapitaše ih uèenici njegovi govoreæi: zašto dakle književnici kažu da Ilija najprije treba da doðe? 040 MAT 017 011 A Isus odgovarajuæi reèe im: Ilija æe doæi najprije i urediti sve. 040 MAT 017 012 Ali vam kažem da je Ilija veæ došao, i ne poznaše ga; nego uèiniše s njime šta htješe: tako i sin èovjeèij treba da postrada od njih. 040 MAT 017 013 Tada razumješe uèenici da im govori za Jovana krstitelja. 040 MAT 017 014 I kad doðoše k narodu, pristupi k njemu èovjek klanjajuæi mu se 040 MAT 017 015 I govoreæi: Gospode! pomiluj sina mojega; jer o mijeni bjesni i muèi se vrlo; jer mnogo puta pada u vatru, i mnogo puta u vodu. 040 MAT 017 016 I dovedoh ga uèenicima tvojijem, i ne mogoše ga iscijeliti. 040 MAT 017 017 A Isus odgovarajuæi reèe: o rode nevjerni i pokvareni! dokle æu biti s vama? dokle æu vas trpljeti? Dovedite mi ga amo. 040 MAT 017 018 I zaprijeti mu Isus; i ðavo iziðe iz njega; i ozdravi momèe od onoga èasa. 040 MAT 017 019 Tada pristupiše uèenici k Isusu i nasamo rekoše mu: zašto ga mi ne mogosmo izgnati? 040 MAT 017 020 A Isus reèe im: za nevjerstvo vaše. Jer vam kažem zaista: ako imate vjere koliko zrno gorušièno, reæi æete gori ovoj: prijeði odavde tamo, i prijeæi æe, i ništa neæe vam biti nemoguæe. 040 MAT 017 021 A ovaj se rod izgoni samo molitvom i postom. 040 MAT 017 022 A kad su hodili po Galileji, reèe im Isus: predaæe se sin èovjeèij u ruke ljudske; 040 MAT 017 023 I ubiæe ga, i treæi dan ustaæe. I neveseli bijahu vrlo. 040 MAT 017 024 A kad doðoše u Kapernaum, pristupiše k Petru oni što kupe didrahme, i rekoše: zar vaš uèitelj neæe dati didrahme? 040 MAT 017 025 Petar reèe: hoæe. I kad uðe u kuæu, preteèe ga Isus govoreæi: šta misliš Simone? Carevi zemaljski od koga uzimaju poreze i haraèe, ili od svojijeh sinova ili od tuðijeh? 040 MAT 017 026 Reèe njemu Petar: od tuðijeh. Reèe mu Isus: dakle ne plaæaju sinovi. 040 MAT 017 027 Ali da ih ne sablaznimo, idi na more, i baci udicu, i koju prvu uhvatiš ribu, uzmi je; i kad joj otvoriš usta naæi æeš statir; uzmi ga te im podaj za me i za se. 040 MAT 018 001 U taj èas pristupiše uèenici k Isusu govoreæi: ko je dakle najveæi u carstvu nebeskome? 040 MAT 018 002 I dozva Isus dijete, i postavi ga meðu njih, 040 MAT 018 003 I reèe im: zaista vam kažem, ako se ne povratite i ne budete kao djeca, neæete uæi u carstvo nebesko. 040 MAT 018 004 Koji se dakle ponizi kao dijete ovo, onaj je najveæi u carstvu nebeskome. 040 MAT 018 005 I koji primi takovo dijete u ime moje, mene prima. 040 MAT 018 006 A koji sablazni jednoga od ovijeh malijeh koji vjeruju mene, bolje bi mu bilo da se objesi kamen vodenièni o vratu njegovu, i da potone u dubinu morsku. 040 MAT 018 007 Teško svijetu od sablazni! jer je potrebno da doðu sablazni; ali teško onom èovjeku kroz koga dolazi sablazan. 040 MAT 018 008 Ako li te ruka tvoja ili noga tvoja sablažnjava, otsijeci je i baci od sebe: bolje ti je uæi u život hromu ili kljastu, negoli s dvije ruke i dvije noge da te bace u oganj vjeèni. (aiōnios g166) 040 MAT 018 009 I ako te oko tvoje sablažnjava, izvadi ga i baci od sebe: bolje ti je s jednijem okom u život uæi, nego s dva oka da te bace u pakao ognjeni. (Geenna g1067) 040 MAT 018 010 Gledajte da ne prezrete jednoga od malijeh ovijeh; jer vam kažem da anðeli njihovi na nebesima jednako gledaju lice oca mojega nebeskoga. 040 MAT 018 011 Jer sin èovjeèij doðe da iznaðe i spase izgubljeno. 040 MAT 018 012 Što vam se èini? Kad ima jedan èovjek sto ovaca pa zaðe jedna od njih, ne ostavi li on devedeset i devet u planini, i ide da traži onu što je zašla? 040 MAT 018 013 I ako se dogodi da je naðe, zaista vam kažem da se njoj više raduje nego onima devedeset i devet što nijesu zašle. 040 MAT 018 014 Tako nije volja oca vašega nebeskoga da pogine jedan od ovijeh malijeh. 040 MAT 018 015 Ako li ti sagriješi brat tvoj, idi i pokaraj ga meðu sobom i njim samijem; ako te posluša, dobio si brata svojega. 040 MAT 018 016 Ako li te ne posluša, uzmi sa sobom još jednoga ili dvojicu da sve rijeèi ostanu na ustima dva ili tri svjedoka. 040 MAT 018 017 Ako li njih ne posluša, kaži crkvi; a ako li ne posluša ni crkve, da ti bude kao neznabožac i carinik. 040 MAT 018 018 Jer vam kažem zaista: što god svežete na zemlji biæe svezano na nebu, i što god razdriješite na zemlji biæe razdriješeno na nebu. 040 MAT 018 019 Još vam kažem zaista: ako se dva od vas slože na zemlji u èemu mu drago, za što se uzmole, daæe im otac moj koji je na nebesima. 040 MAT 018 020 Jer gdje su dva ili tri sabrani u ime moje ondje sam ja meðu njima. 040 MAT 018 021 Tada pristupi k njemu Petar i reèe: Gospode! koliko puta ako mi sagriješi brat moj da mu oprostim? do sedam puta? 040 MAT 018 022 Reèe njemu Isus: ne velim ti do sedam puta, nego do sedam puta sedamdeset. 040 MAT 018 023 Zato je carstvo nebesko kao èovjek car koji namisli da se proraèuni sa svojijem slugama. 040 MAT 018 024 I kad se poèe raèuniti, dovedoše mu jednoga dužnika od deset hiljada talanata. 040 MAT 018 025 I buduæi da nemaše èim platiti, zapovjedi gospodar njegov da ga prodadu, i ženu njegovu i djecu, i sve što ima; i da mu se plati. 040 MAT 018 026 No sluga taj pade i klanjaše mu se govoreæi: gospodaru! prièekaj me, i sve æu ti platiti. 040 MAT 018 027 A gospodaru se sažali za tijem slugom, pusti ga i dug oprosti mu. 040 MAT 018 028 A kad iziðe sluga taj, naðe jednoga od svojijeh drugara koji mu je dužan sto groša, i uhvativši ga davljaše govoreæi: daj mi što si dužan. 040 MAT 018 029 Pade drugar njegov pred noge njegove i moljaše ga govoreæi: prièekaj me, i sve æu ti platiti. 040 MAT 018 030 A on ne htje, nego ga odvede i baci u tamnicu dok ne plati duga. 040 MAT 018 031 Vidjevši pak drugari njegovi taj dogaðaj žao im bi vrlo, i otišavši kazaše gospodaru svojemu sav dogaðaj. 040 MAT 018 032 Tada ga dozva gospodar njegov, i reèe mu: zli slugo! sav dug onaj oprostih tebi, jer si me molio. 040 MAT 018 033 Nije li trebalo da se i ti smiluješ na svog drugara, kao i ja na te što se smilovah? 040 MAT 018 034 I razgnjevi se gospodar njegov, i predade ga muèiteljima dok ne plati sav dug svoj. 040 MAT 018 035 Tako æe i otac moj nebeski uèiniti vama, ako ne oprostite svaki bratu svojemu od srca svojijeh. 040 MAT 019 001 I kad svrši Isus rijeèi ove, otide iz Galileje, i doðe u okoline Judejske preko Jordana. 040 MAT 019 002 I za njim idoše ljudi mnogi i iscijeli ih ondje. 040 MAT 019 003 I pristupiše k njemu fariseji da ga kušaju, i rekoše mu: može li èovjek pustiti ženu svoju za svaku krivicu? 040 MAT 019 004 A on odgovarajuæi reèe im: nijeste li èitali da je onaj koji je u poèetku stvorio èovjeka muža i ženu stvorio ih? 040 MAT 019 005 I reèe: zato ostaviæe èovjek oca svojega i mater, i prilijepiæe se k ženi svojoj, i biæe dvoje jedno tijelo. 040 MAT 019 006 Tako nijesu više dvoje, nego jedno tijelo; a što je Bog sastavio èovjek da ne rastavlja. 040 MAT 019 007 Rekoše mu: zašto dakle Mojsije zapovijeda da se da knjiga raspusna, i da se pusti? 040 MAT 019 008 Reèe im: Mojsije je vama dopustio po tvrði vašega srca puštati svoje žene; a ispoèetka nije bilo tako. 040 MAT 019 009 Nego ja vam kažem: ako ko pusti svoju ženu, osim za kurvarstvo, i oženi se drugom, èini preljubu; i koji uzme puštenicu èini preljubu. 040 MAT 019 010 Rekoše mu uèenici njegovi: ako je tako èovjeku sa ženom, nije se dobro ženiti. 040 MAT 019 011 A on reèe im: ne mogu svi primiti tijeh rijeèi do oni kojima je dano. 040 MAT 019 012 Jer ima uškopljenika koji su se tako rodili iz utrobe materine; a ima uškopljenika koje su ljudi uškopili; a ima uškopljenika koji su sami sebe uškopili carstva radi nebeskoga. Ko može primiti neka primi. 040 MAT 019 013 Tada privedoše k njemu djecu da metne ruke na njih, i da se pomoli Bogu; a uèenici zabranjivahu im. 040 MAT 019 014 A Isus reèe: ostavite djecu i ne zabranjujte im dolaziti k meni; jer je takovijeh carstvo nebesko. 040 MAT 019 015 I metnuvši na njih ruke otide odande. 040 MAT 019 016 I gle, neko pristupivši reèe mu: uèitelju blagi! kakovo æu dobro da uèinim da imam život vjeèni? (aiōnios g166) 040 MAT 019 017 A on reèe mu: što me zoveš blagijem? niko nije blag osim jednoga Boga. A ako želiš uæi u život, drži zapovijesti. 040 MAT 019 018 Reèe mu: koje? A Isus reèe: da ne ubiješ; ne èiniš preljube; ne ukradeš; ne svjedoèiš lažno; 040 MAT 019 019 Poštuj oca i mater; i ljubi bližnjega svoga kao samog sebe. 040 MAT 019 020 Reèe mu mladiæ: sve sam ovo saèuvao od mladosti svoje; šta mi još treba? 040 MAT 019 021 Reèe mu Isus: ako hoæeš savršen da budeš, idi prodaj sve što imaš i podaj siromasima; i imaæeš blago na nebu; pa hajde za mnom. 040 MAT 019 022 A kad èu mladiæ rijeè, otide žalostan; jer bijaše vrlo bogat. 040 MAT 019 023 A Isus reèe uèenicima svojijem: zaista vam kažem da je teško bogatome uæi u carstvo nebesko. 040 MAT 019 024 I još vam kažem: lakše je kamili proæi kroz iglene uši negoli bogatome uæi u carstvo Božije. 040 MAT 019 025 A kad to èuše uèenici, divljahu se vrlo govoreæi: ko se dakle može spasti? 040 MAT 019 026 A Isus pogledavši na njih reèe im: ljudima je ovo nemoguæe, a Bogu je sve moguæe. 040 MAT 019 027 Tada odgovori Petar i reèe mu: eto mi smo ostavili sve i za tobom idemo: šta æe dakle biti nama? 040 MAT 019 028 A Isus reèe im: zaista vam kažem da æete vi koji idete za mnom, u drugom roðenju, kad sjede sin èovjeèij na prijestolu slave svoje, sješæete i vi na dvanaest prijestola i suditi nad dvanaest koljena Izrailjevijeh. 040 MAT 019 029 I svaki, koji ostavi kuæe, ili braæu, ili sestre, ili oca, ili mater, ili ženu, ili djecu, ili zemlju, imena mojega radi, primiæe sto puta onoliko, i dobiæe život vjeèni. (aiōnios g166) 040 MAT 019 030 Ali æe mnogi prvi biti pošljednji i pošljednji prvi. 040 MAT 020 001 Jer je carstvo nebesko kao èovjek domaæin koji ujutru rano iziðe da najima poslenike u vinograd svoj. 040 MAT 020 002 I pogodivši se s poslenicima po groš na dan posla ih u vinograd svoj. 040 MAT 020 003 I izišavši u treæi sahat, vidje druge gdje stoje na èaršiji besposleni, 040 MAT 020 004 I njima reèe: idite i vi u moj vinograd, i što bude pravo daæu vam. 040 MAT 020 005 I oni otidoše. I opet izišavši u šesti i deveti sahat, uèini tako. 040 MAT 020 006 I u jedanaesti sahat izišavši naðe druge gdje stoje besposleni, i reèe im: što stojite ovdje vas dan besposleni? 040 MAT 020 007 Rekoše mu: niko nas ne najmi. Reèe im: idite i vi u moj vinograd, i što bude pravo primiæete. 040 MAT 020 008 A kad bi uveèe, reèe gospodar od vinograda k pristavu svojemu: dozovi poslenike i podaj im platu poèevši od pošljednjijeh do prvijeh. 040 MAT 020 009 I došavši koji su u jedanaesti sahat najmljeni primiše po groš. 040 MAT 020 010 A kad doðoše prvi, mišljahu da æe više primiti: i primiše i oni po groš. 040 MAT 020 011 I primivši vikahu na gospodara 040 MAT 020 012 Govoreæi: ovi pošljednji jedan sahat radiše, i izjednaèi ih s nama koji smo se èitav dan muèili i gorjeli. 040 MAT 020 013 A on odgovarajuæi reèe jednome od njih: prijatelju! ja tebi ne èinim krivo; nijesi li pogodio sa mnom po groš? 040 MAT 020 014 Uzmi svoje pa idi; a ja hoæu i ovome pošljednjemu da dam kao i tebi. 040 MAT 020 015 Ili zar ja nijesam vlastan u svojemu èiniti šta hoæu? Zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar? 040 MAT 020 016 Tako æe biti pošljednji prvi i prvi pošljednji; jer je mnogo zvanijeh a malo izbranijeh. 040 MAT 020 017 I pošavši Isus u Jerusalim uze nasamo dvanaest uèenika na putu, i reèe im: 040 MAT 020 018 Evo idemo u Jerusalim, i sin èovjeèij biæe predan glavarima sveštenièkijem i književnicima; i osudiæe ga na smrt; 040 MAT 020 019 I predaæe ga neznabošcima da mu se rugaju i da ga biju i razapnu; i treæi dan ustaæe. 040 MAT 020 020 Tada pristupi k njemu mati sinova Zevedejevijeh sa svojijem sinovima klanjajuæi mu se i moleæi ga za nešto. 040 MAT 020 021 A on joj reèe: šta hoæeš? Reèe mu: zapovjedi da sjedu ova moja dva sina, jedan s desne strane tebi, a jedan s lijeve strane tebi, u carstvu tvojemu. 040 MAT 020 022 A Isus odgovarajuæi reèe: ne znate šta ištete; možete li piti èašu koju æu ja piti, i krstiti se krštenjem kojijem se ja krstim? Rekoše mu: možemo. 040 MAT 020 023 I reèe im: èašu dakle moju ispiæete, i krstiæete se krštenjem kojijem se ja krstim; ali da sjedete s desne strane meni i s lijeve, ne mogu ja dati, nego kome je ugotovio otac moj. 040 MAT 020 024 I kad èuše ostalijeh deset uèenika, rasrdiše se na ta dva brata. 040 MAT 020 025 A Isus dozvavši ih reèe: znajte da knezovi narodni zapovijedaju narodu, i poglavari upravljaju njim. 040 MAT 020 026 Ali meðu vama da ne bude tako; nego koji hoæe da bude veæi meðu vama, da vam služi. 040 MAT 020 027 I koji hoæe meðu vama da bude prvi, da vam bude sluga. 040 MAT 020 028 Kao što ni sin èovjeèij nije došao da mu služe, nego da služi i da dušu svoju u otkup da za mnoge. 040 MAT 020 029 I kad je izlazio iz Jerihona za njim ide narod mnogi. 040 MAT 020 030 I gle, dva slijepca sjeðahu kraj puta, i èuvši da Isus prolazi povikaše govoreæi: pomiluj nas Gospode, sine Davidov! 040 MAT 020 031 A narod prijeæaše im da uæute; a oni još veæma povikaše govoreæi: pomiluj nas Gospode, sine Davidov! 040 MAT 020 032 I ustavivši se Isus dozva ih, i reèe: šta hoæete da vam uèinim? 040 MAT 020 033 Rekoše mu: Gospode, da se otvore oèi naše. 040 MAT 020 034 I smilova se Isus, i dohvati se oèiju njihovijeh, i odmah progledaše oèi njihove, i otidoše za njim. 040 MAT 021 001 I kad se približiše k Jerusalimu i doðoše u Vitfagu k Maslinskoj gori, onda Isus posla dva uèenika 040 MAT 021 002 Govoreæi im: idite u selo što je prema vama, i odmah æete naæi magaricu privezanu i magare s njom: odriješite je i dovedite mi. 040 MAT 021 003 I ako vam ko reèe što, kažite da oni trebaju Gospodu; i odmah æe ih poslati. 040 MAT 021 004 A ovo je sve bilo da se zbude što je kazao prorok govoreæi: 040 MAT 021 005 Kažite kæeri Sionovoj: evo car tvoj ide tebi krotak, i jaše na magarcu, i magaretu sinu magarièinu. 040 MAT 021 006 I uèenici otidoše, i uèinivši kako im zapovjedi Isus 040 MAT 021 007 Dovedoše magaricu i magare, i metnuše na njih haljine svoje, i posadiše ga na njih. 040 MAT 021 008 A ljudi mnogi prostriješe haljine svoje po putu; a drugi rezahu granje od drveta i prostirahu po putu. 040 MAT 021 009 A narod koji iðaše pred njim i za njim, vikaše govoreæi: Osana sinu Davidovu! Blagosloven koji ide u ime Gospodnje! Osana na visini! 040 MAT 021 010 I kad on uðe u Jerusalim, uzbuni se sav grad govoreæi: ko je to? 040 MAT 021 011 A narod govoraše: ovo je Isus prorok iz Nazareta Galilejskoga. 040 MAT 021 012 I uðe Isus u crkvu Božiju, i izgna sve koji prodavahu i kupovahu po crkvi, i ispremeta trpeze onijeh što mijenjahu novce, i klupe onijeh što prodavahu golubove. 040 MAT 021 013 I reèe im: u pismu stoji: dom moj dom molitve neka se zove; a vi naèiniste od njega peæinu hajduèku. 040 MAT 021 014 I pristupiše k njemu hromi i slijepi u crkvi, i iscijeli ih. 040 MAT 021 015 A kad vidješe glavari sveštenièki i književnici èudesa što uèini, i djecu gdje vièu u crkvi i govore: Osana sinu Davidovu, rasrdiše se. 040 MAT 021 016 I rekoše mu: èuješ li što ovi govore? A Isus reèe im: da! zar nijeste nikad èitali: iz usta male djece i koja sisaju naèinio si sebi hvalu? 040 MAT 021 017 I ostavivši ih iziðe napolje iz grada u Vitaniju, i zanoæi ondje. 040 MAT 021 018 A ujutru vraæajuæi se u grad ogladnje. 040 MAT 021 019 I ugledavši smokvu jednu kraj puta doðe k njoj, i ne naðe ništa na njoj do lišæa sama, i reèe joj: da nikad na tebi ne bude roda dovijeka. I odmah usahnu smokva. (aiōn g165) 040 MAT 021 020 I vidjevši to uèenici diviše se govoreæi: kako odmah usahnu smokva! 040 MAT 021 021 A Isus odgovarajuæi reèe im: zaista vam kažem: ako imate vjeru i ne posumnjate, ne samo smokveno uèiniæete, nego i gori ovoj ako reèete: digni se i baci se u more, biæe. 040 MAT 021 022 I sve što uzištete u molitvi vjerujuæi, dobiæete. 040 MAT 021 023 I kad doðe u crkvu i stade uèiti, pristupiše k njemu glavari sveštenièki i starješine narodne govoreæi: kakvom vlasti to èiniš? i ko ti dade vlast tu? 040 MAT 021 024 A Isus odgovarajuæi reèe im: i ja æu vas upitati jednu rijeè, koju ako mi kažete, i ja æu vama kazati kakvom vlasti ovo èinim. 040 MAT 021 025 Krštenje Jovanovo otkuda bi? ili s neba, ili od ljudi? A oni pomišljavahu u sebi govoreæi: ako reèemo: s neba, reæi æe nam: zašto mu dakle ne vjerovaste? 040 MAT 021 026 Ako li reèemo: od ljudi, bojimo se naroda; jer svi Jovana držahu za proroka. 040 MAT 021 027 I odgovarajuæi Isusu rekoše: ne znamo. Reèe i on njima: ni ja vama neæu kazati kakvom vlasti ovo èinim. 040 MAT 021 028 Šta vam se èini? Èovjek neki imaše dva sina; i došavši k prvome reèe: sine! idi danas radi u vinogradu mome. 040 MAT 021 029 A on odgovarajuæi reèe: neæu; a poslije se raskaja i otide. 040 MAT 021 030 I pristupivši k drugome reèe tako. A on odgovarajuæi reèe: hoæu, gospodaru; i ne otide. 040 MAT 021 031 Koji je od ove dvojice ispunio volju oèinu? Rekoše mu: prvi. Reèe im Isus: zaista vam kažem da æe carinici i kurve prije vas uæi u carstvo Božije. 040 MAT 021 032 Jer doðe k vama Jovan putem pravednijem, i ne vjerovaste mu; a carinici i kurve vjerovaše mu; i vi pošto vidjeste to, ne raskajaste se da mu vjerujete. 040 MAT 021 033 Drugu prièu èujte: bijaše èovjek domaæin koji posadi vinograd, i ogradi ga plotom, i iskopa u njemu pivnicu, i naèini kulu, i dade ga vinogradarima, i otide. 040 MAT 021 034 A kad se približi vrijeme rodovima, posla sluge svoje k vinogradarima da prime rodove njegove. 040 MAT 021 035 I vinogradari pohvatavši sluge njegove jednoga izbiše, a jednoga ubiše, a jednoga zasuše kamenjem. 040 MAT 021 036 Opet posla druge sluge, više nego prije, i uèiniše im tako isto. 040 MAT 021 037 A potom posla k njima sina svojega govoreæi: postidjeæe se sina mojega. 040 MAT 021 038 A vinogradari vidjevši sina rekoše meðu sobom: ovo je našljednik; hodite da ga ubijemo, i da nama ostane dostojanje njegovo. 040 MAT 021 039 I uhvatiše ga, pa izvedoše napolje iz vinograda, i ubiše. 040 MAT 021 040 Kad doðe dakle gospodar od vinograda šta æe uèiniti vinogradarima onijem? 040 MAT 021 041 Rekoše mu: zloèince æe zlom smrti pomoriti; a vinograd daæe drugijem vinogradarima, koji æe mu davati rodove u svoje vrijeme. 040 MAT 021 042 Reèe im Isus: zar nijeste nikad èitali u pismu: kamen koji odbaciše zidari, onaj posta glava od ugla; to bi od Gospoda i divno je u vašijem oèima. 040 MAT 021 043 Zato vam kažem da æe se od vas uzeti carstvo Božije, i daæe se narodu koji njegove rodove donosi. 040 MAT 021 044 I ko padne na ovaj kamen razbiæe se; a na koga on padne satræe ga. 040 MAT 021 045 I èuvši glavari sveštenièki i fariseji prièe njegove razumješe da za njih govori. 040 MAT 021 046 I gledahu da ga uhvate, ali se pobojaše naroda, jer ga držahu za proroka. 040 MAT 022 001 I odgovarajuæi Isus opet reèe im u prièama govoreæi: 040 MAT 022 002 Carstvo je nebesko kao èovjek car koji naèini svadbu sinu svojemu. 040 MAT 022 003 I posla sluge svoje da zovu zvanice na svadbu; i ne htješe doæi. 040 MAT 022 004 Opet posla druge sluge govoreæi: kažite zvanicama: evo sam objed svoj ugotovio, junci moji i hranjenici poklani su, i sve je gotovo; doðite na svadbu. 040 MAT 022 005 A oni ne marivši otidoše ovaj u polje svoje, a ovaj k trgovini svojoj. 040 MAT 022 006 A ostali uhvatiše sluge njegove, izružiše ih, i pobiše ih. 040 MAT 022 007 A kad to èu car onaj, razgnjevi se i poslavši vojsku svoju pogubi krvnike one, i grad njihov zapali. 040 MAT 022 008 Tada reèe slugama svojima: svadba je dakle gotova, a zvanice ne biše dostojne. 040 MAT 022 009 Idite dakle na raskršæa i koga god naðete, dozovite na svadbu. 040 MAT 022 010 I izišavši sluge one na raskršæa sabraše sve koje naðoše, zle i dobre; i stolovi napuniše se gostiju. 040 MAT 022 011 Izišavši pak car da vidi goste ugleda ondje èovjeka neobuèena u svadbeno ruho. 040 MAT 022 012 I reèe mu: prijatelju! kako si došao amo bez svadbenoga ruha? a on oæutje. 040 MAT 022 013 Tada reèe car slugama: svežite mu ruke i noge, pa ga uzmite te bacite u tamu najkrajnju; ondje æe biti plaè i škrgut zuba. 040 MAT 022 014 Jer su mnogi zvani, ali je malo izbranijeh. 040 MAT 022 015 Tada otidoše fariseji i naèiniše vijeæu kako bi ga uhvatili u rijeèi. 040 MAT 022 016 I poslaše k njemu uèenike svoje s Irodovcima, te rekoše: uèitelju! znamo da si istinit, i putu Božijemu zaista uèiš, i ne mariš ni za koga, jer ne gledaš ko je ko. 040 MAT 022 017 Kaži nam dakle šta misliš ti? treba li dati haraè æesaru ili ne? 040 MAT 022 018 Razumjevši Isus lukavstvo njihovo reèe: što me kušate, licemjeri? 040 MAT 022 019 Pokažite mi novac haraèki. A oni donesoše mu novac. 040 MAT 022 020 I reèe im: èij je obraz ovaj i natpis? 040 MAT 022 021 I rekoše mu: æesarev. Tada reèe im: podajte dakle æesarevo æesaru, i Božije Bogu. 040 MAT 022 022 I èuvši diviše se, i ostavivši ga otidoše. 040 MAT 022 023 Taj dan pristupiše k njemu sadukeji koji govore da nema vaskrsenija, i upitaše ga 040 MAT 022 024 Govoreæi: uèitelju! Mojsije reèe: ako ko umre bez djece, da uzme brat njegov ženu njegovu i da podigne sjeme bratu svojemu. 040 MAT 022 025 U nas bješe sedam braæe; i prvi oženivši se umrije, i ne imavši poroda ostavi ženu svoju bratu svojemu. 040 MAT 022 026 A tako i drugi, i treæi, tja do sedmoga. 040 MAT 022 027 A poslije sviju umrije i žena. 040 MAT 022 028 O vaskrseniju dakle koga æe od sedmorice biti žena? jer je za svima bila. 040 MAT 022 029 A Isus odgovarajuæi reèe im: varate se, ne znajuæi pisma ni sile Božije. 040 MAT 022 030 Jer o vaskrseniju niti æe se ženiti ni udavati; nego su kao anðeli Božiji na nebu. 040 MAT 022 031 A za vaskrsenije mrtvijeh nijeste li èitali što vam je rekao Bog govoreæi: 040 MAT 022 032 Ja sam Bog Avraamov, i Bog Isakov, i Bog Jakovljev? Nije Bog Bog mrtvijeh, nego živijeh. 040 MAT 022 033 I èuvši narod divljaše se nauci njegovoj. 040 MAT 022 034 A fariseji èuvši da posrami sadukeje sabraše se zajedno. 040 MAT 022 035 I upita jedan od njih zakonik kušajuæi ga i govoreæi: 040 MAT 022 036 Uèitelju! koja je zapovijest najveæa u zakonu? 040 MAT 022 037 A Isus reèe mu: ljubi Gospoda Boga svojega svijem srcem svojijem, i svom dušom svojom, i svom misli svojom. 040 MAT 022 038 Ovo je prva i najveæa zapovijest. 040 MAT 022 039 A druga je kao i ova: ljubi bližnjega svojega kao samoga sebe. 040 MAT 022 040 O ovima dvjema zapovijestima visi sav zakon i proroci. 040 MAT 022 041 A kad se sabraše fariseji, upita ih Isus 040 MAT 022 042 Govoreæi: šta mislite za Hrista, èij je sin? Rekoše mu: Davidov. 040 MAT 022 043 Reèe im: kako dakle David njega duhom naziva Gospodom govoreæi: 040 MAT 022 044 Reèe Gospod Gospodu mojemu: sjedi meni s desne strane, dok položim neprijatelje tvoje podnožje nogama tvojima? 040 MAT 022 045 Kad dakle David naziva njega Gospodom, kako mu je sin? 040 MAT 022 046 I niko mu ne mogaše odgovoriti rijeèi; niti smijaše ko od toga dana da ga zapita više. 040 MAT 023 001 Tada Isus reèe k narodu i uèenicima svojima 040 MAT 023 002 Govoreæi: na Mojsijevu stolicu sjedoše književnici i fariseji. 040 MAT 023 003 Sve dakle što vam reku da držite, držite i tvorite; ali što oni èine ne èinite; jer govore a ne èine. 040 MAT 023 004 Nego vežu bremena teška i nezgodna za nošenje, i tovare na pleæa ljudska; a prstom svojijem neæe da ih prihvate. 040 MAT 023 005 A sva djela svoja èine da ih vide ljudi: raširuju svoje amajlije, i grade velike skute na haljinama svojima. 040 MAT 023 006 I traže zaèelje na gozbama i prva mjesta po zbornicama, 040 MAT 023 007 I da im se klanja po ulicama, i da ih ljudi zovu: ravi! ravi! 040 MAT 023 008 A vi se ne zovite ravi; jer je u vas jedan ravi Hristos, a vi ste svi braæa. 040 MAT 023 009 I ocem ne zovite nikoga na zemlji; jer je u vas jedan otac koji je na nebesima. 040 MAT 023 010 Niti se zovite uèitelji; jer je u vas jedan uèitelj Hristos. 040 MAT 023 011 A najveæi izmeðu vas da vam bude sluga. 040 MAT 023 012 Jer koji se podiže, poniziæe se, a koji se ponižuje, podignuæe se. 040 MAT 023 013 Teško vama književnici i fariseji, licemjeri, što zatvorate carstvo nebesko od ljudi; jer vi ne ulazite niti date da ulaze koji bi htjeli. 040 MAT 023 014 Teško vama književnici i fariseji, licemjeri, što jedete kuæe udovièke, i lažno se Bogu molite dugo; zato æete veæma biti osuðeni. 040 MAT 023 015 Teško vama književnici i fariseji, licemjeri, što prehodite more i zemlju da bi prisvojili jednoga, i kad ga prisvojite, èinite ga sinom paklenijem udvoje veæijem od sebe. (Geenna g1067) 040 MAT 023 016 Teško vama voði slijepi koji govorite: ako se ko kune crkvom ništa je; a ko se kune zlatom crkvenijem kriv je. 040 MAT 023 017 Budale slijepe! šta je veæe, ili zlato, ili crkva koja zlato osveti? 040 MAT 023 018 I ako se ko kune oltarom ništa je to, a koji se kune darom koji je na njemu kriv je. 040 MAT 023 019 Budale slijepe! šta je veæe, ili dar, ili oltar koji dar osveti? 040 MAT 023 020 Koji se dakle kune oltarom, kune se njim i svijem što je na njemu. 040 MAT 023 021 I koji se kune crkvom, kune se njom i onijem koji živi u njoj. 040 MAT 023 022 I koji se kune nebom, kune se prijestolom Božijem i onijem koji sjedi na njemu. 040 MAT 023 023 Teško vama književnici i fariseji, licemjeri, što dajete desetak od metvice i od kopra i od kima, a ostaviste što je najpretežnije u zakonu: pravdu i milost i vjeru; a ovo je trebalo èiniti i ono ne ostavljati. 040 MAT 023 024 Voði slijepi koji ocjeðujete komarca a kamilu proždirete. 040 MAT 023 025 Teško vama književnici i fariseji, licemjeri, što èistite spolja èašu i zdjelu a iznutra su pune grabeža i nepravde. 040 MAT 023 026 Fariseju slijepi! Oèisti najprije iznutra èašu i zdjelu da budu i spolja èiste. 040 MAT 023 027 Teško vama književnici i fariseji, licemjeri, što ste kao okreèeni grobovi, koji se spolja vide lijepi a unutra su puni kostiju mrtvaèkijeh i svake neèistote. 040 MAT 023 028 Tako i vi spolja se pokazujete ljudima pravedni, a iznutra ste puni licemjerja i bezakonja. 040 MAT 023 029 Teško vama književnici i fariseji, licemjeri, što zidate grobove prorocima i krasite rake pravednika, 040 MAT 023 030 I govorite: da smo mi bili u vrijeme svojijeh otaca, ne bismo s njima pristali u krv proroka. 040 MAT 023 031 Tijem samo svjedoèite za sebe da ste sinovi onijeh koji su pobili proroke. 040 MAT 023 032 I vi dopunite mjeru otaca svojijeh. 040 MAT 023 033 Zmije, porodi aspidini! kako æete pobjeæi od presude u oganj pakleni? (Geenna g1067) 040 MAT 023 034 Zato evo ja æu k vama poslati proroke i premudre i književnike; i vi æete jedne pobiti i raspeti, a jedne biti po zbornicama svojima i goniti od grada do grada, 040 MAT 023 035 Da doðe na vas sva krv pravedna što je prolivena na zemlji od krvi Avelja pravednoga do krvi Zarije sina Varahijna, kojega ubiste meðu crkvom i oltarom. 040 MAT 023 036 Zaista vam kažem da æe ovo sve doæi na rod ovaj. 040 MAT 023 037 Jerusalime, Jerusalime, koji ubijaš proroke i zasipaš kamenjem poslane k sebi! koliko puta htjeh da skupim èeda tvoja, kao što kokoš skuplja piliæe svoje pod krila, i ne htjeste! 040 MAT 023 038 Eto æe vam se ostaviti vaša kuæa pusta. 040 MAT 023 039 Jer vam kažem: neæete mene vidjeti otsele dok ne reèete: blagosloven koji ide u ime Gospodnje. 040 MAT 024 001 I izišavši Isus iðaše od crkve, i pristupiše k njemu uèenici njegovi da mu pokažu graðevinu crkvenu. 040 MAT 024 002 A Isus reèe im: ne vidite li sve ovo? Zaista vam kažem: neæe ostati ovdje ni kamen na kamenu koji se neæe razmetnuti. 040 MAT 024 003 A kad sjeðaše na gori Maslinskoj pristupiše k njemu uèenici nasamo govoreæi: kaži nam kad æe to biti? i kakav je znak tvojega dolaska i pošljetka vijeka? (aiōn g165) 040 MAT 024 004 I odgovarajuæi Isus reèe im: èuvajte se da vas ko ne prevari. 040 MAT 024 005 Jer æe mnogi doæi u ime moje govoreæi: ja sam Hristos. I mnoge æe prevariti. 040 MAT 024 006 Èuæete ratove i glasove o ratovima. Gledajte da se ne uplašite; jer treba da to sve bude. Ali nije još tada pošljedak. 040 MAT 024 007 Jer æe ustati narod na narod i carstvo na carstvo; i biæe gladi i pomori, i zemlja æe se tresti po svijetu. 040 MAT 024 008 A to je sve poèetak stradanja. 040 MAT 024 009 Tada æe vas predati na muke, i pobiæe vas, i svi æe narodi omrznuti na vas imena mojega radi. 040 MAT 024 010 I tada æe se mnogi sablazniti, i drug druga izdaæe, i omrznuæe drug na druga. 040 MAT 024 011 I iziæi æe mnogi lažni proroci i prevariæe mnoge. 040 MAT 024 012 I što æe se bezakonje umnožiti, ohladnjeæe ljubav mnogijeh. 040 MAT 024 013 Ali koji pretrpi do kraja blago njemu. 040 MAT 024 014 I propovjediæe se ovo jevanðelje o carstvu po svemu svijetu za svjedoèanstvo svijem narodima. I tada æe doæi pošljedak. 040 MAT 024 015 Kad dakle ugledate mrzost opušæenja, o kojoj govori prorok Danilo, gdje stoji na mjestu svetome koji èita da razumije): 040 MAT 024 016 Tada koji budu u Judeji neka bježe u gore; 040 MAT 024 017 I koji bude na krovu da ne silazi uzeti što mu je u kuæi; 040 MAT 024 018 I koji bude u polju da se ne vrati natrag da uzme haljine svoje. 040 MAT 024 019 A teško trudnima i dojilicama u te dane. 040 MAT 024 020 Nego se molite Bogu da ne bude bježan vaša u zimu ni u subotu; 040 MAT 024 021 Jer æe biti nevolja velika kakova nije bila od postanja svijeta dosad niti æe biti; 040 MAT 024 022 I da se oni dani ne skrate, niko ne bi ostao; ali izbranijeh radi skratiæe se dani oni. 040 MAT 024 023 Tada ako vam ko reèe: evo ovdje je Hristos ili ondje, ne vjerujte. 040 MAT 024 024 Jer æe iziæi lažni hristosi i lažni proroci, i pokazaæe znake velike i èudesa da bi prevarili, ako bude moguæe, i izbrane. 040 MAT 024 025 Eto vam kazah naprijed. 040 MAT 024 026 Ako vam dakle reku: evo ga u pustinji, ne izlazite; evo ga u sobama, ne vjerujte. 040 MAT 024 027 Jer kako što munja izlazi od istoka i pokazuje se do zapada, taki æe biti dolazak sina èovjeèijega. 040 MAT 024 028 Jer gdje je strvina onamo æe se i orlovi kupiti. 040 MAT 024 029 I odmah æe po nevolji dana tijeh sunce pomrèati, i mjesec svoju svjetlost izgubiti, i zvijezde s neba spasti, i sile nebeske pokrenuti se. 040 MAT 024 030 I tada æe se pokazati znak sina èovjeèijega na nebu; i tada æe proplakati sva plemena na zemlji; i ugledaæe sina èovjeèijega gdje ide na oblacima nebeskima sa silom i slavom velikom. 040 MAT 024 031 I poslaæe anðele svoje s velikijem glasom trubnijem; i sabraæe izbrane njegove od èetiri vjetra, od kraja do kraja nebesa. 040 MAT 024 032 Od smokve nauèite se prièi: kad se veæ njezine grane pomlade i ulistaju, znate da je blizu ljeto. 040 MAT 024 033 Tako i vi kad vidite sve ovo, znajte da je blizu kod vrata. 040 MAT 024 034 Zaista vam kažem: ovaj naraštaj neæe proæi dok se ovo sve ne zbude. 040 MAT 024 035 Nebo i zemlja proæi æe, ali rijeèi moje neæe proæi. 040 MAT 024 036 A o danu tome i o èasu niko ne zna, ni anðeli nebeski, do otac moj sam. 040 MAT 024 037 Jer kako što je bilo u vrijeme Nojevo tako æe biti i dolazak sina èovjeèijega. 040 MAT 024 038 Jer kako što pred potopom jeðahu i pijahu, ženjahu se i udavahu do onoga dana kad Noje uðe u kovèeg, 040 MAT 024 039 I ne osjetiše dok ne doðe potop i odnese sve; tako æe biti i dolazak sina èovjeèijega. 040 MAT 024 040 Tada æe biti dva na njivi; jedan æe se uzeti, a drugi æe se ostaviti. 040 MAT 024 041 Dvije æe mljeti na žrvnjevima; jedna æe se uzeti, a druga æe se ostaviti. 040 MAT 024 042 Stražite dakle, jer ne znate u koji æe èas doæi Gospod vaš. 040 MAT 024 043 Ali ovo znajte: kad bi znao domaæin u koje æe vrijeme doæi lupež, èuvao bi i ne bi dao potkopati kuæe svoje. 040 MAT 024 044 Zato i vi budite gotovi; jer u koji èas ne mislite doæi æe sin èovjeèij. 040 MAT 024 045 Ko je dakle taj vjerni i mudri sluga kojega je postavio gospodar njegov nad svojima domašnjima da im daje hranu na obrok? 040 MAT 024 046 Blago tome sluzi kojega došavši gospodar njegov naðe da izvršuje tako. 040 MAT 024 047 Zaista vam kažem: postaviæe ga nad svijem imanjem svojim. 040 MAT 024 048 Ako li taj rðavi sluga reèe u srcu svome: neæe moj gospodar još zadugo doæi; 040 MAT 024 049 I poène biti svoje drugare, i jesti i piti s pijanicama; 040 MAT 024 050 Doæi æe gospodar toga sluge u dan kad se ne nada, i u èas kad ne misli. 040 MAT 024 051 I rasjeæi æe ga napola, i daæe mu platu kao i licemjerima; ondje æe biti plaè i škrgut zuba. 040 MAT 025 001 Tada æe biti carstvo nebesko kao deset djevojaka koje uzeše žiške svoje i iziðoše na susret ženiku. 040 MAT 025 002 Pet od njih bijahu mudre a pet lude. 040 MAT 025 003 I lude uzevši žiške svoje ne uzeše sa sobom ulja. 040 MAT 025 004 A mudre uzeše ulje u sudovima sa žišcima svojima. 040 MAT 025 005 A buduæi da ženik odocni, zadrijemaše sve, i pospaše. 040 MAT 025 006 A u ponoæi stade vika: eto ženika gdje ide, izlazite mu na susret. 040 MAT 025 007 Tada ustaše sve djevojke one i ukrasiše žiške svoje. 040 MAT 025 008 A lude rekoše mudrima: dajte nam od ulja svojega, jer naši žišci hoæe da se ugase. 040 MAT 025 009 A mudre odgovoriše govoreæi: da ne bi nedostalo i nama i vama, bolje je idite k trgovcima i kupite sebi. 040 MAT 025 010 A kad one otidoše da kupe, doðe ženik, i gotove uðoše s njim na svadbu, i zatvoriše se vrata. 040 MAT 025 011 A poslije doðoše i one druge djevojke govoreæi: gospodaru! gospodaru! otvori nam. 040 MAT 025 012 A on odgovarajuæi reèe im: zaista vam kažem: ne poznajem vas. 040 MAT 025 013 Stražite dakle, jer ne znate dana ni èasa u koji æe sin èovjeèij doæi. 040 MAT 025 014 Jer kako što èovjek polazeæi dozva sluge svoje i predade im blago svoje; 040 MAT 025 015 I jednome dakle dade pet talanta, a drugome dva, a treæemu jedan, svakome prema njegovoj moæi; i otide odmah. 040 MAT 025 016 A onaj što primi pet talanta otide te radi s njima, i dobi još pet talanta. 040 MAT 025 017 Tako i onaj što primi dva dobi i on još dva. 040 MAT 025 018 A koji primi jedan otide te ga zakopa u zemlju i sakri srebro gospodara svojega. 040 MAT 025 019 A po dugom vremenu doðe gospodar tijeh sluga, i stade se raèuniti s njima. 040 MAT 025 020 I pristupivši onaj što je primio pet talanta, donese još pet talanta govoreæi: gospodaru! predao si mi pet talanta; evo još pet talanta ja sam dobio s njima. 040 MAT 025 021 A gospodar njegov reèe mu: dobro, slugo dobri i vjerni! u malom bio si mi vjeran, nad mnogijem æu te postaviti; uði u radost gospodara svojega. 040 MAT 025 022 A pristupivši i onaj što je primio dva talanta reèe: gospodaru! predao si mi dva talanta; evo još dva talanta ja sam dobio s njima. 040 MAT 025 023 A gospodar njegov reèe mu: dobro, slugo dobri i vjerni! u malom bio si mi vjeran, nad mnogijem æu te postaviti; uði u radost gospodara svojega. 040 MAT 025 024 A pristupivši i onaj što je primio jedan talant reèe: gospodaru! znao sam da si ti tvrd èovjek: žnješ gdje nijesi sijao, i kupiš gdje nijesi vijao; 040 MAT 025 025 Pa se pobojah i otidoh te sakrih talant tvoj u zemlju; i evo ti tvoje. 040 MAT 025 026 A gospodar njegov odgovarajuæi reèe mu: zli i ljenivi slugo! znao si da ja žnjem gdje nijesam sijao, i kupim gdje nijesam vijao: 040 MAT 025 027 Trebalo je dakle moje srebro da daš trgovcima; i ja došavši uzeo bih svoje s dobitkom. 040 MAT 025 028 Uzmite dakle od njega talant, i podajte onome što ima deset talanta. 040 MAT 025 029 Jer svakome koji ima, daæe se, i preteæi æe mu; a od onoga koji nema, i što ima uzeæe se od njega. 040 MAT 025 030 I nevaljaloga slugu bacite u tamu najkrajnju; ondje æe biti plaè i škrgut zuba. 040 MAT 025 031 A kad doðe sin èovjeèij u slavi svojoj i svi sveti anðeli s njime, onda æe sjesti na prijestolu slave svoje. 040 MAT 025 032 I sabraæe se pred njim svi narodi, i razluèiæe ih izmeðu sebe kao pastir što razluèuje ovce od jaraca. 040 MAT 025 033 I postaviæe ovce s desne strane sebi, a jarce s lijeve. 040 MAT 025 034 Tada æe reæi car onima što mu stoje s desne strane: hodite blagosloveni oca mojega; primite carstvo koje vam je pripravljeno od postanja svijeta. 040 MAT 025 035 Jer ogladnjeh, i daste mi da jedem; ožednjeh, i napojiste me; gost bijah, i primiste me; 040 MAT 025 036 Go bijah, i odjenuste me; bolestan bijah, i obiðoste me; u tamnici bijah, i doðoste k meni. 040 MAT 025 037 Tada æe mu odgovoriti pravednici govoreæi: Gospode! kad te vidjesmo gladna, i nahranismo? ili žedna, i napojismo? 040 MAT 025 038 Kad li te vidjesmo gosta, i primismo? ili gola, i odjenusmo? 040 MAT 025 039 Kad li te vidjesmo bolesna ili u tamnici, i doðosmo k tebi? 040 MAT 025 040 I odgovarajuæi car reæi æe im: zaista vam kažem: kad uèiniste jednome od ove moje najmanje braæe, meni uèiniste. 040 MAT 025 041 Tada æe reæi i onima što mu stoje s lijeve strane: idite od mene prokleti u oganj vjeèni pripravljeni ðavolu i anðelima njegovijem. (aiōnios g166) 040 MAT 025 042 Jer ogladnjeh, i ne dadoste mi da jedem; ožednjeh, i ne napojiste me; 040 MAT 025 043 Gost bijah, i ne primiste me; go bijah, i ne odjenuste me; bolestan i u tamnici bijah, i ne obiðoste me. 040 MAT 025 044 Tada æe mu odgovoriti i oni govoreæi: Gospode! kad te vidjesmo gladna ili žedna, ili gosta ili gola, ili bolesna ili u tamnici, i ne poslužismo te? 040 MAT 025 045 Tada æe im odgovoriti govoreæi: zaista vam kažem: kad ne uèiniste jednome od ove moje male braæe, ni meni ne uèiniste. 040 MAT 025 046 I ovi æe otiæi u muku vjeènu, a pravednici u život vjeèni. (aiōnios g166) 040 MAT 026 001 I kad svrši Isus rijeèi ove, reèe uèenicima svojima: 040 MAT 026 002 Znate da æe do dva dana biti pasha, i sina èovjeèijega predaæe da se razapne. 040 MAT 026 003 Tada skupiše se glavari sveštenièki i književnici i starješine narodne u dvor poglavara sveštenièkoga po imenu Kajafe; 040 MAT 026 004 I svjetovaše se kako bi Isusa iz prijevare uhvatili i ubili. 040 MAT 026 005 I govorahu: ali ne o prazniku, da se ne bi narod pobunio. 040 MAT 026 006 A kad Isus bješe u Vitaniji u kuæi Simona gubavoga, 040 MAT 026 007 Pristupi k njemu žena sa sklenicom mira mnogocjenoga, i izli na glavu njegovu kad sjeðaše za trpezom. 040 MAT 026 008 A kad vidješe to uèenici njegovi, rasrdiše se govoreæi: zašto se èini taka šteta? 040 MAT 026 009 Jer se mogaše ovo prodati skupo i novci dati se siromasima. 040 MAT 026 010 A kad razumje Isus, reèe im: šta smetate ženu? Ona uèini dobro djelo na meni. 040 MAT 026 011 Jer siromahe imate svagda sa sobom, a mene nemate svagda. 040 MAT 026 012 A ona izlivši miro ovo na tijelo moje za ukop me prigotovi. 040 MAT 026 013 Zaista vam kažem: gdje se god uspropovijeda ovo jevanðelje po svemu svijetu, kazaæe se i to za spomen njezin što uèini ona. 040 MAT 026 014 Tada jedan od dvanaestorice, po imenu Juda Iskariotski, otide ka glavarima sveštenièkijem, 040 MAT 026 015 I reèe: šta æete mi dati da vam ga izdam? A oni mu obrekoše trideset srebrnika. 040 MAT 026 016 I od tada tražaše zgodu da ga izda. 040 MAT 026 017 A u prvi dan prijesnijeh hljebova pristupiše uèenici k Isusu govoreæi: gdje æeš da ti zgotovimo pashu da jedeš? 040 MAT 026 018 A on reèe: idite u grad k tome i tome, i kažite mu: uèitelj kaže: vrijeme je moje blizu, u tebe æu da uèinim pashu s uèenicima svojijem. 040 MAT 026 019 I uèiniše uèenici kako im zapovjedi Isus, i ugotoviše pashu. 040 MAT 026 020 A kad bi uveèe, sjede za trpezu sa dvanaestoricom. 040 MAT 026 021 I kad jeðahu reèe im: zaista vam kažem: jedan izmeðu vas izdaæe me. 040 MAT 026 022 I zabrinuvši se vrlo poèeše svaki govoriti mu: da nijesam ja, Gospode? 040 MAT 026 023 A on odgovarajuæi reèe: koji umoèi sa mnom ruku u zdjelu onaj æe me izdati. 040 MAT 026 024 Sin èovjeèij dakle ide kao što je pisano za njega; ali teško onome èovjeku koji izda sina èovjeèijega; bolje bi mu bilo da se nije rodio onaj èovjek. 040 MAT 026 025 A Juda, izdajnik njegov, odgovarajuæi reèe: da nijesam ja, ravi? Reèe mu: ti kaza. 040 MAT 026 026 I kad jeðahu, uze Isus hljeb i blagoslovivši prelomi ga, i davaše uèenicima, i reèe: uzmite, jedite; ovo je tijelo moje. 040 MAT 026 027 I uze èašu i davši hvalu dade im govoreæi: pijte iz nje svi; 040 MAT 026 028 Jer je ovo krv moja novoga zavjeta koja æe se proliti za mnoge radi otpuštenja grijeha. 040 MAT 026 029 Kažem vam pak da neæu otsad piti od ovoga roda vinogradskoga do onoga dana kad æu piti s vama novoga u carstvu oca svojega. 040 MAT 026 030 I otpojavši hvalu iziðoše na goru Maslinsku. 040 MAT 026 031 Tada reèe im Isus: svi æete se vi sablazniti o mene ovu noæ; jer u pismu stoji: udariæu pastira i ovce od stada razbjeæi æe se. 040 MAT 026 032 A po vaskrseniju svojemu ja idem pred vama u Galileju. 040 MAT 026 033 A Petar reèe mu: ako se i svi sablazne o tebe ja se neæu nikad sablazniti. 040 MAT 026 034 Reèe mu Isus: zaista ti kažem: noæas dok pijetao ne zapjeva tri puta æeš me se odreæi. 040 MAT 026 035 Reèe njemu Petar: da bih znao i umrijeti s tobom neæu te se odreæi. Tako i svi uèenici rekoše. 040 MAT 026 036 Tada doðe Isus s njima u selo koje se zove Getsimanija, i reèe uèenicima: sjedite tu dok ja idem tamo da se pomolim Bogu. 040 MAT 026 037 I uzevši Petra i oba sina Zevedejeva zabrinu se i poèe tužiti. 040 MAT 026 038 Tada reèe im Isus: žalosna je duša moja do smrti; poèekajte ovdje, i stražite sa mnom. 040 MAT 026 039 I otišavši malo pade na lice svoje moleæi se i govoreæi: oèe moj! ako je moguæe da me mimoiðe èaša ova; ali opet ne kako ja hoæu nego kako ti. 040 MAT 026 040 I došavši k uèenicima naðe ih gdje spavaju, i reèe Petru: zar ne mogoste jedan èas postražiti sa mnom? 040 MAT 026 041 Stražite i molite se Bogu da ne padnete u napast; jer je duh srèan, ali je tijelo slabo. 040 MAT 026 042 Opet po drugi put otide i pomoli se govoreæi: oèe moj! ako me ne može ova èaša mimoiæi da je ne pijem, neka bude volja tvoja. 040 MAT 026 043 I došavši naðe ih opet gdje spavaju; jer im bijahu oèi otežale. 040 MAT 026 044 I ostavivši ih otide opet i treæi put te se pomoli govoreæi one iste rijeèi. 040 MAT 026 045 Tada doðe k uèenicima svojijem i reèe im: jednako spavate i poèivate; evo se približi èas, i sin èovjeèij predaje se u ruke grješnika. 040 MAT 026 046 Ustanite da idemo; evo se približi izdajnik moj. 040 MAT 026 047 I dok on još tako govoraše, gle, Juda, jedan od dvanaestorice, doðe, i s njim ljudi mnogi s noževima i s koljem od glavara sveštenièkijeh i starješina narodnijeh. 040 MAT 026 048 A izdajnik njegov dade im znak govoreæi: koga ja cjelivam onaj je; držite ga. 040 MAT 026 049 I odmah pristupivši k Isusu reèe: zdravo, ravi! i cjeliva ga. 040 MAT 026 050 A Isus reèe mu: prijatelju! šta æeš ti ovdje? Tada pristupivši digoše ruke na Isusa i uhvatiše ga. 040 MAT 026 051 I gle, jedan od onijeh što bijahu sa Isusom mašivši se rukom izvadi nož svoj te udari slugu poglavara sveštenièkoga, i otsijeèe mu uho. 040 MAT 026 052 Tada reèe mu Isus: vrati nož svoj na mjesto njegovo; jer svi koji se maše za nož od noža æe izginuti. 040 MAT 026 053 Ili misliš ti da ja ne mogu sad umoliti oca svojega da mi pošlje više od dvanaest legeona anðela? 040 MAT 026 054 Ali kako bi se ispunilo što stoji u pismu da ovo treba da bude? 040 MAT 026 055 U taj èas reèe Isus ljudima: kao na hajduka izišli ste s noževima i s koljem da me uhvatite, a svaki dan sam kod vas sjedio uèeæi u crkvi, i ne uhvatiste me. 040 MAT 026 056 A ovo sve bi da se zbudu pisma proroèka. Tada uèenici svi ostaviše ga, i pobjegoše. 040 MAT 026 057 I oni što uhvatiše Isusa odvedoše ga poglavaru sveštenièkome Kajafi, gdje se književnici i starješine sabraše. 040 MAT 026 058 A Petar iðaše za njim izdaleka do dvora poglavara sveštenièkoga i ušavši unutra sjede sa slugama da vidi svršetak. 040 MAT 026 059 A glavari sveštenièki i starješine i sav sabor tražahu lažna svjedoèanstva na Isusa da bi ga ubili; 040 MAT 026 060 I ne naðoše; i premda mnogi lažni svjedoci dolaziše, ne naðoše. Najposlije doðoše dva lažna svjedoka, 040 MAT 026 061 I rekoše: on je kazao: ja mogu razvaliti crkvu Božiju i za tri dana naèiniti je. 040 MAT 026 062 I ustavši poglavar sveštenièki reèe mu: zar ništa ne odgovaraš što ovi na tebe svjedoèe? 040 MAT 026 063 A Isus muèaše. I poglavar sveštenièki odgovarajuæi reèe mu: zaklinjem te živijem Bogom da nam kažeš jesi li ti Hristos sin Božij? 040 MAT 026 064 Reèe mu Isus: ti kaza. Ali ja vam kažem: otsele æete vidjeti sina èovjeèijega gdje sjedi s desne strane sile i ide na oblacima nebeskijem. 040 MAT 026 065 Tada poglavar sveštenièki razdrije haljine svoje govoreæi: huli na Boga; šta nam trebaju više svjedoci? evo sad èuste hulu njegovu. 040 MAT 026 066 Šta mislite? A oni odgovarajuæi rekoše: zaslužio je smrt. 040 MAT 026 067 Tada pljunuše mu u lice, i udariše ga po licu, a jedni mu daše i priuške 040 MAT 026 068 Govoreæi: proreci nam, Hriste, ko te udari? 040 MAT 026 069 A Petar sjeðaše napolju na dvoru, i pristupi k njemu jedna sluškinja govoreæi: i ti si bio s Isusom Galilejcem. 040 MAT 026 070 A on se odreèe pred svima govoreæi: ne znam šta govoriš. 040 MAT 026 071 A kad iziðe k vratima ugleda ga druga, i reèe onima što bijahu ondje: i ovaj bješe s Isusom Nazareæaninom. 040 MAT 026 072 I opet odreèe se s kletvom: ne znam tog èovjeka. 040 MAT 026 073 A malo potom pristupiše oni što stajahu i rekoše Petru: vaistinu i ti si od njih; jer te i govor tvoj izdaje. 040 MAT 026 074 Tada se poèe kleti i preklinjati da ne zna tog èovjeka. I odmah zapjeva pijetao. 040 MAT 026 075 I opomenu se Petar rijeèi Isusove što mu je rekao: dok pijetao ne zapjeva tri puta æeš me se odreæi. I izišavši napolje plaka gorko. 040 MAT 027 001 A kad bi ujutru, uèiniše vijeæu svi glavari sveštenièki i starješine narodne za Isusa da ga pogube. 040 MAT 027 002 I svezavši ga odvedoše, i predaše ga Pontiju Pilatu sudiji. 040 MAT 027 003 Tada vidjevši Juda izdajnik njegov da ga osudiše raskaja se, i povrati trideset srebrnika glavarima sveštenièkijem i starješinama 040 MAT 027 004 Govoreæi: ja sagriješih što izdadoh krv pravu. A oni rekoše: šta mi marimo za to? ti æeš vidjeti. 040 MAT 027 005 I bacivši srebrnike u crkvi iziðe, i otide te se objesi. 040 MAT 027 006 A glavari sveštenièki uzevši srebrnike rekoše: ne valja ih metnuti u crkvenu haznu, jer je uzeto za krv. 040 MAT 027 007 Nego se dogovoriše te kupiše za njih lonèarevu njivu za groblje gostima. 040 MAT 027 008 Od toga se i prozva ona njiva krvna njiva i do danas. 040 MAT 027 009 Tada se izvrši što je kazao prorok Jeremija govoreæi: i uzeše trideset srebrnika, cijenu cijenjenoga koga su cijenili sinovi Izrailjevi; 040 MAT 027 010 I dadoše ih za njivu lonèarevu, kao što mi kaza Gospod. 040 MAT 027 011 A Isus stade pred sudijom, i zapita ga sudija govoreæi: ti li si car Judejski? A Isus reèe mu: ti kažeš. 040 MAT 027 012 I kad ga tužahu glavari sveštenièki i starješine, ništa ne odgovori. 040 MAT 027 013 Tada reèe mu Pilat: èuješ li šta na tebe svjedoèe? 040 MAT 027 014 I ne odgovori mu ni na jednu rijeè tako da se sudija divljaše vrlo. 040 MAT 027 015 A o svakom prazniku pashe bijaše obièaj u sudije da pusti narodu po jednoga sužnja koga oni hoæe. 040 MAT 027 016 A tada imahu znatnoga sužnja po imenu Varavu. 040 MAT 027 017 I kad se sabraše, reèe im Pilat: koga hoæete da vam pustim? Varavu ili Isusa prozvanoga Hrista? 040 MAT 027 018 Jer znadijaše da su ga iz zavisti predali. 040 MAT 027 019 A kad sjeðaše u sudu, poruèi mu žena njegova govoreæi: nemoj se ti ništa miješati u sud toga pravednika, jer sam danas u snu mnogo postradala njega radi. 040 MAT 027 020 A glavari sveštenièki i starješine nagovoriše narod da ištu Varavu, a Isusa da pogube. 040 MAT 027 021 A sudija odgovarajuæi reèe im: koga hoæete od ove dvojice da vam pustim? A oni rekoše: Varavu. 040 MAT 027 022 Reèe im Pilat: a šta æu èiniti s Isusom prozvanijem Hristom? Rekoše mu svi: da se razapne. 040 MAT 027 023 Sudija pak reèe: a kakvo je zlo uèinio? A oni iz glasa povikaše govoreæi: da se razapne. 040 MAT 027 024 A kad vidje Pilat da ništa ne pomaže nego još veæa buna biva, uze vodu te umi ruke pred narodom govoreæi: ja nijesam kriv u krvi ovoga pravednika: vi æete vidjeti. 040 MAT 027 025 I odgovarajuæi sav narod reèe: krv njegova na nas i na djecu našu. 040 MAT 027 026 Tada pusti im Varavu, a Isusa šibavši predade da se razapne. 040 MAT 027 027 Tada vojnici sudijni uzeše Isusa u sudnicu i skupiše na nj svu èetu vojnika. 040 MAT 027 028 I svukavši ga obukoše mu skerletnu kabanicu. 040 MAT 027 029 I opletavši vijenac od trnja metnuše mu na glavu, i dadoše mu trsku u desnicu; i kleknuvši na koljena pred njim rugahu mu se govoreæi: zdravo, care Judejski! 040 MAT 027 030 I pljunuvši na nj uzeše trsku i biše ga po glavi. 040 MAT 027 031 I kad mu se narugaše, svukoše s njega kabanicu, i obukoše ga u haljine njegove, i povedoše ga da ga razapnu. 040 MAT 027 032 I izlazeæi naðoše èovjeka iz Kirine po imenu Simona i natjeraše ga da mu ponese krst. 040 MAT 027 033 I došavši na mjesto koje se zove Golgota, to jest košturnica, 040 MAT 027 034 Dadoše mu da pije ocat pomiješan sa žuèi, i okusivši ne htje da pije. 040 MAT 027 035 A kad ga razapeše, razdijeliše haljine njegove bacivši kocke; 040 MAT 027 036 I sjeðahu ondje te ga èuvahu. 040 MAT 027 037 I metnuše mu više glave krivicu njegovu napisanu: ovo je Isus car Judejski. 040 MAT 027 038 Tada raspeše s njim dva hajduka, jednoga s desne a jednoga s lijeve strane. 040 MAT 027 039 A koji prolažahu huljahu na nj mašuæi glavama svojima, 040 MAT 027 040 I govoreæi: ti koji crkvu razvaljuješ i za tri dana naèinjaš pomozi sam sebi; ako si sin Božij, siði s krsta. 040 MAT 027 041 A tako i glavari sveštenièki s književnicima i starješinama potsmijevajuæi se govorahu: 040 MAT 027 042 Drugima pomože, a sebi ne može pomoæi. Ako je car Izrailjev, neka siðe sad s krsta pa æemo ga vjerovati. 040 MAT 027 043 On se uzdao u Boga: neka mu pomože sad, ako mu je po volji, jer govoraše: ja sam sin Božij. 040 MAT 027 044 Tako isto i hajduci razapeti s njim rugahu mu se. 040 MAT 027 045 A od šestoga sahata bi tama po svoj zemlji do sahata devetoga. 040 MAT 027 046 A oko devetoga sahata povika Isus iza glasa govoreæi: Ili! Ili! lama savahtani? to jest: Bože moj! Bože moj! zašto si me ostavio? 040 MAT 027 047 A neki od onijeh što stajahu ondje èuvši to govorahu: ovaj zove Iliju. 040 MAT 027 048 I odmah otrèa jedan od njih te uze sunðer, i napuni octa, pa nataèe na trsku, te ga pojaše. 040 MAT 027 049 A ostali govorahu: stani da vidimo hoæe li doæi Ilija da mu pomože. 040 MAT 027 050 A Isus opet povika iza glasa, i ispusti dušu. 040 MAT 027 051 I gle, zavjes crkveni razdrije se nadvoje od gornjega kraja do donjega; i zemlja se potrese, i kamenje se raspade; 040 MAT 027 052 I grobovi se otvoriše, i ustaše mnoga tijela svetijeh koji su pomrli; 040 MAT 027 053 I izišavši iz grobova po vaskrseniju njegovom uðoše u sveti grad i pokazaše se mnogima. 040 MAT 027 054 A kapetan i koji s njim èuvahu Isusa vidjevši da se zemlja trese i šta bi, poplašiše se vrlo govoreæi: zaista ovaj bijaše sin Božij. 040 MAT 027 055 I ondje bijahu i gledahu izdaleka mnoge žene koje su išle za Isusom iz Galileje i služile mu. 040 MAT 027 056 Meðu kojima bijaše Marija Magdalina i Marija mati Jakovljeva i Josijna i mati sinova Zevedejevijeh. 040 MAT 027 057 A kad bi uveèe, doðe èovjek bogat iz Arimateje, po imenu Josif, koji je takoðer bio uèenik Isusov. 040 MAT 027 058 Ovaj pristupivši k Pilatu zamoli ga za tijelo Isusovo. Tada Pilat zapovjedi da mu dadu tijelo. 040 MAT 027 059 I uzevši Josif tijelo zavi ga u platno èisto; 040 MAT 027 060 I metnu ga u novi svoj grob što je bio isjekao u kamenu; i navalivši veliki kamen na vrata od groba otide. 040 MAT 027 061 A ondje bijaše Marija Magdalina i druga Marija, i sjeðahu prema grobu. 040 MAT 027 062 Sjutradan pak po petku sabraše se glavari sveštenièki i fariseji kod Pilata, 040 MAT 027 063 I rekoše: gospodaru! mi se opomenusmo da ovaj laža kaza još za života: poslije tri dana ustaæu. 040 MAT 027 064 Zato zapovjedi da se utvrdi grob do treæega dana da ne doðu kako uèenici njegovi noæu i da ga ne ukradu i ne kažu narodu: usta iz mrtvijeh; i biæe pošljednja prijevara gora od prve. 040 MAT 027 065 Reèe im Pilat: evo vam straže, pa idite te utvrdite kako znate. 040 MAT 027 066 A oni otišavši sa stražom utvrdiše grob, i zapeèatiše kamen. 040 MAT 028 001 A po veèeru subotnom na osvitak prvoga dana nedjelje doðe Marija Magdalina i druga Marija da ogledaju grob. 040 MAT 028 002 I gle, zemlja se zatrese vrlo; jer anðeo Gospodnji siðe s neba, i pristupivši odvali kamen od vrata grobnijeh i sjeðaše na njemu. 040 MAT 028 003 A lice njegovo bijaše kao munja, i odijelo njegovo kao snijeg. 040 MAT 028 004 I od straha njegova uzdrktaše se stražari, i postadoše kao mrtvi. 040 MAT 028 005 A anðeo odgovarajuæi reèe ženama: ne bojte se vi; jer znam da Isusa raspetoga tražite. 040 MAT 028 006 Nije ovdje: jer ustade kao što je kazao. Hodite da vidite mjesto gdje je ležao Gospod. 040 MAT 028 007 Pa idite brže te kažite uèenicima njegovijem da je ustao iz mrtvijeh. I gle, on æe pred vama otiæi u Galileju; tamo æete ga vidjeti. Eto ja vam kazah. 040 MAT 028 008 I izišavši brzo iz groba sa strahom i radosti velikom potekoše da jave uèenicima njegovijem. 040 MAT 028 009 A kad iðahu da jave uèenicima njegovijem, i gle, srete ih Isus govoreæi: zdravo! A one pristupivši uhvatiše se za noge njegove i pokloniše mu se. 040 MAT 028 010 Tada reèe im Isus: ne bojte se; idite te javite braæi mojoj neka idu u Galileju; i tamo æe me vidjeti. 040 MAT 028 011 A kad iðahu, gle, neki od stražara doðoše u grad i javiše glavarima sveštenièkijem sve što se dogodilo. 040 MAT 028 012 I oni sastavši se sa starješinama uèiniše vijeæu, i dadoše vojnicima dovoljno novaca 040 MAT 028 013 Govoreæi: kažite: uèenici njegovi doðoše noæu i ukradoše ga kad smo mi spavali. 040 MAT 028 014 I ako to èuje sudija, mi æemo njega umiriti, i naèiniti da vama ništa ne bude. 040 MAT 028 015 A oni uzevši novce uèiniše kao što su nauèeni bili. I razglasi se ova rijeè po Jevrejima i do danas. 040 MAT 028 016 A jedanaest uèenika otidoše u Galileju u goru kuda im je kazao Isus. 040 MAT 028 017 I kad ga vidješe, pokloniše mu se; a jedni posumnjaše. 040 MAT 028 018 I pristupivši Isus reèe im govoreæi: dade mi se svaka vlast na nebu i na zemlji. 040 MAT 028 019 Idite dakle i nauèite sve narode krsteæi ih va ime oca i sina i svetoga Duha, 040 MAT 028 020 Uèeæi ih da sve drže što sam vam zapovijedao; i evo ja sam s vama u sve dane do svršetka vijeka. Amin. (aiōn g165) # # BOOK 041 MAR Mark Marku 041 MAR 001 001 Poèetak jevanðelja Isusa Hrista sina Božijega. 041 MAR 001 002 Kao što stoji u proroka: evo ja šaljem anðela svojega pred licem tvojijem, koji æe pripraviti put tvoj pred tobom. 041 MAR 001 003 Glas onoga što vièe u pustinji: pripravite put Gospodnji, poravnite staze njegove. 041 MAR 001 004 Pojavi se Jovan krsteæi u pustinji, i propovijedajuæi krštenje pokajanja za oproštenje grijeha. 041 MAR 001 005 I izlažaše k njemu sva Judejska zemlja i Jerusalimljani; i kršæavaše ih sve u Jordanu rijeci, i ispovijedahu grijehe svoje. 041 MAR 001 006 A Jovan bijaše obuèen u kamilju dlaku, i imaše pojas kožan oko sebe; i jeðaše skakavce i med divlji. 041 MAR 001 007 I propovijedaše govoreæi: ide za mnom jaèi od mene, pred kim ja nijesam dostojan sagnuti se i odriješiti remena na obuæi njegovoj. 041 MAR 001 008 Ja vas kršæavam vodom, a on æe vas krstiti Duhom svetijem. 041 MAR 001 009 I u to vrijeme doðe Isus iz Nazareta Galilejskoga, i krsti ga Jovan u Jordanu, 041 MAR 001 010 I odmah izlazeæi iz vode vidje nebo gdje se otvori, i Duh kao golub siðe na nj. 041 MAR 001 011 I glas doðe s neba: ti si sin moj ljubazni koji je po mojoj volji. 041 MAR 001 012 I odmah Duh izvede ga u pustinju. 041 MAR 001 013 I bi ondje u pustinji dana èetrdeset, i kuša ga sotona, i bi sa zvjerinjem, i anðeli služahu mu. 041 MAR 001 014 A pošto predadoše Jovana, doðe Isus u Galileju propovijedajuæi jevanðelje o carstvu Božijemu 041 MAR 001 015 I govoreæi: iziðe vrijeme i približi se carstvo Božije; pokajte se i vjerujte jevanðelje. 041 MAR 001 016 I hodeæi pokraj mora vidje Simona, i Andriju brata njegova gdje bacaju mreže u more; jer bijahu ribari. 041 MAR 001 017 I reèe im Isus: hajdete za mnom, i uèiniæu vas lovcima ljudskijem. 041 MAR 001 018 I odmah ostavivši mreže svoje poðoše za njim. 041 MAR 001 019 I otišavši malo odande ugleda Jakova Zevedejeva, i Jovana brata njegova, i oni u laði krpljahu mreže; 041 MAR 001 020 I odmah pozva ih; i ostavivši oca svojega Zevedeja u laði s najamnicima poðoše za njim. 041 MAR 001 021 I doðoše u Kapernaum; i odmah u subotu ušavši u zbornicu uèaše. 041 MAR 001 022 I divljahu se nauci njegovoj; jer ih uèaše kao onaj koji vlast ima a ne kao književnici. 041 MAR 001 023 I bijaše u zbornici njihovoj èovjek s duhom neèistijem, i povika 041 MAR 001 024 Govoreæi: proði se, što je tebi do nas, Isuse Nazareæanine? Došao si da nas pogubiš? Znam te ko si, svetac Božij. 041 MAR 001 025 I zaprijeti mu Isus govoreæi: umukni, i iziði iz njega. 041 MAR 001 026 I strese ga duh neèisti, i povika iza glasa, i iziðe iz njega. 041 MAR 001 027 I uplašiše se svi tako da pitahu jedan drugoga govoreæi: šta je ovo? i kakva je ovo nauka nova, da s vlasti i duhovima neèistijem zapovijeda, i slušaju ga? 041 MAR 001 028 I otide glas o njemu odmah po svoj okolini Galilejskoj, 041 MAR 001 029 I odmah izišavši iz zbornice doðoše u dom Simonov i Andrijin s Jakovom i Jovanom. 041 MAR 001 030 A tašta Simonova ležaše od groznice; i odmah kazaše mu za nju. 041 MAR 001 031 I pristupivši podiže je uzevši je za ruku i pusti je groznica odmah, i služaše im. 041 MAR 001 032 A kad bi pred veèe, pošto sunce zaðe, donošahu k njemu sve bolesnike i bijesne. 041 MAR 001 033 I sav grad bijaše se sabrao k vratima. 041 MAR 001 034 I iscijeli mnoge bolesnike od razliènijeh bolesti, i ðavole mnoge istjera, i ne dadijaše ðavolima da kazuju da ga poznavahu. 041 MAR 001 035 A ujutru vrlo rano ustavši iziðe, i otide nasamo, i ondje se moljaše Bogu. 041 MAR 001 036 I za njim potrèaše Simon i koji bijahu s njim. 041 MAR 001 037 I našavši ga rekoše mu: traže te svi. 041 MAR 001 038 I reèe im: hajdemo u obližnja sela i gradove da i tamo propovjedim: jer sam ja na to došao. 041 MAR 001 039 I propovijeda po zbornicama njihovijem po svoj Galileji, i ðavole izgoni. 041 MAR 001 040 I doðe k njemu gubavac moleæi ga i na koljenima kleèeæi pred njim i reèe mu: ako hoæeš, možeš me oèistiti. 041 MAR 001 041 A Isus smilovavši se pruži ruku, i dohvativši ga se reèe mu: hoæu, oèisti se. 041 MAR 001 042 I tek što mu to reèe, a guba otide s njega, i osta èist. 041 MAR 001 043 I zaprijetivši mu odmah istjera ga, 041 MAR 001 044 I reèe mu: gledaj da nikome ništa ne kažeš, nego idi te se pokaži svešteniku, i prinesi za oèišæenje svoje što je zapovjedio Mojsije za svjedoèanstvo njima. 041 MAR 001 045 A on izišavši poèe mnogo propovijedati i kazivati šta je bilo tako da Isus ne može javno u grad uæi, nego bijaše napolju u pustijem mjestima, i dolažahu k njemu sa sviju strana. 041 MAR 002 001 I uðe opet u Kapernaum poslije nekoliko dana; i èu se da je u kuæi. 041 MAR 002 002 I odmah skupiše se mnogi tako da ne mogahu ni pred vratima da se sprate; i kazivaše im rijeè. 041 MAR 002 003 I doðoše k njemu s uzetijem koga nošaše èetvoro. 041 MAR 002 004 I ne moguæi približiti se k njemu od naroda otkriše kuæu gdje on bijaše, i prokopavši spustiše odar na kome uzeti ležaše. 041 MAR 002 005 A Isus vidjevši vjeru njihovu reèe uzetome: sinko! opraštaju ti se grijesi tvoji. 041 MAR 002 006 A ondje sjeðahu neki od književnika i pomišljahu u srcima svojima: 041 MAR 002 007 Šta ovaj tako huli na Boga? Ko može opraštati grijehe osim jednoga Boga? 041 MAR 002 008 I odmah razumjevši Isus duhom svojijem da oni tako pomišljaju u sebi, reèe im: što tako pomišljate u srcima svojijem? 041 MAR 002 009 Što je lakše? reæi uzetome: opraštaju ti se grijesi? ili reæi: ustani i uzmi odar svoj, i hodi? 041 MAR 002 010 No da znate da vlast ima sin èovjeèij na zemlji opraštati grijehe, reèe uzetome: ) 041 MAR 002 011 Tebi govorim: ustani i uzmi odar svoj, i idi doma. 041 MAR 002 012 I usta odmah, i uzevši odar iziðe pred svima tako da se svi divljahu i hvaljahu Boga govoreæi: nigda toga vidjeli nijesmo. 041 MAR 002 013 I iziðe opet k moru; i sav narod iðaše k njemu, i uèaše ih. 041 MAR 002 014 I prolazeæi vidje Leviju Alfejeva gdje sjedi na carini, i reèe mu: hajde za mnom. I ustavši otide za njim. 041 MAR 002 015 I kad sjeðaše Isus za trpezom u kuæi njegovoj, i carinici i grješnici mnogi sjeðahu s njim i s uèenicima njegovijem: jer ih bijaše mnogo koji iðahu za njim. 041 MAR 002 016 A književnici i fariseji vidjevši ga gdje jede s carinicima i s grješnicima govorahu uèenicima njegovijem: zašto s carinicima i grješnicima jede i pije? 041 MAR 002 017 I èuvši Isus reèe im: ne trebaju zdravi ljekara nego bolesni. Ja nijesam došao da dozovem pravednike no grješnike na pokajanje. 041 MAR 002 018 I bijahu uèenici Jovanovi i farisejski koji pošæahu; i doðoše i rekoše mu: zašto uèenici Jovanovi i farisejski poste a tvoji uèenici ne poste? 041 MAR 002 019 I reèe im Isus: eda li mogu svatovi postiti dok je ženik s njima? Dokle god imaju sa sobom ženika ne mogu postiti. 041 MAR 002 020 Nego æe doæi dni kad æe se oteti od njih ženik, i tada æe postiti u one dne. 041 MAR 002 021 I niko ne prišiva nove zakrpe na staru haljinu; inaèe æe odadrijeti nova zakrpa od staroga, i gora æe rupa biti. 041 MAR 002 022 I niko ne ljeva nova vina u mjehove stare; inaèe novo vino prodre mjehove, i vino se prolije, i mjehovi propadnu; nego novo vino u nove mjehove ljevati treba. 041 MAR 002 023 I dogodi mu se da iðaše u subotu kroz usjeve, i uèenici njegovi trgahu putem klasje. 041 MAR 002 024 I fariseji govorahu mu: gledaj, zašto èine u subotu što ne valja? 041 MAR 002 025 A on reèe im: nijeste li nikad èitali šta uèini David kad mu bi do nevolje i ogladnje s onima što bijahu s njim? 041 MAR 002 026 Kako uðe u Božiju kuæu pred Avijatarom poglavarom sveštenièkijem i hljebove postavljene pojede kojijeh ne bijaše slobodno nikome jesti osim sveštenika, i dade ih onima koji bijahu s njim? 041 MAR 002 027 I govoraše im: subota je naèinjena èovjeka radi, a nije èovjek subote radi. 041 MAR 002 028 Dakle je gospodar sin èovjeèij i od subote. 041 MAR 003 001 I uðe opet u zbornicu, i ondje bješe èovjek sa suhom rukom. 041 MAR 003 002 I motrahu za njim neæe li ga u subotu iscijeliti da ga okrive. 041 MAR 003 003 I reèe èovjeku sa suhom rukom: stani na srijedu. 041 MAR 003 004 I reèe im: valja li u subotu dobro èiniti ili zlo èiniti? dušu održati, ili pogubiti? A oni muèahu. 041 MAR 003 005 I pogledavši na njih s gnjevom od žalosti što su im onako srca odrvenila reèe èovjeku: pruži ruku svoju. I pruži; i posta ruka zdrava kao i druga. 041 MAR 003 006 I izišavši fariseji odmah uèiniše za njega vijeæu s Irodovcima kako bi ga pogubili. 041 MAR 003 007 A Isus otide s uèenicima svojijem k moru; i mnogi narod iz Galileje ide za njim i iz Judeje; 041 MAR 003 008 I iz Jerusalima i iz Idumeje i ispreko Jordana i od Tira i Sidona mnoštvo veliko èuvši šta on èini doðe k njemu. 041 MAR 003 009 I reèe uèenicima svojijem da bude laða u njega gotova zbog naroda, da mu ne dosaðuje. 041 MAR 003 010 Jer mnoge iscijeli tako da navaljivahu na njega koji bijahu nakaženi bolestima da ga se dotaknu. 041 MAR 003 011 I dusi neèisti kad ga viðahu, pripadahu k njemu i vikahu govoreæi: ti si sin Božij. 041 MAR 003 012 I mnogo im prijeæaše da ga ne prokažu. 041 MAR 003 013 I iziðoše na goru, i dozva koje on šæaše; i doðoše mu. 041 MAR 003 014 I postavi dvanaestoricu da budu s njim, i da ih pošilje da propovijedaju, 041 MAR 003 015 I da imaju vlast da iscjeljuju od bolesti, i da izgone ðavole: 041 MAR 003 016 Prvoga Simona, i nadjede mu ime Petar; 041 MAR 003 017 I Jakova Zevedejeva i Jovana brata Jakovljeva, i nadjede im imena Voanerges, koje znaèi sinovi gromovi; 041 MAR 003 018 I Andriju i Filipa i Vartolomija i Mateja i Tomu i Jakova Alfejeva i Tadiju i Simona Kananita, 041 MAR 003 019 I Judu Iskariotskoga, koji ga i izdade. 041 MAR 003 020 I doðoše u kuæu, i sabra se opet narod da ne mogahu ni hljeba jesti. 041 MAR 003 021 I èuvši to rod njegov iziðoše da ga uhvate; jer govorahu da je izvan sebe. 041 MAR 003 022 A književnici koji bijahu sišli iz Jerusalima govorahu: u njemu je Veelzevul; i: on pomoæu kneza ðavolskoga izgoni ðavole. 041 MAR 003 023 I dozvavši ih govoraše im u prièama: kako može sotona sotonu izgoniti? 041 MAR 003 024 I ako se carstvo samo po sebi razdijeli, ne može ostati carstvo ono; 041 MAR 003 025 I ako se dom sam po sebi razdijeli, ne može ostati dom onaj; 041 MAR 003 026 I ako sotona ustane sam na se i razdijeli se, ne može ostati, nego æe propasti. 041 MAR 003 027 Niko ne može pokuæstvo jakoga, ušavši u kuæu njegovu, oteti ako najprije jakoga ne sveže: i onda æe kuæu njegovu oplijeniti. 041 MAR 003 028 Zaista vam kažem: svi grijesi oprostiæe se sinovima èovjeèijim, i huljenja na Boga, makar kakova bila: 041 MAR 003 029 A koji pohuli na Duha svetoga nema oproštenja vavijek, nego je kriv vjeènome sudu. (aiōn g165, aiōnios g166) 041 MAR 003 030 Jer govorahu: u njemu je neèisti duh. 041 MAR 003 031 I doðe mati njegova i braæa njegova, i stojeæi napolju poslaše k njemu da ga zovu. 041 MAR 003 032 I sjeðaše narod oko njega. I rekoše mu: eto mati tvoja i braæa tvoja i sestre tvoje napolju pitaju za te. 041 MAR 003 033 I odgovori im govoreæi: ko je mati moja ili braæa moja? 041 MAR 003 034 I pogledavši oko sebe na narod koji sjeðaše reèe: evo mati moja i braæa moja. 041 MAR 003 035 Jer ko izvrši volju Božiju onaj je brat moj i sestra moja i mati moja. 041 MAR 004 001 I opet poèe uèiti kod mora, i skupiše se oko njega ljudi mnogi tako da mora uæi u laðu, i sjediti na moru; a narod sav bijaše na zemlji kraj mora. 041 MAR 004 002 I uèaše ih u prièama mnogo, i govoraše im u nauci svojoj: 041 MAR 004 003 Slušajte: evo iziðe sijaè da sije. 041 MAR 004 004 I kad sijaše dogodi se da jedno pade ukraj puta, i doðoše ptice i pozobaše ga. 041 MAR 004 005 A drugo pade na kamenito mjesto gdje ne bijaše mnogo zemlje; i odmah iznièe; jer ne bijaše u dubinu zemlje: 041 MAR 004 006 A kad obasja sunce, uvenu, i buduæi da nemaše korijena, usahnu. 041 MAR 004 007 I drugo pade u trnje; i naraste trnje i udavi ga, i ne donese roda. 041 MAR 004 008 I drugo pade na zemlju dobru; i davaše rod koji napredovaše i rastijaše i donošaše po trideset i po šeset i po sto. 041 MAR 004 009 I reèe: ko ima uši da èuje neka èuje. 041 MAR 004 010 A kad osta sam, zapitaše ga koji bijahu s njim i sa dvanaestoricom za ovu prièu. 041 MAR 004 011 I reèe im: vama je dano da znate tajne carstva Božijega, a onima napolju sve u prièama biva; 041 MAR 004 012 Da oèima gledaju i da ne vide, i da ušima slušaju i da ne razumiju; da se kako ne obrate i da im se ne oproste grijesi. 041 MAR 004 013 I reèe im: zar ne razumijete ove prièe? A kako æete sve prièe razumjeti? 041 MAR 004 014 Sijaè rijeè sije. 041 MAR 004 015 A ono su kraj puta, gdje se sije rijeè i kad je èuju odmah doðe sotona i otme rijeè posijanu u srcima njihovijem. 041 MAR 004 016 Tako su i ono što se sije na kamenitijem mjestima koji kad èuju rijeè odmah je prime s radošæu; 041 MAR 004 017 Ali nemaju korijena u sebi, nego su nepostojani, pa kad bude do nevolje ili ih potjeraju rijeèi radi, odmah se sablazne. 041 MAR 004 018 A ono su što se u trnju sije koji slušaju rijeè, 041 MAR 004 019 Ali brige ovoga svijeta i prijevara bogatstva i ostale slasti uðu i zaguše rijeè, i bez roda ostane. (aiōn g165) 041 MAR 004 020 A ono su što se na dobroj zemlji sije koji slušaju rijeè i primaju, i donose rod po trideset i po šeset i po sto. 041 MAR 004 021 I govoraše im: eda li se svijeæa užiže da se metne pod sud ili pod odar? a ne da se na svijetnjak metne? 041 MAR 004 022 Jer nema ništa tajno što neæe biti javno; niti ima što sakriveno što neæe iziæi na vidjelo. 041 MAR 004 023 Ako ima ko uši da èuje neka èuje. 041 MAR 004 024 I govoraše im: pamtite što èujete: kakom mjerom mjerite onakom æe vam se mjeriti i dometnuæe se vama koji slušate. 041 MAR 004 025 Jer ko ima, daæe mu se; a koji nema, uzeæe mu se i ono što ima. 041 MAR 004 026 I govoraše im: tako je carstvo Božije kao èovjek kad baci sjeme u zemlju; 041 MAR 004 027 I spava i ustaje noæu i danju; i sjeme nièe i raste, da ne zna on. 041 MAR 004 028 Jer zemlja sama od sebe najprije donese travu, potom klas, pa onda ispuni pšenicu u klasu. 041 MAR 004 029 A kad sazri rod, odmah pošlje srp; jer nasta žetva. 041 MAR 004 030 I govoraše: kakvo æemo kazati da je carstvo Božije? ili u kakvoj æemo ga prièi iskazati? 041 MAR 004 031 Ono je kao zrno gorušièno koje kad se posije u zemlju manje je od sviju sjemena na zemlji; 041 MAR 004 032 A kad se posije, uzraste i bude veæe od svega povræa, i pusti grane velike da mogu u njegovu hladu ptice nebeske življeti. 041 MAR 004 033 I takovijem mnogijem prièama kazivaše im rijeè koliko mogahu slušati. 041 MAR 004 034 A bez prièa ne govoraše im ni rijeèi. A uèenicima osobito kazivaše sve. 041 MAR 004 035 I reèe im onaj dan uveèe: hajdemo na onu stranu. 041 MAR 004 036 I otpustivši narod uzeše ga kako bješe u laði; a i druge laðe bijahu s njim. 041 MAR 004 037 I postade velika oluja; i valovi tako zaljevahu u laðu da se veæ napuni. 041 MAR 004 038 A on na krmi spavaše na uzglavlju; i probudiše ga, i rekoše mu: uèitelju! zar ti ne mariš što ginemo? 041 MAR 004 039 I ustavši zaprijeti vjetru, i reèe moru: æuti, prestani. I utoli vjetar, i postade tišina velika. 041 MAR 004 040 I reèe im: zašto ste tako strašljivi? Kako nemate vjere. 041 MAR 004 041 I uplašiše se vrlo, i govorahu jedan drugome: ko je ovaj dakle da ga i vjetar i more slušaju? 041 MAR 005 001 I doðoše preko mora u okolinu Gadarinsku. 041 MAR 005 002 I kad iziðe iz laðe, odmah ga srete èovjek s duhom neèistijem, 041 MAR 005 003 Koji življaše u grobovima i niko ga ne mogaše svezati ni verigama; 041 MAR 005 004 Jer je mnogo puta bio metnut u puta i u verige, pa je iskidao verige i puta izlomio; i niko ga ne mogaše ukrotiti. 041 MAR 005 005 I jednako dan i noæ bavljaše se u grobovima i u gorama vièuæi i bijuæi se kamenjem. 041 MAR 005 006 A kad vidje Isusa izdaleka, poteèe i pokloni mu se. 041 MAR 005 007 I povikavši iza glasa reèe: šta je tebi do mene, Isuse sine Boga višnjega? Zaklinjem te Bogom, ne muèi me. 041 MAR 005 008 Jer mu govoraše: iziði, duše neèisti, iz èovjeka. 041 MAR 005 009 I pitaše ga: kako ti je ime? I odgovori mu: legeon mi je ime; jer nas je mnogo. 041 MAR 005 010 I moliše ga mnogo da ih ne šalje iz one okoline. 041 MAR 005 011 A ondje po brijegu pasijaše veliki krd svinja. 041 MAR 005 012 I moliše ga svi ðavoli govoreæi: pošlji nas u svinje da u njih uðemo. 041 MAR 005 013 I dopusti im Isus odmah. I izišavši duhovi neèisti uðoše u svinje; i navali krd s brijega u more; a bijaše ih oko dvije hiljade: i potopiše se u moru. 041 MAR 005 014 A svinjari pobjegoše, i javiše u gradu i po selima. I iziðoše ljudi da vide šta je bilo. 041 MAR 005 015 I doðoše k Isusu, i vidješe bijesnoga u kome je bio legeon gdje sjedi obuèen i pametan; i uplašiše se. 041 MAR 005 016 A oni što su vidjeli kazaše im šta bi od bijesnoga i od svinja. 041 MAR 005 017 I poèeše ga moliti da ide iz njihovijeh krajeva. 041 MAR 005 018 I kad uðe u laðu, moljaše ga onaj što je bio bijesan da bude s njim. 041 MAR 005 019 A Isus ne dade mu, veæ mu reèe: idi kuæi svojoj k svojima i kaži im šta ti Gospod uèini, i kako te pomilova. 041 MAR 005 020 I otide i poèe pripovijedati u Deset Gradova šta mu uèini Isus; i svi se divljahu. 041 MAR 005 021 I kad prijeðe Isus u laði opet na onu stranu, skupi se narod mnogi oko njega; i bješe kraj mora. 041 MAR 005 022 I gle, doðe jedan od starješina zbornièkijeh po imenu Jair; i vidjevši ga pade pred noge njegove. 041 MAR 005 023 I moljaše ga vrlo govoreæi: kæi je moja na smrti; da doðeš i da metneš na nju ruke da ozdravi i živi. 041 MAR 005 024 I poðe s njim; i za njim iðaše naroda mnogo i turkahu ga. 041 MAR 005 025 I žena nekakva koja je dvanaest godina bolovala od teèenja krvi 041 MAR 005 026 I veliku muku podnijela od mnogijeh ljekara, i potrošila sve što je imala, i ništa joj nijesu pomogli, nego još gore naèinili, 041 MAR 005 027 Kad je èula za Isusa, doðe u narodu sastrag, i dotaèe se haljine njegove. 041 MAR 005 028 Jer govoraše: ako se samo dotaknem haljina njegovijeh ozdraviæu. 041 MAR 005 029 I odmah presahnu izvor krvi njezine, i osjeti u tijelu da ozdravi od bolesti. 041 MAR 005 030 I odmah Isus osjeti u sebi silu što iziðe iz njega, i obazrevši se na narod reèe: ko se to dotaèe mojijeh haljina? 041 MAR 005 031 I rekoše mu uèenici njegovi: vidiš narod gdje te turka, pa pitaš: ko se dotaèe mene? 041 MAR 005 032 I on se obziraše da vidi onu koja to uèini. 041 MAR 005 033 A žena uplašivši se drktaše, i znajuæi što joj se dogodi, doðe i kleèe pred njim, i kaza mu svu istinu. 041 MAR 005 034 A on reèe joj: kæeri! vjera tvoja pomože ti; idi s mirom, i budi zdrava od bolesti svoje. 041 MAR 005 035 Još on govoraše, a doðoše od starješine zbornièkoga govoreæi: kæi tvoja umrije; šta veæ trudiš uèitelja? 041 MAR 005 036 A Isus odmah èuvši rijeè što rekoše reèe starješini: ne boj se, samo vjeruj. 041 MAR 005 037 I ne dade za sobom iæi nikome osim Petra i Jakova i Jovana brata Jakovljeva. 041 MAR 005 038 I doðe u kuæu starješine zbornièkoga, i vidje vrevu i plaè i jauk veliki. 041 MAR 005 039 I ušavši reèe im: šta ste uzavreli te plaèete? Djevojka nije umrla, nego spava. 041 MAR 005 040 I potsmijevahu mu se. A on istjeravši sve uze oca djevojèina i mater i koji bijahu s njim, i uðe gdje ležaše djevojka. 041 MAR 005 041 I uzevši djevojku za ruku reèe joj: Talita kumi, koje znaèi: djevojko, tebi govorim, ustani. 041 MAR 005 042 I odmah usta djevojka i hoðaše; a bješe od dvanaest godina. I zaèudiše se èudom velikijem. 041 MAR 005 043 I zaprijeti im vrlo da niko ne dozna za to, i reèe: podajte joj nek jede. 041 MAR 006 001 I iziðe odande, i doðe na svoju postojbinu; i za njim idoše uèenici njegovi. 041 MAR 006 002 I kad doðe subota, poèe uèiti u zbornici. I mnogi koji slušahu, divljahu se govoreæi: otkud ovome to? I kakva mu je premudrost dana? I èudesa takova rukama njegovijem èine se? 041 MAR 006 003 Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, a brat Jakovljev i Josijin i Judin i Simonov? I nijesu li sestre njegove ovdje meðu nama? I sablažnjavahu se o njega. 041 MAR 006 004 A Isus reèe im: nigdje nije prorok bez èasti do na postojbini svojoj i u rodu i u domu svome. 041 MAR 006 005 I ne mogaše ondje nijednoga èuda da uèini, osim što malo bolesnika iscijeli metnuvši na njih ruke. 041 MAR 006 006 I divljaše se nevjerstvu njihovome. I iðaše po okolnijem selima i uèaše. 041 MAR 006 007 I dozva dvanaestoricu, i poèe ih slati dva i dva, i davaše im vlast nad duhovima neèistijem. 041 MAR 006 008 I zapovjedi im da ništa ne uzimaju na put osim jednoga štapa: ni torbe ni hljeba ni novaca u pojasu; 041 MAR 006 009 Nego obuveni u opanke, i ne oblaèiti dviju haljina. 041 MAR 006 010 I reèe im: gdje uðete u dom ondje ostanite dok ne iziðete odande. 041 MAR 006 011 I ako vas ko ne primi i ne posluša vas, izlazeæi odande otresite prah s nogu svojijeh za svjedoèanstvo njima. Zaista vam kažem: lakše æe biti Sodomu i Gomoru u dan strašnoga suda nego gradu onome. 041 MAR 006 012 I otišavši propovijedahu da se treba kajati; 041 MAR 006 013 I ðavole mnoge izgonjahu; i mazahu uljem mnoge bolesnike; i iscjeljivahu. 041 MAR 006 014 I zaèu car Irod za Isusa jer njegovo ime bijaše se razglasilo i reèe: Jovan krstitelj iz mrtvijeh usta, zato èini èudesa. 041 MAR 006 015 Drugi govorahu: to je Ilija. A drugi govorahu: to je prorok ili kao koji od proroka. 041 MAR 006 016 A kad èu Irod, reèe: to je Jovan koga sam ja posjekao, on usta iz mrtvijeh. 041 MAR 006 017 Jer ovaj Irod posla te uhvatiše Jovana, i svezavši baci ga u tamnicu Irodijade radi žene Filipa brata svojega, jer se oženi njom. 041 MAR 006 018 Jer Jovan govoraše Irodu: ne možeš ti imati žene brata svojega. 041 MAR 006 019 A Irodijada rasrdi se na njega, i šæaše da ga ubije, ali ne mogaše. 041 MAR 006 020 Jer se Irod bojaše Jovana znajuæi ga da je èovjek pravedan i svet, i èuvaše ga, i mnogo koješta èinjaše kako mu on reèe, i rado ga slušaše. 041 MAR 006 021 I dogodi se dan zgodan, kad Irod na dan svoga roðenja davaše veèeru knezovima svojijem i vojvodama i starješinama Galilejskijem. 041 MAR 006 022 I ušavši kæi Irodijadina i igravši i ugodivši Irodu i gostima njegovijem reèe car djevojci: išti u mene šta god hoæeš, i daæu ti. 041 MAR 006 023 I zakle joj se: što god zaišteš u mene daæu ti, da bi bilo i do po carstva moga. 041 MAR 006 024 A ona izišavši reèe materi svojoj: šta æu iskati? A ona reèe: glavu Jovana krstitelja. 041 MAR 006 025 I odmah ušavši brzo k caru zaiska govoreæi: hoæu da mi daš sad na krugu glavu Jovana krstitelja. 041 MAR 006 026 I zabrinu se car, ali kletve radi i gostiju svojijeh ne htje joj odreæi. 041 MAR 006 027 I odmah posla car dželata, i zapovjedi da donese glavu njegovu. 041 MAR 006 028 A on otišavši posijeèe ga u tamnici, i donese glavu njegovu na krugu, i dade djevojci, a djevojka dade je materi svojoj. 041 MAR 006 029 I èuvši uèenici njegovi doðoše i uzeše tijelo njegovo, i metnuše ga u grob. 041 MAR 006 030 I skupiše se apostoli k Isusu, i javiše mu sve i što uèiniše i šta ljude nauèiše. 041 MAR 006 031 I reèe im: doðite vi sami nasamo, i poèinite malo. Jer ih bijaše mnogo koji dolaze i odlaze, i ne imahu kad ni jesti. 041 MAR 006 032 I otidoše na laði u pusto mjesto sami. 041 MAR 006 033 I vidješe ih ljudi kad iðahu, i poznaše ih mnogi, i pješice iz sviju gradova stjecahu se onamo, i prestigoše ih, i skupiše se oko njega. 041 MAR 006 034 I izišavši Isus vidje narod mnogi, i sažali mu se, jer bijahu kao ovce bez pastira; i poèe ih uèiti mnogo. 041 MAR 006 035 I kad bi veæ pred noæ, pristupiše k njemu uèenici njegovi govoreæi: pusto je mjesto, a veæ je dockan; 041 MAR 006 036 Otpusti ih neka idu u okolna sela i palanke da kupe sebi hljeba; jer nemaju šta jesti. 041 MAR 006 037 A on odgovarajuæi reèe im: podajte im vi neka jedu. I rekoše mu: veæ ako da idemo da kupimo za dvjesta groša hljeba, i da im damo da jedu? 041 MAR 006 038 A on im reèe: koliko hljebova imate? Idite vidite. I vidjevši rekoše: pet hljebova i dvije ribe. 041 MAR 006 039 I zapovjedi im da ih posade sve na gomile po zelenoj travi. 041 MAR 006 040 I posadiše se na gomile po sto i po pedeset. 041 MAR 006 041 I uzevši onijeh pet hljebova i dvije ribe pogleda na nebo, i blagoslovi, pa prelomi hljebove, i dade uèenicima svojijem da metnu ispred njih; i one dvije ribe razdijeli svima. 041 MAR 006 042 I jedoše svi, i nasitiše se. 041 MAR 006 043 I nakupiše komada dvanaest kotarica punijeh i od riba. 041 MAR 006 044 A bijaše onijeh što su jeli hljebove oko pet hiljada ljudi. 041 MAR 006 045 I odmah natjera uèenike svoje da uðu u laðu i da idu naprijed na onu stranu u Vitsaidu dok on otpusti narod. 041 MAR 006 046 I otpustivši ih otide na goru da se pomoli Bogu. 041 MAR 006 047 I uveèe bijaše laða nasred mora, a on sam na zemlji. 041 MAR 006 048 I vidje ih gdje se muèahu veslajuæi: jer im bijaše protivan vjetar. I oko èetvrte straže noæne doðe k njima iduæi po moru; i šæadijaše da ih mimoiðe. 041 MAR 006 049 A oni vidjevši ga gdje ide po moru mišljahu da je utvara, i povikaše; 041 MAR 006 050 Jer ga svi vidješe i poplašiše se. I odmah progovori s njima, i reèe im: ne bojte se, ja sam, ne plašite se. 041 MAR 006 051 I uðe k njima u laðu, i utoli vjetar; i vrlo se uplašiše, i divljahu se. 041 MAR 006 052 Jer ih ne nauèiše hljebovi; jer se bijaše srce njihovo okamenilo. 041 MAR 006 053 I prešavši doðoše u zemlju Genisaretsku; i stadoše u kraj. 041 MAR 006 054 I kad iziðoše iz laðe, odmah ga poznaše ljudi. 041 MAR 006 055 I optrèavši sav onaj kraj poèeše na odrima donositi bolesnike gdje èujahu da je on. 041 MAR 006 056 I kud god iðaše u sela ili u gradove ili u palanke, na raskršæima metahu bolesnike i moljahu ga da se barem skuta od haljine njegove dotaknu: i ozdravljahu svi koji ga se doticahu. 041 MAR 007 001 I skupiše se oko njega fariseji i neki od književnika koji bijahu došli iz Jerusalima. 041 MAR 007 002 I vidjevši neke od uèenika njegovijeh da neèistijem, to jest neumivenijem, rukama jedu hljeb, ukoriše ih. 041 MAR 007 003 Jer fariseji i svi Jevreji ne jedu dok ne umiju ruku do lakata, držeæi se onoga što im je ostalo od starijeh; 041 MAR 007 004 I kad doðu s pazara, ne jedu dok se ne umiju; i još mnogo ima što su primili te drže: peru èaše i žbanove i kotlove i klupe. 041 MAR 007 005 A potom pitahu ga fariseji i književnici: zašto uèenici tvoji ne žive kao što nam je ostalo od starijeh, nego jedu hljeb neumivenijem rukama? 041 MAR 007 006 A on odgovarajuæi reèe im: dobro je prorokovao Isaija za vas licemjere, kao što je pisano: ovi ljudi usnama me poštuju, a srce njihovo daleko stoji od mene. 041 MAR 007 007 No zaludu me poštuju uèeæi naukama, zapovijestima ljudskijem. 041 MAR 007 008 Jer ostaviste zapovijesti Božije, a držite obièaje ljudske, pranje žbanova i èaša; i druga mnoga takova èinite. 041 MAR 007 009 I reèe im: dobro ukidate zapovijest Božiju da svoj obièaj saèuvate. 041 MAR 007 010 Jer Mojsije reèe: poštuj oca svojega i mater svoju; i: koji opsuje oca ili mater smræu da umre. 041 MAR 007 011 A vi kažete: ako reèe èovjek ocu ili materi: korvan, to jest: prilog je èim bih ti ja mogao pomoæi. 041 MAR 007 012 I tako ne date mu ništa uèiniti ocu svojemu ili materi svojoj, 041 MAR 007 013 Ukidajuæi rijeè Božiju svojijem obièajem koji ste postavili; i ovako mnogo koješta èinite. 041 MAR 007 014 I dozvavši sav narod reèe im: poslušajte mene svi, i razumijte. 041 MAR 007 015 Ništa nema što bi èovjeka moglo opoganiti da uðe spolja u njega, nego što izlazi iz njega ono je što pogani èovjeka. 041 MAR 007 016 Ako ko ima uši da èuje neka èuje. 041 MAR 007 017 I kad doðe od naroda u kuæu pitahu ga uèenici njegovi za prièu. 041 MAR 007 018 I reèe im: zar ste i vi tako nerazumni? Ne razumijete li da što god u èovjeka spolja ulazi ne može ga opoganiti? 041 MAR 007 019 Jer mu ne ulazi u srce nego u trbuh; i izlazi napolje èisteæi sva jela. 041 MAR 007 020 Još reèe: što izlazi iz èovjeka ono pogani èovjeka; 041 MAR 007 021 Jer iznutra iz srca ljudskoga izlaze misli zle, preljube, kurvarstva, ubistva, 041 MAR 007 022 Kraðe, lakomstva, pakosti, zloæe, lukavstvo, sramote, zlo oko, huljenje na Boga, ponos, bezumlje. 041 MAR 007 023 Sva ova zla iznutra izlaze, i pogane èovjeka. 041 MAR 007 024 I ustavši odande otide na krajeve Tirske i Sidonske, i ušavši u kuæu šæadijaše da niko ne èuje za nj; i ne može se sakriti. 041 MAR 007 025 Jer èuvši za nj žena što u njezinoj kæeri bijaše duh neèisti, doðe i pade k nogama njegovima. 041 MAR 007 026 A žena ta bijaše Grkinja rodom Sirofinièanka, i moljaše ga da istjera ðavola iz kæeri njezine. 041 MAR 007 027 A Isus reèe joj: stani da se najprije djeca nahrane; jer nije pravo uzeti hljeb od djece i baciti psima. 041 MAR 007 028 A ona odgovarajuæi reèe mu: da, Gospode; ali i psi pod trpezom jedu od mrva djetinjijeh. 041 MAR 007 029 I reèe joj: za tu rijeè idi; iziðe ðavo iz kæeri tvoje. 041 MAR 007 030 I došavši kuæi naðe da je ðavo izišao, i kæi ležaše na odru. 041 MAR 007 031 I opet iziðe Isus iz krajeva Tirskijeh i Sidonskijeh i doðe na more Galilejsko u krajeve Desetogradske. 041 MAR 007 032 I dovedoše k njemu gluha i mutava, i moljahu ga da metne na nj ruku. 041 MAR 007 033 I uzevši ga iz naroda nasamo metnu prste svoje u uši njegove, i pljunuvši dohvati se jezika njegova; 041 MAR 007 034 I pogledavši na nebo uzdahnu, i reèe mu: Efata, to jest: otvori se. 041 MAR 007 035 I odmah mu se otvoriše uši, i razdriješi se sveza jezika njegova, i govoraše lijepo. 041 MAR 007 036 I zaprijeti im da nikome ne kazuju; ali što im on zabranjivaše oni još veæma razglašivahu. 041 MAR 007 037 I vrlo se divljahu govoreæi: sve dobro èini; i gluhe èini da èuju i nijeme da govore. 041 MAR 008 001 U to vrijeme, kad bijaše vrlo mnogo naroda i ne imadijahu šta jesti, dozva Isus uèenike svoje i reèe im: 041 MAR 008 002 Žao mi je naroda, jer veæ tri dana stoje kod mene i nemaju ništa jesti. 041 MAR 008 003 I ako ih otpustim gladne kuæama njihovijem, oslabiæe na putu; jer su mnogi od njih došli izdaleka. 041 MAR 008 004 I odgovoriše mu uèenici njegovi: otkuda æemo uzeti hljeba ovdje u pustinji da ih nahranimo? 041 MAR 008 005 I zapita ih: koliko imate hljebova? A oni kazaše: sedam. 041 MAR 008 006 I zapovjedi narodu da posjedaju po zemlji; i uzevši onijeh sedam hljebova i hvalu davši, prelomi, i dade uèenicima svojijem da razdadu; i razdadoše narodu. 041 MAR 008 007 I imahu malo ribica; i njih blagoslovivši reèe da i njih razdadu. 041 MAR 008 008 I jedoše, i nasitiše se, i nakupiše komada što preteèe sedam kotarica. 041 MAR 008 009 A onijeh što su jeli bijaše oko èetiri hiljade. I otpusti ih. 041 MAR 008 010 I odmah uðe u laðu s uèenicima svojijem, i doðe u okoline Dalmanutske. 041 MAR 008 011 I iziðoše fariseji, i poèeše se prepirati s njim, i kušajuæi ga iskahu od njega znak s neba. 041 MAR 008 012 I uzdahnuvši duhom svojijem reèe: zašto rod ovaj znak traži? Zaista vam kažem: neæe se dati rodu ovome znak. 041 MAR 008 013 I ostavivši ih uljeze opet u laðu, i otide na onu stranu. 041 MAR 008 014 I zaboraviše uèenici njegovi uzeti hljeba, i nemahu sa sobom u laði do jedan hljeb. 041 MAR 008 015 I zapovijedaše im govoreæi: gledajte, èuvajte se kvasca farisejskoga i kvasca Irodova. 041 MAR 008 016 I mišljahu jedan drugome govoreæi: to je što hljeba nemamo. 041 MAR 008 017 I razumjevši Isus reèe im: šta mislite što hljeba nemate? Zar još ne osjeæate, niti razumijete? Zar je još okamenjeno srce vaše? 041 MAR 008 018 Oèi imate i ne vidite? uši imate i ne èujete? I ne pamtite li 041 MAR 008 019 Kad ja pet hljebova prelomih na pet hiljada, koliko kotarica punijeh komada nakupiste? Rekoše mu: dvanaest. 041 MAR 008 020 A kad sedam na èetiri hiljade, koliko punijeh kotarica nakupiste komada? A oni rekoše: sedam. 041 MAR 008 021 I reèe im: kako ne razumijete? 041 MAR 008 022 I doðe u Vitsaidu; i dovedoše k njemu slijepa, i moljahu ga da ga se dotakne. 041 MAR 008 023 I uzevši za ruku slijepoga izvede ga napolje iz sela, i pljunuvši mu u oèi metnu ruke na nj, i zapita ga vidi li što. 041 MAR 008 024 I pogledavši reèe: vidim ljude gdje idu kao drva. 041 MAR 008 025 I potom opet metnu mu ruke na oèi, i reèe mu da pogleda: i iscijeli se, i vidje sve lijepo. 041 MAR 008 026 I posla ga kuæi njegovoj govoreæi: ne ulazi u selo, niti kazuj kome u selu. 041 MAR 008 027 I iziðe Isus i uèenici njegovi u sela Æesarije Filipove; i putem pitaše uèenike svoje govoreæi im: ko govore ljudi da sam ja? 041 MAR 008 028 A oni odgovoriše: Jovan krstitelj; drugi: Ilija; a drugi: koji od proroka. 041 MAR 008 029 A on im reèe: a vi šta mislite ko sam ja? A Petar odgovarajuæi reèe mu: ti si Hristos. 041 MAR 008 030 I zaprijeti im da nikom ne kazuju za njega. 041 MAR 008 031 I poèe ih uèiti da sinu èovjeèijemu valja mnogo postradati, i da æe ga okriviti starješine i glavari sveštenièki i književnici, i da æe ga ubiti, i treæi dan da æe ustati. 041 MAR 008 032 I govoraše o tom ne ustruèavajuæi se. I Petar uze ga i poèe ga odvraæati. 041 MAR 008 033 A on obrnuvši se i pogledavši na uèenike svoje zaprijeti Petru govoreæi: idi od mene sotono; jer ti ne misliš što je Božije nego što je ljudsko. 041 MAR 008 034 I dozvavši narod s uèenicima svojima reèe im: ko hoæe za mnom da ide neka se odreèe sebe i uzme krst svoj, i za mnom ide. 041 MAR 008 035 Jer ko hoæe dušu svoju da saèuva, izgubiæe je; a ko izgubi dušu svoju mene radi i jevanðelja onaj æe je saèuvati. 041 MAR 008 036 Jer kakva je korist èovjeku ako zadobije sav svijet a duši svojoj naudi? 041 MAR 008 037 Ili kakav æe otkup dati èovjek za dušu svoju? 041 MAR 008 038 Jer ko se postidi mene i mojijeh rijeèi u rodu ovome preljubotvornome i grješnom, i sin æe se èovjeèij postidjeti njega kad doðe u slavi oca svojega s anðelima svetima. 041 MAR 009 001 I reèe im: zaista vam kažem: imaju neki meðu ovima što stoje ovdje koji neæe okusiti smrti dok ne vide carstvo Božije da doðe u sili. 041 MAR 009 002 I poslije šest dana uze Isus Petra i Jakova i Jovana i izvede ih na goru visoku same; i preobrazi se pred njima. 041 MAR 009 003 I haljine njegove postadoše sjajne i vrlo bijele kao snijeg, kao što ne može bjelilja ubijeliti na zemlji. 041 MAR 009 004 I ukaza im se Ilija s Mojsijem gdje se razgovarahu s Isusom. 041 MAR 009 005 I Petar odgovarajuæi reèe Isusu: Ravi! dobro nam je ovdje biti; i da naèinimo tri sjenice: tebi jednu i Mojsiju jednu i Iliji jednu. 041 MAR 009 006 Jer ne znadijaše šta govori; jer bijahu vrlo uplašeni. 041 MAR 009 007 I postade oblak te ih zakloni; i doðe glas iz oblaka govoreæi: ovo je sin moj ljubazni; njega poslušajte. 041 MAR 009 008 I ujedanput pogledavši nikoga ne vidješe osim Isusa sama sa sobom. 041 MAR 009 009 A kad silažahu s gore zaprijeti im da nikom ne kazuju šta su vidjeli, dok sin èovjeèij ne ustane iz mrtvijeh. 041 MAR 009 010 I rijeè zadržaše u sebi pitajuæi jedan drugoga: šta to znaèi ustati iz mrtvijeh? 041 MAR 009 011 I pitahu ga govoreæi: kako govore književnici da Ilija treba najprije da doðe? 041 MAR 009 012 A on odgovarajuæi reèe im: Ilija æe doæi najprije, i urediti sve; ali i sin èovjeèij treba da mnogo postrada i da se ponizi, kao što je pisano. 041 MAR 009 013 Ali vam kažem da je i Ilija došao i uèiniše s njim šta htjedoše kao što je pisano za njega. 041 MAR 009 014 I došavši k uèenicima svojijem vidje narod mnogi oko njih i književnike gdje se prepiru s njima. 041 MAR 009 015 I odmah vidjevši ga sav narod uplaši se i pritrèavši pozdravljahu ga. 041 MAR 009 016 I upita književnike: šta se prepirete s njima? 041 MAR 009 017 I odgovarajuæi jedan od naroda reèe: uèitelju! dovedoh k tebi sina svojega u kome je duh nijem. 041 MAR 009 018 I svaki put kad ga uhvati lomi ga, i pjenu baca i škrguæe zubima; i suši se. I rekoh uèenicima tvojijem da ga istjeraju; i ne mogoše. 041 MAR 009 019 A on odgovarajuæi mu reèe: o rode nevjerni! dokle æu s vama biti? dokle æu vas trpljeti? Dovedite ga k meni. 041 MAR 009 020 I dovedoše ga k njemu; i kad ga vidje odmah ga duh stade lomiti; i panuvši na zemlju valjaše se bacajuæi pjenu. 041 MAR 009 021 I upita oca njegova: koliko ima vremena kako mu se to dogodilo? A on reèe: iz djetinjstva. 041 MAR 009 022 I mnogo puta baca ga u vatru i u vodu da ga pogubi; nego ako što možeš pomozi nam, smiluj se na nas. 041 MAR 009 023 A Isus reèe mu: ako možeš vjerovati: sve je moguæe onome koji vjeruje. 041 MAR 009 024 I odmah povikavši otac djetinji sa suzama govoraše: vjerujem, Gospode! pomozi mojemu nevjerju. 041 MAR 009 025 A Isus videæi da se stjeèe narod zaprijeti duhu neèistome govoreæi mu: duše nijemi i gluhi! ja ti zapovijedam, iziði iz njega i više ne ulazi u njega. 041 MAR 009 026 I povikavši i izlomivši ga vrlo iziðe; i uèini se kao mrtav tako da mnogi govorahu: umrije. 041 MAR 009 027 A Isus uzevši ga za ruku podiže ga; i usta. 041 MAR 009 028 I kad uðe u kuæu pitahu ga uèenici njegovi nasamo: zašto ga mi ne mogosmo istjerati? 041 MAR 009 029 I reèe im: ovaj se rod nièim ne može istjerati do molitvom i postom. 041 MAR 009 030 I izišavši odande iðahu kroz Galileju; i ne šæadijaše da ko dozna. 041 MAR 009 031 Jer uèaše uèenike svoje, i govoraše im da æe se sin èovjeèij predati u ruke ljudske, i ubiæe ga, i pošto ga ubiju ustaæe treæi dan. 041 MAR 009 032 A oni ne razumijevahu rijeèi, i ne smedijahu da ga zapitaju. 041 MAR 009 033 I doðe u Kapernaum, i kad bješe u kuæi zapita ih: šta se prepiraste putem meðu sobom? 041 MAR 009 034 A oni muèahu; jer se putem prepiraše meðu sobom ko je najveæi. 041 MAR 009 035 I sjedavši dozva dvanaestoricu i reèe im: koji hoæe da bude prvi neka bude od sviju najzadnji i svima sluga. 041 MAR 009 036 I uzevši dijete metnu ga meðu njih i zagrlivši ga reèe im: 041 MAR 009 037 Ko jedno ovakovo dijete primi u ime moje, mene prima; a ko mene primi, ne prima mene nego onoga koji je mene poslao. 041 MAR 009 038 Odgovori mu Jovan govoreæi: uèitelju! vidjesmo jednoga gdje imenom tvojijem izgoni ðavole koji ne ide za nama: i zabranismo mu, jer ne ide za nama. 041 MAR 009 039 A Isus reèe: ne branite mu; jer nema nikoga koji bi imenom mojijem èudo èinio da može brzo zlo govoriti za mnom. 041 MAR 009 040 Jer ko nije protiv vas s vama je. 041 MAR 009 041 Jer ko vas napoji èašom vode u ime moje, zato što ste Hristovi, zaista vam kažem: neæe mu propasti plata. 041 MAR 009 042 A koji sablazni jednoga od ovijeh malijeh koji vjeruju mene, bolje bi mu bilo da se objesi kamen vodenièni o vratu njegovu i da se baci u more. 041 MAR 009 043 I ako te ruka tvoja sablažnjava, otsijeci je: bolje ti je bez ruke u život uæi, negoli s obje ruke uæi u pakao, u oganj vjeèni, (Geenna g1067) 041 MAR 009 044 Gdje crv njihov ne umire, i oganj se ne gasi. 041 MAR 009 045 I ako te noga tvoja sablažnjava, otsijeci je: bolje ti je uæi u život hromu, negoli s dvije noge da te bace u pakao, u oganj vjeèni, (Geenna g1067) 041 MAR 009 046 Gdje crv njihov ne umire, i oganj se ne gasi. 041 MAR 009 047 Ako te i oko tvoje sablažnjava, iskopaj ga: bolje ti je s jednijem okom uæi u carstvo Božije, negoli s dva oka da te bace u pakao ognjeni, (Geenna g1067) 041 MAR 009 048 Gdje crv njihov ne umire, i oganj se ne gasi. 041 MAR 009 049 Jer æe se svaki ognjem posoliti, i svaka æe se žrtva solju posoliti. 041 MAR 009 050 Dobra je so; ali ako so bude neslana, èim æe se osoliti? Imajte so u sebi, i mir imajte meðu sobom. 041 MAR 010 001 I ustavši odande doðe u okoline Judejske preko Jordana, i steèe se opet narod k njemu; i kao što obièaj imaše, opet ih uèaše. 041 MAR 010 002 I pristupivši fariseji upitaše ga kušajuæi: može li èovjek pustiti ženu? 041 MAR 010 003 A on odgovarajuæi reèe im: šta vam zapovijeda Mojsije? 041 MAR 010 004 A oni rekoše: Mojsije dopusti da joj se da raspusna knjiga i da se pusti. 041 MAR 010 005 I odgovarajuæi Isus reèe im: po tvrði vašega srca napisa vam on zapovijest ovu. 041 MAR 010 006 A u poèetku stvorenja muža i ženu stvorio ih je Bog. 041 MAR 010 007 Zato ostavi èovjek oca svojega i mater i prilijepi se k ženi svojoj, 041 MAR 010 008 I budu dvoje jedno tijelo. Tako nijesu više dvoje nego jedno tijelo. 041 MAR 010 009 A što je Bog sastavio èovjek da ne rastavlja. 041 MAR 010 010 I u kuæi opet zapitaše ga za to uèenici njegovi. 041 MAR 010 011 I reèe im: koji pusti ženu i oženi se drugom, èini preljubu na njoj. 041 MAR 010 012 I ako žena ostavi muža svojega i poðe za drugoga, èini preljubu. 041 MAR 010 013 I donošahu k njemu djecu da ih se dotakne; a uèenici branjahu onima što ih donošahu. 041 MAR 010 014 A Isus vidjevši rasrdi se i reèe im: pustite djecu neka dolaze k meni, i ne branite im; jer je takovijeh carstvo Božije. 041 MAR 010 015 Zaista vam kažem: koji ne primi carstva Božijega kao dijete, neæe uæi u njega. 041 MAR 010 016 I zagrlivši ih metnu na njih ruke te ih blagoslovi. 041 MAR 010 017 I kad iziðe na put, pritrèa neko, i kleknuvši na koljena pred njim pitaše ga: uèitelju blagi! šta mi treba èiniti da dobijem život vjeèni? (aiōnios g166) 041 MAR 010 018 A Isus reèe mu: što me zoveš blagijem? niko nije blag osim jednoga Boga. 041 MAR 010 019 Zapovijesti znaš: ne èini preljube; ne ubij; ne ukradi; ne svjedoèi lažno; ne èini nepravde nikome; poštuj oca svojega i mater. 041 MAR 010 020 A on odgovarajuæi reèe mu: uèitelju! sve sam ovo saèuvao od mladosti svoje. 041 MAR 010 021 A Isus pogledavši na nj, omilje mu, i reèe mu: još ti jedno nedostaje: idi prodaj sve što imaš i podaj siromasima; i imaæeš blago na nebu; i doði te hajde za mnom uzevši krst. 041 MAR 010 022 A on posta zlovoljan od ove rijeèi, i otide žalostan; jer bijaše vrlo bogat. 041 MAR 010 023 I pogledavši Isus reèe uèenicima svojima: kako je teško bogatima uæi u carstvo nebesko! 041 MAR 010 024 A uèenici se uplašiše od rijeèi njegovijeh. A Isus opet odgovarajuæi reèe im: djeco! kako je teško onima koji se uzdaju u svoje bogatstvo uæi u carstvo Božije! 041 MAR 010 025 Lakše je kamili proæi kroz iglene uši negoli bogatome uæi u carstvo Božije. 041 MAR 010 026 A oni se vrlo divljahu govoreæi u sebi: ko se dakle može spasti? 041 MAR 010 027 A Isus pogledavši na njih reèe: ljudima je nemoguæe, ali nije Bogu: jer je sve moguæe Bogu. 041 MAR 010 028 A Petar mu poèe govoriti: eto mi smo ostavili sve, i za tobom idemo. 041 MAR 010 029 A Isus odgovarajuæi reèe: zaista vam kažem: nema nikoga koji je ostavio kuæu, ili braæu, ili sestre, ili oca, ili mater, ili ženu, ili djecu, ili zemlju, mene radi i jevanðelja radi, 041 MAR 010 030 A da neæe primiti sad u ovo vrijeme sto puta onoliko kuæa, i braæe, i sestara, i otaca, i matera, i djece, i zemlje, u progonjenju, a na onome svijetu život vjeèni. (aiōn g165, aiōnios g166) 041 MAR 010 031 Ali æe mnogi prvi biti pošljednji, i pošljednji prvi. 041 MAR 010 032 A kad iðahu putem u Jerusalim, Isus iðaše pred njima, a oni se èuðahu, i za njim iðahu sa strahom. I uzevši opet dvanaestoricu poèe im kazivati šta æe biti od njega: 041 MAR 010 033 Evo idemo u Jerusalim, i sin èovjeèij predaæe se glavarima sveštenièkijem i književnicima i osudiæe ga na smrt, i predaæe ga neznabošcima; 041 MAR 010 034 I narugaæe mu se, i biæe ga, i popljuvaæe ga, i ubiæe ga, i treæi dan ustaæe. 041 MAR 010 035 I pred njega doðoše Jakov i Jovan, sinovi Zevedejevi, govoreæi: uèitelju! hoæemo da nam uèiniš za što æemo te moliti. 041 MAR 010 036 A on reèe: što hoæete da vam uèinim? 041 MAR 010 037 A oni mu rekoše: daj nam da sjedemo jedan s desne strane tebi a drugi s lijeve, u slavi tvojoj. 041 MAR 010 038 A Isus im reèe: ne znate šta ištete: možete li piti èašu koju ja pijem, i krstiti se krštenjem kojijem se ja krstim? 041 MAR 010 039 A oni mu rekoše: možemo. A Isus reèe im: èašu dakle koju ja pijem ispiæete; i krštenjem kojijem se ja krstim krstiæete se; 041 MAR 010 040 Ali da sjedete s desne strane meni i s lijeve, ne mogu ja dati nego kojima je ugotovljeno. 041 MAR 010 041 I èuvši to desetorica poèeše se srditi na Jakova i na Jovana. 041 MAR 010 042 A Isus dozvavši ih reèe im: znate da knezovi narodni vladaju narodom i poglavari njegovi upravljaju njim. 041 MAR 010 043 Ali meðu vama da ne bude tako; nego koji hoæe da bude veæi meðu vama, da vam služi. 041 MAR 010 044 I koji hoæe prvi meðu vama da bude, da bude svima sluga. 041 MAR 010 045 Jer sin èovjeèij nije došao da mu služe nego da služi, i da da dušu svoju u otkup za mnoge. 041 MAR 010 046 I doðoše u Jerihon. I kad izlažaše iz Jerihona, on i uèenici njegovi i narod mnogi, sin Timejev Vartimej slijepi sjeðaše kraj puta i prošaše. 041 MAR 010 047 I èuvši da je to Isus Nazareæanin stade vikati i govoriti: sine Davidov Isuse! pomiluj me! 041 MAR 010 048 I prijeæahu mu mnogi da uæuti, a on još veæma vikaše: sine Davidov! pomiluj me! 041 MAR 010 049 I stavši Isus reèe da ga zovnu. I zovnuše slijepca govoreæi mu: ne boj se; ustani, zove te. 041 MAR 010 050 A on zbacivši sa sebe haljine svoje ustade, i doðe k Isusu. 041 MAR 010 051 I odgovarajuæi reèe mu Isus: šta æeš da ti uèinim? A slijepi reèe mu: Ravuni! da progledam. 041 MAR 010 052 A Isus reèe mu: idi, vjera tvoja pomože ti. I odmah progleda, i otide putem za Isusom. 041 MAR 011 001 I kad se približi k Jerusalimu, k Vitfazi i Vitaniji, kod gore Maslinske, posla dvojicu od uèenika svojijeh 041 MAR 011 002 I reèe im: idite u selo što je prema vama, i odmah kako uðete u njega naæi æete magare privezano, na koje niko od ljudi nije usjedao; odriješite ga i dovedite. 041 MAR 011 003 I ako vam ko reèe: šta to èinite? kažite: treba Gospodu; i odmah æe ga poslati amo. 041 MAR 011 004 A oni otidoše, i naðoše magare privezano kod vrata napolju na raskršæu, i odriješiše ga. 041 MAR 011 005 I neki od onijeh što stajahu ondje rekoše im: zašto driješite magare? 041 MAR 011 006 A oni rekoše im kao što im zapovjedi Isus; i ostaviše ih. 041 MAR 011 007 I dovedoše magare k Isusu, i metnuše na nj haljine svoje; i usjede na nj. 041 MAR 011 008 A mnogi prostriješe haljine svoje po putu; a jedni rezahu granje od drveta, i prostirahu po putu. 041 MAR 011 009 A koji iðahu pred njim i za njim, vikahu govoreæi: Osana! blagosloven koji ide u ime Gospodnje! 041 MAR 011 010 Blagosloveno carstvo oca našega Davida koje ide u ime Gospodnje! Osana na visini! 041 MAR 011 011 I uðe Isus u Jerusalim, i u crkvu; i promotrivši sve, kad bi uveèe, iziðe u Vitaniju s dvanaestoricom. 041 MAR 011 012 I sjutradan kad iziðoše iz Vitanije, ogladnje. 041 MAR 011 013 I vidjevši izdaleka smokvu s lišæem doðe ne bi li što našao na njoj; i došavši k njoj ništa ne naðe osim lišæa; jer još ne bješe vrijeme smokvama. 041 MAR 011 014 I odgovarajuæi Isus reèe joj: da otsad od tebe niko ne jede roda dovijeka. I slušahu uèenici njegovi. (aiōn g165) 041 MAR 011 015 I doðoše opet u Jerusalim; i ušavši Isus u crkvu stade izgoniti one koji prodavahu i kupovahu po crkvi; i ispremeta trpeze onijeh što mijenjahu novce, i klupe onijeh što prodavahu golubove. 041 MAR 011 016 I ne dadijaše da ko pronese suda kroz crkvu. 041 MAR 011 017 I uèaše govoreæi im: nije li pisano: dom moj neka se zove dom molitve svima narodima? A vi naèiniste od njega hajduèku peæinu. 041 MAR 011 018 I èuše književnici i glavari sveštenièki, i tražahu kako bi ga pogubili; jer ga se bojahu; jer se sav narod èuðaše nauci njegovoj. 041 MAR 011 019 I kad bi uveèe iziðe napolje iz grada. 041 MAR 011 020 I ujutru prolazeæi vidješe smokvu gdje se posušila iz korijena. 041 MAR 011 021 I opomenuvši se Petar reèe mu: Ravi! gle, smokva što si je prokleo posušila se. 041 MAR 011 022 I odgovarajuæi Isus reèe im: 041 MAR 011 023 Imajte vjeru Božiju; jer vam zaista kažem: ako ko reèe gori ovoj: digni se i baci se u more, i ne posumnja u srcu svojemu, nego uzvjeruje da æe biti kao što govori: biæe mu što god reèe. 041 MAR 011 024 Zato vam kažem: sve što ištete u svojoj molitvi vjerujte da æete primiti; i biæe vam. 041 MAR 011 025 I kad stojite na molitvi, praštajte ako što imate na koga: da i otac vaš koji je na nebesima oprosti vama pogrješke vaše. 041 MAR 011 026 Ako li pak vi ne opraštate, ni otac vaš koji je na nebesima neæe oprostiti vama pogrješaka vašijeh. 041 MAR 011 027 I doðoše opet u Jerusalim; i kad hoðaše po crkvi doðoše k njemu glavari sveštenièki i književnici i starješine, 041 MAR 011 028 I rekoše mu: kakvom vlasti to èiniš? i ko ti dade vlast tu, da to èiniš? 041 MAR 011 029 A Isus odgovarajuæi reèe im: i ja æu vas da upitam jednu rijeè, i odgovorite mi; pa æu vam kazati kakvom vlasti ovo èinim. 041 MAR 011 030 Krštenje Jovanovo ili bi s neba ili od ljudi? odgovorite mi. 041 MAR 011 031 I mišljahu u sebi govoreæi: ako reèemo: s neba; reæi æe: zašto mu dakle ne vjerovaste? 041 MAR 011 032 Ako li reèemo: od ljudi; bojimo se naroda; jer svi mišljahu za Jovana da zaista prorok bješe. 041 MAR 011 033 I odgovarajuæi rekoše Isusu: ne znamo. I Isus odgovarajuæi reèe njima: ni ja vama neæu kazati kakvom vlasti ovo èinim. 041 MAR 012 001 I poèe im govoriti u prièama: posadi èovjek vinograd, i ogradi plotom, i iskopa pivnicu, i naèini kulu, i dade ga vinogradarima, pa otide. 041 MAR 012 002 I kad doðe vrijeme, posla k vinogradarima slugu da primi od vinogradara od roda vinogradskoga. 041 MAR 012 003 A oni uhvativši slugu izbiše ga, i poslaše prazna. 041 MAR 012 004 I opet posla k njima drugoga slugu; i onoga biše kamenjem i razbiše mu glavu, i poslaše ga sramotna. 041 MAR 012 005 I opet posla drugoga; i onoga ubiše; i mnoge druge, jedne izbiše a jedne pobiše. 041 MAR 012 006 Još dakle imaše jedinoga svojega milog sina, posla i njega najposlije k njima govoreæi: postidjeæe se sina mojega. 041 MAR 012 007 A vinogradari rekoše u sebi: ovo je našljednik, hodite da ga ubijemo, i nama æe ostati oèevina njegova. 041 MAR 012 008 I uhvatiše ga, i ubiše, i izbaciše ga napolje iz vinograda. 041 MAR 012 009 Šta æe dakle uèiniti gospodar od vinograda? Doæi æe i pogubiæe vinogradare, i daæe vinograd drugima. 041 MAR 012 010 Zar nijeste èitali u pismu ovo: kamen koji odbaciše zidari, onaj posta glava od ugla; 041 MAR 012 011 To bi od Gospoda i divno je u našijem oèima? 041 MAR 012 012 I gledahu da ga uhvate, ali se pobojaše naroda; jer razumješe da za njih govori prièu; i ostavivši ga otidoše. 041 MAR 012 013 I poslaše k njemu neke od fariseja i Irodovaca da bi ga uhvatili u rijeèi. 041 MAR 012 014 A oni došavši rekoše mu: uèitelju! znamo da si istinit, i da ne mariš ni za koga; jer ne gledaš ko je ko, nego zaista putu Božijemu uèiš; treba li æesaru davati haraè ili ne? Hoæemo li dati ili da ne damo? 041 MAR 012 015 A on znajuæi njihovo licemjerje reèe im: što me kušate? Donesite mi novac da vidim. 041 MAR 012 016 A oni donesoše. I reèe im: èij je obraz ovaj i natpis? A oni mu rekoše: æesarev. 041 MAR 012 017 I odgovarajuæi Isus reèe im: podajte æesarevo æesaru, i Božije Bogu. I èudiše mu se. 041 MAR 012 018 I doðoše k njemu sadukeji koji kažu da nema vaskrsenija, i zapitaše ga govoreæi: 041 MAR 012 019 Uèitelju! Mojsije nam napisa: ako kome brat umre i ostavi ženu a djece ne ostavi, da brat njegov uzme ženu njegovu i da podigne sjeme bratu svojemu. 041 MAR 012 020 Sedam braæe bješe: i prvi uze ženu, i umrije bez poroda. 041 MAR 012 021 I drugi uze je, i umrije, i ni on ne ostavi poroda; tako i treæi. 041 MAR 012 022 I uzeše je sedmorica, i ne ostaviše poroda. A poslije sviju umrije i žena. 041 MAR 012 023 O vaskrseniju dakle kad ustanu koga æe od njih biti žena? jer je za sedmoricom bila. 041 MAR 012 024 I odgovarajuæi Isus reèe im: zato li se vi varate što ne znate pisma ni sile Božije? 041 MAR 012 025 Jer kad iz mrtvijeh ustanu, niti æe se ženiti ni udavati, nego su kao anðeli na nebesima. 041 MAR 012 026 A za mrtve da ustaju nijeste li èitali u knjigama Mojsijevijem kako mu reèe Bog kod kupine govoreæi: ja sam Bog Avraamov, i Bog Isakov, i Bog Jakovljev? 041 MAR 012 027 Nije Bog Bog mrtvijeh, nego Bog živijeh. Vi se dakle vrlo varate. 041 MAR 012 028 I pristupi jedan od književnika koji ih slušaše kako se prepiru, i vidje da im dobro odgovara, i zapita ga: koja je prva zapovijest od sviju? 041 MAR 012 029 A Isus odgovori mu: prva je zapovijest od sviju: èuj Izrailju, Gospod je Bog naš Gospod jedini; 041 MAR 012 030 I ljubi Gospoda Boga svojega svijem srcem svojijem i svom dušom svojom i svijem umom svojijem i svom snagom svojom. Ovo je prva zapovijest. 041 MAR 012 031 I druga je kao i ova: ljubi bližnjega svojega kao samoga sebe. Druge zapovijesti veæe od ovijeh nema. 041 MAR 012 032 I reèe mu književnik: dobro, uèitelju! pravo si kazao da je jedan Bog, i nema drugoga osim njega; 041 MAR 012 033 I ljubiti ga svijem srcem i svijem razumom i svom dušom i svom snagom, i ljubiti bližnjega kao samoga sebe, veæe je od sviju žrtava i priloga. 041 MAR 012 034 A Isus vidjevši kako pametno odgovori reèe mu: nijesi daleko od carstva Božijega. I niko više ne smijaše da ga zapita. 041 MAR 012 035 I odgovori Isus i reèe uèeæi u crkvi: kako govore književnici da je Hristos sin Davidov? 041 MAR 012 036 Jer sam David kaza Duhom svetijem: reèe Gospod Gospodu mojemu: sjedi meni s desne strane, dok položim neprijatelje tvoje podnožje nogama tvojima. 041 MAR 012 037 Sam dakle David naziva ga Gospodom, i otkuda mu je sin? I mnogi narod slušaše ga s radošæu. 041 MAR 012 038 I govoraše im u nauci svojoj: èuvajte se književnika koji idu u dugaèkijem haljinama, i traže da im se klanja po ulicama, 041 MAR 012 039 I prvijeh mjesta po zbornicama, i zaèelja na gozbama. 041 MAR 012 040 Ovi što jedu kuæe udovièke, i lažno se mole Bogu dugo, biæe još veæma osuðeni. 041 MAR 012 041 I sjedavši Isus prema Božijoj hazni gledaše kako narod meæe novce u Božiju haznu. I mnogi bogati metahu mnogo. 041 MAR 012 042 I došavši jedna siromašna udovica metnu dvije lepte, koje èini jedan kodrant. 041 MAR 012 043 I dozvavši uèenike svoje reèe im: zaista vam kažem: ova siromašna udovica metnu više od sviju koji meæu u Božiju haznu. 041 MAR 012 044 Jer svi metnuše od suviška svojega; a ona od sirotinje svoje metnu sve što imaše, svu hranu svoju. 041 MAR 013 001 I kad izlažaše iz crkve reèe mu jedan od uèenika njegovijeh: uèitelju! gle kakvo je kamenje, i kakva graðevina! 041 MAR 013 002 I odgovarajuæi Isus reèe mu: vidiš li ove velike graðevine? ni kamen na kamenu neæe ovdje ostati koji se neæe razmetnuti. 041 MAR 013 003 I kad sjeðaše na gori Maslinskoj prema crkvi, pitahu ga sama Petar i Jakov i Jovan i Andrija: 041 MAR 013 004 Kaži nam kad æe to biti? i kakav æe znak biti kad æe se to sve svršiti? 041 MAR 013 005 A Isus odgovarajuæi im poèe govoriti: èuvajte se da vas ko ne prevari. 041 MAR 013 006 Jer æe mnogi doæi na moje ime govoreæi: ja sam; i mnoge æe prevariti. 041 MAR 013 007 A kad èujete ratove i glasove o ratovima, ne plašite se; jer treba da to bude; ali to još nije pošljedak. 041 MAR 013 008 Ustaæe narod na narod i carstvo na carstvo; i zemlja æe se tresti po svijetu; i biæe gladi i bune. To je poèetak stradanju. 041 MAR 013 009 A vi se èuvajte; jer æe vas predavati u sudove i po zbornicama biæe vas, i pred kraljeve i careve izvodiæe vas mene radi za svjedoèanstvo njima. 041 MAR 013 010 I u svima narodima treba da se najprije propovjedi jevanðelje. 041 MAR 013 011 A kad vas povedu da predaju, ne brinite se naprijed šta æete govoriti, niti mislite; nego što vam se da u onaj èas ono govorite; jer vi neæete govoriti nego Duh sveti. 041 MAR 013 012 I predaæe brat brata na smrt i otac sina, i ustaæe djeca na roditelje i pobiæe ih. 041 MAR 013 013 I svi æe omrznuti na vas imena mojega radi. Ali koji pretrpi do kraja blago njemu. 041 MAR 013 014 A kad vidite mrzost opušæenja, za koju govori prorok Danilo, da stoji gdje ne treba koji èita da razumije): tada koji budu u Judeji neka bježe u gore; 041 MAR 013 015 I koji bude na krovu da ne silazi u kuæu, niti da ulazi da uzme što iz kuæe svoje; 041 MAR 013 016 I koji bude u polju da se ne vraæa natrag da uzme haljinu svoju. 041 MAR 013 017 Ali teško trudnima i dojilicama u te dane! 041 MAR 013 018 Nego se molite Bogu da ne bude bježan vaša u zimu. 041 MAR 013 019 Jer æe u dane te biti nevolja kakova nije bila od poèetka stvorenja koje je Bog stvorio dosad, i neæe ni biti. 041 MAR 013 020 I da Gospod ne skrati dane niko ne bi ostao; ali izbranijeh radi, koje izbra, skratio je dane. 041 MAR 013 021 Tada ako vam ko reèe: evo ovdje je Hristos; ili: eno ondje; ne vjerujte. 041 MAR 013 022 Jer æe iziæi lažni hristosi i lažni proroci, i pokazaæe znake i èudesa da bi prevarili, ako bude moguæe, i izbrane. 041 MAR 013 023 Ali vi se èuvajte: eto vam sve kazah naprijed. 041 MAR 013 024 Ali u te dane, poslije te nevolje, sunce æe pomrèati, i mjesec svoju svjetlost izgubiti. 041 MAR 013 025 I zvijezde æe spadati s neba i sile nebeske pokrenuti se. 041 MAR 013 026 I tada æe ugledati sina èovjeèijega gdje ide na oblacima sa silom i slavom velikom. 041 MAR 013 027 I tada æe poslati anðele svoje i sabraæe izbrane svoje od èetiri vjetra, od kraja zemlje do kraja neba. 041 MAR 013 028 A od smokve nauèite se prièi: kad se veæ njezina grana pomladi i stane listati, znate da je blizu ljeto. 041 MAR 013 029 Tako i vi kad vidite ovo da se zbiva, znajte da je blizu kod vrata. 041 MAR 013 030 Zaista vam kažem da ovaj naraštaj neæe proæi dok se ovo sve ne zbude. 041 MAR 013 031 Nebo i zemlja proæi æe, ali rijeèi moje neæe proæi. 041 MAR 013 032 A o danu tome ili o èasu niko ne zna, ni anðeli koji su na nebesima, ni sin, do otac. 041 MAR 013 033 Pazite, stražite i molite se Bogu; jer ne znate kad æe vrijeme nastati. 041 MAR 013 034 Kao što èovjek odlazeæi ostavi kuæu svoju, i da slugama svojima vlast, i svakome svoj posao; i vrataru zapovjedi da straži. 041 MAR 013 035 Stražite dakle; jer ne znate kad æe doæi gospodar od kuæe, ili uveèe ili u ponoæi ili u pijetle ili ujutru; 041 MAR 013 036 Da ne doðe iznenada i da vas ne naðe a vi spavate. 041 MAR 013 037 A što vam kažem, svima kažem: stražite. 041 MAR 014 001 Bijahu pak još dva dana do pashe i do dana prijesnijeh hljebova; i tražahu glavari sveštenièki i književnici kako bi ga iz prijevare uhvatili i ubili. 041 MAR 014 002 Ali govorahu: ne o prazniku, da se ne bi narod pobunio. 041 MAR 014 003 I kad bijaše on u Vitaniji u kuæi Simona gubavoga i sjeðaše za trpezom, doðe žena sa sklenicom mnogocjenoga mira èistoga nardova, i razbivši sklenicu ljevaše mu na glavu. 041 MAR 014 004 A neki se srðahu govoreæi: zašto se to miro prosipa tako? 041 MAR 014 005 Jer se mogaše za nj uzeti više od trista groša i dati siromasima. I vikahu na nju. 041 MAR 014 006 A Isus reèe: ostavite je; šta joj smetate? ona uèini dobro djelo na meni. 041 MAR 014 007 Jer siromahe imate svagda sa sobom, i kad god hoæete možete im dobro èiniti; a mene nemate svagda. 041 MAR 014 008 Ona što može, uèini: ona pomaza naprijed tijelo moje za ukop. 041 MAR 014 009 Zaista vam kažem: gdje se god uspropovijeda jevanðelje ovo po svemu svijetu, kazaæe se i to za spomen njezin. 041 MAR 014 010 I Juda Iskariotski, jedan od dvanaestorice, otide ka glavarima sveštenièkijem da im ga izda. 041 MAR 014 011 A oni èuvši obradovaše se, i obrekoše mu novce dati: i tražaše zgodu da ga izda. 041 MAR 014 012 I u prvi dan prijesnijeh hljebova, kad klahu pashu, rekoše mu uèenici njegovi: gdje æeš da idemo da ti zgotovimo pashu da jedeš? 041 MAR 014 013 I posla dvojicu od uèenika svojijeh i reèe im: idite u grad, i srešæe vas èovjek koji nosi vodu u krèagu; idite za njim, 041 MAR 014 014 I gdje uðe kažite gospodaru od one kuæe: uèitelj veli: gdje je gostionica gdje æu jesti pashu s uèenicima svojijem? 041 MAR 014 015 I on æe vam pokazati veliku sobu prostrtu gotovu: ondje nam zgotovite. 041 MAR 014 016 I iziðoše uèenici njegovi, i doðoše u grad, i naðoše kao što im kaza, i ugotoviše pashu. 041 MAR 014 017 I kad bi uveèe, doðe sa dvanaestoricom. 041 MAR 014 018 I kad sjeðahu za trpezom i jeðahu reèe Isus: zaista vam kažem: jedan od vas, koji jede sa mnom, izdaæe me. 041 MAR 014 019 A oni se zabrinuše, i stadoše govoriti jedan za drugijem: da ne ja? i drugi: da ne ja? 041 MAR 014 020 A on odgovarajuæi reèe im: jedan od dvanaestorice koji umoèi sa mnom u zdjelu. 041 MAR 014 021 Sin èovjeèij dakle ide kao što je pisano za njega; ali teško onome èovjeku koji izda sina èovjeèijega; bolje bi mu bilo da se nije rodio onaj èovjek. 041 MAR 014 022 I kad jeðahu uze Isus hljeb i blagoslovivši prelomi ga, i dade im, i reèe: uzmite, jedite; ovo je tijelo moje. 041 MAR 014 023 I uze èašu i davši hvalu dade im; i piše iz nje svi. 041 MAR 014 024 I reèe im: ovo je krv moja novoga zavjeta koja æe se proliti za mnoge. 041 MAR 014 025 Zaista vam kažem: više neæu piti od roda vinogradskoga do onoga dana kad æu ga piti novoga u carstvu Božijemu. 041 MAR 014 026 I otpojavši hvalu iziðoše na goru Maslinsku. 041 MAR 014 027 I reèe im Isus: svi æete se vi sablazniti o mene ovu noæ; jer je pisano: udariæu pastira i ovce æe se razbjeæi. 041 MAR 014 028 Ali po vaskrseniju svojemu ja idem pred vama u Galileju. 041 MAR 014 029 A Petar mu reèe: ako se i svi sablazne, ali ja neæu. 041 MAR 014 030 I reèe mu Isus: zaista ti kažem: noæas dok dvaput pijetao ne zapjeva tri puta æeš me se odreæi. 041 MAR 014 031 A on još veæma govoraše: da bih znao s tobom i umrijeti neæu te se odreæi. Tako i svi govorahu. 041 MAR 014 032 I doðoše u selo koje se zove Getsimanija, i reèe uèenicima svojijem: sjedite ovdje dok ja idem da se pomolim Bogu. 041 MAR 014 033 I uze sa sobom Petra i Jakova i Jovana, i zabrinu se i poèe tužiti. 041 MAR 014 034 I reèe im: žalosna je duša moja do smrti; poèekajte ovdje, i stražite. 041 MAR 014 035 I otišavši malo pade na zemlju, i moljaše se da bi ga mimoišao èas ako je moguæe. 041 MAR 014 036 I govoraše: Ava oèe! sve je moguæe tebi; pronesi èašu ovu mimo mene; ali opet ne kako ja hoæu nego kako ti. 041 MAR 014 037 I doðe i naðe ih gdje spavaju, i reèe Petru: Simone! Zar spavaš? Ne može li jednoga èasa postražiti? 041 MAR 014 038 Stražite i molite se Bogu da ne padnete u napast; jer je duh srèan ali je tijelo slabo. 041 MAR 014 039 I opet otišavši pomoli se Bogu one iste rijeèi govoreæi. 041 MAR 014 040 I vrativši se naðe ih opet gdje spavaju; jer im bijahu oèi otežale; i ne znadijahu šta bi mu odgovorili. 041 MAR 014 041 I doðe treæi put, i reèe im: jednako spavate i poèivate; dosta je; doðe èas; evo se predaje sin èovjeèij u ruke grješnicima. 041 MAR 014 042 Ustanite da idemo; evo izdajnik se moj približi. 041 MAR 014 043 I odmah dok on još govoraše, doðe Juda, jedan od dvanaestorice, i s njim ljudi mnogi s noževima i s koljem od glavara sveštenièkijeh i od književnika i starješina. 041 MAR 014 044 I izdajnik njegov dade im znak govoreæi: koga ja cjelivam onaj je: držite ga, i vodite ga èuvajuæi. 041 MAR 014 045 I došavši odmah pristupi k njemu, i reèe: Ravi! ravi! i cjeliva ga. 041 MAR 014 046 A oni metnuše ruke svoje na nj i uhvatiše ga. 041 MAR 014 047 A jedan od onijeh što stajahu ondje izvadi nož te udari slugu poglavara sveštenièkoga, i otsijeèe mu uho. 041 MAR 014 048 I odgovarajuæi Isus reèe im: kao na hajduka izišli ste s noževima i s koljem da me uhvatite, 041 MAR 014 049 A svaki dan sam bio kod vas u crkvi i uèio, i ne uhvatiste me. Ali da se zbude pismo. 041 MAR 014 050 I ostavivši ga uèenici svi pobjegoše. 041 MAR 014 051 I za njim iðaše nekakav mladiæ ogrnut platnom po golu tijelu; i uhvatiše onoga mladiæa. 041 MAR 014 052 A on ostavivši platno go pobježe od njih. 041 MAR 014 053 I dovedoše Isusa k poglavaru sveštenièkome, i stekoše se k njemu svi glavari sveštenièki i književnici i starješine. 041 MAR 014 054 I Petar ide za njim izdaleka do u dvor poglavara sveštenièkoga, i sjeðaše sa slugama, i grijaše se kod ognja. 041 MAR 014 055 A glavari sveštenièki i sva skupština tražahu na Isusa svjedoèanstva da ga ubiju; i ne naðoše; 041 MAR 014 056 Jer mnogi svjedoèahu lažno na njega i svjedoèanstva ne bijahu jednaka. 041 MAR 014 057 I jedni ustavši svjedoèahu na njega lažno govoreæi: 041 MAR 014 058 Mi smo èuli gdje on govori: ja æu razvaliti ovu crkvu koja je rukama naèinjena, i za tri dana naèiniæu drugu koja neæe biti rukama naèinjena. 041 MAR 014 059 I ni ovo svjedoèanstvo njihovo ne bijaše jednako. 041 MAR 014 060 I ustavši poglavar sveštenièki na srijedu zapita Isusa govoreæi: zar ništa ne odgovaraš što ovi na tebe svjedoèe? 041 MAR 014 061 A on muèaše i ništa ne odgovaraše. Opet poglavar sveštenièki zapita i reèe: jesi li ti Hristos, sin blagoslovenoga? 041 MAR 014 062 A Isus reèe: jesam; i vidjeæete sina èovjeèijega gdje sjedi s desne strane sile i ide na oblacima nebeskijem. 041 MAR 014 063 A poglavar sveštenièki razdrije svoje haljine, i reèe: šta nam trebaju više svjedoci? 041 MAR 014 064 Èuste hulu na Boga; šta mislite? A oni svi kazaše da je zaslužio smrt. 041 MAR 014 065 I poèeše jedni pljuvati na nj, i pokrivati mu lice, i æušati ga, i govoriti mu: proreci; i sluge ga bijahu po obrazima. 041 MAR 014 066 I kad bijaše Petar dolje na dvoru, doðe jedna od sluškinja poglavara sveštenièkoga, 041 MAR 014 067 I vidjevši Petra gdje se grije pogleda na nj i reèe: i ti si bio s Isusom Nazareæaninom. 041 MAR 014 068 A on se odreèe govoreæi: ne znam niti razumijem šta ti govoriš. I iziðe napolje pred dvor: i pijetao zapjeva. 041 MAR 014 069 I opet kad ga vidje sluškinja, poèe govoriti onima što stajahu ondje: ovaj je od njih. 041 MAR 014 070 A on se opet odricaše. I malo zatijem opet oni što stajahu ondje rekoše Petru: vaistinu si od njih: jer si Galilejac, i govor ti je onakovi. 041 MAR 014 071 A on se poèe kleti i preklinjati: ne znam toga èovjeka za koga vi govorite. 041 MAR 014 072 I drugi put zapjeva pijetao. I opomenu se Petar rijeèi što mu reèe Isus: dok pijetao dvaput ne zapjeva odreæi æeš me se triput. I stade plakati. 041 MAR 015 001 I odmah ujutru uèiniše vijeæu glavari sveštenièki sa starješinama i književnicima, i sav sabor, i svezavši Isusa odvedoše ga i predadoše Pilatu. 041 MAR 015 002 I upita ga Pilat: jesi li ti car Judejski? A on odgovarajuæi reèe mu: ti kažeš. 041 MAR 015 003 I tužahu ga glavari sveštenièki vrlo. 041 MAR 015 004 A Pilat opet upita ga govoreæi: zar ništa ne odgovaraš? Gledaj šta svjedoèe na tebe. 041 MAR 015 005 Ali Isus više ne odgovori ništa tako da se divljaše Pilat. 041 MAR 015 006 A o svakom prazniku puštaše im po jednoga sužnja koga iskahu. 041 MAR 015 007 A bijaše jedan zatvoren, po imenu Varava, sa svojijem drugarima koji su u buni uèinili krv. 041 MAR 015 008 I povikavši narod stade iskati što im svagda èinjaše. 041 MAR 015 009 A Pilat im odgovori govoreæi: hoæete li da vam pustim cara Judejskoga? 041 MAR 015 010 Jer znadijaše da su ga iz zavisti predali glavari sveštenièki. 041 MAR 015 011 Ali glavari sveštenièki podgovoriše narod bolje Varavu da ištu da im pusti. 041 MAR 015 012 A Pilat opet odgovarajuæi reèe im: a šta hoæete da èinim s tijem što ga zovete carem Judejskijem? 041 MAR 015 013 A oni opet povikaše: raspni ga. 041 MAR 015 014 A Pilat im reèe: a kakvo je zlo uèinio? A oni iza glasa vikahu: raspni ga. 041 MAR 015 015 A Pilat želeæi ugoditi narodu pusti im Varavu, a Isusa šibavši predade da ga razapnu. 041 MAR 015 016 A vojnici ga odvedoše u sudnicu, i sazvaše svu èetu vojnika, 041 MAR 015 017 I obukoše mu skerletnu kabanicu, i opletavši vijenac od trnja metnuše na nj. 041 MAR 015 018 I stadoše ga pozdravljati govoreæi: zdravo, care Judejski! 041 MAR 015 019 I bijahu ga po glavi trskom, i pljuvahu na nj, i padajuæi na koljena poklanjahu mu se. 041 MAR 015 020 I kad mu se narugaše, svukoše s njega skerletnu kabanicu, i obukoše ga u njegove haljine i izvedoše ga da ga razapnu. 041 MAR 015 021 I natjeraše nekoga Simona iz Kirine, oca Aleksandrova i Rufova, koji iðaše iz polja, da mu ponese krst. 041 MAR 015 022 I dovedoše ga na mjesto Golgotu, koje æe reæi: košturnica. 041 MAR 015 023 I davahu mu da pije vino sa smirnom, a on ne uze. 041 MAR 015 024 I kad ga razapeše, razdijeliše haljine njegove bacajuæi kocke za njih ko æe šta uzeti. 041 MAR 015 025 A bijaše sahat treæi kad ga razapeše. 041 MAR 015 026 I bijaše natpis njegove krivice natpisan: car Judejski. 041 MAR 015 027 I s njim raspeše dva hajduka, jednoga s desne a jednoga s lijeve strane njemu. 041 MAR 015 028 I izvrši se pismo koje govori: i metnuše ga meðu zloèince. 041 MAR 015 029 I koji prolažahu huljahu na nj mašuæi glavama svojima i govoreæi: aha! ti što crkvu razvaljuješ i za tri dana naèinjaš, 041 MAR 015 030 Pomozi sam sebi i siði s krsta. 041 MAR 015 031 Tako i glavari sveštenièki s književnicima rugahu se govoreæi jedan drugome: drugima pomože, a sebi ne može pomoæi. 041 MAR 015 032 Hristos car Izrailjev neka siðe sad s krsta da vidimo, pa æemo mu vjerovati. I oni što bijahu s njim razapeti rugahu mu se. 041 MAR 015 033 A u šestome sahatu bi tama po svoj zemlji do sahata devetoga. 041 MAR 015 034 I u devetome sahatu povika Isus iza glasa govoreæi: Eloi! Eloi! lama savahtani? koje znaèi: Bože moj! Bože moj! zašto si me ostavio? 041 MAR 015 035 I neki od onijeh što stajahu ondje èuvši to govorahu: eno zove Iliju. 041 MAR 015 036 A jedan otrèa te napuni sunðer octa, pa nataknuvši na trsku pojaše ga govoreæi: stanite da vidimo hoæe li doæi Ilija da ga skine. 041 MAR 015 037 A Isus povika iza glasa, i izdahnu. 041 MAR 015 038 I zavjes crkveni razdrije se nadvoje s vrha do na dno. 041 MAR 015 039 A kad vidje kapetan koji stajaše prema njemu da s takom vikom izdahnu, reèe: zaista èovjek ovaj sin Božij bješe. 041 MAR 015 040 A bijahu i žene koje gledahu izdaleka, meðu kojima bješe i Marija Magdalina i Marija Jakova maloga i Josije mati, i Solomija, 041 MAR 015 041 Koje iðahu za njim i kad bješe u Galileji, i služahu mu; i druge mnoge koje bijahu došle s njim u Jerusalim. 041 MAR 015 042 I kad bi uveèe jer bijaše petak, to jest uoèi subote 041 MAR 015 043 Doðe Josif iz Arimateje, pošten savjetnik, koji i sam carstva Božijega èekaše, i usudi se te uðe k Pilatu i zaiska tijelo Isusovo. 041 MAR 015 044 A Pilat se zaèudi da je veæ umro; i dozvavši kapetana zapita ga: je li davno umro? 041 MAR 015 045 I doznavši od kapetana, dade tijelo Josifu. 041 MAR 015 046 I kupivši platno, i skinuvši ga, obavi platnom, i metnu ga u grob koji bješe isjeèen u kamenu, i navali kamen na vrata od groba. 041 MAR 015 047 A Marija Magdalina i Marija Josijna gledahu gdje ga metahu. 041 MAR 016 001 I pošto proðe subota, Marija Magdalina i Marija Jakovljeva i Solomija kupiše mirisa da doðu i da pomažu Isusa. 041 MAR 016 002 I vrlo rano u prvi dan nedjelje doðoše na grob oko sunèanoga roðaja. 041 MAR 016 003 I govorahu meðu sobom: ko æe nam odvaliti kamen od vrata grobnijeh? 041 MAR 016 004 I pogledavši vidješe da kamen bješe odvaljen: jer bješe vrlo veliki. 041 MAR 016 005 I ušavši u grob vidješe mladiæa obuèena u bijelu haljinu gdje sjedi s desne strane; i uplašiše se. 041 MAR 016 006 A on im reèe: ne plašite se, Isusa tražite Nazareæanina raspetoga; usta, nije ovdje, evo mjesto gdje ga metnuše. 041 MAR 016 007 Nego idite kažite uèenicima njegovijem i Petru da pred vama otide u Galileju: tamo æete ga vidjeti, kao što vam reèe. 041 MAR 016 008 I izišavši pobjegoše od groba; jer ih uhvati drhat i strah; i nikom ništa ne kazaše, jer se bojahu. 041 MAR 016 009 (note: The most reliable and earliest manuscripts do not include Mark 16:9-20.) A Isus ustavši rano u prvi dan nedjelje javi se najprije Mariji Magdalini, iz koje je istjerao sedam ðavola. 041 MAR 016 010 A ona otide te javi onima što su bili s njim, koji plakahu i ridahu. 041 MAR 016 011 I oni èuvši da je živ i da ga je ona vidjela ne vjerovaše. 041 MAR 016 012 A potom javi se na putu dvojici od njih u drugome oblièju, kad su išli u selo. 041 MAR 016 013 I oni otišavši javiše ostalima; i ni njima ne vjerovaše. 041 MAR 016 014 A najposlije javi se kad njih jedanaestorica bijahu za trpezom, i prekori ih za njihovo nevjerje i tvrðu srca što ne vjerovaše onima koji su ga vidjeli da je ustao; 041 MAR 016 015 I reèe im: idite po svemu svijetu i propovjedite jevanðelje svakome stvorenju. 041 MAR 016 016 Koji uzvjeruje i pokrsti se, spašæe se; a ko ne vjeruje osudiæe se. 041 MAR 016 017 A znaci onima koji vjeruju biæe ovi: imenom mojijem izgoniæe ðavole; govoriæe novijem jezicima; 041 MAR 016 018 Uzimaæe zmije u ruke, ako i smrtno što popiju, neæe im nauditi; na bolesnike metaæe ruke, i ozdravljaæe. 041 MAR 016 019 A Gospod pošto im izgovori uze se na nebo, i sjede Bogu s desne strane. 041 MAR 016 020 A oni iziðoše i propovijedaše svuda, i Gospod ih potpomaga, i rijeè potvrðiva znacima koji su se potom pokazivali. Amin. # # BOOK 042 LUK Luke Luki 042 LUK 001 001 Buduæi da mnogi poèeše opisivati dogaðaje koji se ispuniše meðu nama, 042 LUK 001 002 Kao što nam predaše koji isprva sami vidješe i sluge rijeèi biše: 042 LUK 001 003 Namislih i ja, ispitavši sve od poèetka, po redu pisati tebi, èestiti Teofile, 042 LUK 001 004 Da poznaš temelj onijeh rijeèi kojima si se nauèio. 042 LUK 001 005 U vrijeme Iroda cara Judejskoga bijaše neki sveštenik od reda Avijna, po imenu Zarija, i žena njegova od plemena Aronova, po imenu Jelisaveta. 042 LUK 001 006 A bijahu oboje pravedni pred Bogom, i življahu u svemu po zapovijestima i uredbama Gospodnjijem bez mane. 042 LUK 001 007 I ne imadijahu djece; jer Jelisaveta bješe nerotkinja, i bijahu oboje veæ stari. 042 LUK 001 008 I dogodi se, kad on služaše po svome redu pred Bogom, 042 LUK 001 009 Da po obièaju sveštenstva doðe na njega da iziðe u crkvu Gospodnju da kadi. 042 LUK 001 010 I sve mnoštvo naroda bijaše napolju i moljaše se Bogu u vrijeme kaðenja. 042 LUK 001 011 A njemu se pokaza anðeo Gospodnji koji stajaše s desne strane oltara kadionoga. 042 LUK 001 012 I kad ga vidje Zarija uplaši se i strah napade na nj. 042 LUK 001 013 A anðeo reèe mu: ne boj se, Zarija; jer je uslišena tvoja molitva: i žena tvoja Jelisaveta rodiæe ti sina, i nadjeni mu ime Jovan. 042 LUK 001 014 I biæe tebi radost i veselje, i mnogi æe se obradovati njegovu roðenju. 042 LUK 001 015 Jer æe biti veliki pred Bogom, i neæe piti vina i sikera; i napuniæe se Duha svetoga još u utrobi matere svoje; 042 LUK 001 016 I mnoge æe sinove Izrailjeve obratiti ka Gospodu Bogu njihovome; 042 LUK 001 017 I on æe naprijed doæi pred njim u duhu i sili Ilijnoj da obrati srca otaca k djeci, i nevjernike k mudrosti pravednika, i da pripravi Gospodu narod gotov. 042 LUK 001 018 I reèe Zarija anðelu: po èemu æu ja to poznati? jer sam ja star i žena je moja vremenita. 042 LUK 001 019 I odgovarajuæi anðeo reèe mu: ja sam Gavrilo što stojim pred Bogom, i poslan sam da govorim s tobom i da ti javim ovu radost. 042 LUK 001 020 I evo, onijemiæeš i neæeš moæi govoriti do onoga dana dok se to ne zbude; jer nijesi vjerovao mojim rijeèima koje æe se zbiti u svoje vrijeme. 042 LUK 001 021 I narod èekaše Zariju, i èuðahu se što se zabavi u crkvi. 042 LUK 001 022 A izišavši ne mogaše da im govori; i razumješe da mu se nešto utvorilo u crkvi; i on namigivaše im; i osta nijem. 042 LUK 001 023 I kad se navršiše dani njegove službe otide kuæi svojoj. 042 LUK 001 024 A poslije ovijeh dana zatrudnje Jelisaveta žena njegova, i krijaše se pet mjeseci govoreæi: 042 LUK 001 025 Tako mi uèini Gospod u dane ove u koje pogleda na me da me izbavi od ukora meðu ljudima. 042 LUK 001 026 A u šesti mjesec posla Bog anðela Gavrila u grad Galilejski po imenu Nazaret 042 LUK 001 027 K djevojci isprošenoj za muža, po imenu Josifa iz doma Davidova; i djevojci bješe ime Marija. 042 LUK 001 028 I ušavši k njoj anðeo reèe: raduj se, blagodatna! Gospod je s tobom, blagoslovena si ti meðu ženama. 042 LUK 001 029 A ona vidjevši ga poplaši se od rijeèi njegove i pomisli: kakav bi ovo bio pozdrav? 042 LUK 001 030 I reèe joj anðeo: ne boj se, Marija! Jer si našla milost u Boga. 042 LUK 001 031 I evo zatrudnjeæeš, i rodiæeš sina, i nadjeni mu ime Isus. 042 LUK 001 032 On æe biti veliki, i nazvaæe se sin najvišega, i daæe mu Gospod Bog prijesto Davida oca njegova; 042 LUK 001 033 I carovaæe u domu Jakovljevu vavijek, i carstvu njegovom neæe biti kraja. (aiōn g165) 042 LUK 001 034 A Marija reèe anðelu: kako æe to biti kad ja ne znam za muža? 042 LUK 001 035 I odgovarajuæi anðeo reèe joj: duh sveti doæi æe na tebe, i sila najvišega osjeniæe te; zato i ono što æe se roditi biæe sveto, i nazvaæe se sin Božij. 042 LUK 001 036 I evo Jelisaveta tvoja tetka, i ona zatrudnje sinom u starosti svojoj, i ovo je šesti mjesec njojzi, koju zovu nerotkinjom. 042 LUK 001 037 Jer u Boga sve je moguæe što reèe. 042 LUK 001 038 A Marija reèe: evo sluškinje Gospodnje; neka mi bude po rijeèi tvojoj. I anðeo otide od nje. 042 LUK 001 039 A Marija ustavši onijeh dana otide brzo u gornju zemlju u grad Judin. 042 LUK 001 040 I uðe u kuæu Zarijinu, i pozdravi se s Jelisavetom. 042 LUK 001 041 I kad Jelisaveta èu èestitanje Marijino, zaigra dijete u utrobi njezinoj, i Jelisaveta se napuni Duha svetoga, 042 LUK 001 042 I povika zdravo i reèe: blagoslovena si ti meðu ženama, i blagosloven je plod utrobe tvoje. 042 LUK 001 043 I otkud meni ovo da doðe mati Gospoda mojega k meni? 042 LUK 001 044 Jer gle, kad doðe glas èestitanja tvojega u uši moje, zaigra dijete radosno u utrobi mojoj. 042 LUK 001 045 I blago onoj koja vjerova; jer æe se izvršiti što joj kaza Gospod. 042 LUK 001 046 I reèe Marija: velièa duša moja Gospoda; 042 LUK 001 047 I obradova se duh moj Bogu spasu mojemu, 042 LUK 001 048 Što pogleda na poniženje sluškinje svoje; jer gle, otsad æe me zvati blaženom svi naraštaji; 042 LUK 001 049 Što mi uèini velièinu silni, i sveto ime njegovo; 042 LUK 001 050 I milost je njegova od koljena na koljeno onima koji ga se boje. 042 LUK 001 051 Pokaza silu rukom svojom; razasu ponosite u mislima srca njihova. 042 LUK 001 052 Zbaci silne s prijestola, i podiže ponižene. 042 LUK 001 053 Gladne napuni blaga, i bogate otpusti prazne. 042 LUK 001 054 Primi Izrailja slugu svojega da se opomene milosti; 042 LUK 001 055 Kao što govori ocima našijem, Avraamu i sjemenu njegovu dovijeka. (aiōn g165) 042 LUK 001 056 Marija pak sjedi s njom oko tri mjeseca, i vrati se kuæi svojoj. 042 LUK 001 057 A Jelisaveti doðe vrijeme da rodi, i rodi sina. 042 LUK 001 058 I èuše njezini susjedi i rodbina da je Gospod pokazao veliku milost svoju na njoj, i radovahu se s njom. 042 LUK 001 059 I u osmi dan doðoše da obrežu dijete, i šæadijahu da mu nadjenu ime oca njegova, Zarija. 042 LUK 001 060 I odgovarajuæi mati njegova reèe: ne, nego da bude Jovan. 042 LUK 001 061 I rekoše joj: nikoga nema u rodbini tvojoj da mu je tako ime. 042 LUK 001 062 I namigivahu ocu njegovu kako bi on htio da mu nadjenu ime. 042 LUK 001 063 I zaiskavši dašèicu, napisa govoreæi: Jovan mu je ime. I zaèudiše se svi. 042 LUK 001 064 I odmah mu se otvoriše usta i jezik njegov, i govoraše hvaleæi Boga. 042 LUK 001 065 I uðe strah u sve susjede njihove; i po svoj gornjoj Judeji razglasi se ovaj sav dogaðaj. 042 LUK 001 066 I svi koji èuše metnuše u srce svoje govoreæi: šta æe biti iz ovoga djeteta? I ruka Gospodnja bješe s njim. 042 LUK 001 067 I Zarija otac njegov napuni se Duha svetoga, i prorokova govoreæi: 042 LUK 001 068 Blagosloven Gospod Bog Jakovljev što pohodi i izbavi narod svoj, 042 LUK 001 069 I podiže nam rog spasenija u domu Davida sluge svojega, 042 LUK 001 070 Kao što govori ustima svetijeh proroka svojijeh od vijeka (aiōn g165) 042 LUK 001 071 Da æe nas izbaviti od našijeh neprijatelja i iz ruku sviju koji mrze na nas; 042 LUK 001 072 Uèiniti milost ocima našijem, i opomenuti se svetoga zavjeta svojega, 042 LUK 001 073 Kletve kojom se kleo Avraamu ocu našemu da æe nam dati 042 LUK 001 074 Da se izbavimo iz ruku neprijatelja svojijeh, i da mu služimo bez straha, 042 LUK 001 075 I u svetosti i u pravdi pred njim dok smo god živi. 042 LUK 001 076 I ti, dijete, nazvaæeš se prorok najvišega; jer æeš iæi naprijed pred licem Gospodnjijem da mu pripraviš put; 042 LUK 001 077 Da daš razum spasenija narodu njegovu za oproštenje grijeha njihovijeh, 042 LUK 001 078 Po dubokoj milosti Boga našega, po kojoj nas je pohodio istok s visine; 042 LUK 001 079 Da obasjaš one koji sjede u tami i u sjenu smrtnome; da uputiš noge naše na put mira. 042 LUK 001 080 A dijete rastijaše i jaèaše duhom, i bijaše u pustinji dotle dok se ne pokaza Izrailju. 042 LUK 002 001 U to vrijeme pak iziðe zapovijest od æesara Avgusta da se prepiše sav svijet. 042 LUK 002 002 Ovo je bio prvi prijepis za vladanja Kirinova Sirijom. 042 LUK 002 003 I poðoše svi da se prepišu svaki u svoj grad. 042 LUK 002 004 Tada poðe i Josif iz Galileje iz grada Nazareta u Judeju u grad Davidov koji se zvaše Vitlejem, jer on bijaše iz doma i plemena Davidova, 042 LUK 002 005 Da se prepiše s Marijom, isprošenom za njega ženom, koja bješe trudna. 042 LUK 002 006 I kad onamo bijahu, doðe vrijeme da ona rodi. 042 LUK 002 007 I rodi sina svojega prvenca, i povi ga, i metnu ga u jasli; jer im ne bijaše mjesta u gostionici. 042 LUK 002 008 I bijahu pastiri u onome kraju koji èuvahu noænu stražu kod stada svojega. 042 LUK 002 009 I gle, anðeo Gospodnji stade meðu njima, i slava Gospodnja obasja ih; i uplašiše se vrlo. 042 LUK 002 010 I reèe im anðeo: ne bojte se; jer gle, javljam vam veliku radost koja æe biti svemu narodu. 042 LUK 002 011 Jer vam se danas rodi spas, koji je Hristos Gospod, u gradu Davidovu. 042 LUK 002 012 I eto vam znaka: naæi æete dijete povito gdje leži u jaslima. 042 LUK 002 013 I ujedanput postade s anðelom mnoštvo vojnika nebeskijeh, koji hvaljahu Boga govoreæi: 042 LUK 002 014 Slava na visini Bogu, i na zemlji mir, meðu ljudima dobra volja. 042 LUK 002 015 I kad anðeli otidoše od njih na nebo, pastiri govorahu jedan drugome: hajdemo do Vitlejema, da vidimo to što se tamo dogodilo što nam kaza Gospod. 042 LUK 002 016 I doðoše brzo, i naðoše Mariju i Josifa i dijete gdje leži u jaslima. 042 LUK 002 017 A kad vidješe, kazaše sve što im je kazano za to dijete. 042 LUK 002 018 I svi koji èuše diviše se tome što im kazaše pastiri. 042 LUK 002 019 A Marija èuvaše sve rijeèi ove i slagaše ih u srcu svojemu. 042 LUK 002 020 I vratiše se pastiri slaveæi i hvaleæi Boga za sve što èuše i vidješe kao što im bi kazano. 042 LUK 002 021 I kad se navrši osam dana da ga obrežu, nadjenuše mu ime Isus, kao što je anðeo rekao dok se još nije bio ni zametnuo u utrobi. 042 LUK 002 022 I kad doðe vrijeme da idu na molitvu po zakonu Mojsijevu, doniješe ga u Jerusalim da ga metnu pred Gospoda, 042 LUK 002 023 Kao što je napisano u zakonu Gospodnjemu: da se svako dijete muško koje najprije otvori matericu posveti Gospodu; ) 042 LUK 002 024 I da prinesu prilog, kao što je reèeno u zakonu Gospodnjemu, dvije grlice, ili dva golubiæa. 042 LUK 002 025 I gle, bijaše u Jerusalimu èovjek po imenu Simeun, i taj èovjek bješe pravedan i pobožan, koji èekaše utjehe Izrailjeve, i Duh sveti bijaše u njemu. 042 LUK 002 026 I njemu bješe sveti Duh kazao da neæe vidjeti smrti dok ne vidi Hrista Gospodnjega. 042 LUK 002 027 I kaza mu Duh te doðe u crkvu; i kad donesoše roditelji dijete Isusa da svrše za njega zakon po obièaju, 042 LUK 002 028 I on ga uze na ruke svoje, i hvali Boga i reèe: 042 LUK 002 029 Sad otpuštaš s mirom slugu svojega, Gospode, po rijeèi svojoj; 042 LUK 002 030 Jer vidješe oèi moje spasenije tvoje, 042 LUK 002 031 Koje si ugotovio pred licem sviju naroda, 042 LUK 002 032 Vidjelo, da obasja neznabošce, i slavu naroda tvojega Izrailja. 042 LUK 002 033 I Josif i mati njegova èuðahu se tome što se govoraše za njega. 042 LUK 002 034 I blagoslovi ih Simeun, i reèe Mariji materi njegovoj: gle, ovaj leži da mnoge obori i podigne u Izrailju, i da bude znak protiv koga æe se govoriti 042 LUK 002 035 A i tebi samoj probošæe nož dušu da se otkriju misli mnogijeh srca. 042 LUK 002 036 I bješe Ana proroèica, kæi Fanuilova, od koljena Asirova; ona je ostarjela, a sedam je godina življela s mužem od djevojaštva svojega, 042 LUK 002 037 I udova oko osamdeset i èetiri godine, koja ne odlažaše od crkve, i služaše Bogu dan i noæ postom i molitvama. 042 LUK 002 038 I ona u taj èas doðe, i hvaljaše Gospoda i govoraše za njega svima koji èekahu spasenija u Jerusalimu. 042 LUK 002 039 I kad svršiše sve po zakonu Gospodnjemu, vratiše se u Galileju u grad svoj Nazaret. 042 LUK 002 040 A dijete rastijaše i jaèaše u duhu, i punjaše se premudrosti, i blagodat Božija bješe na njemu. 042 LUK 002 041 I roditelji njegovi iðahu svake godine u Jerusalim o prazniku pashe. 042 LUK 002 042 I kad mu bi dvanaest godina, doðoše oni u Jerusalim po obièaju praznika; 042 LUK 002 043 I kad dane provedoše i oni se vratiše, osta dijete Isus u Jerusalimu; i ne znade Josif i mati njegova; 042 LUK 002 044 Nego misleæi da je s društvom, otidoše dan hoda, i stadoše ga tražiti po rodbini i po znancima. 042 LUK 002 045 I ne našavši ga vratiše se u Jerusalim da ga traže. 042 LUK 002 046 I poslije tri dana naðoše ga u crkvi gdje sjedi meðu uèiteljima, i sluša ih, i pita ih, 042 LUK 002 047 I svi koji ga slušahu divljahu se njegovu razumu i odgovorima. 042 LUK 002 048 I vidjevši ga zaèudiše se, i mati njegova reèe mu: sine! šta uèini nama tako? Evo otac tvoj i ja sa strahom tražismo te. 042 LUK 002 049 I reèe im: zašto ste me tražili? Zar ne znate da meni treba u onom biti što je oca mojega? 042 LUK 002 050 I oni ne razumješe rijeèi što im reèe. 042 LUK 002 051 I siðe s njima i doðe u Nazaret; i bijaše im poslušan. I mati njegova èuvaše sve rijeèi ove u srcu svojemu. 042 LUK 002 052 I Isus napredovaše u premudrosti i u rastu i u milosti kod Boga i kod ljudi. 042 LUK 003 001 U petnaestoj godini vladanja æesara Tiverija, kad bješe Pontije Pilat sudija u Judeji, i Irod èetverovlasnik u Galileji, a Filip brat njegov èetverovlasnik u Itureji i u Trahonitskoj, i Lisanija èetverovlasnik u Avilini, 042 LUK 003 002 Za poglavara sveštenièkijeh Ane i Kajafe, reèe Bog Jovanu sinu Zarijnu u pustinji, 042 LUK 003 003 I doðe u svu okolinu Jordansku propovijedajuæi krštenje pokajanja za oproštenje grijeha; 042 LUK 003 004 Kao što je napisano u knjizi rijeèi proroka Isaije koji govori: glas onoga što vièe u pustinji: pripravite put Gospodnji; poravnite staze njegove; 042 LUK 003 005 Sve doline neka se ispune, i sve gore i bregovi neka se slegnu; i što je krivo neka bude pravo, i hrapavi putovi neka budu glatki; 042 LUK 003 006 I svako æe tijelo vidjeti spasenije Božije. 042 LUK 003 007 Jovan pak govoraše ljudima koji izlažahu da ih krsti: porodi aspidini! ko vam kaza da bježite od gnjeva koji ide? 042 LUK 003 008 Rodite dakle rodove dostojne pokajanja, i ne govorite u sebi: oca imamo Avraama; jer vam kažem da Bog može i od ovoga kamenja podignuti djecu Avraamu. 042 LUK 003 009 Jer veæ i sjekira stoji drvetu kod korijena; i svako drvo koje dobra roda ne raða sijeèe se i u oganj se baca. 042 LUK 003 010 I pitahu ga ljudi govoreæi: šta æemo dakle èiniti? 042 LUK 003 011 On pak odgovarajuæi reèe im: koji ima dvije haljine neka da jednu onome koji nema; i ko ima hrane neka èini tako. 042 LUK 003 012 Doðoše pak i carinici da ih krsti, i rekoše mu: uèitelju! šta æemo èiniti? 042 LUK 003 013 A on im reèe: ne ištite više nego što vam je reèeno. 042 LUK 003 014 Pitahu ga pak i vojnici govoreæi: a mi šta æemo èiniti? I reèe im: nikome da ne èinite sile niti koga da opadate, i budite zadovoljni svojom platom. 042 LUK 003 015 A kad narod bješe u sumnji i pomišljahu svi u srcima svojijem za Jovana: da nije on Hristos? 042 LUK 003 016 Odgovaraše Jovan svima govoreæi: ja vas krstim vodom; ali ide za mnom jaèi od mene, kome ja nijesam dostojan odriješiti remena na obuæi njegovoj; on æe vas krstiti Duhom svetijem i ognjem. 042 LUK 003 017 On ima lopatu u ruci svojoj, i oèistiæe gumno svoje, i skupiæe pšenicu svoju, a pljevu æe sažeæi ognjem vjeènijem. 042 LUK 003 018 I drugo mnogo koješta javlja narodu i napominja. 042 LUK 003 019 Iroda pak èetverovlasnika koraše Jovan za Irodijadu, ženu brata njegova, i za sva zla što uèini Irod; 042 LUK 003 020 I svrh svega uèini i to te zatvori Jovana u tamnicu. 042 LUK 003 021 A kad se krsti sav narod, i Isus pošto se krsti i moljaše se Bogu, otvori se nebo, 042 LUK 003 022 I siðe na nj Duh sveti u tjelesnome obliku kao golub, i èu se glas s neba govoreæi: ti si sin moj ljubazni, ti si po mojoj volji. 042 LUK 003 023 I taj Isus imaše oko trideset godina kad poèe; i bješe, kao što se mišljaše, sin Josifa sina Ilijna, 042 LUK 003 024 Sina Matatova, sina Levijna, sina Melhijna, sina Janejeva, sina Josifova, 042 LUK 003 025 Sina Matatijna, sina Amosova, sina Naumova, sina Eslijna, sina Nangejeva, 042 LUK 003 026 Sina Maatova, sina Matatijna, sina Semejina, sina Josifova, sina Judina, 042 LUK 003 027 Sina Joanina, sina Risina, sina Zorovavelova, sina Salatiilova, sina Nirijna, 042 LUK 003 028 Sina Melhijna, sina Adijna, sina Kosamova, sina Irova, 042 LUK 003 029 Sina Josijna, sina Eliezerova, sina Jorimova, sina Matatova, sina Levijna, 042 LUK 003 030 Sina Simeunova, sina Judina, sina Josifova, sina Jonanova, sina Eliakimova, 042 LUK 003 031 Sina Melejina, sina Mainanova, sina Matatina, sina Natanova, sina Davidova, 042 LUK 003 032 Sina Jesejeva, sina Ovidova, sina Voozova, sina Salmonova, sina Naasonova, 042 LUK 003 033 Sina Aminadavova, sina Aramova, sina Esromova, sina Faresova, sina Judina, 042 LUK 003 034 Sina Jakovljeva, sina Isakova, sina Avraamova, sina Tarina, sina Nahorova, 042 LUK 003 035 Sina Seruhova, sina Ragavova, sina Falekova, sina Everova, sina Salina, 042 LUK 003 036 Sina Kainanova, sina Arfaksadova, sina Simova, sina Nojeva, sina Lamehova, 042 LUK 003 037 Sina Matusalina, sina Enohova, sina Jaredova, sina Maleleilova, sina Kainanova, 042 LUK 003 038 Sina Enosova, sina Sitova, sina Adamova, sina Božijega. 042 LUK 004 001 Isus pak pun Duha svetoga vrati se od Jordana, i odvede ga Duh u pustinju, 042 LUK 004 002 I èetrdeset dana kuša ga ðavo, i ne jede ništa za to dana; i kad se oni navršiše, onda ogladnje, 042 LUK 004 003 I reèe mu ðavo: ako si sin Božij, reci ovome kamenu da postane hljeb. 042 LUK 004 004 I odgovori mu Isus govoreæi: u pismu stoji: neæe življeti èovjek o samom hljebu, nego o svakoj rijeèi Božijoj. 042 LUK 004 005 I izvedavši ga ðavo na goru visoku pokaza mu sva carstva ovoga svijeta u trenuæu oka, 042 LUK 004 006 I reèe mu ðavo: tebi æu dati svu vlast ovu i slavu njihovu, jer je meni predana, i kome ja hoæu daæu je; 042 LUK 004 007 Ti dakle ako se pokloniš preda mnom biæe sve tvoje. 042 LUK 004 008 I odgovarajuæi Isus reèe mu: idi od mene, sotono; u pismu stoji: poklanjaj se Gospodu Bogu svojemu, i njemu jedinome služi. 042 LUK 004 009 I odvede ga u Jerusalim, i postavi ga navrh crkve, i reèe mu: ako si sin Božij, skoèi odavde dolje; 042 LUK 004 010 Jer u pismu stoji da æe anðelima svojijem zapovjediti za tebe da te saèuvaju, 042 LUK 004 011 I uzeæe te na ruke da gdje ne zapneš za kamen nogom svojom. 042 LUK 004 012 I odgovarajuæi Isus reèe mu: kazano je: ne kušaj Gospoda Boga svojega. 042 LUK 004 013 I kad svrši ðavo sve kušanje, otide od njega za neko vrijeme. 042 LUK 004 014 I vrati se Isus u sili duhovnoj u Galileju; i otide glas o njemu po svemu onom kraju. 042 LUK 004 015 I on uèaše po zbornicama njihovijem, i svi ga hvaljahu. 042 LUK 004 016 I doðe u Nazaret gdje bješe odrastao, i uðe po obièaju svome u dan subotni u zbornicu, i ustade da èita. 042 LUK 004 017 I daše mu knjigu proroka Isaije, i otvorivši knjigu naðe mjesto gdje bješe napisano: 042 LUK 004 018 Duh je Gospodnji na meni; zato me pomaza da javim jevanðelje siromasima; posla me da iscijelim skrušene u srcu; da propovjedim zarobljenima da æe se otpustiti, i slijepima da æe progledati; da otpustim sužnje; 042 LUK 004 019 I da propovijedam prijatnu godinu Gospodnju. 042 LUK 004 020 I zatvorivši knjigu dade sluzi, pa sjede: i svi u zbornici gledahu na nj. 042 LUK 004 021 I poèe im govoriti: danas se izvrši ovo pismo u ušima vašima. 042 LUK 004 022 I svi mu svjedoèahu, i divljahu se rijeèima blagodati koje izlažahu iz usta njegovijeh, i govorahu: nije li ovo sin Josifov? 042 LUK 004 023 I reèe im: vi æete meni bez sumnje kazati ovu prièu: ljekaru! izlijeèi se sam; što smo èuli da si èinio u Kapernaumu uèini i ovdje na svojoj postojbini. 042 LUK 004 024 Reèe pak: zaista vam kažem: nikakav prorok nije mio na svojoj postojbini. 042 LUK 004 025 A zaista vam kažem: mnoge udovice bijahu u Izrailju u vrijeme Ilijno kad se nebo zatvori tri godine i šest mjeseci i bi velika glad po svoj zemlji; 042 LUK 004 026 I ni k jednoj od njih ne bi poslan Ilija do u Sareptu Sidonsku k ženi udovici. 042 LUK 004 027 I mnogi bijahu gubavi u Izrailju za proroka Jelisija; i nijedan se od njih ne oèisti do Neemana Sirijanina. 042 LUK 004 028 I svi se u zbornici napuniše gnjeva kad èuše ovo. 042 LUK 004 029 I ustavši istjeraše ga napolje iz grada, i odvedoše ga navrh gore gdje bijaše njihov grad sazidan da bi ga bacili odozgo. 042 LUK 004 030 Ali on proðe izmeðu njih, i otide. 042 LUK 004 031 I doðe u Kapernaum grad Galilejski, i uèaše ih u subote. 042 LUK 004 032 I èuðahu se nauci njegovoj; jer njegova besjeda bješe silna. 042 LUK 004 033 I u zbornici bješe èovjek u kome bješe neèisti duh ðavolski, i povika iza glasa 042 LUK 004 034 Govoreæi: proði se, šta je tebi do nas, Isuse Nazareæanine? Došao si da nas pogubiš? Znam te ko si, svetac Božij. 042 LUK 004 035 I zaprijeti mu Isus govoreæi: umukni, i iziði iz njega. I oborivši ga ðavo na srijedu, iziðe iz njega, i nimalo mu ne naudi. 042 LUK 004 036 I u sve uðe strah, i govorahu jedan drugome govoreæi: kakva je to rijeè, da vlašæu i silom zapovijeda neèistijem duhovima, i izlaze? 042 LUK 004 037 I otide glas o njemu po svima okolnijem mjestima. 042 LUK 004 038 Ustavši pak iz zbornice doðe u kuæu Simonovu; a taštu Simonovu bješe uhvatila velika groznica, i moliše ga za nju. 042 LUK 004 039 I stavši više nje zaprijeti groznici, i pusti je. I odmah ustade i služaše im. 042 LUK 004 040 A kad zahoðaše sunce, svi koji imadijahu bolesnike od razliènijeh bolesti dovoðahu ih k njemu; a on na svakoga od njih metaše ruke, i iscjeljivaše ih. 042 LUK 004 041 A i ðavoli izlažahu iz mnogijeh vièuæi i govoreæi: ti si Hristos sin Božij. I zapreæivaše im da ne govore da znadu da je on Hristos. 042 LUK 004 042 A kad nasta dan, iziðe i otide u pusto mjesto; i narod ga tražaše, i doðe k njemu, i zadržavahu ga da ne ide od njih. 042 LUK 004 043 A on im reèe: i drugijem gradovima treba mi propovjediti jevanðelje o carstvu Božijemu; jer sam na to poslan. 042 LUK 004 044 I propovijedaše po zbornicama Galilejskijem. 042 LUK 005 001 Jedanput pak kad narod naleže k njemu da slušaju rijeè Božiju on stajaše kod jezera Genisaretskoga, 042 LUK 005 002 I vidje dvije laðe gdje stoje u kraju, a ribari bijahu izišli iz njih i ispirahu mreže: 042 LUK 005 003 I uljeze u jednu od laði koja bješe Simonova, i zamoli ga da malo odmakne od kraja; i sjedavši uèaše narod iz laðe. 042 LUK 005 004 A kad presta govoriti, reèe Simonu: hajde na dubinu, i bacite mreže svoje te lovite. 042 LUK 005 005 I odgovarajuæi Simon reèe mu: uèitelju! svu noæ smo se trudili, i ništa ne uhvatismo: ali po tvojoj rijeèi baciæu mrežu. 042 LUK 005 006 I uèinivši to uhvatiše veliko mnoštvo riba, i mreže im se prodriješe. 042 LUK 005 007 I namagoše na društvo koje bješe na drugoj laði da doðu da im pomognu; i doðoše, i napuniše obje laðe tako da se gotovo potope. 042 LUK 005 008 A kad vidje Simon Petar, pripade ka koljenima Isusovijem govoreæi: iziði od mene, Gospode! ja sam èovjek griješan. 042 LUK 005 009 Jer bijaše ušao strah u njega i u sve koji bijahu s njim od mnoštva riba koje uhvatiše; 042 LUK 005 010 A tako i u Jakova i Jovana, sinove Zevedejeve, koji bijahu drugovi Simonovi. I reèe Isus Simonu: ne boj se; otsele æeš ljude loviti. 042 LUK 005 011 I izvukavši obje laðe na zemlju ostaviše sve, i otidoše za njim. 042 LUK 005 012 I kad bješe Isus u jednom gradu, i gle, èovjek sav u gubi: i vidjevši Isusa pade nièice moleæi mu se i govoreæi: Gospode! ako hoæeš možeš me oèistiti. 042 LUK 005 013 I pruživši ruku dohvati ga se, i reèe: hoæu, oèisti se. I odmah guba spade s njega. 042 LUK 005 014 I on mu zapovjedi da nikom ne kazuje: nego idi i pokaži se svešteniku, i prinesi dar za oèišæenje svoje, kako je zapovjedio Mojsije za svjedoèanstvo njima. 042 LUK 005 015 Ali se glas o njemu još veæma razlažaše, i mnoštvo naroda stjecaše se da ga slušaju i da ih iscjeljuje od njihovijeh bolesti. 042 LUK 005 016 A on odlažaše u pustinju i moljaše se Bogu. 042 LUK 005 017 I jedan dan uèaše on, i ondje sjeðahu fariseji i zakonici koji bijahu došli iz sviju sela Galilejskijeh i Judejskijeh i iz Jerusalima; i sila Gospodnja iscjeljivaše ih. 042 LUK 005 018 I gle, ljudi donesoše na odru èovjeka koji bješe uzet, i tražahu da ga unesu i metnu preda nj; 042 LUK 005 019 I ne našavši kuda æe ga unijeti od naroda, popeše se na kuæu i kroz krov spustiše ga s odrom na srijedu pred Isusa. 042 LUK 005 020 I vidjevši vjeru njihovu reèe mu: èovjeèe! opraštaju ti se grijesi tvoji. 042 LUK 005 021 I poèeše pomišljati književnici i fariseji govoreæi: ko je ovaj što huli na Boga? Ko može opraštati grijehe osim jednoga Boga? 042 LUK 005 022 A kad razumje Isus pomisli njihove, odgovarajuæi reèe im: šta mislite u srcima svojijem? 042 LUK 005 023 Šta je lakše reæi: opraštaju ti se grijesi tvoji? ili reæi: ustani i hodi? 042 LUK 005 024 Nego da znate da vlast ima sin èovjeèij na zemlji opraštati grijehe, reèe uzetome: ) tebi govorim: ustani i uzmi odar svoj i idi kuæi svojoj. 042 LUK 005 025 I odmah ustade pred njima, i uze na èemu ležaše, i otide kuæi svojoj hvaleæi Boga. 042 LUK 005 026 I svi se upropastiše, i hvaljahu Boga, i napunivši se straha govorahu: èuda se nagledasmo danas! 042 LUK 005 027 I potom iziðe, i vidje carinika po imenu Levija gdje sjedi na carini, i reèe mu: hajde za mnom. 042 LUK 005 028 I ostavivši sve, ustade i poðe za njim. 042 LUK 005 029 I zgotovi mu Levije kod kuæe svoje veliku èast; i bješe mnogo carinika i drugijeh koji sjeðahu s njim za trpezom. 042 LUK 005 030 I vikahu na njega književnici i fariseji govoreæi uèenicima njegovijem: zašto s carinicima i grješnicima jedete i pijete? 042 LUK 005 031 I odgovarajuæi Isus reèe im: ne trebaju zdravi ljekara nego bolesni. 042 LUK 005 032 Ja nijesam došao da dozovem pravednike nego grješnike na pokajanje. 042 LUK 005 033 A oni mu rekoše: zašto uèenici Jovanovi poste èesto i mole se Bogu, tako i farisejski; a tvoji jedu i piju? 042 LUK 005 034 A on im reèe: možete li svatove natjerati da poste dok je ženik s njima? 042 LUK 005 035 Nego æe doæi dani kad æe se oteti od njih ženik, i onda æe postiti u one dane. 042 LUK 005 036 Kaza im pak i prièu: niko ne meæe zakrpe od nove haljine na staru haljinu, inaèe æe i novu razdrijeti, i staroj ne lièi što je od novoga. 042 LUK 005 037 I niko ne ljeva vina novoga u mjehove stare; inaèe prodre novo vino mjehove i ono se prolije, i mjehovi propadnu; 042 LUK 005 038 Nego vino novo u mjehove nove treba ljevati, i oboje æe se saèuvati. 042 LUK 005 039 I niko pivši staro neæe odmah novoga; jer veli: staro je bolje. 042 LUK 006 001 Dogodi mu se pak u prvu subotu po drugome danu pashe da iðaše kroz usjeve, i uèenici njegovi trgahu klasje, i satirahu rukama te jeðahu. 042 LUK 006 002 A neki od fariseja rekoše im: zašto èinite što ne valja èiniti u subotu? 042 LUK 006 003 I odgovarajuæi Isus reèe im: zar nijeste èitali ono što uèini David kad ogladnje, on i koji bijahu s njim? 042 LUK 006 004 Kako uðe u kuæu Božiju, i uze hljebove postavljene i izjede, i dade ih onima što bijahu s njim, kojijeh nikome ne valjaše jesti osim jedinijeh sveštenika. 042 LUK 006 005 I reèe im: sin je èovjeèij gospodar i od subote. 042 LUK 006 006 A dogodi se u drugu subotu da on uðe u zbornicu i uèaše, i bješe ondje èovjek kome desna ruka bješe suha. 042 LUK 006 007 Književnici pak i fariseji gledahu za njim neæe li u subotu iscijeliti, da ga okrive. 042 LUK 006 008 A on znadijaše pomisli njihove, i reèe èovjeku koji imaše suhu ruku: ustani i stani na srijedu. A on ustade i stade. 042 LUK 006 009 A Isus reèe im: da vas zapitam: šta valja u subotu èiniti, dobro ili zlo? održati dušu ili pogubiti? A oni muèahu. 042 LUK 006 010 I pogledavši na sve njih reèe mu: pruži ruku svoju. A on uèini tako; i ruka posta zdrava kao i druga. 042 LUK 006 011 A oni se svi napuniše bezumlja, i govorahu jedan drugome šta bi uèinili Isusu. 042 LUK 006 012 Tijeh pak dana iziðe na goru da se pomoli Bogu; i provede svu noæ na molitvi Božijoj. 042 LUK 006 013 I kad bi dan, dozva uèenike svoje, i izbra iz njih dvanaestoricu, koje i apostolima nazva: 042 LUK 006 014 Simona, koga nazva Petrom, i Andriju brata njegova, Jakova i Jovana, Filipa i Vartolomija, 042 LUK 006 015 Mateja i Tomu, Jakova Alfejeva i Simona prozvanoga Zilota, 042 LUK 006 016 Judu Jakovljeva, i Judu Iskariotskoga, koji ga i izdade. 042 LUK 006 017 I izišavši s njima stade na mjestu ravnom, i gomila uèenika njegovijeh; i mnoštvo naroda iz sve Judeje i iz Jerusalima, i iz primorja Tirskoga i Sidonskoga, 042 LUK 006 018 Koji doðoše da ga slušaju i da se iscjeljuju od svojijeh bolesti, i koje muèahu duhovi neèisti; i iscjeljivahu se. 042 LUK 006 019 I sav narod tražaše da ga se dotaknu; jer iz njega izlažaše sila i iscjeljivaše ih sve. 042 LUK 006 020 I on podignuvši oèi na uèenike svoje govoraše: blago vama koji ste siromašni duhom; jer je vaše carstvo Božije. 042 LUK 006 021 Blago vama koji ste gladni sad; jer æete se nasititi. Blago vama koji plaèete sad; jer æete se nasmijati. 042 LUK 006 022 Blago vama kad na vas ljudi omrznu i kad vas rastave i osramote, i razglase ime vaše kao zlo sina radi èovjeèijega. 042 LUK 006 023 Radujte se u onaj dan i igrajte, jer gle, vaša je velika plata na nebu. Jer su tako èinili prorocima ocevi njihovi. 042 LUK 006 024 Ali teško vama bogati; jer ste veæ primili utjehu svoju. 042 LUK 006 025 Teško vama siti sad; jer æete ogladnjeti. Teško vama koji se smijete sad; jer æete zaplakati i zaridati. 042 LUK 006 026 Teško vama kad stanu svi dobro govoriti za vama; jer su tako èinili i lažnijem prorocima ocevi njihovi. 042 LUK 006 027 Ali vama kažem koji slušate: ljubite neprijatelje svoje, dobro èinite onima koji na vas mrze; 042 LUK 006 028 Blagosiljajte one koji vas kunu, i molite se Bogu za one koji vas vrijeðaju. 042 LUK 006 029 Koji te udari po obrazu, okreni mu i drugi; i koji hoæe da ti uzme kabanicu, podaj mu i košulju. 042 LUK 006 030 A svakome koji ište u tebe, podaj; i koji tvoje uzme, ne išti. 042 LUK 006 031 I kako hoæete da èine vama ljudi èinite i vi njima onako. 042 LUK 006 032 I ako ljubite one koji vas ljube, kakva vam je hvala? Jer i grješnici ljube one koji njih ljube. 042 LUK 006 033 I ako èinite dobro onima koji vama dobro èine, kakva vam je hvala? Jer i grješnici èine tako. 042 LUK 006 034 I ako dajete u zajam onima od kojijeh se nadate da æete uzeti, kakva vam je hvala? Jer i grješnici grješnicima daju u zajam da uzmu opet onoliko. 042 LUK 006 035 Ali ljubite neprijatelje svoje, i èinite dobro, i dajite u zajam ne nadajuæi se nièemu; i biæe vam velika plata, i biæete sinovi najvišega, jer je on blag i neblagodarnima i zlima. 042 LUK 006 036 Budite dakle milostivi kao i otac vaš što je milostiv. 042 LUK 006 037 I ne sudite, i neæe vam suditi; i ne osuðujte, i neæete biti osuðeni; opraštajte, i oprostiæe vam se. 042 LUK 006 038 Dajite, i daæe vam se: mjeru dobru i nabijenu i stresenu i preopunu daæe vam u naruèje vaše. Jer kakvom mjerom dajete onakom æe vam se vratiti. 042 LUK 006 039 I kaza im prièu: može li slijepac slijepca voditi? Neæe li obadva pasti u jamu? 042 LUK 006 040 Nema uèenika nad uèitelja svojega, nego i sasvijem kad se izuèi, biæe kao i uèitelj njegov. 042 LUK 006 041 A zašto vidiš trun u oku brata svojega, a brvna u svojemu oku ne osjeæaš? 042 LUK 006 042 Ili kako možeš reæi bratu svojemu: brate! stani da izvadim trun koji je u oku tvojemu, kad sam ne vidiš brvna u svojemu oku? Licemjere! izvadi najprije brvno iz oka svojega, pa æeš onda vidjeti izvaditi trun iz oka brata svojega. 042 LUK 006 043 Jer nema drveta dobra da raða zao rod; niti drveta zla da raða dobar rod. 042 LUK 006 044 Jer se svako drvo po rodu svome poznaje: jer se smokve ne beru s trnja, niti se grožðe bere s kupine. 042 LUK 006 045 Dobar èovjek iz dobre klijeti srca svojega iznosi dobro, a zao èovjek iz zle klijeti srca svojega iznosi zlo, jer usta njegova govore od suviška srca. 042 LUK 006 046 A što me zovete: Gospode! Gospode! a ne izvršujete što vam govorim? 042 LUK 006 047 Svaki koji ide za mnom i sluša rijeèi moje i izvršuje ih, kazaæu vam kakav je: 042 LUK 006 048 On je kao èovjek koji gradi kuæu, pa iskopa i udubi i udari temelj na kamenu; a kad doðoše vode, navali rijeka na onu kuæu i ne može je pokrenuti, jer joj je temelj na kamenu. 042 LUK 006 049 A koji sluša i ne izvršuje on je kao èovjek koji naèini kuæu na zemlji bez temelja, na koju navali rijeka i odmah je obori, i raspade se kuæa ona strašno. 042 LUK 007 001 A kad svrši sve rijeèi svoje pred narodom, doðe u Kapernaum. 042 LUK 007 002 U kapetana pak jednoga bijaše sluga bolestan na umoru koji mu bješe mio. 042 LUK 007 003 A kad èu za Isusa, posla k njemu starješine Judejske moleæi ga da bi došao da mu iscijeli slugu. 042 LUK 007 004 A oni došavši k Isusu moljahu ga lijepo govoreæi: dostojan je da mu to uèiniš; 042 LUK 007 005 Jer ljubi narod naš, i naèini nam zbornicu. 042 LUK 007 006 A Isus iðaše s njima. I kad veæ bijahu blizu kuæe, posla kapetan k njemu prijatelje govoreæi mu: Gospode! ne trudi se, jer nijesam dostojan da uðeš pod moju strehu; 042 LUK 007 007 Zato i ne držah sebe dostojna da ti doðem, nego samo reci rijeè, i ozdraviæe sluga moj. 042 LUK 007 008 Jer i ja sam èovjek pod vlasti, i imam pod sobom vojnike, pa reèem jednome: idi, i ide; i drugome: doði, i doðe; i sluzi svojemu: uèini to, i uèini. 042 LUK 007 009 A kad to èu Isus, zaèudi mu se, i okrenuvši se narodu koji iðaše za njim reèe: kažem vam: ni u Izrailju tolike vjere ne naðoh. 042 LUK 007 010 I vrativši se poslani naðoše bolesnoga slugu zdrava. 042 LUK 007 011 I potom iðaše u grad koji se zove Nain, i s njim iðahu mnogi uèenici njegovi i mnoštvo naroda. 042 LUK 007 012 Kad se približiše k vratima gradskijem, i gle, iznošahu mrtvaca, jedinca sina matere njegove, i ona bješe udovica i naroda iz grada mnogo iðaše s njom. 042 LUK 007 013 I vidjevši je Gospod sažali mu se za njom, i reèe joj: ne plaèi. 042 LUK 007 014 I pristupivši prihvati za sanduk; a nosioci stadoše, i reèe: momèe! tebi govorim, ustani. 042 LUK 007 015 I sjede mrtvac i stade govoriti; i dade ga materi njegovoj. 042 LUK 007 016 A strah obuze sve, i hvaljahu Boga govoreæi: veliki prorok iziðe meðu nama, i Bog pohodi narod svoj. 042 LUK 007 017 I otide glas ovaj o njemu po svoj Judeji i po svoj okolini. 042 LUK 007 018 I javiše Jovanu uèenici njegovi za sve ovo. 042 LUK 007 019 I dozvavši Jovan dva od uèenika svojijeh posla ih k Isusu govoreæi: jesi li ti onaj što æe doæi, ili drugoga da èekamo? 042 LUK 007 020 Došavši pak ljudi k njemu rekoše: Jovan krstitelj posla nas k tebi govoreæi: jesi li ti onaj što æe doæi, ili drugoga da èekamo? 042 LUK 007 021 A u taj èas iscijeli mnoge od bolesti i od muka i od zlijeh duhova, i mnogima slijepijem darova vid. 042 LUK 007 022 I odgovarajuæi Isus reèe im: idite i kažite Jovanu što vidjeste i èuste: slijepi progledaju, hromi hode, gubavi èiste se, gluhi èuju, mrtvi ustaju, siromašnima propovijeda se jevanðelje. 042 LUK 007 023 I blago onome koji se ne sablazni o mene. 042 LUK 007 024 A kad otidoše uèenici Jovanovi, poèe narodu govoriti za Jovana: šta ste izišli u pustinji da vidite? Trsku, koju ljulja vjetar? 042 LUK 007 025 Šta ste dakle izišli da vidite? Èovjeka u meke haljine obuèena? Eto, koji gospodske haljine nose i u slastima žive po carskijem su dvorovima. 042 LUK 007 026 Šta ste dakle izišli da vidite? Proroka? Da, ja vam kažem, i više od proroka; 042 LUK 007 027 Jer je ovo onaj za koga je pisano: eto ja šaljem anðela svojega pred licem tvojijem koji æe pripraviti put tvoj pred tobom. 042 LUK 007 028 Jer vam kažem: nijedan izmeðu roðenijeh od žena nije veæi prorok od Jovana krstitelja; a najmanji u carstvu Božijemu veæi je od njega. 042 LUK 007 029 I svi ljudi koji slušahu i carinici opravdaše Boga, i krstiše se krštenjem Jovanovijem; 042 LUK 007 030 A fariseji i književnici odbaciše svjet Božij za njih, i ne htješe da ih on krsti. 042 LUK 007 031 A Gospod reèe: kakvi æu kazati da su ljudi ovoga roda? I kakvi su? 042 LUK 007 032 Oni su kao djeca koja sjede po ulicama i dozivaju jedno drugo i govore: svirasmo vam, i ne igraste, žalismo vam se, i ne plakaste. 042 LUK 007 033 Jer doðe Jovan krstitelj koji ni jede hljeba ni pije vina, a vi kažete: ðavo je u njemu; 042 LUK 007 034 Doðe sin èovjeèij koji i jede i pije, a vi kažete: gle èovjeka izjelice i pijanice, druga carinicima i grješnicima. 042 LUK 007 035 I opravdaše premudrost sva djeca njezina. 042 LUK 007 036 Moljaše ga pak jedan od fariseja da bi objedovao u njega; i ušavši u kuæu farisejevu sjede za trpezu. 042 LUK 007 037 I gle, žena u gradu koja bješe grješnica doznavši da je Isus za trpezom u kuæi farisejevoj, donese sklenicu mira; 042 LUK 007 038 I stavši sastrag kod nogu njegovijeh plakaše, i stade prati noge njegove suzama, i kosom od svoje glave otiraše, i cjelivaše noge njegove, i mazaše mirom. 042 LUK 007 039 A kad vidje farisej koji ga je dozvao, reèe u sebi govoreæi: da je on prorok, znao bi ko i kakva ga se žena dotièe: jer je grješnica. 042 LUK 007 040 I odgovarajuæi Isus reèe mu: Simone! imam ti nešto kazati. A on reèe: uèitelju! kaži. 042 LUK 007 041 A Isus reèe: dvojica bijahu dužni jednome dužniku, jedan bješe dužan pet stotina dinara a drugi pedeset. 042 LUK 007 042 A kad oni ne imadoše da mu vrate, pokloni obojici. Kaži koji æe ga od njih dvojice veæma ljubiti. 042 LUK 007 043 A Simon odgovarajuæi reèe: mislim onaj kome najviše pokloni. A on mu reèe: pravo si sudio. 042 LUK 007 044 I okrenuvši se k ženi reèe Simonu: vidiš li ovu ženu? Ja uðoh u tvoju kuæu, ni vode mi na noge nijesi dao; a ona suzama obli mi noge, i kosom od glave svoje otr. 042 LUK 007 045 Cjeliva mi nijesi dao; a ona otkako uðoh ne presta cjelivati mi nogu. 042 LUK 007 046 Uljem nijesi pomazao glave moje; a ona mirom pomaza mi noge. 042 LUK 007 047 Zato kažem ti: opraštaju joj se grijesi mnogi, jer je veliku ljubav imala; a kome se malo oprašta ima malu ljubav. 042 LUK 007 048 A njoj reèe: opraštaju ti se grijesi. 042 LUK 007 049 I stadoše u sebi govoriti oni što sjeðahu s njim za trpezom: ko je ovaj što i grijehe oprašta? 042 LUK 007 050 A ženi reèe: vjera tvoja pomože ti; idi s mirom. 042 LUK 008 001 Poslije toga iðaše on po gradovima i po selima uèeæi i propovijedajuæi jevanðelje o carstvu Božijemu, i dvanaestorica s njim. 042 LUK 008 002 I neke žene koje bijahu iscijeljene od zlijeh duhova i bolesti: Marija, koja se zvaše Magdalina, iz koje sedam ðavola iziðe, 042 LUK 008 003 I Jovana, žena Huze pristava Irodova, i Susana, i druge mnoge koje služahu njemu imanjem svojijem. 042 LUK 008 004 A kad se sabra naroda mnogo, i iz sviju gradova dolažahu k njemu, kaza u prièi: 042 LUK 008 005 Iziðe sijaè da sije sjeme svoje; i kad sijaše, jedno pade kraj puta, i pogazi se, i ptice nebeske pozobaše ga. 042 LUK 008 006 A drugo pade na kamen, i iznikavši osuši se, jer nemaše vlage. 042 LUK 008 007 I drugo pade u trnje, i uzraste trnje, i udavi ga. 042 LUK 008 008 A drugo pade na zemlju dobru, i iznikavši donese rod sto puta onoliko. Govoreæi ovo povika: ko ima uši da èuje neka èuje. 042 LUK 008 009 A uèenici njegovi pitahu ga govoreæi: šta znaèi prièa ova? 042 LUK 008 010 A on reèe: vama je dano da znate tajne carstva Božijega; a ostalima u prièama, da gledajuæi ne vide, i èujuæi ne razumiju. 042 LUK 008 011 A prièa ova znaèi: sjeme je rijeè Božija. 042 LUK 008 012 A koje je kraj puta to su oni koji slušaju, ali potom dolazi ðavo, i uzima rijeè iz srca njihovoga, da ne vjeruju i da se ne spasu. 042 LUK 008 013 A koje je na kamenu to su oni koji kad èuju s radosti primaju rijeè; i ovi korijena nemaju koji za neko vrijeme vjeruju, a kad doðe vrijeme kušanja otpadnu. 042 LUK 008 014 A koje u trnje pade to su oni koji slušaju, i otišavši od brige i bogatstva i slasti ovoga života zaguše se, i rod ne sazri. 042 LUK 008 015 A koje je na dobroj zemlji to su oni koji rijeè slušaju, i u dobrome i èistom srcu drže, i rod donose u trpljenju. Ovo govoreæi povika: ko ima uši da èuje neka èuje. 042 LUK 008 016 Niko pak svijeæe ne poklapa sudom kad je zapali, niti meæe pod odar, nego je metne na svijeænjak da vide svjetlost koji ulaze. 042 LUK 008 017 Jer nema ništa tajno što neæe biti javno, ni sakriveno što se neæe doznati i na vidjelo iziæi. 042 LUK 008 018 Gledajte dakle kako slušate; jer ko ima, daæe mu se, a ko nema, uzeæe se od njega i ono što misli da ima. 042 LUK 008 019 Doðoše pak k njemu mati i braæa njegova, i ne mogahu od naroda da govore s njim. 042 LUK 008 020 I javiše mu govoreæi: mati tvoja i braæa tvoja stoje napolju, hoæe da te vide. 042 LUK 008 021 A on odgovarajuæi reèe im: mati moja i braæa moja oni su koji slušaju rijeè Božiju i izvršuju je. 042 LUK 008 022 I dogodi se u jedan dan on uljeze s uèenicima svojijem u laðu, i reèe im: da prijeðemo na onu stranu jezera. I poðoše. 042 LUK 008 023 A kad iðahu oni on zaspa. I podiže se oluja na jezeru, i topljahu se, i bijahu u velikoj nevolji. 042 LUK 008 024 I pristupivši probudiše ga govoreæi: uèitelju! uèitelju! izgibosmo. A on ustade, i zaprijeti vjetru i valovima; i prestadoše i posta tišina. 042 LUK 008 025 A njima reèe: gdje je vjera vaša? A oni se poplašiše, i èuðahu se govoreæi jedan drugome: ko je ovaj što i vjetrovima i vodi zapovijeda, i slušaju ga? 042 LUK 008 026 I doðoše u okolinu Gadarinsku koja je prema Galileji. 042 LUK 008 027 A kad iziðe on na zemlju, srete ga jedan èovjek iz grada u kome bijahu ðavoli od mnogo godina, i u haljine ne oblaèaše se, i ne življaše u kuæi, nego u grobovima. 042 LUK 008 028 A kad vidje Isusa, povika i pripade k njemu i reèe zdravo: što je tebi do mene, Isuse, sine Boga najvišega? Molim te, ne muèi me. 042 LUK 008 029 Jer Isus zapovjedi duhu neèistome da iziðe iz èovjeka; jer ga muèaše odavno, i metahu ga u verige i u puta da ga èuvaju, i iskida sveze, i tjeraše ga ðavo po pustinji. 042 LUK 008 030 A Isus ga zapita govoreæi: kako ti je ime? A on reèe: legeon; jer mnogi ðavoli bijahu ušli u nj. 042 LUK 008 031 I moljahu ga da im ne zapovjedi da idu u bezdan. (Abyssos g12) 042 LUK 008 032 A ondje pasijaše po gori veliki krd svinja, i moljahu ga da im dopusti da u njih uðu. I dopusti im. 042 LUK 008 033 Tada iziðoše ðavoli iz èovjeka i uðoše u svinje; i navali krd s brijega u jezero, i utopi se. 042 LUK 008 034 A kad vidješe svinjari što bi, pobjegoše i javiše u gradu i po selima. 042 LUK 008 035 I iziðoše ljudi da vide šta je bilo, i doðoše k Isusu, i naðoše èovjeka iz koga ðavoli bijahu izišli a on sjedi obuèen i pametan kod nogu Isusovijeh; i uplašiše se. 042 LUK 008 036 A oni što su vidjeli kazaše im kako se iscijeli bijesni. 042 LUK 008 037 I moli ga sav narod iz okoline Gadarinske da ide od njih; jer se bijahu vrlo uplašili. A on uljeze u laðu i otide natrag. 042 LUK 008 038 Èovjek pak iz koga iziðoše ðavoli moljaše da bi s njim bio; ali ga Isus otpusti govoreæi: 042 LUK 008 039 Vrati se kuæi svojoj, i kazuj šta ti uèini Bog. I otide propovijedajuæi po svemu gradu šta mu Isus uèini. 042 LUK 008 040 A kad se vrati Isus, srete ga narod, jer ga svi oèekivahu. 042 LUK 008 041 I gle, doðe èovjek po imenu Jair, koji bješe starješina u zbornici, i pade pred noge Isusove, i moljaše ga da uðe u kuæu njegovu; 042 LUK 008 042 Jer u njega bješe jedinica kæi od dvanaest godina, i ona umiraše. A kad iðaše Isus, turkaše ga narod. 042 LUK 008 043 I bješe jedna bolesna žena od teèenja krvi dvanaest godina, koja je sve svoje imanje potrošila na ljekare i nijedan je nije mogao izlijeèiti, 042 LUK 008 044 I pristupivši sastrag dotaèe se skuta od haljine njegove, i odmah stade teèenje krvi njezine. 042 LUK 008 045 I reèe Isus: ko je to što se dotaèe mene? A kad se svi odgovarahu, reèe Petar i koji bijahu s njim: uèitelju! narod te opkolio i turka te, a ti kažeš: ko je to što se dotaèe mene? 042 LUK 008 046 A Isus reèe: neko se dotaèe mene; jer ja osjetih silu koja iziðe iz mene. 042 LUK 008 047 A kad vidje žena da se nije sakrila, pristupi drkæuæi, i pade pred njim, i kaza mu pred svijem narodom zašto ga se dotaèe i kako odmah ozdravi. 042 LUK 008 048 A on joj reèe: ne boj se, kæeri! vjera tvoja pomože ti; idi s mirom. 042 LUK 008 049 Dok on još govoraše doðe neko od kuæe starješine zbornièkoga govoreæi mu: umrije kæi tvoja, ne trudi uèitelja. 042 LUK 008 050 A kad èu Isus, odgovori mu govoreæi: ne boj se, samo vjeruj, i oživljeæe. 042 LUK 008 051 A kad doðe u kuæu, ne dade nijednome uæi osim Petra i Jovana i Jakova, i djevojèina oca i matere. 042 LUK 008 052 A svi plakahu i jaukahu za njom; a on reèe: ne plaèite, nije umrla nego spava. 042 LUK 008 053 I potsmijevahu mu se znajuæi da je umrla. 042 LUK 008 054 A on izagnavši sve uze je za ruku, i zovnu govoreæi: djevojko! ustani! 042 LUK 008 055 I povrati se duh njezin, i ustade odmah; i zapovjedi da joj dadu neka jede. 042 LUK 008 056 I diviše se roditelji njezini. A on im zapovjedi da nikome ne kazuju šta je bilo. 042 LUK 009 001 Sazvavši pak dvanaestoricu dade im silu i vlast nad svijem ðavolima, i da iscjeljuju od bolesti. 042 LUK 009 002 I posla ih da propovijedaju carstvo Božije, i da iscjeljuju bolesnike. 042 LUK 009 003 I reèe im: ništa ne uzimajte na put, ni štapa ni torbe ni hljeba ni novaca, niti po dvije haljine da imate. 042 LUK 009 004 U koju kuæu uðete ondje budite i odande polazite. 042 LUK 009 005 I gdje vas ne prime izlazeæi iz grada onoga otresite i prah s nogu svojijeh, za svjedoèanstvo na njih. 042 LUK 009 006 A kad iziðoše, iðahu po selima propovijedajuæi jevanðelje i iscjeljujuæi svuda. 042 LUK 009 007 A kad èu Irod èetverovlasnik šta on èini, ne mogaše se naèuditi, jer neki govorahu da je Jovan ustao iz mrtvijeh, 042 LUK 009 008 A jedni da se Ilija pojavio, a jedni da je ustao koji od starijeh proroka. 042 LUK 009 009 I reèe Irod: Jovana ja posjekoh; ali ko je to o kome ja takova èudesa slušam? I željaše ga vidjeti. 042 LUK 009 010 I vrativši se apostoli kazaše mu šta su poèinili. I uzevši ih otide nasamo u pustinju kod grada koji se zvaše Vitsaida. 042 LUK 009 011 A narod razumjevši poðe za njim, i primivši ih govoraše im o carstvu Božijemu i iscjeljivaše koji trebahu iscjeljivanja. 042 LUK 009 012 A dan stade naginjati. Tada pristupiše dvanaestorica i rekoše mu: otpusti narod, neka idu na konak u okolna sela i palanke, i nek naðu jela, jer smo ovdje u pustinji. 042 LUK 009 013 A on im reèe: podajte im vi neka jedu. A oni rekoše: u nas nema više od pet hljebova i dvije ribe; veæ ako da idemo mi da kupimo na sve ove ljude jela? 042 LUK 009 014 Jer bijaše ljudi oko pet hiljada. Ali on reèe uèenicima svojijem: posadite ih na gomile po pedeset. 042 LUK 009 015 I uèiniše tako, i posadiše ih sve. 042 LUK 009 016 A on uze onijeh pet hljebova i obje ribe, i pogledavši na nebo blagoslovi ih i prelomi, i davaše uèenicima da razdadu narodu. 042 LUK 009 017 I jedoše i nasitiše se svi, i nakupiše komada dvanaest kotarica što im preteèe. 042 LUK 009 018 I kad se jedanput moljaše Bogu nasamo, s njim bijahu uèenici, i zapita ih govoreæi: ko govore ljudi da sam ja? 042 LUK 009 019 A oni odgovarajuæi rekoše: jedni vele da si Jovan krstitelj, a drugi da si Ilija; a drugi da je koji ustao od starijeh proroka. 042 LUK 009 020 A on im reèe: a vi šta mislite ko sam ja? A Petar odgovarajuæi reèe: Hristos Božij. 042 LUK 009 021 A on im zaprijeti i zapovjedi da nikome ne kazuju toga 042 LUK 009 022 Govoreæi da sinu èovjeèijemu treba mnogo postradati, i da æe ga starješine i glavari sveštenièki i književnici okriviti, i da æe ga ubiti, i treæi dan da æe ustati. 042 LUK 009 023 A svima govoraše: ko hoæe da ide za mnom neka se odreèe sebe i uzme krst svoj i ide za mnom. 042 LUK 009 024 Jer ko hoæe dušu svoju da saèuva, izgubiæe je; a ko izgubi dušu svoju mene radi onaj æe je saèuvati. 042 LUK 009 025 Jer kaku æe korist imati èovjek ako sav svijet pridobije a sebe izgubi ili sebi naudi? 042 LUK 009 026 Jer ko se postidi mene i mojijeh rijeèi njega æe se sin èovjeèij postidjeti kad doðe u slavi svojoj i oèinoj i svetijeh anðela. 042 LUK 009 027 A zaista vam kažem: imaju neki meðu ovima što stoje ovdje koji neæe okusiti smrti dok ne vide carstva Božijega. 042 LUK 009 028 A kad proðe osam dana poslije onijeh rijeèi, uze Petra i Jovana i Jakova i iziðe na goru da se pomoli Bogu. 042 LUK 009 029 I kad se moljaše postade lice njegovo drukèije, i odijelo njegovo bijelo i sjajno. 042 LUK 009 030 I gle, dva èovjeka govorahu s njim, koji bijahu Mojsije i Ilija. 042 LUK 009 031 Pokazaše se u slavi, i govorahu o izlasku njegovu koji mu je trebalo svršiti u Jerusalimu. 042 LUK 009 032 A Petar i koji bijahu s njim bijahu zaspali; ali probudivši se vidješe slavu njegovu i dva èovjeka koji s njim stajahu. 042 LUK 009 033 I kad se odvojiše od njega reèe Petar Isusu: uèitelju! dobro nam je ovdje biti; i da naèinimo tri sjenice: jednu tebi, i jednu Mojsiju, i jednu Iliji: ne znajuæi šta govoraše. 042 LUK 009 034 A dok on to govoraše doðe oblak i zakloni ih; i uplašiše se kad zaðoše u oblak. 042 LUK 009 035 I èu se glas iz oblaka govoreæi: ovo je sin moj ljubazni, njega poslušajte. 042 LUK 009 036 I kad se èujaše glas naðe se Isus sam. I oni umuèaše, i nikom ne javiše ništa u one dane od onoga šta vidješe. 042 LUK 009 037 A dogodi se drugi dan kad siðoše s gore srete ga mnoštvo naroda. 042 LUK 009 038 I gle, èovjek iz naroda povika govoreæi: uèitelju! molim ti se, pogledaj na sina mojega, jer mi je jedinac: 042 LUK 009 039 I gle, hvata ga duh, i ujedanput vièe, i lomi ga s pjenom, i jedva otide od njega kad ga izlomi; 042 LUK 009 040 I molih uèenike tvoje da ga istjeraju, pa ne mogoše. 042 LUK 009 041 I odgovarajuæi Isus reèe: o rode nevjerni i pokvareni! dokle æu biti s vama i trpljeti vas? Dovedi mi sina svojega amo. 042 LUK 009 042 A dok još iðaše k njemu obori ga ðavo, i stade ga lomiti. A Isus zaprijeti duhu neèistome, i iscijeli momèe, i dade ga ocu njegovu. 042 LUK 009 043 I svi se divljahu velièini Božijoj. A kad se svi èuðahu svemu što èinjaše Isus, reèe uèenicima svojijem: 042 LUK 009 044 Metnite vi u uši svoje ove rijeèi: jer sin èovjeèij treba da se preda u ruke èovjeèije. 042 LUK 009 045 A oni ne razumješe rijeèi ove; jer bješe sakrivena od njih da je ne mogoše razumjeti; i bojahu se da ga zapitaju za ovu rijeè. 042 LUK 009 046 A uðe misao u njih ko bi najveæi bio meðu njima. 042 LUK 009 047 A Isus znajuæi pomisli srca njihovijeh uze dijete i metnu ga preda se, 042 LUK 009 048 I reèe im: koji primi ovo dijete u ime moje, mene prima; i koji mene prima, prima onoga koji me je poslao; jer koji je najmanji meðu vama on je veliki. 042 LUK 009 049 A Jovan odgovarajuæi reèe: uèitelju! vidjesmo jednoga gdje imenom tvojijem izgoni ðavole, i zabranismo mu, jer ne ide s nama za tobom. 042 LUK 009 050 I reèe mu Isus: ne branite; jer ko nije protiv vas s vama je. 042 LUK 009 051 A kad se navršiše dani uzeæa njegova, on namjeri da ide pravo u Jerusalim. 042 LUK 009 052 I posla glasnike pred licem svojijem; i oni otidoše i doðoše u selo Samarjansko da mu ugotove gdje æe noæiti. 042 LUK 009 053 I ne primiše ga; jer vidješe da ide u Jerusalim. 042 LUK 009 054 A kad vidješe uèenici njegovi Jakov i Jovan, rekoše: Gospode! hoæeš li da reèemo da oganj siðe s neba i da ih istrijebi kao i Ilija što uèini? 042 LUK 009 055 A on okrenuvši se zaprijeti im i reèe: ne znate kakvoga ste vi duha; 042 LUK 009 056 Jer sin èovjeèij nije došao da pogubi duše èovjeèije nego da saèuva. I otidoše u drugo selo. 042 LUK 009 057 A kad iðahu putem reèe mu neko: Gospode! ja idem za tobom kud god ti poðeš. 042 LUK 009 058 I reèe mu Isus: lisice imaju jame i ptice nebeske gnijezda: a sin èovjeèij nema gdje zakloniti glave. 042 LUK 009 059 A drugome reèe: hajde za mnom. A on reèe: Gospode! dopusti mi da idem najprije da ukopam oca svojega. 042 LUK 009 060 A Isus reèe mu: ostavi neka mrtvi ukopavaju svoje mrtvace; a ti hajde te javljaj carstvo Božije. 042 LUK 009 061 A drugi reèe: Gospode! ja idem za tobom; ali dopusti mi najprije da idem da se oprostim s domašnjima svojijem. 042 LUK 009 062 A Isus reèe mu: nijedan nije pripravan za carstvo Božije koji metne ruku svoju na plug pa se obzire natrag. 042 LUK 010 001 A potom izabra Gospod i drugijeh sedamdesetoricu, i posla ih po dva i dva pred licem svojijem u svaki grad i u mjesto kuda šæaše sam doæi. 042 LUK 010 002 A reèe im: žetva je dakle velika a poslenika malo; nego se molite gospodaru od žetve da izvede poslenike na žetvu svoju. 042 LUK 010 003 Idite; eto ja vas šaljem kao jaganjce meðu vukove. 042 LUK 010 004 Ne nosite kese ni torbe ni obuæe, i nikoga ne pozdravljajte na putu. 042 LUK 010 005 U koju god kuæu uðete najprije govorite: mir kuæi ovoj. 042 LUK 010 006 I ako dakle bude ondje sin mira, ostaæe na njemu mir vaš; ako li ne bude, vratiæe se k vama. 042 LUK 010 007 A u onoj kuæi budite, i jedite i pijte što u njih ima; jer je poslenik dostojan svoje plate; ne prelazite iz kuæe u kuæu. 042 LUK 010 008 I u koji god grad doðete i prime vas, jedite što se donese pred vas. 042 LUK 010 009 I iscjeljujte bolesnike koji su u njemu, i govorite im: približi se k vama carstvo Božije. 042 LUK 010 010 I u koji god grad doðete i ne prime vas, izišavši na ulice njegove recite: 042 LUK 010 011 I prah od grada vašega koji je prionuo za nas otresamo vam; ali ovo znajte da se približi k vama carstvo Božije. 042 LUK 010 012 Kažem vam da æe Sodomu biti lakše u onaj dan negoli gradu onome. 042 LUK 010 013 Teško tebi, Horazine! teško tebi, Vitsaido! Jer da su u Tiru i u Sidonu bila èudesa što su bila u vama, davno bi se u vreæi i u pepelu sjedeæi pokajali. 042 LUK 010 014 Ali Tiru i Sidonu biæe lakše na sudu nego vama. 042 LUK 010 015 I ti, Kapernaume! koji si se do nebesa podigao do pakla æeš propasti. (Hadēs g86) 042 LUK 010 016 Ko vas sluša mene sluša; i ko se vas odrièe mene se odrièe; a ko se mene odrièe, odrièe se onoga koji je mene poslao. 042 LUK 010 017 Vratiše se pak sedamdesetorica s radosti govoreæi: Gospode! i ðavoli nam se pokoravaju u ime tvoje. 042 LUK 010 018 A on im reèe: ja vidjeh sotonu gdje spade s neba kao munja. 042 LUK 010 019 Evo vam dajem vlast da stajete na zmije i na skorpije i na svaku silu neprijateljsku, i ništa vam neæe nauditi. 042 LUK 010 020 Ali se tome ne radujte što vam se duhovi pokoravaju, nego se radujte što su vaša imena napisana na nebesima. 042 LUK 010 021 U taj èas obradova se Isus u duhu i reèe: hvalim te, oèe, Gospode neba i zemlje, što si ovo sakrio od premudrijeh i razumnijeh a kazao si prostima. Da, oèe, jer je tako bila volja tvoja. 042 LUK 010 022 I okrenuvši se k uèenicima reèe: sve je meni predao otac moj, i niko ne zna ko je sin osim oca, ni ko je otac osim sina, i ako sin hoæe kome kazati. 042 LUK 010 023 I okrenuvši se k uèenicima nasamo reèe: blago oèima koje vide što vi vidite. 042 LUK 010 024 Jer vam kažem da su mnogi proroci i carevi željeli vidjeti što vi vidite, i ne vidješe; i èuti što vi èujete, i ne èuše. 042 LUK 010 025 I gle, ustade jedan zakonik i kušajuæi ga reèe: uèitelju! šta æu èiniti da dobijem život vjeèni? (aiōnios g166) 042 LUK 010 026 A on mu reèe: šta je napisano u zakonu? kako èitaš? 042 LUK 010 027 A on odgovarajuæi reèe: ljubi Gospoda Boga svojega svijem srcem svojijem, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svom misli svojom; i bližnjega svojega kao samoga sebe. 042 LUK 010 028 Reèe mu pak: pravo si odgovorio; to èini i biæeš živ. 042 LUK 010 029 A on šæadijaše da se opravda, pa reèe Isusu: a ko je bližnji moj? 042 LUK 010 030 A Isus odgovarajuæi reèe: jedan èovjek silažaše iz Jerusalima u Jerihon, pa ga uhvatiše hajduci, koji ga svukoše i izraniše, pa otidoše, ostavivši ga pola mrtva. 042 LUK 010 031 A iznenada silažaše onijem putem nekakav sveštenik, i vidjevši ga proðe. 042 LUK 010 032 A tako i Levit kad je bio na onome mjestu, pristupi, i vidjevši ga proðe. 042 LUK 010 033 A Samarjanin nekakav prolazeæi doðe nad njega, i vidjevši ga sažali mu se; 042 LUK 010 034 I pristupivši zavi mu rane i zali uljem i vinom; i posadivši ga na svoje kljuse dovede u gostionicu, i ustade oko njega. 042 LUK 010 035 I sjutradan polazeæi izvadi dva groša te dade krèmaru, i reèe mu: gledaj ga, i što više potrošiš ja æu ti platiti kad se vratim. 042 LUK 010 036 Šta misliš dakle, koji je od one trojice bio bližnji onome što su ga bili uhvatili hajduci? 042 LUK 010 037 A on reèe: onaj koji se smilovao na njega. A Isus mu reèe: idi, i ti èini tako. 042 LUK 010 038 A kad iðahu putem i on uðe u jedno selo, a žena neka, po imenu Marta, primi ga u svoju kuæu. 042 LUK 010 039 I u nje bješe sestra, po imenu Marija, koja i sjede kod nogu Isusovijeh i slušaše besjedu njegovu. 042 LUK 010 040 A Marta se bješe zabunila kako æe ga doèekati, i prikuèivši se reèe: Gospode! zar ti ne mariš što me sestra moja ostavi samu da služim? reci joj dakle da mi pomože. 042 LUK 010 041 A Isus odgovarajuæi reèe joj: Marta! Marta! brineš se i trudiš za mnogo, 042 LUK 010 042 A samo je jedno potrebno. Ali je Marija dobri dijel izabrala, koji se neæe uzeti od nje. 042 LUK 011 001 I kad se moljaše Bogu na jednom mjestu pa presta, reèe mu neki od uèenika njegovijeh: Gospode! nauèi nas moliti se Bogu, kao što i Jovan nauèi svoje uèenike. 042 LUK 011 002 A on im reèe: kad se molite Bogu govorite: oèe naš koji si na nebesima, da se sveti ime tvoje; da doðe carstvo tvoje; da bude volja tvoja i na zemlji kao na nebu; 042 LUK 011 003 Hljeb naš potrebni daji nam svaki dan; 042 LUK 011 004 I oprosti nam grijehe naše, jer i mi opraštamo svakome dužniku svojemu; i ne navedi nas u napast; nego nas izbavi oda zla. 042 LUK 011 005 I reèe im: koji od vas ima prijatelja, i otide mu u ponoæi i reèe mu: prijatelju! daj mi tri hljeba u zajam; 042 LUK 011 006 Jer mi doðe prijatelj s puta, i nemam mu šta postaviti; 042 LUK 011 007 A on iznutra odgovarajuæi da reèe: ne uznemiruj me; veæ su vrata zatvorena i djeca su moja sa mnom u postelji, i ne mogu ustati da ti dam. 042 LUK 011 008 I kažem vam: ako i ne ustane da mu da zato što mu je prijatelj, ali za njegovo bezobrazno iskanje ustaæe i daæe mu koliko treba. 042 LUK 011 009 I ja vama kažem: ištite i daæe vam se: tražite i naæi æete; kucajte i otvoriæe vam se. 042 LUK 011 010 Jer svaki koji ište, prima; i koji traži, nalazi; i koji kuca, otvora mu se. 042 LUK 011 011 Koji je meðu vama otac u koga ako sin zaište hljeba da mu da kamen? Ili ako zaište ribe da mu da mjesto ribe zmiju? 042 LUK 011 012 Ili ako zaište jaje da mu da skorpiju? 042 LUK 011 013 Kad dakle vi, zli buduæi, umijete dobre dare davati djeci svojoj, koliko æe više otac nebeski dati Duha svetoga onima koji ištu u njega? 042 LUK 011 014 I jednom izgna ðavola koji bješe nijem; kad ðavo iziðe progovori nijemi; i diviše se ljudi. 042 LUK 011 015 A neki od njih rekoše: pomoæu Veelzevula kneza ðavolskoga izgoni ðavole. 042 LUK 011 016 A drugi kušajuæi ga iskahu od njega znak s neba. 042 LUK 011 017 A on znajuæi pomisli njihove reèe im: svako carstvo koje se razdijeli samo po sebi, opustjeæe, i dom koji se razdijeli sam po sebi, propašæe. 042 LUK 011 018 Tako i sotona ako se razdijeli sam po sebi, kako æe ostati njegovo carstvo? kao što kažete da pomoæu Veelzevula izgonim ðavole. 042 LUK 011 019 Ako li ja pomoæu Veelzevula izgonim ðavole, sinovi vaši èijom pomoæu izgone? Zato æe vam oni biti sudije. 042 LUK 011 020 A ako li ja prstom Božijim izgonim ðavole, dakle je došlo k vama carstvo Božije. 042 LUK 011 021 Kad se jaki naoruža i èuva svoj dvor, imanje je njegovo na miru; 042 LUK 011 022 A kad doðe jaèi od njega i nadvlada ga, uzme sve oružje njegovo u koje se uzdao, i razdijeli što otme od njega. 042 LUK 011 023 Koji nije sa mnom, protiv mene je; i koji sa mnom ne sabira, prosipa. 042 LUK 011 024 Kad neèisti duh iziðe iz èovjeka, ide kroz bezvodna mjesta tražeæi pokoja, i ne našavši reèe: da se vratim u dom svoj otkuda sam izišao; 042 LUK 011 025 I došavši naðe pometen i ukrašen. 042 LUK 011 026 Tada otide i uzme sedam drugijeh duhova gorijeh od sebe, i ušavši žive ondje; i bude potonje èovjeku onome gore od prvoga. 042 LUK 011 027 A kad to govoraše, podiže glas jedna žena iz naroda i reèe mu: blago utrobi koja te je nosila, i sisama koje si sao! 042 LUK 011 028 A on reèe: blago i onima koji slušaju rijeè Božiju, i drže je. 042 LUK 011 029 A narodu koji se skupljaše stade govoriti: rod je ovaj zao; ište znak, i neæe mu se dati znak osim znaka Jone proroka; 042 LUK 011 030 Jer kako što Jona bi znak Ninevljanima, tako æe i sin èovjeèij biti rodu ovome. 042 LUK 011 031 Carica južna iziæi æe na sud s ljudima roda ovoga, i osudiæe ih; jer ona doðe s kraja zemlje da sluša premudrost Solomunovu: a gle, ovdje je veæi od Solomuna. 042 LUK 011 032 Ninevljani iziæi æe na sud s rodom ovijem, i osudiæe ga; jer se pokajaše pouèenjem Joninijem: a gle, ovdje je veæi od Jone. 042 LUK 011 033 Niko ne meæe zapaljene svijeæe na sakriveno mjesto, niti pod sud, nego na svijeænjak da vide svjetlost koji ulaze. 042 LUK 011 034 Svijeæa je tijelu oko. Ako dakle oko tvoje bude zdravo, sve æe tijelo tvoje biti svijetlo; ako li oko tvoje bude kvarno, i tijelo je tvoje tamno. 042 LUK 011 035 Gledaj dakle da vidjelo koje je u tebi ne bude tama. 042 LUK 011 036 Jer ako je sve tijelo tvoje svijetlo da nema nikakvoga uda tamna, biæe svijetlo kao kad te svijeæa obasjava svjetlošæu. 042 LUK 011 037 A kad govoraše, moljaše ga nekakav farisej da objeduje u njega. A on ušavši sjede za trpezu. 042 LUK 011 038 A farisej se zaèudi kad vidje da se najprije ne umi prije objeda. 042 LUK 011 039 A Gospod reèe mu: sad vi fariseji spolja èistite èašu i zdjelu, a iznutra vam je puno grabeža i zlobe. 042 LUK 011 040 Bezumni! nije li onaj naèinio i iznutra koji je spolja naèinio? 042 LUK 011 041 Ali dajite milostinju od onoga što je unutra; i gle, sve æe vam biti èisto. 042 LUK 011 042 Ali teško vama farisejima što dajete desetak od metvice i od rute i od svakoga povræa, a prolazite pravdu i ljubav Božiju: ovo je trebalo èiniti, i ono ne ostavljati. 042 LUK 011 043 Teško vama farisejima što tražite zaèelja po zbornicama i da vam se klanja po ulicama. 042 LUK 011 044 Teško vama književnici i fariseji, licemjeri, što ste kao sakriveni grobovi po kojima ljudi idu i ne znadu ih. 042 LUK 011 045 A neki od zakonika odgovarajuæi reèe: uèitelju! govoreæi to i nas sramotiš. 042 LUK 011 046 A on reèe: teško i vama zakonicima što tovarite na ljude bremena preteška za nošenje, a vi jednijem prstom svojijem neæete da ih prihvatite. 042 LUK 011 047 Teško vama što zidate grobove prorocima, a vaši su ih ocevi pobili. 042 LUK 011 048 Vi dakle svjedoèite i odobravate djela otaca svojijeh; jer ih oni pobiše, a vi im grobove zidate. 042 LUK 011 049 Zato i premudrost Božija reèe: poslaæu im proroke i apostole, i od njih æe jedne pobiti, a druge protjerati; 042 LUK 011 050 Da se ište od roda ovoga krv sviju proroka koja je prolivena od postanja svijeta, 042 LUK 011 051 Od krvi Aveljeve tja do krvi Zarijne, koji pogibe meðu oltarom i crkvom. Da, kažem vam, iskaæe se od roda ovoga. 042 LUK 011 052 Teško vama zakonici što uzeste kljuè od znanja: sami ne uðoste, a koji šæadijahu da uðu, zabraniste im. 042 LUK 011 053 A kad im on ovo govoraše, poèeše književnici i fariseji vrlo navaljivati k njemu i mnogijem pitanjem zabunjivati ga, 042 LUK 011 054 Vrebajuæi i pazeæi na njega ne bi li što ulovili iz usta njegovijeh da ga okrive. 042 LUK 012 001 Kad se na njih skupiše hiljade naroda da stadoše gaziti jedan drugoga, onda poèe najprije govoriti uèenicima svojijem: èuvajte se kvasca farisejskoga, koji je licemjerje. 042 LUK 012 002 Jer ništa nije sakriveno što se neæe otkriti, ni tajno što se neæe doznati; 042 LUK 012 003 Jer što u mraku rekoste, èuæe se na vidjelu; i što na uho šaptaste u klijetima, propovijedaæe se na krovovima. 042 LUK 012 004 Ali vam kažem, prijateljima svojijem: ne bojte se od onijeh koji ubijaju tijelo i potom ne mogu ništa više uèiniti. 042 LUK 012 005 Nego æu vam kazati koga da se bojite: bojte se onoga koji ima vlast pošto ubije baciti u pakao; da, kažem vam, onoga se bojte. (Geenna g1067) 042 LUK 012 006 Ne prodaje li se pet vrabaca za dva dinara? i nijedan od njih nije zaboravljen pred Bogom. 042 LUK 012 007 A u vas je i kosa na glavi izbrojena. Ne bojte se dakle; vi ste bolji od mnogo vrabaca. 042 LUK 012 008 Nego vam kažem: koji god prizna mene pred ljudima priznaæe i sin èovjeèij njega pred anðelima Božijim; 042 LUK 012 009 A koji se odreèe mene pred ljudima njega æe se odreæi pred anðelima Božijim. 042 LUK 012 010 I svaki koji reèe rijeè na sina èovjeèijega oprostiæe mu se, a koji huli na svetoga Duha neæe mu se oprostiti. 042 LUK 012 011 A kad vas dovedu u zbornice i na sudove i pred poglavare, ne brinite se kako æete ili šta odgovoriti, ili šta æete kazati; 042 LUK 012 012 Jer æe vas sveti Duh nauèiti u onaj èas šta treba reæi. 042 LUK 012 013 Reèe mu pak neki iz naroda: uèitelju! reci bratu mojemu da podijeli sa mnom dostojanje. 042 LUK 012 014 A on mu reèe: èovjeèe! ko je mene postavio sudijom ili kmetom nad vama? 042 LUK 012 015 A njima reèe: gledajte i èuvajte se od lakomstva; jer niko ne živi onijem što je suviše bogat. 042 LUK 012 016 Kaza im pak prièu govoreæi: u jednoga bogatog èovjeka rodi njiva. 042 LUK 012 017 I mišljaše u sebi govoreæi: šta æu èiniti? nemam u što sabrati svoje ljetine. 042 LUK 012 018 I reèe: evo ovo æu èiniti: pokvariæu žitnice svoje i naèiniæu veæe; i ondje æu sabrati sva svoja žita i dobro svoje; 042 LUK 012 019 I kazaæu duši svojoj: dušo! imaš mnogo imanje na mnogo godina; poèivaj, jedi, pij, veseli se. 042 LUK 012 020 A Bog njemu reèe: bezumnièe! ovu noæ uzeæe dušu tvoju od tebe; a što si pripravio èije æe biti? 042 LUK 012 021 Tako biva onome koji sebi teèe blago a ne bogati se u Boga. 042 LUK 012 022 A uèenicima svojijem reèe: zato vam kažem: ne brinite se dušom svojom šta æete jesti; ni tijelom u što æete se obuæi: 042 LUK 012 023 Duša je pretežnija od jela i tijelo od odijela. 042 LUK 012 024 Pogledajte gavrane kako ne siju, ni žanju, koji nemaju podruma ni žitnica, i Bog ih hrani: a koliko ste vi pretežniji od ptica? 042 LUK 012 025 A ko od vas brinuæi se može primaknuti rastu svojemu lakat jedan? 042 LUK 012 026 A kad ni najmanje što ne možete, zašto se brinete za ostalo? 042 LUK 012 027 Pogledajte ljiljane kako rastu: ne trude se, niti predu; ali ja vam kažem da ni Solomun u svoj slavi svojoj ne obuèe se kao jedan od njih. 042 LUK 012 028 A kad travu po polju, koja danas jest a sjutra se u peæ baca, Bog tako odijeva, akamoli vas, malovjerni! 042 LUK 012 029 I vi ne ištite šta æete jesti ili šta æete piti, i ne brinite se; 042 LUK 012 030 Jer ovo sve ištu i neznabošci ovoga svijeta; a otac vaš zna da vama treba ovo. 042 LUK 012 031 Nego ištite carstva Božijega, i ovo æe vam se sve dodati. 042 LUK 012 032 Ne boj se, malo stado! jer bi volja vašega oca da vam da carstvo. 042 LUK 012 033 Prodajite što imate i dajite milostinju; naèinite sebi torbe koje neæe ovetšati, haznu koja se nikad neæe isprazniti, na nebesima, gdje se lupež ne prikuèuje niti moljac jede. 042 LUK 012 034 Jer gdje je vaše blago ondje æe biti i srce vaše. 042 LUK 012 035 Neka budu vaša bedra zapregnuta i svijeæe zapaljene; 042 LUK 012 036 I vi kao ljudi koji èekaju gospodara svojega kad se vrati sa svadbe da mu odmah otvore kako doðe i kucne. 042 LUK 012 037 Blago onijem slugama koje naðe gospodar kad doðe a oni straže. Zaista vam kažem da æe se zapregnuti, i posadiæe ih, i pristupiæe te æe im služiti. 042 LUK 012 038 I ako doðe u drugu stražu, i u treæu stražu doðe, i naðe ih tako, blago onijem slugama. 042 LUK 012 039 Ali ovo znajte: kad bi znao domaæin u koji æe èas doæi lupež, èuvao bi i ne bi dao potkopati kuæe svoje. 042 LUK 012 040 I vi dakle budite gotovi; jer u koji èas ne mislite doæi æe sin èovjeèij. 042 LUK 012 041 A Petar mu reèe: Gospode! govoriš li nama ovu prièu ili svima? 042 LUK 012 042 A Gospod reèe: ko je dakle taj vjerni i mudri pristav kojega postavi gospodar nad èeljadi svojom da im daje hranu na obrok? 042 LUK 012 043 Blago tome sluzi kojega došavši gospodar njegov naðe da izvršuje tako. 042 LUK 012 044 Zaista vam kažem: nad svijem svojijem imanjem postaviæe ga. 042 LUK 012 045 Ako li reèe sluga u srcu svojemu: neæe moj gospodar još zadugo doæi; i stane biti sluge i sluškinje, i jesti i piti, i opijati se; 042 LUK 012 046 Doæi æe gospodar toga sluge u dan kad se ne nada, i u èas kad ne misli, i rasjeæi æe ga, i dijel njegov metnuæe s nevjernima. 042 LUK 012 047 A onaj sluga koji zna volju gospodara svojega, i nije se pripravio, niti uèinio po volji njegovoj, biæe vrlo bijen; 042 LUK 012 048 A koji ne zna pa zasluži boj, biæe malo bijen. Kome je god mnogo dano mnogo æe se iskati od njega; a kome predaše najviše najviše æe iskati od njega. 042 LUK 012 049 Ja sam došao da bacim oganj na zemlju; i kako bi mi se htjelo da se veæ zapalio! 042 LUK 012 050 Ali se meni valja krstiti krštenjem, i kako mi je teško dok se ne svrši! 042 LUK 012 051 Mislite li da sam ja došao da dam mir na zemlju? Ne, kažem vam, nego razdor. 042 LUK 012 052 Jer æe otsele pet u jednoj kuæi biti razdijeljeni, ustaæe tri na dva, i dva na tri. 042 LUK 012 053 Ustaæe otac na sina i sin na oca; mati na kæer i kæi na mater; svekrva na snahu svoju i snaha na svekrvu svoju. 042 LUK 012 054 A narodu govoraše: kad vidite oblak gdje se diže od zapada odmah kažete: biæe dažd; i biva tako. 042 LUK 012 055 I kad vidite jug gdje duva kažete: biæe vruæina; i biva. 042 LUK 012 056 Licemjeri! lice neba i zemlje umijete poznavati, a vremena ovoga kako ne poznajete? 042 LUK 012 057 Zašto pak i sami od sebe ne sudite pravedno? 042 LUK 012 058 Jer kad ideš sa svojijem suparnikom knezu, gledaj ne bi li se na putu s njim poravnao da te ne pritegne sudiji, i sudija da te ne preda sluzi, i sluga da te ne baci u tamnicu. 042 LUK 012 059 Kažem ti: neæeš odande iziæi dok ne daš i pošljednjega dinara. 042 LUK 013 001 U to vrijeme pak doðoše neki i kazaše za Galilejce kojijeh krv pomiješa Pilat sa žrtvama njihovijem. 042 LUK 013 002 I odgovarajuæi Isus reèe im: mislite li da su ti Galilejci bili najgrješniji od sviju Galilejaca, jer tako postradaše? 042 LUK 013 003 Ne, kažem vam, nego ako se ne pokajete, svi æete tako izginuti. 042 LUK 013 004 Ili oni osamnaest što na njih pade kula Siloamska i pobi ih, mislite li da su oni najkrivlji bili od sviju Jerusalimljana? 042 LUK 013 005 Ne, kažem vam, nego ako se ne pokajete, svi æete tako izginuti. 042 LUK 013 006 Kaza im pak ovu prièu: jedan èovjek imadijaše smokvu usaðenu u svome vinogradu, i doðe da traži roda na njoj, i ne naðe. 042 LUK 013 007 Onda reèe vinogradaru: evo treæa godina kako dolazim i tražim roda na ovoj smokvi, i ne nalazim; posijeci je dakle, zašto zemlji da smeta? 042 LUK 013 008 A on odgovarajuæi reèe mu: gospodaru! ostavi je i za ovu godinu dok okopam oko nje i obaspem gnojem; 042 LUK 013 009 Pa da ako rodi: ako li ne, posjeæi æeš je na godinu. 042 LUK 013 010 A kad uèaše u jednoj zbornici u subotu, 042 LUK 013 011 I gle, bješe ondje žena bolesna od duha osamnaest godina, i bješe zgrèena, i ne mogaše se ispraviti. 042 LUK 013 012 A kad je vidje, dozva je Isus i reèe joj: ženo! oproštena si od bolesti svoje. 042 LUK 013 013 I metnu na nju ruke, i odmah se ispravi i hvaljaše Boga. 042 LUK 013 014 A starješina od zbornice srðaše se što je Isus iscijeli u subotu, i odgovarajuæi reèe narodu: šest je dana u koje treba raditi, u one dakle dolazite te se lijeèite, a ne u dan subotni. 042 LUK 013 015 A Gospod mu odgovori i reèe: licemjere! svaki od vas u subotu ne odrješuje li svojega vola ili magarca od jasala, i ne vodi da napoji? 042 LUK 013 016 A ovu kæer Avraamovu koju sveza sotona evo osamnaesta godina, ne trebaše li je odriješiti iz ove sveze u dan subotni? 042 LUK 013 017 I kad on ovo govoraše stiðahu se svi koji mu se protivljahu; i sav narod radovaše se za sva njegova slavna djela. 042 LUK 013 018 A on im reèe: kakvo je carstvo Božije? i kakvo æu kazati da je? 042 LUK 013 019 Ono je kao zrno gorušièno, koje uzevši èovjek baci u vrt svoj, i uzraste i posta drvo veliko, i ptice nebeske useliše se u grane njegove. 042 LUK 013 020 Opet reèe: kakvo æu kazati da je carstvo Božije? 042 LUK 013 021 Ono je kao kvasac koji uzevši žena metnu u tri kopanje brašna, dok ne uskise sve. 042 LUK 013 022 I prolažaše po gradovima i selima uèeæi i putujuæi u Jerusalim. 042 LUK 013 023 Reèe mu pak neko: Gospode! je li malo onijeh koji æe biti spaseni? A on im reèe: 042 LUK 013 024 Navalite da uðete na tijesna vrata; jer vam kažem: mnogi æe tražiti da uðu i neæe moæi: 042 LUK 013 025 Kad ustane domaæin i zatvori vrata, i stanete napolju stajati i kucati u vrata govoreæi: Gospode! Gospode! otvori nam; i odgovarajuæi reæi æe vam: ne poznajem vas otkuda ste. 042 LUK 013 026 Tada æete stati govoriti: mi jedosmo pred tobom i pismo, i po ulicama našijem uèio si. 042 LUK 013 027 A on æe reæi: kažem vam: ne poznajem vas otkuda ste; otstupite od mene svi koji nepravdu èinite. 042 LUK 013 028 Ondje æe biti plaè i škrgut zuba, kad vidite Avraama i Isaka i Jakova i sve proroke u carstvu Božijemu, a sebe napolje istjerane. 042 LUK 013 029 I doæi æe od istoka i zapada i sjevera i juga i sješæe za trpezu u carstvu Božijemu. 042 LUK 013 030 I gle, ima pošljednjijeh koji æe biti prvi, i ima prvijeh koji æe biti pošljednji. 042 LUK 013 031 U taj dan pristupiše neki od fariseja govoreæi mu: iziði i idi odavde, jer Irod hoæe da te ubije. 042 LUK 013 032 I reèe im: idite te kažite onoj lisici: evo izgonim ðavole i iscjeljujem danas i sjutra, a treæi dan svršiæu. 042 LUK 013 033 Ali danas i sjutra i prekosjutra treba mi iæi; jer prorok ne može poginuti izvan Jerusalima. 042 LUK 013 034 Jerusalime, Jerusalime, koji ubijaš proroke i zasipaš kamenjem poslane k sebi! koliko puta htjeh da skupim èeda tvoja kao kokoš gnijezdo svoje pod krila, i ne htjeste! 042 LUK 013 035 Eto æe vam se ostaviti kuæa vaša pusta; a ja vam kažem: neæete mene vidjeti dok ne doðe da reèete: blagosloven koji ide u ime Gospodnje. 042 LUK 014 001 I dogodi mu se da doðe u subotu u kuæu jednoga kneza farisejskoga da jede hljeb; i oni motrahu na njega. 042 LUK 014 002 I gle, bješe pred njim nekakav èovjek na kome bješe debela bolest. 042 LUK 014 003 I odgovarajuæi Isus reèe zakonicima i farisejima govoreæi: je li slobodno u subotu iscjeljivati? 042 LUK 014 004 A oni oæutješe. I dohvativši ga se iscijeli ga i otpusti. 042 LUK 014 005 I odgovarajuæi reèe im: koji od vas ne bi svojega magarca ili vola da mu padne u bunar odmah izvadio u dan subotni? 042 LUK 014 006 I ne mogoše mu odgovoriti na to. 042 LUK 014 007 A gostima kaza prièu, kad opazi kako izbirahu zaèelja, i reèe im: 042 LUK 014 008 Kad te ko pozove na svadbu, ne sjedaj u zaèelje, da ne bude meðu gostima ko stariji od tebe; 042 LUK 014 009 I da ne bi došao onaj koji je pozvao tebe i njega, i rekao ti: podaj mjesto ovome: i onda æeš sa stidom sjesti na niže mjesto. 042 LUK 014 010 Nego kad te ko pozove, došavši sjedi na pošljednje mjesto, da ti reèe kad doðe onaj koji te pozva: prijatelju! pomakni se više; tada æe tebi biti èast pred onima koji sjede s tobom za trpezom. 042 LUK 014 011 Jer svaki koji se podiže, poniziæe se; a koji se ponižuje, podignuæe se. 042 LUK 014 012 A i onome što ih je pozvao reèe: kad daješ objed ili veèeru, ne zovi prijatelja svojijeh, ni braæe svoje, ni roðaka svojijeh, ni susjeda bogatijeh, da ne bi i oni tebe kad pozvali i vratili ti; 042 LUK 014 013 Nego kad èiniš gozbu, zovi siromahe, kljaste, hrome, slijepe; 042 LUK 014 014 I blago æe ti biti što ti oni ne mogu vratiti; nego æe ti se vratiti o vaskrseniju pravednijeh. 042 LUK 014 015 A kad èu to neki od onijeh što sjeðahu s njim za trpezom reèe mu: blago onome koji jede hljeba u carstvu Božijemu! 042 LUK 014 016 A on mu reèe: jedan èovjek zgotovi veliku veèeru, i pozva mnoge; 042 LUK 014 017 I kad bi vrijeme veèeri, posla slugu svojega da kaže zvanima: hajdete, jer je veæ sve gotovo. 042 LUK 014 018 I poèeše se izgovarati svi redom; prvi mu reèe: kupih njivu, i valja mi iæi da je vidim; molim te izgovori me. 042 LUK 014 019 I drugi reèe: kupih pet jarmova volova, i idem da ih ogledam; molim te, izgovori me. 042 LUK 014 020 I treæi reèe: oženih se, i zato ne mogu doæi. 042 LUK 014 021 I došavši sluga taj kaza ovo gospodaru svome. Tada se rasrdi domaæin i reèe sluzi svome: idi brzo na raskršæa i ulice gradske, i dovedi amo siromahe, i kljaste, i bogaljaste, i slijepe. 042 LUK 014 022 I reèe sluga: gospodaru, uèinio sam kako si zapovjedio, i još mjesta ima. 042 LUK 014 023 I reèe gospodar sluzi: iziði na putove i meðu ograde, te natjeraj da doðu da mi se napuni kuæa. 042 LUK 014 024 Jer vam kažem da nijedan od onijeh zvanijeh ljudi neæe okusiti moje veèere. Jer je mnogo zvanijeh, ali je malo izbranijeh. 042 LUK 014 025 Iðaše pak s njim mnoštvo naroda, i obazrevši se reèe im: 042 LUK 014 026 Ako ko doðe k meni a ne mrzi na svojega oca, i na mater, i na ženu, i na djecu, i na braæu, i na sestre i na samu dušu svoju, ne može biti moj uèenik. 042 LUK 014 027 I ko ne nosi krsta svojega i za mnom ne ide, ne može biti moj uèenik. 042 LUK 014 028 I koji od vas kad hoæe da zida kulu ne sjede najprije i ne proraèuni šta æe ga stati, da vidi ima li da može dovršiti? 042 LUK 014 029 Da ne bi, kad postavi temelj i ne uzmože dovršiti, svi koji gledaju stali mu se rugati 042 LUK 014 030 Govoreæi: ovaj èovjek poèe zidati, i ne može da dovrši. 042 LUK 014 031 Ili koji car kad poðe s vojskom da se pobije s drugijem carem ne sjede najprije i ne drži vijeæu može li s deset hiljada sresti onoga što ide na njega sa dvadeset hiljada? 042 LUK 014 032 Ako li ne može, a on pošlje poslanike dok je onaj još daleko i moli da se pomire. 042 LUK 014 033 Tako dakle svaki od vas koji se ne odreèe svega što ima ne može biti moj uèenik. 042 LUK 014 034 So je dobra, ali ako so obljutavi, èim æe se osoliti? 042 LUK 014 035 Niti je potrebna u zemlju ni u gnoj; nego je prospu napolje. Ko ima uši da èuje neka èuje. 042 LUK 015 001 I približavahu se k njemu svi carinici i grješnici da ga èuju. 042 LUK 015 002 I vikahu na njega fariseji i književnici govoreæi: ovaj prima grješnike i jede s njima. 042 LUK 015 003 A on im kaza prièu ovu govoreæi: 042 LUK 015 004 Koji èovjek od vas imajuæi sto ovaca i izgubivši jednu od njih ne ostavi devedeset i devet u pustinji i ne ide za izgubljenom dok je ne naðe? 042 LUK 015 005 I našavši digne je na ramo svoje radujuæi se, 042 LUK 015 006 I došavši kuæi sazove prijatelje i susjede govoreæi im: radujte se sa mnom: ja naðoh svoju ovcu izgubljenu. 042 LUK 015 007 Kažem vam da æe tako biti veæa radost na nebu za jednoga grješnika koji se kaje, negoli za devedeset i devet pravednika kojima ne treba pokajanje. 042 LUK 015 008 Ili koja žena imajuæi deset dinara, ako izgubi jedan dinar, ne zapali svijeæe, i ne pomete kuæe, i ne traži dobro dok ne naðe? 042 LUK 015 009 I našavši sazove drugarice i susjede govoreæi: radujte se sa mnom: ja naðoh dinar izgubljeni. 042 LUK 015 010 Tako, kažem vam, biva radost pred anðelima Božijima za jednoga grješnika koji se kaje. 042 LUK 015 011 I reèe: jedan èovjek imaše dva sina, 042 LUK 015 012 I reèe mlaði od njih ocu: oèe! daj mi dio od imanja što pripada meni. I otac im podijeli imanje. 042 LUK 015 013 I potom do nekoliko dana pokupi mlaði sin sve svoje, i otide u daljnu zemlju; i onamo prosu imanje svoje živeæi besputno. 042 LUK 015 014 A kad potroši sve, postade velika glad u onoj zemlji, i on se naðe u nevolji. 042 LUK 015 015 I otišavši pribi se kod jednoga èovjeka u onoj zemlji; i on ga posla u polje svoje da èuva svinje. 042 LUK 015 016 I željaše napuniti trbuh svoj rošèiæima koje svinje jeðahu, i niko mu ih ne davaše. 042 LUK 015 017 A kad doðe k sebi, reèe: koliko najamnika u oca mojega imaju hljeba i suviše, a ja umirem od gladi! 042 LUK 015 018 Ustaæu i idem ocu svojemu, pa æu mu reæi: oèe! sagriješih nebu i tebi, 042 LUK 015 019 I veæ nijesam dostojan nazvati se sin tvoj: primi me kao jednoga od svojijeh najamnika. 042 LUK 015 020 I ustavši otide ocu svojemu. A kad je još podaleko bio, ugleda ga otac njegov, i sažali mu se, i potrèavši zagrli ga i cjeliva ga. 042 LUK 015 021 A sin mu reèe: oèe, sagriješih nebu i tebi, i veæ nijesam dostojan nazvati se sin tvoj. 042 LUK 015 022 A otac reèe slugama svojijem: iznesite najljepšu haljinu i obucite ga, i podajte mu prsten na ruku i obuæu na noge. 042 LUK 015 023 I dovedite tele ugojeno te zakoljite, da jedemo i da se veselimo. 042 LUK 015 024 Jer ovaj moj sin bješe mrtav, i oživlje; i izgubljen bješe, i naðe se. I stadoše se veseliti. 042 LUK 015 025 A sin njegov stariji bijaše u polju, i dolazeæi kad se približi kuæi èu pjevanje i podvikivanje. 042 LUK 015 026 I dozvavši jednoga od slugu zapita: šta je to? 042 LUK 015 027 A on mu reèe: brat tvoj doðe; i otac tvoj zakla tele ugojeno, što ga je zdrava vidio. 042 LUK 015 028 A on se rasrdi i ne šæadijaše da uðe. Tada iziðe otac njegov i moljaše ga. 042 LUK 015 029 A on odgovarajuæi reèe ocu: eto te služim toliko godina, i nikad ne prestupih tvoje zapovijesti, pa meni nikad nijesi dao jareta da bih se proveselio sa svojijem društvom; 042 LUK 015 030 A kad doðe taj tvoj sin koji ti je imanje prosuo s kurvama, zaklao si mu tele ugojeno. 042 LUK 015 031 A on mu reèe: sine! ti si svagda sa mnom, i sve je moje tvoje. 042 LUK 015 032 Trebalo se razveseliti i obradovati, jer ovaj brat tvoj mrtav bješe, i oživlje; i izgubljen bješe i naðe se. 042 LUK 016 001 A uèenicima svojijem govoraše: bijaše jedan èovjek bogat koji imaše pristava, i toga oblagaše kod njega da mu prosipa imanje. 042 LUK 016 002 I dozvavši ga reèe mu: šta ovo ja èujem za tebe? Daj raèun kako si kuæio kuæu: jer više ne možeš kuæom upravljati. 042 LUK 016 003 A pristav od kuæe reèe u sebi: šta æu èiniti? gospodar moj uzima od mene upravljanje kuæe: kopati ne mogu, prositi stidim se. 042 LUK 016 004 Znam šta æu èiniti da bi me primili u kuæe svoje kad mi se oduzme upravljanje kuæe. 042 LUK 016 005 I dozvavši redom dužnike gospodara svojega reèe prvome: koliko si dužan gospodaru mojemu? 042 LUK 016 006 A on reèe: sto oka ulja. I reèe mu: uzmi pismo svoje i sjedi brzo te napiši pedeset. 042 LUK 016 007 A potom reèe drugome: a ti koliko si dužan? A on reèe: sto oka pšenice. I reèe mu: uzmi pismo svoje i napiši osamdeset. 042 LUK 016 008 I pohvali gospodar nevjernoga pristava što mudro uèini; jer su sinovi ovoga vijeka mudriji od sinova vidjela u svojemu naraštaju. (aiōn g165) 042 LUK 016 009 I ja vama kažem: naèinite sebi prijatelje nepravednijem bogatstvom, da bi vas kad osiromašite primili u vjeène kuæe. (aiōnios g166) 042 LUK 016 010 Koji je vjeran u malom i u mnogom je vjeran; a ko je nevjeran u malom i u mnogom je nevjeran. 042 LUK 016 011 Ako dakle u nepravednom bogatstvu vjerni ne biste, ko æe vam u istinom vjerovati? 042 LUK 016 012 I ako u tuðem ne biste vjerni, ko æe vam dati vaše? 042 LUK 016 013 Nikakav pak sluga ne može dva gospodara služiti; jer ili æe na jednoga mrziti a drugoga ljubiti, ili æe jednome voljeti a za drugoga ne mariti. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu. 042 LUK 016 014 A ovo sve slušahu i fariseji, koji bijahu srebroljupci, i rugahu mu se. 042 LUK 016 015 I reèe im: vi ste oni koji se gradite pravedni pred ljudima; ali Bog zna srca vaša; jer što je u ljudi visoko ono je mrzost pred Bogom. 042 LUK 016 016 Zakon i proroci su do Jovana; otsele se carstvo Božije propovijeda jevanðeljem, i svaki navaljuje da uðe u njega. 042 LUK 016 017 Lašnje je pak nebu i zemlji proæi negoli jednoj titli iz zakona propasti. 042 LUK 016 018 Svaki koji pušta ženu svoju i uzima drugu, preljubu èini; i koji se ženi puštenicom, preljubu èini. 042 LUK 016 019 Èovjek neki pak bješe bogat, koji se oblaèaše u skerlet i u svilu, i življaše svaki dan gospodski i veseljaše se. 042 LUK 016 020 A bijaše jedan siromah, po imenu Lazar, koji ležaše pred njegovijem vratima gnojav, 042 LUK 016 021 I željaše da se nasiti mrvama koje padahu s trpeze bogatoga; još i psi dolažahu i lizahu gnoj njegov. 042 LUK 016 022 A kad umrije siromah, odnesoše ga anðeli u naruèje Avraamovo; a umrije i bogati, i zakopaše ga. 042 LUK 016 023 I u paklu kad bješe u mukama podiže oèi svoje i ugleda izdaleka Avraama i Lazara u naruèju njegovu, (Hadēs g86) 042 LUK 016 024 I povikavši reèe: oèe Avraame! smiluj se na me i pošlji mi Lazara neka umoèi u vodu vrh od prsta svojega, i da mi rashladi jezik; jer se muèim u ovome plamenu. 042 LUK 016 025 A Avraam reèe: sinko! opomeni se da si ti primio dobra svoja u životu svome, i Lazar opet zla; a sad se on tješi, a ti se muèiš. 042 LUK 016 026 I preko svega toga postavljena je meðu nama i vama velika propast, da oni koji bi htjeli odovud k vama prijeæi, ne mogu, niti oni otuda k nama da prelaze. 042 LUK 016 027 Tada reèe: molim te dakle, oèe, da ga pošalješ kuæi oca mojega, 042 LUK 016 028 Jer imam pet braæe: neka im posvjedoèi da ne bi i oni došli na ovo mjesto muèenja. 042 LUK 016 029 Reèe mu Avraam: oni imaju Mojsija i proroke, neka njih slušaju. 042 LUK 016 030 A on reèe: ne, oèe Avraame! nego ako im doðe ko iz mrtvijeh pokajaæe se. 042 LUK 016 031 A Avraam mu reèe: ako ne slušaju Mojsija i proroka, da ko i iz mrtvijeh ustane neæe vjerovati. 042 LUK 017 001 A uèenicima reèe: nije moguæe da ne doðu sablazni; ali teško onome s koga dolaze; 042 LUK 017 002 Bolje bi mu bilo da mu se vodenièni kamen objesi o vratu, i da ga bace u more, nego da sablazni jednoga od ovijeh malijeh. 042 LUK 017 003 Èuvajte se. Ako ti sagriješi brat tvoj, nakaraj ga; pa ako se pokaje, oprosti mu. 042 LUK 017 004 I ako ti sedam puta na dan sagriješi, i sedam puta na dan doðe k tebi i reèe: kajem se, oprosti mu. 042 LUK 017 005 I rekoše apostoli Gospodu: dometni nam vjere. 042 LUK 017 006 A Gospod reèe: kad biste imali vjere koliko zrno gorušièno, i rekli biste ovome dubu: išèupaj se i usadi se u more, i poslušao bi vas. 042 LUK 017 007 Koji pak od vas kad ima slugu koji ore ili èuva stoku pa kad doðe iz polja, reèe mu: hodi brzo i sjedi za trpezu? 042 LUK 017 008 Nego ne kaže li mu: ugotovi mi da veèeram, i zapregni se te mi služi dok jedem i pijem, pa onda i ti jedi i pij? 042 LUK 017 009 Eda li æe on zahvaliti sluzi tome kad svrši što mu se zapovjedi? Ne vjerujem. 042 LUK 017 010 Tako i vi kad svršite sve što vam je zapovjeðeno, govorite: mi smo zaludne sluge, jer uèinismo što smo bili dužni èiniti. 042 LUK 017 011 I kad iðaše u Jerusalim, on prolažaše izmeðu Samarije i Galileje. 042 LUK 017 012 I kad ulažaše u jedno selo sretoše ga deset gubavijeh ljudi, koji staše izdaleka, 042 LUK 017 013 I podigoše glas govoreæi: Isuse uèitelju! pomiluj nas. 042 LUK 017 014 I vidjevši ih reèe im: idite i pokažite se sveštenicima. I oni iduæi oèistiše se. 042 LUK 017 015 A jedan od njih vidjevši da se iscijeli povrati se hvaleæi Boga iza glasa, 042 LUK 017 016 I pade nièice pred noge njegove, i zahvali mu. I to bješe Samarjanin. 042 LUK 017 017 A Isus odgovarajuæi reèe: ne iscijeliše li se desetorica? Gdje su dakle devetorica? 042 LUK 017 018 Kako se meðu njima koji ne naðe da se vrati da zahvali Bogu, nego sam ovaj tuðin? 042 LUK 017 019 I reèe mu: ustani, idi; vjera tvoja pomože ti. 042 LUK 017 020 A kad ga upitaše fariseji: kad æe doæi carstvo Božije? odgovarajuæi reèe im: carstvo Božije neæe doæi da se vidi; 042 LUK 017 021 Niti æe se kazati: evo ga ovdje ili ondje; jer gle, carstvo je Božije unutra u vama. 042 LUK 017 022 A uèenicima reèe: doæi æe vrijeme kad æete zaželjeti da vidite jedan dan sina èovjeèijega, i neæete vidjeti. 042 LUK 017 023 I reæi æe vam: evo ovdje je, ili: eno ondje; ali ne izlazite, niti tražite. 042 LUK 017 024 Jer kako što munja sine s neba, i zasvijetli se preko svega što je pod nebom, tako æe biti i sin èovjeèij u svoj dan. 042 LUK 017 025 Ali mu najprije treba mnogo postradati, i okrivljenu biti od roda ovoga. 042 LUK 017 026 I kako je bilo u vrijeme Nojevo onako æe biti u dane sina èovjeèijega: 042 LUK 017 027 Jeðahu, pijahu, ženjahu se, udavahu se do onoga dana kad Noje uðe u kovèeg, i doðe potop i pogubi sve. 042 LUK 017 028 Tako kao što bi u dane Lotove: jeðahu, pijahu, kupovahu, prodavahu, saðahu, zidahu; 042 LUK 017 029 A u dan kad iziðe Lot iz Sodoma, udari oganj i sumpor iz neba i pogubi sve. 042 LUK 017 030 Tako æe biti i u onaj dan kad æe se javiti sin èovjeèij. 042 LUK 017 031 U onaj dan koji se desi na krovu a pokuæstvo njegovo u kuæi, neka ne silazi da ga uzme; i koji se desi u polju, tako neka se ne vraæa natrag. 042 LUK 017 032 Opominjite se žene Lotove. 042 LUK 017 033 Koji poðe da saèuva dušu svoju, izgubiæe je; a koji je izgubi, oživljeæe je. 042 LUK 017 034 Kažem vam: u onu noæ biæe dva na jednome odru, jedan æe se uzeti a drugi æe se ostaviti; 042 LUK 017 035 Dvije æe mljeti zajedno, jedna æe se uzeti a druga æe se ostaviti; 042 LUK 017 036 Dva æe biti na njivi, jedan æe se uzeti a drugi æe se ostaviti. 042 LUK 017 037 I odgovarajuæi rekoše mu: gdje, Gospode? A on im reèe: gdje je strvina onamo æe se i orlovi skupiti. 042 LUK 018 001 Kaza im pak i prièu kako se treba svagda moliti Bogu, i ne dati da dotuži, 042 LUK 018 002 Govoreæi: u jednome gradu bijaše jedan sudija koji se Boga ne bojaše i ljudi ne stiðaše. 042 LUK 018 003 A u onome gradu bijaše jedna udovica i dolažaše k njemu govoreæi: ne daj me mojemu suparniku. 042 LUK 018 004 I ne šæadijaše zadugo. A najposlije reèe u sebi: ako se i ne bojim Boga i ljudi ne sramim, 042 LUK 018 005 No buduæi da mi dosaðuje ova udovica, odbraniæu je, da mi jednako ne dolazi i ne dosaðuje. 042 LUK 018 006 Tada reèe Gospod: èujte šta govori nepravedni sudija. 042 LUK 018 007 Akamoli Bog neæe odbraniti izbranijeh svojijeh koji ga mole dan i noæ? 042 LUK 018 008 Kažem vam da æe ih odbraniti brzo. Ali sin èovjeèij kad doðe hoæe li naæi vjeru na zemlji? 042 LUK 018 009 A i drugima koji mišljahu za sebe da su pravednici i druge uništavahu kaza prièu ovu: 042 LUK 018 010 Dva èovjeka uðoše u crkvu da se mole Bogu, jedan farisej a drugi carinik. 042 LUK 018 011 Farisej stade i moljaše se u sebi ovako: Bože! hvalim te što ja nijesam kao ostali ljudi: hajduci, nepravednici, preljuboèinci, ili kao ovaj carinik. 042 LUK 018 012 Postim dvaput u nedjelji; dajem desetak od svega što imam. 042 LUK 018 013 A carinik izdaleka stajaše, i ne šæaše ni oèiju podignuti na nebo, nego bijaše prsi svoje govoreæi: Bože! milostiv budi meni grješnome. 042 LUK 018 014 Kažem vam da ovaj otide opravdan kuæi svojoj, a ne onaj. Jer svaki koji se sam podiže poniziæe se; a koji se sam ponižuje podignuæe se. 042 LUK 018 015 Donošahu k njemu i djecu da ih se dotakne; a kad vidješe uèenici, zaprijetiše im. 042 LUK 018 016 A Isus dozvavši ih reèe: pustite djecu neka dolaze k meni, i ne branite im; jer je takovijeh carstvo Božije. 042 LUK 018 017 I kažem vam zaista: koji ne primi carstva Božijega kao dijete, neæe uæi u njega. 042 LUK 018 018 I zapita ga jedan knez govoreæi: uèitelju blagi! šta da uèinim da naslijedim život vjeèni? (aiōnios g166) 042 LUK 018 019 A Isus reèe mu: što me zoveš blagijem? niko nije blag osim jednoga Boga. 042 LUK 018 020 Zapovijesti znaš: ne èini preljube; ne ubij; ne ukradi; ne svjedoèi lažno; poštuj oca svojega i mater svoju. 042 LUK 018 021 A on reèe: sve sam ovo saèuvao od mladosti svoje. 042 LUK 018 022 A kad to èu Isus reèe mu: još ti jedno nedostaje: prodaj sve što imaš i razdaj siromasima; i imaæeš blago na nebu; i hajde za mnom. 042 LUK 018 023 A kad on èu to postade žalostan, jer bješe vrlo bogat. 042 LUK 018 024 A kad ga vidje Isus gdje postade žalostan, reèe: kako je teško uæi u carstvo Božije onima koji imaju bogatstvo! 042 LUK 018 025 Lakše je kamili proæi kroz iglene uši negoli bogatome uæi u carstvo Božije. 042 LUK 018 026 A oni koji slušahu rekoše: ko se dakle može spasti? 042 LUK 018 027 A on reèe: što je u ljudi nemoguæe u Boga je moguæe. 042 LUK 018 028 A Petar reèe: eto mi smo ostavili sve i za tobom idemo. 042 LUK 018 029 A on im reèe: zaista vam kažem: nema nijednoga koji bi ostavio kuæu, ili roditelje, ili braæu, ili sestre, ili ženu, ili djecu carstva radi Božijega, 042 LUK 018 030 Koji neæe primiti više u ovo vrijeme, i na onome svijetu život vjeèni. (aiōn g165, aiōnios g166) 042 LUK 018 031 Uze pak dvanaestoricu i reèe im: evo idemo gore u Jerusalim, i sve æe se svršiti što su proroci pisali za sina èovjeèijega. 042 LUK 018 032 Jer æe ga predati neznabošcima, i narugaæe mu se, i ružiæe ga, i popljuvaæe ga, 042 LUK 018 033 I biæe ga, i ubiæe ga; i treæi dan ustaæe. 042 LUK 018 034 I oni ništa od toga ne razumješe, i besjeda ova bješe od njih sakrivena, i ne razumješe što im se kaza. 042 LUK 018 035 A kad se približi k Jerihonu, jedan slijepac sjeðaše kraj puta proseæi. 042 LUK 018 036 A kad èu narod gdje prolazi zapita: šta je to? 042 LUK 018 037 I kazaše mu da Isus Nazareæanin prolazi. 042 LUK 018 038 I povika govoreæi: Isuse, sine Davidov! pomiluj me. 042 LUK 018 039 I prijeæahu mu oni što iðahu naprijed da uæuti; a on još više vikaše: sine Davidov! pomiluj me. 042 LUK 018 040 I Isus stade i zapovjedi da mu ga dovedu; a kad mu se približi, zapita ga 042 LUK 018 041 Govoreæi: šta hoæeš da ti uèinim? A on reèe: Gospode! da progledam. 042 LUK 018 042 A Isus reèe: progledaj; vjera tvoja pomože ti. 042 LUK 018 043 I odmah progleda, i poðe za njim hvaleæi Boga. I svi ljudi koji vidješe hvaljahu Boga. 042 LUK 019 001 I kad uðe u Jerihon i prolažaše kroza nj, 042 LUK 019 002 I gle, èovjek po imenu Zakhej, koji bješe starješina carinièki, i bješe bogat, 042 LUK 019 003 I iskaše da vidi Isusa da ga pozna; i ne mogaše od naroda, jer bješe maloga rasta; 042 LUK 019 004 I potrèavši naprijed, pope se na dud da ga vidi; jer mu je onuda trebalo proæi. 042 LUK 019 005 I kad doðe Isus na ono mjesto, pogledavši gore vidje ga, i reèe mu: Zakheju! siði brzo; jer mi danas valja biti u tvojoj kuæi. 042 LUK 019 006 I siðe brzo; i primi ga radujuæi se. 042 LUK 019 007 I svi, kad vidješe, vikahu na njega govoreæi da grješnome èovjeku doðe u kuæu. 042 LUK 019 008 A Zakhej stade i reèe Gospodu: Gospode! evo pola imanja svojega daæu siromasima, i ako sam koga zanio vratiæu onoliko èetvoro. 042 LUK 019 009 A Isus mu reèe: danas doðe spasenije kuæi ovoj; jer je i ovo sin Avraamov. 042 LUK 019 010 Jer je sin èovjeèij došao da naðe i spase što je izgubljeno. 042 LUK 019 011 A kad oni to slušahu nastavi kazivati prièu; jer bješe blizu Jerusalima, i mišljahu da æe se odmah javiti carstvo Božije. 042 LUK 019 012 Reèe dakle: jedan èovjek od dobra roda otide u daljnu zemlju da primi sebi carstvo, i da se vrati. 042 LUK 019 013 Dozvavši pak deset svojijeh sluga dade im deset kesa, i reèe im: trgujte dok se ja vratim. 042 LUK 019 014 I graðani njegovi mržahu na njega, i poslaše za njim poslanike govoreæi: neæemo da on caruje nad nama. 042 LUK 019 015 I kad se on vrati, pošto primi carstvo, reèe da dozovu one sluge kojima dade srebro, da vidi šta je koji dobio. 042 LUK 019 016 Tada doðe prvi govoreæi: gospodaru! kesa tvoja donese deset kesa. 042 LUK 019 017 I reèe mu: dobro, dobri slugo; kad si mi u malom bio vjeran evo ti vlast nad deset gradova. 042 LUK 019 018 I doðe drugi govoreæi: gospodaru! kesa tvoja donese pet kesa. 042 LUK 019 019 A on reèe i onome: i ti budi nad pet gradova. 042 LUK 019 020 I treæi doðe govoreæi: gospodaru! evo tvoja kesa koju sam zavezao u ubrus i èuvao. 042 LUK 019 021 Jer sam se bojao tebe: jer si èovjek tvrd: uzimaš što nijesi ostavio, i žnješ što nijesi sijao. 042 LUK 019 022 A gospodar mu reèe: po tvojijem æu ti rijeèima suditi, zli slugo! znao si da sam ja tvrd èovjek, uzimam što nijesam ostavio, i žnjem što nijesam sijao: 042 LUK 019 023 Pa zašto nijesi dao mojega srebra trgovcima, i ja došavši primio bih ga s dobitkom? 042 LUK 019 024 I reèe onima što stajahu pred njim: uzmite od njega kesu i podajte onome što ima deset kesa. 042 LUK 019 025 I rekoše mu: gospodaru! on ima deset kesa. 042 LUK 019 026 A on im odgovori: jer vam kažem da æe se svakome koji ima dati; a od onoga koji nema uzeæe se od njega i ono što ima. 042 LUK 019 027 A one moje neprijatelje koji nijesu htjeli da ja budem car nad njima, dovedite amo, i isijecite preda mnom. 042 LUK 019 028 I kazavši ovo poðe naprijed, i iðaše gore u Jerusalim. 042 LUK 019 029 I kad se približi Vitfazi i Vitaniji kod gore koja se zvaše Maslinska, posla dva od uèenika svojijeh 042 LUK 019 030 Govoreæi: idite u to selo prema vama, i kad uðete u njega naæi æete magare privezano na koje nikakav èovjek nikad nije usjedao; odriješite ga i dovedite. 042 LUK 019 031 I ako vas ko upita: zašto driješite? ovako mu kažite: ono Gospodu treba. 042 LUK 019 032 A kad otidoše poslani, naðoše kao što im kaza. 042 LUK 019 033 A kad oni driješahu magare rekoše im gospodari od njega: zašto driješite magare? 042 LUK 019 034 A oni rekoše: ono Gospodu treba. 042 LUK 019 035 I dovedoše ga k Isusu, i baciše haljine svoje na magare, i posadiše Isusa. 042 LUK 019 036 A kad iðaše, prostirahu haljine svoje po putu. 042 LUK 019 037 A kad se približi veæ da siðe s gore Maslinske, poèe sve mnoštvo uèenika u radosti hvaliti Boga iza glasa za sva èudesa što su vidjeli, 042 LUK 019 038 Govoreæi: blagosloven car koji ide u ime Gospodnje! mir na nebu i slava na visini! 042 LUK 019 039 I neki fariseji iz naroda rekoše mu: uèitelju! zaprijeti uèenicima svojijem. 042 LUK 019 040 I odgovarajuæi reèe im: kažem vam: ako oni uæute, kamenje æe povikati. 042 LUK 019 041 I kad se približi, ugleda grad i zaplaka za njim 042 LUK 019 042 Govoreæi: kad bi i ti znao u ovaj tvoj dan što je za mir tvoj! ali je sad sakriveno od oèiju tvojijeh. 042 LUK 019 043 Jer æe doæi dani na tebe, i okružiæe te neprijatelji tvoji opkopima, i opkoliæe te, i obuzeæe te sa sviju strana; 042 LUK 019 044 I razbiæe tebe i djecu tvoju u tebi, i neæe ostaviti u tebi kamena na kamenu, zato što nijesi poznao vremena u kojemu si pohoðen. 042 LUK 019 045 I ušavši u crkvu stade izgoniti one što prodavahu u njoj i kupovahu, 042 LUK 019 046 Govoreæi im: u pismu stoji: dom moj dom je molitve, a vi naèiniste od njega peæinu hajduèku. 042 LUK 019 047 I uèaše svaki dan u crkvi. A glavari sveštenièki i književnici i starješine narodne gledahu da ga pogube. 042 LUK 019 048 I ne nalažahu šta bi mu uèinili; jer sav narod iðaše za njim, i slušahu ga. 042 LUK 020 001 I kad on u jedan od onijeh dana uèaše narod u crkvi i propovijedaše jevanðelje, doðoše glavari sveštenièki i književnici sa starješinama, 042 LUK 020 002 I rekoše mu govoreæi: kaži nam kakvom vlasti to èiniš? Ili ko ti je dao vlast tu? 042 LUK 020 003 A on odgovarajuæi reèe im: i ja æu vas upitati jednu rijeè, i kažite mi: 042 LUK 020 004 Krštenje Jovanovo ili bi s neba ili od ljudi? 042 LUK 020 005 A oni pomišljahu u sebi govoreæi: ako reèemo s neba, reæi æe: zašto mu dakle ne vjerovaste? 042 LUK 020 006 Ako li reèemo: od ljudi, sav æe nas narod pobiti kamenjem; jer svi vjerovahu da Jovan bješe prorok. 042 LUK 020 007 I odgovoriše: ne znamo otkuda. 042 LUK 020 008 A Isus im reèe: ni ja vama neæu kazati kakvom vlasti ovo èinim. 042 LUK 020 009 A narodu poèe kazivati prièu ovu: jedan èovjek posadi vinograd, i dade ga vinogradarima pa otide na podugo vremena. 042 LUK 020 010 I u vrijeme posla k vinogradarima slugu da mu dadu od roda vinogradskoga; ali vinogradari izbiše ga, i poslaše prazna. 042 LUK 020 011 I posla opet drugoga slugu; a oni i onoga izbiše i osramotivši poslaše prazna. 042 LUK 020 012 I posla opet treæega; a oni i onoga raniše, i istjeraše. 042 LUK 020 013 Onda reèe gospodar od vinograda: šta æu èiniti? Da pošljem sina svojega ljubaznoga: eda se kako zastide kad vide njega. 042 LUK 020 014 A vinogradari vidjevši njega mišljahu u sebi govoreæi: ovo je našljednik; hodite da ga ubijemo da naše bude dostojanje. 042 LUK 020 015 I izvedoše ga napolje iz vinograda i ubiše. Šta æe dakle uèiniti njima gospodar od vinograda? 042 LUK 020 016 Doæi æe i pogubiæe ove vinogradare, i daæe vinograd drugima. A oni što slušahu rekoše: ne dao Bog! 042 LUK 020 017 A on pogledavši na njih reèe: šta znaèi dakle ono u pismu: kamen koji odbaciše zidari onaj posta glava od ugla? 042 LUK 020 018 Svaki koji padne na taj kamen razbiæe se; a na koga on padne satræe ga. 042 LUK 020 019 I gledahu glavari sveštenièki i književnici u onaj èas da dignu ruke na nj; ali se pobojaše naroda, jer razumješe da njima ovu prièu kaza. 042 LUK 020 020 I pažahu na njega, i poslaše vrebaèe, koji se graðahu kao da su pobožni: ne bi li ga uhvatili u rijeèi da ga predadu poglavarima i vlasti sudijnoj. 042 LUK 020 021 I upitaše ga govoreæi: uèitelju! znamo da pravo govoriš i uèiš, i ne gledaš ko je ko, nego zaista uèiš putu Božijemu: 042 LUK 020 022 Treba li nam æesaru davati haraè, ili ne? 042 LUK 020 023 A on razumjevši njihovo lukavstvo reèe im: šta me kušate? 042 LUK 020 024 Pokažite mi dinar; èij je na njemu obraz i natpis? A oni odgovarajuæi rekoše: æesarev. 042 LUK 020 025 A on im reèe: podajte dakle što je æesarevo æesaru, a što je Božije Bogu. 042 LUK 020 026 I ne mogoše rijeèi njegove pokuditi pred narodom; i diviše se odgovoru njegovu, i umukoše. 042 LUK 020 027 A pristupiše neki od sadukeja koji kažu da nema vaskrsenija, i pitahu ga 042 LUK 020 028 Govoreæi: uèitelju! Mojsije nam napisa: ako kome umre brat koji ima ženu, i umre bez djece, da brat njegov uzme ženu, i da podigne sjeme bratu svojemu. 042 LUK 020 029 Bijaše sedam braæe, i prvi uze ženu, i umrije bez djece; 042 LUK 020 030 I uze drugi ženu, i on umrije bez djece; 042 LUK 020 031 I treæi je uze; a tako i svi sedam; i ne ostaviše djece, i pomriješe; 042 LUK 020 032 A poslije sviju umrije i žena. 042 LUK 020 033 O vaskrseniju dakle koga æe od njih biti žena? jer je ona sedmorici bila žena. 042 LUK 020 034 I odgovarajuæi Isus reèe im: djeca ovoga svijeta žene se i udaju; (aiōn g165) 042 LUK 020 035 A koji se udostoje dobiti onaj svijet i vaskrsenije iz mrtvijeh niti æe se ženiti ni udavati; (aiōn g165) 042 LUK 020 036 Jer više ne mogu umrijeti; jer su kao anðeli; i sinovi su Božiji kad su sinovi vaskrsenija. 042 LUK 020 037 A da mrtvi ustaju, i Mojsije pokaza kod kupine gdje naziva Gospoda Boga Avraamova i Boga Isakova i Boga Jakovljeva. 042 LUK 020 038 A Bog nije Bog mrtvijeh nego živijeh; jer su njemu svi živi. 042 LUK 020 039 A neki od književnika odgovarajuæi rekoše: uèitelju! dobro si kazao. 042 LUK 020 040 I veæ ne smijahu ništa da ga zapitaju. A on im reèe: 042 LUK 020 041 Kako govore da je Hristos sin Davidov? 042 LUK 020 042 Kad sam David govori u psaltiru: reèe Gospod Gospodu mojemu: sjedi meni s desne strane, 042 LUK 020 043 Dok položim neprijatelje tvoje podnožje nogama tvojima. 042 LUK 020 044 David dakle njega naziva Gospodom; pa kako mu je sin? 042 LUK 020 045 A kad sav narod slušaše, reèe uèenicima svojijem: 042 LUK 020 046 Èuvajte se od književnika, koji hoæe da idu u dugaèkijem haljinama, i traže da im se klanja po ulicama, i prvijeh mjesta po zbornicama, i zaèelja na gozbama; 042 LUK 020 047 Koji jedu kuæe udovièke, i lažno se mole Bogu dugo. Oni æe još veæma biti osuðeni. 042 LUK 021 001 Pogledavši pak gore vidje bogate gdje meæu priloge svoje u haznu Božiju; 042 LUK 021 002 A vidje i jednu siromašnu udovicu koja metaše ondje dvije lepte; 042 LUK 021 003 I reèe: zaista vam kažem: ova siromašna udovica metnu više od sviju: 042 LUK 021 004 Jer svi ovi metnuše u prilog Bogu od suviška svojega, a ona od sirotinje svoje metnu svu hranu svoju što imaše. 042 LUK 021 005 I kad neki govorahu za crkvu da je ukrašena lijepijem kamenjem i zakladima, reèe: 042 LUK 021 006 Doæi æe dani u koje od svega što vidite neæe ostati ni kamen na kamenu koji se neæe razmetnuti. 042 LUK 021 007 Zapitaše ga pak govoreæi: uèitelju! a kad æe to biti? i kakav je znak kad æe se to dogoditi? 042 LUK 021 008 A on reèe: èuvajte se da vas ne prevare, jer æe mnogi doæi na ime moje govoreæi: ja sam, i vrijeme se približi. Ne idite dakle za njima. 042 LUK 021 009 A kad èujete ratove i bune, ne plašite se; jer to sve treba najprije da bude; ali još nije tada pošljedak. 042 LUK 021 010 Tada im reèe: ustaæe narod na narod i carstvo na carstvo; 042 LUK 021 011 I zemlja æe se tresti vrlo po svijetu, i biæe gladi i pomori i strahote i veliki znaci biæe na nebu. 042 LUK 021 012 A prije svega ovoga metnuæe na vas ruke svoje i goniæe vas i predavati u zbornice i u tamnice; vodiæe vas pred careve i kraljeve imena mojega radi. 042 LUK 021 013 A to æe vam se dogoditi za svjedoèanstvo. 042 LUK 021 014 Metnite dakle u srca svoja, da se prije ne pripravljate kako æete odgovarati: 042 LUK 021 015 Jer æu vam ja dati usta i premudrost kojoj se neæe moæi protiviti ni odgovoriti svi vaši protivnici. 042 LUK 021 016 A predavaæe vas i roditelji i braæa i roðaci i prijatelji; i pobiæe neke od vas. 042 LUK 021 017 I svi æe omrznuti na vas imena mojega radi. 042 LUK 021 018 I dlaka s glave vaše neæe poginuti. 042 LUK 021 019 Trpljenjem svojijem spasavajte duše svoje. 042 LUK 021 020 A kad vidite da Jerusalim opkoli vojska onda znajte da se približilo vrijeme da opusti. 042 LUK 021 021 Tada koji budu u Judeji neka bježe u gore, i koji budu u gradu neka izlaze napolje; i koji su napolju neka ne ulaze u njega: 042 LUK 021 022 Jer su ovo dani osvete, da se izvrši sve što je napisano. 042 LUK 021 023 Ali teško trudnima i dojilicama u te dane! Jer æe biti velika nevolja na zemlji, i gnjev na ovom narodu. 042 LUK 021 024 I pašæe od oštrica maèa, i odvešæe se u ropstvo po svijem narodima; i Jerusalim æe gaziti neznabošci dok se ne izvrše vremena neznabožaca. 042 LUK 021 025 I biæe znaci u suncu i u mjesecu i u zvijezdama; i ljudima na zemlji tuga od smetnje i od huke morske i valova. 042 LUK 021 026 Ljudi æe umirati od straha i od èekanja onoga što ide na zemlju; jer æe se i sile nebeske pokrenuti. 042 LUK 021 027 I tada æe ugledati sina èovjeèijega gdje ide na oblacima sa silom i slavom velikom. 042 LUK 021 028 A kad se poène ovo zbivati, gledajte i podignite glave svoje; jer se približuje izbavljenje vaše. 042 LUK 021 029 I kaza im prièu: gledajte na smokvu i na sva drveta; 042 LUK 021 030 Kad vidite da veæ potjeraju, sami znate da je blizu ljeto. 042 LUK 021 031 Tako i vi kad vidite ovo da se zbiva, znajte da je blizu carstvo Božije. 042 LUK 021 032 Zaista vam kažem da ovaj naraštaj neæe proæi dok se ovo sve ne zbude. 042 LUK 021 033 Nebo i zemlja proæi æe, a rijeèi moje neæe proæi. 042 LUK 021 034 Ali se èuvajte da kako vaša srca ne otežaju žderanjem i pijanstvom i brigama ovoga svijeta, i da vam ovaj dan ne doðe iznenada. 042 LUK 021 035 Jer æe doæi kao zamka na sve koji žive po svoj zemlji. 042 LUK 021 036 Stražite dakle jednako i molite se Bogu da biste se udostojili uteæi od svega ovoga što æe se zbiti, i stati pred sinom èovjeèijim. 042 LUK 021 037 I danju uèaše u crkvi, a noæu izlažaše i noæivaše na gori koja se zove Maslinska. 042 LUK 021 038 I sav narod dolažaše izjutra k njemu u crkvu da ga slušaju. 042 LUK 022 001 Približavaše se pak praznik prijesnijeh hljebova koji se zove pasha. 042 LUK 022 002 I gledahu glavari sveštenièki i književnici kako bi ga ubili; ali se bojahu naroda. 042 LUK 022 003 A sotona uðe u Judu, koji se zvaše Iskariot, i koji bješe jedan od dvanaestorice. 042 LUK 022 004 I otišavši govori s glavarima sveštenièkijem i sa starješinama kako æe im ga izdati. 042 LUK 022 005 I oni se obradovaše, i ugovoriše da mu dadu novce. 042 LUK 022 006 I on se obreèe, i tražaše zgodna vremena da im ga preda tajno od naroda. 042 LUK 022 007 A doðe dan prijesnijeh hljebova u koji trebaše klati pashu; 042 LUK 022 008 I posla Petra i Jovana rekavši: idite ugotovite nam pashu da jedemo. 042 LUK 022 009 A oni mu rekoše: gdje hoæeš da ugotovimo? 042 LUK 022 010 A on im reèe: eto kad uðete u grad, srešæe vas èovjek koji nosi vodu u krèagu; idite za njim u kuæu u koju on uðe, 042 LUK 022 011 I kažite domaæinu: uèitelj veli: gdje je gostionica gdje æu jesti pashu s uèenicima svojijem? 042 LUK 022 012 I on æe vam pokazati veliku sobu prostrtu; ondje ugotovite. 042 LUK 022 013 A oni otidoše i naðoše kao što im kaza; i ugotoviše pashu. 042 LUK 022 014 I kad doðe èas, sjede za trpezu, i dvanaest apostola s njim. 042 LUK 022 015 I reèe im: vrlo sam željeo da ovu pashu jedem s vama prije nego postradam; 042 LUK 022 016 Jer vam kažem da je otsele neæu jesti dok se ne svrši u carstvu Božijemu. 042 LUK 022 017 I uzevši èašu dade hvalu, i reèe: uzmite je i razdijelite meðu sobom; 042 LUK 022 018 Jer vam kažem da neæu piti od roda vinogradskoga dok ne doðe carstvo Božije. 042 LUK 022 019 I uzevši hljeb dade hvalu, i prelomivši ga dade im govoreæi: ovo je tijelo moje koje se daje za vas; ovo èinite za moj spomen. 042 LUK 022 020 A tako i èašu po veèeri, govoreæi: ova je èaša novi zavjet mojom krvi koja se za vas proljeva. 042 LUK 022 021 Ali evo ruka izdajnika mojega sa mnom je na trpezi. 042 LUK 022 022 I sin èovjeèij dakle ide kao što je ureðeno; ali teško èovjeku onome koji ga izdaje! 042 LUK 022 023 I oni staše tražiti meðu sobom koji bi dakle od njih bio koji æe to uèiniti. 042 LUK 022 024 A posta i prepiranje meðu njima koji bi se držao meðu njima da je najveæi. 042 LUK 022 025 A on im reèe: carevi narodni vladaju narodom, a koji njim upravljaju, zovu se dobrotvori. 042 LUK 022 026 Ali vi nemojte tako; nego koji je najveæi meðu vama neka bude kao najmanji, i koji je starješina neka bude kao sluga. 042 LUK 022 027 Jer koji je veæi, koji sjedi za trpezom ili koji služi? Nije li onaj koji sjedi za trpezom? A ja sam meðu vama kao sluga. 042 LUK 022 028 A vi ste oni koji ste se održali sa mnom u mojijem napastima. 042 LUK 022 029 I ja ostavljam vama carstvo kao što je otac moj meni ostavio: 042 LUK 022 030 Da jedete i pijete za trpezom mojom u carstvu mojemu, i da sjedite na prijestolima i sudite nad dvanaest koljena Izrailjevijeh. 042 LUK 022 031 Reèe pak Gospod: Simone! Simone! evo vas ište sotona da bi vas èinio kao pšenicu. 042 LUK 022 032 A ja se molih za tebe da tvoja vjera ne prestane; i ti kadgod obrativši se utvrdi braæu svoju. 042 LUK 022 033 A on mu reèe: Gospode! s tobom gotov sam i u tamnicu i na smrt iæi. 042 LUK 022 034 A on reèe: kažem ti, Petre! danas neæe zapjevati pijetao dok se triput ne odreèeš da me poznaješ. 042 LUK 022 035 I reèe im: kad vas poslah bez kese i bez torbe i bez obuæe, eda vam što nedostade? A oni rekoše: ništa. 042 LUK 022 036 A on im reèe: ali sad koji ima kesu neka je uzme, tako i torbu; a koji nema neka proda haljinu svoju i kupi nož. 042 LUK 022 037 Jer vam kažem da još i ovo treba na meni da se izvrši što stoji u pismu: i meðu zloèince metnuše ga. Jer što je pisano za mene, svršuje se. 042 LUK 022 038 A oni rekoše: Gospode! evo ovdje dva noža. A on im reèe: dosta je. 042 LUK 022 039 I izišavši otide po obièaju na goru Maslinsku; a za njim otidoše uèenici njegovi. 042 LUK 022 040 A kad doðe na mjesto reèe im: molite se Bogu da ne padnete u napast. 042 LUK 022 041 I sam otstupi od njih kako se može kamenom dobaciti, i kleknuvši na koljena moljaše se Bogu 042 LUK 022 042 Govoreæi: oèe! kad bi htio da proneseš ovu èašu mimo mene! ali ne moja volja nego tvoja da bude. 042 LUK 022 043 A anðeo mu se javi s neba, i krijepi ga. 042 LUK 022 044 I buduæi u borenju, moljaše se bolje; znoj pak njegov bijaše kao kaplje krvi koje kapahu na zemlju. 042 LUK 022 045 I ustavši od molitve doðe k uèenicima svojijem, i naðe ih a oni spavaju od žalosti, 042 LUK 022 046 I reèe im: što spavate? ustanite, molite se Bogu da ne padnete u napast. 042 LUK 022 047 Dok on pak još govoraše, gle, narod i jedan od dvanaestorice, koji se zvaše Juda, iðaše pred njima, i pristupi k Isusu da ga cjeliva. Jer im ovo bijaše dao znak: koga cjelivam onaj je. 042 LUK 022 048 A Isus mu reèe: Juda! zar cjelivom izdaješ sina èovjeèijega? 042 LUK 022 049 A kad oni što bijahu s njim vidješe šta æe biti, rekoše mu: Gospode! da bijemo nožem? 042 LUK 022 050 I udari jedan od njih slugu poglavara sveštenièkoga, i otsijeèe mu desno uho. 042 LUK 022 051 A Isus odgovarajuæi reèe: ostavite to. I dohvativši se do uha njegova iscijeli ga. 042 LUK 022 052 A glavarima sveštenièkijem i vojvodama crkvenijem i starješinama koji bijahu došli na nj reèe Isus: zar kao na hajduka iziðoste s noževima i koljem da me uhvatite? 042 LUK 022 053 Svaki dan bio sam s vama u crkvi i ne digoste ruku na mene; ali je sad vaš èas i oblast tame. 042 LUK 022 054 A kad ga uhvatiše, odvedoše ga i uvedoše u dvor poglavara sveštenièkoga. A Petar iðaše za njim izdaleka. 042 LUK 022 055 A kad oni naložiše oganj nasred dvora i sjeðahu zajedno, i Petar sjeðaše meðu njima. 042 LUK 022 056 Vidjevši ga pak jedna sluškinja gdje sjedi kod ognja, i pogledavši na nj reèe: i ovaj bješe s njim. 042 LUK 022 057 A on ga se odreèe govoreæi: ženo! ne poznajem ga. 042 LUK 022 058 I malo zatijem vidje ga drugi i reèe: i ti si od njih. A Petar reèe: èovjeèe! nijesam. 042 LUK 022 059 I pošto proðe oko jednoga sahata drugi neko potvrðivaše govoreæi: zaista i ovaj bješe s njim; jer je Galilejac. 042 LUK 022 060 A Petar reèe: èovjeèe! ne znam šta govoriš. I odmah dok on još govoraše zapjeva pijetao. 042 LUK 022 061 I obazrevši se Gospod pogleda na Petra, i Petar se opomenu rijeèi Gospodnje kako mu reèe: prije nego pijetao zapjeva odreæi æeš me se triput. 042 LUK 022 062 I izišavši napolje plaka gorko. 042 LUK 022 063 A ljudi koji držahu Isusa rugahu mu se, i bijahu ga. 042 LUK 022 064 I pokrivši ga bijahu ga po obrazu i pitahu ga govoreæi: proreci ko te udari? 042 LUK 022 065 I druge mnoge hule govorahu na nj. 042 LUK 022 066 I kad svanu, sabraše se starješine narodne i glavari sveštenièki i književnici, i odvedoše ga u svoj sud 042 LUK 022 067 Govoreæi: jesi li ti Hristos? kaži nam. A on im reèe: ako vam i kažem, neæete vjerovati. 042 LUK 022 068 A ako vas i zapitam, neæete mi odgovoriti, niti æete me pustiti. 042 LUK 022 069 Otsele æe sin èovjeèij sjediti s desne strane sile Božije. 042 LUK 022 070 Svi pak rekoše: ti li si dakle sin Božij? A on im reèe: vi kažete da sam ja. 042 LUK 022 071 A oni rekoše: šta nam trebaju više svjedoèanstva? jer sami èusmo iz usta njegovijeh. 042 LUK 023 001 I ustavši njih sve mnoštvo odvedoše ga k Pilatu. 042 LUK 023 002 I poèeše ga tužiti govoreæi: ovoga naðosmo da otpaðuje narod naš, i zabranjuje davati æesaru danak, i govori da je on Hristos car. 042 LUK 023 003 A Pilat ga zapita: ti li si car Judejski? A on odgovarajuæi reèe mu: ti kažeš. 042 LUK 023 004 A Pilat reèe glavarima sveštenièkijem i narodu: ja ne nalazim nikakve krivice na ovom èovjeku. 042 LUK 023 005 A oni navaljivahu govoreæi: on buni ljude uèeæi po svoj Judeji poèevši od Galileje dovde. 042 LUK 023 006 A Pilat èuvši za Galileju zapita: zar je on Galilejac? 042 LUK 023 007 I razumjevši da je iz podruèja Irodova posla ga Irodu, koji takoðer bijaše u Jerusalimu onijeh dana. 042 LUK 023 008 A Irod vidjevši Isusa bi mu vrlo milo; jer je odavno željeo da ga vidi, jer je mnogo slušao za njega, i nadaše se da æe vidjeti od njega kako èudo. 042 LUK 023 009 I pita ga mnogo koje za što; ali mu on ništa ne odgovori. 042 LUK 023 010 A glavari sveštenièki i književnici stajahu, i jednako tužahu ga. 042 LUK 023 011 A Irod osramotivši ga sa svojijem vojnicima, i narugavši mu se, obuèe mu bijelu haljinu, i posla ga natrag Pilatu. 042 LUK 023 012 I u taj se dan pomiriše Pilat i Irod meðu sobom; jer prije bijahu u zavadi. 042 LUK 023 013 A Pilat sazvavši glavare sveštenièke i knezove i narod 042 LUK 023 014 Reèe im: dovedoste mi ovoga èovjeka kao koji narod otpaðuje, i eto ja ga pred vama ispitah, i ne nalazim na ovom èovjeku nijedne krivice što vi na njega govorite; 042 LUK 023 015 A ni Irod, jer sam ga slao k njemu; i eto se ne nalazi ništa da je uèinio što bi zasluživalo smrt. 042 LUK 023 016 Daklem da ga izbijem pa da pustim. 042 LUK 023 017 A trebaše o svakom prazniku pashe da im pusti po jednoga sužnja. 042 LUK 023 018 Ali narod sav povika govoreæi: uzmi ovoga, a pusti nam Varavu; 042 LUK 023 019 Koji bijaše baèen u tamnicu za nekakvu bunu uèinjenu u gradu i za krv. 042 LUK 023 020 A Pilat opet reèe da bi on htio pustiti Isusa. 042 LUK 023 021 A oni vikahu govoreæi: raspni ga, raspni. 042 LUK 023 022 A on im treæi put reèe: kakvo je dakle on zlo uèinio? ja ništa na njemu ne naðoh što bi zasluživalo smrt; daklem da ga izbijem pa da pustim. 042 LUK 023 023 A oni jednako navaljivahu s velikom vikom, i iskahu da se on razapne; i nadvlada vika njihova i glavara sveštenièkijeh. 042 LUK 023 024 I Pilat presudi da bude kao što oni ištu. 042 LUK 023 025 I pusti onoga što iskahu, koji bješe baèen u tamnicu za bunu i za krv; a Isusa ostavi na njihovu volju. 042 LUK 023 026 I kad ga povedoše, uhvatiše nekoga Simona Kirinca koji iðaše iz polja, i metnuše na njega krst da nosi za Isusom. 042 LUK 023 027 A za njim iðaše mnoštvo naroda i žena, koje plakahu i naricahu za njim. 042 LUK 023 028 A Isus obazrevši se na njih reèe: kæeri Jerusalimske! ne plaèite za mnom, nego plaèite za sobom i za djecom svojom. 042 LUK 023 029 Jer gle, idu dani u koje æe se reæi: blago nerotkinjama, i utrobama koje ne rodiše, i sisama koje ne dojiše. 042 LUK 023 030 Tada æe poèeti govoriti gorama: padnite na nas; i bregovima: pokrijte nas. 042 LUK 023 031 Jer kad se ovako radi od sirova drveta, šta æe biti od suha? 042 LUK 023 032 Voðahu pak i druga dva zloèinca da pogube s njim. 042 LUK 023 033 I kad doðoše na mjesto koje se zvaše košturnica, ondje razapeše njega i zloèince, jednoga s desne strane a drugoga s lijeve. 042 LUK 023 034 A Isus govoraše: oèe! oprosti im; jer ne znadu šta èine. A dijeleæi njegove haljine bacahu kocke. 042 LUK 023 035 I narod stajaše te gledaše, a i knezovi s njima rugahu mu se govoreæi: drugima pomože, neka pomože i sebi, ako je on Hristos, izbranik Božij. 042 LUK 023 036 A i vojnici mu se rugahu, i pristupahu k njemu i davahu mu ocat, 042 LUK 023 037 I govorahu: ako si ti car Judejski pomozi sam sebi. 042 LUK 023 038 A bijaše nad njim i natpis napisan slovima Grèkijem i Latinskijem i Jevrejskijem: ovo je car Judejski. 042 LUK 023 039 A jedan od obješenijeh zloèinaca huljaše na njega govoreæi: ako si ti Hristos pomozi sebi i nama. 042 LUK 023 040 A drugi odgovarajuæi šutkaše ga i govoraše: zar se ti ne bojiš Boga, kad si i sam osuðen tako? 042 LUK 023 041 I mi smo još pravedno osuðeni; jer primamo po svojijem djelima kao što smo zaslužili; ali on nikakva zla nije uèinio. 042 LUK 023 042 I reèe Isusu: opomeni me se, Gospode! kad doðeš u carstvo svoje. 042 LUK 023 043 I reèe mu Isus: zaista ti kažem: danas æeš biti sa mnom u raju. 042 LUK 023 044 A bijaše oko šestoga sahata, i tama bi po svoj zemlji do sahata devetoga. 042 LUK 023 045 I pomrèa sunce, i zavjes crkveni razdrije se napola. 042 LUK 023 046 I povikavši Isus iza glasa reèe: oèe! u ruke tvoje predajem duh svoj. I rekavši ovo izdahnu. 042 LUK 023 047 A kad vidje kapetan šta bi, stade hvaliti Boga govoreæi: zaista ovaj èovjek bješe pravednik. 042 LUK 023 048 I sav narod koji se bijaše skupio da gleda ovo, kad vidje šta biva, vrati se bijuæi se u prsi svoje. 042 LUK 023 049 A svi njegovi znanci stajahu izdaleka, i žene koje bijahu išle za njim iz Galileje, i gledahu ovo. 042 LUK 023 050 I gle, èovjek, po imenu Josif, savjetnik, èovjek dobar i pravedan, 042 LUK 023 051 On ne bijaše pristao na njihov savjet i na posao) iz Arimateje grada Judejskoga, koji i sam èekaše carstva Božijega, 042 LUK 023 052 On pristupivši k Pilatu zaiska tijelo Isusovo. 042 LUK 023 053 I skide ga, i obavi platnom, i metnu ga u grob isjeèen, u kome niko ne bijaše nikad metnut. 042 LUK 023 054 I dan bijaše petak, i subota osvitaše. 042 LUK 023 055 A žene koje bijahu došle s Isusom iz Galileje, idoše za Josifom, i vidješe grob i kako se tijelo metnu. 042 LUK 023 056 Vrativši se pak pripraviše mirise i miro; i u subotu dakle ostaše na miru po zakonu. 042 LUK 024 001 A u prvi dan nedjeljni doðoše vrlo rano na grob, i donesoše mirise što pripraviše, i neke druge žene s njima; 042 LUK 024 002 Ali naðoše kamen odvaljen od groba. 042 LUK 024 003 I ušavši ne naðoše tijela Gospoda Isusa. 042 LUK 024 004 I kad se one èuðahu tome, gle, dva èovjeka staše pred njima u sjajnijem haljinama; 042 LUK 024 005 A kad se one uplašiše i oboriše lica k zemlji, rekoše im: što tražite živoga meðu mrtvima? 042 LUK 024 006 Nije ovdje; nego ustade; opomenite se kako vam kaza kad bješe još u Galileji, 042 LUK 024 007 Govoreæi da sin èovjeèij treba da se preda u ruke ljudi grješnika i da se razapne i treæi dan da ustane. 042 LUK 024 008 I opomenuše se rijeèi njegovijeh. 042 LUK 024 009 I vrativši se od groba javiše sve ovo jedanaestorici i svima ostalijem. 042 LUK 024 010 A to bijaše Magdalina Marija i Jovana i Marija Jakovljeva i ostale s njima koje kazaše ovo apostolima. 042 LUK 024 011 I njima se uèiniše njihove rijeèi kao laž, i ne vjerovaše im. 042 LUK 024 012 A Petar ustavši otrèa ka grobu, i natkuèivši se vidje same haljine gdje leže, i otide èudeæi se u sebi šta bi. 042 LUK 024 013 I gle, dvojica od njih iðahu u onaj dan u selo koje bijaše daleko od Jerusalima šeset potrkališta i zvaše se Emaus. 042 LUK 024 014 A oni govorahu meðu sobom o svima ovijem dogaðajima. 042 LUK 024 015 I kad se oni razgovarahu i zapitivahu jedan drugoga, i Isus približi se, i iðaše s njima. 042 LUK 024 016 A oèi im se držahu da ga ne poznaše. 042 LUK 024 017 A on im reèe: kakav je to razgovor koji imate meðu sobom iduæi, i što ste neveseli? 042 LUK 024 018 A jedan po imenu Kleopa, odgovarajuæi reèe mu: zar si ti jedan od crkvara u Jerusalimu koji nijesi èuo šta je u njemu bilo ovijeh dana? 042 LUK 024 019 I reèe im: šta? A oni mu rekoše: za Isusa Nazareæanina, koji bješe prorok, silan u djelu i u rijeèi pred Bogom i pred svijem narodom; 042 LUK 024 020 Kako ga predadoše glavari sveštenièki i knezovi naši te se osudi na smrt, i razapeše ga? 042 LUK 024 021 A mi se nadasmo da je on onaj koji æe izbaviti Izrailja; ali svrh svega toga ovo je danas treæi dan kako to bi. 042 LUK 024 022 A uplašiše nas i žene neke od našijeh koje su bile rano na grobu, 042 LUK 024 023 I ne našavši tijela njegova doðoše govoreæi da su im se anðeli javili koji su kazali da je on živ. 042 LUK 024 024 I idoše jedni od našijeh na grob, i naðoše tako kao što i žene kazaše, ali njega ne vidješe. 042 LUK 024 025 I on im reèe: o bezumni i sporoga srca za vjerovanje svega što govoriše proroci! 042 LUK 024 026 Nije li to trebalo da Hristos pretrpi i da uðe u slavu svoju? 042 LUK 024 027 I poèevši od Mojsija i od sviju proroka kazivaše im što je za njega u svemu pismu. 042 LUK 024 028 I približiše se k selu u koje iðahu, i on èinjaše se da hoæe dalje da ide. 042 LUK 024 029 I oni ga ustavljahu govoreæi: ostani s nama, jer je dan nagao, i blizu je noæ. I uðe s njima da noæi. 042 LUK 024 030 I kad sjeðaše s njima za trpezom, uze hljeb i blagoslovivši prelomi ga i dade im. 042 LUK 024 031 Tada se njima otvoriše oèi i poznaše ga. I njega nestade. 042 LUK 024 032 I oni govorahu jedan drugome: ne goraše li naše srce u nama kad nam govoraše putem i kad nam kazivaše pismo? 042 LUK 024 033 I ustavši onaj èas, vratiše se u Jerusalim, i naðoše u skupu jedanaestoricu i koji bijahu s njima, 042 LUK 024 034 Koji govorahu: zaista ustade Gospod, i javi se Simonu. 042 LUK 024 035 I oni kazaše što bi na putu, i kako ga poznaše kad prelomi hljeb. 042 LUK 024 036 A kad oni ovo govorahu, i sam Isus stade meðu njima, i reèe im: mir vam. 042 LUK 024 037 A oni se uplašiše, i poplašeni buduæi, mišljahu da vide duha. 042 LUK 024 038 I reèe im: šta se plašite? I zašto takove misli ulaze u srca vaša? 042 LUK 024 039 Vidite ruke moje i noge moje: ja sam glavom; opipajte me i vidite; jer duh tijela i kostiju nema kao što vidite da ja imam. 042 LUK 024 040 I ovo rekavši pokaza im ruke i noge. 042 LUK 024 041 A dok oni još ne vjerovahu od radosti i èuðahu se reèe im: imate li ovdje što za jelo? 042 LUK 024 042 A oni mu daše komad ribe peèene, i meda u satu. 042 LUK 024 043 I uzevši izjede pred njima. 042 LUK 024 044 I reèe im: ovo su rijeèi koje sam vam govorio još dok sam bio s vama, da sve treba da se svrši što je za mene napisano u zakonu Mojsijevu i u prorocima i u psalmima. 042 LUK 024 045 Tada im otvori um da razumiju pismo. 042 LUK 024 046 I reèe im: tako je pisano, i tako je trebalo da Hristos postrada i da ustane iz mrtvijeh treæi dan; 042 LUK 024 047 I da se propovijeda pokajanje u ime njegovo i oproštenje grijeha po svijem narodima poèevši od Jerusalima. 042 LUK 024 048 A vi ste svjedoci ovome. 042 LUK 024 049 I gle, ja æu poslati obeæanje oca svojega na vas; a vi sjedite u gradu Jerusalimskome dok se ne obuèete u silu s visine. 042 LUK 024 050 I izvede ih napolje do Vitanije, i podignuvši ruke svoje blagoslovi ih. 042 LUK 024 051 I kad ih blagosiljaše, otstupi od njih, i uznošaše se na nebo. 042 LUK 024 052 I oni mu se pokloniše, i vratiše se u Jerusalim s velikom radošæu. 042 LUK 024 053 I bijahu jednako u crkvi hvaleæi i blagosiljajuæi Boga. Amin. # # BOOK 043 JOH John Jovanu 043 JOH 001 001 U poèetku bješe rijeè, i rijeè bješe u Boga, i Bog bješe rijeè. 043 JOH 001 002 Ona bješe u poèetku u Boga. 043 JOH 001 003 Sve je kroz nju postalo, i bez nje ništa nije postalo što je postalo. 043 JOH 001 004 U njoj bješe život, i život bješe vidjelo ljudima. 043 JOH 001 005 I vidjelo se svijetli u tami, i tama ga ne obuze. 043 JOH 001 006 Posla Bog èovjeka po imenu Jovana. 043 JOH 001 007 Ovaj doðe za svjedoèanstvo da svjedoèi za vidjelo da svi vjeruju kroza nj. 043 JOH 001 008 On ne bješe vidjelo, nego da svjedoèi za vidjelo. 043 JOH 001 009 Bješe vidjelo istinito koje obasjava svakoga èovjeka koji dolazi na svijet. 043 JOH 001 010 Na svijetu bješe, i svijet kroza nj posta, i svijet ga ne pozna. 043 JOH 001 011 K svojima doðe, i svoji ga ne primiše. 043 JOH 001 012 A koji ga primiše dade im vlast da budu sinovi Božiji, koji vjeruju u ime njegovo, 043 JOH 001 013 Koji se ne rodiše od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego od Boga. 043 JOH 001 014 I rijeè postade tijelo i useli se u nas puno blagodati i istine; i vidjesmo slavu njegovu, slavu, kao jedinorodnoga od oca. 043 JOH 001 015 Jovan svjedoèi za njega i vièe govoreæi: ovaj bješe za koga rekoh: koji za mnom ide preda mnom postade, jer prije mene bješe. 043 JOH 001 016 I od punosti njegove mi svi uzesmo blagodat za blagodaæu. 043 JOH 001 017 Jer se zakon dade preko Mojsija, a blagodat i istina postade od Isusa Hrista. 043 JOH 001 018 Boga niko nije vidio nikad: jedinorodni sin koji je u naruèju oèinom, on ga javi. 043 JOH 001 019 I ovo je svjedoèanstvo Jovanovo kad poslaše Jevreji iz Jerusalima sveštenike i Levite da ga zapitaju: ko si ti? 043 JOH 001 020 I on prizna, i ne zataja, i prizna: ja nijesam Hristos. 043 JOH 001 021 I zapitaše ga: ko si dakle? Jesi li Ilija? I reèe: nijesam. Jesi li prorok? I odgovori: nijesam. 043 JOH 001 022 A oni mu rekoše: ko si? da možemo kazati onima što su nas poslali: šta kažeš za sebe? 043 JOH 001 023 Reèe: ja sam glas onoga što vièe u pustinji: poravnite put Gospodnji; kao što kaza Isaija prorok. 043 JOH 001 024 I bijahu poslanici od fariseja, 043 JOH 001 025 I zapitaše ga govoreæi mu: zašto dakle kršæavaš kad ti nijesi Hristos ni Ilija ni prorok? 043 JOH 001 026 Odgovori im Jovan govoreæi: ja kršæavam vodom, a meðu vama stoji koga vi ne znate. 043 JOH 001 027 On je onaj što æe doæi za mnom, koji bješe preda mnom; kome ja nijesam dostojan odriješiti remena na obuæi njegovoj. 043 JOH 001 028 Ovo bi u Vitavari preko Jordana gdje Jovan kršæavaše. 043 JOH 001 029 A sjutradan vidje Jovan Isusa gdje ide k njemu, i reèe: gle, jagnje Božije koje uze na se grijehe svijeta. 043 JOH 001 030 Ovo je onaj za koga ja rekoh: za mnom ide èovjek koji preda mnom postade, jer prije mene bješe. 043 JOH 001 031 I ja ga ne znadoh: nego da se javi Izrailju zato ja doðoh da krstim vodom. 043 JOH 001 032 I svjedoèi Jovan govoreæi: vidjeh Duha gdje silazi s neba kao golub i stade na njemu. 043 JOH 001 033 I ja ga ne znadoh; nego onaj koji me posla da krstim vodom on mi reèe: na koga vidiš da silazi Duh i stoji na njemu to je onaj koji æe krstiti Duhom svetijem. 043 JOH 001 034 I ja vidjeh i zasvjedoèih da je ovaj sin Božij. 043 JOH 001 035 A sjutradan opet stajaše Jovan i dvojica od uèenika njegovijeh, 043 JOH 001 036 I vidjevši Isusa gdje ide, reèe: gle, jagnje Božije. 043 JOH 001 037 I èuše ga oba uèenika kad govoraše, i otidoše za Isusom. 043 JOH 001 038 A Isus obazrevši se i vidjevši ih gdje idu za njim, reèe im: šta æete? A oni mu rekoše: Ravi! koje znaèi: uèitelju) gdje stojiš? 043 JOH 001 039 I reèe im: doðite i vidite. I otidoše, i vidješe gdje stajaše; i ostaše u njega onaj dan. A bijaše oko devetoga sahata. 043 JOH 001 040 A jedan od dvojice koji èuše od Jovana i iðahu za njim bijaše Andrija brat Simona Petra; 043 JOH 001 041 On naðe najprije brata svojega Simona, i reèe mu: mi naðosmo Mesiju, koje znaèi Hristos. 043 JOH 001 042 I dovede ga k Isusu. A Isus pogledavši na nj reèe: ti si Simon, sin Jonin; ti æeš se zvati Kifa, koje znaèi Petar. 043 JOH 001 043 A sjutradan namisli iziæi u Galileju, i naðe Filipa, i reèe mu: hajde za mnom. 043 JOH 001 044 A Filip bješe iz Vitsaide iz grada Andrijna i Petrova. 043 JOH 001 045 Filip naðe Natanaila, i reèe mu: za koga Mojsije u zakonu pisa i proroci, naðosmo ga, Isusa sina Josifova iz Nazareta. 043 JOH 001 046 I reèe mu Natanailo: iz Nazareta može li biti što dobro? Reèe mu Filip: doði i vidi. 043 JOH 001 047 A Isus vidjevši Natanaila gdje ide k njemu reèe za njega: evo pravoga Izrailjca u kome nema lukavstva. 043 JOH 001 048 Reèe mu Natanailo: kako me poznaješ? Odgovori Isus i reèe mu: prije nego te pozva Filip vidjeh te kad bijaše pod smokvom. 043 JOH 001 049 Odgovori Natanailo i reèe mu: Ravi! ti si sin Božij, ti si car Izrailjev. 043 JOH 001 050 Odgovori Isus i reèe mu: što ti kazah da te vidjeh pod smokvom zato vjeruješ; vidjeæeš više od ovoga. 043 JOH 001 051 I reèe mu: zaista, zaista vam kažem: otsele æete vidjeti nebo otvoreno i anðele Božije gdje se penju i silaze k sinu èovjeèijemu. 043 JOH 002 001 I u treæi dan bi svadba u Kani Galilejskoj, i ondje bješe mati Isusova. 043 JOH 002 002 A pozvan bješe i Isus i uèenici njegovi na svadbu. 043 JOH 002 003 I kad nesta vina, reèe mati Isusova njemu: nemaju vina. 043 JOH 002 004 Isus joj reèe: što je meni do tebe ženo? Još nije došao moj èas. 043 JOH 002 005 Reèe mati njegova slugama: što god vam reèe uèinite. 043 JOH 002 006 A ondje bijaše šest vodenijeh sudova od kamena, postavljenijeh po obièaju Jevrejskoga èišæenja, koji uzimahu po dva ili po tri vedra. 043 JOH 002 007 Reèe im Isus: napunite sudove vode. I napuniše ih do vrha. 043 JOH 002 008 I reèe im: zahvatite sad i nosite kumu. I odnesoše. 043 JOH 002 009 A kad okusi kum od vina koje je postalo od vode, i ne znadijaše otkuda je a sluge znadijahu koje su zahvatile vodu zovnu kum ženika, 043 JOH 002 010 I reèe mu: svaki èovjek najprije dobro vino iznosi, a kad se opiju onda rðavije; a ti si èuvao dobro vino doslije. 043 JOH 002 011 Ovo uèini Isus poèetak èudesima u Kani Galilejskoj, i pokaza slavu svoju; i uèenici njegovi vjerovaše ga. 043 JOH 002 012 Potom siðe u Kapernaum, on i mati njegova, i braæa njegova, i uèenici njegovi, i ondje stajaše ne mnogo dana. 043 JOH 002 013 I blizu bješe pasha Jevrejska, i iziðe Isus u Jerusalim. 043 JOH 002 014 I naðe u crkvi gdje sjede oni što prodavahu volove i ovce i golubove, i koji novce mijenjahu. 043 JOH 002 015 I naèinivši biè od uzica, izgna sve iz crkve, i ovce i volove; i mjenjaèima prosu novce i stolove ispremeta; 043 JOH 002 016 I reèe onima što prodavahu golubove: nosite to odavde, i ne èinite od doma oca mojega doma trgovaèkoga. 043 JOH 002 017 A uèenici se njegovi opomenuše da u pismu stoji: revnost za kuæu tvoju izjede me. 043 JOH 002 018 A Jevreji odgovarajuæi rekoše mu: kakav nam znak pokazuješ, da to možeš èiniti? 043 JOH 002 019 Isus odgovori i reèe im: razvalite ovu crkvu, i za tri dana æu je podignuti. 043 JOH 002 020 A Jevreji rekoše: èetrdeset i šest godina graðena je ova crkva, i ti za tri dana da je podigneš? 043 JOH 002 021 A on govoraše za crkvu tijela svojega. 043 JOH 002 022 A kad usta iz mrtvijeh, opomenuše se uèenici njegovi da ovo govoraše, i vjerovaše pismu i rijeèi koju reèe Isus. 043 JOH 002 023 A kad bješe u Jerusalimu na praznik pashe, mnogi vjerovaše u ime njegovo, videæi èudesa njegova koja èinjaše. 043 JOH 002 024 Ali Isus ne povjeravaše im sebe; jer ih sve znadijaše, 043 JOH 002 025 I ne trebaše mu da ko svjedoèi za èovjeka; jer sam znadijaše šta bješe u èovjeku. 043 JOH 003 001 Bijaše pak èovjek meðu farisejima, po imenu Nikodim, knez Jevrejski. 043 JOH 003 002 Ovaj doðe k Isusu noæu i reèe mu: Ravi! znamo da si ti uèitelj od Boga došao; jer niko ne može èudesa ovijeh èiniti koja ti èiniš ako nije Bog s njim. 043 JOH 003 003 Odgovori Isus i reèe mu: zaista, zaista ti kažem: ako se ko nanovo ne rodi, ne može vidjeti carstva Božijega. 043 JOH 003 004 Reèe Nikodim njemu: kako se može èovjek roditi kad je star? eda li može po drugi put uæi u utrobu matere svoje i roditi se? 043 JOH 003 005 Odgovori Isus: zaista, zaista ti kažem: ako se ko ne rodi vodom i Duhom, ne može uæi u carstvo Božije. 043 JOH 003 006 Što je roðeno od tijela, tijelo je; a što je roðeno od Duha, duh je. 043 JOH 003 007 Ne èudi se što ti rekoh: valja vam se nanovo roditi. 043 JOH 003 008 Duh diše gdje hoæe, i glas njegov èuješ, a ne znaš otkuda dolazi i kuda ide; tako je svaki èovjek koji je roðen od Duha. 043 JOH 003 009 Odgovori Nikodim i reèe mu: kako može to biti? 043 JOH 003 010 Isus odgovori i reèe mu: ti si uèitelj Izrailjev, i to li ne znaš? 043 JOH 003 011 Zaista, zaista ti kažem da mi govorimo što znamo, i svjedoèimo što vidjesmo, i svjedoèanstva našega ne primate. 043 JOH 003 012 Kad vam kazah zemaljsko pa ne vjerujete, kako æete vjerovati ako vam kažem nebesko? 043 JOH 003 013 I niko se ne pope na nebo osim koji siðe s neba, sin èovjeèij koji je na nebu. 043 JOH 003 014 I kao što Mojsije podiže zmiju u pustinji, tako treba sin èovjeèij da se podigne, 043 JOH 003 015 Da nijedan koji ga vjeruje ne pogine, nego da ima život vjeèni: (aiōnios g166) 043 JOH 003 016 Jer Bogu tako omilje svijet da je i sina svojega jedinorodnoga dao, da nijedan koji ga vjeruje ne pogine, nego da ima život vjeèni. (aiōnios g166) 043 JOH 003 017 Jer Bog ne posla sina svojega na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spase kroza nj. 043 JOH 003 018 Koji njega vjeruje ne sudi mu se, a koji ne vjeruje veæ je osuðen, jer ne vjerova u ime jedinorodnoga sina Božijega. 043 JOH 003 019 A sud je ovaj što vidjelo doðe na svijet, i ljudima omilje veæma tama negoli vidjelo; jer njihova djela bijahu zla. 043 JOH 003 020 Jer svaki koji zlo èini mrzi na vidjelo i ne ide k vidjelu da ne pokaraju djela njegovijeh, jer su zla. 043 JOH 003 021 A ko istinu èini ide k vidjelu, da se vide djela njegova, jer su u Bogu uèinjena. 043 JOH 003 022 A potom doðe Isus i uèenici njegovi u Judejsku zemlju, i ondje življaše s njima i kršæavaše. 043 JOH 003 023 A Jovan kršæavaše u Enonu blizu Salima, jer ondje bješe mnogo vode; i dolažahu te ih kršæavaše. 043 JOH 003 024 Jer još ne bijaše Jovan baèen u tamnicu. 043 JOH 003 025 Tada postade raspra meðu uèenicima Jovanovijem i Jevrejima oko èišæenja. 043 JOH 003 026 I doðoše k Jovanu i rekoše mu: Ravi! onaj što bješe s tobom preko Jordana, za koga si ti svjedoèio, evo on kršæava, i svi idu k njemu. 043 JOH 003 027 Jovan odgovori i reèe: ne može èovjek ništa primati ako mu ne bude dano s neba. 043 JOH 003 028 Vi sami meni svjedoèite da rekoh: ja nijesam Hristos, nego sam poslan pred njim. 043 JOH 003 029 Ko ima nevjestu ženik je, a prijatelj ženikov stoji i sluša ga, i radošæu raduje se glasu ženikovu. Ova dakle radost moja ispuni se. 043 JOH 003 030 Onaj treba da raste, a ja da se umaljujem. 043 JOH 003 031 Koji odozgo dolazi nad svima je; koji je sa zemlje od zemlje je, i govori od zemlje; koji dolazi s neba nad svima je. 043 JOH 003 032 I što vidje i èu ono svjedoèi; i svjedoèanstva njegova niko ne prima. 043 JOH 003 033 Koji primi njegovo svjedoèanstvo, potvrdi da je Bog istinit. 043 JOH 003 034 Jer koga Bog posla, onaj rijeèi Božije govori: jer Bog Duha ne daje na mjeru. 043 JOH 003 035 Jer otac ljubi sina, i sve dade u ruke njegove. 043 JOH 003 036 Ko vjeruje sina, ima život vjeèni; a ko ne vjeruje sina, neæe vidjeti života, nego gnjev Božij ostaje na njemu. (aiōnios g166) 043 JOH 004 001 Kad razumje dakle Gospod da su èuli fariseji da Isus više uèenika dobija i kršæava nego Jovan 043 JOH 004 002 Isus pak sam ne kršæavaše nego uèenici njegovi 043 JOH 004 003 Ostavi Judeju, i otide opet u Galileju. 043 JOH 004 004 A valjalo mu je proæi kroz Samariju. 043 JOH 004 005 Tako doðe u grad Samarijski koji se zove Sihar, blizu sela koje dade Jakov Josifu sinu svojemu. 043 JOH 004 006 A ondje bijaše izvor Jakovljev; i Isus umoran od puta sjeðaše na izvoru; a bješe oko šestoga sahata. 043 JOH 004 007 Doðe žena Samarjanka da zahvati vode; reèe joj Isus: daj mi da pijem. 043 JOH 004 008 Jer uèenici njegovi bijahu otišli u grad da kupe jela.) 043 JOH 004 009 Reèe mu žena Samarjanka: kako ti, Jevrejin buduæi, možeš iskati od mene žene Samarjanke da piješ? Jer se Jevreji ne miješaju sa Samarjanima. 043 JOH 004 010 Odgovori Isus i reèe joj: da ti znaš dar Božij, i ko je taj koji ti govori: daj mi da pijem, ti bi iskala u njega i dao bi ti vodu živu. 043 JOH 004 011 Reèe mu žena: Gospode! ni zahvatiti nemaš èim, a studenac je dubok; odakle æeš dakle uzeti vodu živu? 043 JOH 004 012 Eda li si ti veæi od našega oca Jakova, koji nam dade ovaj studenac, i on iz njega pijaše i sinovi njegovi i stoka njegova? 043 JOH 004 013 Odgovori Isus i reèe joj: svaki koji pije od ove vode opet æe ožednjeti; 043 JOH 004 014 A koji pije od vode koju æu mu ja dati neæe ožednjeti dovijeka; nego voda što æu mu ja dati biæe u njemu izvor vode koja teèe u život vjeèni. (aiōn g165, aiōnios g166) 043 JOH 004 015 Reèe mu žena: Gospode! daj mi te vode da ne žednim niti da dolazim ovamo na vodu. 043 JOH 004 016 Reèe joj Isus: idi zovni muža svojega, i doði ovamo. 043 JOH 004 017 Odgovori žena i reèe mu: nemam muža. Reèe joj Isus: dobro si kazala: nemam muža; 043 JOH 004 018 Jer si pet muževa imala, i sad koga imaš nije ti muž; to si pravo kazala. 043 JOH 004 019 Reèe mu žena: Gospode! vidim da si ti prorok. 043 JOH 004 020 Oci naši moliše se Bogu na ovoj gori, a vi kažete da je u Jerusalimu mjesto gdje se treba moliti. 043 JOH 004 021 Reèe joj Isus: ženo! vjeruj mi da ide vrijeme kad se neæete moliti ocu ni na ovoj gori ni u Jerusalimu. 043 JOH 004 022 Vi ne znate èemu se molite; a mi znamo èemu se molimo: jer je spasenije od Jevreja. 043 JOH 004 023 Ali ide vrijeme, i veæ je nastalo, kad æe se pravi bogomoljci moliti ocu duhom i istinom, jer otac hoæe takovijeh bogomoljaca. 043 JOH 004 024 Bog je duh; i koji mu se mole, duhom i istinom treba da se mole. 043 JOH 004 025 Reèe mu žena: znam da æe doæi Mesija koji se zove Hristos, kad on doðe kazaæe nam sve. 043 JOH 004 026 Reèe joj Isus: ja sam koji s tobom govorim. 043 JOH 004 027 I tada doðoše uèenici njegovi, i èuðahu se gdje govoraše sa ženom; ali nijedan ne reèe: šta hoæeš? ili šta govoriš s njom? 043 JOH 004 028 A žena ostavi sudove svoje i otide u grad i reèe ljudima: 043 JOH 004 029 Hodite da vidite èovjeka koji mi kaza sve što sam uèinila: da nije to Hristos? 043 JOH 004 030 Iziðoše dakle iz grada i poðoše k njemu. 043 JOH 004 031 A uèenici njegovi moljahu ga meðu tijem govoreæi: Ravi! jedi. 043 JOH 004 032 A on im reèe: ja imam jelo da jedem za koje vi ne znate. 043 JOH 004 033 Tada uèenici govorahu meðu sobom: veæ ako mu ko donese da jede? 043 JOH 004 034 A on im reèe: jelo je moje da izvršim volju onoga koji me je poslao, i da svršim njegov posao. 043 JOH 004 035 Ne kažete li vi da su još èetiri mjeseca pa æe žetva prispjeti? Eto, velim vam: podignite oèi svoje i vidite njive kako su veæ žute za žetvu. 043 JOH 004 036 I koji žnje prima platu, i sabira rod za život vjeèni, da se raduju zajedno i koji sije i koji žnje; (aiōnios g166) 043 JOH 004 037 Jer je u tom istinita besjeda da je drugi koji sije a drugi koji žnje. 043 JOH 004 038 Ja vas poslah da žnjete gdje se vi ne trudiste; drugi se trudiše, a vi u posao njihov uðoste. 043 JOH 004 039 I iz grada onoga mnogi od Samarjana vjerovaše ga za besjedu žene koja svjedoèaše: kaza mi sve što sam uèinila. 043 JOH 004 040 Kad doðoše dakle Samarjani k njemu, moljahu ga da bi ostao kod njih; i ondje osta dva dana. 043 JOH 004 041 I mnogo ih više vjerova za njegovu besjedu. 043 JOH 004 042 A ženi govorahu: sad ne vjerujemo više za tvoju besjedu, jer sami èusmo i poznasmo da je ovaj zaista spas svijetu, Hristos. 043 JOH 004 043 A poslije dva dana iziðe odande, i otide u Galileju: 043 JOH 004 044 Jer sam Isus svjedoèaše da prorok na svojoj postojbini nema èasti. 043 JOH 004 045 A kad doðe u Galileju, primiše ga Galilejci koji bijahu vidjeli sve što uèini u Jerusalimu na praznik; jer i oni idoše na praznik. 043 JOH 004 046 Doðe pak Isus opet u Kanu Galilejsku, gdje pretvori vodu u vino. I bješe neki carev èovjek kojega sin bolovaše u Kapernaumu. 043 JOH 004 047 Ovaj èuvši da Isus doðe iz Judeje u Galileju, doðe k njemu i moljaše ga da siðe i da mu iscijeli sina; jer bijaše na smrti. 043 JOH 004 048 I reèe mu Isus: ako ne vidite znaka i èudesa, ne vjerujete. 043 JOH 004 049 Reèe mu carev èovjek: Gospode! siði dok nije umrlo dijete moje. 043 JOH 004 050 Reèe mu Isus: idi, sin je tvoj zdrav. I vjerova èovjek rijeèi koju mu reèe Isus, i poðe. 043 JOH 004 051 I odmah kad on silažaše, gle, sretoše ga sluge njegove i javiše mu govoreæi: sin je tvoj zdrav. 043 JOH 004 052 Tada pitaše za sahat u koji mu lakše bi; i kazaše mu: juèe u sedmom sahatu pusti ga groznica. 043 JOH 004 053 Tada razumje otac da bješe onaj sahat u koji mu reèe Isus: sin je tvoj zdrav. I vjerova on i sva kuæa njegova. 043 JOH 004 054 Ovo opet drugo èudo uèini Isus kad doðe iz Judeje u Galileju. 043 JOH 005 001 A potom bješe praznik Jevrejski, i iziðe Isus u Jerusalim. 043 JOH 005 002 U Jerusalimu pak kod Ovèijeh vrata ima banja, koja se zove Jevrejski Vitezda, i oko nje pet pokrivenijeh trijemova, 043 JOH 005 003 U kojima ležaše mnoštvo bolesnika, slijepijeh, hromijeh, suhijeh, koji èekahu da se zaljulja voda; 043 JOH 005 004 Jer anðeo Gospodnji silažaše u odreðeno vrijeme u banju i muæaše vodu; i koji najprije ulažaše pošto se zamuti voda, ozdravljaše, makar kakva bolest da je na njemu. 043 JOH 005 005 A ondje bijaše jedan èovjek koji trideset i osam godina bješe bolestan. 043 JOH 005 006 Kad vidje Isus ovoga gdje leži, i razumje da je veæ odavno bolestan, reèe mu: hoæeš li da budeš zdrav? 043 JOH 005 007 Odgovori mu bolesni: da, Gospode; ali nemam èovjeka da me spusti u banju kad se zamuti voda; a dok ja doðem drugi siðe prije mene. 043 JOH 005 008 Reèe mu Isus: ustani, uzmi odar svoj i hodi. 043 JOH 005 009 I odmah ozdravi èovjek, i uzevši odar svoj hoðaše. A taj dan bješe subota. 043 JOH 005 010 Tada govorahu Jevreji onome što ozdravi: danas je subota i ne valja ti odra nositi. 043 JOH 005 011 A on im odgovori: koji me iscijeli on mi reèe: uzmi odar svoj i hodi. 043 JOH 005 012 A oni ga zapitaše: ko je taj èovjek koji ti reèe: uzmi odar svoj i hodi? 043 JOH 005 013 A iscijeljeni ne znadijaše ko je; jer se Isus ukloni, jer ljudstva mnogo bješe na mjestu. 043 JOH 005 014 A potom ga naðe Isus u crkvi i reèe mu: eto si zdrav, više ne griješi, da ti ne bude gore. 043 JOH 005 015 A èovjek otide i kaza Jevrejima da je ono Isus koji ga iscijeli. 043 JOH 005 016 I zato gonjahu Jevreji Isusa, i gledahu da ga ubiju, jer èinjaše to u subotu. 043 JOH 005 017 A Isus im odgovaraše: otac moj doslije èini, i ja èinim. 043 JOH 005 018 I zato još više gledahu Jevreji da ga ubiju što ne samo kvaraše subotu nego i ocem svojijem nazivaše Boga i graðaše se jednak Bogu. 043 JOH 005 019 A Isus odgovarajuæi reèe im: zaista, zaista vam kažem: sin ne može ništa èiniti sam od sebe nego što vidi da otac èini; jer što on èini ono i sin èini onako; 043 JOH 005 020 Jer otac sina ljubi, i sve mu pokazuje što sam èini; i pokazaæe mu veæa djela od ovijeh da se vi èudite. 043 JOH 005 021 Jer kako što otac podiže mrtve i oživljuje, tako i sin koje hoæe oživljuje. 043 JOH 005 022 Jer otac ne sudi nikome, nego sav sud dade sinu, 043 JOH 005 023 Da svi poštuju sina kao što oca poštuju. Ko ne poštuje sina ne poštuje oca koji ga je poslao. 043 JOH 005 024 Zaista, zaista vam kažem: ko moju rijeè sluša i vjeruje onome koji je mene poslao, ima život vjeèni, i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život. (aiōnios g166) 043 JOH 005 025 Zaista, zaista vam kažem: ide èas, i veæ je nastao, kad æe mrtvi èuti glas sina Božijega, i èuvši oživljeti. 043 JOH 005 026 Jer kako što otac ima život u sebi, tako dade i sinu da ima život u sebi; 043 JOH 005 027 I dade mu vlast da i sud èini, jer je sin èovjeèij. 043 JOH 005 028 Ne divite se ovome, jer ide èas u koji æe svi koji su u grobovima èuti glas sina Božijega, 043 JOH 005 029 I iziæi æe koji su èinili dobro u vaskrsenije života, a koji su èinili zlo u vaskrsenije suda. 043 JOH 005 030 Ja ne mogu ništa èiniti sam od sebe; kako èujem onako sudim, i sud je moj pravedan; jer ne tražim volje svoje nego volju oca koji me je poslao. 043 JOH 005 031 Ako ja svjedoèim za sebe, svjedoèanstvo moje nije istinito. 043 JOH 005 032 Ima drugi koji svjedoèi za mene; i znam da je istinito svjedoèanstvo što svjedoèi za mene. 043 JOH 005 033 Vi poslaste k Jovanu, i posvjedoèi vam za istinu; 043 JOH 005 034 A ja ne primam svjedoèanstva od èovjeka, nego ovo govorim da se vi spasete. 043 JOH 005 035 On bješe vidjelo koje goraše i svijetljaše, a vi se htjeste malo vremena radovati njegovu svijetljenju. 043 JOH 005 036 Ali ja imam svjedoèanstvo veæe od Jovanova; jer poslovi koje mi dade otac da ih svršim, ovi poslovi koje ja radim svjedoèe za mene da me otac posla. 043 JOH 005 037 I otac koji me posla sam svjedoèi za mene. Ni glasa njegova kad èuste ni lica njegova vidjeste. 043 JOH 005 038 I rijeèi njegove nemate u sebi da stoji; jer vi ne vjerujete onome koga on posla. 043 JOH 005 039 Pregledajte pisma, jer vi mislite da imate u njima život vjeèni; i ona svjedoèe za mene. (aiōnios g166) 043 JOH 005 040 I neæete da doðete k meni da imate život. 043 JOH 005 041 Ja ne primam slave od ljudi. 043 JOH 005 042 Nego vas poznajem da ljubavi Božije nemate u sebi. 043 JOH 005 043 Ja doðoh u ime oca svojega i ne primate me; ako drugi doðe u ime svoje, njega æete primiti. 043 JOH 005 044 Kako vi možete vjerovati kad primate slavu jedan od drugoga, a slave koja je od jedinoga Boga ne tražite? 043 JOH 005 045 Ne mislite da æu vas tužiti ocu; ima koji vas tuži, Mojsije, u koga se vi uzdate. 043 JOH 005 046 Jer da ste vjerovali Mojsiju tako biste vjerovali i meni; jer on pisa za mene. 043 JOH 005 047 A kad njegovijem pismima ne vjerujete kako æete vjerovati mojijem rijeèima? 043 JOH 006 001 Potom otide Isus preko mora Galilejskoga kod Tiverijade. 043 JOH 006 002 I za njim iðaše mnoštvo naroda, jer viðahu èudesa njegova koja èinjaše na bolesnicima. 043 JOH 006 003 A Isus iziðe na goru, i ondje sjeðaše s uèenicima svojijem. 043 JOH 006 004 A bijaše blizu pasha praznik Jevrejski. 043 JOH 006 005 Podignuvši dakle Isus oèi, i vidjevši da mnoštvo naroda ide k njemu, reèe Filipu: gdje æemo kupiti hljeba da ovi jedu? 043 JOH 006 006 A ovo govoraše kušajuæi ga, jer sam znadijaše šta æe èiniti. 043 JOH 006 007 Odgovori mu Filip: dvjesta groša hljeba nije dosta da svakome od njih po malo dopadne. 043 JOH 006 008 Reèe mu jedan od uèenika njegovijeh, Andrija, brat Simona Petra: 043 JOH 006 009 Ovdje ima jedno momèe koje ima pet hljebova jeèmenijeh i dvije ribe; ali šta je to na toliki svijet! 043 JOH 006 010 A Isus reèe: posadite ljude. A bješe trave mnogo na onome mjestu. Posadi se dakle ljudi na broj oko pet hiljada. 043 JOH 006 011 A Isus uzevši one hljebove, i davši hvalu, dade uèenicima, a uèenici onima koji bijahu posaðeni; tako i od riba koliko htješe. 043 JOH 006 012 I kad se nasitiše, reèe uèenicima svojijem: skupite komade što pretekoše da ništa ne propadne. 043 JOH 006 013 I skupiše, i napuniše dvanaest kotarica komada od pet hljebova jeèmenijeh što preteèe iza onijeh što su jeli. 043 JOH 006 014 A ljudi vidjevši èudo koje uèini Isus govorahu: ovo je zaista onaj prorok koji treba da doðe na svijet. 043 JOH 006 015 A kad razumje Isus da hoæe da doðu da ga uhvate i da ga uèine carem, otide opet u goru sam. 043 JOH 006 016 A kad bi uveèe siðoše uèenici njegovi na more, 043 JOH 006 017 I uðoše u laðu, i poðoše preko mora u Kapernaum. I veæ se bijaše smrklo, a Isus ne bješe došao k njima. 043 JOH 006 018 A more se podizaše od velikoga vjetra. 043 JOH 006 019 Vozivši pak oko dvadeset i pet ili trideset potrkališta ugledaše Isusa gdje ide po moru i došao blizu do laðe, i uplašiše se. 043 JOH 006 020 A on im reèe: ja sam; ne bojte se. 043 JOH 006 021 Onda ga s radošæu uzeše u laðu; i odmah laða bi na zemlji u koju iðahu. 043 JOH 006 022 Sjutradan pak narod koji stajaše preko mora kad vidje da laðe druge ne bješe ondje osim one jedne što u nju uðoše uèenici njegovi, i da ne uðe Isus s uèenicima svojijem u laðu nego sami uèenici njegovi otidoše, 043 JOH 006 023 A druge laðe iz Tiverijade doðoše blizu onog mjesta gdje jedoše hljeb kad Gospod dade hvalu, 043 JOH 006 024 Kad vidje narod da Isusa ne bješe ondje ni uèenika njegovijeh, uðoše i oni u laðe, i doðoše u Kapernaum da traže Isusa. 043 JOH 006 025 I našavši ga preko mora rekoše mu: Ravi! kad si došao ovamo? 043 JOH 006 026 Isus im odgovori i reèe: zaista, zaista vam kažem: ne tražite me što èudesa vidjeste, nego što jedoste hljeba i nasitiste se. 043 JOH 006 027 Starajte se ne za jelo koje prolazi, nego za jelo koje ostaje za vjeèni život, koje æe vam dati sin èovjeèij, jer ovoga potvrdi otac Bog. (aiōnios g166) 043 JOH 006 028 A oni mu rekoše: šta æemo èiniti da radimo djela Božija? 043 JOH 006 029 Odgovori Isus i reèe im: ovo je djelo Božije da vjerujete onoga koga on posla. 043 JOH 006 030 A oni mu rekoše: kakav dakle ti pokazuješ znak da vidimo i da vjerujemo? šta radiš ti? 043 JOH 006 031 Ocevi naši jedoše manu u pustinji, kao što je napisano: hljeb s neba dade im da jedu. 043 JOH 006 032 Tada im reèe Isus: zaista, zaista vam kažem: Mojsije ne dade vama hljeba s neba, nego vam otac moj daje hljeb istiniti s neba; 043 JOH 006 033 Jer je hljeb Božij onaj koji silazi s neba i daje život svijetu. 043 JOH 006 034 Tada mu rekoše: Gospode! daj nam svagda taj hljeb. 043 JOH 006 035 A Isus im reèe: ja sam hljeb života: koji meni dolazi neæe ogladnjeti, i koji mene vjeruje neæe nikad ožednjeti. 043 JOH 006 036 Nego vam kazah da me i vidjeste i ne vjerujete. 043 JOH 006 037 Sve što meni daje otac k meni æe doæi; i koji dolazi k meni neæu ga istjerati napolje. 043 JOH 006 038 Jer siðoh s neba ne da èinim volju svoju, nego volju oca koji me posla. 043 JOH 006 039 A ovo je volja oca koji me posla da od onoga što mi dade ništa ne izgubim, nego da ga vaskrsnem u pošljednji dan. 043 JOH 006 040 A ovo je volja onoga koji me posla da svaki koji vidi sina i vjeruje ga ima život vjeèni; i ja æu ga vaskrsnuti u pošljednji dan. (aiōnios g166) 043 JOH 006 041 Tada vikahu Jevreji na njega što reèe: ja sam hljeb koji siðe s neba. 043 JOH 006 042 I govorahu: nije li ovo Isus sin Josifov kojemu mi znamo oca i mater? kako dakle on govori: ja siðoh s neba? 043 JOH 006 043 Onda Isus odgovori i reèe im: ne vièite meðu sobom. 043 JOH 006 044 Niko ne može doæi k meni ako ga ne dovuèe otac koji me posla; i ja æu ga vaskrsnuti u pošljednji dan. 043 JOH 006 045 U prorocima stoji napisano: i biæe svi nauèeni od Boga. Svaki koji èuje od oca i nauèi, doæi æe k meni. 043 JOH 006 046 Ne da je ko vidio oca osim onoga koji je od Boga: on vidje oca. 043 JOH 006 047 Zaista, zaista vam kažem: koji vjeruje mene ima život vjeèni. (aiōnios g166) 043 JOH 006 048 Ja sam hljeb života. 043 JOH 006 049 Ocevi vaši jedoše manu u pustinji, i pomriješe. 043 JOH 006 050 Ovo je hljeb koji silazi s neba: da koji od njega jede ne umre. 043 JOH 006 051 Ja sam hljeb živi koji siðe s neba; koji jede od ovoga hljeba življeæe vavijek; i hljeb koji æu ja dati tijelo je moje, koje æu dati za život svijeta. (aiōn g165) 043 JOH 006 052 A Jevreji se prepirahu meðu sobom govoreæi: kako može ovaj dati nama tijelo svoje da jedemo? 043 JOH 006 053 A Isus im reèe: zaista, zaista vam kažem: ako ne jedete tijela sina èovjeèijega i ne pijete krvi njegove, neæete imati života u sebi. 043 JOH 006 054 Koji jede moje tijelo i pije moju krv ima život vjeèni, i ja æu ga vaskrsnuti u pošljednji dan: (aiōnios g166) 043 JOH 006 055 Jer je tijelo moje pravo jelo i krv moja pravo piæe. 043 JOH 006 056 Koji jede moje tijelo i pije moju krv stoji u meni i ja u njemu. 043 JOH 006 057 Kao što me posla živi otac, i ja živim oca radi; i koji jede mene i on æe življeti mene radi. 043 JOH 006 058 Ovo je hljeb koji siðe s neba: ne kao što vaši ocevi jedoše manu, i pomriješe; koji jede hljeb ovaj življeæe vavijek. (aiōn g165) 043 JOH 006 059 Ovo reèe u zbornici kad uèaše u Kapernaumu. 043 JOH 006 060 Tada mnogi od uèenika njegovijeh koji slušahu rekoše: ovo je tvrda besjeda! ko je može slušati? 043 JOH 006 061 A Isus znajuæi u sebi da uèenici njegovi vièu na to, reèe im: zar vas ovo sablažnjava? 043 JOH 006 062 A kad vidite sina èovjeèijega da odlazi gore gdje je prije bio? 043 JOH 006 063 Duh je ono što oživljava; tijelo ne pomaže ništa. Rijeèi koje vam ja rekoh duh su i život su. 043 JOH 006 064 Ali imaju neki meðu vama koji ne vjeruju. Jer znadijaše Isus od poèetka koji su što ne vjeruju, i ko æe ga izdati. 043 JOH 006 065 I reèe: zato vam rekoh da niko ne može doæi k meni ako mu ne bude dano od oca mojega. 043 JOH 006 066 Od tada mnogi od uèenika njegovijeh otidoše natrag, i više ne iðahu s njim. 043 JOH 006 067 A Isus reèe dvanaestorici: da neæete i vi otiæi? 043 JOH 006 068 Tada mu odgovori Simon Petar: Gospode! kome æemo iæi? Ti imaš rijeèi vjeènoga života. (aiōnios g166) 043 JOH 006 069 I mi vjerovasmo i poznasmo da si ti Hristos, sin Boga živoga. 043 JOH 006 070 Isus im odgovori: ne izbrah li ja vas dvanaestoricu, i jedan je od vas ðavo? 043 JOH 006 071 A govoraše za Judu Simonova Iskariota, jer ga on šæaše izdati, i bijaše jedan od dvanaestorice. 043 JOH 007 001 I potom hoðaše Isus po Galileji; jer po Judeji ne šæadijaše da hodi, jer gledahu Jevreji da ga ubiju. 043 JOH 007 002 Bijaše pak blizu praznik Jevrejski graðenje sjenica. 043 JOH 007 003 Tada mu rekoše braæa njegova: iziði odavde i idi u Judeju, da i uèenici tvoji vide djela tvoja koja èiniš; 043 JOH 007 004 Jer niko ne èini što tajno a sam traži da je poznat. Ako to èiniš javi sebe svijetu. 043 JOH 007 005 Jer ni braæa njegova ne vjerovahu ga. 043 JOH 007 006 Tada im reèe Isus: vrijeme moje još nije došlo, a vrijeme je vaše svagda gotovo. 043 JOH 007 007 Ne može svijet mrziti na vas: a na mene mrzi, jer ja svjedoèim za nj da su djela njegova zla. 043 JOH 007 008 Vi iziðite na praznik ovaj: ja još neæu iziæi na praznik ovaj, jer se moje vrijeme još nije navršilo. 043 JOH 007 009 Rekavši im ovo osta u Galileji. 043 JOH 007 010 A kad iziðoše braæa njegova na praznik, tada i sam iziðe, ne javno nego kao tajno. 043 JOH 007 011 A Jevreji ga tražahu na praznik i govorahu: gdje je on? 043 JOH 007 012 I bijahu za nj mnoge raspre u narodu: jedni govorahu da je dobar, a drugi: nije, nego vara narod. 043 JOH 007 013 Ali niko ne govoraše javno za nj od straha Jevrejskoga. 043 JOH 007 014 Ali odmah u polovini praznika iziðe Isus u crkvu i uèaše. 043 JOH 007 015 I divljahu se Jevreji govoreæi: kako ovaj zna knjige a nije se uèio? 043 JOH 007 016 Tada im odgovori Isus i reèe: moja nauka nije moja, nego onoga koji me je poslao. 043 JOH 007 017 Ko hoæe njegovu volju tvoriti, razumjeæe je li ova nauka od Boga ili ja sam od sebe govorim. 043 JOH 007 018 Koji govori sam od sebe, slavu svoju traži; a ko traži slavu onoga koji ga je poslao, on je istinit i nema u njemu nepravde. 043 JOH 007 019 Ne dade li Mojsije vama zakon i niko od vas ne živi po zakonu? Zašto tražite da me ubijete? 043 JOH 007 020 Odgovori narod i reèe: je li ðavo u tebi? ko traži da te ubije? 043 JOH 007 021 Odgovori Isus i reèe im: jedno djelo uèinih i svi se divite tome. 043 JOH 007 022 Mojsije vam dade da se obrezujete ne kao da je od Mojsija nego od otaca i u subotu obrezujete èovjeka. 043 JOH 007 023 Ako se èovjek u subotu obrezuje da se ne pokvari zakon Mojsijev, srdite li se na mene što svega èovjeka iscijelih u subotu? 043 JOH 007 024 Ne gledajte ko je ko kad sudite, nego pravedan sud sudite. 043 JOH 007 025 Tada govorahu neki od Jerusalimljana: nije li to onaj kojega traže da ubiju? 043 JOH 007 026 I gle, kako govori slobodno i ništa mu ne vele: da ne doznaše naši knezovi da je on zaista Hristos? 043 JOH 007 027 Ali ovoga znamo otkuda je; a Hristos kad doðe, niko neæe znati otkuda je. 043 JOH 007 028 Tada Isus povika u crkvi uèeæi i reèe: i mene poznajete i znate otkuda sam; i sam od sebe ne doðoh, nego ima istiniti koji me posla, kojega vi ne znate. 043 JOH 007 029 Ja ga znam, jer sam od njega i on me posla. 043 JOH 007 030 Tada gledahu da ga uhvate; i niko ne metnu na nj ruke, jer još ne bješe došao èas njegov. 043 JOH 007 031 A od naroda mnogi ga vjerovaše, i govorahu: kad doðe Hristos eda li æe više èudesa èiniti nego ovaj što èini? 043 JOH 007 032 Èuše fariseji od naroda takovi govor za njega, i poslaše fariseji i glavari sveštenièki sluge da ga uhvate. 043 JOH 007 033 Tada reèe Isus: još sam malo vremena s vama, pa idem k onome koji me posla. 043 JOH 007 034 Tražiæete me i neæete me naæi; i gdje sam ja vi ne možete doæi. 043 JOH 007 035 A Jevreji rekoše meðu sobom: kuda æe ovaj iæi da ga mi ne naðemo? Neæe li iæi meðu rastrkane Grke, i Grke uèiti? 043 JOH 007 036 Šta znaèi ova rijeè što reèe: tražiæete me i neæete me naæi; i gdje sam ja vi ne možete doæi? 043 JOH 007 037 A u pošljednji veliki dan praznika stajaše Isus i vikaše govoreæi: ko je žedan neka doðe k meni i pije. 043 JOH 007 038 Koji me vjeruje, kao što pismo reèe, iz njegova tijela poteæi æe rijeke žive vode. 043 JOH 007 039 A ovo reèe za Duha kojega poslije primiše oni koji vjeruju u ime njegovo: jer Duh sveti još ne bješe na njima, jer Isus još ne bješe proslavljen. 043 JOH 007 040 A mnogi od naroda èuvši ove rijeèi govorahu: ovo je zaista prorok. 043 JOH 007 041 Drugi govorahu: ovo je Hristos. A jedni govorahu: zar æe Hristos iz Galileje doæi? 043 JOH 007 042 Ne kaza li pismo da æe Hristos doæi od sjemena Davidova, i iz sela Vitlejema odakle bješe David? 043 JOH 007 043 Tako raspra postade u narodu njega radi. 043 JOH 007 044 A neki od njih šæadijahu da ga uhvate; ali niko ne metnu ruku na nj. 043 JOH 007 045 Doðoše pak sluge ka glavarima sveštenièkijem i farisejima; i oni im rekoše: zašto ga ne dovedoste? 043 JOH 007 046 A sluge odgovoriše: nikad èovjek nije tako govorio kao ovaj èovjek. 043 JOH 007 047 Tada im odgovoriše fariseji: zar se i vi prevariste? 043 JOH 007 048 Vjerova li ga ko od knezova ili od fariseja? 043 JOH 007 049 Nego narod ovaj, koji ne zna zakona, proklet je. 043 JOH 007 050 Reèe im Nikodim što dolazi k njemu noæu, koji bješe jedan od njih: 043 JOH 007 051 Eda li zakon naš sudi èovjeku dokle ga najprije ne sasluša i dozna šta èini? 043 JOH 007 052 Odgovoriše mu i rekoše: nijesi li i ti iz Galileje? Razgledaj i viði da prorok iz Galileje ne dolazi. 043 JOH 007 053 I otidoše svaki svojoj kuæi. 043 JOH 008 001 A Isus otide na goru Maslinsku. 043 JOH 008 002 A ujutru opet doðe u crkvu, i sav narod iðaše k njemu; i sjedavši uèaše ih. 043 JOH 008 003 A književnici i fariseji dovedoše k njemu ženu uhvaæenu u preljubi, i postavivši je na srijedu 043 JOH 008 004 Rekoše mu: uèitelju! ova je žena uhvaæena sad u preljubi; 043 JOH 008 005 A Mojsije nam u zakonu zapovjedi da takove kamenjem ubijamo; a ti šta veliš? 043 JOH 008 006 Ovo pak rekoše kušajuæi ga da bi ga imali za što okriviti. A Isus saže se dolje i pisaše prstom po zemlji ne gledajuæi na njih). 043 JOH 008 007 A kad ga jednako pitahu, ispravi se i reèe im: koji je meðu vama bez grijeha neka najprije baci kamen na nju. 043 JOH 008 008 Pa se opet saže dolje i pisaše po zemlji. 043 JOH 008 009 A kad oni to èuše, i pokarani buduæi od svoje savjesti izlažahu jedan za drugijem poèevši od starješina do pošljednjijeh; i osta Isus sam i žena stojeæi na srijedi. 043 JOH 008 010 A kad se Isus ispravi, i ne vidjevši nijednoga do samu ženu, reèe joj: ženo! gdje su oni što te tužahu? Nijedan te ne osudi? 043 JOH 008 011 A ona reèe: nijedan, Gospode! A Isus joj reèe: ni ja te ne osuðujem, idi, i otsele više ne griješi. 043 JOH 008 012 Isus im pak opet reèe: ja sam vidjelo svijetu: ko ide za mnom neæe hoditi po tami, nego æe imati vidjelo života. 043 JOH 008 013 Tada mu rekoše fariseji: ti sam za sebe svjedoèiš: svjedoèanstvo tvoje nije istinito. 043 JOH 008 014 Isus odgovori i reèe im: ako ja svjedoèim sam za sebe istinito je svjedoèanstvo moje: jer znam otkuda doðoh i kuda idem; a vi ne znate otkuda dolazim i kuda idem. 043 JOH 008 015 Vi sudite po tijelu, ja ne sudim nikome. 043 JOH 008 016 I ako sudim ja, sud je moj prav: jer nijesam sam, nego ja i otac koji me posla. 043 JOH 008 017 A i u zakonu vašemu stoji napisano da je svjedoèanstvo dvojice ljudi istinito. 043 JOH 008 018 Ja sam koji svjedoèim sam za sebe, i svjedoèi za mene otac koji me posla. 043 JOH 008 019 Tada mu govorahu: gdje je otac tvoj? Isus odgovori: ni mene znate ni oca mojega; kad biste znali mene, znali biste i oca mojega. 043 JOH 008 020 Ove rijeèi reèe Isus kod hazne Božije kad uèaše u crkvi; i niko ga ne uhvati, jer još ne bješe došao èas njegov. 043 JOH 008 021 A Isus im opet reèe: ja idem, i tražiæete me; i pomrijeæete u svojemu grijehu; kud ja idem vi ne možete doæi. 043 JOH 008 022 Tada rekoše Jevreji: da se neæe sam ubiti, što govori: kud ja idem vi ne možete doæi? 043 JOH 008 023 I reèe im: vi ste od nižijeh, ja sam od višijeh; vi ste od ovoga svijeta, ja nijesam od ovoga svijeta. 043 JOH 008 024 Tako vam kazah da æete pomrijeti u grijesima svojima; jer ako ne uzvjerujete da sam ja, pomrijeæete u grijesima svojima. 043 JOH 008 025 Tada mu govorahu: ko si ti? I reèe im Isus: poèetak, kako vam i kažem. 043 JOH 008 026 Mnogo imam za vas govoriti i suditi; ali onaj koji me posla istinit je, i ja ono govorim svijetu što èuh od njega. 043 JOH 008 027 Ne razumješe dakle da im govoraše za oca. 043 JOH 008 028 A Isus im reèe: kad podignete sina èovjeèijega, onda æete doznati da sam ja, i da ništa sam od sebe ne èinim; nego kako me nauèi otac moj onako govorim. 043 JOH 008 029 I onaj koji me posla sa mnom je. Ne ostavi otac mene sama; jer ja svagda èinim što je njemu ugodno. 043 JOH 008 030 Kad ovo govoraše, mnogi ga vjerovaše. 043 JOH 008 031 Tada Isus govoraše onijem Jevrejima koji mu vjerovaše: ako vi ostanete na mojoj besjedi, zaista æete biti uèenici moji, 043 JOH 008 032 I poznaæete istinu, i istina æe vas izbaviti. 043 JOH 008 033 Odgovoriše i rekoše mu: mi smo sjeme Avraamovo, i nikome nijesmo robovali nikad; kako ti govoriš da æemo se izbaviti? 043 JOH 008 034 Isus im odgovori: zaista, zaista vam kažem da je svaki koji èini grijeh rob grijehu. 043 JOH 008 035 A rob ne ostaje u kuæi vavijek, sin ostaje vavijek. (aiōn g165) 043 JOH 008 036 Ako vas dakle sin izbavi, zaista æete biti izbavljeni. 043 JOH 008 037 Znam da ste sjeme Avraamovo; ali gledate da me ubijete, jer moja besjeda ne može u vas da stane. 043 JOH 008 038 Ja govorim što vidjeh od oca svojega; i vi tako èinite što vidjeste od oca svojega. 043 JOH 008 039 Odgovoriše i rekoše mu: otac je naš Avraam. Isus im reèe: kad biste vi bili djeca Avraamova, èinili biste djela Avraamova. 043 JOH 008 040 A sad gledate mene da ubijete, èovjeka koji vam istinu kazah koju èuh od Boga: tako Avraam nije èinio. 043 JOH 008 041 Vi èinite djela oca svojega. Tada mu rekoše: mi nijesmo roðeni od kurvarstva: jednoga oca imamo Boga. 043 JOH 008 042 A Isus im reèe: kad bi Bog bio vaš otac, ljubili biste mene; jer ja od Boga iziðoh i doðoh; jer ne doðoh sam od sebe, nego me on posla. 043 JOH 008 043 Zašto ne razumijete govora mojega? Jer ne možete rijeèi mojijeh da slušate. 043 JOH 008 044 Vaš je otac ðavo; i slasti oca svojega hoæete da èinite: on je krvnik ljudski od poèetka, i ne stoji na istini; jer nema istine u njemu; kad govori laž, svoje govori: jer je laža i otac laži. 043 JOH 008 045 A meni ne vjerujete, jer ja istinu govorim. 043 JOH 008 046 Koji me od vas kori za grijeh? Ako li istinu govorim, zašto mi vi ne vjerujete? 043 JOH 008 047 Ko je od Boga rijeèi Božije sluša; zato vi ne slušate, jer nijeste od Boga. 043 JOH 008 048 Tada odgovoriše Jevreji i rekoše mu: ne govorimo li mi pravo da si ti Samarjanin, i da je ðavo u tebi. 043 JOH 008 049 Isus odgovori: u meni ðavola nema, nego poštujem oca svojega; a vi mene sramotite. 043 JOH 008 050 A ja ne tražim slave svoje; ima koji traži i sudi. 043 JOH 008 051 Zaista, zaista vam kažem: ko održi rijeè moju neæe vidjeti smrti dovijeka. (aiōn g165) 043 JOH 008 052 Tada mu rekoše Jevreji: sad vidjesmo da je ðavo u tebi: Avraam umrije i proroci, a ti govoriš: ko održi rijeè moju neæe okusiti smrti dovijeka. (aiōn g165) 043 JOH 008 053 Eda li si ti veæi od oca našega Avraama, koji umrije? I proroci pomriješe: ko se ti sam gradiš? 043 JOH 008 054 Isus odgovori: ako se ja sam slavim, slava je moja ništa: otac je moj koji me slavi, za kojega vi govorite da je vaš Bog. 043 JOH 008 055 I ne poznajete ga, a ja ga znam; i ako reèem da ga ne znam biæu laža kao vi. Nego ga znam, i rijeè njegovu držim. 043 JOH 008 056 Avraam, otac vaš, bio je rad da vidi dan moj; i vidje, i obradova se. 043 JOH 008 057 Tada mu rekoše Jevreji: još ti nema pedeset godina, i Avraama li si vidio? 043 JOH 008 058 A Isus im reèe: zaista, zaista vam kažem: ja sam prije nego se Avraam rodio. 043 JOH 008 059 Tada uzeše kamenje da bace na nj; a Isus se sakri, i iziðe iz crkve prošavši izmeðu njih i otide tako. 043 JOH 009 001 I prolazeæi vidje èovjeka slijepa od roðenja. 043 JOH 009 002 I zapitaše ga uèenici njegovi govoreæi: Ravi! ko sagriješi, ili ovaj ili roditelji njegovi, te se rodi slijep? 043 JOH 009 003 Isus odgovori: ni on sagriješi ni roditelji njegovi, nego da se jave djela Božija na njemu. 043 JOH 009 004 Meni valja raditi djela onoga koji me posla dok je dan: doæi æe noæ kad niko ne može raditi. 043 JOH 009 005 Dok sam na svijetu vidjelo sam svijetu. 043 JOH 009 006 Rekavši ovo pljunu na zemlju i naèini kao od pljuvanke, i pomaza kalom oèi slijepome, 043 JOH 009 007 I reèe: idi umij se u banji Siloamskoj koje znaèi poslan). Otide dakle i umi se, i doðe gledajuæi. 043 JOH 009 008 A susjedi i koji ga bijahu vidjeli prije da bješe slijep govorahu: nije li ovo onaj što sjeðaše i prošaše? 043 JOH 009 009 Jedni govorahu: on je; a drugi: nalik je na nj. A on govoraše: ja sam. 043 JOH 009 010 Tada mu govorahu: kako ti se otvoriše oèi? 043 JOH 009 011 On odgovori i reèe: èovjek koji se zove Isus naèini kao, i pomaza oèi moje, i reèe mi: idi u banju Siloamsku i umij se. A kad otidoh i umih se, progledah. 043 JOH 009 012 Tada mu rekoše: gdje je on? Reèe: ne znam. 043 JOH 009 013 Tada ga povedoše k farisejima, onoga što bješe nekad slijep. 043 JOH 009 014 A bješe subota kad naèini Isus kao i otvori mu oèi. 043 JOH 009 015 Tada ga opet pitahu i fariseji kako progleda. A on im reèe: kao metnu mi na oèi, i umih se, i vidim. 043 JOH 009 016 Tada govorahu neki od fariseja: nije ovaj èovjek od Boga, jer ne svetkuje subote. Drugi govorahu: kako može èovjek grješan takova èudesa èiniti? I posta raspra meðu njima. 043 JOH 009 017 Rekoše dakle opet slijepcu: šta veliš ti za njega što ti otvori oèi tvoje? A on reèe: prorok je. 043 JOH 009 018 Tada Jevreji ne vjerovaše za njega da bješe slijep i progleda, dok ne dozvaše roditelje onoga što je progledao, 043 JOH 009 019 I zapitaše ih govoreæi: je li ovo vaš sin za koga vi govorite da se rodi slijep? kako dakle sad vidi? 043 JOH 009 020 A roditelji njegovi odgovoriše im i rekoše: znamo da je ovo sin naš i da se rodi slijep; 043 JOH 009 021 A kako sad vidi ne znamo; ili ko mu otvori oèi mi ne znamo; on je veliki, pitajte njega neka sam kaže za sebe. 043 JOH 009 022 Ovo rekoše roditelji njegovi, jer se bojahu Jevreja; jer se Jevreji bijahu dogovorili da bude odluèen od zbornice ko ga prizna za Hrista. 043 JOH 009 023 Zato rekoše roditelji njegovi: on je veliki, pitajte njega. 043 JOH 009 024 Tada po drugi put dozvaše èovjeka koji je bio slijep, i rekoše mu: podaj Bogu slavu; mi znamo da je èovjek ovaj grješan. 043 JOH 009 025 A on odgovori i reèe: je li grješan ne znam; samo znam da ja bijah slijep, a sad vidim. 043 JOH 009 026 Tada mu opet rekoše: šta ti uèini? kako otvori oèi tvoje? 043 JOH 009 027 Odgovori im: ja vam veæ kazah, i ne slušaste; šta æete opet slušati? Veæ ako i vi hoæete uèenici njegovi da budete? 043 JOH 009 028 A oni ga ukoriše, i rekoše mu: ti si uèenik njegov, a mi smo uèenici Mojsijevi. 043 JOH 009 029 Mi znamo da s Mojsijem govori Bog; a ovoga ne znamo otkuda je. 043 JOH 009 030 Èovjek odgovori i reèe im: to i jest za èudo, što vi ne znate otkuda je a on otvori oèi moje. 043 JOH 009 031 A znamo da Bog ne sluša grješnika; nego ako ko poštuje Boga i volju njegovu tvori onoga sluša. 043 JOH 009 032 Otkako je svijeta nije èuveno da ko otvori oèi roðenom slijepcu. (aiōn g165) 043 JOH 009 033 Kad on ne bi bio od Boga ne bi mogao ništa èiniti. 043 JOH 009 034 Odgovoriše i rekoše mu: ti si se rodio sav u grijesima, pa zar ti nas da uèiš? I istjeraše ga napolje. 043 JOH 009 035 Èu Isus da ga istjeraše napolje; i našavši ga reèe mu: vjeruješ li ti sina Božijega? 043 JOH 009 036 On odgovori i reèe: a koje je, Gospode, da ga vjerujem? 043 JOH 009 037 A Isus mu reèe: i vidio si ga, i koji govori s tobom on je. 043 JOH 009 038 A on reèe: vjerujem, Gospode! I pokloni mu se. 043 JOH 009 039 I reèe Isus: ja doðoh na sud na ovaj svijet, da vide koji ne vide, i koji vide da postanu slijepi. 043 JOH 009 040 I èuše ovo neki od fariseja koji bijahu s njim, i rekoše mu: eda li smo i mi slijepi? 043 JOH 009 041 Reèe im Isus: kad biste bili slijepi, ne biste imali grijeha, a sad govorite da vidite, tako vaš grijeh ostaje. 043 JOH 010 001 Zaista, zaista vam kažem: ko ne ulazi na vrata u tor ovèij nego prelazi na drugom mjestu on je lupež i hajduk; 043 JOH 010 002 A koji ulazi na vrata jest pastir ovcama: 043 JOH 010 003 Njemu vratar otvora, i ovce glas njegov slušaju, i svoje ovce zove po imenu, i izgoni ih; 043 JOH 010 004 I kad svoje ovce istjera, ide pred njima, i ovce idu za njim, jer poznaju glas njegov. 043 JOH 010 005 A za tuðinom neæe da idu, nego bježe od njega, jer ne poznaju glasa tuðega. 043 JOH 010 006 Ovu prièu kaza im Isus, ali oni ne razumješe šta to bijaše što im kaza. 043 JOH 010 007 Tada im reèe Isus opet: zaista, zaista vam kažem: ja sam vrata k ovcama. 043 JOH 010 008 Svi koliko ih god doðe prije mene lupeži su i hajduci; ali ih ovce ne poslušaše. 043 JOH 010 009 Ja sam vrata; ko uðe kroza me spašæe se, i uæi æe i iziæi æe, i pašu æe naæi. 043 JOH 010 010 Lupež ne dolazi ni za što drugo nego da ukrade i ubije i pogubi; ja doðoh da imaju život i izobilje. 043 JOH 010 011 Ja sam pastir dobri; pastir dobri dušu svoju polaže za ovce, 043 JOH 010 012 A najamnik, koji nije pastir, kome nijesu ovce svoje, vidi vuka gdje ide, i ostavlja ovce, i bježi: i vuk razgrabi ovce i raspudi ih; 043 JOH 010 013 A najamnik bježi, jer je najamnik i ne mari za ovce. 043 JOH 010 014 Ja sam pastir dobri i znam svoje, i moje mene znaju. 043 JOH 010 015 Kao što mene zna otac i ja znam oca; i dušu svoju polažem za ovce. 043 JOH 010 016 I druge ovce imam koje nijesu iz ovoga tora, i one mi valja dovesti; i èuæe glas moj, i biæe jedno stado i jedan pastir. 043 JOH 010 017 Zato me otac ljubi, jer ja dušu svoju polažem da je opet uzmem. 043 JOH 010 018 Niko je ne otima od mene, nego je ja sam od sebe polažem. Vlast imam položiti je i vlast imam uzeti je opet. Ovu sam zapovijest primio od oca svojega. 043 JOH 010 019 Tada opet postade raspra meðu Jevrejima za ove rijeèi. 043 JOH 010 020 Mnogi od njih govorahu: u njemu je ðavo, i poludio je; šta ga slušate? 043 JOH 010 021 Drugi govorahu: ove rijeèi nijesu ludoga; zar može ðavo slijepima oèi otvorati? 043 JOH 010 022 A bijaše tada praznik obnovljenja u Jerusalimu, i bješe zima. 043 JOH 010 023 I hodaše Isus u crkvi po trijemu Solomunovu. 043 JOH 010 024 A Jevreji ga opkoliše, i govorahu mu: dokle æeš muèiti duše naše? Ako si ti Hristos kaži nam slobodno. 043 JOH 010 025 Isus im odgovori: ja vam kazah, pa ne vjerujete. Djela koja tvorim ja u ime oca svojega ona svjedoèe za me. 043 JOH 010 026 Ali vi ne vjerujete; jer nijeste od mojijeh ovaca, kao što vam kazah. 043 JOH 010 027 Ovce moje slušaju glas moj, i ja poznajem njih, i za mnom idu. 043 JOH 010 028 I ja æu im dati život vjeèni, i nikad neæe izginuti, i niko ih neæe oteti iz ruke moje. (aiōn g165, aiōnios g166) 043 JOH 010 029 Otac moj koji mi ih dade veæi je od sviju; i niko ih ne može oteti iz ruke oca mojega. 043 JOH 010 030 Ja i otac jedno smo. 043 JOH 010 031 A Jevreji opet uzeše kamenje da ga ubiju. 043 JOH 010 032 Isus im odgovori: mnoga vam dobra djela javih od oca svojega; za koje od onijeh djela bacate kamenje na me? 043 JOH 010 033 Odgovoriše mu Jevreji govoreæi: za dobro djelo ne bacamo kamenja na te, nego za hulu na Boga, što ti, èovjek buduæi, gradiš se Bog. 043 JOH 010 034 Isus im odgovori: ne stoji li napisano u zakonu vašemu: ja rekoh: bogovi ste? 043 JOH 010 035 Ako one nazva bogovima kojima rijeè Božija bi, i pismo se ne može pokvariti; 043 JOH 010 036 Kako vi govorite onome kojega otac posveti i posla na svijet: hulu na Boga govoriš, što rekoh: ja sam sin Božij? 043 JOH 010 037 Ako ne tvorim djela oca svojega ne vjerujte mi. 043 JOH 010 038 Ako li tvorim, ako meni i ne vjerujete, djelima mojima vjerujte, da poznate i vjerujete da je otac u meni i ja u njemu. 043 JOH 010 039 Tada opet gledahu da ga uhvate; ali im se izmaèe iz ruku. 043 JOH 010 040 I otide opet preko Jordana na ono mjesto gdje Jovan prije kršæavaše; i osta ondje. 043 JOH 010 041 I mnogi doðoše k njemu i govorahu: Jovan ne uèini nijednoga èuda, ali sve što kaza Jovan za ovoga istina bješe. 043 JOH 010 042 I mnogi vjerovaše ga ondje. 043 JOH 011 001 Bijaše pak jedan bolesnik, Lazar iz Vitanije iz sela Marije i Marte sestre njezine. 043 JOH 011 002 A Marija, koje brat Lazar bolovaše, bješe ona što pomaza Gospoda mirom i otr noge njegove svojom kosom.) 043 JOH 011 003 Onda poslaše sestre k njemu govoreæi: Gospode! gle, onaj koji ti je mio bolestan je. 043 JOH 011 004 A kad èu Isus, reèe: ova bolest nije na smrt, nego na slavu Božiju, da se proslavi sin Božij s nje. 043 JOH 011 005 A Isus ljubljaše Martu i sestru njezinu i Lazara. 043 JOH 011 006 A kad èu da je bolestan, tada osta dva dana na onom mjestu gdje bješe. 043 JOH 011 007 A potom reèe uèenicima: hajdemo opet u Judeju. 043 JOH 011 008 Uèenici mu rekoše: Ravi! sad Judejci šæadijahu da te ubiju kamenjem, pa opet hoæeš da ideš onamo? 043 JOH 011 009 Isus odgovori: nije li dvanaest sahata u danu? ko danju ide ne spotièe se, jer vidi vidjelo ovoga svijeta; 043 JOH 011 010 A ko ide noæu spotièe se, jer nema vidjela u njemu. 043 JOH 011 011 Ovo kaza, i potom reèe im: Lazar, naš prijatelj, zaspa; nego idem da ga probudim. 043 JOH 011 012 Onda mu rekoše uèenici njegovi: Gospode! ako je zaspao, ustaæe. 043 JOH 011 013 A Isus im reèe za smrt njegovu, a oni mišljahu da govori za spavanje sna. 043 JOH 011 014 Tada im Isus kaza upravo: Lazar umrije. 043 JOH 011 015 I milo mi je vas radi što nijesam bio onamo da vjerujete; nego hajdemo k njemu. 043 JOH 011 016 Onda Toma, koji se zvaše Blizanac, reèe uèenicima: hajdemo i mi da pomremo s njim. 043 JOH 011 017 A kad doðe Isus, naðe ga a on veæ èetiri dana u grobu. 043 JOH 011 018 A Vitanija bješe blizu Jerusalima oko petnaest potrkališta.) 043 JOH 011 019 I mnogi od Judejaca bijahu došli k Marti i Mariji da ih tješe za bratom njihovijem. 043 JOH 011 020 Kad Marta dakle èu da Isus ide, iziðe preda nj, a Marija sjeðaše doma. 043 JOH 011 021 Onda reèe Marta Isusu: Gospode! da si ti bio ovdje ne bi moj brat umro. 043 JOH 011 022 A i sad znam da što zaišteš u Boga daæe ti Bog. 043 JOH 011 023 Isus joj reèe: brat æe tvoj ustati. 043 JOH 011 024 Marta mu reèe: znam da æe ustati o vaskrseniju, u pošljednji dan. 043 JOH 011 025 A Isus joj reèe: ja sam vaskrsenije i život; koji vjeruje mene ako i umre življeæe. 043 JOH 011 026 I nijedan koji živi i vjeruje mene neæe umrijeti vavijek. Vjeruješ li ovo? (aiōn g165) 043 JOH 011 027 Reèe mu: da, Gospode! ja vjerovah da si ti Hristos sin Božij koji je trebalo da doðe na svijet. 043 JOH 011 028 I ovo rekavši otide te zovnu tajno Mariju sestru svoju govoreæi: uèitelj je došao, i zove te. 043 JOH 011 029 A ona kako èu, usta brzo i otide k njemu. 043 JOH 011 030 Jer Isus još ne bješe došao u selo, nego bijaše na onom mjestu gdje ga srete Marta. 043 JOH 011 031 A Judejci onda koji bijahu s njom u kuæi i tješahu je, kad vidješe Mariju da brzo usta i iziðe, poðoše za njom govoreæi da ide na grob da plaèe onamo. 043 JOH 011 032 A Marija kako doðe gdje bješe Isus, i vidje ga, pade na noge njegove govoreæi mu: Gospode! da si ti bio ovdje, ne bi umro moj brat. 043 JOH 011 033 Onda Isus kad je vidje gdje plaèe, i gdje plaèu Judejci koji doðoše s njom, zgrozi se u duhu, i sam postade žalostan. 043 JOH 011 034 I reèe: gdje ste ga metnuli? Rekoše mu: Gospode! hajde da vidiš. 043 JOH 011 035 Udariše suze Isusu. 043 JOH 011 036 Onda Judejci govorahu: gledaj kako ga ljubljaše. 043 JOH 011 037 A neki od njih rekoše: ne mogaše li ovaj koji otvori oèi slijepcu uèiniti da i ovaj ne umre? 043 JOH 011 038 A Isus opet se zgrozi u sebi, i doðe na grob; a bijaše peæina, i kamen ležaše na njoj. 043 JOH 011 039 Isus reèe: uzmite kamen. Reèe mu Marta, sestra onoga što je umro: Gospode! veæ smrdi; jer su èetiri dana kako je umro. 043 JOH 011 040 Isus joj reèe: ne rekoh li ti da ako vjeruješ vidjeæeš slavu Božiju? 043 JOH 011 041 Uzeše dakle kamen gdje ležaše mrtvac; a Isus podiže oèi gore, i reèe: oèe! hvala ti što si me uslišio. 043 JOH 011 042 A ja znadoh da me svagda slušaš; nego rekoh naroda radi koji ovdje stoji, da vjeruju da si me ti poslao. 043 JOH 011 043 I ovo rekavši zovnu iza glasa: Lazare! iziði napolje. 043 JOH 011 044 I iziðe mrtvac obavit platnom po rukama i po nogama, i lice njegovo ubrusom povezano. Isus im reèe: razdriješite ga i pustite nek ide. 043 JOH 011 045 Onda mnogi od Judejaca koji bijahu došli k Mariji i vidješe šta uèini Isus, vjerovaše ga. 043 JOH 011 046 A neki od njih otidoše k farisejima i kazaše im šta uèini Isus. 043 JOH 011 047 Onda glavari sveštenièki i fariseji sabraše skupštinu, i govorahu: šta æemo èiniti? Èovjek ovaj èini mnoga èudesa. 043 JOH 011 048 Ako ga ostavimo tako, svi æe ga vjerovati; pa æe doæi Rimljani i uzeti nam zemlju i narod. 043 JOH 011 049 A jedan od njih, po imenu Kajafa, koji one godine bješe poglavar sveštenièki, reèe im: vi ne znate ništa; 043 JOH 011 050 I ne mislite da je nama bolje da jedan èovjek umre za narod, negoli da narod sav propadne. 043 JOH 011 051 A ovo ne reèe sam od sebe, nego, buduæi poglavar sveštenièki one godine, proreèe da Isusu valja umrijeti za narod; 043 JOH 011 052 I ne samo za narod, nego da i rasijanu djecu Božiju skupi ujedno. 043 JOH 011 053 Od toga dakle dana dogovoriše se da ga ubiju. 043 JOH 011 054 A Isus više ne hoðaše javno po Judejcima, nego odande otide u kraj blizu pustinje u grad po imenu Jefrem, i ondje hoðaše s uèenicima svojima. 043 JOH 011 055 A bješe blizu pasha Jevrejska, i mnogi iz onoga kraja doðoše u Jerusalim prije pashe da se oèiste. 043 JOH 011 056 Tada tražahu Isusa, i stojeæi u crkvi govorahu meðu sobom: šta mislite vi zašto ne dolazi na praznik? 043 JOH 011 057 A glavari sveštenièki i fariseji izdaše zapovijest ako ga ko opazi gdje je, da javi da ga uhvate. 043 JOH 012 001 A Isus prije pashe na šest dana doðe u Vitaniju gdje bješe Lazar što umrije, koga podiže iz mrtvijeh. 043 JOH 012 002 Ondje mu pak zgotoviše veèeru, i Marta služaše, a i Lazar sjeðaše s njim za trpezom; 043 JOH 012 003 A Marija uzevši litru pravoga nardova mnogocjenoga mira pomaza noge Isusove, i otr kosom svojom noge njegove; a kuæa se napuni mirisa od mira. 043 JOH 012 004 Onda reèe jedan od uèenika njegovijeh, Juda Simonov Iskariotski, koji ga poslije izdade: 043 JOH 012 005 Zašto se ovo miro ne prodade za trista groša i ne dade siromasima? 043 JOH 012 006 A ovo ne reèe što se staraše za siromahe, nego što bješe lupež, i imaše kovèežiæ, i nošaše što se metaše u nj. 043 JOH 012 007 A Isus reèe: ne dirajte u nju; ona je to dohranila za dan mojega pogreba; 043 JOH 012 008 Jer siromahe svagda imate sa sobom, a mene nemate svagda. 043 JOH 012 009 Razumje pak mnogi narod iz Judeje da je ondje i doðoše ne samo Isusa radi nego i da vide Lazara kojega podiže iz mrtvijeh. 043 JOH 012 010 A glavari sveštenièki dogovoriše se da i Lazara ubiju; 043 JOH 012 011 Jer mnogi njega radi iðahu iz Judeje i vjerovahu Isusa. 043 JOH 012 012 A sjutradan mnogi od naroda koji bješe došao na praznik, èuvši da Isus ide u Jerusalim 043 JOH 012 013 Uzeše grane od finika i iziðoše mu na susret, i vikahu govoreæi: osana! blagosloven koji ide u ime Gospodnje, car Izrailjev. 043 JOH 012 014 A Isus našavši magare usjede na nj, kao što je pisano: 043 JOH 012 015 Ne boj se kæeri Sionova, evo car tvoj ide sjedeæi na magaretu. 043 JOH 012 016 Ali ovo uèenici njegovi ne razumješe prije: nego kad se proslavi Isus onda se opomenuše da ovo bješe za njega pisano, i ovo mu uèiniše. 043 JOH 012 017 A narod svjedoèaše koji bješe prije s njim kad Lazara izazva iz groba i podiže ga iz mrtvijeh. 043 JOH 012 018 Zato ga i srete narod, jer èuše da on uèini ovo èudo. 043 JOH 012 019 A fariseji govorahu meðu sobom: vidite da ništa ne pomaže? gle, svijet ide za njim. 043 JOH 012 020 A bijahu neki Grci meðu onima koji bijahu došli na praznik da se mole Bogu. 043 JOH 012 021 Oni dakle pristupiše k Filipu, koji bješe iz Vitsaide Galilejske, i moljahu ga govoreæi: gospodine! mi bismo htjeli da vidimo Isusa. 043 JOH 012 022 Doðe Filip i kaza Andriji, a Andrija i Filip opet kazaše Isusu. 043 JOH 012 023 A Isus odgovori im govoreæi: doðe èas da se proslavi sin èovjeèij. 043 JOH 012 024 Zaista, zaista vam kažem: ako zrno pšenièno padnuvši na zemlju ne umre, onda jedno ostane; ako li umre mnogo roda rodi: 043 JOH 012 025 Koji ljubi dušu svoju izgubiæe je, a ko mrzi na dušu svoju na ovom svijetu, saèuvaæe je za život vjeèni. (aiōnios g166) 043 JOH 012 026 Ko meni služi, za mnom nek ide, i gdje sam ja ondje i sluga moj neka bude; i ko meni služi onoga æe poštovati otac moj. 043 JOH 012 027 Sad je duša moja žalosna; i šta da kažem? Oèe! saèuvaj me od ovoga èasa; ali zato doðoh na èas ovaj. 043 JOH 012 028 Oèe! proslavi ime svoje! Tada glas doðe s neba: i proslavio sam, i opet æu proslaviti. 043 JOH 012 029 A kad èu narod koji stajaše, govorahu: grom zagrmi; a drugi govorahu: anðeo mu govori. 043 JOH 012 030 Isus odgovori i reèe: ovaj glas ne bi mene radi nego naroda radi. 043 JOH 012 031 Sad je sud ovome svijetu; sad æe biti istjeran knez ovoga svijeta napolje. 043 JOH 012 032 I kad ja budem podignut od zemlje, sve æu privuæi k sebi. 043 JOH 012 033 A ovo govoraše da pokaže kakvom æe smrti umrijeti. 043 JOH 012 034 Narod mu odgovori: mi èusmo iz zakona da æe Hristos ostati vavijek; kako ti govoriš da se sinu èovjeèijemu valja podignuti? Ko je taj sin èovjeèij? (aiōn g165) 043 JOH 012 035 A Isus im reèe: još je malo vremena vidjelo s vama; hodite dok vidjelo imate da vas tama ne obuzme; jer ko hodi po tami ne zna kuda ide. 043 JOH 012 036 Dok vidjelo imate vjerujte vidjelo, da budete sinovi vidjela. Rekavši ovo Isus otide i sakri se od njih. 043 JOH 012 037 Ako je i èinio tolika èudesa pred njima, opet ga ne vjerovahu; 043 JOH 012 038 Da se zbude rijeè Isaije proroka koji reèe: Gospode! ko vjerova govorenju našemu? i ruka Gospodnja kome se otkri? 043 JOH 012 039 Zato ne mogahu vjerovati, jer opet reèe Isaija: 043 JOH 012 040 Zaslijepio je oèi njihove i okamenio srca njihova, da ne vide oèima ni srcem razumiju, i ne obrate se da ih iscijelim. 043 JOH 012 041 Ovo reèe Isaija kad vidje slavu njegovu i govori za njega. 043 JOH 012 042 Ali opet i od knezova mnogi ga vjerovaše; nego radi fariseja ne priznavahu, da ne bi bili izgnani iz zbornice; 043 JOH 012 043 Jer im veæma omilje slava ljudska nego slava Božija. 043 JOH 012 044 A Isus povika i reèe: ko mene vjeruje ne vjeruje mene, nego onoga koji me posla; 043 JOH 012 045 I ko vidi mene vidi onoga koji me posla. 043 JOH 012 046 Ja doðoh vidjelo na svijet, da nijedan koji me vjeruje ne ostane u tami. 043 JOH 012 047 I ko èuje moje rijeèi i ne vjeruje, ja mu neæu suditi; jer ja ne doðoh da sudim svijetu, nego da spasem svijet. 043 JOH 012 048 Koji se odrièe mene, i ne prima rijeèi mojijeh, ima sebi sudiju: rijeè koju ja govorih ona æe mu suditi u pošljednji dan; 043 JOH 012 049 Jer ja od sebe ne govorih, nego otac koji me posla on mi dade zapovijest šta æu kazati i šta æu govoriti. 043 JOH 012 050 I znam da je zapovijest njegova život vjeèni. Što ja dakle govorim onako govorim kao što mi reèe otac. (aiōnios g166) 043 JOH 013 001 A pred praznik pashe, znajuæi Isus da mu doðe èas da prijeðe iz ovoga svijeta k ocu, kako je ljubio svoje koji bijahu na svijetu, do kraja ih ljubi. 043 JOH 013 002 I po veèeri kad veæ ðavo bješe metnuo u srce Judi Simonovu Iskariotskome da ga izda, 043 JOH 013 003 Znajuæi Isus da mu sve otac dade u ruke, i da od Boga iziðe, i k Bogu ide, 043 JOH 013 004 Ustade od veèere, i skide svoje haljine, i uze ubrus te se zapreže; 043 JOH 013 005 Potom usu vodu u umivaonicu, i poèe prati noge uèenicima i otirati ubrusom kojijem bješe zapregnut. 043 JOH 013 006 Onda doðe k Simonu Petru, i on mu reèe: Gospode! zar ti moje noge da opereš? 043 JOH 013 007 Isus odgovori i reèe mu: što ja èinim ti sad ne znaš, ali æeš poslije doznati. 043 JOH 013 008 Reèe mu Petar: nikad ti neæeš oprati mojijeh nogu. Isus mu odgovori: ako te ne operem nemaš dijela sa mnom. (aiōn g165) 043 JOH 013 009 Reèe mu Simon Petar: Gospode! ne samo noge moje, nego i ruke i glavu. 043 JOH 013 010 Isus mu reèe: opranome ne treba do samo noge oprati, jer je sav èist; i vi ste èisti, ali ne svi. 043 JOH 013 011 Jer znadijaše izdajnika svojega, zato reèe: nijeste svi èisti. 043 JOH 013 012 A kad im opra noge, uze haljine svoje, i sjedavši opet za trpezu reèe im: znate li što ja uèinih vama? 043 JOH 013 013 Vi zovete mene uèiteljem i Gospodom; i pravo velite: jer jesam. 043 JOH 013 014 Kad dakle ja oprah vama noge Gospod i uèitelj, i vi ste dužni jedan drugome prati noge. 043 JOH 013 015 Jer ja vam dadoh ugled da i vi tako èinite kao što ja vama uèinih. 043 JOH 013 016 Zaista, zaista vam kažem: nije sluga veæi od gospodara svojega, niti je poslanik veæi od onoga koji ga je poslao. 043 JOH 013 017 Kad ovo znate, blago vama ako ga izvršujete. 043 JOH 013 018 Ne govorim za sve vas, jer ja znam koje izbrah; nego da se zbude pismo: koji sa mnom hljeb jede podiže petu svoju na me. 043 JOH 013 019 Sad vam kažem prije nego se zbude, da, kad se zbude, vjerujete da sam ja. 043 JOH 013 020 Zaista, zaista vam kažem: koji prima onoga koga pošljem mene prima; a ko prima mene prima onoga koji me posla. 043 JOH 013 021 Rekavši ovo Isus posta žalostan u duhu, i posvjedoèi i reèe: zaista, zaista vam kažem: jedan izmeðu vas izdaæe me. 043 JOH 013 022 Onda se uèenici zgledahu meðu sobom, i èuðahu se za koga govori. 043 JOH 013 023 A jedan od uèenika njegovijeh, kojega Isus ljubljaše, sjeðaše za trpezom na krilu Isusovu. 043 JOH 013 024 Onda namaže na njega Simon Petar da zapita ko bi to bio za koga govori. 043 JOH 013 025 A on leže na prsi Isusove i reèe mu: Gospode! ko je to? 043 JOH 013 026 Isus odgovori: onaj je kome ja umoèivši zalogaj dam. I umoèivši zalogaj dade Judi Simonovu Iskariotskome. 043 JOH 013 027 I po zalogaju tada uðe u njega sotona. Onda mu reèe Isus: šta èiniš èini brže. 043 JOH 013 028 A ovo ne razumje niko od onijeh što sjeðahu za trpezom zašto mu reèe. 043 JOH 013 029 A neki mišljahu, buduæi da u Jude bješe kesa, da mu Isus reèe: kupi što treba za praznik; ili da da što siromašnima. 043 JOH 013 030 A on uzevši zalogaj odmah iziðe; a bješe noæ. 043 JOH 013 031 Kad on iziðe, onda Isus reèe: sad se proslavi sin èovjeèij, i Bog se proslavi u njemu. 043 JOH 013 032 Ako se Bog proslavi u njemu, i Bog æe njega proslaviti u sebi, i odmah æe ga proslaviti. 043 JOH 013 033 Djeèice! još sam malo s vama; tražiæete me, i kao što rekoh Judejcima: kuda ja idem vi ne možete doæi, i vama govorim sad. 043 JOH 013 034 Novu vam zapovijest dajem da ljubite jedan drugoga, kao što ja vas ljubih, da se i vi ljubite meðu sobom. 043 JOH 013 035 Po tom æe svi poznati da ste moji uèenici ako uzimate ljubav meðu sobom. 043 JOH 013 036 Reèe mu Simon Petar: Gospode! kuda ideš? Isus mu odgovori: kuda ja idem ne možeš sad iæi za mnom, ali æeš poslije poæi za mnom. 043 JOH 013 037 Petar mu reèe: Gospode! zašto sad ne mogu iæi za tobom? dušu æu svoju položiti za te. 043 JOH 013 038 Odgovori mu Isus: dušu li æeš svoju položiti za me? Zaista, zaista ti kažem: neæe pijetao zapjevati dok me se triput ne odreèeš. 043 JOH 014 001 Da se ne plaši srce vaše, vjerujte Boga, i mene vjerujte. 043 JOH 014 002 Mnogi su stanovi u kuæi oca mojega. A da nije tako, kazao bih vam: idem da vam pripravim mjesto. 043 JOH 014 003 I kad otidem i pripravim vam mjesto, opet æu doæi, i uzeæu vas k sebi da i vi budete gdje sam ja. 043 JOH 014 004 I kuda ja idem znate, i put znate. 043 JOH 014 005 Reèe mu Toma: Gospode! ne znamo kuda ideš; i kako možemo put znati? 043 JOH 014 006 Isus mu reèe: ja sam put i istina i život; niko neæe doæi k ocu do kroza me. 043 JOH 014 007 Kad biste mene znali onda biste znali i oca mojega; i otsele poznajete ga, i vidjeste ga. 043 JOH 014 008 Reèe mu Filip: Gospode! pokaži nam oca, i biæe nam dosta. 043 JOH 014 009 Isus mu reèe: toliko sam vrijeme s vama i nijesi me poznao, Filipe? koji vidje mene, vidje oca; pa kako ti govoriš: pokaži nam oca? 043 JOH 014 010 Zar ne vjeruješ da sam ja u ocu i otac u meni? Rijeèi koje vam ja govorim ne govorim od sebe; nego otac koji stoji u meni on tvori djela. 043 JOH 014 011 Vjerujte meni da sam ja u ocu i otac u meni; ako li meni ne vjerujete, vjerujte mi po tijem djelima. 043 JOH 014 012 Zaista, zaista vam kažem: koji vjeruje mene, djela koja ja tvorim i on æe tvoriti, i veæa æe od ovijeh tvoriti: jer ja idem k ocu svojemu; 043 JOH 014 013 I šta god zaištete u oca u ime moje, ono æu vam uèiniti, da se proslavi otac u sinu. 043 JOH 014 014 I ako što zaištete u ime moje, ja æu uèiniti. 043 JOH 014 015 Ako imate ljubav k meni, zapovijesti moje držite. 043 JOH 014 016 I ja æu umoliti oca, i daæe vam drugoga utješitelja da bude s vama vavijek: (aiōn g165) 043 JOH 014 017 Duha istine, kojega svijet ne može primiti, jer ga ne vidi niti ga poznaje; a vi ga poznajete, jer u vama stoji, i u vama æe biti. 043 JOH 014 018 Neæu vas ostaviti sirotne; doæi æu k vama. 043 JOH 014 019 Još malo i svijet mene više neæe vidjeti; a vi æete me vidjeti; jer ja živim, i vi æete življeti. 043 JOH 014 020 U onaj æete vi dan doznati da sam ja u ocu svojemu, i vi u meni, i ja u vama. 043 JOH 014 021 Ko ima zapovijesti moje i drži ih on je onaj što ima ljubav k meni; a koji ima ljubav k meni imaæe k njemu ljubav otac moj; i ja æu imati ljubav k njemu, i javiæu mu se sam. 043 JOH 014 022 Reèe mu Juda, ne Iskariotski: Gospode! šta je to da æeš se nama javiti a ne svijetu? 043 JOH 014 023 Isus odgovori i reèe mu: ko ima ljubav k meni, držaæe rijeè moju; i otac moj imaæe ljubav k njemu: i k njemu æemo doæi, i u njega æemo se staniti. 043 JOH 014 024 Koji nema ljubavi k meni ne drži mojijeh rijeèi; a rijeè što èujete nije moja nego oca koji me posla. 043 JOH 014 025 Ovo vam kazah dok sam s vama. 043 JOH 014 026 A utješitelj Duh sveti, kojega æe otac poslati u ime moje, on æe vas nauèiti svemu i napomenuæe vam sve što vam rekoh. 043 JOH 014 027 Mir vam ostavljam, mir svoj dajem vam: ne dajem vam ga kao što svijet daje, da se ne plaši srce vaše, i da se ne boji. 043 JOH 014 028 Èuste da vam ja kazah: idem, i doæi æu k vama. Kad biste imali ljubav k meni, onda biste se obradovali što rekoh: idem k ocu; jer je otac moj veæi od mene. 043 JOH 014 029 I sad vam kazah, prije dok se nije zbilo, da vjerujete kad se zbude. 043 JOH 014 030 Veæ neæu mnogo govoriti s vama; jer ide knez ovoga svijeta, i u meni nema ništa. 043 JOH 014 031 Nego da vidi svijet da imam ljubav k ocu, i kao što mi zapovjedi otac onako tvorim. Ustanite, hajdemo odavde. 043 JOH 015 001 Ja sam pravi èokot, i otac je moj vinogradar; 043 JOH 015 002 Svaku lozu na meni koja ne raða roda otsjeæi æe je; i svaku koja raða rod oèistiæe je da više roda rodi. 043 JOH 015 003 Vi ste veæ oèišæeni rijeèju koju vam govorih. 043 JOH 015 004 Budite u meni i ja æu u vama. Kao što loza ne može roda roditi sama od sebe ako ne bude na èokotu, tako i vi ako u meni ne budete. 043 JOH 015 005 Ja sam èokot a vi loze: i koji bude u meni i ja u njemu on æe roditi mnogi rod: jer bez mene ne možete èiniti ništa. 043 JOH 015 006 Ko u meni ne ostane izbaciæe se napolje kao loza, i osušiæe se, i skupiæe je, i u oganj baciti, i spaliti. 043 JOH 015 007 Ako ostanete u meni i rijeèi moje u vama ostanu, šta god hoæete ištite, i biæe vam. 043 JOH 015 008 Tijem æe se otac moj proslaviti, da rod mnogi rodite; i biæete moji uèenici. 043 JOH 015 009 Kao što otac ima ljubav k meni, i ja imam ljubav k vama; budite u ljubavi mojoj. 043 JOH 015 010 Ako zapovijesti moje uzdržite ostaæete u ljubavi mojoj, kao što ja održah zapovijesti oca svojega i ostajem u ljubavi njegovoj. 043 JOH 015 011 Ovo vam kazah, da radost moja u vama ostane i radost vaša se ispuni. 043 JOH 015 012 Ovo je zapovijest moja da imate ljubav meðu sobom, kao što ja imadoh ljubav k vama. 043 JOH 015 013 Od ove ljubavi niko veæe nema, da ko dušu svoju položi za prijatelje svoje. 043 JOH 015 014 Vi ste prijatelji moji ako tvorite što vam ja zapovijedam. 043 JOH 015 015 Više vas ne nazivam slugama; jer sluga ne zna šta radi gospodar njegov: nego vas nazvah prijateljima; jer vam sve kazah što èuh od oca svojega. 043 JOH 015 016 Vi mene ne izbraste, nego ja vas izbrah, i postavih vas da vi idete i rod rodite; i da vaš rod ostane, da što god zaištete u oca u ime moje da vam da. 043 JOH 015 017 Ovo vam zapovijedam da imate ljubav meðu sobom. 043 JOH 015 018 Ako svijet na vas uzmrzi, znajte da na mene omrznu prije vas. 043 JOH 015 019 Kad biste bili od svijeta, onda bi svijet svoje ljubio: a kako nijeste od svijeta, nego vas ja od svijeta izbrah, zato mrzi na vas svijet. 043 JOH 015 020 Opominjite se rijeèi koju vam ja rekoh: nije sluga veæi od gospodara svojega. Ako mene izgnaše, i vas æe izgnati; ako moju rijeè održaše, i vašu æe održati. 043 JOH 015 021 Ali sve æe vam ovo èiniti za ime moje, jer ne poznaju onoga koji me posla. 043 JOH 015 022 Da nijesam bio došao i govorio im ne bi grijeha imali; a sad izgovora neæe imati za grijeh svoj. 043 JOH 015 023 Koji mrzi na mene i na oca mojega mrzi. 043 JOH 015 024 Da nijesam bio djela tvorio meðu njima kojijeh niko drugi ne tvori, ne bi grijeha imali: a sad i vidješe, i omrznuše na mene i na oca mojega. 043 JOH 015 025 Ali da se zbude rijeè napisana u zakonu njihovom: omrznuše na mene ni za što. 043 JOH 015 026 A kad doðe utješitelj, koga æu vam poslati od oca, Duh istine, koji od oca izlazi, on æe svjedoèiti za mene. 043 JOH 015 027 A i vi æete svjedoèiti, jer ste od poèetka sa mnom. 043 JOH 016 001 Ovo vam kazah da se ne sablaznite. 043 JOH 016 002 Izgoniæe vas iz zbornica; a doæi æe vrijeme kad æe svaki koji vas ubije misliti da Bogu službu èini. 043 JOH 016 003 I ovo æe èiniti, jer ne poznaše oca ni mene. 043 JOH 016 004 Nego vam ovo kazah kad doðe vrijeme da se opomenete ovoga da vam ja kazah; a isprva ne kazah vam ovo, jer bijah s vama. 043 JOH 016 005 A sad idem k onome koji me posla, i niko me od vas ne pita: kuda ideš? 043 JOH 016 006 Nego što vam ovo kazah žalosti napuni se srce vaše. 043 JOH 016 007 Nego vam ja istinu govorim: bolje je za vas da ja idem: jer ako ja ne idem, utješitelj neæe doæi k vama; ako li idem, poslaæu ga k vama. 043 JOH 016 008 I kad on doðe pokaraæe svijet za grijeh, i za pravdu, i za sud: 043 JOH 016 009 Za grijeh dakle što ne vjeruju mene; 043 JOH 016 010 A za pravdu što idem k ocu svojemu; i više me neæete vidjeti; 043 JOH 016 011 A za sud što je knez ovoga svijeta osuðen. 043 JOH 016 012 Još vam mnogo imam kazati; ali sad ne možete nositi. 043 JOH 016 013 A kad doðe on, Duh istine, uputiæe vas na svaku istinu; jer neæe od sebe govoriti, nego æe govoriti što èuje, i javiæe vam što æe biti unapredak. 043 JOH 016 014 On æe me proslaviti, jer æe od mojega uzeti, i javiæe vam: 043 JOH 016 015 Sve što ima otac moje je: zato rekoh da æe od mojega uzeti, i javiti vam. 043 JOH 016 016 Još malo, i neæete me vidjeti, i opet malo, pa æete me vidjeti: jer idem k ocu. 043 JOH 016 017 A neki od uèenika njegovijeh rekoše meðu sobom: šta je to što nam kaže: još malo, i neæete me vidjeti; i opet malo pa æete me vidjeti; i: ja idem k ocu? 043 JOH 016 018 Govorahu dakle: šta je to što govori: malo? ne znamo šta govori. 043 JOH 016 019 A Isus razumje da šæadijahu da ga zapitaju, pa im reèe: zato li se zapitujete meðu sobom što rekoh: još malo i neæete me vidjeti, i opet malo pa æete me vidjeti? 043 JOH 016 020 Zaista, zaista vam kažem da æete vi zaplakati i zaridati, a svijet æe se radovati; i vi æete žalosni biti, ali æe se vaša žalost okrenuti na radost. 043 JOH 016 021 Žena kad raða trpi muku; jer doðe èas njezin: ali kad rodi dijete, više se ne opominje žalosti od radosti, jer se rodi èovjek na svijet. 043 JOH 016 022 Tako i vi dakle imate sad žalost; ali æu vas opet vidjeti, i radovaæe se srce vaše, i vaše radosti niko neæe uzeti od vas; 043 JOH 016 023 I u onaj dan neæete me pitati ni za što. Zaista, zaista vam kažem da što god uzištete u oca u ime moje, daæe vam. 043 JOH 016 024 Doslije ne iskaste ništa u ime moje; ištite i primiæete, da radost vaša bude ispunjena. 043 JOH 016 025 Ovo vam govorih u prièama; ali æe doæi vrijeme kad vam više neæu govoriti u prièama, nego æu vam upravo javiti za oca. 043 JOH 016 026 U onaj æete dan u ime moje zaiskati, i ne velim vam da æu ja umoliti oca za vas; 043 JOH 016 027 Jer sam otac ima ljubav k vama kao što vi imaste ljubav k meni, i vjerovaste da ja od Boga iziðoh. 043 JOH 016 028 Iziðoh od oca, i doðoh na svijet; i opet ostavljam svijet, i idem k ocu. 043 JOH 016 029 Rekoše mu uèenici njegovi: eto sad upravo govoriš, a prièe nikakve ne govoriš. 043 JOH 016 030 Sad znamo da sve znaš, i ne treba ti da te ko pita. Po tome vjerujemo da si od Boga izišao. 043 JOH 016 031 Isus im odgovori: zar sad vjerujete? 043 JOH 016 032 Evo ide èas, i veæ je nastao, da se razbjegnete svaki na svoju stranu i mene sama ostavite; ali nijesam sam, jer je otac sa mnom. 043 JOH 016 033 Ovo vam kazah, da u meni mir imate. U svijetu æete imati nevolju; ali ne bojte se, jer ja nadvladah svijet. 043 JOH 017 001 Ovo govori Isus, pa podiže oèi svoje na nebo i reèe: oèe! doðe èas, proslavi sina svojega, da i sin tvoj proslavi tebe; 043 JOH 017 002 Kao što si mu dao vlast nad svakijem tijelom da svemu što si mu dao da život vjeèni. (aiōnios g166) 043 JOH 017 003 A ovo je život vjeèni da poznaju tebe jedinoga istinoga Boga, i koga si poslao Isusa Hrista. (aiōnios g166) 043 JOH 017 004 Ja tebe proslavih na zemlji: posao svrših koji si mi dao da radim. 043 JOH 017 005 I sad proslavi ti mene, oèe, u tebe samoga slavom koju imadoh u tebe prije nego svijet postade. 043 JOH 017 006 Ja javih ime tvoje ljudima koje si mi dao od svijeta; tvoji bijahu pa si ih meni dao, i tvoju rijeè održaše. 043 JOH 017 007 Sad razumješe da je sve što si mi dao od tebe. 043 JOH 017 008 Jer rijeèi koje si dao meni dadoh im; i oni primiše, i poznadoše istinito da od tebe iziðoh, i vjerovaše da si me ti poslao. 043 JOH 017 009 Ja se za njih molim: ne molim se za sav) svijet, nego za one koje si mi dao, jer su tvoji. 043 JOH 017 010 I moje sve je tvoje, i tvoje moje; i ja se proslavih u njima. 043 JOH 017 011 I više nijesam na svijetu, a oni su na svijetu, a ja idem k tebi. Oèe sveti! saèuvaj ih u ime svoje, one koje si mi dao, da budu jedno kao i mi. 043 JOH 017 012 Dok bijah s njima na svijetu, ja ih èuvah u ime tvoje; one koje si mi dao saèuvah, i niko od njih ne pogibe osim sina pogibli, da se zbude pismo. 043 JOH 017 013 A sad k tebi idem, i ovo govorim na svijetu, da imaju radost moju ispunjenu u sebi. 043 JOH 017 014 Ja im dadoh rijeè tvoju; i svijet omrznu na njih, jer nijesu od svijeta, kao ni ja što nijesam od svijeta. 043 JOH 017 015 Ne molim te da ih uzmeš sa svijeta, nego da ih saèuvaš oda zla. 043 JOH 017 016 Od svijeta nijesu, kao ni ja što nijesam od svijeta. 043 JOH 017 017 Osveti ih istinom svojom: rijeè je tvoja istina. 043 JOH 017 018 Kao što si ti mene poslao u svijet, i ja njih poslah u svijet. 043 JOH 017 019 Ja posveæujem sebe za njih, da i oni budu osveæeni istinom. 043 JOH 017 020 Ne molim pak samo za njih, nego i za one koji me uzvjeruju njihove rijeèi radi; 043 JOH 017 021 Da svi jedno budu, kao ti, oèe, što si u meni i ja u tebi; da i oni u nama jedno budu, da i svijet vjeruje da si me ti poslao. 043 JOH 017 022 I slavu koju si mi dao ja dadoh njima, da budu jedno kao mi što smo jedno. 043 JOH 017 023 Ja u njima i ti u meni: da budu sasvijem ujedno, i da pozna svijet da si me ti poslao i da si imao ljubav k njima kao i k meni što si ljubav imao. 043 JOH 017 024 Oèe! hoæu da i oni koje si mi dao budu sa mnom gdje sam ja; da vide slavu moju koju si mi dao, jer si imao ljubav k meni prije postanja svijeta. 043 JOH 017 025 Oèe pravedni! svijet tebe ne pozna, a ja te poznah, i ovi poznaše da si me ti poslao. 043 JOH 017 026 I pokazah im ime tvoje, i pokazaæu: da ljubav kojom si mene ljubio u njima bude, i ja u njima. 043 JOH 018 001 I rekavši ovo Isus iziðe s uèenicima svojijem preko potoka Kedrona gdje bješe vrt, u koji uðe on i uèenici njegovi. 043 JOH 018 002 A Juda izdajnik njegov znadijaše ono mjesto; jer se Isus èesto skupljaše ondje s uèenicima svojijem. 043 JOH 018 003 Onda Juda uze èetu i od glavara sveštenièkijeh i fariseja momke, i doðe onamo s fenjerima i sa svijeæama i s oružjem. 043 JOH 018 004 A Isus znajuæi sve što æe biti od njega iziðe i reèe im: koga tražite? 043 JOH 018 005 Odgovoriše mu: Isusa Nazareæanina. Isus im reèe: ja sam. A s njima stajaše i Juda koji ga izdavaše. 043 JOH 018 006 A kad im reèe: ja sam; izmakoše se natrag i popadaše na zemlju. 043 JOH 018 007 Onda ih opet zapita Isus: koga tražite? A oni rekoše: Isusa Nazareæanina. 043 JOH 018 008 Isus im odgovori: kazah vam da sam ja. Ako dakle mene tražite, ostavite ove nek idu. 043 JOH 018 009 Da se izvrši rijeè što reèe: ne izgubih nijednoga od onijeh koje si mi dao. 043 JOH 018 010 A Simon Petar imaše nož, pa ga izvadi i udari slugu poglavara sveštenièkoga, i otsijeèe mu desno uho. A sluzi bješe ime Malho. 043 JOH 018 011 Onda reèe Isus Petru: zadjeni nož u nožnice. Èašu koju mi dade otac zar da je ne pijem? 043 JOH 018 012 A èeta i vojvoda i momci Jevrejski uhvatiše Isusa i svezaše ga, 043 JOH 018 013 I odvedoše ga najpre Ani, jer bješe tast Kajafi, koji bješe poglavar sveštenièki one godine. 043 JOH 018 014 A Kajafa bješe onaj što dade svjet Judejcima da je bolje da umre jedan èovjek nego narod da propadne. 043 JOH 018 015 Za Isusom pak iðaše Simon Petar i drugi uèenik; a uèenik onaj bješe poznat kod poglavara sveštenièkoga, i uðe s Isusom u dvor poglavara sveštenièkoga; 043 JOH 018 016 A Petar stajaše napolju kod vrata. Onda iziðe onaj uèenik što bješe poznat kod poglavara sveštenièkoga i reèe vratarici te uvede Petra. 043 JOH 018 017 Onda reèe sluškinja vratarica Petru: da nijesi i ti uèenik ovoga èovjeka? On reèe: nijesam. 043 JOH 018 018 A sluge i momci bijahu naložili oganj i stajahu te se grijahu, jer bješe zima; a i Petar stajaše s njima i grijaše se. 043 JOH 018 019 Poglavar pak sveštenièki zapita Isusa za uèenike njegove i za njegovu nauku. 043 JOH 018 020 Isus mu odgovori: ja govorih javno svijetu, ja svagda uèih u zbornici i u crkvi, gdje se svagda skupljaju Judejci, i ništa tajno ne govorih. 043 JOH 018 021 Što pitaš mene? Pitaj one koji su slušali šta sam im govorio; evo ovi znadu šta sam ja govorio. 043 JOH 018 022 A kad on ovo reèe, jedan od momaka koji stajahu ondje udari Isusa po obrazu, i reèe: zar tako odgovaraš poglavaru sveštenièkome? 043 JOH 018 023 Isus mu odgovori: ako zlo rekoh, dokaži da je zlo; ako li dobro, zašto me biješ? 043 JOH 018 024 I Ana posla ga svezana Kajafi poglavaru sveštenièkome. 043 JOH 018 025 A Simon Petar stajaše i grijaše se. Onda mu rekoše: da nijesi i ti od uèenika njegovijeh? A on se odreèe i reèe: nijesam. 043 JOH 018 026 Reèe jedan od slugu poglavara sveštenièkoga koji bješe roðak onome što mu Petar otsijeèe uho: ne vidjeh li ja tebe u vrtu s njim? 043 JOH 018 027 Onda se Petar opet odreèe; i odmah pijetao zapjeva. 043 JOH 018 028 A Isusa povedoše od Kajafe u sudnicu. Ali bješe jutro, i oni ne uðoše u sudnicu da se ne bi opoganili, nego da bi mogli jesti pashu. 043 JOH 018 029 Onda Pilat iziðe k njima napolje i reèe: kakovu krivicu iznosite na ovoga èovjeka? 043 JOH 018 030 Odgovoriše mu i rekoše: kad on ne bi bio zloèinac ne bismo ga predali tebi. 043 JOH 018 031 A Pilat im reèe: uzmite ga vi i po zakonu svojemu sudite mu. A Jevreji mu rekoše: mi ne smijemo nikoga pogubiti. 043 JOH 018 032 Da se zbude rijeè Isusova koju reèe kazujuæi kakvom æe smrti umrijeti. 043 JOH 018 033 Onda uðe Pilat opet u sudnicu, i dozva Isusa, i reèe mu: ti si car Judejski? 043 JOH 018 034 Isus mu odgovori: govoriš li ti to sam od sebe, ili ti drugi kazaše za mene? 043 JOH 018 035 Pilat odgovori: zar sam ja Jevrejin? Rod tvoj i glavari sveštenièki predaše te meni; šta si uèinio? 043 JOH 018 036 Isus odgovori: carstvo moje nije od ovoga svijeta; kad bi bilo od ovoga svijeta carstvo moje, onda bi sluge moje branile da ne bih bio predan Jevrejima; ali carstvo moje nije odavde. 043 JOH 018 037 Onda mu reèe Pilat: daklem si ti car? Isus odgovori: ti govoriš da sam ja car. Ja sam za to roðen, i zato doðoh na svijet da svjedoèim istinu. I svaki koji je od istine sluša glas moj. 043 JOH 018 038 Reèe mu Pilat: šta je istina? I ovo rekavši iziðe opet k Jevrejima, i reèe im: ja nikakve krivice ne nalazim na njemu. 043 JOH 018 039 A u vas je obièaj da vam jednoga pustim na pashu, hoæete li dakle da vam pustim cara Judejskoga? 043 JOH 018 040 Onda svi povikaše opet govoreæi: ne ovoga, nego Varavu. A Varava bješe hajduk. 043 JOH 019 001 Tada dakle Pilat uze Isusa i šiba ga. 043 JOH 019 002 I vojnici spletavši vijenac od trnja metnuše mu na glavu, i obukoše mu skerletnu haljinu, 043 JOH 019 003 I govorahu: zdravo, care Judejski! i bijahu ga po obrazima. 043 JOH 019 004 Onda Pilat iziðe opet napolje, i reèe im: evo ga izvodim k vama napolje, da vidite da na njemu ne nalazim nikakve krivice. 043 JOH 019 005 A Isus iziðe napolje pod vijencem od trnja i u skerletnoj haljini. I reèe im Pilat: evo èovjeka! 043 JOH 019 006 A kad ga vidješe glavari sveštenièki i momci, povikaše govoreæi: raspni ga, raspni. Pilat im reèe: uzmite ga vi i raspnite, jer ja ne nalazim na njemu krivice. 043 JOH 019 007 Odgovoriše mu Jevreji: mi imamo zakon i po zakonu našemu valja da umre, jer naèini sebe sinom Božijim. 043 JOH 019 008 Kad dakle Pilat èu ovu rijeè, poboja se veæma. 043 JOH 019 009 I opet uðe u sudnicu, i reèe Isusu: odakle si ti? A Isus mu ne dade odgovora. 043 JOH 019 010 A Pilat mu reèe: zar meni ne govoriš? ne znaš li da imam vlast raspeti te, i vlast imam pustiti te? 043 JOH 019 011 Isus odgovori: ne bi imao vlasti nikakve nada mnom kad ti ne bi bilo dano odozgo; zato onaj ima veæi grijeh koji me predade tebi. 043 JOH 019 012 Od tada gledaše Pilat da ga pusti. Ali Jevreji vikahu govoreæi: ako ovoga pustiš nijesi prijatelj æesaru. Svaki koji sebe carem gradi protivi se æesaru. 043 JOH 019 013 Pilat dakle èuvši ovu rijeè izvede Isusa napolje, i sjede na sudijnsku stolicu na mjestu koje se zove kaldrma a Jevrejski Gavata. 043 JOH 019 014 A bješe petak uoèi pashe oko šestoga sahata; i Pilat reèe Jevrejima: evo car vaš. 043 JOH 019 015 A oni vikahu: uzmi, uzmi, raspni ga. Pilat im reèe: zar cara vašega da razapnem? Odgovoriše glavari sveštenièki: mi nemamo cara osim æesara. 043 JOH 019 016 Tada im ga dakle predade da se razapne. A oni uzeše Isusa i odvedoše. 043 JOH 019 017 I noseæi krst svoj iziðe na mjesto koje se zove košturnica a Jevrejski Golgota. 043 JOH 019 018 Ondje ga razapeše, i s njim drugu dvojicu s jedne i s druge strane, a Isusa u srijedi. 043 JOH 019 019 Pilat pak napisa i natpis i metnu na krst; i bješe napisano: Isus Nazareæanin car Judejski. 043 JOH 019 020 I onaj natpis èitaše mnogi od Jevreja; jer mjesto bješe blizu grada gdje razapeše Isusa; i bješe napisano Jevrejski, Grèki, Latinski. 043 JOH 019 021 A Jevrejski glavari sveštenièki govorahu Pilatu: ne piši: car Judejski, nego da sam reèe: ja sam car Judejski. 043 JOH 019 022 Pilat odgovori: što pisah pisah. 043 JOH 019 023 A vojnici kad razapeše Isusa uzeše njegove haljine i naèiniše èetiri dijela, svakome vojniku po dijel, i dolamu; a dolama ne bješe šivena nego izatkana sva s vrha do dna. 043 JOH 019 024 Onda rekoše meðu sobom: da je ne deremo, nego da bacimo kocke za nju kome æe dopasti. Da se zbude pismo koje govori: razdijeliše haljine moje meðu sobom, i za dolamu moju baciše kocke. Vojnici dakle tako uèiniše. 043 JOH 019 025 A stajahu kod krsta Isusova mati njegova, i sestra matere njegove Marija Kleopova, i Marija Magdalina. 043 JOH 019 026 A Isus vidjevši mater i uèenika koga ljubljaše gdje stoji reèe materi svojoj: ženo! eto ti sina! 043 JOH 019 027 Potom reèe uèeniku: eto ti matere! I od onoga èasa uze je uèenik k sebi. 043 JOH 019 028 Potom znajuæi Isus da se veæ sve svrši, da se zbude pismo reèe: žedan sam. 043 JOH 019 029 Ondje stajaše sud pun octa; a oni napuniše sunðer octa, i nataknuvši na trsku, prinesoše k ustima njegovijem. 043 JOH 019 030 A kad primi Isus ocat reèe: svrši se. I preklonivši glavu predade duh. 043 JOH 019 031 A buduæi da bješe petak, pa da ne bi tijela ostala na krstu u subotu jer bijaše veliki dan ona subota Jevreji moliše Pilata da im prebiju golijeni pa da ih skinu. 043 JOH 019 032 Onda doðoše vojnici, i prvome dakle prebiše golijeni i drugome raspetome s njim. 043 JOH 019 033 A došavši na Isusa, kad ga vidješe da je veæ umro, ne prebiše mu golijeni; 043 JOH 019 034 Nego jedan od vojnika probode mu rebra kopljem; i odmah iziðe krv i voda. 043 JOH 019 035 I onaj što vidje posvjedoèi, i svjedoèanstvo je njegovo istinito; i on zna da istinu govori da vi vjerujete. 043 JOH 019 036 Jer se ovo dogodi da se zbude pismo: kost njegova da se ne prelomi. 043 JOH 019 037 I opet drugo pismo govori: pogledaæe onoga koga probodoše. 043 JOH 019 038 A potom Josif iz Arimateje, koji bješe uèenik Isusov ali kradom od straha Jevrejskoga, moli Pilata da uzme tijelo Isusovo, i dopusti Pilat. Onda doðe i uze tijelo Isusovo. 043 JOH 019 039 A doðe i Nikodim, koji prije dolazi k Isusu noæu, i donese pomiješane smirne i aloja oko sto litara. 043 JOH 019 040 I uzeše tijelo Isusovo, i obaviše ga platnom s mirisima, kao što je obièaj u Jevreja da ukopavaju. 043 JOH 019 041 A bijaše blizu onoga mjesta gdje bješe razapet, vrt, i u vrtu grob nov, u koji niko nikad ne bješe metnut. 043 JOH 019 042 Ondje dakle petka radi Jevrejskoga, jer bješe blizu grob, metnuše Isusa. 043 JOH 020 001 A u prvi dan nedjelje doðe Marija Magdalina na grob rano, još dok se ne bješe rasvanulo, i vidje da je kamen odvaljen od groba. 043 JOH 020 002 Onda otrèa, i doðe k Simonu Petru i k drugom uèeniku koga ljubljaše Isus, i reèe im: uzeše Gospoda iz groba; i ne znamo gdje ga metnuše. 043 JOH 020 003 A Petar iziðe i drugi uèenik, i poðoše ka grobu. 043 JOH 020 004 Trèahu pak oba zajedno, i drugi uèenik trèaše brže od Petra, i doðe prije ka grobu. 043 JOH 020 005 I nadvirivši se vidje haljine gdje leže; ali ne uðe. 043 JOH 020 006 Doðe pak Simon Petar za njim, i uðe u grob, i vidje haljine same gdje leže, 043 JOH 020 007 I ubrus koji bješe na glavi njegovoj ne s haljinama da leži nego osobito savit na jednom mjestu. 043 JOH 020 008 Tada dakle uðe i drugi uèenik koji najprije doðe ka grobu, i vidje i vjerova. 043 JOH 020 009 Jer još ne znadijahu pisma da njemu valja ustati iz mrtvijeh. 043 JOH 020 010 Onda otidoše opet uèenici doma. 043 JOH 020 011 A Marija stajaše napolju kod groba i plakaše. I kad plakaše nadviri se nad grob, 043 JOH 020 012 I vidje dva anðela u bijelijem haljinama gdje sjede jedan èelo glave a jedan èelo nogu gdje bješe ležalo tijelo Isusovo. 043 JOH 020 013 I rekoše joj oni: ženo! što plaèeš? Reèe im: uzeše Gospoda mojega, i ne znam gdje ga metnuše. 043 JOH 020 014 I ovo rekavši obazre se natrag, i vidje Isusa gdje stoji, i ne znadijaše da je Isus. 043 JOH 020 015 Isus joj reèe: ženo! što plaèeš? koga tražiš? A ona misleæi da je vrtar reèe mu: gospodine! ako si ga ti uzeo kaži mi gdje si ga metnuo, i ja æu ga uzeti. 043 JOH 020 016 Isus joj reèe: Marija! A ona obazrevši se reèe mu: Ravuni! koje znaèi uèitelju. 043 JOH 020 017 Reèe joj Isus: ne dohvataj se do mene, jer se još ne vratih k ocu svojemu; nego idi k braæi mojoj, i kaži im: vraæam se k ocu svojemu i ocu vašemu, i Bogu svojemu i Bogu vašemu. 043 JOH 020 018 A Marija Magdalina otide, i javi uèenicima da vidje Gospoda i kaza joj ovo. 043 JOH 020 019 A kad bi uveèe onaj prvi dan nedjelje, i vrata bijahu zatvorena gdje se bijahu uèenici njegovi skupili od straha Jevrejskoga, doðe Isus i stade na srijedu i reèe im: mir vam. 043 JOH 020 020 I ovo rekavši pokaza im ruke i rebra svoja. Onda se uèenici obradovaše vidjevši Gospoda. 043 JOH 020 021 A Isus im reèe opet: mir vam; kao što otac posla mene, i ja šaljem vas. 043 JOH 020 022 I ovo rekavši dunu, i reèe im: primite Duh sveti. 043 JOH 020 023 Kojima oprostite grijehe, oprostiæe im se; i kojima zadržite, zadržaæe se. 043 JOH 020 024 A Toma koji se zove Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bješe ondje s njima kad doðe Isus. 043 JOH 020 025 A drugi mu uèenici govorahu: vidjesmo Gospoda. A on im reèe: dok ne vidim na rukama njegovijem rana od klina, i ne metnem prsta svojega u rane od klina, i ne metnem ruke svoje u rebra njegova; neæu vjerovati. 043 JOH 020 026 I poslije osam dana opet bijahu uèenici njegovi unutra, i Toma s njima. Doðe Isus kad bijahu vrata zatvorena, i stade meðu njima i reèe: mir vam. 043 JOH 020 027 Potom reèe Tomi: pruži prst svoj amo i viði ruke moje; i pruži ruku svoju i metni u rebra moja, i ne budi nevjeran nego vjeran. 043 JOH 020 028 I odgovori Toma i reèe mu: Gospod moj i Bog moj. 043 JOH 020 029 Isus mu reèe: pošto me vidje vjerovao si; blago onima koji ne vidješe i vjerovaše. 043 JOH 020 030 A i mnoga druga èudesa uèini Isus pred uèenicima svojijem koja nijesu pisana u knjizi ovoj. 043 JOH 020 031 A ova se napisaše, da vjerujete da Isus jest Hristos sin Božij, i da vjerujuæi imate život u ime njegovo. 043 JOH 021 001 Poslije toga opet se javi Isus uèenicima svojijem na moru Tiverijadskom. A javi se ovako: 043 JOH 021 002 Bijahu zajedno Simon Petar i Toma koji se zvaše Blizanac, i Natanailo iz Kane Galilejske, i sinovi Zevedejevi, i druga dvojica od uèenika njegovijeh. 043 JOH 021 003 Reèe im Simon Petar: idem da lovim ribu. Rekoše mu: idemo i mi s tobom. Onda iziðoše i odmah sjedoše u laðu, i onu noæ ne uhvatiše ništa. 043 JOH 021 004 A kad bi jutro, stade Isus na brijegu; ali uèenici ne poznaše da je Isus. 043 JOH 021 005 A Isus im reèe: djeco! eda što imate za jelo? Odgovoriše mu: nemamo. 043 JOH 021 006 A on im reèe: bacite mrežu s desne strane laðe, i naæi æete. Onda baciše, i veæ ne mogahu izvuæi je od mnoštva ribe. 043 JOH 021 007 Onda uèenik onaj koga ljubljaše Isus reèe Petru: to je Gospod. A Simon Petar kad èu da je Gospod, zapreže se košuljom, jer bješe go, i skoèi u more. 043 JOH 021 008 A drugi uèenici doðoše na laði, jer ne bješe daleko od zemlje nego oko dvjesta lakata, vukuæi mrežu s ribom. 043 JOH 021 009 Kad dakle izljezoše na zemlju, vidješe oganj naložen, i na njemu metnutu ribu i hljeb. 043 JOH 021 010 Isus im reèe: prinesite od ribe što sad uhvatiste. 043 JOH 021 011 A Simon Petar uðe i izvuèe mrežu na zemlju punu velikijeh riba sto i pedeset i tri; i od tolikoga mnoštva ne prodrije se mreža. 043 JOH 021 012 Isus im reèe: hodite objedujte. A nijedan od uèenika ne smedijaše da ga pita: ko si ti? videæi da je Gospod. 043 JOH 021 013 A doðe i Isus, i uze hljeb, i dade im, tako i ribu. 043 JOH 021 014 Ovo se veæ treæi put javi Isus uèenicima svojijem pošto ustade iz mrtvijeh. 043 JOH 021 015 A kad objedovaše, reèe Isus Simonu Petru: Simone Jonin! ljubiš li me veæma nego ovi? Reèe mu: da, Gospode! ti znaš da te ljubim. Reèe mu Isus: pasi jaganjce moje. 043 JOH 021 016 Reèe mu opet drugom: Simone Jonin! ljubiš li me? Reèe mu: da, Gospode! ti znaš da te ljubim. Reèe mu Isus: pasi ovce moje. 043 JOH 021 017 Reèe mu treæom: Simone Jonin! ljubiš li me? A Petar posta žalostan što mu reèe treæom: ljubiš li me? i reèe mu: Gospode! ti sve znaš, ti znaš da te ljubim. Reèe mu Isus: pasi ovce moje. 043 JOH 021 018 Zaista, zaista ti kažem: kad si bio mlad, opasivao si se sam i hodio si kuda si htio; a kad ostariš, širiæeš ruke svoje i drugi æe te opasati i odvesti kuda neæeš. 043 JOH 021 019 A ovo reèe pokazujuæi kakom æe smrti proslaviti Boga. I rekavši ovo reèe mu: hajde za mnom. 043 JOH 021 020 A Petar obazrevši se vidje gdje za njim ide onaj uèenik koga Isus ljubljaše, koji i na veèeri leže na prsi njegove i reèe: Gospode! ko je taj koji æe te izdati? 043 JOH 021 021 Vidjevši Petar ovoga reèe Isusu: Gospode! a šta æe ovaj? 043 JOH 021 022 Isus mu reèe: ako hoæu da on ostane dok ja ne doðem, šta je tebi do toga? Ti hajde za mnom. 043 JOH 021 023 Onda iziðe ova rijeè meðu braæom da onaj uèenik neæe umrijeti; ali Isus ne reèe njemu da neæe umrijeti, nego: ako hoæu da ostane dok ja ne doðem, što je tebi do toga? 043 JOH 021 024 Ovo je onaj uèenik koji svjedoèi za ovo, koji i napisa ovo: i znamo da je svjedoèanstvo njegovo istinito. 043 JOH 021 025 A ima i drugo mnogo što uèini Isus, koje kad bi se redom popisalo, ni u sami svijet, mislim, ne bi mogle stati napisane knjige. Amin. # # BOOK 044 ACT Acts Dela apostolska 044 ACT 001 001 Prvu sam ti knjigu napisao o svemu, o Teofile, što poèe Isus i tvoriti i uèiti 044 ACT 001 002 Do dana kad se uznese, pošto Duhom svetijem zapovjedi apostolima koje izabra, 044 ACT 001 003 Pred kojima i po stradanju svome pokaza sebe živa mnogijem i istinitijem znacima, i javlja im se èetrdeset dana, i govori o carstvu Božijemu. 044 ACT 001 004 I sabravši ih zapovjedi im da ne idu iz Jerusalima, nego da èekaju obeæanje oèino, koje èuste, reèe, od mene; 044 ACT 001 005 Jer je Jovan krstio vodom, a vi æete se krstiti Duhom svetijem ne dugo posle ovijeh dana. 044 ACT 001 006 A oni onda koji zajedno bijahu, pitahu ga govoreæi: Gospode! hoæeš li sad naèiniti carstvo Izrailjevo? 044 ACT 001 007 A on im reèe: nije vaše znati vremena i ljeta koje otac zadrža u svojoj vlasti; 044 ACT 001 008 Nego æete primiti silu kad siðe Duh sveti na vas; i biæete mi svjedoci i u Jerusalimu i po svoj Judeji i Samariji i tja do kraja zemlje. 044 ACT 001 009 I ovo rekavši vidješe oni gdje se podiže i odnese ga oblak iz oèiju njihovijeh. 044 ACT 001 010 I kad gledahu za njim gdje ide na nebo, gle, dva èovjeka stadoše pred njima u bijelijem haljinama, 044 ACT 001 011 Koji i rekoše: ljudi Galilejci! šta stojite i gledate na nebo? Ovaj Isus koji se od vas uze na nebo tako æe doæi kao što vidjeste da ide na nebo. 044 ACT 001 012 Tada se vratiše u Jerusalim s gore koja se zove Maslinska, koja je blizu Jerusalima jedan subotni dan hoda. 044 ACT 001 013 I kad uðoše, popeše se u sobu gdje stajahu Petar i Jakov i Jovan i Andrija, Filip i Toma, Vartolomije i Matej, Jakov Alfejev i Simon Zilot, i Juda Jakovljev. 044 ACT 001 014 Ovi svi jednodušno bijahu jednako na molitvi i u moljenju sa ženama, i s Marijom materom Isusovom i braæom njegovom. 044 ACT 001 015 I u dane one ustavši Petar izmeðu uèenika reèe a bijaše naroda zajedno oko sto i dvadeset imena): 044 ACT 001 016 Ljudi braæo! trebalo je da se izvrši ono pismo što proreèe Duh sveti ustima Davidovijem za Judu koji bješe pred onima što uhvatiše Isusa; 044 ACT 001 017 Jer se brojaše s nama, i bijaše primio dijel ove službe. 044 ACT 001 018 On dakle steèe njivu od plate nepravedne, i objesivši se puèe po srijedi, i izasu se sva utroba njegova. 044 ACT 001 019 I postade znano svima koji žive u Jerusalimu da æe se ta njiva prozvati njihovijem jezikom Akeldama, koje znaèi njiva krvna. 044 ACT 001 020 Jer se piše u knjizi psaltiru: da bude dvor njegov pust, i da ne bude nikoga ko bi življeo u njemu, i: vladièanstvo njegovo da primi drugi. 044 ACT 001 021 Treba dakle od ovijeh ljudi koji su bili s nama za sve vrijeme kako meðu nas uðe i iziðe Gospod Isus, 044 ACT 001 022 Poèevši od krštenja Jovanova do dana kad se uze od nas, da bude s nama svjedok njegova vaskrsenija jedan od ovijeh. 044 ACT 001 023 I postaviše dvojicu, Josifa koji se zvaše Varsava prezimenom Just, i Matija. 044 ACT 001 024 I pomolivši se Bogu rekoše: ti, Gospode! koji poznaješ srca sviju, pokaži jednoga od ove dvojice koga si izabrao, 044 ACT 001 025 Da primi dijel ove službe i apostolstva, iz koga ispade Juda da ide na mjesto svoje. 044 ACT 001 026 I baciše kocke za njih, i pade kocka na Matija i primiše ga meðu jedanaest apostola. 044 ACT 002 001 I kad se navrši pedeset dana bijahu zajedno svi apostoli jednodušno. 044 ACT 002 002 I ujedanput postade huka s neba kao duhanje silnoga vjetra, i napuni svu kuæu gdje sjeðahu; 044 ACT 002 003 I pokazaše im se razdijeljeni jezici kao ognjeni; i sjede po jedan na svakoga od njih. 044 ACT 002 004 I napuniše se svi Duha svetoga, i stadoše govoriti drugijem jezicima, kao što im Duh davaše te govorahu. 044 ACT 002 005 A u Jerusalimu stajahu Jevreji ljudi pobožni iz svakoga naroda koji je pod nebom. 044 ACT 002 006 A kad postade ovaj glas, skupi se narod, i smete se: jer svaki od njih slušaše gdje oni govore njegovijem jezikom. 044 ACT 002 007 I divljahu se i èuðahu se govoreæi jedan drugome: nijesu li ovo sve Galilejci što govore? 044 ACT 002 008 Pa kako mi èujemo svaki svoj jezik u kome smo se rodili? 044 ACT 002 009 Paræani, i Miðani, i Elamljani, i koji smo iz Mesopotamije, i iz Judeje i Kapadokije, i iz Ponta i Azije, 044 ACT 002 010 I iz Frigije i Pamfilije, iz Misira i krajeva Livijskijeh kod Kirine, i putnici iz Rima, i Judejci i došljaci, 044 ACT 002 011 Kriæani i Arapi, èujemo gdje oni govore našijem jezicima velièine Božije. 044 ACT 002 012 I divljahu se svi i ne mogahu se naèuditi govoreæi jedan drugome: šta æe dakle ovo biti? 044 ACT 002 013 A drugi potsmijevajuæi se govorahu: nakitili su se vina. 044 ACT 002 014 A Petar stade sa jedanaestoricom i podiže glas svoj i reèe im: ljudi Judejci i vi svi koji živite u Jerusalimu! ovo da vam je na znanje, i èujte rijeèi moje. 044 ACT 002 015 Jer ovi nijesu pijani kao što vi mislite, jer je tek treæi sahat dana; 044 ACT 002 016 Nego je ovo ono što kaza prorok Joilo: 044 ACT 002 017 I biæe u pošljednje dane, govori Gospod, izliæu od Duha svojega na svako tijelo, i proreæi æe sinovi vaši i kæeri vaše, i mladiæi vaši vidjeæe utvare i starci vaši sniæe snove; 044 ACT 002 018 Jer æu na sluge svoje i na sluškinje svoje u te dane izliti od Duha svojega, i proreæi æe. 044 ACT 002 019 I daæu èudesa gore na nebu i znake dolje na zemlji: krv i oganj i pušenje dima. 044 ACT 002 020 Sunce æe se pretvoriti u tamu i mjesec u krv prije nego doðe veliki i slavni dan Gospodnji. 044 ACT 002 021 I biæe da æe se svaki spasti koji prizove ime Gospodnje. 044 ACT 002 022 Ljudi Izrailjci! poslušajte rijeèi ove: Isusa Nazareæanina, èovjeka od Boga potvrðena meðu vama silama i èudesima i znacima koje uèini Bog preko njega meðu vama, kao što i sami znate, 044 ACT 002 023 Ovoga odreðenijem savjetom i promislom Božijim predana primivši, preko ruku bezakonika prikovaste i ubiste; 044 ACT 002 024 Kojega Bog podiže, razdriješivši sveze smrtne, kao što ne bijaše moguæe da ga one drže. 044 ACT 002 025 Jer David govori za njega: Gospoda jednako gledah pred sobom: jer je s desne strane mene, da se ne pomaknem; 044 ACT 002 026 Zato se razveseli srce moje, i obradova se jezik moj, pa još i tijelo moje poèivaæe u nadu; 044 ACT 002 027 Jer neæeš ostaviti duše moje u paklu, niti æeš dati da svetac tvoj vidi truhljenja. (Hadēs g86) 044 ACT 002 028 Pokazao si mi putove života: napuniæeš me veselja s licem svojijem. 044 ACT 002 029 Ljudi braæo! neka je slobodno kazati vam upravo za starješinu Davida da i umrije, i ukopan bi, i grob je njegov meðu nama do ovoga dana. 044 ACT 002 030 Prorok dakle buduæi, i znajuæi da mu se Bog kletvom kle od roda bedara njegovijeh po tijelu podignuti Hrista, i posaditi ga na prijestolu njegovu, 044 ACT 002 031 Predvidjevši govori za vaskrsenije Hristovo da se ne ostavi duša njegova u paklu, ni tijelo njegovo vidje truhljenja. (Hadēs g86) 044 ACT 002 032 Ovoga Isusa vaskrse Bog, èemu smo mi svi svjedoci. 044 ACT 002 033 Desnicom dakle Božijom podiže se, i obeæanje svetoga Duha primivši od oca, izli ovo što vi sad vidite i èujete. 044 ACT 002 034 Jer David ne iziðe na nebesa, nego sam govori: reèe Gospod Gospodu mojemu: sjedi meni s desne strane, 044 ACT 002 035 Dok položim neprijatelje tvoje podnožje nogama tvojima. 044 ACT 002 036 Tvrdo dakle neka zna sav dom Izrailjev da je i Gospodom i Hristom Bog uèinio ovoga Isusa koga vi raspeste. 044 ACT 002 037 A kad èuše, ražali im se u srcu, i rekoše Petru i ostalijem apostolima: šta æemo èiniti, ljudi braæo? 044 ACT 002 038 A Petar im reèe: pokajte se, i da se krstite svaki od vas u ime Isusa Hrista za oproštenje grijeha; i primiæete dar svetoga Duha; 044 ACT 002 039 Jer je za vas obeæanje i za djecu vašu, i za sve daljne koje æe god dozvati Gospod Bog naš. 044 ACT 002 040 I drugijem mnogijem rijeèima svjedoèaše, i moljaše ih govoreæi: spasite se od ovoga pokvarenoga roda. 044 ACT 002 041 Koji dakle rado primiše rijeè njegovu krstiše se; i pristade u taj dan oko tri hiljade duša. 044 ACT 002 042 I ostaše jednako u nauci apostolskoj, i u zajednici, i u lomljenju hljeba, i u molitvama. 044 ACT 002 043 I uðe strah u svaku dušu; jer apostoli èiniše mnoga èudesa i znake u Jerusalimu. 044 ACT 002 044 A svi koji vjerovaše bijahu zajedno, i imahu sve zajedno. 044 ACT 002 045 I teèevinu i imanje prodavahu i razdavahu svima kao što ko trebaše. 044 ACT 002 046 I svaki dan bijahu jednako jednodušno u crkvi, i lomljahu hljeb po kuæama, i primahu hranu s radosti i u prostoti srca, 044 ACT 002 047 Hvaleæi Boga, i imajuæi milost u sviju ljudi. A Gospod svaki dan umnožavaše društvo onijeh koji se spasavahu. 044 ACT 003 001 A Petar i Jovan iðahu zajedno gore u crkvu na molitvu u deveti sahat. 044 ACT 003 002 I bijaše jedan èovjek hrom od utrobe matere svoje, kojega nošahu i svaki dan metahu pred vrata crkvena koja se zovu Krasna da prosi milostinju od ljudi koji ulaze u crkvu; 044 ACT 003 003 Koji vidjevši Petra i Jovana da hoæe da uðu u crkvu prošaše milostinju. 044 ACT 003 004 A Petar pogledavši na nj s Jovanom, reèe: pogledaj na nas. 044 ACT 003 005 A on gledaše u njih misleæi da æe mu oni što dati. 044 ACT 003 006 A Petar reèe: srebra i zlata nema u mene, nego što imam ovo ti dajem: u ime Isusa Hrista Nazareæanina ustani i hodi. 044 ACT 003 007 I uze ga za desnicu i podiže. I odmah se utvrdiše njegova stopala i gležnji. 044 ACT 003 008 I skoèivši ustade, i hoðaše, i uðe s njima u crkvu iduæi i skaèuæi i hvaleæi Boga. 044 ACT 003 009 I vidješe ga svi ljudi gdje ide i hvali Boga. 044 ACT 003 010 A znadijahu ga da onaj bješe što milostinje radi sjeðaše kod Krasnijeh vrata crkvenijeh, i napuniše se èuda i straha za to što bi od njega. 044 ACT 003 011 A kad se iscijeljeni hromi držaše Petra i Jovana, navališe k njima svi ljudi u trijem, koji se zvaše Solomunov, i èuðahu se. 044 ACT 003 012 A kad vidje Petar, odgovaraše ljudima: ljudi Izrailjci! što se èudite ovome? Ili šta gledate na nas, kao da smo svojom silom ili pobožnošæu uèinili da on ide? 044 ACT 003 013 Bog Avraamov i Isakov i Jakovljev, Bog otaca našijeh, proslavi sina svojega Isusa, kojega vi predadoste i odrekoste ga se pred licem Pilatovijem kad on sudi da ga pusti. 044 ACT 003 014 A vi sveca i pravednika odrekoste se, i isprosiste èovjeka krvnika da vam pokloni; 044 ACT 003 015 A naèelnika života ubiste, kojega Bog vaskrse iz mrtvijeh, èemu smo mi svjedoci. 044 ACT 003 016 I za vjeru imena njegova ovoga, koga vidite i poznajete, utvrdi ime njegovo; i vjera koja je kroza nj dade mu cijelo zdravlje ovo pred svima vama. 044 ACT 003 017 I sad, braæo, znam da iz neznanja ono uèiniste, kao i knezovi vaši. 044 ACT 003 018 A Bog kako naprijed javi ustima sviju proroka svojijeh da æe Hristos postradati, izvrši tako. 044 ACT 003 019 Pokajte se dakle, i obratite se da se oèistite od grijeha svojijeh, da doðu vremena odmaranja od lica Gospodnjega, 044 ACT 003 020 I da pošlje naprijed nareèenoga vam Hrista Isusa, 044 ACT 003 021 Kojega valja dakle nebo da primi do onoga vremena kad se sve popravi, što Bog govori ustima sviju svetijeh proroka svojijeh od postanja svijeta. (aiōn g165) 044 ACT 003 022 Mojsije dakle ocevima našijem reèe: Gospod Bog vaš podignuæe vam proroka iz vaše braæe, kao mene; njega poslušajte u svemu što vam kaže. 044 ACT 003 023 I biæe da æe se svaka duša koja ne posluša toga proroka istrijebiti iz naroda. 044 ACT 003 024 A i svi proroci od Samuila i potom koliko ih god govori, i za ove dane javljaše. 044 ACT 003 025 Vi ste sinovi proroka i zavjeta koji uèini Bog s ocevima vašijem govoreæi Avraamu: i u sjemenu tvojemu blagosloviæe se svi narodi na zemlji. 044 ACT 003 026 Vama najprije Bog podiže sina svojega Isusa, i posla ga da vas blagosilja da se svaki od vas obrati od pakosti svojijeh. 044 ACT 004 001 A kad oni govorahu narodu, naiðoše na njih sveštenici i vojvoda crkveni i sadukeji; 044 ACT 004 002 I rasrdiše se, što oni uèe ljude i javljaju u Isusu vaskrsenije iz mrtvijeh. 044 ACT 004 003 I digoše na njih ruke, i metnuše ih u zatvor do ujutru: jer veæ bješe veèe. 044 ACT 004 004 A od onijeh koji slušahu rijeè mnogi vjerovaše, i postade broj ljudi oko pet hiljada. 044 ACT 004 005 A kad bi ujutru, skupiše se knezovi njihovi i starješine i književnici u Jerusalim, 044 ACT 004 006 I Ana poglavar sveštenièki i Kajafa i Jovan i Aleksandar i koliko ih god bješe od roda sveštenièkoga; 044 ACT 004 007 I metnuvši ih na srijedu pitahu: kakom silom ili u èije ime uèiniste vi ovo? 044 ACT 004 008 Tada Petar napunivši se Duha svetoga reèe im: knezovi narodni i starješine Izrailjeve! 044 ACT 004 009 Ako nas danas pitate za dobro djelo koje uèinismo bolesnu èovjeku te on ozdravi: 044 ACT 004 010 Da je na znanje svima vama i svemu narodu Izrailjevu da u ime Isusa Hrista Nazareæanina, kojega vi raspeste, kojega Bog podiže iz mrtvijeh, stoji ovaj pred vama zdrav. 044 ACT 004 011 Ovo je kamen koji vi zidari odbaciste, a postade glava od ugla: i nema ni u jednome drugom spasenija; 044 ACT 004 012 Jer nema drugoga imena pod nebom danoga ljudima kojijem bi se mi mogli spasti. 044 ACT 004 013 A kad vidješe slobodu Petrovu i Jovanovu, i znajuæi da su ljudi neknjiževni i prosti, divljahu se, a znadijahu ih da bijahu s Isusom. 044 ACT 004 014 A videæi iscijeljenoga èovjeka gdje s njima stoji ne mogahu ništa protivu reæi. 044 ACT 004 015 Onda im zapovjediše da iziðu napolje iz savjeta, pa pitahu jedan drugoga 044 ACT 004 016 Govoreæi: šta æete èiniti ovijem ljudima? Jer veliki znak što uèiniše oni poznat je svima koji žive u Jerusalimu, i ne možemo odreæi; 044 ACT 004 017 Ali da se dalje ne razilazi po narodu, da im oštro zaprijetimo da više ne govore za ime ovo nikome. 044 ACT 004 018 I dozvavši ih zapovjediše im da ništa ne spominju niti uèe u ime Isusovo. 044 ACT 004 019 Petar i Jovan odgovarajuæi rekoše im: sudite je li pravo pred Bogom da vas veæma slušamo negoli Boga? 044 ACT 004 020 Jer mi ne možemo ne govoriti što vidjesmo i èusmo. 044 ACT 004 021 A oni zaprijetivši im pustiše ih, ne našavši ništa kako bi ih muèili, naroda radi; jer svi hvaljahu Boga za ono što se bješe dogodilo. 044 ACT 004 022 Jer onome èovjeku bješe više od èetrdeset godina na kom se dogodi ovo èudo zdravlja. 044 ACT 004 023 A kad ih otpustiše, doðoše k svojima, i javiše šta im rekoše glavari sveštenièki i starješine. 044 ACT 004 024 A oni kad èuše, jednodušno podigoše glas k Bogu i rekoše: Gospode Bože, ti koji si stvorio nebo i zemlju i more i sve što je u njima; 044 ACT 004 025 Koji ustima Davida sluge svojega reèe: zašto se bune neznabošci, i narodi izmišljavaju prazne rijeèi? 044 ACT 004 026 Sastaše se carevi zemaljski, i knezovi se sabraše ujedno na Gospoda i na Hrista njegova. 044 ACT 004 027 Zaista se sabraše u ovome gradu na svetoga sina tvojega Isusa, kojega si pomazao, Irod i Pontijski Pilat s neznabošcima i s narodom Izrailjevijem, 044 ACT 004 028 Da uèine što ruka tvoja i savjet tvoj naprijed odredi da bude. 044 ACT 004 029 I sad Gospode! pogledaj na njihove prijetnje, i daj slugama svojima da govore sa svakom slobodom rijeè tvoju; 044 ACT 004 030 I pružaj ruku svoju na iscjeljivanje i da znaci i èudesa bivaju imenom svetoga sina tvojega Isusa. 044 ACT 004 031 I pošto se oni pomoliše Bogu zatrese se mjesto gdje bijahu sabrani, i napuniše se svi Duha svetoga, i govorahu rijeè Božiju sa slobodom. 044 ACT 004 032 A u naroda koji vjerova bješe jedno srce i jedna duša; i nijedan ne govoraše za imanje svoje da je njegovo, nego im sve bješe zajednièko. 044 ACT 004 033 I apostoli s velikom silom svjedoèahu za vaskrsenije Gospoda Isusa Hrista; i blagodat velika bješe na svima njima: 044 ACT 004 034 Jer nijedan meðu njima ne bješe siromašan, jer koliko ih god bijaše koji imadijahu njive ili kuæe, prodavahu i donošahu novce što uzimahu za to, 044 ACT 004 035 I metahu pred noge apostolima; i davaše se svakome kao što ko trebaše. 044 ACT 004 036 A Josija, prozvani od apostola Varnava, koje znaèi sin utjehe, Levit rodom iz Kipra, 044 ACT 004 037 On imadijaše njivu, i prodavši je donese novce i metnu apostolima pred noge. 044 ACT 005 001 A jedan èovjek, po imenu Ananija, sa ženom svojom Sapfirom prodade njivu, 044 ACT 005 002 I sakri od novaca sa znanjem i žene svoje, i donesavši jedan dijel metnu apostolima pred noge. 044 ACT 005 003 A Petar reèe: Ananija! zašto napuni sotona srce tvoje da slažeš Duhu svetome i sakriješ od novaca što uze za njivu? 044 ACT 005 004 Kad je bila u tebe ne bješe li tvoja? I kad je prodade ne bješe li u tvojoj vlasti? Zašto si dakle takovu stvar metnuo u srce svoje? Ljudima nijesi slagao nego Bogu. 044 ACT 005 005 A kad èu Ananija rijeèi ove, pade i izdahnu; i uðe veliki strah u sve koji slušahu ovo. 044 ACT 005 006 A momci ušavši uzeše ga i iznesoše te zakopaše. 044 ACT 005 007 A kad proðe oko tri sahata, uðe i žena njegova ne znajuæi šta je bilo. 044 ACT 005 008 A Petar joj odgovori: kaži mi jeste li za toliko dali njivu? A ona reèe: da, za toliko. 044 ACT 005 009 A Petar joj reèe: zašto se dogovoriste da iskušate Duha Gospodnjega? Gle, noge onijeh koji tvoga muža zakopaše pred vratima su, i iznijeæe te. 044 ACT 005 010 I odmah padnu pred nogama njegovijem i izdahnu. A momci ušavši naðoše je mrtvu i iznesoše je i zakopaše kod muža njezina. 044 ACT 005 011 I uðe veliki strah u svu crkvu i u sve koji èuše ovo. 044 ACT 005 012 A rukama apostolskima uèiniše se mnogi znaci i èudesa meðu ljudima; i bijahu svi jednodušno u trijemu Solomunovu. 044 ACT 005 013 A od ostalijeh niko ne smijaše pristupiti k njima; nego ih hvaljaše narod. 044 ACT 005 014 A sve više pristajahu oni koji vjerovahu Gospoda, mnoštvo ljudi i žena, 044 ACT 005 015 Tako da i po ulicama iznošahu bolesnike i metahu na posteljama i na nosilima, da bi kad proðe Petar barem sjenka njegova osjenila koga od njih. 044 ACT 005 016 A dolažahu mnogi i iz okolnijeh gradova u Jerusalim, i donošahu bolesnike i koje muèahu neèisti duhovi; i svi ozdravljahu. 044 ACT 005 017 Ali ustade poglavar sveštenièki i svi koji bijahu s njim, od jeresi sadukejske, i napuniše se zavisti, 044 ACT 005 018 I digoše ruke svoje na apostole, i metnuše ih u opšti zatvor. 044 ACT 005 019 A anðeo Gospodnji otvori noæu vrata tamnièka, i izvedavši ih reèe: 044 ACT 005 020 Idite i stanite u crkvi te govorite narodu sve rijeèi ovoga života. 044 ACT 005 021 A kad oni èuše, uðoše ujutru u crkvu, i uèahu. A kad doðe poglavar sveštenièki i koji bijahu s njim, sazvaše sabor i sve starješine od sinova Izrailjevijeh, i poslaše u tamnicu da ih dovedu. 044 ACT 005 022 A kad sluge otidoše, ne naðoše ih u tamnici; onda se vratiše i javiše im 044 ACT 005 023 Govoreæi: tamnicu naðosmo zakljuèanu sa svakom tvrðom i èuvare gdje stoje pred vratima; ali kad otvorismo, unutra nijednoga ne naðosmo. 044 ACT 005 024 A kad èuše ove rijeèi poglavar sveštenièki i vojvoda crkveni i ostali glavari sveštenièki, ne mogahu im se naèuditi šta bi to sad bilo. 044 ACT 005 025 A neko doðe i javi im govoreæi: eno oni ljudi što ih baciste u tamnicu, stoje u crkvi i uèe narod. 044 ACT 005 026 Tada otide vojvoda s momcima i dovede ih ne na silu: jer se bojahu naroda da ih ne pobije kamenjem. 044 ACT 005 027 A kad ih dovedoše, postaviše ih pred sabor, i zapita ih poglavar sveštenièki govoreæi: 044 ACT 005 028 Ne zaprijetismo li vam oštro da ne uèite u ovo ime? i gle, napuniste Jerusalim svojom naukom, i hoæete da bacite na nas krv ovoga èovjeka. 044 ACT 005 029 A Petar i apostoli odgovarajuæi rekoše: veæma se treba Bogu pokoravati negoli ljudima. 044 ACT 005 030 Bog otaca našijeh podiže Isusa, kojega vi ubiste objesivši na drvo. 044 ACT 005 031 Ovoga Bog desnicom svojom uzvisi za poglavara i spasa, da da Izrailju pokajanje i oproštenje grijeha. 044 ACT 005 032 I mi smo njegovi svjedoci ovijeh rijeèi i Duh sveti kojega Bog dade onima koji se njemu pokoravaju. 044 ACT 005 033 A kad oni èuše vrlo se rasrdiše, i mišljahu da ih pobiju. 044 ACT 005 034 Ali onda ustade u skupštini jedan farisej, po imenu Gamaliilo, zakonik, poštovan od svega naroda, i zapovjedi da apostoli malo iziðu napolje, 044 ACT 005 035 Pa reèe njima: ljudi Izrailjci! gledajte dobro za ove ljude šta æete èiniti; 044 ACT 005 036 Jer prije ovijeh dana usta Tevda, govoreæi da je on nešto, za kojijem pristade ljudi na broj oko èetiri stotine; on bi ubijen, i svi koji ga slušahu raziðoše se i propadoše. 044 ACT 005 037 Potom usta Juda Galilejac, u dane prijepisa, i odvuèe dosta ljudi za sobom; i on pogibe, i svi koji ga slušahu razasuše se. 044 ACT 005 038 I sad vam kažem: proðite se ovijeh ljudi i ostavite ih; jer ako bude od ljudi ovaj savjet ili ovo djelo, pokvariæe se. 044 ACT 005 039 Ako li je od Boga, ne možete ga pokvariti, da se kako ne naðete kao bogoborci. 044 ACT 005 040 Onda ga poslušaše, i dozvavši apostole izbiše ih, i zaprijetiše im da ne govore u ime Isusovo, i otpustiše ih. 044 ACT 005 041 A oni onda otidoše od sabora radujuæi se što se udostojiše primiti sramotu za ime Gospoda Isusa. 044 ACT 005 042 A svaki dan u crkvi i po kuæama ne prestajahu uèiti i propovijedati jevanðelje o Isusu Hristu. 044 ACT 006 001 A u ove dane, kad se umnožiše uèenici, podigoše Grci viku na Jevreje što se njihove udovice zaboravljahu kad se dijeljaše hrana svaki dan. 044 ACT 006 002 Onda dvanaestorica dozvavši mnoštvo uèenika, rekoše: nije prilièno nama da ostavimo rijeè Božiju pa da služimo oko trpeza. 044 ACT 006 003 Naðite dakle, braæo, meðu sobom sedam poštenijeh ljudi, punijeh Duha svetoga i premudrosti, koje æemo postaviti nad ovijem poslom. 044 ACT 006 004 A mi æemo u molitvi i u službi rijeèi ostati. 044 ACT 006 005 I ova rijeè bi ugodna svemu narodu. I izbraše Stefana, èovjeka napunjena vjere i Duha svetoga, i Filipa, i Prohora, i Nikanora, i Timona, i Parmena, i Nikolu pokrštenjaka iz Antiohije. 044 ACT 006 006 Ove postaviše pred apostole, i oni pomolivši se Bogu metnuše ruke na njih. 044 ACT 006 007 I rijeè Božija rastijaše, i množaše se vrlo broj uèenika u Jerusalimu. I sveštenici mnogi pokoravahu se vjeri. 044 ACT 006 008 A Stefan pun vjere i sile èinjaše znake i èudesa velika meðu ljudima. 044 ACT 006 009 Tada ustaše neki iz zbornice koja se zove Liveræanska i Kirinaèka i Aleksandrijnaèka i onijeh koji bijahu iz Kilikije i Azije, i prepirahu se sa Stefanom. 044 ACT 006 010 I ne mogahu protivu stati premudrosti i Duhu kojijem govoraše. 044 ACT 006 011 Tada podgovoriše ljude te kazaše: èusmo ga gdje huli na Mojsija i na Boga. 044 ACT 006 012 I pobuniše narod i starješine i književnike, i napadoše i uhvatiše ga, i dovedoše ga na sabor. 044 ACT 006 013 I izvedoše lažne svjedoke koji govorahu: ovaj èovjek ne prestaje huliti na ovo sveto mjesto i na zakon. 044 ACT 006 014 Jer ga èusmo gdje govori: ovaj Isus Nazareæanin razvaliæe ovo mjesto, i izmijeniæe obièaje koje nam ostavi Mojsije. 044 ACT 006 015 I pogledavši na nj svi koji sjeðahu na saboru vidješe lice njegovo kao lice anðela. 044 ACT 007 001 A poglavar sveštenièki reèe: je li dakle tako? 044 ACT 007 002 A on reèe: ljudi braæo i oci! poslušajte. Bog slave javi se ocu našemu Avraamu kad bješe u Mesopotamiji, prije nego se doseli u Haran, 044 ACT 007 003 I reèe mu: iziði iz zemlje svoje i od roda svojega i iz doma oca svojega, i doði u zemlju koju æu ti ja pokazati. 044 ACT 007 004 Tada iziðe iz zemlje Haldejske, i doseli se u Haran; i odande, po smrti oca njegova, preseli ga u ovu zemlju u kojoj vi sad živite. 044 ACT 007 005 I ne dade mu našljedstva u njoj ni stope; i obreèe mu je dati u držanje i sjemenu njegovu poslije njega, dok on još nemaše djeteta. 044 ACT 007 006 Ali Bog reèe ovako: sjeme tvoje biæe došljaci u zemlji tuðoj, i natjeraæe ga da služi, i muèiæe ga èetiri stotine godina. 044 ACT 007 007 I narodu kome æe služiti ja æu suditi, reèe Bog; i potom æe iziæi, i služiæe meni na ovome mjestu. 044 ACT 007 008 I dade mu zavjet obrezanja, i tako rodi Isaka, i obreza ga u osmi dan; i Isak Jakova, i Jakov dvanaest starješina. 044 ACT 007 009 I starješine zaviðahu Josifu, i prodadoše ga u Misir; i Bog bješe s njim. 044 ACT 007 010 I izbavi ga od sviju njegovijeh nevolja, i dade mu milost i premudrost pred Faraonom carem Misirskijem, i postavi ga poglavarom nad Misirom i nad svijem domom svojijem. 044 ACT 007 011 A doðe glad na svu zemlju Misirsku i Hanaansku i nevolja velika, i ne nalažahu hrane oci naši. 044 ACT 007 012 A Jakov èuvši da ima pšenice u Misiru posla najprije oce naše. 044 ACT 007 013 I kad doðoše drugi put, poznaše Josifa braæa njegova, i rod Josifov posta poznat Faraonu. 044 ACT 007 014 A Josif posla i dozva oca svojega Jakova i svu rodbinu svoju, sedamdeset i pet duša. 044 ACT 007 015 I Jakov siðe u Misir, i umrije, on i ocevi naši. 044 ACT 007 016 I prenesoše ih u Sihem, i metnuše u grob koji kupi Avraam za novce od sinova Emorovijeh u Sihemu. 044 ACT 007 017 I kad se približi vrijeme obeæanja za koje se Bog zakle Avraamu, narod se narodi i umnoži u Misiru, 044 ACT 007 018 Dok nasta drugi car u Misiru, koji ne znaše Josifa. 044 ACT 007 019 Ovaj namisli zlo za naš rod, izmuèi oce naše da svoju djecu bacahu da ne žive. 044 ACT 007 020 U to se vrijeme rodi Mojsije, i bješe Bogu ugodan, i bi tri mjeseca hranjen u kuæi oca svojega. 044 ACT 007 021 A kad ga izbaciše, uze ga kæi Faraonova, i odgaji ga sebi za sina. 044 ACT 007 022 I nauèi se Mojsije svoj premudrosti Misirskoj, i bješe silan u rijeèima i u djelima. 044 ACT 007 023 A kad mu se navršivaše èetrdeset godina, doðe mu na um da obiðe braæu svoju, sinove Izrailjeve. 044 ACT 007 024 I vidjevši jednome gdje se èini nepravda, pomože, i pokaja onoga što mu se èinjaše nepravda, i ubi Misirca. 044 ACT 007 025 Mišljaše pak da braæa njegova razumiju da Bog njegovom rukom njima spasenije dade: ali oni ne razumješe. 044 ACT 007 026 A sjutradan doðe meðu takove koji se bijahu svadili, i miraše ih govoreæi: ljudi, vi ste braæa, zašto èinite nepravdu jedan drugome? 044 ACT 007 027 A onaj što èinjaše nepravdu bližnjemu oturi ga govoreæi: ko je tebe postavio knezom i sudijom nad nama? 044 ACT 007 028 Ili i mene hoæeš da ubiješ kao što si juèe ubio Misirca? 044 ACT 007 029 A Mojsije pobježe od ove rijeèi, i posta došljak u zemlji Madijamskoj, gdje rodi dva sina. 044 ACT 007 030 I kad se navrši èetrdeset godina, javi mu se u pustinji gore Sinajske anðeo Gospodnji u plamenu ognjenom u kupini. 044 ACT 007 031 A kad Mojsije vidje, divljaše se utvari. A kad on pristupi da vidi, bi glas Gospodnji k njemu: 044 ACT 007 032 Ja sam Bog otaca tvojijeh, Bog Avraamov i Bog Isakov i Bog Jakovljev. A Mojsije se bješe uzdrktao i ne smijaše da pogleda. 044 ACT 007 033 A Gospod mu reèe: izuj obuæu sa svojijeh nogu: jer je mjesto na kome stojiš sveta zemlja. 044 ACT 007 034 Ja dobro vidjeh muku svojega naroda koji je u Misiru, i èuh njihovo uzdisanje, i siðoh da ih izbavim: i sad hodi da te pošljem u Misir. 044 ACT 007 035 Ovoga Mojsija, kojega oturiše rekavši: ko te postavi knezom i sudijom? ovoga Bog za kneza i izbavitelja posla rukom anðela koji mu se javi u kupini. 044 ACT 007 036 Ovaj ih izvede uèinivši èudesa i znake u zemlji Misirskoj i u Crvenom Moru i u pustinji èetrdeset godina. 044 ACT 007 037 Ovo je Mojsije koji kaza sinovima Izrailjevijem: Gospod Bog vaš podignuæe vam proroka iz vaše braæe, kao mene: njega poslušajte. 044 ACT 007 038 Ovo je onaj što bješe u crkvi u pustinji s anðelom, koji mu govori na gori Sinajskoj, i s ocima našijem; koji primi rijeèi žive da ih nama da; 044 ACT 007 039 Kojega ne htješe poslušati oci naši, nego ga odbaciše, i okrenuše se srcem svojijem u Misir, 044 ACT 007 040 Rekavši Aronu: naèini nam bogove koji æe iæi pred nama, jer ovome Mojsiju, koji nas izvede iz zemlje Misirske, ne znamo šta bi. 044 ACT 007 041 I tada naèiniše tele, i prinesoše žrtvu idolu, i radovahu se rukotvorini svojoj. 044 ACT 007 042 A Bog se okrenu od njih, i predade ih da služe vojnicima nebeskijem, kao što je pisano u knjizi proroka: eda zaklanja i žrtve prinesoste mi za èetrdeset godina u pustinji, dome Izrailjev? 044 ACT 007 043 I primiste èador Molohov, i zvijezdu boga svojega Remfana, kipove koje naèiniste da im se molite; i preseliæu vas dalje od Vavilona. 044 ACT 007 044 Ocevi naši imahu èador svjedoèanstva u pustinji, kao što zapovjedi onaj koji govori Mojsiju da ga naèini po onoj prilici kao što ga vidje; 044 ACT 007 045 Koji i primiše ocevi naši i donesoše s Isusom Navinom u zemlju neznabožaca, koje oturi Bog ispred lica našijeh otaca, tja do Davida, 044 ACT 007 046 Koji naðe milost u Boga, i izmoli da naðe mjesto Bogu Jakovljevu. 044 ACT 007 047 A Solomun mu naèini kuæu. 044 ACT 007 048 Ali najviši ne živi u rukotvorenijem crkvama, kao što govori prorok: 044 ACT 007 049 Nebo je meni prijestol a zemlja podnožje nogama mojima: kako æete mi kuæu sazidati? govori Gospod; ili koje je mjesto za moje poèivanje? 044 ACT 007 050 Ne stvori li ruka moja sve ovo? 044 ACT 007 051 Tvrdovrati i neobrezanijeh srca i ušiju! vi se jednako protivite Duhu svetome; kako vaši oci, tako i vi. 044 ACT 007 052 Kojega od proroka ne protjeraše oci vaši? I pobiše one koji naprijed javiše za dolazak pravednika, kojega vi sad izdajnici i krvnici postadoste; 044 ACT 007 053 Koji primiste zakon naredbom anðelskom, i ne održaste. 044 ACT 007 054 Kad ovo èuše, rasrdiše se vrlo u srcima svojima, i škrgutahu zubima na nj. 044 ACT 007 055 A Stefan buduæi pun Duha svetoga pogleda na nebo i vidje slavu Božiju i Isusa gdje stoji s desne strane Bogu; 044 ACT 007 056 I reèe: evo vidim nebesa otvorena i sina èovjeèijega gdje stoji s desne strane Bogu. 044 ACT 007 057 A oni povikavši iza glasa zatiskivahu uši svoje, i navališe jednodušno na nj. 044 ACT 007 058 I izvedavši ga iz grada stadoše ga zasipati kamenjem, i svjedoci haljine svoje metnuše kod nogu mladiæa po imenu Savla. 044 ACT 007 059 I zasipahu kamenjem Stefana, koji se moljaše Bogu i govoraše: Gospode Isuse! primi duh moj. 044 ACT 007 060 Onda kleèe na koljena i povika iza glasa: Gospode! ne primi im ovo za grijeh. I ovo rekavši umrije. 044 ACT 008 001 Savle pak bješe pristao na njegovu smrt. A u taj dan postade veliko gonjenje na crkvu Jerusalimsku, i svi se rasijaše po krajevima Judejskijem i Samarijskijem osim apostola. 044 ACT 008 002 A ljudi pobožni ukopaše Stefana i veliki plaè uèiniše nad njim. 044 ACT 008 003 A Savle dosaðivaše crkvi, jer iðaše po kuæama, i vucijaše ljude i žene te predavaše u tamnicu. 044 ACT 008 004 A oni što se bijahu rasijali prolažahu propovijedajuæi rijeè. 044 ACT 008 005 A Filip sišavši u grad Samarijski propovijedaše im Hrista. 044 ACT 008 006 A narod pažaše jednodušno na ono što govoraše Filip, slušajuæi i gledajuæi znake koje èinjaše; 044 ACT 008 007 Jer duhovi neèisti s velikom vikom izlažahu iz mnogijeh u kojima bijahu, i mnogi uzeti i hromi ozdraviše. 044 ACT 008 008 I bi velika radost u gradu onome. 044 ACT 008 009 A bješe jedan èovjek, po imenu Simon, koji prije èaraše u gradu i dovoðaše u èudo narod Samarijski, govoreæi da je on nešto veliko; 044 ACT 008 010 Na kojega gledahu svi, i malo i veliko, govoreæi: ovo je velika sila Božija. 044 ACT 008 011 A zato gledahu na njega što ih mnogo vremena èinima udivljavaše. 044 ACT 008 012 Kad pak vjerovaše Filipu koji propovijedaše jevanðelje o carstvu Božijemu i o imenu Isusa Hrista, kršæavahu se i ljudi i žene. 044 ACT 008 013 Tada i Simon vjerova, i krstivši se osta kod Filipa; i videæi djela i znake velike koji se èinjahu divljaše se vrlo. 044 ACT 008 014 A kad èuše apostoli koji bijahu u Jerusalimu da Samarija primi rijeè Božiju, poslaše k njima Petra i Jovana. 044 ACT 008 015 Koji sišavši pomoliše se Bogu za njih da prime Duha svetoga; 044 ACT 008 016 Jer još ni na jednoga ne bješe došao, nego bijahu samo kršteni u ime Gospoda Isusa. 044 ACT 008 017 Tada apostoli metnuše ruke na njih, i oni primiše Duha svetoga. 044 ACT 008 018 A kad vidje Simon da se daje Duh sveti kad apostoli metnu ruke, donese im novce 044 ACT 008 019 Govoreæi: dajte i meni ovu vlast da kad metnem ruke na koga primi Duha svetoga. 044 ACT 008 020 A Petar mu reèe: novci tvoji s tobom da budu u pogibao, što si pomislio da se dar Božij može dobiti za novce. 044 ACT 008 021 Nema tebi dijela ni iseta u ovoj rijeèi; jer srce tvoje nije pravo pred Bogom. 044 ACT 008 022 Pokaj se dakle od ove svoje pakosti, i moli se Bogu da bi ti se oprostila pomisao srca tvoga. 044 ACT 008 023 Jer te vidim da si u grkoj žuèi i u svezi nepravde. 044 ACT 008 024 A Simon odgovarajuæi reèe: pomolite se vi Gospodu za mene da ne naiðe na mene ništa od ovoga što rekoste. 044 ACT 008 025 Tako oni posvjedoèivši i govorivši rijeè Gospodnju vratiše se u Jerusalim, i mnogijem selima Samarijskijem propovjediše jevanðelje. 044 ACT 008 026 A anðeo Gospodnji reèe Filipu govoreæi: ustani i idi na podne na put koji silazi od Jerusalima u Gazu i pust je. 044 ACT 008 027 I ustavši poðe. I gle, èovjek Arapin, uškopljenik, vlastelin Kandakije carice Arapske, što bješe nad svima njezinijem riznicama, koji bješe došao u Jerusalim da se moli Bogu, 044 ACT 008 028 Pa se vraæaše, i sjedeæi na kolima svojijem èitaše proroka Isaiju. 044 ACT 008 029 A Duh reèe Filipu: pristupi i prilijepi se tijem kolima. 044 ACT 008 030 A Filip pritrèavši èu ga gdje èita proroka Isaiju, i reèe: a razumiješ li što èitaš? 044 ACT 008 031 A on reèe: kako bih mogao ako me ko ne uputi? I umoli Filipa te se pope i sjede s njim. 044 ACT 008 032 A mjesto iz pisma koje èitaše bješe ovo: kao ovca na zaklanje odvede se, i nijem kao jagnje pred onijem koji ga striže, tako ne otvori usta svojijeh. 044 ACT 008 033 U njegovom poniženju ukide se sud njegov. A rod njegov ko æe iskazati? Jer se njegov život uzima od zemlje. 044 ACT 008 034 Onda uškopljenik odgovori Filipu i reèe: molim te, za koga ovo govori prorok? ili za sebe ili za koga drugoga? 044 ACT 008 035 A Filip otvorivši usta svoja, i poèevši od pisma ovoga, propovjedi mu jevanðelje Isusovo. 044 ACT 008 036 Kako iðahu putem doðoše na nekaku vodu; i reèe uškopljenik: evo vode, šta brani meni da se krstim? 044 ACT 008 037 A Filip mu reèe: ako vjeruješ od svega srca svojega, možeš. A on odgovarajuæi reèe: vjerujem da je Isus Hristos sin Božij. 044 ACT 008 038 I zapovjedi da stanu kola, i siðoše oba na vodu, i Filip i uškopljenik, i krsti ga. 044 ACT 008 039 A kad iziðoše iz vode, Duh sveti pade na uškopljenika, a anðeo Gospodnji uze Filipa, i više ga ne vidje uškopljenik; nego otide putem svojijem radujuæi se. 044 ACT 008 040 A Filip se obrete u Azotu; i prolazeæi propovijedaše jevanðelje svima gradovima, dok ne doðe u Æesariju. 044 ACT 009 001 A Savle još dišuæi prijetnjom i smræu na uèenike Gospodnje pristupi k poglavaru sveštenièkome, 044 ACT 009 002 I izmoli u njega poslanice u Damask na zbornice, ako koga naðe od ovoga puta, i ljude i žene svezane da dovede u Jerusalim. 044 ACT 009 003 A kad bješe na putu i doðe blizu Damaska, ujedanput obasja ga svjetlost s neba, 044 ACT 009 004 I padnuvši na zemlju èu glas gdje mu govori: Savle! Savle! zašto me goniš? 044 ACT 009 005 A on reèe: ko si ti, Gospode? A Gospod reèe: ja sam Isus, kojega ti goniš: teško ti je protivu bodila praæati se. 044 ACT 009 006 A on drkæuæi od straha reèe: Gospode! šta hoæeš da èinim? I Gospod mu reèe: ustani i uði u grad, pa æe ti se kazati šta ti treba èiniti. 044 ACT 009 007 A ljudi koji iðahu s njim stajahu i èuðahu se, jer èujahu glas a ne viðahu nikoga. 044 ACT 009 008 A Savle usta od zemlje, i otvorenijem oèima svojijem nikoga ne viðaše. A oni ga uzeše za ruku i uvedoše u Damask. 044 ACT 009 009 I bješe tri dana slijep, i ne jede, niti pi. 044 ACT 009 010 A u Damasku bješe jedan uèenik, po imenu Ananija, i reèe mu Gospod u utvari: Ananija! A on reèe: evo me, Gospode! 044 ACT 009 011 A Gospod mu reèe: ustani i idi u ulicu koja se zove Prava, i traži u domu Judinom po imenu Savla Taršanina; jer gle, on se moli Bogu, 044 ACT 009 012 I vidje u utvari èovjeka, po imenu Ananiju, gdje uðe i metnu ruku na nj da progleda. 044 ACT 009 013 A Ananija odgovori: Gospode! ja èuh od mnogijeh za toga èovjeka kolika zla poèini svetima tvojima u Jerusalimu; 044 ACT 009 014 I ovdje ima vlast od glavara sveštenièkijeh da veže sve koji prizivaju ime tvoje. 044 ACT 009 015 A Gospod mu reèe: idi, jer mi je on sud izbrani da iznese ime moje pred neznabošce i careve i sinove Izrailjeve. 044 ACT 009 016 A ja æu mu pokazati koliko mu valja postradati za ime moje. 044 ACT 009 017 I poðe Ananija, i uðe u kuæu, i metnuvši ruke na nj reèe: Savle, brate! Gospod Isus, koji ti se javi na putu kojijem si išao, posla me da progledaš i da se napuniš Duha svetoga. 044 ACT 009 018 I odmah otpade od oèiju njegovijeh kao krljušt, i odmah progleda, i ustavši krsti se. 044 ACT 009 019 I pošto pojede okrijepi se; i bi Savle nekoliko dana s uèenicima koji bijahu u Damasku. 044 ACT 009 020 I odmah po zbornicama propovijedaše Isusa da je on sin Božij. 044 ACT 009 021 A svi koji slušahu divljahu se i govorahu: nije li ovo onaj što gonjaše u Jerusalimu one koji spominjahu ime ovo, i ovdje zato doðe da ih povezane vodi glavarima sveštenièkijem. 044 ACT 009 022 A Savle se veæma siljaše i zabunjivaše Jevreje koji žive u Damasku, dokazujuæi da je ovo Hristos. 044 ACT 009 023 A kad se navrši podosta dana, dogovoriše se Jevreji da ga ubiju. 044 ACT 009 024 Ali Savle doznade njihov dogovor; a oni èuvahu vrata dan i noæ da bi ga ubili; 044 ACT 009 025 A uèenici ga uzeše noæu i spustiše preko zida u kotarici. 044 ACT 009 026 A kad doðe Savle u Jerusalim, ogledaše da se pribije uz uèenike; i svi ga se bojahu, jer ne vjerovahu da je uèenik. 044 ACT 009 027 A Varnava ga uze i dovede k apostolima, i kaza im kako na putu vidje Gospoda, i kako mu govori, i kako u Damasku slobodno propovijeda ime Isusovo. 044 ACT 009 028 I bijaše s njima i ulazi u Jerusalim i izlazi i slobodno propovijedaše ime Gospoda Isusa. 044 ACT 009 029 I govoraše i prepiraše se s Grcima; a oni gledahu da ga ubiju. 044 ACT 009 030 A kad razumješe braæa, svedoše ga u Æesariju, i otpustiše ga u Tars. 044 ACT 009 031 A crkve po svoj Judeji i Galileji i Samariji bijahu na miru, i napredovahu, i hoðahu u strahu Gospodnjem, i umnožavahu se utjehom svetoga Duha. 044 ACT 009 032 I dogodi se kad Petar obilažaše sve, da doðe i k svetima koji življahu u Lidi. 044 ACT 009 033 I naðe tamo jednoga èovjeka po imenu Eneju, koji veæ osam godina ležaše na odru, jer bješe uzet. 044 ACT 009 034 I reèe mu Petar: Eneja! iscjeljuje te Isus Hristos, ustani i prostri sam sebi. I odmah usta. 044 ACT 009 035 I vidješe ga svi koji življahu u Lidi i u Asaronu, i obratiše se ka Gospodu. 044 ACT 009 036 A u Jopi bješe jedna uèenica, po imenu Tavita, koje znaèi srna, i ona bješe puna dobrijeh djela i milostinje što èinjaše. 044 ACT 009 037 I dogodi se u te dane da se ona razbolje i umrije; onda je okupaše i metnuše u gornju sobu. 044 ACT 009 038 A buduæi da je Lida blizu Jope, onda uèenici èuvši da je Petar u njoj poslaše dva èovjeka moleæi ga da ne požali truda doæi do njih. 044 ACT 009 039 A Petar ustavši otide s njima, i kad doðe, izvedoše ga u gornju sobu i skupiše se oko njega sve udovice plaèuæi i pokazujuæi suknje i haljine što je radila Srna dok je bila s njima. 044 ACT 009 040 A Petar izgnavši sve napolje kleèe na koljena i pomoli se Bogu, i okrenuvši se k tijelu reèe: Tavito! ustani. A ona otvori oèi svoje, i vidjevši Petra sjede. 044 ACT 009 041 Petar pak pruživši joj ruku podiže je; i dozvavši svete i udovice pokaza je živu. 044 ACT 009 042 I ovo se razglasi po svoj Jopi, i mnogi vjerovaše Gospoda. 044 ACT 009 043 I dogodi se da on osta mnogo dana u Jopi u nekoga Simona kožara. 044 ACT 010 001 A u Æesariji bješe jedan èovjek po imenu Kornilije, kapetan od èete koja se zvaše Talijanska. 044 ACT 010 002 Pobožan i bogobojazan sa cijelijem domom svojijem, koji davaše milostinju mnogijem ljudima i moljaše se Bogu bez prestanka; 044 ACT 010 003 On vidje na javi u utvari oko devetoga sahata dnevi anðela Božijega gdje siðe k njemu i reèe mu: Kornilije! 044 ACT 010 004 A on pogledavši na nj i uplašivši se reèe: što je Gospode? A on mu reèe: molitve tvoje i milostinje iziðoše na pamet Bogu; 044 ACT 010 005 I sad pošlji u Jopu ljude i dozovi Simona prozvanoga Petra: 044 ACT 010 006 On stoji u nekoga Simona kožara, kojega je kuæa kod mora: on æe ti kazati rijeèi kojima æeš se spasti ti i sav dom tvoj. 044 ACT 010 007 I kad otide anðeo koji govori Korniliju, dozvavši dvojicu od svojijeh slugu i jednoga pobožna vojnika od onijeh koji mu služahu, 044 ACT 010 008 I kazavši im sve posla ih u Jopu. 044 ACT 010 009 A sjutradan kad oni iðahu putem i približiše se ka gradu, iziðe Petar u gornju sobu da se pomoli Bogu u šesti sahat. 044 ACT 010 010 I ogladnje, i šæaše da jede; a kad mu oni gotovljahu, doðe izvan sebe, 044 ACT 010 011 I vidje nebo otvoreno i sud nekakav gdje silazi na njega, kao veliko platno, zavezan na èetiri roglja i spušta se na zemlju; 044 ACT 010 012 U kome bijahu sva èetvoronožna na zemlji, i zvjerinje i bubine i ptice nebeske. 044 ACT 010 013 I postade glas k njemu: ustani, Petre! pokolji i pojedi. 044 ACT 010 014 A Petar reèe: nipošto, Gospode! jer nikad ne jedoh što pogano ili neèisto. 044 ACT 010 015 I gle, glas opet k njemu drugom: što je Bog oèistio ti ne pogani. 044 ACT 010 016 I ovo bi triput, i sud se opet uze na nebo. 044 ACT 010 017 A kad se Petar u sebi divljaše šta bi bila utvara koju vidje, i gle, ljudi poslani od Kornilija, napitavši i našavši dom Simonov stadoše pred vratima, 044 ACT 010 018 I zovnuvši pitahu: stoji li ovdje Simon prozvani Petar? 044 ACT 010 019 A dok Petar razmišljavaše o utvari, reèe mu Duh: evo tri èovjeka traže te; 044 ACT 010 020 Nego ustani i siði i idi s njima ne premišljajuæi ništa, jer ih ja poslah. 044 ACT 010 021 A Petar sišavši k ljudima poslanijem k sebi od Kornilija reèe: evo ja sam koga tražite; što ste došli? 044 ACT 010 022 A oni rekoše: Kornilije kapetan, èovjek pravedan i bogobojazan, poznat kod svega naroda Jevrejskoga, primio je zapovijest od anðela svetoga da dozove tebe u svoj dom i da èuje rijeèi od tebe. 044 ACT 010 023 Onda ih dozva unutra i ugosti. A sjutradan ustavši Petar poðe s njima, i neki od braæe koja bješe u Jopi poðoše s njim. 044 ACT 010 024 I sjutradan uðoše u Æesariju. A Kornilije èekaše ih sazvavši rodbinu svoju i ljubazne prijatelje. 044 ACT 010 025 A kad Petar šæaše da uðe, srete ga Kornilije, i padnuvši na noge njegove pokloni se. 044 ACT 010 026 I Petar ga podiže govoreæi: ustani, i ja sam èovjek. 044 ACT 010 027 I s njim govoreæi uðe, i naðe mnoge koji se bijahu sabrali. 044 ACT 010 028 I reèe im: vi znate kako je neprilièno èovjeku Jevrejinu družiti se ili dolaziti k tuðinu; ali Bog meni pokaza da nijednoga èovjeka ne zovem pogana ili neèista; 044 ACT 010 029 Zato i bez sumnje doðoh pozvan. Pitam vas dakle zašto poslaste po mene? 044 ACT 010 030 I Kornilije reèe: od èetvrtoga dana do ovoga èasa ja postih, i u deveti sahat moljah se Bogu u svojoj kuæi; i gle, èovjek stade preda mnom u haljini sjajnoj, 044 ACT 010 031 I reèe: Kornilije! uslišena bi molitva tvoja i milostinje tvoje pomenuše se pred Bogom. 044 ACT 010 032 Pošlji dakle u Jopu i dozovi Simona koji se zove Petar: on stoji u kuæi Simona kožara kod mora, koji kad doðe kazaæe ti. 044 ACT 010 033 Onda ja odmah poslah k tebi; i ti si dobro uèinio što si došao. Sad dakle mi svi stojimo pred Bogom da èujemo sve što je tebi od Boga zapovjeðeno. 044 ACT 010 034 A Petar otvorivši usta reèe: zaista vidim da Bog ne gleda ko je ko; 044 ACT 010 035 Nego u svakom narodu koji se boji njega i tvori pravdu mio je njemu. 044 ACT 010 036 Rijeè što posla sinovima Izrailjevijem, javljajuæi mir po Isusu Hristu, ona je Gospod svima. 044 ACT 010 037 Vi znate govor koji je bio po svoj Judeji poèevši od Galileje po krštenju koje propovijeda Jovan: 044 ACT 010 038 Isusa iz Nazareta kako ga pomaza Bog Duhom svetijem i silom, koji proðe èineæi dobro i iscjeljujuæi sve koje ðavo bješe nadvladao; jer Bog bijaše s njim. 044 ACT 010 039 I mi smo svjedoci svemu što uèini u zemlji Judejskoj i Jerusalimu; kojega i ubiše objesivši na drvo. 044 ACT 010 040 Ovoga Bog vaskrse treæi dan, i dade mu da se pokaže, 044 ACT 010 041 Ne svemu narodu nego nama svjedocima naprijed izbranima od Boga, koji s njim jedosmo i pismo po vaskrseniju njegovom iz mrtvijeh. 044 ACT 010 042 I zapovjedi nam da propovijedamo narodu i da svjedoèimo da je on nareèeni od Boga sudija živijem i mrtvijem. 044 ACT 010 043 Za ovo svjedoèe svi proroci da æe imenom njegovijem primiti oproštenje grijeha svi koji ga vjeruju. 044 ACT 010 044 A dok još Petar govoraše ove rijeèi, siðe Duh sveti na sve koji slušahu rijeè. 044 ACT 010 045 I udiviše se vjerni iz obrezanja koji bijahu došli s Petrom, videæi da se i na neznabošce izli dar Duha svetoga. 044 ACT 010 046 Jer ih slušahu gdje govorahu jezike, i velièahu Boga. Tada odgovori Petar: 044 ACT 010 047 Eda može ko vodu zabraniti da se ne krste oni koji primiše Duha svetoga kao i mi? 044 ACT 010 048 I zapovjedi im da se krste u ime Isusa Hrista. Tada ga moliše da ostane kod njih nekoliko dana. 044 ACT 011 001 A èuše i apostoli i braæa koji bijahu u Judeji da i neznabošci primiše rijeè Božiju. 044 ACT 011 002 I kad iziðe Petar u Jerusalim, prepirahu se s njim koji bijahu iz obrezanja, 044 ACT 011 003 Govoreæi: ušao si k ljudima koji nijesu obrezani, i jeo si s njima. 044 ACT 011 004 A Petar poèevši kazivaše im redom govoreæi: 044 ACT 011 005 Ja bijah u gradu Jopi na molitvi, i došavši izvan sebe vidjeh utvaru, gdje silazi sud nekakav kao veliko platno na èetiri roglja i spušta se s neba, i doðe do preda me. 044 ACT 011 006 Pogledavši u nj opazih i vidjeh èetvoronožna zemaljska, i zvjerinje i bubine i ptice nebeske. 044 ACT 011 007 A èuh glas koji mi govori: ustani, Petre! pokolji i pojedi. 044 ACT 011 008 A ja rekoh: nipošto, Gospode! jer ništa pogano i neèisto nikad ne uðe u usta moja. 044 ACT 011 009 A glas mi odgovori drugom s neba govoreæi: što je Bog oèistio ti ne pogani. 044 ACT 011 010 A ovo bi triput; i uze se opet sve na nebo. 044 ACT 011 011 I gle, odmah tri èovjeka staše pred kuæom u kojoj bijah, poslani iz Æesarije k meni. 044 ACT 011 012 A Duh mi reèe da idem s njima ne premišljajuæi ništa. A doðoše sa mnom i ovo šest braæe, i uðosmo u kuæu èovjekovu. 044 ACT 011 013 I kaza nam kako vidje anðela u kuæi svojoj koji je stao i kazao mu: pošlji ljude u Jopu i dozovi Simona prozvanoga Petra, 044 ACT 011 014 Koji æe ti kazati rijeèi kojima æeš se spasti ti i sav dom tvoj. 044 ACT 011 015 A kad ja poèeh govoriti, siðe Duh sveti na njih, kao i na nas u poèetku. 044 ACT 011 016 Onda se opomenuh rijeèi Gospodnje kako govoraše: Jovan je krstio vodom, a vi æete se krstiti Duhom svetijem. 044 ACT 011 017 Kad im dakle Bog dade jednak dar kao i nama koji vjerujemo Gospoda svojega Isusa Hrista: ja ko bijah da bih mogao zabraniti Bogu? 044 ACT 011 018 A kad èuše ovo, umukoše, i hvaljahu Boga govoreæi: dakle i neznabošcima Bog dade pokajanje za život. 044 ACT 011 019 A oni što se rasijaše od nevolje koja posta za Stefana, proðoše tja do Finikije i Kipra i Antiohije, nikomu ne govoreæi rijeèi do samijem Jevrejima. 044 ACT 011 020 A neki od njih bijahu Kiprani i Kirinci, koji ušavši u Antiohiju govorahu Grcima propovijedajuæi jevanðelje o Gospodu Isusu. 044 ACT 011 021 I bješe ruka Božija s njima; i mnogo ih vjerovaše i obratiše se ka Gospodu. 044 ACT 011 022 A doðe rijeè o njima do ušiju crkve koja bješe u Jerusalimu; i poslaše Varnavu da ide tja do Antiohije; 044 ACT 011 023 Koji došavši i vidjevši blagodat Božiju, obradova se, i moljaše sve da tvrdijem srcem ostanu u Gospodu; 044 ACT 011 024 Jer bješe èovjek blag i pun Duha svetoga i vjere. I obrati se mnogi narod ka Gospodu. 044 ACT 011 025 Varnava pak iziðe u Tars da traži Savla; i kad ga naðe, dovede ga u Antiohiju. 044 ACT 011 026 I oni se cijelu godinu sastajaše ondje s crkvom, i uèiše mnogi narod; i najprije u Antiohiji nazvaše uèenike hrišæanima. 044 ACT 011 027 A u te dane siðoše iz Jerusalima proroci u Antiohiju. 044 ACT 011 028 I ustavši jedan od njih, po imenu Agav, objavi glad veliki koji šæaše biti po vasionom svijetu; koji i bi za Klaudija æesara. 044 ACT 011 029 A od uèenika odredi svaki koliko koji mogaše da pošlju u pomoæ braæi koja življahu u Judeji. 044 ACT 011 030 Koje i uèiniše poslavši starješinama preko ruke Varnavine i Savlove. 044 ACT 012 001 U ono pak vrijeme podiže Irod car ruke da muèi neke od crkve. 044 ACT 012 002 I pogubi Jakova brata Jovanova maèem. 044 ACT 012 003 I vidjevši da je to po volji Jevrejima nastavi da uhvati i Petra a bijahu dani prijesnijeh hljebova 044 ACT 012 004 Kojega i uhvati i baci u tamnicu, i predade ga èetvorici èetvrtnika vojnièkijeh da ga èuvaju, i mišljaše ga po pashi izvesti pred narod. 044 ACT 012 005 I tako Petra èuvahu u tamnici; a crkva moljaše se za njega Bogu bez prestanka. 044 ACT 012 006 A kad šæaše Irod da ga izvede, onu noæ spavaše Petar meðu dvojicom vojnika, okovan u dvoje verige, a stražari pred vratima èuvahu tamnicu. 044 ACT 012 007 I gle, anðeo Gospodnji pristupi, i svjetlost obasja po sobi, i kucnuvši Petra u rebra probudi ga govoreæi: ustani brže. I spadoše mu verige s ruku. 044 ACT 012 008 A anðeo mu reèe: opaši se, i obuj opanke svoje. I uèini tako. I reèe mu anðeo: obuci haljinu svoju, pa hajde za mnom. 044 ACT 012 009 I izišavši iðaše za njim, i ne znadijaše da je to istina što anðeo èinjaše, nego mišljaše da vidi utvaru. 044 ACT 012 010 A kad proðoše prvu stražu i drugu i doðoše k vratima gvozdenijem koja voðahu u grad, ona im se sama otvoriše; i izišavši proðoše jednu ulicu, i anðeo odmah otstupi od njega. 044 ACT 012 011 I kad doðe Petar k sebi reèe: sad zaista vidim da Bog posla anðela svojega te me izbavi iz ruku Irodovijeh i od svega èekanja naroda Jevrejskoga. 044 ACT 012 012 I razmislivši doðe kuæi Marije matere Jovana koji se zvaše Marko, gdje bijahu mnogi sabrani i moljahu se Bogu. 044 ACT 012 013 A kad kucnu Petar u vrata od dvora, pristupi djevojka po imenu Roda, da èuje. 044 ACT 012 014 I poznavši glas Petrov od radosti ne otvori vrata, nego utrèa i kaza da Petar stoji pred vratima. 044 ACT 012 015 A oni joj rekoše: jesi li ti luda? A ona potvrðivaše da je tako. A oni govorahu: anðeo je njegov. 044 ACT 012 016 A Petar jednako kucaše. A kad otvoriše, vidješe ga, i udiviše se. 044 ACT 012 017 A on mahnuvši na njih rukom da æute, kaza im kako ga Gospod izvede iz tamnice; i reèe: javite ovo Jakovu i braæi. I izišavši otide na drugo mjesto. 044 ACT 012 018 A kad bi dan, bješe ne mala buna meðu vojnicima, šta to bi od Petra. 044 ACT 012 019 A kad ga Irod zaiska i ne naðe, onda ispita stražare, i zapovjedi da ih odvedu; i izišavši iz Judeje u Æesariju onamo življaše. 044 ACT 012 020 Jer se Irod srðaše na Tirce i Sidonce. Ali oni jednodušno doðoše k njemu, i uzevši na svoju ruku Vlasta, posteljnika careva, iskahu mira, jer se njihove zemlje hranjahu od njegova carstva. 044 ACT 012 021 A u odreðeni dan obuèe se Irod u carsku haljinu, i sjedavši na prijesto govoraše im; 044 ACT 012 022 A narod vikaše: ovo je glas Božij, a ne èovjeèij. 044 ACT 012 023 Ali ujedanput udari ga anðeo Gospodnji; jer ne dade slave Bogu; i buduæi izjeden od crvi izdahnu. 044 ACT 012 024 A rijeè Božija rastijaše i množaše se. 044 ACT 012 025 A Varnava i Savle predavši pomoæ vratiše se iz Jerusalima u Antiohiju, uzevši sa sobom i Jovana koji se zvaše Marko. 044 ACT 013 001 A u crkvi koja bješe u Antiohiji bijahu neki proroci i uèitelji, to jest: Varnava i Simeun koji se zvaše Nigar, i Lukije Kirinac, i Manail odgajeni s Irodom èetverovlasnikom, i Savle. 044 ACT 013 002 A kad oni služahu Gospodu i pošæahu, reèe Duh sveti: odvojte mi Varnavu i Savla na djelo na koje ih pozvah. 044 ACT 013 003 Tada postivši i pomolivši se Bogu metnuše ruke na njih, i otpustiše ih. 044 ACT 013 004 Ovi dakle poslani od Duha svetoga siðoše u Seleukiju, i odande otploviše u Kipar. 044 ACT 013 005 I došavši u Salamin javiše rijeè Božiju u zbornicama Jevrejskima; a imahu i Jovana slugu. 044 ACT 013 006 A kad proðoše ostrvo tja do Pafa, naðoše nekakvoga èovjeka vraèara i lažna proroka, Jevrejina, kome bješe ime Varisus, 044 ACT 013 007 Koji bješe s namjesnikom Srðem Pavlom, èovjekom razumnijem. Ovaj dozvavši Varnavu i Savla zaiska da èuje rijeè Božiju. 044 ACT 013 008 A Elima vraèar jer to znaèi ime njegovo) stade im se suprotiti, gledajuæi da odvrati namjesnika od vjere. 044 ACT 013 009 A Savle koji se zvaše i Pavle, pun Duha svetoga pogledavši na nj 044 ACT 013 010 Reèe: o napunjeni svakoga lukavstva i svake pakosti, sine ðavolji! neprijatelju svake pravde! zar ne prestaješ kvariti pravijeh putova Gospodnjijeh? 044 ACT 013 011 I sad eto ruke Gospodnje na te, i da budeš slijep da ne vidiš sunca za neko vrijeme. I ujedanput napade na nj mrak i tama, i pipajuæi tražaše voða. 044 ACT 013 012 Tada namjesnik, kad vidje šta bi, vjerova, diveæi se nauci Gospodnjoj. 044 ACT 013 013 A kad se Pavle sa svojijem društvom odveze iz Pafa, doðoše u Pergu Pamfilijsku; a Jovan se odvoji od njih, i vrati se u Jerusalim. 044 ACT 013 014 A oni otišavši iz Perge doðoše u Antiohiju Pisidijsku, i ušavši u zbornicu u dan subotni sjedoše. 044 ACT 013 015 A po èitanju zakona i proroka poslaše starješine zbornièke k njima govoreæi: ljudi braæo! ako je u vama rijeè utjehe za narod, govorite. 044 ACT 013 016 A Pavle ustavši i mahnuvši rukom reèe: ljudi Izrailjci i koji se Boga bojite! èujte. 044 ACT 013 017 Bog naroda ovoga izabra oce naše, i podiže narod kad bijahu došljaci u zemlji Misirskoj, i rukom visokom izvede ih iz nje. 044 ACT 013 018 I do èetrdeset godina prehrani ih u pustinji. 044 ACT 013 019 I zatrvši sedam naroda u zemlji Hanaanskoj na kocke razdijeli im zemlju njihovu. 044 ACT 013 020 I potom na èetiri stotine i pedeset godina dade im sudije do Samuila proroka. 044 ACT 013 021 I od tada iskaše cara, i dade im Bog Saula, sina Kisova, èovjeka od koljena Venijaminova, za èetrdeset godina. 044 ACT 013 022 I uklonivši njega podiže im Davida za cara, kome i reèe svjedoèeæi: naðoh Davida sina Jesejeva, èovjeka po srcu mojemu, koji æe ispuniti sve volje moje. 044 ACT 013 023 Od njegova sjemena podiže Bog po obeæanju Izrailju spasa Isusa; 044 ACT 013 024 Kad Jovan pred njegovijem dolaskom propovijeda krštenje pokajanja svemu narodu Izrailjevu. 044 ACT 013 025 I kad svršivaše Jovan teèenje svoje, govoraše: ko mislite da sam ja nijesam ja; nego evo ide za mnom, kome ja nijesam dostojan razdriješiti remena na obuæi njegovoj. 044 ACT 013 026 Ljudi braæo! sinovi roda Avraamova, i koji se meðu vama Boga boje! vama se posla rijeè ovoga spasenija. 044 ACT 013 027 Jer oni što žive u Jerusalimu, i knezovi njihovi, ne poznaše ovoga i glasove proroèke koji se èitaju svake subote osudivši ga izvršiše. 044 ACT 013 028 I ne našavši ni jedne krivice smrtne moliše Pilata da ga pogubi. 044 ACT 013 029 I kad svršiše sve što je pisano za njega, skinuše ga s drveta i metnuše u grob. 044 ACT 013 030 A Bog vaskrse ga iz mrtvijeh. 044 ACT 013 031 I pokaziva se mnogo dana onima što izlaziše s njim iz Galileje u Jerusalim, koji su sad svjedoci njegovi pred narodom. 044 ACT 013 032 I mi vam javljamo obeæanje koje bi ocevima našima da je ovo Bog ispunio nama, djeci njihovoj, podignuvši Isusa; 044 ACT 013 033 Kao što je napisano i u drugom psalmu: ti si moj sin, ja te danas rodih. 044 ACT 013 034 A da ga iz mrtvijeh vaskrse da se više ne vrati u truhljenje ovako reèe: daæu vam svetinju Davidovu vjernu. 044 ACT 013 035 Zato i na drugom mjestu govori: neæeš dati da tvoj svetac vidi truhljenja. 044 ACT 013 036 Jer David posluživši rodu svojemu po volji Božijoj umrije, i metnuše ga kod otaca njegovijeh, i vidje truhljenje. 044 ACT 013 037 A kojega Bog podiže ne vidje truhljenja. 044 ACT 013 038 Tako da vam je na znanje, ljudi braæo! da se kroza nj vama propovijeda oproštenje grijeha. 044 ACT 013 039 I od svega, oda šta se ne mogoste opravdati u zakonu Mojsijevu, opravdaæe se u njemu svaki koji vjeruje. 044 ACT 013 040 Gledajte dakle da ne doðe na vas ono što je kazano u prorocima: 044 ACT 013 041 Vidite, nemarljivi! i èudite se, i nek vas nestane; jer ja èinim djelo u dane vaše, djelo koje neæete vjerovati ako vam ko uskazuje. 044 ACT 013 042 A kad izlažahu iz zbornice Jevrejske, moljahu neznabošci da im se ove rijeèi u drugu subotu govore. 044 ACT 013 043 A kad se sabor raziðe, poðoše za Pavlom i za Varnavom mnogi od Jevreja i pobožnijeh došljaka; a oni govoreæi im svjetovahu ih da ostanu u blagodati Božijoj. 044 ACT 013 044 A u drugu subotu sabra se gotovo sav grad da èuju rijeèi Božije. 044 ACT 013 045 A kad vidješe Jevreji narod, napuniše se zavisti, i govorahu protivno rijeèima Pavlovijem nasuprot govoreæi i huleæi. 044 ACT 013 046 A Pavle i Varnava oslobodivši se rekoše: vama je najprije trebalo da se govori rijeè Božija; ali kad je odbacujete, i sami se pokazujete da nijeste dostojni vjeènoga života, evo se obræemo k neznabošcima. (aiōnios g166) 044 ACT 013 047 Jer nam tako zapovjedi Gospod: postavih te za vidjelo neznabošcima, da budeš spasenije do samoga kraja zemlje. 044 ACT 013 048 A kad èuše neznabošci, radovahu se i slavljahu rijeè Božiju, i vjerovaše koliko ih bješe pripravljeno za život vjeèni. (aiōnios g166) 044 ACT 013 049 I rijeè se Božija raznošaše po svoj okolini. 044 ACT 013 050 Ali Jevreji podgovoriše pobožne i poštene žene i starješine gradske te podigoše gonjenje na Pavla i Varnavu, i istjeraše ih iz svoje zemlje. 044 ACT 013 051 A oni otresavši na njih prah sa svojijeh nogu doðoše u Ikoniju. 044 ACT 013 052 A uèenici punjahu se radosti i Duha svetoga. 044 ACT 014 001 U Ikoniji pak dogodi se da oni zajedno uðoše u zbornicu Jevrejsku, i govorahu tako da vjerova veliko mnoštvo Jevreja i Grka. 044 ACT 014 002 A Jevreji koji ne vjerovahu podbuniše i razdražiše duše neznabožaca na braæu. 044 ACT 014 003 Ali oni ostaše dosta vremena govoreæi slobodno u Gospodu koji svjedoèaše rijeè blagodati svoje i davaše te se tvorahu znaci i èudesa rukama njihovijem. 044 ACT 014 004 A mnoštvo gradsko razdijeli se, i jedni bijahu s Jevrejima, a jedni s apostolima. 044 ACT 014 005 A kad navališe i neznabošci i Jevreji sa svojijem poglavarima da im dosade i kamenjem da ih pobiju, 044 ACT 014 006 Oni doznavši pobjegoše u gradove Likaonske, u Listru i u Dervu i u okolinu njihovu. 044 ACT 014 007 I onamo propovijedahu jevanðelje. 044 ACT 014 008 I jedan èovjek u Listri sjeðaše nemoæan u nogama, i bješe hrom od utrobe matere svoje, i ne bješe nikad hodio. 044 ACT 014 009 Ovaj slušaše Pavla gdje govori. Pavle pogledavši na nj i vidjevši da vjeruje da æe ozdraviti, 044 ACT 014 010 Reèe velikijem glasom: tebi govorim u ime Gospoda Isusa Hrista, ustani na svoje noge upravo. I skoèi, i hoðaše. 044 ACT 014 011 A kad vidje narod šta uèini Pavle, podigoše glas svoj govoreæi Likaonski: bogovi naèiniše se kao ljudi, i siðoše k nama. 044 ACT 014 012 I nazivahu Varnavu Jupiterom, a Pavla Merkurijem, jer on upravljaše rijeèju. 044 ACT 014 013 A sveštenik Jupitera koji bješe pred gradom njihovijem dovede junce, i donese vijence pred vrata, i s narodom šæadijaše da prinosi žrtvu. 044 ACT 014 014 A kad èuše apostoli, Varnava i Pavle, razdriješe haljine svoje, i skoèiše meðu narod vièuæi i govoreæi: 044 ACT 014 015 Ljudi! šta to èinite? I mi smo kao i vi smrtni ljudi, koji vam propovijedamo jevanðelje da se od ovijeh lažnijeh stvari obratite k Bogu živome, koji stvori nebo i zemlju i more i sve što je u njima; 044 ACT 014 016 Koji u prošavšijem naraštajima bješe pustio sve narode da idu svojijem putovima: 044 ACT 014 017 I opet ne ostavi sebe neposvjedoèena, èineæi dobro, dajuæi nam s neba dažd i godine rodne, puneæi srca naša jelom i veseljem. 044 ACT 014 018 I ovo govoreæi jedva ustaviše narod da im ne prinose žrtve, nego da ide svaki svojoj kuæi. A dok oni življahu ondje i uèahu, 044 ACT 014 019 Doðoše iz Antiohije i iz Ikonije nekaki Jevreji, i kad se oni prepirahu slobodno, podgovoriše narod da ih odustanu, govoreæi da ništa pravo ne govore, nego sve lažu. I podgovorivši narod zasuše Pavla kamenjem i izvukoše ga iz grada misleæi da je mrtav. 044 ACT 014 020 A kad ga opkoliše uèenici njegovi, ustade i uðe u grad, i sjutradan iziðe s Varnavom u Dervu. 044 ACT 014 021 I propovjedivši jevanðelje gradu onome i nauèivši mnoge vratiše se u Listru i Ikoniju i Antiohiju 044 ACT 014 022 Utvrðujuæi duše uèenika i svjetujuæi ih da ostanu u vjeri, i da nam kroz mnoge nevolje valja uæi u carstvo Božije. 044 ACT 014 023 I postavivši im starješine po svijem crkvama, i pomolivši se Bogu s postom, predadoše ih Gospodu koga vjerovaše. 044 ACT 014 024 I prošavši Pisidiju doðoše u Pamfiliju. 044 ACT 014 025 I govorivši rijeè Gospodnju u Perzi siðoše u Ataliju. 044 ACT 014 026 I odande otploviše u Antiohiju, odakle bijahu predani blagodati Božijoj na djelo koje svršiše. 044 ACT 014 027 A kad doðoše i sabraše crkvu, kazaše sve šta uèini Bog s njima, i kako otvori neznabošcima vrata vjere. 044 ACT 014 028 I ostaše ondje ne malo vremena s uèenicima. 044 ACT 015 001 I neki sišavši iz Judeje uèahu braæu: ako se ne obrežete po obièaju Mojsijevu, ne možete se spasti. 044 ACT 015 002 A kad posta raspra, i Pavle i Varnava ne malo se prepiraše s njima, odrediše da Pavle i Varnava i drugi neki od njih idu gore k apostolima i starješinama u Jerusalim za ovo pitanje. 044 ACT 015 003 A oni onda spremljeni od crkve, prolažahu kroz Finikiju i Samariju kazujuæi obraæanje neznabožaca, i èinjahu veliku radost svoj braæi. 044 ACT 015 004 A kad doðoše u Jerusalim, primi ih crkva i apostoli i starješine, i kazaše sve što uèini Bog s njima, i kako otvori neznabošcima vrata vjere. 044 ACT 015 005 Onda ustaše neki od jeresi farisejske koji bijahu vjerovali, i govorahu da ih valja obrezati, i zapovjediti da drže zakon Mojsijev. 044 ACT 015 006 A apostoli i starješine sabraše se da izvide ovu rijeè. 044 ACT 015 007 I po mnogom vijeæanju usta Petar i reèe: ljudi braæo! vi znate da Bog od prvijeh dana izabra izmeðu nas da iz mojijeh usta èuju neznabošci rijeè jevanðelja i da vjeruju. 044 ACT 015 008 I Bog, koji poznaje srca, posvjedoèi im i dade im Duha svetoga kao i nama, 044 ACT 015 009 I ne postavi nikakve razlike meðu nama i njima, oèistivši vjerom srca njihova. 044 ACT 015 010 Sad dakle šta kušate Boga, i hoæete da metnete uèenicima jaram na vrat, kojega ni ocevi naši ni mi mogosmo ponijeti? 044 ACT 015 011 Nego vjerujemo da æemo se spasti blagodaæu Gospoda Isusa Hrista kao i oni. 044 ACT 015 012 Onda umuèe sve mnoštvo, i slušahu Varnavu i Pavla koji pripovijedahu kolike znake i èudesa uèini Bog u neznabošcima preko njih. 044 ACT 015 013 A kad oni umukoše, odgovori Jakov govoreæi: ljudi braæo! poslušajte mene. 044 ACT 015 014 Simon kaza kako Bog najprije pohodi i primi iz neznabožaca narod k imenu svojemu. 044 ACT 015 015 I s ovijem se udaraju rijeèi proroka, kao što je napisano: 044 ACT 015 016 Potom æu se vratiti, i sazidaæu dom Davidov, koji je pao, i njegove razvaline popraviæu, i podignuæu ga, 044 ACT 015 017 Da potraže Gospoda ostali ljudi i svi narodi u kojima se ime moje spomenu, govori Gospod koji tvori sve ovo. 044 ACT 015 018 Bogu su poznata od postanja svijeta sva djela njegova; (aiōn g165) 044 ACT 015 019 Zato ja velim da se ne dira u neznabošce koji se obraæaju k Bogu; 044 ACT 015 020 Nego da im se zapovjedi da se èuvaju od priloga idolskijeh i od kurvarstva i od udavljenoga i od krvi, i što njima nije milo drugima da ne èine. 044 ACT 015 021 Jer Mojsije ima od starijeh vremena u svijem gradovima koji ga propovijedaju, i po zbornicama èita se svake subote. 044 ACT 015 022 Tada naðoše za dobro apostoli i starješine sa svom crkvom da izberu izmeðu sebe dvojicu i da pošlju u Antiohiju s Pavlom i Varnavom, Judu koji se zvaše Varsava, i Silu, ljude znamenite meðu braæom. 044 ACT 015 023 I napisaše rukama svojima ovo: Apostoli i starješine i braæa pozdravljaju braæu koja su po Antiohiji i Siriji i Kilikiji što su od neznabožaca. 044 ACT 015 024 Buduæi da mi èusmo da neki od nas izišavši smetoše vas rijeèima, i raslabiše duše vaše govoreæi vam da se obrezujete i da držite zakon, kojima mi ne zapovjedismo; 044 ACT 015 025 Zato naðosmo za dobro mi jednodušno sabrani izbrane ljude poslati vama s ljubaznijem našijem Varnavom i Pavlom, 044 ACT 015 026 S ljudima koji su predali duše svoje za ime Gospoda našega Isusa Hrista. 044 ACT 015 027 Poslasmo dakle Judu i Silu, koji æe to i rijeèima kazati. 044 ACT 015 028 Jer naðe za dobro sveti Duh i mi da nikakvijeh tegoba više ne meæemo na vas osim ovijeh potrebnijeh: 044 ACT 015 029 Da se èuvate od priloga idolskijeh i od krvi i od udavljenoga i od kurvarstva, i što neæete da se èini vama ne èinite drugima; od èega ako se èuvate, dobro æete èiniti. Budite zdravi. 044 ACT 015 030 A kad ih opremiše, doðoše u Antiohiju, i sabravši narod predaše poslanicu. 044 ACT 015 031 A kad proèitaše, obradovaše se utjesi. 044 ACT 015 032 A Juda i Sila, koji i proroci bijahu, mnogijem rijeèima utješiše braæu i utvrdiše. 044 ACT 015 033 I pošto biše onamo neko vrijeme, otpustiše ih braæa s mirom k apostolima. 044 ACT 015 034 No Sila naðe za dobro da ostane onamo, a Juda se vrati u Jerusalim. 044 ACT 015 035 A Pavle i Varnava življahu u Antiohiji i uèahu i propovijedahu rijeè Gospodnju s mnogima drugijem. 044 ACT 015 036 A poslije nekoliko dana reèe Pavle Varnavi: hajde da se vratimo i da obiðemo braæu po svijem gradovima po kojima propovijedasmo rijeè Gospodnju kako žive. 044 ACT 015 037 A Varnava šæaše da uzmu sa sobom Jovana prozvanoga Marka. 044 ACT 015 038 Pavle pak govoraše: onoga koji nas je odustao u Pamfiliji i nije išao s nama na djelo na koje smo bili odreðeni, da ne uzimamo sa sobom. 044 ACT 015 039 Tako postade raspra da se oni razdvojiše, i Varnava uzevši Marka otplovi u Kipar. 044 ACT 015 040 A Pavle izbravši Silu iziðe predan blagodati Božijoj od braæe. 044 ACT 015 041 I prolažaše kroz Siriju i Kilikiju utvrðujuæi crkve. 044 ACT 016 001 Doðe pak u Dervu i u Listru, i gle, ondje bješe neki uèenik, po imenu Timotije, sin neke žene Jevrejke koja vjerovaše, a oca Grka; 044 ACT 016 002 Za njega dobro svjedoèahu braæa koja bijahu u Listri i u Ikoniji. 044 ACT 016 003 Ovoga namisli Pavle da uzme sa sobom; i uze ga, i obreza Jevreja radi koji bijahu u onijem mjestima: jer svi znadijahu oca njegova da bješe Grk. 044 ACT 016 004 I kad prolažahu po gradovima, predavaše im da drže uredbe koje urediše apostoli i starješine u Jerusalimu. 044 ACT 016 005 A crkve se utvrðivahu u vjeri, i svaki dan bivaše ih više. 044 ACT 016 006 A kad proðoše Frigiju i Galatijsku zemlju, zabrani im Duh sveti govoriti rijeè u Aziji. 044 ACT 016 007 A kad doðoše u Misiju šæadijahu da idu u Vitiniju, i Duh ne dade. 044 ACT 016 008 A kad proðoše Misiju, siðoše u Troadu. 044 ACT 016 009 I Pavlu se javi utvara noæu: bješe jedan èovjek iz Maæedonije, i stajaše moleæi ga i govoreæi: doði u Maæedoniju i pomozi nam. 044 ACT 016 010 A kad vidje utvaru, odmah gledasmo da iziðemo u Maæedoniju, doznavši da nas Gospod pozva da im propovijedamo jevanðelje. 044 ACT 016 011 A kad se odvezosmo iz Troade, doðosmo u Samotrak, i sjutradan u Neapolj, 044 ACT 016 012 A odande u Filibu, koje je prvi grad zemlje Maæedonije, naselje Rimsko; i u onom gradu ostasmo nekoliko dana. 044 ACT 016 013 A u dan subotni iziðosmo iz grada k vodi gdje bješe bogomolja; i sjedavši govorismo k ženama koje se bijahu sabrale. 044 ACT 016 014 I jedna bogobojazna žena, po imenu Lidija, iz grada Tijatirskoga, koja prodavaše skerlet, slušaše: i Gospod otvori srce njezino da pazi na rijeèi Pavlove. 044 ACT 016 015 A kad se krsti ona i kuæa njezina, moljaše nas govoreæi: ako mislite da ja vjerujem Gospoda, uðite u moju kuæu i živite. I natjera nas. 044 ACT 016 016 A dogodi se kad iðasmo na molitvu da nas srete jedna robinja koja imaše duh pogaðaèki i vraèajuæi donošaše veliki dobitak svojijem gospodarima. 044 ACT 016 017 Ova poðe za Pavlom i za nama, i vikaše govoreæi: ovi su ljudi sluge Boga najvišega, koji javljaju nama put spasenija. 044 ACT 016 018 I ovako èinjaše mnogo dana. A kad se Pavlu dosadi, okrenu se i reèe duhu: zapovijedam ti imenom Isusa Hrista, iziði iz nje. I iziðe u taj èas. 044 ACT 016 019 A kad vidješe njezini gospodari da iziðe nad njihova dobitka, uzeše Pavla i Silu i odvukoše ih na pazar ka knezovima. 044 ACT 016 020 I dovedavši ih k vojvodama, rekoše: ovi su ljudi Jevreji, i mute po našemu gradu, 044 ACT 016 021 I propovijedaju obièaje kojijeh nama ne valja primati ni tvoriti, jer smo Rimljani. 044 ACT 016 022 I sleže se narod na njih, i vojvode izdriješe im haljine, i zapovjediše da ih šibaju. 044 ACT 016 023 I pošto ih zdravo izbiše baciše ih u tamnicu, i zapovjediše tamnièaru da ih dobro èuva. 044 ACT 016 024 Primivši takovu zapovijest on ih baci u najdonju tamnicu i noge im metnu u klade. 044 ACT 016 025 A u ponoæi bijahu Pavle i Sila na molitvi i hvaljahu Boga; a sužnji ih slušahu. 044 ACT 016 026 A ujedanput tako se vrlo zatrese zemlja da se pomjesti temelj tamnièki; i odmah se otvoriše sva vrata i svima spadoše okovi. 044 ACT 016 027 A kad se probudi tamnièar i vidje otvorena vrata tamnièka, izvadi nož i šæaše da se ubije, misleæi da su pobjegli sužnji. 044 ACT 016 028 A Pavle povika zdravo govoreæi: ne èini sebi zla nikakva, jer smo mi svi ovdje. 044 ACT 016 029 A on zaiskavši svijeæu uletje i drkæuæi pripade k Pavlu i Sili; 044 ACT 016 030 I izvedavši ih napolje reèe: gospodo! šta mi treba èiniti da se spasem? 044 ACT 016 031 A oni rekoše: vjeruj Gospoda Isusa Hrista i spašæeš se ti i sav dom tvoj. 044 ACT 016 032 I kazaše mu rijeè Gospodnju, i svima koji su u domu njegovu. 044 ACT 016 033 I uze ih u onaj sahat noæi i opra im rane; i krsti se on i svi njegovi odmah. 044 ACT 016 034 I uvedavši ih u svoj dom postavi trpezu, i radovaše se sa svijem domom svojijem što vjerova Boga. 044 ACT 016 035 A kad bi dan, poslaše vojvode pandure govoreæi: pustite ova dva èovjeka. 044 ACT 016 036 A tamnièar kaza rijeèi ove Pavlu: poslaše vojvode da se pustite; sad dakle iziðite i idite s mirom. 044 ACT 016 037 A Pavle reèe njima: izbivši nas pred narodom bez suda, ljude Rimljane, baciše u tamnicu; i sad hoæe tajno da nas puste? Nije tako, nego sami neka doðu i izvedu nas. 044 ACT 016 038 A panduri kazaše vojvodama ove rijeèi; i uplašiše se kad èuše da su Rimljani; 044 ACT 016 039 I došavši umoliše ih, i izvedoše moleæi da iziðu iz grada. 044 ACT 016 040 A kad iziðoše iz tamnice, doðoše k Lidiji, i vidjevši braæu utješiše ih, i otidoše. 044 ACT 017 001 Prošavši pak Amfipolj i Apoloniju doðoše u Solun, gdje bješe zbornica Jevrejska. 044 ACT 017 002 I Pavle po obièaju svome uðe k njima, i tri subote razgovara se s njima iz pisma, 044 ACT 017 003 Pokazujuæi i dokazujuæi im da je trebalo Hristos da postrada i vaskrsne iz mrtvijeh, i da ovaj Isus kojega ja, reèe, propovijedam vama, jest Hristos. 044 ACT 017 004 I neki od njih vjerovaše, i pristaše s Pavlom i sa Silom, i od pobožnijeh Grka mnoštvo veliko, i od žena gospodskijeh ne malo. 044 ACT 017 005 Ali tvrdovrati Jevreji zaviðahu, i uzevši neke zle ljude od prostoga naroda, i sabravši èetu, uzbuniše po gradu, i napadoše na kuæu Jasonovu, i tražahu ih da izvedu pred narod. 044 ACT 017 006 A kad njih ne naðoše, povukoše Jasona i neke od braæe pred starješine gradske vièuæi: ovi što zamutiše vasioni svijet doðoše i ovdje, 044 ACT 017 007 Koje Jason primi; i ovi svi rade protiv æesarevijeh zapovijesti, govoreæi da ima drugi car, Isus. 044 ACT 017 008 I smutiše narod i starješine gradske koji ovo èuše. 044 ACT 017 009 Ali kad ih Jason i ostali zadovoljiše odgovorom, pustiše ih. 044 ACT 017 010 A braæa odmah noæu opraviše Pavla i Silu u Veriju. Došavši onamo uðoše u zbornicu Jevrejsku. 044 ACT 017 011 Ovi pak bijahu plemenitiji od onijeh što žive u Solunu; oni primiše rijeè sa svijem srcem, i svaki dan istraživahu po pismu je li to tako. 044 ACT 017 012 Tako vjerovaše mnogi od njih, i od poštenijeh Grèkijeh žena i od ljudi ne malo. 044 ACT 017 013 A kad razabraše Jevreji Solunski da Pavle u Veriji propovjedi rijeè Božiju, doðoše i onamo te uzdigoše i pobuniše narod. 044 ACT 017 014 A braæa onda odmah opraviše Pavla da ide u primorje; a Sila i Timotije ostaše ondje. 044 ACT 017 015 A pratioci dovedoše Pavla do Atine; i primivši zapovijest na Silu i Timotija da doðu k njemu što brže, vratiše se. 044 ACT 017 016 A kad ih Pavle èekaše u Atini, razdraži se duh njegov u njemu gledajuæi grad pun idola; 044 ACT 017 017 I prepiraše se s Jevrejima i bogobojaznima u zbornici, i na pazaru svaki dan s onima s kojima se udešavaše. 044 ACT 017 018 A neki od Epikurovaca i od Stojièkijeh mudaraca prepirahu se s njim; i jedni govorahu: šta hoæe ovaj besposlica? A drugi: vidi se kao da hoæe nove bogove da propovijeda. Jer im propovijedaše jevanðelje o Isusu i o vaskrseniju. 044 ACT 017 019 Pa ga uzeše i odvedoše na Areopag govoreæi: možemo li razumjeti kakva je ta nova nauka što ti kazuješ? 044 ACT 017 020 Jer nešto novo meæeš u naše uši; hoæemo dakle da vidimo šta æe to biti. 044 ACT 017 021 A Atinjani svi i putnici iz drugijeh zemalja ne bijahu ni za što drugo nego da što novo kazuju ili slušaju. 044 ACT 017 022 A Pavle stavši nasred Areopaga reèe: ljudi Atinjani! po svemu vas vidim da ste vrlo pobožni; 044 ACT 017 023 Jer prolazeæi i motreæi vaše svetinje naðoh i oltar na kome bješe napisano: Bogu nepoznatome. Kojega dakle ne znajuæi poštujete onoga vam ja propovijedam. 044 ACT 017 024 Bog koji je stvorio svijet i sve što je u njemu, on buduæi gospodar neba i zemlje, ne živi u rukotvorenijem crkvama, 044 ACT 017 025 Niti prima ugaðanja od ruku èovjeèijih, kao da bi onome trebalo što koji sam daje svima život i dihanje i sve. 044 ACT 017 026 I uèinio je da od jedne krvi sav rod èovjeèij živi po svemu licu zemaljskome, i postavio je naprijed odreðena vremena i meðe njihovoga življenja: 044 ACT 017 027 Da traže Gospoda, ne bi li ga barem opipali i našli, premda nije daleko ni od jednoga nas; 044 ACT 017 028 Jer kroz njega živimo, i mièemo se, i jesmo; kao što i neki od vašijeh pjevaèa rekoše: jer smo i rod njegov. 044 ACT 017 029 Kad smo dakle rod Božij, ne treba da mislimo da je Božanstvo kao ikone zlatne ili srebrne ili kamene, koje su ljudi majstorski naèinili po smišljanju svome. 044 ACT 017 030 Ne gledajuæi dakle Bog na vremena neznanja, sad zapovijeda svima ljudima svuda da se pokaju; 044 ACT 017 031 Jer je postavio dan u koji æe suditi vasionome svijetu po pravdi preko èovjeka koga odredi, i dade svima vjeru vaskrsnuvši ga iz mrtvijeh. 044 ACT 017 032 A kad èuše vaskrsenije iz mrtvijeh, onda se jedni rugahu; a jedni rekoše: da te èujemo opet o tom. 044 ACT 017 033 Tako Pavle otide izmeðu njih. 044 ACT 017 034 A neki ljudi pristaše uza nj i vjerovaše; meðu kojima bješe i Ðonisije Areopagitski, i žena po imenu Damara, i drugi s njima. 044 ACT 018 001 A potom se odluèi Pavle od Atine i doðe u Korint, 044 ACT 018 002 I naðe jednoga Jevrejina, po imenu Akilu, rodom iz Ponta, koji bješe skoro došao iz Talijanske sa ženom svojom Priskilom jer bješe zapovjedio Klaudije da svi Jevreji idu iz Rima i doðe k njima. 044 ACT 018 003 I buduæi da bješe onoga istog zanata, osta kod njih i raðaše, jer bijahu æilimarskog zanata. 044 ACT 018 004 A prepiraše se u zbornicama svake subote, i nadgovaraše Jevreje i Grke. 044 ACT 018 005 I kad siðoše iz Maæedonije Sila i Timotije, navali Duh na Pavla da svjedoèi Jevrejima da je Isus Hristos. 044 ACT 018 006 A kad se oni protivljahu i huljahu, otrese haljine svoje i reèe im: krv vaša na vaše glave; ja sam èist, otsad idem u neznabošce. 044 ACT 018 007 I otišavši odande doðe u kuæu nekoga po imenu Justa, koji poštovaše Boga, i kojega kuæa bješe kraj zbornice. 044 ACT 018 008 A Krisp, starješina zbornièki, vjerova Gospoda sa svijem domom svojijem; i od Korinæana mnogi koji slušahu vjerovaše i krstiše se. 044 ACT 018 009 A Gospod reèe Pavlu noæu u utvari: ne boj se, nego govori, i da ne uæutiš; 044 ACT 018 010 Jer sam ja s tobom, i niko se neæe usuditi da ti što uèini; jer ja imam veliki narod u ovome gradu. 044 ACT 018 011 I on sjedi ondje godinu i šest mjeseci uèeæi ih rijeèi Božijoj. 044 ACT 018 012 A kad bješe Galion namjesnik u Ahaji, napadoše Jevreji jednodušno na Pavla i dovedoše ga na sud 044 ACT 018 013 Govoreæi: ovaj nagovara ljude da poštuju Boga protiv zakona. 044 ACT 018 014 A kad Pavle šæaše da otvori usta, reèe Galion Jevrejima: da je kakva nepravda bila ili zlo djelo, po dužnosti poslušao bih vas, o Jevreji! 044 ACT 018 015 Ali kad su prepiranja za rijeèi i za imena i za zakon vaš, gledajte sami; jer ja sudija tome neæu da budem. 044 ACT 018 016 I izagna ih iz sudnice. 044 ACT 018 017 Onda svi Grci uhvatiše Sostena, starješinu zbornièkoga, i biše ga pred sudnicom; i Galion nije za to ništa mario. 044 ACT 018 018 A Pavle osta još pozadugo, i oprostivši se s braæom otplovi u Siriju i s njime Priskila i Akila, i ostriže glavu u Kenhreji, jer se bješe zavjetovao. 044 ACT 018 019 I doðe u Efes; i njih ostavi ondje, a on uðe u zbornicu, i prepiraše se s Jevrejima. 044 ACT 018 020 A kad ga oni moliše da ostane kod njih više vremena, ne htjede, 044 ACT 018 021 Nego se oprosti s njima govoreæi: valja mi, makar kako bilo, ovaj praznik što ide provesti u Jerusalimu; nego, ako Bog htjedbude, vratiæu se opet k vama. I odveze se iz Efesa; a Akila i Priskila ostaše u Efesu. 044 ACT 018 022 I došavši u Æesariju, iziðe i pozdravi se s crkvom, i siðe u Antiohiju. 044 ACT 018 023 I provedavši nekoliko vremena iziðe i proðe redom Galatijsku zemlju i Frigiju utvrðujuæi sve uèenike. 044 ACT 018 024 A doðe u Efes jedan Jevrejin, po imenu Apolos, rodom iz Aleksandrije, èovjek rjeèit i silan u knjigama. 044 ACT 018 025 Ovaj bješe upuæen na put Gospodnji, i goreæi duhom, govoraše i uèaše pravo o Gospodu, a znadijaše samo krštenje Jovanovo. 044 ACT 018 026 I ovaj poèe slobodno propovijedati po zbornicama. A kad ga èuše Akila i Priskila, primiše ga i još mu bolje pokazaše put Gospodnji. 044 ACT 018 027 A kad on šæaše da prijeðe u Ahaju, poslaše braæa naprijed i pisaše uèenicima da ga prime. I on došavši onamo pomože mnogo onima koji vjerovahu blagodaæu; 044 ACT 018 028 Jer zdravo nadvlaðivaše Jevreje jednako pred narodom dokazujuæi iz pisma da je Isus Hristos. 044 ACT 019 001 Dogodi se pak, kad bješe Apolos u Korintu, da Pavle prolažaše gornje zemlje, i doðe u Efes, i našavši neke uèenike 044 ACT 019 002 Reèe im: jeste li primili Duha svetoga kad ste vjerovali? A oni mu rekoše: nijesmo ni èuli da ima Duh sveti. 044 ACT 019 003 A on im reèe: na što se dakle krstiste? A oni rekoše: na krštenje Jovanovo. 044 ACT 019 004 A Pavle reèe: Jovan krsti krštenjem pokajanja, govoreæi narodu da vjeruju onoga koji æe za njim doæi, to jest, Hrista Isusa. 044 ACT 019 005 A kad to èuše, krstiše se u ime Gospoda Isusa. 044 ACT 019 006 A kad Pavle metnu ruke na njih, siðe Duh sveti na njih, i govorahu jezike i proricahu. 044 ACT 019 007 A bijaše ljudi svega oko dvanaest. 044 ACT 019 008 I ušavši u zbornicu govoraše slobodno tri mjeseca uèeæi i uvjeravajuæi za carstvo Božije. 044 ACT 019 009 I kad neki bijahu otvrdnuli i svaðahu se huleæi na put Gospodnji pred narodom, otstupi od njih i odluèi uèenike, pa se prepiraše svaki dan u školi nekoga Tirana. 044 ACT 019 010 I ovo je bivalo dvije godine, tako da svi koji življahu u Aziji, i Jevreji i Grci, èuše rijeè Gospoda Isusa. 044 ACT 019 011 I Bog èinjaše ne mala èudesa rukama Pavlovijem, 044 ACT 019 012 Tako da su i èalme i ubrušèiæe znojave od tijela njegova nosili na bolesnike, i oni se iscjeljivahu od bolesti, i duhovi zli izlažahu iz njih. 044 ACT 019 013 I poèeše neki od Jevreja, koji se skitahu i zaklinjahu ðavole, spominjati nad onima u kojima bijahu zli duhovi ime Gospoda Isusa govoreæi: zaklinjemo vas Isusom koga Pavle propovijeda. 044 ACT 019 014 A bijahu nekijeh sedam sinova Skeve Jevrejina, poglavara sveštenièkoga, koji ovo èinjahu. 044 ACT 019 015 A duh zli odgovarajuæi reèe: Isusa poznajem, i Pavla znam; ali vi ko ste? 044 ACT 019 016 I skoèivši na njih èovjek u kome bješe zli duh nadvlada ih, i pritište ih poda se tako da goli i izranjeni utekoše iz one kuæe. 044 ACT 019 017 I ovo doznadoše svi koji življahu u Efesu, i Jevreji i Grci; i uðe strah u sve njih, i velièaše se ime Gospoda Isusa. 044 ACT 019 018 I mnogi od onijeh što vjerovahu, dolažahu te se ispovijedahu i kazivahu šta su uèinili. 044 ACT 019 019 A mnogi od onijeh koji èarahu, sabravši knjige svoje spaljivahu ih pred svima; i proraèuniše i naðoše da su vrijedele pedeset hiljada groša. 044 ACT 019 020 Tako zdravo rastijaše i nadvlaðivaše rijeè Gospodnja. 044 ACT 019 021 I kad se ovo svrši, namisli Pavle da proðe preko Maæedonije i Ahaje, i da ide u Jerusalim, i reèe: pošto budem tamo, valja mi i Rim vidjeti. 044 ACT 019 022 I posla u Maæedoniju dvojicu od onijeh koji ga služahu, Timotija i Erasta; a on osta neko vrijeme u Aziji. 044 ACT 019 023 A u ono vrijeme podiže se ne mala buna puta radi Gospodnjega, 044 ACT 019 024 Jer nekakav zlatar, po imenu Dimitrije, koji graðaše Dijani srebrne crkvice i davaše majstorima ne mali posao, 044 ACT 019 025 On skupi ove i drugijeh ovakovijeh stvari majstore, i reèe: ljudi! vi znate da od ovoga posla mi imamo dobitak za svoje življenje; 044 ACT 019 026 I vidite i èujete da ne samo u Efesu nego gotovo po svoj Aziji ovaj Pavle odvrati narod mnogi, govoreæi: to nijesu bogovi što se rukama èovjeèijim grade. 044 ACT 019 027 I ne samo što æe ova nesreæa doæi na naš zanat da ne prolazi, nego se neæe mariti ni za crkvu velike boginje Dijane, i propašæe velièanstvo one koju sva Azija i vasioni svijet poštuje. 044 ACT 019 028 A kad oni ovo èuše, napuniše se gnjeva, i vikahu govoreæi: velika je Dijana Efeska! 044 ACT 019 029 I sav se grad napuni bune: i navalivši jednodušno na zborište uhvatiše Gaja i Aristarha iz Maæedonije, drugove Pavlove. 044 ACT 019 030 A kad Pavle šæaše da ide meðu narod, ne dadoše mu uèenici. 044 ACT 019 031 A neki i od Azijskijeh poglavara koji mu bijahu prijatelji, poslaše k njemu svjetujuæi ga da ne izlazi na zborište. 044 ACT 019 032 Jedni pak vikahu jedno a drugi drugo; jer bijaše sabor smuæen, i najviše ih ne znadijahu zašto su se skupili. 044 ACT 019 033 A jedni od naroda izvukoše Aleksandra, kad ga Jevreji izvedoše. A Aleksandar mahnuvši rukom šæaše da odgovori narodu. 044 ACT 019 034 A kad ga poznaše da je Jevrejin, povikaše svi u glas, i vikahu oko dva sahata: velika je Dijana Efeska. 044 ACT 019 035 A pisar utišavši narod reèe: ljudi Efesci! Ko je taj èovjek koji ne zna da grad Efes slavi veliku boginju Dijanu i njezin kip nebeski? 044 ACT 019 036 Kad dakle to ne može niko odreæi, valja vi da budete mirni, i ništa naglo da ne èinite; 044 ACT 019 037 Jer dovedoste ove ljude koji niti su crkvu Dijaninu pokrali, niti hule na vašu boginju. 044 ACT 019 038 A Dimitrije i majstori koji su s njim ako imaju kakvu tužbu, imaju sudovi, i imaju namjesnici, neka tuže jedan drugoga. 044 ACT 019 039 Ako li što drugo ištete, neka se izvidi na pravoj skupštini. 044 ACT 019 040 Jer se bojimo da ne budemo tuženi za današnju bunu; a nijednoga uzroka nema kojijem bismo se mogli opravdati za ovu bunu. 044 ACT 019 041 I ovo rekavši raspusti narod koji se bješe sabrao. 044 ACT 020 001 A pošto se utiša buna, dozva Pavle uèenike, i utješivši ih oprosti se s njima, i iziðe da ide u Maæedoniju. 044 ACT 020 002 I prošavši one zemlje, i svjetovavši ih mnogijem rijeèima, doðe u Grèku. 044 ACT 020 003 Poživljevši pak onamo tri mjeseca stadoše mu Jevreji raditi o glavi kad šæaše da se odveze u Siriju, i namisli da se vrati preko Maæedonije. 044 ACT 020 004 I poðe s njim do Azije Sosipatar Pirov iz Verije, i Aristarh i Sekund iz Soluna, i Gaj iz Derve i Timotije, i Tihik i Trofim iz Azije. 044 ACT 020 005 Ovi otišavši naprijed èekahu nas u Troadi. 044 ACT 020 006 A mi se odvezosmo poslije dana prijesnijeh hljebova iz Filibe, i doðosmo k njima u Troadu za pet dana, i ondje ostasmo sedam dana. 044 ACT 020 007 A u prvi dan nedjelje, kad se sabraše uèenici da lome hljeb, govoraše im Pavle, jer šæaše sjutradan da poðe, i proteže besjedu do ponoæi. 044 ACT 020 008 I bijahu mnoge svijeæe gore u sobi gdje se bijasmo sabrali. 044 ACT 020 009 A sjeðaše na prozoru jedno momèe, po imenu Evtih, nadvladano od tvrdoga sna, i kad Pavle govoraše mnogo, naže se u snu i pade dolje s treæega poda, i digoše ga mrtva. 044 ACT 020 010 A Pavle sišavši pade na nj, i zagrlivši ga reèe: ne bunite se, jer je duša njegova u njemu. 044 ACT 020 011 Onda iziðe gore, i prelomivši hljeb okusi, i dovoljno govori do same zore, i tako otide. 044 ACT 020 012 A momèe dovedoše živo, i utješiše se ne malo. 044 ACT 020 013 A mi došavši u laðu odvezosmo se u As, i odande šæasmo da uzmemo Pavla; jer tako bješe zapovjedio, hoteæi sam da ide pješice. 044 ACT 020 014 A kad se sasta s nama u Asu, uzesmo ga, i doðosmo u Mitilinu. 044 ACT 020 015 I odande odvezavši se doðosmo sjutradan prema Hiju; a drugi dan odvezosmo se u Sam, i noæismo u Trigiliju; i sjutradan doðosmo u Milit. 044 ACT 020 016 Jer Pavle namisli da proðemo mimo Efes da se ne bi zadržao u Aziji; jer hiæaše, ako bude moguæe, da bude o Trojièinu dne u Jerusalimu. 044 ACT 020 017 Ali iz Milita posla u Efes i dozva starješine crkvene. 044 ACT 020 018 I kad doðoše k njemu, reèe im: vi znate od prvoga dana kad doðoh u Aziju kako s vama jednako bih 044 ACT 020 019 Služeæi Gospodu sa svakom poniznosti i mnogijem suzama i napastima koje mi se dogodiše od Jevreja koji mi raðahu o glavi; 044 ACT 020 020 Kako ništa korisno ne izostavih da vam ne kažem i da vas nauèim pred narodom i po kuæama, 044 ACT 020 021 Svjedoèeæi i Jevrejima i Grcima pokajanje k Bogu i vjeru u Gospoda našega Isusa Hrista. 044 ACT 020 022 I sad evo ja svezan Duhom idem u Jerusalim ne znajuæi šta æe mi se u njemu dogoditi; 044 ACT 020 023 Osim da Duh sveti po svijem gradovima svjedoèi, govoreæi da me okovi i nevolje èekaju. 044 ACT 020 024 Ali se ni za što ne brinem, niti marim za svoj život, nego da svršim teèenje svoje s radošæu i službu koju primih od Gospoda Isusa: da posvjedoèim jevanðelje blagodati Božije. 044 ACT 020 025 I evo sad znam da više neæete vidjeti mojega lica, vi svi po kojima prolazih propovijedajuæi carstvo Božije. 044 ACT 020 026 Zato vam svjedoèim u današnji dan da sam ja èist od krvi sviju; 044 ACT 020 027 Jer ne izostavih da pokažem volju Božiju. 044 ACT 020 028 Pazite dakle na sebe i na sve stado u kome vas Duh sveti postavi vladikama da pasete crkvu Gospoda i Boga koju steèe krvlju svojom; 044 ACT 020 029 Jer ja ovo znam da æe po odlasku mome uæi meðu vas teški vuci koji neæe štedjeti stada; 044 ACT 020 030 I izmeðu vas samijeh postaæe ljudi koji æe govoriti izvrnutu nauku da odvraæaju uèenike za sobom. 044 ACT 020 031 Zato gledajte i opominjite se da tri godine dan i noæ ne prestajah uèeæi sa suzama svakoga od vas. 044 ACT 020 032 I sad vas, braæo, predajem Bogu i rijeèi blagodati njegove, koji može nazidati i dati vam našljedstvo meðu svima osveæenima. 044 ACT 020 033 Srebra, ili zlata, ili ruha ni u jednoga ne zaiskah. 044 ACT 020 034 Sami znate da potrebi mojoj i onijeh koji su sa mnom bili poslužiše ove ruke moje. 044 ACT 020 035 Sve vam pokazah da se tako valja truditi i pomagati nemoænima, i opominjati se rijeèi Gospoda Isusa koju on reèe: mnogo je blaženije davati negoli uzimati. 044 ACT 020 036 I ovo rekavši kleèe na koljena svoja sa svima njima i pomoli se Bogu. 044 ACT 020 037 A sviju stade veliki plaè i zagrlivši Pavla cjelivahu ga, 044 ACT 020 038 Žalosni najviše za rijeè koju reèe da više neæe vidjeti lica njegova; i otpratiše ga u laðu. 044 ACT 021 001 I kad bi te se odvezosmo otrgnuvši se od njih, iduæi pravo doðosmo u Ko, i drugi dan u Rod i odande u Pataru. 044 ACT 021 002 I našavši laðu koja polazi u Finikiju, uðosmo i odvezosmo se. 044 ACT 021 003 A kad nam se ukaza Kipar, ostavismo ga nalijevo, i plovljasmo u Siriju, i stadosmo u Tiru; jer ondje valjaše da se istovari laða. 044 ACT 021 004 I našavši uèenike ostasmo ondje sedam dana: oni Pavlu govorahu Duhom da ne ide gore u Jerusalim. 044 ACT 021 005 A kad bi te mi dane navršismo, izišavši iðasmo, i praæahu nas svi sa ženama i djecom do iza grada, i kleknuvši na brijegu pomolismo se Bogu. 044 ACT 021 006 I oprostivši se jedan s drugijem uðosmo u laðu; a oni se vratiše svojijem kuæama. 044 ACT 021 007 A mi poèevši plovljenje od Tira, doðosmo u Ptolemaidu; i pozdravivši se s braæom ostasmo kod njih jedan dan. 044 ACT 021 008 A sjutradan pošavši Pavle i koji bijasmo s njim doðosmo u Æesariju; i ušavši u kuæu Filipa jevanðelista, koji bješe jedan od sedam ðakona, ostasmo u njega. 044 ACT 021 009 I ovaj imaše èetiri kæeri djevojke koje proricahu. 044 ACT 021 010 Stojeæi mi pak ondje mnogo dana, doðe odozgo iz Judeje jedan prorok, po imenu Agav; 044 ACT 021 011 I došavši k nama uze pojas Pavlov i svezavši svoje ruke i noge reèe: tako veli Duh sveti: èovjeka kojega je ovaj pojas, ovako æe ga svezati u Jerusalimu Jevreji, i predaæe ga u ruke neznabožaca. 044 ACT 021 012 I kad èusmo ovo, molismo i mi i ondašnji da ne ide gore u Jerusalim. 044 ACT 021 013 A Pavle odgovori i reèe: šta èinite te plaèete i cijepate mi srce? Jer ja ne samo svezan biti hoæu, nego i umrijeti u Jerusalimu gotov sam za ime Gospoda Isusa. 044 ACT 021 014 A kad ga ne mogasmo odvratiti, umukosmo rekavši: volja Božija neka bude. 044 ACT 021 015 A poslije ovijeh dana spremivši se iziðosmo u Jerusalim. 044 ACT 021 016 A doðoše s nama i neki uèenici iz Æesarije vodeæi sa sobom nekoga Mnasona iz Kipra, staroga uèenika, u kojega bismo mi stajali. 044 ACT 021 017 I kad doðosmo u Jerusalim, primiše nas braæa ljubazno. 044 ACT 021 018 A sjutradan otide Pavle s nama k Jakovu, i doðoše sve starješine. 044 ACT 021 019 I pozdravivši se s njima kazivaše sve redom šta uèini Bog u neznabošcima njegovom službom. 044 ACT 021 020 A oni èuvši hvaljahu Boga i rekoše mu: vidiš li, brate! koliko je hiljada Jevreja koji vjerovaše, i svi teže na stari zakon. 044 ACT 021 021 A doznali su za tebe da uèiš otpadanju od zakona Mojsijeva sve Jevreje koji žive meðu neznabošcima, kazujuæi da im ne treba obrezivati djece svoje, niti držati obièaja otaèkijeh. 044 ACT 021 022 Šta æemo dakle sad? narod æe se sabrati jamaèno; jer æe èuti da si došao. 044 ACT 021 023 Ovo dakle uèini što ti reèemo: u nas imaju èetiri èovjeka koji su se zavjetovali Bogu; 044 ACT 021 024 Ove uzmi i oèisti se s njima, i potroši na njih neka ostrigu glave svoje, i svi æe doznati da ono što su èuli za tebe ništa nije, nego da i sam držiš zakon i živiš po njemu. 044 ACT 021 025 A za neznabošce koji vjerovaše mi poslasmo presudivši da oni takovo ništa ne drže osim da se èuvaju od priloga idolskijeh, i od krvi, i od udavljenoga, i od kurvarstva. 044 ACT 021 026 Tada Pavle uze one ljude, i sjutradan oèistivši se s njima, uðe u crkvu, i pokaza kako izvršuje dane oèišæenja dokle se ne prinese žrtva za svakoga njih. 044 ACT 021 027 A kad šæaše da se navrši sedam dana, vidjevši ga u crkvi oni Jevreji što bijahu iz Azije, pobuniše sav narod, i metnuše ruke na nj 044 ACT 021 028 Vièuæi: pomagajte, ljudi Izrailjci! ovo je èovjek koji protiv naroda i zakona i protiv ovoga mjesta uèi sve svuda; pa još i Grke uvede u crkvu i opogani sveto mjesto ovo. 044 ACT 021 029 Jer bijahu vidjeli s njim u gradu Trofima iz Efesa, kojega mišljahu da je uveo Pavle u crkvu. 044 ACT 021 030 I sav se grad podiže, i navali narod sa sviju strana, i uhvativši Pavla vucijahu ga napolje iz crkve; i odmah se zatvoriše vrata. 044 ACT 021 031 A kad šæahu da ga ubiju, doðe glas gore k vojvodi od èete da se pobuni sav Jerusalim. 044 ACT 021 032 A on odmah uzevši vojnike i kapetane dotrèa na njih. A oni vidjevši vojvodu i vojnike prestaše biti Pavla. 044 ACT 021 033 A vojvoda pristupivši uze ga, i zapovjedi da ga metnu u dvoje verige, i pitaše ko je i šta je uèinio. 044 ACT 021 034 A jedan vikaše jedno, a drugi drugo po narodu. A kad ne može od bune ništa da razumije upravo, zapovjedi da ga odvedu u oko. 044 ACT 021 035 A kad bi na basamacima, moraše ga vojnici nositi sile radi naroda. 044 ACT 021 036 Jer za njim prista mnoštvo naroda koji vikahu: pogubi ga. 044 ACT 021 037 A kad šæaše Pavle da uðe u oko, reèe vojvodi: je li mi slobodno govoriti što tebi? A on reèe: zar umiješ Grèki? 044 ACT 021 038 Nijesi li ti Misirac koji prije ovijeh dana podbuni i izvede u pustinju èetiri hiljade hajduka? 044 ACT 021 039 A Pavle reèe: ja sam èovjek Jevrejin iz Tarsa, graðanin poznatoga grada u Kilikiji: nego te molim dopusti mi da govorim k narodu. 044 ACT 021 040 A kad mu dopusti, stade Pavle na basamacima i mahnu rukom na narod; i kad posta velika tišina progovori Jevrejskim jezikom govoreæi: 044 ACT 022 001 Ljudi, braæo i ocevi! èujte sad moj odgovor k vama. 044 ACT 022 002 A kad èuše da im Jevrejskijem jezikom progovori, još veæa tišina posta. I reèe: 044 ACT 022 003 Ja sam èovjek Jevrejin, koji sam roðen u Tarsu Kilikijskome, i odgajen u ovome gradu kod nogu Gamaliilovijeh, nauèen upravo otaèkom zakonu, i bijah revnitelj Božij kao što ste vi svi danas. 044 ACT 022 004 Ja ovaj put gonih do same smrti, vežuæi i predajuæi u tamnicu i ljude i žene, 044 ACT 022 005 Kao što mi svjedoèi i poglavar sveštenièki i sve starješine; od kojijeh i poslanice primih na braæu koja žive u Damasku; i iðah da dovedem one što bijahu onamo svezane u Jerusalim da se muèe. 044 ACT 022 006 A kad iðah i približih se k Damasku, dogodi mi se oko podne da me ujedanput obasja velika svjetlost s neba. 044 ACT 022 007 I padoh na zemlju, i èuh glas, koji mi govori: Savle! Savle! zašto me goniš? 044 ACT 022 008 A ja odgovorih: ko si ti, Gospode? A on mi reèe: ja sam Isus Nazareæanin, kojega ti goniš. 044 ACT 022 009 A koji bijahu sa mnom vidješe svjetlost i uplašiše se; ali ne èuše glasa koji mi govoraše. 044 ACT 022 010 A ja rekoh: šta æu èiniti, Gospode? A Gospod mi reèe: ustani i idi u Damask, i tamo æe ti se kazati za sve šta ti je odreðeno da èiniš. 044 ACT 022 011 I kad obnevidjeh od silne svjetlosti one, voðahu me za ruku oni koji bijahu sa mnom, i doðoh u Damask. 044 ACT 022 012 A neki Ananija èovjek pobožan po zakonu, posvjedoèen od sviju Jevreja koji žive u Damasku, 044 ACT 022 013 Došavši k meni stade i reèe mi: Savle brate! progledaj. I ja u taj èas pogledah na nj. 044 ACT 022 014 A on mi reèe: Bog otaca našijeh izabra te da poznaš volju njegovu, i da vidiš pravednika, i da èuješ glas iz usta njegovijeh: 044 ACT 022 015 Da mu budeš svjedok pred svijem ljudima za ovo što si vidio i èuo. 044 ACT 022 016 I sad šta oklijevaš? Ustani i krsti se, i operi se od grijeha svojijeh, prizvavši ime Gospoda Isusa. 044 ACT 022 017 A dogodi se, kad se vratih u Jerusalim i moljah se u crkvi Bogu, da postadoh izvan sebe, 044 ACT 022 018 I vidjeh ga gdje mi govori: pohiti te iziði iz Jerusalima, jer neæe primiti svjedoèanstva tvojega za mene. 044 ACT 022 019 I ja rekoh: Gospode! sami znadu da sam ja metao u tamnice i bio po zbornicama one koji te vjeruju. 044 ACT 022 020 I kad se proljevaše krv Stefana svjedoka tvojega, i ja stajah i pristajah na smrt njegovu, i èuvah haljine onijeh koji ga ubijahu. 044 ACT 022 021 I reèe mi: idi; jer æu ja daleko da te pošljem u neznabošce. 044 ACT 022 022 A oni ga slušahu do ove rijeèi, pa podigoše glas svoj govoreæi: uzmi sa zemlje takovoga; jer ne treba da živi. 044 ACT 022 023 A kad oni vikahu i zbacivahu haljine i bacahu prah u nebo, 044 ACT 022 024 Zapovjedi vojvoda da ga odvedu u oko, i reèe da ga bojem ispitaju da dozna za kakvu krivicu tako vikahu na nj. 044 ACT 022 025 I kad ga pritegoše uzicama, reèe Pavle kapetanu, koji stajaše ondje: zar vi možete biti èovjeka Rimljanina, i još bez suda? 044 ACT 022 026 A kad èu kapetan, pristupi k vojvodi, i kaza govoreæi: gledaj šta æeš èiniti; jer je ovaj èovjek Rimljanin. 044 ACT 022 027 A vojvoda pristupivši reèe mu: kaži mi jesi li ti Rimljanin? A on reèe: da. 044 ACT 022 028 A vojvoda odgovori: ja sam za veliku cijenu ime ovoga graðanstva dobio. A Pavle reèe: a ja sam se i rodio s njime. 044 ACT 022 029 Onda otstupiše odmah od njega oni što šæadijahu da ga ispituju; a vojvoda se uplaši kad razumje da je Rimljanin i što ga bješe svezao. 044 ACT 022 030 A sjutradan, želeæi doznati istinu zašto ga tuže Jevreji, pusti ga iz okova, i zapovjedi da doðu glavari sveštenièki i sav sabor njihov; i svedavši Pavla postavi ga pred njima. 044 ACT 023 001 A Pavle pogledavši na skupštinu reèe: ljudi braæo! ja sa svom dobrom savjesti življeh pred Bogom do samoga ovog dana. 044 ACT 023 002 A poglavar sveštenièki Ananija zapovjedi onima što stajahu kod njega da ga biju po ustima. 044 ACT 023 003 Tada mu reèe Pavle: tebe æe Bog biti, zide okreèeni! I ti sjediš te mi sudiš po zakonu, a prestupajuæi zakon zapovijedaš da me biju. 044 ACT 023 004 A oni što stajahu naokolo rekoše: zar psuješ Božijeg poglavara sveštenièkoga? 044 ACT 023 005 A Pavle reèe: ne znadoh, braæo, da je poglavar sveštenièki, jer stoji napisano: starješini naroda svojega da ne govoriš ružno. 044 ACT 023 006 A znajuæi Pavle da je jedan dio sadukeja a drugi fariseja, povika na skupštini: ljudi braæo! ja sam farisej i sin farisejev: za nad i za vaskrsenije iz mrtvijeh doveden sam na sud. 044 ACT 023 007 A kad on ovo reèe, postade raspra meðu sadukejima i farisejima, i razdijeli se narod. 044 ACT 023 008 Jer sadukeji govore da nema vaskrsenija, ni anðela ni duha; a fariseji priznaju oboje. 044 ACT 023 009 I postade velika vika, i ustavši književnici od strane farisejske prepirahu se meðu sobom govoreæi: nikakvo zlo ne nalazimo na ovome èovjeku; ako li mu govori duh ili anðeo, da se ne suprotimo Bogu. 044 ACT 023 010 A kad posta raspra velika, pobojavši se vojvoda da Pavla ne raskinu, zapovjedi da siðu vojnici i da ga otmu izmeðu njih, i da ga odvedu u oko. 044 ACT 023 011 A onu noæ stade Gospod predanjga i reèe: ne boj se, Pavle, jer kao što si svjedoèio za mene u Jerusalimu, tako ti valja i u Rimu svjedoèiti. 044 ACT 023 012 A kad bi dan, uèiniše neki od Jevreja vijeæu i zakleše se govoreæi da neæe ni jesti ni piti dokle ne ubiju Pavla. 044 ACT 023 013 A bješe ih više od èetrdeset koji ovu kletvu uèiniše. 044 ACT 023 014 Ovi pristupivši ka glavarima sveštenièkijem i starješinama, rekoše: kletvom zaklesmo se da neæemo ništa okusiti dok ne ubijemo Pavla; 044 ACT 023 015 Sad dakle vi sa saborom kažite vojvodi da ga sjutra svede k vama, kao da biste htjeli doznati bolje za njega; a mi smo gotovi da ga ubijemo prije nego se on približi. 044 ACT 023 016 A sin sestre Pavlove èuvši ovu zasjedu doðe i uðe u oko i kaza Pavlu. 044 ACT 023 017 A Pavle dozvavši jednoga od kapetana reèe: ovo momèe odvedi k vojvodi, jer ima nešto da mu kaže. 044 ACT 023 018 A on ga uze i dovede k vojvodi, i reèe: sužanj Pavle dozva me i zamoli da ovo momèe dovedem k tebi koje ima nešto da ti govori. 044 ACT 023 019 A vojvoda uzevši ga za ruku, i otišavši nasamo, pitaše ga: šta je što imaš da mi kažeš? 044 ACT 023 020 A ono reèe: Jevreji dogovoriše se da te zamole da sjutra svedeš Pavla k njima na skupštinu, kao da bi htjeli bolje ispitati za njega; 044 ACT 023 021 Ali ti ih nemoj poslušati, jer ga èekaju od njih više od èetrdeset ljudi koji su se zakleli da neæe ni jesti ni piti dokle ga ne ubiju; i sad su gotovi, i èekaju tvoje obeæanje. 044 ACT 023 022 A vojvoda onda otpusti momèe zapovjedivši mu: nikom ne kazuj da si mi ovo javio. 044 ACT 023 023 I dozvavši dvojicu od kapetana reèe: pripravite mi dvjesta vojnika da idu do Æesarije, i sedamdeset konjika i dvjesta strijelaca, po treæemu sahatu noæi. 044 ACT 023 024 I neka dovedu konje da posade Pavla, i da ga prate do Filiksa sudije. 044 ACT 023 025 I napisa poslanicu u kojoj ovako govoraše: 044 ACT 023 026 Od Klaudija Lisije èestitome Filiksu pozdravlje. 044 ACT 023 027 Èovjeka ovoga uhvatiše Jevreji i šæahu da ga ubiju; ja pak doðoh s vojnicima i oteh ga doznavši da je Rimljanin. 044 ACT 023 028 I želeæi doznati uzrok za koji ga krive svedoh ga na njihovu skupštinu. 044 ACT 023 029 Tada naðoh da ga krive za pitanja zakona njihova, a da nema nikakve krivice koja zaslužuje smrt ili okove. 044 ACT 023 030 I doznavši ja ugovor Jevrejski o glavi ovoga èovjeka odmah ga poslah k tebi zapovjedivši i suparnicima njegovijem da pred tobom kažu što imaju na nj. Zdrav budi! 044 ACT 023 031 A vojnici onda, kao što im se zapovjedi, uzeše Pavla i odvedoše ga noæu u Antipatridu. 044 ACT 023 032 A sjutradan ostavivši konjike da idu s njim, vratiše se u oko. 044 ACT 023 033 A oni došavši u Æesariju, predaše poslanicu sudiji i izvedoše Pavla preda nj. 044 ACT 023 034 A sudija proèitavši poslanicu zapita odakle je; i doznavši da je iz Kilikije 044 ACT 023 035 Reèe: ispitaæu te kad suparnici tvoji doðu. I zapovjedi da ga èuvaju u dvoru Irodovom. 044 ACT 024 001 A poslije pet dana siðe poglavar sveštenièki Ananija sa starješinama i s ritorom nekijem Tertulom, koji iziðoše pred sudiju protiv Pavla. 044 ACT 024 002 A kad njega dozvaše, poèe Tertul tužiti ga govoreæi: što živimo pod tobom u velikom miru, i pravice koje se ovome narodu èine tvojijem promišljanjem, 044 ACT 024 003 U svakom dogaðaju i svuda, èestiti Filikse! primamo sa svakom zahvalnošæu. 044 ACT 024 004 Ali da ti mnogo ne dosaðujem, molim te da nas ukratko poslušaš sa svojom krotošæu. 044 ACT 024 005 Jer naðosmo ovoga èovjeka da je kuga, i podiže bunu protiv sviju Jevreja po vasionom svijetu, i da je kolovoða jeresi Nazaretskoj; 044 ACT 024 006 Koji se usudi i crkvu poganiti; koga mi i uhvatismo, i šæasmo da mu sudimo po zakonu svojemu. 044 ACT 024 007 Ali doðe Lisija vojvoda, i ote ga iz našijeh ruku na veliku silu, i posla k tebi, 044 ACT 024 008 Zapovjedivši i nama, koji ga tužimo, da idemo k tebi; a od njega možeš sam ispitavši doznati za sve ovo za što ga mi tužimo. 044 ACT 024 009 A i Jevreji se složiše govoreæi da je ovo tako. 044 ACT 024 010 A Pavle odgovori kad mu namaže sudija da govori: znajuæi od mnogo godina da si ti pravedni sudija ovome narodu, slobodno odgovaram za sebe: 044 ACT 024 011 Ti možeš doznati da nema više od dvanaest dana kako ja iziðoh u Jerusalim da se pomolim Bogu, 044 ACT 024 012 I niti me u crkvi naðoše da kome govorim, ili bunu da èinim u narodu, ni po zbornicama, ni u gradu, 044 ACT 024 013 Niti oni mogu posvjedoèiti šta tebi sad na mene govore. 044 ACT 024 014 Ovo ti pak priznajem da u putu, koji ovi nazivaju jeres, tako služim Bogu otaèkome, vjerujuæi sve što je napisano u zakonu i u prorocima, 044 ACT 024 015 I imajuæi nadanje na Boga da æe biti vaskrsenije mrtvima, i pravednicima i grješnicima, koje i sami ovi èekaju. 044 ACT 024 016 A za ovo se i ja trudim da imam èistu savjest svagda i pred Bogom i pred ljudima. 044 ACT 024 017 I poslije mnogo godina doðoh i donesoh milostinju narodu svome i prinose. 044 ACT 024 018 U tome me naðoše oèišæena u crkvi, ni s narodom, ni s vikom. 044 ACT 024 019 A imaju i Jevreji neki iz Azije kojima je trebalo da doðu preda te, i da se tuže ako imaju što na me. 044 ACT 024 020 Ili ovi sami neka kažu, ako su našli na meni kakvu krivicu, kad sam stajao na skupštini, 044 ACT 024 021 Osim jednoga ovoga glasa kojijem povikah stojeæi meðu njima: za vaskrsenije mrtvijeh dovedoste me danas na sud. 044 ACT 024 022 A kad Filiks èu ovo, odgodi im znajuæi vrlo dobro za ovaj put i reèe: kad doðe Lisija vojvoda, izvidjeæu vašu stvar. 044 ACT 024 023 A kapetanu zapovjedi da se èuva Pavle, i da mu se oblakša, i nijednome od njegovijeh da se ne zabranjuje posluživati ga ili dolaziti k njemu. 044 ACT 024 024 A poslije nekoliko dana doðe Filiks sa Drusilom ženom svojom, koja bješe Jevrejka, i dozva Pavla da èuje od njega vjeru u Hrista Isusa. 044 ACT 024 025 A kad Pavle govoraše o pravdi i o èistoti i o sudu koji æe biti, uplaši se Filiks i odgovori: idi zasad; a kad uzimam kad, dozvaæu te. 044 ACT 024 026 A uz to se i nadaše da æe mu Pavle dati novaca da bi ga pustio; zato ga i èesto dozivaše i razgovaraše se s njim. 044 ACT 024 027 A kad se navršiše dvije godine, izmijeni Filiksa Porkije Fist. A Filiks, hoteæi Jevrejima uèiniti na volju, ostavi Pavla u sužanjstvu. 044 ACT 025 001 A Fist onda primivši vlast poslije tri dana iziðe iz Æesarije u Jerusalim. 044 ACT 025 002 Onda glavari sveštenièki i starješine Jevrejske tužiše mu se na Pavla, i moljahu ga, 044 ACT 025 003 Ištuæi milosti protiv njega, da ga pošlje u Jerusalim; i nareðivahu zasjedu da ga ubiju na putu. 044 ACT 025 004 A Fist odgovori da se Pavle èuva u Æesariji, a i on æe sam skoro onamo da ide: 044 ACT 025 005 Koji dakle mogu od vas, reèe, neka idu sa mnom, i ako ima kakva krivica na tom èovjeku neka ga tuže. 044 ACT 025 006 A pošto bi u njih ne više od deset dana, siðe u Æesariju, i sjutradan sjedavši na sudijnsku stolicu zapovjedi da dovedu Pavla. 044 ACT 025 007 A kad ga dovedoše, stadoše unaokolo Jevreji koji bijahu došli iz Jerusalima, i mnoge i teške krivice iznošahu na Pavla, kojijeh ne mogahu posvjedoèiti, 044 ACT 025 008 Kad se on odgovaraše: niti zakonu Jevrejskome, ni crkvi, ni æesaru što sagriješih. 044 ACT 025 009 Ali Fist, hoteæi Jevrejima uèiniti na volju, odgovori Pavlu i reèe: hoæeš da ideš gore u Jerusalim i ondje da ti sudim za to? 044 ACT 025 010 A Pavle reèe: ja stojim na sudu æesarevu, ovdje treba da mi se sudi: Jevrejima ništa nijesam skrivio, kao što i ti najbolje znaš. 044 ACT 025 011 Ako li sam skrivio, ili uèinio što što zaslužuje smrt, ne marim umrijeti; ako li pak ništa nema na meni šta ovi na mene potvoraju, niko me ne može njima predati. Æesaru idem. 044 ACT 025 012 Tada Fist, pogovorivši sa savjetnicima, odgovori: æesaru reèe da hoæeš: æesaru æeš poæi. 044 ACT 025 013 A pošto proðe nekoliko dana, Agripa car i Vernikija siðoše u Æesariju da pohode Fista. 044 ACT 025 014 I buduæi da ondje mnogo dana ostaše, kaza Fist caru za Pavla govoreæi: èovjeka jednoga ostavio je Filiks u tamnici, 044 ACT 025 015 Za kojega, kad ja bijah u Jerusalimu, iziðoše preda me glavari sveštenièki i starješine Jevrejske moleæi da ga osudim. 044 ACT 025 016 Ja im odgovorih da nije obièaj u Rimljana da se prije pokloni kakav èovjek na smrt dok se optuženi ne suoèi s onima koji ga tuže, i ne primi mjesto da odgovara za svoju krivicu. 044 ACT 025 017 A kad se oni ovdje sastaše, nikakvoga odlaganja ne uèinih, i sjutradan sjedavši na sudijnsku stolicu zapovjedih da dovedu èovjeka. 044 ACT 025 018 A oko njega stavši suparnici ni jedne krivice koje ja mišljah ne iznesoše. 044 ACT 025 019 Nego imahu protiv njega nekakva pitanja o svojemu sujevjerju, i o nekakvom Isusu, koji je umro pa Pavle govoraše da je živ. 044 ACT 025 020 A ja ne znajuæi u ovome poslu šta æu èiniti, rekoh bi li htio iæi u Jerusalim i onamo da mu se sudi za ovo. 044 ACT 025 021 A kad Pavle reèe da ga èuvamo do suda Avgustova, zapovjedih da ga èuvaju dokle ga pošljem k æesaru. 044 ACT 025 022 A Agripa reèe Fistu: i ja bih rad èuti toga èovjeka. A on reèe: sjutra æeš ga èuti. 044 ACT 025 023 Sjutradan pak, kad Agripa i Vernikija doðoše s velikijem ponosom, i uðoše u sudnicu s vojvodama i sa starješinama onoga grada, i kad zapovjedi Fist, dovedoše Pavla. 044 ACT 025 024 I reèe Fist: Agripa care! i svi koji ste s nama! Vidite ovoga za kojega mi sve mnoštvo Jevreja dosaðivaše i u Jerusalimu i ovdje, vièuæi da ne valja da on više živi. 044 ACT 025 025 A ja doznavši da on ništa nije uèinio što zaslužuje smrt, a i on sam reèe da æe da ide k svijetlome æesaru, namislih da ga pošljem. 044 ACT 025 026 Za kojega nemam šta upravo pisati gospodaru. Zato ga i dovedoh pred vas, a osobito preda te, Agripa care, da bih, pošto bude ispitivanje, imao šta pisati. 044 ACT 025 027 Jer mi se èini ludo sužnja poslati, a krivice njegove ne javiti. 044 ACT 026 001 A Agripa reèe Pavlu: dopušta ti se da govoriš sam za se. Onda Pavle pruživši ruku odgovaraše: 044 ACT 026 002 Za sreæu svoju držim, care Agripa! što se danas pred tobom odgovaram za sve što me potvoraju Jevreji, 044 ACT 026 003 A najviše što znam da ti poznaješ sve Jevrejske obièaje i prepiranja. Zato te molim da me poslušaš milostivo. 044 ACT 026 004 Moje dakle življenje od mladosti, koje je isprva bilo meðu narodom mojijem u Jerusalimu, znadu svi Jevreji. 044 ACT 026 005 Kako me znadu isprva, ako hoæe posvjedoèiti, da po poznatoj jeresi naše vjere življeh farisejski. 044 ACT 026 006 I sad stojim pred sudom za nadanje obeæanja koje Bog obreèe ocevima našijem, 044 ACT 026 007 Kome se svi dvanaest koljena našijeh jednako dan i noæ služeæi nadaju da æe doæi. Za ovo nadanje optužen sam, care Agripa, od Jevreja. 044 ACT 026 008 Šta? zar vi mislite da se ne može vjerovati da Bog mrtve podiže? 044 ACT 026 009 Tako i ja mišljah da mi valja mnoga zla èiniti protiv imena Isusa Nazareæanina, 044 ACT 026 010 Kao što i uèinih u Jerusalimu; i mnoge od svetijeh ja zatvorah u tamnice, primivši vlast od glavara sveštenièkijeh; i kad ih ubijahu, pristajah na sud. 044 ACT 026 011 I po svijem zbornicama muèeæi ih èesto, nagonjah da hule na Isusa; i odviše mrzeæi na njih gonjah ih tja i do tuðijeh gradova. 044 ACT 026 012 Za koje iduæi u Damask s vlašæu i zapoviješæu od glavara sveštenièkijeh, 044 ACT 026 013 U podne, care, vidjeh na putu s neba svjetlost veæu od sijanja sunèanoga, koja obasja mene i one što iðahu sa mnom. 044 ACT 026 014 A kad mi svi padosmo na zemlju, èuh glas gdje govori meni i kazuje Jevrejskijem jezikom: Savle! Savle! zašto me goniš? Teško ti je protivu bodila praæati se. 044 ACT 026 015 A ja rekoh: ko si ti, Gospode? A on reèe: ja sam Isus, kojega ti goniš; 044 ACT 026 016 Nego ustani i stani na noge svoje; jer ti se za to javih da te uèinim slugom i svjedokom ovome što si vidio i što æu ti pokazati, 044 ACT 026 017 Izbavljajuæi te od naroda Jevrejskoga i od neznabožaca, kojima æu te poslati, 044 ACT 026 018 Da im otvoriš oèi da se obrate od tame k vidjelu i od oblasti sotonine k Bogu, da prime oproštenje grijeha i dostojanje meðu osveæenima vjerom mojom. 044 ACT 026 019 Zato, care Agripa! ne bih nepokoran nebeskoj utvari; 044 ACT 026 020 Nego najprije onima koji su u Damasku i u Jerusalimu, potom i po svoj zemlji Jevrejskoj, i neznabošcima propovijedah da se pokaju, i da se obrate k Bogu èineæi djela dostojna pokajanja. 044 ACT 026 021 Zato me Jevreji uhvatiše u crkvi i šæahu da me raskinu. 044 ACT 026 022 Ali dobivši pomoæ Božiju stojim do samoga ovog dana, i svjedoèim i malom i velikom, ne kazujuæi ništa osim što proroci kazaše da æe biti, i Mojsije: 044 ACT 026 023 Da æe Hristos postradati, i da æe biti prvi iz vaskrsenija mrtvijeh i propovijedati vidjelo narodu Jevrejskome i neznabošcima. 044 ACT 026 024 A kad on ovo odgovaraše, reèe Fist velikijem glasom: zar luduješ, Pavle? Mnoge te knjige izvode iz pameti. 044 ACT 026 025 A on reèe: ne ludujem, èestiti Fiste, nego rijeèi istine i razuma kazujem. 044 ACT 026 026 Jer za ovo zna car, kojemu i govorim slobodno; jer ne vjerujem da mu je što od ovoga nepoznato; jer ovo nije bilo u uglu. 044 ACT 026 027 Vjeruješ li, care Agripa, prorocima? Znam da vjeruješ. 044 ACT 026 028 A Agripa reèe Pavlu: još malo pa æeš me nagovoriti da budem hrišæanin. 044 ACT 026 029 A Pavle reèe: molio bih Boga i za malo i za mnogo da bi ne samo ti nego i svi koji me slušaju danas bili takovi kao i ja što sam, osim okova ovijeh. 044 ACT 026 030 I kad on ovo reèe, usta car i sudija i Vernikija, i koji sjeðahu s njima, 044 ACT 026 031 I otišavši razgovarahu se meðu sobom govoreæi: ovaj èovjek nije uèinio ništa što zaslužuje smrt ili okove. 044 ACT 026 032 A Agripa reèe Fistu: ovaj èovjek mogaše biti pušten da ne reèe da hoæe k æesaru. I tako sudija namisli da ga pošlje k æesaru. 044 ACT 027 001 I kao što bi odreðeno da idemo u Talijansku, predaše i Pavla i druge neke sužnje kapetanu, po imenu Juliju, od æesareve èete. 044 ACT 027 002 A kad uðosmo u laðu Adramitsku da plovimo u Azijska mjesta, otiskosmo se; i s nama bješe Aristarh Maæedonac iz Soluna. 044 ACT 027 003 I drugi dan doðosmo u Sidon. I Julije držaše Pavla lijepo, i dopusti mu da odlazi k svojijem prijateljima i da ga poslužuju. 044 ACT 027 004 I odande odvezavši se doplovismo u Kipar, jer vjetrovi bijahu protivni. 044 ACT 027 005 I preplovivši puèinu Kilikijsku i Pamfilijsku doðosmo u Miru Likijsku. 044 ACT 027 006 I ondje našavši kapetan laðu Aleksandrijsku koja plovi u Talijansku, metnu nas u nju. 044 ACT 027 007 I plovivši mnogo dana sporo, i jedva došavši prema Knidu, jer nam vjetar ne dadijaše, doplovismo pod Krit kod Salmone. 044 ACT 027 008 I jedva se vozeæi pored kraja, doðosmo na jedno mjesto koje se zove Dobra Pristaništa, kod kojega blizu bješe grad Laseja. 044 ACT 027 009 A pošto proðe mnogo vremena, i veæ plovljenje ne bijaše bez straha, jer i post veæ bješe prošao, svjetovaše Pavle 044 ACT 027 010 Govoreæi im: ljudi! vidim da æe plovljenje biti s mukom i velikom štetom ne samo tovara i laðe nego i duša našijeh. 044 ACT 027 011 Ali kapetan posluša veæma kormanoša i gospodara od laðe negoli Pavlove rijeèi. 044 ACT 027 012 A ne buduæi pristanište zgodno za zimovnik, svjetovahu mnogi da se odvezu odande, ne bi li kako mogli doæi do Finika, i ondje da zimuju u pristaništu Kritskom, koje gleda k jugu i k zapadu. 044 ACT 027 013 I kad dunu jug, mišljahu da im se volja ispuni, i podignuvši jedra plovljahu pokraj Krita. 044 ACT 027 014 Ali ne zadugo potom dunu nasuprot njemu buran vjetar koji se zove Evroklidon. 044 ACT 027 015 A kad se laða ote, i ne mogaše se vjetru protiviti, predadosmo je valovima i nošahu nas. 044 ACT 027 016 A kad proðosmo mimo jedno ostrvo koje se zove Klauda, jedva mogosmo udržati èamac, 044 ACT 027 017 Koji izvukavši, svakojako pomagahu, te ga privezasmo odozdo za laðu; a bojeæi se da ne udari na prud, spustismo jedra, i tako se plavljasmo. 044 ACT 027 018 A kad nam veoma dosaðivaše bura sjutradan izbacivahu tovare. 044 ACT 027 019 I u treæi dan svojima rukama izbacismo alat laðarski. 044 ACT 027 020 A kad se ni sunce ni zvijezde za mnogo dana ne pokazaše, i bura ne mala navalila, bijaše propao sav nad da æemo se izbaviti. 044 ACT 027 021 I kad se zadugo nije jelo, onda Pavle stavši preda njih reèe: trebaše dakle, o ljudi! poslušati mene, i ne otiskivati se od Krita, i ne imati ove muke i štete. 044 ACT 027 022 I evo sad vas molim da budete dobre volje: jer nijedna duša od vas neæe propasti osim laðe; 044 ACT 027 023 Jer u ovu noæ stade preda me anðeo Boga kojega sam ja i kome služim, 044 ACT 027 024 Govoreæi: ne boj se, Pavle! valja ti doæi pred æesara; i evo ti darova Bog sve koji se voze s tobom. 044 ACT 027 025 Zato ne bojte se, ljudi; jer vjerujem Bogu da æe tako biti kao što mi bi reèeno. 044 ACT 027 026 Ali valja nam doæi na jedno ostrvo. 044 ACT 027 027 A kad bi èetrnaesta noæ, i mi se u ponoæi plavljasmo po Adrijanskoj puèini, pomisliše laðari da se približuju k nekakvoj zemlji. 044 ACT 027 028 I izmjerivši dubinu naðoše dvadeset hvati; i prošavši malo opet izmjeriše, i naðoše petnaest hvati. 044 ACT 027 029 Onda bojeæi se da kako ne udare na prudovita mjesta baciše sa stražnjega kraja laðe èetiri lengera, pa se moljasmo Bogu da svane. 044 ACT 027 030 A kad laðari gledahu da pobjegnu iz laðe, i spustiše èamac u more izgovarajuæi se kao da hoæe s prednjega kraja da spuste lengere, 044 ACT 027 031 Reèe Pavle kapetanu i vojnicima: ako ovi ne ostanu u laði, vi ne možete živi ostati. 044 ACT 027 032 Tada vojnici odrezaše uža na èamcu i pustiše ga te pade. 044 ACT 027 033 A kad šæaše da svane, moljaše Pavle sve da jedu, govoreæi: èetrnaesti je dan danas kako èekate i ne jeduæi živite ništa ne okusivši. 044 ACT 027 034 Zato vas molim da jedete: jer je to za vaše zdravlje. A ni jednome od vas dlaka s glave neæe otpasti. 044 ACT 027 035 I rekavši ovo uze hljeb, i dade hvalu Bogu pred svima, i prelomivši stade jesti. 044 ACT 027 036 Onda se svi razveselivši i oni jedoše. 044 ACT 027 037 A u laði bijaše nas duša svega dvjesta i sedamdeset i šest. 044 ACT 027 038 I nasitivši se jela, oblakšaše laðu izbacivši pšenicu u more. 044 ACT 027 039 A kad bi dan ne poznavahu zemlje; nego ugledaše nekakav zaliv s pijeskom, na koji se dogovoriše, ako bude moguæe, da izvuku laðu. 044 ACT 027 040 I podignuvši lengere vožahu se po moru, i odriješivši uža na krmama, i raširivši malo jedro prema vjetriæu koji duhaše, vožasmo se kraju. 044 ACT 027 041 A kad doðosmo kao na jedan jezik, gdje se more kao razdjeljuje, nasadi se laða; i prednji kraj, koji se nasadi, osta tvrd da se ne može pomaknuti, a krma se razbijaše od sile valova. 044 ACT 027 042 A vojnici se dogovoriše da pobiju sužnje, da koji ne ispliva i ne uteèe. 044 ACT 027 043 Ali kapetan želeæi saèuvati Pavla zabrani njihov dogovor, i zapovjedi onima koji znadu plivati da iskoèe najprije, i da iziðu na zemlju; 044 ACT 027 044 A ostali jedni na daskama a jedni na èemu od laðe. I tako iziðoše svi živi na zemlju. 044 ACT 028 001 I kad iziðoše sreæno iz laðe, tada razumješe da se ostrvo zove Melit. 044 ACT 028 002 A divljaci èinjahu nam ne malu ljubav, jer naložiše oganj i primiše nas sve zbog dažda koji iðaše, i zbog zime. 044 ACT 028 003 A Pavle zgrabivši gomilu granja naloži na oganj, i izišavši zmija od vruæine skoèi mu na ruku. 044 ACT 028 004 I kad vidješe divljaci zmiju gdje visi o ruci njegovoj, govorahu jedan drugome: jamaèno je ovaj èovjek krvnik, kojega izbavljena od mora sud Božij ne ostavi da živi. 044 ACT 028 005 A on otresavši zmiju u oganj ne bi mu ništa zlo. 044 ACT 028 006 A oni èekahu da on oteèe ili ujedanput da padne mrtav. A kad zadugo èekaše, i vidješe da mu ništa zlo ne bi, promijeniše se, i govorahu da je on Bog. 044 ACT 028 007 A naokolo oko onoga mjesta bijahu sela poglavara od ostrva po imenu Poplija, koji nas primi i ugosti ljubazno tri dana. 044 ACT 028 008 A dogodi se da otac Poplijev ležaše od groznice i od srdobolje, kojemu ušavši Pavle pomoli se Bogu i metnu ruke svoje na nj i iscijeli ga. 044 ACT 028 009 A kad to bi, dolažahu i drugi koji bijahu bolesni na ostrvu onome, i iscjeljivahu se. 044 ACT 028 010 I poštovahu nas velikijem èastima; i kad poðosmo, spremiše nam što je od potrebe. 044 ACT 028 011 A poslije tri mjeseca odvezosmo se na laði Aleksandrijskoj, koja je bila prezimila na ostrvu, i bijahu na njoj napisani Dioskuri. 044 ACT 028 012 I doplovivši u Sirakuzu ostasmo ondje tri dana. 044 ACT 028 013 A odande otplovivši doðosmo u Rigiju; i poslije jednoga dana kad dunu jug, doðosmo drugi dan u Potiole. 044 ACT 028 014 Ondje naðemo braæu, i oni nas zamole te ostanemo kod njih sedam dana; i tako poðosmo u Rim. 044 ACT 028 015 I odande èuvši braæa za nas iziðoše nam na susret tja do Apijeva pazara i tri krème. I kad ih vidje Pavle, dade hvalu Bogu, i oslobodi se. 044 ACT 028 016 A kad doðosmo u Rim, kapetan predade sužnje vojvodi. Ali se Pavlu dopusti da živi gdje hoæe s vojnikom koji ga èuvaše. 044 ACT 028 017 A poslije tri dana Pavle sazva starješine Jevrejske. I kad se oni skupiše, govoraše im: ljudi braæo! ja ništa ne uèinih protivno narodu ili obièajima otaèkijem; i Jerusalimljani predaše me kao sužnja u ruke Rimljanima, 044 ACT 028 018 Koji izvidjevši za mene šæahu da me puste, jer se ne naðe na meni nijedna smrtna krivica. 044 ACT 028 019 Ali kad Judejci govorahu nasuprot, natjera me nevolja da se ištem pred æesara, ne kao da bih svoj narod imao što tužiti. 044 ACT 028 020 Toga radi uzroka zamolih vas da se vidimo i da se razgovorimo; jer nada radi Izrailjeva okovan sam u ovo gvožðe. 044 ACT 028 021 A oni mu rekoše: mi niti primismo pisma za te iz Judeje; niti doðe ko od braæe da javi ili da govori što zlo za tebe. 044 ACT 028 022 Nego molimo da èujemo od tebe šta misliš; jer nam je poznato za ovu jeres da joj se svuda nasuprot govori. 044 ACT 028 023 I odredivši mu dan doðoše k njemu u gostionicu mnogi; kojima kazivaše svjedoèeæi carstvo Božije i uvjeravajuæi ih za Isusa iz zakona Mojsijeva i iz proroka od jutra do samoga mraka. 044 ACT 028 024 I jedni vjerovahu onome što govoraše a jedni ne vjerovahu. 044 ACT 028 025 A buduæi nesložni meðu sobom, odlažahu kad reèe Pavle jednu rijeè: dobro kaza Duh sveti preko proroka Isaije ocevima našijem 044 ACT 028 026 Govoreæi: idi k narodu ovome i kaži: ušima æete èuti i neæete razumjeti; i oèima æete gledati i neæete vidjeti. 044 ACT 028 027 Jer odrveni srce ovoga naroda, i ušima teško èuju, i oèima svojijem zažmuriše da kako ne vide oèima, i ušima ne èuju, i srcem ne razumiju, i da se ne obrate da ih iscijelim. 044 ACT 028 028 Da vam je dakle na znanje da se neznabošcima posla spasenije Božije, oni æe i èuti. 044 ACT 028 029 I kad on ovo reèe, otidoše Jevreji prepiruæi se meðu sobom. 044 ACT 028 030 A Pavle ostade pune dvije godine o svome trošku, i doèekivaše sve koji mu dolažahu, 044 ACT 028 031 Propovijedajuæi carstvo Božije, i uèeæi o Gospodu našemu Isusu Hristu slobodno, i niko mu ne branjaše. # # BOOK 045 ROM Romans Rimljanima 045 ROM 001 001 Od Pavla, sluge Isusa Hrista, pozvanoga apostola izabranoga za jevanðelje Božije, 045 ROM 001 002 Koje Bog naprijed obeæa preko proroka svojijeh u svetijem pismima 045 ROM 001 003 O sinu svojemu, koji je po tijelu roðen od sjemena Davidova, 045 ROM 001 004 A posvjedoèen silno za sina Božijega Duhom svetinje po vaskrseniju iz mrtvijeh, Isusu Hristu Gospodu našemu, 045 ROM 001 005 Preko kojega primismo blagodat i apostolstvo, da pokorimo sve neznabošce vjeri imena njegovoga; 045 ROM 001 006 Meðu kojima ste i vi pozvani Isusu Hristu, 045 ROM 001 007 Svima koji su u Rimu, ljubaznima Bogu, i pozvanima svetima: blagodat vam i mir od Boga oca našega i Gospoda Isusa Hrista. 045 ROM 001 008 Prvo dakle zahvaljujem Bogu svojemu kroz Isusa Hrista za sve vas što se vjera vaša glasi po svemu svijetu. 045 ROM 001 009 Jer mi je svjedok Bog, kojemu služim duhom svojijem u jevanðelju sina njegova, da vas se opominjem bez prestanka, 045 ROM 001 010 Moleæi se svagda Bogu u molitvama svojijem da bi mi kad Božija volja pomogla da doðem k vama; 045 ROM 001 011 Jer želim vidjeti vas, da vam dam kakav duhovni dar za vaše utvrðenje, 045 ROM 001 012 To jest, da se s vama utješim vjerom opštom, i vašom i mojom. 045 ROM 001 013 Ali vam neæu zatajiti, braæo, da sam mnogo puta htio da vam doðem, pa bih zadržan doslije, da i meðu vama imam kakav plod, kao i meðu ostalijem neznabošcima. 045 ROM 001 014 Dužan sam i Grcima i divljacima, i mudrima i nerazumnima. 045 ROM 001 015 Zato, od moje strane, gotov sam i vama u Rimu propovjediti jevanðelje. 045 ROM 001 016 Jer se ne stidim jevanðelja Hristova; jer je sila Božija na spasenije svakome koji vjeruje, a najprije Jevrejinu i Grku. 045 ROM 001 017 Jer se u njemu javlja pravda Božija iz vjere u vjeru, kao što je napisano: pravednik æe od vjere živ biti. 045 ROM 001 018 Jer se otkriva gnjev Božij s neba na svaku bezbožnost i nepravdu ljudi koji drže istinu u nepravdi. 045 ROM 001 019 Jer što se može doznati za Boga poznato je njima: jer im je Bog javio; 045 ROM 001 020 Jer što se na njemu ne može vidjeti, od postanja svijeta moglo se poznati i vidjeti na stvorenjima, i njegova vjeèna sila i božanstvo, da nemaju izgovora. (aïdios g126) 045 ROM 001 021 Jer kad poznaše Boga, ne proslaviše ga kao Boga niti mu zahvališe, nego zaludješe u svojijem mislima, i potamnje nerazumno srce njihovo. 045 ROM 001 022 Kad se graðahu mudri, poludješe, 045 ROM 001 023 I pretvoriše slavu vjeènoga Boga u oblièje smrtnoga èovjeka i ptica i èetvoronožnijeh životinja i gadova. 045 ROM 001 024 Zato ih predade Bog u željama njihovijeh srca u neèistotu, da se pogane tjelesa njihova meðu njima samima; 045 ROM 001 025 Koji pretvoriše istinu Božiju u laž, i veæma poštovaše i poslužiše tvar nego tvorca, koji je blagosloven vavijek. Amin. (aiōn g165) 045 ROM 001 026 Zato ih predade Bog u sramne slasti; jer žene njihove pretvoriše putno upotrebljavanje u besputno. 045 ROM 001 027 Tako i ljudi ostavivši putno upotrebljavanje ženskoga roda, raspališe se željom svojom jedan na drugoga, i ljudi s ljudima èinjahu sram, i platu koja trebaše za prijevaru njihovu primahu na sebi. 045 ROM 001 028 I kao što ne marahu da poznadu Boga, zato ih Bog predade u pokvaren um da èine što ne valja, 045 ROM 001 029 Da budu napunjeni svake nepravde, kurvarstva, zloæe, lakomstva, pakosti; puni zavisti, ubistva, svaðe, lukavstva, zloæudnosti; 045 ROM 001 030 Šaptaèi, opadaèi, bogomrsci, siledžije, hvališe, ponositi, izmišljaèi zala, nepokorni roditeljima, 045 ROM 001 031 Nerazumni, nevjere, neljubavni, neprimirljivi, nemilostivi. 045 ROM 001 032 A neki i pravdu Božiju poznavši da koji to èine zaslužuju smrt, ne samo to èine, nego pristaju na to i onima koji èine. 045 ROM 002 001 Zato se ne možeš izgovoriti, o èovjeèe koji god sudiš! jer kojijem sudom sudiš drugome, sebe osuðuješ; jer to èiniš sudeæi. 045 ROM 002 002 A znamo da je sud Božij prav na one koji to èine. 045 ROM 002 003 Nego pomišljaš li, o èovjeèe koji sudiš onima koji to èine, i sam èiniš to! da æeš ti pobjeæi od suda Božijega? 045 ROM 002 004 Ili ne mariš za bogatstvo njegove dobrote i krotosti i trpljenja, ne znajuæi da te dobrota Božija na pokajanje vodi? 045 ROM 002 005 Nego svojom drvenosti i nepokajanijem srcem sabiraš sebi gnjev za dan gnjeva u koji æe se pokazati pravedni sud Boga, 045 ROM 002 006 Koji æe dati svakome po djelima njegovijem: 045 ROM 002 007 Onima dakle koji su trpljenjem djela dobroga tražili slavu i èast i neraspadljivost, život vjeèni; (aiōnios g166) 045 ROM 002 008 A onima koji se uz prkos suprote istini a pokoravaju se nepravdi, nemilost i gnjev. 045 ROM 002 009 Nevolja i tuga na svaku dušu èovjeka koji èini zlo, a najprije Jevrejina i Grka; 045 ROM 002 010 A slava i èast i mir svakome koji èini dobro, a najprije Jevrejinu i Grku; 045 ROM 002 011 Jer Bog ne gleda ko je ko. 045 ROM 002 012 Jer koji bez zakona sagriješiše, bez zakona æe i izginuti; i koji u zakonu sagriješiše, po zakonu æe se osuditi 045 ROM 002 013 Jer pred Bogom nijesu pravedni oni koji slušaju zakon, nego æe se oni opravdati koji ga tvore; 045 ROM 002 014 Jer kad neznabošci ne imajuæi zakona sami od sebe èine što je po zakonu, oni zakona ne imajuæi sami su sebi zakon: 045 ROM 002 015 Oni dokazuju da je ono napisano u srcima njihovijem što se èini po zakonu, buduæi da im savjest svjedoèi, i misli meðu sobom tuže se ili pravdaju) 045 ROM 002 016 Na dan kad Bog uzasudi tajne ljudske po jevanðelju mojemu preko Isusa Hrista. 045 ROM 002 017 Gle, ti se zoveš Jevrejin, a oslanjaš se na zakon i hvališ se Bogom, 045 ROM 002 018 I poznaješ volju, i izbiraš što je bolje, jer si nauèen od zakona; 045 ROM 002 019 I misliš da si voð slijepima, vidjelo onima koji su u mraku, 045 ROM 002 020 Nakazatelj bezumnima, uèitelj djeci, koji imaš ugled razuma i istine u zakonu. 045 ROM 002 021 Uèeæi dakle drugoga sebe ne uèiš; 045 ROM 002 022 Propovijedajuæi da se ne krade, kradeš; govoreæi: ne èini preljube, èiniš preljubu; gadeæi se na idole, kradeš svetinju; 045 ROM 002 023 Koji se hvališ zakonom, a prijestupom zakona sramotiš Boga. 045 ROM 002 024 Jer se ime Božije zbog vas huli u neznabošcima, kao što stoji napisano. 045 ROM 002 025 Obrezanje pomaže ako zakon držiš; ako li si prestupnik zakona, obrezanje je tvoje neobrezanje postalo. 045 ROM 002 026 Ako dakle neobrezanje pravdu zakona drži, zašto se ne bi njegovo neobrezanje za obrezanje uzelo? 045 ROM 002 027 I onaj koji je od roda neobrezan i izvršuje zakon, osudiæe tebe koji si sa slovima i obrezanjem prestupnik zakona. 045 ROM 002 028 Jer ono nije Jevrejin koji je spolja Jevrejin, niti je ono obrezanje koje je spolja na tijelu; 045 ROM 002 029 Nego je ono Jevrejin koji je iznutra, i obrezanje srca duhom a ne slovima, to je obrezanje; kome je hvala ne od ljudi nego od Boga. 045 ROM 003 001 Šta je dakle bolji Jevrejin od drugijeh ljudi? Ili šta pomaže obrezanje? 045 ROM 003 002 Mnogo svakojako; prvo što su im povjerene rijeèi Božije. 045 ROM 003 003 A što neki ne vjerovaše, šta je za to? Eda æe njihovo nevjerstvo vjeru Božiju ukinuti? 045 ROM 003 004 Bože saèuvaj! nego Bog neka bude istinit, a èovjek svaki laža, kao što stoji napisano: da se opravdaš u svojijem rijeèima, i da pobijediš kad ti stanu suditi. 045 ROM 003 005 Ako li nepravda naša Božiju pravdu podiže, šta æemo reæi? Eda li je Bog nepravedan kad se srdi? Po èovjeku govorim: 045 ROM 003 006 Bože saèuvaj! Jer kako bi mogao Bog suditi svijetu? 045 ROM 003 007 Jer ako istina Božija u mojoj laži veæa postane na slavu njegovu, zašto još i ja kao grješnik da budem osuðen? 045 ROM 003 008 Zašto dakle kao što vièu na nas, i kao što kažu neki da mi govorimo) da ne èinimo zla da doðe dobro? Njima æe sud biti pravedan. 045 ROM 003 009 Šta dakle? Jesmo li bolji od njih? Nipošto! Jer gore dokazasmo da su i Jevreji i Grci svi pod grijehom, 045 ROM 003 010 Kao što stoji napisano: ni jednoga nema pravedna; 045 ROM 003 011 Ni jednoga nema razumna, i ni jednoga koji traži Boga; 045 ROM 003 012 Svi se ukloniše i zajedno nevaljali postaše: nema ga koji èini dobro, nema ni jednoga ciglog. 045 ROM 003 013 Njihovo je grlo grob otvoren, jezicima svojima varaju, i jed je aspidin pod usnama njihovima. 045 ROM 003 014 Njihova su usta puna kletve i grèine. 045 ROM 003 015 Njihove su noge brze da proljevaju krv. 045 ROM 003 016 Na putovima je njihovima raskopavanje i nevolja; 045 ROM 003 017 I puta mirnoga ne poznaše. 045 ROM 003 018 Nema straha Božijega pred oèima njihovima. 045 ROM 003 019 A znamo da ono što zakon govori, govori onima koji su u zakonu, da se svaka usta zatisnu, i sav svijet da bude kriv Bogu; 045 ROM 003 020 Jer se djelima zakona nijedno tijelo neæe opravdati pred njim; jer kroz zakon dolazi poznanje grijeha. 045 ROM 003 021 A sad se bez zakona javi pravda Božija, posvjedoèena od zakona i od proroka; 045 ROM 003 022 A pravda Božija vjerom Isusa Hrista u sve i na sve koji vjeruju; jer nema razlike. 045 ROM 003 023 Jer svi sagriješiše i izgubili su slavu Božiju, 045 ROM 003 024 I opravdaæe se zabadava blagodaæu njegovom, otkupom Isusa Hrista. 045 ROM 003 025 Kojega postavi Bog oèišæenje vjerom u krvi njegovoj da pokaže svoju pravdu oproštenjem preðašnjijeh grijeha; 045 ROM 003 026 U podnošenju Božijemu, da pokaže pravdu svoju u sadašnje vrijeme da je on pravedan i da pravda onoga koji je od vjere Isusove. 045 ROM 003 027 Gdje je dakle hvala? Proðe. Kakijem zakonom? je li zakonom djela? Ne, nego zakonom vjere. 045 ROM 003 028 Mislimo dakle da æe se èovjek opravdati vjerom bez djela zakona. 045 ROM 003 029 Ili je samo Jevrejski Bog, a ne i neznabožaèki? Da, i neznabožaèki. 045 ROM 003 030 Jer je jedan Bog koji æe opravdati obrezanje iz vjere i neobrezanje vjerom. 045 ROM 003 031 Kvarimo li dakle zakon vjerom? Bože saèuvaj! nego ga još utvrðujemo. 045 ROM 004 001 Šta æemo dakle reæi za Avraama, oca svojega, da je po tijelu našao? 045 ROM 004 002 Jer ako se Avraam djelima opravda, ima hvalu, ali ne u Boga. 045 ROM 004 003 Jer šta govori pismo? Vjerova Avraam Bogu, i primi mu se u pravdu. 045 ROM 004 004 A onome koji radi ne broji se plata po milosti nego po dugu. 045 ROM 004 005 A onome koji ne radi a vjeruje onoga koji pravda bezbožnika, prima se vjera njegova u pravdu. 045 ROM 004 006 Kao što i David govori da je blago èovjeku kome Bog prima pravdu bez djela zakona: 045 ROM 004 007 Blago onima kojima se oprostiše bezakonja, i kojima se grijesi prikriše. 045 ROM 004 008 Blago èovjeku kome Gospod ne prima grijeha. 045 ROM 004 009 Ovo dakle blaženstvo ili je u obrezanju ili u neobrezanju? Jer govorimo da se Avraamu primi vjera u pravdu. 045 ROM 004 010 Kako mu se dakle primi? ili kad je bio u obrezanju ili neobrezanju? Ne u obrezanju nego u neobrezanju. 045 ROM 004 011 I primi znak obrezanja kao peèat pravde vjere koju imaše u neobrezanju, da bi bio otac sviju koji vjeruju u neobrezanju; da se i njima primi u pravdu; 045 ROM 004 012 I da bi bio otac obrezanja ne samo onima koji su od obrezanja, nego i onima koji hode po stopama vjere koja bješe u neobrezanju oca našega Avraama. 045 ROM 004 013 Jer obeæanje Avraamu ili sjemenu njegovu da bude našljednik svijetu ne bi zakonom nego pravdom vjere. 045 ROM 004 014 Jer ako su našljednici oni koji su od zakona, propade vjera, i pokvari se obeæanje. 045 ROM 004 015 Jer zakon gradi gnjev; jer gdje nema zakona nema ni prijestupa. 045 ROM 004 016 Zato od vjere da bude po milosti da obeæanje tvrdo ostane svemu sjemenu, ne samo koje je od zakona nego i koje je od vjere Avraama, koji je otac svima nama, 045 ROM 004 017 Kao što stoji napisano: postavih te oca mnogijem narodima) pred Bogom kome vjerova, koji oživljuje mrtve, i zove ono što nije kao ono što jest: 045 ROM 004 018 On vjerova na nad kad se nije bilo nièemu nadati da æe on biti otac mnogijem narodima, kao što mu bješe reèeno: tako æe biti sjeme tvoje. 045 ROM 004 019 I ne oslabivši vjerom ne pogleda ni na svoje veæ umoreno tijelo, jer mu bješe negdje oko sto godina, ni na mrtvost Sarine materice. 045 ROM 004 020 I za obeæanje Božije ne posumnja se nevjerovanjem, nego ojaèa u vjeri, i dade slavu Bogu. 045 ROM 004 021 I znadijaše jamaèno da što obeæa kadar je i uèiniti. 045 ROM 004 022 Zato se i primi njemu u pravdu. 045 ROM 004 023 Ali nije pisano za njega jednoga samo da mu se primi, 045 ROM 004 024 Nego i za nas, kojima æe se primiti ako vjerujemo onoga koji vaskrse Isusa Hrista Gospoda našega iz mrtvijeh, 045 ROM 004 025 Koji se predade za grijehe naše, i ustade za opravdanje naše. 045 ROM 005 001 Opravdavši se dakle vjerom, imamo mir s Bogom kroz Gospoda svojega Isusa Hrista, 045 ROM 005 002 Kroz kojega i pristup naðosmo vjerom u ovu blagodat u kojoj stojimo, i hvalimo se nadanjem slave Božije. 045 ROM 005 003 Ne samo pak to, nego se hvalimo i nevoljama, znajuæi da nevolja trpljenje gradi; 045 ROM 005 004 A trpljenje iskustvo, a iskustvo nadanje; 045 ROM 005 005 A nadanje neæe se osramotiti, jer se ljubav Božija izli u srca naša Duhom svetijem koji je dat nama. 045 ROM 005 006 Jer Hristos još kad slabi bjesmo umrije u vrijeme svoje za bezbožnike. 045 ROM 005 007 Jer jedva ko umre za pravednika; za dobroga može biti da bi se ko usudio umrijeti. 045 ROM 005 008 Ali Bog pokazuje svoju ljubav k nama što Hristos još kad bijasmo grješnici umrije za nas. 045 ROM 005 009 Mnogo æemo dakle veæma biti kroza nj spaseni od gnjeva kad smo se sad opravdali krvlju njegovom. 045 ROM 005 010 Jer kad smo se pomirili s Bogom smræu sina njegova dok smo još bili neprijatelji, mnogo æemo se veæma spasti u životu njegovu kad smo se pomirili. 045 ROM 005 011 Ne samo pak to, nego se hvalimo i Bogom kroz Gospoda svojega Isusa Hrista, kroz kojega sad primismo pomirenje. 045 ROM 005 012 Zato kao što kroz jednoga èovjeka doðe na svijet grijeh, i kroz grijeh smrt, i tako smrt uðe u sve ljude, jer svi sagriješiše. 045 ROM 005 013 Jer grijeh bješe na svijetu do zakona; ali se grijeh ne primaše kad ne bješe zakona; 045 ROM 005 014 Nego carova smrt od Adama tja do Mojsija i nad onima koji nijesu sagriješili prestupivši kao Adam, koji je prilika onoga koji šæadijaše doæi. 045 ROM 005 015 Ali dar nije tako kao grijeh; jer kad kroz grijeh jednoga pomriješe mnogi, mnogo se veæa blagodat Božija i dar izli izobilno na mnoge blagodaæu jednoga èovjeka Isusa Hrista. 045 ROM 005 016 I dar nije kao grijeh jednoga: jer za grijeh jednoga bi osuðenje, a dar od mnogijeh grijehova opravdanje. 045 ROM 005 017 Jer kad za grijeh jednoga carova smrt kroz jednoga, koliko æe veæma oni koji primaju izobilje blagodati i dar pravde u životu carovati kroz jednoga Isusa Hrista! 045 ROM 005 018 Zato dakle kao što za grijeh jednoga doðe osuðenje na sve ljude, tako i pravdom jednoga doðe na sve ljude opravdanje života. 045 ROM 005 019 Jer kao što neposlušanjem jednoga èovjeka postaše mnogi grješni, tako æe i poslušanjem jednoga biti mnogi pravedni. 045 ROM 005 020 A zakon doðe uz to da se umnoži grijeh; jer gdje se umnoži grijeh ondje se još veæma umnoži blagodat, 045 ROM 005 021 Da kao što carova grijeh za smrt, tako i blagodat da caruje pravdom za život vjeèni, kroz Isusa Hrista Gospoda našega. (aiōnios g166) 045 ROM 006 001 Šta æemo dakle reæi? Hoæemo li ostati u grijehu da se blagodat umnoži? Bože saèuvaj! 045 ROM 006 002 Jer koji umrijesmo grijehu kako æemo još življeti u njemu? 045 ROM 006 003 Ili ne znate da svi koji se krstismo u Isusa Hrista, u smrt njegovu krstismo se? 045 ROM 006 004 Tako se s njim pogrebosmo krštenjem u smrt da kao što usta Hristos iz mrtvijeh slavom oèinom, tako i mi u novom životu da hodimo. 045 ROM 006 005 Jer kad smo jednaki s njim jednakom smræu, biæemo i vaskrsenijem; 045 ROM 006 006 Znajuæi ovo da se stari naš èovjek razape s njime, da bi se tijelo grješno pokvarilo, da više ne bismo služili grijehu. 045 ROM 006 007 Jer koji umrije oprosti se od grijeha. 045 ROM 006 008 A ako umrijesmo s Hristom, vjerujemo da æemo i življeti s njim, 045 ROM 006 009 Znajuæi da Hristos usta iz mrtvijeh, veæ više ne umire; smrt više neæe obladati njime. 045 ROM 006 010 Jer što umrije, grijehu umrije jedanput; a što živi, Bogu živi. 045 ROM 006 011 Tako i vi dakle držite sebe da ste mrtvi grijehu a živi Bogu u Hristu Isusu Gospodu našemu. 045 ROM 006 012 Da ne caruje dakle grijeh u vašemu smrtnom tijelu, da ga slušate u slastima njegovijem; 045 ROM 006 013 Niti dajite udova svojijeh grijehu za oružje nepravde; nego dajite sebe Bogu, kao koji ste živi iz mrtvijeh, i ude svoje Bogu za oružje pravde. 045 ROM 006 014 Jer grijeh neæe vama obladati, jer nijeste pod zakonom nego pod blagodaæu. 045 ROM 006 015 Šta dakle? Hoæemo li griješiti kad nijesmo pod zakonom nego pod blagodaæu? Bože saèuvaj! 045 ROM 006 016 Ne znate li da kome dajete sebe za sluge u poslušanje, sluge ste onoga koga slušate, ili grijeha za smrt, ili poslušanja za pravdu? 045 ROM 006 017 Hvala dakle Bogu što bivši robovi grijehu poslušaste od srca tu nauku kojoj se i predadoste. 045 ROM 006 018 Oprostivši se pak od grijeha postaste sluge pravdi. 045 ROM 006 019 Kao èovjek govorim, za slabost vašega tijela. Jer kao što dadoste ude svoje za robove neèistoti i bezakonju na bezakonje, tako sad dajite ude svoje za sluge pravdi na posveæenje. 045 ROM 006 020 Jer kad bijaste robovi grijehu, prosti bijaste od pravde. 045 ROM 006 021 Kakav dakle onda imadoste plod za koji se sad stidite? Jer je onoga kraj smrt. 045 ROM 006 022 A sad oprostivši se od grijeha, i postavši sluge Božije, imate plod svoj na posveæenje, a kraj život vjeèni. (aiōnios g166) 045 ROM 006 023 Jer je plata za grijeh smrt, a dar Božij je život vjeèni u Hristu Isusu Gospodu našemu. (aiōnios g166) 045 ROM 007 001 Ili ne znate, braæo jer govorim onima koji znadu zakon da zakon vlada nad èovjekom dokle je živ? 045 ROM 007 002 Jer je udata žena privezana zakonom za muža dokle god on živi; a ako li muž njezin umre, razdriješi se od zakona muževljega. 045 ROM 007 003 Zato dakle dok joj je muž živ biva preljuboèinica ako poðe za drugog muža; a ako joj umre muž prosta je od zakona da ne bude preljuboèinica ako poðe za drugoga. 045 ROM 007 004 Zato, braæo moja, i vi umrijeste zakonu tijelom Hristovijem, da budete drugoga, onoga što usta iz mrtvijeh, da plod donesemo Bogu. 045 ROM 007 005 Jer kad bijasmo u tijelu, bijahu slasti grjehovne, koje zakon raðahu u udima našima da se smrti plod donosi. 045 ROM 007 006 A sad umrvši izbavismo se od zakona koji nas držaše, da služimo Bogu) u obnovljenju Duha a ne u starini slova. 045 ROM 007 007 Šta æemo dakle reæi? Je li zakon grijeh? Bože saèuvaj! nego ja grijeha ne poznah osim kroz zakon; jer ne znadoh za želju da zakon ne kaza: ne zaželi. 045 ROM 007 008 A grijeh uze poèetak kroz zapovijest, i naèini u meni svaku želju; jer je grijeh bez zakona mrtav. 045 ROM 007 009 A ja življah nekad bez zakona; a kad doðe zapovijest, onda grijeh oživlje, 045 ROM 007 010 A ja umrijeh, i naðe se da mi zapovijest bi za smrt koja bješe data za život. 045 ROM 007 011 Jer grijeh uzevši poèetak kroz zapovijest prevari me, i ubi me njome. 045 ROM 007 012 Tako je dakle zakon svet i zapovijest sveta i pravedna i dobra. 045 ROM 007 013 Dobro li dakle bi meni smrt? Bože saèuvaj! nego grijeh, da se pokaže grijeh dobrom èineæi mi smrt, da bude grijeh odviše grješan zapoviješæu. 045 ROM 007 014 Jer znamo da je zakon duhovan; a ja sam tjelesan, prodan pod grijeh: 045 ROM 007 015 Jer ne znam šta èinim, jer ne èinim ono šta hoæu, nego na što mrzim ono èinim. 045 ROM 007 016 Ako li ono èinim šta neæu, hvalim zakon da je dobar. 045 ROM 007 017 A ovo više ja ne èinim nego grijeh koji živi u meni. 045 ROM 007 018 Jer znam da dobro ne živi u meni, to jest u tijelu mojemu. Jer htjeti imam u sebi, ali uèiniti dobro ne nalazim. 045 ROM 007 019 Jer dobro šta hoæu ne èinim, nego zlo što neæu ono èinim. 045 ROM 007 020 A kad èinim ono što neæu, veæ ja to ne èinim nego grijeh koji živi u meni. 045 ROM 007 021 Nalazim dakle zakon, kad hoæu dobro da èinim, da me na zlo nagoni. 045 ROM 007 022 Jer imam radost u zakonu Božijemu po unutrašnjemu èovjeku; 045 ROM 007 023 Ali vidim drugi zakon u udima svojima, koji se suproti zakonu uma mojega, i zarobljava me zakonom grjehovnijem koji je u udima mojima. 045 ROM 007 024 Ja nesreæni èovjek! Ko æe me izbaviti od tijela smrti ove? 045 ROM 007 025 Zahvaljujem Bogu svojemu kroz Isusa Hrista Gospoda našega. Tako dakle ja sam umom svojijem služim zakonu Božijemu a tijelom zakonu grjehovnome. 045 ROM 008 001 Nikakva dakle sad nema osuðenja onima koji su u Hristu Isusu i ne hode po tijelu nego po Duhu. 045 ROM 008 002 Jer zakon duha koji oživljava u Hristu Isusu, oprostio me je od zakona grjehovnoga i smrti. 045 ROM 008 003 Jer što zakonu bješe nemoguæe, jer bješe oslabljen tijelom, posla Bog sina svojega u oblièju tijela grjehovnoga, i za grijeh osudi grijeh u tijelu, 045 ROM 008 004 Da se pravda zakona ispuni u nama koji ne živimo po tijelu nego po duhu; 045 ROM 008 005 Jer koji su po tijelu tjelesno misle, a koji su po duhu duhovno misle. 045 ROM 008 006 Jer tjelesno mudrovanje smrt je, a duhovno mudrovanje život je i mir. 045 ROM 008 007 Jer tjelesno mudrovanje neprijateljstvo je Bogu, jer se ne pokorava zakonu Božijemu niti može. 045 ROM 008 008 A koji su u tijelu ne mogu Bogu ugoditi. 045 ROM 008 009 A vi nijeste u tijelu nego u duhu; jer Duh Božij u vama živi. A ako ko nema Duha Hristova, on nije njegov. 045 ROM 008 010 A ako je Hristos u vama, onda je tijelo mrtvo grijeha radi a Duh živ pravde radi. 045 ROM 008 011 A ako li živi u vama Duh onoga koji je vaskrsao Isusa iz mrtvijeh, onaj koji je podigao Hrista iz mrtvijeh oživljeæe i vaša smrtna tjelesa Duhom svojijem koji živi u vama. 045 ROM 008 012 Tako dakle, braæo, nijesmo dužni tijelu da po tijelu živimo. 045 ROM 008 013 Jer ako živite po tijelu, pomrijeæete; ako li duhom poslove tjelesne morite, življeæete. 045 ROM 008 014 Jer koji se vladaju po duhu Božijemu oni su sinovi Božiji. 045 ROM 008 015 Jer ne primiste duha ropstva, opet da se bojite; nego primiste Duha posinaèkoga, kojijem vièemo: Ava, oèe! 045 ROM 008 016 Ovaj Duh svjedoèi našemu duhu da smo djeca Božija. 045 ROM 008 017 A kad smo djeca i našljednici smo: našljednici dakle Božiji, a sunašljednici Hristovi: jer s njim stradamo da se s njim i proslavimo. 045 ROM 008 018 Jer mislim da stradanja sadašnjega vremena nijesu ništa prema slavi koja æe nam se javiti. 045 ROM 008 019 Jer èekanje tvari èeka da se jave sinovi Božiji. 045 ROM 008 020 Jer se tvar pokori propadljivosti ne od svoje volje nego za volju onoga koji je pokori) na nad, 045 ROM 008 021 Da æe se i sama tvar oprostiti od ropstva raspadljivosti na slobodu slave djece Božije. 045 ROM 008 022 Jer znamo da sva tvar uzdiše i tuži s nama dosad. 045 ROM 008 023 A ne samo ona, nego i mi koji novinu duha imamo, i mi sami u sebi uzdišemo èekajuæi posinjenja i izbavljenja tijelu svojemu. 045 ROM 008 024 Jer se nadom spasosmo. A nad koji se vidi nije nad; jer kad ko vidi što, kako æe mu se nadati? 045 ROM 008 025 Ako li se nadamo onome što ne vidimo, èekamo s trpljenjem. 045 ROM 008 026 A tako i Duh pomaže nam u našijem slabostima: jer ne znamo za što æemo se moliti kao što treba, nego sam Duh moli se za nas uzdisanjem neiskazanijem. 045 ROM 008 027 A onaj što ispituje srca zna što je misao Duha, jer po volji Božijoj moli se za svete. 045 ROM 008 028 A znamo da onima koji ljube Boga sve ide na dobro, koji su pozvani po namjerenju. 045 ROM 008 029 Jer koje naprijed pozna one i odredi da budu jednaki oblièju sina njegova, da bi on bio prvoroðeni meðu mnogom braæom. 045 ROM 008 030 A koje odredi one i dozva; a koje dozva one i opravda; a koje opravda one i proslavi. 045 ROM 008 031 Šta æemo dakle reæi na ovo? Ako je Bog s nama, ko æe na nas? 045 ROM 008 032 Koji dakle svoga sina ne poštedje, nego ga predade za sve nas, kako dakle da nam s njim sve ne daruje? 045 ROM 008 033 Ko æe optužiti izbrane Božije? Bog koji pravda? 045 ROM 008 034 Ko æe osuditi? Hristos Isus, koji umrije, pa još i vaskrse, koji je s desne strane Bogu, i moli za nas? 045 ROM 008 035 Ko æe nas rastaviti od ljubavi Božije? Nevolja li ili tuga? ili gonjenje? ili glad? ili golotinja? ili strah? ili maè? kao što stoji napisano: 045 ROM 008 036 Za tebe nas ubijaju vas dan, drže nas kao ovce koje su za klanje. 045 ROM 008 037 Ali u svemu ovome pobjeðujemo onoga radi koji nas je ljubio. 045 ROM 008 038 Jer znam jamaèno da ni smrt, ni život, ni anðeli, ni poglavarstva, ni sile, ni sadašnje, ni buduæe, 045 ROM 008 039 Ni visina, ni dubina, ni druga kakva tvar može nas razdvojiti od ljubavi Božije, koja je u Hristu Isusu Gospodu našemu. 045 ROM 009 001 Istinu govorim tako mi Hrista, ne lažem, to mi svjedoèi savjest moja Duhom svetijem: 045 ROM 009 002 Da mi je vrlo žao i srce me moje boli bez prestanka; 045 ROM 009 003 Jer bih željeo da ja sam budem odluèen od Hrista za braæu svoju koja su mi rod po tijelu, 045 ROM 009 004 Koja su Izrailjci, kojijeh je posinaštvo i slava, i zavjet i zakon, i bogomoljstvo, i obeæanja; 045 ROM 009 005 Kojijeh su i oci, i od kojijeh je Hristos po tijelu, koji je nad svima Bog blagosloven vavijek. Amin. (aiōn g165) 045 ROM 009 006 A nije moguæe da rijeè Božija proðe: jer nijesu svi Izrailjci koji su od Izrailja; 045 ROM 009 007 Niti su svi djeca koji su sjeme Avraamovo, nego u Isaku, reèe, nazvaæe ti se sjeme. 045 ROM 009 008 To jest, nijesu ono djeca Božija što su po tijelu djeca, nego djeca obeæanja primaju se za sjeme. 045 ROM 009 009 Jer je ovo rijeè obeæanja: u ovo vrijeme doæi æu i u Sare æe biti sin. 045 ROM 009 010 Ne samo pak ona nego i Reveka, kad zatrudnje od samoga Isaka oca našega. 045 ROM 009 011 Jer još dok se djeca ne bijahu rodila, ni uèinila dobra ni zla, da ostane Božija naredba po izboru, 045 ROM 009 012 Ne za djela, nego onoga radi koji poziva reèe joj se: veæi æe služiti manjemu, 045 ROM 009 013 Kao što stoji napisano: Jakov mi omilje, a na Isava omrzoh. 045 ROM 009 014 Šta æemo dakle na to reæi? Eda li je nepravda u Boga? Bože saèuvaj! 045 ROM 009 015 Jer Mojsiju govori: koga æu pomilovati, pomilovaæu, i na koga æu se smilovati, smilovaæu se. 045 ROM 009 016 Tako dakle niti stoji do onoga koji hoæe, ni do onoga koji trèi, nego do Boga koji pomiluje. 045 ROM 009 017 Jer pismo govori Faraonu: za to te isto podigoh da na tebi pokažem silu svoju, i da se razglasi ime moje po svoj zemlji. 045 ROM 009 018 Tako dakle koga hoæe miluje, a koga hoæe otvrdoglavi. 045 ROM 009 019 Reæi æeš mi: zašto nas još krivi? jer ko se može suprotiti volji njegovoj? 045 ROM 009 020 A ko si ti, o èovjeèe! da protivno odgovaraš Bogu? Eda li rukotvorina govori majstoru svome: zašto si me tako naèinio? 045 ROM 009 021 Ili zar lonèar nema vlasti nad kalom da od jedne guke naèini jedan sud za èast a drugi za sramotu? 045 ROM 009 022 A kad šæaše Bog da pokaže gnjev svoj i da objavi silu svoju, podnese s velikijem trpljenjem sudove gnjeva koji su pripravljeni za pogibao. 045 ROM 009 023 I da pokaže bogatstvo slave svoje na sudima milosti koje pripravi za slavu; 045 ROM 009 024 Koje nas i dozva ne samo od Jevreja nego i od neznabožaca, 045 ROM 009 025 Kao što i u Josiji govori: nazvaæu narod svojijem koji nije moj narod, i neljubaznicu ljubaznicom. 045 ROM 009 026 I biæe na mjestu, gdje im se reèe: vi nijeste moj narod; tamo æe se nazvati sinovi Boga živoga. 045 ROM 009 027 A Isaija vièe za Izrailja: ako bude broj sinova Izrailjevijeh kao pijesak morski, ostatak æe se spasti. 045 ROM 009 028 Jer æe on izvršiti rijeè svoju, i naskoro æe izvršiti po pravdi, da, ispuniæe Gospod naskoro rijeè svoju na zemlji. 045 ROM 009 029 I kao što proreèe Isaija: da nam nije Gospod Savaot ostavio sjemena, onda bismo bili kao Sodom i Gomor. 045 ROM 009 030 Šta æemo dakle reæi? Da neznabošci koji ne tražiše pravde dokuèiše pravdu, ali pravdu od vjere. 045 ROM 009 031 A Izrailj tražeæi zakon pravde ne dokuèi zakona pravde. 045 ROM 009 032 Zašto? Jer ne traži iz vjere nego iz djela zakona; jer se spotakoše na kamen spoticanja, 045 ROM 009 033 Kao što stoji napisano: evo meæem u Sionu kamen spoticanja i stijenu sablazni; i koji ga god vjeruje neæe se postidjeti. 045 ROM 010 001 Braæo! želja je mojega srca i molitva k Bogu za spasenije Izrailja. 045 ROM 010 002 Jer im svjedoèim da imaju revnost za Boga, ali ne po razumu. 045 ROM 010 003 Jer ne poznajuæi pravde Božije i gledajuæi da svoju pravdu utvrde ne pokoravaju se pravdi Božijoj. 045 ROM 010 004 Jer je Hristos svršetak zakona: koji ga god vjeruje opravdan je. 045 ROM 010 005 Jer Mojsije piše za pravdu koja je od zakona: koji èovjek to èini življeæe u tom. 045 ROM 010 006 A pravda koja je od vjere ovako govori: da ne reèeš u srcu svojemu: ko æe iziæi na nebo? to jest da svede Hrista; 045 ROM 010 007 Ili: ko æe siæi u bezdan? to jest da izvede Hrista iz mrtvijeh. (Abyssos g12) 045 ROM 010 008 Ali šta govori pismo? Blizu ti je rijeè u ustima tvojima i u srcu tvojemu, to jest rijeè vjere koju propovijedamo. 045 ROM 010 009 Jer ako priznaješ ustima svojima da je Isus Gospod, i vjeruješ u srcu svojemu da ga Bog podiže iz mrtvijeh, biæeš spasen. 045 ROM 010 010 Jer se srcem vjeruje za pravdu a ustima se priznaje za spasenije. 045 ROM 010 011 Jer pismo govori: koji ga god vjeruje neæe se postidjeti. 045 ROM 010 012 Jer nema razlike meðu Jevrejinom i Grkom: jer je on Bog sviju, i bogat za sve koji ga prizivlju. 045 ROM 010 013 Jer koji god prizove ime Gospodnje spašæe se. 045 ROM 010 014 Kako æe dakle prizvati koga ne vjerovaše? A kako æe vjerovati koga ne èuše? A kako æe èuti bez propovjednika? 045 ROM 010 015 A kako æe propovijedati ako ne budu poslani? Kao što stoji napisano: kako su krasne noge onijeh koji donose glas za mir, koji donose glas za dobro! 045 ROM 010 016 Ali svi ne poslušaše jevanðelja: jer Isaija govori: Gospode! ko vjerova našemu propovijedanju? 045 ROM 010 017 Tako dakle vjera biva od propovijedanja, a propovijedanje rijeèju Božijom. 045 ROM 010 018 Nego velim: zar ne èuše? Još otide po svoj zemlji glas njihov, i po krajevima vasionoga svijeta rijeèi njihove. 045 ROM 010 019 Nego velim: zar ne razumje Izrailj? Prvi Mojsije govori: ja æu vas razdražiti, ne svojijem narodom, nerazumnijem narodom rasrdiæu vas. 045 ROM 010 020 A Isaija govori slobodno: naðoše me koji me ne traže; i javih se onima koji za me ne pitaju. 045 ROM 010 021 A k Izrailju govori: vas dan pružah ruke svoje k narodu koji ne da da mu se kaže i odgovara nasuprot. 045 ROM 011 001 Govorim dakle: eda li Bog odbaci narod svoj? Bože saèuvaj! Jer sam i ja Izrailjac od sjemena Avraamova od koljena Venijaminova. 045 ROM 011 002 Ne odbaci Bog naroda svojega, koji naprijed pozna. Ili ne znate šta govori pismo za Iliju kako se tuži Bogu na Izrailja govoreæi: 045 ROM 011 003 Gospode! proroke tvoje pobiše i oltare tvoje raskopaše, a ja ostah jedan i traže dušu moju da je izvade. 045 ROM 011 004 A šta mu govori Božij odgovor? Ostavih sebi sedam hiljada ljudi koji ne prekloniše koljena pred Vaalom. 045 ROM 011 005 Tako dakle i u sadašnje vrijeme ostatak bi po izboru blagodati. 045 ROM 011 006 Ako li je po blagodati, onda nije od djela, jer blagodat veæ ne bi bila blagodat; ako li je od djela nije više blagodat, jer djelo veæ ne bi bilo djelo. 045 ROM 011 007 Šta dakle? Šta iskaše Izrailj ono ne dobi; a izbor dobi; ostali pak zaslijepiše. 045 ROM 011 008 Kao što je napisano: dade im Bog duha neosjetljivoga, oèi da ne vide, i uši da ne èuju do samoga današnjega dana. 045 ROM 011 009 I David govori: da bude trpeza njihova zamka i gvožða, i sablazan i plata njima; 045 ROM 011 010 Da se njihove oèi zaslijepe da ne vide, i leða njihova jednako da su pognuta. 045 ROM 011 011 Govorim dakle: eda li se spotakoše da padnu? Bože saèuvaj! Nego je njihova pogrješka spasenje neznabošcima, da bi se i oni razdražili. 045 ROM 011 012 A kad je pogrješka njihova bogatstvo svijetu i šteta njihova bogatstvo neznabošcima, akamoli da se ispune? 045 ROM 011 013 Jer vama govorim neznabošcima; jer, buduæi da sam ja apostol neznabožaca, hoæu da hvalim svoju službu; 045 ROM 011 014 Ne bih li kako razdražio svoj rod, i spasao koga od njih. 045 ROM 011 015 Jer kad je odmet njihov primirenje svijetu, šta bi bilo primljenje, osim život iz mrtvijeh? 045 ROM 011 016 Ako je kvasac svet, to je i tijesto; i ako je korijen svet, to su i grane. 045 ROM 011 017 Ako li se neke od grana odlomiše, i ti, koji si divlja maslina, pricijepio si se na njih, i postao si zajednièar u korijenu i u masti od masline; 045 ROM 011 018 Ne hvali se granama; ako li se pak hvališ, ne nosiš ti korijena nego korijen tebe. 045 ROM 011 019 A reæi æeš: odlomiše se grane da se ja pricijepim. 045 ROM 011 020 Dobro! nevjerstvom odlomiše se, a ti vjerom stojiš; ne ponosi se, nego se boj. 045 ROM 011 021 Jer kad Bog roðenijeh grana ne poštedje, da i tebe kako ne nepoštedi. 045 ROM 011 022 Gledaj dakle dobrotu i nepošteðenje Božije: nepošteðenje na onima što otpadoše, a na sebi dobrotu Božiju, ako ostaneš u dobroti; ako li pak ne, i ti æeš biti otsjeèen. 045 ROM 011 023 A i oni, ako ne ostanu u nevjerstvu, pricijepiæe se; jer ih je Bog kadar opet pricijepiti. 045 ROM 011 024 Jer kad si ti otsjeèen od roðene divlje masline, i pricijepio se na neroðenu pitomu maslinu; akamoli ovi koji æe se pricijepiti na roðenu svoju maslinu! 045 ROM 011 025 Jer vam, braæo, neæu zatajiti tajne ove da ne budete ponositi da šljepota Izrailju pade u dijel dokle ne uðe neznabožaca koliko treba. 045 ROM 011 026 I tako æe se spasti sav Izrailj, kao što je napisano: doæi æe od Siona izbavitelj i odvratiæe bezbožnost od Jakova. 045 ROM 011 027 I ovo im je moj zavjet kad otmem njihove grijehe. 045 ROM 011 028 Po jevanðelju dakle neprijatelji su vas radi; a po izboru ljubazni su otaca radi. 045 ROM 011 029 Jer se Bog neæe raskajati za svoje darove i zvanje. 045 ROM 011 030 Jer kao i vi što se nekad suproæaste Bogu a sad biste pomilovani njihovoga radi suproæenja, 045 ROM 011 031 Tako i oni sad ne htješe da vjeruju vašega radi pomilovanja da bi i oni bili pomilovani. 045 ROM 011 032 Jer Bog zatvori sve u nevjerstvo, da sve pomiluje. (eleēsē g1653) 045 ROM 011 033 O dubino bogatstva i premudrosti i razuma Božijega! kako su neispitljivi njegovi sudovi i neistražljivi njegovi putovi! 045 ROM 011 034 Jer ko pozna misao Gospodnju? 045 ROM 011 035 Ili ko mu bi savjetnik? Ili ko mu naprijed dade što, da mu se vrati? 045 ROM 011 036 Jer je od njega i kroz njega i u njemu sve. Njemu slava vavijek. Amin. (aiōn g165) 045 ROM 012 001 Molim vas dakle, braæo, milosti Božije radi, da date tjelesa svoja u žrtvu živu, svetu, ugodnu Bogu; to da bude vaše duhovno bogomoljstvo. 045 ROM 012 002 I ne vladajte se prema ovome vijeku, nego se promijenite obnovljenjem uma svojega, da biste mogli kušati koje je dobra i ugodna i savršena volja Božija. (aiōn g165) 045 ROM 012 003 Jer kroz blagodat koja je meni data kažem svakome koji je meðu vama da ne mislite za sebe više nego što valja misliti; nego da mislite u smjernosti kao što je kome Bog udijelio mjeru vjere. 045 ROM 012 004 Jer kao u jednom tijelu što imamo mnoge ude a udi svi nemaju jedan posao, 045 ROM 012 005 Tako smo mnogi jedno tijelo u Hristu, a po sebi smo udi jedan drugome. 045 ROM 012 006 A imamo razlièite darove po blagodati koja nam je dana: ako proroštvo, neka bude po mjeri vjere; 045 ROM 012 007 Ako li službu, neka služi; ako je uèitelj, neka uèi; 045 ROM 012 008 Ako je tješitelj, neka tješi; koji daje neka daje prosto; koji upravlja neka se brine; koji èini milost neka èini s dobrom voljom. 045 ROM 012 009 Ljubav da ne bude lažna. Mrzeæi na zlo držite se dobra. 045 ROM 012 010 Bratskom ljubavi budite jedan k drugome ljubazni. Èašæu jedan drugoga veæeg èinite. 045 ROM 012 011 Ne budite u poslu lijeni; budite ognjeni u duhu, služite Gospodu. 045 ROM 012 012 Nadanjem veselite se, u nevolji trpite, u molitvi budite jednako. 045 ROM 012 013 Dijelite potrebe sa svetima; primajte rado putnike. 045 ROM 012 014 Blagosiljajte one koji vas gone: blagosiljajte, a ne kunite. 045 ROM 012 015 Radujte se s radosnima, i plaèite s plaènima. 045 ROM 012 016 Budite jedne misli meðu sobom. Ne mislite o visokijem stvarima, nego se držite niskijeh. Ne mislite za sebe da ste mudri. 045 ROM 012 017 A nikome ne vraæajte zla za zlo; promišljajte o tom što je dobro pred svijem ljudima. 045 ROM 012 018 Ako je moguæe, koliko do vas stoji, imajte mir sa svijem ljudima. 045 ROM 012 019 Ne osveæujte se za sebe, ljubazni, nego podajte mjesto gnjevu, jer stoji napisano: moja je osveta, ja æu vratiti, govori Gospod. 045 ROM 012 020 Ako je dakle gladan neprijatelj tvoj, nahrani ga; ako je žedan, napoj ga; jer èineæi to ugljevlje ognjeno skupljaš na glavu njegovu. 045 ROM 012 021 Ne daj se zlu nadvladati, nego nadvladaj zlo dobrom. 045 ROM 013 001 Svaka duša da se pokorava vlastima koje vladaju; jer nema vlasti da nije od Boga, a što su vlasti, od Boga su postavljene. 045 ROM 013 002 Tako koji se suproti vlasti suproti se naredbi Božijoj; a koji se suprote primiæe grijeh na sebe. 045 ROM 013 003 Jer knezovi nijesu strah dobrijem djelima nego zlijem. Hoæeš li pak da se ne bojiš vlasti, èini dobro, i imaæeš hvalu od nje; 045 ROM 013 004 Jer je sluga Božij tebi za dobro. Ako li zlo èiniš, boj se; jer uzalud ne nosi maèa, jer je Božij sluga, osvetnik na gnjev onome koji zlo èini. 045 ROM 013 005 Tako se valja pokoravati ne samo od straha nego i po savjesti. 045 ROM 013 006 Jer zato i poreze dajete; jer su sluge Božije koje su za to isto postavljene. 045 ROM 013 007 Podajte dakle svakome šta ste dužni: kome dakle porezu, porezu; a kome carinu, carinu; a kome strah, strah; a kome èast, èast. 045 ROM 013 008 I ne budite nikome ništa dužni osim da ljubite jedan drugoga; jer koji ljubi drugoga zakon ispuni. 045 ROM 013 009 Jer ovo: ne èini preljube, ne ubij, ne ukradi, ne svjedoèi lažno, ne zaželi, i ako ima još kakva druga zapovijest, u ovoj se rijeèi izvršuje, to jest: ljubi bližnjega svojega kao samoga sebe. 045 ROM 013 010 Ljubav ne èini zla bližnjemu; daklem je ljubav izvršenje zakona. 045 ROM 013 011 I znajuæi ovo vrijeme da je veæ èas došao da ustanemo od sna; jer nam je sad bliže spasenije negoli kad vjerovasmo. 045 ROM 013 012 Noæ proðe a dan se približi: da odbacimo dakle sva djela tamna, i da se obuèemo u oružje vidjela. 045 ROM 013 013 Da hodimo pošteno kao po danu: ne u žderanju i pijanstvu, ne u kurvarstvu i neèistoti, ne u svaðanju i zavisti; 045 ROM 013 014 Nego se obucite u Gospoda našega Isusa Hrista; i tijelu ne ugaðajte po željama. 045 ROM 014 001 A slaboga u vjeri primajte lijepo, da se ne smeta savjest. 045 ROM 014 002 Jer jedan vjeruje da smije svašta jesti, a koji je slab jede zelje. 045 ROM 014 003 Koji jede neka ne ukorava onoga koji ne jede; i koji ne jede neka ne osuðuje onoga koji jede; jer ga Bog primi. 045 ROM 014 004 Ko si ti koji sudiš tuðemu sluzi? On svojemu gospodaru stoji ili pada. Ali æe ustati; jer je Bog kadar podignuti ga. 045 ROM 014 005 Tako jedan razlikuje dan od dana, a drugi drži sve dane da su jednaki: svaki da bude uvjeren za svoju misao. 045 ROM 014 006 Koji razlikuje dane, Gospodu razlikuje; i koji ne razlikuje dana, Gospodu ne razlikuje. Koji jede, Gospodu jede: jer hvali Boga; i koji ne jede, Gospodu ne jede, i hvali Boga. 045 ROM 014 007 Jer nijedan od nas ne živi sebi, i nijedan ne umire sebi. 045 ROM 014 008 Jer ako živimo, Gospodu živimo; a ako umiremo, Gospodu umiremo. Ako dakle živimo, ako umiremo, Gospodnji smo. 045 ROM 014 009 Jer zato Hristos i umrije i vaskrse i oživlje da oblada i mrtvima i živima. 045 ROM 014 010 A ti zašto osuðuješ brata svojega? Ili ti zašto ukoravaš brata svojega? Jer æemo svi iziæi na sud pred Hrista. 045 ROM 014 011 Jer je pisano: tako mi života, govori Gospod, pokloniæe mi se svako koljeno, i svaki jezik slaviæe Boga. 045 ROM 014 012 Tako æe dakle svaki od nas dati Bogu odgovor za sebe. 045 ROM 014 013 Zato da ne osuðujemo više jedan drugoga, nego mjesto toga ovo gledajte da ne postavljate bratu spoticanja ili sablazni. 045 ROM 014 014 Znam i uvjeren sam u Hristu Isusu da ništa nije pogano po sebi, osim kad ko misli da je što pogano, onome je pogano. 045 ROM 014 015 A ako je brat tvoj jela radi žalostan, veæ se ne vladaš po ljubavi: ne gubi jelom svojijem onoga za kojega Hristos umrije. 045 ROM 014 016 Gledajte dakle da se ne huli na vaše dobro. 045 ROM 014 017 Jer carstvo Božije nije jelo i piæe, nego pravda i mir i radost u Duhu svetome. 045 ROM 014 018 Jer koji ovijem služi Hristu ugodan je Bogu i mio ljudima. 045 ROM 014 019 Tako dakle da se staramo za mir i za ono èim vodimo na bolje jedan drugoga. 045 ROM 014 020 Ne raskopavaj djela Božijega jela radi; jer je sve èisto; nego je pogano za èovjeka koji jede sa spoticanjem. 045 ROM 014 021 Dobro je ne jesti mesa, i vina ne piti, i ono ne èiniti na što se tvoj brat spotièe, ili oda šta gori postaje ili slabi. 045 ROM 014 022 Ti imaš vjeru? Imaj je sam u sebi pred Bogom. Blago onome koji ne osuðuje sebe za ono šta naðe za dobro. 045 ROM 014 023 A koji se sumnja osuðen je ako jede, jer ne èini po vjeri: a šta god nije po vjeri grijeh je. 045 ROM 015 001 Dužni smo dakle mi jaki slabosti slabijeh nositi, i ne sebi ugaðati. 045 ROM 015 002 I svaki od vas da ugaða bližnjemu na dobro za dobar ugled. 045 ROM 015 003 Jer i Hristos ne ugodi sebi, nego kao što je pisano: ruženja onijeh koji tebe ruže padoše na me. 045 ROM 015 004 Jer što se naprijed napisa za našu se nauku napisa, da trpljenjem i utjehom pisma nad imamo. 045 ROM 015 005 A Bog trpljenja i utjehe da vam da da složno mislite meðu sobom po Hristu Isusu, 045 ROM 015 006 Da jednodušno jednijem ustima slavite Boga i oca Gospoda našega Isusa Hrista. 045 ROM 015 007 Zato primajte jedan drugoga kao što i Hristos primi vas na slavu Božiju. 045 ROM 015 008 Ali kažem da je Isus Hristos bio sluga obrezanja istine radi Božije, da utvrdi obeæanje ocevima, 045 ROM 015 009 A neznabošci po milosti da proslave Boga, kao što stoji napisano: zato æu te hvaliti meðu neznabošcima, Gospode, i pjevaæu ime tvoje. 045 ROM 015 010 I opet govori: veselite se neznabošci s narodom njegovijem. 045 ROM 015 011 I opet: hvalite Gospoda svi neznabošci, i slavite ga svi narodi. 045 ROM 015 012 I opet Isaija govori: biæe korijen Jesejev, i koji ustane da vlada nad neznabošcima u onoga æe se uzdati neznabošci. 045 ROM 015 013 A Bog nada da ispuni vas svake radosti i mira u vjeri, da imate izobilje u nadu silom Duha svetoga. 045 ROM 015 014 A ja sam i sam uvjeren za vas, braæo, da ste i vi sami puni blagodati, napunjeni svakoga razuma, da možete druge nauèiti. 045 ROM 015 015 Ali vam opet, braæo, slobodno pisah nekoliko da vam napomenem radi blagodati koja mi je dana od Boga, 045 ROM 015 016 Da budem sluga Isusa Hrista u neznabošcima, da služim jevanðelju Božijemu, da budu neznabošci prinos povoljan i osveæen Duhom svetijem. 045 ROM 015 017 Imam dakle hvalu u Hristu Isusu kod Boga. 045 ROM 015 018 Jer ne smijem govoriti što koje Hristos ne uèini kroza me za poslušanje neznabožaca rijeèju i djelom, 045 ROM 015 019 U sili znaka i èudesa silom Duha Božijega; tako da od Jerusalima i naokolo tja do Ilirika napunih jevanðeljem Hristovijem. 045 ROM 015 020 I tako se potrudih da propovjedim jevanðelje ne gdje se spominjaše Hristos, da na tuðoj zakopini ne zidam; 045 ROM 015 021 Nego kao što je pisano: kojima se ne javi za njega, vidjeæe; i koji ne èuše razumjeæe. 045 ROM 015 022 To me i zadrža mnogo puta da ne doðem k vama. 045 ROM 015 023 A sad više ne imajuæi mjesta u ovijem zemljama, a imajuæi želju od mnogo godina da doðem k vama, 045 ROM 015 024 Ako poðem u Španjolsku, doæi æu vam; jer se nadam da æu tuda proæi i vas vidjeti, i vi æete me otpratiti onamo kad se najprije nekoliko nasitim vas. 045 ROM 015 025 A sad idem u Jerusalim služeæi svetima. 045 ROM 015 026 Jer Maæedonija i Ahaja uèiniše dragovoljno neku porezu za siromahe svete koji žive u Jerusalimu. 045 ROM 015 027 Oni uèiniše dragovoljno, a i dužni su im; jer kad neznabošci dobiše dijel u njihovijem duhovnijem imanjima, dužni su i oni njima u tjelesnima poslužiti. 045 ROM 015 028 Kad ovo dakle svršim, i ovaj im plod zapeèatim, poæi æu preko vas u Španjolsku. 045 ROM 015 029 A znam da kad doðem k vama, doæi æu s obilnijem blagoslovom jevanðelja Hristova. 045 ROM 015 030 Ali vas molim, braæo, zaradi Gospoda našega Isusa Hrista, i zaradi ljubavi Duha, pomozite mi u molitvama za me k Bogu; 045 ROM 015 031 Da se izbavim od onijeh koji se protive u Judeji, i da služba moja za Jerusalim bude po volji svetima; 045 ROM 015 032 Da s radošæu doðem k vama, s voljom Božijom, i da se razveselim s vama. 045 ROM 015 033 A Bog mira sa svima vama. Amin. 045 ROM 016 001 Preporuèujem vam pak Fivu sestru našu, koja je sluškinja kod crkve u Kenhreji, 045 ROM 016 002 Da je primite u Gospodu kao što prilikuje svetima, i da joj budete u pomoæi u svakoj stvari koju od vas zatreba; jer je ona mnogima pomogla, i samome meni. 045 ROM 016 003 Pozdravite Priskilu i Akilu, pomoænike moje u Hristu Isusu, 045 ROM 016 004 Koji za dušu moju svoje vratove položiše, kojima ne ja jedan zahvaljujem, nego i sve crkve neznabožaèke, i domašnju crkvu njihovu. 045 ROM 016 005 Pozdravite Epeneta, meni ljubaznoga, koji je novina iz Ahaje u Hrista. 045 ROM 016 006 Pozdravite Mariju, koja se mnogo trudila za nas. 045 ROM 016 007 Pozdravite Andronika i Juniju, rodbinu moju, i moje drugare u sužanjstvu, koji su znameniti meðu apostolima, koji i prije mene vjerovaše Hrista. 045 ROM 016 008 Pozdravite Amplija, meni ljubaznoga u Gospodu. 045 ROM 016 009 Pozdravite Urbana, pomoænika našega u Hristu, i Stahija, meni ljubaznoga. 045 ROM 016 010 Pozdravite Apelija, okušanoga u Hristu. Pozdravite domaæe Aristovulove. 045 ROM 016 011 Pozdravite Irodijona, roðaka mojega. Pozdravite domaæe Narkisove, koji su u Gospodu. 045 ROM 016 012 Pozdravite Trifenu i Trifosu, koje se trude u Gospodu. Pozdravite Persidu ljubaznu, koja se mnogo trudila u Gospodu. 045 ROM 016 013 Pozdravite Rufa izbranoga u Gospodu, i mater njegovu i moju. 045 ROM 016 014 Pozdravite Asinkrita, Flegonta, Erma, Patrova, Ermija, i braæu koja su s njima. 045 ROM 016 015 Pozdravite Filologa i Juliju, Nireja i sestru njegovu, i Olimpana, i sve svete koji su s njima. 045 ROM 016 016 Pozdravite jedan drugoga cjelivom svetijem. Pozdravljaju vas sve crkve Hristove. 045 ROM 016 017 Molim vas pak, braæo, èuvajte se od onijeh koji èine raspre i razdore na štetu nauke koju vi nauèiste, i uklonite se od njih; 045 ROM 016 018 Jer takovi ne služe Gospodu našemu Isusu Hristu nego svojemu trbuhu, i blagijem rijeèima i blagoslovima prelašæuju srca bezazlenijeh. 045 ROM 016 019 Jer vaše slušanje razglasi se svuda. I radujem se za vas; ali hoæu da ste vi mudri na dobro a prosti na zlo. 045 ROM 016 020 A Bog mira da satre sotonu pod noge vaše skoro. Blagodat Gospoda našega Isusa Hrista s vama. Amin. 045 ROM 016 021 Pozdravlja vas Timotije, pomoænik moj, i Lukije i Jason i Sosipatar, roðaci moji. 045 ROM 016 022 Pozdravljam vas i ja Tertije, koji napisah ovu poslanicu u Gospodu. 045 ROM 016 023 Pozdravlja vas Gaj, domaæin moj i cijele crkve. Pozdravlja vas Erast, haznadar gradski, i brat Kvart. 045 ROM 016 024 Blagodat Gospoda našega Isusa Hrista sa svima vama. Amin. 045 ROM 016 025 A onome koji vas može utvrditi po jevanðelju mojemu i propovijedanju Isusa Hrista, po otkrivenju tajne koja je bila sakrivena od postanja svijeta, (aiōnios g166) 045 ROM 016 026 A sad se javila i obznanila kroz pisma proroèka, po zapovijesti vjeènoga Boga, za poslušanje vjere meðu svima neznabošcima, (aiōnios g166) 045 ROM 016 027 Jedinome premudrome Bogu, kroz Isusa Hrista, slava vavijek. Amin. (aiōn g165) # # BOOK 046 1CO 1 Corinthians 1 Korinæanima 046 1CO 001 001 Od Pavla, voljom Božijom pozvanoga apostola Isusa Hrista, i od Sostena brata, 046 1CO 001 002 Crkvi Božijoj koja je u Korintu, osveæenima u Hristu Isusu, pozvanima svetima, sa svima koji prizivlju ime Gospoda našega Isusa Hrista na svakome mjestu i njihovome i našemu: 046 1CO 001 003 Blagodat vam i mir od Boga oca našega i Gospoda Isusa Hrista. 046 1CO 001 004 Zahvaljujem svagda Bogu svojemu za vas što vam je dana blagodat Božija u Hristu Isusu, 046 1CO 001 005 Te se u svemu obogatiste kroza nj, u svakoj rijeèi i svakom razumu, 046 1CO 001 006 Kao što se svjedoèanstvo Hristovo utvrdi meðu vama; 046 1CO 001 007 Tako da nemate nedostatka ni u jednome daru, vi koji èekate otkrivenja Gospoda našega Isusa Hrista, 046 1CO 001 008 Koji æe vas i utvrditi do samoga kraja da budete pravi na dan Gospoda našega Isusa Hrista. 046 1CO 001 009 Vjeran je Bog koji vas pozva u zajednicu sina svojega Isusa Hrista Gospoda našega. 046 1CO 001 010 Molim vas pak, braæo, imenom Gospoda našega Isusa Hrista da svi jedno govorite, i da ne budu meðu vama raspre, nego da budete utvrðeni u jednom razumu i u jednoj misli. 046 1CO 001 011 Jer sam èuo za vas, braæo moja, od Hlojinijeh domašnjijeh da su svaðe meðu vama, 046 1CO 001 012 A to kažem da jedan od vas govori: ja sam Pavlov; a drugi: ja sam Apolov; a treæi: ja sam Kifin; a èetvrti: ja sam Hristov. 046 1CO 001 013 Eda li se Hristos razdijeli? Eda li se Pavle razape za vas? ili se u ime Pavlovo krstiste? 046 1CO 001 014 Hvala Bogu što ja nijednoga od vas ne krstih osim Krispa i Gaja; 046 1CO 001 015 Da ne reèe ko da u svoje ime krstih. 046 1CO 001 016 A krstih i Stefanin dom: dalje ne znam jesam li koga drugog krstio. 046 1CO 001 017 Jer Hristos ne posla mene da krstim, nego da propovijedam jevanðelje, ne premudrijem rijeèima, da ne izgubi silu krst Hristov. 046 1CO 001 018 Jer je rijeè krstova ludost onima koji ginu; a nama je koji se spasavamo sila Božija. 046 1CO 001 019 Jer je pisano: pogubiæu premudrost premudrijeh, i razum razumnijeh odbaciæu. 046 1CO 001 020 Gdje je premudri? Gdje je književnik? Gdje je prepiraè ovoga vijeka? Ne pretvori li Bog mudrost ovoga svijeta u ludost? (aiōn g165) 046 1CO 001 021 Jer buduæi da u premudrosti Božijoj ne pozna svijet premudrošæu Boga, bila je Božija volja da ludošæu pouèenja spase one koji vjeruju. 046 1CO 001 022 Jer i Jevreji znake ištu, i Grci premudrosti traže. 046 1CO 001 023 A mi propovijedamo Hrista razapeta, Jevrejima dakle sablazan a Grcima bezumlje; 046 1CO 001 024 Onima pak koji su pozvani, i Jevrejima i Grcima, Hrista, Božiju silu i Božiju premudrost. 046 1CO 001 025 Jer je ludost Božija mudrija od ljudi, i slabost je Božija jaèa od ljudi. 046 1CO 001 026 Jer pogledajte znanje svoje, braæo, da nema ni mnogo premudrijeh po tijelu, ni mnogo silnijeh ni mnogo plemenitijeh; 046 1CO 001 027 Nego što je ludo pred svijetom ono izabra Bog da posrami premudre; i što je slabo pred svijetom ono izabra Bog da posrami jako; 046 1CO 001 028 I što je neplemenito pred svijetom i uništeno izabra Bog, i što nije, da uništi ono što jest, 046 1CO 001 029 Da se ne pohvali nijedno tijelo pred Bogom. 046 1CO 001 030 Iz kojega ste vi u Hristu Isusu, koji nam posta premudrost od Boga i pravda i osveæenje i izbavljenje. 046 1CO 001 031 Da kao što se piše) ko se hvali, Gospodom da se hvali. 046 1CO 002 001 I ja došavši k vama, braæo, ne doðoh s visokom rijeèi ili premudrosti da vam javljam svjedoèanstvo Božije. 046 1CO 002 002 Jer nijesam mislio da znam što meðu vama osim Isusa Hrista, i toga raspeta. 046 1CO 002 003 I ja bijah meðu vama u slabosti, i u strahu i u velikom drktanju. 046 1CO 002 004 I rijeè moja, i pouèenje moje ne bijaše u nadgovorljivijem rijeèima ljudske premudrosti, nego u dokazivanju Duha i sile. 046 1CO 002 005 Da vjera vaša ne bude u mudrosti ljudskoj nego u sili Božijoj. 046 1CO 002 006 Ali premudrost govorimo koja je u savršenima, a ne premudrost vijeka ovoga ni knezova vijeka ovoga koji prolaze. (aiōn g165) 046 1CO 002 007 Nego govorimo premudrost Božiju u tajnosti sakrivenu, koju odredi Bog prije svijeta za slavu našu; (aiōn g165) 046 1CO 002 008 Koje nijedan od knezova vijeka ovoga ne pozna; jer da su je poznali, ne bi Gospoda slave razapeli. (aiōn g165) 046 1CO 002 009 Nego kao što je pisano: što oko ne vidje, i uho ne èu, i u srce èovjeku ne doðe, ono ugotovi Bog onima, koji ga ljube. 046 1CO 002 010 A nama je Bog otkrio Duhom svojijem; jer Duh sve ispituje, i dubine Božije. 046 1CO 002 011 Jer ko od ljudi zna šta je u èovjeku osim duha èovjeèijega koji živi u njemu? Tako i u Bogu što je niko ne zna osim Duha Božijega. 046 1CO 002 012 A mi ne primismo duha ovoga svijeta, nego Duha koji je iz Boga, da znamo što nam je darovano od Boga; 046 1CO 002 013 Koje i govorimo ne rijeèima što je nauèila èovjeèija premudrost, nego što uèi Duh sveti; i duhovne stvari duhovno radimo. 046 1CO 002 014 A tjelesni èovjek ne razumije što je od Duha Božijega; jer mu se èini ludost i ne može da razumije, jer treba duhovno da se razgleda. 046 1CO 002 015 Duhovni pak sve razgleda, a njega sama niko ne razgleda. 046 1CO 002 016 Jer ko pozna um Gospodnji da ga pouèi? A mi um Hristov imamo. 046 1CO 003 001 I ja, braæo, ne mogoh s vama govoriti kao s duhovnima nego kao s tjelesnima, kao s malom djecom u Hristu. 046 1CO 003 002 Mlijekom vas napojih a ne jelom, jer još ne mogaste, i ni sad još ne možete, 046 1CO 003 003 Jer ste još tjelesni. Jer gdje su meðu vama zavisti i svaðe i nesloge, nijeste li tjelesni, i ne živite li po èovjeku? 046 1CO 003 004 Jer kad govori ko: ja sam Pavlov; a drugi: ja sam Apolov; nijeste li tjelesni? 046 1CO 003 005 Ko je dakle Pavle a ko li Apolo do samo sluge kroz koje vjerovaste, kao što i svakome Gospod dade? 046 1CO 003 006 Ja posadih, Apolo zali, a Bog dade te uzraste. 046 1CO 003 007 Tako niti je onaj što koji sadi, ni onaj koji zaljeva, nego Bog koji daje te raste. 046 1CO 003 008 A onaj koji sadi i koji zaljeva jednaki su; i svaki æe primiti svoju platu po svojemu trudu. 046 1CO 003 009 Jer mi smo Bogu pomagaèi, a vi ste Božija njiva, Božija graðevina. 046 1CO 003 010 Po blagodati Božijoj koja mi je dana ja kao premudri neimar postavih temelj, a drugi zida u visinu; ali svaki neka gleda kako zida. 046 1CO 003 011 Jer temelja drugoga niko ne može postaviti osim onoga koji je postavljen, koji je Isus Hristos. 046 1CO 003 012 Ako li ko zida na ovome temelju zlato, srebro, drago kamenje, drva, sijeno, slamu, 046 1CO 003 013 Svakoga æe djelo iziæi na vidjelo; jer æe dan pokazati, jer æe se ognjem otkriti, i svako djelo pokazaæe oganj kao što jest. 046 1CO 003 014 I ako ostane èije djelo što je nazidao, primiæe platu. 046 1CO 003 015 A èije djelo izgori, otiæi æe u štetu: a sam æe se spasti tako kao kroz oganj. 046 1CO 003 016 Ne znate li da ste vi crkva Božija, i Duh Božij živi u vama? 046 1CO 003 017 Ako pokvari ko crkvu Božiju, pokvariæe njega Bog: jer je crkva Božija sveta, a to ste vi. 046 1CO 003 018 Niko neka se ne vara: ako ko meðu vama misli da je mudar na ovome svijetu, neka bude lud da bude mudar. (aiōn g165) 046 1CO 003 019 Jer je premudrost ovoga svijeta ludost pred Bogom, jer je pisano: hvata premudre u njihovu lukavstvu. 046 1CO 003 020 I opet: Gospod zna pomisli mudrijeh da su ništa. 046 1CO 003 021 Zato niko da se ne hvali èovjekom, jer je sve vaše. 046 1CO 003 022 Bio Pavle, ili Apolo, ili Kifa, ili svijet, ili život ili smrt, ili sadašnje, ili buduæe: sve je vaše; 046 1CO 003 023 A vi ste Hristovi a Hristos Božij. 046 1CO 004 001 Tako da nas drže ljudi kao sluge Hristove i pristave tajna Božijeh. 046 1CO 004 002 A od pristava se ne traži više ništa, nego da se ko vjeran naðe. 046 1CO 004 003 A ja malo marim što me sudite vi ili èovjeèij dan; a ni sam sebe ne sudim. 046 1CO 004 004 Jer ne znam ništa na sebi; no za to nijesam opravdan, ali onaj koji mene sudi Gospod je. 046 1CO 004 005 Zato ne sudite ništa prije vremena, dokle Gospod ne doðe, koji æe iznijeti na vidjelo što je sakriveno u tami i objaviæe savjete srdaène, i tada æe pohvala biti svakome od Boga. 046 1CO 004 006 A ovo, braæo moja, prigovorih sebi i Apolu vas radi, da se od nas nauèite da ne mislite za sebe više nego što je napisano, i da se koga radi ne nadimate jedan na drugoga. 046 1CO 004 007 Jer ko tebe povišuje? Šta li imaš što nijesi primio? A ako si primio, što se hvališ kao da nijesi primio? 046 1CO 004 008 Eto ste siti, eto se obogatiste, bez nas carujete. O da biste carovali, da bismo i mi s vama carovali! 046 1CO 004 009 Jer mislim da Bog nas apostole najstražnje postavi, kao one koji su na smrt osuðeni; jer bismo gledanje i svijetu i anðelima i ljudima. 046 1CO 004 010 Mi smo budale Hrista radi, a vi ste mudri u Hristu; mi slabi, a vi jaki; vi slavni, a mi sramotni. 046 1CO 004 011 Do ovoga èasa i gladujemo, i trpimo žeðu, i golotinju, i muke, i potucamo se, 046 1CO 004 012 I trudimo se radeæi svojijem rukama. Kad nas psuju, blagosiljamo; kad nas gone, trpimo; 046 1CO 004 013 Kad hule na nas, molimo; postasmo kao smetlište svijeta, po kojemu svi gaze dosad. 046 1CO 004 014 Ne pišem ja ovo da posramim vas, nego vas uèim kao svoju ljubaznu djecu. 046 1CO 004 015 Jer ako imate i trista uèitelja u Hristu, ali nemate mnogo otaca. Jer vas ja u Hristu Isusu rodih jevanðeljem. 046 1CO 004 016 Nego vas molim, ugledajte se na mene kao i ja na Hrista. 046 1CO 004 017 Zato poslah k vama Timotija, koji mi je sin ljubazni i vjerni u Gospodu; on æe vam opomenuti putove moje koji su u Hristu Isusu, kao što svuda i u svakoj crkvi uèim. 046 1CO 004 018 Neki se naduše kao da ja neæu doæi k vama. 046 1CO 004 019 Ali æu vam doæi skoro, ako Bog da, i neæu gledati na rijeèi onijeh što su se naduli, nego na silu. 046 1CO 004 020 Jer carstvo Božije nije u rijeèi nego u sili. 046 1CO 004 021 Šta hoæete? da doðem k vama s prutom ili s ljubavi i duhom krotosti? 046 1CO 005 001 Vrlo se glasi da je kurvarstvo meðu vama, i takovo kurvarstvo kakovo se ni meðu neznabošcima ne èuje, da nekakav ima ženu oèinu. 046 1CO 005 002 I vi se još nadimate, mjesto da plaèete, da se izvadi izmeðu vas onaj koji je uèinio to djelo. 046 1CO 005 003 Jer ja, koji ako nijesam kod vas tijelom ali duhom tu živim, veæ otsudih kao da sam tamo, da se onaj koji je to tako uèinio, 046 1CO 005 004 U ime Gospoda našega Isusa Hrista kad se saberete vi i moj duh, sa silom Gospoda našega Isusa Hrista, 046 1CO 005 005 Da se on preda sotoni na muèenje tijela, da bi se duh spasao u dan Gospoda našega Isusa Hrista. 046 1CO 005 006 Nije dobra hvala vaša. Ne znate li da malo kvasca sve tijesto ukiseli? 046 1CO 005 007 Oèistite dakle stari kvasac, da budete novo tijesto, kao što ste prijesni; jer i pasha naša zakla se za nas, Hristos. 046 1CO 005 008 Zato da praznujemo ne u starome kvascu, ni u kvascu pakosti i lukavstva, nego u prijesnome hljebu èistote i istine. 046 1CO 005 009 Pisah vam u poslanici da se ne miješate s kurvarima; 046 1CO 005 010 I to ja ne rekoh za kurvare ovoga svijeta, ili tvrdice, ili hajduke, ili idolopoklonike; jer biste morali iziæi iz svijeta. 046 1CO 005 011 A sad vam pisah da se ne miješate ako koji koji se brat zove, postane kurvar, ili tvrdica, ili idolopoklonik, ili kavgadžija, ili pijanica, ili hajduk; s takovima da i ne jedete. 046 1CO 005 012 Jer šta je meni stalo da sudim i one koji su napolju? Ne sudite li vi one koji su unutra? 046 1CO 005 013 A one koji su napolju sudiæe Bog. Izvadite zloga izmeðu sebe. 046 1CO 006 001 Smije li koji od vas, kad ima tužbu na drugoga, iæi na sud nepravednima, a ne svetima? 046 1CO 006 002 Ne znate li da æe sveti suditi svijetu? Kad æete dakle vi svijetu suditi nijeste li vrijedni suditi manjijem stvarima? 046 1CO 006 003 Ne znate li da æemo anðelima suditi, akamoli stvarima ovoga svijeta? 046 1CO 006 004 A vi kad imate tužbe za stvari ovoga svijeta, uzmete za sudije one koje u crkvi ne broji niko ni u što! 046 1CO 006 005 Na sramotu vašu govorim: zar nema meðu vama nijednoga mudra koji može rasuditi meðu braæom svojom? 046 1CO 006 006 Nego se brat s bratom sudi, i to pred nevjernima! 046 1CO 006 007 I to je veæ vrlo sramno za vas da imate tužbe meðu sobom. Zašto radije ne trpite nepravdu? Zašto radije ne pregorite štetu? 046 1CO 006 008 Nego vi sami èinite nepravdu i štetu, pa još braæi! 046 1CO 006 009 Ili ne znate da nepravednici neæe naslijediti carstva Božijega? Ne varajte se: ni kurvari, ni idolopoklonici, ni preljuboèinci, ni adžuvani, ni muželožnici, 046 1CO 006 010 Ni lupeži, ni lakomci, ni pijanice, ni kavgadžije, ni hajduci, carstva Božijega neæe naslijediti. 046 1CO 006 011 I ovakovi bijaste neki; nego se opraste i posvetiste i opravdaste imenom Gospoda našega Isusa Hrista i Duhom Boga našega. 046 1CO 006 012 Sve mi je slobodno, ali nije sve na korist; sve mi je slobodno, ali neæu da što oblada mnome. 046 1CO 006 013 Jela su za trbuh, i trbuh je za jela; ali æe Bog i ova i onoga pokvariti. A tijelo nije za kurvarstvo, nego za Gospoda, i Gospod za tijelo. 046 1CO 006 014 A Bog i Gospoda podiže, i nas æe podiæi silom svojom. 046 1CO 006 015 Ne znate li da su tjelesa vaša udi Hristovi? Hoæu li dakle uzeti ude Hristove i od njih naèiniti ude kurvine? Bože saèuvaj! 046 1CO 006 016 Ili ne znate da ko se s kurvom sveže jedno tijelo s njom postane? Jer, reèe, biæe dvoje jedno tijelo. 046 1CO 006 017 A ko se Gospoda drži jedan je duh s Gospodom. 046 1CO 006 018 Bježite od kurvarstva; jer svaki grijeh koji èovjek èini osim tijela je; a koji se kurva on griješi svome tijelu. 046 1CO 006 019 Ili ne znate da su tjelesa vaša crkva svetoga Duha koji živi u vama, kojega imate od Boga, i nijeste svoji? 046 1CO 006 020 Jer ste kupljeni skupo. Proslavite dakle Boga u tjelesima svojijem i u dušama svojijem, što je Božije. 046 1CO 007 001 A za ono što mi pisaste: dobro je èovjeku da se ne dohvata do žene: 046 1CO 007 002 Ali zbog kurvarstva svaki da ima svoju ženu, i svaka žena da ima svojega muža; 046 1CO 007 003 Muž da èini ženi dužnu ljubav, tako i žena mužu. 046 1CO 007 004 Žena nije gospodar od svojega tijela, nego muž; tako i muž nije gospodar od svojega tijela, nego žena. 046 1CO 007 005 Ne zabranjujte se jedno od drugoga, veæ ako u dogovoru za vrijeme, da se postite i molite Bogu; i opet da se sastanete, da vas sotona ne iskuša vašijem neuzdržanjem. 046 1CO 007 006 Ali ovo govorim po svjetu a ne po zapovijesti; 046 1CO 007 007 Jer hoæu da svi ljudi budu kao i ja; ali svaki ima svoj dar od Boga: ovaj dakle ovako a onaj onako. 046 1CO 007 008 A neoženjenijem i udovicama velim: dobro im je ako ostanu kao i ja što sam. 046 1CO 007 009 Ako li se ne uzdrže, neka se žene i udaju; jer je bolje ženiti se negoli upaljivati se. 046 1CO 007 010 A oženjenijem zapovijedam, ne ja nego Gospod, da se žena od muža ne razdvaja 046 1CO 007 011 Ako li se pak i razdvoji, da se više ne udaje, ili da se pomiri sa svojijem mužem i muž da ne pušæa žene. 046 1CO 007 012 A ostalima govorim ja a ne Gospod: ako koji brat ima ženu nekrštenu i ona se privoli življeti s njim, da je ne ostavlja. 046 1CO 007 013 I žena ako ima muža nekrštena i on se privoli življeti s njom, da ga ne ostavlja. 046 1CO 007 014 Jer se posveti muž nekršten ženom krštenom, i posveti se žena nekrštena od muža krštenoga; jer inaèe djeca vaša bila bi neèista, a sad su sveta. 046 1CO 007 015 Ako li se nekršteni razdvaja, neka se razdvoji; jer se brat ili sestra u takovom dogaðaju ne zarobi; jer nas na mir dozva Gospod Bog. 046 1CO 007 016 Jer šta znaš, ženo, da ako muža spaseš? ili šta znaš, mužu, da ako ženu spaseš? 046 1CO 007 017 Samo kao što je Bog razdijelio svakome, i kao što je svakoga pozvao Gospod onako neka živi. I tako zapovijedam po svijem crkvama. 046 1CO 007 018 Je li ko pozvat obrezan, neka se ne gradi neobrezan; ako li je ko pozvat neobrezan, neka se ne obrezuje. 046 1CO 007 019 Obrezanje je ništa, i neobrezanje je ništa; nego držanje zapovijesti Božijeh. 046 1CO 007 020 Svaki neka ostane u onome zvanju u kome je pozvan. 046 1CO 007 021 Jesi li pozvan rob, ne brini se; nego ako i možeš svoj biti, još radije budi. 046 1CO 007 022 Jer koji je pozvan u Gospodu rob, slobodnjak je Gospodnji, tako i koji je pozvan slobodnjak, rob je Hristov. 046 1CO 007 023 Kupljeni ste skupo, ne budite robovi ljudima. 046 1CO 007 024 Svaki, braæo, u èemu je ko pozvan u onome neka ostane pred Gospodom. 046 1CO 007 025 A za djevojke nemam zapovijesti Gospodnje, nego dajem svjet, kao koji sam pomilovan od Gospoda, da budem vjeran. 046 1CO 007 026 Mislim dakle ovo da æe biti dobro za sadašnju nevolju da je èovjeku dobro tako biti. 046 1CO 007 027 Jesi li se privezao za ženu, ne traži da se razdriješiš; jesi li se odriješio od žene, ne traži žene. 046 1CO 007 028 A ako li se i oženiš, nijesi sagriješio; i djevojka ako se uda, nije sagriješila: ali æe imati takovi nevolje tjelesne; a ja vas žalim. 046 1CO 007 029 A ovo govorim, braæo, jer je ostalo vrijeme prekraæeno, da æe i oni koji imaju žene biti kao oni koji nemaju; 046 1CO 007 030 I koji plaèu kao koji ne plaèu; i koji se raduju kao koji se ne raduju; i koji kupuju kao koji nemaju; 046 1CO 007 031 I koji ovaj svijet upotrebljavaju kao da ga ne upotrebljavaju: jer prolazi oblièje ovoga svijeta. 046 1CO 007 032 A ja hoæu da ste vi bezbrižni. Ko je neoženjen brine se za Gospodnje, kako æe ugoditi Gospodu; 046 1CO 007 033 A koji je oženjen brine se za svjetsko, kako æe ugoditi ženi. Drugo je žena, a drugo je djevojka. 046 1CO 007 034 Koja je neudata brine se za Gospodnje, kako æe ugoditi Gospodu, da bude sveta i tijelom i duhom; a koja je udata brine se za svjetsko, kako æe ugoditi mužu. 046 1CO 007 035 A ovo govorim na korist vama samijem, ne da vam nametnem zamku na vrat, nego za lijepu i pristojnu službu Gospodu bez smetnje. 046 1CO 007 036 Ako li pak ko misli da je sramota za njegovu djevojku kad ostane usidjelica, i ne može drukèije biti, neka èini šta hoæe, ne griješi ako se uda. 046 1CO 007 037 A koji stoji tvrdo u srcu, i nema nevolje, a ima vlast nad svojom voljom, i ovo je rasudio u srcu svojemu da zadrži djevojku, dobro èini. 046 1CO 007 038 Tako i onaj koji udaje svoju djevojku dobro èini; ali koji ne udaje bolje èini. 046 1CO 007 039 Žena je privezana zakonom dokle joj god živi muž; a ako joj umre muž, slobodna je za koga hoæe da se uda, samo u Gospodu. 046 1CO 007 040 Ali je blaženija ako ostane tako po mojemu svjetu; jer mislim da i ja imam Duha Božijega. 046 1CO 008 001 A za meso što je klato idolima znamo, jer svi razum imamo. Razum dakle nadima, a ljubav popravlja. 046 1CO 008 002 Ako li ko misli da što zna, ne zna još ništa kao što treba znati. 046 1CO 008 003 A ako ko ljubi Boga, Bog ga je nauèio. 046 1CO 008 004 A za jelo idolskijeh žrtava, znamo da idol nije ništa na svijetu, i da nema drugoga Boga osim jedinoga. 046 1CO 008 005 Jer ako i ima koji se bogovi zovu, ili na nebu ili na zemlji, kao što ima mnogo bogova i mnogo gospoda: 046 1CO 008 006 Ali mi imamo samo jednoga Boga oca, od kojega je sve, i mi u njemu, i jednoga Gospoda Isusa Hrista, kroz kojega je sve, i mi kroza nj. 046 1CO 008 007 Ali nema svatko razuma; jer neki koji još i sad misle da su idoli nešto, kao idolske žrtve jedu, i savjest njihova, slaba buduæi, pogani se. 046 1CO 008 008 Ali jelo nas ne postavlja pred Bogom: jer niti æemo biti veæi ako jedemo, ni manji ako ne jedemo. 046 1CO 008 009 Ali se èuvajte da kako ova sloboda vaša ne postane spoticanje slabima. 046 1CO 008 010 Jer ako tebe, koji imaš razum, vidi ko u idolskoj crkvi gdje sjediš za trpezom, neæe li njegova savjest, slaba buduæi, osloboditi se da jede idolske žrtve? 046 1CO 008 011 I s tvoga razuma poginuæe slabi brat, za kojega Hristos umrije. 046 1CO 008 012 Tako kad se griješite o braæu, i bijete njihovu slabu savjest, o Hrista se griješite. 046 1CO 008 013 Zato ako jelo sablažnjava brata mojega, neæu jesti mesa dovijeka, da ne sablaznim brata svojega. (aiōn g165) 046 1CO 009 001 Nijesam li ja apostol? Nijesam li sam svoj? Ne vidjeh li ja Isusa Hrista, Gospoda našega? Nijeste li vi djelo moje u Gospodu? 046 1CO 009 002 Ako drugima i nijesam apostol, ali vama jesam, jer ste vi peèat mojega apostolstva u Gospodu. 046 1CO 009 003 Moj odgovor onima koji me uspitaju ovo je: 046 1CO 009 004 Eda li nemamo vlasti jesti i piti? 046 1CO 009 005 Eda li nemamo vlasti sestru ženu voditi, kao i ostali apostoli, i braæa Gospodnja, i Kifa? 046 1CO 009 006 Ili jedan ja i Varnava nemamo vlasti ovo èiniti? 046 1CO 009 007 Ko vojuje kad o svome trošku? Ili ko sadi vinograd i od rodova njegovijeh da ne jede? Ili ko pase stado i od mlijeka stada da ne jede? 046 1CO 009 008 Eda li ovo govorim po èovjeku? Ne govori li ovo i zakon? 046 1CO 009 009 Jer je u Mojsijevu zakonu napisano: da ne zavežeš usta volu koji vrše. Eda li se Bog brine za volove? 046 1CO 009 010 Ili govori jamaèno za nas? Jer se za nas napisa: koji ore treba u nadanju da ore; i koji vrše u nadanju da æe dobiti od onoga što vrše. 046 1CO 009 011 Kada mi vama duhovna sijasmo, je li to što veliko ako mi vama tjelesna požnjemo? 046 1CO 009 012 Kad se drugi miješaju u vašu vlast, akamoli da ne bi mi? Ali ne uèinismo po vlasti ovoj nego sve trpimo da ne uèinimo kake smetnje jevanðelju Hristovu. 046 1CO 009 013 Ne znate li da oni koji èine svetu službu od svetinje se hrane? i koji oltaru služe s oltarom dijele? 046 1CO 009 014 Tako i Gospod zapovjedi da oni koji jevanðelje propovijedaju od jevanðelja žive. 046 1CO 009 015 A ja to nijedno ne uèinih. I ne pišem ovo da tako bude za mene; jer bih voljeo umrijeti nego da ko slavu moju uništi. 046 1CO 009 016 Jer ako propovijedam jevanðelje, nema mi hvale: jer mi je za nevolju; i teško meni ako jevanðelja ne propovijedam. 046 1CO 009 017 Ako dakle ovo èinim od svoje volje, platu imam; a ako li èinim za nevolju, služba mi je predata. 046 1CO 009 018 Kakva mi je dakle plata? Da propovijedajuæi jevanðelje uèinim bez plate jevanðelje Hristovo, da ne èinim po svojoj vlasti u propovijedanju jevanðelja. 046 1CO 009 019 Jer premda sam slobodan od sviju, svima sebe uèinih robom, da ih više pridobijem. 046 1CO 009 020 Jevrejima sam bio kao Jevrejin da Jevreje pridobijem; onima koji su pod zakonom bio sam kao pod zakonom, da pridobijem one koji su pod zakonom; 046 1CO 009 021 Onima koji su bez zakona bio sam kao bez zakona, premda nijesam Bogu bez zakona nego sam u zakonu Hristovu, da pridobijem one koji su bez zakona. 046 1CO 009 022 Slabima bio sam kao slab, da slabe pridobijem; svima sam bio sve, da kakogod spasem koga. 046 1CO 009 023 A ovo èinim za jevanðelje, da bih imao dijel u njemu. 046 1CO 009 024 Ne znate li da oni što trèe na trku, svi trèe, a jedan dobije dar? Tako trèite da dobijete. 046 1CO 009 025 Svaki pak koji se bori od svega se uzdržava: oni dakle da dobiju raspadljiv vijenac, a mi neraspadljiv. 046 1CO 009 026 Ja dakle tako trèim, ne kao na nepouzdano; tako se borim, ne kao onaj koji bije vjetar; 046 1CO 009 027 Nego morim tijelo svoje i trudim da kako sam drugima propovijedajuæi izbaèen ne budem. 046 1CO 010 001 Ali neæu vam zatajiti, braæo, da ocevi naši svi pod oblakom biše, i svi kroz more proðoše; 046 1CO 010 002 I svi se u Mojsija krstiše u oblaku i moru; 046 1CO 010 003 I svi jedno jelo duhovno jedoše; 046 1CO 010 004 I svi jedno piæe duhovno piše; jer pijahu od duhovne stijene koja iðaše za njima: a stijena bješe Hristos. 046 1CO 010 005 Ali mnogi od njih ne bijahu po Božijoj volji, jer biše pobijeni u pustinji. 046 1CO 010 006 A ovo biše ugledi nama, da mi ne želimo zala, kao i oni što želješe. 046 1CO 010 007 Niti bivajte idolopoklonici, kao neki od njih, kao što stoji napisano: sjedoše ljudi da jedu i da piju, i ustaše da igraju. 046 1CO 010 008 Niti da se kurvamo, kao neki od njih što se kurvaše, i pade ih u jedan dan dvadeset i tri hiljade. 046 1CO 010 009 Niti da kušamo Hrista, kao što neki od njih kušaše, i od zmija izgiboše. 046 1CO 010 010 Niti da vièemo na Boga, kao neki od njih što vikaše, i izgiboše od krvnika. 046 1CO 010 011 Ovo se pak sve dogaðaše ugledi njima, a napisa se za nauku nama, na koje pošljedak svijeta doðe. (aiōn g165) 046 1CO 010 012 Jer koji misli da stoji neka se èuva da ne padne. 046 1CO 010 013 Drugo iskušenje ne doðe na vas osim èovjeèijega; ali je vjeran Bog koji vas neæe pustiti da se iskušate veæma nego što možete, nego æe uèiniti s iskušanjem i kraj, da možete podnijeti. 046 1CO 010 014 Zato, ljubazna braæo moja, bjegajte od idolopoklonstva. 046 1CO 010 015 Kao mudrima govorim; sudite vi šta govorim. 046 1CO 010 016 Èaša blagoslova koju blagosiljamo nije li zajednica krvi Hristove? Hljeb koji lomimo nije li zajednica tijela Hristova? 046 1CO 010 017 Jer smo jedan hljeb, jedno tijelo mnogi; jer svi u jednome hljebu imamo zajednicu. 046 1CO 010 018 Gledajte Izrailja po tijelu: koji jedu žrtve nijesu li zajednièari oltara? 046 1CO 010 019 Šta dakle govorim? da je idol što? ili idolska žrtva da je što? 046 1CO 010 020 Nije; nego što žrtvuju neznabošci, da ðavolima žrtvuju, a ne Bogu; a ja neæu da ste vi zajednièari s ðavolima. 046 1CO 010 021 Ne možete piti èaše Gospodnje i èaše ðavolske; ne možete imati zajednice u trpezi Gospodnjoj i u trpezi ðavolskoj. 046 1CO 010 022 Ili da prkosimo Gospodu? Eda li smo mi jaèi od njega? 046 1CO 010 023 Sve mi je slobodno, ali nije sve na korist; sve mi je slobodno, ali sve ne ide na dobro. 046 1CO 010 024 Niko da ne gleda što je njegovo, nego svaki da gleda što je drugoga. 046 1CO 010 025 Sve što se prodaje na mesarnici, jedite, i ništa ne ispitujte savjesti radi; 046 1CO 010 026 Jer je Gospodnja zemlja i što je na njoj. 046 1CO 010 027 Ako li vas ko od nevjernika pozove, i hoæete iæi, jedite sve što se pred vas donese, i ne premišljajte ništa savjesti radi. 046 1CO 010 028 Ako li vam pak ko reèe: ovo je idolska žrtva, ne jedite radi onoga koji vam kaže, i radi savjesti; jer je Gospodnja zemlja i što je na njoj. 046 1CO 010 029 Ali ne govorim za savjest tvoju, nego drugoga; jer zašto da moju slobodu sudi savjest drugoga? 046 1CO 010 030 Ako ja s blagodaæu uživam, zašto da se huli na mene za ono za što ja zahvaljujem? 046 1CO 010 031 Ako dakle jedete, ako li pijete, ako li što drugo èinite, sve na slavu Božiju èinite. 046 1CO 010 032 Ne budite na sablazan ni Jevrejima, ni Grcima, ni crkvi Božijoj, 046 1CO 010 033 Kao što i ja u svaèemu svima ugaðam, ne tražeæi svoje koristi nego mnogijeh, da se spasu. 046 1CO 011 001 Ugledajte se na mene, kao i ja na Hrista. 046 1CO 011 002 Hvalim vas pak, braæo, što sve moje pamtite i držite zapovijesti kao što vam predadoh. 046 1CO 011 003 Ali hoæu da znate da je svakome mužu glava Hristos; a muž je glava ženi; a Bog je glava Hristu. 046 1CO 011 004 Svaki muž koji se s pokrivenom glavom moli Bogu ili prorokuje, sramoti glavu svoju. 046 1CO 011 005 I svaka žena koja se gologlava moli Bogu ili prorokuje, sramoti glavu svoju; jer je sve jedno kao da je obrijana. 046 1CO 011 006 Ako se dakle ne pokriva žena, neka se striže; ako li je ružno ženi striæi se ili brijati se, neka se pokriva. 046 1CO 011 007 Ali muž da ne pokriva glave, jer je oblièje i slava Božija; a žena je slava muževlja. 046 1CO 011 008 Jer nije muž od žene nego žena od muža. 046 1CO 011 009 Jer muž nije sazdan žene radi nego žena muža radi. 046 1CO 011 010 Zato žena treba da ima vlast na glavi, anðela radi. 046 1CO 011 011 Ali niti je muž bez žene ni žena bez muža u Gospodu. 046 1CO 011 012 Jer kako je žena od muža, tako je i muž iz žene; a sve je od Boga. 046 1CO 011 013 Sami meðu sobom sudite je li lijepo da se žena gologlava moli Bogu? 046 1CO 011 014 Ili ne uèi li vas i sama priroda da je mužu sramota ako gaji dugaèku kosu; 046 1CO 011 015 A ženi je slava ako gaji dugaèku kosu? Jer joj je kosa dana mjesto pokrivala. 046 1CO 011 016 Ako li je ko svadljiv, mi takovoga obièaja nemamo, niti crkve Božije. 046 1CO 011 017 Ali ovo zapovijedajuæi ne hvalim da se ne na bolje nego na gore sabirate. 046 1CO 011 018 Prvo dakle kad se sabirate u crkvu, èujem da imaju raspre meðu vama; i nešto vjerujem od ovoga. 046 1CO 011 019 Jer treba i jeresi da budu meðu vama, da se pokažu pošteni koji su meðu vama. 046 1CO 011 020 A kad se skupite na jedno mjesto, ne jede se veèera Gospodnja. 046 1CO 011 021 Jer svaki svoju veèeru uzme najprije i jede, i tako jedan gladuje a drugi se opija. 046 1CO 011 022 Eda li dakle nemate kuæa da jedete i pijete? Ili ne marite za crkvu Božiju, i sramotite one koji nemaju? Šta æu vam reæi? Hoæu li vas pohvaliti za to? Neæu. 046 1CO 011 023 Jer ja primih od Gospoda što vam i predadoh, da Gospod Isus onu noæ u koju bivaše predan uze hljeb, 046 1CO 011 024 I zahvalivši prelomi i reèe: uzmite, jedite, ovo je tijelo moje, koje se za vas lomi; ovo èinite meni za spomen. 046 1CO 011 025 Tako i èašu, po veèeri, govoreæi: ova je èaša novi zavjet u mojoj krvi; ovo èinite, kad god pijete, meni za spomen. 046 1CO 011 026 Jer kad god jedete ovaj hljeb i èašu ovu pijete, smrt Gospodnju obznanjujete, dokle ne doðe. 046 1CO 011 027 Tako koji nedostojno jede ovaj hljeb ili pije èašu Gospodnju, kriv je tijelu i krvi Gospodnjoj. 046 1CO 011 028 Ali èovjek da ispituje sebe, pa onda od hljeba da jede i od èaše da pije; 046 1CO 011 029 Jer koji nedostojno jede i pije, sud sebi jede i pije, ne razlikujuæi tijela Gospodnjega. 046 1CO 011 030 Zato su meðu vama mnogi slabi i bolesni, i dovoljno ih spavaju. 046 1CO 011 031 Jer kad bismo sebe rasuðivali, ne bismo osuðeni bili. 046 1CO 011 032 Ali kad smo suðeni, nakazuje nas Gospod, da se ne osudimo sa svijetom. 046 1CO 011 033 Zato, braæo moja, kad se sastajete da jedete, išèekujte jedan drugoga. 046 1CO 011 034 Ako li je ko gladan, neka jede kod kuæe, da se na grijeh ne sastajete. A za ostalo urediæu kad doðem. 046 1CO 012 001 A za duhovne darove neæu vam, braæo, zatajiti. 046 1CO 012 002 Znate da kad bijaste neznabošci idoste k idolima bezglasnima, kako vas voðahu. 046 1CO 012 003 Zato vam dajem na znanje da niko ko duhom Božijim govori neæe reæi: anatemate Isusa; i niko ne može Isusa Gospodom nazvati osim Duhom svetijem. 046 1CO 012 004 Darovi su razlièni, ali je Duh jedan. 046 1CO 012 005 I razliène su službe, ali je jedan Gospod. 046 1CO 012 006 I razliène su sile, ali je jedan Bog koji èini sve u svemu. 046 1CO 012 007 A u svakome se pojavljuje Duh na korist; 046 1CO 012 008 Jer jednome se daje Duhom rijeè premudrosti; a drugome rijeè razuma po istome Duhu; 046 1CO 012 009 A drugome vjera, tijem istijem Duhom; a drugome dar iscjeljivanja, po tome istom Duhu; 046 1CO 012 010 A drugome da èini èudesa, a drugome proroštvo, a drugome da razlikuje duhove, a drugome razlièni jezici, a drugome da kazuje jezike. 046 1CO 012 011 A ovo sve èini jedan i taj isti Duh razdjeljujuæi po svojoj vlasti svakome kako hoæe. 046 1CO 012 012 Jer kao što je tijelo jedno i ude ima mnoge, a svi udi jednoga tijela, premda su mnogi, jedno su tijelo: tako i Hristos. 046 1CO 012 013 Jer jednijem Duhom mi se svi krstismo u jedno tijelo, bili Jevreji, ili Grci, ili robovi, ili sami svoji; i svi se jednijem Duhom napojismo. 046 1CO 012 014 Jer tijelo nije jedan ud, nego mnogi. 046 1CO 012 015 Ako reèe noga: ja nijesam ruka, nijesam od tijela; eda li zato nije od tijela? 046 1CO 012 016 I ako reèe uho: ja nijesam oko, nijesam od tijela; eda li zato nije od tijela? Kad bi sve tijelo bilo oko, gdje je èuvenje? 046 1CO 012 017 A kad bi sve bilo èuvenje, gdje je mirisanje? 046 1CO 012 018 Ali Bog postavi sve ude u tijelu kako je koga htio. 046 1CO 012 019 A kad bi svi bili jedan ud, gdje je tijelo? 046 1CO 012 020 Sad su pak mnogi udi a jedno tijelo. 046 1CO 012 021 Ali oko ne može reæi ruci: ne trebaš mi; ili opet glava nogama: ne trebate mi. 046 1CO 012 022 Nego još koji se udi tijela èine da su najslabiji najpotrebniji su. 046 1CO 012 023 I koji nam se èine da su najsramotniji na tijelu, na one udaramo najveæu èast; 046 1CO 012 024 I nepošteni naši udi najveæe poštenje imaju; a pošteni udi ne trebaju. Ali Bog složi tijelo i najhuðemu udu dade najveæu èast, 046 1CO 012 025 Da ne bude raspre u tijelu, nego da se udi jednako brinu jedan za drugoga. 046 1CO 012 026 I ako strada jedan ud, s njim stradaju svi udi; a ako li se jedan ud slavi, s njim se raduju svi udi. 046 1CO 012 027 A vi ste tijelo Hristovo, i udi meðu sobom. 046 1CO 012 028 I jedne dakle postavi Bog u crkvi prvo apostole, drugo proroke, treæe uèitelje, a potom èudotvorce, onda darove iscjeljivanja, pomaganja, upravljanja, razliène jezike. 046 1CO 012 029 Eda li su svi apostoli? Eda li su svi proroci? Eda li su svi uèitelji? Eda li su svi èudotvorci? 046 1CO 012 030 Eda li svi imaju darove iscjeljivanja? Eda li svi govore jezike? Eda li svi kazuju? 046 1CO 012 031 Starajte se pak za veæe darove; pa æu vam još bolji put pokazati. 046 1CO 013 001 Ako jezike èovjeèije i anðelske govorim a ljubavi nemam, onda sam kao zvono koje zvoni, ili praporac koji zveèi. 046 1CO 013 002 I ako imam proroštvo i znam sve tajne i sva znanja, i ako imam svu vjeru da i gore premještam, a ljubavi nemam, ništa sam. 046 1CO 013 003 I ako razdam sve imanje svoje, i ako predam tijelo svoje da se sažeže, a ljubavi nemam, ništa mi ne pomaže. 046 1CO 013 004 Ljubav dugo trpi, milokrvna je; ljubav ne zavidi; ljubav se ne velièa, ne nadima se, 046 1CO 013 005 Ne èini što ne valja, ne traži svoje, ne srdi se, ne misli o zlu, 046 1CO 013 006 Ne raduje se nepravdi, a raduje se istini, 046 1CO 013 007 Sve snosi, sve vjeruje, svemu se nada, sve trpi. 046 1CO 013 008 Ljubav nikad ne prestaje, a proroštvo ako æe i prestati, jezici ako æe umuknuti, razuma ako æe nestati. 046 1CO 013 009 Jer nešto znamo i nešto prorokujemo; 046 1CO 013 010 A kad doðe savršeno, onda æe prestati što je nešto. 046 1CO 013 011 Kad ja bijah malo dijete kao dijete govorah, kao dijete mišljah, kao dijete razmišljavah; a kad postadoh èovjek, odbacih djetinjstvo. 046 1CO 013 012 Tako sad vidimo kao kroz staklo u zagonetki, a onda æemo licem k licu; sad poznajem nešto, a onda æu poznati kao što sam poznat. 046 1CO 013 013 A sad ostaje vjera, nad, ljubav, ovo troje; ali je ljubav najveæa meðu njima. 046 1CO 014 001 Držite se ljubavi, a starajte se za duhovne dare, a osobito da prorokujete. 046 1CO 014 002 Jer koji govori jezike, ne govori ljudima nego Bogu: jer niko ne sluša, a on duhom govori tajne. 046 1CO 014 003 A koji prorokuje govori ljudima za popravljanje i utjehu i utvrðenje. 046 1CO 014 004 Jer koji govori jezike sebe popravlja, a koji prorokuje crkvu popravlja. 046 1CO 014 005 Ali ja bih htio da vi svi govorite jezike, a još više da prorokujete: jer je veæi onaj koji prorokuje negoli koji govori jezike, veæ ako ko kazuje, da se crkva popravlja. 046 1CO 014 006 A sad, braæo, ako doðem k vama jezike govoreæi, kaku æu korist uèiniti ako vam ne govorim ili u otkrivenju, ili u razumu, ili u proroštvu, ili u nauci? 046 1CO 014 007 Kao neke stvari bezdušne koje daju glas, bila svirala ili gusle, ako razlièna glasa ne daju, kako æe se razumjeti šta se svira ili gudi? 046 1CO 014 008 Jer ako truba da nerazgovijetan glas, ko æe se pripraviti na boj? 046 1CO 014 009 Tako i vi ako nerazumljivu rijeè reèete jezikom, kako æe se razumjeti šta govorite? Jer æete govoriti u vjetar. 046 1CO 014 010 Ima na svijetu Bog zna koliko razliènijeh glasova, ali nijedan nije bez znaèenja. 046 1CO 014 011 Ako dakle ne znam sile glasa, biæu nijemac onome kome govorim, i onaj koji govori biæe meni nijemac. 046 1CO 014 012 Tako i vi, buduæi da se starate za duhovne darove, gledajte da budete onima bogati koji su na popravljanje crkve. 046 1CO 014 013 Zato koji govori jezikom neka se moli Bogu da kazuje. 046 1CO 014 014 Jer ako se jezikom molim Bogu, moj se duh moli, a um je moj bez ploda. 046 1CO 014 015 Šta æe se dakle èiniti? Moliæu se Bogu duhom, a moliæu se i umom; hvaliæu Boga duhom, a hvaliæu i umom. 046 1CO 014 016 Jer kad blagosloviš duhom kako æe onaj koji stoji mjesto prostaka reæi amin po tvome blagoslovu, kad ne zna šta govoriš? 046 1CO 014 017 Ti dobro zahvaljuješ, ali se drugi ne popravlja. 046 1CO 014 018 Hvala Bogu mojemu što govorim jezike veæma od sviju vas. 046 1CO 014 019 Ali u crkvi volim pet rijeèi umom svojijem reæi, da se i drugi pomognu, negoli hiljadu rijeèi jezikom. 046 1CO 014 020 Braæo! ne budite djeca umom, nego pakošæu djetinjite, a umom budite savršeni. 046 1CO 014 021 U zakonu piše: drugijem jezicima i drugijem usnama govoriæu narodu ovome, i ni tako me neæe poslušati, govori Gospod. 046 1CO 014 022 Zato su jezici za znak ne onima koji vjeruju, nego koji ne vjeruju; a proroštvo ne onima koji ne vjeruju, nego koji vjeruju. 046 1CO 014 023 Ako se dakle skupi crkva sva na jedno mjesto, i svi uzgovorite jezicima, a doðu i prostaci, ili nevjernici, neæe li reæi da ste poludjeli? 046 1CO 014 024 A ako svi prorokuju, i doðe kakav nevjernik ili prostak, bude pokaran od sviju i suðen od sviju. 046 1CO 014 025 I tako tajne srca njegova bivaju javljene, i tako padnuvši nièice pokloniæe se Bogu, i kazaæe da je zaista Bog s vama. 046 1CO 014 026 Šta æe se dakle èiniti, braæo? Kad se sabirate svaki od vas ima psalam, ima nauku, ima jezik, ima otkrivenje, ima kazivanje; a sve da biva na popravljanje. 046 1CO 014 027 Ako govori ko jezikom, ili po dvojica, ili najviše po trojica, i to poredom; a jedan da kazuje. 046 1CO 014 028 Ako li ne bude nikoga da kazuje, neka æuti u crkvi, a sebi neka govori i Bogu. 046 1CO 014 029 A proroci dva ili tri neka govore, i drugi neka rasuðuju. 046 1CO 014 030 Ako li se otkrije što drugome koji sjedi, neka èeka dok prvi uæuti. 046 1CO 014 031 Jer možete prorokovati svi, jedan po jedan, da se svi uèe, i svi da se tješe. 046 1CO 014 032 I duhovi proroèki pokoravaju se prorocima; 046 1CO 014 033 Jer Bog nije Bog bune, nego mira, kao po svima crkvama svetijeh. 046 1CO 014 034 Žene vaše da æute u crkvama; jer se njima ne dopusti da govore, nego da slušaju, kao što i zakon govori. 046 1CO 014 035 Ako li hoæe èemu da se nauèe, kod kuæe muževe svoje neka pitaju; jer je ružno ženi da govori u crkvi. 046 1CO 014 036 Eda li od vas rijeè Božija iziðe? ili samijem vama doðe? 046 1CO 014 037 Ako ko misli da je prorok ili duhovan, neka razumije što vam pišem, jer su Gospodnje zapovijesti. 046 1CO 014 038 Ako li ko ne razumije, neka ne razumije. 046 1CO 014 039 Zato, braæo moja, starajte se da prorokujete, i ne zabranjujte govoriti jezicima. 046 1CO 014 040 A sve neka biva pošteno i uredno. 046 1CO 015 001 Ali vam napominjem, braæo, jevanðelje, koje vam objavih, koje i primiste, u kome i stojite, 046 1CO 015 002 Kojijem se i spasavate, ako držite kako vam objavih; veæ ako da uzalud vjerovaste. 046 1CO 015 003 Jer vam najprije predadoh što i primih da Hristos umrije za grijehe naše, po pismu, 046 1CO 015 004 I da bi ukopan, i da usta treæi dan, po pismu, 046 1CO 015 005 I da se javi Kifi, potom jedanaestorici apostola; 046 1CO 015 006 A potom ga vidješe jednom više od pet stotina braæe, od kojijeh mnogi žive i sad, a neki i pomriješe; 046 1CO 015 007 A potom se javi Jakovu, pa onda svima apostolima; 046 1CO 015 008 A poslije sviju javi se i meni, kao kakvom nedonošèetu. 046 1CO 015 009 Jer sam ja najmlaði meðu apostolima, koji nijesam dostojan nazvati se apostol, jer gonih crkvu Božiju. 046 1CO 015 010 Ali po blagodati Božijoj jesam što jesam, i blagodat njegova što je u meni ne osta prazna, nego se potrudih više od sviju njih, ali ne ja nego blagodat Božija koja je sa mnom. 046 1CO 015 011 Bio dakle ja ili oni, tako propovijedamo, i tako vjerovaste. 046 1CO 015 012 A ako se Hristos propovijeda da ustade iz mrtvijeh, kako govore neki meðu vama da nema vaskrsenija mrtvijeh? 046 1CO 015 013 I ako nema vaskrsenija mrtvijeh, to ni Hristos ne usta. 046 1CO 015 014 A ako Hristos ne usta, uzalud dakle propovijedanje naše, a uzalud i vjera vaša. 046 1CO 015 015 A nalazimo se i lažni svjedoci Božiji što svjedoèimo na Boga da vaskrse Hrista, kojega ne vaskrse kad mrtvi ne ustaju. 046 1CO 015 016 Jer ako mrtvi ne ustaju, ni Hristos ne usta. 046 1CO 015 017 A ako Hristos ne usta, uzalud vjera vaša: još ste u grijesima svojijem. 046 1CO 015 018 Dakle i oni koji pomriješe u Hristu, izgiboše. 046 1CO 015 019 I ako se samo u ovom životu uzdamo u Hrista, najnesreæniji smo od sviju ljudi. 046 1CO 015 020 Ali Hristos usta iz mrtvijeh, i bi novina onima koji umriješe. 046 1CO 015 021 Jer buduæi da kroz èovjeka bi smrt, kroz èovjeka i vaskrsenije mrtvijeh. 046 1CO 015 022 Jer kako po Adamu svi umiru, tako æe i po Hristu svi oživljeti. 046 1CO 015 023 Ali svaki u svom redu: novina Hristos; a potom oni koji vjerovaše Hristu o njegovu dolasku; 046 1CO 015 024 Onda kraj, kad preda carstvo Bogu i ocu, i kad ukine svako poglavarstvo i svaku vlast i silu. 046 1CO 015 025 Jer njemu valja carovati dokle ne položi sve neprijatelje svoje pod noge svoje. 046 1CO 015 026 A pošljednji æe se neprijatelj ukinuti smrt. 046 1CO 015 027 Jer sve pokori pod noge njegove. Ali kad veli da je sve njemu pokoreno, pokazuje se da je osim onoga koji mu pokori sve. 046 1CO 015 028 A kad mu sve pokori, onda æe se i sam sin pokoriti onome koji mu sve pokori, da bude Bog sve u svemu. 046 1CO 015 029 Šta dakle èine oni koji se krste mrtvijeh radi? Kad mrtvi jamaèno ne ustaju, što se i kršæavaju mrtvijeh radi? 046 1CO 015 030 I mi zašto podnosimo muke i nevolje svaki èas? 046 1CO 015 031 Svaki dan umirem, tako mi, braæo, vaše slave, koju imam u Hristu Isusu Gospodu našemu. 046 1CO 015 032 Jer ako sam se po èovjeku borio sa zvjerovima u Efesu, kaka mi je korist ako mrtvi ne ustaju? Da jedemo i pijemo, jer æemo sutra umrijeti. 046 1CO 015 033 Ne varajte se: zli razgovori kvare dobre obièaje. 046 1CO 015 034 Otrijeznite se jedanput kao što treba, i ne griješite; jer neki ne znadu za Boga, na sramotu vama kažem. 046 1CO 015 035 Ali æe reæi ko: kako æe ustati mrtvi? i u kakom æe tijelu doæi? 046 1CO 015 036 Bezumnièe! ti što siješ neæe oživljeti ako ne umre. 046 1CO 015 037 I što siješ ne siješ tijelo koje æe biti, nego golo zrno, bilo pšenièno ili drugo kako. 046 1CO 015 038 A Bog mu daje tijelo kako hoæe, i svakom sjemenu svoje tijelo. 046 1CO 015 039 Nije svako tijelo jedno tijelo, nego je drugo tijelo èovjeèije, a drugo skotsko, a drugo riblje, a drugo ptièije. 046 1CO 015 040 I imaju tjelesa nebeska i tjelesa zemaljska: ali je druga slava nebeskima, a druga zemaljskima. 046 1CO 015 041 Druga je slava suncu, a druga slava mjesecu, i druga slava zvijezdama; jer se zvijezda od zvijezde razlikuje u slavi. 046 1CO 015 042 Tako i vaskrsenije mrtvijeh: sije se za raspadljivost, a ustaje za neraspadljivost; 046 1CO 015 043 Sije se u sramoti, a ustaje u slavi; sije se u slabosti, a ustaje u sili; 046 1CO 015 044 Sije se tijelo tjelesno, a ustaje tijelo duhovno. Ima tijelo tjelesno, i ima tijelo duhovno. 046 1CO 015 045 Tako je i pisano: prvi èovjek Adam postade u tjelesnom životu, a pošljednji Adam u duhu koji oživljuje. 046 1CO 015 046 Ali duhovno tijelo nije prvo, nego tjelesno, pa onda duhovno. 046 1CO 015 047 Prvi je èovjek od zemlje, zemljan; drugi je èovjek Gospod s neba. 046 1CO 015 048 Kakav je zemljani taki su i zemljani; i kakav je nebeski taki su i nebeski. 046 1CO 015 049 I kako nosimo oblièje zemljanoga tako æemo nositi i oblièje nebeskoga. 046 1CO 015 050 A ovo govorim, braæo, da tijelo i krv ne mogu naslijediti carstva Božijega, niti raspadljivost neraspadljivosti našljeðuje. 046 1CO 015 051 Evo vam kazujem tajnu: jer svi neæemo pomrijeti, a svi æemo se pretvoriti, 046 1CO 015 052 Ujedanput, u trenuæu oka u pošljednjoj trubi; jer æe zatrubiti i mrtvi æe ustati neraspadljivi, i mi æemo se pretvoriti. 046 1CO 015 053 Jer ovo raspadljivo treba da se obuèe u neraspadljivost, i ovo smrtno da se obuèe u besmrtnost. 046 1CO 015 054 A kad se ovo raspadljivo obuèe u neraspadljivost i ovo se smrtno obuèe u besmrtnost, onda æe se zbiti ona rijeè što je napisana: pobjeda proždrije smrt. 046 1CO 015 055 Gdje ti je, smrti, žalac? Gdje ti je, pakle, pobjeda? (Hadēs g86) 046 1CO 015 056 A žalac je smrti grijeh, a sila je grijeha zakon. 046 1CO 015 057 A Bogu hvala koji nam dade pobjedu kroz Gospoda našega Isusa Hrista. 046 1CO 015 058 Zato, braæo moja ljubazna, budite tvrdi, ne dajte se pomaknuti, i napredujte jednako u djelu Gospodnjemu znajuæi da trud vaš nije uzalud pred Gospodom. 046 1CO 016 001 A za milostinju svetima, kao što uredih po crkvama Galatijskijem onako i vi èinite. 046 1CO 016 002 Svaki prvi dan nedjelje neka svaki od vas ostavlja kod sebe i skuplja koliko može, da ne bivaju zbiranja kad doðem. 046 1CO 016 003 A kad doðem, koje naðete za vrijedne one æu s poslanicama poslati u Jerusalim neka odnesu vašu pomoæ. 046 1CO 016 004 A ako bude vrijedno da i ja idem, poæi æe sa mnom. 046 1CO 016 005 A k vama æu doæi kad proðem Maæedoniju, jer æu proæi kroz Maæedoniju. 046 1CO 016 006 A u vas može biti da æu se zabaviti, ili i zimovati, da me vi pratite kud poðem. 046 1CO 016 007 Sad vas u prolaženju neæu vidjeti, a nadam se neko vrijeme ostati kod vas, ako Gospod dopusti. 046 1CO 016 008 A u Efesu æu ostati do Trojièina dne; 046 1CO 016 009 Jer mi se otvoriše velika i bogata vrata, i protivnika ima mnogo. 046 1CO 016 010 A ako doðe Timotije, gledajte da bude kod vas bez straha; jer on radi djelo Gospodnje kao i ja. 046 1CO 016 011 Da ga niko dakle ne prezre, nego ga ispratite s mirom da doðe k meni; jer ga èekam s braæom. 046 1CO 016 012 A za brata Apola, mnogo ga molih da doðe k vama s braæom: i nikako ne bješe mu volja da sad doðe; ali æe doæi kad imadbude kad. 046 1CO 016 013 Pazite, stojte u vjeri, muški se držite, utvrðujte se. 046 1CO 016 014 Sve da vam biva u ljubavi. 046 1CO 016 015 Molim vas pak, braæo, znate dom Stefanin da je novina od Ahaje, i na služenje svetima odredi se; 046 1CO 016 016 Da ste i vi pokorni takovima, i svakome koji pomaže i trudi se. 046 1CO 016 017 Ali se obradovah dolasku Stefaninu i Fortunatovu i Ahajikovu, jer mi oni naknadiše što sam bio bez vas; 046 1CO 016 018 Jer umiriše duh moj i vaš. Pripoznajte dakle takove. 046 1CO 016 019 Pozdravljaju vas crkve Azijske. Pozdravljaju vas u Gospodu mnogo Akila i Priskila s domašnjom svojom crkvom. 046 1CO 016 020 Pozdravljaju vas braæa sva. Pozdravite jedan drugoga cjelivom svetijem. 046 1CO 016 021 Pozdravljam vas ja Pavle svojom rukom. 046 1CO 016 022 Ako ko ne ljubi Gospoda Isusa Hrista da bude proklet, maran ata. 046 1CO 016 023 Blagodat Gospoda našega Isusa Hrista s vama; 046 1CO 016 024 I ljubav moja sa svima vama u Hristu Isusu. Amin. # # BOOK 047 2CO 2 Corinthians 2 Korinæanima 047 2CO 001 001 Od Pavla, apostola Isusa Hrista po volji Božijoj i brata Timotija crkvi Božijoj u Korintu, sa svima svetima koji su u svoj Ahaji: 047 2CO 001 002 Blagodat vam i mir od Boga oca našega, i Gospoda Isusa Hrista. 047 2CO 001 003 Blagosloven Bog i otac Gospoda našega Isusa Hrista, otac milosti i Bog svake utjehe, 047 2CO 001 004 Koji nas utješava u svakoj nevolji našoj, da bismo mogli utješiti one koji su u svakoj nevolji utjehom kojom nas same Bog utješava. 047 2CO 001 005 Jer kako se stradanja Hristova umnožavaju na nama tako se i utjeha naša umnožava kroz Hrista. 047 2CO 001 006 Ako li smo pak u nevolji, za vašu je utjehu i spasenije, koje postaje u trpljenju tijeh istijeh stradanja koja i mi podnosimo. 047 2CO 001 007 I nadanje naše tvrdo je za vas. Ako li se utješavamo, za vašu je utjehu i spasenije, znajuæi da kao što ste zajednièari u našemu stradanju tako i u utjesi. 047 2CO 001 008 Jer vam neæemo, braæo, zatajiti nevolje naše koja nam se dogodi u Aziji kad nam je bilo preteško i preko sile tako da se nijesmo nadali ni življeti; 047 2CO 001 009 Nego sami u sebi osudismo da nam valja pomrijeti da se veæ ne uzdasmo u sebe nego u Boga koji podiže mrtve. 047 2CO 001 010 Koji nas je od tolike smrti izbavio, i izbavlja; i u njega se uzdamo da æe nas i još izbaviti, 047 2CO 001 011 S pomoæu i vaše molitve za nas; da mnogi ljudi mnogu hvalu daju Bogu za dare koji su nama dati vas radi. 047 2CO 001 012 Jer je naša slava ovo: svjedoèanstvo savjesti naše da smo u prostoti i èistoti Božijoj a ne u mudrosti tjelesnoj nego po blagodati Božijoj življeli na svijetu, a osobito meðu vama. 047 2CO 001 013 Jer vam drugo ne pišemo nego što èitate i razumijevate. A nadam se da æete i do kraja razumjeti. 047 2CO 001 014 Kao što neki i razumjeste da smo vam slava kao i vi nama za dan Gospoda našega Isusa Hrista. 047 2CO 001 015 I u ovom pouzdanju šæadijah da vam doðem prije, da drugu blagodat imate; 047 2CO 001 016 I kroz vas da doðem u Maæedoniju, i opet iz Maæedonije da doðem k vama, i vi da me pratite u Judeju. 047 2CO 001 017 Ali kad sam ovo htio, eda li sam dakle što nepostojano èinio? Ili što se nakanjujem, da se po tijelu nakanjujem, da bude u mene da da, a ne ne? 047 2CO 001 018 Ali je Bog vjeran, te rijeè naša k vama ne bi da i ne. 047 2CO 001 019 Jer sin Božij Isus Hristos, kojega mi vama propovijedasmo ja i Silvan i Timotije, ne bi da i ne, nego u njemu bi da. 047 2CO 001 020 Jer koliko je obeæanja Božijeh, u njemu su da, i u njemu amin, Bogu na slavu kroz nas. 047 2CO 001 021 A Bog je koji nas utvrdi s vama u Hristu, i pomaza nas, 047 2CO 001 022 Koji nas i zapeèati, i dade zalog Duha u srca naša. 047 2CO 001 023 A ja za svjedoka Boga prizivam na svoju dušu da štedeæi vas ne doðoh više u Korint. 047 2CO 001 024 Ne kao da mi vladamo vjerom vašom, nego smo pomagaèi vaše radosti; jer u vjeri stojite. 047 2CO 002 001 Ovo pak sudih u sebi da opet ne doðem k vama u žalosti. 047 2CO 002 002 Jer ako ja èinim žalost vama, ko je koji æe mene veseliti osim onoga koji prima žalost od mene? 047 2CO 002 003 I pisah vam ovo isto, da kad doðem ne primim žalost na žalost, a za koje bi valjalo da se veselim nadajuæi se na sve vas da je moja radost sviju vas. 047 2CO 002 004 Jer od brige mnoge i tuge srca napisah vam s mnogijem suzama, ne da biste se ožalostili nego da biste poznali ljubav koju imam izobilno k vama. 047 2CO 002 005 Ako li je ko mene ražalio, ne ražali mene, do nekoliko, da ne otežam svima vama. 047 2CO 002 006 Jer je dovoljno takovome kar ovaj od mnogijeh. 047 2CO 002 007 Zato vi nasuprot veæma da opraštate i tješite, da takovi kako ne padne u preveliku žalost. 047 2CO 002 008 Zato vas molim, utvrdite k njemu ljubav. 047 2CO 002 009 Jer vam zato i pisah, da poznam poštenje vaše jeste li u svaèemu poslušni. 047 2CO 002 010 A kome vi što oprostite onome opraštam i ja; jer ja ako što kome oprostih, oprostih mu vas radi mjesto Isusa Hrista, 047 2CO 002 011 Da nas ne prevari sotona; jer znamo šta on misli. 047 2CO 002 012 A kad doðoh u Troadu da propovijedam jevanðelje Hristovo, i otvoriše mi se vrata u Gospodu, 047 2CO 002 013 Ne imadoh mira u duhu svojemu, ne našavši Tita, brata svojega; nego oprostivši se s njima iziðoh u Maæedoniju. 047 2CO 002 014 Ali hvala Bogu koji svagda nama daje pobjedu u Hristu Isusu, i kroz nas javlja miris poznanja svojega na svakom mjestu. 047 2CO 002 015 Jer smo mi Hristov miris Bogu i meðu onima koji se spasavaju i koji ginu: 047 2CO 002 016 Jednima dakle miris smrtni za smrt, a drugima miris životni za život. I za ovo ko je vrijedan? 047 2CO 002 017 Jer mi nijesmo kao mnogi koji neèisto propovijedaju rijeè Božiju, nego iz èistote, i kao iz Boga, pred Bogom, u Hristu govorimo. 047 2CO 003 001 Poèinjemo li se opet sami hvaliti vama? Ili trebamo kao neki preporuènijeh poslanica na vas ili od vas? 047 2CO 003 002 Jer ste vi naša poslanica napisana u srcima našima, koju poznaju i èitaju svi ljudi; 047 2CO 003 003 Koji ste se pokazali da ste poslanica Hristova, koju smo mi služeæi napisali ne mastilom nego Duhom Boga živoga, ne na kamenijem daskama nego na mesanijem daskama srca. 047 2CO 003 004 A takovo pouzdanje imamo kroz Hrista u Boga, 047 2CO 003 005 Ne da smo vrsni od sebe pomisliti što, kao od sebe, nego je naša vrsnoæa od Boga; 047 2CO 003 006 Koji i uèini nas vrsne da budemo sluge novom zavjetu, ne po slovu nego po duhu; jer slovo ubija, a duh oživljuje. 047 2CO 003 007 Ako li služba smrti koja je u kamenju izrezana slovima, bi u slavi da sinovi Izrailjevi ne mogoše pogledati na lice Mojsijevo od slave lica njegova koja prestaje: 047 2CO 003 008 Akamoli neæe mnogo veæma služba duha biti u slavi? 047 2CO 003 009 Jer kad je služba osuðenja slava, mnogo veæma izobiluje služba pravde u slavi. 047 2CO 003 010 Jer i nije slavno što se proslavi s ove strane prema prevelikoj slavi. 047 2CO 003 011 Jer kad je slavno ono što prestaje, mnogo æe veæma biti u slavi ono što ostaje. 047 2CO 003 012 Imajuæi dakle takovi nad s velikom slobodom radimo; 047 2CO 003 013 I ne kao što Mojsije metaše pokrivalo na lice svoje, da ne bi mogli sinovi Izrailjevi gledati svršetka onome što prestaje. 047 2CO 003 014 No zaslijepiše pomisli njihove; jer do samoga ovog dana stoji ono pokrivalo neotkriveno u èitanju starog zavjeta, jer u Hristu prestaje. 047 2CO 003 015 Nego do danas kad se èita Mojsije, pokrivalo na srcu njihovom stoji. 047 2CO 003 016 A kad se obrate ka Gospodu, uzeæe se pokrivalo. 047 2CO 003 017 A Gospod je Duh: a gdje je Duh ondje je sloboda. 047 2CO 003 018 Mi pak svi koji otkrivenijem licem gledamo slavu Gospodnju, preobražavamo se u to isto oblièje iz slave u slavu, kao od Gospodnjega Duha. 047 2CO 004 001 Zato imajuæi ovu službu kao što bismo pomilovani, ne dosaðuje nam se; 047 2CO 004 002 Nego se odrekosmo tajnoga srama da ne živimo u lukavstvu, niti da izvræemo rijeè Božiju, nego javljanjem istine da se pokažemo svakoj savjesti èovjeèijoj pred Bogom. 047 2CO 004 003 Ako li je pak pokriveno jevanðelje naše, u onima je pokriveno koji ginu, 047 2CO 004 004 U kojima Bog svijeta ovoga oslijepi razume nevjernika, da im ne zasvijetli vidjelo jevanðelja slave Hristove, koji je oblièje Boga, koji se ne vidi. (aiōn g165) 047 2CO 004 005 Jer sebe ne propovijedamo nego Hrista Isusa Gospoda, a sebe same vaše sluge Isusa Gospoda radi. 047 2CO 004 006 Jer Bog koji reèe da iz tame zasvijetli vidjelo, zasvijetli u srcima našima na svjetlost poznanja slave Božije u licu Isusa Hrista. 047 2CO 004 007 Ali ovo blago imamo u zemljanijem sudovima, da premnoštvo sile bude od Boga a ne od nas. 047 2CO 004 008 U svemu imamo nevolje, ali nam se ne dosaðuje; zbunjeni smo, ali ne gubimo nada; 047 2CO 004 009 Progone nas, ali nijesmo ostavljeni; obaljuju nas, ali ne ginemo. 047 2CO 004 010 I jednako nosimo na tijelu smrt Gospoda Isusa, da se i život Isusov na tijelu našemu pokaže. 047 2CO 004 011 Jer mi živi jednako se predajemo na smrt za Isusa, da se i život Isusov javi na smrtnome tijelu našemu. 047 2CO 004 012 Zato dakle smrt vlada u nama, a život u vama. 047 2CO 004 013 Imajuæi pak onaj isti duh vjere kao što je napisano: vjerovah, zato govorih; mi vjerujemo, zato i govorimo. 047 2CO 004 014 Znajuæi da æe onaj koji podiže Isusa, i nas podignuti s Isusom, i postaviti s vama. 047 2CO 004 015 Jer je sve vas radi, da blagodat umnožena izobiluje hvalama na slavu Božiju. 047 2CO 004 016 Zato nam se ne dosaðuje; no ako se naš spoljašnji èovjek i raspada, ali se unutrašnji obnavlja svaki dan. 047 2CO 004 017 Jer naša laka sadašnja briga donosi nam vjeènu i od svega pretežniju slavu, (aiōnios g166) 047 2CO 004 018 Nama koji ne gledamo na ovo što se vidi, nego na ono što se ne vidi; jer je ovo što se vidi, za vrijeme, a ono što se ne vidi, vjeèno. (aiōnios g166) 047 2CO 005 001 Jer znamo da kad se zemaljska naša kuæa tijela raskopa, imamo zgradu od Boga, kuæu nerukotvorenu, vjeènu na nebesima. (aiōnios g166) 047 2CO 005 002 Jer za tijem uzdišemo, želeæi obuæi se u svoj nebeski stan. 047 2CO 005 003 I da se obuèeni, ne goli naðemo! 047 2CO 005 004 Jer buduæi u ovome tijelu, uzdišemo otežali; jer neæemo da se svuèemo, nego da se preobuèemo, da život proždere smrtno. 047 2CO 005 005 A onaj koji nas za ovo isto stvori, Bog je, koji nam i dade zalog Duha. 047 2CO 005 006 Dobre smo dakle volje jednako, jer znamo da putujemo u tijelu, daleko od Gospoda. 047 2CO 005 007 Jer po vjeri živimo a ne po gledanju. 047 2CO 005 008 Ali se ne bojimo, i mnogo volimo otiæi od tijela, i iæi ka Gospodu. 047 2CO 005 009 Zato se i staramo, ili ulazili ili odlazili, da budemo njemu ugodni. 047 2CO 005 010 Jer nam se svima valja javiti na sudu Hristovu, da primimo svaki što je koji u tijelu èinio, ili dobro ili zlo; 047 2CO 005 011 Znajuæi dakle strah Gospodnji ljude svjetujemo; a Bogu smo poznati, a nadamo se da smo i u vašijem savjestima poznati. 047 2CO 005 012 Jer se ne hvalimo opet pred vama, nego vama dajemo uzrok da se hvalite nama, da imate što odgovoriti onima koji se hvale onijem što je spolja a ne što je u srcu. 047 2CO 005 013 Jer ako se odviše hvalimo, Bogu se hvalimo; ako li smo smjerni, vama smo. 047 2CO 005 014 Jer ljubav Božija nagoni nas, kad mislimo ovo: ako jedan za sve umrije, to dakle svi umriješe. 047 2CO 005 015 Hristos za sve umrije, da oni koji žive ne žive više sebi, nego onome koji za njih umrije i vaskrse. 047 2CO 005 016 Zato i mi otsad nikoga ne poznajemo po tijelu; i ako Hrista poznasmo po tijelu, ali ga sad više ne poznajemo. 047 2CO 005 017 Zato ako je ko u Hristu, nova je tvar: staro proðe, gle, sve novo postade. 047 2CO 005 018 Ali je sve od Boga, koji pomiri nas sa sobom kroz Isusa Hrista, i dade nam službu pomirenja. 047 2CO 005 019 Jer Bog bješe u Hristu, i svijet pomiri sa sobom ne primivši im grijeha njihovijeh, i metnuvši u nas rijeè pomirenja. 047 2CO 005 020 Tako smo mi poslani mjesto Hrista, kao da Bog govori kroz nas; molimo vas u ime Hristovo, pomirite se s Bogom. 047 2CO 005 021 Jer onoga koji ne znadijaše grijeha nas radi uèini grijehom, da mi budemo pravda Božija u njemu. 047 2CO 006 001 Molimo vas pak kao pomagaèi da ne primite uzalud blagodat Božiju. 047 2CO 006 002 Jer on govori: u vrijeme najbolje poslušah te, i u dan spasenija pomogoh ti. Evo sad je vrijeme najbolje, evo sad je dan spasenija! 047 2CO 006 003 Nikakvo ni u èemu ne dajte spoticanje, da se služba ne kudi; 047 2CO 006 004 Nego u svemu pokažite se kao sluge Božije, u trpljenju mnogom, u nevoljama, u bijedama, u tjesnotama, 047 2CO 006 005 U ranama, u tamnicama, u bunama, u trudovima, u nespavanju, u postu, 047 2CO 006 006 U èistoti, u razumu, u podnošenju, u dobroti, u Duhu svetom, u ljubavi istinitoj, 047 2CO 006 007 U rijeèi istine, u sili Božijoj, s oružjem pravde i nadesno i nalijevo, 047 2CO 006 008 Slavom i sramotom, kuðenjem i pohvalom, kao varalice i istiniti, 047 2CO 006 009 Kao neznani i poznati, kao oni koji umiru i evo smo živi, kao nakaženi a ne umoreni, 047 2CO 006 010 Kao žalosni a koji se jednako vesele, kao siromašni, a koji mnoge obogaæavaju, kao oni koji ništa nemaju a sve imaju. 047 2CO 006 011 Usta naša otvoriše se k vama, Korinæani, i srce naše rasprostrani se. 047 2CO 006 012 Vama nije tijesno mjesto u nama, ali vam je tijesno u srcima vašijem. 047 2CO 006 013 A da mi vratite kao djeci govorim rasprostranite se i vi. 047 2CO 006 014 Ne vucite u tuðemu jarmu nevjernika; jer šta ima pravda s bezakonjem? ili kakvu zajednicu ima vidjelo s tamom? 047 2CO 006 015 Kako li se slaže Hristos s Velijarom? ili kakav dijel ima vjerni s nevjernikom? 047 2CO 006 016 Ili kako se udara crkva Božija s idolima? Jer ste vi crkve Boga živoga, kao što reèe Bog: useliæu se u njih, i življeæu u njima, i biæu im Bog, i oni æe biti moj narod. 047 2CO 006 017 Zato iziðite izmeðu njih i odvojte se, govori Gospod, i ne dohvatajte se do neèistote, i ja æu vas primiti, 047 2CO 006 018 I biæu vam otac, i vi æete biti moji sinovi i kæeri, govori Gospod svedržitelj. 047 2CO 007 001 Imajuæi dakle ovaka obeæanja, o ljubazni! da oèistimo sebe od svake poganštine tijela i duha, i da tvorimo svetinju u strahu Božijemu. 047 2CO 007 002 Primite nas, nikome ne uèinismo nažao, nikoga ne pokvarismo, nikoga ne zanesosmo. 047 2CO 007 003 Ne govorim na osuðenje, jer prije rekoh da ste u srcima našijem, da bih s vama i umro i življeo. 047 2CO 007 004 Vrlo slobodno govorim k vama, mnogo se hvalim vama, napunio sam se utjehe, izobilan sam radošæu pored sviju briga našijeh. 047 2CO 007 005 Jer kad doðosmo u Maæedoniju, nikaka mira nemaše tijelo naše, nego u svemu bijaše u nevolji: spolja borbe, iznutra strah. 047 2CO 007 006 Ali Bog, koji tješi ponižene, utješi nas dolaskom Titovijem. 047 2CO 007 007 A ne samo dolaskom njegovijem, nego i utjehom kojom se on utješi za vas kazujuæi vašu želju, vaše plakanje, vaše staranje za mene, tako da se još veæma obradovah. 047 2CO 007 008 Jer ako sam vas i ražalio poslanicom, ne kajem se, ako se i bijah raskajao: jer vidim da ona poslanica, ako i za malo, ražali vas. 047 2CO 007 009 Ali se sad radujem, ne što biste žalosni, nego što se ožalostiste na pokajanje: jer se ožalostiste po Bogu, da od nas ni u èemu ne štetujete. 047 2CO 007 010 Jer žalost koja je po Bogu donosi za spasenije pokajanje, za koje se nigda ne kaje; a žalost ovoga svijeta smrt donosi. 047 2CO 007 011 Jer, gle, ovo samo što se po Bogu ožalostiste, koliko uèini staranje meðu vama? kakovo pravdanje, kaku nepovoljnost, kakav strah, kaku želju, kaku revnost, kaku osvetu? U svemu pokazaste se da ste èisti u djelu. 047 2CO 007 012 Jer ako vam i pisah, ne onoga radi koji je skrivio, niti onoga radi kome je krivo uèinjeno, nego da se pokaže meðu vama staranje naše za vas pred Bogom. 047 2CO 007 013 Zato se utješismo utjehom vašom; a još se veæma obradovasmo radosti Titovoj, jer vi svi umiriste duh njegov. 047 2CO 007 014 Jer što sam mu se za vas pohvalio, nijesam se posramio; nego kako je sve istina što govorismo vama, tako i pohvala naša k Titu istinita bi. 047 2CO 007 015 I srce je njegovo puno ljubavi k vama kad se opominje poslušanja sviju vas, kako ste ga sa strahom i drktanjem primili. 047 2CO 007 016 Radujem se dakle što se u svemu smijem osloniti na vas. 047 2CO 008 001 Dajemo vam pak na znanje, braæo, blagodat Božiju koja je dana u crkvama Maæedonskima, 047 2CO 008 002 Da u mnogome kušanju nevolja suvišak radosti njihove i puko siromaštvo njihovo izobilova u bogatstvu prostote njihove. 047 2CO 008 003 Jer po moguæstvu njihovu ja sam svjedok) i preko moguæstva dobrovoljni bijahu, 047 2CO 008 004 I s mnogijem moljenjem moliše nas da primimo blagodat i zajednicu službe k svetima. 047 2CO 008 005 I ne kao što se nadasmo nego najprije sebe predaše Gospodu i nama, po volji Božijoj, 047 2CO 008 006 Da mi umolismo Tita da kao što je poèeo onako i svrši i meðu vama blagodat ovu. 047 2CO 008 007 A vi kako ste u svemu izobilni, u vjeri, i u rijeèi, i u razumu, i u svakom staranju, i u ljubavi svojoj k nama, da i u ovoj blagodati izobilujete. 047 2CO 008 008 Ne govorim po zapovijesti, nego kad se drugi staraju, i vašu ljubav kušam je li istinita. 047 2CO 008 009 Jer znate blagodat Gospoda našega Isusa Hrista da, bogat buduæi, vas radi osiromaši, da se vi njegovijem siromaštvom obogatite. 047 2CO 008 010 I svjet dajem u tom; jer je ovo na korist vama, koji ne samo èiniti nego i htjeti poèeste još od lanjske godine. 047 2CO 008 011 A sad dovršite to i èiniti, da kao što bi dobra volja htjeti tako da bude i uèiniti, od toga što imate. 047 2CO 008 012 Jer ako ima ko dobru volju, mio je po onome što ima, a ne po onome što nema. 047 2CO 008 013 Jer se ne želi da drugima bude radost a vama žalost, nego jednako. 047 2CO 008 014 Da u sadašnje vrijeme vaš suvišak bude za njihov nedostatak, da i njihov suvišak bude za vaš nedostatak; da bude jednakost, 047 2CO 008 015 Kao što je pisano: ko je mnogo skupio, nije mu preteklo; i ko je malo skupio, nije mu nedostalo. 047 2CO 008 016 A hvala Bogu, koji je dao takovo staranje za vas u srce Titovo. 047 2CO 008 017 Jer primi moljenje; a buduæi da se tako vrlo stara, svojevoljno otide k vama. 047 2CO 008 018 Poslasmo pak s njim i brata, kojega je pohvala u jevanðelju po svijem crkvama. 047 2CO 008 019 A ne samo to, nego je i izabran od crkava da ide s nama u ovu blagodat u kojoj mi služimo za samoga Gospoda slavu i vašu dobru volju: 047 2CO 008 020 Èuvajuæi se toga da nas ko ne pokudi za ovo obilje u kome mi služimo, 047 2CO 008 021 I promišljajuæi za dobro ne samo pred Bogom nego i pred ljudima. 047 2CO 008 022 A poslasmo s njima i brata svojega, kojega mnogo puta poznasmo u mnogijem stvarima da je ustalac, a sad mnogo veæi zbog velikoga nadanja na vas. 047 2CO 008 023 A za Tita, on je moj drug i pomagaè meðu vama; a za braæu našu, oni su poslanici crkveni i slava Hristova. 047 2CO 008 024 Pokažite dakle na njima svjedoèanstvo svoje ljubavi i naše hvale vama i pred crkvama. 047 2CO 009 001 Jer za takovu porezu koja se kupi svetima nije mi trijebe pisati vam; 047 2CO 009 002 Jer poznajem vašu dobru volju, za koju se o vama hvalim Maæedoncima da se Ahaja prigotovi od lanjske godine, i vaša revnost razdraži mnoge. 047 2CO 009 003 A braæu poslah da se hvala naša vama ne isprazni u ovoj stvari, nego da budete prigotovljeni, kao što sam govorio; 047 2CO 009 004 Da se, ako doðu sa mnom Maæedonci i naðu vas neprigotovljene, ne osramotimo mi da ne reèem vi) u toj hvali. 047 2CO 009 005 Tako naðoh da je potrebno umoliti braæu da naprijed idu k vama, i da priprave ovaj naprijed obreèeni vaš blagoslov da bude gotov tako kakono ti blagoslov, a ne kao lakomstvo. 047 2CO 009 006 Ovo pak velim: koji s tvrðom sije, s tvrðom æe i požnjeti; a koji blagoslov sije, blagoslov æe i požnjeti. 047 2CO 009 007 Svaki po volji svojega srca, a ne sa žalošæu ili od nevolje; jer Bog ljubi onoga koji dragovoljno daje. 047 2CO 009 008 A Bog je kadar uèiniti da je meðu vama izobilna svaka blagodat, da u svemu svagda svako dovoljstvo imajuæi izobilujete za svako dobro djelo; 047 2CO 009 009 Kao što je pisano: prosu, dade siromasima; pravda njegova ostaje vavijek. (aiōn g165) 047 2CO 009 010 A koji daje sjeme sijaèu, daæe i hljeb za jelo: i umnožiæe sjeme vaše, i daæe da uzrastu žita pravde vaše; 047 2CO 009 011 Da se u svemu obogatite za svaku prostotu koja kroz nas èini hvalu Bogu. 047 2CO 009 012 Jer služba ove poreze ne ispunjuje samo nedostatak svetijeh, nego èini te se i mnoge hvale daju Bogu, 047 2CO 009 013 Ogledom poreze ove hvaleæi Boga za vaše pokorno priznanje jevanðelja Hristova, i za prostotu podjele k njima i k svima, 047 2CO 009 014 I da se mole Bogu za vas i da èeznu za vama za premnogu blagodat Božiju na vama. 047 2CO 009 015 A hvala Bogu na njegovu neiskazanome daru. 047 2CO 010 001 A sam ja Pavle molim vas krotosti radi i tišine Hristove, koji sam pred vama ponižen prema vama, a kad nijesam kod vas, slobodan sam prema vama. 047 2CO 010 002 Molim pak da mi ne bude trijebe kad budem kod vas, onako slobodan biti kao što mislim da smijem protiv nekijeh koji misle za nas da po tijelu živimo; 047 2CO 010 003 Jer ako i živimo u tijelu, ne borimo se po tijelu. 047 2CO 010 004 Jer oružje našega vojevanja nije tjelesno, nego silno od Boga na raskopavanje gradova, da kvarimo pomisli 047 2CO 010 005 I svaku visinu koja se podiže na poznanje Božije, i robimo svaki razum za pokornost Hristu, 047 2CO 010 006 I u pripravnosti imamo osvetu za svaku nepokornost, kad se izvrši vaša pokornost. 047 2CO 010 007 Gledate li na ono što vam je pred oèima? Ako se ko uzda da je Hristov neka misli opet u sebi da kako je on Hristov tako smo i mi Hristovi. 047 2CO 010 008 Jer ako se što i više pohvalim vlašæu našom koju nam dade Gospod na popravljanje, a ne na kvarenje vaše, neæu se postidjeti. 047 2CO 010 009 Ali da se ne pokažem kao da vas plašim poslanicama; 047 2CO 010 010 Jer su poslanice, veli, teške i jake, a kad je tijelom pred nama, slab je, i rijeè njegova ne valja ništa. 047 2CO 010 011 Ovo neka pomisli takovi da kaki smo u rijeèi po poslanicama kad nijesmo kod vas, taki smo i u djelu kad smo tu. 047 2CO 010 012 Jer ne smijemo sebe miješati ili se porediti s drugima koji hvale sami sebe; ali kad sami po sebi sebe mjere i porede sami sebe sa sobom, ne razumijevaju. 047 2CO 010 013 A mi se neæemo hvaliti preko mjere, nego po mjeri pravila kojega nam Bog mjeru razdijeli da dopremo i do vas. 047 2CO 010 014 Jer se mi daleko ne prostiremo, kao da ne dosežemo do vas; jer doprijesmo i do vas s jevanðeljem Hristovijem, 047 2CO 010 015 Ne hvaleæi se preko mjere u tuðijem poslovima, imajuæi pak nad kad uzraste vjera vaša da æemo se u vama velièati po pravilu svojemu izobilno, 047 2CO 010 016 Da i u daljnijem stranama od vas propovjedimo jevanðelje, i da se ne pohvalimo onijem što je po tuðemu pravilu ureðeno. 047 2CO 010 017 A koji se hvali, Gospodom neka se hvali. 047 2CO 010 018 Jer onaj nije valjan koji se sam hvali, nego kojega Gospod hvali. 047 2CO 011 001 O da biste malo potrpljeli moje bezumlje! no i potrpite me. 047 2CO 011 002 Jer revnujem za vas Božijom revnosti, jer vas obrekoh mužu jednome, da djevojku èistu izvedem pred Hrista. 047 2CO 011 003 Ali se bojim da kako kao što zmija Evu prevari lukavstvom svojijem tako i razumi vaši da se ne odvrate od prostote koja je u Hristu. 047 2CO 011 004 Jer ako onaj koji dolazi drugoga Isusa propovijeda kojega mi ne propovijedasmo, ili drugoga Duha primite kojega ne primiste, ili drugo jevanðelje koje ne primiste, dobro biste potrpljeli. 047 2CO 011 005 Jer mislim da ni u èemu nijesam manji od prevelikijeh apostola. 047 2CO 011 006 Jer ako sam i prostak u rijeèi, ali u razumu nijesam. No u svemu smo poznati meðu vama. 047 2CO 011 007 Ili grijeh uèinih ponižujuæi sebe da se vi povisite? Jer vam zabadava Božije jevanðelje propovjedih. 047 2CO 011 008 Od drugijeh crkava oteh uzevši platu za služenje vama; i došavši k vama, i bivši u sirotinji, ne dosadih nikome. 047 2CO 011 009 Jer moju sirotinju potpuniše braæa koja doðoše iz Maæedonije, i u svemu bez dosade vama sebe držah i držaæu. 047 2CO 011 010 Kao što je istina Hristova u meni tako se hvala ova neæe uzeti od mene u Ahajskijem krajevima. 047 2CO 011 011 Zašto? Što vas ne ljubim? Bog zna. A što èinim i èiniæu, 047 2CO 011 012 Da otsijeèem uzrok onima koji traže uzrok, da bi u onome èim se hvale našli se kao i mi. 047 2CO 011 013 Jer takovi lažni apostoli i prevarljivi poslenici pretvaraju se u apostole Hristove. 047 2CO 011 014 I nije èudo, jer se sam sotona pretvara u anðela svijetla. 047 2CO 011 015 Nije dakle ništa veliko ako se i sluge njegove pretvaraju kao sluge pravde, kojima æe svršetak biti po djelima njihovijem. 047 2CO 011 016 Opet velim da niko ne pomisli da sam ja bezuman; ako li ne, a ono barem kao bezumna primite me, da se i ja što pohvalim. 047 2CO 011 017 A što govorim ne govorim po Gospodu, nego kao u bezumlju, u ovoj struci hvale. 047 2CO 011 018 Buduæi da se mnogi hvale po tijelu, i ja æu da se hvalim. 047 2CO 011 019 Jer ljubazno primate bezumne kad ste sami mudri. 047 2CO 011 020 Jer primate ako vas ko natjera da budete sluge, ako vas ko jede, ako ko uzme, ako vas ko po obrazu bije, ako se ko velièa. 047 2CO 011 021 Na sramotu govorim, jer kao da mi oslabismo. Na što je ko slobodan po bezumlju govorim i ja sam slobodan. 047 2CO 011 022 Jesu li Jevreji? i ja sam; jesu li Izrailjci? i ja sam; jesu li sjeme Avraamovo? i ja sam; 047 2CO 011 023 Jesu li sluge Hristove? ne govorim po mudrosti) ja sam još više. Više sam se trudio, više sam boja podnio, više puta sam bio u tamnici, mnogo puta sam dolazio do straha smrtnoga; 047 2CO 011 024 Od Jevreja primio sam pet puta èetrdeset manje jedan udarac; 047 2CO 011 025 Triput sam bio šiban, jednom su kamenje bacali na me, tri puta se laða sa mnom razbijala, noæ i dan proveo sam u dubini morskoj. 047 2CO 011 026 Mnogo puta sam putovao, bio sam u strahu na vodama, u strahu od hajduka, u strahu od rodbine, u strahu od neznabožaca, u strahu u gradovima, u strahu u pustinji, u strahu na moru, u strahu meðu lažnom braæom; 047 2CO 011 027 U trudu i poslu, u mnogom nespavanju, u gladovanju i žeði, u mnogom pošæenju, u zimi i golotinji; 047 2CO 011 028 Osim što je spolja, navaljivanje ljudi svaki dan, i briga za sve crkve. 047 2CO 011 029 Ko oslabi, i ja da ne oslabim? Ko se sablazni, i ja da se ne raspalim? 047 2CO 011 030 Ako mi se valja hvaliti, svojom æu se slabošæu hvaliti. 047 2CO 011 031 Bog i otac Gospoda našega Isusa Hrista, koji je blagosloven vavijek, zna da ne lažem. (aiōn g165) 047 2CO 011 032 U Damasku neznabožaèki knez cara Arete èuvaše grad Damask i šæaše da me uhvati; 047 2CO 011 033 i kroz prozor spustiše me u kotarici preko zida, i izbjegoh iz njegovijeh ruku. 047 2CO 012 001 Ali mi se ne pomaže hvaliti, jer æu doæi na viðenja i otkrivenja Gospodnja. 047 2CO 012 002 Znam èovjeka u Hristu koji prije èetrnaest godina ili u tijelu, ne znam; ili osim tijela, ne znam: Bog zna) bi odnesen do treæega neba. 047 2CO 012 003 I znam za takovog èovjeka ili u tijelu, ili osim tijela, ne znam: Bog zna) 047 2CO 012 004 Da bi odnesen u raj, i èu neiskazane rijeèi kojijeh èovjeku nije slobodno govoriti. 047 2CO 012 005 Tijem æu se hvaliti, a sobom se neæu hvaliti, veæ ako slabostima svojima. 047 2CO 012 006 Jer kad bih se i htio hvaliti, ne bih bio bezuman, jer bih istinu kazao; ali štedim da ne bi ko više pomislio za mene nego što me vidi ili èuje što od mene. 047 2CO 012 007 I da se ne bih ponio za premnoga otkrivenja, dade mi se žalac u meso, anðeo sotonin, da me æuša da se ne ponosim. 047 2CO 012 008 Zato triput Gospoda molih da otstupi od mene. 047 2CO 012 009 I reèe mi: dosta ti je moja blagodat; jer se moja sila u slabosti pokazuje sasvijem. Daklem æe se najslaðe hvaliti svojijem slabostima, da se useli u mene sila Hristova. 047 2CO 012 010 Zato sam dobre volje u slabostima, u ruženju, u nevoljama, u progonjenjima, u tugama za Hrista: jer kad sam slab onda sam silan. 047 2CO 012 011 Postadoh bezuman hvaleæi se: vi me natjeraste: jer je trebalo da me vi hvalite; jer ni u èemu nijesam manji od prevelikijeh apostola, ako i jesam ništa. 047 2CO 012 012 Jer znaci apostolovi uèiniše se meðu vama u svakom trpljenju, u znacima i èudesima i silama. 047 2CO 012 013 Jer šta je u èemu ste manji od ostalijeh crkava, osim samo što vam ja sam ne dosadih? Bacite na mene ovu krivicu. 047 2CO 012 014 Evo sam gotov treæi put da vam doðem, i ne dosaðujem vam; jer ne tražim što je vaše nego vas. Jer djeca nijesu dužna roditeljima imanja teæi nego roditelji djeci. 047 2CO 012 015 A ja dragovoljno potrošiæu i biæu potrošen za duše vaše, ako i ljubim ja vas odviše, a vi mene manje ljubite. 047 2CO 012 016 Ali neka bude, ja ne dosadih vama, nego lukav buduæi dobih vas prijevarom. 047 2CO 012 017 Eda li vas što zakidoh preko koga od onijeh koje slah k vama? 047 2CO 012 018 Umolih Tita, i s njim poslah brata: eda li vas Tit što zakide? Ne hodismo li jednijem duhom? ne jednijem li stopama? 047 2CO 012 019 Mislite li opet da vam se odgovaramo? Pred Bogom u Hristu govorimo, a sve je, ljubazni, za vaše popravljanje. 047 2CO 012 020 Jer se bojim da kad po èem doðem neæu vas naæi kakove hoæu, i ja æu se naæi vama kakova me neæete: da kako ne budu svaðe, zavisti, srdnje, prkosi, opadanja, šaptanja, nadimanja, bune: 047 2CO 012 021 Da me opet kad doðem ne ponizi Bog moj u vas, i ne usplaèem za mnogima koji su prije sagriješili i nijesu se pokajali za neèistotu i kurvarstvo i sramotu, što poèiniše. 047 2CO 013 001 Ovo treæi put idem k vama; u ustima dva ili tri svjedoka ostaæe svaka rijeè. 047 2CO 013 002 Naprijed kazah i naprijed govorim kako u vas bivši drugi put, i sad ne buduæi kod vas pišem onima koji su prije sagriješili i svima ostalima da ako doðem opet neæu poštedjeti. 047 2CO 013 003 Jer tražite da iskušate Hrista što u meni govori, koji meðu vama nije slab, nego je silan meðu vama. 047 2CO 013 004 Jer ako i raspet bi po slabosti, ali je živ po sili Božijoj; jer smo i mi slabi u njemu, ali æemo biti živi s njim silom Božijom meðu vama. 047 2CO 013 005 Sami sebe okušajte jeste li u vjeri, sami sebe ogledajte. Ili ne poznajete sebe da je Isus Hristos u vama? veæ ako da u èemu nijeste valjani. 047 2CO 013 006 A nadam se da æete poznati da mi nijesmo nevaljani. 047 2CO 013 007 A molimo se Bogu da vi ne èinite nikakva zla, ne da se mi valjani pokažemo, nego da vi dobro èinite, a mi kao nevaljani da budemo. 047 2CO 013 008 Jer ništa ne možemo na istinu nego za istinu. 047 2CO 013 009 Jer se radujemo kad mi slabimo a vi jaèate. A zato se i molimo Bogu, za vaše savršenstvo. 047 2CO 013 010 Zato, ne buduæi kod vas, pišem ovo da kad doðem ne uèinim bez šteðenja po vlasti koju mi je Gospod dao na popravljanje a ne na raskopavanje. 047 2CO 013 011 A dalje, braæo, radujte se, savršujte se, utješavajte se, jednako mislite, mir imajte: i Bog ljubavi i mira biæe s vama. 047 2CO 013 012 Pozdravite jedan drugoga cjelivom svetijem. 047 2CO 013 013 Pozdravljaju vas svi sveti. 047 2CO 013 014 Blagodat Gospoda našega Isusa Hrista i ljubav Boga i oca i zajednica svetoga Duha sa svima vama. Amin. # # BOOK 048 GAL Galatians Galaæanima 048 GAL 001 001 Pavle apostol, ni od ljudi, ni kroz èovjeka, nego kroz Isusa Hrista i Boga oca, koji ga vaskrse iz mrtvijeh, 048 GAL 001 002 I sva braæa koja su sa mnom, crkvama Galatijskijem: 048 GAL 001 003 Blagodat vam i mir od Boga oca i Gospoda našega Isusa Hrista, 048 GAL 001 004 Koji dade sebe za grijehe naše da izbavi nas od sadašnjega svijeta zloga, po volji Boga i oca našega, (aiōn g165) 048 GAL 001 005 Kojemu slava vavijek vijeka. Amin. (aiōn g165) 048 GAL 001 006 Èudim se da se tako odmah odvraæate na drugo jevanðelje od onoga koji vas pozva blagodaæu Hristovom, 048 GAL 001 007 Koje nije drugo, samo što neki smetaju vas, i hoæe da izvrnu jevanðelje Hristovo. 048 GAL 001 008 Ali ako i mi, ili anðeo s neba javi vam jevanðelje drukèije nego što vam javismo, proklet da bude! 048 GAL 001 009 Kao što prije rekosmo i sad opet velim: ako vam ko javi jevanðelje drukèije nego što primiste, proklet da bude! 048 GAL 001 010 Zar ja sad ljude nagovaram ili Boga? Ili tražim ljudima da ugaðam? Jer kad bih ja još ljudima ugaðao, onda ne bih bio sluga Hristov. 048 GAL 001 011 Ali vam dajem na znanje, braæo, da ono jevanðelje koje sam ja javio, nije po èovjeku. 048 GAL 001 012 Jer ga ja ne primih od èovjeka, niti nauèih, nego otkrivenjem Isusa Hrista. 048 GAL 001 013 Jer ste èuli moje življenje nekad u Jevrejstvu, da sam odviše gonio crkvu Božiju i raskopavao je. 048 GAL 001 014 I napredovah u Jevrejstvu veæma od mnogijeh vrsnika svojijeh u rodu svome, i odviše revnovah za otaèke svoje obièaje. 048 GAL 001 015 A kad bi ugodno Bogu, koji me izabra od utrobe matere moje i prizva blagodaæu svojom, 048 GAL 001 016 Da javi sina svojega u meni, da ga jevanðeljem objavim meðu neznabošcima; odmah ne pitah tijela i krvi, 048 GAL 001 017 Niti iziðoh u Jerusalim k starijim apostolima od sebe, nego otidoh u Arapsku, i opet se vratih u Damask. 048 GAL 001 018 A poslije toga na tri godine iziðoh u Jerusalim da vidim Petra, i ostadoh u njega petnaest dana. 048 GAL 001 019 Ali drugoga od apostola ne vidjeh, osim Jakova brata Gospodnjega. 048 GAL 001 020 A što vam pišem evo Bog vidi da ne lažem. 048 GAL 001 021 A potom doðoh u zemlje Sirske i Kilikijske. 048 GAL 001 022 A bijah licem nepoznat Hristovijem crkvama Judejskima; 048 GAL 001 023 Nego samo bijahu èuli da onaj koji nas nekad goni sad propovijeda vjeru koju nekad raskopavaše. 048 GAL 001 024 I slavljahu Boga za mene. 048 GAL 002 001 A potom na èetrnaest godina opet iziðoh u Jerusalim s Varnavom, uzevši sa sobom i Tita. 048 GAL 002 002 Ali iziðoh po otkrivenju, i razgovorih se s njima za jevanðelje koje propovijedam u neznabošcima, ali nasamo s onima koji se brojahu kao najstariji, da uzalud ne trèim ili ne bih trèao. 048 GAL 002 003 Ali ni Tit, koji bješe sa mnom, i bješe Grk, ne bi natjeran da se obreže. 048 GAL 002 004 I za lažnu braæu koja doðoše i privukoše se da uhode slobodu našu koju imamo u Hristu Isusu, da nas zarobe; 048 GAL 002 005 Kojima se ni sahat ne podasmo u pokornost, da istina jevanðelja ostane meðu nama. 048 GAL 002 006 A za one koji se brojahu da su nešto, kakovi bili da bili, ja ne marim ništa; jer Bog ne gleda ko je ko; jer oni koji se brojahu kao najstariji, meni ništa ne dodaše; 048 GAL 002 007 Nego nasuprot doznavši da je meni povjereno jevanðelje u neobrezanima, kao Petru u obrezanima 048 GAL 002 008 Jer onaj koji pomaže Petru u apostolstvu meðu obrezanima onaj pomaže i meni meðu neznabošcima 048 GAL 002 009 I poznavši blagodat koja je meni dana, Jakov i Kifa i Jovan, koji se brojahu da su stubovi, dadoše desnice meni i Varnavi, i pristadoše da mi propovijedamo u neznabošcima, a oni u obrezanima; 048 GAL 002 010 Samo da se opominjemo siromašnijeh, za koje sam se i starao tako èiniti. 048 GAL 002 011 A kad doðe Petar u Antiohiju, u oèi njemu protiv stadoh; jer bješe zazoran. 048 GAL 002 012 Jer prije dok ne doðoše neki od Jakova, jeðaše s neznabošcima, a kad doðoše, ustruèavaše se i odvajaše bojeæi se onijeh koji su iz obrezanja. 048 GAL 002 013 I dvolièahu s njim i ostali Judejci, tako da i Varnava prista u njihovo dvolièenje. 048 GAL 002 014 A kad ja vidjeh da ne idu pravo k istini jevanðelja, rekoh Petru pred svima: kad ti koji si Jevrejin, neznabožaèki a ne Jevrejski živiš, zašto neznabošce nagoniš da žive Jevrejski? 048 GAL 002 015 Mi koji smo roðeni Jevreji, a ne grješnici iz neznabožaca, 048 GAL 002 016 Pa doznavši da se èovjek neæe opravdati djelima zakona, nego samo vjerom Isusa Hrista, i mi vjerovasmo Hrista Isusa da se opravdamo vjerom Hristovom, a ne djelima zakona: jer se djelima zakona nikakvo tijelo neæe opravdati. 048 GAL 002 017 Ako li se mi koji tražimo da se opravdamo Hristom, naðosmo i sami grješnici, dakle je Hristos grijehu sluga? Bože saèuvaj! 048 GAL 002 018 Jer ako opet zidam ono što razvalih, pokazujem se da sam prestupnik. 048 GAL 002 019 Jer ja zakonom zakonu umrijeh da Bogu živim; s Hristom se razapeh. 048 GAL 002 020 A ja više ne živim, nego živi u meni Hristos. A što sad živim u tijelu, živim vjerom sina Božijega, kojemu omiljeh, i predade sebe za mene. 048 GAL 002 021 Ne odbacujem blagodati Božije; jer ako pravda kroz zakon dolazi, to Hristos uzalud umrije. 048 GAL 003 001 O nerazumni Galati! ko vas je opèinio da se ne pokoravate istini? Vi, kojima pred oèima bješe napisan Isus Hristos, a sad se meðu vama razape. 048 GAL 003 002 Ovo jedno hoæu od vas da doznam, ili Duha primiste kroz djela zakona ili kroz èuvenje vjere? 048 GAL 003 003 Tako li ste nerazumni? Poèevši Duhom, sad tijelom svršujete? 048 GAL 003 004 Tako li uzalud postradaste? Kad bi bilo samo uzalud! 048 GAL 003 005 Koji vam dakle daje Duha i èini èudesa meðu vama, èini li djelima zakona ili èuvenjem vjere? 048 GAL 003 006 Kao što Avraam vjerova Bogu, i primi mu se u pravdu. 048 GAL 003 007 Poznajte dakle da su oni sinovi Avraamovi koji su od vjere. 048 GAL 003 008 A pismo vidjevši unapredak da Bog vjerom neznabošce pravda, naprijed objavi Avraamu: u tebi æe se blagosloviti svi neznabošci. 048 GAL 003 009 Tako koji su od vjere, blagosloviæe se s vjernijem Avraamom. 048 GAL 003 010 Jer koji su god od djela zakona pod kletvom su, jer je pisano: proklet svaki koji ne ostane u svemu što je napisano u knjizi zakonskoj da èini. 048 GAL 003 011 A da se zakonom niko ne opravdava pred Bogom, poznato je: jer pravednik od vjere življeæe. 048 GAL 003 012 A zakon nije od vjere; nego èovjek koji to tvori življeæe u tome. 048 GAL 003 013 Hristos je nas iskupio od kletve zakonske postavši za nas kletva, jer je pisano: proklet svaki koji visi na drvetu: 048 GAL 003 014 Da meðu neznabošcima bude blagoslov Avraamov u Hristu Isusu, da obeæanje Duha primimo kroz vjeru. 048 GAL 003 015 Braæo, po èovjeku govorim, niko èovjeèijega potvrðena zavjeta ne odbacuje niti mu što domeæe. 048 GAL 003 016 A Avraamu i sjemenu njegovu reèena biše obeæanja. A ne veli: i sjemenima, kao za mnoga, nego kao za jedno: i sjemenu tvojemu, koje je Hristos. 048 GAL 003 017 Ovo pak velim: zavjeta, koji je od Boga potvrðen za Hrista, ne odbacuje zakon, koji je postao poslije èetiri stotine i trideset godina, da ukine obeæanje. 048 GAL 003 018 Jer ako je našljedstvo od zakona, onda veæ nije od obeæanja, a Avraamu obeæanjem darova Bog. 048 GAL 003 019 Šta æe dakle zakon? Radi grijeha dodade se dokle doðe sjeme kojemu se obeæa, i postavili su ga anðeli rukom posrednika. 048 GAL 003 020 Ali posrednik nije jednoga; a Bog je jedan. 048 GAL 003 021 Eda li je dakle zakon protivan obeæanjima Božijim? Bože saèuvaj! Jer da je dan zakon koji može oživljeti, zaista bi od zakona bila pravda. 048 GAL 003 022 Ali pismo zatvori sve pod grijeh, da se obeæanje dade kroz vjeru Isusa Hrista onima koji vjeruju. 048 GAL 003 023 A prije dolaska vjere bismo pod zakonom èuvani i zatvoreni za vjeru koja se htjela pokazati. 048 GAL 003 024 Tako nam zakon bi èuvar do Hrista, da se vjerom opravdamo. 048 GAL 003 025 A kad doðe vjera, veæ nijesmo pod èuvarom. 048 GAL 003 026 Jer ste vi svi sinovi Božiji vjerom Hrista Isusa; 048 GAL 003 027 Jer koji se god u Hrista krstiste, u Hrista se obukoste. 048 GAL 003 028 Nema tu Jevrejina ni Grka, nema roba ni gospodara, nema muškoga roda ni ženskoga; jer ste vi svi jedno u Hristu Isusu. 048 GAL 003 029 A kad ste vi Hristovi, onda ste sjeme Avraamovo, i po obeæanju našljednici. 048 GAL 004 001 Ali velim: dok je našljednik mlad ništa nije bolji od roba, ako i jest gospodar od svega; 048 GAL 004 002 Nego je pod zapovjednicima i èuvarima tja do roka oèina. 048 GAL 004 003 Tako i mi kad bijasmo mladi, bijasmo pod stihijama svijeta zarobljeni; 048 GAL 004 004 A kad se navrši vrijeme, posla Bog sina svojega jedinorodnoga, koji je roðen od žene i pokoren zakonu, 048 GAL 004 005 Da iskupi one koji su pod zakonom, da primimo posinaštvo. 048 GAL 004 006 I buduæi da ste sinovi, posla Bog Duha sina svojega u srca vaša, koji vièe: Ava oèe! 048 GAL 004 007 Tako veæ nijesi rob, nego sin; a ako si sin, i našljednik si Božij kroz Isusa Hrista. 048 GAL 004 008 Ali tada ne znajuæi Boga služiste onima koji po sebi nijesu bogovi. 048 GAL 004 009 A sad poznavši Boga, i još poznati bivši od Boga, kako se vraæate opet na slabe i rðave stihije, kojima opet iznova hoæete da služite? 048 GAL 004 010 Gledate na dane i mjesece, i vremena i godine. 048 GAL 004 011 Bojim se za vas da se ne budem uzalud trudio oko vas. 048 GAL 004 012 Budite kao ja što sam; jer sam ja kao vi što ste. Braæo! molim vas, ništa mi ne uèiniste nažao. 048 GAL 004 013 A znate da vam u slabosti tijela najprije propovjedih jevanðelje; 048 GAL 004 014 I napasti moje, koja bijaše tijelu mome, ne prezreste, ni popljuvaste, nego me primiste kao anðela Božijega, kao Hrista Isusa. 048 GAL 004 015 Kakovo bijaše onda vaše blaženstvo? Jer vam svjedoèim da biste, kad bi moguæe bilo, izvadili oèi svoje i dali meni. 048 GAL 004 016 Tijem li vam postadoh neprijatelj istinu vam govoreæi? 048 GAL 004 017 Oni ne revnuju dobro za vas, nego hoæe da vas odvoje, da im revnujete. 048 GAL 004 018 A dobro je revnovati svagda u dobru, i ne samo kad sam ja kod vas. 048 GAL 004 019 Djeèice moja, koju opet s mukom raðam, dokle Hristovo oblièje ne postane u vama; 048 GAL 004 020 Ali bih htio sad da sam kod vas, i da izmijenim glas svoj, jer ne mogu da se naèudim za vas. 048 GAL 004 021 Kažite mi, vi koji hoæete pod zakonom da budete, ne slušate li zakona? 048 GAL 004 022 Jer je pisano da Avraam dva sina imade, jednoga od robinje, a drugoga od slobodne. 048 GAL 004 023 Ali koji bješe od robinje, po tijelu se rodi; a koji od slobodne, po obeæanju. 048 GAL 004 024 Koje znaèi drugo: jer su ovo dva zavjeta: jedan dakle od gore Sinajske, koja raða za robovanje, i to je Agar. 048 GAL 004 025 Jer Agar znaèi Sinaj gora u Arapskoj, i poredi se sa sadašnjijem Jerusalimom, i služi sa djecom svojom. 048 GAL 004 026 A gornji Jerusalim slobodna je, koji je mati svima nama. 048 GAL 004 027 Jer je pisano: razveseli se, nerotkinjo koja ne raðaš; prokini i povièi, ti koja ne trpiš muke poroðaja; jer pusta ima mnogo više djece negoli ona koja ima muža. 048 GAL 004 028 A mi smo, braæo, po Isaku djeca obeæanja. 048 GAL 004 029 No kako onda onaj što se rodi po tijelu gonjaše duhovnoga, tako i sad. 048 GAL 004 030 Ali šta govori pismo? Istjeraj robinju i sina njezina; jer sin robinjin neæe naslijediti sa sinom slobodne. 048 GAL 004 031 Tako, braæo, nijesmo djeca robinjina nego slobodne. 048 GAL 005 001 Stojte dakle u slobodi kojom nas Hristos oslobodi, i ne dajte se opet u jaram ropstva uhvatiti. 048 GAL 005 002 Evo ja Pavle kažem vam da ako se obrežete Hristos vam ništa neæe pomoæi. 048 GAL 005 003 A opet svjedoèim svakome èovjeku koji se obrezuje da je dužan sav zakon tvoriti. 048 GAL 005 004 Izgubiste Hrista, vi koji hoæete zakonom da se opravdate, i otpadoste od blagodati. 048 GAL 005 005 Jer mi duhom èekamo od vjere nad pravde. 048 GAL 005 006 Jer u Hristu Isusu niti što pomaže obrezanje ni neobrezanje, nego vjera, koja kroz ljubav radi. 048 GAL 005 007 Dobro trèaste; ko vam zabrani da se ne pokoravate istini? 048 GAL 005 008 To odvraæanje nije od onoga koji vas pozva. 048 GAL 005 009 Malo kvasca ukiseli sve tijesto. 048 GAL 005 010 Ja se za vas nadam u Gospodu da ništa drugo neæete misliti. A koji vas smeta ponijeæe grijeh, makar ko bio. 048 GAL 005 011 A ja, braæo, ako još obrezanje propovijedam, zašto me gone? Tako se ukide sablazan krstova. 048 GAL 005 012 O da bi otsjeèeni bili oni koji vas kvare! 048 GAL 005 013 Jer ste vi, braæo, na slobodu pozvani: samo da vaša sloboda ne bude na želju tjelesnu, nego iz ljubavi služite jedan drugome. 048 GAL 005 014 Jer se sav zakon izvršuje u jednoj rijeèi, to jest: ljubi bližnjega svojega kao sebe. 048 GAL 005 015 Ali ako se meðu sobom koljete i jedete, gledajte da jedan drugoga ne istrijebite. 048 GAL 005 016 Velim pak: po duhu hodite, i želja tjelesnijeh ne izvršujte. 048 GAL 005 017 Jer tijelo želi protiv duha, a duh protiv tijela; a ovo se protivi jedno drugome, da ne èinite ono šta hoæete. 048 GAL 005 018 Ako li vas duh vodi, nijeste pod zakonom. 048 GAL 005 019 A poznata su djela tjelesna, koja su preljuboèinstvo, kurvarstvo, neèistota, besramnost, 048 GAL 005 020 Idolopoklonstvo, èaranja, neprijateljstva, svaðe, pakosti, srdnje, prkosi, raspre, sablazni, jeresi, 048 GAL 005 021 Zavisti, ubistva, pijanstva, žderanja, i ostala ovakova, za koja vam naprijed kazujem, kao što i kazah naprijed, da oni koji takova èine neæe naslijediti carstva Božijega. 048 GAL 005 022 A rod je duhovni ljubav, radost, mir, trpljenje, dobrota, milost, vjera, 048 GAL 005 023 Krotost, uzdržanje; na to nema zakona. 048 GAL 005 024 A koji su Hristovi, raspeše tijelo sa slastima i željama. 048 GAL 005 025 Ako u duhu živimo, po duhu i da hodimo, 048 GAL 005 026 Da ne tražimo lažne slave razdražujuæi jedan drugoga, i zavideæi jedan drugome. 048 GAL 006 001 Braæo! ako i upadne èovjek u kakav grijeh, vi duhovni ispravljajte takovoga duhom krotosti, èuvajuæi sebe da i ti ne budeš iskušan. 048 GAL 006 002 Nosite bremena jedan drugoga, i tako æete ispuniti zakon Hristov. 048 GAL 006 003 Jer ako ko misli da je što a nije ništa, umom vara sebe. 048 GAL 006 004 A svaki da ispita svoje djelo, i tada æe sam u sebi imati slavu, a ne u drugome. 048 GAL 006 005 Jer æe svaki svoje breme nositi. 048 GAL 006 006 A koji se uèi rijeèi neka daje dijel od svakoga dobra onome koji ga uèi. 048 GAL 006 007 Ne varajte se: Bog se ne da ružiti; jer šta èovjek posije ono æe i požnjeti. 048 GAL 006 008 Jer koji sije u tijelo svoje, od tijela æe požnjeti pogibao; a koji sije u duh, od duha æe požnjeti život vjeèni. (aiōnios g166) 048 GAL 006 009 A dobro èiniti da nam se ne dosadi; jer æemo u svoje vrijeme požnjeti ako se ne umorimo. 048 GAL 006 010 Zato dakle dok imamo vremena da èinimo dobro svakome, a osobito onima koji su s nama u vjeri. 048 GAL 006 011 Vidite koliko vam napisah rukom svojom! 048 GAL 006 012 Koji hoæe da se hvale po tijelu oni vas nagone da se obrezujete, samo da ne budu gonjeni za krst Hristov. 048 GAL 006 013 Jer ni oni sami koji se obrezuju ne drže zakona, nego hoæe da se vi obrezujete da se vašijem tijelom hvale. 048 GAL 006 014 A ja Bože saèuvaj da se èim drugijem hvalim osim krstom Gospoda našega Isusa Hrista, kojega radi razape se meni svijet, i ja svijetu. 048 GAL 006 015 Jer u Hristu Isusu niti što pomaže obrezanje ni neobrezanje, nego nova tvar. 048 GAL 006 016 I koliko ih god po ovome pravilu žive, na njima biæe mir i milost, i na Izrailju Božijemu. 048 GAL 006 017 Više da mi niko ne dosaðuje, jer ja rane Gospoda Isusa na tijelu svojemu nosim. 048 GAL 006 018 Blagodat Gospoda našega Isusa Hrista sa duhom vašijem, braæo. Amin. # # BOOK 049 EPH Ephesians Efežanima 049 EPH 001 001 Od Pavla, po volji Božijoj apostola Isusa Hrista, svetima koji su u Efesu, i vjernima u Hristu Isusu: 049 EPH 001 002 Blagodat vam i mir od Boga oca našega i Gospoda Isusa Hrista. 049 EPH 001 003 Blagosloven Bog i otac Gospoda našega Isusa Hrista, koji nas je blagoslovio svakijem blagoslovom duhovnijem na nebesima kroz Hrista; 049 EPH 001 004 Kao što nas izabra kroz njega prije postanja svijeta, da budemo sveti i pravedni pred njim u ljubavi, 049 EPH 001 005 Odredivši nas naprijed kroz Isusa Hrista sebi na posinaštvo, po ugodnosti volje svoje, 049 EPH 001 006 Na pohvalu slavne blagodati svoje kojom nas oblagodati u ljubaznome, 049 EPH 001 007 U kome imamo izbavljenje krvlju njegovom, i oproštenje grijeha, po bogatstvu blagodati njegove, 049 EPH 001 008 Koju je preumnožio u nama u svakoj premudrosti i razumu, 049 EPH 001 009 Pokazavši nam tajnu volje svoje, po ugodnosti svojoj koju naprijed pokaza u njemu, 049 EPH 001 010 Za uredbu izvršetka vremena, da se sve sastavi u Hristu što je na nebesima i na zemlji; u njemu, 049 EPH 001 011 Kroz kojega i našljednici postasmo, naprijed odreðeni bivši po naredbi Boga koji sve èini po savjetu volje svoje, 049 EPH 001 012 Da bismo bili na hvalu slave njegove, mi koji smo se naprijed uzdali u Hrista, 049 EPH 001 013 Kroz kojega i vi, èuvši rijeè istine, jevanðelje spasenija svojega, u kojemu i vjerovavši zapeèatiste se svetijem duhom obeæanja, 049 EPH 001 014 Koji je zalog našljedstva našega za izbavljenje teèevine na hvalu slave njegove. 049 EPH 001 015 Zato i ja èuvši vašu vjeru u Hrista Isusa, i ljubav k svima svetima, 049 EPH 001 016 Ne prestajem zahvaljivati za vas, i spominjati vas u svojijem molitvama, 049 EPH 001 017 Da Bog Gospoda našega Isusa Hrista, otac slave, dade vam Duha premudrosti i otkrivenja da ga poznate, 049 EPH 001 018 I bistre oèi srca vašega da biste mogli vidjeti koje je nad njegova zvanja, i koje je bogatstvo slave našljedstva njegova u svetima, 049 EPH 001 019 I kakva je izobilna velièina sile njegove na nama koji vjerujemo po èinjenju prevelike sile njegove, 049 EPH 001 020 Koju uèini u Hristu, kad ga podiže iz mrtvijeh i posadi sebi s desne strane na nebesima, 049 EPH 001 021 Nad svijem poglavarstvima, i vlastima, i silama, i gospodstvima, i nad svakijem imenom što se može nazvati, ne samo na ovome svijetu nego i na onome koji ide. (aiōn g165) 049 EPH 001 022 I sve pokori pod noge njegove, i njega dade za glavu crkvi, nad svima, 049 EPH 001 023 Koja je tijelo njegovo, punina onoga koji sve ispunjava u svemu. 049 EPH 002 001 I vas koji bijaste mrtvi za prestupljenja i grijehe svoje, 049 EPH 002 002 U kojima nekad hodiste po vijeku ovoga svijeta, po knezu koji vlada u vjetru, po duhu koji sad radi u sinovima protivljenja; (aiōn g165) 049 EPH 002 003 U kojima i mi svi življesmo negda po željama tijela svojega, èineæi volju tijela i pomisli, i bijasmo roðena djeca gnjeva, kao i ostali; 049 EPH 002 004 Ali Bog, koji je bogat u milosti, za premnogu ljubav svoju, koju ima k nama, 049 EPH 002 005 I nas koji bijasmo mrtvi od grijehova oživlje s Hristom blagodaæu ste spaseni 049 EPH 002 006 I s njim vaskrse i posadi na nebesima u Hristu Isusu. 049 EPH 002 007 Da pokaže u vijekovima koji idu preveliko bogatstvo blagodati svoje dobrotom na nama u Hristu Isusu. (aiōn g165) 049 EPH 002 008 Jer ste blagodaæu spaseni kroz vjeru; i to nije od vas, dar je Božij. 049 EPH 002 009 Ne od djela, da se niko ne pohvali. 049 EPH 002 010 Jer smo njegov posao, sazdani u Hristu Isusu za djela dobra, koja Bog naprijed pripravi da u njima hodimo. 049 EPH 002 011 Zato se opominjite da vi koji ste negda po tijelu neznabošci bili i nazivani neobrezanje od onijeh koji su se zvali po tijelu obrezanje, koje se rukom radilo, 049 EPH 002 012 Da bijaste u ono vrijeme bez Hrista, odvojeni od društva Izrailjeva, i bez dijela u zavjetima obeæanja, nada ne imajuæi, i bezbožni na svijetu: 049 EPH 002 013 A sad u Hristu Isusu, vi koji ste negda bili daleko, blizu postadoste krvlju Hristovom. 049 EPH 002 014 Jer je on mir naš, koji oboje sastavi u jedno, i razvali plot koji je rastavljao, neprijateljstvo, tijelom svojijem. 049 EPH 002 015 Zakon zapovijesti naukama ukinuvši; da iz oboga naèini sobom jednoga novog èovjeka, èineæi mir; 049 EPH 002 016 I da pomiri s Bogom oboje u jednom tijelu krstom, ubivši neprijateljstvo na njemu. 049 EPH 002 017 I došavši propovjedi u jevanðelju mir vama daljnima i onima koji su blizu. 049 EPH 002 018 Jer on dovede k ocu oboje u jednom duhu. 049 EPH 002 019 Tako dakle više nijeste tuði i došljaci, nego živite sa svetima i domaæi ste Bogu, 049 EPH 002 020 Nazidani na temelju apostola i proroka, gdje je kamen od ugla sam Isus Hristos, 049 EPH 002 021 Na kome sva graðevina sastavljena raste za crkvu svetu u Gospodu; 049 EPH 002 022 Na kome æete se i vi sazidati za stan Božij u duhu. 049 EPH 003 001 Toga sam radi ja Pavle sužanj Isusa Hrista za vas neznabošce, 049 EPH 003 002 Buduæi da èuste službu blagodati Božije koja je meni dana meðu vama, 049 EPH 003 003 Da se meni po otkrivenju kaza tajna; kao što gore napisah ukratko, 049 EPH 003 004 Odakle možete èitajuæi poznati moj razum u tajni Hristovoj, 049 EPH 003 005 Koja se u drugijem naraštajima ne kaza sinovima èovjeèijim, kako se sad otkri svetijem njegovijem apostolima i prorocima Duhom svetijem; 049 EPH 003 006 Da neznabošci kroz jevanðelje postanu sunašljednici i sutjelesnici i zajednièari u obeæanju njegovom u Hristu Isusu, 049 EPH 003 007 Kojemu postadoh sluga po daru blagodati Božije, koja mi je dana po èinjenju sile njegove. 049 EPH 003 008 Meni najmanjemu od sviju svetijeh dade se ova blagodat da objavim meðu neznabošcima neiskazano bogatstvo Hristovo, 049 EPH 003 009 I da otkrijem svima što je služba tajne od postanja svijeta sakrivene u Bogu, koji je sazdao sve kroz Isusa Hrista; (aiōn g165) 049 EPH 003 010 Da se kroz crkvu sad obznani poglavarstvima i vlastima na nebu mnogorazlièna premudrost Božija, 049 EPH 003 011 Po naredbi vijekova, koju uèini u Hristu Isusu Gospodu našemu, (aiōn g165) 049 EPH 003 012 U kome imamo slobodu i pristup u nadu vjerom njegovom. 049 EPH 003 013 Zato vas molim da se ne oslabite zbog nevolja mojijeh za vas, koje su slava vaša. 049 EPH 003 014 Toga radi preklanjam koljena svoja pred ocem Gospoda našega Isusa Hrista, 049 EPH 003 015 Po kome se sva èeljad i na nebesima i na zemlji zovu, 049 EPH 003 016 Da vam da silu po bogatstvu slave svoje, da se utvrdite Duhom njegovijem za unutrašnjeg èovjeka, 049 EPH 003 017 Da se Hristos useli vjerom u srca vaša, da budete u ljubavi ukorijenjeni i utemeljeni; 049 EPH 003 018 Da biste mogli razumjeti sa svima svetima što je širina i dužina i dubina i visina, 049 EPH 003 019 I poznati pretežniju od razuma ljubav Hristovu, da se ispunite svakom puninom Božijom. 049 EPH 003 020 A onome koji može još izobilnije sve èiniti što ištemo ili mislimo, po sili koja èini u nama, 049 EPH 003 021 Onome slava u crkvi po Hristu Isusu u sve naraštaje va vijek vijeka. Amin. (aiōn g165) 049 EPH 004 001 Molim vas dakle ja sužanj u Gospodu, da se vladate kao što prilikuje vašemu zvanju u koje ste pozvani, 049 EPH 004 002 Sa svakom poniznošæu i krotošæu, s trpljenjem, trpeæi jedan drugoga u ljubavi, 049 EPH 004 003 Starajuæi se držati jedinstvo Duha u svezi mira; 049 EPH 004 004 Jedno tijelo, jedan duh, kao što ste i pozvani u jednom nadu zvanja svojega. 049 EPH 004 005 Jedan Gospod, jedna vjera, jedno krštenje, 049 EPH 004 006 Jedan Bog i otac sviju, koji je nad svima, i kroza sve, i u svima nama. 049 EPH 004 007 A svakome se od nas dade blagodat po mjeri dara Hristova. 049 EPH 004 008 Zato govori: izišavši na visinu zaplijenio si plijen, i dade dare ljudima. 049 EPH 004 009 A što iziðe, šta je, osim da i siðe u najdonja mjesta zemlje? 049 EPH 004 010 Koji siðe to je onaj koji i iziðe više sviju nebesa da ispuni sve. 049 EPH 004 011 I on je dao jedne apostole, a jedne proroke, a jedne jevanðeliste, a jedne pastire i uèitelje, 049 EPH 004 012 Da se sveti priprave za djelo službe, na sazidanje tijela Hristova; 049 EPH 004 013 Dokle dostignemo svi u jedinstvo vjere i poznanje sina Božijega, u èovjeka savršena, u mjeru rasta visine Hristove; 049 EPH 004 014 Da ne budemo više mala djeca, koju ljulja i zanosi svaki vjetar nauke, u laži èovjeèijoj, putem prijevare; 049 EPH 004 015 Nego vladajuæi se po istini u ljubavi da u svemu uzrastemo u onome koji je glava, Hristos. 049 EPH 004 016 Iz kojega je sve tijelo sastavljeno i sklopljeno svakijem zglavkom, da jedno drugome pomaže dobro po mjeri svakoga uda, i èini da raste tijelo na popravljanje samoga sebe u ljubavi. 049 EPH 004 017 Ovo dakle govorim i svjedoèim u Gospodu da više ne hodite kao što hode i ostali neznabošci u praznosti uma svojega, 049 EPH 004 018 Koji imaju smisao tamom pokriven, i udaljeni su od života Božijega za neznanje koje je u njima, za okamenjenje srca svojijeh; 049 EPH 004 019 Koji ostavivši poštenje predadoše se besramnosti, na èinjenje svake neèistote i lakomstva. 049 EPH 004 020 Ali vi tako ne poznaste Hrista; 049 EPH 004 021 Jer ga èuste i u njemu se nauèiste, kao što je istina u Isusu, 049 EPH 004 022 Da odbacite, po prvome življenju, staroga èovjeka, koji se raspada u željama prevarljivijem; 049 EPH 004 023 I da se obnovite duhom uma svojega, 049 EPH 004 024 I obuèete u novoga èovjeka, koji je sazdan po Bogu u pravdi i u svetinji istine. 049 EPH 004 025 Zato odbacite laž, i govorite istinu svaki sa svojijem bližnjijem; jer smo udi jedan drugome. 049 EPH 004 026 Gnjevite se i ne griješite; sunce da ne zaðe u gnjevu vašemu. 049 EPH 004 027 Niti dajite mjesta ðavolu. 049 EPH 004 028 Koji je krao više da ne krade, nego još da se trudi, èineæi dobro rukama svojima da ima šta davati potrebnome. 049 EPH 004 029 Nikakva rðava rijeè da ne izlazi iz usta vašijeh, nego samo što je dobro za napredovanje vjere, da da blagodat onima koji slušaju. 049 EPH 004 030 I ne ožalošæavajte svetoga Duha Božijega, kojijem ste zapeèaæeni za dan izbavljenja. 049 EPH 004 031 Svaka gorèina, i gnjev, i ljutina, i vika i hula, da se uzme od vas, sa svakom pakošæu. 049 EPH 004 032 A budite jedan drugome blagi, milostivi, praštajuæi jedan drugome, kao što je i Bog u Hristu oprostio vama. 049 EPH 005 001 Ugledajte se dakle na Boga, kao ljubazna djeca, 049 EPH 005 002 I živite u ljubavi, kao što je i Hristos ljubio nas, i predade sebe za nas u prilog i žrtvu Bogu na slatki miris. 049 EPH 005 003 A kurvarstvo i svaka neèistota i lakomstvo da se i ne spominje meðu vama, kao što se pristoji svetima; 049 EPH 005 004 Tako i sramotne i lude rijeèi, ili šale, što se ne pristoji; nego još zahvaljivanje. 049 EPH 005 005 Jer ovo da znate da nijedan kurvar, ili neèist, ili tvrdica koji je idolopoklonik neæe imati dijela u carstvu Hrista i Boga. 049 EPH 005 006 Niko da vas ne vara praznijem rijeèima; jer ovijeh radi ide gnjev Božij na sinove nepokornosti. 049 EPH 005 007 Ne bivajte dakle zajednièari njihovi. 049 EPH 005 008 Jer bijaste negda tama, a sad ste vidjelo u Gospodu: kao djeca vidjela živite; 049 EPH 005 009 Jer je rod duhovni u svakoj dobroti i pravdi i istini. 049 EPH 005 010 Istražujte što je Bogu ugodno. 049 EPH 005 011 I ne pristajte na bezrodna djela tame, nego još karajte. 049 EPH 005 012 Jer je sramno i govoriti šta oni tajno èine. 049 EPH 005 013 A sve za što se kara, vidjelo objavljuje; jer sve što se objavljuje, vidjelo je; 049 EPH 005 014 Zato govori: ustani ti koji spavaš i vaskrsni iz mrtvijeh, i obasjaæe te Hristos. 049 EPH 005 015 Gledajte dakle da uredno živite, ne kao nemudri, nego kao mudri; 049 EPH 005 016 Pazite na vrijeme, jer su dani zli. 049 EPH 005 017 Toga radi ne budite nerazumni, nego poznajte što je volja Božija. 049 EPH 005 018 I ne opijajte se vinom, u kome je kurvarstvo, nego se još ispunjavajte duhom, 049 EPH 005 019 Govoreæi meðu sobom u psalmima i pojanju i pjesmama duhovnijem, pjevajuæi i pripijevajuæi u srcima svojijem Gospodu; 049 EPH 005 020 Zahvaljujuæi za svašto u ime Gospoda našega Isusa Hrista Bogu i ocu; 049 EPH 005 021 Slušajuæi se meðu sobom u strahu Božijemu. 049 EPH 005 022 Žene! slušajte svoje muževe kao Gospoda. 049 EPH 005 023 Jer je muž glava ženi kao što je i Hristos glava crkvi, i on je spasitelj tijela. 049 EPH 005 024 No kao što crkva sluša Hrista tako i žene svoje muževe u svemu. 049 EPH 005 025 Muževi! ljubite svoje žene kao što i Hristos ljubi crkvu, i sebe predade za nju, 049 EPH 005 026 Da je osveti oèistivši je kupanjem vodenijem u rijeèi; 049 EPH 005 027 Da je metne preda se slavnu crkvu, koja nema mane ni mrštine, ili takoga èega, nego da bude sveta i bez mane. 049 EPH 005 028 Tako su dužni muževi ljubiti svoje žene kao svoja tjelesa; jer koji ljubi svoju ženu, sebe samoga ljubi. 049 EPH 005 029 Jer niko ne omrznu kad na svoje tijelo, nego ga hrani i grije, kao i Gospod crkvu. 049 EPH 005 030 Jer smo udi tijela njegova, od mesa njegova, i od kostiju njegovijeh. 049 EPH 005 031 Toga radi ostaviæe èovjek oca svojega i mater, i prilijepiæe se k ženi svojoj, i biæe dvoje jedno tijelo. 049 EPH 005 032 Tajna je ovo velika; a ja govorim za Hrista i za crkvu. 049 EPH 005 033 Ali i vi svaki da ljubi onako svoju ženu kao i sebe samoga; a žena da se boji svojega muža. 049 EPH 006 001 Djeco! slušajte svoje roditelje u Gospodu: jer je ovo pravo. 049 EPH 006 002 Poštuj oca svojega i mater; ovo je prva zapovijest s obeæanjem: 049 EPH 006 003 Da ti blago bude, i da živiš dugo na zemlji. 049 EPH 006 004 I vi ocevi! ne razdražujte djece svoje, nego ih gajite u nauci i u strahu Gospodnjemu. 049 EPH 006 005 Sluge! slušajte gospodare svoje po tijelu, sa strahom i drktanjem, u prostoti srca svojega, kao i Hrista; 049 EPH 006 006 Ne samo pred oèima radeæi kao ljudima da ugaðate, nego kao sluge Hristove, tvoreæi volju Božiju od srca. 049 EPH 006 007 Dragovoljno služite, kao Gospodu a ne kao ljudima, 049 EPH 006 008 Znajuæi da svaki što uèini dobro ono æe i primiti od Gospoda, bio rob ili slobodnjak. 049 EPH 006 009 I vi gospodari, tako èinite njima ostavljajuæi prijetnje, znajuæi da je i vama samijem i njima gospodar na nebesima, i on ne gleda ko je ko. 049 EPH 006 010 A dalje, braæo moja, jaèajte u Gospodu i u sili jaèine njegove. 049 EPH 006 011 Obucite se u sve oružje Božije, da biste se mogli održati protiv lukavstva ðavolskoga: 049 EPH 006 012 Jer naš rat nije s krvlju i s tijelom, nego s poglavarima i vlastima, i s upraviteljima tame ovoga svijeta, s duhovima pakosti ispod neba. (aiōn g165) 049 EPH 006 013 Toga radi uzmite sve oružje Božije, da biste se mogli braniti u zli dan, i svršivši sve održati se. 049 EPH 006 014 Stanite dakle opasavši bedra svoja istinom i obukavši se u oklop pravde, 049 EPH 006 015 I obuvši noge u pripravu jevanðelja mira; 049 EPH 006 016 A svrh svega uzmite štit vjere o koji æete moæi pogasiti sve raspaljene strijele neèastivoga; 049 EPH 006 017 I kacigu spasenija uzmite, i maè duhovni koji je rijeè Božija. 049 EPH 006 018 I svakom molitvom i moljenjem molite se Bogu duhom bez prestanka, i uz to stražite sa svakijem trpljenjem i molitvom za sve svete, 049 EPH 006 019 I za mene, da mi se da rijeè kad otvorim usta svoja, da obznanim sa slobodom tajnu jevanðelja, 049 EPH 006 020 Za koje sam poslanik u okovima, da u njemu govorim slobodno, kao što mi se pristoji. 049 EPH 006 021 A da i vi znate kako sam ja i šta radim, sve æe vam kazati Tihik, ljubazni brat i vjerni sluga u Gospodu, 049 EPH 006 022 Kojega poslah k vama za to isto da znate kako smo mi, i da utješi srca vaša. 049 EPH 006 023 Mir braæi i ljubav s vjerom od Boga oca i Gospoda Isusa Hrista. 049 EPH 006 024 Blagodat sa svima koji ljube Gospoda našega Isusa Hrista jednako. Amin. # # BOOK 050 PHI Philippians Filipljanima 050 PHI 001 001 Od Pavla i Timotija, slugu Isusa Hrista, svima svetima u Hristu Isusu koji su u Filibi, s vladikama i ðakonima: 050 PHI 001 002 Blagodat vam i mir od Boga oca našega i Gospoda Isusa Hrista. 050 PHI 001 003 Zahvaljujem Bogu svojemu kad se god opomenem vas, 050 PHI 001 004 Svagda u svakoj molitvi svojoj za sve vas s radošæu moleæi se, 050 PHI 001 005 Što vi postadoste zajednièari u jevanðelju, od prvoga dana i do danas; 050 PHI 001 006 Uzdajuæi se u ovo isto da æe onaj koji je poèeo dobro djelo u vama dovršiti ga tja do dana Isusa Hrista. 050 PHI 001 007 Kao što je pravo da ja ovo mislim za sve vas, jer vas imam u srcu u okovima svojima i u odgovoru i potvrðivanju jevanðelja, kao sve zajednièare sa mnom u blagodati. 050 PHI 001 008 Jer Bog mi je svjedok da vas ljubim ljubavlju Isusa Hrista, 050 PHI 001 009 I zato se molim Bogu da ljubav vaša još više i više izobiluje u razumu i svakoj volji, 050 PHI 001 010 Da kušate šta je bolje, da budete èisti i bez spoticanja na dan Hristov, 050 PHI 001 011 Napunjeni plodova pravde kroz Isusa Hrista, na slavu i hvalu Božiju. 050 PHI 001 012 Hoæu pak da znate, braæo, da ovo što se radi sa mnom iziðe za napredak jevanðelja, 050 PHI 001 013 Tako da se razglasi u svoj sudnici i kod sviju ostalijeh da su moji okovi za Hrista. 050 PHI 001 014 I mnoga braæa u Gospodu oslobodivši se okovima mojima veæma smiju govoriti rijeè Božiju bez straha. 050 PHI 001 015 Istina, jedni iz zavisti i svaðe, a jedni od dobre volje Hrista propovijedaju. 050 PHI 001 016 Tako ovi uz prkos Hrista objavljuju neèisto, misleæi da æe nanijeti žalost mojijem okovima; 050 PHI 001 017 A ovi iz ljubavi, znajuæi da za obranu jevanðelja ležim u tamnici. 050 PHI 001 018 Šta dakle? Bilo kako mu drago, dvolièenjem ili istinom, Hristos se propovijeda; i zato se radujem, a i radovaæu se; 050 PHI 001 019 Jer znam da æe mi se ovo zbiti na spasenije vašom molitvom i pomoæu Duha Isusa Hrista. 050 PHI 001 020 Kao što èekam i nadam se da se ni u èemu neæu postidjeti, nego da æe se i sad kao svagda sa svakom slobodom Hristos velièati u tijelu mojemu, bilo životom ili smræu. 050 PHI 001 021 Jer je meni život Hristos a smrt dobitak. 050 PHI 001 022 A kad mi življenje u tijelu plod donosi, to ne znam šta æu izabrati. 050 PHI 001 023 A oboje mi je milo, imajuæi želju otiæi i s Hristom biti, koje bi mnogo bolje bilo; 050 PHI 001 024 Ali ostati u tijelu potrebnije je vas radi. 050 PHI 001 025 I ovo znam jamaèno da æu biti i ostati kod sviju vas na vaš napredak i radost vjere, 050 PHI 001 026 Da hvala vaša mnome izobiluje u Hristu Isusu kad vam opet doðem. 050 PHI 001 027 Samo živite kao što se pristoji jevanðelju Hristovu, da vas vidim kad doðem ili ako vam ne doðem da èujem za vas da stojite u jednome duhu i jednodušno borite se za vjeru jevanðelja, 050 PHI 001 028 I ni u èem da se ne plašite od protivnika; koje je njima znak pogibli a vama spasenija, i to od Boga; 050 PHI 001 029 Jer se vama darova Hrista radi ne samo da ga vjerujete nego i da stradate za nj, 050 PHI 001 030 Imajuæi onu istu borbu kakovu u meni vidjeste i sad èujete za mene. 050 PHI 002 001 Ako ima dakle koje pouèenje u Hristu, ili ako ima koja utjeha ljubavi, ako ima koja zajednica duha, ako ima koje srce žalostivo i milost, 050 PHI 002 002 Ispunite moju radost, da jedno mislite, jednu ljubav imate, jedinodušni i jedinomisleni: 050 PHI 002 003 Ništa ne èinite uz prkos ili za praznu slavu; nego poniznošæu èinite jedan drugoga veæeg od sebe. 050 PHI 002 004 Ne gledajte svaki za svoje, nego i za drugijeh. 050 PHI 002 005 Jer ovo da se misli meðu vama što je i u Hristu Isusu, 050 PHI 002 006 Koji, ako je i bio u oblièju Božijemu, nije se otimao da se isporedi s Bogom; 050 PHI 002 007 Nego je ponizio sam sebe uzevši oblièje sluge, postavši kao i drugi ljudi i na oèi naðe se kao èovjek, 050 PHI 002 008 Ponizio sam sebe postavši poslušan do same smrti, a smrti krstove. 050 PHI 002 009 Zato i Bog njega povisi, i darova mu ime koje je veæe od svakoga imena. 050 PHI 002 010 Da se u ime Isusovo pokloni svako koljeno onijeh koji su na nebu i na zemlji i pod zemljom; 050 PHI 002 011 I svaki jezik da prizna da je Gospod Isus Hristos na slavu Boga oca. 050 PHI 002 012 Tako, ljubazni moji, kao što me svagda slušaste, ne samo kad sam kod vas, nego i sad mnogo veæma kad nijesam kod vas, gradite spasenije svoje sa strahom i drktanjem. 050 PHI 002 013 Jer je Bog što èini u vama da hoæete i uèinite kao što mu je ugodno. 050 PHI 002 014 Sve èinite bez vike i premišljanja, 050 PHI 002 015 Da budete pravi i cijeli, djeca Božija bez mane usred roda nevaljaloga i pokvarenoga, u kojemu svijetlite kao vidjela na svijetu, 050 PHI 002 016 Pridržavajuæi rijeè života, na moju hvalu za dan Hristov, da mi ne bude uzalud trèanje i trud. 050 PHI 002 017 No ako i žrtvovan budem na žrtvu i službu vjere vaše, radujem se, i radujem se s vama svima. 050 PHI 002 018 Tako i vi radujte se i budite sa mnom radosni. 050 PHI 002 019 A nadam se u Gospoda Isusa da æu skoro poslati k vama Timotija, da se i ja razveselim razabravši kako ste vi. 050 PHI 002 020 Jer nijednoga nemam jednake misli sa sobom koji se upravo brine za vas. 050 PHI 002 021 Jer svi traže što je njihovo, a ne što je Hrista Isusa. 050 PHI 002 022 A njegovo poštenje poznajete, jer kao dijete ocu sa mnom je poslužio u jevanðelju. 050 PHI 002 023 Njega dakle nadam se da æu poslati odmah kako razberem šta je za mene. 050 PHI 002 024 A nadam se u Gospoda da æu i sam skoro doæi k vama. 050 PHI 002 025 Ali naðoh za potrebno da pošljem k vama brata Epafrodita, svojega pomagaèa i drugara u vojevanju, a vašega poslanika i slugu moje potrebe; 050 PHI 002 026 Jer željaše od srca vas sve da vidi, i žaljaše što ste èuli da je bolovao. 050 PHI 002 027 Jer bješe bolestan do smrti; no Bog pomilova ga, ne samo njega, nego i mene, da mi ne doðe žalost na žalost. 050 PHI 002 028 Zato ga poslah skorije, da se obradujete kad ga opet vidite, i meni da olakša malo. 050 PHI 002 029 Primite ga dakle u Gospodu sa svakom radosti, i takove poštujte; 050 PHI 002 030 Jer za djelo Hristovo doðe do same smrti, ne marivši za svoj život da naknadi u službi mojoj što vas nemam. 050 PHI 003 001 A dalje, braæo moja, radujte se u Gospodu. Jer sve jedno da vam pišem meni nije dosadno, a vama je potrebno. 050 PHI 003 002 Èuvajte se od pasa, èuvajte se od zlijeh poslenika, èuvajte se od sijeèenja. 050 PHI 003 003 Jer mi smo obrezanje koji duhom Bogu služimo i hvalimo se Hristom Isusom, a ne uzdamo se u tijelo. 050 PHI 003 004 Premda bih se i ja mogao uzdati u tijelo. Ako ko drugi misli da se može uzdati u tijelo, ja još veæma, 050 PHI 003 005 Koji sam obrezan osmi dan, od roda Izrailjeva, koljena Venijaminova, Jevrejin od Jevreja, po zakonu farisej. 050 PHI 003 006 Po revnosti gonih crkvu Božiju, po pravdi zakonskoj bih bez mane. 050 PHI 003 007 No što mi bješe dobitak ono primih za štetu Hrista radi. 050 PHI 003 008 Jer sve držim za štetu prema prevažnome poznanju Hrista Isusa Gospoda svojega, kojega radi sve ostavih, i držim sve da su trice, samo da Hrista dobijem, 050 PHI 003 009 I da se naðem u njemu, ne imajuæi svoje pravde koja je od zakona, nego koja je od vjere Isusa Hrista, pravdu koja je od Boga u vjeri; 050 PHI 003 010 Da poznam njega i silu vaskrsenija njegova i zajednicu njegovijeh muka, da budem nalik na smrt njegovu, 050 PHI 003 011 Da bih kako dostigao u vaskrsenije mrtvijeh; 050 PHI 003 012 Ne kao da veæ dostigoh ili se veæ savrših, nego tjeram ne bih li dostigao kao što me dostiže Hristos Isus. 050 PHI 003 013 Braæo! ja još ne mislim da sam dostigao; jedno pak velim: što je ostrag zaboravljam, a za onijem što je naprijed sežem se, 050 PHI 003 014 I trèim k biljezi, k daru gornjega zvanja Božijega u Hristu Isusu. 050 PHI 003 015 Koji smo god dakle savršeni ovako da mislimo; ako li što drugo mislite, i ovo æe vam Bog otkriti. 050 PHI 003 016 Ali šta dostigosmo u onome jednako da mislimo, i po onome pravilu da živimo. 050 PHI 003 017 Ugledajte se na mene, braæo, i gledajte na one koji tako žive kao što nas imate za ugled. 050 PHI 003 018 Jer mnogi hode, za koje vam mnogo puta govorih, a sad i plaèuæi govorim, neprijatelji krsta Hristova; 050 PHI 003 019 Kojima je svršetak pogibao, kojima je Bog trbuh, i slava u sramu njihovu, koji zemaljski misle. 050 PHI 003 020 Jer je naše življenje na nebesima, otkuda i spasitelja oèekujemo Gospoda svojega Isusa Hrista, 050 PHI 003 021 Koji æe preobraziti naše poniženo tijelo da bude jednako tijelu slave njegove, po sili da može sve sebi pokoriti. 050 PHI 004 001 Zato, braæo moja ljubazna i poželjena, radosti i vijenèe moj! tako stojte u Gospodu, ljubazni. 050 PHI 004 002 Evodiju molim, i Sintihiju molim da jedno misle u Gospodu. 050 PHI 004 003 Da, molim i tebe, druže pravi, pomaži njima koje se u jevanðelju trudiše sa mnom, i Klimentom, i s ostalima pomagaèima mojima, kojijeh su imena u knjizi života. 050 PHI 004 004 Radujte se svagda u Gospodu, i opet velim: radujte se. 050 PHI 004 005 Krotost vaša da bude poznata svijem ljudima. 050 PHI 004 006 Gospod je blizu. Ne brinite se ni za što nego u svemu molitvom i moljenjem sa zahvaljivanjem da se javljaju Bogu iskanja vaša. 050 PHI 004 007 I mir Božij, koji prevazilazi svaki um, da saèuva srca vaša i misli vaše u Gospodu Isusu. 050 PHI 004 008 A dalje, braæo moja, što je god istinito, što je god pošteno, što je god pravedno, što je god preèisto, što je god preljubazno, što je god slavno, i još ako ima koja dobrodjetelj, i ako ima koja pohvala, to mislite. 050 PHI 004 009 Što i nauèiste, i primiste, i èuste, i vidjeste u meni, ono èinite, i Bog mira biæe s vama. 050 PHI 004 010 Obradovah se pak vrlo u Gospodu što se opet opomenuste starati se za mene; kao što se i staraste, ali se nezgodnijem vremenom zadržaste. 050 PHI 004 011 Ne govorim zbog nedostatka, jer se ja navikoh biti dovoljan onijem u èemu sam. 050 PHI 004 012 Znam se i poniziti, znam i izobilovati; u svemu i svakojako navikoh, i sit biti, i gladovati, i izobilovati, i nemati. 050 PHI 004 013 Sve mogu u Isusu Hristu, koji mi moæ daje. 050 PHI 004 014 Ali dobro uèiniste što se primiste moje nevolje. 050 PHI 004 015 A znate i vi, Filibljani, da od poèetka jevanðelja, kad iziðoh iz Maæedonije, nijedna mi crkva ne prista u stvar davanja i uzimanja osim vas jednijeh; 050 PHI 004 016 Jer i u Solun i jednom i drugom poslaste mi u potrebu moju. 050 PHI 004 017 Ne kao da tražim dara, nego tražim ploda koji se množi na korist vašu. 050 PHI 004 018 A ja sam primio sve i imam izobila. Ispunio sam se primivši od Epafrodita što ste mi poslali, slatki miris, prilog prijatan, ugodan Bogu. 050 PHI 004 019 A Bog moj da ispuni svaku potrebu vašu po bogatstvu svojemu u slavi, u Hristu Isusu. 050 PHI 004 020 A Bogu i ocu našemu slava va vijek vijeka. Amin. (aiōn g165) 050 PHI 004 021 Pozdravite svakoga svetog u Hristu Isusu. Pozdravljaju vas braæa što su sa mnom. 050 PHI 004 022 Pozdravljaju vas svi sveti, a osobito koji su iz doma Æesareva. 050 PHI 004 023 Blagodat Gospoda našega Isusa Hrista sa svima vama. Amin. # # BOOK 051 COL Colossians Kološanima 051 COL 001 001 Od Pavla, po volji Božijoj apostola Isusa Hrista i brata Timotija, 051 COL 001 002 Svetima koji su u Kolosima i vjernoj braæi u Hristu Isusu: blagodat vam i mir od Boga oca našega i Gospoda Isusa Hrista. 051 COL 001 003 Zahvaljujemo Bogu i ocu Gospoda svojega Isusa Hrista, moleæi se svagda za vas, 051 COL 001 004 Èuvši vjeru vašu u Hrista Isusa, i ljubav koju imate k svima svetima, 051 COL 001 005 Za nad ostavljeni vama na nebesima, za koji naprijed èuste u rijeèi istine jevanðelja, 051 COL 001 006 Koje je u vama, kao i u svemu svijetu, i plodno je i raste, kao i u vama, od onoga dana kako èuste i razumjeste blagodat Božiju u istini, 051 COL 001 007 Kao što i doznaste od Epafrasa, ljubaznoga našeg drugara u služenju, koji je za vas vjerni sluga Hristov, 051 COL 001 008 Koji nam i javi vašu ljubav u duhu. 051 COL 001 009 Toga radi i mi od onoga dana kako èusmo ne prestajemo za vas moliti se Bogu i iskati da se ispunite poznanjem volje njegove u svakoj premudrosti i razumu duhovnome, 051 COL 001 010 Da živite pristojno Bogu na svako ugaðanje i u svakome dobrom djelu da budete plodni, i da rastete u poznanju Božijemu, 051 COL 001 011 Jaèajuæi svakom snagom po sili slave njegove, i u svakom trpljenju i dugom podnošenju s radošæu; 051 COL 001 012 Zahvaljujuæi Bogu i ocu, koji nas prizva u dijel našljedstva svetijeh u vidjelu; 051 COL 001 013 Koji nas izbavi od vlasti tamne, i premjesti nas u carstvo sina ljubavi svoje, 051 COL 001 014 U kome imamo izbavljenje krvlju njegovom i oproštenje grijeha; 051 COL 001 015 Koji je oblièje Boga što se ne vidi, koji je roðen prije svake tvari. 051 COL 001 016 Jer kroz njega bi sazdano sve što je na nebu i što je na zemlji, što se vidi i što se ne vidi, bili prijestoli ili gospodstva ili poglavarstva, ili vlasti: sve se kroza nj i za nj sazda. 051 COL 001 017 I on je prije svega, i sve je u njemu. 051 COL 001 018 I on je glava tijelu crkve, koji je poèetak i prvoroðeni iz mrtvijeh, da bude on u svemu prvi; 051 COL 001 019 Jer bi volja oèina da se u nj useli sva punina, 051 COL 001 020 I kroza nj da primiri sve sa sobom, umirivši krvlju krsta njegova, kroza nj sve, bilo na zemlji ili na nebu. 051 COL 001 021 I vas koji ste nekad bili odluèeni i neprijatelji kroz pomisli u zlijem djelima, 051 COL 001 022 A sad vas primiri u tijelu mesa njegova smræu njegovom, da vas svete i bez mane i bez krivice izvede preda se; 051 COL 001 023 Ako samo ostanete u vjeri utemeljeni i tvrdi, i nepokretni od nada jevanðelja, koje èuste, koje je propovijedano svoj tvari pod nebom, kojemu ja Pavle postadoh sluga. 051 COL 001 024 Sad se radujem u svojemu stradanju za vas, i dovršujem nedostatak nevolja Hristovijeh na tijelu svojemu za tijelo njegovo koje je crkva, 051 COL 001 025 Kojoj ja postadoh sluga po naredbi Božijoj koja mi je dana meðu vama da ispunim rijeè Božiju, 051 COL 001 026 Tajnu koja je bila sakrivena od postanja svijeta i naraštaja, a sad se javi svetima njegovijem, (aiōn g165) 051 COL 001 027 Kojima Bog naumi pokazati kako je bogata slava tajne ove meðu neznabošcima, koje je Hristos u vama, nad slave; 051 COL 001 028 Kojega mi propovijedamo svjetujuæi svakoga èovjeka, i uèeæi svakoj premudrosti, da pokažemo svakoga èovjeka savršena u Hristu Isusu. 051 COL 001 029 Za što se i trudim i borim po njegovoj moæi koja u meni silno èini. 051 COL 002 001 Hoæu dakle da vi znate koliku borbu imam za vas i za one što su u Laodikiji i u Jerapolju, i za sve koji ne vidješe lica mojega u tijelu, 051 COL 002 002 Da se utješe srca njihova, i da se stegnu u ljubavi, i u svakome bogatstvu punoga razuma, na poznanje tajne Boga i oca i Hrista, 051 COL 002 003 U kojoj je sve blago premudrosti i razuma sakriveno. 051 COL 002 004 A ovo govorim, da vas niko ne prevari slatkijem rijeèima. 051 COL 002 005 Jer ako tijelom i nijesam kod vas, ali sam duhom s vama, radujuæi se i videæi vaš red i tvrðu vaše vjere u Hrista. 051 COL 002 006 Kako dakle primiste Hrista Isusa Gospoda onako živite u njemu, 051 COL 002 007 Ukorijenjeni i nazidani u njemu i utvrðeni vjerom kao što nauèiste, izobilujuæi u njoj zahvalnošæu. 051 COL 002 008 Braæo! èuvajte se da vas ko ne zarobi filozofijom i praznom prijevarom, po kazivanju èovjeèijemu, po nauci svijeta, a ne po Hristu. 051 COL 002 009 Jer u njemu živi svaka punina Božanstva tjelesno. 051 COL 002 010 I da budete ispunjeni u njemu koji je glava svakome poglavarstvu i vlasti; 051 COL 002 011 U kome i obrezani biste obrezanjem nerukotvorenijem, odbacivši tijelo grijeha mesnijeh obrezanjem Hristovijem; 051 COL 002 012 Zakopavši se s njim krštenjem, u kojemu s njim i ustaste vjerom sile Boga koji ga vaskrsnu iz mrtvijeh. 051 COL 002 013 I vas koji ste bili mrtvi u grijesima i u neobrezanju tijela svojega, oživljeo je s njim, poklonivši nam sve grijehe, 051 COL 002 014 I izbrisavši pismo uredbe koja bješe protiv nas, i to uzevši sa srijede prikova ga na krstu; 051 COL 002 015 I svukavši poglavarstva i vlasti izvede ih na ugled slobodno, i pobijedi ih na njemu. 051 COL 002 016 Da vas dakle niko ne osuðuje za jelo ili za piæe, ili za kakav praznik, ili za mladine, ili za subote; 051 COL 002 017 Koje je sve bilo sjen od onoga što šæaše da doðe, i tijelo je Hristovo. 051 COL 002 018 Niko da vas ne vara, po svojoj volji izabranom poniznošæu i službom anðela, istražujuæi i što ne vidje, i uzalud nadimajuæi se umom tijela svojega, 051 COL 002 019 A ne držeæi se glave, iz koje je sve tijelo s pomoæu zglavaka i sveza sastavljeno, i raste za rast Božij. 051 COL 002 020 Ako dakle umrijeste s Hristom stihijama svijeta, zašto se kao živeæi u svijetu prepirete: 051 COL 002 021 Ne dohvati se, ne okusi, ne opipaj; koje je sve na pogibao onome koji èini, 051 COL 002 022 Po zapovijestima i naukama ljudskima? 051 COL 002 023 Koje je samo po rijeèi premudrost samovoljno izbrane službe i poniznosti i nešteðenja tijela, ne za èast kaku, za punjenje tijela. 051 COL 003 001 Ako dakle vaskrsnuste s Hristom, tražite ono što je gore gdje Hristos sjedi s desne strane Boga. 051 COL 003 002 Mislite o onome što je gore a ne što je na zemlji. 051 COL 003 003 Jer umrijeste, i vaš je život sakriven s Hristom u Bogu. 051 COL 003 004 A kad se javi Hristos, život vaš, onda æete se i vi s njime javiti u slavi. 051 COL 003 005 Pomorite dakle ude svoje koji su na zemlji: kurvarstvo, neèistotu, slast, zlu želju i lakomstvo, koje je idolopoklonstvo; 051 COL 003 006 Za koje ide gnjev Božij na sinove protivljenja; 051 COL 003 007 U kojima i vi negda hoðaste kad življaste meðu njima. 051 COL 003 008 A sad odbacite i vi to sve: gnjev, ljutinu, pakost, huljenje, sramotne rijeèi iz usta svojijeh. 051 COL 003 009 Ne lažite jedan na drugoga; svucite staroga èovjeka s djelima njegovijem, 051 COL 003 010 I obucite novoga, koji se obnavlja za poznanje, po oblièju onoga koji ga je sazdao: 051 COL 003 011 Gdje nema Grka ni Jevrejina, obrezanja ni neobrezanja, divljaka ni Skita, roba ni slobodnjaka, nego sve i u svemu Hristos. 051 COL 003 012 Obucite se dakle kao izbrani Božiji, sveti i ljubazni, u srdaènu milost, dobrotu, poniznost, krotost, i trpljenje, 051 COL 003 013 Snoseæi jedan drugoga, i opraštajuæi jedan drugome ako ima ko tužbu na koga: kao što je i Hristos vama oprostio tako i vi. 051 COL 003 014 A svrh svega toga obucite se u ljubav, koja je sveza savršenstva. 051 COL 003 015 I mir Božij da vlada u srcima vašima, na koji ste i pozvani u jednom tijelu, i zahvalni budite. 051 COL 003 016 Rijeè Hristova da se bogato useli meðu vas, u svakoj premudrosti uèeæi i svjetujuæi sami sebe sa psalmima i pojanjem i pjesmama duhovnijem, u blagodati pjevajuæi u srcima svojima Gospodu. 051 COL 003 017 I sve što god èinite rijeèju ili djelom, sve èinite u ime Gospoda Isusa Hrista hvaleæi Boga i oca kroza nj. 051 COL 003 018 Žene! slušajte svoje muževe kao što treba u Gospodu. 051 COL 003 019 Muževi! ljubite žene svoje i ne srdite se na njih. 051 COL 003 020 Djeco! slušajte roditelje svoje u svaèemu; jer je ovo ugodno Gospodu. 051 COL 003 021 Ocevi! ne razdražujte djece svoje, da ne gube volje. 051 COL 003 022 Sluge! slušajte u svemu svoje tjelesne gospodare, ne samo pred oèima radeæi kao da ljudima ugaðate, nego u prostoti srca, bojeæi se Boga, 051 COL 003 023 I sve šta god èinite, od srca èinite kao Gospodu a ne kao ljudima; 051 COL 003 024 Znajuæi da æete od Gospoda primiti platu našljedstva; jer Gospodu Hristu služite. 051 COL 003 025 A koji skrivi primiæe što je skrivio: i nema gledanja ko je ko. 051 COL 004 001 Gospodari! pravdu i jednakost èinite slugama znajuæi da i vi imate gospodara na nebesima. 051 COL 004 002 Da vam se ne dosadi molitva; i stražite u njoj sa zahvaljivanjem, 051 COL 004 003 Moleæi se i za nas ujedno da nam Bog otvori vrata rijeèi, da propovijedamo tajnu Hristovu, za koju sam i svezan, 051 COL 004 004 Da je javim kao što mi treba govoriti. 051 COL 004 005 Mudro živite prema onima koji su napolju, pazeæi na vrijeme. 051 COL 004 006 Rijeè vaša da biva svagda u blagodati, solju zaèinjena, da znate kako vam svakome treba odgovarati. 051 COL 004 007 Za mene kazaæe vam sve Tihik ljubazni brat i vjerni sluga i drugar u Gospodu, 051 COL 004 008 Kojega poslah k vama za to isto da razbere kako ste vi, i da utješi srca vaša, 051 COL 004 009 S Onisimom vjernijem i ljubaznijem bratom našijem, koji je od vas. Oni æe vam sve kazati kako je ovdje. 051 COL 004 010 Pozdravlja vas Aristarh, koji je sa mnom u sužanjstvu, i Marko neæak Varnavin, za kojega primiste zapovijesti ako doðe k vama, primite ga 051 COL 004 011 I Isus prozvani Just, koji su iz obrezanja. Ovo su jedini moji pomagaèi u carstvu Božijemu koji mi biše utjeha. 051 COL 004 012 Pozdravlja vas Epafras, koji je od vas, sluga Isusa Hrista; on se jednako trudi za vas u molitvama da budete savršeni i ispunjeni svakom voljom Božijom. 051 COL 004 013 Jer ja svjedoèim za njega da ima veliku revnost i brigu za vas i za one koji su u Laodikiji i u Jerapolju. 051 COL 004 014 Pozdravlja vas Luka ljekar ljubazni, i Dimas. 051 COL 004 015 Pozdravite braæu u Laodikiji, i Nimfana i domašnju crkvu njegovu. 051 COL 004 016 I kad se ova poslanica proèita kod vas, uèinite da se proèita i u Laodikijskoj crkvi, i onu što je pisana u Laodikiju da i vi proèitate. 051 COL 004 017 I kažite Arhipu: gledaj na službu koju si primio u Gospodu da je dovršiš. 051 COL 004 018 Pozdrav mojom rukom Pavlovom. Opominjite se mojijeh okova. Blagodat sa svima vama. Amin. # # BOOK 052 1TH 1 Thessalonians 1 Solunjanima 052 1TH 001 001 Od Pavla i Silvana i Timotija crkvi Solunskoj u Bogu ocu i Gospodu Isusu Hristu: blagodat vam i mir od Boga oca našega i Gospoda Isusa Hrista. 052 1TH 001 002 Zahvaljujemo Bogu svagda za sve vas spominjuæi vas u molitvama svojima, 052 1TH 001 003 I spominjuæi bez prestanka vaše djelo vjere, i trud ljubavi, i trpljenje nada Gospoda našega Isusa Hrista, pred Bogom i ocem našijem, 052 1TH 001 004 Znajuæi, braæo ljubazna, od Boga izbor vaš. 052 1TH 001 005 Jer jevanðelje naše ne bi k vama samo u rijeèi nego i u sili i u Duhu svetome, i u velikom priznanju, kao što znate kakovi bismo meðu vama vas radi. 052 1TH 001 006 I vi se ugledaste na nas i na Gospoda primivši rijeè u velikoj nevolji s radošæu Duha svetoga, 052 1TH 001 007 Tako da postadoste ugled svima koji vjeruju u Maæedoniji i u Ahaji. 052 1TH 001 008 Jer se od vas promèe rijeè Gospodnja ne samo u Maæedoniji i Ahaji, nego i u svako mjesto iziðe vjera vaša u Boga tako da nam nije trijebe što govoriti. 052 1TH 001 009 Jer oni obznanjuju za vas kakav ulazak imasmo k vama, i kako se obratiste Bogu od idola, da služite Bogu živu i istinu, 052 1TH 001 010 I da èekate sina njegova s nebesa kojega vaskrse iz mrtvijeh, Isusa, koji nas izbavlja od gnjeva koji æe doæi. 052 1TH 002 001 Jer sami znate, braæo, ulazak naš k vama da ne bi uzalud; 052 1TH 002 002 Nego postradavši prije i osramoæeni bivši, kao što znate, u Filibi, oslobodismo se u Bogu svojemu kazivati vama jevanðelje Božije s velikom borbom. 052 1TH 002 003 Jer utjeha naša nije od prijevare, ni od neèistote, ni u lukavstvu; 052 1TH 002 004 Nego kako nas okuša Bog da smo vjerni da primimo jevanðelje, tako govorimo, ne kao ljudima ugaðajuæi nego Bogu koji kuša srca naša. 052 1TH 002 005 Jer nigda iz laskanja ne govorismo k vama, kao što znate, niti iz uzroka lakomstva: Bog je svjedok; 052 1TH 002 006 Niti tražeæi od ljudi slave, ni od vas, ni od drugijeh. 052 1TH 002 007 Mogli smo vam biti na dosadu, kao Hristovi apostoli; ali bismo krotki meðu vama, kao što dojilica njeguje svoju djecu. 052 1TH 002 008 Tako smo vas rado imali da smo gotovi bili dati vam ne samo jevanðelje Božije, nego i duše svoje, jer ste nam omiljeli. 052 1TH 002 009 Jer pamtite, braæo, trud naš i posao: jer dan i noæ radeæi da ne dosadimo nijednome od vas, propovijedasmo vam jevanðelje Božije. 052 1TH 002 010 Vi ste svjedoci i Bog kako sveti i pravedni i bez krivice bismo vama koji vjerujete, 052 1TH 002 011 Kao što znate da svakoga vas kao otac djecu svoju 052 1TH 002 012 Molismo i utješavasmo, i svjedoèismo vam da živite kao što se pristoji Bogu, koji vas je prizvao u svoje carstvo i slavu. 052 1TH 002 013 Toga radi i mi zahvaljujemo Bogu bez prestanka što vi primivši od nas rijeè èuvenja Božijega primiste ne kao rijeè èovjeèiju, nego kao što zaista jest) rijeè Božiju, koja i èini u vama koji vjerujete. 052 1TH 002 014 Jer vi, braæo, proðoste kao crkve Božije koje su u Judeji u Hristu Isusu; jer tako i vi postradaste od svojega roda kao i oni od Jevreja, 052 1TH 002 015 Koji ubiše i Gospoda Isusa i proroke njegove, i koji nas istjeraše, i Bogu ne ugodiše, i koji se svijem ljudima protive, 052 1TH 002 016 I zabranjuju nam kazivati neznabošcima da se spasu; da ispune grijehe svoje svagda; ali napošljetku doðe gnjev na njih. 052 1TH 002 017 A mi, braæo, osirotjevši za vama neko vrijeme licem a ne srcem, veæma hiæasmo da vidimo lice vaše s velikom željom. 052 1TH 002 018 Zato šæadijasmo da doðemo k vama, ja Pavle jednom i drugom, i zabrani nam sotona. 052 1TH 002 019 Jer ko je naš nad ili radost, ili vijenac slave? Nijeste li i vi pred Gospodom našijem Isusom Hristom o njegovu dolasku? 052 1TH 002 020 Jer ste vi naša slava i radost. 052 1TH 003 001 Zato ne moguæi više trpljeti naumismo sami ostati u Atini, 052 1TH 003 002 I poslasmo Timotija, brata svojega i slugu Božijega, i pomagaèa svojega u jevanðelju Hristovu, da vas utvrdi i utješi u vjeri vašoj; 052 1TH 003 003 Da se niko ne smete u ovijem nevoljama; jer sami znate da smo na to odreðeni. 052 1TH 003 004 Jer kad bijasmo kod vas kazasmo vam naprijed da æemo padati u nevolje, koje i bi, i znate. 052 1TH 003 005 Toga radi i ja ne moguæi više trpljeti poslah da poznam vjeru vašu, da vas kako ne iskuša kušaè, i da uzalud ne bude trud naš. 052 1TH 003 006 A sad kad doðe Timotije k nama od vas i javi nam vašu vjeru i ljubav, i da imate dobar spomen o nama svagda, želeæi nas vidjeti, kao i mi vas, 052 1TH 003 007 Zato se utješismo, braæo, vama u svakoj žalosti i nevolji svojoj vašom vjerom; 052 1TH 003 008 Jer smo mi sad živi kad vi stojite u Gospodu. 052 1TH 003 009 Jer kakvu hvalu možemo dati Bogu za vas, za svaku radost, kojom se radujemo vas radi pred Bogom svojijem? 052 1TH 003 010 Dan i noæ molimo se Bogu preizobilno da vidimo lice vaše, i da ispunimo nedostatak vjere vaše. 052 1TH 003 011 A sam Bog i otac naš i Gospod naš Isus Hristos da upravi put naš k vama. 052 1TH 003 012 A vas Gospod da umnoži, i da imate izobilnu ljubav jedan k drugome i k svima, kao i mi k vama. 052 1TH 003 013 Da bi se utvrdila srca vaša bez krivice u svetinji pred Bogom i ocem našijem, za dolazak Gospoda našega Isusa Hrista sa svima svetima njegovijem. Amin. 052 1TH 004 001 Dalje, braæo, molimo vas i svjetujemo u Hristu Isusu, kao što primiste od nas, kako vam treba življeti i ugaðati Bogu, kao što živite, da bivate sve izobilniji. 052 1TH 004 002 Jer znate kakve vam zapovijesti dadosmo kroz Gospoda Isusa. 052 1TH 004 003 Jer je ovo volja Božija, svetost vaša, da se èuvate od kurvarstva, 052 1TH 004 004 I svaki od vas da zna držati svoj sud u svetinji i u èasti, 052 1TH 004 005 A ne u slasti želja, kao i neznabošci, koji ne poznaju Boga; 052 1TH 004 006 I da ne prestupate i zakidate u stvari brata svojega; jer æe Gospod pokajati sve to, kao što vam i prije kazasmo i posvjedoèismo. 052 1TH 004 007 Jer Bog nas ne dozva na neèistotu, nego u svetost. 052 1TH 004 008 Koji dakle odbacuje, ne odbacuje èovjeka nego Boga, koji je dao svetoga Duha svojega u vas. 052 1TH 004 009 A za bratoljublje ne trebujete da vam se piše, jer ste sami od Boga nauèeni da se ljubite meðu sobom, 052 1TH 004 010 Jer to èinite sa svom braæom po cijeloj Maæedoniji. Ali vas molimo, braæo, da još izobilnije èinite, 052 1TH 004 011 I da se ljubazno starate da ste mirni, i da gledate svoj posao, i da radite svojijem rukama, kao što vam zapovjedismo; 052 1TH 004 012 Da se vladate pošteno prema onima što su napolju, i da od njih ništa ne potrebujete. 052 1TH 004 013 Neæu vam pak zatajiti, braæo, za one koji su umrli, da ne žalite kao i ostali koji nemaju nada. 052 1TH 004 014 Jer ako vjerujemo da Isus umrije i vaskrse, tako æe Bog i one koji su umrli u Isusu dovesti s njim. 052 1TH 004 015 Jer vam ovo kazujemo rijeèju Gospodnjom da mi koji živimo i ostanemo za dolazak Gospodnji, neæemo preteæi onijeh koji su pomrli. 052 1TH 004 016 Jer æe sam Gospod sa zapoviješæu, s glasom aranðelovijem, i s trubom Božijom siæi s neba; i mrtvi u Hristu vaskrsnuæe najprije; 052 1TH 004 017 A potom mi živi koji smo ostali, zajedno s njima biæemo uzeti u oblake na susret Gospodu na nebo, i tako æemo svagda s Gospodom biti. 052 1TH 004 018 Tako utješavajte jedan drugoga ovijem rijeèima. 052 1TH 005 001 A za èase i vremena, braæo, nije vam trijebe pisati; 052 1TH 005 002 Jer sami znate jamaèno da æe dan Gospodnji doæi kao lupež po noæi. 052 1TH 005 003 Jer kad reku: mir je, i nema se šta bojati, onda æe iznenada napasti na njih pogibao kao bol na trudnu ženu, i neæe uteæi. 052 1TH 005 004 Ali vi, braæo, nijeste u tami da vas dan kao lupež zastane. 052 1TH 005 005 Jer ste vi svi sinovi vidjela i sinovi dana: nijesmo noæi niti tame. 052 1TH 005 006 Tako dakle da ne spavamo kao i ostali, nego da pazimo i da budemo trijezni. 052 1TH 005 007 Jer koji spavaju, u noæi spavaju, i koji se opijaju, u noæi se opijaju. 052 1TH 005 008 Ali mi koji smo sinovi dana da budemo trijezni i obuèeni u oklop vjere i ljubavi, i s kacigom nada spasenija; 052 1TH 005 009 Jer nas Bog ne postavi za gnjev, nego da dobijemo spasenije kroz Gospoda svojega Isusa Hrista, 052 1TH 005 010 Koji umrije za nas da mi, stražili ili spavali, zajedno s njim živimo. 052 1TH 005 011 Toga radi utješavajte jedan drugoga, i popravljajte svaki bližnjega, kao što i èinite. 052 1TH 005 012 Molimo vas pak, braæo, pripoznajte one koji se trude meðu vama, i nastojnike svoje u Gospodu, i uèitelje svoje, 052 1TH 005 013 I imajte ih u izobilnoj ljubavi za djelo njihovo. Budite mirni meðu sobom. 052 1TH 005 014 Molimo vas pak, braæo, pouèavajte neuredne, utješavajte malodušne, branite slabe, snosite svakoga. 052 1TH 005 015 Gledajte da niko ne vraæa kome zla za zlo; 052 1TH 005 016 Nego svagda idite za dobrom, i meðu sobom, prema svima. 052 1TH 005 017 Radujte se svagda. 052 1TH 005 018 Molite se Bogu bez prestanka. Na svaèemu zahvaljujte; jer je ovo volja Božija u Hristu Isusu od vas. 052 1TH 005 019 Duha ne gasite. Proroštva ne prezirite. 052 1TH 005 020 A sve kušajuæi dobro držite. 052 1TH 005 021 Uklanjajte se od svakoga zla. 052 1TH 005 022 A sam Bog mira da posveti vas cijele u svaèemu; 052 1TH 005 023 I cijel vaš duh i duša i tijelo da se saèuva bez krivice za dolazak Gospoda našega Isusa Hrista. 052 1TH 005 024 Vjeran je onaj koji vas dozva, koji æe i uèiniti. 052 1TH 005 025 Braæo! molite se Bogu za nas. 052 1TH 005 026 Pozdravite braæu svu cijelivom svetijem. 052 1TH 005 027 Zaklinjem vas Gospodom da proèitate ovu poslanicu pred svom braæom svetom. 052 1TH 005 028 Blagodat Gospoda našega Isusa Hrista s vama. Amin. # # BOOK 053 2TH 2 Thessalonians 2 Solunjanima 053 2TH 001 001 Od Pavla i Silvana i Timotija crkvi Solunskoj u Bogu ocu našemu i Gospodu Isusu Hristu: 053 2TH 001 002 Blagodat vam i mir od Boga oca našega i Gospoda Isusa Hrista. 053 2TH 001 003 Dužni smo svagda zahvaljivati Bogu za vas, braæo, kao što treba; jer raste vrlo vjera vaša, i množi se ljubav svakoga vas meðu vama, 053 2TH 001 004 Tako da se mi sami hvalimo vama crkvama Božijima, vašijem trpljenjem i vjerom u svima vašijem gonjenjima i nevoljama koje podnosite, 053 2TH 001 005 Za znak pravednoga suda Božijega da se udostojite carstva Božijega, za koje i stradate. 053 2TH 001 006 Jer je pravedno u Boga da vrati muke onima koji vas muèe; 053 2TH 001 007 A vama koje muèe pokoj s nama kad se pokaže Gospod Isus s neba s anðelima sile svoje 053 2TH 001 008 U ognju plamenome, koji æe dati osvetu onima koji ne poznaju Boga i ne slušaju jevanðelja Gospoda našega Isusa Hrista; 053 2TH 001 009 Koji æe primiti muku, pogibao vjeènu od lica Gospodnjega i od slave njegove, (aiōnios g166) 053 2TH 001 010 Kad doðe da se proslavi u svetima svojima, i divan da bude u svima koji ga vjerovaše; jer se primi svjedoèanstvo naše meðu vama u onaj dan. 053 2TH 001 011 Zato se i molimo svagda za vas da vas udostoji Bog naš zvanja, i ispuni svaku radost dobrote i djelo vjere u sili; 053 2TH 001 012 Da se proslavi ime Gospoda našega Isusa Hrista u vama i vi u njemu, po blagodati Boga našega i Gospoda Isusa Hrista. 053 2TH 002 001 Ali vas molimo, braæo, za dolazak Gospoda našega Isusa Hrista, i za naš sastanak u njemu, 053 2TH 002 002 Da se ne date lasno pokrenuti od uma, niti da se plašite, ni duhom ni rijeèju, ni poslanicom, kao da je od nas poslana, da je veæ nastao dan Hristov. 053 2TH 002 003 Da vas niko ne prevari nikakijem naèinom; jer neæe doæi dok ne doðe najprije otpad, i ne pokaže se èovjek bezakonja, sin pogibli, 053 2TH 002 004 Koji se protivi i podiže više svega što se zove Bog ili se poštuje, tako da æe on sjesti u crkvi Božijoj kao Bog pokazujuæi sebe da je Bog. 053 2TH 002 005 Ne pamtite li da sam vam ovo kazivao još kad sam kod vas bio? 053 2TH 002 006 I sad znate što zadržava da se ne javi u svoje vrijeme. 053 2TH 002 007 Jer se veæ radi tajna bezakonja, samo dok se ukloni onaj koji sad zadržava. 053 2TH 002 008 Pa æe se onda javiti bezakonik, kojega æe Gospod Isus ubiti duhom usta svojijeh, i iskorijeniti svjetlošæu dolaska svojega; 053 2TH 002 009 Kojega je dolazak po èinjenju sotoninu sa svakom silom, i znacima i lažnijem èudesima, 053 2TH 002 010 I sa svakom prijevarom nepravde meðu onima koji ginu: jer ljubavi istine ne primiše, da bi se spasli. 053 2TH 002 011 I zato æe im Bog poslati silu prijevare, da vjeruju laži; 053 2TH 002 012 Da prime sud svi koji ne vjerovaše istini, nego volješe nepravdu. 053 2TH 002 013 A mi smo dužni svagda zahvaljivati Bogu za vas, braæo ljubazna Gospodu! što vas je Bog od poèetka izabrao za spasenije u svetinji Duha i vjeri istine. 053 2TH 002 014 U koje vas dozva jevanðeljem našijem, da dobijete slavu Gospoda našega Isusa Hrista. 053 2TH 002 015 Tako dakle, braæo, stojte i držite uredbe kojima se nauèiste ili rijeèju ili iz poslanice naše. 053 2TH 002 016 A sam Gospod naš Isus Hristos, i Bog i otac naš, kojemu omiljesmo i dade nam utjehu vjeènu i nad dobri u blagodati, (aiōnios g166) 053 2TH 002 017 Da utješi srca vaša i da vas utvrdi u svakoj rijeèi i djelu dobrome. 053 2TH 003 001 Dalje, braæo, molite se Bogu za nas da rijeè Gospodnja trèi, i da se slavi kao i meðu vama; 053 2TH 003 002 I da se izbavimo od besputnijeh i zlijeh ljudi; jer vjera nije sviju, 053 2TH 003 003 A Gospod je vjeran, koji æe vas utvrditi i saèuvati oda zla. 053 2TH 003 004 A uzdamo se u Gospoda za vas da ono što vam zapovijedamo i èinite i èiniæete. 053 2TH 003 005 A Gospod da upravi srca vaša na ljubav Božiju i na trpljenje Hristovo. 053 2TH 003 006 Zapovijedamo vam pak, braæo, u ime Gospoda našega Isusa Hrista, da se odvojite od svakoga brata koji živi neuredno, a ne po uredbi koju primiše od nas. 053 2TH 003 007 Jer sami znate kako treba da se ugledate na nas, jer ne življesmo neuredno meðu vama, 053 2TH 003 008 Niti zabadava hljeb jedosmo u koga, nego u trudu i u poslu, dan i noæ radeæi, da ne budemo na dosadu nikome od vas. 053 2TH 003 009 Ne kao da nemamo vlasti, nego da sebe damo vama za ugled, da budete kao i mi. 053 2TH 003 010 Jer kad bijasmo u vas, ovo vam zapovijedasmo da ako ko neæe da radi da i ne jede. 053 2TH 003 011 Jer èujemo da neki neuredno žive meðu vama, ništa ne radeæi, nego okrajèe i miješaju se u tuðe poslove. 053 2TH 003 012 Takovima zapovijedamo i molimo ih u Gospodu našemu Isusu Hristu da mirno radeæi svoj hljeb jedu. 053 2TH 003 013 A vama, braæo, da ne dotuži dobro èiniti. 053 2TH 003 014 A ako ko ne posluša rijeèi naše, onoga poslanicom naznaèite, i ne miješajte se s njim, da se posrami. 053 2TH 003 015 Ali ga ne držite kao neprijatelja, nego ga svjetujte kao brata. 053 2TH 003 016 A sam Gospod mira da vam da mir svagda u svakom dogaðaju. Gospod sa svima vama. 053 2TH 003 017 Pozdrav mojom rukom Pavlovom, koje je znak u svakoj poslanici, ovako pišem: 053 2TH 003 018 Blagodat Gospoda našega Isusa Hrista sa svima vama. Amin. # # BOOK 054 1TI 1 Timothy 1 Timoteju 054 1TI 001 001 Od Pavla, apostola Isusa Hrista, po zapovijesti Boga spasa našega i Gospoda Isusa Hrista, nada našega, 054 1TI 001 002 Timotiju, pravome sinu u vjeri, blagodat, milost, mir od Boga oca našega i Hrista Isusa Gospoda našega. 054 1TI 001 003 Kao što te molih da ostaneš u Efesu, kad iðah u Maæedoniju, da zapovjediš nekima da ne uèe drukèije, 054 1TI 001 004 Niti da gledaju na laži i na teftere od plemena kojima nema kraja, i koji prije èine prepiranja negoli Božij napredak u vjeri. 054 1TI 001 005 A namjera je zapovijesti ljubav od èista srca i dobre savjesti i vjere nelicemjerne; 054 1TI 001 006 U kojima neki pogriješivši svrnuše u prazne govore, 054 1TI 001 007 I htjeli bi da budu zakonici, a ne razumiju ni šta govore, ni šta utvrðuju. 054 1TI 001 008 A znamo da je zakon dobar ako ga ko drži kao što treba. 054 1TI 001 009 Znajuæi ovo da pravedniku zakon nije postavljen, nego bezakonicima i nepokornima i bezbožnicima i grješnicima, nepravednima i poganima, krvnicima oca i matere, krvnicima ljudskima, 054 1TI 001 010 Kurvarima, muželožnicima, ljudokradicama, lažljivcima, kletvoprestupnicima, i ako što drugo ima protivno zdravoj nauci, 054 1TI 001 011 Po jevanðelju slave blaženoga Boga, koje je meni povjereno. 054 1TI 001 012 I zahvaljujem Hristu Isusu Gospodu našemu koji mi daje moæ, što me za vjerna primi i postavi me u službu, 054 1TI 001 013 Koji sam prije bio hulnik i gonitelj i siledžija; ali bih pomilovan, jer ne znajuæi uèinih u nevjerstvu. 054 1TI 001 014 Ali se još veæma umnoži blagodat Gospoda našega Isusa Hrista s vjerom i ljubavi u Hristu Isusu. 054 1TI 001 015 Istinita je rijeè i svakoga primanja dostojna da Hristos Isus doðe na svijet da spase grješnike, od kojijeh sam prvi ja. 054 1TI 001 016 Ali toga radi ja bih pomilovan da na meni prvome pokaže sve trpljenje Isus Hristos za ugled onima koji mu hoæe vjerovati za život vjeèni. (aiōnios g166) 054 1TI 001 017 A caru vjeènome, neraspadljivome, koji se ne vidi, jedinome premudrome Bogu èast i slava vavijek vijeka. Amin. (aiōn g165) 054 1TI 001 018 Ovu pak zapovijest predajem ti, sine Timotije, po preðašnjijem proroštvima za tebe: da ratuješ u njima dobar rat, 054 1TI 001 019 Imajuæi vjeru i dobru savjest, koju neki odbacivši otpadoše od vjere; 054 1TI 001 020 Meðu kojima su Imenej i Aleksandar koje predadoh sotoni da se nauèe ne huliti. 054 1TI 002 001 Molim dakle prije svega da se èine iskanja, molitve, moljenja, zahvaljivanja za sve ljude, 054 1TI 002 002 Za careve, i za sve koji su u vlasti, da tihi i mirni život poživimo u svakoj pobožnosti i poštenju. 054 1TI 002 003 Jer je ovo dobro i prijatno pred spasiteljem našijem Bogom, 054 1TI 002 004 Koji hoæe da se svi ljudi spasu, i da doðu u poznanje istine. 054 1TI 002 005 Jer je jedan Bog, i jedan posrednik Boga i ljudi, èovjek Hristos Isus, 054 1TI 002 006 Koji sebe dade u otkup za sve, za svjedoèanstvo u svoje vrijeme, 054 1TI 002 007 Za koje sam postavljen propovjednik i apostol istinu govorim u Hristu, ne lažem uèitelj neznabožaca, u vjeri i istini. 054 1TI 002 008 Hoæu dakle da molitve èine ljudi na svakome mjestu, podižuæi svete ruke bez gnjeva i premišljanja. 054 1TI 002 009 Tako i žene u pristojnom odijelu, sa stidom i poštenjem da ukrašuju sebe, ne pletenicama, ni zlatom, ili biserom, ili haljinama skupocjenima, 054 1TI 002 010 Nego dobrijem djelima kao što se pristoji ženama koje se obeæavaju pobožnosti. 054 1TI 002 011 Žena na miru da se uèi sa svakom pokornošæu. 054 1TI 002 012 Ali ženi ne dopuštam da uèi niti da vlada mužem, nego da bude mirna. 054 1TI 002 013 Jer je Adam najprije sazdan pa onda Eva; 054 1TI 002 014 I Adam se ne prevari, a žena prevarivši se postade prestupnica; 054 1TI 002 015 Ali æe se spasti raðanjem djece, ako ostane u vjeri i ljubavi i u svetinji s poštenjem. 054 1TI 003 001 Istinita je rijeè: ako ko vladièanstva želi dobru stvar želi. 054 1TI 003 002 Ali vladika treba da je bez mane, jedne žene muž, trijezan, pametan, pošten, gostoljubiv, vrijedan da uèi; 054 1TI 003 003 Ne pijanica, ne bojac, ne lakom, nego krotak, miran, ne srebroljubac; 054 1TI 003 004 Koji svojijem domom dobro upravlja, koji ima poslušnu djecu sa svakijem poštenjem; 054 1TI 003 005 A ako ko ne umije svojijem domom upravljati, kako æe se moæi starati za crkvu Božiju? 054 1TI 003 006 Ne novokršten, da se ne bi naduo, i upao u sud ðavolji. 054 1TI 003 007 A valja da ima i dobro svjedoèanstvo od onijeh koji su napolju, da ne bi upao u sramotu i u zamku ðavolju. 054 1TI 003 008 Tako i ðakoni treba da budu pošteni, ne dvojezièni, ne koji mnogo vina piju, ne lakomi na dobitak pogan, 054 1TI 003 009 Koji imaju tajnu vjere u èistoj savjesti. 054 1TI 003 010 A i ovi da se kušaju najprije, pa onda da služe, ako su bez mane. 054 1TI 003 011 Tako i žene treba da su poštene, ne koje opadaju, trijezne, vjerne u svemu. 054 1TI 003 012 Ðakoni da bivaju jedinijeh žena muževi, koji dobro upravljaju djecom i svojijem domovima. 054 1TI 003 013 Jer koji dobro služe oni dobivaju sebi dobar postup, i veliku slobodu u vjeri Isusa Hrista. 054 1TI 003 014 Ovo ti pišem nadajuæi se da æu skoro doæi k tebi. 054 1TI 003 015 Ako li se zabavim, da znaš kako treba življeti u domu Božijemu, koji je crkva Boga živoga, stup i tvrða istine. 054 1TI 003 016 I, kao što je priznato, velika je tajna pobožnosti: Bog se javi u tijelu, opravda se u Duhu, pokaza se anðelima, propovjedi se neznabošcima, vjerova se na svijetu, uznese se u slavi. 054 1TI 004 001 A Duh razgovijetno govori da æe u pošljednja vremena otstupiti neki od vjere slušajuæi lažne duhove i nauke ðavolske, 054 1TI 004 002 U licemjerju laža, žigosanijeh na svojoj savjesti, 054 1TI 004 003 Koji zabranjuju ženiti se, i zapovijedaju uzdržavati se od jela koja Bog stvori za jelo sa zahvalnošæu vjernima i onima koji poznaše istinu. 054 1TI 004 004 Jer je svako stvorenje Božije dobro i ništa nije na odmet kad se prima sa zahvalnošæu. 054 1TI 004 005 Jer se osveæuje rijeèju Božijom i molitvom. 054 1TI 004 006 Ovo sve kazujuæi braæi biæeš dobar sluga Isusa Hrista, odgajen rijeèima vjere i dobrom naukom koju si primio. 054 1TI 004 007 A poganijeh i bapskijeh gatalica kloni se; a obuèavaj se u pobožnosti. 054 1TI 004 008 Jer tjelesno obuèavanje malo je korisno, a pobožnost je korisna za svašto, imajuæi obeæanje života sadašnjega i onoga koji ide. 054 1TI 004 009 Ovo je istinita rijeè i dostojna svakoga primanja. 054 1TI 004 010 Jer se zato i trudimo i bivamo sramotni, jer se uzdamo u Boga živa, koji je spasitelj svima ljudima, a osobito vjernima. 054 1TI 004 011 Ovo zapovijedaj i uèi. 054 1TI 004 012 Niko da ne postane nemarljiv za tvoju mladost; nego budi ugled vjernima u rijeèi, u življenju, u ljubavi, u duhu, u vjeri, u èistoti. 054 1TI 004 013 Dokle doðem pazi na èitanje, utješavanje i uèenje. 054 1TI 004 014 Ne pusti u nemar dar u sebi koji ti je dan po proroštvu metnuvši starješine ruke na tebe. 054 1TI 004 015 U ovom se pouèavaj, u ovom stoj, da se napredak tvoj pokaže u svemu. 054 1TI 004 016 Pazi na sebe i na nauku, i stoj u tome; jer ovo èineæi spašæeš i samoga sebe i one koji te slušaju. 054 1TI 005 001 Starca ne karaj, nego mu govori kao ocu; momèadma kao braæi; 054 1TI 005 002 Staricama kao materama; mladima kao sestrama, sa svakom èistotom. 054 1TI 005 003 Udovice poštuj, koje su prave udovice. 054 1TI 005 004 Ako li koja udovica ima djecu ili unuèad, da se uèe najprije svoj dom poštovati, i zajam vraæati roditeljima; jer je ovo ugodno pred Bogom. 054 1TI 005 005 A prava udovica i usamljena uzda se u Boga, i živi u molitvama i u moljenju dan i noæ. 054 1TI 005 006 A koja živi u sladostima, živa je umrla. 054 1TI 005 007 I ovo zapovijedaj, da budu bez mane. 054 1TI 005 008 Ako li ko za svoje a osobito za domaæe ne promišlja, odrekao se vjere, i gori je od neznabošca. 054 1TI 005 009 A udovica da se ne prima mlaða od šezdeset godina, i koja je bila jednome mužu žena; 054 1TI 005 010 I koja ima svjedoèanstvo u dobrijem djelima, ako je djecu odgajila, ako je gostoljubiva bila, ako je svetima noge prala, ako je nevoljnima pomagala, ako je išla za svakijem dobrijem djelom. 054 1TI 005 011 A mladijeh udovica proði se; jer kad pobjesne protiv Hrista, hoæe da se udaju, 054 1TI 005 012 I imaju grijeh što prvu vjeru odbaciše. 054 1TI 005 013 A k tome i besposlene uèe se skitati po kuæama, ne samo pak besposlene, nego i jeziène i sveznale, pa govore što ne treba. 054 1TI 005 014 Hoæu dakle da se mlade udovice udaju, djecu raðaju, kuæu kuæe, a nikakva uzroka da ne daju protivniku za huljenje. 054 1TI 005 015 Jer se evo neke okrenuše za sotonom. 054 1TI 005 016 Ako koji vjerni ili vjerna ima udovice, neka se stara za njih, i da ne dosaðuju crkvi da one koje su prave udovice može zadovoljiti. 054 1TI 005 017 A sveštenicima koji se dobro staraju da se daje dvoguba èast, a osobito onima koji se trude u rijeèi i u nauci. 054 1TI 005 018 Jer pismo govori: volu koji vrše ne zavezuj usta, i: radin je dostojan svoje plate. 054 1TI 005 019 Na sveštenika ne primaj tužbe, osim kad imaju dva ili tri svjedoka. 054 1TI 005 020 A koji griješe pokaraj ih pred svima, da i drugi imaju strah. 054 1TI 005 021 Zaklinjem te pred Bogom i Gospodom Isusom Hristom i izbranima njegovijem anðelima da ovo držiš bez licemjerja, ne èineæi ništa po hateru. 054 1TI 005 022 Ruku odmah ne meæi ni na koga, niti pristaj u tuðe grijehe. Drži sebe èista. 054 1TI 005 023 Više ne pij vode, nego pij po malo vina, želuca radi svojega i èestijeh svojijeh bolesti. 054 1TI 005 024 A nekijeh su ljudi grijesi poznati koji naprijed vode na sud, a nekijeh idu za njima. 054 1TI 005 025 Tako su i dobra djela poznata, i koja su drukèija ne mogu se sakriti. 054 1TI 006 001 Robovi koji su god pod jarmom da pokazuju svaku èast svojijem gospodarima, da se ne huli na ime Božije i na nauku. 054 1TI 006 002 A koji imaju krštene gospodare, da ne postaju nemarljivi za njih što su braæa, nego još bolje da služe, jer su vjerni i ljubazni, zajednièari u blagodati. Ovo uèi i svjetuj. 054 1TI 006 003 Ako li ko drukèije uèi, i ne pristaje na zdrave rijeèi Gospoda našega Isusa Hrista i na nauku pobožnu, 054 1TI 006 004 Nadu se ne znajuæi ništa, nego bolujuæi od zapitkivanja i praznijeh prepiranja, oda šta postaje zavist, svaða, huljenje, zle misli, 054 1TI 006 005 Zaludna prepiranja onakovijeh ljudi koji imaju um izopaèen i nemaju istine, koji misle da je pobožnost trgovina. Kloni se takovijeh. 054 1TI 006 006 Ali jest velika trgovina pobožnost sa zadovoljstvom. 054 1TI 006 007 Jer ništa ne donesosmo na ovaj svijet, dakle ne možemo ništa ni odnijeti. 054 1TI 006 008 A kad imamo hranu i odjeæu, ovijem da budemo dovoljni. 054 1TI 006 009 A koji hoæe da se obogate oni upadaju u napasti i zamke, i u mnoge lude škodljive želje, koje potapaju èovjeka u propast i pogibao. 054 1TI 006 010 Jer je korijen sviju zala srebroljublje kojemu neki predavši se zaðoše od vjere i na sebe navukoše muke velike. 054 1TI 006 011 A ti, o èovjeèe Božij! bjegaj od ovoga, a idi za pravdom, pobožnosti, vjerom, ljubavi, trpljenjem, krotosti. 054 1TI 006 012 Bori se u dobroj borbi vjere, muèi se za vjeèni život na koji si i pozvan, i priznao si dobro priznanje pred mnogijem svjedocima. (aiōnios g166) 054 1TI 006 013 Zapovijedam ti pred Bogom koji sve oživljuje, i Hristom Isusom koji svjedoèi za vladanja Pontija Pilata dobro priznanje, 054 1TI 006 014 Da držiš zapovijest èistu i nezazornu do dolaska Gospoda našega Isusa Hrista, 054 1TI 006 015 Koji æe u svoje vrijeme pokazati blaženi i jedini silni car nad carevima i gospodar nad gospodarima, 054 1TI 006 016 Koji sam ima besmrtnost, i živi u svjetlosti kojoj se ne može pristupiti, kojega niko od ljudi nije vidio, niti može vidjeti, kojemu èast i država vjeèna. Amin. (aiōnios g166) 054 1TI 006 017 Bogatima na ovome svijetu zapovijedaj da se ne ponose niti uzdaju u bogatstvo propadljivo, nego u Boga živoga, koji nam sve daje izobilno za užitak; (aiōn g165) 054 1TI 006 018 Neka dobro èine, neka se bogate u dobrijem djelima, neka budu podašni, zajednièni, 054 1TI 006 019 Sabirajuæi sebi temelj dobar za unapredak, da prime život vjeèni. (aiōnios g166) 054 1TI 006 020 O Timotije! saèuvaj što ti je predano, kloni se poganijeh praznijeh razgovora i prepiranja lažno nazvanoga razuma, 054 1TI 006 021 Kojijem se neki hvaleæi otpadoše od vjere. Blagodat s tobom. Amin. # # BOOK 055 2TI 2 Timothy 2 Timoteju 055 2TI 001 001 Od Pavla, apostola Isusa Hrista po volji Božijoj za obeæanje života u Isusu Hristu, 055 2TI 001 002 Timotiju, ljubaznome sinu, blagodat, milost, mir od Boga oca i Hrista Isusa Gospoda našega. 055 2TI 001 003 Zahvaljujem Bogu, kojemu služim od praroditelja èistom savjesti, što bez prestanka imam spomen za tebe u molitvama svojijem dan i noæ, 055 2TI 001 004 Želeæi da te vidim, opominjuæi se suza tvojijeh, da se radosti ispunim; 055 2TI 001 005 Opominjuæi se nelicemjerne u tebi vjere koja se useli najprije u babu tvoju Loidu i u mater tvoju Evnikiju; a uvjeren sam da je i u tebi; 055 2TI 001 006 Zaradi kojega uzroka napominjem ti da pogrijevaš dar Božij koji je u tebi kako sam metnuo ruke svoje na tebe. 055 2TI 001 007 Jer nam Bog ne dade duha straha, nego sile i ljubavi i èistote. 055 2TI 001 008 Ne postidi se dakle svjedoèanstva Gospoda našega Isusa Hrista, ni mene sužnja njegova; nego postradaj s jevanðeljem Hristovijem po sili Boga, 055 2TI 001 009 Koji nas spase i prizva zvanjem svetijem, ne po djelima našima, nego po svojoj naredbi i blagodati, koja nam je dana u Hristu Isusu prije vremena vjeènijeh; (aiōnios g166) 055 2TI 001 010 A sad se pokaza u dolasku spasitelja našega Isusa Hrista, koji raskopa smrt, i obasja život i neraspadljivost jevanðeljem; 055 2TI 001 011 Za koje sam ja postavljen apostol i uèitelj neznabožaca. 055 2TI 001 012 Zaradi kojega uzroka i ovo stradam; ali se ne stidim, jer znam kome vjerovah, i uvjeren sam da je kadar amanet moj saèuvati za dan onaj. 055 2TI 001 013 Imaj u pameti obraz zdravijeh rijeèi koje si èuo od mene, u vjeri i ljubavi Hrista Isusa. 055 2TI 001 014 Dobri amanet saèuvaj Duhom svetijem koji živi u nama. 055 2TI 001 015 Znaš ovo da se odvratiše od mene svi u Aziji, meðu kojima je Figel i Ermogen. 055 2TI 001 016 A Gospod da da milost Onisiforovu domu; jer me mnogo puta utješi, i okova mojijeh ne postidje se; 055 2TI 001 017 Nego došavši u Rim potraži me još s veæijem staranjem i naðe. 055 2TI 001 018 Da da njemu Gospod da naðe milost od Gospoda u dan onaj. I u Efesu koliko mi posluži, ti znaš dobro. 055 2TI 002 001 Ti dakle, sine moj, jaèaj u blagodati Isusa Hrista; 055 2TI 002 002 I što si èuo od mene pred mnogijem svjedocima, ono predaj vjernijem ljudima, koji æe biti vrijedni i druge nauèiti. 055 2TI 002 003 Ti dakle trpi zlo kao dobar vojnik Isusa Hrista; 055 2TI 002 004 Jer se nikakav vojnik ne zapleæe u trgovine ovoga svijeta da ugodi vojvodi. 055 2TI 002 005 Ako i vojuje, ne dobija vijenca ako pravo ne vojuje. 055 2TI 002 006 Radin koji se trudi najprije treba da okusi od roda. 055 2TI 002 007 Razumij što govorim; a Gospod da ti da razum u svemu. 055 2TI 002 008 Opominji se Gospoda Isusa Hrista koji usta iz mrtvijeh, od sjemena Davidova, po jevanðelju mojemu, 055 2TI 002 009 U kojemu trpim zlo do samijeh okova kao zloèinac; ali se rijeè Božija ne veže. 055 2TI 002 010 Zato trpim sve izbranijeh radi da i oni dobiju spasenije u Hristu Isusu sa slavom vjeènom. (aiōnios g166) 055 2TI 002 011 Istinita je rijeè: ako s njim umrijesmo, to æemo s njim i oživljeti. 055 2TI 002 012 Ako trpimo, s njim æemo i carovati. Ako se odreèemo, i on æe se nas odreæi. 055 2TI 002 013 Ako ne vjerujemo, on ostaje vjeran; jer se sam sebe ne može odreæi. 055 2TI 002 014 Ovo napominji, i posvjedoèi pred Gospodom da se ne prepiru, koje ništa ne pomaže, nego smeta one koji slušaju. 055 2TI 002 015 Postaraj se da se pokažeš pošten pred Bogom, kao radin koji se nema šta stidjeti, i pravo upravlja rijeèju istine. 055 2TI 002 016 A poganijeh praznijeh razgovora kloni se; jer najviše pomažu u bezbožnosti, 055 2TI 002 017 I rijeè njihova kao živina toèi: meðu kojima je Imenej i Filit, 055 2TI 002 018 Koji u istini pogriješiše govoreæi da je vaskrsenije veæ bilo; i smetaju vjeru nekijeh. 055 2TI 002 019 Tvrdo dakle stoji temelj Božij imajuæi ovaj peèat: pozna Gospod svoje; i: da otstupi od nepravde svaki koji spominje ime Gospodnje. 055 2TI 002 020 A u velikome domu nijesu sudi samo zlatni i srebrni, nego i drveni i zemljani: i jedni za èast, a jedni za sramotu. 055 2TI 002 021 Ako dakle ko oèisti sebe od ovoga, biæe sud za èast, osveæen, i potreban domaæinu, pripravljen za svako dobro djelo. 055 2TI 002 022 Bježi od želja mladosti, a drži se pravde, vjere, ljubavi, mira, sa svima koji prizivlju Gospoda od èistoga srca; 055 2TI 002 023 A ludijeh i praznijeh zapitkivanja kloni se znajuæi da raðaju svaðe. 055 2TI 002 024 A sluga Gospodnji ne treba da se svaða, nego da bude krotak k svima, pouèljiv, koji nepravdu može podnositi, 055 2TI 002 025 I s krotošæu pouèavati one koji se protive: eda bi im kako Bog dao pokajanje za poznanje istine, 055 2TI 002 026 I da se iskopaju iz zamke ðavola, koji ih je ulovio žive za svoju volju. 055 2TI 003 001 Ali ovo znaj da æe u pošljednje dane nastati vremena teška. 055 2TI 003 002 Jer æe ljudi postati samoživi, srebroljupci, hvališe, ponositi, hulnici, nepokorni roditeljima, neblagodarni, nepravedni, neljubavni, 055 2TI 003 003 Neprimirljivi, opadaèi, neuzdržnici, bijesni, nedobroljubivi, 055 2TI 003 004 Izdajnici, nagli, naduveni, koji više mare za slasti nego za Boga, 055 2TI 003 005 Koji imaju oblièje pobožnosti, a sile su se njezine odrekli. I ovijeh se kloni. 055 2TI 003 006 Jer su od ovijeh oni koji se zavlaèe po kuæama, i robe ženice koje su natovarene grijesima i vode ih razliène želje, 055 2TI 003 007 Koje se svagda uèe, i nikad ne mogu da doðu k poznanju istine. 055 2TI 003 008 Kao što se Janije i Jamvrije protiviše Mojsiju, tako se i ovi protive istini, ljudi izopaèenoga uma, nevješti u vjeri. 055 2TI 003 009 Ali neæe dugo napredovati; jer æe njihovo bezumlje postati javno pred svima, kao i onijeh što posta. 055 2TI 003 010 A ti si se ugledao na moju nauku, življenje, namjeru, vjeru, snošenje, ljubav, trpljenje, 055 2TI 003 011 Protjerivanja, stradanja, kakova mi se dogodiše u Antiohiji, i u Ikoniji, i u Listri, kakova protjerivanja podnesoh, i od sviju me izbavi Gospod. 055 2TI 003 012 A i svi koji pobožno hoæe da žive u Hristu Isusu, biæe gonjeni. 055 2TI 003 013 A zli ljudi i varalice napredovaæe na gore, varajuæi i varajuæi se. 055 2TI 003 014 Ali ti stoj u tome što si nauèio i što ti je povjereno, znajuæi od koga si se nauèio, 055 2TI 003 015 I buduæi da iz malena umiješ sveta pisma, koja te mogu umudriti na spasenije u Hrista Isusa. 055 2TI 003 016 Sve je pismo od Boga dano, i korisno za uèenje, za karanje, za popravljanje, za pouèavanje u pravdi, 055 2TI 003 017 Da bude savršen èovjek Božij, za svako dobro djelo pripravljen. 055 2TI 004 001 Zaklinjem te dakle pred Bogom i Gospodom našijem Isusom Hristom, koji æe suditi živima i mrtvima, dolaskom njegovijem i carstvom njegovijem: 055 2TI 004 002 Propovijedaj rijeè, nastoj u dobro vrijeme i u nevrijeme, pokaraj, zaprijeti, umoli sa svakijem snošenjem i uèenjem; 055 2TI 004 003 Jer æe doæi vrijeme kad zdrave nauke neæe slušati, nego æe po svojijem željama nakupiti sebi uèitelje, kao što ih uši svrbe, 055 2TI 004 004 I odvratiæe uši od istine, i okrenuæe se ka gatalicama. 055 2TI 004 005 A ti budi trijezan u svaèemu, trpi zlo, uèini djelo jevanðelista, službu svoju svrši. 055 2TI 004 006 Jer ja se veæ žrtvujem, i vrijeme mojega odlaska nasta. 055 2TI 004 007 Dobar rat ratovah, trku svrših, vjeru održah. 055 2TI 004 008 Dalje dakle meni je pripravljen vijenac pravde, koji æe mi dati Gospod u dan onaj, pravedni sudija; ali ne samo meni, nego i svima koji se raduju njegovu dolasku. 055 2TI 004 009 Postaraj se da doðeš brzo k meni; 055 2TI 004 010 Jer me Dimas ostavi, omiljevši mu sadašnji svijet, i otide u Solun; Kriskent u Galatiju, Tit u Dalmaciju; Luka je sam kod mene. (aiōn g165) 055 2TI 004 011 Marka uzmi i dovedi ga sa sobom; jer mi je dobar za službu. 055 2TI 004 012 A Tihika poslao sam u Efes. 055 2TI 004 013 Kad doðeš donesi mi kabanicu što sam ostavio u Troadi kod Karpa, i knjige, a osobito kožne. 055 2TI 004 014 Aleksandar kovaè mnogo mi zla uèini. Da mu Gospod plati po djelu njegovu. 055 2TI 004 015 Èuvaj se i ti od njega; jer se vrlo protivi našijem rijeèima. 055 2TI 004 016 U prvi moj odgovor niko ne osta sa mnom, nego me svi ostaviše. Da im se ne primi! 055 2TI 004 017 Ali Gospod bi sa mnom i dade mi pomoæ da se kroza me svrši propovijedanje, i da èuju svi neznabošci; i izbavih se od usta lavovijeh. 055 2TI 004 018 I Gospod æe me izbaviti od svakoga zla djela, i saèuvaæe me za carstvo svoje nebesko; kojemu slava va vijek vijeka. Amin. (aiōn g165) 055 2TI 004 019 Pozdravi Priskilu i Akilu, i Onisiforov dom. 055 2TI 004 020 Erast osta u Korintu. A Trofima ostavih u Miletu bolesna. 055 2TI 004 021 Postaraj se da doðeš prije zime. Pozdravlja te Euvul, i Pud, i Lin, i Klaudija, i braæa sva. 055 2TI 004 022 Gospod Isus Hristos sa duhom tvojijem. Blagodat s vama. Amin. # # BOOK 056 TIT Titus Titu 056 TIT 001 001 Od Pavla, sluge Božijega, a apostola Isusa Hrista po vjeri izbranijeh Božijih, i po poznanju istine pobožnosti, 056 TIT 001 002 Za nad vjeènoga života, koji obeæa nelažni Bog prije vremena vjeènijeh, (aiōnios g166) 056 TIT 001 003 A javi u vremena svoja rijeè svoju propovijedanjem, koje je meni povjereno po zapovijesti spasitelja našega Boga, 056 TIT 001 004 Titu, pravome sinu po vjeri nas obojice, blagodat, milost, mir od Boga oca i Gospoda Isusa Hrista, spasa našega. 056 TIT 001 005 Zato te ostavih u Kritu da popraviš što je nedovršeno, i da postaviš po svijem gradovima sveštenike, kao što ti ja zapovjedih, 056 TIT 001 006 Ako je ko bez mane, jedne žene muž, i ima vjernu djecu, koju ne kore za kurvarstvo ili za nepokornost. 056 TIT 001 007 Jer vladika treba da je bez mane, kao Božij pristav; ne koji sebi ugaða, ne gnjevljiv, ne pijanica, ne bojac, ne lakom na pogani dobitak; 056 TIT 001 008 Nego gostoljubiv, blag, pošten, pravedan, svet, èist; 056 TIT 001 009 Koji se drži vjerne rijeèi po nauci, da bude kadar i svjetovati sa zdravom naukom, i pokarati one koji se protive. 056 TIT 001 010 Jer ima mnogo neposlušnijeh, praznogovorljivijeh, i umom prevarenijeh, a osobito koji su iz obrezanja, 056 TIT 001 011 Kojima treba usta zatvoriti; koji cijele kuæe izopaèuju uèeæi što ne treba, poganoga dobitka radi. 056 TIT 001 012 A reèe neko od njih, njihov prorok: Kriæani svagda lažljivi, zli zvjerovi, besposleni trbusi. 056 TIT 001 013 Svjedoèanstvo je ovo istinito; zaradi toga uzroka karaj ih bez šteðenja, da budu zdravi u vjeri, 056 TIT 001 014 Ne slušajuæi Jevrejskijeh gatalica ni zapovijesti ljudi koji se odvraæaju od istine. 056 TIT 001 015 Èistima je sve èisto; a poganima i nevjernima ništa nije èisto, nego je opoganjen njihov i um i savjest. 056 TIT 001 016 Govore da poznaju Boga, a djelima ga se odrièu; jer su mrski i neposlušni, i ni za kakvo dobro djelo valjani. 056 TIT 002 001 A ti govori što pristoji zdravoj nauci: 056 TIT 002 002 Starcima da budu trijezni, pošteni, èisti, zdravi u vjeri, u ljubavi, u trpljenju; 056 TIT 002 003 Staricama takoðer da žive kao što se pristoji svetima, da ne budu opadljive, da se ne predaju vrlo vinu, da uèe dobru, 056 TIT 002 004 Da uèe mlade da ljube muževe, da ljube djecu, 056 TIT 002 005 Da budu poštene, èiste, dobre kuæanice, blage, pokorne svojijem muževima, da se ne huli na rijeè Božiju. 056 TIT 002 006 Tako i mladiæe svjetuj da budu pošteni. 056 TIT 002 007 A u svemu sam sebe podaji za ugled dobrijeh djela, u nauci cijelost, poštenje, 056 TIT 002 008 Rijeè zdravu, nezazornu: da se posrami onaj koji se protivi, ne imajuæi ništa zlo govoriti za nas. 056 TIT 002 009 Sluge da slušaju svoje gospodare, da budu ugodni u svaèemu, da ne odgovaraju, 056 TIT 002 010 Da ne kradu, nego u svaèemu da pokazuju dobru vjeru, da nauku spasitelja našega Boga ukrašuju u svaèemu. 056 TIT 002 011 Jer se pokaza blagodat Božija koja spasava sve ljude, 056 TIT 002 012 Uèeæi nas da se odreèemo bezbožnosti i želja ovoga svijeta, i da pošteno i pravedno i pobožno poživimo na ovome svijetu, (aiōn g165) 056 TIT 002 013 Èekajuæi blažena nada i javljenja slave velikoga Boga i spasa našega Isusa Hrista, 056 TIT 002 014 Koji je dao sebe za nas da nas izbavi od svakoga bezakonja, i da oèisti sebi narod izbrani koji èezne za dobrijem djelima. 056 TIT 002 015 Ovo govori, i svjetuj, i karaj sa svakom zapoviješæu da te niko ne prezire. 056 TIT 003 001 Opominji ih da budu pokorni i poslušni gospodarima i zapovjednicima, i gotovi na svako dobro djelo; 056 TIT 003 002 Ni na koga da ne hule, da se ne svaðaju, nego da budu mirni, svaku krotost da pokazuju svijem ljudima, 056 TIT 003 003 Jer i mi bijasmo negda ludi, i nepokorni, i prevareni, služeæi razliènijem željama i slastima, u pakosti i zavisti živeæi, mrski buduæi i mrzeæi jedan na drugoga. 056 TIT 003 004 A kad se pokaza blagodat i èovjekoljublje spasa našega Boga, 056 TIT 003 005 Ne za djela pravedna koja mi uèinismo, nego po svojoj milosti spase nas banjom preroðenja i obnovljenjem Duha svetoga, 056 TIT 003 006 Kojega izli na nas obilno kroz Isusa Hrista spasitelja našega, 056 TIT 003 007 Da se opravdamo blagodaæu njegovom, i da budemo našljednici života vjeènoga po nadu. (aiōnios g166) 056 TIT 003 008 Sine Tite! istinita je rijeè, i u ovome hoæu da utvrðuješ, da se oni koji vjerovaše Bogu trude i staraju za dobro djelo: ovo je korisno ljudima i dobro. 056 TIT 003 009 A ludijeh zapitkivanja i teftera od plemena, i svaða i prepiranja o zakonu kloni se; jer je to nekorisno i prazno. 056 TIT 003 010 Èovjeka jeretika po prvome i drugom svjetovanju kloni se, 056 TIT 003 011 Znajuæi da se takovi izopaèio, i griješi, i sam je sebe osudio. 056 TIT 003 012 Kad pošljem k tebi Artemu ili Tihika, postaraj se da doðeš k meni u Nikopolj, jer sam namislio da ondje zimujem. 056 TIT 003 013 Zinu zakonika i Apola lijepo opremi da imaju sve što im treba. 056 TIT 003 014 Ali i naši neka se uèe napredovati u dobrijem djelima, ako gdje bude od potrebe da ne budu bez roda. 056 TIT 003 015 Pozdravljaju te svi koji su sa mnom. Pozdravi sve koji nas ljube u vjeri. Blagodat sa svima vama. Amin. # # BOOK 057 PHM Philemon Filemonu 057 PHM 001 001 Od Pavla, sužnja Isusa Hrista, i Timotija brata, Filimonu ljubaznome i pomagaèu našemu, 057 PHM 001 002 I Apfiji, sestri ljubaznoj, i Arhipu, našemu drugaru u vojevanju, i domašnjoj tvojoj crkvi: 057 PHM 001 003 Blagodat vam i mir od Boga oca našega, i Gospoda Isusa Hrista. 057 PHM 001 004 Zahvaljujem Bogu svojemu spominjuæi te svagda u molitvama svojima, 057 PHM 001 005 Èuvši ljubav tvoju i vjeru koju imaš ka Gospodu Isusu i k svima svetima: 057 PHM 001 006 Da tvoja vjera, koju imamo zajedno, bude silna u poznanju svakoga dobra, koje imate u Hristu Isusu. 057 PHM 001 007 Jer imam veliku radost i utjehu radi ljubavi tvoje, što srca svetijeh poèinuše kroza te, brate! 057 PHM 001 008 Toga radi ako i imam veliku slobodu u Hristu da ti zapovijedam što je potrebno, 057 PHM 001 009 Ali opet molim ljubavi radi, ja koji sam takovi kao starac Pavle, a sad sužanj Isusa Hrista; 057 PHM 001 010 Molimo te za svojega sina Onisima, kojega rodih u okovima svojima; 057 PHM 001 011 Koji je tebi negda bio nepotreban, a sad je i tebi i meni vrlo potreban, kojega poslah tebi natrag; 057 PHM 001 012 A ti ga, to jest, moje srce primi. 057 PHM 001 013 Ja ga šæadijah da zadržim kod sebe, da mi mjesto tebe posluži u okovima jevanðelja; 057 PHM 001 014 Ali bez tvoje volje ne htjedoh ništa èiniti, da ne bi tvoje dobro bilo kao za nevolju, nego od dobre volje. 057 PHM 001 015 Jer može biti da se za to rastade s tobom na neko vrijeme da ga dobiješ vjeèno, (aiōnios g166) 057 PHM 001 016 Ne više kao roba, nego više od roba, brata ljubaznoga, a osobito meni, akamoli tebi, i po tijelu i u Gospodu. 057 PHM 001 017 Ako dakle držiš mene za svojega drugara, primi njega kao mene. 057 PHM 001 018 Ako li ti u èemu skrivi, ili je dužan, to na mene zapiši. 057 PHM 001 019 Ja Pavle napisah rukom svojom, ja æu platiti: da ti ne reèem da si i sam sebe meni dužan. 057 PHM 001 020 Da brate! da imam korist od tebe u Gospodu, razveseli srce moje u Gospodu. 057 PHM 001 021 Uzdajuæi se u tvoju poslušnost napisah ti znajuæi da æeš još više uèiniti nego što govorim. 057 PHM 001 022 A uz to ugotovi mi i konak; jer se nadam da æu za vaše molitve biti darovan vama. 057 PHM 001 023 Pozdravlja te Epafras koji je sa mnom sužanj u Hristu Isusu, 057 PHM 001 024 Marko, Aristarh, Dimas, Luka, pomagaèi moji. 057 PHM 001 025 Blagodat Gospoda našega Isusa Hrista sa duhom vašijem. Amin. # # BOOK 058 HEB Hebrews Jevrejima 058 HEB 001 001 Bog koji je negda mnogo puta i razliènijem naèinom govorio ocevima preko proroka, 058 HEB 001 002 govori i nama u pošljedak dana ovijeh preko sina, Kojega postavi našljednika svemu, kroz kojega i svijet stvori. (aiōn g165) 058 HEB 001 003 Koji buduæi sjajnost slave i oblièje biæa njegova, i noseæi sve u rijeèi sile svoje, uèinivši sobom oèišæenje grijeha našijeh, sjede s desne strane prijestola velièine na visini, 058 HEB 001 004 I toliko bolji posta od anðela koliko preslavnije ime od njihova dobi. 058 HEB 001 005 Jer kome od anðela reèe kad: sin moj ti si, ja te danas rodih? I opet: ja æu mu biti otac, i on æe mi biti sin. 058 HEB 001 006 I opet uvodeæi prvorodnoga u svijet govori: i da mu se poklone svi anðeli Božiji. 058 HEB 001 007 Tako i anðelima govori: koji èini anðele svoje duhove, i sluge svoje plamen ognjeni. 058 HEB 001 008 A sinu: prijestol je tvoj, Bože, va vijek vijeka; palica je pravde palica carstva tvoga. (aiōn g165) 058 HEB 001 009 Omiljela ti je pravda, i omrzao si na bezakonje: toga radi pomaza te, Bože, Bog tvoj uljem radosti veæma od drugova tvojijeh. 058 HEB 001 010 I opet: ti si, Gospode, u poèetku osnovao zemlju, i nebesa su djela ruku tvojijeh: 058 HEB 001 011 Ona æe proæi, a ti ostaješ: i sva æe ostarjeti kao haljina, 058 HEB 001 012 I saviæeš ih kao haljinu, i izmijeniæe se: a ti si onaj isti, i tvojijeh godina neæe nestati. 058 HEB 001 013 A kome od anðela reèe kad: sjedi meni s desne strane dok položim neprijatelje tvoje podnožje nogama tvojima? 058 HEB 001 014 Nijesu li svi službeni duhovi koji su poslani na službu onima koji æe naslijediti spasenije? 058 HEB 002 001 Toga radi valja nam veæma paziti na rijeèi koje slušamo, da kako ne otpadnemo. 058 HEB 002 002 Jer ako je ono što je govoreno preko anðela utvrðeno, i svaki prestupak i oglušak pravednu platu primio: 058 HEB 002 003 Kako æemo pobjeæi na marivši za toliko spasenije? koje poèe Gospod propovijedati, i oni koji su èuli potvrdiše meðu nama, 058 HEB 002 004 Kad i Bog posvjedoèi i znacima i èudesima i razliènijem silama, i Duha svetoga razdjeljivanjem po svojoj volji. 058 HEB 002 005 Jer Bog ne pokori anðelima vasionoga svijeta, koji ide i o kome govorimo. 058 HEB 002 006 Ali neko posvjedoèi negdje govoreæi: šta je èovjek da ga se opomeneš, ili sin èovjeèij da ga obiðeš? 058 HEB 002 007 Umalio si ga malijem neèim od anðela, slavom i èasti vjenèao si ga, i postavio si ga nad djelima ruku svojijeh: 058 HEB 002 008 Sve si pokorio pod noge njegove. A kad mu pokori sve, ništa ne ostavi njemu nepokoreno; ali sad još ne vidimo da mu je sve pokoreno. 058 HEB 002 009 A umaljenoga malijem èim od anðela vidimo Isusa, koji je za smrt što podnese vjenèan slavom i èasti, da bi po blagodati Božijoj za sve okusio smrt. 058 HEB 002 010 Jer prilikovaše njemu za kojega je sve i kroz kojega je sve, koji dovede mnoge sinove u slavu, da dovrši poglavara spasenija njihova stradanjem. 058 HEB 002 011 Jer i onaj koji osveæuje, i oni koji se osveæuju, svi su od jednoga; zaradi toga uzroka ne stidi se nazvati ih braæom 058 HEB 002 012 Govoreæi: objaviæu ime tvoje braæi svojoj, i posred crkve zapjevaæu te. 058 HEB 002 013 I opet: ja æu se u njega uzdati. I opet: evo ja i djeca moja koju mi je dao Bog. 058 HEB 002 014 Buduæi pak da djeca imaju tijelo i krv, tako i on uze dijel u tome, da smræu satre onoga koji ima državu smrti, to jest ðavola; 058 HEB 002 015 I da izbavi one koji god od straha smrti u svemu životu biše robovi. 058 HEB 002 016 Jer se zaista ne prima anðela, nego se prima sjemena Avraamova. 058 HEB 002 017 Zato bješe dužan u svemu da bude kao braæa, da bude milostiv i vjeran poglavar sveštenièki pred Bogom, da oèisti grijehe narodne. 058 HEB 002 018 Jer u èemu postrada i iskušan bi u onome može pomoæi i onima koji se iskušavaju. 058 HEB 003 001 Zato, braæo sveta, zajednièari zvanja nebeskoga, poznajte poslanika i vladiku, kojega mi priznajemo, Isusa Hrista, 058 HEB 003 002 Koji je vjeran onome koji ga stvori, kao i Mojsije u svemu domu njegovu. 058 HEB 003 003 Jer ovaj posta toliko dostojan veæe èasti od Mojsija, koliko veæu od doma èast ima onaj koji ga je naèinio. 058 HEB 003 004 Jer svaki dom treba neko da naèini; a ko je sve stvorio ono je Bog. 058 HEB 003 005 I Mojsije dakle bješe vjeran u svemu domu njegovu, kao sluga, za svjedoèanstvo onoga što je trebalo da se govori. 058 HEB 003 006 Ali je Hristos kao sin u domu svojemu: kojega smo dom mi, ako slobodu i slavu nada do kraja tvrdo održimo. 058 HEB 003 007 Zato, kao što govori Duh sveti: danas ako glas njegov èujete, 058 HEB 003 008 Ne budite drvenastijeh srca, kao kad se prognjeviste u dane napasti u pustinji, 058 HEB 003 009 Gdje me iskušaše ocevi vaši, iskušaše me, i gledaše djela moja èetrdeset godina. 058 HEB 003 010 Toga radi rasrdih se na taj rod, i rekoh: jednako se metu u srcima, ali oni ne poznaše putova mojijeh; 058 HEB 003 011 Zato se zakleh u gnjevu svojemu da neæe uæi u pokoj moj. 058 HEB 003 012 Gledajte, braæo, da ne bude kad u kome od vas zlo srce nevjerstva da otstupi od Boga živoga; 058 HEB 003 013 Nego se utješavajte svaki dan, dokle se danas govori, da koji od vas ne odrveni od prijevare grjehovne; 058 HEB 003 014 Jer postasmo zajednièari Hristu, samo ako kako smo poèeli u njemu biti do kraja tvrdo održimo; 058 HEB 003 015 Dokle se govori: danas, ako glas njegov èujete, ne budite drvenastijeh srca, kao kad se prognjeviste. 058 HEB 003 016 Jer neki èuvši prognjeviše se, ali ne svi koji iziðoše iz Misira s Mojsijem. 058 HEB 003 017 A na koje mrzi èetrdeset godina? Nije li na one koji sagriješiše, koji ostaviše kosti u pustinji? 058 HEB 003 018 A kojima se zakle da neæe uæi u pokoj njegov, nego onima koji ne htješe da vjeruju? 058 HEB 003 019 I vidimo da ne mogoše uæi za nevjerstvo. 058 HEB 004 001 Da se bojimo dakle da kako dok je još ostavljeno obeæanje da se ulazi u pokoj njegov, ne odocni koji od vas. 058 HEB 004 002 Jer je nama objavljeno kao i onima; ali onima ne pomaže èuvena rijeè, jer ne vjerovaše oni koji èuše. 058 HEB 004 003 Jer mi koji vjerovasmo ulazimo u pokoj, kao što reèe: zato se zakleh u gnjevu svojemu da neæe uæi u pokoj moj, ako su djela i bila gotova od postanja svijeta. 058 HEB 004 004 Jer negdje reèe za sedmi dan ovako: i poèinu Bog u dan sedmi od sviju djela svojijeh. 058 HEB 004 005 I na ovom mjestu opet: neæe uæi u pokoj moj. 058 HEB 004 006 Buduæi pak da neki imaju da uðu u njega, i oni kojima je najprije javljeno ne uðoše za neposlušanje; 058 HEB 004 007 Opet odredi jedan dan, danas, govoreæi u Davidu po tolikom vremenu, kao što se prije kaza: danas ako glas njegov èujete, ne budite drvenastijeh srca. 058 HEB 004 008 Jer da je Isus one doveo u pokoj, ne bi za drugi dan govorio potom. 058 HEB 004 009 Daklem je ostavljeno još poèivanje narodu Božijemu. 058 HEB 004 010 Jer koji uðe u pokoj njegov, i on poèiva od djela svojijeh, kao i Bog od svojijeh. 058 HEB 004 011 Da se postaramo dakle uæi u taj pokoj, da ne upadne ko u onu istu gatku nevjerstva. 058 HEB 004 012 Jer je živa rijeè Božija, i jaka, i oštrija od svakoga maèa oštra s obje strane, i prolazi tja do rastavljanja i duše i duha, i zglavaka i mozga, i sudi mislima i pomislima srdaènijem. 058 HEB 004 013 I nema tvari nepoznate pred njim, nego je sve golo i otkriveno pred oèima onoga kojemu govorimo. 058 HEB 004 014 Imajuæi dakle velikoga poglavara sveštenièkoga, koji je prošao nebesa, Isusa sina Božijega, da se držimo priznanja. 058 HEB 004 015 Jer nemamo poglavara sveštenièkoga koji ne može postradati s našijem slabostima, nego koji je u svaèemu iskušan kao i mi, osim grijeha. 058 HEB 004 016 Da pristupimo dakle slobodno k prijestolu blagodati, da primimo milost i naðemo blagodat za vrijeme kad nam zatreba pomoæ. 058 HEB 005 001 Jer svaki poglavar sveštenièki koji se iz ljudi uzima, za ljude se postavlja na službu k Bogu, da prinosi dare i žrtve za grijehe, 058 HEB 005 002 Koji može postradati s onima koji ne znadu i zalaze; jer je i on pod slabošæu. 058 HEB 005 003 I zato je dužan kako za narodne tako i za svoje grijehe prinositi. 058 HEB 005 004 I niko sam sebi ne daje èasti, nego koji je pozvan od Boga, kao i Aron. 058 HEB 005 005 Tako i Hristos ne proslavi sam sebe da bude poglavar sveštenièki, nego onaj koji mu reèe: ti si moj sin, ja te danas rodih. 058 HEB 005 006 Kao što i na drugome mjestu govori: ti si sveštenik vavijek po redu Melhisedekovu. (aiōn g165) 058 HEB 005 007 On u dane tijela svojega moljenja i molitve k onome koji ga može izbaviti od smrti s vikom velikom i sa suzama prinošaše, i bi utješen po svojoj pobožnosti. 058 HEB 005 008 Iako i bijaše sin Božij, ali od onoga što postrada nauèi se poslušanju. 058 HEB 005 009 I savršivši se, postade svima koji ga poslušaše uzrok spasenija vjeènoga. (aiōnios g166) 058 HEB 005 010 I bi nareèen od Boga poglavar sveštenièki po redu Melhisedekovu. 058 HEB 005 011 Za kojega bismo vam imali mnogo govoriti što je teško iskazati; jer ste postali slabi na slušanju. 058 HEB 005 012 Jer vi koji bi valjalo da ste uèitelji po godinama, opet trebujete da uèite koje su prva slova rijeèi Božije; i postadoste da trebate mlijeka, a ne jake hrane. 058 HEB 005 013 Jer koji se god hrani mlijekom, ne razumije rijeèi pravde, jer je dijete. 058 HEB 005 014 A savršenijeh je tvrda hrana, koji imaju osjeæanja dugijem uèenjem obuèena za razlikovanje i dobra i zla. 058 HEB 006 001 Zato da ostavimo poèetak Hristove nauke i da se damo na savršenstvo: da ne postavljamo opet temelja pokajanja od mrtvijeh djela, i vjere u Boga, 058 HEB 006 002 Nauke krštenja, i metanja ruku, i vaskrsenija mrtvijeh, i suda vjeènoga. (aiōnios g166) 058 HEB 006 003 I ovo æemo uèiniti ako Bog dopusti. 058 HEB 006 004 Jer nije moguæe one koji su jednom prosvijetljeni, i okusili dara nebeskoga, postali zajednièari Duha svetoga, 058 HEB 006 005 I okusili dobre rijeèi Božije, i sile onoga svijeta, i otpali, (aiōn g165) 058 HEB 006 006 Opet obnoviti na pokajanje, jer sami sebi nanovo raspinju i ruže sina Božijega. 058 HEB 006 007 Jer zemlja koja pije dažd što èesto na nju pada, i koja raða povræe dobro onima koji je rade, prima blagoslov od Boga; 058 HEB 006 008 A koja iznosi trnje i èièak, nepotrebna je i kletve blizu, koja se najposlije sažeže. 058 HEB 006 009 Ali od vas, ljubazni, nadamo se boljemu i što se drži spasenija, ako i govorimo tako. 058 HEB 006 010 Jer Bog nije nepravedan da zaboravi djelo vaše i trud ljubavi koju pokazaste u ime njegovo, posluživši svetima i služeæi. 058 HEB 006 011 Ali želimo da svaki od vas pokaže to isto staranje da se nad održi tvrdo do samoga kraja; 058 HEB 006 012 Da ne budete ljenivi, nego da se ugledate na one koji vjerom i trpljenjem dobijaju obeæanja. 058 HEB 006 013 Jer kad Bog Avraamu obeæa, ne imajuæi nièim veæijem da se zakune, zakle se sobom, 058 HEB 006 014 Govoreæi: zaista blagosiljajuæi blagosloviæu te, i umnožavajuæi umnožiæu te. 058 HEB 006 015 I tako trpeæi dugo, dobi obeæanje. 058 HEB 006 016 Jer se ljudi veæijem kunu, i svakoj njihovoj svaði svršetak je zakletva za potvrðenje. 058 HEB 006 017 Zato i Bog kad šæaše našljednicima obeæanja obilnije da pokaže tvrðu savjeta svojega, uèini posrednika kletvu; 058 HEB 006 018 Da bi u dvjema nepokolebljivijem stvarima, u kojima Bogu nije moguæe slagati, imali jaku utjehu mi koji smo pribjegli da se uhvatimo za nad koji nam je dan, 058 HEB 006 019 Koji imamo kao tvrd i pouzdan lenger duše, koji ulazi i za najdalje zavjese, 058 HEB 006 020 Gdje Isus uðe naprijed za nas, postavši poglavar sveštenièki dovijeka po redu Melhisedekovu. (aiōn g165) 058 HEB 007 001 Jer ovaj Melhisedek bješe car Salimski, sveštenik Boga najvišega, koji srete Avraama kad se vraæaše s boja careva, i blagoslovi ga; 058 HEB 007 002 Kojemu i Avraam dade desetak od svega. Prvo dakle znaèi car pravde, potom i car Salimski, to jest car mira; 058 HEB 007 003 Bez oca, bez matere, bez roda, ne imajuæi ni poèetka danima, ni svršetka životu, a isporeðen sa sinom Božijim, i ostaje sveštenik dovijeka. 058 HEB 007 004 Ali pogledajte koliki je ovaj kome je i Avraam patrijarh dao desetak od plijena. 058 HEB 007 005 Istina, i oni od sinova Levijevijeh koji primiše sveštenstvo, imaju zapovijest da uzimaju po zakonu desetak od naroda, to jest braæe svoje, ako su i izišli iz bedara Avraamovijeh. 058 HEB 007 006 Ali onaj koji se ne broji od njihova roda, uze desetak od Avraama, i blagoslovi onoga koji ima obeæanje. 058 HEB 007 007 Ali bez svakoga izgovora manje blagoslovi veæe. 058 HEB 007 008 I tako ovdje uzimaju desetak ljudi koji umiru, a onamo onaj za kojega se posvjedoèi da živi. 058 HEB 007 009 I, da ovako reèem, Levije koji uze desetak, dao je desetak kroz Avraama: 058 HEB 007 010 Jer bijaše još u bedrima oèinima kad ga srete Melhisedek. 058 HEB 007 011 Ako je dakle savršenstvo postalo kroz Levitsko sveštenstvo jer je narod pod njim zakon primio kaka je još potreba bila govoriti da æe drugi sveštenik postati po redu Melhisedekovu a ne po redu Aronovu? 058 HEB 007 012 Jer kad se promijeni sveštenstvo, mora se i zakon promijeniti. 058 HEB 007 013 Jer za koga se ovo govori on je od drugoga koljena, od kojega niko ne pristupi k oltaru. 058 HEB 007 014 Jer je poznato da Gospod naš od koljena Judina iziðe, za koje koljeno Mojsije ne govori ništa o sveštenstvu. 058 HEB 007 015 I još je više poznato da æe po redu Melhisedekovu drugi sveštenik postati, 058 HEB 007 016 Koji nije postao po zakonu tjelesne zapovijesti nego po sili života vjeènoga. 058 HEB 007 017 Jer svjedoèi: ti si sveštenik vavijek po redu Melhisedekovu. (aiōn g165) 058 HEB 007 018 Tako se ukida preðašnja zapovijest, što bi slaba i zaludna. 058 HEB 007 019 Jer zakon nije ništa savršio; a postavi bolji nad, kroz koji se približujemo k Bogu. 058 HEB 007 020 I još ne bez zakletve; 058 HEB 007 021 Jer oni bez zakletve postaše sveštenici; a ovaj sa zakletvom kroz onoga koji mu govori: zakle se Gospod i neæe se raskajati: ti si sveštenik vavijek po redu Melhisedekovu. (aiōn g165) 058 HEB 007 022 Toliko boljega zavjeta posta Isus jamac. 058 HEB 007 023 I oni mnogi biše sveštenici, jer im smrt ne dade da ostanu. 058 HEB 007 024 A ovaj, buduæi da ostaje vavijek, ima vjeèno sveštenstvo. (aiōn g165) 058 HEB 007 025 Zato i može vavijek spasti one koji kroza nj dolaze k Bogu, kad svagda živi da se može moliti za njih. 058 HEB 007 026 Jer takov nama trebaše poglavar sveštenièki: svet, bezazlen, èist, odvojen od grješnika, i koji je bio više nebesa; 058 HEB 007 027 Kojemu nije potrebno svaki dan, kao sveštenicima, najprije za svoje grijehe žrtve prinositi, a potom za narodne, jer on ovo uèini jednom, kad sebe prinese. 058 HEB 007 028 Jer zakon postavlja ljude za sveštenike koji imaju slabost; a rijeè zakletve koja je reèena po zakonu, postavi sina vavijek savršena. (aiōn g165) 058 HEB 008 001 A ovo je glava od toga što govorimo: imamo takovoga poglavara sveštenièkoga koji sjede s desne strane prijestola velièine na nebesima; 058 HEB 008 002 Koji je sluga svetinjama i istinitoj skiniji, koju naèini Gospod, a ne èovjek. 058 HEB 008 003 Jer se svaki poglavar sveštenièki postavlja da prinosi dare i žrtve; zato valja da i ovaj što ima što æe prinijeti. 058 HEB 008 004 Jer da je na zemlji, ne bi bio sveštenik, kad imaju sveštenici koji prinose dare po zakonu, 058 HEB 008 005 Koji služe oblièju i sjenu nebeskijeh stvari, kao što bi reèeno Mojsiju kad šæaše skiniju da naèini: gledaj, reèe, da naèiniš sve po prilici koja ti je pokazana na gori. 058 HEB 008 006 A sad dobi bolju službu, kao što je i posrednik boljega zavjeta, koji se na boljijem obeæanjima utvrdi. 058 HEB 008 007 Jer da je onaj prvi bez mane bio, ne bi se drugome tražilo mjesta. 058 HEB 008 008 Jer kudeæi ih govori: evo dani idu, govori Gospod, i naèiniæu s domom Izrailjevijem i s domom Judinijem nov zavjet; 058 HEB 008 009 Ne po zavjetu koji naèinih s ocevima njihovima u onaj dan kad ih uzeh za ruku da ih izvedem iz zemlje Misirske; jer oni ne ostaše u zavjetu mome, i ja ne marih za njih, govori Gospod. 058 HEB 008 010 Jer je ovo zavjet koji æu naèiniti s domom Izrailjevijem poslije onijeh dana, govori Gospod: daæu zakone svoje u misli njihove, i na srcima njihovima napisaæu ih, i biæu im Bog, i oni æe biti meni narod. 058 HEB 008 011 I nijedan neæe uèiti svojega bližnjega, i nijedan brata svojega, govoreæi: poznaj Gospoda; jer æe me svi poznati od maloga do velikoga meðu njima. 058 HEB 008 012 Jer æu biti milostiv nepravdama njihovima, i grijeha njihovijeh i bezakonja njihovijeh neæu više spominjati. 058 HEB 008 013 A kad veli: nov zavjet, prvi naèini vethijem; a što je vetho i ostarjelo, blizu je kraja. 058 HEB 009 001 Tako i prvi zavjet imaše pravde bogomoljstva i svetinju zemaljsku. 058 HEB 009 002 Jer skinija bješe naèinjena prva, u kojoj bijaše svijeænjak i trpeza i postavljeni hljebovi, što se zove svetinja. 058 HEB 009 003 A za drugijem zavjesom bijaše skinija, koja se zove svetinja nad svetinjama, 058 HEB 009 004 Koja imaše zlatnu kadionicu, i kovèeg zavjeta okovan svuda zlatom, u kome bijaše zlatan sud s manom, i palica Aronova, koja se bješe omladila, i ploèe zavjeta. 058 HEB 009 005 A više njega bijahu heruvimi slave, koji osjenjavahu oltar; o èemu se ne može sad govoriti redom. 058 HEB 009 006 A kad ovo bijaše tako ureðeno, ulažahu sveštenici svagda u prvu skiniju i savršivahu službu Božiju. 058 HEB 009 007 A u drugu ulažaše jednom u godini sam poglavar sveštenièki, ne bez krvi, koju prinosi za sebe i za narodna neznanja. 058 HEB 009 008 Ovijem pokazivaše Duh sveti da se još nije otvorio put svetijeh, dokle prva skinija stoji; 058 HEB 009 009 Koja ostade prilika za sadašnje vrijeme, u koje se prinose dari i žrtve, i ne mogu da se svrše po savjesti onoga koji služi, 058 HEB 009 010 Osim u jelima i piæima, i razliènom umivanju i pravdanju tijela, koje je postavljeno do vremena popravljenja. 058 HEB 009 011 Ali došavši Hristos, poglavar sveštenièki dobara koja æe doæi, kroz bolju i savršeniju skiniju, koja nije rukom graðena, to jest, nije ovoga stvorenja, 058 HEB 009 012 Ni s krvlju jarèijom, niti teleæom, nego kroz svoju krv uðe jednom u svetinju, i naðe vjeèni otkup. (aiōnios g166) 058 HEB 009 013 Jer ako krv junèija i jarèija, i pepeo junièin, pokropivši njom opoganjene, osveæuje na tjelesnu èistotu; 058 HEB 009 014 Akamoli neæe krv Hrista, koji Duhom svetijem sebe prinese bez krivice Bogu, oèistiti savjest našu od mrtvijeh djela, da služimo Bogu živome i istinome? (aiōnios g166) 058 HEB 009 015 I zato je novome zavjetu posrednik, da kroz smrt, koja bi za otkup od prestupaka u prvome zavjetu, obeæanje vjeènoga našljedstva prime zvani. (aiōnios g166) 058 HEB 009 016 Jer gdje je zavjet valja da bude i smrt onoga koji èini zavjet. 058 HEB 009 017 Jer je zavjet po smrti potvrðen: buduæi da nema nikakve sile dok je živ onaj koji ga je naèinio. 058 HEB 009 018 Jer ni prvi nije utvrðen bez krvi. 058 HEB 009 019 Jer kad Mojsije izgovori sve zapovijesti po zakonu svemu narodu, onda uze krvi jarèije i teleæe, s vodom i vunom crvenom i isopom, te pokropi i knjigu i sav narod 058 HEB 009 020 Govoreæi: ovo je krv zavjeta koji Bog naèini s vama. 058 HEB 009 021 A tako i skiniju i sve sudove službene pokropi krvlju. 058 HEB 009 022 I gotovo sve se krvlju èisti po zakonu, i bez proljeva krvi ne biva oproštenje. 058 HEB 009 023 Tako je trebalo da se oblièja nebeskijeh ovima èiste, a sama nebeska boljijem žrtvama od ovijeh. 058 HEB 009 024 Jer Hristos ne uðe u rukotvorenu svetinju, koja je prilika prave, nego u samo nebo, da se pokaže sad pred licem Božijim za nas; 058 HEB 009 025 Niti da mnogo puta prinosi sebe, kao što poglavar sveštenièki ulazi u svetinju svake godine s krvlju tuðom: 058 HEB 009 026 Inaèe bi on morao mnogo puta stradati od postanja svijeta; a sad jednom na svršetku vijeka javi se da svojom žrtvom satre grijeh. (aiōn g165) 058 HEB 009 027 I kao što je ljudima odreðeno jednom umrijeti, a potom sud: 058 HEB 009 028 Tako se i Hristos jednom prinese, da uzme mnogijeh grijehe; a drugom æe se javiti bez grijeha na spasenije onima koji ga èekaju. 058 HEB 010 001 Jer zakon imajuæi sjen dobara koja æe doæi, a ne samo oblièje stvari, ne može nikada savršiti one koji pristupaju svake godine i prinose one iste žrtve. 058 HEB 010 002 Inaèe bi prestale prinositi se, kad oni koji služe ne bi više imali nikake savjesti za grijehe, kad se jednom oèiste; 058 HEB 010 003 Nego se njima svake godine èini spomen za grijehe. 058 HEB 010 004 Jer krv junèija i jarèija ne može uzeti grijeha. 058 HEB 010 005 Zato ulazeæi u svijet govori: žrtava i darova nijesi htio, ali si mi tijelo pripravio. 058 HEB 010 006 Žrtve i prilozi za grijeh nijesu ti bili ugodni. 058 HEB 010 007 Tada rekoh: evo doðoh, u poèetku knjige pisano je za mene, da uèinim volju tvoju, Bože. 058 HEB 010 008 I više kazavši: priloga i prinosa i žrtava, i žrtava za grijehe nijesi htio, niti su ti bili ugodni, što se po zakonu prinose; 058 HEB 010 009 Tada reèe: evo doðoh da uèinim volju tvoju, Bože. Ukida prvo da postavi drugo. 058 HEB 010 010 Po kojoj smo volji mi osveæeni prinosom tijela Isusa Hrista jednom. 058 HEB 010 011 I svaki sveštenik stoji svaki dan služeæi i jedne žrtve mnogo puta prinoseæi koje nikad ne mogu uzeti grijeha. 058 HEB 010 012 A on prinesavši jedinu žrtvu za grijehe sjedi svagda s desne strane Bogu, 058 HEB 010 013 Èekajuæi dalje dok se polože neprijatelji njegovi podnožje nogama njegovima. 058 HEB 010 014 Jer jednijem prinosom savršio je vavijek one koji bivaju osveæeni. 058 HEB 010 015 A svjedoèi nam i Duh sveti; jer kao što je naprijed kazano: 058 HEB 010 016 Ovo je zavjet koji æu naèiniti s njima poslije onijeh dana, govori Gospod: daæu zakone svoje u srca njihova, i u mislima njihovijem napisaæu ih; 058 HEB 010 017 I grijeha njihovijeh i bezakonja njihovijeh neæu više spominjati. 058 HEB 010 018 A gdje je oproštenje ovijeh ondje više nema priloga za grijehe. 058 HEB 010 019 Imajuæi dakle slobodu, braæo, ulaziti u svetinju krvlju Isusa Hrista, putem novijem i živijem, 058 HEB 010 020 Koji nam je obnovio zavjesom, to jest tijelom svojijem, 058 HEB 010 021 I sveštenika velikoga nad domom Božijim: 058 HEB 010 022 Da pristupamo s istinitijem srcem u punoj vjeri, oèišæeni u srcima od zle savjesti, i umiveni po tijelu vodom èistom; 058 HEB 010 023 Da se držimo tvrdo priznanja nada: jer je vjeran onaj koji je obeæao; 058 HEB 010 024 I da razumijevamo jedan drugoga u podbunjivanju k ljubavi i dobrijem djelima, 058 HEB 010 025 Ne ostavljajuæi skupštine svoje, kao što neki imaju obièaj, nego jedan drugoga svjetujuæi, i toliko veæma koliko vidite da se približuje dan sudni. 058 HEB 010 026 Jer kad mi griješimo navalice pošto smo primili poznanje istine, nema više žrtve za grijehe; 058 HEB 010 027 Nego strašno èekanje suda, i revnost ognja koji æe da pojede one koji se suprote. 058 HEB 010 028 Ko prestupi zakon Mojsijev, bez milosti umire kod dva ili tri svjedoka. 058 HEB 010 029 Koliko mislite da æe gore muke zaslužiti onaj koji sina Božijega pogazi, i krv zavjeta kojom se osveti za poganu uzdrži, i Duha blagodati naruži? 058 HEB 010 030 Jer znamo onoga koji reèe: moja je osveta, ja æu vratiti, govori Gospod; i opet: Gospod æe suditi narodu svojemu. 058 HEB 010 031 Strašno je upasti u ruke Boga živoga. 058 HEB 010 032 Opominjite se pak prvijeh dana svojijeh, u koje se prosvijetliste i mnogu borbu stradanja podnesoste, 058 HEB 010 033 Koje postavši gledanje sa sramota i nevolja, a koje postavši drugovi onima koji žive tako. 058 HEB 010 034 Jer se na okove moje sažaliste, i dadoste s radošæu da se razgrabi vaše imanje, znajuæi da imate sebi imanje bolje i nepropadljivo na nebesima. 058 HEB 010 035 Ne odbacujte dakle slobode svoje, koja ima veliku platu. 058 HEB 010 036 Jer vam je trpljenje od potrebe da volju Božiju savršivši primite obeæanje. 058 HEB 010 037 Jer još malo, vrlo malo, pak æe doæi onaj koji treba da doðe i neæe odocniti. 058 HEB 010 038 A pravednik življeæe od vjere; ako li otstupi neæe biti po volji moje duše. 058 HEB 010 039 A mi, braæo, nijesmo od onijeh koji otstupaju na pogibao, nego od onijeh koji vjeruju da spasu duše. 058 HEB 011 001 Vjera je pak tvrdo èekanje onoga èemu se nadamo, i dokazivanje onoga što ne vidimo. 058 HEB 011 002 Jer u njoj stari dobiše svjedoèanstvo. 058 HEB 011 003 Vjerom poznajemo da je svijet rijeèju Božijom svršen, da je sve što vidimo iz ništa postalo. (aiōn g165) 058 HEB 011 004 Vjerom prinese Avelj Bogu veæu žrtvu nego Kain, kroz koju dobi svjedoèanstvo da je pravednik, kad Bog posvjedoèi za dare njegove; i kroz nju on mrtav još govori. 058 HEB 011 005 Vjerom bi Enoh prenesen da ne vidi smrti; i ne naðe se, jer ga Bog premjesti, jer prije nego ga premjesti, dobi svjedoèanstvo da ugodi Bogu. 058 HEB 011 006 A bez vjere nije moguæe ugoditi Bogu; jer onaj koji hoæe da doðe k Bogu, valja da vjeruje da ima Bog i da plaæa onima koji ga traže. 058 HEB 011 007 Vjerom Noje primivši zapovijest i pobojavši se onoga šta još ne vidje, naèini kovèeg za spasenije doma svojega, kojijem osudi sav svijet, i posta našljednik pravde po vjeri. 058 HEB 011 008 Vjerom posluša Avraam kad bi pozvan da iziðe u zemlju koju šæaše da primi u našljedstvo, i iziðe ne znajuæi kuda ide. 058 HEB 011 009 Vjerom doðe Avraam u zemlju obeæanu, kao u tuðu, i u kolibama življaše s Isakom i s Jakovom, sunašljednicima obeæanja toga. 058 HEB 011 010 Jer èekaše grad koji ima temelje, kojemu je zidar i tvorac Bog. 058 HEB 011 011 Vjerom i sama Sara nerotkinja primi silu da zatrudni, i rodi preko vremena starosti; jer držaše za vjerna onoga koji obeæa. 058 HEB 011 012 Zato se i rodiše od jednoga, još gotovo mrtvoga, kao zvijezde nebeske mnoštvom, i kao nebrojeni pijesak pokraj mora. 058 HEB 011 013 U vjeri pomriješe svi ovi ne primivši obeæanja, nego ga vidjevši izdaleka, i poklonivši mu se, i priznavši da su gosti i došljaci na zemlji. 058 HEB 011 014 Jer koji tako govore pokazuju da traže otaèanstva. 058 HEB 011 015 I da bi se oni opomenuli onoga iz kojega iziðoše, imali bi vrijeme da se vrate. 058 HEB 011 016 Ali sad bolje žele, to jest nebesko. Zato se Bog ne stidi njih nazivati se Bog njihov; jer im pripravi grad. 058 HEB 011 017 Vjerom privede Avraam Isaka kad bi kušan, i jedinorodnoga prinošaše, pošto bješe primio obeæanje, 058 HEB 011 018 U kojemu bješe kazano: u Isaku nazvaæe ti se sjeme; 058 HEB 011 019 Pomislivši da je Bog kadar i iz mrtvijeh vaskrsnuti; zato ga i uze za priliku. 058 HEB 011 020 Vjerom blagoslovi Isak Jakova i Isava u stvarima koje æe doæi. 058 HEB 011 021 Vjerom blagoslovi Jakov umiruæi svakoga sina Josifova, i pokloni se vrhu palice njegove. 058 HEB 011 022 Vjerom se opominja Josif umiruæi izlaska sinova Izrailjevijeh, i zapovijeda za kosti svoje. 058 HEB 011 023 Vjerom Mojsija, pošto se rodi, kriše tri mjeseca roditelji njegovi, jer vidješe krasno dijete, i ne pobojaše se zapovijesti careve. 058 HEB 011 024 Vjerom Mojsije, kad bi veliki, ne htjede da se naziva sin kæeri Faraonove; 058 HEB 011 025 I volje stradati s narodom Božijim, negoli imati zemaljsku sladost grijeha: 058 HEB 011 026 Državši sramotu Hristovu za veæe bogatstvo od svega blaga Misirskoga; jer gledaše na platu. 058 HEB 011 027 Vjerom ostavi Misir, ne pobojavši se ljutine careve; jer se držaše onoga koji se ne vidi, kao da ga viðaše. 058 HEB 011 028 Vjerom uèini pashu i proljev krvi, da se onaj koji gubljaše prvoroðene ne dotakne do njih. 058 HEB 011 029 Vjerom prijeðoše Crveno More kao po suhoj zemlji; koje i Misirci okušavši potopiše se. 058 HEB 011 030 Vjerom padoše zidovi Jerihonski, kad se obilazi oko njih sedam dana. 058 HEB 011 031 Vjerom Raav kurva ne pogibe s nevjernicima, primivši uhode s mirom, i izvedavši ih drugijem putem. 058 HEB 011 032 I šta æu još da kažem? Jer mi ne bi dostalo vremena kad bih stao pripovijedati o Gedeonu, i o Varaku i Samsonu i Jeftaju, o Davidu i Samuilu, i o drugijem prorocima, 058 HEB 011 033 Koji vjerom pobijediše carstva, uèiniše pravdu, dobiše obeæanja, zatvoriše usta lavovima, 058 HEB 011 034 Ugasiše silu ognjenu, utekoše od oštrica maèa, ojaèaše od nemoæi, postaše jaki u bitkama, rastjeraše vojske tuðe; 058 HEB 011 035 Žene primiše svoje mrtve iz vaskrsenija; a drugi biše pobijeni, ne primivši izbavljenja, da dobiju bolje vaskrsenije; 058 HEB 011 036 A drugi ruganje i boj podnesoše, pa još i okove i tamnice; 058 HEB 011 037 Kamenjem pobijeni biše, pretrveni biše, iskušani biše, od maèa pomriješe; idoše u kožusima i u kozijim kožama, u sirotinji, u nevolji, u sramoti; 058 HEB 011 038 Kojijeh ne bijaše dostojan svijet, po pustinjama potucaše se, i po gorama i po peæinama i po rupama zemaljskijem. 058 HEB 011 039 I ovi svi dobivši svjedoèanstvo vjerom ne primiše obeæanja; 058 HEB 011 040 Jer Bog nešto bolje za nas odredi, da ne prime bez nas savršenstva. 058 HEB 012 001 Zato dakle i mi imajuæi oko sebe toliku gomilu svjedoka, da odbacimo svako breme i grijeh koji je za nas prionuo, i s trpljenjem da trèimo u bitku koja nam je odreðena, 058 HEB 012 002 Gledajuæi na naèelnika vjere i svršitelja Isusa, koji mjesto odreðene sebi radosti pretrplje krst, ne mareæi za sramotu, i sjede s desne strane prijestola Božijega. 058 HEB 012 003 Pomislite dakle na onoga koji je takovo protivljenje protiv sebe od grješnika podnio, da ne oslabe duše vaše i da vam ne dotuži. 058 HEB 012 004 Jer još do krvi ne doðoste boreæi se protiv grijeha, 058 HEB 012 005 I zaboraviste utjehu koju vam govori, kao sinovima: sine moj! ne puštaj u nemar karanja Gospodnja, niti gubi volje kad te on pokara; 058 HEB 012 006 Jer koga ljubi Gospod onoga i kara; a bije svakoga sina kojega prima. 058 HEB 012 007 Ako trpite karanje, kao sinovima pokazuje vam se Bog: jer koji je sin kojega otac ne kara? 058 HEB 012 008 Ako li ste bez karanja, u kojemu svi dijel dobiše, daklem ste kopilad, a ne sinovi. 058 HEB 012 009 Ako su nam dakle tjelesni ocevi naši karaèi, i bojimo ih se, kako da ne slušamo oca duhova, da živimo? 058 HEB 012 010 Jer oni za malo dana, kako im ugodno bješe, karahu nas; a ovaj na korist, da dobijemo dijel od njegove svetinje. 058 HEB 012 011 Jer svako karanje kad biva ne èini se da je radost, nego žalost; ali poslije daæe miran rod pravde onima koji su nauèeni njime. 058 HEB 012 012 Zato oslabljene ruke i oslabljena koljena ispravite, 058 HEB 012 013 I staze poravnite nogama svojima, da ne svrne što je hromo, nego još da se iscijeli. 058 HEB 012 014 Mir imajte i svetinju sa svima; bez ovoga niko neæe vidjeti Gospoda. 058 HEB 012 015 Gledajte da ko ne ostane bez blagodati Božije: da ne uzraste kakav korijen grèine, i ne uèini pakost, i tijem da se mnogi ne opogane. 058 HEB 012 016 Da ne bude ko kurvar ili opoganjen, kao Isav, koji je za jedno jelo dao prvorodstvo svoje. 058 HEB 012 017 Jer znate da je i potom, kad šæaše da primi blagoslov, odbaèen; jer pokajanje ne naðe mjesta, ako ga i sa suzama tražaše. 058 HEB 012 018 Jer ne pristupiste ka gori koja se može opipati, i ognju razgorjelom, oblaku, i pomrèini, i oluji, 058 HEB 012 019 I trubnom glasu, i glasu rijeèi, kojega se odrekoše oni koji èuše, da ne èuju više rijeèi; 058 HEB 012 020 Jer ne mogahu da podnesu ono što se zapovijedaše: ako se i zvijer dotakne do gore, biæe kamenjem ubijena. 058 HEB 012 021 I tako strašno bješe ono što se vidje da Mojsije reèe: uplašio sam se i drkæem. 058 HEB 012 022 Nego pristupiste k Sionskoj gori, i ka gradu Boga živoga, Jerusalimu nebeskome, i mnogijem hiljadama anðela, 058 HEB 012 023 K saboru i crkvi prvorodnijeh koji su napisani na nebesima, i Bogu, sudiji sviju, i duhovima savršenijeh pravednika, 058 HEB 012 024 I k Isusu, posredniku zavjeta novoga, i krvi kropljenja, koja bolje govori negoli Aveljeva. 058 HEB 012 025 Ali gledajte da se ne odreèete onoga koji govori; jer kad oni ne utekoše koji se odrekoše onoga koji prorokovaše na zemlji, akamoli mi koji se odrièemo nebeskoga, 058 HEB 012 026 Kojega glas potrese onda zemlju, a sad obeæa govoreæi: još jednom ja æu potresti ne samo zemlju nego i nebo. 058 HEB 012 027 A što veli: još jednom, pokazuje da æe se ukinuti ono što se pomièe, kao stvoreno, da ostane ono što se ne pomièe. 058 HEB 012 028 Zato, primajuæi carstvo nepokolebano, da imamo blagodat kojom služimo za ugodnost Bogu, s poštovanjem i sa strahom. 058 HEB 012 029 Jer je Bog naš oganj koji spaljuje. 058 HEB 013 001 Ljubav bratinska da ostane meðu vama. 058 HEB 013 002 Gostoljubivosti ne zaboravljajte; jer neki ne znajuæi iz gostoljubivosti primiše anðele na konak. 058 HEB 013 003 Opominjite se sužanja kao da ste s njima svezani, onijeh kojima se nepravda èini kao da ste i sami u tijelu. 058 HEB 013 004 Ženidbu da drže svi u èasti, i postelja ženidbena da bude èista; a kurvarima i preljuboèincima sudiæe Bog. 058 HEB 013 005 Ne budite srebroljupci; budite zadovoljni onijem što imate. Jer on reèe: neæu te ostaviti, niti æu od tebe otstupiti; 058 HEB 013 006 Tako da smijemo govoriti: Gospod je moj pomoænik, i neæu se bojati; šta æe mi uèiniti èovjek? 058 HEB 013 007 Opominjite se svojijeh uèitelja koji vam kazivaše rijeè Božiju; gledajte na svršetak njihova življenja, i ugledajte se na vjeru njihovu. 058 HEB 013 008 Isus Hristos juèe je i danas onaj isti i vavijek. (aiōn g165) 058 HEB 013 009 U nauke tuðe i razliène ne pristajte; jer je dobro blagodaæu utvrðivati srca, a ne jelima, od kojijeh ne imaše koristi oni koji življeše u njima. 058 HEB 013 010 Imamo pak oltar od kojega oni ne smiju jesti koji služe skiniji. 058 HEB 013 011 Jer kojijeh životinja krv unosi poglavar sveštenièki u svetinju za grijehe, onijeh se tjelesa spaljuju izvan okola. 058 HEB 013 012 Zato Isus, da osveti narod krvlju svojom, izvan grada postrada. 058 HEB 013 013 Zato dakle da izlazimo k njemu izvan okola, noseæi njegovu sramotu. 058 HEB 013 014 Jer ovdje nemamo grada koji æe ostati, nego tražimo onaj koji æe doæi. 058 HEB 013 015 Kroz njega dakle da svagda prinosimo Bogu žrtvu hvale, to jest, plod usana koje priznaju ime njegovo. 058 HEB 013 016 A dobro èiniti i davati milostinju ne zaboravljajte; jer se takovijem žrtvama ugaða Bogu. 058 HEB 013 017 Slušajte uèitelje svoje i pokoravajte im se, jer se oni staraju za duše vaše, kao koji æe dati odgovor, da to s radošæu èine, a ne uzdišuæi; jer vam ovo ne pomaže. 058 HEB 013 018 Molite se Bogu za nas. Jer se nadamo da imamo dobru savjest, starajuæi se u svemu dobro da živimo. 058 HEB 013 019 A odviše molim èinite ovo, da bih se prije vratio k vama. 058 HEB 013 020 A Bog mira, koji izvede iz mrtvijeh velikoga pastira ovcama, krvlju zavjeta vjeènoga, Gospoda našega Isusa Hrista, (aiōnios g166) 058 HEB 013 021 Da vas savrši u svakome djelu dobrom, da uèinite volju njegovu, èineæi u vama što je ugodno pred njim, kroz Isusa Hrista, kojemu slava va vijek vijeka. Amin. (aiōn g165) 058 HEB 013 022 Molim vas pak, braæo, primite rijeè pouèenja; jer ukratko napisah i poslah vam. 058 HEB 013 023 Znajte da je otišao naš brat Timotije, s kojijem, ako skoro doðe, vidjeæu vas. 058 HEB 013 024 Pozdravite sve uèitelje svoje i sve svete. Pozdravljaju vas braæa, koja su iz Talijanske. 058 HEB 013 025 Blagodat sa svima vama. Amin. # # BOOK 059 JAM James Jakovljeva 059 JAM 001 001 Od Jakova, Boga i Gospoda Isusa Hrista sluge, svima dvanaest koljena rasijanijem po svijetu pozdravlje. 059 JAM 001 002 Svaku radost imajte, braæo moja, kad padate u razliène napasti, 059 JAM 001 003 Znajuæi da kušanje vaše vjere gradi trpljenje; 059 JAM 001 004 A trpljenje neka djelo dovršuje, da budete savršeni i cijeli bez ikake mane. 059 JAM 001 005 Ako li kome od vas nedostaje premudrosti, neka ište u Boga koji daje svakome bez razlike i ne kori nikoga, i daæe mu se; 059 JAM 001 006 Ali neka ište s vjerom, ne sumnjajuæi ništa; jer koji se sumnja on je kao morski valovi, koje vjetrovi podižu i razmeæu. 059 JAM 001 007 Jer takovi èovjek neka ne misli da æe primiti što od Boga. 059 JAM 001 008 Koji dvoumi nepostojan je u svima putovima svojijem. 059 JAM 001 009 A poniženi brat neka se hvali visinom svojom; 059 JAM 001 010 A bogati svojom poniznošæu; jer æe proæi kao cvijet travni. 059 JAM 001 011 Jer sunce ogrija s vruæinom, i osuši travu, i cvijet njezin otpade, i krasota lica njezina pogibe; tako æe i bogati u hoðenju svojemu uvenuti. 059 JAM 001 012 Blago èovjeku koji pretrpi napast; jer kad bude kušan primiæe vijenac života, koji Bog obreèe onima koji ga ljube. 059 JAM 001 013 Nijedan kad se kuša da ne govori: Bog me kuša; jer se Bog ne može zlom iskušati, i on ne kuša nikoga; 059 JAM 001 014 Nego svakoga kuša njegova slast, koja ga vuèe i mami. 059 JAM 001 015 Tada zatrudnjevši slast raða grijeh; a grijeh uèinjen raða smrt. 059 JAM 001 016 Ne varajte se, ljubazna braæo moja! 059 JAM 001 017 Svaki dobri dar i svaki poklon savršeni odozgo je, dolazi od oca svjetlosti, u kojega nema promjenjivanja ni mijenjanja vidjela i mraka; 059 JAM 001 018 Jer nas dragovoljno porodi rijeèju istine, da budemo novina od njegova stvorenja. 059 JAM 001 019 Zato, ljubazna braæo moja, neka bude svaki èovjek brz èuti a spor govoriti i spor srditi se; 059 JAM 001 020 Jer srdnja èovjeèija ne èini pravde Božije. 059 JAM 001 021 Zato odbacite svaku neèistotu i suvišak zlobe, i s krotošæu primite usaðenu rijeè koja može spasti duše vaše. 059 JAM 001 022 Budite pak tvorci rijeèi, a ne samo slušaèi, varajuæi sami sebe. 059 JAM 001 023 Jer ako ko sluša rijeè a ne tvori, on je kao èovjek koji gleda lice tijela svojega u ogledalu; 059 JAM 001 024 Jer se ogleda pa otide, i odmah zaboravi kakav bješe. 059 JAM 001 025 Ali koji providi u savršeni zakon slobode i ostane u njemu, i ne bude zaboravni slušaè, nego tvorac djela, onaj æe biti blažen u djelu svojemu. 059 JAM 001 026 Ako koji od vas misli da vjeruje, i ne zauzdava jezika svojega, nego vara srce svoje, njegova je vjera uzalud. 059 JAM 001 027 Jer vjera èista i bez mane pred Bogom i ocem jest ova: obilaziti sirote i udovice u njihovijem nevoljama, i držati sebe neopoganjena od svijeta. 059 JAM 002 001 Braæo moja! u vjeri Gospoda našega slavnoga Isusa Hrista ne gledajte ko je ko; 059 JAM 002 002 Jer ako doðe u crkvu vašu èovjek sa zlatnijem prstenom i u svijetloj haljini, a doðe i siromah u rðavoj haljini, 059 JAM 002 003 I pogledate na onoga u svijetloj haljini, i reèete mu: ti sjedi ovdje lijepo, a siromahu reèete: ti stani tamo, ili sjedi ovdje niže podnožja mojega; 059 JAM 002 004 I ne rasudiste u sebi, nego biste sudije zlijeh pomisli. 059 JAM 002 005 Èujte, ljubazna braæo moja, ne izabra li Bog siromahe ovoga svijeta da budu bogati vjerom, i našljednici carstva koje obreèe onima koji njega ljube? 059 JAM 002 006 A vi osramotiste siromaha. Nijesu li to bogati koji vas muèe i vuku vas na sudove? 059 JAM 002 007 Ne hule li oni na dobro ime vaše kojijem ste se nazvali? 059 JAM 002 008 Ako dakle zakon carski izvršujete po pismu: ljubi bližnjega kao samoga sebe, dobro èinite; 059 JAM 002 009 Ako li gledate ko je ko, grijeh èinite, i biæete pokarani od zakona kao prestupnici; 059 JAM 002 010 Jer koji sav zakon održi a sagriješi u jednome, kriv je za sve. 059 JAM 002 011 Jer onaj koji je rekao: ne èini preljube, rekao je i: ne ubij. Ako dakle ne uèiniš preljube a ubiješ, postao si prestupnik zakona. 059 JAM 002 012 Tako govorite i tako tvorite kao oni koji æe zakonom slobode biti suðeni; 059 JAM 002 013 Jer æe onome biti sud bez milosti koji ne èini milosti; i hvali se milost na sudu. 059 JAM 002 014 Kakva je korist, braæo moja, ako ko reèe da ima vjeru a djela nema? Zar ga može vjera spasti? 059 JAM 002 015 Ako, na priliku, brat ili sestra goli budu, ili nemaju šta da jedu, 059 JAM 002 016 I reèe im koji od vas: idite s mirom, grijte se, i nasitite se, a ne da im potrebe tjelesne, šta pomaže? 059 JAM 002 017 Tako i vjera ako nema djela, mrtva je po sebi. 059 JAM 002 018 No može ko reæi: ti imaš vjeru, a ja imam djela. Pokaži mi vjeru svoju bez djela svojijeh, a ja æu tebi pokazati vjeru svoju iz djela svojijeh. 059 JAM 002 019 Ti vjeruješ da je jedan Bog; dobro èiniš; i ðavoli vjeruju, i drkæu. 059 JAM 002 020 Ali hoæeš li razumjeti, o èovjeèe sujetni! da je vjera bez djela mrtva? 059 JAM 002 021 Avraam otac naš ne opravda li se djelima kad prinese Isaka sina svojega na oltar? 059 JAM 002 022 Vidiš li da vjera pomože djelima njegovijem, i kroz djela savrši se vjera? 059 JAM 002 023 I izvrši se pismo koje govori: Avraam vjerova Bogu, i primi mu se u pravdu, i prijatelj Božij nazva se. 059 JAM 002 024 Vidite li dakle da se djelima pravda èovjek, a ne samom vjerom? 059 JAM 002 025 A tako i Raav kurva ne opravda li se djelima kad primi uhode, i izvede ih drugijem putem? 059 JAM 002 026 Jer kao što je tijelo bez duha mrtvo, tako je i vjera bez dobrijeh djela mrtva. 059 JAM 003 001 Ne tražite, braæo moja, da budete mnogi uèitelji, znajuæi da æemo veæma biti osuðeni, 059 JAM 003 002 Jer svi pogrješujemo mnogo puta. Ali ko u rijeèi ne pogrješuje, onaj je savršen èovjek, može zauzdati i sve tijelo. 059 JAM 003 003 Jer gle, i konjma meæemo žvale u usta da nam se pokoravaju, i sve tijelo njihovo okreæemo. 059 JAM 003 004 Gle i laðe, ako su i velike i silni ih vjetrovi gone, okreæu se malom krmicom kuda hoæe onaj koji upravlja. 059 JAM 003 005 A tako je i jezik mali ud, i mnogo èini. Gle, mala vatra, i kolike velike šume sažeže. 059 JAM 003 006 I jezik je vatra, svijet pun nepravde. Tako i jezik živi meðu našijem udima, poganeæi sve tijelo, i paleæi vrijeme života našega, i zapaljujuæi se od pakla. (Geenna g1067) 059 JAM 003 007 Jer sav rod zvjerinja i ptica, i bubina i riba, pripitomljava se i pripitomio se rodu èovjeèijemu; 059 JAM 003 008 A jezika niko od ljudi ne može pripitomiti, jer je nemirno zlo, puno ijeda smrtonosnoga. 059 JAM 003 009 Njim blagosiljamo Boga i oca, i njim kunemo ljude, koji su stvoreni po oblièju Božijemu. 059 JAM 003 010 Iz jednijeh usta izlazi blagoslov i kletva. Ne valja, ljubazna braæo moja, da ovo tako biva. 059 JAM 003 011 Eda li može izvor iz jedne glave toèiti slatko i grko? 059 JAM 003 012 Može li, braæo moja, smokva masline raðati ili vinova loza smokve? Tako nijedan izvor ne daje slane i slatke vode. 059 JAM 003 013 Ko je meðu vama mudar i pametan neka pokaže od dobra življenja djela svoja u krotosti i premudrosti. 059 JAM 003 014 Ako li imate grku zavist i svaðu u srcima svojijem, ne hvalite se, ni lažite na istinu. 059 JAM 003 015 Ovo nije ona premudrost što silazi odozgo, nego zemaljska, ljudska, ðavolska. 059 JAM 003 016 Jer gdje je zavist i svaða ondje je nesloga i svaka zla stvar. 059 JAM 003 017 A koja je premudrost odozgo ona je najprije èista, a potom mirna, krotka, pokorna, puna milosti i dobrijeh plodova, bez hatera, i nelicemjerna. 059 JAM 003 018 A plod pravde u miru sije se onima koji mir èine. 059 JAM 004 001 Otkuda ratovi i raspre meðu nama? Ne otuda li, od slasti vašijeh, koje se bore u vašijem udima? 059 JAM 004 002 Želite i nemate; ubijate i zavidite, i ne možete da dobijete; borite se i vojujete, i nemate, jer ne ištete. 059 JAM 004 003 Ištete, i ne primate, jer zlo ištete, da u slastima svojijem trošite. 059 JAM 004 004 Preljuboèinci i preljuboèinice! ne znate li da je prijateljstvo ovoga svijeta neprijateljstvo Bogu? Jer koji hoæe svijetu prijatelj da bude, neprijatelj Božij postaje. 059 JAM 004 005 Ili mislite da pismo uzalud govori: duh koji u nama živi mrzi na zavist? 059 JAM 004 006 A on daje veæu blagodat. Jer govori: Gospod suproti se ponositima, a poniženima daje blagodat. 059 JAM 004 007 Pokorite se dakle Bogu, a protivite se ðavolu, i pobjeæi æe od vas. 059 JAM 004 008 Približite se k Bogu, i on æe se približiti k vama. Oèistite ruke, grješnici, popravite srca svoja, nepostojani. 059 JAM 004 009 Budite žalosni i plaèite i jauèite: smijeh vaš neka se pretvori u plaè, i radost u žalost. 059 JAM 004 010 Ponizite se pred Gospodom, i podignuæe vas. 059 JAM 004 011 Ne opadajte jedan drugoga, braæo; jer ko opada brata ili osuðuje brata svojega opada zakon i osuðuje zakon, a ako zakon osuðuješ, nijesi tvorac zakona, nego sudija. 059 JAM 004 012 Jedan je zakonodavac i sudija, koji može spasti i pogubiti; a ti ko si što drugoga osuðuješ? 059 JAM 004 013 Slušajte sad vi koji govorite: danas ili sjutra poæi æemo u ovaj ili onaj grad, i sjediæemo ondje jednu godinu, i trgovaæemo i dobijaæemo. 059 JAM 004 014 Vi koji ne znate šta æe biti sjutra. Jer šta je vaš život? On je para, koja se za malo pokaže, a potom je nestane. 059 JAM 004 015 Mjesto da govorite: ako Gospod htjedbude, i živi budemo, uèiniæemo ovo ili ono. 059 JAM 004 016 A sad se hvalite svojijem ponosom. Svaka je hvala takova zla. 059 JAM 004 017 Jer koji zna dobro èiniti i ne èini, grijeh mu je. 059 JAM 005 001 Hodite vi sad, bogati, plaèite i ridajte za svoje ljute nevolje koje idu na vas. 059 JAM 005 002 Bogatstvo vaše istruhnu, i haljine vaše pojedoše moljci; 059 JAM 005 003 Zlato vaše i srebro zarða, i rða njihova biæe svjedoèanstvo na vas: izješæe tijelo vaše kao oganj. Stekoste bogatstvo u pošljednje dane. 059 JAM 005 004 Gle, vièe plata vašijeh poslenika koji su radili njive vaše i vi ste im otkinuli; i vika žetelaca doðe do ušiju Gospoda Savaota. 059 JAM 005 005 Veseliste se na zemlji, i nasladiste se; uhraniste srca svoja, kao na dan zaklanja. 059 JAM 005 006 Osudiste, ubiste pravednika, i ne brani vam se. 059 JAM 005 007 Trpite dakle, braæo moja, do dolaska Gospodnjega. Gle, težak èeka plemenitoga roda iz zemlje, i rado trpi dok ne primi dažd rani i pozni. 059 JAM 005 008 Trpite dakle i vi, i utvrdite srca svoja, jer se dolazak Gospodnji približi. 059 JAM 005 009 Ne uzdišite jedan na drugoga, braæo, da ne budete osuðeni: gle, sudija stoji pred vratima. 059 JAM 005 010 Uzmite, braæo moja, za ugled stradanja proroke koji govoriše u ime Gospoda. 059 JAM 005 011 Gle, blažene nazivamo one koji pretrplješe. Trpljenje Jovljevo èuste, i pošljedak Gospodnji vidjeste: jer je Gospod milostiv i smiluje se. 059 JAM 005 012 A prije svega, braæo moja, ne kunite se ni nebom ni zemljom, ni drugom kakvom kletvom; nego neka bude što jest da, i što nije ne, da ne padnete pod sud. 059 JAM 005 013 Muèi li se ko meðu vama, neka se moli Bogu; je li ko veseo, neka hvali Boga. 059 JAM 005 014 Boluje li ko meðu vama, neka dozove starješine crkvene, te neka èitaju molitvu nad njim, i neka ga pomažu uljem u ime Gospodnje. 059 JAM 005 015 I molitva vjere pomoæi æe bolesniku, i podignuæe ga Gospod; i ako je grijehe uèinio, oprostiæe mu se. 059 JAM 005 016 Ispovijedajte dakle jedan drugome grijehe, i molite se Bogu jedan za drugoga, da ozdravljate; jer neprestana molitva pravednoga mnogo može pomoæi. 059 JAM 005 017 Ilija bješe èovjek smrtan kao i mi, i pomoli se Bogu da ne bude dažda, i ne udari dažd na zemlji za tri godine i šest mjeseci. 059 JAM 005 018 I opet se pomoli i nebo dade dažd, i zemlja iznese rod svoj. 059 JAM 005 019 Braæo! ako ko od vas zaðe s puta istine, i obrati ga ko, 059 JAM 005 020 Neka zna da æe onaj koji obrati grješnika s krivoga puta njegova spasti dušu od smrti, i pokriti mnoštvo grijeha. # # BOOK 060 1PE 1 Peter 1 Petrova 060 1PE 001 001 Od Petra, apostola Isusa Hrista, izbranijem došljacima, rasijanijem po Pontu, Galatiji, Kapadokiji, Aziji i Vitiniji; 060 1PE 001 002 Po proviðenju Boga oca, svetinjom Duha dovedenijem u poslušanje i kropljenje krvi Isusa Hrista: da vam se umnoži blagodat i mir. 060 1PE 001 003 Blagosloven Bog i otac Gospoda našega Isusa Hrista, koji nas po velikoj milosti svojoj prerodi za živ nad vaskrsenijem Isusa Hrista iz mrtvijeh, 060 1PE 001 004 Za našljedstvo nepropadljivo, koje neæe istruhnuti ni uvenuti, saèuvano na nebesima za vas, 060 1PE 001 005 Koje je sila Božija vjerom saèuvala za spasenije, pripravljeno da se javi u pošljednje vrijeme; 060 1PE 001 006 Kojemu radujte se, premda ste sad malo gdje je potrebno) žalosni u razliènijem napastima, 060 1PE 001 007 Da se kušanje vaše vjere mnogo vrednije od zlata propadljivoga koje se kuša ognjem naðe na hvalu i èast i slavu, kad se pokaže Isus Hristos; 060 1PE 001 008 Kojega ne vidjevši ljubite, i kojega sad ne gledajuæi no vjerujuæi ga radujete se radošæu neiskazanom i proslavljenom, 060 1PE 001 009 Primajuæi kraj svoje vjere, spasenije dušama. 060 1PE 001 010 Koje spasenije tražiše i ispitivaše za nj proroci, koji za vašu blagodat prorekoše; 060 1PE 001 011 Ispitujuæi u kakovo ili u koje vrijeme javljaše Duh Hristov u njima, naprijed svjedoèeæi za Hristove muke i za slave po tome; 060 1PE 001 012 Kojima se otkri da ne samijem sebi nego nama služahu ovijem što vam se sad javi po onima koji vam propovjediše jevanðelje poslanijem s neba Duhom svetijem, u koje anðeli žele zaviriti. 060 1PE 001 013 Zato, ljubazni, zapregnuvši bedra svojega uma budite trijezni, i zacijelo se nadajte blagodati koja æe vam se prinijeti kad doðe Isus Hristos. 060 1PE 001 014 Kao poslušna djeca, ne vladajuæi se po prvijem željama u svojemu neznanju, 060 1PE 001 015 Nego po svecu koji vas je pozvao, i vi budite sveti u svemu življenju. 060 1PE 001 016 Jer je pisano: budite sveti, jer sam ja svet. 060 1PE 001 017 I ako zovete ocem onoga, koji ne gledajuæi ko je ko, sudi svakome po djelu, provodite vrijeme svojega življenja sa strahom, 060 1PE 001 018 Znajuæi da se propadljivijem srebrom ili zlatom ne iskupiste iz sujetnoga svojeg življenja, koje ste vidjeli od otaca; 060 1PE 001 019 Nego skupocjenom krvlju Hrista, kao bezazlena i preèista jagnjeta; 060 1PE 001 020 Koji je odreðen još prije postanja svijeta, a javio se u pošljednja vremena vas radi, 060 1PE 001 021 Koji kroz njega vjerujete Boga koji ga podiže iz mrtvijeh, i dade mu slavu, da bi vaša vjera i nadanje bilo u Boga. 060 1PE 001 022 Duše svoje oèistivši u poslušanju istine Duhom za bratoljublje nedvolièno, od èista srca ljubite dobro jedan drugoga, 060 1PE 001 023 Kao preroðeni ne od sjemena koje truhne, nego od onog koje ne truhne, rijeèju živoga Boga, koja ostaje dovijeka. (aiōn g165) 060 1PE 001 024 Jer je svako tijelo kao trava, i svaka slava èovjeèija kao cvijet travni: osuši se trava, i cvijet njezin otpade; 060 1PE 001 025 Ali rijeè Gospodnja ostaje dovijeka. A ovo je rijeè što je objavljena meðu vama. (aiōn g165) 060 1PE 002 001 Odbacite dakle svaku pakost i svaku prijevaru i licemjerje i zavist i sva opadanja, 060 1PE 002 002 I budite željni razumnoga i pravoga mlijeka, kao novoroðena djeca, da o njemu uzrastete za spasenije; 060 1PE 002 003 Jer okusiste da je blag Gospod. 060 1PE 002 004 Kad doðete k njemu, kao kamenu živu, koji je, istina, od ljudi odbaèen, ali od Boga izabran i pribran: 060 1PE 002 005 I vi kao živo kamenje zidajte se u kuæu duhovnu i sveštenstvo sveto, da se prinose prinosi duhovni, koji su Bogu povoljni, kroz Isusa Hrista. 060 1PE 002 006 Jer u pismu stoji napisano: evo meæem u Sionu kamen krajeugalan izbrani i skupocjeni; i ko njega vjeruje neæe se postidjeti. 060 1PE 002 007 Vama dakle koji vjerujete èast je; a onima koji se protive kamen koji odbaciše zidari on posta glava od ugla, i kamen spoticanja i stijena sablazni: 060 1PE 002 008 Na koji se i spotièu koji se protive rijeèi, na što su i odreðeni. 060 1PE 002 009 A vi ste izbrani rod, carsko sveštenstvo, sveti narod, narod dobitka, da objavite dobrodjetelji onoga koji vas dozva iz tame k èudnome vidjelu svome; 060 1PE 002 010 Koji nekad ne bijaste narod, a sad ste narod Božij; koji ne bijaste pomilovani, a sad ste pomilovani. 060 1PE 002 011 Ljubazni! molim vas, kao došljake i goste, da se èuvate od tjelesnijeh želja, koje vojuju na dušu. 060 1PE 002 012 A vladajte se dobro meðu neznabošcima, da bi za ono za što vas opadaju kao zloèince, vidjevši vaša dobra djela, hvalili Boga u dan pohoðenja. 060 1PE 002 013 Budite dakle pokorni svakoj vlasti èovjeèijoj, Gospoda radi: ako caru, kao gospodaru; 060 1PE 002 014 Ako li knezovima, kao njegovijem poslanicima za osvetu zloèincima, a za hvalu dobrotvorima. 060 1PE 002 015 Jer je tako volja Božija da dobrijem djelima zadržavate neznanje bezumnijeh ljudi. 060 1PE 002 016 Kao slobodni, a ne kao da biste imali slobodu za pokrivaè pakosti, nego kao sluge Božije. 060 1PE 002 017 Poštujte svakoga: braæu ljubite, Boga se bojte, cara poštujte. 060 1PE 002 018 Sluge! budite pokorni sa svakijem strahom gospodarima ne samo dobrima i krotkima nego i zlima. 060 1PE 002 019 Jer je ovo ugodno pred Bogom ako Boga radi podnese ko žalosti, stradajuæi na pravdi. 060 1PE 002 020 Jer kakva je hvala ako za krivicu muke trpite? Nego ako dobro èineæi muke trpite, ovo je ugodno pred Bogom. 060 1PE 002 021 Jer ste na to i pozvani, jer i Hristos postrada za nas, i nama ostavi ugled da idemo njegovijem tragom; 060 1PE 002 022 Koji grijeha ne uèini, niti se naðe prijevara u ustima njegovijem; 060 1PE 002 023 Koji ne psova kad ga psovaše; ne prijeti kad strada; nego se oslanjaše na onoga koji pravo sudi; 060 1PE 002 024 Koji grijehe naše sam iznese na tijelu svojemu na drvo, da za grijehe umremo, i za pravdu živimo; kojega se ranom iscijeliste. 060 1PE 002 025 Jer bijaste kao izgubljene ovce, koje nemaju pastira; no sad se obratiste k pastiru i vladici duša svojijeh. 060 1PE 003 001 A tako i vi žene budite pokorne svojijem muževima, da ako koji i ne vjeruju rijeèi ženskijem življenjem bez rijeèi da se dobiju, 060 1PE 003 002 Kad vide èisto življenje vaše sa strahom; 060 1PE 003 003 Vaša ljepota da ne bude spolja u pletenju kose, i u udaranju zlata, i oblaèenju haljina; 060 1PE 003 004 Nego u tajnome èovjeku srca, u jednakosti krotkoga i tihoga duha, što je pred Bogom mnogocjeno. 060 1PE 003 005 Jer se tako nekad ukrašavahu i svete žene, koje se uzdahu u Boga i pokoravahu se svojijem muževima, 060 1PE 003 006 Kao što Sara slušaše Avraama, i zvaše ga gospodarom; koje ste vi kæeri postale, ako èinite dobro, i ne bojite se nikakvoga straha. 060 1PE 003 007 Tako i vi muževi živite sa svojijem ženama po razumu, i poštujte ih kao slabiji ženski sud, i kao sunašljednice blagodati života, da se ne smetu molitve vaše. 060 1PE 003 008 A najposlije budite svi složni, žalostivi, bratoljubivi, milostivi, ponizni; 060 1PE 003 009 Ne vraæajte zla za zlo, ni psovke za psovku; nego nasuprot blagosiljajte, znajuæi da ste na to pozvani da naslijedite blagoslov. 060 1PE 003 010 Jer koji je rad da živi i da vidi dane dobre, neka zadrži jezik svoj od zla, i usne svoje, da ne govore prijevare; 060 1PE 003 011 Neka se ukloni od zla, i neka uèini dobro; neka traži mira i neka se drži njega. 060 1PE 003 012 Jer oèi Gospodnje gledaju na pravednike, i uši njegove na molitvu njihovu; a lice Gospodnje na one koji zlo èine da ih istrijebi sa zemlje. 060 1PE 003 013 I ko može vama nauditi ako uzidete za dobrom? 060 1PE 003 014 Nego ako i stradate pravde radi, blaženi ste. Ali straha njihova ne bojte se, niti se plašite; 060 1PE 003 015 Nego Gospoda Boga svetite u srcima svojijem. A budite svagda gotovi na odgovor svakome koji vas zapita za vaše nadanje. 060 1PE 003 016 S krotošæu i strahom imajte dobru savjest; da ako vas opadaju za što kao zloèince da se postide oni što kude vaše dobro življenje po Hristu. 060 1PE 003 017 Jer je bolje, ako hoæe volja Božija, da stradate dobro èineæi, negoli zlo èineæi. 060 1PE 003 018 Jer i Hristos jedanput za grijehe naše postrada, pravednik za nepravednike, da nas privede k Bogu, ubijen, istina, bivši tijelom, no oživljevši Duhom; 060 1PE 003 019 Kojijem sišavši propovijeda i duhovima koji su u tamnici, 060 1PE 003 020 Koji nekad ne htješe da slušaju kad ih oèekivaše Božije trpljenje u vrijeme Nojevo, kad se graðaše kovèeg, u kome malo, to jest osam duša, ostade od vode. 060 1PE 003 021 Za spomen toga i nas sad spasava krštenje, ali ne pranje tjelesne neèistote, nego obeæanje dobre savjesti Bogu, vaskrsenijem Isusa Hrista. 060 1PE 003 022 Koji je s desne strane Bogu, otišavši na nebo, i slušaju ga anðeli i vlasti i sile. 060 1PE 004 001 Kad dakle Hristos postrada za nas tijelom, i vi se tom misli naoružajte: jer koji postrada tijelom, prestaje od grijeha, 060 1PE 004 002 Da ostalo vrijeme života u tijelu ne živi više željama èovjeèijim, nego volji Božijoj. 060 1PE 004 003 Jer je dosta što smo prošavše vrijeme života proveli po volji neznabožaèkoj, živeæi u neèistotama, u slastima, u pijanstvu, u žderanju, u pijenju i bogomrskijem neznaboštvima. 060 1PE 004 004 Zato se èude što vi ne trèite s njima u to isto neuredno življenje, i hule na vas. 060 1PE 004 005 Oni æe dati odgovor onome koji je gotov da sudi živima i mrtvima. 060 1PE 004 006 Zato se i mrtvima propovjedi jevanðelje, da prime sud po èovjeku tijelom a po Bogu da žive duhom. 060 1PE 004 007 A svemu se kraj približi. Budite dakle mudri i trijezni u molitvama. 060 1PE 004 008 A prije svega imajte neprestanu ljubav meðu sobom; jer ljubav pokriva mnoštvo grijeha. 060 1PE 004 009 Budite gostoljubivi meðu sobom bez mrmljanja; 060 1PE 004 010 I služite se meðu sobom, svaki darom koji je primio, kao dobri pristavi razliène blagodati Božije. 060 1PE 004 011 Ako ko govori, neka govori kao rijeèi Božije; ako ko služi neka služi kao po moæi koju Bog daje: da se u svaèemu slavi Bog kroz Isusa Hrista, kome je slava i država va vijek vijeka. Amin. (aiōn g165) 060 1PE 004 012 Ljubazni! ne èudite se vruæini koja vam se dogaða za kušanje vaše, kao da vam se što novo dogaða; 060 1PE 004 013 Nego se radujte što stradate s Hristom, da biste, i kad se javi slava njegova, imali radost i veselje. 060 1PE 004 014 Ako bivate ukoreni za ime Hristovo, blago vama! jer Duh slave i Boga poèiva na vama: oni dakle hule na nj, a vi ga proslavljate. 060 1PE 004 015 Samo da ne postrada koji od vas kao krvnik, ili kao lupež, ili kao zloèinac, ili kao onaj koji se miješa u tuðe poslove; 060 1PE 004 016 A ako li kao hrišæanin, neka se ne stidi, veæ neka slavi Boga u ovom dogaðaju. 060 1PE 004 017 Jer je vrijeme da se poène sud od kuæe Božije; ako li se najprije od vas poène, kakav æe biti pošljedak onima što se protive Božijemu jevanðelju? 060 1PE 004 018 I kad se pravednik jedva spase, bezbožnik i grješnik gdje æe se javiti? 060 1PE 004 019 Zato i koji stradaju po volji Božijoj neka mu kao vjernome tvorcu predadu duše svoje u dobrijem djelima. 060 1PE 005 001 Starješine koje su meðu vama molim koji sam i sam starješina i svjedok Hristova stradanja, i imam dijel u slavi koja æe se javiti: 060 1PE 005 002 Pasite stado Božije, koje vam je predato, i nadgledajte ga, ne silom, nego dragovoljno, i po Bogu, niti za nepravedne dobitke, nego iz dobra srca; 060 1PE 005 003 Niti kao da vladate narodom; nego bivajte ugledi stadu; 060 1PE 005 004 I kad se javi poglavar pastirski, primiæete vijenac slave koji neæe uvenuti. 060 1PE 005 005 Tako vi mladi slušajte starješine; a svi se slušajte meðu sobom, i stecite poniznost; jer se Bog ponositima suproti, a poniženima daje blagodat. 060 1PE 005 006 Ponizite se dakle pod silnu ruku Božiju, da vas povisi kad doðe vrijeme. 060 1PE 005 007 Sve svoje brige bacite na nj, jer se on brine za vas. 060 1PE 005 008 Budite trijezni i pazite, jer suparnik vaš, ðavo, kao lav rièuæi hodi i traži koga da proždere. 060 1PE 005 009 Branite se od njega tvrðom u vjeri, znajuæi da se takova stradanja dogaðaju vašoj braæi po svijetu. 060 1PE 005 010 A Bog svake blagodati, koji vas pozva na vjeènu svoju slavu u Hristu Isusu, on da vas, pošto malo postradate, savrši, da utvrdi, da ukrijepi, da utemelji. (aiōnios g166) 060 1PE 005 011 Njemu slava i država va vijek vijeka. Amin. (aiōn g165) 060 1PE 005 012 Po Silvanu, vašemu vjernom bratu, kao što mislim, pišem vam ovo malo, svjetujuæi i svjedoèeæi da je ovo prava blagodat Božija u kojoj stojite. 060 1PE 005 013 Pozdravlja vas crkva s vama izbrana u Vavilonu, i Marko sin moj. 060 1PE 005 014 Pozdravite jedan drugoga cjelivom ljubavi. Mir vam svima u Hristu Isusu. Amin. # # BOOK 061 2PE 2 Peter 2 Petrova 061 2PE 001 001 Od Simona Petra, sluge i apostola Isusa Hrista, onima što su primili s nama jednu èasnu vjeru u pravdi Boga našega i spasa Isusa Hrista: 061 2PE 001 002 Blagodat i mir da vam se umnoži poznavanjem Boga i Hrista Isusa Gospoda našega. 061 2PE 001 003 Buduæi da su nam sve božanstvene sile njegove, koje trebaju k životu i pobožnosti, darovane poznanjem onoga koji nas pozva slavom i dobrodjetelju, 061 2PE 001 004 Kroz koje se nama darovaše èasna i prevelika obeæanja, da njih radi imate dijel u Božijoj prirodi, ako uteèete od tjelesnijeh želja ovoga svijeta. 061 2PE 001 005 I na samo ovo okrenite sve staranje svoje da pokažete u vjeri svojoj dobrodjetelj, a u dobrodjetelji razum, 061 2PE 001 006 A u razumu uzdržanje, a u uzdržanju trpljenje, a u trpljenju pobožnost, 061 2PE 001 007 A u pobožnosti bratoljublje, a u bratoljublju ljubav. 061 2PE 001 008 Jer kad je ovo u vama, i množi se, neæe vas ostaviti lijene niti bez ploda u poznanju Gospoda našega Isusa Hrista. 061 2PE 001 009 A ko nema ovoga slijep je, i pipa zaboravivši oèišæenje od starijeh svojijeh grijeha. 061 2PE 001 010 Zato, braæo, postarajte se još veæma da svoju službu i izbor utvrdite; jer èineæi ovo neæete pogriješiti nikad; 061 2PE 001 011 Jer vam se tako obilno dopusti ulazak u vjeèno carstvo Gospoda našega i spasa Isusa Hrista. (aiōnios g166) 061 2PE 001 012 Zato se neæu olijeniti opominjati vam jednako ovo, ako i znate i utvrðeni ste u ovoj istini; 061 2PE 001 013 Jer mislim da je pravo dokle sam god u ovom tijelu da vas budim opominjanjem, 061 2PE 001 014 Znajuæi da æu skoro tijelo svoje odbaciti kao što mi kaza i Gospod naš Isus Hristos. 061 2PE 001 015 A trudiæu se svakojako da se i po rastanku mojemu možete opominjati ovoga; 061 2PE 001 016 Jer vam ne pokazasmo sile i dolaska Gospoda našega Isusa Hrista po pripovijetkama mudro izmišljenijem, nego smo sami vidjeli slavu njegovu. 061 2PE 001 017 Jer on primi od Boga oca èast i slavu kad doðe k njemu takovi glas: ovo je sin moj ljubazni, koji je po mojoj volji. 061 2PE 001 018 I ovaj glas mi èusmo gdje siðe s neba kad bijasmo s njim na svetoj gori. 061 2PE 001 019 I imamo najpouzdaniju proroèku rijeè, i dobro èinite što pazite na nju, kao na vidjelo koje svijetli u tamnome mjestu, dokle dan ne osvane i danica se ne rodi u srcima vašima. 061 2PE 001 020 I ovo znajte najprije da nijedno proroštvo književno ne biva po svome kazivanju; 061 2PE 001 021 Jer nikad proroštvo ne bi od èovjeèije volje, nego nauèeni od svetoga Duha govoriše sveti Božiji ljudi. 061 2PE 002 001 A bijaše i lažnijeh proroka u narodu, kao što æe i meðu vama biti lažnijeh uèitelja, koji æe unijeti jeresi pogibli, i odricaæe se gospodara koji ih iskupi i dovodiæe sebi naglu pogibao. 061 2PE 002 002 I mnogi æe poæi za njihovijem neèistotama kojima æe se huliti na put istine. 061 2PE 002 003 I u lakomstvu loviæe vas izmišljenijem rijeèima. Njihov sud odavno ne docni, i pogibao njihova ne drijema. 061 2PE 002 004 Jer kad Bog ne poštedje anðela koji sagriješiše, nego ih metnu u okove mraka paklenoga, i predade da se èuvaju za sud; (Tartaroō g5020) 061 2PE 002 005 I prvoga svijeta ne poštedje, nego saèuvavši samosmoga Noja, propovjednika pravde, navede potop na svijet bezbožnièki; 061 2PE 002 006 I gradove Sodom i Gomor sažeže i razvali i osudi, i postavi ugled bezbožnicima koji bi postali; 061 2PE 002 007 I izbavi pravednoga Lota, koga osramotiše bezakonici neèistotom življenja; 061 2PE 002 008 Jer kad življaše pravednik meðu njima, gledajuæi i slušajuæi bezakona djela, muèaše od dana do dana pravednu dušu; 061 2PE 002 009 Zna Gospod pobožne izbavljati od napasti, a nepravednike muèeæi èuvati za dan sudni; 061 2PE 002 010 A osobito one koji idu za tjelesnijem željama neèistote, i ne mare za poglavarstvo, i koji su bezobrazni i samovoljni, i ne drkæu huleæi na slavu. 061 2PE 002 011 Kad anðeli, koji veæu snagu i silu imaju, ne izgovaraju na njih pred Gospodom hulnoga suda; 061 2PE 002 012 A oni, kao nerazumna životinja, koja je od prirode na to stvorena da se hvata i kolje, hule na ono što ne razumiju, i u pogibli svojoj propašæe 061 2PE 002 013 Primajuæi platu nepravde. Oni misle da je slast èastiti se svaki dan; oni su sramota i grijeh, koji se hrane svojijem prijevarama, jeduæi s vama; 061 2PE 002 014 Imaju oèi pune preljuboèinstva i neprestanoga grijeha; prelašæuju neutvrðene duše; imaju srce nauèeno lakomstvu, djeca kletve; 061 2PE 002 015 Ostavivši pravi put, zaðoše, i idu putem Valaama Vosorova, kome omilje plata nepravedna; 061 2PE 002 016 Ali bi pokaran za svoje bezakonje: skot nijemi progovorivši glasom èovjeèijim zabrani bezumlje prorokovo. 061 2PE 002 017 Ovo su bezvodni izvori, i oblaci i magle koje progone vjetrovi, za koje se èuva mrak tamni vavijek. (questioned) 061 2PE 002 018 Jer govoreæi ponosite i lažljive rijeèi prelašæuju na neèistote tjelesnijeh želja one koji otskora bježe od onijeh što žive u prijevari. 061 2PE 002 019 I obeæavaju im slobodu a sami su robovi pogibli; jer koga ko nadvlada onaj mu i robuje. 061 2PE 002 020 Jer ako odbjegnu od neèistote svijeta poznanjem Gospoda i spasa našega Isusa Hrista, pa se opet zapletu u njih i budu nadvladani, bude im pošljednje gore od prvoga; 061 2PE 002 021 Jer im bješe bolje da ne poznaše puta pravde, negoli kad poznaše da se vrate natrag od svete zapovijesti koja im je predana. 061 2PE 002 022 Jer im se dogodi istinita pripovijest: pas se povraæa na svoju bljuvotinu, i: svinja okupavši se, u kaljužu. 061 2PE 003 001 Evo vam, ljubazni, veæ pišem drugu poslanicu u kojima budim napominjanjem vaš èisti razum, 061 2PE 003 002 Da se opominjete rijeèi koje su naprijed kazali sveti proroci, i zapovijesti svojijeh apostola od Gospoda i spasa. 061 2PE 003 003 I ovo znajte najprije da æe u pošljednje dane doæi rugaèi koji æe življeti po svojijem željama, 061 2PE 003 004 I govoriti: gdje je obeæanje dolaska njegova? Jer otkako oci pomriješe sve stoji tako od poèetka stvorenja. 061 2PE 003 005 Jer navalice neæe da znadu da su nebesa bila otprije i zemlja iz vode i usred vode Božijom rijeèi. 061 2PE 003 006 Zato tadašnji svijet bi vodom potopljen i pogibe. 061 2PE 003 007 A sadašnja nebesa i zemlja tom istom rijeèi zadržana su te se èuvaju za dan strašnoga suda i pogibli bezakonijeh ljudi. 061 2PE 003 008 Ali ovo jedno da vam ne bude nepoznato, ljubazni, da je jedan dan pred Gospodom kao hiljada godina, i hiljada godina kao jedan dan. 061 2PE 003 009 Ne docni Gospod s obeæanjem, kao što neki misle da docni, nego nas trpi, jer neæe da ko pogine, nego svi da doðu u pokajanje. 061 2PE 003 010 Ali æe doæi dan Gospodnji kao lupež noæu, u koji æe nebesa s hukom proæi, a stihije æe se od vatre raspasti a zemlja i djela što su na njoj izgorjeæe. 061 2PE 003 011 Kad æe se dakle ovo sve raskopati, kakovijem treba vama biti u svetom življenju i pobožnosti, 061 2PE 003 012 Èekajuæi i želeæi da bude skorije dolazak Božijega dana, kojega æe se radi nebesa spaliti i raskopati, i stihije od vatre rastopiti? 061 2PE 003 013 Ali èekamo po obeæanju njegovu novo nebo i novu zemlju, gdje pravda živi. 061 2PE 003 014 Zato, ljubazni, èekajuæi ovo starajte se da vas on naðe èiste i prave u miru. 061 2PE 003 015 I trpljenje Gospoda našega držite za spasenje; kao što vam i ljubazni naš brat Pavle po danoj mu premudrosti pisa. 061 2PE 003 016 Kao što govori o ovome i u svima svojijem poslanicama, u kojima imaju neke stvari teške razumjeti, koje nenauèeni i neutvrðeni izvræu, kao i ostala pisma, na svoju pogibao. 061 2PE 003 017 A vi dakle, ljubazni, znajuæi naprijed, èuvajte se da prijevarom bezakonika ne budete odvedeni s njima, i ne otpadnete od svoje tvrðe; 061 2PE 003 018 Nego napredujte u blagodati i u poznanju Gospoda našega i spasa Isusa Hrista. Njemu slava i sad i u vjeèna vremena. Amin. (aiōn g165) # # BOOK 062 1JO 1 John 1 Jovanova 062 1JO 001 001 Što bješe ispoèetka, što èusmo, što vidjesmo oèima svojima, što razmotrismo i ruke naše opipaše, o rijeèi života: 062 1JO 001 002 I život se javi, i vidjesmo, i svjedoèimo, i javljamo vam život vjeèni, koji bješe u oca, i javi se nama; (aiōnios g166) 062 1JO 001 003 Što vidjesmo i èusmo to javljamo vama da i vi s nama imate zajednicu; a naša je zajednica s ocem i sa sinom njegovijem Isusom Hristom. 062 1JO 001 004 I ovo vam pišemo da radost vaša bude ispunjena. 062 1JO 001 005 I ovo je obeæanje koje èusmo od njega i javljamo vama, da je Bog vidjelo, i tame u njemu nema nikakve. 062 1JO 001 006 Ako reèemo da imamo zajednicu s njim a u tami hodimo, lažemo i ne tvorimo istine. 062 1JO 001 007 Ako li u vidjelu hodimo, kao što je on sam u vidjelu, imamo zajednicu jedan s drugijem, i krv Isusa Hrista, sina njegova, oèišæava nas od svakoga grijeha. 062 1JO 001 008 Ako reèemo da grijeha nemamo, sebe varamo, i istine nema u nama. 062 1JO 001 009 Ako priznajemo grijehe svoje, vjeran je i pravedan da nam oprosti grijehe naše, i oèisti nas od svake nepravde. 062 1JO 001 010 Ako reèemo da ne sagriješismo, gradimo ga lažom, i rijeè njegova nije u nama. 062 1JO 002 001 Djeèice moja! ovo vam pišem da ne griješite; i ako ko sagriješi, imamo zastupnika kod oca, Isusa Hrista pravednika, 062 1JO 002 002 I on oèišæa grijehe naše, i ne samo naše nego i svega svijeta. 062 1JO 002 003 I po tom razumijemo da ga poznasmo, ako zapovijesti njegove držimo. 062 1JO 002 004 Koji govori: poznajem ga, a zapovijesti njegovijeh ne drži, laža je, i u njemu istine nema; 062 1JO 002 005 A koji drži rijeè njegovu, u njemu je zaista ljubav Božija savršena; po tom poznajemo da smo u njemu. 062 1JO 002 006 Koji govori da u njemu stoji, i taj treba tako da hodi kao što je on hodio. 062 1JO 002 007 Ljubazni! ne pišem vam nove zapovijesti, nego zapovijest staru koju imaste ispoèetka. Zapovijest stara jest rijeè koju èuste ispoèetka. 062 1JO 002 008 Opet vam pišem novu zapovijest, koja je zaista u njemu i u vama; jer tama prolazi, i vidjelo pravo veæ svijetli. 062 1JO 002 009 Koji govori da je u vidjelu, a mrzi na svojega brata, još je u tami. 062 1JO 002 010 Koji ljubi brata svojega, u vidjelu živi, i sablazni u njemu nema. 062 1JO 002 011 A koji mrzi na svojega brata, u tami je, i u tami hodi, i ne zna kuda ide, jer mu tama zaslijepi oèi. 062 1JO 002 012 Pišem vam, djeèice, da vam se opraštaju grijesi imena njegova radi. 062 1JO 002 013 Pišem vam, oci, jer poznaste onoga koji nema poèetka. Pišem vam, mladiæi, jer nadvladaste neèastivoga. Pišem vam, djeco, jer poznaste oca. 062 1JO 002 014 Pisah vam, oci, jer poznaste onoga koji je od poèetka. Pisah vam, mladiæi, jer ste jaki, i rijeè Božija u vama stoji, i nadvladaste neèastivoga. 062 1JO 002 015 Ne ljubite svijeta ni što je na svijetu. Ako ko ljubi svijet, nema ljubavi oèine u njemu. 062 1JO 002 016 Jer sve što je na svijetu, tjelesna želja, i želja oèiju, i ponos života, nije od oca, nego je od ovoga svijeta. 062 1JO 002 017 I svijet prolazi i želja njegova; a koji tvori volju Božiju ostaje dovijeka. (aiōn g165) 062 1JO 002 018 Djeco! pošljednje je vrijeme, i kao što èuste da æe doæi antihrist, i sad mnogi antihristi postaše; po tom poznajemo da je pošljednji èas. 062 1JO 002 019 Od nas iziðoše, ali ne biše od nas: kad bi bili od nas onda bi ostali s nama; ali da se jave da nijesu svi od nas. 062 1JO 002 020 I vi imate pomazanje od svetoga, i znate sve. 062 1JO 002 021 Ne pisah vam kao da ne znate istine, nego što je znate, i znate da nikakva laž nije od istine. 062 1JO 002 022 Ko je lažljivac osim onoga koji odrièe da Isus nije Hristos? Ovo je antihrist, koji se odrièe oca i sina. 062 1JO 002 023 Koji se god odrièe sina ni oca nema; a koji priznaje sina, i oca ima. 062 1JO 002 024 Vi dakle što èuste ispoèetka u vama neka stoji; ako u vama ostane što èuste ispoèetka, i vi æete ostati u sinu i u ocu. 062 1JO 002 025 I ovo je obeæanje koje nam on obeæa, život vjeèni. (aiōnios g166) 062 1JO 002 026 Ovo vam pisah za one koji vas varaju. 062 1JO 002 027 I vi pomazanje što primiste od njega, u vama stoji, i ne trebujete da vas ko uèi; nego kako vas to samo pomazanje uèi u svemu, i istinito je, i nije laž, i kao što vas nauèi ostanite u njemu. 062 1JO 002 028 I sad, djeèice, ostanite u njemu da imamo slobodu kad se javi, i da se ne osramotimo pred njim o njegovu dolasku. 062 1JO 002 029 Ako znate da je pravednik, poznajte da je svaki koji tvori pravdu od njega roðen. 062 1JO 003 001 Vidite kakvu nam je ljubav dao otac, da se djeca Božija nazovemo i budemo; zato svijet ne poznaje nas, jer njega ne pozna. 062 1JO 003 002 Ljubazni! sad smo djeca Božija, i još se ne pokaza šta æemo biti; nego znamo da kad se pokaže, biæemo kao i on, jer æemo ga vidjeti kao što jest. 062 1JO 003 003 I svaki koji ovaj nad ima na njega, èisti se, kao i on što je èist. 062 1JO 003 004 Svaki koji èini grijeh i bezakonje èini: i grijeh je bezakonje. 062 1JO 003 005 I znate da se on javi da grijehe naše uzme; i grijeha u njemu nema. 062 1JO 003 006 Koji god u njemu stoji ne griješi; koji god griješi ne vidje ga niti ga pozna. 062 1JO 003 007 Djeèice! niko da vas ne vara: koji pravdu tvori pravednik je, kao što je on pravedan; 062 1JO 003 008 Koji tvori grijeh od ðavola je, jer ðavo griješi od poèetka. Zato se javi sin Božij da raskopa djela ðavolja. 062 1JO 003 009 Koji je god roðen od Boga ne èini grijeha, jer njegovo sjeme stoji u njemu, i ne može griješiti, jer je roðen od Boga. 062 1JO 003 010 Po tom se poznaju djeca Božija i djeca ðavolja: koji god ne tvori pravde, nije od Boga, i koji ne ljubi brata svojega. 062 1JO 003 011 Jer je ovo zapovijest, koju èuste ispoèetka, da ljubimo jedan drugoga. 062 1JO 003 012 Ne kao što Kain bješe od neèastivoga i zakla brata svojega. I za koji ga uzrok zakla? Jer djela njegova bijahu zla, a brata mu pravedna. 062 1JO 003 013 Ne èudite se, braæo moja, ako svijet mrzi na vas. 062 1JO 003 014 Mi znamo da prijeðosmo iz smrti u život, jer ljubimo braæu; jer ko ne ljubi brata ostaje u smrti. 062 1JO 003 015 Svaki koji mrzi na brata svojega krvnik je ljudski; i znate da nijedan krvnik ljudski nema u sebi vjeènoga života. (aiōnios g166) 062 1JO 003 016 Po tom poznasmo ljubav što on za nas dušu svoju položi: mi smo dužni polagati duše za braæu. 062 1JO 003 017 Koji dakle ima bogatstvo ovoga svijeta, i vidi brata svojega u nevolji i zatvori srce svoje od njega, kako ljubav Božija stoji u njemu? 062 1JO 003 018 Djeèice moja! da se ne ljubimo rijeèju ni jezikom, nego djelom i istinom. 062 1JO 003 019 I po tom doznajemo da smo od istine, i pred njim tješimo srca svoja. 062 1JO 003 020 Jer ako nam zazire srce naše, Bog je veæi od srca našega i zna sve. 062 1JO 003 021 Ljubazni! ako nam srce naše ne zazre, slobodu imamo pred Bogom; 062 1JO 003 022 I što god zaištemo, primiæemo od njega, jer zapovijesti njegove držimo i èinimo što je njemu ugodno. 062 1JO 003 023 I ovo je zapovijest njegova da vjerujemo u ime sina njegova Isusa Hrista, i da ljubimo jedan drugoga kao što nam je dao zapovijest. 062 1JO 003 024 I koji drži zapovijesti njegove u njemu stoji, i on u njemu. I po tom poznajemo da stoji u nama, po Duhu koga nam je dao. 062 1JO 004 001 Ljubazni! ne vjerujte svakome duhu, nego kušajte duhove jesu li od Boga; jer mnogi lažni proroci iziðoše na svijet. 062 1JO 004 002 Po ovome poznajte Duha Božijega, i duha lažnoga; svaki duh koji priznaje da je Isus Hristos u tijelu došao, od Boga je; 062 1JO 004 003 A svaki duh koji ne priznaje da je Isus Hristos u tijelu došao, nije od Boga: i ovaj je antihristov, za kojega èuste da æe doæi, i sad je veæ na svijetu. 062 1JO 004 004 Vi ste od Boga, djeèice, i nadvladaste ih, jer je veæi koji je u vama negoli koji je na svijetu. 062 1JO 004 005 Oni su od svijeta, zato govore od svijeta, i svijet ih sluša. 062 1JO 004 006 Mi smo od Boga; koji poznaje Boga sluša nas, a koji nije od Boga ne sluša nas. Po ovom poznajemo duha istine i duha prijevare. 062 1JO 004 007 Ljubazni! da ljubimo jedan drugoga; jer je ljubav od Boga, i svaki koji ima ljubav od Boga je roðen, i poznaje Boga. 062 1JO 004 008 A koji nema ljubavi ne pozna Boga; jer je Bog ljubav. 062 1JO 004 009 Po tom se pokaza ljubav Božija k nama što Bog sina svojega jedinorodnoga posla na svijet da živimo kroza nj. 062 1JO 004 010 U ovom je ljubav ne da mi pokazasmo ljubav k Bogu, nego da on pokaza ljubav k nama, i posla sina svojega da oèisti grijehe naše. 062 1JO 004 011 Ljubazni! kad je ovako Bog pokazao ljubav k nama, i mi smo dužni ljubiti jedan drugoga. 062 1JO 004 012 Boga niko ne vidje nikad: ako imamo ljubav meðu sobom, Bog u nama stoji, i ljubav je njegova savršena u nama. 062 1JO 004 013 Po tom doznajemo da u njemu stojimo, i on u nama, što nam je dao od Duha svojega. 062 1JO 004 014 I mi vidjesmo i svjedoèimo da otac posla sina da se spase svijet. 062 1JO 004 015 Koji prizna da je Isus sin Božij, Bog u njemu stoji i on u Bogu. 062 1JO 004 016 I mi poznasmo i vjerovasmo ljubav koju Bog ima k nama. Bog je ljubav, i koji stoji u ljubavi, u Bogu stoji i Bog u njemu stoji. 062 1JO 004 017 Tijem se ljubav u nama savršuje da imamo slobodu na dan sudni; jer kao što je on i mi smo na svijetu ovom. 062 1JO 004 018 U ljubavi nema straha, nego savršena ljubav izgoni strah napolje; jer strah ima muku. A ko se boji nije savršen u ljubavi. 062 1JO 004 019 Da imamo mi ljubav k njemu, jer on najprije pokaza ljubav k nama. 062 1JO 004 020 Ako ko reèe: ja ljubim Boga, a mrzi na brata svojega, laža je; jer koji ne ljubi brata svojega, koga vidi, kako može ljubiti Boga, koga ne vidi? 062 1JO 004 021 I ovu zapovijest imamo od njega: koji ljubi Boga da ljubi i brata svojega. 062 1JO 005 001 Koji god vjeruje da je Isus Hristos, od Boga je roðen; i koji god ljubi onoga koji je rodio, ljubi i onoga koji je roðen od njega. 062 1JO 005 002 Po tom znamo da ljubimo djecu Božiju kad Boga ljubimo i njegove zapovijesti držimo. 062 1JO 005 003 Jer je ovo ljubav Božija da zapovijesti njegove držimo; i zapovijesti njegove nijesu teške. 062 1JO 005 004 Jer svaki koji je roðen od Boga pobjeðuje svijet; i vjera je naša ova pobjeda koja pobijedi svijet. 062 1JO 005 005 Ko je koji svijet pobjeðuje osim onoga koji vjeruje da je Isus sin Božij? 062 1JO 005 006 Ovo je Isus Hristos što doðe vodom i krvlju i Duhom, ne samo vodom nego vodom i krvlju; i Duh je koji svjedoèi, jer je Duh istina. 062 1JO 005 007 Jer je troje što svjedoèi na nebu: Otac, Rijeè, i sveti Duh; i ovo je troje jedno. 062 1JO 005 008 I troje je što svjedoèi na zemlji: duh, i voda, i krv; i troje je zajedno. 062 1JO 005 009 Kad primamo svjedoèanstvo èovjeèije, svjedoèanstvo je Božije veæe; jer je ovo svjedoèanstvo Božije što svjedoèi za sina svojega. 062 1JO 005 010 Koji vjeruje sina Božijega ima svjedoèanstvo u sebi; koji ne vjeruje Bogu naèinio ga je lažom, jer ne vjerova svjedoèanstvu koje svjedoèi Bog za sina svojega. 062 1JO 005 011 I ovo je svjedoèanstvo da nam je Bog dao život vjeèni; i ovaj život vjeèni u sinu je njegovom. (aiōnios g166) 062 1JO 005 012 Ko ima sina Božijega ima život; ko nema sina Božijega nema života. 062 1JO 005 013 Ovo pisah vama koji vjerujete u ime sina Božijega, da znate da imate život vjeèni i da vjerujete u ime sina Božijega. (aiōnios g166) 062 1JO 005 014 I ovo je sloboda koju imamo k njemu da ako što molimo po volji njegovoj posluša nas. 062 1JO 005 015 I kad znamo da nas sluša što god molimo, znamo da æe nam dati što ištemo u njega. 062 1JO 005 016 Ako ko vidi brata svojega gdje griješi grijeh ne k smrti, neka moli, i daæe mu život, onima koji griješe ne k smrti. Ima grijeh k smrti: za taj ne govorim da moli. 062 1JO 005 017 Svaka je nepravda grijeh; i ima grijeh ne k smrti. 062 1JO 005 018 Znamo da nijedan koji je roðen od Boga, ne griješi, nego koji je roðen od Boga èuva se, i neèastivi ne dohvata se do njega. 062 1JO 005 019 Znamo da smo od Boga i sav svijet leži u zlu. 062 1JO 005 020 A znamo da sin Božij doðe, i dao nam je razum da poznamo Boga istinoga, i da budemo u istinome sinu njegovom Isusu Hristu. Ovo je istini Bog i život vjeèni. (aiōnios g166) 062 1JO 005 021 Djeèice! èuvajte se od neznaboštva. Amin. # # BOOK 063 2JO 2 John 2 Jovanova 063 2JO 001 001 Od starješine izbranoj gospoði i djeci njezinoj, koju ja ljubim vaistinu, i ne samo ja nego svi koji poznaše istinu, 063 2JO 001 002 Za istinu koja u nama stoji i biæe s nama dovijeka: (aiōn g165) 063 2JO 001 003 Da bude s vama blagodat, milost, mir od Boga oca i od Gospoda Isusa Hrista, sina oèina, u istini i u ljubavi. 063 2JO 001 004 Obradovah se vrlo što naðoh neke od tvoje djece koji hode u istini, kao što primismo zapovijest od oca. 063 2JO 001 005 I sad molim te, gospoðo, ne kao da ti novu zapovijest pišem, nego koju imamo ispoèetka, da imamo ljubav meðu sobom. 063 2JO 001 006 I ova je ljubav da živimo po zapovijestima njegovijem. Ova je zapovijest, kao što èuste ispoèetka, da u njoj živite. 063 2JO 001 007 Jer mnoge varalice iziðoše na svijet koji ne priznaju Isusa Hrista da je došao u tijelu; ovo je varalica i antihrist. 063 2JO 001 008 Èuvajte se da ne izgubimo što smo zaradili, nego da primimo platu potpuno. 063 2JO 001 009 Koji god prestupa i ne stoji u nauci Hristovoj onaj nema Boga; a koji stoji u nauci Hristovoj onaj ima i oca i sina. 063 2JO 001 010 Ako ko dolazi k vama i ove nauke ne donosi, ne primajte ga u kuæu, i ne pitajte se s njim; 063 2JO 001 011 Jer ko se upita s njim, prima dijel u njegovijem zlijem djelima. 063 2JO 001 012 Mnogo bih vam imao pisati, ali ne htjedoh hartijom i mastilom; jer se nadam da æu doæi k vama i iz usta govoriti, da radost vaša bude ispunjena. 063 2JO 001 013 Pozdravljaju te djeca tvoje sestre izbrane. Amin. # # BOOK 064 3JO 3 John 3 Jovanova 064 3JO 001 001 Od starješine Gaju ljubaznome, kojega ja ljubim vaistinu. 064 3JO 001 002 Ljubazni! molim se Bogu da ti u svemu bude dobro, i da budeš zdrav, kao što je tvojoj duši dobro. 064 3JO 001 003 Obradovah se vrlo kad doðoše braæa i posvjedoèiše tvoju istinu, kako ti u istini živiš. 064 3JO 001 004 Nemam veæe radosti od ove da èujem moja djeca u istini da hode. 064 3JO 001 005 Ljubazni! vjerno radiš što èiniš braæi i gostima, 064 3JO 001 006 Koji posvjedoèiše tvoju ljubav pred crkvom; i dobro æeš uèiniti ako ih spremiš kao što treba pred Bogom. 064 3JO 001 007 Jer imena njegova radi iziðoše ne primivši ništa od neznabožaca. 064 3JO 001 008 Mi smo dakle dužni primati takove, da budemo pomagaèi istini. 064 3JO 001 009 Ja pisah crkvi; ali Diotref, koji želi da bude najstariji meðu njima, ne prima nas. 064 3JO 001 010 Zato, ako doðem, spomenuæu njegova djela koja tvori ružeæi nas zlijem rijeèima; i nije mu to dosta, nego sam braæe ne prima, i zabranjuje onima koji bi htjeli da ih primaju, i izgoni ih iz crkve. 064 3JO 001 011 Ljubazni! ne ugledaj se na zlo, nego na dobro: koji dobro èini od Boga je, a koji zlo èini ne vidje Boga. 064 3JO 001 012 Dimitriju svjedoèiše svi, i sama istina; a i mi svjedoèimo; i znate da je svjedoèanstvo naše istinito. 064 3JO 001 013 Mnogo imadoh da pišem; ali neæu mastilom i perom da ti pišem; 064 3JO 001 014 Nego se nadam da æu te skoro vidjeti, i iz usta govoriti. Mir ti! pozdravljaju te prijatelji. Pozdravi prijatelje po imenu. Amin. # # BOOK 065 JUD Jude Judina 065 JUD 001 001 Od Jude, Isusa Hrista sluge, a brata Jakovljeva, zvanima, koji su osveæeni Bogom ocem i održani Isusom Hristom: 065 JUD 001 002 Milost i mir i ljubav da vam se umnoži. 065 JUD 001 003 Ljubazni! starajuæi se jednako da vam pišem za opšte vaše spasenije, bi mi potrebno da vam pišem moleæi da se borite za pravednu vjeru, koja je jedanput dana svetima. 065 JUD 001 004 Jer se uvukoše neki bezbožni ljudi, koji su davno odreðeni na ovo osuðenje, i Boga našega blagodat pretvaraju u neèistotu, i jedinoga gospodara Boga i Gospoda našega Isusa Hrista odrièu se. 065 JUD 001 005 Ali æu vam napomenuti, kad i vi znate ovo jedanput, da Gospod izbavi narod iz zemlje Misirske, potom pogubi one koji ne vjerovaše. 065 JUD 001 006 I anðele koji ne držaše svojega starješinstva nego ostaviše svoj stan èuva u vjeènijem okovima pod mrakom za sud velikoga dana. (aïdios g126) 065 JUD 001 007 Kao što i Sodom i Gomor, i okolni njihovi gradovi, koji su se prokurvali onako kao i oni, i hodili za drugijem mesom, postaviše se za ugled i muèe se u vjeènom ognju: (aiōnios g166) 065 JUD 001 008 Tako dakle i ovi što sanjajuæi tijelo pogane, a poglavarstva se odrièu, i na slavu hule. 065 JUD 001 009 A Mihailo Aranðel, kad se prepiraše s ðavolom i govoraše za Mojsijevo tijelo, ne smijaše prokleta suda da izgovori, nego reèe: Gospod neka ti zaprijeti. 065 JUD 001 010 A ovi hule na ono što ne znadu; a što znadu po prirodi kao nerazumna životinja, u onom se raspadaju. 065 JUD 001 011 Teško njima! jer putem Kainovijem poðoše i u prijevaru Valaamove plate padoše, i u buni Koreovoj izgiboše. 065 JUD 001 012 Ovo su oni što pogane vaše milostinje jeduæi s vama bez straha i gojeæi se; oblaci bezvodni, koje vjetrovi prenose; jesenska drveta nerodljiva, koja su dvaput umrla, i iz korijena išèupana; 065 JUD 001 013 Bijesni valovi morski, koji se pjene svojijem sramotama, zvijezde lažne, kojima se èuva mrak vjeène tame. (aiōn g165) 065 JUD 001 014 Ali i za ovake prorokova Enoh, sedmi od Adama, govoreæi: gle, ide Gospod s hiljadama svetijeh anðela svojijeh 065 JUD 001 015 Da uèini sud svima, i da pokara sve bezbožnike za sva njihova bezbožna djela kojima bezbožnost èiniše, i za sve ružne rijeèi njihove koje bezbožni grješnici govoriše na nj. 065 JUD 001 016 Ovo su nezadovoljni vikaèi, koji po željama svojijem žive, i usta njihova govore ponosite rijeèi, i za dobitak gledaju ko je ko. 065 JUD 001 017 A vi, ljubazni, opominjite se rijeèi koje naprijed kazaše apostoli Gospoda našega Isusa Hrista, 065 JUD 001 018 Jer vam kazaše da æe u pošljednje vrijeme postati rugaèi, koji æe hoditi po svojijem željama i bezbožnostima. 065 JUD 001 019 Ovo su oni što se odvajaju od jedinosti vjere i jesu tjelesni, koji duha nemaju. 065 JUD 001 020 A vi, ljubazni, naziðujte se svojom svetom vjerom, i molite se Bogu Duhom svetijem. 065 JUD 001 021 I sami sebe držite u ljubavi Božijoj, èekajuæi milosti Gospoda našega Isusa Hrista za život vjeèni. (aiōnios g166) 065 JUD 001 022 I tako razlikujuæi jedne milujte, 065 JUD 001 023 A jedne strahom izbavljajte i iz ognja vadite; a karajte sa strahom, mrzeæi i na haljinu opoganjenu od tijela. 065 JUD 001 024 A onome koji vas može saèuvati bez grijeha i bez mane, i postaviti prave pred slavom svojom u radosti, 065 JUD 001 025 Jedinome premudrome Bogu i spasu našemu, kroz Isusa Hrista Gospoda našega, slava i velièanstvo, država i vlast prije sviju vijekova i sad i u sve vijekove. Amin. (aiōn g165) # # BOOK 066 REV Revelation Apokalipsa 066 REV 001 001 Otkrivenje Isusa Hrista, koje dade njemu Bog, da pokaže slugama svojima šta æe skoro biti, i pokaza, poslavši po anðelu svojemu sluzi svojemu Jovanu, 066 REV 001 002 Koji svjedoèi rijeè Božiju i svjedoèanstvo Isusa Hrista, i šta god vidje. 066 REV 001 003 Blago onome koji èita i onima koji slušaju rijeèi proroštva, i drže što je napisano u njemu; jer je vrijeme blizu. 066 REV 001 004 Od Jovana na sedam crkava koje su u Aziji: blagodat vam i mir od onoga koji jest, i koji bješe, i koji æe doæi; i od sedam duhova koji su pred prijestolom njegovijem; 066 REV 001 005 I od Isusa Hrista, koji je svjedok vjerni, i prvenac iz mrtvijeh, i knez nad carevima zemaljskima, koji nas ljubi, i umi nas od grijeha našijeh krvlju svojom; 066 REV 001 006 I uèini nas careve i sveštenike Bogu i ocu svojemu; tome slava i država va vijek vijeka. Amin. (aiōn g165) 066 REV 001 007 Eno, ide s oblacima, i ugledaæe ga svako oko, i koji ga probodoše; i zaplakaæe za njim sva koljena zemaljska. Da, zaista. 066 REV 001 008 Ja sam alfa i omega, poèetak i svršetak, govori Gospod, koji jest, i koji bješe, i koji æe doæi, svedržitelj. 066 REV 001 009 Ja Jovan, koji sam i brat vaš i drug u nevolji, i u carstvu i trpljenju Isusa Hrista, bijah na ostrvu koje se zove Patam, za rijeè Božiju i za svjedoèanstvo Isusa Hrista. 066 REV 001 010 Bijah u duhu u dan nedjeljni, i èuh za sobom glas veliki kao trube koje govoraše: ja sam alfa i omega, prvi i pošljednji; 066 REV 001 011 I: što vidiš napiši u knjigu, i pošlji crkvama koje su u Aziji: u Efes, i u Smirnu, i u Pergam, i u Tijatir, i u Sard, i u Filadelfiju, i u Laodikiju. 066 REV 001 012 I obazreh se da vidim glas koji govoraše sa mnom; i obazrevši se vidjeh sedam svijeænjaka zlatnijeh, 066 REV 001 013 I usred sedam svijeænjaka kao sina èovjeèijega, obuèena u dugaèku haljinu, i opasana po prsima pojasom zlatnijem. 066 REV 001 014 A glava njegova i kosa bijaše bijela kao bijela vuna, kao snijeg; i oèi njegove kao plamen ognjeni; 066 REV 001 015 I noge njegove kao mjed kad se rastopi u peæi; i glas njegov kao huka voda mnogijeh; 066 REV 001 016 I držaše u svojoj desnoj ruci sedam zvijezda, i iz usta njegovijeh izlažaše maè oštar s obje strane, i lice njegovo bijaše kao što sunce sija u sili svojoj. 066 REV 001 017 I kad ga vidjeh, padoh k nogama njegovijem kao mrtav, i metnu desnicu svoju na me govoreæi mi: ne boj se, ja sam prvi i pošljednji, 066 REV 001 018 I živi; i bijah mrtav i evo sam živ va vijek vijeka, amin. I imam kljuèeve od pakla i od smrti. (aiōn g165, Hadēs g86) 066 REV 001 019 Napiši dakle šta si vidio, i šta je, i šta æe biti potom; 066 REV 001 020 Tajna sedam zvijezda koje si vidio na desnici mojoj, i sedam svijeænjaka zlatnijeh: sedam zvijezda jesu anðeli sedam crkava; i sedam svijeænjaka koje si vidio jesu sedam crkava. 066 REV 002 001 Anðelu Efeske crkve napiši: tako govori onaj što drži sedam zvijezda u desnici svojoj, i što hodi posred sedam svijeænjaka zlatnijeh: 066 REV 002 002 Znam tvoja djela, i trud tvoj, i trpljenje tvoje, i da ne možeš snositi zlijeh, i iskušao si one koji govore da su apostoli a nijesu, i našao si ih lažne; 066 REV 002 003 I podnio si mnogo, i trpljenje imaš, i za ime moje trudio si se, i nijesi sustao. 066 REV 002 004 No imam na tebe, što si ljubav svoju prvu ostavio. 066 REV 002 005 Opomeni se dakle otkuda si spao, i pokaj se, i prva djela èini; ako li ne, doæi æu ti skoro, i dignuæu svijeænjak tvoj s mjesta njegova, ako se ne pokaješ. 066 REV 002 006 No ovo imaš što mrziš na djela Nikolinaca, na koja i ja mrzim. 066 REV 002 007 Ko ima uho neka èuje šta govori Duh crkvama: koji pobijedi daæu mu da jede od drveta životnoga koje je nasred raja Božijega. 066 REV 002 008 I anðelu crkve Smiranske napiši: tako govori prvi i pošljednji, koji bješe mrtav, i evo je živ: 066 REV 002 009 Znam tvoja djela, i nevolju i siromaštvo ali si bogat i hule onijeh koji govore da su Jevreji a nijesu, nego zbornica sotonina. 066 REV 002 010 Ne boj se ni oda šta što æeš postradati. Gle, ðavo æe neke od vas metati u tamnicu, da se iskušate, i imaæete nevolju do deset dana. Budi vjeran do same smrti, i daæu ti vijenac života. 066 REV 002 011 Ko ima uho da èuje neka èuje šta govori Duh crkvama: koji pobijedi neæe mu nauditi druga smrt. 066 REV 002 012 I anðelu Pergamske crkve napiši: tako govori onaj što ima maè oštar s obje strane: 066 REV 002 013 Znam djela tvoja, i gdje živiš, gdje je prijesto sotonin; i držiš ime moje, i nijesi se odrekao vjere moje i u one dane u koje je Antipa, vjerni svjedok moj, ubijen kod vas, gdje živi sotona. 066 REV 002 014 No imam na tebe malo, što imaš tu koji drže nauku Valaama, koji uèaše Valaka da položi sablazan pred sinovima Izrailjevijem, da jedu žrtve idolske, i da se kurvaju. 066 REV 002 015 Tako imaš i ti koji drže nauku Nikolinaca, na koju ja mrzim. 066 REV 002 016 Pokaj se dakle; ako li ne, doæi æu ti skoro, i vojevaæu s njima maèem usta svojijeh. 066 REV 002 017 Ko ima uho da èuje neka èuje šta govori Duh crkvama: koji pobijedi daæu mu da jede od mane sakrivene, i daæu mu kamen bijel, i na kamenu novo ime napisano, kojega niko ne zna osim onoga koji primi. 066 REV 002 018 I anðelu Tijatirske crkve napiši: tako govori sin Božij, koji ima oèi svoje kao plamen ognjeni, i noge njegove kao mjed: 066 REV 002 019 Znam tvoja djela, i ljubav, i službu, i vjeru, i trpljenje tvoje, i djela tvoja, i da pošljednjijeh ima više od prvijeh; 066 REV 002 020 No imam na tebe malo, što dopuštaš ženi Jezaveli, koja govori da je proroèica, da uèi i da vara sluge moje da èine preljubu i da jedu žrtvu idolsku. 066 REV 002 021 I dadoh joj vrijeme da se pokaje od kurvarstva svojega, i ne pokaja se. 066 REV 002 022 Evo je ja meæem na odar, i one koji èine preljubu s njom u nevolju veliku, ako se ne pokaju od svojijeh djela. 066 REV 002 023 I djecu njezinu pobiæu na mjesto; i poznaæe sve crkve da sam ja koji ispitujem srca i bubrege, i daæu vam svakome po djelima vašima: 066 REV 002 024 A vama govorim i ostalima koji su u Tijatiru koji nemaju nauke ove, i koji ne poznaju dubina sotoninijeh kao što govore): neæu metnuti na vas drugoga bremena, 066 REV 002 025 Osim koje imate, držite dokle doðem. 066 REV 002 026 I koji pobijedi i održi djela moja do kraja, daæu mu vlast nad neznabošcima; 066 REV 002 027 I pašæe ih s gvozdenom palicom, i oni æe se razdrobiti kao sudovi lonèarski; kao i ja što primih od oca svojega; 066 REV 002 028 I daæu mu zvijezdu danicu. 066 REV 002 029 Ko ima uho da èuje neka èuje šta govori Duh crkvama. 066 REV 003 001 I anðelu Sardske crkve napiši: tako govori onaj što ima sedam Duhova Božijih, i sedam zvijezda: znam tvoja djela, da imaš ime da si živ, a mrtav si. 066 REV 003 002 Straži, i utvrðuj ostale koji hoæe da pomru; jer ne naðoh tvojijeh djela savršenijeh pred Bogom svojijem. 066 REV 003 003 Opominji se dakle, kako si primio i kako si èuo, i drži i pokaj se. Ako li ne uzastražiš, doæi æu na tebe kao lupež, i neæeš èuti u koji æu èas doæi na tebe. 066 REV 003 004 Ali imaš malo imena i u Sardu, koji ne opoganiše svojijeh haljina, i hodiæe sa mnom u bijelima, jer su dostojni. 066 REV 003 005 Koji pobijedi on æe se obuæi u haljine bijele, i neæu izbrisati imena njegova iz knjige života, i priznaæu ime njegovo pred ocem svojijem i pred anðelima njegovima. 066 REV 003 006 Ko ima uho neka èuje šta govori Duh crkvama. 066 REV 003 007 I anðelu Filadelfijske crkve napiši: tako govori sveti istiniti, koji ima kljuè Davidov, koji otvori i niko ne zatvori, koji zatvori i niko ne otvori. 066 REV 003 008 Znam tvoja djela; gle, dadoh pred tobom vrata otvorena, i niko ih ne može zatvoriti; jer imaš malo sile, i držao si moju rijeè, i nijesi se odrekao imena mojega. 066 REV 003 009 Evo dajem one iz zbornice sotonine koji govore da su Jevreji a nijesu, nego lažu; evo æu ih uèiniti da doðu i da se poklone pred nogama tvojima, i da poznadu da te ja ljubim. 066 REV 003 010 Jer si održao rijeè trpljenja mojega, i ja æu tebe saèuvati od èasa iskušenja, koji æe doæi na sav vasioni svijet da iskuša one koji žive na zemlji. 066 REV 003 011 Evo æu doæi brzo: drži što imaš, da niko ne uzme vijenca tvojega. 066 REV 003 012 Koji pobijedi uèiniæu ga stub u crkvi Boga svojega, i više neæe iziæi napolje; i napisaæu na njemu ime Boga svojega, i ime novoga Jerusalima, grada Boga mojega, koji silazi s neba od Boga mojega, i ime moje novo. 066 REV 003 013 Ko ima uho neka èuje šta govori Duh crkvama. 066 REV 003 014 I anðelu Laodikijske crkve napiši: tako govori Amin, svjedok vjerni i istiniti, poèetak stvorenja Božijega: 066 REV 003 015 Znam tvoja djela da nijesi ni studen ni vruæ. O da si studen ili vruæ! 066 REV 003 016 Tako, buduæi mlak, i nijesi ni studen ni vruæ, izbljuvaæu te iz usta svojijeh. 066 REV 003 017 Jer govoriš: bogat sam, i obogatio sam se, i ništa ne potrebujem; a ne znaš da si ti nesreæan, i nevoljan, i siromah, i slijep, i go. 066 REV 003 018 Svjetujem te da kupiš u mene zlata žeženoga u ognju, da se obogatiš; i bijele haljine, da se obuèeš, i da se ne pokaže sramota golotinje tvoje; i masti oèinjom pomaži oèi svoje da vidiš. 066 REV 003 019 Ja koje god ljubim one i karam i pouèavam; postaraj se dakle, i pokaj se. 066 REV 003 020 Evo stojim na vratima i kucam: ako ko èuje glas moj i otvori vrata, uæi æu k njemu i veèeraæu s njime, i on sa mnom. 066 REV 003 021 Koji pobijedi daæu mu da sjede sa mnom na prijestolu mojemu, kao i ja što pobijedih i sjedoh s ocem svojijem na prijestolu njegovu. 066 REV 003 022 Ko ima uho neka èuje šta govori Duh crkvama. 066 REV 004 001 Potom vidjeh: i gle, vrata otvorena na nebu, i glas prvi koji èuh kao trubu gdje govori sa mnom, reèe: popni se amo, i pokazaæu ti šta æe biti za ovijem. 066 REV 004 002 I odmah bih u duhu; i gle, prijesto stajaše na nebu, i na prijestolu sjeðaše neko. 066 REV 004 003 I onaj što sjeðaše bijaše po viðenju kao kamen jaspis i sard; i oko prijestola bješe duga po viðenju kao smaragd. 066 REV 004 004 I oko prijestola bijahu dvadeset i èetiri prijestola; i na prijestolima vidjeh dvadeset i èetiri starješine gdje sjede, obuèene u bijele haljine, i imahu krune zlatne na glavama svojima. 066 REV 004 005 I od prijestola izlažahu munje i gromovi i glasovi; i sedam žižaka ognjenijeh gorahu pred prijestolom, koje su sedam duhova Božijih. 066 REV 004 006 I pred prijestolom bijaše stakleno more, kao kristal; i nasred prijestola i oko prijestola èetiri životinje, pune oèiju sprijed i sastrag. 066 REV 004 007 I prva životinja bješe kao lav, i druga životinja kao tele, i treæa životinja imaše lice kao èovjek, i èetvrta životinja bješe kao orao kad leti. 066 REV 004 008 I svaka od èetiri životinje imaše po šest krila naokolo, i unutra puna oèiju, i mira ne imaju dan i noæ govoreæi: svet, svet, svet Gospod Bog svedržitelj, koji bješe, i koji jest, i koji æe doæi. 066 REV 004 009 I kad daše životinje slavu i èast i hvalu onome što sjeðaše na prijestolu, što živi va vijek vijeka, (aiōn g165) 066 REV 004 010 Padoše dvadeset i èetiri starješine pred onijem što sjeðaše na prijestolu, i pokloniše se onome što živi va vijek vijeka, i metnuše krune svoje pred prijestolom govoreæi: (aiōn g165) 066 REV 004 011 Dostojan si, Gospode, da primiš slavu i èast i silu; jer si ti sazdao sve, i po volji tvojoj jest i stvoreno je. 066 REV 005 001 I vidjeh u desnici onoga što sjeðaše na prijestolu knjigu napisanu iznutra i spolja, zapeèaæenu sa sedam peèata. 066 REV 005 002 I vidjeh anðela jaka gdje propovijeda glasom velikijem: ko je dostojan da otvori knjigu i da razlomi peèate njezine? 066 REV 005 003 I niko ne mogaše ni na nebu ni na zemlji, ni pod zemljom da otvori knjige ni da zagleda u nju. 066 REV 005 004 I ja plakah mnogo što se niko ne naðe dostojan da otvori i da proèita knjigu, niti da zagleda u nju. 066 REV 005 005 I jedan od starješina reèe mi: ne plaèi, evo je nadvladao lav, koji je od koljena Judina, korijen Davidov, da otvori knjigu i razlomi sedam peèata njezinijeh. 066 REV 005 006 I vidjeh, i gle, nasred prijestola i èetiri životinje, i posred starješina jagnje stajaše kao zaklano, i imaše sedam rogova, i sedam oèiju, koje su sedam duhova Božijih poslanijeh po svemu svijetu. 066 REV 005 007 I doðe i uze knjigu iz desnice onoga što sjeðaše na prijestolu. 066 REV 005 008 I kad uze knjigu, èetiri životinje i dvadeset i èetiri starješine padoše pred jagnjetom, imajuæi svaki gusle, i zlatne èaše pune tamjana, koje su molitve svetijeh. 066 REV 005 009 I pjevahu pjesmu novu govoreæi: dostojan si da uzmeš knjigu, i da otvoriš peèate njezine; jer si se zaklao, i iskupio si nas Bogu krvlju svojom od svakoga koljena i jezika i naroda i plemena, 066 REV 005 010 I uèinio si nas Bogu našemu careve i sveštenike, i carovaæemo na zemlji. 066 REV 005 011 I vidjeh, i èuh glas anðela mnogijeh oko prijestola i životinja i starješina, i bješe broj njihov hiljada hiljada, 066 REV 005 012 Govoreæi glasom velikijem: dostojno je jagnje zaklano da primi silu i bogatstvo i premudrost i jaèinu i èast i slavu i blagoslov. 066 REV 005 013 I svako stvorenje, što je na nebu, i na zemlji, i pod zemljom, i što je na moru, i što je u njima, sve èuh gdje govore: onome što sjedi na prijestolu, i jagnjetu blagoslov i èast i slava i država va vijek vijeka. (aiōn g165) 066 REV 005 014 I èetiri životinje govorahu: amin. I dvadeset i èetiri starješine padoše i pokloniše se onome što živi va vijek vijeka. 066 REV 006 001 I vidjeh kad otvori jagnje jedan od sedam peèata, i èuh jednu od èetiri životinje gdje govori kao glas gromovni: doði i viði. 066 REV 006 002 I vidjeh, i gle, konj bijel, i onaj što sjeðaše na njemu imadijaše strijelu; i njemu se dade vijenac, i iziðe pobjeðujuæi, i da pobijedi. 066 REV 006 003 I kad otvori drugi peèat, èuh drugu životinju gdje govori: doði i viði. 066 REV 006 004 I iziðe drugi konj rið, i onome što sjeðaše na njemu dade se da uzme mir sa zemlje, i da ubija jedan drugoga, i dade mu se maè veliki. 066 REV 006 005 I kad otvori treæi peèat, èuh treæu životinju gdje govori: doði i viði. I vidjeh, i gle, konj vran, i onaj što sjeðaše na njemu imaðaše mjerila u ruci svojoj. 066 REV 006 006 I èuh glas izmeðu èetiri životinje gdje govori: oka pšenice za groš, i tri oke jeèma za groš; a ulja i vina neæe ni biti. 066 REV 006 007 I kad otvori èetvrti peèat, èuh glas èetvrte životinje gdje govori: doði i viði. 066 REV 006 008 I vidjeh, i gle, konj blijed, i onome što sjeðaše na njemu bješe ime smrt, i pakao iðaše za njim; i njemu se dade oblast na èetvrtom dijelu zemlje da ubije maèem i glaðu i smræu i zvjerinjem zemaljskijem. (Hadēs g86) 066 REV 006 009 I kad otvori peti peèat, vidjeh pod oltarom duše pobijenijeh za rijeè Božiju i za svjedoèanstvo koje imahu. 066 REV 006 010 I povikaše glasom velikijem govoreæi: dokle, gospodaru sveti i istiniti! ne sudiš i ne kaješ krvi naše na onima što žive na zemlji? 066 REV 006 011 I dane biše svakome od njih haljine bijele, i reèeno im bi da poèinu još malo vremena, dokle se navrše i drugari njihovi i braæa njihova, koji valja da budu pobijeni kao i oni. 066 REV 006 012 I vidjeh kad otvori šesti peèat, i gle, zatrese se zemlja vrlo, i sunce posta crno kao vreæa od kostrijeti, i mjesec posta kao krv; 066 REV 006 013 I zvijezde nebeske padoše na zemlju kao što smokva odbacuje pupke svoje kad je veliki vjetar zaljulja. 066 REV 006 014 I nebo se izmaèe kao knjiga kad se savije, i svaka gora i ostrvo s mjesta svojijeh pokrenuše se. 066 REV 006 015 I carevi zemaljski, i boljari, i bogati, i vojvode, i silni, i svaki rob, i svaki slobodnjak, sakriše se po peæinama i po kamenjacima gorskijem; 066 REV 006 016 I govoriše gorama i kamenju: padnite na nas, i sakrijte nas od lica onoga što sjedi na prijestolu, i od gnjeva jagnjetova. 066 REV 006 017 Jer doðe veliki dan gnjeva njegova, i ko može ostati? 066 REV 007 001 I potom vidjeh èetiri anðela gdje stoje na èetiri ugla zemlje, i drže èetiri vjetra zemaljska, da ne duše vjetar na zemlju, ni na more, niti na ikako drvo. 066 REV 007 002 I vidjeh drugoga anðela gdje se penje od istoka sunèanoga, koji imaše peèat Boga živoga; i povika glasom velikijem na èetiri anðela kojima bješe dano da kvare zemlju i more, govoreæi: 066 REV 007 003 Ne kvarite ni zemlje, ni mora, ni drveta, dokle zapeèatim sluge Boga našega na èelima njihovima. 066 REV 007 004 I èuh broj zapeèaæenijeh, sto i èetrdeset i èetiri hiljade zapeèaæenijeh od sviju koljena sinova Izrailjevijeh; 066 REV 007 005 Od koljena Judina dvanaest hiljada zapeèaæenijeh; od koljena Ruvimova dvanaest hiljada zapeèaæenijeh; od koljena Gadova dvanaest hiljada zapeèaæenijeh; 066 REV 007 006 Od koljena Asirova dvanaest hiljada zapeèaæenijeh; od koljena Neftalimova dvanaest hiljada zapeèaæenijeh; od koljena Manasijna dvanaest hiljada zapeèaæenijeh; 066 REV 007 007 Od koljena Simeunova dvanaest hiljada zapeèaæenijeh; od koljena Levijeva dvanaest hiljada zapeèaæenijeh; od koljena Isaharova dvanaest hiljada zapeèaæenijeh; 066 REV 007 008 Od koljena Zavulonova dvanaest hiljada zapeèaæenijeh; od koljena Josifova dvanaest hiljada zapeèaæenijeh; od koljena Venijaminova dvanaest hiljada zapeèaæenijeh. 066 REV 007 009 Potom vidjeh, i gle, narod mnogi, kojega ne može niko izbrojiti, od svakoga jezika i koljena i naroda i plemena, stajaše pred prijestolom i pred jagnjetom, obuèen u haljine bijele, i palme u rukama njihovima. 066 REV 007 010 I povikaše glasom velikijem govoreæi: spasenije Bogu našemu, koji sjedi na prijestolu, i jagnjetu. 066 REV 007 011 I svi anðeli stajahu oko prijestola i starješine i èetiri životinje, i padoše na lice pred prijestolom, i pokloniše se Bogu, 066 REV 007 012 Govoreæi: amin; blagoslov i slava i premudrost i hvala i èast i sila i jaèina Bogu našemu va vijek vijeka. Amin. (aiōn g165) 066 REV 007 013 I odgovori jedan od starješina govoreæi mi: ovi obuèeni u bijele haljine ko su, i otkuda doðoše? 066 REV 007 014 I rekoh mu: gospodaru! ti znaš. I reèe mi: ovo su koji doðoše od nevolje velike, i opraše haljine svoje i ubijeliše haljine svoje u krvi jagnjetovoj. 066 REV 007 015 Zato su pred prijestolom Božijim, i služe mu dan i noæ u crkvi njegovoj; i onaj što sjedi na prijestolu useliæe se u njih. 066 REV 007 016 Više neæe ogladnjeti ni ožednjeti, i neæe na njih pasti sunce, niti ikakva vruæina. 066 REV 007 017 Jer jagnje, koje je nasred prijestola, pašæe ih, i uputiæe ih na izvore žive vode; i Bog æe otrti svaku suzu od oèiju njihovijeh. 066 REV 008 001 I kad otvori sedmi peèat, posta tišina na nebu oko po sahata. 066 REV 008 002 I vidjeh sedam anðela koji stajahu pred Bogom, i dade im se sedam truba. 066 REV 008 003 I drugi anðeo doðe, i stade pred oltarom, i imaše kadionicu zlatnu; i bijaše mu dano mnogo tamjana da da molitvama sviju svetijeh na oltar zlatni pred prijestolom. 066 REV 008 004 I dim od kaðenja u molitvama svetijeh iziðe od ruke anðelove pred Boga. 066 REV 008 005 I uze anðeo kadionicu, i napuni je ognja s oltara, i baci je na zemlju, i postaše glasovi i gromovi i sijevanje munja i tresenje zemlje. 066 REV 008 006 I sedam anðela koji imahu sedam truba, pripraviše se da zatrube. 066 REV 008 007 I prvi anðeo zatrubi, i posta grad i oganj, smiješani s krvlju, i padoše na zemlju; i treæina drva izgorje, i svaka trava zelena izgorje. 066 REV 008 008 I drugi anðeo zatrubi; i kao velika gora ognjem zapaljena pade u more; i treæina mora posta krv. 066 REV 008 009 I umrije treæina stvorenja koje živi u moru, i treæina laði propade. 066 REV 008 010 I treæi anðeo zatrubi, i pade s neba velika zvijezda, koja goraše kao svijeæa, i pade na treæinu rijeka i na izvore vodene. 066 REV 008 011 I ime zvijezdi bješe Pelen; i treæina voda posta pelen, i mnogi ljudi pomriješe od voda, jer bijahu grke. 066 REV 008 012 I èetvrti anðeo zatrubi, i udarena bi treæina sunca, i treæina mjeseca, i treæina zvijezda, da pomrèa treæina njihova, i treæina dana da ne svijetli, tako i noæi. 066 REV 008 013 I vidjeh, i èuh jednoga anðela gdje leti posred neba i govori glasom velikijem: teško, teško, teško onima koji žive na zemlji od ostalijeh glasova trubnijeh trojice anðela, koji æe trubiti. 066 REV 009 001 I peti anðeo zatrubi, i vidjeh zvijezdu gdje pade s neba na zemlju, i dade joj se kljuè od studenca bezdana; (Abyssos g12) 066 REV 009 002 I otvori studenac bezdana, i iziðe dim iz studenca kao dim velike peæi, i pocrnje sunce i nebo od dima studenèeva; (Abyssos g12) 066 REV 009 003 I iz dima iziðoše skakavci na zemlju, i dade im se oblast, kao što i skorpije imaju oblast na zemlji. 066 REV 009 004 I reèe im se da ne ude travi zemaljskoj, niti ikakoj zeleni, niti ikaku drvetu, nego samo ljudima koji nemaju peèata Božijega na èelima svojima. 066 REV 009 005 I dade im se da ih ne ubijaju, nego da ih muèe pet mjeseci; i muèenje njihovo bijaše kao muèenje skorpijno kad ujede èovjeka; 066 REV 009 006 I u te dane tražiæe ljudi smrt, i neæe je naæi; i željeæe da umru, i smrt æe od njih bježati. 066 REV 009 007 I skakavci bijahu kao konji spremljeni na boj; i na glavama njihovima kao krune od zlata, i lica njihova kao lica èovjeèija. 066 REV 009 008 I imahu kose kao kose ženske, i zubi njihovi bijahu kao u lavova; 066 REV 009 009 I imahu oklope kao oklope gvozdene, i glas krila njihovijeh bijaše kao glas kola kad mnogi konji trèe na boj; 066 REV 009 010 I imahu repove kao skorpijne, i žalci bijahu na repovima njihovima; i dana im bješe oblast da ude ljudima pet mjeseci. 066 REV 009 011 I imahu nad sobom cara anðela bezdana kojemu je ime Jevrejski Avadon, a Grèki Apolion. (Abyssos g12) 066 REV 009 012 Jedno zlo proðe, evo idu još dva zla za ovijem. 066 REV 009 013 I šesti anðeo zatrubi, i èuh glas jedan od èetiri roglja zlatnoga oltara, koji je pred Bogom, 066 REV 009 014 Gdje govori šestome anðelu koji imaše trubu: odriješi èetiri anðela koji su svezani kod rijeke velike Eufrata. 066 REV 009 015 I biše odriješena èetiri anðela koji bijahu pripravljeni na sahat, i dan, i mjesec, i godinu, da pobiju treæinu ljudi. 066 REV 009 016 I broj vojnika na konjma bijaše dvjesta hiljada hiljada; i èuh broj njihov. 066 REV 009 017 I tako vidjeh u utvari konje, i one što sjeðahu na njima, koji imahu oklope ognjene i plavetne i sumporne; i glave konja njihovijeh bijahu kao glave lavova, i iz usta njihovijeh izlažaše oganj i dim i sumpor. 066 REV 009 018 I od ova tri zla pogibe treæina ljudi, od ognja i od dima i od sumpora što izlažaše iz usta njihovijeh. 066 REV 009 019 Jer sila konja bješe u ustima njihovima, i u repovima njihovima; jer repovi njihovi bivahu kao zmije i imahu glave, i njima iðahu. 066 REV 009 020 I ostali ljudi koji ne biše pobijeni zlima ovima, ne pokajaše se od djela ruku svojijeh da se ne poklanjaju ðavolima, ni idolima zlatnima i srebrnima i mjedenima i kamenima i drvenima, koji ni mogu vidjeti, ni èuti, ni hoditi; 066 REV 009 021 Niti se pokajaše od ubistva svojijeh, ni od èaranja svojijeh, ni od kurvarstva svojega, ni od kraða svojijeh. 066 REV 010 001 I vidjeh drugoga anðela jaka gdje silazi s neba, koji bješe obuèen u oblak, i duga bješe na glavi njegovoj, i lice njegovo bješe kao sunce, i noge njegove kao stubovi ognjeni; 066 REV 010 002 I imaše u ruci svojoj knjižicu otvorenu, i metnu nogu svoju desnu na more, a lijevu na zemlju. 066 REV 010 003 I povika glasom velikijem, kao lav kad rièe; i kad on povika, govoriše sedam gromova glasove svoje. 066 REV 010 004 I kad govoriše sedam gromova glasove svoje, šæadijah da pišem; i èuh glas s neba koji mi govori: zapeèati šta govoriše sedam gromova, i ovo ne piši. 066 REV 010 005 I anðeo kojega vidjeh gdje stoji na moru i na zemlji, podiže ruku svoju k nebu, 066 REV 010 006 I zakle se onijem koji živi va vijek vijeka, koji sazda nebo i što je na njemu, i zemlju i što je na njoj, i more i što je u njemu, da vremena veæ neæe biti; (aiōn g165) 066 REV 010 007 Nego u dane glasa sedmoga anðela, kad zatrubi, onda æe se svršiti tajna Božija, kao što javi svojijem slugama prorocima. 066 REV 010 008 I glas koji èuh s neba, opet progovori sa mnom i reèe: idi i uzmi knjižicu otvorenu iz ruke onoga anðela što stoji na moru i na zemlji. 066 REV 010 009 I otidoh k anðelu, i rekoh mu: daj mi knjižicu. I reèe mi: uzmi i izjedi je; i grka æe biti u trbuhu tvojemu, ali u ustima biæe ti slatka kao med. 066 REV 010 010 I uzeh knjižicu iz ruke anðelove, i izjedoh je; i bješe u ustima mojima kao med slatka, a kad je izjedoh, bijaše grka u trbuhu mojemu. 066 REV 010 011 I reèe mi: valja ti opet prorokovati narodima i plemenima i jezicima i carevima mnogima. 066 REV 011 001 I dade mi se trska kao palica govoreæi: ustani i izmjeri crkvu Božiju i oltar, i one što se klanjaju u njoj; 066 REV 011 002 A portu što je izvan crkve, izbaci napolje, niti je mjeri, jer je dana neznabošcima; i grad sveti gaziæe èetrdeset i dva mjeseca. 066 REV 011 003 I daæu dvojici svojijeh svjedoka, i proricaæe hiljadu i dvjesta i šezdeset dana obuèeni u vreæe. 066 REV 011 004 Ovi su dvije masline i dva žiška što stoje pred gospodarom zemaljskijem. 066 REV 011 005 I ako im ko nepravdu uèini, oganj izlazi iz usta njihovijeh, i poješæe neprijatelje njihove; i ko htjedbude da im uèini nažao onaj valja da bude ubijen. 066 REV 011 006 I ovi æe imati vlast da zatvore nebo, da ne padne dažd na zemlju u dane njihova proricanja; i imaæe vlast nad vodama da ih pretvaraju u krv, i da udare zemlju svakom mukom, kad god htjedbudu. 066 REV 011 007 I kad svrše svjedoèanstvo svoje, onda æe zvijer što izlazi iz bezdana uèiniti s njima rat, i pobijediæe ih i ubiæe ih. (Abyssos g12) 066 REV 011 008 I tjelesa njihova ostaviæe na ulici grada velikoga, koji se duhovno zove Sodom i Misir, gdje i Gospod naš razapet bi. 066 REV 011 009 I gledaæe neki od naroda i plemena i jezika i koljena tjelesa njihova tri dana i po, i neæe dati da se njihova tjelesa metnu u grobove. 066 REV 011 010 I koji žive na zemlji, obradovaæe se i razveseliæe se za njih, i slaæe dare jedan drugome, jer ova dva proroka muèiše one što žive na zemlji. 066 REV 011 011 I poslije tri dana i po duh života od Boga uðe u njih; i staše oba na nogama svojima, i strah veliki napade na one koji ih gledahu. 066 REV 011 012 I èuše glas veliki s neba, koji im govori: iziðite amo. I iziðoše na nebo na oblacima, i vidješe ih neprijatelji njihovi. 066 REV 011 013 I u taj èas zatrese se zemlja vrlo, i deseti dijel grada pade, i tresenje zemlje pobi sedam hiljada imena èovjeèijih; i ostali se uplašiše, i daše slavu Bogu nebeskome. 066 REV 011 014 Zlo drugo proðe; evo zlo treæe ide brzo. 066 REV 011 015 I sedmi anðeo zatrubi i postaše veliki glasovi na nebesima govoreæi: posta carstvo svijeta Gospoda našega i Hrista njegova, i carovaæe va vijek vijeka. (aiōn g165) 066 REV 011 016 I dvadeset i èetiri starješine koje sjeðahu pred Bogom na prijestolima svojima, padoše na lica svoja i pokloniše se Bogu 066 REV 011 017 Govoreæi: hvalimo te, Gospode Bože svedržitelju, koji jesi, i bješe, i biæeš, što si primio silu svoju veliku, i caruješ. 066 REV 011 018 I neznabošci se prognjeviše, i doðe gnjev tvoj i vrijeme mrtvima da se sudi, i da se da plata slugama tvojima, prorocima i svetima, i onima koji se boje imena tvojega, malima i velikima, i da se pogube oni koji zemlju pogubiše. 066 REV 011 019 I otvori se crkva Božija na nebu, i pokaza se æivot zavjeta njegova u crkvi njegovoj; i biše sijevanja munja, i glasovi, i gromovi, i tresenje zemlje, i grad veliki. 066 REV 012 001 I znak veliki pokaza se na nebu: žena obuèena u sunce, i mjesec pod nogama njezinijem, i na glavi njezinoj vijenac od dvanaest zvijezda. 066 REV 012 002 I bješe trudna, i vikaše od muke, i muèaše se da rodi. 066 REV 012 003 I pokaza se drugi znak na nebu, i gle, velika crvena aždaha, koja imaše sedam glava, i deset rogova; i na glavama njezinijem sedam kruna; 066 REV 012 004 I rep njezin odvuèe treæinu zvijezda nebeskijeh, i baci ih na zemlju. I aždaha stajaše pred ženom koja šæaše da se porodi, da joj proždere dijete kad rodi. 066 REV 012 005 I rodi muško, sina, koji æe pasti sve narode s palicom gvozdenom; i dijete njezino bi uzeto k Bogu i prijestolu njegovu. 066 REV 012 006 A žena uteèe u pustinju gdje imaše mjesto pripravljeno od Boga, da se onamo hrani hiljadu i dvjesta i šezdeset dana. 066 REV 012 007 I posta rat na nebu. Mihailo i anðeli njegovi udariše na aždahu, i bi se aždaha i anðeli njezini. 066 REV 012 008 I ne nadvladaše, i više im se ne naðe mjesta na nebu. 066 REV 012 009 I zbaèena bi aždaha velika, stara zmija, koja se zove ðavo i sotona, koji vara sav vasioni svijet, i zbaèena bi na zemlju, i anðeli njezini zbaèeni biše s njom. 066 REV 012 010 I èuh glas veliki na nebu koji govori: sad posta spasenije i sila i carstvo Boga našega, i oblast Hrista njegova; jer se zbaci opadaè braæe naše, koji ih opadaše pred Bogom našijem dan i noæ. 066 REV 012 011 I oni ga pobijediše krvlju jagnjetovom i rijeèju svjedoèanstva svojega, i ne mariše za život svoj do same smrti. 066 REV 012 012 Zato veselite se nebesa i vi koji živite na njima. Teško vama koji živite na zemlji i moru, jer ðavo siðe k vama, i vrlo se rasrdio, znajuæi da vremena malo ima. 066 REV 012 013 I kad vidje aždaha da zbaèena bi na zemlju, gonjaše ženu koja rodi muško. 066 REV 012 014 I ženi dana biše dva krila orla velikoga da leti u pustinju na svoje mjesto, gdje æe se hraniti vrijeme i vremena i po vremena, sakrivena od lica zmijina. 066 REV 012 015 I ispusti zmija za ženom iz usta svojijeh vodu kao rijeku, da je utopi u rijeci. 066 REV 012 016 I pomože zemlja ženi, i otvori zemlja usta svoja, i proždrije rijeku koju ispusti zmija iz usta svojijeh. 066 REV 012 017 I razgnjevi se zmija na ženu, i otide da se pobije sa ostalijem sjemenom njezinijem, koje drži zapovijesti Božije i ima svjedoèanstvo Isusa Hrista. 066 REV 013 001 I stadoh na pijesku morskome; i vidjeh zvijer gdje izlazi iz mora, koja imaše sedam glava, i rogova deset, i na rogovima njezinijem deset kruna, a na glavama njezinijem imena hulna. 066 REV 013 002 I zvijer koju vidjeh bijaše kao ris, i noge joj kao u medvjeda, i usta njezina kao usta lavova, i dade joj zmija silu svoju, i prijestol svoj, i oblast veliku. 066 REV 013 003 I vidjeh jednu od glava njezinijeh kao ranjenu na smrt, i rana smrti njezine izlijeèi se. I èudi se sva zemlja iza zvijeri, i pokloniše se zmiji, koja dade oblast zvijeri. 066 REV 013 004 I pokloniše se zvijeri govoreæi: ko je kao zvijer? i ko može ratovati s njom? 066 REV 013 005 I dana joj biše usta koja govore velike stvari i huljenja, i dana joj bi oblast da èini èetrdeset i dva mjeseca. 066 REV 013 006 I otvori usta svoja za huljenje na Boga, da huli na ime njegovo, i na kuæu njegovu, i na one koji žive na nebu. 066 REV 013 007 I dano joj bi da se bije sa svetima, i da ih pobijedi; i dana joj bi oblast nad svakijem koljenom i narodom i jezikom i plemenom. 066 REV 013 008 I pokloniše joj se svi koji žive na zemlji kojima imena nijesu zapisana u životnoj knjizi jagnjeta, koje je zaklano od postanja svijeta. 066 REV 013 009 Ako ko ima uho neka èuje. 066 REV 013 010 Ko u ropstvo vodi, biæe u ropstvo odveden; ko nožem ubije valja da on nožem bude ubijen. Ovdje je trpljenje i vjera svetijeh. 066 REV 013 011 I vidjeh drugu zvijer gdje izlazi iz zemlje, i imaše dva roga kao u jagnjeta; i govoraše kao aždaha. 066 REV 013 012 I svu vlast prve zvijeri èinjaše pred njom; i uèini da zemlja i koji žive na njoj pokloni se prvoj zvijeri kojoj se iscijeli rana smrtna. 066 REV 013 013 I uèini èudesa velika, i uèini da i oganj silazi s neba na zemlju pred ljudima. 066 REV 013 014 I vara one koji žive na zemlji znacima, koji joj biše dani da èini pred zvijeri, govoreæi onima što žive na zemlji da naèine ikonu zvijeri koja imade ranu smrtnu i osta živa. 066 REV 013 015 I bi joj dano da dade duh ikoni zvijerinoj, da progovori ikona zvijerina, i da uèini da se pobiju koji se god ne poklone ikoni zvijerinoj. 066 REV 013 016 I uèini sve, male i velike, bogate i siromašne, slobodnjake i robove, te im dade žig na desnoj ruci njihovoj ili na èelima njihovima, 066 REV 013 017 Da niko ne može ni kupiti ni prodati, osim ko ima žig, ili ime zvijeri, ili broj imena njezina. 066 REV 013 018 Ovdje je mudrost. Ko ima um neka izraèuni broj zvijeri: jer je broj èovjekov i broj njezin šest stotina i šezdeset i šest. 066 REV 014 001 I vidjeh, i gle, jagnje stajaše na gori Sionskoj, i s njim sto i èetrdeset i èetiri hiljade, koji imahu ime oca njegova napisano na èelima svojima. 066 REV 014 002 I èuh glas s neba kao glas voda mnogijeh, i kao glas groma velikoga; i èuh glas gudaèa koji guðahu u gusle svoje. 066 REV 014 003 I pjevahu kao novu pjesmu pred prijestolom i pred èetiri životinje i pred starješinama; i niko ne mogaše nauèiti pjesme, osim onijeh sto i èetrdeset i èetiri hiljade koji su otkupljeni sa zemlje. 066 REV 014 004 Ovo su koji se ne opoganiše sa ženama, jer su djevstvenici, oni idu za jagnjetom kud god ono poðe. Ovi su kupljeni od ljudi prvenci Bogu i jagnjetu. 066 REV 014 005 I u njihovijem ustima ne naðe se prijevara, jer su bez mane pred prijestolom Božijim. 066 REV 014 006 I vidjeh drugoga anðela gdje leti posred neba, koji imaše vjeèno jevanðelje da objavi onima koji žive na zemlji, i svakome plemenu i jeziku i koljenu i narodu. (aiōnios g166) 066 REV 014 007 I govoraše velikijem glasom: bojte se Boga, i podajte mu slavu, jer doðe èas suda njegova; i poklonite se onome koji je stvorio nebo i zemlju i more i izvore vodene. 066 REV 014 008 I drugi anðeo za njim ide govoreæi: pade, pade Vavilon grad veliki: jer otrovnijem vinom kurvarstva svojega napoji sve narode. 066 REV 014 009 I treæi anðeo za njim ide govoreæi glasom velikijem: ko se god pokloni zvijeri i ikoni njezinoj, i primi žig na èelo svoje ili na ruku svoju, 066 REV 014 010 I on æe piti od vina gnjeva Božijega, koje je nepomiješano utoèeno u èašu gnjeva njegova, i biæe muèen ognjem i sumporom pred anðelima svetima i pred jagnjetom. 066 REV 014 011 I dim muèenja njihova izlaziæe va vijek vijeka; i neæe imati mira dan i noæ koji se poklanjaju zvijeri i ikoni njezinoj, i koji primaju žig imena njezina. (aiōn g165) 066 REV 014 012 Ovdje je trpljenje svetijeh, koji drže zapovijesti Božije i vjeru Isusovu. 066 REV 014 013 I èuh glas s neba gdje mi govori: napiši: blago mrtvima koji umiru u Gospodu otsad. Da, govori Duh, da poèinu od trudova svojijeh; jer djela njihova idu za njima. 066 REV 014 014 I vidjeh, i gle, oblak bijel, i na oblaku sjeðaše kao sin èovjeèij, i imaše na glavi svojoj krunu zlatnu, i u ruci svojoj srp oštar. 066 REV 014 015 I drugi anðeo iziðe iz crkve vièuæi velikijem glasom onome što sjedi na oblaku: zamahni srpom svojijem i žnji, jer doðe vrijeme da se žnje, jer se osuši žito zemaljsko. 066 REV 014 016 I onaj što sjeðaše na oblaku baci srp svoj na zemlju, i požnjevena bi zemlja. 066 REV 014 017 I drugi anðeo iziðe iz crkve što je na nebu, i imaše i on kosijer oštar. 066 REV 014 018 I drugi anðeo iziðe iz oltara, koji imaše oblast nad ognjem, i povika s velikom vikom onome koji imaše kosijer oštri, govoreæi: zamahni kosijerom svojijem oštrijem, i odreži grožðe vinograda zemaljskoga; jer veæ sazreše puca njegova. 066 REV 014 019 I baci anðeo kosijer svoj na zemlju, i obra vinograd zemaljski, i metnu u kacu velikoga gnjeva Božijega. 066 REV 014 020 I otoèi se kaca izvan grada, i iziðe krv iz kace tja do uzda konjma hiljadu i šest stotina potrkališta. 066 REV 015 001 I vidjeh drugi veliki znak na nebu i èudo: sedam anðela koji imahu sedam pošljednjijeh zala, jer se u njima savrši gnjev Božij. 066 REV 015 002 I vidjeh kao stakleno more smiješano s ognjem, i one što pobijediše zvijer i ikonu njezinu, i žig njezin, i broj imena njezina, gdje stoje na moru staklenome i imaju gusle Božije; 066 REV 015 003 I pjevahu pjesmu Mojsija sluge Božijega, i pjesmu jagnjetovu, govoreæi: velika su i divna djela tvoja, Gospode Bože svedržitelju, pravedni su i istiniti putovi tvoji, care svetijeh. 066 REV 015 004 Ko se neæe pobojati tebe, Gospode, i proslaviti ime tvoje? Jer si ti jedan svet; jer æe svi neznabošci doæi i pokloniti se pred tobom; jer se tvoji sudovi javiše. 066 REV 015 005 I poslije ovoga vidjeh, i gle, otvori se crkva skinije svjedoèanstva na nebu, 066 REV 015 006 I iziðoše sedam anðela iz crkve, koji imahu sedam zala, obuèeni u èiste i bijele haljine od platna, i opasani po prsima pojasima zlatnijem; 066 REV 015 007 I jedna od èetiri životinje dade sedmorici anðela sedam èaša zlatnijeh napunjenijeh gnjeva Boga, koji živi va vijek vijeka. (aiōn g165) 066 REV 015 008 I napuni se crkva dima od slave Božije i od sile njegove; i niko ne mogaše doæi u crkvu, dok se ne svrši sedam zala sedmorice anðela. 066 REV 016 001 I èuh glas veliki iz crkve gdje govori sedmorici anðela: idite, i izlijte sedam èaša gnjeva Božijega na zemlju. 066 REV 016 002 I otide prvi anðeo, i izli èašu svoju na zemlju; i postaše rane zle i ljute na ljudima koji imaju žig zvijerin i koji se klanjaju ikoni njezinoj. 066 REV 016 003 I drugi anðeo izli èašu svoju u more; i posta krv kao od mrtvaca, i svaka duša živa umrije u moru. 066 REV 016 004 I treæi anðeo izli èašu svoju na rijeke i na izvore vodene; i posta krv. 066 REV 016 005 I èuh anðela vodenoga gdje govori: pravedan si, Gospode, koji jesi, i koji bješe, i svet, što si ovo sudio; 066 REV 016 006 Jer proliše krv svetijeh i proroka, i krv si im dao da piju, jer su zaslužili. 066 REV 016 007 I èuh drugoga iz oltara gdje govori: da, Gospode Bože, svedržitelju, istiniti su i pravi sudovi tvoji. 066 REV 016 008 I èetvrti anðeo izli èašu svoju na sunce, i dano mu bi da žeže ljude ognjem. 066 REV 016 009 I opališe se ljudi od velike vruæine, i huliše na ime Boga koji ima oblast nad zlima ovima, i ne pokajaše se da mu dadu slavu. 066 REV 016 010 I peti anðeo izli èašu svoju na prijesto zvijerin; i carstvo njezino posta tamno, i žvatahu jezike svoje od bola. 066 REV 016 011 I huliše na ime Boga nebeskoga od bola i od rana svojijeh, i ne pokajaše se od djela svojijeh. 066 REV 016 012 I šesti anðeo izli èašu svoju na veliku rijeku Eufrat; i presahnu voda njezina, da se pripravi put carevima od istoka sunèanoga. 066 REV 016 013 I vidjeh iz usta aždahinijeh, i iz usta zvijerinijeh, i iz usta lažnoga proroka, gdje iziðoše tri neèista duha, kao žabe. 066 REV 016 014 Jer su ovo duhovi ðavolski koji èine èudesa, i izlaze k carevima svega vasionoga svijeta da ih skupe na boj za onaj veliki dan Boga svedržitelja. 066 REV 016 015 Evo idem kao lupež; blago onome koji je budan i koji èuva haljine svoje, da go ne hodi i da se ne vidi sramota njegova. 066 REV 016 016 I sabra ih na mjesto, koje se Jevrejski zove Armagedon. 066 REV 016 017 I sedmi anðeo izli èašu svoju po nebu, i iziðe glas veliki iz crkve nebeske od prijestola govoreæi: svrši se. 066 REV 016 018 I biše sijevanja munja i gromovi, i glasovi, i bi veliko tresenje zemlje, kakovo nikad ne bi otkako su ljudi na zemlji, toliko tresenje, tako veliko. 066 REV 016 019 I grad veliki razdijeli se na tri dijela, i gradovi neznabožaèki padoše; i Vavilon veliki spomenu se pred Bogom da mu da èašu vina ljutoga gnjeva svojega. 066 REV 016 020 I sva ostrva pobjegoše, i gore se ne naðoše, 066 REV 016 021 I grad veliki kao glava pade s neba na ljude; i ljudi huliše na Boga od zla gradnoga, jer je velika muka njegova vrlo. 066 REV 017 001 I doðe jedan od sedam anðela koji imahu sedam èaša, i govori sa mnom govoreæi mi: hodi da ti pokažem sud kurve velike, koja sjedi na vodama mnogima; 066 REV 017 002 S kojom se kurvaše carevi zemaljski, i koji žive na zemlji opiše se vinom kurvarstva njezina. 066 REV 017 003 I uvede me duh u pusto mjesto; i vidjeh ženu gdje sjedi na zvijeri crvenoj koja bješe puna imena hulnijeh i imaše sedam glava i deset rogova. 066 REV 017 004 I žena bješe obuèena u porfiru i skerlet i nakiæena zlatom i kamenjem dragijem i biserom, i imaše èašu u ruci svojoj punu mrzosti i poganštine kurvarstva svojega; 066 REV 017 005 I na èelu njezinu napisano ime: tajna, Vavilon veliki, mati kurvama i mrzostima zemaljskima. 066 REV 017 006 I vidjeh ženu pijanu od krvi svetijeh i od krvi svjedoka Isusovijeh; i zaèudih se èudom velikijem kad je vidjeh. 066 REV 017 007 I reèe mi anðeo: šta se èudiš? Ja æu ti kazati tajnu ove žene, i zvijeri što je nosi i ima sedam glava i deset rogova. 066 REV 017 008 Zvijer, koju si vidio bješe i nije, i iziæi æe iz bezdana i otiæi æe u propast; i udiviæe se koji žive na zemlji, kojima imena napisana nijesu u knjigu života od postanja svijeta, kad vide zvijer, koja bješe, i nije, i doæi æe opet. (Abyssos g12) 066 REV 017 009 Ovdje je um, koji ima mudrost. Sedam glava, to su sedam gora na kojima žena sjedi. 066 REV 017 010 I jesu sedam careva. Pet je njih palo, i jedan jest, a drugi još nije došao; i kad doðe za malo æe ostati. 066 REV 017 011 I zvijer koja bješe i nije, i ona je osmi, i jest od sedmorice i u propast ide. 066 REV 017 012 I deset rogova, koje si vidio, to su deset careva, koji carstva još ne primiše, nego æe oblast kao carevi na jedno vrijeme primiti sa zvijeri. 066 REV 017 013 Ovi jednu volju imaju, i silu i oblast svoju daæe zvijeri. 066 REV 017 014 Ovi æe se pobiti s jagnjetom, i jagnje æe ih pobijediti, jer je gospodar nad gospodarima i car nad carevima; i koji su s njim, jesu pozvani i izbrani i vjerni. 066 REV 017 015 I reèe mi: vode, što si vidio, gdje sjedi kurva, ono su ljudi i narodi, i plemena i jezici. 066 REV 017 016 I deset rogova, što si vidio na zvijeri, oni æe omrznuti na kurvu, i opustošiæe je i ogoluzniti, i meso njezino poješæe i sažeæi æe je ognjem. 066 REV 017 017 Jer je Bog dao u srca njihova da uèine volju njegovu, i da uèine volju jednu, i da dadu carstvo svoje zvijeri, dok se svrše rijeèi Božije. 066 REV 017 018 I žena, koju si vidio, jest grad veliki, koji ima carstvo nad carevima zemaljskima. 066 REV 018 001 I poslije ovoga vidjeh drugoga anðela gdje silazi s neba, koji imaše oblast veliku; i zemlja se zasvijetli od slave njegove. 066 REV 018 002 I povika jakijem glasom govoreæi: pade, pade Vavilon veliki, i posta stan ðavolima, i tamnica svakome duhu neèistome, i tamnica sviju ptica neèistijeh i mrskijeh; jer otrovnijem vinom kurvarstva svojega napoji sve narode; 066 REV 018 003 I carevi zemaljski s njom se kurvaše, i trgovci zemaljski obogatiše se od bogatstva slasti njezine. 066 REV 018 004 I èuh glas drugi s neba koji govori: iziðite iz nje, narode moj, da se ne pomiješate u grijehe njezine, i da vam ne naude zla njezina. 066 REV 018 005 Jer grijesi njezini dopriješe tja do neba, i Bog se opomenu nepravde njezine. 066 REV 018 006 Platite joj kao što i ona plati vama, i podajte joj dvojinom onoliko po djelima njezinima: kojom èašom zahvati vama zahvatajte joj po dva puta onoliko. 066 REV 018 007 Koliko se proslavi i nasladi toliko joj podajte muka i žalosti; jer govori u srcu svojemu: sjedim kao carica, i nijesam udovica, i žalosti neæu vidjeti. 066 REV 018 008 Zato æe u jedan dan doæi zla njezina: smrt i plaè i glad, i sažeæi æe se ognjem; jer je jak Gospod Bog koji joj sudi. 066 REV 018 009 I zaplakaæe i zajaukati za njom carevi zemaljski koji se s njom kurvaše i bjesniše, kad vide dim gorenja njezina, 066 REV 018 010 Izdaleka stojeæi od straha muka njezinijeh i govoreæi: jaoh! jaoh! grade veliki Vavilone, grade tvrdi, jer u jedan èas doðe sud tvoj! 066 REV 018 011 I trgovci zemaljski zaplakaæe i zajaukati za njom, što njihovijeh tovara niko više ne kupuje; 066 REV 018 012 Tovara zlata i srebra i kamenja dragoga i bisera i uzvoda i porfire i svile i skerleta, i svakoga mirisnog drveta, i svakojakijeh sudova od fildiša, i svakojakijeh sudova od najskupljega drveta, mjedi i gvožða i mermera, 066 REV 018 013 I cimeta i tamjana i mira i livana, i vina i ulja, i nišesteta i pšenice, i goveda i ovaca, i konja i kola, i tjelesa i duša èovjeèijih. 066 REV 018 014 I voæa želja duše tvoje otidoše od tebe, i sve što je masno i dobro otide od tebe, i više ga neæeš naæi. 066 REV 018 015 Trgovci koji se ovijem tovarima obogatiše od nje, staæe izdaleka od straha muèenja njezina, plaèuæi i jauèuæi, 066 REV 018 016 I govoreæi: jaoh! jaoh! grade veliki, obuèeni u svilu i porfiru i skerlet, i nakiæeni zlatom i kamenjem dragijem i biserom; 066 REV 018 017 Jer u jedan èas pogibe toliko bogatstvo! I svi gospodari od laða, i sav narod u laðama, i laðari, i koji god rade na moru, stadoše izdaleka, 066 REV 018 018 I vikahu, vidjevši dim gorenja njezina, i govorahu: ko je bio kao ovaj grad veliki? 066 REV 018 019 I baciše prah na glave svoje, i povikaše plaèuæi i ridajuæi, govoreæi: jaoh! jaoh! grade veliki, u kome se obogatiše svi koji imaju laðe na moru od bogatstva njegova, jer u jedan èas opustje! 066 REV 018 020 Veseli se nad njim nebo, i sveti apostoli i proroci, jer Bog pokaja sud vaš na njemu. 066 REV 018 021 I uze jedan anðeo jak kamen veliki, kao kamen vodenièni, i baci u more govoreæi: tako æe sa hukom biti baèen Vavilon grad veliki, i neæe se više naæi; 066 REV 018 022 I glas gudaèa i pjevaèa i sviraèa i trubaèa neæe se više èuti u tebi; i nikakav majstor ni od kakva zanata neæe se više naæi u tebi, i huka kamenja vodeniènoga neæe se èuti u tebi; 066 REV 018 023 I vidjelo žiška neæe se više svijetliti u tebi, i glas ženika i neveste neæe više biti èuven u tebi; jer trgovci tvoji bijahu boljari zemaljski, jer tvojijem èaranjem prevareni biše svi narodi. 066 REV 018 024 I u njemu se naðe krv proroèka i svetijeh, i sviju koji su pobijeni na zemlji. 066 REV 019 001 I poslije ovoga èuh glas veliki naroda mnogoga na nebu gdje govori: aliluja! spasenije i slava i èast i sila Gospodu našemu; 066 REV 019 002 Jer su istiniti i pravi sudovi njegovi, što je osudio kurvu veliku, koja pokvari zemlju kurvarstvom svojijem, i pokajao krv slugu svojijeh od ruke njezine. 066 REV 019 003 I drugom rekoše: aliluja! I dim njezin izlažaše va vijek vijeka. (aiōn g165) 066 REV 019 004 I padoše dvadeset i èetiri starješine, i èetiri životinje, i pokloniše se Bogu koji sjeðaše na prijestolu, govoreæi: amin, aliluja! 066 REV 019 005 I glas iziðe od prijestola koji govori: hvalite Boga našega sve sluge njegove, i koji ga se bojite, i mali i veliki. 066 REV 019 006 I èuh kao glas naroda mnogoga, i kao glas voda mnogijeh, i kao glas gromova jakijeh, koji govore: aliluja! jer caruje Gospod Bog svedržitelj. 066 REV 019 007 Da se radujemo i veselimo, i da damo slavu njemu; jer doðe svadba jagnjetova, i žena njegova pripravila se; 066 REV 019 008 I dano joj bi da se obuèe u svilu èistu i bijelu: jer je svila pravda svetijeh. 066 REV 019 009 I reèe mi: napiši: blago onima koji su pozvani na veèeru svadbe jagnjetove. I reèe mi: ove su rijeèi istinite Božije. 066 REV 019 010 I padnuvši pred nogama njegovima poklonih mu se; i reèe mi: gle, nemoj, ja sam sluga kao i ti i braæa tvoja koja imaju svjedoèanstvo Isusovo. Bogu se pokloni; jer je svjedoèanstvo Isusovo Duh proroštva. 066 REV 019 011 I vidjeh nebo otvoreno, i gle, konj bijel, i koji sjeðaše na njemu zove se vjeran i istinit, i sudi po pravdi i vojuje. 066 REV 019 012 A oèi su mu kao plamen ognjeni, i na glavi njegovoj krune mnoge, i imaše ime napisano, kojega niko ne zna do on sam. 066 REV 019 013 I bješe obuèen u haljinu crvenu od krvi, i ime se njegovo zove: rijeè Božija. 066 REV 019 014 I vojske nebeske iðahu za njim na konjma bijelijem, obuèene u svilu bijelu i èistu. 066 REV 019 015 I iz usta njegovijeh iziðe maè oštar, da njime pobije neznabošce; i on æe ih pasti s palicom gvozdenom; i on gazi kacu vina srdnje i gnjeva Boga svedržitelja. 066 REV 019 016 I ima na haljini i na stegnu svome ime napisano: car nad carevima i gospodar nad gospodarima. 066 REV 019 017 I vidjeh jednoga anðela gdje stoji na suncu i povika glasom velikijem govoreæi svima pticama koje lete ispod neba: doðite i skupite se na veliku veèeru Božiju, 066 REV 019 018 Da jedete mesa od careva, i mesa od vojvoda, i mesa od junaka, i mesa od konja i od onijeh koji sjede na njima, i mesa od sviju slobodnjaka i robova, i od malijeh i od velikijeh. 066 REV 019 019 I vidjeh zvijer i careve zemaljske i vojnike njihove skupljene da se pobiju s onijem što sjedi na konju i s vojskama njegovijem. 066 REV 019 020 I bi uhvaæena zvijer, i s njom lažni prorok koji uèini pred njom znake kojima prevari one koji primiše žig zvijerin i koji se poklanjaju ikoni njezinoj: živi biše baèeni oboje u jezero ognjeno, koje gori sumporom. (Limnē Pyr g3041 g4442) 066 REV 019 021 A ostali pobijeni biše maèem onoga što sjedi na konju, koji iziðe iz usta njegovijeh: i sve se ptice nasitiše od mesa njihova. 066 REV 020 001 I vidjeh anðela gdje silazi s neba, koji imaše kljuè od bezdana i verige velike u ruci svojoj. (Abyssos g12) 066 REV 020 002 I uhvati aždahu, staru zmiju, koja je ðavo i sotona, i sveza je na hiljadu godina, 066 REV 020 003 I u bezdan baci je, i zatvori je, i zapeèati nad njom, da više ne prelašæuje naroda, dok se ne navrši hiljada godina; i potom valja da bude odriješena na malo vremena. (Abyssos g12) 066 REV 020 004 I vidjeh prijestole, i sjeðahu na njima, i dade im se sud, i duše isjeèenijeh za svjedoèanstvo Isusovo i za rijeè Božiju, koji se ne pokloniše zvijeri ni ikoni njezinoj, i ne primiše žiga na èelima svojima i na ruci svojoj; i oživlješe i carovaše s Hristom hiljadu godina. 066 REV 020 005 A ostali mrtvaci ne oživlješe, dokle se ne svrši hiljada godina. Ovo je prvo vaskrsenije. 066 REV 020 006 Blažen je i svet onaj koji ima dijel u prvom vaskrseniju; nad njima druga smrt nema oblasti, nego æe biti sveštenici Bogu i Hristu, i carovaæe s njim hiljadu godina. 066 REV 020 007 I kad se svrši hiljada godina, pustiæe se sotona iz tamnice svoje, 066 REV 020 008 I iziæi æe da vara narode po sva èetiri kraja zemlje, Goga i Magoga, da ih skupi na boj, kojijeh je broj kao pijesak morski. 066 REV 020 009 I iziðoše na širinu zemlje, i opkoliše oko svetijeh, i grad ljubazni; i siðe oganj od Boga s neba, i pojede ih. 066 REV 020 010 I ðavo koji ih varaše bi baèen u jezero ognjeno i sumporito, gdje je zvijer i lažni prorok; i biæe muèeni dan i noæ va vijek vijeka. (aiōn g165, Limnē Pyr g3041 g4442) 066 REV 020 011 I vidjeh veliki bijel prijestol, i onoga što sjeðaše na njemu, od èijega lica bježaše nebo i zemlja, i mjesta im se ne naðe. 066 REV 020 012 I vidjeh mrtvace male i velike gdje stoje pred Bogom, i knjige se otvoriše; i druga se knjiga otvori, koja je knjiga života; i sud primiše mrtvaci kao što je napisano u knjigama, po djelima svojima. 066 REV 020 013 I more dade svoje mrtvace, i smrt i pakao dadoše svoje mrtvace; i sud primiše po djelima svojima. (Hadēs g86) 066 REV 020 014 I smrt i pakao baèeni biše u jezero ognjeno. I ovo je druga smrt. (Hadēs g86, Limnē Pyr g3041 g4442) 066 REV 020 015 I ko se ne naðe napisan u knjizi života, baèen bi u jezero ognjeno. (Limnē Pyr g3041 g4442) 066 REV 021 001 I vidjeh nebo novo i zemlju novu; jer prvo nebo i prva zemlja proðoše, i mora više nema. 066 REV 021 002 I ja Jovan vidjeh grad sveti, Jerusalim nov, gdje silazi od Boga s neba, pripravljen kao nevjesta ukrašena mužu svojemu. 066 REV 021 003 I èuh glas veliki s neba gdje govori: evo skinije Božije meðu ljudima, i življeæe s njima, i oni æe biti narod njegov, i sam Bog biæe s njima Bog njihov. 066 REV 021 004 I Bog æe otrti svaku suzu od oèiju njihovijeh, i smrti neæe biti više, ni plaèa, ni vike, ni bolesti neæe biti više; jer prvo proðe. 066 REV 021 005 I reèe onaj što sjeðaše na prijestolu: evo sve novo tvorim. I reèe mi: napiši, jer su ove rijeèi istinite i vjerne. 066 REV 021 006 I reèe mi: svrši se. Ja sam alfa i omega, poèetak i svršetak. Ja æu žednome dati iz izvora vode žive zabadava. 066 REV 021 007 Koji pobijedi, dobiæe sve, i biæu mu Bog, i on æe biti moj sin. 066 REV 021 008 A strašljivima i nevjernima i poganima i krvnicima, i kurvarima, i vraèarima, i idolopoklonicima, i svima lažama, njima je dijel u jezeru što gori ognjem i sumporom; koje je smrt druga. (Limnē Pyr g3041 g4442) 066 REV 021 009 I doðe k meni jedan od sedam anðela koji imahu sedam èaša napunjenijeh sedam zala pošljednjijeh, i reèe mi govoreæi: hodi da ti pokažem nevjestu, jagnjetovu ženu. 066 REV 021 010 I odvede me u duhu na goru veliku i visoku, i pokaza mi grad veliki, sveti Jerusalim, gdje silazi s neba od Boga, 066 REV 021 011 I imaše slavu Božiju; i svjetlost njegova bijaše kao dragi kamen, kao kamen jaspis svijetli, 066 REV 021 012 I imaše zid veliki i visok, i imaše dvanaestora vrata, i na vratima dvanaest anðela, i imena napisana, koja su imena dvanaest koljena Izrailjevijeh. 066 REV 021 013 Od istoka vrata troja, i od sjevera vrata troja, od juga vrata troja, i od zapada vrata troja. 066 REV 021 014 I zid gradski imaše dvanaest temelja, i na njima imena dvanaest apostola jagnjetovijeh. 066 REV 021 015 I onaj što govoraše sa mnom, imaše trsku zlatnu da izmjeri grad i vrata njegova i zidove njegove. 066 REV 021 016 I grad na èetiri ugla stoji, i dužina je njegova tolika kolika i širina. I izmjeri grad trskom na dvanaest hiljada potrkališta: dužina i širina i visina jednaka je. 066 REV 021 017 I razmjeri zid njegov na sto i èetrdeset i èetiri lakta, po mjeri èovjeèijoj, koja je anðelova. 066 REV 021 018 I bješe graða zida njegova jaspis, i grad zlato èisto, kao èisto staklo. 066 REV 021 019 I temelji zidova gradskijeh bijahu ukrašeni svakijem dragijem kamenjem: prvi temelj bijaše jaspis, drugi sapfir, treæi halkidon, èetvrti smaragd, 066 REV 021 020 Peti sardoniks, šesti sard, sedmi hrisolit, osmi viril, deveti topaz, deseti hrisopras, jedanaesti jakint, dvanaesti ametist. 066 REV 021 021 I dvanaest vrata, dvanaest zrna bisera: svaka vrata bijahu od jednoga zrna bisera: i ulice gradske bijahu zlato èisto, kao staklo presvijetlo. 066 REV 021 022 I crkve ne vidjeh u njemu: jer je njemu crkva Gospod Bog svedržitelj, i jagnje. 066 REV 021 023 I grad ne potrebuje sunca ni mjeseca da svijetle u njemu; jer ga slava Božija prosvijetli, i žižak je njegov jagnje. 066 REV 021 024 I narodi koji su spaseni hodiæe u vidjelu njegovu, i carevi zemaljski donijeæe slavu i èast svoju u njega. 066 REV 021 025 I vrata njegova neæe se zatvorati danju, jer ondje noæi neæe biti. 066 REV 021 026 I donijeæe slavu i èast neznabožaca u njega. 066 REV 021 027 I neæe u njega uæi ništa pogano, i što èini mrzost i laž, nego samo koji su napisani u životnoj knjizi jagnjeta. 066 REV 022 001 I pokaza mi èistu rijeku vode života, bistru kao kristal, koja izlažaše od prijestola Božijega i jagnjetova. 066 REV 022 002 Nasred ulica njegovijeh i s obje strane rijeke drvo života, koje raða dvanaest rodova dajuæi svakoga mjeseca svoj rod; i lišæe od drveta bijaše za iscjeljivanje narodima. 066 REV 022 003 I više neæe biti nikakve prokletinje; i prijestol Božij i jagnjetov biæe u njemu; i sluge njegove posluživaæe ga, 066 REV 022 004 I gledaæe lice njegovo, i ime njegovo biæe na èelima njihovima. 066 REV 022 005 I noæi tamo neæe biti, i neæe potrebovati vidjela od žiška, ni vidjela sunèanoga, jer æe ih obasjavati Gospod Bog; i carovaæe va vijek vijeka. (aiōn g165) 066 REV 022 006 I reèe mi: ovo su rijeèi vjerne i istinite, i Gospod Bog svetijeh proroka posla anðela svojega da pokaže slugama svojima šta æe biti skoro. 066 REV 022 007 Evo æu doæi skoro: blago onome koji drži rijeèi proroštva knjige ove. 066 REV 022 008 I ja Jovan vidjeh ovo i èuh; i kad èuh i vidjeh, padoh da se poklonim na noge anðela koji mi ovo pokaza. 066 REV 022 009 I reèe mi: gle, nemoj, jer sam i ja sluga kao i ti i braæa tvoja proroci i oni koji drže rijeèi knjige ove. Bogu se pokloni. 066 REV 022 010 I reèe mi: ne zapeèaæavaj rijeèi proroštva knjige ove; jer je vrijeme blizu. 066 REV 022 011 Ko èini nepravdu, neka èini još nepravdu; i ko je pogan, neka se još pogani; i ko je pravedan, neka još èini pravdu; i ko je svet, neka se još sveti. 066 REV 022 012 I evo æu doæi skoro, i plata moja sa mnom, da dam svakome po djelima njegovijem. 066 REV 022 013 Ja sam alfa i omega, poèetak i svršetak, prvi i pošljednji. 066 REV 022 014 Blago onima koji tvore zapovijesti njegove, da im bude vlast na drvo života, i da uðu na vrata u grad. 066 REV 022 015 A napolju su psi i vraèari i kurvari i krvnici i idolopoklonici i svaki koji ljubi i èini laž. 066 REV 022 016 Ja Isus poslah anðela svojega da vam ovo posvjedoèi u crkvama. Ja sam korijen i rod Davidov, i sjajna zvijezda danica. 066 REV 022 017 I Duh i nevjesta govore: doði. I koji èuje neka govori: doði. I ko je žedan neka doðe, i ko hoæe neka uzme vodu života zabadava. 066 REV 022 018 Jer svjedoèim svakome koji èuje rijeèi proroštva knjige ove; ako ko dometne ovome, Bog æe nametnuti na njega zla napisana u knjizi ovoj; 066 REV 022 019 I ako ko oduzme od rijeèi knjige proroštva ovoga, Bog æe oduzeti njegov dijel od knjige života, i od grada svetoga, i od onoga što je napisano u knjizi ovoj. 066 REV 022 020 Govori onaj koji svjedoèi ovo: da, doæi æu skoro! Amin. Da, doði, Gospode Isuse. 066 REV 022 021 Blagodat Gospoda našega Isusa Hrista sa svima vama. Amin.